YU ISBN 86-7123-009-0 AKADEMIJA NAUKA I

UMJETNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE

POSEBNA IZDANJA
KNJIGA LXXIX
ODJELJENJE DRUŠTVENIH NAUKA Knjiga 17

PRILOZI ZA ISTORIJU BOSNE I

HERCEGOVINE
I
DRUŠTVO I PRIVREDA
SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE
DRŽAVE
Redakcioni odbor: BORIVOJ ČOVIĆ, DESANKA KOVAČEVIĆ-KOJIĆ I ENVER
REDŽIĆ

Urednik
ENVER REDŽIĆ,
redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine

SARAJEVO
1987.
ACADEMY OF SCIENCES AND ARTS OF BOSNIA AND HERCEGOVINA

SPECIAL PUBLICATIONS
Vol. LXXIX
DEPARTMENT OF SOCIAL SCIENCES Vol. 17
 CONTRIBUTIONS TO THE HISTORY OF BOSNIA
AND HERCEGOVINA
I
SOCIETY AND ECONOMY OF THE
MEDIAEVAL BOSNIAN STATE
Editorial Board: BORIVOJ ČOVIĆ, DESANKA KOVAČEVIĆ-KOJIĆ AND
ENVER REDŽIĆ

Editor-in-chief
ENVER REDŽIĆ,
Member of the Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Hercegovina

SARAJEVO
1987
SADRŽAJ
PREDGOVOR IZDANJU ............................................................................................... 5-6

DRUŠTVO I PRIVREDA SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE

PREDGOVOR.................................................................................................................... 7-9

Anto Babić
UVOD U ISTORIJU SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE .................... 11 -20

Anto Babić
DRUŠTVO SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE / SOCIETY OF THE ME-
DIAEVAL BOSNIA ................................................................................................ 21-83
Desanka Kovačević-Kojić
PRIVREDNI RAZVOJ SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE jDRŽAVE [ LE DEVE-
LOPPEMENT ECONOMIQUE DE L'ETAT BOSNIAQUE MEDIEVAL____________ 85-190

Sima Čirković
BOSANSKA CRKVA U BOSANSKOJ DRŽAVI / THE BOSNIAN CHURCH IN L.
THE BOSNIAN STATE .............................................................................................191 -254

REGISTAR .......................................................................................................................255-264
 PREDGOVOR IZDANJU

Radovi koji se objavljuju u ediciji Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine predstavljam ostvareni dio projekta
Istorija naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine, koji je u Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine
usvojen 1968. godine.
Do ovog trenutka kada Redakcioni odbor predaje u štampu prihvaćene radove za dva toma Priloga za istoriju
Bosne i Hercegovine protekle su gotovo dviju decenije od inicijative da se kao mogući domet ovoga projekta napiše
sintetička istorija Bosne i Hercegovine. Sama ideja pokrenuta je na sastanku istoričara Bosne i Hercegovine 6.
decembra 1966. godine. Dvije godine docnije formirana je u Akademiji Centralna komisija od sedam članova, u
sastavu: Amo Babić, Branislav Đurđev (predsjednik), Nedim Filipović, Vlado Jokanović, Ferdo Hauptman,
Hamdija Kapidžić i Nikola Babić, sa šest potkomisija za odgovarajuće istorijske periode*. Isto tako, Orijentalni
institut i Institut za istoriju radničkog pokreta prihvatili su da u svoje istraživačke planove uvrste teme iz projekta,
koje je trebalo da obrade saradnici ovih instituta.
Tokom nekoliko narednih godina, sve do 1972. godine, vršeno je istraživanje i prikupljanje relevantne
istorijske grade u jugoslavenskim (Beograd, Zagreb, Zadar, Dubrovnik, Split, Novi Sad, Banja Luka, Sarajevo) i
inostranim arhivima (Istanbul, Ankara, Venecija, Vatikan, Beč, Grac, Budimpešta, Pariz, Moskva, Bon, Koblenc,
Frajburg). U Akademiji je tako prikupljena bogata istorijska grada (oko 57000 fotokopija). Isto tako, sačinjene su
bibliografije za turski period i razdoblje 1878—1946. godine, prevedeno je oko 3000 stranica turskih deftera,
napravljena regesta dokumenata iz turskog perioda (u obimu od oko 12000 stranica), kao i regesta dokumenata koji
se odnose na period austrougarske okupacije (1878—1918).
Mnoge i raznolike okolnosti uslovile su da naučna obrada određenih pitanja i sintetički radovi za određene
periode i probleme nisu tekli sinhronizovano i u očekivanom intenzitetu. Mnogi od nosilaca sintetičkih radova za
pojedine istorijske periode su, na žalost, umrli i, kao što se to dešava i u drugim naučnim istraživanjima globalnih
razmjera, krajnji mogući cilj — sintetička istorija Bosne i Hercegovine — ostao je van realnog domašaja. Ipak, u
toku istraživanja objavljen je niz naučnih radova i studija učesnika ovog projekta u različitim edicijama i
časopisima, pretežno iz austro-
* U toku realizacije projekta umrlo je pet članova Centralne komisije: Anto Babić, Nedim Filipović, Vlado
Jokanović, Hamdija Kapidžić i Nikola Babić.
ugarskog perioda. Izvjestan broj autora, mada znatno manji od onoga koji je bio anga-žovan, izvršio je preuzete
obaveze prema projektu, što je opredijelilo Akademiju da njihove radove objavi u knjizi Prilozi za istoriju Bosne i
Hercegovine. Od primljenih radova Redakcioni odbor j<- prihvatio za objavljivanje one koji su odgovarali postav-
ljenim kriterijima i zahtjevima.
S obzirom na neravnomjernu obradu pojedinih istorijskih perioda, u Redakciji se otvorilo pitanje oblika
edicije: da li sve prihvaćene radove objaviti u jednom, u dva ili u tri toma, jer se primljeni radovi tematski uključuju
u tri perioda — srednji vijek, turski i austrougarski period. Kako za turski period nije bilo dovoljno radova koji bi
opraz dali poseban tom, ostalo je da se opredijelimo za jedan ili dva toma. Ocijenili smo da, zbog cjelovitije
obrade, radove koji se odnose na srednji vijek treba objaviti u posebnom tomu, a ostale radove u drugom tomu.
Kao što će čitalac vidjeti, u turskom i austrougarskom periodu, sa izuzetkom jednog do dva rada, nisu
obrađene kapitalne teme. Na žalost, Akademiji nije predat nijedan rad iz meduratnog i perioda
narodnooslobodilačkog rata, što znatno sužava obrađenu istorijsku problematiku ovog izdanja. Tako edicija Prilozi
za istoriju Bosne i Hercegovine ide u javnost sa onim što je bilo mogućno da se obradi od tema koje je sadržavao
projekat.

REDAKCIONI ODBOR
DRUŠTVO I PRIVREDA SREDNJOVEKOVNE BOSANSKE
DRŽAVE
 PREDGOVOR

Akademik Anto Babić je pripadao najužem krugu onih koji su dali inicijativu i formulisali opite
metodološke okvire Istorije Bosne i Hercegovine, a bio je prvi koji je svojim tekstom neposredno doprineo
realizaciji toga značajnog projekta. Zainteresovan čitavog svog života za srednjovekovnu istoriju Bosne, pokojni
akademik Babić je u I storiji video mogućnost da zaokruži svoj plodni stvaralački rad, da studije o pojedinim
pitanjima iz srednjove-kovnog perioda istorije Bosne kruniše sintezom celog tog perioda. Pre no što su bile
utvrđene kompozicione sheme kasnijih knjiga Istorije, on je potpuno dovršio koncipiranje sadržaja prve knjige
posvećene srednjem veku, i više od toga: on je napisao pojedina poglavlja na osnovu svoga plana. Prerana smrt
akademika Babica predstavljala je fatalnu okolnost za prvu knjigu Istorije, a možda i za čitav poduhvat. Smrt je
pretekla vrednog radnika, tako da je ostavio za sobom delove knjige o srednjovekovnoj Bosni u nejednakom ste-
penu dovršenosti: od gotovo definitivno redigovanog i sa štampu pripremljenog rukopisa do odlomaka koji su
proizašli iz beležaka i prvog koncepta. Značajna i obimna poglavlja iz autorovog plana ostala su netaknuta,
možda stoga što ih je drugima namenio, a možda stoga što im je nameravao kasnije posvetiti punu pažnju.
Grupa kolega, poštovalaca i učenika profesora Babica, kojoj je palo u deo da se posle Babićeve smrti brine
o realizaciji knjige posvećene srednjem veku, našla se u položaju da priredi za štampu ono što je bilo napisano i
da nade načina da popuni praznine koje su ostale u Babićevom planu. On sam je predvideo ovakav sadržaj prve
knjige:
A. UVOD: Zadatak i koncepcija teme. Osvrt na literaturu koja tretira
pitanje organizacije države i strukture društva. Problemi koje obuhvata tema: država i društvo i
istorijske pojave koje se u njima manifestuju (privredne, kulturne, vjerske, demografske),
naselja, migracije
B. TERITORIJA
I STANOV
NIŠTVO: Teritorijalni razvitak srednjovjekovne bosanske države. Osnov
na i periferna područja. Teritorijalno-politička struktura
osnovnog područja. Stanovništvo—Naselja—Migracije
C. DRUŠTVO: Prvobitno društvo. Razvitak feudalnih odnosa. Razvijeni feu-
dalizam. Sistem vazaliteta. Velmože i njihovi vazali. Imuniteti. Položaj vladara u feudalnom
društvu. Zemljoradnici. Stočari. Feudalna renta
D. DRŽAVA: Počeci državnog života. Izgradnja državne vlasti do XIV
stoljeća. Izgradnja državne vlasti u XIV i XV st.
1) Vladar. Dinastija. Funkcija. Dohoci. Dvor. Dvorske službe
2) Ograničenja vladarske vlasti. Sabor. Savjet (Curia regis)
3) Lokalni organi vlasti. Župe. Gradovi. Zvanja
4) Vlasteoske domene i organizacija vlasti na njihovom pod
ručju
5) Vojska. Ingerencija vladara i vlastele u vojnim odnosima.
Naoružanje. Način ratovanja
6) Oblici spoljnopolitičkih odnosa u raznim vidovima državnog
života
E. PRIVREDA: Oblici proizvodnje na vlastelinstvu, stočarskim zajednicama,
rudnicima i gradskim naseljima. Dubrovčani i Sasi u proizvodnoj privredi. Trgovina. Trgovačke
kolonije. Trgovačka roba. Transportovanje. Vrijednost trgovačkog prometa. Jadranske luke i
prekomorske zemlje u bosanskoj trgovini
F. CRKVA: Uloga crkve u životu države i društva
G. KULTURA: Vidovi manifestovanja kulturnog života
H. ZAKLJUČAK: Osvrt na srednjovjekovnu državu. Nestanak tradicije i uticaja na kasniji razvitak
Rukopis koji je nađen u zaostavštini pokojnog akademika Babica pokazuje da je i on sam mestimično
odstupao od svoga plana. Potpuno dovršeni Uvod u njegovom tekstu obuhvatio je odeljke A i B (početak) iz
njegovog plana, iako u nešto prilagođenom vidu. Završen je bio i obimni odeljak C posvećen društvu
srednjovekovne Bosne. Već odeljak D, u kome je trebalo obraditi državu i njene organe i funkcionere, ostao je
nedovršen. Znatan deo ima oblik naslova planiranih paragrafa o pojedinim predmetima iz kompleksa državnog
ustrojstva (sudovi, dohoci, carine, globe, državno-pravni odnosi prema Ugarskoj i si.).
Za dalju sudbinu dela najnepovoljnija je bila okolnost da su nenapisani ostali obimni delovi odeljka B
posvećeni političkom razvoju u kojima je, prema naknadnoj razradi plana, trebalo obraditi problematiku doseljenja
Slovena i početaka državnog života, zatim „Unutrašnje tendencije i strane uticaje", pa „Doba konsolidovanja
feudalne države (XIV vijek)", „Doba prevlasti vlasteos-kih dinastija''' i „Pad bosanske srednjovjekovne države (XV
vijek)". Kao što je poznato, upravo je to tematika koja je u ranijoj literaturi najpodrobnije obrađivana, a u toj
oblasti su i u poslednjim decenijama saopšteni prilično brojni doprinosi ne samo u obliku pojedinačnih rasprava
već i obimnijih monografija. To je, neosporno, deo knjige koji je najteže dopuniti, pogotovu u okviru zatečene opšte
koncepcije po kojoj su se problematike države, društva, privrede, crkve posebno obrađivale.
Nedirnuti su ostali i odeljci F i G, u kojima je trebalo obraditi crkvu i kulturu. U obe ove tematske oblasti
nastala je obimna literatura. Istraživanja o veoma osobenim crkvenim prilikama u Bosni traju već više od 120
godina, dok su istraživanja o kulturi srednjovekovne Bosne doživela polet u vezi sa posebnim naučnim disciplinama
(arheologija, istorija književnosti, istorija umet-nosti). Kao i politička istorija, istorija kulture sažeta je u celovite
preglede koji prikazuju stanje do koga su istraživanja došla u poslednjim decenijama.
Uzimajući u obzir celinu plana koji je sastavio akademik Babić i želeći da njegovi tekstovi dođu do što je
moguće punijeg izražaja, priređivači knjige su akcenat stavili na one aspekte srednjovekovne prošlosti Bosne i
Hercegovine u kojima se oseća najveća potreba za sintezom. Pored društva i društvenih odnosa, koje je sam
akademik Babić stigao da obradi, najveća potreba za integrisanjem pojedinačnih naučnih rezultata i punim
iskorišćavanjem izvorne grade oseća se
u oblasti istorije privrede, pa se Desanka Kovačević-Kojić prihvatila zadatka da obradi celokupnu privredu
srednjovekovne bosanske države i ispuni tako odeljak E iz Babićevog plana prve knjige Istorije. Odeljci F i G,
namenjeni u prvobitnom planu ulozi crkve u životu države i društva i vidovima manife-stovanja kulturnog života,
takođe traže povezivanje u celinu s gledišta razvoja društva i države, pa su spojena u jedan blok koji se može
staviti napore do sa blokovima posvećenim društvu i privredi. Napisao ga je Sima Ćirković nastojeći da mnogo
diskutovanu problematiku bosanske crkve prikaže u svedu realnosti političkog života i u funkciji faktora koji je
uticao na kulturni život.
Dopunama specijalno napisanim za ovu knjigu nije obezbeđena potpuna realizacija prvobitnog Babićevog
plana. Za nju bi bilo potrebno okupiti veći broj specijalista, a bilo bi potrebno i više vremena, što bi značilo i veće
udaljavanje od trenutka kada je pokojni akademik Babić završio deo svojih tekstova. Ima razloga da se očekuje
da će i ovako delimično realizovana prva knjiga Istorije odigrati ulogu u razvoju proučavanja srednjovekovne
bosanske države sažimajući ono što je utvrđeno u ranijim istraživanjima, saopštavajući nove zaključke, poglede i
novu gradu i nagoveštavajući pitanja i teme kojima treba u daljem radu posvetiti pažnju.
Tekst akademika Ante Babica priređen je za štampu s nastojanjem da se maksimalno sačuva njegova reč i
njegov način izražavanja. Izvršeno je samo usklađivanje i ujednačavanje kritičkog aparata. Svi dodaci,
prvenstveno bibliografski podaci o važnijim radovima objavljenim posle smrti akademika Babica stavljeni su u
uglaste zagrade. Bilo je u rukopisu mesta gde je samo ime ili skraćenica nagovestavala izvor ili raspravu koju je
želeo da citira. U takvim slučajevima tekst je dopunjavan bez posebne oznake. Poslove oko priređivanja rukopisa
akademika Babica obavila je Desanka Kovačević-Kojić.

Sima ĆIRKOVIĆ Desanka KOVAČEVIĆ-KOJIĆ

ANTO BABIĆ

UVOD U ISTORIJU SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE

DRŽAVE
 Srednjovjekovna bosanska država — prema pouzdanim izvornim podacima —• trajala je više od tri
stoljeća. U tom vremenskom rasponu^izgrađivala se u praksi ekonomsko-društvenog života i pod
uticajem spoljnopolitičkih prilika organizacija države kao izraz odnosa snaga između dva, u feudalnim
uslovima odlučujuća, državno-politička faktora, to jest, između vladara kao predstavnika monarhijske
vlasti i cjeline feudalne države, na jednoj strani, i feudalne vlastele, u stvari njenih najmoćnijih
predstavnika, na drugoj strani. U suštini svake srednjovjekovne feudalne države postoji ovakav sukob
interesa: no u bosanskoj feudalnoj državi odnosi između ova dva faktora bili su, kako po svemu izgleda,
jače zaoštreni nego u drugim zemljama onoga doba, pa su se vidno odražavali u procesu izgradnje
bosanske države kao dominirajuće protivurječnosti između cjeline i njenih dijelova, između dviju
tendencija koje su razvitak države usmjeravale ako ne u suprotnim a ono svakako u različitim pravcima.
U jednoj je više dolazila do izražaja, rekli bismo, nagonska težnja feudalaca da se održi izrazito
vlasteoska staleška država, u drugoj se očituje nastojanje pojedinca vladara da državi da čvršća obilježja
feudalne monarhije; u jednoj veliki feudalci nastoje da na svojim domenama sebi obezbijede najveću
moguću samostalnost, sa najvećom mogućom ingerencijom vladara, a u drugoj se osjećaju napori vladara
da obezbijede integritet teritorije i vlasti na čitavom području države. U ovom sukobljavanju dviju
suprotnih snaga, koje se može pratiti od kraja XIV stoljeća, prevagu su imale feudalne snage, pa je tek u
posljednjim decenijama bosanske države moguće govoriti o nekim znacima smišljenog nastojanja da se
ojača monarhijska vlast na račun feudalne dezintegracije — nastojanja koje u suviše kratkom vremenu
nije moglo da ostvari neke vidnije rezultate. Usprkos svih napora ove vrste, Bosna je sve do kraja trajanja
svoje srednjovjekovne državnosti zadržala karakter vlasteoske staleške države, do krajnosti dezintegrirane
kako u pogledu teritorija tako i u pogledu svih oblika izvršne vlasti — iako je u Bosni monarhijsko-
dinastički princip kao prosta forma vladavine dosljedno čuvan i poštovan. Pod formom monarhije, moćni
vlasteoski rodovi —■ od kraja XIV stoljeća, obezbjeđuju na svojim domenama najveću samostalnost,
koja je ponekad išla do granica pune nezavisnosti.
Organizacija feudalne države u obliku koji je više odgovarao interesima i potrebama vlasteoskih
rodova nego principu monarhijskog jedinstva vlasti izrasla je iz istorijski datih uslova koji su djelovali od
samih početaka državnog života i u toku razvitka sve vidnije dolazili do izražaja kao faktori
dezintegracije vlasti i teritorija. Kod toga su bile od značaja slijedeće činjenice:
13
7) U procesu formiranja državnog teritorija u sastav bosanske države ula
zile su pojedine veće oblasti u različitim okolnostima, u različitim vremenima i sa
različitim tradicijama, te se za čitavog trajanja države nije moglo čvršće ukorijeniti
osjećanje teritorijalnog jedinstva svijesti stanovništva — iako je državna teritorija,
osobito u saobraćaju sa spoljnim svijetom, uvijek nazivana jednim imenom —
imenom Bosne. Neke od ovih oblasti bile su istrgnute iz ranijih državnih okvira
pa su se, pod neposrednom vlašću feudalnih gospodara, dalje razvijale više kao
kristalizaciona jezgra većih vlasteoskih domena nego kao sastavni dijelovi državne
cjeline, povezani vlašću i autoritetom vladara. A položaj bosanskih vladara, koji
su, sa rijetkim izuzecima, za vrijeme čitavog trajanja države oscilirali između vazal-
stva prema ugarskom kralju i državne nezavisnosti, između politike rimske kurije
i heretičke crkve bosanske, bio je suviše nesiguran da bi se na samom ugledu vla
darskog položaja, na ugledu prijestolja i krune mogao izgraditi trajan i, u relativ
nom smislu, čvrst autoritet vjekovne feudalne vlasti iznad vlasti moćnih vlasteoskih
rodova.
8) Već prve poznate darovne povelje, iz prve polovine XIV stoljeća, pokazuju
koliko je obim vladareve vlasti bio određen i uslovljen voljom velmoža, koliko je
bio omeđen njihovim privilegijama i koliko su bile ograničene prerogative i inge
rencije vladara na području vlasteoskih domena. Nedjeljiva i neotuđiva baštinska
svojina, „plemenita baština", u koju su ulazile i darovnicama stečene zemlje, da
vala je starješinama velikih vlasteoskih rodova čvrstinu i stabilnost vlasti na njiho
vim domenama, što nije imalo odgovarajuće analogije na strani vladara. Ako izuz
memo vladarevu porodičnu domenu, njegova vlast u državi bila je manje čvrsta
nego vlast krupnih feudalaca na području njihovih naslijeđenih, darovnicama ste
čenih ili na drugi način uvećanih, zemalja. Funkcijom vladara pravno je bilo obu
hvaćeno jedinstvo države, ali iz same, pravno određene, funkcije nije proizlazila
i odgovarajuća snaga stvarne vlasti koja bi se kao sjedinjavajući faktor osjećala u
svijesti stanovništva.
9) U istorijskim izvorima nema spomena da je bosanski vladar u sistemu
vazalnih odnosa stvarno vršio ulogu vrhovnog seniora i da je u takvoj ulozi bilo
kada imao neposrednu vlast nad vazalima svojih velmoža, a u cilju jačanja monar
hijske vlasti i autoriteta prijestolja na čitavom državnom teritoriju. Na drugoj
strani, velmože su čvrsto držale u vlasti svoje vazale i, oslanjajući se na njih, izgra
đivale strog i neposredan autoritet sopstvene vlasti u svijesti podanika na svojim
odvojenim domenama. Vladar se sa svojim velmožama mogao mjeriti samo kao
jednak s jednakim, s tim što mu je vladarska funkcija, ipak, davala izvjesnu moralnu
prevagu koja je, u izuzetnim slučajevima, dolazila i do stvarnog izražaja.
10)U srednjovjekovnim zemljama, koje su se razvijale u povoljnijim uslovima
nego Bosna, gradovi su odigrali odlučujuću ulogu u razbijanju feudalne ograni
čenosti, u procesu integrisanja državnog teritorija i konsolidovanja vrhovne vlasti,
u jačanju osjećaja pripadnosti jedinstvenoj državi u svijesti stanovništva i u stva
ranju uslova za formiranje nacija. U srednjovjekovnoj Bosni izostalo je djelovanje
ovog društvenog faktora u tom ili u sličnom smislu. Ukoliko se i može govoriti
o domaćem građanstvu—koje, uostalom, tek od XV stoljeća počinje da se pojavljuje
kao aktivan učesnik u gradskoj privredi Bosne — ono se do vremena propasti
države još nije bilo razvilo do tih razmjera da bi moglo predstavljati značajniju
društveno-političku snagu i utjecati na tok razvitka u pravcu čvršćeg povezivanja
teritorija, vlasti i naroda.
11) Ni djelovanje crkve u srednjovjekovnoj Bosni nije moglo •— kao u drugim
zemljama — da doprinese snaženju ovakvih tendencija. Ni katolička ni pravoslavna
14
crkva nisu uspijevale da se toliko učvrste i materijalno osnaže da bi mogle da vrše neki značajniji uticaj u
smislu izgradnje i konsolidacije vrhovne monarhijske vlasti. Pokušaji u ovom smislu, koje je rimska
crkva u posljednjim decenijama života države počela da preduzima iskoristivši franjevce, odražavali su, u
prvom redu, strane interese onog vremena te su više izazivali pometnju nego što su doprinosili postizanju
određenih ciljeva unutrašnjeg razvitka. A heretička crkva bosanska, istorijski datim okolnostima natjerana
u naručje vlastele i upućena na njihovu podršku, našla se, sticajem prilika, na njihovoj strani i kod njih
tražila zaštitu u vremenima gonjenja.
Zbog odsustva gotovo svih odlučujućih faktora koji bi mogli da dadu prevagu vladaru kao
predstavniku državne cjeline u odnosu na feudalne snage koje su tu cjelinu razbijale, bosanska
srednjovjekovna država svojom strukturom vlasti predstavlja se kao rezultat precutnog kompromisa sa
jakom prevagom feudalnih snaga dezintegracije: vladar nije osporavao stečene imunitete i običajima
utvrđena prava vlastele u pogledu vršenja neposredne vlasti nad stanovništvom i korištenja izvora
bogatstva i moći na području njihovih domena; vlastela, pak, nije ugrožavala naslijeđena prava vladara i
dinastije i ostavljala im da predstavljaju državu prema spoljnjem svijetu, da snose odgovornost za njenu
bezbjednost, da zaključuju međudržavne ugovore, da raspolažu sa državnim dohocima i tributima da
emituju novac.
Ova i druga prava, koja su proizlazila iz samog vladarskog suvereniteta, vlastela nije nikad načelno
osporavala — iako nije bio rijedak slučaj da su na svojim teritorijama smetali ili, čak, onemogućavali
njihovo praktično izvršenje. Jedna je stvar, stoga, govoriti o organizaciji bosanske države sa formalno-
pravnog gledišta, a druga, pak, sa gledišta njenog praktičnog funkcionisanja, te će stoga u prikazivanju
bosanske srednjovjekovne države trebati uzimati u razmatranje jednu i drugu stranu.
Ustanova državnog sabora — vlasteoskog predstavništva srednjovjekovne Bosne, nije toliko
osvijetljena da bi se mogla jasno sagledati njena uloga u odnosima između vladara i vlastele. Samo iz
pojedinih slučajeva, kada se sabor pojavljuje na sceni događaja, može se zaključiti da su u praktičnom
djelovanju ove, običajem utvrđene, ustanove najmoćniji feudalci znali i mogli da obezbijede svoje
interese, osobito kad se radilo o odlukama koje su mogle da poremete postojeće odnose snaga. Od
početka XV stoljeća sabor se predstavlja više kao čuvar stečenih privilegija i pre-imućstva vlastele nego
kao izraz kompaktnosti državne cjeline.
Organizacija vlasti na porodičnim domenama krupnih velmoža bila je analogna organizaciji države s
tim što je vlast velmoža bila neposrednija i manje ograničena nego vlast vladara i što je, stoga, na
njihovim domenama integracija teritorija i vlasti bila sprovedena dosljednije nego na području države kao
cjeline. U titula-turi, u uređenju dvora i u organizaciji lokalne vlasti velmože su se približavale uzorima
koje su davali vladar i njegov dvor, te nam, u razmatranju pitanja organizacije bosanske države, u
nedostatku drugih, bližih podataka, mogu korisno poslužiti kao analogija i oni podaci koji se odnose na
pojedine vlasteoske domene ili „države". U stvari, slika državnog života ne bi bila potpuna kada ne bismo
uzeli u obzir preplitanja u funkcionisanju državnog i vlasteoskog mehanizma vlasti. Paralelno postojanje
dvojake vlasti dominiralo je državnim životom kao suprotnost između vladarskih i vlasteoskih
prerogativa i kao odgovarajući izraz još nerazvijene novčane privrede, a u isto vrijeme i kao usporavajuća
kočnica normalnog razvitka kako ekonomskih, tako i državno-političkih elemenata društva.
Vladimir Ćorović na jednom mjestu ističe da je bosanska država nastala ne kao nacionalna, nego kao
čisto geografska tvorevina, te da su u njenom teritorijalnom razvoju do kraja vladala državna središta,
koja se nisu pomjerala iz središnje
15
Bosne. „To je — kaže dalje ovaj autor ■— činilo specifičnost i snagu te naše oblasti kroz ćelu njenu
prošlost; čak i u vremena, kad je država očajno patila od separatističkih težnja njenih pojedinih feudalnih
gospodara, nju je spašavalo, uglavnom, prvenstveno to što je tradicija državnih središta u narodu vezala
mase za izvesna shvatanja, koja se nisu dala lako izmeniti 1." Ovakav zaključak — izgleda nam — više je
proizvod knjiškog rezonovanja nego trezvenog posmatranja istorijskih događaja i činjenica. Jer, nigdje se
nije sačuvala „tradicija državnih središta" koja bi „vezala mase za izvesna shvatanja", a još manje
„tradicija državnih središta" koja bi davala „snagu toj našoj oblasti". Pojam državnog središta podudarao
se, geografski, uglavnom sa područjem feudalne domene Kotromanića (koje se u turskom defteru iz
1468/9. g. naziva „Kraljevom zemljom"2). Ovo područje bilo je okruženo ne manje značajnim domenama
feudalnih dinasta koji nisu išli na ruku ma kakvom snaženju državnih središta.

II
U jednoj povelji bana Stjepana II Kotromanića, koja je izdata oko 1325 g., kaže se da je ovaj
bosanski vladar u to doba držao pod svojom vlašću zemlju koja se prostirala „od Save do mora, od Cetine
do Drine"1*. Iako ovim podatkom nisu ni približno precizirane granice srednjovjekovne bosanske države,
ipak je njima uglavnom obilježen prostor na kojem se odvijao proces njenog formiranja i konačnog
stabilizovanja.
Geografske osobine ovog prostora davale su u nekoj mjeri prirodnu osnovu za djelovanje onih, već
pomenutih, faktora koji su zaustavljali izgradnju čvršće povezane cjeline feudalne države. Najveći dio
zemlje ispresijecan je planinskim grebenima koji se pružaju u raznim pravcima i zatvaraju, odvajajući
jedne od drugih, veće ili manje površine koje, najčešće, povezuju uski klanci ili strmi planinski prevoji.
Već je piscu Dukljanskog ljetopisa izgledalo da bi se mediteransko-podunavsko riječno razvode
moglo uzeti kao prirodna granica između dva velika teritorijalno--politička područja tobožnjeg
kraljevstva Slovena2*1. Tim razvođem stvarno se, kao prirodna barijera, proteže dug vijenac visokih,
teško prohodnih planina u izlomljenoj liniji koji povezuje grebene Maglica (najviši vrh 2396 m
nadmorske visine), Zelengore (2015 m), Lelije (2032 m), Treskavice (2088 m), Bjelašnice (2067 m),
Čvrsnice (2228 m) i Dinare (1913 m). No, nije samo razvode između dva riječna sliva obilježeno linijom
ovih grebena; njome se proteže i visinska prepreka koja je otežavala terenske, a potom i sve druge veze
matičnog područja stare bosanske države sa Humskom zemljom i, dalje, sa Jadranskim primorjem i
njegovim gradovima.
1
BJI. TiopoBiih, TepuuiopujajiHu pa3soj 6ocaucKe dpotcaee y cpedneM eujeKy. Fnac CAHy.
CLXVII. Beorpa« 1935, str. 20-21.
2
O području „Kraljeve zemlje" vidi dr H. Šabanović, Bosanski pašaluk, Djela Naučnog
društva Bosne i Hercegovine, knj. XIV, Sarajevo 1959. str. 119 (i passim).
la
Thalloczv, L., Untersuchungen iiber den Ursprung đes bosnischenBanates.'WissemchaxŁličhe Mitteilungen aus Bosnien
und der Herzegovrina XI, Wien 1909. str. 243 (= Glasnik Zemaljskog muzeja, XVIII, Sarajevo 1906).
2a
O. IIlHiiiHh, Jleiuouiic uoua JljKibanuna, IIoceSHa H3flaH>a CAHy, LXVII, EeorpaA— 3arpe6 1928, str. 305-306.
[V. Mošin, Ljetopis popa Dukljanina, Zagreb 1950; A. MHJvniKOBHh, Jbew.ou.uc uoua JJyK/baHima, THTorpafl 1967.]

16
Teritorija srednjovjekovne Humske zemlje (koja se uglavnom podudara sa područjem kasnije
Hercegovine) povezana je dolinama Neretve i njenih pritoka u geografski cjelovit prostor, koji se od
sjevera i sjeveroistoka postepeno spušta ka jugu i jugozapadu i u predjelu Neretvinog ušća široko se
otvara prema moru. U gornjem i srednjem toku Neretva se probija uskim klancima između planina koje
su u nižim predjelima obrasle šumom, dok se iznad šumskog pojasa prostiru pašnjaci, oduvijek pogodni
za planinsko stočarenje. Lukom ovih planina obuhvaćen je krševit, vegetacijom oskudan teren u kojem se
poput oaza ističu plodna kraška polja različite nadmorske visine. Dolina Neretve proširuje se, od Mostara
naniže, u prostranu i plodnu nizinu kroz koju prodiru u unutrašnjost uticaji mediteranskog podneblja.
Matično područje srednjovjekovne bosanske države, odvojeno od Humske zemlje pomenutim
razvođem, obuhvata, uglavnom, slivove gornjih tokova Bosne i Vrbasa i lijevih pritoka gornje Drine.
Teren je na ovoj strani izrazito gorovit, ispresijecan planinama između kojih se nalaze doline i polja ili
blago uzdignuti brežuljci. Čitavo područje obiluje vodama, obradivim površinama, šumama i planinskim
pašnjacima, a u središnjem dijelu, oko gornjeg toka Bosne i njenih pritoka, bogato je i rudama.
Zapadno od sliva Vrbasa teren se mijenja i prema planini Dinari sve više poprima izgled kršovitog,
vegetacijom i vodom oskudnog tla. Pogodni su uslovi za zemljoradnju, još više za stočarstvo, u visokim i
prostranim kraškim poljima koja se uzdužnom osovinom pružaju paralelno sa dugim grebenom Dinare od
sjeverozapada prema jugoistoku. Čitav ovaj predio Dinarom je toliko zatvoren prema srednjoj Dalmaciji i
zadarskoj obali da s te strane ne dopiru ovamo nikakvi uticaji mediteranske klime, a terenski je, kako sa
Primorjem tako i sa Povrbasjem, povezan samo visokim planinskim prevojima. U dugom zimskom
periodu gotovo je sasvim odsječen od saobraćaja s jedne i s druge strane.
Niz tokove glavnih rijeka teren se spušta u blažim padinama i postepeno prelazi u prostranu nizinu
koja se čitavom dužinom otvara prema Savi i prekosavskim ravnicama. Na ovoj strani, dolinama rijeka
usmjereni su prirodni putevi prema sjevernoj granici. U poprečnom smjeru, u pravcu istok-zapad,
planinski vijenci, koji se pružaju uglavnom paralelno sa tokovima glavnih rijeka, otežavaju održavanje
saobraćajnih veza između pojedinih terenskih cjelina koje predstavljaju dolinske nizine i k njima nagnuta
pobrđa. Ovaj dio zemlje ima dosta prirodno korisnih površina sa povoljnim uslovima za naseljavanje i
privređivanje.
Čitav prostor srednjovjekovne bosanske države izdijeljen je reljefom svoga tla na veće ili manje
površine koje, svaka za sebe, predstavljaju međusobno slabo povezane geografske cjeline koje su, u
srednjovjekovnim uslovima, mogle da zadovolje jednostavne potrebe života iz izvora vlastitog tla, pa je i
ova regionalna autar-hičnost mogla da doprinosi utvrđivanju osjećaja privrženosti stanovništva više svo-
joj regiji nego državi.
Često je isticana prirodno-geografska izolovanost bosanske zemlje što je, u prošlosti, imalo za
posljedicu da je Bosna kasnila u privlačenju stranog interesovanja za svoje prilike i da se sporije otvarala
uticajima spoljnjeg svijeta, sporije ih primala i ugrađivala a svoj vlastiti život. Ovo, više od svega,
potvrđuje činjenica da se Bosna, od svih zemalja koje su naselili Južni Sloveni, u istorijskim izvorima
posljednja spominje. Konstantin Porfirogenit, koji sredinom X stoljeća daje dosta obavještenja o drugim
zemljama Srba i Hrvata, o Bosni ne zna gotovo ništa drugo do

17
njena imena za koje iz njegovog spisa prvi put doznajemo 3. Njegovi izvještači iz primorskih gradova
znali su nešto više da kažu o Zahumlju, Trebinju i drugim oblastima okrenutim i otvorenim prema
jadranskoj obali ili smještenim na važnim komunikacijama; međutim, kao da su im bili teško dostupni
izvori informacija o dubljoj unutrašnjosti na ovoj strani pa su i podatke o bosanskoj zemlji mogli da
saopšte u svega nekoliko riječi. I kasnije su vijesti o Bosni oskudne i nesigurne i tek od kraja XII stoljeća
nailazimo na češće i pouzdanije podatke o zemlji i zbivanjima u njoj.

III

Srednjovjekovna bosanska država za čitavo vrijeme svoga trajanja nije, izgleda, privlačila pažnju
onih njenih ljudi koji bi, srazmjerno svom iskustvu, znanju i obrazovanju, mogli da zapaze, ocijene i
zabilježe njima savremene događaje ili da, na srednjovjekovni način, opišu život i djelo pojedinih glavnih
aktera bosanske istorije onog vremena. Poznato je, naime, da je, inače, u srednjovjekovnoj Bosni bio
dosta razvijen interes za pismeno izražavanje, što se najbolje vidi iz činjenice da su na njenom tlu, radom
domaćih ljudi, nastali relativno brojni pisani spomenici; poznato je i to da su rukopisi, mahom crkvenog
sadržaja, nailazili na dobar prijem na dvorovima velmoža te bi se očekivalo da je i s ove strane moglo biti
podsticaja i podrške i za šira književna zanimanja; a zna se, takode, da je u posljednjim decenijama
bosanske države na kraljevskom dvoru bilo sposobnih i dovoljno obrazovanih ljudi koji su vješto
sastavljali diplomatske poslanice i u njima pokazivali dobro poznavanje savremenih prilika i događaja i
dosta razboritosti u sagle-danju i ocjeni savremenih, istorijski značajnih, zbivanja u vezi sa situacijom
svoje vlastite zemlje. No, nijedan od njih nije se zadržao na tome da zabilježi događaje svoga vremena, a
kamoli da zabilježeno uobliči u neku vrstu narativnog teksta. U nizu srednjovjekovnih analista, biografa
ili putopisaca Bosna nema nijednog svog predstavnika i tako nije ostalo iz ove književne vrste ništa što
bi, poslije mnogo stoljeća, sačuvalo tragove neposrednog opažanja. Vrlo mutnog porijekla je Lukare-
vićev spomen nekih bosanskih anala i hronika, kao i spomen njihovih autora Milica Velimislića,
tobožnjeg bosanskog hroničara, i Manojla Grka, koji je, tobože, napisao nekakvu hronologiju vojvode
Hrvoja Vukčića4. Ni na rukopisima crkvenog sadržaja bosansko-humskog porijekla nema nijednog zapisa
o savremenim događajima ■— kao da su prepisivači ovih tekstova bili potpuno ravnodušni prema zbi -
vanjima oko njih. Jedan p ozni podatak k ao da upućuje na to da su u franjevačkim manastirima od
davnina vođeni ljetopisi5. No, ukoliko je u srednjem vijeku i bilo ovakvih ljetopisa, teško bismo mogli
pretpostaviti da su u njima bilježeni i drugi događaji osim onih koji su se neposredno ticali manastirskih
problema. Kod fra-
3
Constantine Porphyrogenitus, De administranđo imperio, Ed. Gy. Moravcsik (sa engleskim prevodom R. J. H. Jenkinsa).
Budapest 1949, str. 160 (cap. 32—151).
[E. <t>epjaHTjHh, Bu3amuujcKU U3sopu 3a uciuopujy napoda Jyiocjiaeuje, II, Eeorpafl 1959.]
* Giacomo P. Luccari, Copioso Ristretto de gli annali di Rausa, Venetia 1605, str. 10, 17, 25 — B. <t>. IIlHiiiHh,
Jleionac .. ., str. 22-23.
[M. Op6HH, Kpajbeeciueo C/ioeeua, Beorpan 1968, 425—426.]
5
U ljetopisu Kreševskog manastira zabilježeno je pod god. 1765. da je te godine veliki požar uništio mnogo manastirskih
stvari od vrijednosti koje su skupljene „kroz četiri stoljeća otkako je manastir osnovan" pa, među ostalim, i manastirski ljetopisi
(protocolla conventus) — J. Jelenić, Ljetopis franjevačkog samostana u Kreševu, Glasnik Zemaljskog muzeja, XXIX, Sarajevo
1917, str. 12.

18
njevačkih ljetopisaca novijeg vremena nigdje, naime, ne nailazimo na tragove koji bi nas upućivali na
neke srednjovjekovne prethodnike kao izvore za poznavanje javnih prilika i događaja onog vremena.
Noviji ljetopisi franjevačkih manastira, koji se pojavljuju tek od druge polovine sedamnaestog stoljeća u
Fojnici, kasnije u Kreševu i Sutjesci, ograničavaju se, uglavnom, na uži, aktuelni interes franjevačkog
reda u Bosni i Hercegovini; a ukoliko se njihovi skriptori osvrću i na raniju prošlost zemlje, čine to
sasvim površno otkrivajući začudo malo znanja i malo inte-resovanja za događaje koji nisu u bilo kakvoj
vezi sa prošlošću crkve i manastira. Čak i fra Nikola Lašvanin, jedan od najobrazovanijih od njih, sve što
je u svojoj Kronici znao da napiše o srednjovjekovnoj Bosni preuzeo je, najčešće doslovno, iz
Vitezovićeve Kronike ne pokazujući nimalo smisla za kritiku provjeravanja preuzetih podataka6.
Ljetopisi pravoslavnih manastira Bosne i Hercegovine čuvali su tradiciju srednjovjekovne srpske
ljetopisne književnosti koja počinje već u četrnaestom stoljeću. Stari uzori prihvatani su u kasnijim
stoljećima i nastavljani u vidu prepisa, izvoda, rjeđe u vidu slobodnih prerada. Koliko njihovi podaci
mogu biti od koristi za poznavanje aktuelnih događaja iz vremena kada su pisani, toliko su danas, može
se reći, suvišni kad se radi o srednjovjekovnim zbivanjima. Ljetopisi pravoslavnih manastira, kao,
uostalom, i franjevački pokazuju samo koliko je oskudno bilo znanje i interesovanje njihovih skriptora o
srednjovjekovnoj bosanskoj državi i zbivanjima u njoj 7.
Godine 1765. objavljena je u Veneciji na latinskom jeziku knjiga bosanskog franjevca Filipa Lastrića
iz Očevije, u kojoj autor, na osnovu dostupnih izvora, raspravlja o prošlosti svoga reda na području Bosne
i Hercegovine i o njegovim istorijskim pravima u susjednim zemljama 8. Ovo je prvo domaće djelo u
kojem se, u tematski ograničenom opsegu, razmatraju i opšte prilike zemlje u srednjem vijeku i u
slijedećim stoljećima. Po načinu obrade predmeta, ovo se djelo približava metodu naučne istoriografije
iako je, naravno, jako ograničeno opštim prilikama u kojima je rađeno. Sam Lastrić, u predgovoru
drugom izdanju svoje knjige, žali se što je u radu bio ograničen koliko skučenim prilikama vremena
toliko i oskud-nošću izvornih spomenika, naročito u pogledu starijeg doba. Imao je na raspolaganju samo
V knjiga Wadingovih Anala9, dok su mu, kako kaže, nedostajale sve ostale. Pored drugih nekih pisaca
iskoristio je Orbinija 10, Farlatija11 i neke hronologije franjevačkog reda od raznih italijanskih autora s
kojima se, na mjestima, upušta u naučnu polemiku o pitanju starine i teritorijalne nadležnosti
franjevačkog reda bosanske provincije.
Na obimnijoj građi zasnovao je svoj kraći rad o bosanskoj prošlosti fra Ivan Jukić u kojem se
srazmjerno dobar dio odnosi na srednji vijek. Objavio ga je
6
Ljetopis franjevačkih manastira objavio je J. Jelenić u Glasniku Zemaljskog muzeja,
knj. XXVI (1914), XXVII-1 (1915), XXIX-1 (1917), XXX (1918), XXXV-1 (1923), XXXVI-1
(1924), XXXVII (1925), XXXVIII (1926), XXXIX-2 (1927).
7
Biiflll Jb. CTOJaHOBHh, Ctaapu cpiiCKU podocAoeu u .leiucuucu, Beorpafl—KapjiOBqii
1927; B. "RopoBiih, Xuciuopuja Bočne, Eeorpafl 1940, str. 11.
8
Filip Lastrić, ,,ab Occhievia; Epitome Vetustatum Bosnensis Provinciae Seu Brevissimum
Compendium Historico-Chronologicum", Venetiis 1765 (Drugo dopunjeno izdanje Anconae 1776).
[Filip Lastrić, Pregled starina bosanske provincije, Sarajevo 1977.]
9
L. Wading, Annales Minorum, I—VIII. 1625—1654.
10
M. Orbini, II Regno đe gli Slavi, hoggi corrottamente detti Schiavoni, Pesaro 1601.
[M. Op6HH, Kpajbeecuieo Cjtoeena, Beorpa« 1968.]
11
D. Farlati (-Colleti), Illyricum sacrum, I—VIII, Venetiis 1751—1819.

19
1851. g. pod imenom Slavoljub Bošnjak i pod naslovom „Zemljopis i poviestnica Bosne". 12 Pored starijih
djela koja, uzgredno, govore i o srednjovjekovnoj Bosni, Jukić je prvi od naših autora iskoristio
autentične domaće isprave koje je iz Dubrovačkog arhiva ispisao Đorđe Nikolajević, a 1840. god. pod
svojim imenom objavio Pavle Karano-Tvrtković 13. O prvim stoljećima prošlosti Bosne Jukić je, kao i
drugi pisci prije njega, imao vrlo mutne pojmove. Taj dio njegove „Poviestnice" sačinjen je prema
kazivanju Orbinija, Lukarevića, Pejačevića 14 i drugih autora, koji su svoje znanje o ovom periodu
bosanske istorije izgrađivali na nesigurnoj tradiciji ili na vlastitim konstrukcijama. Za kasnije doba, po
prilici od kraja XII stoljeća i nadalje, koristio se, pored pomenutih, i drugim pouzdanijim izvorima koje je
nalazio u djelima Ivana Lučića15, Farlatia i, osobito, u pomenutoj zbirci Karano Tvrtkovića (odnosno D.
Nikolajevića). Poznavao je i djelomično iskoristio i druge autore, među ostalim Du Cangea 1' i Jovana
Rajića.17 [Tekst A. Babica se ovdje prekida18.]

11
Zemljopis i poviestnica Bosne od Slavoljuba Bošnjaka, u Zagrebu 1851.
13
„CpiicKU cuoMeHUUU ..."
CaSpaioi Tpy,zjOM IlaBJia KapaHo-TBpiKOBHha ... Hacr npBa, Beorpas 1840. O istoriji ove zbirke v. C. CiaHOJeBHh, Hctuopuja
cpucKoi napoda y cpedneM eexy, Beorpa« 1937, crp. 313-323.
14
F. Pejacsevich, Historia Serviae seu colloquia XIII de statu regni et religionis Serviae,
ab exordio ad finem sive a saeculo VII ad XV, Colocae (Kaloča) 1797.
16
Joannes Lucius, De regno Dalmatiae et Croatiae Ubri sex, Amstelodami (Amsterdam) 1666.
[M. Kurelac, Bibliografija o Ivanu Luciusu-Lučiću i njegovu djelu, Zbornik Historijskog
Instituta JAZU, 6, 1969, 169—180.]
14
Ch. Du Cange: Historia Byzantina duplici commentario illustrata, Pariš 1680.
17
JoBaH Pajah, HcmopuH pamuxb cna«eucKuxb uapodoeb uaunane Eomapb, Xopaamoet u
CepSoet, I-IV, Be« 1794-95. ,
[J. Pajiih, KpamKa Cp5mu, Pactiu, EOCHU U POMU Kpa/ieecmeb ucmopun, 1793.]
18 [Pregled istoriografije o srednjovjekovnoj bosanskoj državi: C. 'B.HpKOBHh, Hctuopuja
cpednoeeKoeue 6ocancKe dpotcaae, Beorpafl 1964, 13—25.
Za literaturu poslije 1964. upor.: Historiographie yougoslave 1955—1965, Beograd 1965, pp. 103—112; The Historiography of
Yugoslavia 1965—1975, Belgrade 1975, pp. 95—100; Histo-rische Biicherkunde Sudosteuropa, Bd. I, Mittelalter, Teil 2, Miinchen 1980, ss.1421
—1454; Savjetovanje o istoriografiji Bosne i Hercegovine (1945—1982), Sarajevo, 11. i 12. II 1982, Posebna izdanja ANUBiH, knj. LXV,
Odjeljenje društvenih nauka, knj., 12, Sarajevo 1983, 31—36 (D. Kovačević-Kojić). Za problematiku o crkvi bosanskoj: J. Šidak, Studije o
„Crkvi bosanskoj" i bogumilstvu, Zagreb 1975, str. 400.]

20
ANTO BABIĆ

DRUŠTVO SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE

I. ZEMLJORADNIČKO STANOVNIŠTVO .................................................................... 27—35
II. VLASI ........................................................................................................................ 37--*7
12) GRADSKO STANOVNIŠTVO ..................................................................................... 49—68
13) ROBLJE ................................................................................................................... 69—78
V. VLASTELA.................................................................................................................... 79—82
SUMMARY ...................................................................................................................... 83
Kao u svim srednjovjekovnim državama, i u Bosni je struktura društva proizišla kao rezultat dužeg
procesa u kojem su slobodni ljudi padali u stanje zavisnosti, a nekadanja plemenska svojina na zemlju i
na druga, prirodom data, sredstva proizvodnje postepeno prelazila u ruke na bilo koji način povlaštenih
ljudi, koji su, onda, raznim sredstvima, pa i sredstvima prinude, potčinjavali i držali u položaju
potčinjenosti ostale slojeve stanovništva. O tome, kako se ovaj proces od samog početka razvijao u Bosni,
ne postoje nikakvi konkretni podaci. Naporedo sa prvim vijestima o ranim počecima državnog života,
javljaju se i prvi osamljeni nagovještaji o klasno podijeljenom društvu na ovom području. Kasnije, u XIV
i XV stoljeću, kada je dostignuta konačna organizacija države, pojavljuju se ovdje čvrsto izgrađeni
feudalni odnosi sa oštro podijeljenim društvenim klasama, koje obuhvataju, na jednoj strani, potčinjeno
stanovništvo, u stvari, narod, i, na drugoj strani, povlaštenu vlastelu.
1. U dosta obilnoj izvornoj gradi o bosanskoj srednjovjekovnoj državi vrlo rijetko ćemo naići na
poneki oskudan podatak o njenom narodu — o stanovništvu van povlaštenog vlasteoskog kruga. Darovne
povelje bosanskih vladara ne sadrže ni približno onako opširne dispozicije kao, na primjer, manastirske
povelje srpskih vladara. Dok se, naime, u ovima sasvim određeno govori o raznim kategorijama
vanfeudalnog stanovništva, o njegovim dužnostima i pravima, o njegovom položaju u društvu i državi,
bosanske povelje ne sadrže ništa slično; u njima nema nikakvih odredaba kojima bi bila postavljena
granica između prava i dužnosti jedne klase naprama drugoj. Pravni položaj potčinjenog stanovništva u
feudalnom društvu srednjovjekovne Bosne bio je zasnovan isključivo na običajima te je, možda, u većoj
mjeri zavisio o volji vladajućeg sloja nego što je bio slučaj sa potčinjenim stanovništvom u drugim
zemljama ovog vremena.
U potčinjeno stanovništvo spadale su razne kategorije zavisnih ljudi, koje su se međusobno odvajale
više po vrsti zanimanja nego po društvenom položaju. Daleko najbrojniju kategoriju sačinjavaju, dakako,
seljaci-zemljoradnici, zatim stočari, stanovnici gradskih naselja, i na kraju, neslobodni ljudi ili robovi.

