SVEUILITE U ZAGREBU

RUDARSKO-GEOLOKO-NAFTNI FAKULTET
Studij naftnog rudarstva

TEHNOLOGIJA IZRADE PLITKIH BUOTINA ZA KOMERCIJALNU

UPOTREBU GEOTERMALNE ENRGIJE POMOU TOPLINSKIH PUMPI
Diplomski rad

Mario Matekalo
N 2612

Zagreb, 2008.

Sveuilite u Zagrebu
Rudarsko-geoloko-naftni fakultet

Diplomski rad

TEHNOLOGIJA IZRADE PLITKIH BUOTINA ZA KOMERCIJALNU UPOTREBU

GEOTERMALNE ENERGIJE POMOU TOPLINSKIH PUMPI
MARIO MATEKALO
Diplomski rad izraen:

Sveuilite u Zagrebu
Rudarsko-geoloko-naftni fakultet
Zavod za naftno inenjerstvo
Pierottijeva 4, 10000 Zagreb

Saetak
Buotinski izmjenjiva topline koristi toplinu tla kao izvor topline za toplinsku pumpu. Tlo na
dubini od oko 15 m ima tijekom cijele godine jednaku temperaturu to ga, u usporedbi s vodom i
zrakom, ini boljim izvorom topline za toplinsku pumpu. Cijevi izmjenjivaa (U-cijevi ili suosne)
izraene su od plastinih materijala, a nalaze se postavljene u buotini. Kroz cijevi cirkulira voda ili
antifriz sa svrhom prijenosa toplinske energije stijena do toplinske pumpe. Ako je potrebno buotina
moe biti zacementirana smjesom koju ini mjeavina cementa, pijeska, bentonita i vode.
Buenje buotine moe se izvesti na tri naina: rotacijskim, udarnim i podzemnim udarnim
buenjem.
Svaki od naina buenja ima svoje prednosti, a njihova primjena ovisiti e o vrsti stijena koja se
bui (meke ili tvrde stijene).
Buotinski izmjenjiva topline moe biti dizajniran za iroki raspon upotrebe, od kua s jednom
buotinom pa sve do velikih zgrada ije energetske potrebe zahtijevaju polje buotina. Pri dizajniranju
najvanije je odrediti toplinsku vodljivost stijena.
Buotinski izmjenjiva topline se osim za grijanje moe koristiti i za hlaenje i zagrijavanje
potrone tople vode. Hlaenje buotinskim izmjenjivaem moe se izvesti obrnutim radom topl. pumpe
i izravnim hlaenjem.
Kljune rijei: buotinski izmjenjiva topline, tlo, izvor topline, toplinska pumpa, cementiranje, buenje,
dizajniranje, hlaenje.
Diplomski rad sadri: 76 stranica, 11 tablica, 45 slika i 32 reference.
Jezik izvornika: hrvatski
Diplomski rad pohranjen:

Knjinica Rudarsko-geoloko-naftnog fakulteta

Pierottijeva 6, Zagreb

Mentor : Dr. sc. Miroslav Golub, redoviti profesor RGNF

Ocjenjivai :

Dr. sc. Miroslav Golub, redoviti profesor RGNF

Dr. sc. Damir Rajkovi, redoviti profesor RGNF
Dr. sc. Zdenko Kritafor, redoviti profesor RGNF
Mr. Sc. Tomislav Kurevija, asistent RGNF

Datum obrane: 25. rujna 2008.

I

University of Zagreb
Faculty of Mining, Geology and
Petroleum Engineering

Graduate Engineer of Petroleum Engineering Thesis

TECHNOLOGY OF CONSTRUCTING SHALLOW BOREHOLES FOR COMMERCIAL

USAGE OF GEOTHERMAL ENERGY FOR HEAT PUMPS
MARIO MATEKALO
Thesis completed in:

University of Zagreb
Faculty of Mining, Geology and Petroleum Engineering
Institute of Petroleum Engineering
Pierottijeva 6, 10 000 Zagreb
Abstract

Borehole heat exchanger is a technology that utilize ground as a heat source for heat pumps. At a
depht of about 15 m the undisturbed ground temperature remains constant over the year and this makes
the ground much better heat source than water or air. Borehole heat exchanger consists of plastic pipes
(U-tubes or coaxial) inserted into the ground. Water or antifreeze solution circulates within the pipes
with a purpose of heat transfer from the ground to the heat pump. If necessary borehole can be grouted
with mixture of cement, bentonite, sand and water. To insert a pipes into the ground borehole must be
drilled. There are three types of drilling: rotary, top hammer and down-the-hole. Each of these three
drilling types has his own advantages and their applicability depends on types of the rocks that will be
drilled (hard or soft rock). Borehole heat exchanger can be designed for wide range of using, from small
houses with just one borehole to large buildings requiriring a whole field of boreholes. When sizing
borehole heat exchanger most important is to determine the thermal conductivity of the ground wich can
be done with thermal response test. Borehole heat exchanger can be used not just for heating but also for
cooling and domestic hot water. Cooling with borehole heat exchanger can be done in two ways, one
way is reversible operation of the heat pump and a second is direct cooling.
Keywords: borehole heat exchanger, ground, heat source, heat pump, grouting, drilling, designing,
cooling.
Thesis contains: 76 pages, 11 tables, 45 pictures and 32 references
Original in: Croatian
Thesis deposited in:

Library of Faculty of Mining, Geology and Petroleum Engineering,

Pierottijeva 6, Zagreb

Supervisor:
Reviewers:

PhD Miroslav Golub

PhD Miroslav Golub, Full Professor
PhD Damir Rajkovi, Full Professor
PhD Zdenko Kritafor, Full Professor
BSc Tomislav Kurevija, Assistant

Date of defense: September 25, 2008.

II

Sadraj:
Popis tablica....V
Popis slika.VI
Popis kritenih oznaka i kratica.....IX
Posveta....X
1. Uvod..1
2. Buotinski izmjenjiva topline..3
2.1.

Buotinski izmjenjiva topline..3

2.2.

Tlo kao izvor topline.4

2.3.

Dizajniranje buotinskog izmjenjivaa topline.9

2.3.1. Test toplinske vodljivosti stijena...13

2.4.

2.3.1.1.

Analitiki modeli.....17

2.3.1.2.

Numeriki modeli....18

Naini ugradnje buotinskih izmjenjivaa...19

2.4.1. Naini buenja buotina.....19

2.4.2. Ugradnja i dijelovi buotinskog izmjenjivaa...27
2.4.2.1.

Cijevi izmjenjivaa..27

2.4.2.2.

Tekuina za prijenos topline....35

2.4.2.3.

Smjesa za cementiranje buotine.....36

2.5.

Utiskivanje ili zabijanje izmjenjivaa....39

2.6.

Prestanak koritenja sustava buotinskog izmjenjivaa..40

2.7.

Energetski temeljni stupovi.....41

2.7.1. Prethodno izraeni temeljni stupovi..42

2.7.2. Stupovi izraeni na mjestu ugradnje.42
3. Primjer prorauna izgradnje sustava buotinskog izmjenjivaa topline..44
4. Geotermalne toplinske pumpe.....49
4.1.

Dizajniranje toplinske pumpe..52

4.2.

Koeficijent uinkovitosti.52

4.3.

Radni mediji toplinske pumpe.....54

III

5. Hlaenje prostora buotinskim izmjenjivaem topline i grijanje potrone vode....56

5.1.

Hlaenje prostora obrnutim radom toplinske pumpe..........................................56

5.2.

Izravno hlaenje......57

5.3.

Grijanje potrone vode....59

6. Zakonske regulative.....60
6.1.

vedska....61

6.2.

Austrija....62

6.3.

Belgija......62

6.4.

Grka...62

6.5.

Njemaka.....63

7. Trite..65
8. Zakljuak.72
9. Literatura.....73

IV

Popis tablica:
Tablica 2-1. Toplinska vodljivost nekih stijena....6
Tablica 2-2. Toplinska difuzivnost nekih vrsta stijena.....7
Tablica 2-3. Naini buenja ovisno o vrsti stijene......22
Tablica 2-4. Usporedba trokova pri ugradnji U-cijevi i suosnih izmjenjivaa za dubinu od
100m........................................................................................33
Tablica 2-5. Alkoholne tekuine koritene u izmjenjivau topline............36
Tablica 3-1. Zemljopisne i klimatoloke karakteristike lokacije................................................45
Tablica 3-2. Prikaz tehnolokih parametara za zadani projekt grijanja i hlaenja poslovne
zgrade geotermalnom toplinskom pumpom................................................................................46
Tablica 3-3. Proraun kapitalnih trokova za pojedine faze razvoja projekta grijanja i hlaenja
geotermalnom toplinskom pumpom............................................................................................47
Tablica 4-1. Radni mediji toplinske pumpe55
Tablica 7-1. Pregled instaliranih kapaciteta za iskoritavanje plitkih resursa geotermalne
energije toplinskim pumpama u EU....66
Tablica 7-2. Trite toplinskim pumpama u Francuskoj....71

Popis slika:
Slika 2-1. Shema buotinskog izmjenjivaa topline.4
Slika 2-2. Temperatura tla tijekom godine u ovisnosti o dubini...................................................5
Slika 2-3. Termogravimetrijski uinak.........................................................................................8
Slika 2-4. Godinje oduzimanje i predavanje topline tlu ........10

Slika 2-5. Poredak buotina u polju bu. izmjenjivaa...............................................................12

Slika 2-6. Srednja temperatura u buotini...................................................................................15
Slika 2-7. Unutranjost jedinice za provoenje testa toplinske vodljivosti................................16
Slika 2-8. Jedinica za izvoenje testa toplinske vodljivosti........................................................17
Slika 2-9. Jednodimenzionalni numeriki model........................................................................19
Slika 2-10. Naini buenja..........................................................................................................21
Sika 2-11. Optimalni naini buenja...........................................................................................23
Slika 2-12. Naini buenja ovisno o vrsti stijena koje se bue...................................................25
Slika 2-13. Opremanje buotina za ATES (aquifer thermal energy storage) sustave.................27
Slika 2-14. Uguravanje izmjenjivaa u buotinu....28
Slika 2-15. Dvostruka U-cijev s utegom.....28
Slika 2-16. Bubanj s namotanim cijevima izmjenjivaa.....29
Slika 2-17. Presjek izmjenjivaa s jednim i dva para U cijevi....30
Slika 2-18. Izmjenjiva s dva para U-cijevi................................................................................30
Slika 2-19. Smjetaj izmjenjivaa u buotini..............................................................................31
Slika 2-20. Primjeri suosnih izmjenjivaa..................................................................................32

VI

Slika 2-21. Jednostavan suosni izmjenjiva................................................................................32

Slika 2-22. Presjek sloenog susosnog izmjenjivaa..................................................................33
Slika 2-23. Izmjenjiva postavljen u buotinu....34
Slika 2-24. Prokop s poloenim prikljunim cijevima....34
Slika 2-25. Razdjelnik izmjenjivaa...........................................................................................35
Slika 2-26. Buotina s ugraenim izmjenjivaem...38
Slika 2-27. Mjesto izgradnje sustava nakon ugradnje izmjenjivaa i nakon zavretka svih
radova......38
Slika 2-28. Utisnuti izmjenjiva..39
Slika 2-29. Zabijanje i utiskivanje buotinskog izmjenjivaa.....40
Slika 2-30. Energetski temeljni stupovi......................................................................................41
Slika 2-31. Ugradnja izmjenjivaa u buotinu............................................................................43
Slika 3-1. Satelitska snimka mjesta izgradnje sustava................................................................44
Slika 4-1. Dijagram toplinske pumpe.49
Slika 4-2. Osnovni dijelovi toplinske pumpe..............................................................................50
Slika 4-3. Toplinska pumpa tvrtke Viessmann...........................................................................51
Slika 4-4. Dijagram izlazne toplinske snage ......53
Slika 5-1. Toplinska pumpa s obrnutim nainom rada...............................................................57
Slika 5-2. Izravno hlaenje buotinskim izmjenjivaem............................................................58
Slika 7-1. Razvoj trita u Europi...............................................................................................67
Slika 7-2. Trite toplinskim pumpama u vedskoj...................................................................68
Slika 6-3. Trite toplinskim pumpama zemlja/voda u vedskoj...............................................68
VII

Slika 7-4. Trite toplinskim pumpama u Austriji......................................................................69

Slika 7-5. Prodaja toplinskih pumpi ovisno o izvoru topline u Austriji.....................................69
Slika 7-6. Trite toplinskim pumpama u Njemakoj.................................................................70
Slika 7-7. Trite topl. pumpama u vicarskoj...........................................................................71

VIII

Popis koritenih oznaka i kratica:

Gt geotermalni gradijent, C/m
T temperatura, C
To srednja godinja temperatura tla, C
H dubina, m
toplinska vodljivost, W/mK
E koliina topline koja je prola kroz povrinu, J
A povrina kroz koju prolazi toplinski tok, m2
t vrijeme, s
a toplinska difuzivnost, m2/s
gustoa stijene, kg/m3
cp specifina toplina, J/kgK
COP koeficijent uinkovitosti, kWt/kWe
qdob dobivena toplinska energija, kWt
qel elektrina energija uloena u rad kompresora, kWe
EER energetska efikasnost hlaenja toplinske pumpe, kWf/kWe
qhl toplinska snaga hlaenja, kWf
qel elektrina energija uloena u rad kompresora, kWe
SPF sezonski faktor uinkovitosti

IX

Ovaj rad posveujem prijatelju Juri Koziu (1987 - 2008) stradalom u motociklistikoj
nesrei.

1. Uvod
Problemi, kojima se svjetske vlade danas bave, su globalno zagrijavanje i opskrba
energijom. Veliki rast cijena sirove nafte uzrokovan je politikom nestabilnosti na Bliskom
istoku (koji je najvei proizvoa sirove nafte) i velikom potranjom za energijom kod
zemalja u razvoju. Iz tih razloga vlade pojedinih zemalja ne mogu utjecati na cijenu nafte ali
donoenjem odgovarajuih mjera mogu utjecati na smanjenje isputanja CO2 i ostalih
staklenikih plinova. Kako bi se postigle odredbe o smanjivanju CO2, donesene protokolom iz
Kyota, potrebno je znaajno smanjiti potronju fosilnih goriva. Kako bi se ovi problemi rijeili
potrebno je razvijati tehnologije s veim stupnjem iskoristivosti i s malom proizvodnjom
staklenikih plinova. Toplinske pumpe su jedna od takvih tehnologija pa su mnoge svjetske
vlade odluile raznim poreznim olakicama i zakonskim uredbama poticati upotrebu
toplinskih pumpi.
Do razvoja i iroke upotrebe toplinskih pumpi nije dolazilo zbog niskih cijena
energenata i tek pojavom prvog velikog rasta cijena toplinske pumpe su se poele uzimati u
obzir kao jeftina i vrlo uinkovita tehnologija. Danas, kad su cijene energenata opet porasle,
toplinske pumpe se sve vie koriste, imaju ire podruje primjene (ne samo za grijanje
prostora, ve i za hlaenje i grijanje potrone vode, koritenje u ne samo novim kuama i
zgradama ve i kao zamjena postojeih sustava grijanja) pa tako u mnogim europskim i
svjetskim dravama ve postoji dugogodinja tradicija njihovog koritenja to dokazuju
razvijena trita toplinskim pumpama.
Velika prednost toplinskih pumpi je njihova visoka uinkovitost ali postoji jo
mogunosti za njihov daljnji razvoj.
Pri svome radu ona uzima toplinu iz okoline, a izvori te topline mogu biti zrak, voda i tlo
pa su stoga toplinske pumpe i podijeljene u grupe ovisno o izvoru topline koji koriste.
Geotermalne toplinske pumpe kao izvor topline koriste tlo koje na odreenoj dubini
tijekom cijele godine zadrava ujednaenu temperaturu to ima pozitivan utjecaj na koeficijent
iskoristivosti toplinske pumpe. Geotermalna toplinska pumpa spojena je s izmjenjivaima
topline kroz koje cirkulira tekuina koja prenosi toplinu stijene do toplinske pumpe.