25
/. ZEMLJORADNIČKO STANOVNIŠTVO
Ne možemo na izvornoj građi pratiti proces pretvaranja slobodnih seljaka--baštinika u zavisne ljude
sa potčinjenom baštinom svojinom na zemlju jer odgovarajućih podataka za područje Bosne u izvornoj
građi nema. Ne možemo s punom sigurnošću utvrditi ni to da li se u uslovima feudalnog društvenog
poretka mogao održati izvjestan broj slobodnih seljaka-baštinika jer u izvorima nema potvrde ovakvog
statusa seoskog stanovništva. Ako je i bio poneki slučaj postojanja slobodnog seljačkog posjeda, on je,
svakako, predstavljao izuzetak od opšteg pravila po kojem su seljaci — obradivači zemlje bili u feudalnoj
zavisnosti sa obavezom davanja rente neposrednom gospodaru zemlje. 1
U izvorima zavisni seljaci uvijek se spominju pod opštim nazivom „ljudi". 8 Selište (sessio) koje
pripada porodici zavisnog seljaka i koje ta porodica obrađuje naziva se „kuća". 3 Često se u darovnim
poveljama navode samo sela sa više kuća ili selišta.
Nedovoljno smo obaviješteni o iznosu feudalne rente i drugih davanja i obaveza zavisnih seljaka ili
kmetova, pa i one, inače vrlo oskudne, vijesti s kojima raspolažemo odnose se mahom na područja koja
su bila u bližim teritorijalnim vezama sa Dubrovnikom i s vremenom došla u posjed dubrovačke države.
R. Grujić ukazao je na činjenicu da se ustanova kmetstva, kao oblik proizvodnih odnosa
1
U brojnim podacima dubrovačke građe pok. akademik Mihailo Dinić nije mogao da
nađe potvrdu o postojanju samostalnih seljaka na području Humske zemlje i došao je do zak
ljučka da u zemljama dubrovačkog zaleđa „slobodno seljaštvo", u stvari, ne postoji kao neka izdvo
jena društvena kategorija. Svi slobodni ljudi ubrajaju se u vlastelu. To su oni koji posebno u našoj
oblasti ističu u natpisima da su „na svojoj zemlji na plemenitoj" (M. ^Hiinh, XyMCKo-wpe6im-
CKa ejiaciuejia, Beorpafl 1967, str. 100).
2
Godine 1422, 11. juna, Dubrovčani pišu Radoslavu Glaviću, županu vojvode Radoslava
Pavlovića: „— pa3yMJecMO mro Haiw raicacre 3a jbyde Haiue KOJH cy cnjanii Ha 3ei«jbax BojeBOfle
PaflocaBa y KoHaBJiax H TaKorje 3a A,ydu BoeBo/je Pa^ocana KOH cy cnjaun Ha Harnoj seimiH . . ."
JI>. CTojaHOBHh, Ciuape cpucne uoeejbe u uucMa I, 2, Eeorpafl — Cp. KapjioBijH 1934, str. 3.
Inače, izraz „čovjek", „ljudi" („homo", „homines") upotrebljava se kao oznaka svakog zavisnog lica bez obzira na stalešku
pripadnost ili, pak, lica kojem je povjerena neka misija za račun mandatora ili, uopće, podanika. Izraz „kmet", u značenju
zavisnog, potčinjenog seljaka, kasnijeg je postanja.
[C. T\npKOBHh, Mciuopuja cpediboseKoeue SacaucKe dpncaee, Beorpaa 1964, 190—191.]
 3
Vojvoda Sandalj Hranić obavezuje se godine 1419. da će vlastelinu Aleksi (Paštroviću),
pošto ovaj izvrši „onu pravu službu", zapisati ,,za plemenito" ,,130 kuć' ljudi", što znači toliki broj
selišta zajedno sa isto tolikim brojem seljačkih porodica. JB. CTojaiiOBHh, Ciuape cpucne uosejte
u uucjua (uciuo, I, 1. Eeorpafl—Cp. KapjiOBUii 1929, str. 303).
[P. MHxaibnHh, Ce/iuuiiua, 36opmiK <t>HJiO3O(bcKor cjpaKVJiTeTa, IX-1, Eeorpafl 1967, 173-224.]

27
u agrarnoj proizvodnji pojavljuje na dubrovačkom tlu tek u prvoj polovini XIV vijeka poslije
preuzimanja Stona i Pelješca i kasnije, kada su Dubrovčani došli u posjed Slanskog primorja (1399) i
Konavala (1419, 1426) — teritorija koje su do tih godina bile u sastavu bosanske države i kroz to
vrijeme, u pogledu agrarnih odnosa, bile organizovane na način kakav je bio određen ustaljenim
običajima u ovim dijelovima zemlje. Tek poslije preuzimanja Stona i Pelješca, zatim Slanskog primorja i
Konavala, Dubrovčani su se upoznali sa oblicima agrarnih odnosa u ovim oblastima i tek od tada u
njihovim zakonskim odredbama i agrarnim ugovorima nailazimo na podatke ,,o pravom i potpunom
kmetstvu", kako, s razlogom, ističe Grujić.4
Iz ovih dubrovačkih izvora može se ponešto zaključiti i o tome kakve su bile obaveze feudalno
zavisnih seljaka u Slanskom primorju i u Konavlima u vrijeme kada su ove teritorije bile u sastavu
bosanske države; a takve obaveze bile su, vrlo vjerovatno, uobičajene i u susjednim oblastima, u Trebinju
i Humskoj zemlji, gdje su prirodni uslovi poljoprivrede približno jednaki onima u Slanskom primorju i u
Konavlima. Agrarni ugovori, sklopljeni u tim krajevima za vrijeme dubrovačke vlasti nad njima,
održavali su, u pogledu kmetskih obaveza, približno običaje koji su vladali u susjednim oblastima s onu
stranu dubrovačke granice.4* U jednom pismu, koje je 11. juna 1422. dubrovačka vlada uputila
službenicima vojvode Radosava Pavlovića u graničnom području, govori se o „našim ljudima koji su
sijali na zemljama vojvode Radoslava u Konavlima" i o „ljudima vojvode Radoslava koji su sijali na
našoj zemlji"; i, dalje, kaže se u tom pismu da je „dostojno da daju naši što je pravo koji budu sijali na
vojvodinoj zemlji i, takođe, vojvodini ljudi koji budu sijali na našoj zemlji".4" Smisao ovih riječi kao da
ukazuje na to da su davanja „što je pravo", to jest što je bilo uobičajeno, bila barem približno ujednačena
na vlastelinstvima, s jedne, i, s druge strane, bosansko dubrovačke granice. Iako se u ovom slučaju možda
i ne radi o kmetskim odnosima u pravnom smi?lu, nego vjerovatno o vremenski ograničenom zakupu,
ipak se u njemu nazire smisao načelne ujednačenosti seljačkih obaveza prema gospodaru zemlje koja se
mogla primijeniti i na druge, kmetske i kmetstvu slične agrarne odnose.
Ne znamo koliko su Dubrovčani, utvrđujući obaveze seljaka na vlastelinstvima u Konavlima,
sankcionisali stanje kakvo su zatekli, preuzimajući ovu oblast od bosanskih velmoža, Sandalja Hranića
(1419) i Radoslava Pavlovića (1426), a koliko su, pak, zatečeno stanje modificirali u skladu sa opštim
interesima i potrebama republike. Poznato je samo da su, pod dubrovačkom vlašću na konavljanskim vla-
stelinstvima, davanja seljaka na ime rente iznosila od jedne polovine do jedne šestine prinosa sa zemlje
— zavisno o vrsti kulture, o bonitetu tla, o obimu rabote, o obavezama gospodara posjeda prema kmetu u
pogledu inventara i drugih ulaganja u proizvodnju. Najčešće se od oranica na ime rente davala jedna
četvrtina.5
4
P. Fpyjnh, KoHaejiu Hod paznum iocuodapiuna od XII do XV eexa, CnoMeHHK CKA,
LXVI, Eeorpaa 1926, str. 74—751 D. Roller, Agrarno-proizvodni odnosi na području Dubro
vačke Republike od XIII do XV stoljeća, Zagreb 1955, str. 243, 239.
4
* [C. TiHpKOBHh, Hciuopuja cpedrboeeKoeue 6ocaucKe dpjicaee, 186—192; M. BjiarojeBHh, 3eM.bopaČH,a y
cpednoeeKoenoj CpSuju, Beorpafl 1973; Z. Šundrica, Stonski rat u XIV stoljeću, Pelješki Zbornik, II, 1980, 115—140.]
<a
Iloee/be u uucjua, I, 2, cip. 3.
5
P. rpyjHh, KoHaeMi, 80; K. Jape^eK, Hciuopuja Cpda, II (2), Beorpaa 1952; str. 99;
vidi i nap. 20. D. Roller, Agrarno-proizvodni odnosi, str. 244, 323, nap. 1071.
[C. 'fiiipKOBHh, „'-leiuepuiuHa", 36opmiK 4>Hjio3O(J)CKor (j)aKyjrreTa, VII-1, Eeorpafl 1963, 273-276.]

28
Iz činjenice da je dubrovačka vlada izričito zabranjivala da se i od oranica uzima polovina prinosa, R.
Grujić je s razlogom izvodio zaključak da je „vrlo vjerovatno pod trebinjskim i zahumskim gospodarima
u Konavlima" — dok je, dakle, ova oblast još bila u sklopu bosanske države — „vladao običaj, koji su
pojedini gospodari pokušavali i pod dubrovačkom vlašću da produže — da se, naime, i oranice daju na
polovicu". U potvrdu ove pretpostavke naveo je jedan podatak iz dubrovačke arhivske građe (Liber de
maleficiis, 23. II 1419) gdje je zabilježeno da je jedan dubrovački vlastelin svoj posjed u Konavlima, koji
je 1417. g. dobio od bo sanskog velmože, vojvode Petra Pavlovića, dao jednoj težačkoj porodici da ga
obraduje „napola" (ad polovicam). Gospodar posjeda držao je ovdje na ispaši konje i stoku, što
nesumnjivo ukazuje na to da je zemlja data „napola" bila oranica i livada, a ne vinograd ili voćnjak 6.
U dubrovačkom notarijatu 25. IX 1480. naknadno je registrovan jedan doku-menat iz kojeg se vidi
da je herceg Stjepan Vukčić Kosaca u svoje vrijeme dao neku zemlju, zvanu Prtuša, koja se nalazila na
dubrovačkom državnom teritoriju, Rad-milu Žargoviću i Živanu, po svoj prilici sinu Radmilovu, pod
istim uslovima ,,Ka-kono i druzjem tko te i zemlje teže na poli, nim i nih ostankom." 7 Renta je, dakle, u
ovom, kao i u drugim slučajevima („kakono i druzjem") iznosila polovinu prinosa sa zemlje. Feudalni
gospodar dao je pomenutu zemlju na obrađivanje Žargo-vićima ,,i nih ostankom", to jest sa pravom
nasljedstva ili, drugim riječima, s pravom potčinjene baštinske svojine nad datim selištem. Ne znamo
čime je, u ovom slučaju, bila određena visina rente i drugih uslova držanja i obrađivanja vlasteoske
zemlje: Da li su se, naime, na spomenutom vlastelinstvu gajili vinogradi i renta u visini polovine bila
određena prema dubrovačkoj praksi 8, ili je i ovdje primijenjen običaj koji je bio rasprostranjen u
Hercegovoj zemlji da se od ukupnog prinosa uzima polovina bez obzira na vrstu kulture? 81
Na području koje je kroz duže vrijeme bilo u sklopu bosanske države i kasnije prešlo u posjed
Dubrovačke Republike nije bila isključena ni renta u iznosu jedne trećine prinosa bez obzira na vrstu
kulture, što kao da potvrđuje jedan kasniji podatak: Herceg Vlatko Kosaca, jedan od sinova i nasljednika
hercega Stjepana, potvrdio je 5. oktobra 1478. g. da je od dubrovačke općine primio dohodak „od bašti na
što imamo u Konavlah od ljetine žitne i vine za naš treti dio 26 perpera i 6 dinara za godište više pisano." 9
Iz ovog jednog primjera, da je trećina prinosa bila isplaćena u novcu, ne treba izvoditi zaključak da je
tada, potkraj srednjeg vijeka, novčana renta potiskivala naturalnu, iako ni to nikako nije bilo isključeno.
U navedenom slučaju radilo se o zemljišnom posjedu jednog vlastelina na tlu druge države koja je na
sebe preuzela obavezu da trećinu ljetine isplati u odgo varajućoj novčanoj vrijednosti jer je to, valjda, u
tadanjim prilikama, kada se „država" Kosaca nalazila u punom rasulu, najbolje odgovaralo jednoj i
drugoj strani. Dubrovačka općina lako je mogla ovaj izdatak u nekom obliku naplatiti od seljaka obra-
6
P. rpyJHh, Kouaejiu, str. 80; nap. 144; K. Jnpe^eK, Hciuopuja CpSa, II, str. 53, nap.
109; 398.
7
Ć. Truhelka, Historička podloga agrarnog pitanja u Bosni, GZM, XVII, Sarajevo 1915,
str. 115.
Spomenuta zemlja „Prtuša" nalazi se na otoku Šipanu. Za ovaj i druge podatke koji se odnose na sam dokumenat
zahvaljujem drugu Zdravku Šundrici, naučnom saradniku Dubrovačkog arhiva.
8
D. Roller, Agrarno-proizvodni odnosi, str. 77 i dalje.
8&
[N. Filipović, Napomene o islamizaciji u Bosni i Hercegovini u XV vijeku, Godišnjak ANUBiH, VII, Sarajevo 1970,
154.]
9
Iloeejbe u Uucjna, I, 2, cip. 194.

29
đivača hercegova vlastelinstva u Konavlima. Suprotno uobičajenoj dubrovačkoj praksi da se od oranice
uzima četvrtina a od vinograda polovina prinosa, ovdje je uzeta jedinstvena renta za obje vrste kultura u
iznosu od jedne trećine koliko je, po prilici, uopšte iznosila prosječna vrijednost proizvoda dobivenih od
viška rada zavisnog seljaka u korist feudalnog gospodara, bez obzira je li ta vrijednost iskazana u vidu
naturalne, radne ili novčane rente 10. U drugom jednom dokumentu (od 3. VIII 1434) vojvoda Radoslav
Pavlović potvrđuje da je od dubrovačke općine primio ... BdCh ^c^OAdKh LJJO BH iiioid ,\ltE'1d 8 KondBdd); IU mot^
A||E'10BHX EHMa H ?KHTd H HHO i|io EH<iw 3d . r. roAHijJd (HHNSTd npkBdd . . . ]1 Koliki je iznos rente predstavljao ovaj
dohodak, nije rečeno u ovom dokumentu.
Dva navedena primjera pokazuju da su seljaci koji su na području dubrovačkih Konavala obrađivali
zemljišne posjede spomenute bosanske vlastele davali rentu od prinosa sa oranica i vinograda. U drugom
primjeru, pored osnovne rente u žitu i vinu, navedeno je još i „ino" što se, po svoj prilici, odnosi na ona
davanja koja je u vidu „darova" vlastelin redovno primao od svojih seljaka u različitim zgodama. U toku
XIV i XV stoljeća zaključeno je na dubrovačkom teritoriju mnogo agrarnih ugovora u kojima se redovno
navodi i ova vrsta obaveza seljaka prema vlasnicima zemljišnih posjeda među kojima je bilo i bosanske
vlastele12. „Darovi" su davani najčešće u raznim proizvodima i prerađevinama od plodova seljačke
okućnice sa koje se, inače, nije davala redovna renta 13.
Podaci koje smo naveli u prethodnim redovima, pored sve oskudnosti njihovog sadržaja, ipak
omogućuju da dobijemo izvjesnu predstavu o obavezama zavisnih seljaka na vlastelinskoj zemlji u
pogledu feudalne rente barem u jednom znatnom dijelu bosanske države. Podaci se odnose na ona
područja koja su bila u sklopu bosanske države i zatim prešla u posjed Dubrovačke Republike, ali se, sa
velikom vjerovatnošću, mogu primijeniti i na susjedne oblasti koje su do kraja ostale u sastavu bosanske
države. Mogli bismo zaključiti da je na čitavom ovom području visina rente krajem XIV i u XV stoljeću
varirala prema lokalnim prilikama i uslo-vima i kretala se za žitna polja od jedne polovine do jedne
četvrtine, a za vinograde i voćnjake redovno iznosila polovinu prinosa. No nije bila isključena ni jedna
trećina kao rentni iznos prosječne vrijednosti ukupnog proizvoda 13*.
Za ostali, veći dio državnog teritorija nedostaju, u pogledu feudalne rente, bilo kakvi podaci; samo na
osnovu analogije i upoređenja sa stanjem u drugim zemljama onog vremena možemo pretpostaviti da se i
na ovom p odručju osnovna renta kretala u rasponu od jedne četvrtine do jedne polovine i svodila se na
pro-
10
Upor.: T. TapaHOBCKH, Hctuopuja cpucnoi upaea y HeManuhKoj dpwcaeu, I, Beorpafl
1931, str. 55 i dalje.
[S. Ćirković—Desanka Kovačević-Kojić, L'economie naturelle et la production marchande aux XIII—XIV siedes dam les
regions actuelks de la Yugoslavie, Balcanica XIII—XIV, SANU, Bđgrade 1982—1983, 45—56.]
11
IloseJbe u uucjua, I, 1, str. 632.
12
Kad su Dubrovčani godirie 1399. dobili od bosanskog kralja Slansko primorje i prišli
podjeli zemljišnih posjeda na tom teritoriju svojoj vlasteli, dodijelili su tom prilikom posjede
kralju Stjepanu Ostoji, velmožama Hrvoju Vukčiću i Radiću Sankoviću i protovestijaru Zori
Bokšiću. (D. Roller, n. dj., str. 232). Isto tako, prilikom podjele zemlje u Konavlima dobili su
određene dijelove kralj Tvrtko II i Sandalj Hranić sa braćom i sinovcem Stjepanom, zatim Rados
lav Pavlović sa sinom Ivanišem i drugi neki bosanski plemići koji su svojim nastojanjima dopri
nijeli da su pregovori Dubrovčana sa Radoslavom o kupovini njegovog dijela Konavala povoljno
završeni.
13
D. Roller, Agrarno-proizvodni odnosi, str. 91. i dalje.
131
[Upor. nap. 4 a.]

30
sječni iznos od jedne trećine vrijednosti ukupnog prinosa 14. Mislim da nećtmo pogriješiti ako
pretpostavimo da su na osnovi ovog prosjeka bila približno ujednačena davanja zavisnih seljaka na
čitavom teritoriju bosanske države. Odstupanja od prosjeka ispod ili iznad jedne trećine izravnavala su se
drugim davanjima i uslužnostima u korist vlastelina, odnosno olakšicama u korist seljaka.
Pored osnovne rente bile su, bez sumnje, i u srednjovjekovnoj Bosni, kao i drugdje uobičajene i
druge dužnosti zavisnih seljaka prema vlastelinu, kao što su, na primjer, dužnosti snabdijevanja
vlastelinova dvora drvima, dovoz žita i drugih plodova u dvor ili, radi prodaje, na najbliži trg, davanje
dijela prinosa od vlastelinove stoke i pčelinjaka. Ponekad je u poveljama posebno istaknuto da se
pojedina sela daju u plemenitu baštinu zajedno c BOA^/HH H C ndiiid,nn u 3 A^E^IH H 3 ASEpaBdrtui u 3
rphiM"kemK15. Ugarski kralj Matija Korvin (koji je poslije propasti bosanske države isticao svoje
pretenzije na vrhovnu vlast nad Bosnom i Hercegovom zemljom), izdao je, 2. novembra 1465, jednu
povelju u kojoj su određenije nabrojana vlastelinova prava korišćenja prirodnih izvora prihoda na svom
feudalnom posjedu. To je povelja kojom kralj daruje fratru Aleksandru Dubrovčaninu neka sela u
humskoj župi Luki i u župama Trebinju i Dračevici „sa ovimi nih' prihodišći i koristmi", među ostalim i c
agroBH, r&n, KO^AMU, \uiKd,nn, PHENHU,H, .IUHIMHI H MHNHUIH16. U drugim darovnicama ovakva
klauzula je izostavljena jer se, valjda, pretpostavlja da se odredba, koju ona sadrži, sama po sebi razumije.
Vlastelin, kao, posjednik voda i šuma, nametao je svojim seljacima izvjesne dažbine kao naknadu za
korištenje ovih prirodnih dobara. Iako nemamo o tome konkretnih podataka, ipak možemo sa dobrim
razlogom pretpostaviti da su i u Bosni, kao i svuda u feudalnom svijetu onog vremena 1', seljaci bili dužni
da vlastelinu daju, u naturi ili u drugom nekom obliku, prinos od žirenja u vlastelinovim šumama i
naknadu za mljevenje žita u vlastelinovu mlinu koji je bio podignut na „njegovoj" vodi.
Nemamo nikakvih podataka o drugim obavezama zavisnih seljaka koje su, inače, bile uobičajene u
odnosima feudalnog društva svuda, pa tako, sigurno, i u Bosni. Tu su spadale dužnosti zidanja i opravke
vlastelinova zamka, držanje straže-na gradu, pravljenje i održavanje puteva i mostova, povremeno
ugošćavanje vlastelina i njegove pratnje, krčenje zapuštenog tla i proširivanje obradivog zemljišta,, kao i
druge vrste usluga koje su, sve zajedno, predstavljale velik teret za seljake i znatno uvećavale ukupni
iznos feudalne rente.
Pored svih ovih obaveza, koje su proizlazile iz feudalnih proizvodnih odnosa, zavisni seljaci snosili
su i druge terete koje im je nametao vlastelin na osnovu svojih imunitetnih prava* Činjenica da je vladar,
kao predstavnik države, mnoga svoja prava i kompetencije darovnim poveljama prenosio na pojedine
feudalce, da se u njihovu korist odricao državnih prihoda koji su se ubirali od stanovništva, da je
isključivao svaku nadležnost svojih službenika na području privilegovane vlasteoske
14
Kao što smo vidjeli, u tom rasponu kretala se renta u Konavlima i, po svoj prilici, u.
susjednim oblastima Trebinja i Zahumlja. Čista radna renta (ukoliko nije bila kombinovana sa
drugim oblicima) iznosila je na manastirskim vlastelinstvima u Srbiji XIV stoljeća dva radna
dana u nedjelji, što iznosi tačno jednu trećinu radnih dana u toku godine. T. TapaHOBCKH,
Mculopuja cpucKoi upaea, I, 55.
[C. TiHpKOBHh, Hculopuja cpednoseKoene SocaucKe dpMcaee, str. 189.]
15
Mon. Serb., str. 234, 242, 378 ...
16
Mon. Serb., str. 494.
17
Upor.: R. Kotzschke, Allgemeine Wirtschaftsgeschichte der Mittelalters, Jena 1924,
230, passim.
 31
„plemenite baštine"18 svakako je znatno otežavala položaj zavisnih seljaka. Jer, pošto su posjedi
privilegovane vlastele bili izuzeti iz svake kontrole vladara i države, ostavljene su feudalnim
gospodarima znatne mogućnosti zloupotreba prilikom ubiranja, imunitetnim pravima obuhvaćenih,
dažbina i, osobito, prilikom naplaćivanja globa na osnovu presuda iz nadležnosti samog feudalca. Svi
odnosi između zavisnog seljaka i njegovog gospodara bili su zasnovani isključivo na običajima, a u
tumačenju običaja svakako je veću važnost imala vlastelinova riječ.
Od sredine XIV stoljeća nailazimo na vijesti iz kojih se da zaključiti da su od tada, a vjerovatno i
znatno ranije, zavisni seljaci stvarno bili vezani za zemlju svoga got podara i da je nisu mogli napustiti
bez njegove privole. Vezanost seljaka za zemlju ustanovljena je indirektno, zabranama, u pojedinim
slučajevima, da se na vlastiti posjed ili u ma kakav posao primi odbjegli seljak nekog drugog vlastelina. U
povelji bana Tvrtka knezu Vlatku Vukoslaviću (oko g. 1353) sadržana je ovakva zabrana u odredbi „da ne
može primiti nitko u našem gospostvu Vlatkova čovjeka, ni sam ban Tvrtko, ni njegov brat knez Vuk bez
volje kneza Vlatka"19. Zabrana napuštanja jednog vlastelinstva i bježanja na drugo, kao i zabrana
primanja tuđih seljaka primjenjivana je kao opšta mjera u svim feudalnim društvima i srednjovjekovna
Bosna nije u tom pogledu bila nikakav izuzetak. Ovakav položaj zavisnih seljaka najjasnije je definisan
propisima koje su Dubrovčani donijeli za Stonski rat (Pelješac), pošto su 1333. g. ovo područje kupili od
srpskog kralja i bosanskog bana. Uskoro, naime, poslije preuzimanja novostečenog teritorija, dubrovačko
Veliko vijeće donijelo je odluku (6. maja 1335) „da nitko tko ima posjed na ovom području ne može
primiti tuđeg seljaka, da nijedan seljak ne može prelaziti s jednog posjeda na drugi i da je (svatko) dužan
da vrati tuđeg seljaka i preda ga njegovom gospodaru" 20. Iz prvih godina XV stoljeća potiču vijesti koje
potvrđuju da su i na bosanskom državnom području zavisni seljaci u praksi bili tretirani prema ovakvim
principima. Već od 1400. godine u prepisci između bosanskih feudalaca i Dubrovčana spominju se
prebjezi i navode mjere koje će se preduzeti da bi se prebjegavanje spriječilo. Krajem novembra 1400.
god. knez Pavle Radenović požalio se dubrovačkoj vladi što dopušta da se primaju njegov; ljudi na
njenom zemljištu u Popovu. U svom odgovoru vlada je uvjeravala kneza da se to nije događalo s njenim
znanjem i da će odmah preduzeti stroge mjere i narediti svim svojim „na-redbenicima" da stvar ispitaju
po svim selima i mjestima te „ako se koi človjek prišlac naiđe da se izrene van, a oni u koga se naiđe da
se pedepsa takozi da se nim množi kažu; jer smo bili zapovjed postavili da je ne smje nitko primit" 21.
Slične
18
Vidi povelju bana Stjepana Kotromanića izdatu oko 1322. g. u korist kneza Vukoslava Hrvatinića (L. Thalloczv, Studien
zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mktelalter, Miinchen und Leipzig 1914, 8) i povelju kralja Stjepana Tomaša iz 1446. g.
u korist braće Dragišića (Mon. Serb., str. 440).
[C. TiHpKOBHh, „Bepna cjiy?ic6a" u „ejepaiocuodcKa", 36opHHK 4>HJio3o<bcKor <J>aKyjrreTa y EcorpaAV. VI-2, 1962, 95 — 112;
C. TiHpKOBHh, PycauiKa ioeuoda, HcTopiijcKH *iacoimc, XXI, Eeorpafl 1974, 5-17.]
18
Povelju je objavio L. Thalloczv u Wiss. Mitt. XI. Wien 1909, str. 246. U Srbiji već je u povelji Stefana Nemanje
Hilendaru iz 1198. sadržana odredba kojom se zabranjuje bježanje seljaka od jednog gospodara drugom {Mon. Serb., str. 6).
Uporedi i 140. član Dušanova zakonika u: H. Panojinh, 3O.KOHUK tfapa CuiecpaHa JJytuaua 1349. H 1354, IIoceSHa H3#aH>a
CAHY, Beo-rpaa 1960, str. 70 (127).
80
„.. . quod nullus habens partem in Puncta vel in Stagno possit recipere villanum de
alio"; „.. . quod nullus villanus possit ire de una villa in aliam"; „. . . quod (quilibet) teneatur
restituere villanum alterius et remittere ad villam suam patrono suo" (J. Gelcich, Monumenta
Ragusina. Libri reformationum, II, Zagreb 1882, str. 357).
81
Tlosejbe u uucjua. I, 1, 246.

32
odgovore i uvjeravanja dala je dubrovačka vlada na pritužbe koje su joj, u istoj stvari, upućivali bosanski
kralj Stjepan Ostoja (g. 1402) i vojvoda Sandalj Hranić (g. 1406) 22. Odgovarajući na jedno pismo vojvode
Sandalja u kojem im je javljao da su neki kraljevi ljudi prebjegli u Ston, Dubrovčani su izrazili svoju
spremnost da pronađu i protjeraju svakog prebjega „jer smo" — ; kažu — „radi i hotni dobre i stare zakone
uzdržat."23 Na pritužbe i zahtjeve bosanskih feudalaca, u stvari, odbjeglih seljaka, Dubrovčani su, barem
prema svojim izjavama, postupali u skladu sa pomenutom odlukom Velikog vijeća od 6. maja 1335. g. i u
duhu „dobrih i starih zakona". Vezanost seljaka za vlastelinovu zemlju bila je utvrđena podjednako na
jednoj i na drugoj strani bosansko-dubrovačke granice — na dubrovačkom području zakonskim
normama, u bosanskoj državi ustaljenim običajima. Dobri međudržavni odnosi između Bosne i
Dubrovnika zahtijevali su da se obje strane pridržavaju odavno utvrđene prakse i da se uzajamno pomažu
u održavanju stvorenog stanja24. No i pored svih mjera i nastojanja da se seljaci zadrže na određenom
feudalnom posjedu kao neophodna radna snaga, njihovo bježanje preko granice nikad nije bilo potpuno
onemogućeno. Kad su bile u pitanju vlastite potrebe za radnom snagom, Dubrovčani su se, naravno, više
rukovodili svojim ekonomskim interesima nego starim običajima i obzirima prema susjedima.
Slučajevi koje smo naveli, u stvari, pokazuju da se ovdje radilo samo o prebjezima sa bosanskog
državnog teritorija na dubrovačko područje; obratnih slučajeva, koliko se zna, nije bilo, te bi stoga moglo
izgledati da su uslovi držanja i obrađivanja vlastelinske zemlje na dubrovačkom području za seljake u
kmetskom odnosu bili povoljniji. U stvari, položaj dubrovačkih kmetova i jeste bio povoljniji utoliko što
je bio određenije utvrđen i zaštićen od jednostranih promjena na štetu seljaka. Kroničar Resti zabilježio je
1419. godine da su žitelji onog dijela Konavala koji su Dubrovčani te godine kupili od Sandalja Hranića
izražavali svoje zadovoljstvo što su postali podanici Republike i da su „dobili mnoge slobode koje nisu
uživali pod pređašnjim slovenskim gospodarima" 25. Kasnije pojave nezadovoljstva Resti pripisuje uticaju
vlastele koja se zatekla u ovom dijelu Konavala i, vjerovalno, teško se snalazila u novim uslovima i bila u
strahu da joj raniji posjedi mogu biti
22
Isto, str. 432—433; 270. 28 Isto, str. 263.
81
Uprkos pouzdanim i sasvim jasnim izvornim podacima, Truhelka je tvrdio da „bosanski kmet u srednjem vijeku nije
nikako bio vezan uz kmetsku zemlju", da je položaj bosanskog kmeta bio „vrlo povoljan" te da „zato nigdje u bosanskoj historiji
ne nalazimo ni najsitnijeg traga kakvoj kmetskoj buni" (Historička podloga, str. 115, 116); njegovu tvrdnju da kmetovi nisu bili
vezani za zemlju Truhelka smatra da „najbolje dokazuje" to što su Dubrovčani odbili da vojvodi Radoslavu Pavloviću vrate
njegove kmetove, koji su, poslije prodaje njegovog dijela Konavala Dubrovniku (1427), „jatomice prebjegli na dubrovačko
zemljište". Naveli smo primjere koji dokazuju nešto sasvim suprotno — naime, da su i u Dubrovniku i u Bosni bježanje zavisnih
seljaka sa vlasteoske zemlje smatrali nedopuštenom radnjom koja se protivi zakonima i običajima i prema tome su i postupali.
Uostalom, i sam Truhelka na drugom mjestu {Konavoski rat, GZM, XXIX — 1917, Sarajevo 1918, str. 149) ukazuje na jednu
odluku Vijeća umoljenih od 13. X 1429, u stvari, Radoslavovih prebjega, iz koje se vidi da su Dubrovčani i u ovom slučaju, kao i
inače izrazili dobru volju da prebjege pronađu i protjeraju preko granice. A sama činjenica da su zavisni seljaci ne rijetko bježali
sa vlasteoskih posjeda najbolje pokazuje koliko je neosnovana Truhel-kina tvrdnja da u bosanskoj prošlosti nema nikakvog traga
neke seljačke bune. Napuštanje vlaste-oskog posjeda i bježanje preko granice bilo je, u srednjovjekovnim bosanskim uslovima,
najefikasniji oblik pobune protiv feudalnog izrabljivanja zavisnih seljaka.
25
Chronica ragusina Junii Restii. Izdao N. Nodilo u zbirci Monumenta spectantia histo-riam Slavorum Meridionalium, knj.
25, Zagreb 1983, str. 219: „... i quali ottenero molte fran-chezze, non godute sotto li primi padroni slavi ..."

33
oduzeti u korist novih, dubrovačkih posjednika 2?. No, i pored ovih pojava nezadovoljstva, koje više
odražavaju osjećanje nesigurnosti vlastele, nego neku vrstu protesta seljaka, dubrovačko zemljište i dalje
je privlačilo prebjege iz graničnih krajeva. Pored povoljnijih uslova držanja i obrađivanja vlastelinskih
posjeda pod dubrovačkom vlašću, zavisne seljake iz susjedne zemlje privlačila je, makar i nesigurna,
mogućnost u gradu za neki drugi, bolji izvor egzistencije. A bilo je, razumije se, i slučajeva da je i sam
feudalni gospodar dopuštao da poneki član kuće njegovih seljaka napusti njegovo vlastelinstvo i pređe na
dubrovačko zemljište27 i na taj način je svoj zemljišni posjed oslobađao od viška radne snage. Nemamo
podataka koji bi izričito potvrdili da je ovakvo otpuštanje zavisnih seljaka bilo uslovljeno izvjesnim
otkupom, ali možemo s razlogom pretpostaviti da su se i U Bosni, kao i u drugim feudalnim zemljama
onog vremena, seljaci mogli otkupiti i postati slobodnim.
U unutrašnjosti zemlje bilo je za zavisne seljake manje izgleda da će samovoljnim napuštanjem
vlasteoskog posjeda naći negdje bolje uslove života. Gradska privreda bila je suviše nerazvijena a da bi
mogla u nešto osjetnijoj mjeri da prihvati priljev radne snage iz mase vlasteoskih seljaka. Uostalom, i
gradska naselja bila su u sklopu pojedinih vlasteoskih feudalnih posjeda i, kao i sela, potčinjena
vlastelinu28 pa se, kada se radi o srednjovjekovnoj Bosni, ne bi moglo reći da „gradski vazduh čini
čovjeka slobodnim", kako se govorilo u zemljama sa razvijenijom gradskom privredom i formiranim
građanstvom kao posebnim društvenim staležom. Zahvaljujući poznatim feudalnim privilegijama,
vlastelin je raspolagao sa mnogim sredstvima prinude da seljake, pored svih tereta koji su im bili namet -
nuti, zadržava na svojim posjedima. No i ekonomski interesi samog vlastelina zahtijevali su da se u
eksploataciji seljaka ne prelazi krajnja granica jer bi, inače, moglo da dođe do teških poremećaja u čitavoj
ekonomici vlastelinstva.
U masi seljaka koji su obrađivali vlasteosku zemlju bilo je, sigurno, i takvih „kuća" koje su se bavile
zanatskom proizvodnjom za feudalnog gospodara, a uzgredno i za tržište284. U ranijim stoljećima, u
uslovima nedovoljno razvijene privrede i krajnje oskudice novca, feudalni gospodari zemlje bili su, u
pogledu svojih potreba, upućeni pretežno na ono što se moglo proizvesti na njihovom vlastelin stvu. Pa i
ranije, kad su se trgovačke veze s Dubrovnikom i drugim primorskim gradovima veoma razvile, kad su se
u gradskim naseljima, osobito uz rudnike, zanati počeli odvajati od sela, ni tada se važnost zanatske
proizvodnje u pojedinim kućama zavisnih seljaka nije smanjivala. Ne možemo ništa sigurno reći da li su
ovi zavisni ljudi bili u Bosni tretirani drukčije nego drugi zavisni seljaci i da li su, kao posebna grupa
stanovništva u pogledu feudalnih dažbina, uživali neke olakšice, kao, npr., sokalnici u Srbiji 28". Sve to
možemo samo pretpostavljati. Vjerovatno su i u feudalnoj Bosni, kao i svuda u to vrijeme, pojedine
„kuće" zavisnih seljaka
 26
Uporedi D. Roller, n. dj., str. 239-40.
17
Primjere navodi K. JupeieK, Hcuiopuja Cp6a, II2, str. 101, nap. 32.
se Poveljom, izdatom 22. VIII 1446. u Vranduku, kralj Stjepan Tomaš daruje braći Dragi-šićima neka sela i gradove
zajedno sa pripadajućim varošima. Mon. Serb., str. 439.
28a
[JJecaHKa KoBaieBuh, Ilpujioi upoynaean>y 3anaiucui8a y cpednoejeKoeHoj EOCHU, roHHmaaK apvuiTBa Hcropiraapa BHX,
CapajeBO 1959, 279—295].
886
[Ynop. B. PaaoJKOBHh, O coKa/muifUMa, pacupaea o cottujoAHUM odnocuMa y ciuapoj cpucKoj dpMcaeu cpedneia ecna,
Iloce6Ha H3flaita CAHY, 120, Beorpa« 1937; M. JlHHHh, Co-Kamuifu, IIp!ui03H 3a KH>H3KeBHoer, je3UK, Hcropiijv H (JJOJIKJIOP, 28
(1962), CB. 3—4,149—157.]

34
ili čitava pojedina sela dobivali olakšice u pogledu uobičajene feudalne rente, da bi razliku u višku rada
nadoknadili bilo proizvodima kućnog zanatstva bilo raznim uslužnim radovima u vlastelinovu dvoru.
Da su seljaci na feudalnim posjedima živjeli u teškim uslovima, može se zaključiti iz činjenice da je
bilo bježanja sa pojedinih vlastelinstava i da su se morale preduzimati prinudne mjere kako bi se
spriječilo napuštanje vlastelinstava. U kritičnim situacijama, koje su u Bosni često nametale spoljne
okolnosti i odnosi među feudalcima, znala su da dođu do izražaja i buntovna raspoloženja seljačkog
stanovništva. Kada su 1451. g. Dubrovčani nastojali da u savez protiv hercega Stjepana privuku
bosanskog kralja i hrvatsko-dalmatinskog bana pisali su, kako kazuje Resti, svom poslaniku da željenim
saveznicima predoči kako neće trebati mnogo napora da se herceg potisne sa Neretve i iz Humske zemlje
jer, pošto on loše postupa sa svojim podanicima, neće biti teško navesti ih da se odmetnu od njega 29.
Izgleda da su i Turci pred odlučni pohod na Bosnu računali sa mogućnošću odmetanja seljaka od svojih
gospodara. Prema jednoj vijesti, jedno bosansko poslanstvo izložilo je, god. 1461, pred papom Pijem II
poruku kralja Stjepana Tomaševića u kojoj je bilo prikazano teško stanje zemlje u to vrijeme; kralj se,
prema toj vijesti, žalio kako se Turci pokazuju ljubaznim prema seljacima i kako im obećavaju slobodu
ukoliko priđu k njima; kralj se boji da će seljaci, privučeni ovakvim obećanjima, lako od njega otpasti i
ističe da se ni plemići, ostavljeni od seljaka, nisu mogli održati u svojim gradovima 30.
O nekim seoskim organima vlasti kao običajem ustanovljenim seoskim zajednicama na teritoriju
bosanske države nema spomena u izvorima — ukoliko to ne zaključimo po analogiji iz dubrovačke
prakse u Konavlima poslije preuzimanja ove oblasti od bosanskih velmoža. Tu je 8. augusta 1455. god.
zaključeno da se pripremi neki zbor u Konavlima ,,cum hominibus contrate" i da su određena dva
dubrovačka vlastelina koji će poći u Konavle ,,pro faciendo sboro" 30*.
Jireček smatra da su raniji opšti zborovi („sboro general") u prigraničnim krajevima s onu stranu
dubrovačke granice „bili samo pasivni seljački skupovi", sazivani od strane dubrovačkih činovnika zbog
suđenja, da se na njima konstatuje "krađa stoke i potrice, objava vladine zapovesti, pozove u rat momčad
sposobna za oružje, objavi nastupanje mira, zabrani primanje tuđih begunaca i dr" 30b.

28
J. Resti, Chronica ragusina, 311: ,,per che il duca trattando male li sudditi, non sarebbe stato difficile, che s'alienassero
dalla di lui divozione". V. J. Gelcich—L. Thall6czy, Dip-lomatarium rtlationum reipublicae ragusanae cum regno Hungariae,
Budapest 1887, 497, 516.
30
F. Rački, Bogomili i patareni, Beograd 1931, 477.
8
°» Dubrovački arhiv: Consilium Rogatorum (Cons. Rog.), 14, fol. 193, 8. VIII 1455.
'01> K. Jape^eK, Hcffiopuja Cp6a, II, 31.
[Upor. C. TiHpKOBHh, ffouyHeu očjaiuneiba; C. HoBaKOBah, Ceno, Eeorpafl 1965, 225.]

35
II. VLASI

Od prve polovine XIV Ftoljeća nailazimo na podatke o vlasima-stočarima na teritoriju bosanske

države, koji se po zanimanju i pravnom položaju izdvajaju iz ostalog stanovništva van privilegovanog
vlasteoskog sloja. No, ako o vlasima-stočarima doznajemo tek iz kasnijih, mahom dubrovačkih podataka,
to nikako ne znači da ih na ovom području, kao i drugdje na Balkanu, nije bilo već od ranih stoljeća
srednjeg vijeka, a svakako mnogo prije onog vremena u kojem se o njima javljaju prvi podaci 300. Do XIV
stoljeća izgrađivao se i običajima konačno utvrdio njihov pravni status i njihovo mjesto u sklopu
feudalnog sistema. Spominju se najčešće u vezi sa potrebom obezbjeđenja zimske ispaše za njihovu stoku
na dubrovačkom tlu ili u vezi sa poslovima oko transportovanja trgovačke robe ili sa drugim poslovima za
koje su naročito Dubrovčani bili zainteresovani. Jedna od ranih vijesti o vlasima-stočarima bosanskog
područja sadržana je u odluci dubrovačkog Vijeća umoljenih od 4. juna 1336. kada je riješeno da se piše
poslanicima na bosanskom dvoru da nastoje skloniti bana da dade vjeru (ili odobrenje) nekim vlasima da
dođu u Dubrovnik i da se bezbjedno vrate natrag31. Radilo se, vjerovatno, o nekom za Dubrovčane
korisnom poslu, koji je trebalo zaključiti sa jednom grupom ovih banovih podanika. U Dubrovniku su
pravili razliku između dviju kategorija stanovništva u susjednoj zemlji nazivajući jedne „Vlasima", druge
„Bošnjanima" ili

aoc vlasi u vezi s Bosnom pojavljuju se u izvorima već krajem XIII stoljeća. God. 1280. 4. XI: Serdanus Radosclaui,
Blacus Dobrana, servuum suum Tuerdoe de Bosna vendidit. 1283 — 18. VIII: Dobrocinus, filius Bratoslavi, Blacus de catone
Jalone, ancellam suam Milosti de Bosna vendit. 1283. 14. X: Dragoslauus Bogdani, Blacus, ancellam suam Bogdanam de la Sana
vendit. 1284. 9 X: Lucarus Fusci plecavit Radoslauum, Blaccum de catone Bolami (sic) (vjerovatno Bo-bani); T.
MpeMOiiiHHK, KauifeAapujcKU u HouiapCKu cuucu, I (1278 — 1301), IIoce6Ha H3flaH>a CAHy, Eeorpa« 1932, str. 39 (br.
43); str. 111 (br. 323); str. 115 (br. 339); str. 133 (br. 362).
[Ynop. UecaHKa KoBa^eBHh, CpednoejeKomm Kauiyuu uo dy6poeauKuju meopuMa, CHMTIO-3H)VM o cpeflibOBJeKOBHOM
KaTVHV, OHp>KaH 24. H 25. HOBeniSpa 1961, IIoce6Ha H3«aH>a HJ1,BHX, CapajeBo 1963, 124. "Bvprjima IleTpoBHh, Mafiiapyie y
KOCHOM cpedneM eeny, FjiacHHK ueTHH>-CKHX Mvaeja, X, 1977, 102, 107, 108, 110.]
51
„... captum fuit quod scribatur ambaxatoribus nostris in curia domini bani Bossine quod ... debeant... ipsum inducere,
quod šibi placeat... dare fidem Vlachis volentibus venire Ragusium, quod rute et secure . .. venire, stare et redire possint " (Mon.
Rag., II, 365—6).
„Slovenima"82. U Bosni, kao i u drugim balkanskim zemljama pod imenom „vlaha" podrazumijevale su
se posebne grupe podaničkog stanovništva. Njihovo glavno zanimanje bilo je polunomadsko stočarenje
pa su se, uglavnom, po tome ove grupe odvajale od mase stanovništva koje se pretežno bavilo
obrađivanjem zemlje — ne isključujući, naravno, ni gajenje stoke za potrebe gospodarstva i vlastite
ishrane. Područje stanovanja i kretanja vlaha-stočara prostiralo se u oblastima prostranih planinskih
pašnjaka i širilo se u krajeve gdje god je bilo moguće naći u nižim predjelima podesna zimovišta. Tragovi
su im ostali u brojnim toponimima, vezanim najčešće uz planinski lokalitet 33. Najbolje su nam poznate
grupe vlaha-stočara iz planinskog područja prema jugoistočnim državnim granicama; zbog blizine dubro-
vačkog teritorija i življeg prometa na ovoj strani dolazilo je do čestih dodira između Dubrovčana i
pojedinih vlaških grupa, što je ostavilo dosta tragova u savremenim dubrovačkim spomenicima 8381.
Poznato je da su Sloveni Vlasima nazivali kako romanske stanovnike primorskih gradova tako i
preostale strane, odavno romanizovane, stanovnike balkanskog područja. U vremenima velikih seoba
raznih varvarskih naroda ovi stanovnici povlačili su se znatnim dijelom sa češće ugrožavanih nizinskih
predjela i komunikacija u planine gdje su nalazili više sigurnosti i gdje ih je i sama priroda zemljišta
upućivala na stočarstvo kao glavno zanimanje i gotovo jedini izvor egzistencije. Treba, uz to, napomenuti
da je planinsko stočarenje kao naročit oblik privređivanja bilo, vrlo vjerovatno, i ranije, još u predrimsko,
tračko-ilirsko doba rasprostranjeno po balkanskom prostoru te da su i tada, kao i u kasnijim stoljećima
stočarske migracije strujale od jugoistočnih prema sjevernim i sjeverozapadnim stranama34. Možda je već
u burnim vremenima velikih varvarskih seoba i naseljavanja
38
U jednom pismu dubrovačkog kneza (2. VII 1376), u vezi sa unajmljivanjem ljudi za prenos olova iz Bosne, pomenuti su
„Vlachiet Bosgnani" kao dvije odvojene kategorije stanovni-ništva (Mon. Rag., IV, 150, 151). Odlukom Vijeća umoljenih od 4.
jula 1390. odobreno je „Vlasima i Slovenima" koji su bježali ispred Turaka da sa porodicama i stokom predu u Ston i Prevlaku
(„... de concedendo Vlachis et Sclavis ... cum eorum familiis et bestiamine quod possint fugere et se reducere in Stagno et in
Puncta timore Turchorum fugientibus ..." Diplomatarium Ragu-sanum, str. 709—10. Izrazitije razlikovanje ovih dviju kategorija
stanovništva sadržano je u manastirskim poveljama srpskih vladara: u Arhanđelskoj povelji cara Dušana iz g. 1348. odvojeno je
određen ,,3aKOH Cp6n>eM" i ,,3aKOH BJEUCOM", pri čemu se ovdje pod imenom „Srbiji" podrazumijevaju zemljoradnici —
to jest zavisni seljaci ili meropsi, a pod imenom „Vlaha" stočari (A. CoJiOBJeB, Oda6panu cuoMemiifu cpitacoi upaea,
BeprpaH 1926, str. 138 i 148 (Br. 67).
Vijeće umoljenih, 29. XI 1454, ovlastilo je kneza i Malo vijeće „providendi pro Vlachis et aliis Bosnensibus qui veniunt .. .
in Puntam et Stagnum ..." Libri reformationum XIV. 1454. fol. 106.
. 33 Primjera radi navodimo samo naziv planine Vlašić, na kojoj se nalaze lokaliteti (vrhovi) Vlaška gromila i Vlahinja i na južnim
obroncima planine: selo Vlahovići. V. i BJI, CKapnh,. IJopujeicjto upaeocjiasHoia uapoda y cjeeepoiauaduoj Eoam, F3M, XXX,
CapajeBO 1918, crp. 228 i d. P. Skok, Češka knjiga o vlaškom pravu, GZM, XXX, Sarajevo 1918, str. 298, nap. 1.
Dok o vlasima i njihovim katunima sa jugoistočnih planinskih predjela bosanske države ima mnogo podataka u
dubrovačkoj gradi, dotle o čitavom ostalom državnom području, osim toponima, jedva se može naići na poneki podatak. Jedna
indirektna dubrovačka vijest iz 1426. g. potvrđuje da je vlaha bilo u krajnjim sjeverozapadnim predjelima, gdje je Bosna
graničila sa Hrvatskom. K. JapeneK, B/iacu u Magpoejiacu y dyOpoeamcuM cuoMenuiftiMa, 36opHHK KoHcraHTHaa jHpeneKa, I,
Eeorpafl 1959, str. 198.
'" [O vlasima na prostoru današnje Hercegovine, na osnovu turskih izvora upor. N. Fili-pović, Vlasi i uspostava timarskog
sistema u Hercegovini (I), Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja ANUBiH, XII, Sarajevo 1974, 127—221],
31
P. Skok, Češka knjiga, 34. ■ ; , : :

38
Slovena opšta nesigurnost i potreba zaštite i obezbjedenja dovela do toga da su se planinska staništa ili
katuni Vlaha stočara postepeno sređivali kao čvrsto organi-zovane zajednice na čelu sa starješinama koji
se najčešće nazivaju katunarima., Kad su Sloveni zauzeli i konačno naselili najveći dio Balkanskog
poluostrva, neizbježni su bili međusobni dodiri dviju etničkih grupa, neizbježna su, također, bila
međuetnička prelijevanja i miješanja, praćena živim uzajamnim uticajima koji 1 su, u dužem procesu,
vodili do preovladavanja brojnije, slovenske etničke grupe i do postepenog slaviziranja romanskih Vlaha.
U toku ovog procesa njihovo ime gubilo je oznaku etničke grupe i dobivalo značenje privrednog
zanimanja i jednog; naročitog oblika privređivanja, te su „vlasima" nazivani pripadnici stočarskih zajed-
nica i njihovih staništa ili katuna bez obzira na njihovo davno etničko porijeklo 35. U vremenu kada se
„vlasi" kao posebne cjeline stanovništva pominju na teritoriji bosanske države, oni se pojavljuju kao već
odavno poslovenjena masa stočara, u kojoj se iz ranijih, predslovenskih vremena sačuvao samo poneki
trag u toponimima, ličnim imenima ili u nekim tehničkim terminima 3*.
Vlasi (ili stočari) na području bosanske države bili su, kao i u drugim balkanskim zemljama,
uključeni u feudalni sistem na isti način kao i zavisni seljaci., Kao „kuće" i sela seljaka-zemljoradnika,
tako su i katuni vlaha-stočara ulazili u sastav cjelokupnog vlastelinstva pojedinih feudalaca kao njegova
ekonomska dopuna. U darovnim poveljama srpskih vladara pojedinim manastirima, često se kao objekt
darivanja pored zavisnih seljaka-meropaha navode i katuni vlaha — sa posebno određenim dužnostima
prema manastiru. U srednjovjekovnoj Bosni vlasi se izričito spominju kao objekt darivanja u povelji
vojvode Juraja Vojsalića iz god. 1434. kojom ovaj velmoža svojim vazalima, braći Jurjevićima, „daje i
zapisuje", pored sela još i „vlahe Vojihniće i Pribinoviće i Hardomiliće." 37 Mnogo su češći dubrovački
podaci iz kojih se vidi da su vlasi-stočari sa područja bosanske države, kao i zavisni seljaci-
zemljoradnici, bili potčinjeni nekom feudalnom gospodaru, bilo vladaru, bilo pojedinim feudalcima,
mahom iz reda velmoža, uvijek kao njihovi „ljudi" 38 i da su, prema tome, bili obavezni na izvjesna
davanja, službe
u> lužnosti u korist svoga gospodara.
Za područje srednjovjekovne bosanske države nedovoljno smo obaviješteni
o iznosu i oblicima feudalne rente koju su vlaški katuni ili pojedine njihove „kuće" bili dužni da daju
svojim gospodarima. U srednjovjekovnoj Srbiji obaveze vlaha, 1 koji su kraljevskim poveljama darivani
pojedinim manastirima, bile su izdiferen-
'* Upor. P. Skok, n. dj. str. 311, nap. 1; M. <3>ujiHrioBnh, CtupyKwypa u opiamaatfuja. cpedibtejeKoeiioi Kautyua,
Ci«ino3HJyM o cpeflH.eBJeKOBiioM KaTyHy, oppjKses. 24. H 25. HoBeiw6pa 1961, CapajeBo 1963; str. 50 i dalje; K.
jHpeneK, BAČKU U Maspotnacu 193—4.
'»Primjeri kod: P. Skok, n. dj., str. 308—311; odgovarajuće napomene ispod teksta; isti u Enciklopediji Jugoslavije, knj.
VIII, Zagreb 1971, str. 514—515.
"■ Mon. Serb., str. 378.
38
Godine 1361, 5. VIII, Veliko vijeće odobrilo je da se izda so ljudima i vlasima bosanskog 1 bana i Sanka (Miltenovića)
(de dando de sale hominibus et Vlachis bani Bossine et Senchi). Mon. Rag., III, str. 102; 3. VIII 1403. spominju se vlasi kneza
Pavla Radenovića (jHpe<iei<, 36opHuk, str. 201); 28. VIII 1403. Vlasi vojvode Sandalja (JnpeneK, h. dj., 202); 4. IX 1403.
„turme VlaChorum regis Bossine" (ibid); 13. XI 1407. u pismu Dubrovčana kralju Tvrtku II spome- :
nUti SU . . . tt$h Kpd.tlfKkCTliS Tll IIHCdC/HO Ud KO BridCH KpdrilfBfcC'FBd TH Kt1KIO(MKH CddlOCH/iklf.H HdCT^Ild^i! Hi NJUIIk KOfđpk H Hđ HiM\[ StlUM t K6HMH H
Ck rA,0KHTHH H CTđHOKk/HII H HdlU'fc.Hk RE.1HKE I|IETŁ S'IHHHIIIS Pll5riđUI0.1l
(Tlmejb-eu HUCAM, I, str. 500), a 20. II 1415. vlasi kralja Ostoje (ibid.. str. 537); 4. II 1420. u Dubrovniku je dato odobrenje da
se čelnik i pastiri sa stokom bosanskog kralja mogu skloniti u Ston,' a isto.odobrenje dato je za čelnika, pastire i stoku vojvode
Petra Pavlovića CRopoBHh, Xucuiopuja Bočne, str. 423, prema Jorgi, II, 190); god. 1430=.^ 12. V, spominju se vlasi (Banjani)
vojvode-Radoslava Pavlovića (JupeieK, n. dj., str. 196).