Vrijednost koliine energije oduzete tlu moe se kretati do 75%

to geotermalne

toplinske pumpe ini ekoloki prihvatljivim izborom jer koliine isputenog CO2 mjere se
samo kao rezultat pretvorbe primarnih oblika energije u elektrinu energiju, potrebnu za
pogon kompresora toplinske pumpe.
Svrha ovog diplomskog rada je opisati koje su prednosti koritenja ove tehnologije,
nain rada, naini dizajniranja sustava, naini buenja buotina i njihove karakteristike,
ugradnja i vrste izmjenjivaa, dijelovi sustava i njihove karakteristike i stanje na tritu.

2. Buotinski izmjenjiva topline

2.1.

Buotinski izmjenjiva topline

Cijevi izmjenjivaa topline izrauju se od plastinih materijala, a postavljene su u

vertikalnu buotinu koja se, ukoliko je to potrebno, cementira zbog uvrivanja cijevi i
poboljanja toplinskog toka. Kroz cijevi buotinskog izmjenjivaa cirkulira voda ili mjeavina
vode i antifriza. Voda ima zadau prenijeti toplinsku energiju stijena do toplinske pumpe.
Prednosti koritenja sustava buotinskog izmjenjivaa topline:
a) Povrina potrebna za ugradnju izmjenjivaa je mnogo manja u usporedbi s
horizontalnim sustavom
b) Izmjenjiva je u kontaktu s tlom ija temperatura i toplinske znaajke imaju mala
odstupanja tijekom godine, a to omoguava stabilan rad toplinske pumpe ime se
produava njen vijek trajanja i smanjuju operativni trokovi i trokovi odravanja
c) Trokovi odravanja sustava su niski. Pri odravanju ovakvog sustava obino se misli
na odravanje cirkulacijske pumpe
d) Buotinski izmjenjiva moe najvie iskoristiti toplinsku pumpu
Nedostatci su velika ulaganja u izgradnju sustava zbog skupe buae opreme i malog
broja izvoaa radova.

Slika 2-1. Shema buotinskog izmjenjivaa topline (Viessmann 2006)

2.2.

Tlo kao izvor topline

Geotermalnom energijom naziva se energija koja se nalazi u Zemljinoj unutranjosti, a

nastaje prirodnim raspadom radioaktivnih elemenata i Sunevim zraenjem. Otprilike polovica

Sunevog zraenja koje dospije do Zemlje biva apsorbirano u njenoj povrini to rezultira
odstupanjem temperature tla do dubine od otprilike 15 m (slika 2-2). Ispod ove dubine
temperatura je priblino konstantna i donekle e se izjednaiti sa srednjom godinjom
temperaturom zraka. Daljnim poveanjem dubine poveava se i temperatura tla ovisno o
geolokom stanju podzemlja. Poveanje temperature po jedinici dubine naziva se
geotermalnim gradijentom, koji u Europi iznosi 0,03 C/m dok u Hrvatskoj u podruju
Dinarida i na Jadranu on se kree od 0,015-0,025 C/m, a u panonskom podruju 0,04 C/m.

Gt =
gdje su:

(2-1)
Gt geotermalni gradijent, C/m
T temperatura izmjerena na odreenoj dubini, C
To srednja godinja temperatura tla, C
H dubina na kojoj je mjerena temperatura, (m)

Slika 2-2. Temperatura tla tijekom godine u ovisnosti o dubini (Sanner 2000)
Budui da tlo na odreenoj dubini (15-20 m) tijekom cijele godine ima priblino istu
temperaturu, koja je ona via od prosjene temperature zraka zimi i nia od prosjene
temperature zraka ljeti, ono e biti idealni dobavlja energije za toplinsku pumpu (Sanner
2001).
Temperaturna razlika izmeu tla i fluida u izmjenjivau uzrokuje prijenos topline pa se
iz tog razloga moraju razmotriti toplinska svojstva tla kao to su: toplinska vodljivost,
toplinska difuzivnost, toplinski tok, specifina toplinski kapacitet, specifina obujamska
5

toplina. Toplinska vodljivost je mjera koliine topline koja proe kroz povrinu od 1 m2 pri
gradijentu temperature od 1 C/m. Mnoei vrijednost toplinske vodljivosti s geotermalnim
gradijentom dobije se toplinski tok. Toplinska vodljivost neke stijene ovisiti e o njenoj
upljikavosti i zasienosti fluidima. Stijene koje imaju veliku upljikavost imaju malu
toplinsku vodljivost. Stijene zasiene tekuim fluidima (npr. vodom) imaju puno veu
toplinsku vodljivost od stijena zasienima plinovitim fluidima (npr. vodena para, plin).
=

gdje je:

(2-2)

toplinska vodljivost stijena, W/mK

E koliina topline koja je prola kroz povrinu A, J
h debljina sloja, m
A povrina kroz koju prolazi toplinski tok, m2
T 2-T1 razlika temperature na suprotnim plohama sloja, K
t vrijeme prolaenja toplinskog toka, s

Tablica 2-1. Toplinska vodljivost nekih stijena (Le Feuvre 2007)

Toplinska vodljivost

Stijena
Sedimentne

stijene

male

(W/mK)
upljikavosti
2,2 2,6

( 30%) - ejlovi, pjeenjaci

Kvarcni pjeenjak (upljikavost 5% i 30%)

6,5/ 2,25

Kvarcit

5,5

ljunak, zasieni pijesak

0,77/ 2,5

Zasiena glina

1,11 1,67

Ilovaa

0,91

Voda, zrak**

0,6/ 0,0252

**radi usporedbe

Toplinska difuzivnost je mjera toplinske vodljivosti tla u ovisnosti o toplinskom

kapacitetu, odnosno ona pokazuje koliko brzo e neki materijal u tlu poprimiti temperaturu
jednaku temperaturi okolnih stijena pa je iz tog razloga poeljno da njena vrijednost bude to
vea.
a=

(2-3)

gdje je: a toplinska difuzivnost, m/s2

toplinska vodljivost, W/mK
gustoa stijene, kg/m3
cp specifina toplina, J/kgK

Tablica 2-2. Toplinska difuzivnost nekih vrsta stijena (Le Feuvre 2007)
Toplinska difuzivnost

Stijena

(m2/dan)

Bazalt

0,059

Granit

0,086

Gnajs

0,106

Kvarcit

0,255

Glina

0,082

Vapnenac

0,091

Pjeenjak

0,143

Umnoak gustoe i specifinog toplinskog kapaciteta (cp) predstavlja volumetrijski

toplinski kapacitet. Specifini toplinski kapacitet je definiran kao koliina energije koja je
potrebna da se masi od 1kg povea temperatura za 1K, pri konstantnom tlaku.

Prouavanjem utjecaja toka podzemne vode na buotinski izmjenjiva zakljuilo se da

on znaajno poboljava prijenos topline (Gehlin 1998, Sanner 2000). Gehlin (1998) navodi da
su Eskilson (1987) i Claesson i Hellstrom (2000) koristili su teoriju linijskog izvora topline za
modeliranje utjecaja toka podzemne vode na jednu buotinu i zakljuili da, pod normalnim
uvjetima, njen utjecaj je zanemariv. Chiasson (2000) se koristio dvodimenzionalnim modelom
konanih elemenata toka podzemne vode i prijenosa topline te zakljuio da samo u stijenama s
velikom hidraulikom vodljivou (pijesak, ljunak) i stijenama sa sekundarnom upljikavou
(pukotine) tok podzemne vode ima znaajan utjecaj na buotinu.
Ako buotinu, koja je napunjena podzemnom vodom, presijeca jedna ili vie pukotina
(fraktura) to e omoguiti tok podzemne vode iz stijene u buotinu i obrnuto. Obujamsko
irenje vode, nastalo njenim zagrijavanjem, uzrokuje kretanje vode pri emu se javlja
poboljani prijenos topline. Topla voda se, kroz pukotine, kree prema gornjem dijelu buotine
(Tb) dok voda nie temperature (Tug) ulazi u buotinu kroz pukotine na veoj dubini. Ovaj tok,
nastao razlikom temperatura, naziva se termogravimetrijski uinak i moe znaajno poveati
prijenos topline u vodom napunjenim buotinama.

Slika 2-3. Termogravimetrijski uinak (Gehlin 2002)

8

2.3.

Dizajniranje buotinskog izmjenjivaa topline

Pri dizajniranju je vrlo bitno da li e buotinski izmjenjiva morati zadovoljiti

optereenje pri grijanju ili hlaenju budui da ta dva procesa zahtijevaju razliite duine
buotinskih izmjenjivaa koje ponekad mogu biti znaajne. Dizajniranje sustava na osnovu
veeg optereenja moe biti neekonomino pa se odluka o izboru optereenja preputa
dizajneru. U sluaju kad sustav ne moe zadovoljiti oba optereenja potreban mu je pomoni
sustav koji e to omoguiti.
Za pravilan dizajn najvanije je tono odrediti toplinske gubitke zgrade, njenu potronju
energije i potrebe za potronom toplom vodom, te to je mogue tonije odrediti toplinsku
vodljivost stijena koje okruuju buotinski izmjenjiva. Uinkovitost toplinske pumpe ovisi o
uinkovitosti podzemnog izmjenjivaa i obrnuto pa ih je zbog toga potrebno dizajnirati
zajedno.
Budui da dizajner mora uravnoteiti kapitalne trokove izgradnje ovakvog sustava s
njegovom uinkovitou, potrebno je provesti nekoliko iterativnih postupaka kako bi se
donijela takva odluka. Da bi se smanjilo vrijeme proraunavanja napravljeni su raunalni
programi kojima se to obavlja u kratkom roku. Mogue promjene koje se mogu uzeti u obzir
pri dizajniranju i njihove poslijedice na sustav su:
a) poveanje temperature podzemnog luka pri dizajniranju- poveanjem temperature
smanjiti e se duina luka ali e se utjecati na uinkovitost toplinske pumpe. Poveanje
temperature pri dizajniranju za 2,78 C (5 F) rezultirati e smanjenjem luka za 10 15% ali e smanjiti uinkovitost toplinske pumpe za 5 - 10%,
b) mijenjanje udaljenosti izmeu buotina- poveanje udaljenosti meu buotinama
uzrokovati e bolje rasprivanje toplinske energije, smanjiti e se dugoroni utjecaji
(nakupljanje topline u tlu) na tlo ali ovakav pristup biti e uinkovit samo kod sustava
gdje postoji velika razlika godinjih optereenja pri grijanju i hlaenju. Smanjenjem
razmaka meu buotinama smanjiti e se potrebna povrina za izgradnju buotina ali
e se poveati toplinsko meudjelovanje buotina,
c) koritenje hibridnih sustava- time je omogueno dizajnirati sustava manje snage,

d) ispitivanje hidrogeolokih uvjeta- tokovi podzemne vode mogu pomoi pri

rasprivanju toplinske energije i smanjiti godinje i dugorone temperaturne promjene
u tlu. Koritenjem minimalnih godinjih temperaturnih promjena moe se smanjiti
veliina luka za 20%,
e) mijenjanje promjera cijevi izmjenjivaa- cijevi velikog promjera imaju bolje toplinske
karakteristike ali ih je mnogo tee ugraditi, te su skuplje,
f) mijenjanje dubine buotine- poveanjem dubine buotine smanjiti e se broj buotina
ali e moda biti potrebno koristiti cijevi izmjenjivaa s veim promjerom zbog
poveanog protoka otopine,
Pri dizajniranju ovakvih ustava potrebno je osigurati dugoronu energetsku ravnoteu tla
to znai da vrijednosti godinjih koliina topline, oduzete i predane tlu, moraju biti iste. Kao
to je prikazano na slici 2-4, zbroj oduzete topline, predane topline i toplinskih gubitaka mora
biti priblino jednak nuli.
U periodima kad prevladava potreba za grijanjem, toplinska pumpa oduzima toplinu tlu
te e temperatura tla postupno padati. Kada prevladava potreba za hlaenjem, a u tom sluaju
prostor se moe hladiti izravno ili obrnutim radom toplinske pumpe, toplina se predaje tlu te
e njegova temperatura postupno rasti.

Slika 2-4. Godinje oduzimanje i predavanje topline tlu (Ground-reach 2008)

10

Pri dizajniranju buotinskog izmjenjivaa topline najvaniji zadatak je dimenzioniranje

cijevi izmjenjivaa. Proraun se mora napraviti tono kako se ne bi dogodilo da sustav bude
pod ili predimenzioniran. Pri dizajniranju se mora uravnoteiti dugorone utjecaje, kao to su
poveanje ili smanjenje koliine topline u tlu, i kratkorone utjecaje kao to su pojave vrnih
optereenja tijekom kojih moe doi do prevelikog porasta temperature tla.
Poddimenzionirani sustav e rezultirati malom iskoristivosti, nezadovoljavajuim
stupnjem zagrijanosti prostora i moguim prestankom rada toplinske pumpe. Takoer e
postojati rizik da sustav nee moi zadovoljiti potrebno toplinsko optereenje zgrade to znai
da e u cijeli sustav biti potrebno ukljuiti dodatan sustav grijanja, obino elektrine sustave.
Osim toga, toplina e se tlu oduzimati intezivnije, smanjiti e se uinkovitost sustava, poveati
trokovi koritenja te u krajnjoj liniji poveati isputanje staklenikih plinova. Viegodinjim
koritenjem geotermalnih toplinskih pumpi samo za grijanje, moe doi do pada temperature
tla ako se tijekom sezone negrijanja ne poduzme nita kako bi se tlu vratila toplina koja je
oduzeta.
Ako je buotinski izmjenjiva predimenzioniran to e rezultirati veim trokovima
ugradnje te e cijeli sustav uiniti neekonominim. Tono dimenzioniranje je vrlo vano s
ekonomskog gledita budui da su trokovi izgradnje buotinskog izmjenjivaa puno vei od
uobiajenih sustava za grijanje i hlaenje. Predimenzionirani sustav bi za sobom mogao
povui i predimenzioniranu toplinsku pumpu to na kraju moe dovesti do smanjenog vijeka
trajanja cijelog sustava i smanjenog koeficijenta iskoristivosti.
Idealno bi bilo dimenzionirati toplinsku pumpu koja e kroz cijelu godinu tlu oduzimati
istu koliinu topline koja e mu se i vratiti.
Kako bi se odredila potrebna duina buotinskog izmjenjivaa, pri dizajniranju je
potrebno uzeti nekoliko faktora u obzir. Najvaniji meu njima su potrebno toplinsko
optereenje zgrade, tono poznavanje toplinskih gubitaka zgrade, potronju energije i potrebnu
koliinu potrone vode. Dizajn bi se trebao temeljiti na optereenjima koja se javljaju kroz
cijelu godinu, a ne samo na vrnim optereenjima tijekom sezone grijanja i hlaenja pa je iz
tog razloga potrebno poznavati cjelokupnu mjesenu i godinju potrebu za grijanjem. Toan
dizajn ne moe se provesti bez poznavanja svojstava stijena na mjestu ugradnje izmjenjivaa.
11

Koliina vlage u tlu e takoer utjecati na dizajn ali tek nakon poetka koritenja sustava i to u
obliku mijenjanja toplinske vodljivosti stijena.
Budui da je izmjenjiva nainjen od vie razliitih dijelova tako e i to utjecati na rad
sustava i stvarnu dubinu buotine pa se prema tome u obzir se mora uzeti i slijedee:
a) Promjer, debljina stijenke i materijal izrade cijevi izmjenjivaa,
b) Broj buotina i njihov raspored
c) Razmak meu buotinama

panju

treba posvetiti smanjenju

toplinskog

meudjelovanja buotina,
d) Razmak meu cijevima izmjenjivaa u te svrhe moe se koristiti dra razmaka,
e) Toplinska svojstva smjese za cementiranje ako su svojstva smjese loa to moe
rezultirati veom dubinom buotine,
f) Otopinu koritenu u izmjenjivau.

Poredak buotina u polju s buotinskim izmjenjivaima: linijski, L-poredak, dvostruki

paralelni L- poredak, U-poredak, kvadratni i otvoreni kvaadratni poredak.

Slika 2-5. Poredak buotina u polju buotinskih izmjenjivaa (DOE 2006)

12

Stvarni prijenos topline sa stijene na tekuinu u izmjenjivau i obrnuto stalno varira

ovisno o energetskim potrebama zgrade. Ovo variranje rezultira kratkoronim promjenama
temperature otopine na ulazu i izlazu iz izmjenjivaa, koje mogu biti od 10-18F (5,6-10C) po
danu. Ove promjene temperatura izravno utjeu na koeficijent iskoristivosti toplinske pumpe,
a time i na iskoristivost cijelog sustava.
Postoje razne metode dizajniranja sustava buotinskog izmjenjivaa ali sve se temelje na
procijenjenoj toplinskoj vodljivosti tla i volumetrijskoj specifinoj toplini. Procjena toplinske
vodljivosti tla je najkritiniji dio dizajniranja budui da duina buotinskog izmjenjivaa
najvie ovisi o njoj.
2.3.1. Test toplinske vodljivosti stijena
Pri dizajniranju velikih sustava s buotinama za iskoritavanje toplinske energije
podzemlja (engl. Borehole thermal energy systems - BTES) vano je poznavati kapacitet
efektivnog toplinskog prijenosa dok je poznavanje utjecaja toka podzemne vode vano za sve
veliine ovakvih sustava. Mjerenjem dotoka podzemne vode u buotinu, na mjestu izgradnje
sustava, dobivaju se podaci o utjecaju toka podzemne vode na sustav. Ako se u podzemlju
nalaze pukotine (frakture) i ako tok podzemne vode u njima znaajno utjee na prijenos
topline prema i od buotine, pri dizajniranju se i to mora uzeti u obzir.
Gehlin (1998) navodi da je Mogensen 1983. godine prvi predstavio postupak
odreivanja toplinske vodljivosti stijena i toplinskog otpora, za sustave s buotinskim
izmjenjivaem, na mjestu izgradnje sustava. Mogensen je predloio sustav kod kojeg hlaeni
fluid za prijenos topline cirkulira kroz buotinski izmjenjiva, sa stalnom vrijednosti
oduzimanja topline, te se pritom biljei temperatura fluida na izlazu iz buotine. Podaci s
temperaturama zabiljeenim kroz neki vremenski period se usporeuju s matematikim
modelom toplinskog prijenosa koji se javlja u buotini i stijenama koje ju okruuju. Model
prvenstveno ovisi o toplinskoj vodljivosti stijena i buotinskom toplinskom otporu.
Ova metoda predstavljena je 1995-1996. godine i otada se rairila po svim zemljama
koje su koristile sustave za iskoritavanje toplinske energije podzemlja. Kako bi se pomou
testa odredila toplinska vodljivost stijena u podzemlju potrebno je dobro procijeniti
nepromijenjenu (neporemeenu) temeraturu podzemlja oko buotine i to prije poetka
13

provoenja testa toplinske vodljivosti. Pogrena procjena toplinske vodljivosti stijena,

dobivena testom, je izravno proporcionalna pogrenoj procjeni nepromijenjene temperature
podzemlja. Iako se kod nekih metoda linijskog izvora topline neporemeena temperatura
zanemaruje pri analiziranju, ona se poveava s dubinom buotine zbog geotermalnog
gradijenta pa se iz tog razloga ne bi smjela zanemariti. Gehlin navodi da je prema Eskilsonu
(1987) za sustave s buotinskim izmjenjivaem nije potrebno uzeti u obzir promjene
temperature du cijele buotine ve se u obzir moe uzeti srednja temperatura kao veliina
neporemeene temperature u podzemlju oko buotine.
Prije provoenja testa toplinske vodljivosti mora se ustanoviti neporemeena
temperatura podzemlja. Postoje dva naina pomou kojih se moe odrediti nepromijenjena
temperatura podzemlja pri emu je za obje metode potrebno da buotina bude u toplinskoj
ravnotei sa stijenama koje ju okruuju. Kod prve metode vri se cirkuliranje fluida za
prijenos topline kroz buotinski izmjenjiva najmanje 30 minuta prije nego to se ukljui
grija za testiranje. Dobiveni podaci o temperaturama koriste se kako bi se odredila srednja
temperatura u buotini. Pritom se u obzir mora uzeti da se odreeni dio topline stvara radom
cirkulacijske pumpe. Druga metoda koristi termoparove koji se prije poetka ispitivanja
sputaju u vodom napunjene cijevi izmjenjivaa. Temperatura se mjeri nakon svakih nekoliko
metara, a dobiveni podaci se koriste kako bi se odredila srednja temperatura fluida u buotini.
Srednja temperatura fluida u buotini odgovarati e neporemeenoj temperaturi podzemlja.
Nakon to se ona odredi upali se grija i poinje se s provoenjem testa toplinske vodljivosti u
trajanju od 60-72 sata. Izvoenje testiranja je automatizirano.

14

Slika 2-6. Srednja temperatura u buotini (Gehlin 2002)

Testiranje toplinske vodljivosti provodi se na jednoj buotini ili vie njih ovisno o
veliini sustava odnosno broju izbuenih buotina. Buotina u kojoj e se provoditi ovaj test
mora imati karakteristike jednake karakteristikama buotina koje e se koristiti za rad sustava,
to znai da mora biti izbuena na potrebnu dubinu, opremljena istom vrstom cijevi, istom
tekuinom koritenom u izmjenjivau te cementirana istom smjesom.
Razvijeno je nekoliko razliitih vrsta jedinica za izvoenje testa toplinske vodljivosti, a
jedna od njih je jedinica TED razvijena u vedskoj od strane tehnolokog sveuilita Lulea.
Jedinica s opremom za provoenje testa (TED) sastoji se od kuita u kojem se nalaze
elektrini grija koji ima mogunost podeavanja snage u rasponu od 3-12 kW, zatim
elektroniki ureaj za prikupljanje podataka i 85-litarski spremnik u kojem se nalazi fluid za
poetno punjenje cijevi izmjenjivaa, te se koristi i za odzraivanje i kao ekspanzijski
spremnik, a sve zajedno nalazi se na prikolici. Za cirkulaciju fluida kroz cijevi izmjenjivaa
koristi se pumpa snage 1,75 kW.

15

Slika 2-7. Unutranjost jedinice za provoenje testa toplinske vodljivosti (TED 1998)
Prilikom provoenja testiranja jedinica mora biti postavljena to blie buotini i spojena
s cijevima izmjenjivaa. Cijevi, kojima se jedinica spaja s izmjenjivaem, moraju biti
napunjene fluidom iz spremnika. Jednom kad su cijevi napunjene fluidom one se vie ne
nadopunjuju iz spremnika ali se tijekom rada javlja mali dotok fluida u spremnik uzrokovan
poveanjem volumena fluida zbog zagrijavanja. Tijekom provoenja testa fluid prolazi pokraj
grijaa i zagrijava se na prethodno odreenu tempertauru. Temperature fluida mjere se na
ulazu i izlazu iz buotine pomou termoparova, s tonou od 0,2 C, te se biljee na
dijagramu u ovisnosti o vremenu. Temperature fluida, zraka oko jedinice, zraka unutar kuita
jedinice i promjene snage grijaa moraju se zabiljeiti u prethodno proizvoljno odreenim
vremenskim intervalima, obino 2 minute.
Dijelovi, izmeu jedinice i buotine, koji su izloeni djelovanju atmosfere moraju biti
dobro izolirani. Isto tako i sama jedinica je toplinski izolirana kako bi se smanjili energetski
gubici i utjecaj temperature zraka iz okoline.

16

Slika 2-8. Jedinica za izvoenje testa toplinske vodljivosti (Gehlin 2002)

Pri analiziranju podataka dobivenih testom toplinske vodljivosti koriste se dva
matematika modela analitiki i numeriki model, pri emu se oni razlikuju u ulaznim
podacima.
2.3.1.1.

Analitiki modeli

Analitiki modeli, kao to su teorija linijskog i cilindrinog izvora topline, donose

analitiko rjeenje problema prijenosa topline izmeu buotine i beskonane okoline. Ovi
modeli zahtijevaju donoenje nekoliko pretpostavki s obzirom na promjer buotine i cijevi
izmjenjivaa. Pri procjeni podataka dobivenih testom toplinske vodljivosti, toplinski tok
prema i od buotine moe se promatrati kao beskonano dugi izvor topline u podzemlju s
beznaajnim utjecajem toplinskih tokova uzdu osi buotine. Obino se pretpostavlja da
toplinski proces, u podruju izvan buotine, ovisi o radijalnoj udaljenosti od osi buotine.
Pretpostavlja se da jednodimenzionalni ili dvodimenzionalni toplinski tok, od fluida u
izmjenjivau do zida buotine, predstavlja toplinski otpor koji karakterizira temperaturni
gubitak izmeu fluida i zida buotine. Neki modeli ukljuuju i toplinsku masu materijala u
buotini.

17

Gehlin navodi da su Ingersoll i Plass (1948) primjenili model linijskog izvora topline pri
dizajniranju podzemnog izmjenjivaa topline, a da je Mogensen (1983) predloio koritenje
buotine sline sondi kako bi se procijenila toplinska vodljivost podzemlja na pokusnom polju.
Ova metoda se danas najee koristi u Europi za procjenu podataka dobivenih testom
toplinske vodljivosti. Ovakav pristup rjeavanju problema u praksi je doivio neke promjene
ali u biti je isti kao Mogensenov.
Gehlin navodi da su Deerman i Kavanaugh (1991) te Kavanaugh i Rafferty (1997)
opisali koritenje modela cilindrinog izvora topline pri dizajniranju buotinskog izmjenjivaa
topline. Efektivna toplinska vodljivost i difuzivnost podzemnih slojeva izraunava se obrnutim
rjeavanjem jednadbe za raunanje duine cijevi buotinskog izmjenjivaa.
2.3.1.2.

Numeriki modeli

Numeriki modeli mogu biti nainjeni za rijeavanje sloenijih buotinskih geometrija i

toplinskih svojstava fluida, cijevi, smjese i tla kao i variranja vrijednosti prijenosa topline.
Zbog potrebe za veim brojem ulaznih podataka, numeriki modeli su esto tei za rjeavanje
i uzimaju puno vremena u usporedbi s analitikim metodama.
Gehlin navodi da je Berberich (1994) opisao test toplinske vodljivosti s cijevi
napunjenom podzemnom vodom postavljenom u vodom zasienoj glinenoj stijeni s
postavljenim temperaturnim senzorima oko zida buotine. Podaci dobiveni mjerenjem
analizirani su i s analitikim modelom linijskog izvora topline i s dvodimenzionalnim
numerikim modelom koristei procjenu parametara s toplinskom vodljivosti stijena i
volumetrijskim toplinskim kapacitetom kao varijablama.
Gehlin navodi da su Shonder i Beck (1999) razvili metodu koja se temelji na procjeni
parametara u kombinaciji s jednodimenzionalnim numerikim modelom. Njihov model je
slian modelu cilindrinog izvora topline to znai da U-cijev ini cilindar. Oni su dodali jo
dvije znaajke, a to su: tanki film koji stvara dodatan otpor bez toplinskog kapaciteta, i sloj
smjese za zapunjavanje koji moe imati toplinsku vodljivost i toplinski kapacitet ija je
vrijednost razliita od okruujuih stijena (slika 2-9). Za razliku od standardnog modela
cilindrinog rjeenja ovaj model prilagoava predaju topline kroz promjenu vremena.

18

Slika 2-9. Jednodimenzionalni numeriki model (Shonder 1999)

Prijelazni dvodimenzionalni numeriki model u polarnim koordinatama za analiziranje
testa topl. vodljivosti predstavio je Austin (2000). Kod ove metode koristi se metoda procjene
parametara pri emu se prilagoavaju toplinske vodljivosti tla i smjese. Numeriki model se
koristi kako bi se dobila vrijednost temperature koja se najbolje poklapa s eksperimentalno
odreenom vrijednosti toplinske vodljivosti. Ove toplinske vodljivosti su najbolje procjene
stvarne toplinske vodljivosti.
2.4.

Naini ugradnje buotinskih izmjenjivaa

Iako postoje buotine veih dubina, ekonomske prilike i tehniki problemi ograniavaju
buenje buotina, u ove svrhe, na dubinu od oko 100 m. Postoje dva osnovna naina ugradnje
buotinskih izmjenjivaa:
a) ugradnjom izmjenjivaa u prethodno izbuenu buotinu
b) izravnim utiskivanjem ili zabijanjem buotinskog izmjenjivaa u tlo (samo meka tla)

2.4.1. Naini buenja buotina

Prije poetka buenja sva oprema mora biti spremna za brz i ist rad to znai da nema
sastavljanja opreme na mjestu izvoenja radova kao kod buenja dubokih buotina. S obzirom
da je vrijeme izvoenja radova vremenski ogranieno, pri buenju veeg broja buotina (polje
19

buotina) javljaju se problemi vezani uz broj buaih strojeva na malome prostoru, dobavu
vode i odlaganja nabuenog materijala. Budui da nijedna buotina nije savreno vertikalna
javlja se problem otklona buotine to moe rezultirati sudaranjem susjednih buotina.
Otklon buotine mora biti to manji, a to se postie smanjenjem sile koja djeluje na vrhu
buaeg niza te poveanjem teine niza odmah iznad dlijeta. Promjer buotine nije uvijek isti i
ovisiti e o toplinskoj vodljivosti tla te o dostupnoj buaoj opremi i kree se u granicama 1015 cm, a dubina od 15 - 200 m. Buotine se postavljaju u obliku mree ili u redove, gdje pri
postavljanju u mree najmanji razmak meu njima mora biti 6 m, a pri postavljanju u redove
taj razmak moe biti i manji.
Trokovi buenja buotine ovise o vrsti stijena koje se bue, a iznose 30-50 eur/m
(Sanner 2002).
Ovisno o vrsti stijena koje se bui postoji nekoliko naina buenja koji se razlikuju po
svom nainu rada, cijeni i brzini izrade buotine, a to su:
a) Rotacijsko buenje
b) Udarno buenje
c) Podzemno udarno buenje (eng. down-the-hole)
Za izradu buotina najvie se koristi rotacijsko buenje koje se moe prilagoditi skoro
svakom problemu koji se javlja pri izradi buotine ali brzina buenja esto nije velika. Pri
rotacijskom buenju, koritenje lopatastih dlijeta u tlima meke i srednje tvrdoe moe biti vrlo
uinkovito u usporedbi s dlijetima koja koriste rvnjeve i koja e pritom zahtijevati vee osno
optereenje na dlijeto. Za razliku od dubokih buotina, kao npr. kod naftnih, gdje sami niz
buaih alatki ostvaruje dovoljno optereenje na dlijeto, kod plitkih buotina potrebno
optereenje esto premauje teinu koje postrojenje moe ostvariti usprkos koritenju buaih
cijevi vee teine. Budui da se optimalno optereenje na dlijeto poveava s promjerom
buotine, Sanner navodi da Cambefort (1964) preporuuje silu od 270-348 kN/m za meke
stijene, te 540-696 kN/m za tvrde stijene. Za buotinu promjera 115 mm (4

") buenu u

tvrdoj stijeni, prikladnu za veinu buotinskih izmjenjivaa u Europi, optimalno optereenje

bilo bi 6,3-8,1 metrikih tona. Unato tome brzina buenja u tvrdoj stijeni biti e samo 1-2 m/h

20

te se pri malom optereenju moe smanjiti na ak 10 cm/h. Iz tog razloga buenje plitkih
buotina rotacijskim nainom u tvrdim stijenama ne bi bio najbolji izbor.
Koritenjem udarnog buenja u tvrdim stijenama brzina buenja e biti velika, a samo
buenje jeftino dok problemi mogu nastati ako se u stijeni nalaze mekani i nestabilni proslojci.
Kod nekonsolidiranih naslaga koritenje ODEX metode (oprema za buenje pokrovnih
naslaga) omoguilo bi ugradnju zatitnih cijevi tijekom buenja te nastavak buenja u tvrdim
stijenama metodom podzemnog udarnog buenja (eng. down-the-hole). Ako su pokrovne
naslage pretanke ili ako se tijekom buenja naie na nekonsolidiranu stijenu tada buotinu
nee biti mogue izbuiti podzemnim udarnim buenjem koje za ispiranje buotine koristi
stlaeni zrak. Kod rotacijskog buenja, kod kojeg se za ispiranje buotine uobiajeno koristi
voda, za stabilizaciju stijenki buotine mogu se koristiti posebne isplake.
Problem koji se javlja pri udarnom buenju je u tome to se pri svakom novom
dodavanju buaih ipki smanjuje udarna snaga dlijeta u stijenu. Kod podzemnog udarnog
buenja (P.U.B) ovaj problem je rijeen ali postoji drugi problem, a to je da promjer buotine
ovisi o dostupnoj koliini stlaenog zraka potrebne za rad sustava.