39*
cirane i određene prema posebnim zanimanjima pojedinih vlaških grupa u okviru cjelokupne stočarske
privrede39. Prema ovim odredbama, podjela rada u vlaškim katunima bila je, iako raščlanjena, u dobroj
mjeri prilagođena potrebama vlastelinstva. Za područje srednjovjekovne Bosne nema ovako izričitih
podataka o. sličnoj podjeli rada u vlaškim katunima, niti o davanjima na ime rente koja bi proizlazila iz
takve podjele. Svakako su potrebe bosanskih velmoža i kraljeva bile drukčije nego potrebe monaških
zajednica u manastirima. Izgleda da su se, u pogledu feudalne rente, glavne obaveze vlaha-stočara na
bosansko-humskom području sastojale u čuvanju i gajenju stoke njihovih gospodara i u davanju
određenog dijela stočarskih prerađevina39". Iz ovih izvora potječu, najvećim dijelom, stoka i stočarske
prerađevine koje bosanski kraljevi i pojedine velmože upućuju kao robu na dubrovačko tržište ili dalje,
preko mora40.
Kao u drugim zemljama tako su i na bosansko-humskom području naturalna davanja bila
kombinovana sa raznim službama koje su vlasi-stočari bili dužni da obavljaju u korist svojih gospodara,
najčešće kao „ponosnici" — pratioci tovarnih konja za transportovanje dobara ili kao vojnici i stražari na
granicama i važnijim prometn m mjestima*1. Vlasi su, kao lako pokretljiv elemenat, bili najpodesniji da
kao s ažari čuvaju granicu i paze da se ne krijumčari roba, a često da obavljaju i posao g asonoša ili
skoroteča. Ovakve službe vršili su u srednjem vijeku za svoje feudalne gospodare, a poslije pada Bosne i
za račun turske države42.
Dok za žitelje zemljoradničkih sela nema direktnih tragova o nekoj, običajem utvrđenoj i priznatoj,
organizaciji seoske vlasti koja bi ih predstavljala i štitila prema državi i feudalnim gospodarima, vlasi-
stočari imali su u svojoj katunskoj

" V., npr., odredbe o dužnostima vlaha — stočara u poveljama svetostefanskoj 1313—1318 (CojioBjeB, Odačpanu
CIIOMCHUIJU, str. 96 i dalje) i dečanskoj 1330 (CojiOBJeB, n. dj., strl 114) i arhanđelskoj, 1348 (CojiOBJeB, str. 142). Uporedi
Jupe^eK, Mcuiopuja Cp6a, II, str. 97 i dalje; M. 4>njiHnoBHh, CiupyKiuypa u opiaHU3aifuja cpedmejeKoenoi Kauiyua, str. 79
i passim; B. TivpljeB, Tepwuopujajiu3ca{uja KawyHCKe opiamizavpije do Kpaja XV eexa, CHMno3HJyM o cpefl-
HbOBjeKOBHOM KaTyHy, oap>KaH 24. i 25. novembra 1961), I~Ioce6Ha H3flaH>a HSBHX, CapajcBo 1963, str. 150-151.
?** Dažbine vlaha vidi T. TapaHOBCKH, Htiuopuja cpucKoi iipaea, I, str. 72; M. JJHHHH, JJy6poeanKa cpednoeeKoeua
KapaeaHCKa mpioeima, }Wi, III, Eeorpaa 1937, str. 136, nap. 5. Dio globe za neizvršenje ugovora o prcvozu pripadao je
gospodaru vlaha; M. flHHHh, JJy6poeaHKa KapaeaHCKa iuptoeuna, str. 142.
40
V., npr., Mon. Rag. III, 77 (4. V 1361). M. JjHHHh, OdnyKe eeha ffy6poeamce peuy6-
MiKe I, noce6Ha H3flaH,a CAHY, Eeorpa« 1951, str. 170, 171 (12 i 13. X 1381); M. JjHHHh,
OdJiyKe eeha JJy6poea<iKe peuy6jiuKe II, FIoce6Ha H3,a,aH>a CAHY, Beorpaa 1964, str. 84 (13. VII
1384), 406 (18. IV 1388). Kolika je bila potražnja stočarskih proizvoda iz Bosne na dubrovačkom
tržištu, vidi se iz ovog primjera: U junu 1379, kada su njihove posjede ugrožavali Mlečani,'Dub
rovčani su se, tražeći podršku, žalili banu Hrvatske na kralja Tvrtka što drži stranu njihovih ne
prijatelja; ranije je, kažu, uvijek upućivao svoje podanike sa tovarima mesa i sira u njihov grad;
sada je, pak, zabranio izvoz živeža u Dubrovnik, pa se građani osjećaju kao pod opsadom i nemaju
ni mesa ni sira („... stamo quasi assieadi (assediati) et non havemo de carne ne de formago . ..")
— Mon. Rag., iy, str. 223. i Dipl. Rag., str. 84. U Malom vijeću 17. VIII 1430. spomenut je
„caseus quem voivoda Sandagl huc mittet", Jorga, II, 282.
41
VI. Skarić ukazao je na činjenicu da izvjestan broj lokaliteta na području Bosne i Herce
govine u osnovi svog topografskog naziva ima romansko-vlaški korijen vard- (kao, npr., Varda,
Vardište), koji upućuje na romansku imenicu vardia = guarđia = straža ili stražarsko mjesto
i na povezanost pomenutih toponima sa stražarskom službom vlaha-stočara (Boi. CKapah« TIo-
pujeKjto upaeocjiaeuoi napada y cjeeepo3auadHoj EOCHU, F3M, XXX, rofl. 1918, Capajeso 1919,
str. 228).
" P. Skok: Češka knjiga, str. 302, 306; B. Đurđev: Nešto o vlaškim starješinama pod turskom upravom. GZM, LII, god. 1940,
Sarajevo 1941, str. 49. i passim. ["B. neTpoBHh, Maiuapyie, 95-129].

40
zajednici, koju predstavlja katunar ili čelnik ili drugim imenom zvani starješina, pouzdanu zaštitu i prema
feudalnom gospodaru i prema državi. Izgleda da se na vlaške katune nije protezala vlast župana i drugih
organa lokalne uprave. Starješina katuna, katunar, bio je neposredno odgovoran gospodaru teritorije na
kojoj se nalazio katun pa mu je, kao odgovornom predstavniku svoje zajednice, bila povjerena briga o
bezbjednosti na odgovarajućem području. U jednoj povelji (13. X 1461) herceg Stjepan naređuje svojim
službenicima da vode brigu o punoj ličnoj i imovinskoj bezbjednosti dubrovačkih trgovaca koji se kreću
po njegovom „rusagu", pa, naporedo sa drugim službenicima, vojvodama, knezovima, županima i
drugim,,, navodi i katunare, stavljajući ih u isti red sa drugim nosiocima lokalne vlasti 43; a vrlo je
vjerovatno — iako za to za bosansko-humsko područje nemamo direktne potvrde — da je u nadležnosti
vlaških starješina spadala i sudska funkcija u sporovima unutar samog katuna44.
U literaturi je ukazano i na više oblike starješinske vlasti koja je, u datim, slučajevima, predstavljala
više katuna, a u prvim godinama turske vladavine bila ustanovljena kao stalniji oblik starješinstva 45. Nov
je podatak iz vremena kralja Tvrtka I (15. II 1382) u kojem je pomenut starješina fvih kraljevih vlaha
(knez--comes „Vlacorum omnium domini regis Rassie et Bossine") 4'- Ne može se, zasada, utvrditi koliko
se ova funkcija kneza ili komeša svih vlaha jednoga gospodara podudara sa funkcijom čelnika koja se
kretala, kako izgleda, u granicama iste ili slične nadležnosti barem ukoliko se radi o području
srednjovjekovne Bosne. U odlukama dubrovačkog Vijeća umoljenih od 4. i 6. II. 1420. spomenuti su
čelnik bosanskog kralja i čelnik vojvode Petra Pavlovića u vezi sa prihvatanjem njihovih pastira i stoke na
dubrovačkom zemljištu4'. Kad imamo u vidu da se, ma i rijetko, čelnici, uporedo sa vojvodama i
županima, pojavljuju kao svjedoci na nekim poveljama, s razlogom možemo postaviti pitanje nisu li oni
kao najviše starješine i pred-

" Mon. Serb., str. 485.

44
U hilandarskoj povelji Stevana Nemanje iz kraja XII st. vlaške zajednice nazivaju se sudstvima (Mon. Serb., str. 6) pa prema tome
izgleda da je sudska funkcija bila glavno obilježje njihove društvene organizacije. Izvjesna sudska autonomija unutar vlaških grupa posvjedočena
je za XV stoljeće i na području Hrvatske (M. OHjmnoBHh, CuipyKiuypa u opiauu3atfuja cpedno-ejexoeitux Kaiuyna, str. 82). Ako za bosansko-
humsko područje nema podataka koji to potvrđuju? već i same okolnosti što su vlaške grupe, po prirodi svoga zanimanja, bile pokretne i što su
planinski katuni komunikacione bili teže dostupni župskim vlastima govore zato da se, silom prilika, sama po sebi ustanovila i običajem
sankcionisala pored ostalih i sudska, više ili manje ograničena, autonomija unutar katuna. Pri tome nije bitno da li su sudsku vlast vršili katunari
na osnovu svojih starješinskih prava, kao oni iz hilandarske povelje s kraja XII stoljeća ili, pak, za tu funkciju određene (ili birane) sudije „u
pravom smislu", kako se javljaju u Hrvatskoj u XV stoljeću. (Upor. M. <t>HJiHnoBHh, n. dj., str. 82—83)
U ovom vremenskom rasponu mijenjale su se prilike i unutar katuna prema njihovim gospodarima, pa se i sudska autonomija mijenjala od
patrijarhalnih oblika do određenijih oblika.
46
M. <J>HjmnoBHh, n. dj., str. 106.
44
Podatak iz Dubrovačkog arhiva Debita Notariae 9, fol. 106, 15. II 1382) saopštila je JI. KosatieBuh y n. dj., str. 134.
47
Jorga, II, 190.

41
stavnici vlaških katuna ulazili u feudalnu hijerarhiju i na društvenom planu izjednačavali se sa ostalom
vlastelom?*8
Povoljniji položaj vlaha-stočara u strukturi srednjovjekovnog bosanskog društva u poređenju sa
položajem zavisnih seljaka-zemljoradnika proizlazio je i iz njihova zanimanja, kao i iz čitave ekonomike
zasnovane na stočarskoj privredi, koja je, po svojoj prirodi, zahtijevala veću slobodu kretanja, a po tome
i slobodniji odnos prema gospodaru. I u Dubrovniku su, izgleda, kad se radilo o pitanju slobode kretanja
bosansko-humskih podanika, drukčije postupali sa stočarima nego sa zavisnim seljacima: Kad se knez
Pavle Radinović požalio što se dopušta da njegovi podanici koji bježe s njegovih posjeda budu primljeni
na dubrovačkom zemljištu, Dubrovčani su ga učtivim pismom — od 30. XI. 1400. god. — uvjeravali da
će učiniti sve što je potrebno da pronađu i vrate prebjege, ali su se za jednog kneže vog pastira, koji je
prebjegao u grad, istim pismom izvinjavali što ne mogu udovoljiti kneževoj želji jer, kažu, „tko gode
človjek vlastelin ili vladal'c ili ine koje g(odje ruke) čelovjek ubjegne u Dubrovnik... da mu je vjera i
sloboda."49 Slobodniji položaj vlaha u odnosu na njihove gospodare vidi se, uostalom, i iz činjenice da su
vlaški katuni i njihove starješine održavali direktan saobraćaj sa Dubrovnikom, osobito kad se radilo o
ugovaranju poslova oko prenosa robe dubrovačkih trgovaca, ili o obezbjedenju zimovanja pastira i stoke
na dubrovačkom zemljištu60.
U privredi srednjovjekovne Bosne vlasi-stočari igrali su značajnu ulogu. Kao ponosnici-kiridžije,
kao zakupnici-preduzimači karavanskog transporta robe u prometu između Dubrovnika i njegovog
balkanskog zaleđa povezivali su se sa trgovačkim poslovima pa i sami u njima učestvovali51. Nije manje
bilo važno ni njihovo učešće u proizvodnji robe za izvoz513. U trgovačkoj razmjeni sa Dubrovnikom,
48
Na tri povelje bana Stjepana Kotromanića, izdate između 1322. i 1332, upisan je kao
svjedok medu ostalim i „čelnik Hlap" (Wiss. Mitth., XI, Wien 1909, str. 240 i 242 i Mon. Serb.,
str. 102) a na jednoj njegovoj latinskoj ispravi iz godine 1345. među svjedocima se nalazi i „Comi-
tes Fribislaus Chlapponik, (i) Stefanus Chetaik" (Wiss. Mitth. XI, 277). Ime Hlap, Hlapac,
Hlapović, Hlapčić nije rijetko među vlasima, čak bi se moglo reći da je tipično vlaško. Vlasi sa
ovakvim imenima spominju se god. 1305 (Japeiek, BAOCU U Maeposjiacu, crp. 428) god. 1313 —
1318 (Cojiosjes, OdaSpamt cuojuemiitu, str. 96); god. 1402 (Harnih, JJy6posaHKa KapasaucKa
mpioeum, str. 121, nap. 2); god. 1422. CHamih, isto, str. 133, nap. 11); god. 1379 CttuHnh,
isto, str. 134, nap. 15); god. 1393 (HHHHh, isto, str. 134, nap. 15). Treba napomenuti i to da
je u jednom aktu kralja Stjepana Ostoje od 20. XI 1398. upisan kao svjedok, među ostalim, i „knez
Štipam Hlapčić našega kralestva dvorski". (Mon. Serb., str. 232.)
■; " riouejbe H mrcina I, 1, 246—7. T

50
Brojne primjere samostalnog ugovaranja između vlaha i Dubrovčana u poslovima trans-
portovanja robe navodi M. burnih, JJy6poeauKa KapasancKa uipioeuHa, str. 121. i dalje u napo-'
menama). Jireček, pozivajući se na jedan zaključak dubrovačkog Malog vijeća od 3. IX 1363,'
govori čak o direktnom, tako reći, „diplomatskom" saobraćaju između vlaških grupa i Dubrovčana
{BAOCU li Maepoejiacu, str. 200).
51
O ulozi Vlaha u karavanskoj trgovini vidjeti: M. JIHHHII, JJy6posam<a Kapatancna utpio-
etma, 119-146. >
51a
[O vlaškoj proizvodnji i trgovini vunenim prerađevinama upor.: V. Han, La culiure
materielle des Balkans au Aioyen Age a travers la documentation des Archives de Dubrovnik, Godiš
njak Balkanološkog instituta, Balcanica, III, Beograd 1972, 188 — 192; "BvprjHaa IJeTpoBHh,
KocMtm, My3ej npHMe&eHe VIVKTHOCTH, 36opHHK, .XVI — XVII, Beorpaa 1972, 73, 79 — 88;
HcTa, CpedHjoeeKoeHu ayumu uoi<pueanu, CHMno3HJy»i: CeocKH flaHH CpeTCHa ByKOcaBjhCBHha
III, ripnjenojBe 1976, 359 — 365; Jl,yniaHKa JjHHHh-KHOKeBah, Tnanune v upuspedu cped-
MiaeRoeHoia JJy5po8HUKa, noceSHa H3flaH>a CAHy* KH>. DXL, Beograd 1982, 11 —13^ Ista,
Učešće Vlaha u preradi vune i prevozu sukna u XIV i XV veku, Simpozijum: Vlasi u XV i XVI
vijeku, Radovi ANUBiH, knj. LXXIII, Sarajevo 1983, 85—87]. :

42
pored proizvoda rudarstva, najznačajnije mjesto zauzimaju stočarski proizvodi koji se uglavnom
nabavljaju sa područja vlaških katuna 58; s druge strane, vlasi su glavni potrošači soli koja se u velikim
količinama doprema iz dubrovačkih solana53. U novčanom prometu, koji od kraja XIV stoljeća postaje
življi, vlasi učestvuju u većem razmjeru nego ostalo zavisno stanovništvo. Prodiranjem novca u privredne
odnose ubrzavao se proces društvenog diferenciranja unutar katuna, pa su pojedinci u većem ili manjem
broju, zahvaljujući svom učešću u poslovima u vezi s trgovinom i transportom ili svom starješinskom
položaju, uspijevali da u svojim rukama akumuliraju izvjestan kapital, da se ekonomski uzdignu iznad
ostalih te da sebi obez-bijede više slobode i samostalnosti u odnosu na gospodara 53".
Za područje srednjovjekovne Bosne i Humske zemlje nisu poznati izričiti podaci o postojanju
posebnih kategorija vlaha koji bi bili dužni da daju vojnu službu za svoje gospodare kao što su bili oni
koje, u Srbiji, spominje „zakon vlahom" svetostefanske povelje iz godine 1313—1318 54 ili oni na koje se
odnosi jedna odredba bana Hrvatske za područje Cetinske krajine iz godine 1436 55. Možemo sa dosta
sigurnosti pretpostaviti da nije bilo drukčije ni u pogledu bosan* ko-humskih vlaha iako, možda, njihove
vojne dužnosti nisu onako konkretno određene kao u navedenim slučajevima u Srbiji i Hrvatskoj. Sama
činjenica da neke njihove starješine nose naslov „vojvode" ukazuje na funkciju u vezi sa vojnom službom
ili sa službom- za koju je bila potrebna izvjesna vojna organizacija 5'. No na njihovu vojnu službu jasno i
očigledno ukazuju ne rijetki slučajevi gdje se veće ili manje, na vojnoj osnovi, organizovane grupe vlaha
pojavljuju u službi svojih gospodara u vezi sa vojnim aktivnostima. U Dubrovniku su dobro znali kakvu
vojnu snagu predstavljaju naoružane grupe vlaha iz susjedne zemlje te su ponekad, u vremenima kakve
osobite opasnosti za bezbjednost njihovog teritorija, i računali na pomoć i pojačanje s te strane. U vrijeme
ugarsko mletačkog rata (1378—1381), kad je izgledalo da bi Mlečani mogli ugroziti posjede Dubrovnika
(koji je tada bio pod vrhovnom vlašću ugarskog kralja), Dubrovčani su bili u dogovoru sa bosanskim

" Od proizvoda stočarstva izvozila se koža, sušeno meso (castradina) i sir. Uvijek je bio na cijeni „vlaški sir" (caseus vlacheschus), mnogo
tražen u Dubrovniku ne samo u domaćoj potrošnji nego i u daljem izvozu. U dubrovačkim vijećima često se donose odluke o regulisanju cijena
„vlaškog sira" (v. Mon. Rag., V, 253 (1328). V. 392 (1336), III. 152 (1362); M. flHHHh, Odayica> I, 25, 26 (1380), I, 146 (1381), I, 239 (1382)
itd; v. i K. Jape^eK, n. dj., str. 199-200. Jorga, II, 282 (g. 1430): caseus quem voivoda Sandagl huc mittet".
53
Kolika je, približno, bila potrošnja soli samo u katunima kraljevih vlaha, vidi se, po
prilici, iz ovog podatka: Kada je 1385. god. Kotor prešao u ruke bosanskog kralja, Dubrovčani
su se ponudili da zakupe kotorsku carinu na tri godine za 5.000 dukata godišnje, ali pod uslovom
da kraljevi,vlasi za to vrjieme svake godine kupe 10.000 tovara soli.
IJege/be u UUCMO, 1,1,643. v. i M. burnih, JJy6poeamca KapaeauccKa utpiontma. . .
53a
[O trgovini Vlaha upor. C. TiHpKOBHh, Xeptfei Ciue^au ByKuuH-Kocaud u netom dooa, IIoce6Ha H3ffiaH.a CAHy, Eeorpaa 1964,
1325 !■ Voje, Delež hercegovskih vlahov v kreditni trgovini srednjeveškega Dubrovnika, Zgodovinski časopis, 31, Ljubljana 1977, 455—475;
Desanka Kovačević-Kojić, Učešće Vlaha u trgovinskoj razmjeni tokom XIV i XV vijeka, Simpozijum: Vlasi u XV i XVI vijeku, Radovi
ANUBiH, knj. LXXIII, Sarajevo 1983, 79—84.]
54
ĆojiOBjeB, OdaSpami cuoMeuuifu .... str. 96—97.
55
K. jHpeieK, Mcuioptija Cp6a, II/3/, str. 106. :
M. <t»HjiHnoBHh, n. dj., 104—105. :.
5S
O vojvodskoj funkciji vlaških starješina v., Jf,. KoBa<ieBnh, n. dj., str. 126; B. Xpa-
6ak, O xepifetoeanKUM «.iatuKUM KauivmiMa upeiua UOCAOBHOJ Kninu jJy6posia»UHa' IJueana
npuutuHosuHa, T3M, H. C. XI, HcropHja H eTHorpaibnja. Capajeso 1956, 29 —39, str. 34 — 36;
M. <t>miHnoBHh, n. dj., str. 106. •
;
[Upor. nap. 42.] .;

43
kraljem da im, pored druge vojne pomoći, stavi na raspolaganje i jedan kontingent vlaha radi odbrane
Stona; i kad je opasnost minula, stavili su kralju do znanja da traženi vlasi trenutno nisu potrebni, ali,
ipak, da budu pripremni da dođu kad po njih poruče 57. U ratu sa Radoslavom Pavlovićem, Dubrovčani su,
u junu 1430, nastojali da sklone vojvodu Sandalja da svojim vlasima dozvoli da uzmu učešća u ovom ratu
na strani Republike, ali su, u isto vrijeme, pokušavali da za ovu svrhu angažuju jednu grupu Sandaljevih
vlaha direktnim dogovorom bez posredovanja njihova gospodara58. U XV stoljeću, kada je proces
feudalne dezintegracije vlasti zahvatio i vlaške katune i njihove starješine, nailazimo na primjere koji
pokazuju da su naoružane grupe vlaha pod svojim zapovjednicima znale da i samostalno djeluju mimo
volje, pa i protiv volje svojih gospodara i da se po vlastitom nahođenju i prema vlastitim koristima upliću
u unutrašnje sukobe i smetnje kojima je Bosna uvijek obilovala. U jednom pismu Dubrovčana knezu
Grguru Vukosavljeviću od 20. II 1415. govori se i o tome kako vlasi kralja Stjepana Ostoje, koji su bili
primljeni na dubrovačko zemljište na kraljevu molbu, „zlo čine vojvodinim (tj. vlasima vojvode Sandalja)
i da su se dali kralju Tvrtku." 69 U ratu sa hercegom Stjepanom Dubrovčani su računali na mogućnost da
njegovi vlasi otpadnu od njega i da se pridruže njegovim protivnicima kad ovi upadnu u njegovu
zemlju40.
U literaturi je ukazano na izvorne podatke iz kojih se vidi da , u, na području Hrvatske, ugledniji
vlasi putem bogatstva i vojničkih zasluga (ili „vjerne službe") ulazili u red vlastele, pa su navedeni i
primjeri koji to potvrđuju61. Ima dobrih razloga za pretpostavku da su i na bosansko humskom području
pojedini ljudi iz gornjeg sloja vlaških zajednica svojim relativnim bogatstvom, svojim društvenim
uticajem ili vojnom službom ili drugim uslugama u korist gospodara sticali status slobodnih ljudi, da su
se približavali vlasteoskom društvu i poneki od njih ulazili u red vlastele. Na ovakve zaključke upućuju
nas prije svega neka, inače neuobičajena, a medu vlasima, čak, i česta, imena na koja ponekad nailazimo
među imenima bosanske i humske vlastele. Spomenuli smo primjer čelnika Hlapa iz povelja Stje pana
Kotromanića koji i po imenu i po zvanju čelnika ukazuje nesumnjivo na pripadnost vlaškom krugu kao
što i njegova funkcija svjedoka na banovim poveljama ukazuje na njegovu pripadnost vlasteoskom rodu.
A vrlo je vjerovatnb da iz ove porodice čelnika Hlapa potječe i „knez" Štipan Hlapčić 62. Među vlasima
također je često, u Bosni inače uobičajeno, ime Hrebeljan i patronim Hrebeljano-vić, u spomenicima
zabilježeni u različitim grafijama. Hrebeljan Bogoslalić ime je jednog vlastelina vojvode Radiča
Sankovića koji je upisan kao svjedok na nje-
*' U vijeću umoljenih bilo je 28. VIII 1378. god. zaključeno da se putem dubrovačkog poslanika na bosanskom dvoru
saopšti kralju da ne treba da šalje u Dubrovnik 300 ljudi pod oružjem; a što se tiče vlaha, koje je namjeravao poslati u Ston (de
Morlachis quos volebat mictere in Stagnum, pro nunc non sunt necessarii, sed steut parati ad veniendum quandomictemus;Mon.
Rag., IV, 162). J. Resti kazuje da je kralj Tvrtko bio pripremio 300 vojnika da ih uputi u pomoć Dubrovčanima i isto toliko vlaha
za Ston (ad altretanti Morovlahi per Stagno); ali Dubrovčani su posumnjali da kralj ima potajni sporazum sa Mlečanima te su mu
po poslaniku javili da ne kreće vojsku dok oni to ne zatraže (Chronica .. . 165). O tadanjem držanju kralja Tvrtka prema
dubrovačko-mletačkim odnosima v. i Mon. Rag., IV, 177—8 (15. XI 1378) i 223 (20. VI 1379)j Dipl. Rag., 84.
" Jorga, II, 273; Ć. Truhelka, Konavoski rat, str. 153—4.
69
IIoee.be u uucjta, I. 1, str. 537.
:
«° Jorga, II, 467.
" M. <I>HJiHnoBHh, n. dj., str. 79 — 80 i napomene 20—22.
" V. napomenu 48.

44
govoj povelji Dubrovniku od 25. VIII 1399*3. Mnogo više kazuje ovaj primjer: Ivaniš Hrebeljanović,
vlah iz katuna Maleševića-Maleševaca (Yuanis Crebigliano-vich, Vlach de cathono Malessevich)
spominje se 1408. g. kao starješina (kramar) jednog karavana' 4, a u oktobru 1432. „knez" Ivaniš
Hrebeljanović nalazi se u poslanstvu vojvode Radoslava Pavlovića koje je bilo upućeno u Dubrovnik da
pregovara o obustavljanju neprijateljstva, a zatim je upisan kao svjedok na Ra-dosavljevoj povelji o
uspostavljanju mira*5. Izgleda nam kao sigurno da je knez Ivaniš Hrebeljanović, koji se kao svjedok na
povelji vojvode Radoslava pojavljuje u svojstvu vlastelina, isti onaj vlah Ivaniš Hrebeljanović iz katuna
Maleševaca, Ra-doslavovih podanika, koji je 1408. g. bio starješina jednog karavana.
Ima i drugih slučajeva upravo ovakvog podudaranja imena između vlaških i vlasteoskih porodica.
Pada, na primjer, u oči da ime Milten, koje nikako ne zvuči slovenski, nosi samo jedan bosanski vlastelin,
Milten (Mioten) Draživojević, dok isto ime nalazimo nekoliko puta kod vlaha 66, a također, i to dosta
često, kod dubrovačkih građana67. I sinovi Miltenovi, Sanko i Sančin, nose imena za koja bismo prije
rekli da su romanskog (ili vlaško-romanskog) nego slovenskog porijekla* 8. Dalje, među vlasima nisu
rijetka imena sa osnovom Hran- (Hranko-Crancus69, Hrane70, Hran71, Hranec72 što nas navodi na pomisao
da bi iz tog kruga moglo, po nekoj tradiciji, da potječe i ime Hrane Vukovića, oca velikog vojvode
Sandalja Hranića i najstarijeg poznatog pretka moćne vlasteoske porodice Hranića-Kosača. I samo ime
Sandalj, neobično i jedinstveno među imenima bosanske i humske vlastele, ukazuje na neke vlaško-
romanske uzore. Mogli bismo navesti još ovakvih primjera podudarnosti ove vrste koji ukazuju na
moguće genealoške veze između pojedinih vlaških i vlasteoskih porodica i koji dopuštaju pretpostavku o
prodiranju vlaških elemenata u redove vlastele. Pri tome se možemo osloniti i na analogne primjere u
Dubrovniku, gdje nisu bili rijetki slučajevi da su pojedini vlasi primani

63
Iloeejbe u uucjua. I, 1, 133.
84
M. JlHHHh, JJy5po«aHKa KapagancKa tupioetma, str. 134, nap. 15.
«6 Jorga, II, 309.
66
U svetostefanskoj povelji (1313—1318) navedeni su vlasi Milten i Milta (Solov. str.
96); god. 1368. spomenut je Ljuboje Miltenić, „de Catono Golubovich" (P. Skok, n. dj., str.
308, nap.)
67
V., npr., Mon. Rag. I, 205 (1346); 207 (1346); 208 (1346); 216 (1347); III, 227 (1362).
88
V. K. E. Georges, Lateinisch — đeutsches Worterbuch II, Leipzig 1880: Sancus. Uporedi
Skok, n. dj., str. 309. Ime Sanko (u raznim grafijama) nije rijetko u Dubrovniku (v., npr., Mon. Rag. IV, str. 104—5, god. 1367), kao što nisu
rijetki ni slučajevi da su pojedini vlasi primani za dubrovačke građane (v. K. Jnpe^eK, Bnacu u Maepoe/iacu, str. 198).
" „Crancus, presbvter Blaccus" g. 1278; K. JnpeHek, B/iacu u Maspoejiacu, str. 201.
70
CojiOBJeB, Oda6pauu cuojuenuifu, str. 103 (god. 1320—21); str. 96 (god. 1313 — 1318).
71
Jb. CTOJaHOBHh, CCuapu cpucKU 3aiiucu u Haiuuucu, I, Beorpafl 1902, I, br. 105
(god. 1354).
72
JX. KoBa^esHh, CpedrboejeKoeuu KCOUJHU, str. 127 (1376 g.).

45
u red dubrovačkih građana, pa i u red gradske vlastele 73. Po svojim specijalnim zanimanjima, a naročito
kao zakupnici karavanskog transporta i pratioci karavana, kao poslovni ljudi koji su bili povezani sa
dubrovačkim trgovcima i dobro upoznati sa prilikama u Dubrovniku i u širem krugu svojih kretanja,
iskusniji i okretniji vlasi mogli su više nego ma tko drugi da budu na usluzi svojim gospodarima, da im
pribavljaju razna korisna obavještenja, da, naročito u saobraćaju sa Dubrovnikom, vrše ulogu posrednika
i diplomatskih agenata i da se vješto i uspješno svršenim poslovima preporuče svom gospodaru pa da se
svojim mnogostrano upotrebljivim sposobnostima nametnu kao neophodni; a s ovih, jednom stečenih,
pozicija nije bilo teško ući u društvo vazalne vlastele. Već smo spomenuli kakav su značaj imale
naoružane grupe vlaha bilo u samostalnim aktivnostima bilo u službi gospodara. Ne treba sumnjati da je i
vojna služba istaknutim i zaslužnim vlaškim starješinama otvarala put u viši društveni sloj.
Nedavno je saopšten jedan novi podatak koji otvara nešto bliži, iako. ne dovoljno jasan, uvid u
pitanje odnosa između vlaha-stočara i njegovog gospodara na liniji vazaliteta: Godine 1419. vlaški
starješina Obrad Borojević, „chatonarius catoni vocati Ugarci", dao je u dubrovačkom Notarijatu pred
opunomoćenikom Sandalja Hranića i pred svjedocima izjavu koja, po nekim svojim elementima, liči na
vazalsku komendaciju. Katunar Obrad, u ime svoje i svoje porodice, obavezuje se da će do kraja života
(toto tempore vite sue) biti vjeran vojvodi Sandalju (erit fidelis et observabit fidelitatern voyvode
Sandalio); ako Obrad ili netko od njegovih učini djelo nevjere, slučaj će ispitati „dobri ljudi" i, ukoliko
nevjera bude
" V. nap. 68. VI. Ćorović je skrenuo pažnju na dubrovačke hronike i predanja gdje se govori da je dobar dio dubrovačkih
vlasteoskih porodica došao iz Zahumlja i Trebinja, da je u Dubrovniku bilo naselja vlaha katunara i da su se od tih vlaha izvodile
neke vlasteoske porodice, među ostalim i porodica Bobaljevića, koja bi potjecala od Bobana, stočara (Xucuiopuja Eocue, str.
233). U vezi s ovim spomenućemo dubrovačku vlasteosku porodicu Bubanja (de Bubagna) uporedo sa porodicom bosanskog
vlastelina Mastana Bubanića, svjedoka na povelji bana Tvrtka iz g. 1354. i pri tom postaviti pitanje nisu li obje porodice potekle
iz iste vlaške sredine.
Red je da na ovom mjestu ukažemo na još neke koincidencije, ne izvodeći, naravno, iz toga nikakve definitivne zaključke.
Prije svega, napomenućemo da je medu mnogobrojnim poznatim imenima sa područja srednjovjekovne Bosne samo jednom
zabilježeno neobično ime Kulin, kao ime njenog prvog, nešto bolje poznatog, vladara; ono se nigdje više, ni prije ni poslije ovog
vladara, ne spominje na području bosanske države, ali se spominje kao ime jednog od vlaha iz žičke povelje Stevana
Prvovenčanog od 1220. g. (COJIOBJCB, OdaSpam cuoMemafu, str. 19.). Dalje, kako da objasnimo nadimak Sfinar uz ime
bosanskog boljara Prijezde, koji se 1240. g. nalazio u pratnji bana Mateja Ninoslava na njegovom putu u Dubrovnik? U
Dečanskoj povelji (1330) određene su grupe vlaha koje će se baviti gajenjem pojedinih vrsta stoke, pa su tako vlasi Lepči-novci
bili raspoređeni ,,da pasu svinie" (CojiosjeB, Oda5pa.HU cuo.Heuuifu, 114). Mnogo kasnije, 1471. g., spomenut je neki vlah
Svinjarević (Svignarevich) sa područja Hercegovine u službi turskog namjesnika, (P. Skok, n. dj., str. 306, nap. 2) čije je prezime
Svinjarević sigurno nastalo od nadimka stečenog po posebnom stočarskom zanimanju. Nije li i nadimak Ninoslavljevog boljara
nastao po nekadanjem zanimanju njegovom ili nekog od njegovih, svakako ne dalekih predaka? Spomenućemo na kraju još i
ovo: P. Skok je, u navedenom radu (str. 310, nap.), nabrojao deset vlaških imena koja se završavaju na -man (kao Altoman,
Dragoman, Milman, Durman itd.); od toga 9 imena su sa područja srednjovjekovne Srbije i jedno iz Erdelja. Podsjetićemo na
Mil-mana (Milmagnus), kefaliju u Konavlima, koga su Dubrovčani 6. I 1360. g. imenovali svojim građaninom (Mon. Rag., III,
str. 20). Da li se u ova vlaška imena može uvrstiti i ime Kotroman, jedinstveno, kao i ime Kulin, u srednjovjekovnoj bosanskoj
onomastici. Ćorović je spomenuo nekog kneza Kotromana, koji se 1163. g. nalazio u Splitu, u pratnji kralja (Xucuiopuja Eocue,
str. 162; v. C. D. II, 97). Napomenućemo i to da je 19. X 1358. u Dubrovniku zabilježeno ime nekog sluge Kotromana
(Contromanum-sic! famulum) koji je pobjegao od svoga gospodara (Mon, Rag., II, 245—6).
Strano je i ime uglednog velmože, tepčije Batala, koje se spominje i među dubrovačkim građanima („Vole de Batalo",
Mon. Rag. II, 123, 137 itd.; g. 1357—8). Ime je grčkog porijekla (Parado? = slabić, Weichling) i moglo je kao nadimak preko
Cincara da uđe u vlaški vokabular.

46
utvrđena, platiće vojvodi 1000 dukata zlatnih. U istom dokumentu sadržana je u svemu slična (similiter in
omnibus et per omnia) obaveza vlaškog starješine Nenka Krajisaljića ,,de cathono vocato Burmas 74".
Dokumenatne kazuje koji je bio povod ove izjave vjernosti i da li su šta dobile pomenute vlaške starješine
za svoju lojalnost koju su garantovale pristankom da plate globu od 1000 zlatnih dukata ukoliko bi
pogazili dam obavezu; da li su kao starješine svojih ili, možda, pored svojih i nekih drugih katuna ostali
vazalima vojvode Sandalja i pod njegovom zaštitom ili su od njega dobili neke feudalne posjede kao
plemenitu baštinu i zato primili obavezu vazalske vjernosti na način kako je to činila i druga vlastela,
vazali moćnijih gospodara.

JJ KoBaqeBHh Kojafa, O6ase3e Ha ejepuocm deojuifc Kaiuyuapa eojeodu CaudaA>y

XpaHuHy, roflHnnfcaK HpynrrBa Hcropmapa BHX» XIX, CapajeBO 1971, 229—233.

47
///. GRADSKO STANOVNIŠTVO

Gradska naselja na području koje je u kasnijim stoljećima postepeno obuhvatila bosanska država
spomenuta su već u najranijim vijestima o ovom geografskom prostoru i njegovom slovenskom
stanovništvu. Ovdje je Porfirogenit nabrojao nekoliko nastanjenih gradova koji su već u njegovo vrijeme,
dakle, u prvoj polovini X stoljeća postojali kao slovenska naselja. Grad Salenes, u srednjovjekovnoj župi
Soli, bio je tada u granicama Srbije 75, a grad Hlebena (Hlivno, Livno), u župi Hlivno (Hlebiana) u
granicama Hrvatske76. U prvobitnoj Bosni spomenuta su samo dva nastanjena grada, i to Katera,
najvjerovatnije današnji lokalitet Kotorac iznad Butmira u Sarajevskom polju, i Desnek ili Desnik 77, za
koji nije utvrđeno gdje se nalazio. U oblastima Zahumljana i Trebinjana Porfirogenit je zabilježio više
gradova, od kojih je svakako najznatniji bio grad Trebunia 78 (Trebinje) pored drugih, privredno manje
značajnih, gradskih naselja. Porfirogenitovi „nastanjeni gradovi" izgleda da su bili nešto zbijenije
aglomeracije stanovništva ispod grada--tvrđave gdje su, u slučaju opasnosti, mještani mogli da nadu
sklonište i zaštitu.
0 ekonomskoj aktivnosti ovog stanovništva u podgrađima ne možemo, u potpunom
odsustvu bilo kakvih podataka, reći nešto više od onoga što se uopšte zna o prvo
bitnim gradsk;m naseljima, to jest da se u njima obavljala tržna razmjena proizvoda
1 poneka zanatska radinost i začinjali prvobitni trgovi.
O gradskim naseljima u pravom smislu može se govoriti tek od vremena kada rudarska proizvodnja
počinje da dobiva veći privredni značaj i kada je napredak zemljoradničke i stočarske proizvodnje
omogućio stvaranje većih viškova za unutrašnje i vanjsko tržište. Od sredine XIV stoljeća pojavljuje se u
savremenim podacima sve veći broj „podgrađa" (suburbium), gradskih naselja ispod grada-tvrđave,
podignute obično na nekom teže pristupačnom uzvišenju. Sredinom 1348. god.

" Constantine Porphyrogenitus, De Adndnistrando Imperio, ed. Gy. Moravcsik, Buda-pest 1949. cap. 32, str. 160: "Ori iv rij (lanna fi&vr\
UegfJUa ... (u pokrštenoj Srbiji) među ostalim nastanjenim gradovima naveden je i grad Salines.
76
Isto, Cap. 31, str. 150: "On iv rij fianria jievrj XQo>parla . . . (u pokrštenoj Hrvatskoj)
medu ostalim nastanjenim gradovima naveden je i grad Hlebena =-- Hlivno, Livno.
77
Isto, cap. 32, str. 160. O pitanju ubikacije v. literaturu kod Const. Porph. (II), Comeraary,
ed. Jenkins, str. 137, ad C. 32.
78
Const. Porph. (I), str. 162, c. 33, 34.

49
spomenuto je ispod kraljevskog grada Visokog podgrađe Podvisoki 79 kao relativno razvijeno tržište koje
je već privlačilo interes dubrovačkih trgovaca. S vremenom su nastajala ovakva podgrada na čitavom
državnom području uz gradove koji su svojim geografskim položajem odgovarali ne samo uslovima
odbrane nego i potrebama tržne razmjene lokalnih ili širih razmjera. Nastajanju ovakvih naselja sigurno
su — kao uostalom i u drugim zemljama — doprinosili i moćniji feudalni gospodari u nastojanju da uz
svoje gradove razviju trgove kao jedan od izvora svojih dohodaka. Mnogi su gradovi ostali bez
naseljenih podgrada, a ponekad se naselja u podgradu spominju tek pošto je proteklo mnogo vremena
otkako je sagrađen utvrđeni grad kao odbrambeno uporište, kao sjedište lokalne vlasti ili kao zamak
feudalnog gospodara, pa su se kasnije, s vremenom, stvarali ekonomski uslovi i javljale potrebe za
nastajanje gradskog naselja u podgradu ili varoši 80.
No, gradska naselja često su nastajala nezavisno od utvrđenog grada, osobito u rudarskim predjelima
ili na karavanskim putevima koji su voditi iz Dubrovnika, sa ušća Neretve i iz gradova srednje Dalmacije
u Bosnu i dalje u susjedne zemlje ■— što, ipak, ne znači da su bila izvan kontrole i izvan zaštite
feudalnog grada. Od druge polovine XIV stoljeća sve češće se u neposrednoj blizini rudnika spominju
gradska naselja sa svojim trgovima. U srednjobosanskom rudarskom bazenu od početka XV stoljeća sve
veću važnost dobiva Fojnica kao trgovačko mjesto sa brojnom kolonijom Dubrovčana i kao prometno
središte prema kojem su gravi-tirala ne samo bliža rudarska naselja nego i šira okolina 8031. Kreševo, koje
je takode nastalo u ovom predjelu kao rudarsko naselje, zaostajalo je za Fojnicom te je više poznato kao
povremeno boravište kraljeva nego kao trg vidnijeg značaja. Sjeveroistočno od Sarajeva, u brdovitom
kraju bogatom olovnim rudama, nastalo je gradsko naselje Olovo, završna karavanska stanica na putu iz
Dubrovnika, gdje se skupljalo i tovarilo olovo za Dubrovnik ili za druga odredišta. No, od svih gradskih
naselja u rudarskim rejonima do najvećeg značaja razvio se u podrinjskom kraju grad Srebrenica, nastao
usred bogatih nalazišta srebra, na mjestu gdje je već u antičko doba bilo središte rudarske uprave za
čitavo područje rimske Panonije i Dalmacije. U toku svoga razvitka u srednjem vijeku grad je više puta
mijenjao gospodara. Od 1352. god., kada se prvi put spominje, do 1410, dakle, kroz nekih šest decenija
— Srebrenica je neprestano bila u sastavu bosanske države, a zatim je, poslije kratkotrajne ugarske vlasti,
došla u posjed Srbije i ostala u njenom sastavu sve do 1439-god. kada su gradom ovladali Turci da ga
1443. ponovno preuzme srpski despot. Od tada, kroz slijedeće dvije decenije, vodile su se česte borbe za
Srebrenicu između bosanskog kralja i srpskog despota te su se, kroz to vrijeme, nekoliko puta
 " Dubrovčani su, 2. VIII 1348, uputili pismo svom građaninu Juniju Kaliću ,,in Sotui-socho" koji se tamo našao u nekom
trgovačkom poslu (Mon. Rag., II, 35. V. i Jireček, Trgovački putevi ... Zbornik, str. 249. i nap. 112, 113; J. Jelenić, Kraljevsko
Visoko i samostan sv. Nikole, Sarajevo 1906.
80
Na primjer, grad Glaž na Ukrini spominje se g. 1244 (C. D. IV 236, 244.), a tek punih dvjesto godina kasnije i njegovo
podgrađe (8 TMX$ rpdAL I\I<ILI]KH H no^-Hh G^H^a Rđjoujii, Mon. Serb., 439); grad Ključ, sjedište župe Banice, spomenut je
g. 1323. (CojiOBJeB, Odačpami cuoMenuifu, 105, 107), a tek 1446 ... r$&AW K<i8ik u Bdpoum HOAK/ISMII (Mon.
Serb., 439).
[U svom testamentu iz 1421. godine jedan Dubrovčanin ostavlja kuću od drveta „posta in varoš de Sovisochi" (Podvisoki).
Ovo je dosada najraniji podatak o upotrebi termina varoš za jedno gradsko naselje bosanske države i uopšte Balkana prije dolaska
Turaka. JJecaHKa KOBS-ieBHh-KoJHh, FpadcKa uacejba cpedmosjeKoem 6ocancKe dpotcaee, CapajeBo 1978, 136—140.]
soa
[Fojnica doživljava privredni uspon tek od tridesetih godina XV vijeka. JJ. -Kojnh, FpadcKa naceiba, 71
—73.]

50
smjenjivale vlasti nad gradom dok ga 1462. god. nisu definitivno zauzeli Turci 81. Koliko god je ovo
smjenjivanje vrhovne vlasti unosilo poremećaje u njen normalan razvitak, Srebrenica se do kraja održala
kao vrlo živo tržište i gradsko naselje koje je svojom višestrano razvijenom gradskom privredom
podsticalo naseljavanje stanovništva sa raznih strana na povremeni ili stalni boravak. Najvažnije mjesto u
privrednom životu grada zauzimala je jaka kolonija Dubrovčana koji su kao trgovci, zakupnici ili
zanatlije bili glavni korisnici privrednog napretka. Iz same činjenice da je, prema jednom podatku, despot
Durađ Branković na ime dohotka od Srebrenice primao 30.000 dukata godišnje82, može se dobiti bar
približna predstava o proizvodnji i prometu ovog grada i njegove okoline. A kada uzmemo u obzir da je u
posljednjim godinama vlade Tvrtka I, dok je Srebrenica još bila u sastavu bosanske države, ovaj prihod
iznosio manje od jedne sedmine gornje svote 83, dobićemo izvjesne pojmove o dinamičnom razvitku ovog
grada — sve ako i uzmemo u račun stroži fiskalni režim koji je bio zaveden pod vladom despota.
Na karavanskom putu, koji je vodio pored Drine, spominje se od druge polovine XIV stoljeća pa
dalje nekoliko većih i manjih mjesta sa svojim trgovima. Do većeg značaja razvili su se u području Drine
gradovi Foča (Hotča) i Goražde i, niže niz Drinu, Višegrad i Zvornik; nešto na zapad od same rijeke
nalazila su se gradska naselja u podgrađu grada Kučlata (na sastavu Jjdra i Drinjače), zatim u Prači i u
podgrađu grada Borca (nedaleko od današnje Rogatice) gdje se nalazio dvor velmoža Pavlovića. U staroj
župi Vrhbosni nalazilo se, na užem području današnjeg Sarajeva, trgovište Vrhbosanje koje se spominje
već od druge polovine XIV stoljeća; ono je do kraja srednjeg vijeka ostalo više kao karavanska stanica
nego kao gradsko naselje84.
Manje su poznata gradska naselja na području zapadne Bosne, van glavnih puteva dubrovačke
trgovine, iako ih je bilo dosta i na onoj strani gdje nije bilo rudnika koji bi privlačili interes stranih
preduzimača i koji su, inače, mnogo doprinosili razvitku gradske privrede. Gradska naselja u ovom dijelu
zemlje nastajala su mahom kao podgrađa ispod utvrđenog grada; kao ekonomske jedinice jedva su gdje
prelazila opseg lokalnog tržišta 85. Značajnije gradsko naselje na ovoj strani razvilo se u Jajcu, na
podnožju grada koji je, pod sam kraj XIV stoljeća, podigao vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić, iznad
slapovitog ušća Plive u Vrbas, u živopisnoj okolini, u prostoru gdje su nađeni tragovi naselja iz antičkog
doba. Od četrdesetih godina XV stoljeća Jajce se spominje kao prijestolno mjesto posljednjih bosanskih
kraljeva, što je, svakako, pored drugih prirodnoterenskih i ekonomskih činilaca
81
O ovim događajima v. M. JfHHHh, 3a uauopujy pydapciuea y cpednoeeKoenoj Cp6uju
u EOCHU, IIoce6Ha H3«aH>a CAHy, Beorpa« 1955, str. 48; 57—58; 73 i dalje.
82
T. BvKaHOBnh, (B. TiopoeuK), Cpe6peHuifa y cpedmem eeKy, T3M —H. C. H, CapajeBO
1946, str. 80; E. Fermendžin, Acta Bosnae potistimum ecclesiastica, MSHSM, XXIII, Zagreb
1892, str. 223.
83
M. JJiiHiih, 3a ucuiopujy pydapciuea, I, str. 64.
84
O pitanju gdje se nalazilo trgovište Vrhbosanje postoji brojna literatura u kojoj su izne
sene razne hipoteze. Medu ostalim, K. Jireček (Trgovački drumovi i rudnici Srbije i Bosne u
srednjem vijeku. Preveo D. Pejanović, Sarajevo 1951, str. 132) smatra da je mjesto bilo ,,u citadeli
današnjeg Sarajeva". S njim se slaže i VI. Skarić (Sarajevo i njegova okolina, Sarajevo 1937,
str. 33), koji kaže da je Vrhbosanje „današnja Bijela Tabija".
KecaHKa KoBa^eBuh-Kojiifr, O cpedtboejeKOSHOM iiipiy Ha jujeciuy daHaiunei Capajeea, 36opHHK <E>Hno30(Ł>cKor
4>aKyjrreTa, X-l, Eeorpafl 1970, 353 — 362.]
86
U darovnoj povelji kralja Stjepana Tomaša braći Dragišićima, izdatoj u Vranduku 22. VIII 1446, navedeno je više ovakvih naselja ispod
utvrđenog grada: „grad Ključ i varoš Pod-ključ": s GdHH iHpHHh u no^a-Hh Ka^ouiL; 8 TAUKV rpđ^K IVMIIIKH H no^a-Nk Ojn^a Bdpoiuh,
Mon. Serb., str. 439.

51
doprinosilo njegovom bržem razvitku. Iz oskudnih podataka tog vremena može se steći izvjesna
predstava o privrednoj aktivnosti jajačkih građana koji su, prema tim podacima, održavali neke poslovne
veze sa splitskim i dubrovačkim trgovcima 88. Da je grad imao većeg značaja kao tržište šireg opsega,
proizlazi i iz poslovnog ugovora kralja Stjepana Tomaša i trogirskog trgovca Nikole od 3. II 1449. god.
prema kojem se kraljev ortak obavezao da vodi zajedničku trgovinu i da u tu svrhu, osim u Splitu i
Fojnici, otvori jednu trgovačku radnju („štacun") i u Jajcu 87, sigurno sa osnovanim izgledom na dobar
promet.
O drugim gradskim naseljima, koja su se nalazila na periferiji dubrovačkog trgovačkog prometa ili
izvan njegova opsega, ne znamo, osim imena, gotovo ništa te smo upućeni samo na pretpostavke.
Neizvjesno je do kojeg se stepena u toku srednjeg vijeka razvilo naselje u Livnu koje već Porfirogenit
spominje pod imenom Hlebena kao „nastanjen grad" i kao središte istoimene župe. Kasnije je spomenuto
i podgrađe ispod Hlivanjskog grada, koji se, inače, naziva i Bistrički grad. S obzirom na to da se Livno
nalazilo na važnom putu koji je povezao Split i druge gradove srednje Dalmacije s Bosnom, možemo, s
Jirečekom, pretpostaviti da je „Hlivno i u srednjem veku bilo stalno najvažnije trgovačko mesto u ovim
krajevima."88 Porfirogenit je u nastanjene gradove uvrstio i grad Salenes (Soli); kasnije se nigdje ne
navodi gradsko naselje ovog imena iako se srednjovjekovna bosanska župa Soli često spominje u
domaćim i stranim izvorima.
Na području koje predstavlja neposredno zaleđe dubrovačkog primorja Porfirogenit navodi više
nastanjenih gradova od kojih je u toku daljih stoljeća Trebinje (Trebunia), središte istoimene oblasti ili
arhontije, imalo najveći značaj. Od sedamdesetih godina XIV stoljeća, kada je ušlo u granice bosanske
države, Trebinje se često spominje u savremenim dubrovačkim izvorima koji, međutim, sadrže malo
podataka iz kojih se može nešto zaključiti o aktivnostima njegovih građana. No iz same činjenice da se
grad nalazio u plodnoj okolini nadomak Dubrovnika i na veoma prometnom karavanskom putu koji je
vodio u podrinske gradove te da je kroz sve vrijeme bio upravo središte većeg teritorija možemo
pretpostaviti da se ovdje razvilo brojnije gradsko naselje.
Od kraja XII stoljeća često se spominje gradsko naselje na donjoj Neretvi sa pristaništem i trgom,
koje se u latinskim izvorima naziva Narentum ili Forum Narenti, a u slovenskim dubrovačkim i
bosansko-humskim spomenicima Drijeva88" (današnja Gabela)88b. Srpski veliki župan Stevan Nemanja i
njegova braća ugovorom 1186. godine garantovali su Dubrovniku slobodu trgovine „po čitavoj njihovoj
zemlji", a „posebno u luki Neretve" (nominatim portum Narente), i to „prema starom običaju" (secundum
antiquam consuetudinem) po čemu izgleda da se tu, u Drijevima, obavljao lučki i trgovački promet i u
ranijim vremenima koja su
8S
L. Thalloczy, Povijest banovine, grada i varoši Jajca, Zagreb 1916, str. 260—262 (Prilog V).
[M. Šunjić, Prilozi za istoriju bosansko-venecijanskih odnosa 1420—1463, Historijski zbornik, XIV, Zagreb 1961, 119—145; .Djecam«
KoBaqeBnh-KoJHh, rpadcxa nace/ba, 125-131.]
87
CojioBJeB, Oda6pami cuoMeuuifU, str. 213.
88
K. Jireček, Trgovački drumovi, 128 i nap. 280.
88a
[JJ,. KoBaieBHh-Kojnh, FpadcKa nace/ba, 120 — 121.]
Od stare riječi drijevo, što znači i drvo i (drveni) brod; upor. ovakvo dvojako značenje sred-njolatinske riječi lignum; arboraticum (od
arbor — drvo), u stvari, dažbina koju su strani brodovi plaćali po ulasku u luku.
sat [jjecaHKa KoBaieBHh-Kojah, O naceA>y JJpujeea u neioeoM uojiOMcajy, Hdopireapa BHX, XXI—XXVII,
CapajeBo 1976, 29—36.]

52
prethodila ovom ugovoru 89. Tu se u srednjovjekovnim saobraćajnim uslovima, završavao na ovoj strani
pomorski i otpočinjao kopneni put uz Neretvu u unutrašnjost Huma i Bosne90. U tom predjelu, nedaleko
od današnjeg sela Vida, nalazio se i antički grad Narona, nekada znatno naselje i trgovačko uporište, od
kojeg su, poslije velikih pustošenja u doba varvarskih kretanja, ostali samo blijedi tragovi. Od 1186. g.
kada se u izvorima prvi put spominju, Drijeva su više puta mijenjala gospodara: U vlasti nad ovim
prometnim trgom smjenjivali su se u slijedećim stoljećima srpski, bosanski i ugarsko-hrvatski vladari,
dok nije oko godine 1382. došao pod suverenitet bosanskog kralja i pod tom, uglavnom samo
nominalnom, vrhovnom vlašću ostao do konačnog rasula bosanske države. Od posljednjih godina XIV
stoljeća stvarni gospodari Drijeva i stvarni korisnici tržnih prihoda ovog mjesta nisu više bili bosanski
kraljevi iako je s te strane isticano baštinsko patrimoni-jalno pravo na vrhovnu svojinu nad gradom kao
sastavnim dijelom države - nego razna vlastela koja je medu sobom dijelila prihode od carina i drugih
beneficija90*. Od 1439 godine svu i isključivu vlast nad Drijevima sa svim dohotcima prigrabio je
vojvoda Stjepan Vukčić Kosaca, gospodar Humske zemlje, i održao je uglavnom do potkraj života 91.
Otada su se o Drijeva otimali Mlečani i Mađari, a zatim i Turci, koji su krajem XV stoljeća zauzeli grad
zajedno sa čitavim područjem donje Neretve92.
Već iz same činjenice da se Drijeva vrlo često spominju u vezi sa trgovinom, prvenstveno
dubrovačkom, može se zaključiti da je u ovom lučkom naselju bilo nastanjeno brojno stanovništvo koje je
nalazilo posla u raznim zanimanjima u vezi sa živim i mnogovrsnim prometom. Tu se, kroz čitav srednji
vijek, održavala brojna kolonija dubrovačkih trgovaca, carinskih službenika i drugih poslenika, ali se,
iako ne često, spominju i domaći ljudi, od kojih su poneki, vjerovatno kroz poslovne veze s
Dubrovčanima, postajali dubrovačkim građanima 93. Drijeva su bila dobro poznata kao uvozna i izvozna
luka i kao, poslije Dubrovnika, najprometnije tržište soli sa stovarištima i carinarnicama, koju su gotovo
redovno držali pod zakup Dubrovčani uz visoku cijenu koja je išla i do 5000 dukata godišnje 94. Ovaj
lučki grad često se spominje i kao tržište žita 95, dok se rjeđe navodi u vezi sa prometom drugim, domaćim
i stranim, proizvodima. Treba istaći i to da su Drijeva bila poznata kao mjesto gdje se kupovalo i
prodavalo roblje i odavde odvodilo na razne

8
* CojiOBJeB, Odaćpauu cuojuenuifu, str. 3.
90
O prirodnim uslovima plovidbe uz donji tok Neretve u srednjem vijeku v. M. fl
Tpi JJpujeea u OKOAUHCI y cpedneM eeKy. ToflaniaHna H. Mvrnifca, KH>. XLVII, rofl. 1938, str' 118 — 119.
8Oa
M. flHHHh, n. dj., str. 125-7.
91
M. flHHHh, n. dj., str. 134, 140.
[O stavu Stjepana Vukčića prema Drijevima kod C. "HapKOBiih, Xepuei Cvue(fiaH ByKvuH--Kocaua u hbeioeo do6a, IIoceGHa
H3,naH>a CAHy, Eeorpa« 1964, na više mjesta.]
92
M. JlHHHh, n. dj., str. 119-125; 140-141.
21. IX 1380. izabran je za dubrovačkog građanina „Pribilus Radetchouich de Narento'* OdjtyKe, I, 70), a 14. I 1382. „Dragoslaus
Thuerdenovich de Neretua" (isto, 203). 94 M. JlHHHh, n. dj., 146, 147.
96
V. Mon. Rag. I, 269 (g. 1347); fliinuh, OdjiyKe, I, 80 (g. 1380); isto, 180 (g. 1381); isto, 247 (g. 1382); isto, I, 360 (g. 1383); isto, II, 71
(g. 1384) itd.

53
strane94. Bilo je, dakako, i domaćih ljudi, drijevskih građana (de mercato Narenti; de Narento) koji su se
bavili i ovim poslom97.
Godine 1382. bila je dovršena izgradnja grada Novog (Castrum Novum, Her-ceg-Novi) u župi
Dračevici na obali Bokokotorskog zaliva. Grad je osnovao kralj Tvrtko I i namijenio mu ulogu „da budet
trg soli prodavanja"98. No podizanjem ovog grada sa trgom i lučkim pristaništem na obalskom prostoru
između starih razvijenih gradova Kotora i Dubrovnika, imalo je, u kraljevim planovima, sigurno i širu
svrhu: trebalo je da se izgradnjom ovog lučkog grada otvore neposredne veze sa prometom na Jadranu i
da se tako bosanska privreda učini što manje zavisnom o Dubrovniku. Dubrovčani su brzo shvatili da bi
puno ostvarenje kraljevih namjera moglo da nanese osjetne gubitke njihovoj trgovini pa su, stoga,
preduzeli odlučne ekonomske i diplomatske mjere i sproveli strogu blokadu Novske luke kako bi
spriječili da se ovdje uspostavi i održi trg soli a, eventualno, i druge uvozne i izvozne robe". Pod
pritiskom ovih mjera i na uporno navaljivanje Dubrovčana kralj je krajem 1382. god. izdao u njihovu
korist povelju kojom je među ostalim odredio „da ne budetB u onom gradu ljubo pod gradom trg soli
prodania do vjeka" 100. Kraljeva odluka svakako je usporila, ali nije i zaustavila razvitak Novog. I dalje se
preko njegove luke obavljao promet robe, i dalje se Dubrovčani povremeno žale što se ovdje, usprkos
njihovih povlastica „nezakonito" prodaje i kupuje so dovezena sa raznih strana 101.
Posljednjih godina XIV stoljeća Novi je došao pod neposrednu vlast Sandalja Hranića, koga je u
cjelokupnom posjedu naslijedio njegov nećak Stjepan Vukčić Kosaca „veliki vojvoda rusaga bosanskoga"
i „herceg od svetoga Save". Herceg Stjepan je, šire nego raniji gospodari Novog shvatio važnost koju
može da ima ovaj primorski grad za razvitak privrede jednog prostranog područja. On je, prvi od
bosanskih dinasta, ocjenjujući realno zahtjeve ovoga vremena, osjetio potrebu unapređivanja gradske
privrede te je ulagao velike napore da do najvećih mogućih razmjera razvije Novi ne samo kao lučki grad
koji će, s vremenom, skupu posredničku ulogu Dubrovnika i Kotora učiniti suvišnom nego i kao
središtem proizvodnje
96
V. noBejte H imcMa, I, 1, CTp. 417, 431; M. JUHHHII, H3 dy6poeaHKoi apxuaa, III, Beo
grad 1967, br. 85, str. 34. ^
97
M. flHHHh, M3 dy6posaHKoiapxuea, III, br. 164, str. 65 (g. 1393); br. 177, str. 73 (god.
1398).
[O trgovačkoj aktivnosti domaćih ljudi sa Drijeva upor. JJecaHKa KoBaieBHh-Kojith, FpadcKa nacejba, 168 — 177.]
88
Tvrtkova povelja Dubrovniku od 2. XII 1382. Mon. Serb., str. 201.
99
fliiHHh, OdjiyKe I (god. 1382), str. 247 (27. IX); 255 (3. X); 258 (11. X); 265 (26. X);
272 (21. XI). Upor. BJI. TiopoBHh, Kpa/b TepiuKO I KoiupoMamih, Beorpafl 1925, str. 51 — 54.
 [B. Hrabak, Proizvodnja i prodaja soli u Herceg-Novom i odnosi sa Dubrovnikom u vezi s tim (1482—1538), Boka 8, Zbornik radova iz
nauke, kulture i umjetnosti, Herceg-Novi 1976, 62—109.]
100
Mon. Serb., str. 201.
101
Kao što se i inače često događalo da je zategnutost u odnosima Bosne i Dubrovnika
dovodila u pitanje dubrovačke trgovačke povlastice, tako je bilo i u slučaju Novog. Već u julu
1383, uskoro poslije izdavanja kraljeve povelje o ukidanju trga soli u ovom gradu, Dubrovčani
su protestvovali što je kralj zabranio vlasima da svoje potrebe u soli podmiruju u Dubrovniku;
u vezi s tim tražili su, u isto vrijeme, od Kotorana da ne dovoze so u Novi „contra nostras franchi-
sias" OlHHHh, Odjiyice, I, 334); v. isto, str. 338, (31. VII 1383); 380 (27. VII 1383); lloeejbe u
uuc.ua, I, 1, str. 253-4 (15. XI 1397); isto, 282 (11. IX 1411); Jorga, II, str. 90 (8. I 1403).

54
najviše traženih proizvoda108. Iz jedne vijesti dalo bi se zaključiti da se već i ranije pod Novim razvilo
podgrađe sa trgom103, ali tek od sredine XV stoljeća, nastojanjem hercega Stjepana, postavljaju se ovdje
osnove znatnijeg gradskog naselja i bujnije privredne aktivnosti. U želji da što prije ostvari svoje namjere
sa gradom Novim herceg je preduzimao vrlo odlučne, često i prenagljene mjere, ne obazirući se ni
najmanje na ranije ugovore, „stare običaje" i ustaljenu praksu, koji su mu nametali izvjesne obaveze
prema Dubrovniku i Kotoru i, posredno, postavljali izvjesne granice ekonomskoj nezavisnosti za kojom
je on očigledno težio. Ciljeve i metode hercegovih mjera dobro su prikazali Kotorani u predstavkama
mletačkoj vladi od koje su tražili da preduzmu korake kako bi se spriječilo stvaranje jednog, za njih
svakako štetnog konkurentskog središta u neposrednoj blizini njihova grada. Na pritužbe iz Kotora,
mletačka vlada je, dosta suzdržljivo, opomenula hercega (13. VIII 1449) da odustane od podizanja
radionice vunenih tkanina jer je - kako je izjavila njegovim poslanicima - „vještina proizvodnje tkanina
privilegija gradova" koja im je potrebna „radi izdržavanja stanovništva koje živi od rada svojih ruku104.
No ova opomena nije nimalo pokolebala hercega. Već u januaru slijedeće 1450. godine, Kotorani, koji su
jasno sagledali ciljeve i metode njegovih mjera, ponovo traže intervenciju Venecije i u svojoj predstavci
ističu kako podstiče proizvodnju vunenih tkanina u Novom, kako tamo dovodi ljude vješte zanatima,
posebno majstore za izradu balista i drugog oružja (koje se, inače, najčešće uvozilo iz Dubrovnika), kako
je oslobodio obaveza dužnike koji bilo s koje strane prebjegnu u Novi pa su tako mnogi i pridošli i još
uvijek pridolaze, kako ,,u mjestu" Novom počinje da izgrađuje „grad" (una citade) i kako je tu već
podigao mnoge kuće10**. A Kotorani su zbog svega toga zabrinuti jer kako kažu u svojoj predstavci - ako
potraje ovako kako je počelo, „mnogi ljudi iz Dubrovnika, iz Kotora i s drugih strana prebaciće se u ono
mjesto i kroz kratko vrijeme stvoriti od njega veliki grad (una gran citade), što će za Kotor značiti
potpunu propast105. Slične optužbe, iste godine, čule su se i iz Dubrovnika 10*. No svi ovi verbalni izrazi
protesta i negodovanja samo su odražavali jedno stvarno stanje i jedan proces, ali nisu ni najmanje
102
15. novembra 1397. žalili su se Dubrovčani vojvodi Sandalju jer su, kažu, čuli da „neki
od vaših naredbenika učinil je dovesti sol pod Novi u Sutorinu da ju tuzi prodaju ..."; zamolili
su Sandalja da zapovijedi svojini naredbenicima da to ubuduće ne čine — Povelje i pisma I, 1,
str. 253—4. Te godine, dakle, Novi je bio u posjedu Sandalja i ostao u posjedu njegove porodice.
[U sklopu hercegovih ekonomskih mjera došlo je do ponovnog oživljavanja i otvaranja trga soli u Sutorini. C. TiHpKOBHh, Xeptfei
Cwe$an, 122 — 125.]
103
Godine 1411 (11. IX) Dubrovčani su se žalili vojvodi Sandalju zbog toga što „nekoji
inostranci dovezoše soli pod Novi i tui prodaše nekoji diel, a ostalo iznosiše i postaviše u kuću
pod gradom da prodade"; ne misle, kažu, da su „oni vaši koi su ondjezi pripustili toi bezakonje
učinit", učinili to s njegovim znanjem; ali traže da se kazne oni koji su to „preko zakona" učinili.
Iloeejbe u uucjita. I, 1—281—2. „Kuća", koja se ovdje spominje, može biti stovarište ili magazin,
gdje se ostavljala so koja nije prodata na trgu, ali i prodavaonica ili dućan gdje je roba bila izlo
žena svakodnevnoj prodaji.
Wi
Listine, IX, 311.
104a
[C. TiHpKOBHii, Beciuu Epojba da Jlaee/io Kao msop 3a ucmopujy Eocue u JJy6poaHUKa f HdopHJCKH ijaconnc, XII—XIII,
Eeorpafl 1963, 167—188; C. TtHpKOBHh, Xepi)ei Ciueg/kiH 127—128; I. Voje, Sukno iz Hercegnovega, Zgodovinski časopis,
XIX—XX, Ljubljana 1966, 181—185.]
196
Listine, IX, 320.
xos
Jorga, II, 436—7. I, J. Resti kazuje kako je herceg dao slobodu (salvum conductum) svima onima koji pobjegnu iz
Dubrovnika i dođu da se ovdje (u Novom) nastane; kako je „time privukao razne delikvente i bankrotirane ljude koji su tamo
mogli biti sigurni da ih nikakva vlast ne može pozvati na odgovornost" (Col che attiro tutti li malviventi e falliti li quali ivi erano
sicuri non poter esser convenuti da alcun magistralo). Resti, Chroniche, str. 301—302.

55
uticali na sam tok stvari. Razvitku grada i gradske privrede ispriječile su se druge teškoće. I dalje je,
naime, snabdijevanje zanatskih radionica sirovinama, alatom i drugim, za finalnu proizvodnju potrebnim
materijalom u najvećoj mjeri zavisilo
0 volji starih primorskih gradova koji, kako smo vidjeli, nisu nimalo bili skloni da
trpe, a kamoli da pomognu privredno jačanje novog grada u njihovoj blizini i na
tuđoj teritoriji. Započeti poduhvati u Novom mogli su da napreduju samo u sku
čenim granicama koje nisu dopuštale da se, u tadanjim uslovima i okolnostima,
ovdje razvije veće gradsko naselje sa zanatskom proizvodnjom i tržnim prometom
većih razmjera107. No, ako hercegova nastojanja i nisu dovela do punog ostvarenja
njegovih namjera, ona svakako svjedoče da su koristi od gradske privrede i grad
skog stanovništva kao njenog nosioca počele da zaokupljuju svijest feudalnih gos
podara i aktiviraju njihov ekonomski interes na tom području.
Nedovoljno smo obaviješteni o brojnosti, zanimanju i ekonomsko-društvenoj strukturi gradskog
stanovništva. Izvorni podaci o ovim vidovima gradskih naselja suviše su oskudni, a da bi se iz njih mogli
izvesti neki opštiji zaključci o ekonomsko--društvenoj aktivnosti srednjovjekovnih bosanskih gradova i o
mjestu koje su zauzimali u životu države i društva. No, i na osnovu same činjenice da savremeni izvori
tako malo kazuju o aktivnostima gradskih naselja možemo, mislim, slobodno pretpostaviti da im je opšte
obilježje davala relativna nerazvijenost kojom je bio uslovljen i njihov položaj u feudalnom društvu. 107".
Većina gradskih naselja u brojnim „podgrađima" sigurno nije prelazila razmjere malih trgova gdje se,
u granicama lokalnih potreba, vršila prodaja i kupovina proizvoda, vjerovatno uglavnom putem
neposredne razmjene*, gdje se obavljala
1 poneka zanatska radinost, gdje se, eventualno, nalazila i neka skromna ugosti
teljska radnja, i naravno, nešto kuća za stanovanje.A tako je približno morala iz
gledati i većina otvorenih mjesta na prometnim putevima koja su se održavala kao
karavanske stanice sa neophodnim mogućnostima noćenja pratilaca karavana u
posebnim, za to opremljenim „stanovima" ili „kućama" koje su služile kao neka
vrsta srednjovjekovnih hanova108. U jednom domaćem izvoru iz godine 1446. neka
naselja u „podgradima" (u području sjeverozapadne Bosne) nazivaju se „varošima";
no ne bi se moglo reći da ovaj termin, preuzet iz mađarskog, obilježava neki odre
đen stepen naseljenosti i urbanog privređivanja108".
Do većeg značaja razvila su se već spomenuta gradska naselja u rudarskim oblastima srednje i
istočne Bosne, kao i na linijama življeg karavanskog saobraćaja i na mjestima otvorenim prema moru
gdje su postojali pogodni prirodni uslovi za lučki promet robe. Više nego drugi ovi su gradovi rano počeli
da privlače interes stranih trgovaca, na prvom mjestu Dubrovčana koji su imali veoma vidnog učešća u
mnogostranom aktiviranju privrede srednjovjekovne Bosne. U gradskim naseljima, nastalim u rudarskim
rejonima, spominju se — istina rijetko — Sasi, koji
107
Nastojanje hercega Stjepana oko unapređenja Novog kao privrednog i trgovačkog sre
dišta u potpunosti je prikazao S. Ćirković u spomenutoj monografiji, koristeći se obilno, pored
ostalog, i do sad neobjavljenim arhivskim podacima. (Herceg Stefan . . . str. 121—128. i passim).
[Upor. nap. 104 a.]
107a
[Za razliku od domaćih izvora, dubrovačka građa pruža mnogo podataka za proučavanje bosanskih gradskih naselja. Upor. JX.
KoBa^ieBiih-Kojiih, rpadcm Hacejba.]
* Čak i na njemačkim trgovima preovladavala je neposredna razmjena dobara bez posredovanja novca; novac se, u prometu robe,
upotrebljavao najčešće da bi se izravnala razlika u vrijednosti proizvoda koji se direktno razmjenjuju — dakle, uglavnom za podmirenje kusura
(K. Biicher, Die Entstehung der Volksivirtschaft, VIII. Aufl. Tubingen 1911, str. 122).
108
M. JlHHHh, JJy6poeauKa Kapasancna iupioeuua, str. 135 — 6.
108il
[Upor. nap. 80.]

56
su kao stručni rudari bili, barem u prvo vrijeme, značajan činilac u otkrivanju rudnika i unapređenja
rudarske proizvodnje109.
Gradovi srednjovjekovne Bosne, posmatrani u cjelini, razvijali su se sporo kako u pogledu
naseljenosti tako i u pogledu privredne djelatnosti. Tek od početka XV stoljeća nailazimo češće na
podatke o domaćem gradskom stanovništvu koje se, dijelom, bavilo trgovinom kao više ili manje stalnim,
iako ne, naravno, jedinim zanimanjem. Sam termin „trgovac" ili „trgovci", kojim se u savremenim doku-
mentima označuju određeni podanici bosanskog kralja ili pojedinih bosanskih velmoža, ukazuje na
posebnu kategoriju ljudi koji su se po obliku privređivanja i po mjestu privredne djelatnosti odvajali od
ostalog stanovništva. Treba napomenuti da u srednjovjekovnim uslovima nije bila povučena Oštra granica
između unutrašnje trgovine i zanatstva te se pod pojmom „trgovaca" mogu podrazumijevati i zanatlije,
ukoliko su svoje proizvode sami prodavali na mjesnom ili susjednom trgu. Ovaj, nedovoljno određen, sloj
trgovaca i zanatlija predstavljao je osnovu iz koje se odvijao proces formiranja građanstva kao društvenog
reda.
U savremenim spomenicima prve polovine XV stoljeća jasnije se osjeća postojanje građanstva u
privrednom životu zemlje. Od samog početka tog stoljeća spominju se u izvorima ne samo pojedini
poslovni ljudi iz ponekih bosanskih gradova, koji se bilo samostalno bilo u nekom obliku ortakluka s
dubrovačkim partnerima bave trgovinom, nego se spominju i bosanski trgovci kao cjelina i posebna kate-
gorija stanovništva čija je privredna djelatnost rasprostranjena po cijeloj zemlji 109*. Oni se, u datim
prilikama, i u javnim aktima tretiraju kao posebna cjelina. U bosan-sko-mletačkim pregovorima o
trgovini, u jesen 1403, izričito su spomenuti bosanski trgovci; tada je kralj Stjepan Ostoja po svom
poslaniku nudio Mlečanima povlasticu prema kojoj „njegovi trgovci" (mercatores sui) „na čitavom
području njegova vladanja" (per totum suum dominium) neće trgovati s drugim strancima, nego samo sa
mletačkim trgovcima110. I o trgovcima vojvode Radoslava Pavlovića bilo je govora u njegovim
pregovorima o miru s Dubrovčanima kada je za svoje trgovce tražio istu slobodu trgovanja na
dubrovačkom području kakvu je nudio Dubrovčanima u svojim zemljama111. Dubrovačta vlada se žalila
ugarskom kralju što su
109
O ulozi Sasa u rudarstvu u našim zemljama v. M. JIHHHH, 3a uctuopujy pydapauear
I. Sigurno je da su Sasi došli na Balkan iz njemačke etničke sredine, ali nije sigurno utvrđeno
kojim su povodom napustili svoj zavičaj niti odakle su došli, da li iz Njemačke, iz sjeverne Ugarske
ili iz Erdelja. Zanimljivo je kazivanje Orbinijevo (navedeno kod JjHHHha, n. dj., str. 1) prema
kojem je „raški kralj Stefan (Uroš I) doveo u zemlju Nijemce veste rudarstvu, koji su otvorili
rudnike te je kralj 'uvećao mnogo svoje blago i postao vrlo bogat'" — Nije nemoguće da je ovaj
srpski kralj tražio rudare iz Njemačke, niti je nemoguće da je to isto činio i bosanski ban Stjepan II
Kotromanić u prvoj polovini XIV stoljeća (kada se rude u Bosni prvi put spominju). Ako se si
gurno zna da je napuljsko-aragonski kralj Alfons V 1452. g. tražio majstore — rudare od bosanskog
kralja i hercega Stjepana, ne bi bilo ništa neobično da, više od sto godina ranije bosanski vladar,
u želji da uveća dohotke, traži stručne rudare na strani.
S ubjedljivim razlozima Dinić smatra da su Sasi relativno brzo asimilirani u domaćem stanovništvu i da je u tom procesu
naziv „Sas" gubilo svoje etničko i dobivalo profesionalno obilježje, te je naziv „Sas" ili „Sasin" označavao rudare bez obzira na
etničko proijeklo (ibid., str. 25—26). Skrećemo pažnju na slučaj transformacije značenja imena „Vlah" koje je prvobitno
označavalo etničku pripadnost, a zatim, u procesu asimilacije, dobija značenje pastira, stočara uopće.
iosa ^Q djelatnosti domaćih trgovaca upor.: D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, Djela naučnog društva BiH,
knj. XVIII, Sarajevo, 1961, 108-132; R. KoBa^eeuh--Kojnh, rpadcua mcejba, 167 — 191.]
110
Listine, V, str. 20. Isto tako, spomenuti su trgovci kralja Tvrtka II. Listine, VIII, str. 174.
111
Jorga II, str. 305—306 (23. II 1432).

57
njegovi vojnici, koji su se u vrijeme ugarske invazije kao posada nalazili u Bobovcu i drugim gradovima,
provalili u Podvisoki i opljačkali kuće Dubrovčana, dok su poštedjeli kuće Bosanaca i bosanskih
trgovaca112. U pismu Sandalju Hraniću 23. V 1415. Dubrovčani govore o nekim potraživanjima jednog
njihovog trgovca „u vašem trgu Goražda", koja se, sigurno, odnose na neke goraždanske građane; a u
drugom pismu iz tog vremena spomenuti su „Olovljani", građani grada Olova, naporedo sa
Dubrovčanima koji su tada boravili i u tom mjestu113. Našu predstavu
0 gradskim naseljima i njihovoj aktivnosti dopunjuju, makar i posredno, podaci
sadržani u tekstu već citiranog ugovora iz godine 1449. o zajedničkom trgovanju,
sklopljenog između bosanskog kralja Stjepana Tomaša i Nikole Trogiranina 114:
Trogiranin se obavezuje da će držati po jedan dućan („štacun") u Splitu, u Foj-
nici i u Jajcu, a kralj će mu dati ,,Kyhe y HauiHX MHCTHX FAH *iy 5y#e noTpaSoBaTK";
kraljev ortak će „tržiti" na sve četiri strane, dok se kralj obavezuje da će sve pot
rebe svoga dvora podmirivati ,,u tih štacunih" i plaćati „kako i inim trgovcem".
Navedeni izrazi bacaju nešto svjetla na način trgovanja i ukazuju na funkciju odre
đenih naselja ili „mjesta" gdje se roba nudila „na prodaju". Činjenica, pak, da se
1 sam kralj neposredno i sa znatnim ulogom angažovao u jednom trgovačkom
poslu kazuje ponešto o tome koliko je trgovina, kao već ustaljena privredna grana,
pružala dobre izglede na dobit i koliko su ovi izgledi davali podsticaja ovom zani
manju čiji je nosilac bio građanski sloj stanovništva. U jednoj predstavci hercega
Stjepana koju su, početkom novembra 1455, njegovi poslanici izložili mletačkoj
vladi, trgovački sloj stanovništva u hercegovom gradu Novom (Herceg-Novi)
nazvan je „građanima" (cives); poslanici su tada, prema uputstvima svoga gospo
dara, tražili, među ostalim, „slobodni list" za njegove građane u Novom (unam
litteram gratiosam civibus domini nostri ducis in Nova civitate constitutis), da
bi mogli slobodno nabavljati potrebnu „robu" po svim, za njih povoljnijim, trgo
vima i dopremati je morskim putem bez ometanja od strane mletačkih pomorskih
vlasti115.
Malo smo obaviješteni o učešću zanatstva u privrednoj aktivnosti gradskih naselja, a još manje o
mjestu i udjelu zanatlija u strukturi građanskog sloja stanovništva. Možemo samo, sa dosta sigurnosti,
pretpostaviti da se zanatstvo sporo odvajalo od sela i da je zanatska proizvodnja velikim dijelom do kraja
trajanja bosanske države ostala vezana za feudalna vlastelinstva i samo u nekim svojim granama u većoj
mjeri prodirala u gradska naselja i uključivala se u privredni život grada.
U razmatranju pitanja mjesta i uloge zanatstva u formiranju građanskog sloja stanovništva, samo sa
izvjesnom ogradom, možemo uzeti u obzir i strane zanatlije koji se od druge polovine XIV stoljeća sve
ćešće spominju u bosanskim naseljima. Pri tom treba napomenuti da su od stranaca, koji su se
povremeno ili stalno bavili zanatskim zanimanjem u raznim bosanskim mjestima, daleko najbrojniji bili
Dubrovčani; no ne treba potcijeniti ni udio ljudi iz drugih primorskih gradova koji su u susjednoj Bosni
nalazili mogućnosti rada i zarađivanja116.
111
Diplomatarium Ragusanu'm, str. 194.
113
IJosejbe u uuc.ua, I, l^str. 292.
114
Vidi nap. 87.
Svaka strana uložila je u posao po 6.000 dukata na 5 godina s tim da ortaci dobit ili eventualni gubitak dijele po pola
(CojioBJeB, Odadpanu cuo.uenuifu, str. 213 — 214).
115
Listine X, str. 71 (7. XI 1455).
116
Vidi JI. KoBa^eBiih, Tlpujioi upoyma8aiby 3anaiUcmea, str. 263 i dalje.
[O domaćim i stranim zanatlijama u bosanskim gradskim naseljima: J\. Kh -Kojiih, FpadcKa tiace/ba. 201—222.]

58
Nema sumnje da su ovi stranci - mislimo na prvom mjestu na Dubrovčane - mnogostrano uticali na
razvitak gradske privrede i znatno doprinijeli unapređenju zanatstva, no oni nisu, boraveći u stranoj
zemlji, prestajali da budu građani svaki svog grada, što im je nametalo dužnost da žive i međusobne
odnose uređuju prema propisima koje su određivale njihove, a ne bosanske vlasti. Dubrovački građani
zanatlije, trgovci, zakupnici - rasuti u većim ili manjim grupama po mnogim bosanskim, mjestima,
sačinjavali su pojedine, na čvrstoj uzajamnosti formirane, kolonije na čelu sa konsulom koga je
postavljala dubrovačka vlada; konzulu je davano puno ovlaštenje da, zajedno sa dvojicom izabranih
sudija, sudi i presuđuje u svim sporovima koji bi izbili među pripadnicima njemu povjerene kolonije;
njemu je povjeravana i dužnost da pazi da Dubrovčani, pod prijetnjom kazne, ne iznose svoje međusobne
sporove pred ma koju drugu vlast van vlasti njegove i njemu dodijeljenih sudija117. Okupljeni u svojim
kolonijama kao izdvojene cjeline, zaštićeni međudržavnim ugovorima ili „starim običajima", uvijek pod
paskom i okriljem svojih vlada, strani privrednici u bosanskim gradovima, zanatlije i trgovci, bili su,
svakako, povlašteni u poređenju sa domaćim stanovnicima koji su se bavili tim zanimanjima, pa ih je bez
sumnje i svijest o svom posebnom i povoljnijem položaju držala po strani od procesa društvenog razvitka
domaćeg građanstva. Koliko su strani građani privrednom djelatnošću i privrednim interesima bili
povezani sa domaćim gradskim i ostalim stanovništvom, toliko su bili odvojeni od njega u dru-štveno-
političkom pogledu. Dubrovačka vlada uvijek je nerado gledala da se njeni građani koji su boravili u
stranoj zemlji uključe u život mještana više nego što zahtijevaju njihovi poslovi; u tom je išla tako daleko
da je, na primjer, svojim trgovcima u Sremskoj Mitrovici zabranila da postanu građanima tog grada 118.
Ne znamo ništa o privilegijama saskih rudara koji su u Bosnu pridošli iz strane zemlje, iz njemačke
(„teutonske") etničke sredine i nastanili se u mjestima gdje su postojali uslovi i mogućnosti privrednog
zanimanja u vezi sa rudarstvom. Nije, također, sigurno utvrđeno ni to iz kojeg su kraja zapravo došli,
kojim povodom i u koje vrijeme. Svakako nije na pouzdanom temelju zasnovano mišljenje koje pojavu
saskih rudara u Srbiji i Bosni dovodi u vezu sa provalom Mongola u Podunavlje početkom četrdesetih
godina XIII stoljeća kada su, sklanjajući se pred mongolskim ratnicima, napuštali svoja sjedišta u Erdelju
i prema pomenutom mišljenju, našli sigurnije područje rada u balkanskim zemljama 119. Što se tiče
bosanskih Sasa, skloni smo da pretpostavimo da ih je jedan od vladara, najvjero-vatnije Stjepan II
Kotromanić, izvjesnim povlasticama privukao u svoju zemlju sa svjesnom namjerom da pojača i proširi
eksploataciju rudnika i da u trgovački promet u većoj mjeri uključi proizvode rudarstva koji su upravo u
njegovo vrijeme počeli da privlače pažnju stranih interesenata. Iz njegova vremena potječe i prvi
autentičan spomen proizvoda rudarstva u Bosni — „zlata, srebra, bakra i drugih
117
Mon. Rag., III, 105. Ovdje navedeni podaci sadržani su u uputstvu koje je knez sa Malim
vijećem 8. VIII 1361. izdao novopostavljenom dubrovačkom konzulu u Sremskoj Mitrovici (in
Sancto Dvmitrio); po ovom modelu bile su uređene i veće kolonije dubrovačkih trgovaca i zanat
lija u Bosni; upor. Ugovor Stjepana Kotromanića i Dubrovnika od 23. X 1332; dno HMA tea^
ASBp«BidNHiiii 3 ApSr*'1111 CBOiMik S Bočne, rocn«AHNi» KdHh yv* Ht lll"') ntMđdii. Mon. Serb., 101—102.
V. i Mon. Rag., V, 340—42 (11. II 1332; i 8. III 1332.); upor. i Resti Chronica str. 132. ______^
118
Odluka Velikog vijeća od 7. VIII 1361: „. . . de precipiendo nostris mercatoribus con-
versantibus in Sancto Dvmitrio, quod ulio modo debeant se facere cives Sancti Dvmitrii". Mon.
Rag., III, 104.
119
O problemu dolaska saskih rudara u balkanske zemlje raspravlja M. JlHHHh, 3a ucuio-
pujy pydapciu«a, I, CTp. 23 — 25.
 59
metala" — u spoljnotrgovačkom prometu120 pa nije isključeno da su upravo njegovim nastojanjem veće ili
manje grupe iskusnih rudara sa strane bile uključene u rudarsku proizvodnu djelatnost koja je i u Bosni,
kao i u drugim, rudama bogatim, zemljama pružala dobre izglede na sigurnu dobit 121.
Saski rudari privučeni su u Bosnu povlasticama koje su im obezbjeđivale povoljne uslove života i
rada u novoj sredini i koje, sigurno, nisu bile manje od onih koje su prethodno uživali u starom kraju. Već
je VI. Skarić utvrdio da su „Sasi" koji su kao rudari došli k nama, donijeli svoje pravne običaje koje su im
priznali naši vladari srednjeg vijeka"122. Šta su obuhvatili ovi priznati pravni običaji saskih rudara na
području srednjovjekovne Srbije, sadržano je, uglavnom, u odredbama zakona o rudnicima despota
Stefana Lazarevića iz 1412. g. Za bosansko područje nisu poznati nikakvi podaci koji bi ukazivali na
postojanje ovakvih kodificiranih odredaba o rudnicima, ali iz drugih, utvrđenih činjenica može se sigurno
zaključiti da je pravni položaj saskih rudara u Bosni bio barem u osnovnim linijama sličan njihovom
položaju u rudarskim mjestima susjedne Srbije 128. Uostalom, da ponovno istaknemo, u osnovi kako
kodificiranih odredaba tako i nekodificiranih, ali u nekom pravnom obliku priznatih povlastica bilo je
rudarsko pravo koje su Sasi uživali u njemačkim rudarskim mjestima, što se jasno vidi iz njemačkih
naziva koji se od-*
JM
Na traženje trogirske općine Stjepan Kotromanić izdao je 7. X T339. povelju kojom je trogirskim građanima-trgovcima dao slobodu
trgovanja u njegovoj zemlji; tu se, kao predmeti trgovine, pored drugih proizvoda izričito spominju i gore navedeni proizvodi rudarstva (C. D. X,
str. 494—5). Na sasvim nepouzdanoj osnovi je kazivanje Lukarevića da su već u doba bana Kulina neki Dubrovčani držali pod zakup rudnike u
Bosni (Luccari, Copioso ristretto de gli annali di Ragusa. In Venetia 1605; str. 17).
[H. Pafloj^nh, IIoieiuaK pydapciu«a y Eocm sa epeMe KyjtuHa 6ana} IIpHJiO3ii 3a KH.H-»ceBHocT, je3HK, HcropHjv H đpojiKnop,
KH>. 26, CB. 1—2, Beorpafl 1960, 30—33.]
121
Uz ovu pretpostavku ukazaćemo na jednu analogiju: Aragonsko-napuljski kralj Alfons V,
u nastojanju da razvije eksploataciju rudnika u svojoj zemlji, obratio se 18. II 1452. god. pismom
bosanskom kralju Stjepanu Tomašu tražeći da mu pošalje 5 do 6 vještih majstora rudara pošto,
kako je obaviješten, u Bosni ima dosta (non paucos) takvih majstora. U isto vrijeme obratio se
s takvim zahtjevom i hercegu Stjepanu. (Thalloczv, Studien, str. 388. HM. JjHHHh, 3auciuo-
pujy pydapculea, I, str. 26, nap. 106). Spomenućemo i to da je Orbini smatrao da su saski (nje
mački) rudari došli u Srbiju na poziv kralja Stefana Uroša I, koji je, zahvaljujući rudnom blagu,
postao vrlo bogat (Kod Jlunuha, n. dj., str. 1). Pretpostavku da su vladari, u cilju usavršavanja,
i intenziviranja rudarske proizvodnje, „potražili rudare na strani", V. Skarić uzima kao činjenicu
koja se sama po sebi razumije (B. ĆKapHh, Ciuapo pydapcuo upaeo u uiexHUxa y Cp6uju u EOCHU
IIoceGHa H3flaH>a CAHY, CXXVII, Beorpafl 1939, str. 1).
122
B. CKapah, n. dj., str. 4. Sigurnu potvrdu za ovo mišljenje (koje je iznio i Jireček
u Die Bedeutung von Ragusa, str. 27) nalazi Skarić u tekstu Saskog zakona sultana Sulejmana
Zakonodavca, gdje se spominje neki stari zakon za koji se s razlogom pretpostavlja da se radi o
nekom „srednjovjekovnom zakonu koga su Turci preuzeli" in. dj., str. 5). Ova Skarićeva, naučno
osnovana, pretpostavka utvrđena je kao činjenica kada je pronađen i objavljen tekst jednog zakona
o rudnicima koji je, g. 1412, izdao despot Stefan Lazarević (H. Paflojtmh, 3auoH o pybnuuuMa
deciioiua Ciue^aua Jlaiapesuha, Eeorpafl 1962. Vidi i M. BeroBHh, Pydapcsa 6aiumuna y Cp6uju
y XV u XVI eeKy, Hiac CAHY, CCLXXX, Beorpa/j 1971, str. 2—4.
123
Vidi prethodnu napomenu.
[Srebrenica i rudnik Sase imali su poseban rudarski zakon, izdan od vojvode Kovača, koji su Turci preuzeli. Na kraljev zakon se pozivaju
turske odredbe iz 1489. godine, koje se odnose na rudnik Fojnicu i sela Deževicu i Dusinu. Kanuni i kanun-name za bosanski, hercegovački,
zvornički, kliski, crnogorski i skadarski sandžak, Monumenta turcica I, Sarajevo 1957, 14—18; M. EeroBHh, Tpaioeu namet cpedtbeeeKoeHoi
upaea y iuypcKUM upaenuM cuoMeHuuuma, HCTO-piijcKH laconnc, III, Beorpa^ 1952, 67—84; B. TivpJjeB, Kada u KOKO cy naciiiaAU
deciioiua Ciue<p"aHa 3OKOHU 3a Hoeo Rpdo, roflHiuitaK ^pyniTBa iicropiraapa, XX, CapajeBo 1974, 41—63; N. Beldiceanu, Les actes des
premiers sultans II, Pariš 1964.]

60
nose na pravne i tehničke pojmove u vezi sa rudarstvom i koji su, u našem jeziku prilagođenom obliku,
velikim dijelom ušli u našu rudarsku terminologiju124.
U težištu povlastica saskih rudara bilo je pravo na posebni sud, ovlašten da presuđuje u međusobnim
sporovima—veoma značajno pravo na kojem se s vremenom izgrađivao poseban status građana
nastanjenih u rudarskim mjestima. Takav sud (cura Teutonicorum) izričito je spomenut 1373. godine u
Fojnici, središtu sred-njobosanskog rudarskog bazena, a takve instance autonomne sudske vlasti postojale
i u drugim znatnijim rudarskim mjestima kao, na primjer, u Srebrenici i Olovu 1*5. Ove i druge povlastice
saskih rudara nisu bile obezbijeđene nikakvim međudržavnim ugovorima kao što je bio slučaj sa
povlasticama Dubrovčana u njihovim kolonijama. Potrebe i interesi gospodara zemlje zahtijevali su da se
unaprijedi rudarska proizvodnja i osiguraju što veći prihodi od rudnika pa su jedino tim potrebama i
interesima bile obezbijeđene i povlastice saskih rudara, koje su onda prećutno prelazile i na domaće
stanovništvo koje je u pojedinim mjestima bilo uključeno u rudarsku proizvodnju. Rad na istom poslu i
pod jednakim uslovima približavao je doseljenike domaćem življu te je prirodnim i, kako izgleda,
relativno brzim procesom došlo do etničke asimilacije i slaveniziranja Sasa 188. U tom procesu sigurno je
igrala ulogu i činjenica što su se Sasi kojih, inače, ovdje nikad nije bilo u velikom broju - trajno nastanili
u našim rudarskim mjestima prekinuvsi sve veze sa starim zavičajem i samim tim bili upućeni na
saživljavanje sa domaćim stanovništvom, dok su, na primjer, Dubrovčani, uglavnom trgovci i zakupnici,
samo privremeno, duže ili kraće vrijeme, s poslom boravili u Bosni i uvijek se na prvom mjestu os jećali
kao građani svoga grada, odgovorni pred zakonima Republike. Već u drugoj polovini XIV stoljeća ima
znakova započetog procesa slaviziranja Sasa i, u daljem toku vremena, naziv „Sas" ili „Sasin" sve manje
označava etničku pripadnost, a sve više određenu profesiju, tj. pripadnost rudarskom zanimanju bez
obzira na etničko porijeklo127. Proces etničke asimilacije odvijao se ovdje na sličan način i sa sličnim
rezultatom kao i u slučaju balkansko-romanskih Vlaha. Uostalom, snažan procvat bosanskog rudarstva u
prvoj polovini XV stoljeća ne bi se mogao zamisliti bez masovnog učešća domaćeg stanovništva, kako u
radu u rudnicima tako i u drugim poslovima u vezi sa rudarskom proizvodnjom. U masi domaćih radnika
nestajali su i posljednji tragovi stranih etničkih karakteristika, pa je M. Dinić sa sigurnošću mogao da
konstatuje da, „kada se kralj Alfons V početkom 1452. god. obraćao s molbom bosanskom kralju i
hercegu Stevanu Vukčiću Kosači da mu pošalju pet do šest iskusnih majstora, u Bosni već poodavno ne
nalazimo tragove Sasa128.
Iz tadanjih pisama napuljsko-aragonskog kralja Alfonsa V, upućenih kralju i hercegu, doznajemo da
je u to vrijeme na priličnoj cijeni bilo stručno znanje bosanskih rudara za koje se znalo i van granica
Bosne. U pismu bosanskom kralju, kojim traži rudarske stručnjake za potrebe svoje zemlje, kralj Alfons
ističe kako se na to odlučio „jer smo" — kaže — „doznali da u vašim zemljama ima ne mali broj ovak-
124
BJI. CKapnh, Cuiapo pydapcKo upaeo u mexuuKa, str. 3 i passim. Tu su navedeni brojni primjeri tehničkih naziva njemačkog
porijekla.
185
M. JjHHHh, 3a ucuiopujy pydapciuea, I, 10, 11, 17.
126
M. fliiHHh, n. dj., 10—12; tu su navedeni primjeri koji pokazuju „kako se oni (tj.
Sasi) postepeno utapaju u sredinu i kako rudarstvo prelazi u ruke domaćih ljudi" (str. li).
127
Upor. M. flHHHh, n. dj., str. 24—25.
128
Isto, str. 26.

61
vih dovoljno iskusnih majstora" (cum huiusmodi magistros satis expertos . . . in vestris terris esse non
paucos intellexerimus); dodao je i to da će ovi stručnjaci biti „tretirani na najbolji način tako da se kasnije
neće kajati što su došli"129.
Povlastice, koje su prvobitno uživali saski rudari, prenosile su se, prećutno» i na domaće
stanovništvo, zaposleno u raznim granama rudarske privrede i nastanjeno u pojedinim rudarskim
mjestima, štaviše, kako na osnovu svojih ispitivanja pretpostavlja M. Dinić, „izgleda da je jačanjem
ostalih gradskih naselja započeo bio proces prenošenja organizacije gradske uprave po saskom uzoru i na
njih."1S0 No, nije dovoljno jasno koliko su prava na povlastice „po saskom uzoru" bila određena i
uslovljena ekonomsko-društvenim položajem pojedinih kategorija ljudi angažovanih u rudarskoj privredi
kao što, također, nije jasno koliko su ovim povlasticama bili obuhvaćeni i oni građani rudarskih (i drugih)
mjesta koji se nisu bavil1 rudarskom privredom, nego drugim zanimanjima, recimo zanatima i trgovinom.
Sliku o pravnoj diferencijaciji gradskog stanovništva srednjovjekovne Bosne možemo u najopštijim
crtama stvoriti samo na osnovu posrednog zaključivanja iz datih podataka i na osnovu analogija i
upoređenja sa bolje poznatim stanjem u drugim zemljama onog vremena.
U osnovi povlastica stanovnika pojedinih gradskih naselja bilo je pravo na njihovo učešće u
upravnim i sudskim poslovima grada uz ograničenu ingerenciju feudalne vlasti koju je predstavljao knez
(comes), a ponekad, pored kneza, i vojvoda. Iz izvora znamo za postojanje ovakvih oblika gradskih
povlastica u Fojnici i Olovu i, osobito, u Srebrenici, dakle, u onim gradskim naseljima gdje se rudarska
proizvodnja bila razvila do većih razmjera. Nije, ipak, isključeno da je sličnih povlastica bilo i u drugim
većim gradskim naseljima, što bi se moglo naslutiti iz navedenog primjera grada Zvornika 130a. No,
svakako, brojni podaci koji se odnose na grad Srebrenicu daju, u poređenju sa drugim naseljima, najviše
mogućnosti da približno sagledamo kako su gradske povlastice izgledale u praksi.
Koliko se iz poznatih primjera grada Srebrenice može vidjeti, u raspravljanju sudskih sporova
učestvuju redovno predstavnici građana koji se nazivaju „purgari". Jasno je da sam termin „purgari"
ukazuje na strano njemačko porijeklo i u doslovnom smislu znači isto što i „građani" (Biirger, cives).
Ovaj termin prvobitno se odnosi
 ias
L. Thalloczv, Stuđien, str. 388. M. Dinić je u građi Dubrovačkog arhiva (Diversa notariatus) našao i objavio jedan
dokumenat (od 1. V 1452) iz kojeg se vidi da se radilo o rudarskim majstorima visoke stručnosti. To je ugovor između izaslanika
napuljsko-aragonskog kralja i jednog Dubrovčanina koji je primio obavezu da pode ,,u Bosnu ili Srebrenicu" (quod debeat se
transfere et ire in partibus Bosine aut Strebernize); tamo će nastojati da pronađe 3—6 „dobrih majstora" (tres in sex bonos
magistros) „koji znadu da istražuju srebronosne žile" (qui scint (sic) querere venas argenti), da iskopaju i obrade rudu i „koji
znadu odvojiti srebro na uobičajeni način i kako to rade majstori u Bosni ili Sklavoniji", tj. Srbiji (qui ... sciunt dividere argentum
prout est moriš et faciunt magistri de Bosina aut de Sclavonia); rečeni majstori poći će u Napulj, ,,a zatim su obavezni da pođu da
istražuju srebronosne žile svuda kamo ih uputi kralj po čitavom svom kraljevstvu" (et postea teneantur ire ad perquirendum venas
argenti ubi per maiestatem regis fuerit eis comissum in toto suo reamine) M. flHHHh, n. đj., str. 26, n. 106.
130
N. dj., str. 18. i nap. 73. Trag koji upućuje na ovakvu pretpostavku nalazi Dinić u jednom podatku 12 1426. g. koji se
odnosi na Zvornik, gdje nije bilo nikakve rudarske aktivnosti; tu je spomenut jedan zvornički građanin sa nazivom „purgar" —
terminom koji ukazuje na sasku pravnu terminologiju.
130a JQ gradskim naseljima u okvirima feudalne države, upor.: JI. rpadcKa uace/ba, str. 245—
247.]

62
na doseljene Sase kao građane sa posebnim pravima i povlasticama 131, no s vremenom je prelazio i na
domaće stanovnike nastanjene u rudarskim mjestima. Od kraja XIV stoljeća, ukoliko se spominju, purgari
su redovno domaći ljudi sa tipično slovenskim imenima; među njima je, naravno, moglo biti i potomaka
odavno slaviziranih Sasa132.
Teško je odrediti pravi sadržaj pojma „purgari". Jireček je smatrao da se ovaj naziv odnosio samo na
jedan broj građana, i to na one koji su sačinjavali autonomni sud - purgar je, dakle, isto što i sudija
autonomneg suda133. Prema mišljenju M-Dinića, „Jireček je imao potpuno pravo kada je ograničio pojam
purgara na jedan određen manji broj ljudi"131. Oslanjajući se, pored ostale građe, na jedan novi podatak iz
1452. god., Dinić je sa sigurnošću zaključio da su „purgari, u stvari, sačinjavali gradsko veće koje je sa
knezom i vojvodom upravljalo svim gradskim poslovima" i da se to tijelo „sastojalo iz 12 purgara" 135.
Primjeri koje navode spomenuti autori u potvrdu svog mišljenja jasno pokazuju da su purgarima nazivani
nosioci sudskih i drugih funkcija autonomne vlasti u rudarskim mjestima, prvenstveno u Srebrenici; ali
isti primjeri ne isključuju ni mogućnost da se imenom purgara nazivao uopće sloj građana koji su uživali
povlastice. Naziv su donijeli Sasi i u početku se samo na njih odnosio da se postepeno, zajedno sa saskim
povlasticama, proširi na širi sloj građana. Izrazi ,,curia Teutonicorum" (Fojnica) i „curia purgarorum"
(Srebrenica)136 ne može se, po našem mišljenju, odnositi samo na službujuće organe autonomne sudske
vlasti nego, prije svega, na stanovnike koje ti organi predstavljaju, to jest na Sase (ili Teutonce) u prvom,
na građane (ili purgare) u drugom slučaju. Izgleda nam, također, da izraz „svi purgari srebrenički" 137
označuje isto toliko građane koliko i njihove predstavnike u javnim poslovima

131
BJI. CKapHh (n. dj., str. 6), pozivajući se na H. Ermischa („Das sachsische Bergrecht
des Mittelalters"), upozorio je da su ,,u zemljama njemačkog rudarskog prava, uporedo sa rudar
skim uredbama izdavane i gradske naredbe (Stadtrechte) rudarskih varoši kao što je bilo u Iglavi
u Moravskoj u Šemnicu u Ugarskoj ..."
Na slične gradske povlastice u rudarskim mjestima Balkana pokazuje Zakon o rudnicima despota Stefana Lazarevića iz g.
1412; g. 1434. spomenut je u jednom savremenom izvoru „Zakon grada Novog Brda" (Gr. HoBaKOBHh, 3UKOHCKU
cuoMenuifu cpucxux dpotcana cpedneia eeua, Eeorpan 1912, str. 88, Br. VIII), a možda isti smisao ima i „srebrenički zakon" koji se
spominje 1445 (?) Mon. Serb-, str. 437.
[Upor. nap. 123.].
132
M. JjHHHh (». dj., str. 17 i 18) iz dubrovačke grade navodi ova imena purgara: God.
1381. Svetko; g. 1395. Bogavec Radanović, g. 1423. Vukosav, Radivoj, Divoje, Nikut; g. 1433.
Stanoje i Nikola Doberkovići (svi purgari iz Srebrenice); g. 1440. Ivan Marković, purgar iz Olova.
133
,,U rudarskim varošima sudio je vojvoda ili ćefalija zajedno sa purgarima, tj. saskim
varoškim sudijama" (K. Jape^eK, Hciiiopuja Cp6a, I, str. 429); „Sasi su imali svoju autonomiju
i svoje sudije — purgare (Isto, str. 407); „. . . kolegija saskih sudija koji su se zvali purgari" (K.
JupeneK, Mciuopuja Cp6a, II, str. 414). Ovdje je Jireček odstupio od svoje ranije postavke u
kojoj je purgare izjednačio sa saskim varoškim stanovništvom: „Sasko varoško stanovništvo zvalo
se ili njemačkim izrazom purgari (građani) ili talijanskim borghesani" (Trgovački drumovi i rud
nici, str. 73).
134
M. JjHHHh, 3a uciuopujy pydapciuea, I, str. 14.
135
Isto, str. 16—17 i nap. 67 (tu je podatak gdje se spominju „XII borgesani" i na drugom
mjestu teksta „XII boni homini de borgo de Strebinica" u funkciji „purgara". Treba uzeti u
obzir i druge izvorne podatke koje Dinić donosi na str. 15—19 u napomenama 60—78.
136
K. JnpeiieK, Hciiiopuja Cp6a, II, str. 407.
137
K. jHpeieK, CiioMeHUUu cpucKU, CnoMeHHK 11, 1890, str. 86.