Slika 2-10. Naini buenja: a) podzemno udarno, b) udarno, c) rotacijsko buenje (Atlas
Copco 2005)

21

Tablica 2-3. Naini buenja ovisno o vrsti stijene (Sanner, Andersson 2002)
Nain

Tlo / Vrsta stijene

Napomena
Ponekad je potrebno

svrdlo

privremeno korstiti zatitne

cijevi

tlo / pijesak-ljunak

Potrebno je privremeno
rotacija

koristiti zatitne cijevi ili

dodatke isplaci
U veini sluajeva najbolja

svrdlo

metoda za primjeniti

tlo / prakasto-glinovito

Potrebno je privremeno
rotacija

koristiti zatitne cijevi ili

dodatke isplaci
rvanjsko dlijeto, ponekad je

rotacija

potrebno koristiti dodatke

isplaci

stijena / srednje tvrda

podzemno udarno buenje
rotacija

stijena / tvrda do vrlo tvrda

Potreban je kompresor velike

snage
Sporo

podzemno udarno buenje

Potreban je kompresor velike

snage
Zahtijeva posebnu opremu,

udarno buenje

dubina do otprilike 70 m

stijena ispod pokrovne stijene ODEX1 ili slino

U kombinaciji s podzemnim
udarnim buenjem

Odex1 oprema za buenje pokrovnih naslaga (eng. overburden drilling equipment), tehnologija tvrtke
Atlas Copco

22

Sanner je naveo i Hyttijev (1987) dijagram koji pokazuje koji su optimalni naini
buenja u ovisnosti o promjeru buotine i tvrdoi stijene.

Sika 2-11. Optimalni naini buenja (Hytti 1987)

Kao to je ve prethodno spomenuto geoloka slika podzemlja je glavni faktor koji
odreuje koja buaa metoda e se primjeniti na mjestu buenja buotine. Na slijedeim
slikama prikazano je na koje se vrste stijena u Europi nailazi prilikom buenja, te koju bi
metodu buenja bilo optimalno primjeniti (Sanner 2008).
Uobiajeni nain buenja u
baltiko-skandinavskim zemljama
gdje se pod mekim pokrovnim
naslagama nalazi tvrda stijena:
-

Pokrovne stijene

Kristalinske stijene

a)
23

Dio buotine kroz

pokrovne naslage se
zacijevljuje (ODEX
metoda)
Buenje se nastavlja s
P.U.B. bez zacijevljenja

Uobiajeni nain buenja u

Europi: sedimentni slojevi
razliite tvrdoe i propusnosti:

Tlo

Sedim. naslage

Ovisno o stijeni rotacijsko

ili P.U.B
Mogunost postojanja
artekih podzemnih voda

b)
Uobiajeni nain buenja u
Europi: sedimentne stijene koje
imaju bore i rasjede:

Tlo

Uglavnom P.U.B
Obavezno cementiranje
buotine

c)
Uobiajeni nain buenja u
sedimentnim bazenima Europe
(nekonsolidirani sedimenti):

Tlo

Glina

Pijesak/ljunak

d)

24

Rotacijsko buenje uz
privremeno koritenje
zatitnih cijevi
Mogunost postojanja
artekih voda

Buotinski izmjenjiva se nikada

ne smije ugraditi u buotinu s
artekim tlakom. Razlog tome je
prelijevanje vode iz buotine
uzrokovano artekim tlakom koje
se ne moe zaustaviti niti
cementiranjem buotine.

Arteka
buotina

Glina
Akvifer

e)
Slika 2-12. Naini buenja ovisno o vrsti stijena koje se bue (Sanner 2008)
Izrada istranih buotina za plitke geotermalne izvore u veini sluajeva vri se
rotacijskim buenjem. Tijekom buenja nabueni stijenski materijal se putem isplake iznosi na
povrinu gdje se odvaja od nje, te se uzimaju uzorci nabuenih stijena kako bi se odredili neki
osnovni podaci o geolokoj slici podzemlja. Mjerenjem brzine buenja kao funkcije brzine
rotacije i optereenja na dlijeto moe se priblino odrediti relativna tvrdoa nabuene stijene.
Ako tijekom buenja dolazi do gubitaka isplake to e ukazivati na postojanje propusnih
slojeva ili pukotina (fraktura), te se mjerenjem koliine gubitka isplake mogu priblino
odrediti hidraulika svojstva stijene (Andersson 1981).
Nakon zavretka buenja i temeljei se na podacima dobivenim tijekom buenja, u
buotine koje su namijenjene crpljenju vode postavlja se filtar. Crpljenjem vode iz buotine i
promatranjem razine stupca vode u buotini mogu se odrediti hidraulika svojstva akvifera.
Buenje istranih buotina za buotinski izmjenjiva u tvrdim stijenama moe se
provesti udarnim ili podzemnim udarnim buenjem te se u ovom sluaju moraju koristiti
kompresori stlaenog zraka kako bi se mogli izvoditi udarci i ispirati (ispuhivati) buotina. Na
povrini se iz nabuenog materijala uzimaju uzorci stijene kako bi se na temelju njih odredila
vrsta buene stijene i njen mineralni sastav. Slino kao i kod rotacijskog buenja tako se i
ovdje ovisno o brzini buenja mogu dobiti podaci o granicama litolokih slojeva, relativnoj
tvrdoi, mjestu fraktura itd. (Sanner, Andersson 1981). Budui da se kod ovog naina buenja
25

ne koristi voda za ispiranje buotine, mogu se vriti stalna mjerenja koliina vode koju daje
buotina te uzimati uzorke za odreivanje njenog mineralnog sastava.
U sluajevima kad je potreban veliki broj tonih geolokih podataka i veliki broj uzoraka
za odreivanje toplinskih ili hidraulikih svojstava stijena, vri se jezgrovanje. Za jezgrovanje
se koristi uplja cijev s buaom krunom koji se spajaju s buaim nizom ime se buenjem
dobivaju cilindrini uzorci stijena. Jezgrovanje cijele dubine buotine je vrlo skupo iz razloga
to duina uplje cijevi, u kojoj se uzorak stijene nalazi, iznosi 1-1,5 m te e se cijeli buai
niz stalno morati izvlaiti iz buotine i sputati u nju.
Buenje vodenih buotina moe se provoditi prethodno spomenutim metodama ali za
buenje veih promjera najbolje bi odgovarala metoda indirektne cirkulacije. Dok se kod
normalne rotacije isplaka u buotinu utiskuje kroz unutranjost buaeg niza i na povrinu
uzdie kroz prstenasti prostor, ovdje je tok isplake obrnut. Time se postie pouzdano
uklanjanje nabuenih krhotina kroz unutranjost cijevi i pomae ouvanju stabilnosti kanala
buotine.
Postoje dva osnovna naina opremanja vodenih buotina:
a) Pomou filtra
b) Pjeanim zasipom

26

Slika 2-13. Opremanje buotina za ATES (aquifer thermal energy storage) sustave
(Sanner, Andersson 2002)

2.4.2. Ugradnja i dijelovi buotinskog izmjenjivaa

Preduvjet dobrom radu sustava su odgovarajua ugradnja buotinskog izmjenjivaa i
cementiranje buotine. Vrijeme ugradnje ovisiti e o stanju tla, duini cijevi, potrebnoj opremi
i vremenskim uvjetima, te obino traje 1-2 dana.
2.4.2.1.

Cijevi izmjenjivaa

Prije ugradnje, izmjenjiva se napuni vodom kako bi se olakala ugradnja te sprijeilo

njegovo izdizanje pri zapunjavanju buotine smjesom. Cijevi izmjenjivaa se u buotinu
uguravaju rukama ali ne pretjerano velikom silom jer bi to moglo dovesti do savijanja cijevi,
njihovim prianjanjem uz zid buotine, poveanom trenju cijevi uz stijenke, a sve zajedno do
27

njihovog oteivanja. Ako je potrebno, na dno niza cijevi moe se dodati uteg kako bi se one
lake ugradile.

Slika 2-14. Uguravanje izmjenjivaa u buotinu (Ground-reach 2008)

Slika 2-15. Dvostruka U-cijev s utegom (Groundhit 2006)

Pri ugradnji se koristi i bubanj na kojem su namotane cijevi izmjenjivaa, takoer u

svrhu lake i sigurnije ugradnje.

28

Slika 2-16. Bubanj s namotanim cijevima izmjenjivaa (Ground-reach 2008)

Cijevi izmjenjivaa nainjene su od polietilenskog materijala velike gustoe otpornog na
koroziju, a sve spojnice se spajaju topljenjem to ih ini nepropusnima. Rukovanje s cijevima
koje se spajaju na buotinski izmjenjiva potencijalno je rizino kao i za horizontalni
izmjenjiva topline ali iskustvo pokazuje da je mnogo lake, bez oteenja, ugraditi cijevi
izmjenjivaa u buotinu nego ugraditi cijeli horizontalni sustav lukova (zbog velike teine
strojeva koji zapunjavaju prostor iznad cijevi).
Openito vrijedi da koritenjem veeg promjera cijevi izmjenjivaa smanjuje se
potrebna dubina buotine.
Koriste se razliiti tipovi buotinskih izmjenjivaa topline, a dva osnovna koncepta su:
a) U-cijevi nainjene od para uspravnih cijevi spojenih pri dnu s lukom koji zatvara kut
od 180. U buotinu se ugrauje jedna, dvije ili ak tri U-cijevi. Promjer cijevi je u
rasponu od 20 - 40 mm, a vijek trajanja cijevi je vei od 50 godina. Prednost plastiih
U-cijevi nad elinima je u maloj cijeni materijala od kojeg se one izrauju to je
rezultiralo time da one postanu najee koriteni buotinski izmjenjivai u Europi.

29

Slika 2-17. Presjek izmjenjivaa s jednim i dva para U- cijevi (VDI 2001)

Izmjenjiva s dva para cijevi ima dva odvojena luka koji se nalaze zasebno, te se
svaki luk moe pojedinano iskljuiti, ili su spojeni u obliku slova Y. Ako zbog
neodgovarajueg rukovanja luk otkae ili prestane raditi zbog curenja on se moe
iskljuiti, a drugi luk e i dalje raditi na otprilike 70 - 85% svojih mogunosti to
ostavlja dovoljno vremena za popravak oteenog luka. esto su pri uzglavlju
buotinskog izmjenjiva dva luka spojena spojem u obliku slova Y ime se tedi na
prikljunim cijevima. U sreditu dva para cijevi nalazi se peta cijev, koja slui za
utiskivanje smjese za zapunjavanje buotine. Prednosti dvostrukih U- cijevi nad
jednostrukima su nii buotinski toplinski otpor, dok su nedostatci tea ugradnja i
skuplje su.

Slika 2-18. Izmjenjiva s dva para U-cijevi (Viessmann 2006)

Kako bi se smanjio meusobni toplinski utjecaj cijevi izmjenjivaa, te na taj

nain poboljala izmjena topline izmeu tla i otopine u izmjenjivau (pri grijanju i
30

hlaenju), cijevi se osiguravaju draem razmaka koji se postavljaju na svaka 2-3

metra duine.

a)

b)

Slika 2-19. Smjetaj izmjenjivaa u buotini s: a) draem i b) bez draa razmaka

Zbog velikih temperaturnih razlika, koje se javljaju izmeu mjeavine koja se
vraa u buotinu i izlazi iz nje, moe se pojaviti veliko toplinsko meudjelovanje cijevi
izmjenjivaa. Kako bi se taj utjecaj smanjio, u nekim sluajevima izoliraju se cijevi
kroz koje mjeavina naputa buotinu. Izoliranje cijevi vri se samo do odreene
dubine, a daljnje izoliranje cijevi ne bi donijelo nikakvu korist ve bi samo povealo
cijenu ugradnje.

b) Suosne (koaksijalne, koncentrine) cijevi u najjednostavnijem sluaju postavljene su

kao dvije uspravne cijevi razliitog promjera, jedna u drugoj, ili u sloenoj izvedbi.
Izrauju se od polietilenskog materijala velike gustoe. Jedna od prednosti suosnih
cijevi je u tome to imaju samo jedno mjesto zavarivanja, a to je ep na dnu cijevi, dok
kod standardnih dvostrukih U- cijevi postoje najmanje etiri mjesta. Osim toga, kod
suosnih cijevi imamo pogodniji buotinski toplinski otpor to rezultira malim
smanjenjem potrebne dubine buotine. Pri ugradnji u buotinu, radi jednostavnosti,
prvo se ugradi vanjska cijev, a zatim unutarnja. Nakon toga, na vrh izmjenjivaa
zavaruju se T-komad i suenja kako bi se izmjenjiva mogao spojiti s toplinskom
pumpom. Promjer vanjske cijevi mora biti dovoljno velik kako bi se osigurala
dovoljno velika povrina za prijenos topline, te dovoljno mali kako bi se cijev mogla,
namotana u jednome komadu, dopremiti na mjesto ugradnje, a debljina stijenke cijevi
mora biti takva da cijev moe izdrati radni tlak. Koritenje jednog ovakvog
izmjenjivaa veeg promjera moe zamijeniti koritenje etiri U-cijevi.
31

Slika 2-20. Primjeri suosnih izmjenjivaa (VDI 2001)

Slika 2-21. Jednostavan suosni izmjenjiva (Ground-reach 2007)

32

Slika 2-22. Presjek sloenog susosnog izmjenjivaa (Ground-reach 2007)

Pri usporedbi cijene ugradnje suosnih izmjenjivaa i U-cijevi u obzir se moraju uzeti
cijene najvanijih dijelova izmjenjivaa i cijena buenja buotine.

Tablica 2-4. Usporedba trokova pri ugradnji U-cijevi i suosnih izmjenjivaa za dubinu
od 100 m (Groundhit 2007)

buenje

jedna cijev

smjesa

(euro)

(euro)

(euro)

3 750

677

238

432

5 097

4 000

426

309

334

5 070

3 750

439

241

362

4 792

4 100

680

263

456

5 499

dvostruka U cijev
4x32
jednostruka U cijev

antifriz* (euro)

ukupno
(euro)

2x40
jednostavni suosni
63/32
jednostavni suosni
75/50
*25% koncentracija
Nakon ugradnje izmjenjivaa, a prije cementiranja buotine mora se provesti ispitivanje
cijevi na tlak i to jo dok se u njima nalazi voda. Cijevi se ispituju pri tlaku od najmanje 6 bar,
a vrijeme ispitivanja traje najmanje 1 sat pri emu dozvoljeni pad tlaka moe iznositi 0.2 bar.

33

Nakon zavretka s ugradnjom, cijevi izmjenjivaa e viriti otprilike 1m iznad povrine

tla to e biti dovoljno za spajanje s prikljunim cijevima koje vode prema toplinskoj pumpi.

Slika 2-23. Izmjenjiva postavljen u buotinu (Ground-reach 2008)

Cijevi buotinskog izmjenjivaa se s toplinskom pumpom spajaju pomou prikljunih
cijevi koje se polau u prokop. Prokop, od buotine do zgrade, mora biti najmanje 30 cm irok
i produbljen ispod dubine zamrzavanja, te ga je ovisno o promjeru prikljune cijevi potrebno
dodatno produbiti. Kako se prikljuna cijev ne bi otetila ona se mora zasuti pijeskom ili
finijom zemljom. Ona se nakon postavljanja mora nalaziti ispod granice smrzavanja, a ako to
nije mogue moe se izolirati vodootpornim izolatorom (polietilenska pjena).

Slika 2-24. Prokop s poloenim prikljunim cijevima (Ground-reach 2008)

34

Prikljune cijevi spajaju buotinske izmjenjivae s razdjelnikom koji je spojen s

toplinskom pumpom, a moe biti privren s vanjske strane na zid ili na drau ili ugraen
unutar zgrade. U sluaju da se razdjelnik nalazi izvan zgrade zanemaruje se problem
kondenzacije vlage ali dolazi do malih gubitaka snage. Ovaj nain postavljanja razdjelnika
nepogodan je za sustave koji koriste vodu zbog smrzavanja.

Slika 2-25. Razdjelnik izmjenjivaa (Viessmann 2006)

2.4.2.2.