63
grada138. Izrazi „purgari", „građani", „borghesani", „dtadini", na koje nailazimo u podacima o
Srebrenici139, imaju svoje uže i svoje šire značenje; u ovom širem značenju odnose se na onaj dio
stanovništva koji je bio obuhvaćen povlasticama i u gradskim organima vlasti bio predstavljen ljudima iz
svojih redova. Na pripadnike ovog društvenog sloja odnosi se naziv „građani" (cives); oni se u ukupnoj
masi gradskih stanovnika (habitatores) ističu, prije svega, svojim ekonomskim stanjem a po tome i
društvenim uticajem. U ovu kategoriju stanovništva ulazili su ljudi raznih zanimanja - ne samo
privrednici u oblasti rudarstva nego, također, trgovci i zanatlije, koje su osobito privlačila rudarska
mjesta140.
Koliko se zna o ustanovi suda (curia) u rudarskim mjestima, u njoj su bile sjedinjena samoupravna
prava građana ne samo iz oblasti sudstva nego i iz nekih grana upravne službe. Iz poznatih slučajeva, koji
se odnose mahom na Srebrenicu, vidi se da su gradske povlastice bile pod kontrolom feudalne, odnosno
državne vlasti koju predstavljaju vojvoda ili knez ili, pak, i jedan i drugi zajedno; oni, zajedno sa
dvanaest „purgara" koji predstavljaju građane u sudskim i upravnim poslovima grada, donose rješenja i
brinu se o njihovom izvršavanju. Ovako složeno tijelo moglo bi se nazvati gradskim vijećem, iako ovaj
naziv ne nalazimo nigdje u izvorima141. U zakonu o rudnicima despota Stefana iz 1412 g. spominje se, u
vezi s Novim Brdom, „sabor gradski" bez navođenja njegovih nadležnosti i njegovog sastava142.
Vjerovatno je da je ovakva ustanova gradskog predstavništva bila zavedena i u Srebrenici, koja je upravo
tih godina došla u posjed despota. Možemo samo, sa dosta vjerovatnosti, pretpostavljati da je 1 ovaj skup
građana iz svoje sredine birao članove gradskog suda (purgare) 143, ali, izgleda, ne bez izvjesne ingerencije
državne
138
Ovakav smisao ima sličan izraz dubrovačke kancelarije gdje često nailazimo na formulu „knez, vlastela i sva obćina grada
Dubrovnika"; tu se pod „vlastelom" i „svom obćinom" podrazumijeva kako povlašteni sloj gradskog stanovništva tako i njegovi predstavnici u
vijećima i organima gradske uprave.
138
M. flHHHh, n. dj., str. 14—15.
140
U jednom podatku iz novembra 1437. koji se odnosi na Srebrenicu naporedo se nalaze
izrazi „stanovnik" (habitator) i „građanin" (civis) obilježavajući dva različita pojma; u istom
podatku jedan zanatlija (faber), stanovnik Srebrenice, naveden je kao građanin; mješoviti sud,
sastavljen od Dubrovčana i srebreničkih purgara donio je, naime, presudu „contra Ratchum
fabrum habitatorem et civem Strebernize . . ." (M. flHHHh, n. dj., str. 20).
Samo se po sebi razumije da su u kategoriju građana ulazili i trgovci nastanjeni u gradu. U povelji Stjepana II Kotromanica od 7. X 1339,
kojom daje povlastice Trogiranima, čak se izjednačuju pojmovi „trgovci" i „građani" („. .. mercatores seu cives vostri ..."). C. D. X 494. I u
mletačkim dokumentima koji se odnose na uslove trgovanja u Bosni često se, jednim ustaljenim izrazom, zajedno navode „građani i trgovci" —
kao da se ovakvim povezivanjem ovih pojmova željela istaći njihova srodnost ako ne i identičnost, (v. npr., Listine, V, 109, god. 1407: „cives et
mercatores nostros"; VIII, 84, god. 1421: „mercatoribus et civibus nostris"; VIII, 176, god. 1422: „mercatores et cives nostri".
141
M. Dinić ne sumnja da je, barem u Srebrenici, postojala ustanova gradskog vijeća («.
dj., 94). H. PaflOJUHh, 3aKou opydnuifUMa, čl. VIII, str. 52—53; M. BeroBHh, n. dj., str. 25.
142
H. Pafflojmih, 3OKOH O pydnutfUMa, str. 57; M. EeroBHh, n. dj., str. 25. VI. Skarić
je upozorio na jedan podatak iz „Saskog zakona" sultana Sulejmana iz g. 1536/37. gdje se govori
o nekom skupu ljudi zaposlenih u rudarstvu koji se održavao u prisustvu turskih vlasti. Prema
Skarićevom tumačenju turskog teksta koji se na to odnosi, na tom skupu učestvovali su, pored
turskih službenika, samo stanovnici mjesta vezani za rudarsku privredu, ali ne i rudarski radnici
(kopači) koji su dolazili iz daljih mjesta u okolini. „Stanovnici rudarskih mjesta mogli bi biti oni
građani za koje je važio gradski zakon njihova mjesta. Te zato koliko mjesta toliko zakona", zak
ljučuje Skarić (n. dj., str. 7).
143
M. Begoviću „izgleda da je sabor birao i članove gradskog veća" (n. dj. 25), dok Dinić
o tome govori suzdržljivo i konstatuje da se „ne može ustanoviti kako su postajali purgari (tj.
članovi suda ili gradskog vijeća) — izborom građana ili postavljanjem od vlasti" ((n. dj., str. 94).

64
vlasti. Na to ukazuje ovaj podatak: U nekom parničenju pred sudom purgara u Srebrenici 1457. god.
tužitelji su postavili svoje obrazložene zahtjeve izražavajući pouzdanje u „božju pravdu" i „gospodina
despota sud"144. Sud purgara (curia purgarorum) bio je, dakle, u isto vrijeme i sud vladajućeg poglavara
države koji sigurno nije dopuštao da gradske povlastice iziđu iz okvira njegovih interesa. Ovakvi odnosi
između ova dva faktora javne vlasti u Srebrenici nisu se, vjerovatno, bitno mijenjali sa promjenom
državnog suvereniteta nad gradom koji je često bio predmetom sporova i sukoba između bosanskih
kraljeva i srpskih despota. Sud je vodio postupak i donosio presudu „po zakonu mjesta" 145, po posebnom,
dakle, zakonu koji je važio samo za određeno mjesto, u ovom slučaju za Srebrenicu. U nedostatku
izvornih podataka ne može se ništa sigurno reći da li su u drugim rudarskim mjestima srednjovjekovne
Bosne, na primjer, u Fojnici ili Olovu, postojali ovakvi posebni „zakoni mjesta" po kojima je sudio mjesni
„sud purgara" ili se sudilo po naslijeđenom običaju koji je u praksi sticao zakonsku snagu.
Iz odredaba Zakona o rudnicima despota Stefana iz 1412. g. koji je, sigurno važio iza Srebrenicu,
kao i iz „Saskog zakona" sultana Sulejmana iz 1536/37 g., koji je, kako je nesumnjivo utvrđeno, preuzeo
mnoge zatečene odredbe iz vremena prije turske okupacije i koji je bio primjenjivan i u Bosni, kao i u
drugim balkanskim zemljama pod turskom vlašću, može se steći neka predstava o položaju najam nih
radnika u rudarskoj proizvodnji. Treba spomenuti da je iz rudarske proizvodnje priticao siguran i vrlo
značajan prihod u „komoru" (blagajnu) naših srednjovjekovnih vladara kojima je, stoga, bilo mnogo stalo
da se produktivnost rada u rudnicima održava na zadovoljavajućoj visini. Fiskalni interesi vladara
zahtijevali su izvjesne obzire prema najamnim radnicima u rudnicima, što je došlo do izra žaja i u nekim
odredbama pomenutih zakona145*. Koliko se može vidjeti iz tih odredaba, radnici-rudari („rupnici"),
topioničari, kovači i, uopće, trudbenici na raznim poslovima u vezi sa kopanjem i prerađivanjem ruda
imali su neke povlastice koje su imale da doprinesu većoj i sigurnijoj produktivnosti rada. Ovamo su
spadale izvjesne olakšice u snabdijevanju rudnika, a zatim mjere u cilju zaštite rudara na poslu u rudniku,
kao i odredbe koje su rudarskim radnicima imale da obezbijede realizovanje zarađenih nadnica bilo u
novcu ili u odgovarajućem naturalnom iznosu144. Ove i slične mjere, preduzete u korist rudarskih radnika,
imale su, bez sumnje, svrhu da se iskusni i vješti rudari, do kojih se nije lako dolazilo, zadrže na poslu jer
je o njihovoj vještini i vrednoći, a i o njihovoj fizičkoj kondiciji zavisila produktivnost, po tome i visina
čistog dohotka od rudarske proizvodnje. Ne znamo koliko su ove posebne zakonske mjere stvarno i
dosljedno primjenjivane u praksi i koliko su doprinosile podizanju profesionalne samosvijesti poslenika u
ovoj zna-
141
Tlose/be u uucjua, I, 2, str. 431.
115
U prethodno navedenom dokumentu (nap. 144) od 10. novembra 1457, koji se odnosi
na jedan sudski slučaj krađe raspravljan u srebrenićkom sudu, kaže se za optužene, ako zakletvom
ne dokažu svoju nevinost ,,da su krivi po zakonu mjesta što ih zakon pokaže" (Iloee/be u uucjua,
I, 2, str. 433).
U jednoj nedatiranoj povelji despota Đurđa kojom Dubrovčanima potvrđuje ranije privilegije, spominje se srebrnički
zakon koji su imali za despota Stefana (Mon. Serb., str. 437). Ovdje se, sigurno, ne radi o zakonu po kojem se u Srebrenici sudilo
o krivičnim djelima nego o specijalnim povlasticama koje su Dubrovčani uživali u svojim trgovačkim poslovima u Srebrenici.
Uporediti: . . . i ^SiipouMJuE ,\,<) JKHBS \S,nCK0,Mii 3iiUAW/nh 8 wi\h 3JKONS 8 npBUMih ... Mon. Serb. str. 102. I ovdje „zakon prvi" nije ništa
drugo do povlastica data Dubrovniku od ranijih humskih vladara.
145a
[S. Ćirković, Dubrovčani kao preduzetnici u rudarstvu Srbije i Bosne, Acta historico--oeconomica Iugoslaviae, 6,
Zagreb 1979, 1—20].
116
M. BeroBHh, n. dj., str. 20—25. H. Pa^ojlah, 3aiwH o pyduuu.uMa, na više mjesta.

65
čajnoj privrednoj grani. U svakom slučaju, sami propisi nisu uvijek bili u stanju da zaštite rudarske
radnike od zloupotreba koje su znale da izazovu i oštrija reago-vanja. Jedan slučaj pobune srebreničkih
rudara — „srebrodjelaca" zabilježen je pred kraj života despota Stefana Lazarevića, u proljeće 1427. g.:
Pobunjeni rudari uspeli su se u sjedište uprave rudnika i ubili despotova službenika vjerovatno zbog težih
zloupotreba povjerene mu vlasti na štetu rudara. Buna je uzela tolike razmjere da je sam despot s
vojskom morao da dođe u Srebrenicu da bi stišao nemire, primjenjujući pri tom najoštrije mjere14*.
U srednjovjekovnom bosanskom društvu građanstvo kao društvena kategorija počinje da se osjeća
najprije i najsnažnije u važnijim rudarskim mjestima gdje su stare „saske" privilegije predstavljale osnovu
na kojoj su se izgrađivala neka posebna prava građana. Sama činjenica da su građani ovih mjesta postigli
izvjesnu, iako ne i potpunu, autonomiju u sudstvu i upravi ukazuje na tendenciju razvitka u pravcu
izdvajanja gradskog stanovništva iz nadležnosti feudalnih gospodara. No u nedostatku izvornih podataka
ne možemo odgovoriti na pitanje da li je i koliko je ovaj proces, započet u rudarskim mjestima i izrastao
iz posebnih uslova rudarske proizvodnje, zahvatio i druge, u trgovačkom prometu važnije, gradove, kao
što su bili, recimo, Foča, Goražde, Višegrad i Zvornik u Podrinju ili Visoko u srednjoj Bosni. Za sada
nema pouzdanih tragova koji bi sa izvjesnom sigurnošću upućivali na to da su građani ovih mjesta imali
nekog udjela u funkcionisanju gradske uprave i sudske vlasti koju je, inače, vršio knez (comes) kao
opunomoćenik i predstavnik vladara ili feudalnog gospodara grada. Moraćemo se, u ovom pitanju,
zadovoljiti pretpostavkom koju je, svestrano sagledavajući problem, postavio M. Dinić kada je
konstatovao da je „jačanjem ostalih gradskih naselja započeo bio proces prenošenja organizacije gradske
uprave po saskom uzoru i na njih" i da je taj proces bio „presečen dolaskom Turaka" 148. No, svakako taj
proces, kako po svemu izgleda, iiije daleko odmakao. Građanstvo srednjovjekovne Bosne nije se kao
ekonomsko--društvena snaga i kao faktor političkog života bilo razvilo do takvog stepena da bi se moglo
konstituisati kao društveni stalež sa svim staleškim obilježjima koja su karakteristična za onovremene
gradove u razvijenijim zemljama. Nigdje se na bo-sansko-humskom području, pa ni u primorskim
gradovima Novom i Drijevima, nije stvorila ustanova koja bi po organizaciji, funkcijama i kompetenciji,
ma i približno, odgovarala gradskim komunama evropskih gradova. Rijetki su bili gradovi koji su, slično
kao Srebrenica, postigli makar i ograničenu, od feudalne oblasti kontrolisanu, autonomnu organizaciju
uprave i sudstva148a. Daleko najveći broj
147
M. JJJHHHh, n. đj., str. 59—61; tu su iskorišteni svi podaci o ovom događaju koji je
i dalje ostao dosta nejasan. Izgleda da su u to bili umiješani i Dubrovčani, nezadovoljni despo
tovina fiskalnim mjerama na njihovu štetu (isto, 62—-63).
 148
M. JjHHHh, n. đj., str. 18; tu je, u vezi s navedenim mišljenjem, donesen podatak u
kojem je u nekom testamentu sačinjenom 1426. u Zvorniku (Pod-Zvonik) po imenu spomenut
jedan „purgar" — ali se u podatku ništa ne kaže da li je taj „purgar" građanin Zvornika i, ako
jeste, da li je obični građanin kao i ostali ili je član „Vijeća purgara". Đesanka Kovačević-Kojić
"dopušta mogućnost „da je i u Goraždu postojalo vijeće koje je sa knezom vodilo upravne poslove";
ovu mogućnost zasniva na jednom podatku iz g. 1449, prema kojem je dubrovačka vlada tražila
da joj se dostave neki pisani akti goraždanskog kneza i viđenih ljudi tog mjesta („litteras a comite
de Gorasde et ab optimatibus dicti loci") (Desanka Kovačević-Kojić, O knezovima u gradskim
naseljima srednjovjekovne Bosne, Radovi Filozofskog fakulteta, VI, Sarajevo 1971, str. 341, nap.
59). Podatak je popraćen autorovim komentarom^ gdje se kaže da „nije potpuno jasno šta se krije
iza ovoga ,ab optimatibus dicti loci' "; ipak, autor smatra da je „vrlo vjerovatno da se radi o nekom
vijeću", no, po našem mišljenju „optimates dicti loci" može više da znači „ugledni" ili „viđeni"
ljudi tog mjesta.
«'a [Upor. nap. 130 a.]

66
gradskih naselja spadao je u feudalni posjed i bio pod neposrednim režimom feudalnog gospodara. Kralj
Stjepan Tomaš darovao je 1446. g. vlasteli Dragišićima, pored mnogih sela, i četiri grada sa naseljima u
podgradu (među ostalim rpdA — H Bdpouib HoAiiMSMh, r$&ŁK TdđiuKH H no^d-Hii GpHA<» Bdpoiu itd.); sve ove e, mm, ctM
H BCdKd npHXOAWJJ<»), Kd w-T-ora n^Hcrot A8 KdTŁ H NHI A«X*TKE kralj daruje pomenutoj vlasteli H HHXh wcTddo<vis, s BHKh BHKO/tih
3d ndErHeHHTo)149. Prema ovom primjeru, gradska naselja (varoši) u posjedu vlastele spadala su u njihovu
baštinsku svojinu ili „plemenito" isto tako kao i njihov zemljišni posjed. A dobro je poznato koliko je
neposredna vlast i vlasnost feudalaca nad gradskim naseljima predstavljala prepreku društveno-
političkom razvitku građana.
Gradska privreda srednjovjekovne Bosne, i pored nesumnjivog napretka, ostala je, u poređenju sa
naprednijim zemljama, nedovoljno razvijena i do kraja trajanja države nije dospjela do onog stepena
razvitka i procvata na kojem građanski, a posebno trgovački sloj stanovništva postaje svjestan svoje
ekonomske moći i, oslanjajući se na tu moć, ističe pretenzije na posebno, društveno-politički određeno
mjesto i ulogu u feudalnom društvu. Profit, koji je ostvarivan u ukupnoj privrednoj proizvodnji, više je
doprinosio akumulaciji kapitala u Dubrovniku nego u privredi bosanskih i humskih gradova. Zahvaljujući
jakom kapitalu, iskustvu i razgranatim vezama, Dubrovčani su držali u svojim rukama sva glavna ušća u
koja se slijevao najveći dio profita od viška proizvoda bosanske zemlje, dok su domaći ljudi, bilo kao
ortaci dubrovačkih trgovaca, bilo kao posrednici ili kao samostalni privrednici, i po snazi kapitala i po
preduzimljivosti igrali manje značajnu ulogu. Nema primjera da je neki bosanski građanin raspolagao s
tolikim kapitalom da bi se, ma i približno, mogao mjeriti s krupnom vlastelom koja je, ipak, voljela da
svoj novac deponira u dubrovački „komun" uz kamate od 5%; a ukoliko su se feudalci, pa i sami vladari,
aktivno bavili trgovinom sigurno su se, kao što se radilo i u drugim zemljama, koristili svim
preimućstvima svoje vlasti i svim privilegijama svog društvenog položaja i u trgovačkom prometu
nastupali kao jako povlašteni konkurenti na štetu trgovaca iz reda građana 150. Svoj dvor vlastela
snabdijeva najčešće nepo-
141
Mon. Serb., str. 439—440.
150 poretj izvoza viškova stoke i stočnih proizvoda koje su na ime feudalne rente primali od svojih podanika, zemljoradnika
i stočara, feudalci, uključujući i vladare, bavili su se i trgovinom u pravom smislu riječi, to jest preprodajom robe. Upadaju u oči
vrlo česte nabavke žita u Dubrovniku za račun bosanske i humske vlastele, što sigurno nije nabavljano za vlastite potrebe, koje
su, bez sumnje, bile i preko mjere podmirivane davanjima njihovih seljaka. Zanimljivo je da su se ove nabavke vršile najčešće u
zimskim i proljetnim mjesecima kada već ponestaju zalihe žita u kućanstvu širokih slojeva stanovništva i kada se na domaćem
tržištu mogao na ovoj vrsti robe ostvariti dobar profit, tim više što je sigurno i u Bosni, kao i u drugim zemljama, vlastela imala
pravo prioriteta u prodaji robe na tržištu. Izgleda nam da je i bosanska i humska vlastela vrlo aktivno učestvovala u ovakvim
špekulacijama. Samo u jednoj, 1416. godini — da navedemo kao primjer — vojvoda Sandalj Hranić pet puta je nabavljao žito u
Dubrovniku, i to sve u januaru, aprilu i decembru (Jorga, II, str. 152—153). Dubrovčani su 23. III 1425. iznajmili barke vojvodi
Sandalju da u Novom utovari žito i odveze ga u Neretvu (Jorga, II, 224, nap. 3), a isto tako, 1. IV 1448, vojvodi Stjepanu
Vukčiću (Jorga, II, 426, nap. 1); svojim pismom od 11. januara (bez navođenja godine) dubrovačka vlada odobrila je jedan brod
kralju Stjepanu Ostoji „da žito vozi iz Luke u Omiš". (TJoeejbe u UUCMO, I, 1, str. 433). Ovi primjeri pokazuju da su feudalni di-
nasti aktivno učestvovali u prometu žitom na širokom području. Po"ebno mjesto u trgovini zauzi mao je herceg Stjepan, koji je
razvio vrlo živu aktivnost u prometu mnogih vrsta domaćih proizvoda, među ostalim i olova (C. TiHpKOBHh, Xepyei due^au,
str. 136—141); 13. I 1461. dobio je od dubrovačke vlade dozvolu da preko Dubrovnika izveze u Veneciju oko 1800 Ubra srebra
(libras mille octingcntas vel circa argenti) — Dubrovački arhiv, Cons. rog. XVI. fol. 213 1. U svojoj razgranatoj trgovini, kako
veli S. Ćirković, „herceg nosilac vlasti, gospodar velikih teritorija i ogromnih masa ljtidi, pomogao je hercegu trgovcu ovim
sredstvima koja je imao na raspolaganju" (n. dj., str. 136). A to su isto činili, u skromnijim razmjerima, i drugi feudalci.
[Upor. D. Kovačević, Trgovina, 98—102.]

67
srednom kupovinom robe u Dubrovniku, zaobilazeći domaće trgovce te su Dubrovčani imali dosta
razloga da tvrde da „Bosna kupuje sve što treba u Dubrovniku" 151. Gradsko stanovništvo srednjovjekovne
Bosne ostalo je do kraja na stepenu sitne zanatske proizvodnje, ograničene trgovine i neznatnog kapitala;
vezano za-visnošću o feudalnim gospodarima gradova nije moglo da razvije takvu ekonomsku moć koja
bi mu omogućila da se vlastitom snagom oslobodi feudalnih stega i da se konstituiše kao stalež te da sebi
obezbijedi status slobodnih građana. Štaviše, nema tragova koji bi upućivali na postojanje bilo kakvih
profesionalnih udruženja građana, zanatlija ili trgovaca, sličnih srednjovjekovnim cehovima,
bratovštinama ili drugim organizacijama ove vrste. Nijedan grad srednjovjekovne Bosne nije se kao
ekonomska jedinica afirmirao u tolikoj mjeri da bi postao gravitacionim središtem koje bi privlačilo
druga gradska naselja i nametnulo se kao vodeći grad u privredi i kulturi 152. Nijedan od njih nije se ni
ekonomski ni populaciono toliko osnažio da bi i politički mogao da djeluje u smislu centralizovanja
javnog života. Srednjovjekovni gradovi imali su i u razvijenijim zemljama mnoga obilježja sela kako u
privrednom tako i u urbanističkom pogledu: mnogi stanovnici grada držali su stoku, imali van grada
zemljišta koja su obrađivali sami ili pomoću najamnih radnika. U još većoj mjeri ovo se može reći za
gradove srednjovjekovne Bosne, gdje gradska privreda nije bila toliko razvijena da bi sama mogla
predstavljati siguran oslonac egzistencije i u isto vrijeme ostvarivati izvjesnu akumulaciju kapitala153. Ni
po načinu privređivanja, ni po brojnosti, ni po snazi kapitala građanstvo srednjovjekovne Bosne nije bilo
doraslo istorijskoj zadaći da postane nova društvena snaga koja će razarati feudalne odnose i otvoriti put
novim društvenim odnosima. I koliko je tačno da je turskom okupacijom zaustavljen započeti proces
formiranja građanskog staleža, isto je toliko tačno da taj proces nije bio odmakao daleko od početka i da
nije bilo naročito teško da bude zaustavljen153".

161
Jorga, II, 377. Osamljen slučaj predstavlja ugovor o zajedničkoj trgovini koji je g. 1449. sklopio kralj Stjepan Tomaš sa
trgovcem Nikolom Trogiraninom: Partneri su uložili po 6000 dukata u posao koji će voditi Trogiranin i u tu svrhu otvoriti radnje
(„štacune") u Splitu, Fojnici i Jajcu, a kralj će svef potrebe svoga dvora podmirivati ,,u tih štacunih" (A. COJIOBJCB, OdaSpanu
cuoMewm,u str. 213—214.
152
Pod uticajem Srebrenice došlo je do privrednog aktiviranja čitave oblasti kojoj je ona bila središte. Sličan slučaj je bio i
sa Zvornikom. M. JJiiHHh, 3a uciuopujy pydapciuea, I, 33—36.
16
» I dubrovački trgovci, nastanjeni u Drijevima, sami su podmirivali neke potrebe kućanstva neposredno iz vangradskih
izvora. Pismom od 6. IV 1399. dubrovačka vlada protestovala je kod tamošnje vlastele Radivojevića što su počeli da u tome
ometaju njene građane, pri tom se pozivala na ranije stanje kada su dubrovački trgovci slobodno mogli da idu van trga „na pašu, i
u drva i na vođu i nije im niktor zabavil" (JIoeejbe u uucMa, br. 419, str. 412).
i53& [j]|# KoBa^eBHh-Kojnh, FpadcKa Hace/ba, 242—244.]

68
IV. ROBLJE

Već od prvih stoljeća bosanske države nailazimo na podatke o robiju sa njenog područja, najčešće
kao predmetu trgovine —kupovine i prodaje ili preprodaje u svrhu ostvarenja trgovačke dobiti. Ropstvo
se, kao što je dobro poznato, i poslije raspadanja robovlasničkog društvenog sistema, održavalo kroz čitav
srednji vijek pa i kasnije sve do u devetnaesto stoljeće. Iako su crkvene i državne vlasti načelno osu đivale
ropstvo kao ustanovu, iako su, s vremena na vrijeme zabranjivale trgovinu robljem, prećutno su, ipak,
puštale da se robovi drže kao svojina i da se njima trguje ukoliko nisu konfesionalno pripadali jednoj od
ortodoksnih crkava. Srednjovjekovna Bosna, koja je u hrišćanskom svijetu bila poznata kao zemlja
heretika, predstavljala je bogat izvor iz kog se nabavljalo roblje u svrhu prodaje. I dok su Dubrovčani na
jednoj strani izdavali stroge naredbe da bi spriječili trgovanje „ljudskim mesom" 164 množili su se, na
drugoj strani, u njihovom Notarijatu kupoprodajni ugovori čiji su predmet robovi i robinje, najvećim
dijelom iz Bosne. Za prekršitelje ovakvih naredbi određivane su teške kazne od 6 mjeseci zatvora ,,u
donjim tamnicama" (in carceribus inferioribus Ragusii) i 25 perpera globe za svaki pojedini slučaj, ali s
tim da se od kazne izuzimaju oni dubrovački građani koji kupe roba ili robinju „za svoje potrebe" (pro
usu suo)155, tj. za obavljanje kućnih poslova. I u Bosni je trgovina robljem načelno osuđivana, ali ni ovdje,
kao ni u Dubovniku niti je bilo prave volje niti čvrste odlučnosti, a često ni realne mogućnosti da se
načelna shvatanja u praksi dosljedno sprovode158.
 154
U odgovoru na predstavku vojvode Hrvoja Vukčića, Dubrovčani, 2. IX 1400. izjavljuju da su „poslali zapovjed da se
zapovje na trgu ... da nitkor ne smije kupovat ni prodavat čeljadi jer nijesmo hotni da nitkor ne trži mesi ljuscjemi . . ." (IJoee.be
u uucjm. I, 1, br. 460, str. 449).
156
Listine, VII, 215 (27. I 1416).
156
Odgovarajući na pritužbe što su njihovi trgovci u Drijevima „čeljad prodavali", Dubrovčani, u pismu vojvodi Pavlu
Jurjeviću (Radivojeviću) od 4. IX 1419, uvjeravaju vojvodu da su se mnogo trudili da to spriječe jer, kažu, zbog toga se mnogo
prigovara bosanskom „rusagu", ,,a i nama po latinscijeh mjesteh gdje govorahu Bosna prodaje ljudi a tamo je Bosna blizu vas a
toi ste vse jedno"; smatraju da se u Bosni ne postupa dosljedno u sprečavanju ove trgovine te kao primjer navode jedan slučaj iz
vremena kralja Ostoje: Prilikom njegova boravka u Humskoj zemlji Dubrovčani su mu poslali svoje poklisare „navlastito za tei
rabote" i no kralj je — kaže se dalje — bio sklon da krivcima oprosti ,,i nas moli da im prostimo i prostismo im koi bjehu u tom
a da veće ne čine" (Iloeejbe u uucjua. I, 1, str. 417).

69
Lica koja su se našla u ovoj kategoriji zavisnih ljudi spominju se u srednjovjekovnoj Bosni pod
nazivima „rob" (ž. raba), „čeljad", „otrok" — nazivima koji su u istom ili srodnom značenju poznati i u
drugim slovenskim jezicima157. U latinski pisanim izvorima koji se odnose na Bosnu, za oznaku roba
najčešće se upotrebljava izraz „servus" (ž. serva ili ancilla), zatim „sclavus" (ž. sclava) i, rjeđe, „famulus"
(ž. famula).
Tragovi ropstva kod balkanskih Slovena pojavljuju se sa stabilizovanjf m klasnog društva na
osnovama feudalnih odnosa. U ranijim vremenima, u doba zauzimanja balkanskog prostora kada su još
vladali pretklasni društveni odnosi, za Slovene se, u jednom izvoru koji je nastao u godinama na prelazu
iz VI u VII stoljeće, izričito kaže da „svoje zarobljenike ne zadržavaju u ropstvu neograničeno vreme kao
ostali narodi, nego im, posle tačno određenog roka, ostavljaju na volju da se, uz izvesnu otkupninu,
povrate u svoju zemlju, ili ostaju tamo kao slobodni ljudi i prijatelji" 158. U novoj postojbini, sa
raspadanjem rodovskog društva, nestaje ovog patrijarhalnog odnosa među ljudima pa se već u IX stoljeću
u ranofeudalnim državama Srba i Hrvata spominju robovi kao svojina s kojom gospodar slobodno
raspolaže159. U Bosni se prvi put spominju 1180. g. u pismu koje je papin poslanik Tebald uputio
bosanskom banu Kulinu i od njega zatražio da papi, u znak štovanja, pored ostalog pošalje i „dva
roba"160.
Od druge polovine XIII stoljeća dosta se često spominje roblje porijeklom iz raznih krajeva bosanske
države kao objekt posjedovanja, poklona ili. najčešće, kao predmet kupoprodaje. Kao vlasnici robova
pojavljuju se ljudi iz raznih društvenih redova, raznih društvenih položaja od vladara i vlastele do javnih
službenika, trgovaca i mnogih drugih lica među kojima je bivalo i ljudi koji su prostim nasiljem dolazili
do ovakvog posjeda. Jedan dubrovački podatak iz 1279. god. spominje „dvije robinje koje su bile
(vlasništvo) gospodina bana bosanskog" (duas ancillas que fuerant domini bani de Bosna) 161. Vlasnik
ovih robinja ranije je bio ban Pri-jezda, čije ime u samom podatku nije navedeno. Isti ovaj vladar
poklonio je 1281.

157
A. Solovjev je upozorio na zanimljivu činjenicu da neki od ovih naziva, u istom ili izvedenom obliku, označuju malodobne članove
porodice. Riječ „otrok", na primjer, u današnjem slovenačkom jeziku znači dijete, u ruskom dječak; u srpskohrvatskom jezjku izraz „čeljad",
uobičajen naročito u Bosni i Hercegovini, označuje porodicu sa djecom; od riječi ,,rab" (rob) izveden je u ruskom jeziku izraz „rebenok",
„rebjata" = dijete, djeca {Tpioeuua 6ocaucKUM po6-;beM do 1661, F3M — H. C, CapajeBo 1946, str. 144—145). Sama po sebi se nameće
pomisao da se u ovoj terminologiji odražava pradavno stanje kada su Sloveni (kao, uostalom, i drugi narodi na tom stepenu razvitka)
zarobljenike primali u svoju rodovsku zajednicu i tretirali ih kao nove članove porodice, kao djecu ili čeljad; i, u vezi s tim, može se postaviti
pitanje nije li u navedenim terminima sadržan poneki preostatak nekadanjih patrijarhalnih odnosa prema ljudima koji su izgubili slobodu.
i5s Pseudo-Maurikijev Strategikon (B. <t> ep jamnih, Bu3aHiuucKU U3sopu 3a uciuopujy napada Jyioc/iaeuje, I, str. 131).
159
U povelji hrvatskog kneza Trpimira od 4. III 852. spomenuta je darovnica kneza Mislava
kojom je ovaj vladar oko g. 839. crkvi u Putalju darovao, pored ostalih posjeda, „robove i robinje"
(servos . . . et ancillas). C. D., I, str. 5; vidi i str. 23; u Hrvatskoj se i kasnije robovi često spo
minju.
Kada je, u drugoj polovini IX stoljeća, srpski knez Mutimir sklopio mir s Bugarima, izmijenjeni su tom prilikom i darovi; sa srpske strane
darovani su tada bugarskom vladaru, zajedno sa drugim poklonima, i dva roba. (Const. Porph. C. 32, str. 154.
160
C. D., II, 168—9.
161 Y. HpeiuouiHHK, KauifeMpucKit u HoiuapucKU cuucu, str. 22; br. 10.

70
god. svog roba jednom dubrovačkom vlastelinu, ne zna se kojim povodom 182. Jedna robinja izjavila je, 3.
XI 1382, pred dubrovačkim vlastima da je kupljena ; u Konjicu „od Ivana, carinika gospodina kralja
bosanskog" i prodana u Dubrovnik1'3; druga, da ju je njen vlasnik 11. VII 1392. kupio u Brštaniku „od
Stojsave, kćeri kralja Dabiše"184. Carinik vojvode Stjepana Vukčića Kosače prodao je 3. XII 1436. za
njegov račun jednu njegovu robinju (sclavam) koju je vojvoda bio otkupio od Turaka 1*5. Razgranatu
trgovinu robljem sa područja Bosne vodio je, poznati trgovac, inače dubrovački građanin, Zore Bokšić,
koji je u Bosni vršio visoke funkcije kao zakupnik carina i kraljev protovestijar 166. No, kao trgovci rob-
ljem ili posrednici u ovoj trgovini najčešće se samo po imenu spominju obični, inače uglavnom nepoznati,
ljudi medu kojima je-bilo pravih trgovaca koji su se uz redovni posao bavili i preprodajom robija 167.
U položaj robova dolazili su ljudi na više načina. Iako za to nemamo direktne potvrde u izvornoj
gradi, možemo, ipak, sa sigurnošću pretpostaviti da su i u Bosni, kao i u drugim zemljama onog
vremena, slobodni ljudi padali u položaj robova zbog dugova ili zato što su se zbog krajnje neimaštine
sami predavali ili prodavali u roblje nekom gospodaru koji bi mogao da im obezbijedi najnužnija
sredstva za život. U slučaju teške nevolje prodavani su i članovi vlastite porodice 168. Često su ljudi padali
u položaj robija kao plijen zadobiven u ratu ili u unutrašnjim oružanim sukobima između feudalaca ili,
uopće, u neredovnim prilikama kakve u Bosni nisu bile nikakva rijetkost. Od pradavnih vremena ratovi
su davali priliku da se, ako sreća posluži, dođe do robija koje je uvijek predstavljalo vrijednu imovinu, a
po tomu i podsticaj ratnicima da se u bitkama što više zalažu. I dukljanski ljetopisac pripovijeda kako je
Giaslav (Časlav), sin kralja Radoslava, poslije dobivene bitke zarobljene neprijatelje kao roblje predao
svojim vojnicima (militibus in servitutem tradidit) i time privukao vojnike svoga oca koji je zarobljenike
puštao

162Poklonjeni rob izjavio je, 18. VII 1281, pred dubrovačkim vlastima: „Ego ... Radoanus
de Bosna confiteor, quod fui servus Bani Priesde de Bosna et dictus Banus misit me et donavit
me pro servo Benedicto de Gondula . . .", F. HpeMoaiHHK, n. đj., str. 58, br. 101.
163
Isto, br. 106, str. 43.
164
M. jOJHHHh, Hs dy6poeauKoi apxuea, III, br. 154, str. 60.
165
CojioBJeB, Oda6pa.Hu cuoMemifu .. ., br. 119, str. 203; A. Splovjev, Trgovina bosan
skim robljem, str. 151.
196
Između godine 1367. i 1390. gotovo svake godine javlja se ime Zore Bokšića u ulozi kupca, prodavca i izvoznika robija, ponajviše iz
Bosne (M. JjHHHh, Hs JJy6poeauKoi apxuea, III, br. 48, str. 21. i passim; sr. Desanka Kovačević, Zore Bokšić, dubrovački trgovac i proto-
vestijar bosanskih kraljeva, Godišnjak društva istoričara BiH, XIII, Sarajevo 1963, str. 292.
167
Sa drugom robom znalo se izvoziti i roblje, na što ukazuje ovaj primjer: 20. V 1377.
n Dubrovniku je registrovan kupoprodajni ugovor prema kojem je jedan trgovac iz Firence prodao
nekim građanima Ankone 20 milijara olova iz Bosne, dva roba i deset robinja: svo ovo olovo i
roblje prevešće se iz Drijeva u Zadar (Et dicta quantitas plumbi et servorum debet ire de foro
Narenti usque ad Jadrana) gdje je trebalo da se izvrše ostale formalnosti kupoprodajnog ugovora
<M. JtiiHHh, H3 dy6poeauKoi apxuea, III, br. 85, str, 34—35).
168
Trinaestogodišnja djevojčica Dragana iz Usore izjavila je 16. XI 1398. pred dubro
vačkim vlastima da je kupljena robinja Dubrovčanina Đanina Gučetića i da ju je ovaj kupio od
njenog oca Milše („. .. confiteor me esse servam empticiam Zanini de Gociis de Raguso (!), emptam
per eum a Milsa patre meo in dictis partibus Vissore .. ."). Pod istim datumom zabilježeno je
da je isti Dubrovčanin kupio jedanaestogodišnju djevojčicu Ivicu, siroče bez oca, takode iz Usore,
od njenog strica Dobroslava. Obje djevojke su izjavile da su patarenke (generis patarenorum)
M. JjHHiih, H3 dy6poeauKoiapxuea, III, br. 181 i 182, str. 75—6; v. i Dinićev predgovor, str. 2.
Ova dva primjera ukazuju na to da su roditelji ili skrbnici mogli raspolagati sa malodobnom djecom
kao i sa robovima; otuda terminološko izjednačavanje roba i djeteta (otrok = rob = dijete, dijete
ukućnje = čeljadnik); v. nap. 157.

71
na slobodu (liberos abire permisit)169. Čestu priliku za porobljavanje ljudi davale su oružane intervencije
ugarskih kraljeva u Bosni koje su pod vidom borbe protiv heretika bile usmjerene na stvarno
potčinjavanje zemlje. Prema jednom podatku iz 1248. god. za vrijeme krstaških pohoda na Bosnu
tridesetih godina XIII stoljeća odvedeno je iz zemlje više hiljada heretika 170. A „zakonom rata", koji je
prećutno važio svuda, a posebno u heretičkoj zemlji, kao da je bivalo legalizovano posjedovanje u ratu
stečenog roba, bez obzira na to da li se radilo o zarobljenom ratniku ili o sasvim bespomoćnom licu
ugrabljenom u opštem ratnom metežu. Moguće je da je izgled na lako sticanje robija mogao biti jedan od
razloga što se ratnim akcijama protiv Bosne često davalo vjersko, antiheretičko obilježje, i to ne samo u
rimskoj kuriji i Ugarskoj nego i u Dubrovniku. Jedan dubrovački najamnik, koji je učestvovao u
dubrovačko-bosanskom ratu 1403—04. g. poklonio je robinju koju je zadobio u Bosni, „po pravičnom
zakonu rata" (iusto titullo guerre), i to ,,u ratu koji" (dubrovačka) općina vodi protiv bosanskih heretika
(in guerra quam dictum (comune Ragusii) habet presentialiter cum hereticis Bossinensibus) 171. Godine
1451, u toku rata sa hercegom Stjepanom Vukčićem, Dubrovčani su se pismeno obratili papi i tražili
dozvolu da zarobljene hercegove podanike „oba pola" (utriusque sexus), „mogu" — razumije se kao
heretike — „prodavati hrišćanskim kupcima" (quod possint vendi christianis) 172. No hvatanje i
porobljavanje ljudi u ratu nije bilo samo posao ratnika; bespravnim stanjem, koje je samo po sebi
prizlazilo iz ratnih prilika, koristili su se i drugi, nasilju skloni, ljudi da bi došli do robija i lake dobiti 172*.
Pod sam kraj bosanske države i u toku turskog zauzimanja zemlje, u tim vremenima opšte pometnje,
spominju se „robci" — predones hominum — u stvari, razbojnici koji su silom hvatali ljude, žene i djecu
da ih prodaju kao roblje173.
Kao tržište gdje se, javno ili prikriveno, kupovalo i prodavalo roblje, najčešće se spominje lučki grad
Drijeva, prometno i živo mjesto na ušću Neretve, gdje se odavno nalazila jaka kolonija dubrovačkih
trgovaca1731. Odavde, ali i iz drugih krajeva Bosne i Humske zemlje, roblje je često putem trgovine stizalo
i u Dubrovnik gdje su, u vremenskom razmaku od nekih 200 godina, pred gradskim vlastima registrovani
i Jegalizovani brojni kupoprodajni poslovi u ovoj vrsti trgovine 174. Preko Drijeva i Dubrovnika vodili su
dalji putevi trgovine bosanskim robljem u
169
F. Šišić, Letopis popa Dukljanina, gl. XXII, str. 313—14.
170
Theiner, Mon. Hung., I, 204.
171
M. JjHHHfc, H3 dy6poeauKoi apxuea, III, br. 193, str. 83.
172
Jorga, II, 452.
i7sa Braća Nikolić iz Dubrovnika, prilikom prodaje svog roba (26. V 1390), izjavili su da su ga kupili u Bosni na javnom, tržištu (quem
emimus in Bosna in publicis foris et mercatis . . .). M. flHHHh, M3 dy6poeam<oi apxuea, III, br. 40, str. 55.
173
M fluHHh, n. dj., br. 244, str. 125 (18. II 1462) i dalje na vise mjesta. Koliko je u tim
vremenima bila česta pojava razbojstva ove vrste, vidi se i po tome što je izraz „robac" ušao i
u latinsku terminologiju dubrovačke kancelarije (Cons. rog. 24. III 1462: de dimittendo de car-
ceribus illum robzum qui est in carcere). Isto.
173a M_ ^HHHh, Tpi Mpujeea, 109—147. O trgovini robljem preko Brštanika upor.: "B. Toinah, EpuiiuaHUK y cpedneM eujeKy,
roflmiiH>aK flpvuiTBa Hdopimapa BHX, XXI—XXVII, CapajeBo 1976, 44—46.
174
Dokumente o kupoprodaji robija objavili su iz dubrovačke arhivske grade T. Mpe-
MOHIHHK, KamjejiapujcKu u HoiuapCKu cuucu, passim i M. JJiiHHh, H3 dy6poeauKOt apxuea, III,
str. 5—180. [G. Čremošnik, Izvori za istoriju robija i servidjalnih odnosa u našim zemljama
srednjega vijeka, HcropHJcKO-npaBHH 36opHHK I, CapajeBo 1949, 148—162; J. Lučić, Zapisi
notara Tomasina de Severe 1282—1284, Monumenta Historia Ragusina, Zagreb 1984.
Na osnovu građe iz arhiva u Barseloni objavio je H. <t>ejnh, JJ,OKyMeHiuu o upodaju u OCJIO-6aijaH>y po6jba U3 Eocue u
JJy6poemKa y Kaiuajiomiju (XIV H XV een), MemoBirra rparja (Mis-cellanea), 10, (1982), 9—32.]

72
daleke gradove. Mediterana, gdje su im se gubili tragovi 175. Ima slučajeva da je samo u jednoj kupovini
nabavljeno 10 do 12 ljudi i žena namijenjenih otpremanju preko mora 176. Prema jednom podatku iz 1417.
god., u jednom transportu bilo je iz Dubrovnika otpremljeno na Siciliju 25 ljudi iz Bosne koje je trebalo
rasprodati kao roblje177.
U aktu o kupoprodaji uz ime roba obično stoji da je iz Bosne, ali je često navedeno i njegovo uže
regionalno porijeklo. Pada u oči veliki broj robija iz oblasti Usore koja se od god. 1280. pa nadalje
neprestano spominje kao zavičaj robinja i robova koji se pojavljuju na tržištima Drijeva i Dubrovnika.
Pored Usore, kao mjesta iz kojih potječe roblje, spominju se, više nego drugi krajevi, oblasti Huma,
Neretve, Drine, Uskoplja i Hlivna. Zanimljivo je da se u godinama 1280—1284. često prodaje roblje iz
oblasti Sane (koja je tada bila u posjedu hrvatskih feudalaca, knezova Babonića). Ne možemo nikakvim
sigurnim razlozima objasniti zašto se iz nekih oblasti, kao što su, na primjer, Usora ili Sana, odvodi na
tržište mnogo veći broj robija nego iz drugih. Razloge, možda, treba tražiti u činjenici što su ove oblasti u
datom vremenskom razdoblju bile više nego druge uvučene u unutrašnje sukobe i ratove između
zainteresovanih feudalaca, ili više nego druge bile otvorene stranim oružanim intervencijama — što je
uvijek davalo mnogo prilika za porobljavanje ljudi178. Roblje se pribavlja mahom sa sela; nigdje se,
naime, uz ime lica koje se prodaje ne navodi gradsko naselje kao mjesto njegova porijekla, nego uvijek
samo kraj (de Vssora, de Drina itd) ili, najčešće, samo zemlja (de Bosna). U položaju robija ženska lica
nalaze se u daleko većem broju nego muška.
O pravnom položaju robija u srednjovjekovnoj Bosni moguće je dati izvjesnu sliku uglavnom samo
na osnovu dubrovačke prakse koja je bila strogo regulisana određenim pravnim normama. Brojni
dubrovački podaci o položaju robija mogu se dopuniti samo ponekim primjerom koji pokazuje da se
bosanski običaji u odnosu na ovu kategoriju neslobodnih ljudi nisu u osnovnim crtama razlikovali od
dubrovačke, pravno normirane, prakse.
Položaj robija u bosanskom srednjovjekovnom društvu razlikovao se od položaja ostalih zavisnih
ljudi po tome što je gospodar mogao s njim raspolagati kao sa
m
U navedenim zbirkama arhivske grade koje su objavili G. Čremošnik i M. Dinić češće se, u vezi s trgovinom bosanskim robljem,
pominju gradovi Firenca, Venecija, Ankona, Mesina, Palermo, Đenova, Barcelona i poneki drugi gradovi. Vidi i Ch. Verlinden, Patarins ou
Bogo-miles reduits en esclavage. Studi e materiali di storia delle religioni, 1967, No. 38 (2), str. 699.
[O trgovini bosanskim robljem napisano je više radova, koji se ovim pitanjem bave uzgred ili posebno A. ConoBJeB, Tpioeuua
6ocaucKUM pod/beM, 139—164; V. Vinaver, Trgovina bosanskim robljem tokom XIV veka u Dubrovniku, Anali istorijskog instituta JAZU, 2,
Dubrovnik 1953, 125—147; Dušanka Dinić-Knežević, Prilog proučavanju migracija u Italiju tokom XIII i XIV veka, rofluinibaK
<Ł>HJiO3OtbcKor (j)aKyjrreTa y HOBOM Cafly, XVI/1, 1973, 39—61; II. >KHBKOBHfc, MjieiuauKa mpioema OocaucKUM po6jbeM y
cpedneM eujeuy, roflHiujbaK flpvmTBa HCTopiraapa EHX, XXI—XXVII, CapajeBo 1976, 51 — 58; H. Oejiih, Tpioeuna 6OCOHCKUM po6-
jbeM y EapuejioHu KpajeM XIV u uoueiuKOM XV eem, HcTopnjCKii lacomre, XXVIII, Beorpa^ 1981, 27—48, gdje je i bogata bibliografija o
trgovini robljem. Upor. nap. 166; 173 a.]
 176
M. flHHHh, H3 dy6poea,HKoi apxuea, III, br. 85, str. 34; br. 169, str. 67.
177
Ch. Verlinden, n. dj., str. 685. Prodaja nije izvršena jer se ustanovilo da su ovi ljudi
iz Bosne pravovjerni hrišćani i stoga su pušteni na slobodu {isto, na istom mjestu).
178
Posljednjih decenija XIII st. Hrvatska i posebno Slavonija, u koju je spadala oblast
Sana, bila je zahvaćena teškim međufeudalnim sukobima i neredima kada je sa vladavinom kralja
Ladislava IV (1272—1290) „nastupilo općeno rasulo" (F. Šišić, Pregled povijesti hrvatskoga
naroda, Zagreb 1916, str. 106; v. i str. 107). Položaj Usore dobro je istorijski sagledao VI. Ćorović
kad kaže da su „oblasti Soli i Usore stalno predstavljale sporno područje između Srbijanaca,
Mađara i Bosanaca" (Xuciuopuja Eocue, str. 1).

73
svojom imovinom što je u najdrastičnijem obliku dolazilo do izražaja u neosporivom pravu gospodara da
svoga roba proda po tržnoj cijeni kao i svaku drugu stvar. Rob je nasljedna svojina i nasljeđuje se u
porodici gospodara po običajem utvrđenom redu nasljedstva. Djeca robova ostaju robovima njihova
gospodara179, te se tako stvarao i višak robova koji se nisu mogli korisno upotrijebiti u gospodarstvu
njihova vlasnika pa će i to biti razlogom što se kao predmet trgovine ljudima pojavljuju i malodobna
djeca, često zajedno s majkom 180. U kupoprodajnim ugovorima koji se zaključuju i legalizuju u
dubrovačkom Notarijatu uz ime lica koje se prodaje često je posebno istaknuto da je „robovskog roda"
(de genere servorum). Ovaj izraz može samo da znači da je to lice bilo u statusu roba već u Bosni prije
nego što je kupoprodajnim ugovorom pred dubrovačkim vlastima registrovano kao svojina novog
vlasnika i da potječe od roditelja, također robova, te da je, prema tome, i samo bilo predmetom
kupoprodaje (servus empticius, serva empticia)181.
Uz izjave robova i robinja pred dubrovačkim vlastima prilikom legalizovanja kupoprodaje često je,
prema utvrđenom formularu, uvrštena klauzula u kojoj je istaknut pravni položaj roba i određene njegove
osnovne dužnosti prema gospodaru. U jednoj od mnogobrojnih takvih izjava robinja Radanka iz Bosne
obavezuje se, na primjer, (28. XI 1374) da će novom gospodaru koji je kupuje „služiti i pokoravati se
svim njegovim nalozima kroz čitavo trajanje svoga života"
179
Da su ovi pravni principi jednako važili u bosanskoj državi kao i u Dubrovniku, jasno
pokazuje ovaj primjer: Trebinjski vlastelin Radosav Ljubišić podnio je (14. I 1430) dubrovačkom
sudu zahtjev tražeći da mu se povrati izvjesni Pribitko „budući da je to sin njegove robinje" (tam-
quam filium sclave sue) „i prema tome njegov rob, rođen u njegovoj kući" (et consequens sclavum
suum, natum in domo sua); iz daljih izjava vidi se da je Radosav roba Pribitka naslijedio od svoga
oca. Sud je „na osnovu prava i statuta općine dubrovačke" presudio „da rečeni Pribitko jeste
i da treba da i dalje bude rob rečenog Radosava" (quod dictus Pribitchus sit et esse debeat servus
dicti Radossaui) M. J^HHHh, M.3 dy6poeam<oi apxuea, III, br. 211, str. 99. Vidi i A. ConoBJeB,
Tpioeuna GOCCIHCKUM po6;beM, str. 150 — 151. ,,Iz ovog primera vidimo" — kaže Solovjev — ,,da
su dubrovački sudovi priznavali ono pravo svojine na roblje, koje je postojalo u susjednim zem
ljama, i da je u Bosni i Humu postojalo kućno ropstvo, doživotno i nasledno". Navešćemo još
jedan primjer koji govori o statusu djece rođene od roditelja robova: Gradoje Tributinić iz Trnova
„olim partium Bossine" prodao je (5. VI 1399) svoju robinju i njena dva malodobna sina „svoje
robove rođene od rečene njegove robinje" (..................servam meam empticiam et duos eius filios servos
meos ex dicta serva mea natos" . . .). M. JjHHHh, Hs dy6posaHKoi apxuea, III, br. 185, str. 78 Vrijedno je navesti i ovaj slučaj: Vlah Dubravac
Ugarčić sa sinom tražio je putem suda u Dubrovniku da mu se preda Bosanka Vladna, u to vrijeme služavka u kući jednog Dubrovčanina, pošto
su, kako je tvrdio Dubravac, njene baba i majka bile njegove robinje pa je, na isti način, i ona njegova robinja (tua ava et tua mater fuerunt serve
mee empticie et similiter tu es serva mea . ..); tužena je priznala da su ona, njena majka i baka bile robinje Ugarčića, ali da su je oni poklonili
bosanskom kralju Ostoji koji ju je oslobodio; na to su Ugarčići priznali da su je poklonili kralju ali da su to učinili pod pritiskom protiv svoje
volje. Sud je presudio (6. VI 1405) da je tužena oslobođena robovanja Dubravcu i njegovim potomcima (esse liberam et francham a dictis
Dobrauec et eius heredibus et ab eorum servitute); te da uživa vlastitu slobodu kao pravno samostalna osoba (et esse in libertate propria et sui
iuris). M. fliiHHh, M.3 dy6posauKoi apxuea, III, 194, str. 84 — 5.
180
O prodaji malodobnog robija govore ovi primjeri: Utjeh Očković (ili Vučković?) iz
Zagorja prodao je (26. II 1373) malog Bratmila, svoga roba (servum meum parvulum) za 14 per
pera (JjHHHh, n. dj., br. 69, str. 28; upor. i br. 70, str. 29); robinja Dobrica ,,de Bosna" prodata
je (26. X 1378) sa izričitom napomenom da je malodobna (infra etatem legitimam) Isto, br. 93,
str. 37; Stojsava, kći kralja Dabiše, prodala je (11. VII 1392) svoju robinju i njenog četverogo
dišnjeg sina (Isto, br. 154, str. 60); v. i br. 157, str. 62; Gojna, kći umrlog Radoja iz Usore, kup
ljena je, u dobi od oko 12 godina, od Hvalca iz Bosne čija je bila robinja od rođenja (cuius ab
origine erat serva) — rodila se, dakle, u kući Hvalčevoj od roditelja, takođe robova (isto, br. 170,
str. 69 i d.) v. i br. 177, str. 73; br. 180, str. 75; br. 183, str. 76; br. 185, str. 78.
181
Jedan dubrovački građanin prodao je (31. X 1397) svoju robinju (eius servam empticiam)
po imenu Gojna ,,od roda robovskog" (de genere servorum) itd., M. JHHHK, n. dj., br. 170,
str. 69; v. i br. 176, str. 72; br. 183, str. 76 itd.