Tekuina za prijenos topline

Tekuina se stavlja u cijevi izmjenjivaa, a svrha joj je prenoenje topline stijena do

toplinske pumpe. U tu svrhu moe posluiti i pitka voda, jer ona ima dobra svojstva potrebna
za prijenos topline i pumpanje. Ovisno o temperaturi tla i okoline u kojoj se sustav ugrauje
biti e potrebno koristiti alkoholne tekuine, budui da one imaju potrebnu otpornost na
smrzavanje. Osim toga, alkoholne tekuine moraju osigurati zatitu od hre, imati povoljnu
cijenu, te u sluaju proputanja sustava ne smiju zagaditi okoli. Stavljanje alkoholnih
tekuina u cijevi vri se unutar zgrade i to nakon to se cijeli sustav ugradi, ispita na tlak i
ukloni zrak iz njega. Koncentracija alkoholne tekuine ovisiti e o temperaturi okoline i
veliini sustava.
Volumetrijska promjena tekuine (mjeavine vode i alkohola), do koje dolazi tijekom
rada sustava, mora se uravnoteiti, a vrijednost promjene se kree u granicama 0,8 1% od
ukupnog volumena. Uravnoteavanje se vri pomou otvorene ili zatvorene ekspanzijske

35

komore. Odzraivanje pojedinanih sustava buotinskih izmjenjivaa vri se preko otvorenih

komora.
Tablica 2-5. Alkoholne tekuine koritene u izmjenjivau topline (VDI 2001)

Naziv

Kemijska

Sinonim

formula

Najee koriteni antifrizi

Etandiol

Etilen glikol

C2H6O2

Propandiol

Propilen glikol

C3H8O2

Ostali antifrizi
Kalcijev klorid
Etanol

CaCl2
Etilni alkohol

korozivan

C2H5OH

U veini sluajeva, u Njemakoj, Austriji i vicarskoj koristi se etilen glikol u

koncentraciji od 33% (granica smrzavanja do -20C). U otopinu se dodaje inhibitor korozije u
koncentraciji od 1%. Izbor inhibitora korozije mora se vriti tako da njegova svojstva i
koncentracija ne svrstaju ve pripremljenu otopinu u vii razred vodoopasnih otopina, nego to
bi ona to bila bez inhibitora.

2.4.2.3.

Smjesa za cementiranje buotine

U sluajevima kad podrune vlasti zahtijevaju cementiranje buotine, u svrhu zatite

podzemnih voda, tada se koriste smjese odgovarajuih svojstava. Smjesa za cementiranje
mora podnositi sve radne temperature, te se ne smije smrzavati. Smjesu ine mjeavine
bentonit/cement/voda ili bentonit/cement/pijesak/voda. Sama mjeavina bentonita i vode nije
dobra jer ima loa svojstva toplinske vodljivosti (pri 10 C < 0,7 W/mK) i nije otporna na
smrzavanje. Dodavanje cementa omoguava koritenje smjese na temperaturama od oko -15
C, a dodavanjem kvarcnog pijeska poveava se toplinska vodljivost na preko 0,8 W/(mK) pri
10 C. Kod smjese bentonit/cement/pijesak/voda, postotak bentonita i cementa iznosi 10 % za

36

svaki posebno, a pijeska priblino 30 %. Izbjegava se koritenje prevelikih postotaka cementa

ili koritenje samog cementa iz razloga kako se ne bi zaustavila toplinska dilatacija buotine.
Uloga smjese je: zapunjavanje prostora izmeu cijevi i zida buotine kako bi se osigurao
dobar dugotrajni toplinski kontakt tla i cijevi, uvrivanje cijevi izmjenjivaa, spreavanje

vertikalnog kretanja vode u buotini te prodiranja povrinske vode, smanjenje razlike izmeu
statikog tlaka otopine u cijevima i tlaka u buotini to je vrlo vano za produivanje vijeka
trajanja dugakih izmjenjivaa (200m- 400m).
Istovremeno s ugradnjom cijevi izmjenjivaa, u buotinu se sputa cijev kroz koju e se
utiskivati smjesa za cementiranje. To moe biti jedna ili vie cijevi ovisno o dubini buotine, a
sve kako bi se osiguralo neprekidno cementiranje buotine. Nakon ugradnje izmjenjivaa, a
prije cementiranja buotine mora se provesti ispitivanje cijevi na tlak i to jo dok se u njima
nalazi voda. Cijevi se ispituju pri tlaku od najmanje 6 bar, a vrijeme ispitivanja traje najmanje
1 sat pri emu dozvoljeni pad tlaka moe iznositi 0,2 bar.
Cementiranje se provodi od dna buotine prema vrhu. Pri cementiranju, povlaenje
cijevi prema povrini uvijek se vri tako da njezin kraj bude ispod razine povrine smjese u
buotini, kako bi se izbjeglo stvaranje zranih mjehura. Kod buotina s dubinom veom od 60
m mogu se javiti problemi s povlaenjem cijevi za cementiranje. U tom sluaju cijev se
ostavlja u buotini i obavezno napunjenom smjesom za cementiranje. Ako se koriste dvije
cijevi za cementiranje, tada se jedna sputa do dna buotine, a druga do polovice dubine. Na
taj nain buotina se jednom cijevi zapunjava od dna do polovice dubine, a drugom od
polovice do vrha.
Cementiranje buotine smjesom mora se kvalitetno obaviti kako bi se izbjeglo stvaranje
zranih mjehura budui da je zrak prirodni izolator. Smjesa i cijevi buotinskog izmjenjivaa
uzrokuju pad temperature koji se kad se samu u jedno promatraju kao buotinski toplinski
otpor. Da bi se smanjili ovi gubici napravljena je toplinski unaprijeena smjesa u iji sastav
ulaze fino granulirani kvarc ili grafit. Raspon toplinske vodljivosti smjese, kad se ona ve
nalazi u buotini, je u granicama = 1,6 2 W/mK.

37

Slika 2-26. Buotina s ugraenim izmjenjivaem

Slika 2-27. Mjesto izgradnje sustava nakon ugradnje izmjenjivaa i nakon zavretka
svih radova (Ground-reach 2008)

38

2.5.

Utiskivanje ili zabijanje izmjenjivaa

Prednosti izravnog zabijanja izmjenjivaa u tlo su: dobar kontakt tla i izmjenjivaa pa

nema potrebe za utiskivanjem smjese, u jednom koraku izraena je buotina i ugraen

izmjenjiva te je osigurana stabilnost zidova, metoda je lagana, brza i jeftina. Zabijanje u tlo
vri se samo u mekim tlima i to do 10 m dubine.

Slika 2-28. Utisnuti izmjenjiva (GRD 2005)

U sluaju kad se cijevi zabijaju u tlo, izbor materijala za izradu takvih izmjenjivaa je
ogranien. elik, koji se je koristio za izradu izmjenjivaa, ima dobra toplinska svojstva, jeftin
je ali nije otporan na hru te je kroz katak vremenski rok brzo erodirao to je dovodilo do
proputanja cijevi. Koritenje nehrajueg elika ogranieno je zbog njegove velike cijene.
Kako bi se izbjegao problem pojavljivanja hre, radila su se ispitivanja s utiskivanjem
polietilenskih cijevi.

39

Slika 2-29. Zabijanje i utiskivanje buotinskog izmjenjivaa (Sanner, Andersson 2002)

2.6.

Prestanak koritenja sustava buotinskog izmjenjivaa

Nakon prestanka koritenja sustava buotina se mora na odgovarajui nain zatvoriti

kako ne bi predstavljala opasnost za izvore pitke vode, zdravlje i sigurnost. Pravilno

naputanje buotine podrazumijeva: uklanjanje tekuina koritenih za prijenos topline,
spreavanje zagaenja podzemnih voda, ouvanje akvifera i spreavanje mijeanja pitkih s
nepitkim vodama. Zatvaranje i naputanje buotine temelji se na vraanju hidrogeolokog
stanja u to je vie mogue poetno stanje prije postojanja buotine. Kako bi se naputanje
pravilno obavilo moraju se poznavati svojstva podzemnih voda. Najvei problem je
zaepljivanje cijevi odgovarajuim materijalom kako bi se sprijeilo procijeivanje povrinske
vode kroz buotinu do vodnog lica. Ako se podzemna voda nalazi pod artekim tlakom,
buotina se mora zatvoriti na nain da voda koja se nalazi u nekom akviferu ostane u tom
istom akviferu kako bi se sprijeilo smanjenje artekog tlaka do kojeg bi moglo doi kretanjem
vode prema povrini ili slojevima koji uope ne sadre vodu ili akviferu koji se nalazi dublje u
sloju.
Kod uklanjanja toplinske pumpe mora se pripaziti na radni fluid same pumpe i na ulje iz
kompresora. Ako se rad buotinskog izmjenjivaa privremeno zaustavlja, tekuina u njemu
mora i ostati u njemu, a kod konanog naputanja izmjenjivaa tekuina u njemu mora se
isprazniti pomou vode. Materijal od kojeg su izraene cijevi izmjenjivaa mora biti takav da
ih se moe ostaviti u buotini. Takav izmjenjiva mora biti ispunjen materijalom koji nee

40

zagaditi podzemnu vodu. O prestanku koritenja sustava buotinskog izmjenjivaa moraju se

obavijestiti lokalne vlasti.
2.7.

Energetski temeljni stupovi

Energetski temeljni stupovi predstavljaju poseban sluaj buotinskih izmjenjivaa

topline. Kako bi se osigurala stabilnost zgrade postavljaju se temeljni piloti koji pritom mogu
biti opremljeni cijevnim izmjenjivaima topline. Pri takvoj kombinaciji utedio bi se novac
budui da za postavljanje buotinskog izmjenjivaa ne treba buiti nove buotine ve se
koriste izbuene rupe namijenjene postavljanju temeljnih stupova. Osim toga, prednost
njihovog koritenja vidi se i u gusto naseljenim podrujima gdje bi koritenje sustava s
buotinskim izmjenjivaem zahtijevalo izgradnju polja buotina, a da za to nema dovoljno
prostora.
Dizajniranje energetskih temeljnih stupova moe se provesti metodama analognim
metodama koritenim za dizajniranje obinih buotinskih izmjenjivaa pri emu se mora da
temperatura u stupu nikada ne smije biti takva da e doi do smrzavanja.
Vrste energetskih temeljnih stupova:
a) Stupovi izraeni na mjestu postavljanja
b) Prethodno izraeni stupovi

Slika 2-30. Energetski temeljni stupovi (Ground-reach 2008)

41

2.7.1. Prethodno izraeni temeljni stupovi

Prethodno izraeni energetski temeljni stup ini betonski stup ojaan elinom reetkom
na koju su privrene cijevi izmjenjivaa promjera 20-25 mm. Presjek stupa moe biti
kvadratni (24x24 cm2, 30x30 cm2, 40x40 cm2), heksagonalni ili okrugli, a duina ovisno o
presjeku moe biti od 2 m pa do najvie 14 m. Pri izradi stupa, otprilike 50 cm ispod njegovog
uzglavlja ostaje neispunjeno betonom kako bi se prikljune cijevi mogle spojiti s
izmjenjivaima. Tako izraeni stupovi odvoze se na mjesto ugradnje gdje e se utisnuti u
prethodno izraenu rupu. Prednost koritenja prethodno izraenih stupova je u tome to se
cijevi izmjenjivaa na elinu konstrukciju privruju tvorniki ime se osigurava bolji
kontakt cijevi i cementa, te mogu biti ispitane na tlak (10 bar).
Poseban sluaj prethodno izraenih energetskih stupova predstavljaju uplji stupovi, u
iju se uplju unutranjost naknadno postavljaju izmjenjivai (2-4 izmjenjivaa ovisno o
presjeku). Prednost ovakvih stupova je u tome to cijeli stup moe biti energetski iskoriten.
2.7.2. Stupovi izraeni na mjestu ugradnje
Izraivanje energetskih stupova na mjestu postavljanja vri se tako da se u prethodno
izbuenu rupu ugradi elina cijev, a zatim se u nju ugradi elini kavez. Tijekom zasipavanja
rupe betonom elina cijev se izvlai iz rupe.
Cijevi izmjenjivaa privrste za prethodno izraenu elinu konstrukciju (slika), te se
paljivo spuste u rupu (buotinu). Duina energetskog stupa ovisiti e o geolokom stanju
podzemlja dok se promjeri rupa (buotina) mogu biti do 2500 mm, te za jednu zgradu ne
moraju svi biti istog promjera. Cijevi izmjenjivaa postavljaju se s vanjske strane eline
konstrukcije kako se nosivost stupa ne bi naruila. Promjer cijevi izmjenjivaa kree se od 27
do 34 mm, a izraene su od polietilenske plastike.

42

Slika 2-31. Ugradnja izmjenjivaa u buotinu (Ground-reach 2008)

43

3. Primjer prorauna izgradnje sustava buotinskog izmjenjivaa topline

Proraun je raen za poslovni objekt tvrtke INA d.d. koji se nalazi u Novskoj pri emu
e se proraunati samo trokovi izgradnje sustava. Za proraunavanje odabran je programski
paket RETScreen kanadske institucije National Resources of Canada kojim e se
dimenzionirati buotinski izmjenjiva topline u ovisnosti o karakteristikama lokacije, odabrane
opreme te toplinskih potreba.

Slika 3-1. Satelitska snimka mjesta izgradnje sustava (Google Earth 2008)
Podaci o zgradi:
-

Godina izgradnje: 1984.

Efektivna povrina prostora zgrade za grijanje i hlaenje: 2 283 m2

Broj etaa: 3 (prizemlje, kat, potkrovlje) gdje se nalaze 27 ureda, 17 soba za spavanje,
5 sanitarnih vorova, restoran, kuhinja, spremite.
Za klimatoloke prilike grada Novske, iz Dravnog hidrometeorolokog zavoda uzete su

veliine stupanj dana grijanja i hlaenja (pri nominalnoj vrijednosti temperature od 16C) te
na temelju podataka o tipu i termalnim karakteristikama tla, geotermalnom gradijentu, te
ukupno potrebno instaliranoj snazi za pokrivanje vrne potronje u ciklusu grijanja, izraunata
je potrebna dubina buotinskog izmjenjivaa topline.
44

Tablica 3-1. Zemljopisne i klimatoloke karakteristike lokacije (RETScreen program

2008)
Jedinica

Klimatoloki
podaci

Geografska irina

45,2

Geografska duina

18,0

Nadmorska visina

89

Projektirana vanjska temperatura (grijanje)

-15,0

Projektirana vanjska temperatura (hlaenje)

25,7

Godinja amplituda temperature tla

20,7

Toplinski tok kompaktnog vodonosnika

W/m

~60

Stupanj dani grijanja (< 16C)

C-d

2 813

Stupanj dani hlaenja (> 16C)

C-d

1 410

Novska

Za odabranu poslovnu zgradu od 2 283 m2 s 3 kata potrebna instalirana toplinska snaga

grijanja pri vrnoj potronji iznosi 35,5 W/m2 ili 81,04 kWt (srednje dobra toplinska izolacija).
Za odabranu srednje dobru izolaciju zgrade vrijede sljedee vrijednosti koeficijenta prolaza
topline: za zidove= 0,29 W/m2C, za krov = 0,20 W/m2C, za podrum = 0,33 W/m2C, broj
izmjene zraka po satu = 0,25. Za veliinu povrine prozora na zgradi u proraunu uzeta je
standardna vrijednost (15% povrine), a tip prozora su nezasjenani dvostrukog stakla s
koeficijentom priguivanja svjetlosti od 0,81 i koeficijentom prolaza topline od 3 W/m 2C.
Potrebna rashladna toplinska snaga za vrnu potronju izraunata je u vrijednosti od 60,4
W/m2 ili 137,90 kW pri vrnoj potronji uz srednje dobru toplinsku izolaciju zgrade.

45

Tablica 3-2. Prikaz tehnolokih parametara za zadani projekt grijanja i hlaenja

poslovne zgrade geotermalnom toplinskom pumpom (RETScreen program 2008)
Sustav grijanja toplinskom pumpom s buotinskim izmjenjivaem topline
Potrebna zemljina povrina oko zgrade

1 000 m

Ukupno potrebna dubina izmjenjivaa topline

2 833 m (15 buotina189m)

Snaga cirkulacijske pumpe

1,8 kW

Volumen rasoline u izmjenjivau topline

0,50 m

Potreba duljina polietilenskih cijevi izmjenjivaa

topline

5 666 m

Ukupni kapacitet grijanja odabranog modela

toplinskih pumpi

73 kW (102.8% pokrivene vrne potronje)

Ukupna ostvarena godinja energija grijanja

128 MWh (100 % pokrivene vrne potronje)

Stupanj iskoritenja toplinske pumpe

COP = 5,87

Proizvoa i model

Viessmann Gmbh, Vitocal300 WW226 (2

jedinice po 36,6 kWt i 29,9 kWf)

Utroena godinja elektrina energija kompresora

21,8 MWh

Predloeni sustav hlaenja toplinske pumpe s buotinskim izmjenjivaem topline

Ukupni kapacitet hlaenja odabranog modela
toplinskih pumpi

60 kW (50.3 % pokrivene vrne potronje)

Stupanj iskoritenja toplinske pumpe

COP = 4,8

Ukupna ostvarena godinja energija hlaenja

63 MWh (90,4 % pokrivene ukupno godinje

potrebne energije)

Utroena godinja elektrina energija kompresora

13,12 MWh

Za utroenih 1kW elektrine energije mehanikog rada kompresora ostvari se 5,87 kW

korisne toplinske energije. Ova raunski dobivena vrijednost odgovara nazivnoj vrijednosti
stupnja iskoritenja toplinske pumpe Vitocal 300 WW226 iz tehnike dokumentacije
46

proizvoaa, za karakteristine ulazne podatke. Ovako visok COP mogu je samo kada se
koristi niskotemperaturno podno grijanje zbog male temperaturne razlike izmeu izvora
(temperatura rasoline na ulazu u toplinsku pumpu) i temperature grijanja (podno grijanje).
Tablica 3-3. Proraun kapitalnih trokova za pojedine faze razvoja projekta grijanja i
hlaenja geotermalnom toplinskom pumpom (RETScreen program 2008)
KAPITALNI TROKOVI

KOLIINA/
JEDINICA

JEDININA
CIJENA

UKUPNA
CIJENA

POSTOTNI
UDIO

Razvoj projekta
Dozvole i suglasnosti

15h

65 /h

975

Ispitivanje lokacije i
vlasnitva zemljita

15h

65 /h

975
1 950

Meusuma

1,26 %

Strojarski dio
Dizajniranje sustava

20h

50 /h

1 000

Ponuda za izvoenje radova i

ugovaranje

20h

50 /h

1 000

Nadgledanje izgradnje

20h

50 /h

1 000
-

Meusuma

0,0 %

Sustav grijanja
Vrno optereenje toplinske
pumpe WW226

73 kWt

344 /kWt

25 848
25 848

Meusuma

16,71 %

Sustav hlaenja
Bazno optereenje toplinska
pumpa WW226

60 kWf

0,0 %

Meusuma

47

Optimiziranje sustava i ostali trokovi izgradnje

Specifini trokovi projekta

Buotinski izmjenjiva topline

Cirkulacijske pumpe

1,8 kW

850 /kW

1 530

Cirkulacijski fluid

0,50 m3

2 600 /m3

1 300

Buenje i cementiranje

2 833 m

35 /m

99 155

Cijevi U-izmjenjivaa topline

5 665 m

2 /m

11 330

Spojnice i ventili

106 kW

15 /kW

1 590

Radovi unutar zgrade i dijelovi

12 000

Meusuma

126 900

82,03 %

UKUPNI KAPITALNI TROKOVI

154 698

100,0 %

U prethodnoj tablici prikazana je ekonomska analiza najeih trokova, neophodnih za

izvoenje samog projekta, a obraene su razliite stavke trokova koje se mogu pojaviti u bilo
kojoj fazi projekta. Ovi dodatni trokovi ponajprije ovise o specifinosti svake lokacije,
zakonodavstvu, subvencijama i sl.
S obzirom na karakteristike zgrade, proraunom je dobiveno:
-

Potrebna dubina buotine iznosi 2 833 m, a odabrano je 15 buotina dubine 189 m

Duina izmjenjivaa iznosi 5 666 m

Toplinska pumpa kapaciteta 73 kW, odabrane su dvije kapaciteta 36,6 kW

U tablici 3-3 vidljivo je da ukupni trokovi izgradnje sustava iznose 154 698 eura pri

emu se najvei dio trokova odnosi na buenje i cementiranje, 99 155 eura.

48

4. Geotermalne toplinske pumpe

Toplinska pumpa je ureaj s lijevokretnim krunim procesom sa svrhom da radna tvar u
krunom procesu preuzme toplinu od okoline, te da se skupa s dovedenim mehanikim radom
preda nekom sudioniku kojeg elimo zagrijati. Pri tome temperatura radne tvari toplinske
pumpe mora biti via od temperature grijanog sudionika (ambijenta). Znai, njena osnovna
zadaa je zagrijavanje nekog sudionika.
Lijevokretni kruni procesi su procesi od kojih se zahtijeva vei toplinski uinak grijanja
ili hlaenja, a ne dobivanja mehanikog rada. Ovdje je rad utroen za kompresiju vei od rada
dobivenog ekspanzijom. Utroeni rad (W) jednak je razlici dovedene (Qdov) i odvedene topline
(Qodv) tako da je Qdov <[Qodv].

Slika 4-1. Dijagram toplinske pumpe (Viessmann 2006)

49

Osnovni dijelovi toplinske pumpe su kompresor s elektromotorom, povratni i priguni

ventil te dva izmjenjivaa topline (kondenzator i ispariva).

Slika 4-2. Osnovni dijelovi toplinske pumpe (Viessmann 2006)

Tekuina iz buotinskog izmjenjivaa prenosi toplinu stijena do isparivaa toplinske
pumpe (1) gdje predaje svoju toplinu radnom mediju toplinske pumpe. Radni medij dolazi u
ispariva u tekuem stanju, te primajui na sebe toplinu iz buotinskog izmjenjivaa isparava i
odlazi prema kompresoru (2) koji ga stlauje pri emu mu se poveava temperatura i tlak. Kao
takav, on se usmjerava prema kondenzatoru (3) koji je okruen vodom koja na sebe preuzima
toplinu plinovitog radnog medija pri emu mu se sniava tlak i temperatura. Prolaskom radnog
medija kroz ekspanzijski ventil (4), njegova temperatura i tlak dodatno opadaju, a on se
nastavlja kretati prema isparivau u tekuem stanju. Ulaskom radnog medija u ispariva
zavrava jedan radni ciklus i zapoinje drugi.

50

Slika 4-3. Toplinska pumpa tvrtke Viessmann (Viessmann 2006)

Regulacijski ureaj toplinske pumpe ima zadatak upravljati razvodnim sustavom topline
s time da toplina, koju daje toplinska pumpa, bude na najnioj temperaturi koja e i dalje moi
zadovoljiti korisnika. Oni mogu biti upravljani kao i konvencionalni sustavi grijanja npr. u
ovisnosti o vanjskoj temperaturi zraka, osobnom izboru temperature, tajmeri....
Najbolji nain upravljanja regulacijskim ureajem bilo bi upravljanje u ovisnosti o
vanjskoj temperaturi zraka budui da takav nain osigurava da toplinska pumpa ne radi vie
nego to je potrebno. Senzor mjeri vanjsku temperaturu zraka koja se zatim usporeuje s
temperaturom zraka u prostoriji i eljenom temperaturom. Tada je kompresor upravljan na
osnovu temperature vode koja se iz prostorije vraa u toplinsku pumpu i to je ona via
temperatura vode na izlazu iz toplinske pumpe e biti nia.
U nekim sluajevima, toplinska pumpa e zahtijevati visoke elektrine struje za
pokretanje. To moe uzrokovati smetnje u elektrinoj mrei to se moe vidjeti po treperenju
svijetla arulje i padu napona. Da bi se to sprijeilo, toplinska pumpa moe se modificirati na
slijedee naine: ugradnjom mehanizama za lagano pokretanje, koritenjem posebno
konstruiranih kompresora s malom torzijom, koritenjem trofazne struje i motora.
51

4.1.

Dizajniranje toplinske pumpe

Za toplinske pumpe koje daju izlaznu temperaturu od 50 - 55C temperatura vode na

ulazu u toplinsku pumpu kree se u rasponu od -5C do +12C. Toplinska pumpa e biti
uinkovitija to je manja razlika izmeu ulazne i izlazne temperature.
Uinkovitost e takoer ovisiti i o snazi potrebnoj za pokretanje cirkulacijske pumpe
podzemnog kruga, a ta snaga mora biti to je mogue nia. Vrlo je bitno da se toplinska
pumpa i buotinski izmjenjiva dizajniraju zajedno. Toplinska pumpa moe biti dizajnirana
tako da zadovolji cjelokupno potrebno toplinsko optereenje ali zbog velikih kapitalnih
trokova ekonomino bi bilo dizajnirati ju da samo djelomino zadovolji potrebno toplinsko
optereenje. Openito vrijedi, toplinska pumpa dizajnirana da zadovolji 50% toplinskog
optereenja moi e postii 80%- 85% potrebne godinje toplinske energije.
4.2.

Koeficijent uinkovitosti
Toplinska pumpa, koritena u periodu grijanja, crpi toplinsku energiju iz

niskotemperaturnog izvora topline te ju uz pomo kompresora transformira u energiju eljene

temperature pri emu je kompresoru potrebno dovesti elektrinu energiju kako bi mogao
obaviti svoju zadau.
Razlika temperature izmeu mjesta gdje se temperatura oduzima (u ovom sluaju to je
tlo) i mjesta gdje se ona predaje (prostorija) naziva se dizanjem i to je ono manje uinkovitost
pumpe e biti vea. Prema tome, promjena temperature izvora topline e utjecati na koeficijent
uinkovitosti toplinske pumpe. to je temperatura izvora nia biti e potrebno uloiti vie rada
(el. energije) u kompresor kako bi se odrala eljena vrijednost koeficijenta iskoristivosti. Pad
uinkovitosti oituje se tako to se padom temperature izvora topline smanjuje i gustoa
plinovitog radnog medija ime se smanji tlak usisavanja medija u kompresor. To znai da
kompresor usisava manje radnog medija koji nosi i manju koliinu topline. Iz tog razloga
kompresor mora vie raditi kako bi zadovoljio traenu koliinu toplineto znai da e troiti
vie elektrine energije.

52

Toplinska pumpa ne stvara dodatnu toplinu nego toplinu iz niskotemperaturnog izvora,

uz dodavanje topline nastale radom kompresora, die na viu temperaturu. Isti ovaj ali obrnuti
proces koristi se kod rashladnih ureaja.

Slika 4-4. Dijagram izlazne toplinske snage (Viessmann 2006)

Pri proraunu za grijanje koristi se izraz koeficijent uinkovitosti grijanja, koji se
odreuje kao omjer dobivene toplinske energije, koja je zbroj topline dobivene iz podzemlja i
topline nastale radom kompresora, i uloene energije za rad kompresora.
(3-1)
gdje je: COP koef. uinkovitosti topl. pumpe, (kWt/kWe)
qdob dobivena toplinska energija, (kWt)
qe elektrina energija uloena u rad kompresora, (kW e)

53

Izraeno preko temperature:

(3-2)
gdje je: T1 temperatura grijanog prostora (C)
T2 temperatura izvora topline (podzemlja) (C)
Prema ovome, za sluaj grijanja, koeficijent uinkovitosti uvijek je vei od 1, a
smanjivati e se to je vea temperaturna razlika izmeu izvora topline i grijanog prostora.
Suvremene toplinske pumpe rade s koeficijentom uinkovitosti koji ima raspon 4-5 kada izvor
topline ima temperaturu 0 C, a grijani prostor temperaturu 35 C. Npr. ako je potrebna
elektrina energija za rad kompresora 1 kWhe onda dobivena toplinska energija iznosi 4-5
kWhh.
Poznavajui kapacitet grijanja i koeficijent uinkovitosti moe se izraunati potrebna
energija za pokretanje toplinske pumpe. Npr. ako je kapacitet grijanja 20 kW, a koeficijent
uinkovitosti 3 tada se potrebna energija za pogon pumpe dobije: 20 kW/3 = 6,7 kW.
Pri proraunu za hlaenje koristi se izraz energetska efikasnost (eng. energy efficiency
ratio, EER), a rauna se prema:
(3-3)
gdje je: EER = energetska efikasnost hlaenja geoterm. topl. pumpe
q hl = toplinska snaga hlaenja, kW f
q el = potronja elektrine energije kompresora, kWe

Kako bi se odredila uinkovitost toplinske pumpe tijekom cijele godine, esto se koristi
sezonski faktor uinkovitosti (eng. seasonal performance factor, SPF) koji predstavlja omjer
toplinske energije Eh, dobivene toplinskom pumpom, i elektrine energije Eel potrebne za rad
toplinske pumpe i za pogon pomonih sustava kao to je cirkulacijska pumpa, elektroniki
dijelovi toplinske pumpe i dr..
SPF

(3-4)
54

Sezonski faktor uinkovitosti je vrlo koristan kad se uinkovitost toplinske pumpe

usporeuje s konvencionalnim sustavima grijanja.
4.3.

Radni mediji toplinske pumpe

Uinkovitost toplinske pumpe vie ovisi nainu na koji je dizajnirana nego o radnom

mediju koji koriste. Budui da su CFC (klorofluorougljici) kao radni mediji zabranjeni zbog
svoje tetnosti za ozon, danas se kao radni mediji koriste HFC (vodikfluorougljici) koji ne
sadre tetni klor.
Tablica 4-1. Radni mediji toplinskih pumpi (VDI 2001)
Temperatura
R-broj

Naziv

Kemijska
formula

isparavanja WHC ODP GPW

( C)

HFC
R 134a

tetrafluoroetan

C2H2F4

1300

-44

1610

-51

1890

-26

HFC mjeavine
R 407C

R410A

R32/R125/R134a u
omjeru 23/25/52%
R32/R125 u omjeru
50%/50%

Radni fluidi koji ne

sadre halogene tvari
R 290

propan

C3H8

-42

n.v*

R 1270

propen

C3H6

-48

n.v*

R 717

amonijak

NH3

-33

R 744

ugljini dioksid

CO2

-57

n.v*

*ne ugroava vodu, WHC- water hazard class, ODP- ozone depletion potential, GPW- global
warming potential, T- temp. ispar., R32 difluorometan (CH2F2), R125- pentafluorometan (C2HF5)

55

Kao radni medij poeli su se testirati, a negdje se ve i koriste tvari prirodnog porijekla
koji imaju neznatno tetno djelovanje na okoli. To su: amonijak, ugljikovodici (propan,
propilen i butan) i CO2 koji je ve u upotrebi.

56

5. Hlaenje prostora buotinskim izmjenjivaem topline i grijanje potrone vode

Buotinski izmjenjiva osim to se moe koristiti za grijanje prostora i potrone vode
moe se koristiti i za hlaenje prostora. Postoje dva naina hlaenja i to: obrnutim radom
toplinske pumpe i izravnim hlaenjem
5.1.

Hlaenje prostora obrnutim radom toplinske pumpe

Pri ovakvom nainu hlaenja cirkulacija radnog medija u toplinskoj pumpi je obrnuto u

usporedbi s cirkulacijom pri procesu grijanja. Ovdje se na mjestu kondenzatora nalazi

ispariva. Radni medij, koji je u plinovitom stanju, u isparivau na sebe preuzima toplinu iz
prostora kojeg elimo hladiti i preko etverosmjernog ventila odlazi prema kompresoru. Pri
kompresiji mu se poveavaju tlak i temperatura, te se kree dalje prema kondenzatoru.
Ovdje je kondenzator preuzeo ulogu isparivaa. Budui da plin ima viu temperaturu od
otopine u buotinskom izmjenjivau, predaje joj svoju toplinu. Otopina zatim odlazi prema
buotini gdje predaje svoju toplinu okolnim stijenama i ohlaena se vraa u toplinsku pumpu.
Sniavanje temperature u kondenzatoru uzrokovati e kondenzaciju radnog medija i mali pad
tlaka. Radni medij, u obliku kapljevine, odlazi prema ekspanzijskom ventilu gdje mu se
sniava tlak i temperatura,a zatim ulazi u ispariva gdje primanjem topline na sebe prelazi u
plinovito stanje. Zatim se plin usmjerava kroz etverosmjerni ventil prema kompresoru ime
se zavrava jedan ciklus hlaenja. Iznos topline dobivene pri radu toplinske pumpe, koja ima
mogunost obrnutog rada, je neto vei od koliine hlaenja. Razlog tomu je to se pri procesu
grijanja toplinskom pumpom radom kompresora stvara toplina koja se moe iskoristiti u svrhe
grijanja. Budui da je i pri procesu hlaenja potreban kompresor, toplina koja se ovdje stvara
uzrokuje smanjenje teoretske efikasnosti hlaenja.