74
(. . . promitto šibi servire et obedire omnibus mandatis suis toto tempore vite rnee): pristaje da gospodar
„čini s njom sve što mu je volja kao sa svojom vlastitom stvari" (et sum contenta quod faciat de me omne
velle suum, tamquam de sua re propria) 182 Izrazom „vlastita stvar" — „res proprias" — predočena je
suština pravnog položaja robija; ona se ispoljavala u pravu gospodara da otuđi ovu svoju imovinu; u
odnosu između roba i gospodara u svakodnevnom životu krutosti pravnih ili običajem utvrđenih principa
bila je sigurno znatno ublažena — pogotovu u Bosni gdje su bila jače ukorijenjena patrijarhalna shvatanja
odnosa medu ljudima188. U dugom nizu kupoprodajnih ugovora, koji su u toku stoljeća zaključivani pred
dubrovačkim vlastima, redovno se naglašava da se prodaja robova vrši u njihovom prisustvu, sa njihovim
pristankom i po njihovoj slobodnoj volji, a ne pod pritiskom sile ili straha 184. Na prvi pogled moglo bi
izgledati da ove verbalne formule, koje se dosljedno ponavljaju u ovakvim ugovorima, izražavaju neko
pravo roba da samostalno učestvuje u aktu kupoprodaje i da ga je vlasnik samo sa njegovim pristankom
mogao prodati i uručiti drugom gospodaru. No nemoguće je pretpostaviti da bi neslobodan čovjek imao
takvo pravo jer bi to predstavljalo potpunu negaciju same suštine pravnog odnosa između roba i njegovog
vlasnika, čije se vlasničko pravo i sastojalo u tome što je uvijek i bez ograde mogao da otuđi objekat
svoje vlasnosti. Nama izgleda da je klauzula o „pristanku po slobodnoj volji" unošena u tekst ugovora
nezavisno o robu kao objektu kupoprodaje, najčešće bez njegova znanja i pitanja i, svakako, bez obzira na
njegovu volju i mišljenje. Koliko je ova klauzula sa gledišta roba koji se prodaje bila bez ikakvog
stvarnog značaja, vidi se najbolje po tome što se nije izostavljala ni onda kada se radilo o malodob nim
licima koja ni inače nisu mogla donositi pravno valjane odluke, pa ni odluku da pristaju da budu
prodana185. Formula kojom se naglašava „prisustvo i pristanak" roba pri svakoj transakciji koja se
odnosila na njegovu ličnost imala je jedinu svrhu da potkrijepi gospodarovo vlasničko pravo te se sa
drugim uobičajenim klauzulama, koje su imale istu svrhu, unosila u posebnu ispravu — certifikat —
(carta
188
M. JjHHHh, n. dj., br. 77, str. 31; v. i br. 79, str. 32 itd.
183
Ima primjera da se rob svojim vlastitim sredstvima otkupljuje iz ropstva i postaje slo
bodan — T. ^[peMOUiHHK, n. dj., br. 288, str. 101; br. 306, str. 106; br. 345, str. 117. U jednom
slučaju robinja se otkupljuje na taj način što mjesto sebe daje vlasniku svoju vlastitu robinju.
Isto, br. 144, str. 66—7. Rob je, dakle, i kao svojina svoga gospodara mogao da stječe nešto imetka
i da se otkupi, štaviše, da i sam bude vlasnik roba. Jedan Dubrovčanin oslobodio je (13. I 1281)
svoju robinju s tim da ona preuzme prodaju njegovog vina u krčmi pod uobičajenim uslovima
(sicut est consuetudo dare tabernariis). V. ^IpeMOuiHHK, n. dj., br. 61, str. 42—43; v. i Verlin-
den, n. d., str. 690. U Bosni, kao što ćemo vidjeti u daljem tekstu, bilo je, istina rijetko kada,
slučajeva da su se pojedini robovi uzdigli i do važnijih mjesta u službi gospodaru. Sve ovo poka
zuje da pravni status nije bio nepremostiva prepreka da pojedina lica iz kategorije robova dođu
do izvjesnog društvenog kvaliteta, što ne bi bilo moguće da su robovi dosljedno tretirani kao stvari.
184
Kao primjer dovoljno je da navedemo ovaj slučaj: Grubiša Radosalić, trgovac iz Us-
koplja, prodao je, 21. III 1399, jednom Italijanu dvije robinje, Bielosavu i Tvrdisavu, obje iz
Lašve u Bosni, od roda robija, patarenke (de Lassua partium Bossine, de genere servorum et
patarenas); djevoke su, prema tekstu, kupoprodajnog ugovora, „od svoje slobodne volje, a ne
pod pritiskom sile ili straha, izjavile pred notarom i svjedocima da su robinje od rođenja i da sada
svojom slobodnom odlukom pristaju da budu prodane" (. . . ab origine fuerunt serve ut ipse
Biellosaua et Turdislaua ex sua bona et libera voluntate et non vi nec metu coacte in presentia
notarii et testium . . . confesse fuerunt et libere se vendi consentientes). M. ,n,HHHh, n. dj., br.
183, str. 76—7. U mnogobrojnim dokumentima koji se odnose na kupoprodaju robova rijetko
je gdje izostavljena formula „presentem et consentientem".
185
U tekstu jednog ugovora iz god. 1421. stoji da vlasnik prodaje svoju desetogodišnju
robinju, porijeklom iz Bosne, pošto je od svoje volje na to pristala (unam meam sclavam etatis
annorum decem vel circa ... volentem et consentientem vendidi ...), M. flHHHh, n. dj., br.
208, str. 97, v. i br. 182, str. 76.

75
servitutis, carta notarii) kojom je gospodar u svakoj prilici mogao dokazati da njegovom vlasništvu ne
može biti prigovora ni s koje strane.
Kupoprodaja robija unutar granica bosanske države zaključivala se, vjerovatno* usmenom
pogodbom, bez pravne procedure koja bi bila slična onoj u Dubrovniku i drugim primorskim
gradovima186. Nema nijednog izvornog podatka sa teritorije Bosne i Huma iz kojeg bi se moglo vidjeti ili
zaključiti da se kupoprodaja registro-vala kod lokalnih vlasti. Vlasništvo se, po svoj prilici, dokazivalo
iskazom svjedoka i priznanjem roba, a nije isključeno da je ponekad bila dovoljna i riječ samog vlasnika.
Roblje porijeklom iz Bosne poznato nam je gotovo isključivo kao objekt trgovine, zahvaljujući
okolnosti što su mnogobrojni kupoprodajni ugovori bili zabilježeni u aktima dubrovačkog Notarijata i
ostali sačuvani kao istorijska građa. Mnogo manje smo obaviješteni o robiju koje je ostajalo u Bosni i
ovdje bilo iskorištavano kao radna snaga u službi svojih gospodara. Brojčano je, svakako, predstavljalo
sasvim neznatnu snagu i, može se reći, beznačajnu u ukupnoj ekonomici zemlje. Samo poneki podatak
kao da govori o robiju u posjedu vlaha-stočara gdje se moglo korisno upotrijebiti u raznim poslovima u
vezi sa stočarskom privredom187, a nije isključeno da je i poneki seljanin držao roba ili robinju za obav-
ljanje grubljih radova u gospodarstvu 188. Bilo ih je, bez sumnje, i u kućama imućnijih građana, Bosanaca i
Dubrovčana, gdje su najviše iskorištavani kao kućna posluga ili kao zaposleni u raznim poljskim
radovima, ukoliko su se obavljali u režiji njihova gospodara 189.
 U jednom sasvim osamljenom, uz to i nejasno datom, podatku iz 1419. godine spomenuti su robovi
(otroci) u nekoj vezi sa vlastelinskim selištem. U dokumentu u kojem je sadržan ovaj podatak vojvoda
Sandalj Hranić daje „riječ i vjeru" vlastelinu Aleksi Paštroviću da će, ako mu ovaj uruči traženi grad,
pristati na međusobnu razmjenu nekih posjeda i „dati zamjenu za njegovo (Paštrovićevo) selo baštinu
gdje će one svoje otroke ispratiti"190. Ovaj podatak koji se odnosi na jedan konkretan slučaj nije dovoljan
da bi se mogao stvoriti osnovan opšti zaključak o ulozi robova-otroka u ekonomici vlastelinstva i da bi se,
barem približno, moglo s nekom sigurnošću odgovoriti na pitanje u kojem su obimu i u kojem su obliku
iskorištavani kao radna snaga na gospodarevoj zemlji. Možemo samo, sa izvjesnom vjerovatnošću,
pretpostaviti da su robovi, ukoliko ih je bilo na pojedinim vlastelinstvima, iskorištavani, kao i u drugim
zemljama onog vremena, prije svega kao
186
Upor. G. Čremošnik, Pravni položaj našeg robija u srednjem vijeku, GZM, N. S.,
II, god. 1947, str. 71.
187
Inače se vlasi — stočari najčešće spominju kao „robci" i prodavaoci robija. Mnogo
su redi slučajevi da pojedini vlasi drže roba ili robinju kao više ili manje stalan posjed. Takav
bi mogao biti slučaj sa robljem na koje se odnose podaci iz građe koju je objavio M. JtHHjih,
H3 dydpoeauKoi apxuea, III, br. 160, str. 62 — 3; br. 194, str. 84; br. 247, str. 126—7.
los jyja to ka0 (ja ukazuje ovaj primjer: 13. XI 1398. registrovana je u dubrovačkom Nota-rijatu kupoprodaja robinje Dragne „iz sela Stepni u
Bosni od roda robova" (de villa Stepni partium Bossine de genere servorum); kupljena je od Ratka i Radomira Vlačića, također iz sela Stepni (de
dicta villa Stepni); bila je, kako je sama izjavila, od rođenja njihova robinja (quorum ... erat a generatione serva). M. JjHHHh, n. đj., br. 180, str.
75. v. i br. 185, str. 78.
189
U sjednjovjekovnom Dubrovniku bilo je dosta uobičajeno da se u građanskim i vlaste
linskim kućama drže robinje za rad u kućanstvu i robovi većinom za težačke poslove van kuće.
(A. ConoBJeB, Tpioeuna 6ocaucKUM poSjbeM, str. 147).
190
IJose/be u uucMa, I, 1, str. 304 (br. 319). U pitanju je bio grad Bijela (kod Konjica) kao
što proizlazi iz slijedećeg dokumenta br. 320, str. 30+—5.

76
obradivaći posjeda uz vlastelinov dvor i u njegovoj neposrednoj režiji; a moguće je da su pojedini robovi
dobivali od gospodara zemlju da je obraduju pod uslovima sličnim onima pod kojim su vlasteosku zemlju
držali zavisni seljaci191.
U dvorovima vlastele robovi su iskorištavani najčešće kao posluga u kućanstvu i dvorskom
gospodarstvu, ali i u drugim, odgovornijim poslovima. Poznato je iz primjera drugih zemalja da su iz
redova robova ponekad proizlazili pojedinci kojima su povjeravane i važnije funkcije u službi vladara ili
moćnijih feudalaca pa su neki od njih, zahvaljujući svojim sposobnostima i zaslugama, sticali slobodu i,
štaviše, ulazili u red sitne vlastele. To su, uglavnom, bili mlađi ljudi, sinovi robova, koji su valjanošću i
uspjehom u službi stekli naklonost i povjerenje svojih gospodara i na toj osnovi stvarali mogućnost
vlastitog društvenog uspona. Na njih se odnose nazivi „famuli", „familiares", „servi", „servientes",
„ministeriales" — nazivi koji nesumnjivo ukazuju na njihovo porijeklo iz reda neslobodnih ljudi 192 i koji
podsjećaju na analogne nazive koji su katkad vezani uz imena izvjesnih službenika na bosanskim
dvorovima, kao što su „rob" ili „čeljadnik" (servus), „kućanin" ili „dijete ukućnje" (familiaris), „sluga
ukućnji" (famulus) ili, naprosto, „sluga", (ministerialis). U ovu kategoriju vlasteoskih službenika spadao
je, na primjer Grubanac Hlapčić Imočanin, koji je sastavljao povelju braće Sankovića o ustupanju
Konavala Dubrovčanima (11. IV 1391) i koji sam za sebe kaže da je ,,rab župana Bjeljaka i voevode
Radiča i niju dijak"193. Kako se iz ovog vidi, Grubanac Hlapčić, kao rob vlastele Sankovića, vršio je
uglednu službu dijaka-pisara na njihovom dvoru. I ovo nije usamljen slučaj. Vojvoda Radoslav Pavlović
izdao je 31. XII 1427. dubrovačkoj vladi potvrdu da je primio ugovoreni novac za Konavle „po ruku
naših vlastel i poklisarev ... i po Ostoji dijaku čeljadniku"; isti ovaj vojvodin „čeljadnik" sastavio je tekst
ove potvrde i potpisao se kao „Ostoja logofet" 194. i sinovi vojvode Radoslava, kako stoji u jednom aktu od
10. XII 1442, slali su u Dubrovnik kao poklisara, pored kneza Ružjera Divčića, i „svoga kućanina Ivana
dijaka"195. Herceg Vlatko Kosaca, u svoje i svoga brata Stjepana ime, izdao je 26. XI 1468. potvrdu da je
iz dubrovačkog depozita primio dio deponiranog novca „po našemu kućaninu, po Ivku dijaku" 198. I
kraljica Jelena slala je (15. XI 1397) u Dubrovnik kao svoga opunomoćenika „slugu našega ukućnoga"
Tomaša Sta-nojevića da primi srpski (svetodmitrovski) i stonski dohodak 197. Službu dijaka i
opunomoćenika vršio je i Grupko Dobričević, „sluga", „dijete ukućnje" vojvode Sandalja, koga je
gospodar 1423. g. u dva maha slao u Dubrovnik sa ovlaštenjem da preuzme neki njegov novac 198, i
kasnije se Grupkovo ime spominje u vezi sa sličnim poslovima 199. Veliko povjerenje stekao je u službi
Sandaljevog nasljednika
161
Uporedi: T. TapaHOBCKH, Hciuopuja cpucKoi iipaea. I, str. 78 — 79; tu se govori o otrocima — robovima na crkvenim
vlastelinstvima u srednjovjekovnoj Srbiji.
 192
Upor. L. Hauptmann, Mariborske studije. Rad JAZU, knj. 260 (117), Zagreb 1938,
str. 84.
193
Mon. Serb., str. 219. I samo ime Hlapčić (sin Hlapov) ukazuje, možda, na porijeklo
iz reda robova (A. ConoBJeB, n. dj., str. 144, gdje je ukazano da riječ hlap u mnogim slovenskim
jezicima znači neslobodan čovjek, sluga, rob.
194
Isto, str. 349—50.
195
Isto, str. 420 (10. XII 1442).
196
Isto, str. 506.
197
IToeejbe u uucjua. I, 1, br. 253, str. 241.
198
Isto, br. 374, str. 368; br. 383, str. 374.
189
JJecaima KoBa^eBHh, Panoj u opiami3aifuja lftzpuHa y cpednoejeKoeuoj EOCHU, FoflHui-H.aK HcropHjcKor flpviiiTBa BHX, VI,
CapajeBo 1954, str. 240.

77
vojvode, kasnijeg hercega Stjepana Vukčića Kosače, koji ga je u vremenu od 1436. do 1451. više puta
slao u Veneciju i Dubrovnik kao svog emisara u važnijim diplomatskim misijama800. Takve poslove u
službi Kosaca obavljao je između 1443. i 1470. god. i Radič Grupković, vjerovatno sin nekadanjeg
Sandaljevog „kućanina" Grupka — no Radič je već slobodan čovjek te se od 1450. god. uz njegovo ime
stavljaju i atributi „vlastelin" i „knez"201. Navedeni primjeri pokazuju da je u srednjovjekovnoj Bosni, kao
uostalom i u drugim zemljama, na dvorovima velmoža i vladara bilo kućnih robova i da su iz njihovih
redova proizlazili izuzetno rijetki pojedinci koji su uspijevali da se uzdignu do odgovornijih mjesta u
gospodarevoj službi. Svojom vještinom i sposobnošću u obavljanju povjerene im službe dijaka,
opunomoćenika, carinika, diplomatskih agenata ili raznih „naredbenika" postajali su neophodnim na
gospodarevu dvoru pa su se, po samoj prirodi svoga posla, stvarno udaljavali od statusa robova iako su,
možda, sa formalnopravnog gledišta ostajali u položaju neslobodnih ljudi. A ako se možemo osloniti na
jedini navedeni primjer, nije isključeno da budu i formalno oslobođeni i, štaviše, da uđu i u red vlastele.

200
Listine, IX, str. 88; Jorga II, str. 368, nap. 3; str. 389; str. 417, nap. 5; str. 425, nap. 3;
str. 444, nap. 4.
201
[Upor. C. "RHpKOBHti, Xepifei Cwe$m, 106.]
78
V. VLASTELA
Vlasteoski društveni red kao posebno privilegovani sloj u srednjovjekovnom društvu proizlazio je i u
Bosni, kao i u drugim sredinama iz starješinskih rodova kao rodovsko plemstvo koje je predstavljalo
društveni oslonac patrijarhalne starje-Sinske vlasti. Prema Porfirogenitu, srpska i hrvatska plemena,
nastanjena u pozadini dalmatinskih gradova •— (a u tu pozadinu spadala je, razumije se, i Bosna) •— još
su i u njegovo vrijeme, tj. u prvoj polovini X stoljeća birala svoje starješine, „župane-starce" uvijek iz
određene porodice, ,,a ne iz neke druge" 202. Na drugom mjestu istakli smo mišljenje da se ovdje po svoj
prilici radilo samo o formalnom izboru ili o primanju na znanje gotovog izbora koji je prethodno već bio
izvršen u krugu predstavnika najuticajnijih rodova koji su se izdvojili bogatstvom i ugledom i zajedno sa
bratstvom starješine — župana predstavljali povlašteni sloj društva 803.
Proces dalje izgradnje vlasteoskog društvenog sloja odvijao se u Bosni kao i drugdje 804 uporedo sa
procesom jačanja i proširivanja starješinske vlasti. I ovdje su iz oružane pratnje starješina i iz reda vršioca
javnih služba pojedini ljudi po naročitim zaslugama ulazili u povlašteni red vlastele sa odgovarajućim
društvenim i ekonomskim privilegijama. „Čestnici" bana Kulina koji se spominju u njegovom ugovoru s
Dubrovnikom 1189. g. sigurno su neki nosioci lokalne vlasti koji su kao nagradu za vršenje povjerene im
službe vjerovatno dobivali zemljišni posjed ili „plemenitu baštinu" i samim tim se svrstavali u red
vlastele. Sa razvitkom državne organizacije bivalo je sve više ljudi koji su vršenjem raznih javnih
funkcija stekli neko više mjesto u društvu. U procesu konačnog formiranja vlasteoskog sloja kao feudalne
klase, novo plemstvo po službi i oružju stapalo se sa potomcima prvobitnog rodovskog plemstva u jedan
povlašteni društveni sloj u kojem hijerarhijsko stepe-novanje nije više bilo određivano po porijeklu i
starini nego po aktuelnoj važnosti i značaju koje je pojedina vlastela uspjela da sebi obezbijedi u
feudalnom društvu.
Uzaludno bi bilo tražiti u izvorima konkretne podatke o tome kako su upravo na bosanskom tlu
nastajale imovinske razlike koje su vodile ka klasnoj podvojenosti društva i kako su slobodni ljudi
dolazili u položaj feudalne zavisnosti prema novim posjednicima nekada slobodnih selišta. No, iako ne
postoje izvorni podaci koji bi mogli osvijetliti tok ovog procesa na našem području, možemo, ipak, sa
202
[E. <J>epjaHHHh, Bu3amuujcKU U3eopu, I, 14 — 16.]
803
[A. Babtć, O pitanju formiranja srednjovjekovne bosanske države (Iz istorije srednjovjekovne Bosne, Sarajevo 1972) 60
—61.]
204
[A. Babić, O odnosima vazdliteta u srednjovjekovnoj Bosni (Iz istorije srednjovjekovne Bosne, Sarajevo 1972), 17—
18.]

79
svom sigurnošću pretpostaviti da Bosna, u bitnim crtama, nije predstavljala nikakav izuzetak u opštoj
zakonomjernosti razvitka društva ranog srednjeg vijeka. I ovdje su, kao i svuda uslovi za nastajanje
vlasteoskih zemljišnih posjeda stvarani u periodu raspadanja slobodnih seoskih općina i preovladavanja
individualne svojine na zemlju — u periodu kada se patrijarhalna starješinska vlast odvajala od naroda i
utvrđivala se kao vlast nad narodom. Sredstvima vlasti obezbjeđivale su se ekonomske privilegije onih
društvenih snaga na koje se ta vlast oslanjala; povlašteni ljudi, bliski vlasti starješina, osiguravali su sebi
preimućstva prilikom odabiranja i prisvajanja općinske zemlje. Na području koje je u toku daljeg razvitka
bilo obuhvaćeno granicama bosanske države vlastela se spominje dosta rano. U Dukljanskom ljetopisu, u
okviru kazivanja koje bi moglo da se odnosi na vrijeme s kraja IX i s početka X stoljeća, govori se na
jednom mjestu i o „velikašima bosanskim" (magnates Bosnae, u Orbinijevom prijevodu „li primi baroni
di Bosna") koji su u ljetopisu predstavljeni kao značajna društvena snaga koja odlučno utiče na tok
događaja205. U jednom drugom, pouzdanijem izvoru iz 925. god. spomenuta je vlastela oblasti Zahumlja:
Te godine, zahumski knez Mihajlo „sa svojom vlastelom" (cum suis proceribus), zajedno sa hrvatskim
kraljem Tomislavom i s dalmatinskim biskupima obratio se papi Ivanu X u vezi s nekim potrebama
crkve206. Ove prve vijesti o vlasteli u Bosni u Zahumlju vremenski se odnose na već poodmaklu fazu
razvitka društva na ovom području — na fazu u kojoj vlastela kao posebna, od naroda već vidno
izdvojena, kategorija stanovništva aktivno učestvuje i djeluje u javnom životu i zajedno sa nosiocem
starješinske vlasti predstavlja odgovorno više ili manje orga-nizovanu širu plemensku zajednicu. U
kasnijim stoljećima, kada se o bosanskoj vlasteli pojavljuju češće i sigurniji izvorni podaci, vlasteoski sloj
već je čvrsto uključen u mehanizam feudalne države kao njen društveni oslonac i kao korisnik njene
vlasti. U pratnji Marije Ninoslava, „velikog bana bosanskog", prilikom njegove posjete Dubrovniku,
marta 1240. god. nalazili su se njegovi „boljari", feudalci iz gornjeg reda vlastele, ne samo kao vladarevi
dvorjanici nego i kao suodgovorni činioci u jednom državnom poslu, u ovom slučaju u zaključivanju
međudržavnog ugovora između Bosne i Dubrovnika 207. Od početka XIV stoljeća pa nadalje posvjedočena
je brojnim podacima sve važnija uloga vlastele u društvenim i političkim zbivanjima zemlje, kao što je
posvjedočeno i sve jače ispoljavanje njihove moći koja je srednjovjekovnoj Bosni utisnula pečat izrazito
vlasteoske staleške države.
U red vlastele spadali su svi slobodni ljudi koji su živjeli od svoje „plemenite baštine", od svog
zemljišnog posjeda kao osnovnog izvora egzistencije i društvenog ugleda i koji nisu davali feudalnu rentu
nekom drugom licu.
Vlastelinom je postajao i onaj čovjek koji je darovnicom dobio posjed. Kralj Matija Korvin potvrdio
je 14. XII 1463. god. unucima Dabiživa Latinice zemlje u okolini Srebrenice „koje je Hrvoje, herceg
splitski, nekada darovao rečenom Dabiživu kao znak plemstva (in signum nobilitatis) 207*.
Najveći dio vlastele držao je posjede koje su obrađivali zavisni seljaci, obavezni na davanje rente, ali
je, kako izgleda, u redu vlastele bilo i takvih „plemenitih ljudi" koji su sami obrađivali svoju „plemenitu
baštinu" i sami se koristili plodovima svog, svakako nevelikog, posjeda. Ubjedljivim razlozima je
utvrđeno da je takve
205
[F. Šišić, Letopis popa Dukljanina, 312.]
206
[Nada Klajić, Historija Salonitima Maior, Posebna izdanja SANU, CCCXCIX, Beo
grad 1967, 95—105.]
20T
[Mon. Serb., 28.] 2074 [Dipl. Rag., 62.]

80
vlastele — baštinika bez potčinjenih seljaka bilo na području Slanskog primorja i Konavala u vrijeme dok
su ove oblasti još bile u sastavu bosanske države 208. No nema nikakvih razloga da odbacimo vjerovatnost
da je ovakve vlastele bilo i po čitavoj unutrašnjosti zemlje, možda i u većem broju nego što bi se moglo
pretpostavljati. To su mahom ljudi na donjoj granici vlasteoskog reda; oni, u stvari, i nisu feudalci jer ne
primaju feudalnu rentu. Samo posjedovanje „plemenite baštine" ostalo im je kao slaba društvena veza sa
klasom kojoj, u stvari, i nisu pripadali.
Ekonomska osnova društvenog i političkog položaja vlastele jeste zemljišni posjed koji se naziva
„plemenita baština", „plemenita zemlja" ili „plemenito". U „plemenitu baštinu" spadao je svaki vlasteoski
zemljišni posjed bez obzira na to da li je naslijeđen ili darovnicom stečen. Svojom „plemenitom
zemljom" jednako se ponose najniži vlasteličići, kao i najmoćnije velmože Česti su natpisi na
nadgrobnim spomenicima gdje se ističe da je umrli vlastelin tu pokopan ,,na svojoj zemlji na plemenitoj";
i kao da se u ovom isticanju povezanosti sa zemljišnim posjedom i poslije smrti naziru nejasni tragovi
kulta zemlje i davnih predaka koji su je potomcima ostavljali kao vječnu baštinu.
K. Jireček je iznio ubjedljivo mišljenje da je izraz „plemenita zemlja" prvobitno označavao „jedan
kraj koji je pripadao čitavom plemenu pa docnije izdeljen bio među njegove članove" 209. U nazivu
„plemenita zemlja" bilo bi, prema tome, sačuvano sjećanje na nekadašnju plemensku organizaciju društva
i zajedničku, plemensku svojinu na zemlju. Izrazi „plemenita baština" ili „plemenito" ustalili su se u
bosanskoj pravnoj terminologiji kao oznaka punog, neograničenog i nepo^-vredivog prava svojine,
prvenstveno svojine na zemlju, a zatim i na druge nekretnine, bez obzira da li se radi o svojini fizičkih ili
pravnih lica210. No samo kao zemljišni posjed „plemenita baština" isključivo je vezana uz „plemenite
ljude", to jest uz plemstvo ili vlastelu kao njihovo neodvojivo društveno obilježje. U povelji od 1331.
god., kojom se knezu Vuku Vukoslaviću potvrđuju zemljišni posjedi koje je tada držao, ban Stjepan
Kotromanić kao da izriče sudsku odluku kad kaže „da je plemenita ta zemlja ka se imenuje u tom
listu"211.
U vlasteosku plemenitu baštinu, kao što i sam naziv kazuje, prvobitno je spadao samo naslijeđeni
zemljišni posjed, a zatim i svaki drugi posjed bez obzira je li bio naslijeđen ili darovnom poveljom
dobiven ili na drugi način stečen. Plemenita baština je trajan posjed vlastelina i nasljedna svojina njegove
porodice. Kada se poveljom daruje vlastelinu zemljišni posjed, redovno se naglašava da mu se darovna
zemlja daje „u baštinu i u plemenito", „u vijeke vjekova", „njemu i njegovu posljednjemu", „do zgorenja
svijeta". Tako se posjedi, darovani za određene zasluge ili, uopšte, za „vjernu službu", izjednačuju sa
posjedima koji su od predaka naslijeđeni i stapaju se sa njima u jednu „plemenitu baštinu", to jest u punu
svojinu vlasteoske porodice. U povelji Sandalja Hranića i njegove braće o prodaji i ustupanju njihovog
dijela Konavala Dubrovniku (24. VI 1419) izričito se ističe, na jednoj strani, od praroditelja naslijeđeno
„plemenito naše" i, na dru-
208
[C. "B-HpKOBHh, Hauopuja cpedtboeeKoeue Socamne dpMcaec, 189.]
209
[K. jHpeieh, Hcuiopuja Cp6a, I, 54.]
210
[A. Babić, O odnosima vazalitela, 15—33; C. TiiipnoBHh, Ociuaifu ciuapuje dpyiuiu~
eene ciupyKuiype y ĆOCOHCKOM <f>eydaAHOM dpyiuiuey, HcropnjcKii ruacHHK, 3—4, Eeorpa# 1958,
156—164; C. TiHpKOBHh, Pycaiuxa iocuoda, 5—17; M. JjHHHh, XyMCKo-iupe6uH>CKa tjiaciuejia,
1—101. J. P. Naumov, Bosanski i humski vlasteličići (Prilog istoriji feudalne staleške termino
logije XIV—XV vijeka), Godišnjak DIBiH, XVIII—XXX, 1979, 21—37,]
211
[L. Thalloczy, Studien, 8.]

81
goj strani, „za našu službu milosti, gradove i župe i zemlje koje primisrno od kralevstva bosanskoga
nama dano i zapisano u naše plemenito" 212. Posjedi, dakle, naslijeđeni i stečeni jednako se nazivaju
„plemenito naše" i zajedno predstavljaju cjelinu s kojom vlastelin slobodno raspolaže i koja se
bezuslovno nasljeđuje u njegovoj porodici. Za čitavog trajanja bosanske države nema primjera koji bi
ukazivao na to da je pored plemenite baštine postojao i neki drugi vid vlasteoskog posjeda.
Srednjovjekovna Bosna nije poznavala pronijarski oblik vazalskih odnosa niti ustanovu pronije, tj.
uslovnog posjeda kojim vlastelin pronijar nije mogao slobodno raspolagati, a koji je vladar mogao
oduzeti ukoliko u pronijarskoj porodici nije više bilo muških članova sposobnih za vršenje vojne službe,
čime je bilo uslovljeno držanje pronije 213. Posjedovanje plemenite baštine bilo je, međutim, mnogo čvršće
i sigurnije: baštinu je vladar načelno mogao oduzeti samo u slučaju nevjere (nota infidelitatis), ali je i ovo
načelo prava vladara bilo ograničeno.
U svojini plemenite baštine učestvuju kolektivno svi članovi često vrlo raz-granjene vlasteoske
porodice ili roda — čvrste zajednice povezane bližim krvnim srodstvom koja se naziva i plemenom,
bratstvom ili „bližikami"214. Štaviše, i oni posjedi koji su darovnom poveljom stečeni po zasluzi jednoga
od članova vlasteoskog roda postaju, redovno, svojinom čitave porodične zajednice, a samo u naročitom
slučaju svojinom poimenično navedenog vlastelina sa isključenjem svih ostalih srodnika. Na ovakav
slučaj nailazimo u jednoj odredbi povelje kojom ban Stjepan II Kotromanić daruje (oko g. 1322) župe
Banice i Vrbanju knezu Vukoslavu Hrva-tiniću ,,a ni jednomu njegovu bratu ne dasmo ni sinovcu
njegovu, razvoje knezu Vlkoslavu"218. Svojina čitavog vlasteoskog roda nad baštinskim posjedom izra-
žavala se u činjenici da starješina roda nije, barem u načelu, mogao otuđiti dijelove i baštinske zemlje bez
sporazuma sa punoljetnim članovima svoga roda. Pravo pripadnika vlasteoskog roda da učestvuju u
raspolaganju posjedom zajedno sa starješinom najpotpunije je izraženo u povelji braće Beljaka i Radiča
Sankovića od 15. IV 1391. kojom ustupaju Dubrovniku Konavle i Vitalinu; saglasnost članova roda sa
odlukom starješina o otuđenju zajedničkog posjeda ovdje je izričito naglašeno ovim riječima: ,,I svemu
više pisanom pristaše i potvrdiše naše gospođe i Dragana sestra, naš stric župan Gradoje i Budela i Sančin
naša bratja za sebe i za svoju djecu i za posljednje svih nas" 218. [Tekst A. Babica se ovdje prekida.]

212
[Mon. Serb., 288.]
213
[F. OciporopKCH, IIpoHuja. npujioi uciuopuju <f>eydajiu3Ma y BmaHuiuju u jyxcHo-
cjioeencKUM 3eMA>aMa, Eeorpaa 1951.]
214
[Upor. nap. 210.]
215
[L. Thall6czy, Stuđien, 8.]
»« [Mon. Serb., 217.]

82
SUMMARY

SOCIETY OF THE MEDIAEVAL BOSNIA

The lack of data makes the study of society in the Medieval Bosnian state difficult, the problem of dependent peasants in
particular. Feudal lords undertook many measures in order to prevent their flight from feudal landed properties, there by to ensure
necessary labour for the agrarian production. Only a few data about the amount of feudal rent and other dependent pea sants,
obligations are to be found in the meagre Dubrovnik sources.
The Vlach cattlebreeders engaged in an easier activity and had a more favourable legal status than the dependent
agricultural labourers. In addition to cattlebreeding, they engaged in transport of goods and also served as soldiers or guards on
boarders and at important crossroads. These, as well as some other independent activities, enabled the distinguished Vlach chiefs
to advance towards an upper social class.
The sources from the first half of the 15th century mention wealthy Bosnian traders as a separate category of the
population. There were also many Dubrovnik traders settled in towns. Their legal status was determined by inter-state contracts.
German miners, Saxons, introduced their own town administration and had the right to legal autonomy. By the time, the town
administration after the Saxon model began to spread to other developed town settlements, in addition to the minig-are towns.
This autonomy in judicature and administration points to the gradual retrieving from the feudal lords' authority on the part of
town inhabitants.
Even the earliest volumes of the Dubrovnik Archives have some data about the slaves from the Bosnian state who were
subject to trade. However, very little is said about the slaves who stayed in Bosnia, as they represented a negligable component in
the economy of the country. In addition to various agricultural labours, they worked as house servants, especially at rulers' and
noblemen's courts. Some of them, owing to the nature of their job, gradually achieved a better status and were no longer treated
as slaves, although they were not free from the formal--legal aspect. But it also happened that some slaves gained even formal
freedom.
The process of formation of the noble class in Bosnia coincided with the process of strengt hening and spreading of the
chief's authority. The economic basis for the social and political position of the nobility was their landed property, denoted as
,,noble inheritance", regardless of whether it was actually inherited or granted by a deed of donation.

83
DESANKA KOVAČEVIĆ-KOJIĆ

PRIVREDNI RAZVOJ SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE

DRŽAVE
I. PRIVREDNE PRILIKE DO KRAJA XIII VIJEKA ............................................... 89-93
II. PRIVREDNO BUĐENJE ...................................................................................... 95-105
III. USPON PRIVREDE I RAZVOJ GRADSKIH NASELJA U DRUGOJ
POLOVINI XIV VIJEKA ....................................................................................... 107-113
IV. PRIVREDA SELA ................................................................................................. 115-144
14)........................................................................................... Vlastelinstvo 115-120
15)........................................................................................... Zemljoradničko gazdinstvo
120—138
16)............................................................................................Vlasi 138-144
V. GRADSKA PRIVREDA ...................................................................................... 145-169
17)............................................................................................Rudarstvo 145 —
150
18)............................................................................................Trgovina 151-165
19)............................................................................................Zanatstvo 165 — 169
VI. USPON I ŠIRENJE GRADSKIH NASELJA ......................................................... 171-182
VII. ODNOS GRADA I SELA ................................................................................... 183-186
OSVRT NA PRIVREDNI RAZVOJ SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE 187 -188
RESUME ...................................................................................................................... 189-190
 87
/. PRIVREDNE PRILIKE DO KRAJA XIII VIJEKA
Sve do XII vijeka pisani izvori samo uopšteno pominju Bosnu, bez pojedinosti o makakvom obliku
života. Jedino sredinom X vijeka vizantiski car pisac Konstantin Porfirogenit, u svom čuvenom djelu ,,O
narodima" navodi dva grada u Bosni, i to Kotor i Desnik, i više gradskih naselja u oblastima koja će tek
nekoliko stoljeća docnije ući u okvire bosanske države — u Zahumlju: Ston, Mokro, Ošlje, Dabar i
Galumainik, a u Travuniji: Trebinje, Vrm, Risan, Lukavete i Zetlivi, zatim Salines (Tuzla) u Srbiji. Ovi
gradovi još uvijek nisu arheološkim puteni pouzdano identifikovani 1.
Blizina primorskih gradova nesumnjivo je pozitivno uticala na razvoj gradova u unutrašnjosti. Tako,
na primjer, oblasti koje su bile bliže primorju imaju više gradova od Porfirogenitove Bosne ili Srbije
(Zahumlje — pet, Travunija — pet). Inače su naša znanja o ovim gradovima veoma oskudna Uglavnom
se pretpostavlja da su ovi gradovi bili utvrđenja, vojna i upravna sjedišta, a neki od njih su mogli imati i
izvjesnu ekonomsku funkciju.
U nedostatku pisanih izvora, rekonstrukciji prilika onoga vremena doprinosi i arheologija.
Dosadašnja arheološka istraživanja bosanskohercegovačkog područja za razdoblje od IX do XII vijeka
uglavnom se ograničavaju na otkopavanje nekropola. Nekropole, od kojih najstarije datiraju iz IX vijeka,
smještene su u dolinama rijeka, i to Save, Sane, Vrbasa, Bosne, Neretve i Drine. Njihova pojava pretpo -
stavlja postojanje naselja. Međutim, naselja, savremena ovim nekropolama, nisu još do danas
arheološkim putem potvrđena2. Položaj nekropola u plodnim dolinama rijeka nameće pretpostavku da se
stanovništvo poput ostalih doseljenih Slovena bavilo agrarnom privredom.
U dosada istraženim nekropolama nađeni su uglavnom nakit i oružje 3. Njihov prilično oskudan broj
postaje još manji ako se uzmu u obzir samo nalazi na prostoru ondašnje Bosne.
1
E. OepjaHHHh, BtuamuucKu tueopu 3a ucuiopujy napada Jyiocjiaeuje, II, Beorpaa 1959*
58, 61, 63. O lokacji ovih gradova; isto, 59, nap. 203 i 204. Upor. i Kulturna jstorija Bosne i Her
cegovine, Sarajevo 1966 (Nada Miletić, Ranoslovensko doba), 383. P. Anđelić iznosi tezu da
možda Konstantinov Desnik treba tražiti negdje u okolini Visokog. P. Anđelić, Bobovac i Kra
ljeva Sutjeska 1973, 224.
2
Kulturna istorija Bosne i Hercegovine (Nada Miletić, Ranoslovensko doba), 382-—383.
Raspored ranoslovenskih nekropola je takav da se one nešto rjeđe nalaze u zapadnom i u sjevernom
dijelu Bosne, dok su u većem dijelu koncentrisane u Sarajevskom polju, kao i u donjem toku
rijeke Neretve u okolini Čapljine. Izvan rječnih dolina pronađen je izvjestan broj grobova na Gla-
sinačkom polju. Isto, 388.
3
Kulturna istorija Bosne (Nada Miletić, Ranoslovensko doba) 390—398.

89
Posebnu pažnju privlače nalazi keramike koji ukazuju na proizvodnju posuda i razvijenost lončaretva
na pojedinim naseljima. Može se pretpostavljati da je domaća proizvodnja obuhvatala još i neke druge
radinosti. Tako je vrlo vjerovatno da je na prostoru Bosne bio poznat jedan od najstarijih zanata na svijetu
— kovački4.
Pojedini od ovih nalaza govore o postojanju trgovinske razmjene u ovom ranom periodu od IX do
XII vijeka. Čak se pominju predmeti raznih kulturnih grupa, koji su stizali u Bosnu iz veoma udaljenih
oblasti5. Što se tiče pojedinih predmeta trgovine, ne smije se izgubiti iz vida so, jer je Bosna, pored toga
što je imala slane izvore, kroz čitav srednji vijek bila upućena na uvoz ovog artikla neophodnog za život
ljudi i stoke.

Sa XII vijekom nastaju nove političke i društvene promjene kojim se učvršćuju osnove bosanskog
državnog organizma. Time se u isto vrijeme stvaraju povoljniji uslovi za razvoj privrednih grana
neagrarnog karaktera, u prvom redu trgovine. Krajem ovog stoljeća javlja se čuveni Kulin ban i upravo sa
njegovim dobom može se početi sa pisanjem privredne istorije bosanske države. Prvi zvanični ugovor
srednjovjekovne Bosne jeste poznata povelja Kulina bana Dubrovniku iz 1189. godine, kojom on daje
Dubrovčanima slobodu trgovine na bosanskom području'. Izričito je naglašeno da se Dubrovčani mogu
slobodno kretati po Bosni bez plaćanja ikakve dažbine, ali i pored toga ne znamo da li su i čime oni u to
vrijeme trgovali po Bosni. Ovo je prva povelja o uspostavljanju privrednih veza između Bosne i
spoljnega svijeta.
Župe, sela i zemlja na bosanskom prostoru pominju se prvi put u pismu pape Grgura IX iz 1233.
godine. Iz tog pisma saznajemo da se ban Ninoslav žalio papi da njegova vlastela narušava stare običaje i
zadržava sela i zemlju protiv banove volje, što nije bio slučaj ranije 7. Ova vijest govori nesumnjivo o
jačanju feudalne vlastele u Bosni onoga vremena.
O kojim se župama radilo, vidi se iz povelje Bele IV iz 1244. godine, kojom je potvrdio bosanskoj
biskupiji posjede darovane od strane bana Ninoslava 8. Ukupno dvanaest posjeda bilo je smješteno po
raznim župama, i to po jedan posjed u svakoj župi, osim Vrhbosne.
Tom prilikom pominju se župa Vrhbosna, Neretva, Lepenica, Vidgoša, Lašva, Uskoplje, Brod,
Vrhprača ili Prača. Jedino pored Mela nije naznačeno da je župa, a za Vrhpraču se kaže da je komitatus.
Prema tome, u Bosni, kao i na ostalom južno-slovenskom području postojale su župe kao osnovne
administrativno upravne jedinice. Nazivi ovih župa ukazuju da su one smještene u dolinama rijeka, kao
što je Neretva, Lepenica, Uskoplje ili u plodnim kotlinama, kao što je, na primjer, slučaj sa župom
Vrhbosnom.
Iz ovakvog rasporeda župa može se izvući zaključak da su naselja srednjovjekovne Bosne ležala po
kotlinama, dakle, podizana tamo gdje je stanovništvo
4
Isto, 399-^tOO.
s
Nada Miletić, Nakit i oružje IX—XII veka u nekropolama Bosne i Hercegovine, GZM, Arheologija XVIII, Sarajevo
1963, 176.
e
F. Miklosich, Monumenta Serbica, Vindobonae 1858, 1—2.
7
T. Smičiklas, Codex diplomaticus, III, Zagreb 1905, 388. Sadržaj ovoga pisma izazvao je u istorijskoj literaturi različita
tumačenja. J. Šidak, „Ecclesia Sclavoniae" i misija dominikanaca u Bosni, Zbornik radova Filozofskog fakulteta, III, Zagreb
1955, 21.
9
T. Smičiklas, Codex diplomaticus, IV, Zagreb 1906, 239—240.

90
imalo mogućnosti da se bavi zemljoradnjom, inače glavnim zanimanjem Južnih Slovena još od njihovog
naseljavanja. A to je uglavnom isti prostor na kome se javljaju nekropole, odnosno prva naselja u IX
vijeku.
Iako razbacano u raznim krajevima Ninoslavljeve države, biskupsko imanje u cjelini predstavlja
krupan feudalni posjed sa mogućnostima podjele rada. Međutim, uskoro poslije izdavanja pomenute
povelje, i to prije 1252. godine, biskup je morao napustiti Bosnu, te je katolička crkva za duže vrijeme
izgubila svako uporište u Bosni. Svakako se ni biskupski posjed u ovakvoj situaciji nije mogao održati.
Vrlo je vjerovatno da su njegove dijelove prigrabili bosanski feudalci. Vlastelinstvo pravoslavne humske
eparhije u Stonu poznato je u pojedinostima, ali u ovo vrijeme još uvijek nije ulazilo u okvire
srednjovjekovne bosanske države9.
U borbama protiv Ugarske bosanska vlastela je uveliko ojačala svoj položaj. Dok se na početku svoje
vladavine Ninoslav sam javlja u ugovorima zaključenim sa Dubrovnikom, u dvije posljednje povelje
pored njega navode se i boljari, a naj-viđeniji medu njima poimenično 10. Međutim, nije naznačeno koje
župe i krajeve drže u svojim rukama. S obzirom na prilike onoga vremena i na male teritorijalne okvire
bosanske države, sigurno je da su ovi posjedi bili sasvim skromni i da se, u stvari, radilo o sitnom
feudalnom vlastelinstvu.
U povelji Matije Ninoslava Dubrovniku iz 1240. godine pominju se, pored feudalaca, kmetovi i
ljudi. Ista kategorija stanovništva javlja se i u Ninoslavljevoj povelji iz 1249. godine 11. U to vrijeme
kmetovi su još uvijek bili slobodni seljaci, dok su „ljudi" po mišljenju većine naučnika vezani za
zemlju12. U skladu sa mehanizmom feudalnog društva neko je morao da obraduje vlastelinsku zemlju.
Seljaci u Bosni, kao i svuda u feudalnom društvu, poklanjaju se zajedno sa zemljom. Tako je
Ninoslav, uz imanja koja je dodijelio katoličkoj crkvi, „izuzeo ljude na tim imanjima od jurisdikcije
ranijih gospodara i potčinio ih biskupu i kaptolu. Na novodobijenom posjedu biskup i kaptol bosanski
treba da ubiraju crkvenu desetinu13.
Ban Ninoslav nastoji na sve načine da privuče što više dubrovačke trgovce u svoju zemlju. Ne samo
da im je potvrdio povlastice koje su dobili od bana Kulina već je novim odredbama još više proširio
njihove trgovačke slobode i olakšao uslove poslovanja po Bosni. Tako on ukida izam, vansudsku
represaliju i utanačuje postupak u slučaju spora između Dubrovčana i domaćeg življa.
Doduše, nema drugih podataka o dubrovačkoj trgovini u Bosni onoga vremena, ali je nesumnjivo
bilo nekog oblika trgovačkog prometa, koji je dao povoda banu Ninoslavu da putem novih odredaba
otkloni nesporazume koji su tom prilikom nastajali i obezbijedi dubrovačkim trgovcima ličnu i
imovinsku sigurnost14.
Druga polovina XIII vijeka oskudnija je podacima nego doba bana Ninoslava. Znamo jedino da je
Ninoslavljev nasljednik Prijezda darovao 1287. godine
8
P. HBaHOBiih, CpedtboeeKoeuo OCMUUUHCKU uocedu Xy>MCKoi euapxujcKoi sMaueAUHciusa, HcTopujcKH laconHC, IX—X,
1959, 79—95.
10
F. Miklosich, Mon. Serbica, 28—33.
11
Isto, 28—29, 33.
 la
A. CojiOBjeB, npaenu uo/umcaj ceMiKa y cpedneseKosuoj EOCHU, Ilperjiefl, CB. I—II, KH,. II, rofl. II, 1947, 245, 247.
13
„decimam de omnibus marturinas et collectam que ban elyssi vocantur". Codex diplo-
maticus, IV, 237, 239.
14
Desanka Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, Djela Naučnog društva BiH,
kn). XVIII, Sarajevo 1961, 9—10.

91
svome zetu župu Zemunik, koja se protezala uz Vrbas, u Donjim krajevima 15. Na osnovu graničnih sela
može se odrediti položaj ove župe. Ona je uglavnom ležala s lijeve strane rijeke Vrbasa između župa
Banice i Vrbanje poznatih iz kasnijih izvora16. U ovoj povelji su prvi put poimenično navedena neka
bosanska sela. Prilično su brojna (23) s obzirom da opseg župe nije bio velik. Pošto su navedena samo
granična sela, vjerovatno da je njihov ukupan broj u ovoj župi bio i znatno veći. Prijezda dodjeljuje župu
Zemunik svome zetu ,,cum omnibus utilitatibus et pertinentiis suis, prediis, villis et universis populis".
Tako u ovoj povelji pod zapadnim uticajem prodire podrobna formula pertinencije u kojoj su već izrađeni
pojmovi šta sve pripada jednom posjedu. Ovdje se, iako u opštoj formuli, pominje vezivanje seljaka za
zemlju, čime je obezbijeđena radna snaga tako potrebna za feudalni način proizvodnje.
Pored toga što Bosna u privredno-geografskom pogledu nije ravničarska i poljoprivredna zemlja,
ipak je osnova njenog privrednog života bila zemljoradnja. Druga je stvar što o stanju zemljoradnje
nemamo nikakvih podataka, pa čak ni
0vrstama usjeva koji su se gajili.
O privrednoj strukturi i proizvodnji bosanskog sela saznaje se nešto pobliže tek kada određeni
proizvodi postaju predmet trgovine i izvoza. Zbog toga su podaci iz Dubrovačkog arhiva jedini izvori za
proučavanje ne samo trgovinske razmjene već i agrarno-stočarske proizvodnje u Bosni onoga vremena.
Već u najstarijim knjigama iz Dubrovačkog arhiva pri kraju XIII stoljeća pominje se iz Bosne izvoz
voska i suhih koža17. To su u isto vrijeme prvi pouzdani podaci o stočarstvu i pče-a rstvu srednjovjekovne
Bosne.
Vjerovatno da su Dubrovčani trgovali kožama i voskom i ranije u doba bana Ninoslava, koji im je,
kako je navedeno, izdao povelje sa vrlo širokim povlasticama. U vrijeme bana Prijezde i njegovih
nasljednika Bosna nije obnavljala ugovore sa Dubrovnikom sklapane u vrijeme Kulina bana i Ninoslava,
ali i pored toga njihove privredne veze nisu prekidane. Dubrovački trgovci odlaze da trguju u Bosnu pod
uslovima koji su se vremenom ustalili na osnovu ranije sklopljenih ugovora.
Čak u najranijim zvanično vođenim spisima dubrovačke Kancelarije i Notari-jata izbijaju na vidjelo
podaci o jednoj posebnoj privrednoj aktivnosti Dubrovčana. Naime, sačuvan je priličan broj vijesti o
dubrovačkoj trgovini bosanskim robljem koja se nastavlja i u prve decenije XIV vijeka. Ljudi, žene pa i
djeca prodavana su u Dubrovniku strancima i domaćim ljudima. Tako su mnogi od njih otrgnuti iz svoje
sredine, odvođeni u tuđinu. U Dubrovniku, talijanskim gradovima, kao
1u zapadnom Sredozemlju „robovi" su mnogo traženi i upotrebljavani kao domaća
posluga18. Crkva je u ovo vrijeme već osuđivala i zabranjivala držanje hrišćana u
ropstvu. Međutim, kako je među stanovnicima Bosne bilo jeretika, to je, upravo
zahvaljujući posebnim vjerskim prilikama, oživjela trgovina robljem u primorskim
gradovima u susjedstvu Bosne. Sačuvani su mnogobrojni podaci o sudskim proce
sima vođenim u Dubrovniku kojima su pojedinci nastojali da dokažu svoju pravo-
16
T. Smičiklas, Codex diplbmaticus, VI, Zagreb 1908, 588, 1287.
16
M. KapaHOBiih, rpaimife cpedneseKoeue BocancKe otcyue 3eMJbamiK, F3M, XLVIII»
CapajeBO 1936, 27—36; B. Cnapah, Xyua 3eMjbanuK u cuiapa uaxuja 3jnujatbe, T3M, XLIX,
CapajeBO 1937, 37—54; M. KapaHOBHh, Jotu mjy o oicyuu 3eMJbmuK, T3M, XLIX, 1937,
105—107.
17
D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 12.
18
V. Vinaver, Trgovina bosanskim robljem tokom XIV veka u Dubrovniku, Anali Histo
rijskog instituta JAZU, II, Dubrovnik 1953, 125—147; isti, Pouci&eo y cuiapoM J]y6pomuKy,
HcropHCKH nperjie«, 1, Beorpaa 1954, 41, 132—134, 141—142.

92
vjernost, kako bi ih dubrovačke vlasti oslobodile. Pored Dubrovnika, veoma mnogo se trgovalo
bosanskim robljem i u Drijevima, poznatom trgu na ušću Neretve.
Najveći dio robija prodatog u Dubrovniku poticao je iz Bosne, znatno manje iz Usore, a sasvim
rijetko iz Vrbasa, Sane, Srema i Livna. Zanimljivo je naglasiti da iz Huma, dakle, neposrednog zaleđa
Dubrovnika i iz drugih srpskih državnih teritorija nije zabilježeno ni jedno lice.
Bosanski vladari nisu u ovo doba zabranjivali odvođenje i prodaju svojih podanika, nego su ih čak
ponekad i sami poklanjali pojedinim dubrovačkim trgovcima. Radilo se o ljudima u tolikoj mjeri
zavisnim od svojih gospodara da su ih, čak, mogli i prodati. Vremenom su se u Dubrovniku pojavili ljudi
takozvani „ropci", čije je zanimanje bilo da hvataju nezaštićene pastire i prodaju ih kao roblje 19.
U drugoj polovini XIII vijeka trgovačke veze Bosne, pored Dubrovnika, proširuju se i na ostale naše
primorske gradove20. Ovom zbližavanju sa dalmatinskim gradovima svakako je pomoglo i širenje uticaja
Šubića u Bosni krajem XIII vijeka. Pavle Šubić, kao bosanski ban, 1302. godine daje Splićanima široka
ovlaštenja za slobodu trgovine, a to isto dobili su i Rabljani od Pavla, bana Hrvatske i gospodara Bosne 21.

Dakle, u vremenu od bana Kulina do Stjepana II, to jest do dvadesetih godina XIV vijeka, trgovina
sve više napreduje. U izvorima se od kraja XIII vijeka počinju pominjati određeni predmeti trgovinske
razmjene, što ranije nije bio slučaj, To su u prvom redu vosak, kože i poljoprivredni proizvodi. Pored
toga, izvozi se i roblje. Sva se razmjena odvija u okvirima spoljne trgovine. Gradovi na našoj obali
Jadranskog mora, posebno Dubrovnik, predstavljali su sigurno tržište za bosanske poljoprivredne i
stočarske produkte.
Iako se javljaju pouzdani podaci o trgovinskoj razmjeni, ona je još uvijek malog obima. Tako, na
primjer, nema nikakvih vijesti o mjestima gdje se ona obavljala. Možda su se održavali samo povremeni
sajmovi koji su odgovarali stepenu razvoja bosanske privrede onoga vremena. U svakom slučaju, u Bosni
tokom XIII i početkom XIV vijeka nije došlo do razvoja naselja koja bi se po strukturi privrede bar
donekle izdvajala iz agrarne sredine22.
U unutrašnjosti Balkana, a u susjedstvu Bosne, gdje je gradski život bio takode prekinut dolaskom
Slovena, proces urbanizacije u ovo vrijeme uveliko napreduje. Dubrovačka građa svjedoči o već
otvorenim i razvijenim trgovinama i rudnicima u susjednoj srpskoj državi. Poznato je da u unutrašnjosti
Slovenije i Hrvatske, proces nastajanja gradskih naselja datira već od kraja XI, odnosno XII stoljeća, a u
XIII se i dalje intenzivno nastavlja. U svjetlosti ovih podataka nerazvijenost Bosne tokom XIII i
početkom XIV stoljeća dolazi još više do izražaja. To je tipična agrarna zemlja sa naturalnom privredom i
počecima trgovinske razmjene. Bosanski rudnici još nisu bili otvoreni što se, uz stalne ratove sa
Mađarima, nepovoljno odražavalo na njen cjelokupan privredni razvoj.
19
Isto. Upor. i C. TiiipKOBiih, Hciuopuja cpedtboeeKoeue 6octmcKe dpotcaee, Eeorpafl 1964, 76.
10
O vezama Bosne s pojedinim dalmatinskim gradovima Toma Arhiđakon pruža najranije podatke. Prema njemu, oko
1200. godine, zadarski građani Matej i Aristodije, koji su bili odlični slikari i dosta vješti kovanju zlata, išli su većinom u Bosnu.
D. Kovaćević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 10, nap. 6.
21
Isto, 10—11.
28
JJecaHKa KoBaieBHh-KoJHfa, FpadcKa nace/ba cpednosjeKoene 6ocancKe dpoKaee, Capa-jeBO 1978, 25—27.

93
//. PRIVREDNO BUĐENJE
Iz vremena Stjepana II, dubrovački izvori pominju u nekoliko navrata izvoz žita iz Bosne u
Dubrovnik. To su, u stvari, prvi poznati podaci o zemljoradničkim proizvodima pa, prema tome, i o
samoj zemljoradnji iz uže Bosne. Nije pobliže navedeno o kojoj se vrsti žitarica radi 1. Među izvoznicima
nalazi se i ban Stjepan II, koji je, čak, u jesen 1346. godine poslao u Dubovnik 2.000 stara zrnaste
hrane*. Docnije pored vladara i pojedini feudalci bavili su se prodajom žita 3. Ponekad je žito iz Bosne
stizalo u Dubrovnik preko Drijeva, pa je vjerovatno da žitarice, koje se inače u velikim količinama izvoze
iz Drijeva, bar jednim dijelom potiču iz bosanskog zaleđa 4.
Tako je Bosna bila izvoznik žitarica iako nije mnogo proizvodila. Povoljni prirodnogeografski uslovi
za kultivisanje žitarica postojali su jedino u niskim predjelima i u župama u dolinama rijeka. S obzirom
na značaj žitarica u svakodnevnoj ishrani stanovništva, malo toga je ostajalo za izvoz. Zbog toga u izvozu
žita iz Bosne treba najvećim dijelom gledati zalihe koje su se u obliku viška agrarnih proizvoda nakupile
u rukama vladara i feudalaca. Time se može objasniti pojava da se sa jednog područja, koje nije bilo
izrazito žitorodno, ipak izvozi žito5. Teritorijalno proširenje Bosne za vrijeme Stjepana II na račun oblasti
tadašnje srpske i hrvatske države imalo je veliki značaj i za razvoj bosanske privrede u cjelini. Više to
nije mala Bosna iz vremena Kulina bana i Matije Ninoslava. Sada je u svim pravcima proširena novim
oblastima sa različitim morfološkim i klimatskim odlikama pogodnim za unapređenje poljoprivrede.
1
U Dubrovnik su 1339. godine dopremljene izvjesne količine žita. Jedna isporuka iz 1334. godine iznosila je 1500 stara
žita od nove žetve. — D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 19; B. Xpa6aic, Mseo3 Mcuuiapuifa U3 Eocne u
Xepueioeme y TIpUMOpje od Kpaja XIII do uoHcuiKa XVII eena, Fo;mnm>aK flpvniTBa Hcropiraapa EHX, XIV, CapajeBO
1964, 123, 124, 128; Dušanka Dinić-Knežević, Trgovina žitom u Dubrovniku u XIV veku, ro^HirntaK 4>H-jiO3O(j>CKor
(JjaKVJrreTa, X, HOBH Cafl 1967, 122.
8
D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 19.
 3
Župan Sanko prodao je žito u Kotoru po 11 perpera tovar, jer na ovu cijenu Dubrovčani nisu htjeli pristati. — D.
Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 176. Beljak Sanković izvozi žito u Dubrovnik. — flvniaHKa JjHHHfe-
KHejKeBHh, IIpoMeiu OKU&OM u3Mei)y ffy6poe-Huna u 6/tuMcei 3ajiet)a y cpedneju eexy, roflmiiH.aK <t>HJi030(J)CK0r
djaKVjrreTa, XII-1, HOBH Cafl 1969, 78.
« B. Xpa6aK, H33O3 oicuuiapuua, 123, 124, 128.
5
Nije slučajno da prilikom regulisanja trgovinskih odnosa Bosne sa Dubrovnikom nikada nije unesena klauzula o slobodi
trgovine žitaricama kao što je to, na primjer, sadrži povelja kralja Milutina Dubrovčanima. — fl. JtHHnh-KHejKeBHh,
IIpoMem OKUULOM, 76, 77.

95
Pripajanjem dijela Humske zemlje Bosna je još za vrijeme bana Stjepana II došla u posjed velikog
teritorija sve do Nevesinja. Podjelom zemalja Nikole Alto-manovića između bana Tvrtka i kneza Lazara
1373. godine, Bosni su priključeni i krajevi istočno od Nevesinja, te su na taj način u sastav Bosne došli i
ostali predjeli današnje Hercegovine. Južni dijelovi ove oblasti nemaju kraških polja i pod jakim su
uticajem mediteranske klime, dok se u sjevernim nalaze kraška polja i planinski pašnjaci. Još za vrijeme
srpske vlasti u ovim krajevima žitarice se izvoze u Dubrovnik, pa čak preko Dubrovnika za Italiju,
posebno Ankonu. Izvoz žitarica se nastavlja i docnije kada su ove oblasti došle u sklop bosanske države 6.
U pitanju su najčešće bili sitni proizvođači koji su bili zainteresovani da za žitarice dobiju so u Primorju 7.
S druge strane, dubrovačka opština je znala da su njeni trgovci i potrošači zainteresovani da u
neposrednom zaleđu kupuju krušnu hranu, te ih je svojim mjerama podsticala u tome 8.
U stvari, radilo se o razmjeni dobara između područja sa izrazito naturalnom privredom i
Dubrovačkog primorja, koja je trajala vijekovima u uslovima naturalne i neintenzivne robne privrede.
Ona ukazuje da su kraška polja na današnjem hercegovačkom platou proizvodila zrnastu hranu koja je,
čak, doticala za izvoz, bez obzira što on nije imao stalan karakter i veći obim.
Popovo polje i sela prema Ljubinju i Stocu bila su poznata po pšenici jarici. Kao žitorodna oblast
naročito je bila poznata donja Neretva. U samoj dolini Neretve najčešće je bilo pšenice, a isto tako u
Trebinju i ostalim dijelovima istočne Hercegovine. U ovim južnim plodnim krajevima mnogo se sijalo
proso koje je u ono vrijeme igralo onu ulogu koju će kasnije u Hercegovini XV vijeka preuzeti kukuruz.
Iz planinskih regiona srednjeg i gornjeg dijela istočne Hercegovine stizao je ovas, zatim ječam. Gatačko i
Nevesinjsko polje takođe su bili dobro obrađeni i zasijani ječmom, ovsom i pšenicom.
Plodne doline rijeke Drine davale su žitarice za izvoz. U septembru 1383. godine dubrovačka vlada
je odobrila jednom trgovcu da u Slano na dubrovačkoj teritoriji doveze pšenicu i druge žitarice koje ima u
Goraždu. Ova dozvola je bila uslovljena kupovinom dubrovačke soli u odgovarajućoj vrijednosti žita. U
stvari, dubrovačka so se zamjenjivala u Goraždu za lokalne viškove žitarica, kupljene od sitnih
proizvođača ili feudalaca9.
Dok su ranije, krajem XIII vijeka, Dubrovčani odlazili u Bosnu da nabavljaju stoku, već od prvih
godina vladavine Stjepana II domaći ljudi iz Bosne pojedinačno dotjeruju stoku u Dubrovnik ili dovode
konje na prodaju10. U dva navrata „pastirus" iz Bosne, nepoznatog imena, zadužuje se u Dubrovniku na
priličan iznos. Sigurno da je isplate ovog duga podmirivao isporukama stočarskih proizvoda. Uža Bosna
6
Doduše, docnije, kada se u istočnoj i južnoj Hercegovini javljaju mnoge vlaške grupe, u izvozu ove oblasti dolaze više do
izražaja stočarski proizvodi. — B. Xpa6aK, H3803 Mcuiuaputfa, 126—127, 129—130; JJ. ^HHHh-KHeJKeBHh, TlpoMeCu
OKU&OM, 76, 77.
' Stanovnici zaleđa donosili su sami žito i prodavali ga u Dubrovniku ili istovarali u magazine. Krajem XIV vijeka
dubrovačka vlada je odredila uslove i mjesto prodaje. — JX. fliiHHh-KHe->KeBHh, IIpoMeui MCUMOM, 77—78.
8
Tako se u odluci dubrovačke vlade od 14. VIII 1380. godine donosi da svi ljudi iz Dub
rovnika i dubrovačkog područja odlaze po hranu u mjesta od Budve do Neretve i na kopnu do
Neretve. — B. Xpa6aK, H3B03 Mcuuiaputfa, 124.
9
D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 33; B. Xpa6aK, H3eo3 OKuiuaputfa,
128, 129.
10
HAD: Reformationes (Ref.) 8 fol. 8', 20. IX 1325. HAD: Diversa Cancellariae (Div.
Canc.) 8 fol. 20, 23. IX 1325. lb. 11, fol. 89, 28. XI 1336. lb. 12, fol. 154, 15. IX 1335.

96
je planinska oblast pogodna za razvoj stočarstva. Zbog svoje rentabilnosti, pored planina, stočarstvo se
razvijalo ne samo u planinskim, već i u župskim predjelima gdje je bilo uslova za zemljoradnju11.

Današnja Hercegovina bila je nekada znatno bogatija šumama, sve dok u XVI vijeku nije nastala
masovnija sječa za povećane potrebe turske vojske i flote. U sjevernim, izrazito planinskim, dijelovima
ove oblasti planinsko stočarstvo je predstavljalo važnu privrednu granu. To potvrđuje i činjenica da se u
dubrovačkom zaleđu vrlo rano javljaju vlasi kojima je stočarstvo bilo glavni oblik privređivanja.
Prvobitno Vlasi su bili poromanjeno starobalkansko stanovništvo koje se povuklo u planine i gajilo stoku.
Postepeno su Sloveni počeli prenositi njihovo etničko ime na sve one koji su se bavili stočarstvom, te u
ovo vrijeme vlah označava stočara.
Upravo o vlasima sa prostora današnje Hercegovine, jer su bili u blizini Dubrovnika, ostalo je mnogo
podataka u Dubrovačkom arhivu. Prvi se pominje, i to već 1297. Burmaz sa sinovima, stočarima
albanskog porijekla koji su u neposrednom zaleđu Dubrovnika bili naseljeni kao graničari u službi
srpskih vladara. Uključivanje Burmaza u poluvojne odrede odbrambenog sistema srpske države nije
isključivalo njihovo dalje bavljenje stočarstvom. Isti je slučaj sa Matarugama (1318), takode stočarima
albanskog porijekla, naseljenim uz trgovačke puteve, kao čuvari prolaza ili prelaza. U drugoj deceniji
XIV vijeka pominju se prvi put i vlasi Banjani (1319. godine) 12. Vlasi, koji su kao podanici bosanskog
kralja dolazili na ušće Neretve da kupe so, vjerovatno takođe potiču sa današnjeg hercegovačkog
prostora13
Već u prvim knjigama dubrovačkog arhiva, iz posljednjih decenija XIII vijeka, nalaze se podaci o
razmjeni dobara između vlaha i Dubrovčana. Ponekad dubrovački trgovci odlaze među vlahe, ali se ovi,
naročito od početka XIV vijeka,, mnogo češće spuštaju u Dubrovnik da prodaju stoku i stočarske
proizvode14. Na osnovu ove razmjene može se ustanoviti da su u vlaškim katunima odgajane razne vrste
stoke, najviše ovce, jer su za njih postojali najbolji prirodni uslovi. Crna vlaška ovca bila je veoma
izdržljiva pa i podesna za kretanje po planinama. Osim toga, zbog prilagođenosti skromnoj ishrani i
smještaju, njezino uzgajanje nije iziskivalo velike izdatke i napore. Ovce su vlasnicima donosile
višestruku korist. U prvom redu imale su veliki značaj u ishrani (mliječni i mesni proizvodi) i odijevanju
vlaškog stanovništva.
11
„pastirus de Bossina" zadužuje se na iznos od 100 perpera. HAD: Debita Notariae
(Deb. Not.) 2, fol. 5', 13. III 1334. Četiri godine docnije „pastirus de Bossina" zadužuje se na
20 perpera i 10 groša. Deb. Not. 2, fol. 263', 18. VI 1339. Bogoje Dobrišić iz Bosne, iz oblasti
Lepenice, prodaje tri konja za 40 perpera. Div. Canc. 12, fol. 154, 15. IX 1335.
12
.Uecaino KoBa^ieBHh, CpedhbosjeKoettu Kau7yH uo dy6poeauKUM u3eopuMa, Cmviii03HJyM
o cpeflH.OBJeKOBHOM KaTyHy oflpKaH 24. H 25. HOBeM6pa 1961. r., IIoce6Ha H3^aH.a H,HEHX,
CapajeBO 1963, 124; rBypr)im;a IleTpoBHh, Mauiapyie y KCICHOM cpedneM eeKy, FjiacHHK IjeTHH,-
CKHX My3eja, X, Ltenafce 1977, 102, 107, 108, 110.
la
K. JupeHeK, BAOCU U Maepoe/iacu y dy6poeam<uM cuoMenuifUMa, 36opHHK KoHCTaHTHHa JiipeneKa, I, rioce6Ha roflaita
CAHY, Eeorpa« 1959, 197.
11
Napad Dubrovčana na vlahe koji se sa robom, vraćaju iz Dubrovnika. U Dubrovniku su prodali stoku, vunu i ostalu robu
za 26 perpera i 8 groša, te su kupili srebrne naušnice i još neke predmete; T. ^peMouiHHK, KanuejtapujcKU u nouiapCKu
cuucu, I, 1278—1301, 36opHHK CAHy 3a HCTopHJv, je3HK H KH.iBKeBHOCT cpncKor Hapoaa, Eeorpan 1932, br. 359,
125—127, 11—22. IX 1284. Dubrovački trgovci kod vlaha; T. ^IpeMoniHHK, Kanuenapujoai u uoiuapcKu cuucu br. 365, 135,
6. XI 1284.

97
Mali brdski tovarni konji, predstavljali su za vlahe posebnu vrijednost i uveliko su korišteni za
transport robe u unutrašnjoj i spoljnoj trgovini. Bili su neophodni i u slučaju kada su vlasi, kao naoružani
konjanici, obavljali svoje poluvojničke službe. Pored ostalog, konj je upotrebljavan za vuču u galerijama,
za transport rude i druge poslove u rudarstvu 15. Iz docnijih vijesti može se zaključiti da su vlasi takođe
držali brdska goveda i koze, a kada jednim dijelom prelaze na zemljoradnju, držali su i svinje.
Poznato je da su u životu vlaha najviše značaja imala kretanja između ljetnjih ispaša i pogodnih
zimovišta. Radilo se o spuštanju zimi sa planina u župske predjele, gdje se moglo naći stočne hrane u
toku cijele zime. To su bila kretanja manjih razmjera u geografiji poznatog dolinsko-planinskog
stočarstva.
Smatra se da je u srednjem vijeku u našim krajevima stočarstvo najviše napredovalo tamo, gdje su u
okviru jedne države ležale jadranske ili egejske primorske oblasti zajedno sa planinskim ispašama.
Pripajanjem Humske zemlje 1326. godine Bosna je došla u posjed i vrlo važnih primorskih oblasti.
Doduše, Stjepan II je prodao Dubrovčanima 1333. godine Stonski rat, ali je do kraja XIV vijeka u sastavu
Bosne ostalo primorje od Slanog do Dubrovnika. Docnije, za vrijeme Tvrtka I 1377. godine, Bosni su
priključene oblasti Trebinja, Konavla i župe Dračevice. U istoj državi našle su se planine bogate
ispašama i jadranske oblasti pogodne za zimovišta. Ova stočarska kretanja, važnija i većih razmjera,
pripadala su takozvanom sredozemno-planinskom stočarstvu16. Tako su se stvorili izvanredni uslovi za
držanje velikog broja stoke i za razvoj stočarstva.
Na unapređenje stočarstva povoljno je uticala i činjenica što su stočarski proizvodi, meso, kože,
kastradine i sir podmirivali ne samo mnogobrojne potrebe u svakodnevnom životu, već su bili i važan
predmet razmjene.
 Još od najranijih vremena vlasi iz susjedstva, na dubrovačkoj pijaci, uz stoku prodavali su vunu i
suho meso. Vlaški sir (brenca, brenchia) bio je tražen na dubrovačkom tržištu i posebno mu je određivana
cijena, a javljao se i kao platežno sredstvo kojim vlasi izmiruju svoje obaveze. Vlasi su donosili na
prodaju i svoje prerađevine od vune, što je ostavilo traga u dubrovačkim izvorima i omogućilo da se
sagleda i ova strana njihove djelatnosti 17. Tako su vlasi u Dubrovniku uvijek nalazili povoljno tržište za
svoje proizvode, posebno za kože koje vremenom postaju važan predmet dubrovačkog izvoza na
prekomorska tržišta.
Dobro je poznat značaj vlaha — ponosnika u prevozu robe i organizovanju karavanske trgovine.
Upravo u drugoj polovini XIV vijeka uveliko raste trgovinska razmjena između Bosne i Dubrovnika, a
uporedo s tim i uloga vlaha u tranzitnoj trgovini. Bez brdskih tovarnih konja, prenos robe bio bi
nemoguć. Veoma važni
15
P. KaTHh, CiUonapcuieo cpednoeeKoem Cp6uje, IIoce6Ha H3«aH>a CAHy, Eeorpafl 1978, 51. Cijene konja i kobila
koje prodaju vlasi kreću se od 3 do 15 perpera. HAD: Diversa Notariae (Div. Not.) 3, fol. 183', 14. VIII 1319. Div. Canc. 9, fol.
144', 29. IX 1330; ib. 14, fol. 25', 30. VI 1343; ib. 15, fol. 37, 3. X 1347 itd. P. Karah, Cmonapculao, 114—125.
14
J. Tpad)yHOCKH, Feoipa^CKe KapaKiuepucuiuKe cpednoeeKoeHux e.'iaiuKux Kauiyua, CHMno3HJyi« o
cpeaibOBJeKOBHoM KaivHv oflpwaH 24. H 25. HOBeiw6pa 1961. r., IIoce6Ha H3Aaita HJI EHX, II, CapajeBO 1963, 34—
38.
17
J. Gelcich, Monumenta Ragusina, V, Zagreb 1897, 223 (1326); 253 (1328); 392 (1336). J. Gelcich, Monumenta
Ragusina, II, Zagreb 1882, 197 (1357). Div. Canc. 11 fol. 179, 22. III 1335 itd. Vlasi donose sir u Dubrovnik. Mon. Ragusina, II,
194, 22. IX 1357 itd.
Dubrovački kožuhar išao je od jednog do drugog vlaškog katuna i radio o svome zanatu. Za ovaj posao dobio je osam
sireva koji su mu zatim bili ukradeni. — K. J np e q e K, BJIOCU U Maepo-gjiacu, 199, 26. VIII 1285. O vunenim prerađevinama
upor. Gl. IV (3), nap. 22, 23.

98
putevi koji su spajali Dubrovnik sa Srbijom i ostalim oblastima Balkana vodili su preko istočnog dijela
današnje Hercegovine, naseljene vlasima. Zbog toga ugovori sa vlasima o prenosu robe postaju sve
brojniji ukoliko se dublje ulazi u XIV vijek 18. Sve prednosti navedenih načina privređivanja privukle su
svakako nove mase stočarskog stanovništva. Nesumnjivo je da su vlasi tokom XIV vijeka, u privrednom
životu današnje Hercegovine, igrali sve važniju ulogu.

Najraniji poznati zemljišni posjed u zapadnoj Bosni je župa Zemunik na Vrbasu, koju 1287. godine
ban Prijezda, već pomenutom poveljom, dodjeljuje svome zetu. Feudalni posjed u ovom slučaju je, u'
stvari, župa, koja se kao određena administrativno-upravna jedinica daruje u cjelini. Ova župa obuhvatala
je 23 sela.
Dvadesetih godina XIV vijeka ban Stjepan II dao je Vukoslavu Hrvatiniću, sinu Hrvatina ključkog, u
„djedinu" dvije župe, Banjicu sa Ključem i Vrbanju sa gradom Kotorom 19. To je u isto vrijeme prvi
pouzdani podatak o postojanju baštine, glavnom obliku bosanskog feudalnog posjeda. S obzirom na to da
sela nisu navedena, nije moguće odrediti koliki su prostor u to vrijeme obuhvatale ove dvije župe.
Na ovome se nisu zadržala darovanja Stjepana II članovima porodice Hrva-tinića. On je 1331.
godine i Vuku Vukoslaviću i njegovom bratu knezu Pavlu u župi Banjici dodijelio dvanaest, a u Vrbanji
četiri sela20. Sva su sela pojedinačno naznačena, a mnoga od njih pod istim imenom postoje još i danas.
Uglavnom su smještena u Banjici, u plodnoj dolini rijeke Sane. Stjepan II je oko 1330. god. darovao pet
sela knezu Grguru Stipančiću ali iako su po imenu poznata, nije moguće, sa izuzetkom Čečve, ustanoviti
gdje su se nalazila21.
Novim darivanjem iz 1353. godine, vlastelinstvo Vlatka Vukoslavića uvećalo se u odnosu na posjed
koji je držao njegov otac Vukoslav22. Pored sela pod Ključem, znači u župi Banjici, Vlatko Vukoslavić je
dobio i dva sela, Lipnicu i Stjenice u župi Zemljanik, kao i tri sela u župi Vrbanji (Kable, Jakotino, Pod
Blizk). Iz geografskog rasporeda novodobijenih sela, čiji se položaj prema istoimenim današnjim selima
može odrediti, jasno se vidi kako se ovo vlastelinstvo u dolini Sane proširuje i zaokružuje prema
sjeveroistoku i zapadu. Pored plodnih predjela u kotlini rijeke Sane, posjed Hrvatinića počinje da se
proteže i na udaljenije planinske vijence.
Za razliku od ranije prakse, više se ne poštuju granice župa, jer se područje vlastelinstava ne
podudara sa područjem župa. Tačno su naznačena sela koja se dodjeljuju u pojedinim župama, a župe se
ovdje uzimaju u obzir da bi se sigurnije odredio položaj sela. Izuzetak predstavlja povelja bana Tvrtka od
1366. godine, kojom daruje Vukcu Hrvatiniću grad Soko i župu Plivu za njegovu službu 23. Tu su dosta
kratko navedene granice župe Plive, ali se zato sela uopšte ne pominju.
18
M. J^HHHh, Jfy6posaHKa cpednoseKoena Kapaeauaca utpioeuHa, ]Wi, III, Beorpafl
1937, 119-120.
 19
L. Thalloczv, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter, Mtinchen
und Leipzig 1914, br. I, II, str. 7, 10—11, oko 1323.
20
L. Thalloczy, Studien zur Geschichte, br. VI, 16—19.
81
Isto, br. IV, 13—15. Datiranje ove povelje nije ujednačeno. L. Thalloczv stavlja 1323, V. Ćorović — oko 1332, A.
Solovjev — 1335.
•• L. Thall6czy, Studien zur Geschichte, br. VIII, 20—22.
23
F. Rački, Povelja bosanskog bana Tvrtka od godine 1366, Starine, XX, Zagreb 1889, 81—82, 11. VIII 1336.

99
Prema tome, vlastelinstva porodice Hrvatinića ne predstavljaju i ne sačinjavaju jednu jedinstvenu i
zaokruženu cjelinu. Pa ipak, koliko god se u prvi momenat dobija utisak o rasparčanosti vlasteoskog
posjeda, može se uočiti određen sistem. Naime, prilikom darovanja vodilo se računa da dva, ako ne i više,
sela budu jedno pored drugog. Tako se> na primjer, selo Kable i selo Jakotino iz povelje od 1353. godine
nalaze jedno pored drugog. Ovo se činilo sigurno zbog toga da bi se olakšala eksploatacija na
vlastelinstvu koja je, kao što je poznato, mnogo efikasnija ukoliko su sela grupisana na jednom mjestu.
Za vrijeme Hrvoja Vukčića nastavlja se dalje uvećavanje posjeda porodice Hrvatinića. Njemu je kralj
Tvrtko darovao tri sela u župi Lašvi (1380), a kralj Dabiša selo Kakanj i Hrast (1392) 24. Hrvoje je proširio
svoj posjed i na župu Livno, gdje je dobio osam sela 25. Prema tome, ocrtava se krupni zemljišni posjed
porodice Hrvatinića, koja svoje prvobitno dobro u župi Banjici i Vrbanji tokom XIV vijeka postepeno
proširuje u svim pravcima.
Slučaj porodice Hrvatinića je poseban. Inače „plemenštine" ili „plemenite baštine" nisu se sastojale
od naročito prostranih zemljišnih posjeda.
Pored ovako krupnog feudalnog imanja, na ovom istom području javlja se i usitnjen posjed. Berislav
Skočić imao je samo pola sela Gomile u župi Zemunik. Od te polovine 1323. godine daje polovinu knezu
Beroju Doberkoviću i njegovoj braći u vječitu baštinu 26. Raspolaganje samo sa jednom polovinom sela i
poklanjanje polovine od te polovine knezu Beroju Doberkoviću ukazuje na određen oblik usitnjenog
posjeda. Vjerovatno da se ovdje radi o slobodnim baštinicima, kakvih je bilo u Konavlima, ili o
vojnicima koje su Turci registrovali u svome najranijem popisu bosanskog krajišta iz 1455. godine.
Izgleda da se sitnoj vlasteli daruje uglavnom samo po jedno selo. Na ovaj zaključak navodi i primjer
župana Vukmira Senkovića, kome 1395. godine kralj Dabiša dodjeljuje selo Kolo na Duvnu 27.

Naglo teritorijalno proširenje bosanske države imalo je ogroman značaj i za unapređenje njene
trgovine. Novi trgovački putevi, koji su je jače povezivali sa svijetom, našli su se sada u okviru bosanske
države. Tako je zajedno sa Humom Bosni pripojena dolina Neretve, važna saobraćajna arterija između
mora i bosanskog zaleđa. Od Dubrovnika se morem ili kopnom preko Stona išlo do ušća Neretve. Odatle
su iz Drijeva karavani kretali putem koji je vodio lijevom obalom Neretve do Bišća, pod gradom
Blagajom, pa dalje preko Konjica i Ivan-planine u Bosnu do Olova preko Visokog i Sutjeske. U stvari,
,,via Narenti", glavni drum koji je spajao Bosnu sa Jadranskim morem bila je kao i ,,via Drine", veoma
važan pravac kojim se kretala bosanska spoljna trgovina.
S druge strane, Neretva je bila i važan vodeni put. U trgovačkom ugovoru koji 1404. godine kralj
Ostoja sklapa sa Mlečanima posebno se naglašava da mletački građani mogu slobodno ići po Neretvi sa
svojim brodovima, oružanim galijama i svakom drugom vrstom plovnih objekata. Granica do koje su
dopirali brodovi nalazila se mnogo više uzvodno nego što je to slučaj danas, pa su na taj način i
" L. Thallćczy, Kako i kada je Hrvoje postao veliki vojvoda bosanski, GZM, IX, 1897, 183—192.
" F. Miklosich, Mon. Serbica, 247, 8. XII 1400.
" L. Thalloczy, Studien zur Geschichte, br. III, 12, 1323.
" F. Miklosich, Mon. Serbica, 224, 26. IV 1395.

100
uslovi za plovidbu Neretvom bili mnogo povoljniji28. Daljim osvajanjem srpskih zemalja prema istoku
Bosna je pod Tvrtkom I uspjela da trajno zadrži dolinu Neretve, ovaj privredni i za trgovinu tako važan
izlaz na more.
Zauzimanjem Huma, Bosna je došla u neposredno dubrovačko zalede, što je doprinijelo
uspostavljanju čvršćih trgovačkih veza i trgovačke razmjene medu njima. Prvih godina vladavine
Stjepana II Dubrovčani nastoje da svojim trgovcima obezbijede nesmetan odlazak i boravak na području
bosanske države. Međutim, prošla su vremena bana Kulina i Ninoslava, kada su Dubrovčani slobodno
trgovali bez obaveze na bilo kakvu naknadu.. Već u februaru 1326. godine Stjepan II obavještava
Dubrovčane da će protivno starim običajima uzimati od njihovih trgovaca, kao i od ostalih, deseti dio od
sve robe koju oni unose u njegovu zemlju. Pored nastojanja Dubrovčana da u tom pogledu održe raniju
praksu, od Stjepana II ustalilo se plaćanje carine, a u Bosni se postepeno uvodi carinski sistem 29. Kako je
za privredno napredovanje zemlje bilo važno prisustvo i djelovanje dubrovačkih trgovaca, ban je nastojao
da im obezbijedi što povoljnije uslove. Poslije spora oko carina, postignut je sporazum između Bosne i
Dubrovnika. Poveljom Stjepana II iz 1332. godine reguliše se pravni položaj Dubrovčana u Bosni i
propisuje postupak u raznim sporovima između njih i banovih ljudi. Time se dala veća lična i imovinska
sigurnost onim Dubrovčanima koji posluju po Bosni30.
Dolaskom Huma pod bosansku vlast, Bosna se trgovački povezala ne samo sa Dubrovnikom već i sa
srednjodalmatinskim gradovima. Poznato je da je još Stevan Neman ja izdao povelju Splićanima o
slobodi trgovine. Zauzimanjem krajeva duž obale od Neretve do Cetine približilo je Bosnu
srednjodalmatinskim gradovima. Nešto docnije, priključivanjem Zapadnih strana, odnosno Duvna, Livna
i Glamoča, tradicionalni put koji je povezivao srednjodalmatinske gradove sa zapadnom i centralnom
Bosnom našao se dobrim dijelom u okvirima bosanske države. Sve će to doprinijeti još intenzivnijem
trgovačkom povezivanju naročito zapadne Bosne sa dalmatinskim gradovima, Splitom i Šibenikom, kao i
jačanju zvaničnih trgovačkih odnosa. Tako, na primjer, 7. oktobra 1339. godine Stjepan II izdaje
Trogiranima povelju sa zvaničnim garancijama za slobodu trgovine 31.
Stjepan II pripojio je Bosni oblast Usore i Soli. Ovo teritorijalno proširenje manje je značajno za
dalji privredni razvoj od pripajanja Huma i Zapadnih strana, ali se na taj način bosanska država, ipak,
približila, vrlo poznatom trgu, Sremskoj Mitrovici.
Istovremeno sa teritorijalnim povećavanjem i trgovačkim povezivanjem sa svijetom u samoj Bosni
dolazi do otvaranja rudnika.
Dok je teritorijalno širenje Bosne unaprijedilo trgovački promet sa gradovima na obali Jadranskog
mora, razvoj rudarstva će ovoj trgovačkoj razmjeni dati novi sadržaj i snažan podsticaj. Bosanska
privreda, koja je dotada počivala na zemljoradnji i stočarstvu, razvojem rudarstva iz osnova je izmijenila
svoj karater.
28
D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 158, 159.
29
Isto, 15, 16. flecaHKa KoBaMeBHh, Pa36oj u opianu3atfuja ifapuua y cpediboejeKoeHOJ
EOCHU, roflHmibaK ucropHCKor ApvmTBa EHX VI, CapajeBo 1954, 229—248.
30
U slučaju ubistva ban sebi pridržava pravo suđenja. Propisuje se kazna od 6 volova za
onog ko prisvoji dubrovački imetak. U slučaju da dođe do rata daje se Dubrovčanima rok od
šest mjeseci. Jh. CTOjanoBHh, Orape cpncue noBeibe a nnCMa, I/l, Beorpaa 1929^ 43, 15. VIII
1332. Diplomatičku analizu ove povelje izvršili su: J. Nagy, Prva utanačenja između bosanskih
banova i Dubrovnika, Zbornik iz dubrovačke prošlosti Milanu Rešetaru, Dubrovnik 1931, 29—3;
M. Kos, Dve listine bana Stevana Kotromanića za Dubrovnik, Zbornik iz dubrovačke prošlosti
Milanu Rešetaru, Dubrovnik 1931, 33—38.
31
D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 17.

101
Prve vijesti o bosanskim rudarskim proizvodima sadrži povelja Stjepana II Trogiranima iz 1339.
godine. Ne može se pobliže odrediti vrijeme početka rada bosanskih rudnika, ali po svemu izgleda da su
to prve godine vladavine bana Stjepana II32. Važnu ulogu u otvaranju bosanskih rudnika odigrali su
njemački rudari Sasi, koji su po svoj prilici došli iz susjedne Srbije. Oni su tamo već jedno stoljeće ranije
bili angažovani u rudarskoj proizvodnji. U neposrednom susjedstvu Srebrenice, na drugoj strani Drine,
radili su manji rudnici već u drugoj deceniji XIV vijeka. Traganje za rudnim blagom mogli su započeti
sami Sasi, ali je inicijativa mogla doći i od bana, koji je na primjerima susjedne Srbije i Ugarske mogao
vidjeti koliko velike prihode donosi vladarima ova privredna grana 33.
Po svemu sudeći, svoju aktivnost Sasi su usmjerili na ona područja gdje se već i ranije kopala ruda.
Mada se prvo javlja Ostružnica u srednjobosanskom rudarskom bazenu (1349), izgleda da je do otvaranja
rudnika počelo prije u srednjem Podrinju, poznatom po vrlo razvijenom rudarstvu još iz rimskih vremena.
Tu se uskoro javlja i Srebrenica (1352) sa mnogo jačom rudarskom aktivnošću od Ostruž-nice. U svakom
slučaju, gotovo istovremena pojava ova dva rudarska centra u različitim krajevima Bosne ukazuje da se u
čitavoj Bosni skoro istovremeno pristupilo intenzivnoj rudarskoj proizvodnji.
Razvojem rudarstva, mijenja se struktura trgovine, posebno izvoza. Dok su se ranije izvozili samo
stočarski proizvodi (kože, krzno, sirevi i vosak), sada pored njih dubrovački trgovci odnose srebro, olovo
i bakar. Uvoz uveliko zaostaje za izvozom, te karavani donose u Bosnu uglavnom so i drugu robu široke
potrošnje34.
Promet robe je u stalnom porastu, o čemu između ostalog svjedoči i obimnija trgovačka prepiska
između Stjepana II i Dubrovčana 35. O nagloj ekspanziji dubrovačke trgovine na području Bosne govori i
jedna savremena vijest. U avgustu 1331. godine Dubrovčani su tvrdili da vrijednost njihove robe,
zatečene tada u Bosni, iznosi 25.000 perpera. Potrebno je napomenuti da se ova procjena odnosi samo na
određeni momenat a ne ukupan godišnji promet38.
 Dakle, glavni nosioci, kako izvozne tako i uvozne trgovine, bili su Dubrovčani i oni su, među svim
stranim trgovcima, u bosanskom privrednom životu zauzimali prvo mjesto. Dubrovnik se u ovo vrijeme
razvio u jači privredni centar, zahvaljujući prvenstveno kopnenoj trgovini sa Balkanskim poluostrvom. U
stvari, Venecija, pod čijom se vlašću još nalazio, podstiče njegovu kopnenu trgovinu, oslobađajući carine
one sirovine koje Dubrovčani sa Balkana uvoze u Mletke.
Domaći ljudi se takođe malo po malo uključuju u trgovinu, baveći se uglavnom prodajom konja i
stoke. Počinju postepeno da se zadužuju kod dubrovačkih trgo-
32
Isto, 18, 19. Potpuno su bez osnova vijesti o počecima rudarstva u Bosni još za Kulina
bana. Nikola Radojčić je objasnio porijeklo i motive ove legende. — H. Pa^oJHHh, IIoueuiaK
pydapcuiea y EOCHU 3a epeMe KynuHa 6<ma, IIpajio3H 3a KH>n>KeBHOCT, je3HK> Hcropnjy H 4>ojiiuiop(
KH». 26, CB. 1—2, Eeorpa« 1960. 30—33.
33
Sva pitanja u vezi sa dolaskom i ulogom Sasa u našem rudarstvu obradio je M. ,H,HHHh,
3a uciuopujy pydapciuea y cpedneeeKOeuoj CpSuju u EOCHU, I, IIoce6Ha H3Aaita CAHY, Beorpafl
1955, 1-27.
84
O porastu izvoza poljoprivrednih i stočarskih proizvoda upor. nap. 1—18. Iz Bosne su se izvozile i lisičje kože. Div.
Canc. 15, fol. 11, 29. VI 1347. O izvozu i uvozu: D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 19—20.
35
Već u ovo vrijeme dubrovački trgovci u Bosni su vodili trgovačke knjige, što svakako ukazuje na razgranatost njihovih
poslova. HAD: Testamenta Blagog djela 3, fol. 286, 1348.
■1* G. Čremošnik, Vrednost dubrovačkog izvoza u Srbiju i Bosnu, GZM, XLI, Sarajevo 1929, 59.

102
vaca, i njihova imena pojavljuju se, iako rijetko, u knjigama zaduženja Dubrovačkog arhiva. U ovom
periodu još uvijek imaju opštu oznaku ,,de Bossine", te se zbog toga ne može utvrditi iz kojih njenih
krajeva dolaze37. Domaći ljudi iz zapadne Bosne, koja je inače gravitirala prema srednjodalmatinskim
gradovima, uzimali su kod splitskih trgovaca pozajmice ili robu na kredit 38. U oba slučaja radilo se
uglavnom o manjim iznosima, tako da se uvijek ne može sa sigurnošću odrediti da li je u pitanju trgovina.
Pa ipak, bilo je pojedinaca koji su bili pravi trgovci, pa su, čak, poslovali i van granica bosanske države.
To pokazuje primjer Poznana Koštica, koji je u Sremskoj Mitrovici uzeo od jednog dubrovačkog trgovca
pozajmicu u iznosu od 220 perpera tamošnjeg novca i za to dao zalog 39.

Preporod bosanske privrede u prvoj polovini XIV vijeka doveo je i do nastajanja lokalnih trgova u
užoj Bosni. Ova pojava usko je povezana sa razvojem rudarstva, i unapređenjem trgovine. Uz rudarske
jame, pored rudara Sasa, okupljaju se i trgovci privučeni izgledima na dobru zaradu. Tako postepeno
nastaju naselja rudara i trgovaca, koja zajedno čine jezgro jednog novog tipa naselja — trga. To potvrđuje
pismo bana Tvrtka dubrovačkoj vladi od 1355. godine, u kome navodi da je svezao dvojicu Dubrovčana,
Pavla Gizlića i brata mu Petra, zbog neplaćanja zakupa carina koje su držali na trgovima u Drijevu,
Ostružnici, Gradcu i Dvorišću, još za vrijeme njegovog strica. Tako već u doba Stjepana II rudnik
Ostružnica predstavlja određenu kategoriju trgovačkog naselja. Pored Ostružnice i Diijeva, u pomenutom
pismu navode se dva nova trga: Gradac i Dvorišće. Izgleda da se Gradac nalazio kod današnjih Hadžića,
dok lokaciju Dvorišća nije moguće iden-tifikovati. Oba ova trga nalazila su se na putu koji je iz doline
Neretve vodio u rudarski bazen srednje Bosne40.
Nastajanje gradskih naselja u unutrašnjosti nije u ovo doba uzelo maha, pa se, pored imena domaćih
ljudi, zabilježenih u dubrovačkim izvorima, navodi samo da su ,,de Bossina", ali ne i mjesto iz koga
potiču. Nesumnjivo, pojava gradskih naselja označava početak procesa od ogromnog značaja za čitav
docniji život srednjovjekovne Bosne.
Kao već razvijeno tržište, zajedno sa Humskom zemljom, u sastav bosanske države ulaze Drijeva
(forum Narenti, Narentum), trg poznat još iz vremena Ste-vana Nemanje 41. U vezi sa njegovom
ubikacijom postoje različita gledišta. Dok
37
U ovom periodu nije moguće u potpunosti pratiti razvoj kreditne trgovine i pojavu trgo
vaca iz balkanskog zaleđa na dubrovačkom tržištu, jer od 1313. do 1330, te od 1340. do 1352.
godine nisu sačuvane kreditne knjige. — I. Voje, Kreditna trgovina u srednjovjekovnom Dubrov
niku, Djela Akademje nauka i umjetnosti BiH, knj. XLIX, Sarajevo 1976, 198, 209, 210.
38
D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 17, 18.
" Martin Menčetić je podnio tužbu protiv bosanskog bana jer je ovaj zadržao izvjesne tovare tkanina koje je on slao u Ugarsku preko
Bosne. Ovo je bosanski ban učinio na zahtjev žene Poznana Koštica zbog izvjesnih zaloga koje je ovaj, u Sremskoj Mitrovici u Ugarskoj, dao
Krvašu Držiću, kompanjonu pomenutog Martina, za sumu u iznosu od 220 perpera lokalne monete. Div. Canc. 11, fol. 88', 21. XI 1334.
*° R. KoBaieBHh-KoJHh, TpadcKa nace/ba cpednosjeKoene Socanoce dpotcaee, 32.
41
Značaj trga uočio je još K. Jireček, a M. Dinić je ocrtao glavne momente njegove istorije u kratkoj, ali vrlo sadržajnoj i dokumentovanoj
raspravi. — M. .Harnih, Tpi JJpujeea u OKOMIM y cpedneM eexy, THM, XLVII, Eeorpa« 1938, 109—147.
O političkoj istoriji trga i okoline od kraja XIV vijeka (period kada su Drijeva bila u sastavu srpske države do 1326; prvi period bosanske
vlasti (1326—1357); period ugarske vlasti (1357— 1382) kada su Drijeva ponovo došla pod bosansku vlast). Up. D. Tošić, Trg Drijeva ti
srednjem vijeku (knjiga u štampi).

103
je K. Jireček identinkovao Drijeva sa današnjom Gabelom, u novije vrijeme se javljaju mišljenja da su se ona
nalazila nasuprot Gabele, na lijevoj strani Neretve ili, pak, na potoku Norinu, kod današnjeg sela Vida, a na mjestu
antičke Narone12.
Pogodan geografski položaj doprinio je da se Drijeva razviju u vrlo značajan centar žive razmjene dobara, koja
su pristizala morskim putem i dolinom Neretve iz zaleđa. Pored Dubrovnika, Kotora i Sv. Srda, Drijeva su bila
jedno od ona četiri mjesta u kojima je bila dozvoljena prodaja soli na prostoru od Neretve do ušća Bojane. Do
ograničavanja prodaje i monopolisanja ovog artikla došlo je vrlo rano, i to svakako zbog značaja trgovine solju u
balkanskom zaleđu. U samim Drijevima nije bilo proizvodnje soli, već se ona uvozila u ogromnim količinama iz
Dubrovnika i drugih naših primorskih mjesta, a zatim odvozila karavanima u zalede.
Već četrdesetih godina XIV vijeka u Drijevima se trguje vinom iz Apulije, uskoro zatim iz Venecije,
Frankavile, Klovije i Rekanatija, a od šezdesetih godina naročito iz talijanskog grada Ortone. Izgleda da je vino bilo
veoma važan predmet trgovine. U Drijeva se još uvozilo ulje, tkanine različite vrste, među kojima pone kad i one
strane proizvodnje.
Kako je oblast donje Neretve bila žitorodna, to se Dubrovnik, naročito u vrijeme nerodice i pomanjkanja uvoza
iz prekomorskih zemalja, obično obraćao Drijevima. Žitarice sa Neretve izvozile su se i u druge oblasti
dubrovačkog područja, a ponekad i u krajeve preko mora43.
Iz Drijeva se dosta rano počinje izvoziti stoka i meso za Dubrovnik i Veneciju. O značaju ove trgovine, govori
i odredba dubrovačke vlade iz 1358. godine kojom se na svako izvezeno grlo plaća jedan groš carine14.
Glavnu ulogu u trgovačkim poslovima igrali su Dubrovčani još u vrijeme kada su Drijeva pripadala srpskoj
državi. Već od 1303. godine, oni se pominjil kao zakupci drijevske carine, a na ovom položaju nalaze se i poslije
prelaska Drijeva pod bosansku vlast. Tako je Bosna, u doba Stjepana II, došla u posjed vrlo naprednog i čuvenog
trga, koji će igrati važnu ulogu u njenom daljem privrednom životu45.

Ovako unapređenje privrede nametalo je potrebu i podstaklo kovanje domaćeg novca. Pored stranog, u prvom
redu dubrovačkog novca, koji je cirkulisao u Bosni, sada se javlja i domaći novac. Stjepan II je prvi bosanski vladar
koji kuje vlastiti novac. Sačuvan je veliki broj emisija njegovih dinara. Vjerovatno iz potrebe da se prilagodi
sistemu okolnih država, pustio je u promet čak imitacije mletačkog, du-
42
O podacima iz Dubrovačkog arhiva, kao i o obrazloženjima koja dovode položaj ovoga
čuvenog trga u vezu sa rijekom Nbrinom i crkvom sv. Vida, odnosno današnjim selom Vidom
na mjestu antičke Narone upor. JtecaHKa KoBaieBHh-Kojuh, O Hacejby jjpujeea u fbeioaoju
uoM>w.qjy, roflHinn>aK ApviirrBa iicropireapa BHX, XXI—XXVII, CapajeBo 1976, 34—36.
Za ostala gledišta o ubikaciji Drijeva upor. Đ. Tošić, Trg Drijeva u srednjem vijeku.
43
Đ. Tošić, Trg Drijeva u srednjem vijeku, na više mjesta.
44
Već je 1344. godine dubrovačka vlada naredila da njeni trgovci nastanjeni u Drijevima
ne smiju slati stoku u Apuliju. — Desanka Kovačević-Kojić, Ekonomske veze i kulturni"uticaji
između bosanske države i talijanskih gradova u XIV i XV vijeku, Godišnjak Društva istoričara,
XXXV, Sarajevo 1984, 36.
45
JI,. KoBa^eBufc-Kojuh, FpadcKa nacejba cpednoejeKoeue 6ocaucKe dpjKaee, 45—47.

104
brovačkog i srpskog novca46.1 u srpskoj državi, već sredinom XIII stoljeća, u doba Uroša I, a u
Dubrovniku od 1337. godine, javljaju se emisije domaćeg novca. Nije slučajno što se jedna ovako krupna
novina, kao što je razvoj novčarstva, poklapa sa vremenom početka rudarske proizvodnje jer je upravo
srebro iz bosanskih rudnika omogućilo kovanje domaćeg novca. U Bosni počinje tako da se razvija
robno-novčana privreda. Međutim, ona nije potisnula naturalnu privredu, niti obuhvatila sve oblasti
privrednog života. U povelji iz 1332. godine Stjepan II propisuje kazne u stoci, te se tako ovaj
tradicionalni način plaćanja i dalje održavao47.
 *• D Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 21, 22. *' noeejbe u UUCMO I/l, 44, 15.
VIII 1332.