57

Slika 5-1. Toplinska pumpa s obrnutim nainom rada (Viessmann 2006)

5.2.

Izravno ili prirodno hlaenje

Tijekom ljeta, zbog temperature u zgradi vie od temperature u podzemlju, pojedine

toplinske pumpe mogu hladiti prostor. Takvim pumpama dodani su izmjenjiva topline,
trosmjerni ventili i cirkulacijska pumpa. Efikasnost hlaenja ovisiti e o temperaturi izvora
topline (temperaturi u prostoriji), veliini izvora topline i optereenju u pojedinom
vremenskom periodu koje moe ovisiti o sezonskim promjenama.
Iskustvo pokazuje da tlo, krajem ljeta, skladiti vie energije to rezultira smanjenom
efikasnosti hlaenja.
Pri hlaenju upravljaka jedinica pokrene samo glavnu pumpu (B), dok kompresor
toplinske pumpe ostaje iskljuen, zatim otvara trosmjerne ventile (C i G) koji usmjeravaju
radni fluid prema izmjenjivau topline (D), te pokree cirkulacijsku pumpu (E). Ovo
omoguava da se enegija vode zagrijane u podnom sustavu grijanja prenese preko
izmjenjivaa topline (D) na otopinu.
58

Potrebna je vrlo mala koliina energije za pokretanje cirkulacijske pumpe dok se

toplinska pumpa moe pokrenuti ako postoji potreba za toplom vodom.
Hlaenje prostora se moe vriti pomou ventilatora, hlaenjem stropova i podnim
sustavom koji se ujedno koristi i za grijanje.
Hlaenje prostora radijatorima nije povoljno zbog male povrine radijatora te bi uinak
hlaenja bio jako mali. S druge strane, podni sustav grijanja je bolji izbor zbog velike povrine
koju zauzima, te se prema potrebi moe podesiti na eljenu vrijednost. Bolje rasprivanje
topline moe se postii hlaenjem stropova. Topli zrak skuplja se pod stropom i hladi se. U
usporedbi s podnim sustavom grijanja, ovdje e kruenje zraka u prostoriji dovesti vee
koliine zraka u dodir s hlaenim stropom. Velika uinkovitost hlaenja moe se postii
ventilatorima kod kojih postoji mogunost upravljanja protonih koliina zraka. Ovime je, u
vrlo kratkom roku, omogueno uspjenije hlaenje prostora.

Slika 5-2. Izravno hlaenje buotinskim izmjenjivaem (Viessmann 2006)

59

5.3.

Grijanje potrone vode

Budui da je uobiajena traena temperatura vode za kunu upotrebu u rasponu od 35C

- 45C, toplina dobivena toplinskom pumpom to nee moi zadovoljiti za svu koliinu vode pa
je sustavu potreban dodatni spremnik. Veina toplinskih pumpi ima najveu izlaznu
temperaturu 55C, to znai da e temperatura u spremniku za vodu biti oko 50C, pa je
potrebno ugraditi elektrini grija u spremnik kako bi se temperatura digla iznd 60C ime se
sprijeava nastajanje legionela bakterija.
Osim toga, u toplinske pumpe se moe ugraditi i pregrija vode koji osigurava
djelomino zagrijavanje vode, a ugrauje se izmeu kompresora i povratnog ventila. Pregrija
ima malu izlaznu toplinsku snagu (oko 10% od ukupne snage toplinske pumpe) ali izlazna
temperatura koju moe postii se kree oko 70C. Dizajniran je za upotrebu u sluajevima u
kojima preladava potreba za hlaenjem, te tada ima ulogu oporavljanja sustava. Pregrija
radi samo kad i toplinska pumpa, a kad je ona ugaena u sustav je potrebno ugraditi dodatni
grija kako bi se osigurala topla voda.

60

6. Zakonske regulative
Kako bi se osiguralo tonije dizajniranje, koritenje odgovarajuih materijala, pravilna
izrada buotine, ugradnja izmjenjivaa, osigurao pravilan rad sustava i zatitio okoli,
potrebno je donijeti odgovarajue zakonske regulative i smjernice prema kojima e se moi
ravnati prilikom izgradnje ovakvog sustava.
Iako postoje neki lanci Zakona o rudarstvu i Zakona o vodama koji ga se djelomino
dotiu, u Hrvatskoj ne postoji zakon kojim se regulira ugradnja i koritenje buotinskog
izmjenjivaa topline. Iz tog razloga potrebno je donijeti nove zakone koji e obuhvaati sve
naine iskoritavanja plitkih geotermalnih resursa, a ne samo zakon vezan uz koritenje
buotinskih izmjenjivaa topline.
lanak 2. Zakona o rudarstvu kae: rudnim blagom smatraju se sve organske i
neorganske mineralne sirovine koje se nalaze u vrstom, tekuem ili plinovitom stanju u
prvobitnom leitu, u nanosima, jalovitima, talionikim troskama ili prirodnim rastopinama
(u daljnjem tekstu: mineralne sirovine), a lanak 3, stavka 6. istog zakona: Mineralne i
geotermalne vode iz kojih se mogu pridobivati mineralne sirovine ili koristiti akumulirana
toplina u energetske svrhe, osim mineralnih i termalnih voda koje se koriste u ljekovite,
balneoloke i rekreativne svrhe ili kao vode za pie.
Iako se na prvi pogled ini da bi se ovi zakoni mogli primjeniti kod izgradnje sustava s
buotinom napunjenom podzemnom vodom, u koju je uronjen buotinski izmjenjiva, (esto
koriten u vedskoj) to nije u potpunosti tono jer kod ovakvog sustava voda, kojoj se
oduzima toplina, ne mora biti niti mineralna niti geotermalna pa je stoga potrebno donijeti
poseban zakon dok kod buotinskih izmjenjivaa koji rade na principu oduzimanja topline
stijenama u podzemlju ovi zakoni nemaju nikakvu primjenu.
U Zakonu o vodama postoje lanci, koji bi se mogli primjeniti kod izgradnje buotinskih
izmjenjivaa, u svrhu zatite podzemnih voda, a to su lanci 68., 69., 70., 71.
Ukoliko se neka tvrtka odlui baviti ugradnjom ovakvih sustava uporite bi mogla nai u
lanku 16. stavak 3. Zakona o energiji koji kae: Dozvola nije potrebna za obavljanje
energetskih djelatnosti proizvodnje toplinske energije koja se proizvodi iskljuivo za vlastite

61

potrebe ili se proizvodi u proizvodnim objektima snage do 0,5 MW, te se pritom mora
pridravati lanka 17. stavka 1 istog zakona: Dozvola se moe izdati pravnoj osobi:
1. ako je registrirana za obavljanje energetske djelatnosti,
2. koja je tehniki kvalificirana za obavljanje djelatnosti,
3. koja ima u radnom odnosu potreban broj struno osposobljenih djelatnika za
obavljanje djelatnosti,
4. koja raspolae financijskim sredstvima, ili dokae da ih moe pribaviti, potrebnim
zaobavljanje djelatnosti,
5. kojoj nije oduzeta dozvola za obavljanje energetske djelatnosti za koju trai dozvolu u
posljednjih deset godina koja prethodi godini podnoenja zahtjeva,
6. iji lanovi uprave odnosno druge njima odgovorne osobe nisu bili u posljednjih pet
godina pravomono osueni za kazneno djelo povezano s obavljanjem energetskih
djelatnosti.

U nastavku e biti iznesene zakonske regulative i smjernice nekih europskih drava, a

koje su vezane uz buotinske izmjenjivae.
6.1.

vedska
Jedan od razloga iroke primjene ovakvih sustava u vedskoj je i liberalan zakon. Jedina

ogranienja koja su vezana za primjenu ovakvih sustava odnose se na zatitu vode i okoline.
Prije same izgradnje sustava potrebno je zatraiti dozvolu od jedinica lokalne vlasti, te se pri
izgradnji treba drati smjernica danih zakonom. U njima stoji na koji nain izbjei oteenja
na kuama i zgradama tijekom izgradnje te zagaenje podzemne vode. Pri ugradnji se
obavezno mora ugraditi zatitna cijev do 3 metra dubine kako bi se sprijeilo zagaenje
podzemne vode povrinskom. Ono to ovu izgradnju ini najjeftinijom u cijeloj Europi je to
to su stijene kristalinske i to se zapunjavanje buotina, u veini sluajeva, ne provodi. Zbog
sve veeg broja ugradnje buotinskih izmjenjivaa topline poelo se razmiljati o tome kako
smanjiti meusobni toplinski utjecaj buotina. Iz tog razloga poelo se primjenjivati pravilo da
buotinski izmjenjiva topline mora od mee biti udaljen najmanje 10 metara ali su se novi
problemi poeli javljati u gusto naseljenim mjestima gdje se to pravilo nije moglo ispotivati.
62

U takvim sluajevima izraivale su se dublje buotine kako bi se smanjio meusobni utjecaj

buotinskih izmjenjivaa.
Otopina koja se koristi u izmjenjivau je mjeavina bioetanola i vode. Bioetanol ima
malu tetnost za okoli, te je razgradljiv ali problem je u njegovoj zapaljivosti pa se mora
posvetiti vie panje pri rukovanju i ugradnji.
6.2.

Austrija
Prema austrijskom zakonu o vodama, voda u podzemlju pripada vlasniku zemljita bez

obzira na kojoj se dubini voda nalazila. Ovo je od iznimne vanosti u sluaju kad se izrauju
buotine koje nee biti potpuno vertikalne ve e odstupati od vertikale. Svaka savezna drava
u Austriji ima razliiti nain poticanja izgradnje ovakvih sustava. Najei oblik poticanja u
svim saveznim dravama je davanje izravne financijske pomoi dok neke daju i niskokamatne
kredite. U veini sluajeva postoje i posebne cijene elektrine energije.
6.3.

Belgija
Sustavi koji crpe i iskoritavaju podzemnu vodu obavezno moraju imati izraenu

buotinu koja e tu vodu vratiti u isti akvifer iz kojeg je uzeta.

Za izgradnju sustava buotinskog izmjenjivaa s buotinom do dubine od 50 metara
potrebno je samo obavijestiti lokalnu vlast, dok je za dubine vee od 50 metara potrebno
zatraiti dozvolu.
6.4.

Grka
U sluaju koritenja ovakvih sustava nadlena su tri zakona: zakon o iskoritavanju

geotermalne energije, odluka ministarstva razvoja o izdavanju dozvola za izgradnju ovakvih

sustava i zakon o zatiti i upravljanju vodama.
Prema zakonu o iskoritavanju geotermalne energije, tlo i voda u podzemlju do
temperature od 25C se ne smatraju kao izvor mineralnih sirovina te pripadaju vlasniku
zemljita. Dozvole za izgradnju ovakvih sustava izdaju se od strane lokalne uprave u skladu s
ministarstvom razvoja. Sustavi s horizontalnim i vertikalnim izmjenjivaem nemaju nikakvih
zakonskih ogranienja dok sustavi otvorenog kruga, koji koriste proizvodnu i utisnu buotinu,
63

imaju odreena ogranienja kao to su: u odnosu na susjednu zgradu buotine moraju biti
udaljene najmanje 5 metara, u odnosu na plinske i vodene cjevovode te ne strujnu instalaciju
najmanja udaljenost mora biti 20 metara.
Kao bi se dobila dozvola za izgradnju sustava, ovlatene osobe (ininjeri i geolozi)
prethodno moraju napraviti studiju.
6.5.

Njemaka
U Njemakoj su zakonom date smjernice (VDI 4640, Verein Deutscher Ingenieure) u

svrhu iskoritavnja podzemlja u geotermalne svrhe do 400 m dubine, koje se moraju potivati
pri izgradnji ovakvih sustava. One se odnose na tvrtke koje e dizajnirati i izvoditi radove,
tvrtke koje se bave proizvodnjom elemenata koritenih u ovakvim sustavima (cijevi
izmjenjivaa, toplinske pumpe itd.) te na lokalne zajednice koje e izdavati dozvole za
ugradnju ovakvih sustava, a sastoje se od etiri dijela:
a) Osnove, odobrenja i utjecaj na okoli
b) Geotermalne toplinske pumpe
c) Podzemlje kao spremnik termalne energije
d) Izravna upotreba

Planiranje, dizajniranje, izgradnja i rad ovakvih sustava moraju se vriti uz potivanje

zakona o zatiti voda bez obzira na to da li e se prilikom izgradnje sustava naii na njih. Iako
radovi buenja obino ne zahtijevaju dozvolu organa vlasti vezanih za zatitu voda, u
sluajevima kad se oekuje da e se prilikom buenja naii na podzemne vode ti organi vlasti
moraju biti obavijeteni.
Pritom se slijedee mora uzeti u obzir:
-

Paljiv pristup podzemnim vodama

tetne tvari ne smiju dospijeti u podzemne vode

Gradnja ovakvih sustava zabranjena je u podrujima gdje je koritenje vode

namijenjeno iskljuivo za pie ili toplice

64

Opskrba stanovnitava vodom ima prednost pred svim drugim nainima iskoritavanja
vode

Prvenstveno bi se, u termalne svrhe, trebala koristiti podzemna voda blia povrini
Kod sustava koji koriste proizvodne i utisne buotine mora se potivati slijedee:

Crpljena voda mora biti vraena u akvifer iz kojeg je uzeta

Tvari koritene pri radu sustava ne smiju biti tetne za ljude i okoli

Koritenje velikih koliina vode mora se kontrolirati dodatnom mjernom opremom

(tlak i temperatura)
Pri koritenju vode iz dubljih slojeva treba se pridravati slijedeeg:

Iskoritena voda mora se vratiti u akvifer iz kojeg je uzeta

Ako iznad sloja s vodom, koji se iskoritava, postoji vie horizontalnih slojeva koji
sadre vodu oni e morati biti zatieni kako bi se sprijeilo njihovo meusobno
mijeanje

Isplaka ne smije se zagaditi podzemnu vodu, a gdje je mogue obavezno koristiti istu
vodu

Zateeni stanje i tlak u akviferu moraju se odravati utiskivanjem vode

Kod ugradnje buotinskog izmjenjivaa:

Isplaka koritena za buenje ne smije ugroziti podzemne vode te kad god je mogue
tijekom buenja treba koristiti obinu vodu

Moraju se poduzeti sve mjere da tijekom buenja ne doe do prolijevanja ulja ili bilo
koje tekuine koja bi mogla zagaditi okoli ili podzemnu vodu

Svi dodaci koriteni u isplaci moraju biti takvi da ne uzrokuju kemijske i bioloke
promjene podzemlja.

65

7. Trite
Porast cijena energenata doveo je do toga da alternativni oblici i racionalno koritenje
energije postanu prioritet. Trite toplinskim pumpama u SAD-u razvilo se u kasnim 1970-ima
emu su doprinijeli energetska kriza i porezni poticaji od strane Vlade. Prestanak davanja
poreznih poticaja u ranim 1980-ima uzrokovalo je pad trita ali je ono opet poelo rasti 1990ih stimuliranjem razvoja trita od strane vlade SAD-a. Danas se porast prodaje toplinskih
pumpi tlo/voda pripisuje rastu cijena energenata i brizi o energetskoj neovisnosti. irenje
trita uzrokovano je ugradnjom toplinskih pumpi u komercijalne, institucionalne (pogotovo
kolske) i vladine objekte. Stalni rast trita pripisuje se sve veem prepoznavanju mogunosti
i prednosti ove tehnologije ali i dalje ovisi o vladinoj podrci. Danas, u SAD-u, postoji
najmanje 16 proizvoaa toplinskih pumpi tlo/voda. Trite toplinskim pumpama u SAD-u je
u zreloj fazi i nastavlja rasti zbog poveanja ugradnje centralnih sustava grijanja i hlaenja,
kako u novim tako i u obnavljanim kuama i komercijalnim zgradama. Donoenje standarda,
koji propisuje minimalni stupanj uinkovitosti, koju ovakvi sustavi moraju imati, rezultiralo je
proizvodima vee uinkovitosti i poboljanih karakteristika.
Rast trita u Europi je velik, ali ono je i dalje nejednoliko po cijeloj Europi i pokriva
trita u fazi nastajanja pa sve do zrelih trita. Dravni poticaji su igrali vanu ulogu u rastu
trita u mnogim Europskim zemljama i tako e biti i ubudue, pogotovo na tritima koja su
tek u nastajanju. U nekim Europskim dravama kljunu ulogu u razvoju trita toplinskim
pumpama igrale su tvrtke koje se bave prodajom energije.
U oujku 2007. godine vodstvo lanica Europske unije donijelo je plan o europskoj
energetskoj politici. On se odnosi na estogodinji period, od 1.1.2007 do 31.12.2012, a
usmjeren je na kontroliranje i smanjenje potronje 20% primarnih oblika energije do 2020 (u
odnosu na predvienu potronju energije do 2020 godine).
Taj plan ukljuuje:
a) 20% poveanje energetske uinkovitosti do 2020 godine
b) 20% smanjenje isputanja staklenikih plinova do 2020 godine
c) 20% udio obnovljivih izvora u cijelokupnoj potronji energije u EU do 2020 godine
d) 10% udio biogoriva u gorivu namijenjenom vozilima do 2020 godine
66

Dijelovi plana koji se odnose na koritenje geotermalne energije su: zeleni papir,
bijeli papir, akcijski planovi i ostali.
Tablica 7-1. Pregled instaliranih kapaciteta za iskoritavanje plitkih resursa geotermalne
energije toplinskim pumpama u EU, 2001-2006 (Eurostat 2007)

Najvee trite toplinskim pumpama u Europi ima vedska s velikim rastom prodaje
pogotovo u zadnjem desetljeu. Do rasta trita dolazi i u ostalim europskim dravama poput
Njemake, Francuske, Finske, vicarske, Austrije i Norveke. Isto kao i na druga trita, pa
tako i na ovo, utjecali su razliiti naini probijanja na trite i prihvaanje od strane razliitih
skupina kupaca. Trenutno su veina Europskih trita usmjerena na primjenu toplinskih pumpi
na novoizgraene kue dok je jedino vedsko trite izuzetak.
67

Slika 7-1. Razvoj trita u Europi (Groundhit 2006)

Rane 1980. godine, zahvaljujui dravnim potporama, poeo je razvoj trita toplinskim
pumpama u vedskoj pri emu su najvie zastupljene bile toplinske pumpe koje kao izvor
topline koriste ispuni zrak i toplinske pumpe s horizontalnim izmjenjivaem. Prestankom
davanja dravnih potpora i zbog loe ugraenih sustava dolazi do velikog pada prodaje 1985.
godine to se je dralo sve do '90-ih godina kada dolazi do blagog porasta trita ali uglavnom
toplinskim pumpama zrak/zrak. Od 1995-2006. godine dolazi do rasta trita od priblino 35%
godinje i to uglavnom toplinskim pumpama s tlom i ispunim zrakom kao izvorom topline.
Danas se u vedskoj svake godine ugradi 30 000 toplinskih pumpi s izmjenjivaima
postavljenim u buotinu.
Do sada je u vedskoj ugraeno vie od 690 000 toplinskih pumpi sa svrhom grijanja.
Vei udio na tritu toplinskim pumpama odnosi se na zamjenu postojeih naina grijanja, a to
objanjava smanjenje prodaje tijekom 2007. godine (slika).

68

Slika 7-2. Trite toplinskim pumpama u vedskoj (Ground-reach 2008)

Slika 7-3. Trite toplinskim pumpama zemlja/voda u vedskoj (SP Technical Research
Institute of Sweden 2008)
Austrijsko trite toplinskim pumpama za grijanje 2006. godine se povealo za 45%,
najvie zbog poveane potranje za okoliu prijateljskim tehnologijama. Trite je najvie
usredotoeno na novoizgraene zgrade zbog idealnih uvjeta koje one pruaju za koritenje
69

toplinskih pumpi. Meu prodanima najvie su zastupljene toplinske pumpe zemlja-voda sa

71%, a nakon njih pumpe zrak-voda sa 18,3%.

Slika 7-4. Trite toplinskim pumpama u Austriji (Ground-reach 2008)

Slika 7-5. Prodaja toplinskih pumpi ovisno o izvoru topline u Austriji (Ground-reach
2008)
70

Poveanje cijena energenata u kombinaciji s dugom zimom 2006. godine te poveana

medijska panja posveena mijenjanju klime uzrokovali su, u Njemakoj, rast prodaje
toplinskih pumpi od 120%. Prethodne 2005. godine u ukupnom broju prodanih toplinskih
pumpi, toplinske pumpe s tlom kao izvorom topline bile su zastupljene sa 72.7%.

Slika 7-6. Trite toplinskim pumpama u Njemakoj (Ground-reach 2008)

Ovaj porast bio bi i vei da je na raspolaganju bio vei broj buaih postrojenja te da su
tvornice bile u mogunosti zadovoljiti potranju. Njemako trite toplinskim pumpama raslo
je samostalno bez ikakvih financijskih potpora drave. Industrija toplinskih pumpi nala je
vano uporite u mnogim tvrtkama koje se bave prodajom elektrine energije i promiu
koritenje toplinskih pumpi.
Francusko trite toplinskim pumpama poraslo je za 112 % u 2006. godini do ukupnog
broja od 53 510 jedinica. Najvei porast zabiljeile su toplinske pumpe zrak-voda od 139 % te
se oekuje da e one uskoro pretei toplinske pumpe zemlja-voda.

71

Tablica 7-2. Trite toplinskim pumpama u Francuskoj (Ground-reach 2008)

Prodaja topl.

2002

pumpi

2003

2004

2005

2006

2006/2005

5 400

6 800

7 800

9 600

+ 23%

3 600

4 900

5 400

8 850

+ 64%

4 700

5 600

12 000

35 050

+ 192%

7 500*

12 000*

+ 60%

25 200

53 500

+ 112%

Izravno isparav./
izravna konden.
Izravno isparav. /
7 700

voda
Mjeavina / voda
Voda / voda
Zrak / voda

4 400

Zrak / zrak
Ukupno

Nedovoljno podataka
12 100

13 700

17 300

*procjena Francuske agencije za zatitu okolia i gospodarenje energijom (ADEME)

Godinji rast trita u vicarskoj od 2000. godine je 12%. One se danas najvie koriste u
sluajevima kada se zamjenjuju stari sustavi grijanja (slika) te u novoizgraenim zgradama.
Najvei potencijal za ugradnju imaju novoizgraene zgrade s potrebnim toplinskim
optereenjem iznad 50 kW te poslovne zgrade.

Slika 7-7. Trite topl. pumpama u vicarskoj (Ground-reach 2008)

72

8.

Zakljuak
Porastom cijena energenata poelo se vie razmiljati o ouvanju i traenju novih izvora

energije i novih tehnologija s viim stupnjem iskoristivosti. S obzirom na problem globalnog

zatopljenja, koji je rastao s razvojem industrije, tei se tome da novi izvori energije i nove
tehnologije budu i ekoloki prihvatljivi to je dovelo do razvoja obnovljivih izvora energije.
Svrha buotinskog izmjenjivaa je smanjenje energetskih potreba zgrade, pri emu se
ostvaruje uteda novca. Buotinski izmjenjiva topline u kombinaciji s geotermalnom
toplinskom pumpom moe zadovoljiti i energetske i ekoloke zahtijeve budui da pri svom
radu koristi do 75% toplinske energije uzete iz tla. Ostatak energije potrebne za rad ini
elektrina energija koja moe biti dobivena i iz obnovljivih izvora energije (hibridni sustavi)
pa se na taj nain moe dodatno poveati stupanj neovisnosti u opskrbi toplinskom energijom.
Upravo ove karakteristike daju mu prednost nad konvencionalnim sustavima grijanja i
hlaenja.
Dobar rad buotinskog izmjenjivaa uvjetovan je dobrim dizajnom pa su iz tog razloga
napravljeni raunalni programi, koji ne samo da osiguravaju dobar dizajn ve i olakavaju
postupak dizajniranja. Primjena sustava buotinskog izmjenjivaa nije ograniena samo na
grijanje prostora ve se on moe koristiti i za hlaenje prostora i grijanje potrone vode. Porast
koritenja rashladnih sustava takoer doprinosi poveanju isputanja staklenikih plinova, a
jedno od rijeenja ovog problema je koritenje buotinskih izmjenjivaa topline budui da su
oni tehnologija koja u jednoj cijelini obuhvaa i sustav grijanja i sustav hlaenja.
Zbog mogunosti koje buotinski izmjenjiva prua njegova upotreba nije ograniena
samo na novoizgraene stambene i poslovne objekte i niskoenergetske kue ve se moe
koristiti i kao zamjena postojeih sustava grijanja.
Prepreku gradnji ovakvog sustava u Hrvatskoj, osim nepostojanja zakona koji bi ga
regulirali, mogla bi predstavljati visoka cijena ugradnje koja bi se mogla ublaiti davanjem
dravnih poticaja po uzoru na neke strane drave.
Najvei nedostatak ove tehnologije je visoka cijena ugradnje ali njegove mogunosti i
visoke cijene energenata opradavaju i vraaju uloeni novac.
73

9.

Literatura:
1. ALLAN, M., PHILLIPACOPOULOS, A. 2000. Performance characetristics and
modelling of cementitious grouts for geothermal heat pumps. Proceedings World
Geothermal Congress 2000 Kyushu - Tohoku, Japan, May 28 - June 10.
2. AXELL, M. 2008. Europe heat pumps status and trends. International IEA heat
pump conference, Zurich, Switzwrland, 20-22 May.
3. FOX, B. 2007. Putting rotary drilling into perspective. URL:
http://www.miningandconstruction.com/files/2_2005_p18-20.pdf (10.7.2008)
4. GEHLIN, S. 1998. Thermal response test In-situ measurments of thermal properties
in hard rock. Half fulfilment of a doctoral work. Division of water esources
engineering department of enviromental engineering Lulea university of technology,
1998.
5. GROFF, G. 2008. Heat pumps in North America. International IEA heat pump
conference, Zurich, Switzwrland, 20-22 May.
6. HELLSTRM, G. 2006. Market and technology in Sweden. Groundhit workshop,
Brussels, Belgium, 18 May.
7. HELLSTRM, G. 2006. Borehole Heat Exchangers and Thermal Response Test
Method. The third workshop of IEA HP Annex29, Sapporo, Japan, 15-17 January.
8. HOES, H. 2008. Drilling and installation of borehole heat exchanger. Ground-reach
workshop in conjunction with the 9 th IEA Heat Pump Conference, Zurich, Switzerland,
22 May.
9. KATSURA, T., NAKAMURA, Y., NAGANO, K., FUJIWARA, Y. 2008. Field tests
of heat extraction or injection using foundation piles as ground heat exchangers
applying low flow circulation. International IEA heat pump conference, Zurich,
Switzwrland, 20-22 May.
10. KAVANAUGH, S. 2000. Ground-coupling water source heat pumps. URL:
http://geoheat.oit.edu/pdf/tp15.pdf (15.5.2008)
11. LE FEUVRE, P. 2007. An investigation into ground source heat pump technology, its
UK market and best practice in system design. Master of science in Sustainble
Eingineering. Department of Mechanical Engineering at Strathclyde University,
Glasgow, UK, September 2007.
74

12. MANDS, E. 2006. Thermal response test. Groundhit Workshop, Brussels, Belgium, 18
May.
13. MATTSSON, N., STEINMANN, G., LALOUI, L. 2007. In-situ thermal response
testing

new

developments. Proceedings European geothermal congress,

Unterhaching, Germany, 30 May- 1 June.

14. McCRAY, K. B. 1997. Guidelines for the Construction of Vertical Boreholes for
Closed

Loop

Heat

Pump

Systems.

URL:

http://intraweb.stockton.edu/eyos/energy_studies/content/docs/proceedings/MCCRA.P
DF (10.4.2008)
15. McQUAY INTERNATIONAL. 2002. Geothermal heat pump design manual. URL:
http://www.mcquayservice.com/mcquaybiz/literature/lit_systems/AppGuide/AG_31008_Geothermal_021607b.pdf (10.4.2008)
16. NARODNE NOVINE. 2005. Podaci dravnog hidrometeorolokog zavoda. URL:
http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/2005/1560J.htm (10.4.2008)
17. NATURAL

RESOURCES

CANADA.

2002.

Earth

energy systems.

URL:

http://www.canren.gc.ca/app/filerepository/EARTH-BuyersGuideResidentialEarthEnergySystems.pdf (20.4.2008)
18. ROHNER, E. 2002. Material, construction and installation of borehole heat
exchangers.

URL:

http://www.geothermie.de/egec-

geothernet/igd2k1/Material,%20construction%20and%20installation%20of%20boreho
le%20heat%20exchangers.pdf (10.4.2008)
19. ROHNER, E., BASSETTI, S., KOHL, T. 2005. New large geothermal storage project
in Zurich for heating and cooling. Proceedings world geothermal congress, Antalya,
Turkey, 24-29 April.
20. SANNER, B., ANDERSSON, O. 2002. Drilling methods for shallow geothermal
installations.

URL:

http://www.geothermie.de/egec-

geothernet/igd2k1/Drilling%20methods%20for%20shallow%20geothermal%20installa
tions.pdf (30.5.2008)
21. RSCHEISEN, M. 2006. Borehole heat exchanger design and installation. Groundhit
workshop, Brussels, Belgium, 18 May.

75

22. SANNER, B. 2002. Ground sources for heat pumps (classification, characteristics,
advantages).

URL:

http://www.geothermie.de/egec-

geothernet/igd2k1/Ground%20Heat%20Sources%20for%20Heat%20Pumps%20(classi
fication,%20characteristics,%20advantages).pdf (15.5.2008)
23. SANNER, B. 2001. Shallow geothermal energy. URL:
http://geoheat.oit.edu/bulletin/bull22-2/art4.pdf (15.5.2008)
24. SANNER, B. 2008. Understanding geology, ground properties and groundwater
influence. Ground-reach workshop in conjunction with the 9 th IEA Heat Pump
Conference, Zurich, Switzerland, 23 May.
25. SANNER, B., KARYTSAS, K., ABRY, M., COELHO, L. 2007. Advancement in
ground source heat pumps through EU support. Proceedings European Geothermal
Congress, Unterhaching, Germany, 30 May- 1 June.
26. SEKINE, K., 2007. Development of a ground-source heat pump system with ground
heat exchanger utilizing the cast-in-place concrete pile foundations of buildings.
ASHRAE

Transactions.

vol.

113,

part

1.

str.

558-566.

January.

URL:

http://findarticles.com/p/articles/mi_m5PRC/is_1_113/ai_n25007433?tag=artBody;col
1 (30.5.2008)
27. STENLUND, M. 2005. Test methods for components used in vertical geothermal heat
exchangers.

URL:

http://www.nordicinnovation.net/nordtestfiler/rep572.pdf

(11.6.2008)
28. TAKASUGI, S., AKAZAVA, T., OKUMURA, T., HANANO,. M. 2000. Feasibility
study on the utilization of geothermal heat pump (GHP) systems in Japan. Proceedings
World Geothermal Congress 2000 Kyushu - Tohoku, Japan, May 28 - June 10.
29. VDI. 2001. Thermal use of the underground - Fundamentals, approvals, enviromental
aspects.

URL:

http://www.vdi.de/vdi/vrp/richtliniendetails_t3/?&tx_vdirili_pi2[showUID]=91421
(10.4.2008)
30. VIESSMANN. 2006. Technical information- heat pumps. URL:
http://www.viessmann.com/com/en/literature/Technical_Series.DepartmentDescription
.35207.downloadlistitem.21588.FileRef.File.tmp/ts-heat-pumps.pdf (10.5.2008)

76

31. VUK, B., et al. 2007. Energy efficiency in Croatia (1992-2004). Energetski institut
Hrvoje Poar, 2007, 25 listopad.
32. YAVUZTURK, C. 1999. Modeling of vertical ground loop heat exchangers for ground
source heat pump systems. Degree of doctor of philosophy. Faculty of the Graduate
College of the Oklahoma State University, December, 1999.

77

Izjava:

Izjavljujem da sam ovaj diplomski rad izradio samostalno.

Mario Matekalo

Zagreb, 26.9.2008.

78