105
///. USPON PRIVREDE I RAZVOJ GRADSKIH NASELJA U DRUGOJ
POLOVINI XIV VIJEKA
Ranije započeti razvoj rudarstva nastavlja se naglo i intenzivno i u Tvrtkovo doba. To se ogleda u
pojačanoj aktivnosti starih rudnika poput Srebrenice, s jedne, i u otvaranju novih rudnika, s druge strane.
Tako se sve više eksploatiše predio srednje Bosne oko rijeke Fojnice, kraj naročito bogat srebrom, zatim
bakrom i olovom. Pored Ostružnice, već od 1365. godine javlja se rudnik Fojnica, a malo docnije i rudnik
Kreševo (1381. godine). Nešto sjevernije od rudarskog bazena srednje Bosne, u Busovači se od 1371.
godine kopa željezna ruda. Upravo u drugoj polovini XIV vijeka počinje intenzivna eksploatacija
bosanskih rudnika olova, smještenih uglavnom u predjelu sjeveroistočne Bosne. Osim čuvenog rudnika
Olova, ovom rudarskom bazenu pripadali su i rudnici Kamenica i Ćeće 1.
Za razliku od evropskih rudnika, čija proizvodnja srebra tokom druge polovine XIV vijeka vidno
opada, proizvodnja plemenitih metala u rudnicima srednjovjekovne Bosne, kao i u susjednoj Srbiji, stalno
raste. Nestašica plemenitih metala na evropskom tržištu dala je, posredstvom Dubrovčana, snažan
podsticaj proizvodnji bosanskih, kao i srpskih rudnika2.
Sve ovo imalo je uticaja i na bosansko tržište. Rudarski proizvodi zauzimaju sve važnije mjesto u
izvoznoj trgovini. Na to ukazuje stalno otvaranje novih rudnika srebra, kao i povećana zainteresovanost
Dubrovčana za te rudnike.
O Trgovini olovom, zbog načina na koji je bila organizovana, ima više sačuvanih podataka. Tome
doprinosi i činjenica da i dubrovačka vlada pokazuje veliko interesovanje za bosansko olovo. Medu
ostalim mjerama koje je poduzela da pod-stakne i osigura konstantan dovoz olova iz Bosne, dubrovačka
vlada je uslovljavala kupovinu opštinske soli uvozom bosanskog olova. Tako je stočarsko stanovništvo
bilo prisiljeno da svoje potrebe u soli podmiruje putem zamjene za olovo. Ovakav stav dubrovačke vlade
davao je, nesumnjivo, snažan podsticaj izvozu olova iz Bosne, kao i intenzivnoj proizvodnji u rudnicima
olova. Od sedamdesetih godina XIV vijeka uvoz olova iz Bosne u Dubrovnik naglo raste i dobija veoma
velike razmjere.
U ovo vrijeme trgovina olovom nalazi se u prvom redu u rukama Dubrovčana. Pored članova
plemićkih rodova, bilo je i siromašnih pučana koji su uspijevali •da se preko trgovine bosanskim olovom
gotovo preko noći obogate. Takav je slučaj
1
D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 25, 26.
1
Desanka Kovačević, Dans la Serbie et la Bosnie medievales; Les mines d'or et d'argent, Annales, economies, sociites,
civilisations, mars-avril, Pariš 1960, 248—258.

107
braće Bokšića, sinova siromašnog dubrovačkog kamenara. Naročito se Zore društveno podigao, te postao
carinik, zatim i protovestijar kraljeva Tvrtka, Dabiše a docnije i Dabišine udovice Jelene 3.
Samo manji dio bosanskog olova služio je za podmirenje lokalnih potreba Dubrovnika, dok je ostalo
lađama iz Dubrovnika ili sa Neretve otpremano na strana tržišta, u prvom redu u Veneciju. Tako je u
periodu od 1372. do 1391. godine izvezeno iz Dubrovnika u Mletke oko 148 tona pretežno bosanskog i
nešto srpskog olova. Pored Venecije, olovo se u ovo vrijeme preko Dubrovnika izvozilo i u druge zemlje,
naročito u pojedine gradove i krajeve Italije, kao što su Sicilija, Piza, Firenca, Gaeta 4.
Od ostalih rudarskih proizvoda iz Bosne se izvozio i bakar mada u manjim količinama. Trgovina
željezom nije bila isplativa zbog visokih transportnih troškova 5.
Od stočarskih proizvoda, kože predstavljaju sve važniji artikal u izvoznoj trgovini ovoga perioda.
Iako nije moguće utvrditi tačan udio Bosne i Srbije, ukupna količina izvezenih koža iz ovih krajeva,
preko Dubrovnika u Veneciju, od sredine XIV vijeka pokazuje stalan porast i dostiže vrhunac
sedamdesetih i osamdesetih godina. Radilo se o ovčijim, zatim jagnjećim, goveđim, dabrovim i drugim
kožama6.
Bio je takode značajan i izvoz mesa i sira, koje donosi domaće stanovništvo u Dubrovnik, a
trgovinom ovih artikala bavi se čak i bosanski kralj. Predmet izvoza su i konji, drvo i žitarice, a naročito
proizvodi pčelarstva, i to u prvom redu vosak. Trgovina bosanskim robljem je u opadanju jer se roblje
postepeno zamjenjuje ustanovom slobodne posluge7.
Porast novčanih mogućnosti jednog dijela bosanskog društva podsticao je uvoz-I nadalje se na prvom
mjestu uvozi so, artikal široke potrošnje, neophodan za život ljudi i stoke. U sve većim količinama so se
dobavljala sa Drijeva, glavnog domaćeg tržišta soli, i iz Dubrovnika. Uz tkanine, počele su se pojavljivati
malvasija, neke zanatske prerađevine i mrčarije (od talijanske riječi merce-roba) koja je obuhva-tala
raznu bakalsku i drugu robu. Obično je u jednom tovaru mrčarija bilo tkanina, ulja, ribe i soli 8.
Ovakvom unapređenju trgovine naročito izvozne, išlo je na ruku, pored razvoja rudarstva, širenje
državne teritorije, jačanje centralne vlasti i konsolidovanje unutrašnjih prilika. Bosanska država u ovo
doba predstavlja jedinstven prostor pogodan za trgovinu, neometan samovoljom feudalaca. Carinski
sistem je takođe sređen i nalazi se isključivo u nadležnosti i pod kontrolom vladara i njegovih služ -
benika9.
U izvoznoj trgovini, posebno rudarskim proizvodima, Dubrovčani se angažuju sve više i zauzimaju
prvo mjesto. Snažan razvoj rudarstva otvarao je nove izglede na unosnu zaradu i privlačio ih u sve većem
broju. Postepeno je rastao i broj onih
3
D. Kovačević, Trgovina u srednovjekovnoj Bosni, 27—30.
* B. Krekić, Prilog istoriji mletačko-balkanske trgovine druge polovine XIV veka, Godišnjak Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, II,
Novi Sad 1957, 14—19; D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 31.
5
U građi iz Dubrovačkog arhiva pominje se samo jedanput izvoz bosanskog željeza, i to u Veneciju. Div. Canc. 23, fol. 54', 16. VIII 1371.
' B. Krekić, Prilog istoriji mletačko-balkanske trgovine, 12, 13; D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 32.
7
D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 32, 33, 36. '
8
Isto, 33—34. C. TiHpKOBHh, Hciuopuja cpednoeeKoeue 6ocancKe dpotcaee, 97.
9
D. Kovačević, Razvoj i organizacija carina, 231—232.

108
Dubrovčana koji su se na bosanskim rudnicima i trgovima zadržavali duže vremena. Doduše, njihov
priliv nije bio još toliki da bi se već tada mogle formirati naseobine, ali je vodio u tom pravcu. Medu
njima, pored trgovaca, našao se i poneki zanatlija a bilo je i onih koji su od bosanskog vladara
uzimali rudnike i carine pod zakup. Već u ovo doba ocrtava se uloga Dubrovčana u bosanskoj
privredi, koja će vremenom dobijati sve veći značaj.
Položaj Dubrovčana u Bosni i odvijanje njihove trgovine uveliko olakšava Tvrtkovo držanje,
koji od prvih dana svoje vladavine nastoji da unaprijedi trgovačku saradnju sa svojim prvim
susjedom. Poslije krunisanja za kralja Srbije i Bosne, Tvrtko I poznatom poveljom iz 1378. godine,
daje Dubrovčanima niz povlastica koje regulišu njihov položaj na bosanskom području. Čak se
predviđa da će se za robu, oduzetu silom, šteta nadoknaditi iz državne blagajne. U stvari, ide se za
tim da se Dubrovčanima osigura lična i imovinska sigurnost te na taj način omogući sloboda kretanja
i obavljanja trgovačkih poslova. Sa svoje strane Dubrovčani se obavezuju da će za slobodu trgovine
od sada Tvrtku, kao srpskom vladaru, plaćati godišnji svetodmitarski dohodak u iznosu od 2.000
perpera. Ova povelja predstavlja značajan dokumenat u istoriji trgovinskih odnosa između Bosne i
Dubrovnika jer su se na nju docnije, tokom prve polovine XV vijeka, pozivali bosanski vladari 10.
Za razliku od ranijih bosanskih vladara, Tvrtko nije izdao ni jednu povelju dalmatinskim
gradovima, sa privilegijama za slobodu trgovine. I pored toga, moralo je biti trgovinskog prometa
između Bosne i dalmatinskih gradova, čija se trgovina upravo u ovo vrijeme razvija i dostiže svoj
najveći uspon11.
Postepeno i domaći ljudi uzimaju sve više učešća u trgovini i njihova zaduženja pokazuju
znatno veće iznose nego što je to bio slučaj ranije. To nisu više anonimni trgovci „iz Bosne", već je
tačno naznačeno na kojim trgovima žive i posluju. Najčešće su registrovana zaduženja ljudi iz Prače,
zatim Foče i Ustikoline12. Sada se već javljaju pojedinci dovoljno vični trgovini, koji obavljaju
poslove za račun Dubrovčana13.
S obzirom na porast uloge novca u privrednom životu, Tvrtko je nastavio sa njegovim
kovanjem. Pored novca koji po tipu odgovara dinarima bana Stjepana II Tvrtko, poslije 1365.
godine, kuje dinare sa novim kalupima dobijenim iz Dubrovnika.
Nije pouzdano da li je Tvrtko, poslije proglašenja kraljevstva, uopšte kovao svoj novac, ali je
činjenica da se 1387. godine u dva navrata pominju srebrenički groševi. U Srebrenici je tako, već u
drugoj polovini XIV vijeka, postojala kovnica novca, kao i u ostalim važnijim rudarskim centrima.
Uporedo sa domaćim, na području bosanske države, uveliko je kolao i dubrovački novac 11.

Glavni centri gradskog života su i nadalje rudnici čiji se broj u drugoj polovini XIV vijeka sve
više povećava. Njihov uticaj, naročito na unapređenje trgovine,
10
noeejbe u um/na, I/l, br. 83, 10. IV 1378.
11
D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 24.
 " Isto, 35—36. I. Voje, Kreditna trgovina, 218, 226, 227. Upor. nap. 17.
13
Div. Canc. 27, fol. 6', 18. VI 1387.
11
Pregled literature o bosanskom novcu, kao i istoriju njihovog kovanja izložio je I. Ren g j eo, Novci bosanskih
banova i kraljeva, GZM LV, Sarajevo 1943, 237—292; M. J[HHHh, 3a uctuopujy pydapcuiea, I, 51—52, 69—70, 80; D.
Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 23.

osjeća se i u podgradima bližih tvrđava. Takav je slučaj sa Potkušlatom u srednjem Podrinju, u blizini
Srebrenice.
Podgrade ispod Visokog, vladarsko i političko središte bosanske države, javlja se prvi put 1355.
godine i uskoro postaje važan trgovački centar. Usponu Visokog nije doprinio samo njegov središnji
položaj i saobraćajne i ostale povoljne okolnosti već prvenstveno blizina i povezanost sa
srednjobosanskim rudarskim bazenom, s jedne, i rudnikom Olovom, s druge strane. To će potvrditi i dalji
razvoj Podvi-sokog, koji vremenom postaje glavni trg na kome se kupuje srebro, pa i olovo iz susjednih
rudnika.
U ovaj tip trgova podignutih na osnovama rudarstva treba ubrojati i Praču. Mnogobrojni domaći
ljudi u drugoj polovini XIV vijeka trgovali su olovom i nabavljali ga vjerovatno u susjednom rudniku
Olovu. Pravi značaj Prače dolazi do izražaja u jednoj odluci dubrovačke vlade od 12. augusta 1380.
godine. Prilikom nabrajanja mjesta Srbije i Bosne gdje se dubrovački trgovci najviše zadržavaju, Prača je
izdvojena zajedno sa Drijevima, Srebrenicom i Novim Brdom, najpoznatijim rudnicima i trgovima onoga
vremena.
Trgovi u užoj Bosni, koji su bili izvan neposrednog uticaja rudarstva, nemaju u ovo vrijeme
nikakvog prosperiteta. Tako se, na primjer, trgovi Dvorišće i Gradac, na putu koji je od ušća Neretve
vodio u centralnu Bosnu, poznati iz povelje bana Tvrtka I od 1355. godine, docnije više ne javljaju.
Najveći uspon dostigli su nesumnjivo rudarski trgovi, ali je i njihov dalji napredak zavisio od stepena
razvoja lokalnog rudarstva, kao i vrste rude koja se tu kopala. Tako, na primjer, kako trgovina željezom
nije bila rentabilna to Busovača, kao i ostali rudnici željeza u okviru bosanske države nemaju većeg
značaja. Naprotiv, trgovina olovom je bila vrlo intenzivna, te se na tim osnovama Olovo, poslije
Srebrenice, razvilo u glavni rudarski i trgovački centar na čitavom bosanskom području.
Pored raznih vidova rudarske i trgovačke aktivnosti, rudarska naselja u srednjoj Bosni, gdje se
kopalo srebro, nisu snažnije napredovala. Najstariji bosanski rudnik Ostružnica postepeno zamire i već od
osamdesetih godina XIV vijeka gubi mu se u izvorima svaki trag. Od Kreševa bila je razvijenija susjedna
Fojnica, sa naseljem Sasa i Dubrovčana.
Težište proizvodnje srebra u XIV vijeku i dalje je rudarski bazen srednjeg Podrinja, u kome
Srebrenica ubrzo izbija na prvo mjesto. Već za vrijeme kralja Tvrtka rudnici Srebrenice se eksploatišu i
sve do početka XV vijeka mirno se razvijaju zahvaljujući sređenosti unutrašnjih prilika.
Srebrenica je u isto vrijeme važan trgovački centar sa intenzivnom trgovinskom razmjenom i prvom
stalnom naseobinom Dubrovčana. Pored Dubrovčana, trgovinom se uspješno bave i domaći ljudi, pa
pojedini od njih postaju dubrovački građani. Poput ostalih važnijih rudarskih centara u Srebrenici radi
kovnica novca. Nema sumnje da je u drugoj polovini XIV vijeka Srebrenica postala najznačajnije gradsko
naselje srednjovjekovne Bosne15.
Poznatom podjelom zemalja oblasnog gospodara Nikole Altomanovića 1373. godine između kneza
Lazara i bana Tvrtka srpska država je izgubila prostrane oblasti, među njima i gornje Podrinje, sa
trgovima koji su se tu nalazili. Ova oblast
15
#. KoBa^eBHh-KoJHh, FpadcKa naceAa cpednosjeKoem dočarane dpMcaee, 34—41; O usponu Srebrenice: M.
JjHHHh, 3a utiuopujy pybapciuea, I, 50, 51, 54.

110
počela se rano privredno razvijati još prije nego što je pripojena bosanskoj državL Nije isključeno da je
već u prvoj polovini XIV vijeka u gornjem Podrinju bilo trgova. Njihovo nastajanje i razvoj odvijali su se
na drugačijim osnovama, nego u centralnoj Bosni.

Dolina rijeke Drine i njenih pritoka stvarala je povoljne uslove za saobraćaj. Saobraćajna arterija,
poznata pod imenom ,,via Drine", vodila je za Srbiju, a spajala je unutrašnjost Balkana sa Jadranskim
morem i vezivala se s Carigradskim drumom. Sa daljim privrednim jačanjem srpske države u XIV vijeku
ovaj put je još više oživio. Zbog toga su i trgovi, koji se tu javljaju, nastajali kao karavanske stanice gdje
su se ljudi i stoka odmarali na svom dugom putovanju. Već od 1366 godine, kada se prvi put pod ovim
imenom pominje, Foča je zabilježena kao trg i važna karavanska stanica u koju pristižu karavani iz
Dubrovnika na svom putu dalje za Srbiju. Isti je slučaj i sa Goraždem nizvodno od Foče, koji se prvi put
pominje 1376. godine u vezi s karavanskom trgovinom. Cernica nema ovaj zamah iako se i u njoj od
1378. godine nalazi carinarnica i poneki dubrovački trgovac. U ovom kraju uzvodno od Goražda
Ustikolina se pominje već od 1394. g. Njena pojava ukazuje na dalji proces umnožavanja trgova u
istočnoj Bosni16.
Proširenjem državne teritorije za vrijeme Tvrtka I Bosni je pripojeno Prije-polje, inače trg manastira
Mileševa koji je postojao i prije 1343. godine kada se prvi put javlja u izvorima. Povoljan položaj na
raskrsnici važnih puteva doprinio je da Prijepolje od sredine XIV vijeka postane veoma živa karavanska
stanica. Za vrijeme Tvrtkove vladavine karavanski promet se nastavlja sa ranijim intenzitetom, a
istovremeno se proširuje i krug domaćih trgovaca17.

Uspon Drijeva u drugoj polovini XIV vijeka zasniva se i nadalje na trgovini solju, koja se tu od
davnine ustalila. Od sredine šezdesetih godina XIV vijeka, ona se sve više doprema iz Valone, Drača,
Venecije, Brindizija i Krfa18. Ima podataka o njenom uvozu iz Barselone i Valencije. Vino, ulje i tkanine,
kao i niz drugih artikala (narandže, biber itd.) uvozili su se u većem obimu nego ranije iz Dubov-nika,
naših primorskih, te prekomorskih gradova, morskim putem do ušća Neretve, a odatle rijekom do
Drijeva. Ove artikle trošilo je u manjoj mjeri stanovništvo Drijeva, dok su mnogo veće količine odlazile
karavanima u unutrašnjost bosanske države19.
Uporedo sa porastom proizvodnje bosanskih rudnika, u drugoj polovini XIV vijeka, mijenja se
struktura izvozne trgovine preko Drijeva. Pored žita i stoke, stočarskih proizvoda, kože i voska sada se
izvoze velike količine olova. Ono je, preko Drijeva, bilo otpremano u Dubrovnik, za domaće potrebe, a
mnogo češće,
16
JJ,. KoBaMeBHh-KoJHfe, Fpadaca nacejba cped/boejeKoeue CocaHCKe dpMcaee, 41—44
17
C. TiHpKOBHh, npujeuojbe y cpedneM eexy, CnMno3HJyM „CeocKH fsfam CpeieHa By-
ha", III, IIpnjenojBe 1976, 211—223; B. Xpa6aK, Žlocjioenu A>ydu IIoAUMjba (1350-— 1700), CHMno3njyM „CeocKH flaini
CpeTeHa ByKocaBjbeBHha, III, IIpiijenojBe 1976, 237—238; "Byptjin;a IleTpoBHh, npujioi uo3Hasany Ilpujeuojba y KCICHOM cpedmeM
eexy, CHMno3HJyM ,,Ce-OCKH flaHH CpexeHa ByKocaBn.eBHha, VIII, IIpHJenoji>e 1981, 159.
18
MmieHa FeiiHh, JIybpoaaHKa iupioeuHa co/by y XIV «e\y, 36opHHK <J>HJiO3O(J>CKor
<t>aKyjrreTa, III, Eeorpaa 1955, 148—149.
19
Đušanka Dinić-Knežević, Trgovina vinom u Dubrovniku u XIV veku, ro«HniH>aK
<I>Huio3o<i>CKor <J>aKyjrreTa, IX, HOBH Ca# 1966, 39—85.

111
direktno sa Drijeva ili preko Dubrovnika, za Veneciju, Firencu i Ankonu. Trgovinom olovom bavili su se
Dubrovčani i Mlečani, zatim trgovci iz Firence i Ankone 20.
Drijeva su u XIV vijeku poznat trg, na kome je prodavano i kupovano roblje iz bosanskog zaleđa.
Roblje sa Drijeva, izvozilo se, pored Dubrovnika, u talijanske gradove Veneciju, Mesinu, Ankonu i
Firencu. Od kraja XIV vijeka ide se zatim da se zabrani trgovina robljem. Naročito energični su bili
protesti bosanskog kralja Ostoje i vojvode Hrvoja Vukčića. Tek je opšte opadanje trgovine robljem na
Mediteranu učinilo kraj ovoj trgovini i u Drijevima21.
Dubrovčani su i nadalje bili nosioci privrednog života u Drijevima. U svojim rukama držali su
gotovo svu trgovinu i bili glavni zakupci drijevske carine. Vremenom se tamo formirala jaka naseobina
Dubrovčana. Već 1372. godine računalo se da u Drijevima ima oko 200 Dubrovčana doraslih za oružje.
Značaj Drijeva ogleda se i u tome što su Dubrovčani tu, kao i u svim važnijim mjestima krajem XIV
vijeka, postavljali svoje stalne konzule22.
Domaći ljudi, naročito od osamdesetih godina XIV vijeka, sve se više putem kredita uključuju u
trgovinu. Obim njihovih poslova je znatno veći u odnosu na zaduženja domaćih trgovaca u ostalim
bosanskim mjestima onoga vremena23. Tako postepeno od trga solju, krajem XIV vijeka Drijeva dobijaju
sve više karakter ustaljenog naselja i naprednog trgovačkog centra.
Privremeni gubitak Drijeva, glavnog domaćeg tržišta soli, bio je neposredan povod da Tvrtko
pristupi izgradnji novog grada, u župi Draćevici na sjevernoj strani Kotorskog zaliva. Već iduće godine
Tvrtko je podigao i grad Brštanik, blizu ušća Neretve nedaleko od današnjeg Opuzena.
Položaj koji je tom prilikom izabran ukazuje na potrebu bosanske privrede za što bližim
povezivanjem sa morem. Utvrđenja Brštanika i Novog, podignuta za odbranu naselja, predstavljaju
istovremeno nova strateška uporišta na krajnjem jugu bosanske države. U Sutorini ispod Novog grada
otvorene su solane i skladišta soli, čemu sa se odmah i svim sredstvima suprostavili Dubrovčani i nakon
mnogih i raznih diplomatskih intervencija u tome su i uspjeli. U decembru 1382. godine Tvrtko je izdao
Dubrovčanima povelju kojom zabranjuje prodaju soli u ovome gradu. Time je onemogućen dalji
privredni razvoj Novog, ali se održao kontinuitet naselja koji će docnije u novim uslovima ponovo
doživjeti uspon24.
Brštanik je napredovao i sve više sticao obilježja trgovačkog centra. Tu je takođe organizovano
tržište soli, a trgovalo se žitom, vinom, olovom i robljem pod uti-cajem prakse iz susjednih Driieva. Za
potrebe izvoza i uvoza Brštanik je imao svoju luku koja se zvala Lovorika. Prema Tvrtkovim planovima
trebalo je tu da se razvije i brodogradilište, te su čak i poznati stručnjaci dovođeni iz Dubrovnika. Ovakav
razvoj Brštanika naglo je presječen jednom odlukom dubrovačke vlade iz 1395. godine kojom naređuje
Dubrovčanima da poruše kuće u Brštaniku, vjero-
20
B. Xpa6aK, H3803 ofcuutapuifa, 123—125; D. Dinić-Knežević, Trgovina žitom 106,
122, 123; D. Tošić, Trg Drijeva u srednjem vijeku.
21
V. Vinaver, Trgovina bosanskim robljem, 128—130.
23
M. J]|HHHh, Tpi JJpujeea, 122. O usponu Drijeva u XIV vijeku, upor. JX. KoBa^eBiih--Kojnh, FpadcKa uočena cpednoejeKome
6ocancKe dpoKaee, 45—49; Đ. Tošić, Trg Drijeva. " Đ. Tošić, Trg Drijeva u srednjem vijeku. ** JJ. KoBa*ieBHh-KojHh,
Fpadcua uacejba cpednosjeKoene docaucne dpMcase, 49—50,

112
vatno zbog interesa njihove trgovine u Drijevima. Raseljavanjem Dubrovčana, Brštanik se potpuno
ugasio i od njega su ostale samo ruševine 25. Drijeva ponovo uzimaju vodeću ulogu u trgovini solju, kao i
ostalim artiklima.

Gradska naselja u srednjovjekovnoj Bosni nastaju znatno kasnije nego u susjednim područjima. S
druge strane, međutim, ona naglo napreduju i umnožavaju se i taj proces brzog i intenzivnog razvoja,
karakterističan za srednjovjekovne bosanske gradove, dolazi do punog izražaja tokom druge polovine
XIV vijeka. Rudnici, trgovi i privredno aktivna podgrađa naglo niču na većem dijelu bosanskog područja.
Glavna područja, na kojima je došlo do formiranja novih rudnika, bila su: rudarski bazen oko
Srebrenice, tj. srednjeg Podrinja, zatim rudarski bazen Olova u sjeveroistočnoj Bosni i kraj bogat rudama
u centralnoj Bosni. Trgovi se najviše formiraju oko gornjeg Podrinja. O krajevima zapadne Bosne u ovo
vrijeme malo je toga poznato. Ukoliko je tu i bilo nekih trgova, oni svakako nisu imali veći značaj, jer bi
inače ostavili traga u izvornoj građi. Sasvim na jugu nalazi se trg Drijeva, blizu ušća Neretve, i planski
stvorena dva grada Novi i Brštanik.
Dakle, iz XIV vijeka Bosna izlazi sa mnogim rudnicima i trgovima. Neki od njih su već u ovo doba
zapažena gradska naselja, prvenstveno Srebrenica, a zatim rudnik Olovo. Od trgova Drijeva su svakako
najrazvijenija, a u unutrašnjosti Bosne — Prača i Foča.
Tako je nagli razvoj robno-novčane privrede u drugoj polovini XIV vijeka obilježen uključivanjem
bosanskih proizvoda preko Dubrovnika i Venecije u evropsku privredu, a u samoj zemlji snažnim
procesom urbanizacije.
 23
Ti. Tonmh, EptuiuaHUK y cpedneju eujei<y, roflHnra.aK JIpyniTBa Hcropiraapa BHX, XXI—XXVII, 1976, 37—50.
Upor. i fl. KoBa^eBHh-KoJHh, rpadaca nacejba cpedtboejeKoene SOCCMCKB dpoKaee, 50—51.

113
IV. PRIVREDA SELA
O privredi bosanskog sela u XIV vijeku malo se šta moglo reći zbog krajnje oskudice podataka iz
dubrovačkih izvora i vlasteoskih povelja bosanskih vladara. Proučavanje ovoga pitanja omogućeno je tek
pojavom nove građe, odnosno ranih turskih deftera u XV vijeku. To su popis bosanskog krajišta iz 1455.
godine i sumarni defter iz 1468/9. godine za bosanski sandžak 1. Zatim, poimenični popis sandžaka
vilajeta Hercegovina iz 1477. godine 2. Pisani su kratko vrijeme poslije osvajanja pojedinih oblasti
bosanske države sa ciljem da se dobije jasan uvid u stepen proizvodnje određenog kraja, te na taj način
osigura normalno ubiranje rente i poreza. S obzirom na kratak period između turskih osvajanja i
sastavljanja pomenutih deftera nisu mogle biti izvršene veće i dublje promjene u pvrivredi sela. Zbog
toga ovi defteri daju autentičnu sliku zatečenog stanja, a često bacaju svjetlo na prilike u daljoj prošlosti.
Ovim razmatranjima nije obuhvaćena zapadna Bosna (Jajce) zatim Zvornik i Srebrenica, jer sU ove
oblasti zauzeli Mađari 1464. godine.

1. Vlastelinstvo
Zemljište u srednjovjekovnoj bosanskoj državi bilo je uglavnom podjeljeno na posjede vladara i
vlastele, dok je jedan dio pripadao zemljoradnicima. Pojedini toponimi srednjovjekovnog porijekla
ukazuju na vladarske posjede u više župa. Dolaskom Turaka, posjed carskih hasova, bar u prvo vrijeme
nakon osvajanja, sačinjavala je imovina koja je i prije bila vladarska. Tako svi posjedi sela u Vrh bosni,
koji su popisani kao has Isa-bega, u popisu vilajeta Hodidjeda iz 1455. godine, prije toga su bili vladarski
posjed bosanskog kralja3.
1
H. Šabanović, Krajište Isa-bega Ishakovića, Zbirni katastarski popis iz 1455. godine, Orijentalni institut, Sarajevo 1964,
1—167. Defter iz 1468/9. godine nije publikovan, ali je iscrpno iskorišten u radovima pojedinih naših naučnika. O značaju
ovoga deftera uporedi: N. Filipović, Vlasi i uspostava timarskog sistema u Hercegovini (I), Godišnjak XII, Centar za
Balkanološka ispitivanja, knj. 10, ANUBiH, Sarajevo 1974, 128; N. Beldiceanu, Les actes des premiers sultanu conserves dans
les manuscripts turcs de la Bibliotheque Nationale d Pariš, t. II: Reglements miniers, 1390—1512, Pariš 1964, 212.
a
A. S. Aličić, Poimenični popis sandžaka vilajeta Hercegovina, Orijentalni Institut u Sarajevu, 1985, 1—658.
Ovom prilikom najtoplije se zahvaljujem mru A. S. Aličiću, koji mi je omogućio da se koristim gore navedenim djelom
dok se još nalazilo u rukopisu.
3
P. Anđelić, Bobovac i Kraljeva Sutjeska, 235—249.

115
Dobar dio zemljišnog fonda nalazio se u rukama veće ili manje feudalne gospode. Izgleda da proces
izgrađivanja većih vlastelinstava nije u toku čitavog srednjeg vijeka daleko odmakao. Prilikom
uspostavljanja osmanske vlasti mnoga vlastelinstva se pretvaraju u timare, te zbog toga raniji turski
defteri daju sliku o posjedima bosanske vlastele.
Pored svjetovne vlastele, i pojedine crkvene institucije su takode imale svoje posjede. U ranim
turskim defterima spominje se i „crkvena zemlja", naziv koji se upotrebljavao za zemlju koja je ušla u
vlastelinsku rezervu. Odnosi se na bivše zemljišne posjede pravoslavne crkve, bar u onim krajevima koji
su u toku XIV vijeka iz sastava srpske države pripojeni Bosni 4.
Prema defteru iz 1468/9. godine crkva sv. Đorda u Goraždu raspolaže zemljišnim posjedom i izgleda
da je tada imala manastirski karakter. I u okolini Foče nalazili su se posjedi pravoslavne crkve. A u
defteru iz 1533. za rudnik Srebrenicu izričito se pominje baština popa Đure 5.
Odavno je prihvaćeno gledište da bosanska crkva nije imala svoje posjede. Rani turski defteri daju
nešto podataka o zemljama koje su bile „krstjanske". Međutim, smatra se da su ove zemlje, posjed
pojedinih krstjana i da su ih oni obrađivali u svojoj režiji*. Franjevački samostani su takođe imali
posjede, a neki od njih sredinom XV vijeka i svoje zavisne ljude. Tako su fratri crkve sv. Marije u
Srebrenici posjedovali jednu baštinu'.
Poznato je da su i pojedini Dubrovčani, inače veoma uspješni trgovci, imali feude u Bosni i Srbiji.
Dabiživ Latinica, jedan od najaktivnijih dubrovačkih građana u Srebrenici, dobio je od hercega Hrvoja
VukČića nekoliko sela i posjeda u okolini Srebrenice, koje su docnije Latinicama potvrdili kralj Žigmund
i despot Đurad Branković kada je Srebrenica bila pod njihovom vlašću. Isto tako, Nikola, sin Dore
Bokšića, protovestijara kralja Tvrtka, imao je posjede, odnosno sela u župi Luci, kao i u unutrašnjosti
Bosne. Svakako da je bilo i drugih Dubrovčana koji su, stekavši naklonost vladara, dobijali posjede i
ubirali feudalnu rentu8.
4
U bosanskim defterima, posebno u defteru iz 1489. godine, medu hassa-zemljama, pa 1 u imenima mezri, susreću se
zemlje koje nose ime „crkvena", kao i zemlje zvane „crkvišta", što svjedoči o bivšim zemljama i o mjestima gdje se nalazila
crkva. — N. Filipović, Napomene o islamizaciji u Bosni i Hercegovini u XV vijeku. Godišnjak VII, Centar za balkanološka
ispitivanja ANUBiH, knj. 5, Sarajevo 1970, 151; N. Filipović, Osvrt na pitanja islamizacije na Balkanu pod Turcima, Godišnjak
XIII, Centar za balkanološka ispitivanja ANUBiH, knj. 11, Sarajevo 1976, 403.
6
A. Handžić, Rudnici u Bosni u drugoj polovini XV stoljeća, Prilozi za Orijentalnu filologiju, XVI, Sarajevo 1978, 28, 38,
39. Upor. nap. 10.
• U pomenutim defterima krstjanske baštine se pominju kao krstjanske baštine, kao bivše krstjanske zemlje u rukama
bosanskog kralja ili u rukama feudalaca, kao opustjele zemlje ili mezre koje su ne kada bile u rukama krstjana. — N. Filipović,
Osvrt na pitanje islamizacije, 401—403. Poslije ovih istraživanja, ubjedljivo dokumentovanih, ne mogu se održati ranije
pretpostavke o postojanju zemljišnih posjeda „crkve bosanske". (M. Hadžijahić, Zemljišni posjedi „crkve bosanske", Historijski
zbornik, godina XXV—XXVI, Zagreb 1972—1973, 461—480).
' C. TiHpKOBHh, Hciuopuja cpedHtoeeKoeue 6ocancKe dpMcaee, 189—190; A. Handžić, Rudnici u Bosni, 27.
8
Da bi izbjegla konflikte sa susjedima, dubrovačka vlada je bila prisiljena da poduzme izvjesne mjere predostrožnosti ukoliko bi
njeni građani dobijali posjede u blizini Dubrovnika. Tako je Veliko vijeće u januaru 1374. godine zaključilo da ni jedan
Dubrovčanin ili ko se smatra Dubrovčaninom ne smije ubuduće imati niti primiti neko selo za sebe ili drugoga u Primorju od
Boke kotorske do Neretve i u zaleđu do Nevesinja, uključujući Trebinje i Konavlje. — M. burnih, Kao <jieydajiiiu y Cp6uju u
EOCHU, HCTOPHJCKH nacounc, Eeorpa« 1959, 139 —149.

116
Dio zemljišnog fonda je bio u rukama malih slobodnih baštinika, koji vlastelinstvo u pravom smislu
nisu imali. Svoje zemlje su obrađivali sami ili su ih davali u zakup ili, čak, imali sasvim mali broj
zavisnih ljudi. U Slanskom primorju oni se nazivaju „baštići", u Konavlima „vlasteličići" (zentilotti), a
vrlo vjerovatno da istu kategoriju predstavljaju i „dedići", poznati u Popovom polju. Ista razlika između
slobodnih baštinika, koji se već računaju u vlastelu, i zavisnih ljudi dolazi do izražaja i u turskom defteru
iz 1455. godine. Prilikom popisa župe Tilave u Vrhbosni odvojene su i posebno zabilježene kuće raje i
kuće vlasteličića odnosno vojnika, jer je vojevanje i nošenje oružja bilo njihovo bitno obilježje. Na
osnovu ovoga popisa može se zaključiti kakav je bio odnos između raje i vojnika, naime da je svaka treća
kuća bila iz redova vojnika. U Sandaljevoj polovini Konavala svaki peti domaćin je bio vlasteličić 9.
Najraniji podaci o organizaciji i strukturi vlastelinstva odnose se na Primorje, tj. Slansko primorje i
župu Konavle, oblasti koje su jedno vrijeme bile u sastavu bosanske države. Iz dubrovačkih izvora se vidi
da posjedi pojedinih feudalnih gospodara nisu u cjelini korišteni kao njihova vlastelinstva. Tako je Radiču
San-koviću pripadalo u Slanskom primorju selo Lisac sa dva zaseoka, ali je on neposredno koristio samo
dio zvani „carina". U Konavlima, Sandalj Hranić u jednoj, a Radoslav Pavlović u drugoj polovini, imali
su neposredno u svojim rukama tek neznatni dio zemljišta, odnosno „carine". Ove su se sastojale od
dionica obradivog zemljišta, a obuhvatale su oranice i vinograde. Carine su predstavljale vlastelinsku
zemljišnu rezervu, onaj dio posjeda koji je gospodar obrađivao u svojoj režiji besplatnim radom zavisnih
seljaka.
Postojanje carina u Slanskom primorju, odnosno u Popovom polju, ukazuje da su one bile široko
rasprostranjene u dubrovačkom zaleđu, još u vrijeme dok su ovi krajevi bili pod srpskom vlašću. Za
razliku od Dubrovnika, korišćenje besplatne radne snage zemljoradnika imalo je široku primjenu u
srpskoj državi kroz XIII i XIV vijek. Vlastelinstva koja su tamo postojala obavezno su raspolagala
carinama, koje se često nazivaju stupovi, a ako pripadaju crkvama ili manastirima, onda i ,,crkvena
zemlja".
Što se tiče vlastelinstava u unutrašnjosti bosanske države, može se konsta-tovati ova ista pojava,
naime da župe pojedinih oblasnih gospodara nisu identične sa njihovim vlastelinstvima. Povelja kralja
Ostoje, izdata 1400. godine, o darovanju livanjske župe Hrvoju Vukčiću i njegovom sinu Balši, pokazuje
da je Hrvoju pripalo samo ono što je dotle pripadalo gradu i da se vrlo precizno izuzimalo ono što je u
nekim selima bilo baština drugih. Jedna povelja za Radivojeviće iz 1434. nabraja, uz ono što je pripadalo
gradovima ove porodice, još samo pojedinačna sela i porodice. Isti je slučaj i u jednoj povelji kralja
Tomaša iz 1446. godine10.

Dolaskom Turaka vlastelinska rezerva prihvaćena je u timarski sistem pod vidom hassa zemlje. Na
taj način rani turski defteri daju puni uvid i u ovu feudalnu instituciju srednjovjekovne bosanske države.
Pored hassa, u njima se javlja i naziv „begluk", kao i domaći nazivi „carina" i „stup". Ovaj posljednji
sačuvao se naročito u imenima njiva, a zatim livada11. Pored osnovnog značenja, izraz „crkvena

* C. TinpKOEHh, Hcuiopuja cpedtboeeKoene SocancKe dp^icaae, 189—190.

10
Isto, 188—189; M. BjiarojeBHh, 3eM,topadtba y cpednoaeKoenoj CpGuju, Beorpaa
1973, 257.
11
N. Filipović, Osvrt na pitanje islamizacije, 400—401. Upor. i Gl. IV (2), nap. 9.

117
zemlja" odnosi se i na vlastelinsku rezervu, tj. na one zemljišne dionice koje neposredno koristi neka
crkvena institucija. O tome svjedoči toponim „mitropolitov stup" u nasu Foče 12.
Izgleda da se ustanova vlastelinske rezerve formirala znatno prije turskog osvajanja, vjerovatno
početkom XIV vijeka i da se vremenom sve više pojačavala. Često je to činjeno krčenjem novog
zemljišta, na što ukazuju i nazivi mnogobrojnih toponima (krčevine i laz). Sigurno je da je nagli razvitak
rudarstva u Bosni u XIV vijeku, sa velikom sječom šume, išao na ruku proširenju vlastelinske rezerve 13.
Mnogi nazivi njiva izvedeni iz osnove „stup", u defteru iz 1477. godine, ukazuju da je na čitavom
prostoru Hercegove zemlje, a ne samo u dubrovačkom zaleđu, bila raširena ustanova vlastelinske
rezerve14. Pored ovih krajeva, koji su ranije dobrim dijelom ulazili u sastav srpske države, i u matičnim
oblastima bosanske države postojale su znatne količine vlastelinske rezerve, koje su rasle uporedo sa
veličinom feudalne baštine. Tako se na osnovu deftera iz 1468/9. godine vidi da je na prostoru, koji je
tom prilikom popisan, bilo ukupno 1719,5 hassa (vlastelinske rezerve) njiva, 327 hassa livada i 553 hassa
vinograda. U stvari, postojala je stalna tendencija da se površine vlastelinske rezerve prošire na račun
seoskih imanja15.
Po rasporedu i količini hassa zemlje (vlastelinske rezerve) vidi se da se ova, u doba domaćeg
feudalizma, nalazila po selima, sa plodnom zemljom i većim brojem stanovnika, dok su zabitna mala sela
i zaseoci, po pravilu, bili bez vlastelinske rezerve. Pored toga, postojanje stupova, tj. grupisanje većih
obradivih površina na jednom mjestu, doprinosilo je unapređenju proizvodnje na vlastelinskim imanjima.
Isto tako pada u oči da je bilo neuporedivo više vinograda i voćnjaka na vlastelinskoj rezervi nego na
seljačkom posjedu, a to je naročito važilo za mlinove, stupe i samokove. Sve to govori o složenijoj
organizaciji vlasteoskog posjeda uoči osvajanje ovih krajeva od strane Turaka. Sjedište feudalca, kako
arhitektonski objekti, tako i dio zemljišta koji je vlastelinu obrađivala kućnja posluga, nazivao se dvor 16.
Arheološkim istraživanjem toponima srednjovjekovnog porijekla u više župa, naročito u oblasti
Neretve i srednje Bosne (Lepenica, Vidogošće, Brod, Vrhbosna), prikupljena je toponomastička grada,
koja takode omogućuje da se rekonstruišu dijelovi jednog vlastelinstva poznati iz pisanih izvora (stup,
dvor, dvorište). Ovi toponimi istovremeno ukazuju na postojanje vlastelinske rezerve u pomenutim

12
M. EjiarojeBHh, 3eMjhopaČH>a, 351; P. JepeMiih, Xac <t>ona {jedan ciuapu uouuc A>ydu u 3e.ua/ba), Ijiacm-iK Feorpa(J)CKor
apvniTBa, CB. 11, 96. Upor. nap. 4 i 5. ls N. Filipović, Osvrt na pitanje islamizacije, 401, 403, 404.
14
Ima više naziva njiva izvedenih od riječi „stup", i to u nahijama Bistrica, Blagaj, Dabar,
Kukanj, Mileševo, Mostar, Nevesinje, Osanica, Samobor, Trebinje, Zagorje. Samo u jednom
slučaju dovodi se naziv sela u vezu sa „stupom" (selo Koziji stup u nahiji Zagorje). — A. S. Ali-
čić, Poimenični popis, 303, 324, 333, 342, 368, 397, 405, 413, 440, 558, 594.
15
N. Filipović, Osvrt na pitanje islamizacije, 401 > N. Filipović, Osvrt na položaj bosan
skog seljaštva u prvoj deceniji uspostavljanja osmanske vlasti u Bosni, Radovi NDBiH, III, Sarajevo
1965, 66; N. Filipović, Napomene o islamizaciji, 154.
16
N. Filipović, Osvrt na pitanje islamizacije, 401—406. U defteru iz 1477. sačuvalo se
više njiva sa nazivom „dvorište" (u nahijama Goražde, Kukanj, Mostar, Samobor i Soko), zatim
vinograd sa nazivom „dvorište", livada-Dvorište (Kukanj), kao i sela koja se nazivaju „Dvorište"
(Mileševo i Samobor). — A. S. Aličić, Poimsnični popis, 210, 324, 362, 396, 433, 443, 549, 569.
U defteru iz 1468/9. godina poninje se selo Dvorište u nahiji Borac, zatim selo Dvor u nahiji
Sarajevo—Visoko (1485) i selo Dvorište u nahiji Sarajevo (1468/9.; 1485). — N. Filipović—
R. Gašparević, Historijsko-geografski rječnik i atlas Bosne i Hercegovine za period 1301—1599
godine (rukopis se nalazi u SIZ-u nauke BiH).

118
krajevima. Većina ovih naziva nastala je u doba feudalne bosanske države. Na to upućuje i činjenica da su
se neki od njih davno izgubili iz svakodnevnog govora pa im je, čak 5 i pravo značenje zaboravljeno.
Prema tome, morali su nastati još u vrijeme kada su bili u svakodnevnoj upotrebi 17.
Tako je ustanova rezervne zemlje na vlastelinstvima širom Bosne bila vrlo rasprostranjena.
Obrađivana je radnom rentom, i ovaj oblik rente održao se sve do pada Bosne pod tursku vlast. Podaci iz
popisnog deftera za oblast Brankovića iz 1455. godine ukazuju na sličnu organizaciju vlastelinskog
posjeda i na prostoru Kosova s tim da je vlastelinske rezerve bilo više u Bosni nego u Srbiji 18. Na osnovu
toga može se zaključiti da je u Bosni vladao konzervativniji oblik proizvodnje i feudalnih odnosa, jer se
obrada vlastelinske rezerve zasnivala na radnoj renti seljaka19.

Iako režim eksploatacije zavisnih seljaka izlazi iz okvira našeg izlaganja, uka-zaćemo samo kakve je
posljedice imalo proširenje vlastelinske rezerve na njihov položaj. Naime, kada je vremenom došlo do
proširenja vlastelinske rezerve tako da se nije mogla obrađivati putem normirane rabote, feudalac je višak
rezervne zemlje izdavao seljacima pod zakup, što mu je pružalo mogućnost da pojača eksplo ataciju
seljačkog rada. Ukoliko je seljak bio potpuno siromašan, feudalac mu je pored zemlje davao sjeme, pa
čak i volove pod zakup i srazmjerno tome uzimao rentu od seljaka. O tome imamo izvjesne podatke za
neke krajeve današnje Hercegovine iz druge polovine XIV i prve polovine XV vijeka. Još za vrijeme
srpske vlasti u ovim krajevima važio je običaj po kome je prinos sa zemlje dijeljen na četiri dijela, od
kojih je jedan odgovarao zemlji, drugi volovima, treći sjemenu, a četvrti radu. I kod dodjeljivanja zemlje
na obradu i kod zakupa strogo se pazilo na ove četvrtine. Gospodaru sela i zemljišta je u najčešćem
slučaju pripadala četvrtina prinosa plodova. Međutim, upravo za bosanske vlasti u Slanskom primorju i
Konavlima režim se nešto promjenio u korist gospodara zemljišta, a uslovi pogoršali za seljake koji su
davali više plodova nego ranije20.
17
P. Andelić, Studije o teritorijalno političkoj organizaciji srednjovjekovne Bosne, Sarajevo
1982, 70, 83; P. Anđelić, Historijski spomenici Konjica i okoline, Konjic 1975, 272—273, 296—
298. Isti, Bobovac i Kraljeva Smješka, 241, 242, 245. Upor. nap. 11.
18
N. Filipović, Osvrt na pitanje islamizacije, 400. Važno je istaći da na Kosovu u hassa-
-posjedu nema njiva, već jedino vinograda jer su ovi rentabilniji i daju veću proizvodnju. —
B. Xpa6aK, Tlojboupuspedua upou3eodna Kocosa u cycedtiux Kpajeea cpedunoM XV eeKa, Fjiac
CAHY, CCLXL, Oflejfce&e HCTOPHJCKHX HayKa, KH>. 1, Eeorpaa 1974, 38, 56—58, 69.
18
O zavisnim, seljacima malo je poznato, pa čak i o njihovom nazivu. Opšti naziv „čovjek" i „ljudi" kojim se označavala
feudalna zavisnost primjenjivan je i za seljake. Oni su bili „ljudi" onoga čiju zemlju rade i kome služe. U nauci popularni naziv
„kmet" u ovo vrijeme još se ne upotrebljava u značenju zavisnog seljaka. U latinskim dubrovačkim izvorima bosanski zavisni
ljudi označeni su terminom „villanus", onim istim kojim su Dubrovčani zvali svoje seljake.
Na teritoriji koja je nekada bila u sastavu srpske države živio je još naziv „sebri", kojim su se u Srbiji označavali seljaci i
pripadnici zavisnih slojeva. — C. TiHpKOBHh, Mciuopuja cpedtbo-ecKoene 6ocaHcxe dpotcaee, 190—191.
U prezimenima i nazivima sela u okolini Foče sačuvala se uspomena na rataje, kategoriju zemljoradnika koja je u srednjem
vijeku bila dužna da ore zemljišne dionice feudalnih gospodara koristeći njihove stočne zaprege. Pribitscho Rataich de soto
Choc. Div. Not. 37, fol. 76'—78, 7. VI 1453. Selo Rataji u nahiji Bistrici (1468/9.). — N. Filipović—R. Gašparević, Histo-
rijsko-geografski rječnik. Upor. i M. BjiarojeBHfc, 3eMA>opadma, 402.
20
C. TiHpKOBHh, liciuokuja cpednoeeKoeHe Gocaucne dpotcaee, 188, 189; N. Filipović, Osvrt na pitanje islamizacije, 400, 401, 403;
C. TiHpKOBHh, „tleiuapiuuHa", 36opHHK <&HJIO-30(J)CKor (JiaKVjrreTa y Eeorpa^v, VII-1, 1963, 273—276.

119
Na osnovu svega što je kazano u obradi zemlje u Slanskom primorju i Konav-lima ne može se
zaključiti ništa pobliže o ostalim dijelovima Bosne za koje nemamo savremenih podataka. Međutim, s
obzirom da rani turski defteri ukazuju na porast vlastelinske rezerve u osvojenim područjima Bosne, to je
i eksploatacija zavisnog stanovništva morala biti pojačana tokom prve polovine XV vijeka 21. Sigurno je
da je i ovaj teret sve većih obaveza, pored turske opasnosti, ratova i pustošenja, doprinio učestalom
bježanju i migracijama zavisnog stanovništva22.

2. Zemljoradničko gazdinstvo
Za privredu sela, pored prirodnih uslova (šume, klima, planine, kotline itd.) bili su važni i drugi
činioci, naročito brojnost zemljoradničkog stanovništva. U ranije vrijeme, kada nije bilo usavršenih
poljoprivrednih alatki, radne ruke su bile primaran činilac u poljoprivrednoj proizvodnji.
O selima, zemljoradničkim naseljima, njihovoj veličini, pa prema tome i o stepenu naseljenosti
pojedinih krajeva, može se određenije govoriti na osnovu ranih turskih deftera.

U neobjavljenom sumarnom defteru za bosanski sandžak iz 1468/9. godine, koji je tada obuhvatao i
Hercegovu zemlju, prema navodima N. Filipovića, zavedeno je 1742 sela, 344 djelova sela sa 16246
domaćinstava, 3701 neoženjenih, 93 udovice i 234 muslimanske kuće. To su bili zemljoradnici, jer su
vlasi posebno popisani. U pomenutom defteru zavedeno je preko 500 pustih sela, što govori da su ova,
kao nezaštićena naselja, bila podložna razaranjima i pustošenjima prilikom turskih osvajanja i da je
mnogo stanovništva stradalo i izbjeglo. Međutim, i ova pusta sela treba uzeti u obzir, kada se govori o
gustini zemljoradničkih naselja1. U kraljevoj zemlji najveći broj velikih sela nalazio se u dolini rijeke
Bosne i krajevima prema slivu rijeke Neretve2.
Popis Hercegove zemlje, koja je izdvojena 1470 godine u poseban sandžak 8, sadrži ne samo podatke
o broju domaćinstava u svakom selu, već i imena njihovih
21
N. Filipović, Osvrt na pitanje islamizacije, 404.
" C. TiHpKOBHh, Hciuopuja cpednoeeKoeue Socancne čpMcase, 191—192; Dušanka Dinić--Knežević, Prilog
proučavanju migracija naieg stanovništva u Italiju tokotn XIII i XIV veka, roflHinibaK <t>Hjio3O<tiCKor cbaKvjrreTa, Ktt.
XVI/1, HOBH Ča« 1973, 39—62; M. Šunjić, O migraciji ,,De partibus Sclavonie" u Markama do polovine XV stoljeća
(Ankona), Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu, knj. VIII, 1976, 487—500.
1
N. Filipović, Osvrt na položaj bosanskog seljaštva, 65, 66.
2
N. Filipović, Osvrt na pitanje islamizacije, 406.
3
Vilajet Herseg ili Zemlja hercegova, kako su Turci nazivali osvojenu zemlju Stjepana
Vukčića KosaČe po njegovoj tituli, pripojena je bosanskom sandžaku, te je zbog toga bila prvo
obuhvaćena sumarnim defterom za bosanski sandžak iz 1468/9. godine. Početkom 1470. godine
osnovan je hercegovački sandžak, kao zasebna upravna jedinica, ali su se i dalje, gotovo sve do
kraja XV stoljeća, kao sinonim za hercegovački sandžak ponekad upotrebljavali nazivi „vilajet
Herseg" i „Zemlja hercegova". — H. Šabanović, Bosanski pašaluk, Djela NDBiH, knj. XIV,
Sarajevo 1959, 156. To je bila oblast znatno veća od današnje Hercegovine i u svom najvećem
opsegu, u doba hercega Stjepana Vukčića, imala je granice na Cetini, vododijelnici sliva Prače,
u dolini Lima, na Tari, Morači i sjevernoj obali Boke kotorske. — M. flHHHfe, 3eMjbe xepifeia
od ceeiuoia Caee, T-nac CAHY, CLXXXII, Beorpa« 1940, 237, 243; C. TiHpKOBHfc, Xepuei
Ciuefian ByKHuh-Kocana u tbeioeo do5a, IIoce6Ha H3naH>a CAHy, Beorpaffl 1964, 256—257; H.
Šabanović, Bosanski palaluk, 44, 116, 117, 156—167. Kako je to bilo uobičajeno, nakon terito
rijalnih promjena, započet je uskoro detaljan popis novoosnovanog sandžaka koji je bio završen
krajem 1477. godine. A. S. Aličić, Poimenični popis, Uvod (I—III).

120
starješina. Kako je Čitav defter, u smislu timarsko-spahijske organizacije, raspoređen na hasove i timare,
to su sela iz iste nahije rasturena i popisana u više raznih timara. Zbog toga je, kao prvo, bilo potrebno
grupisati sva sela po nahijama. Ponekad su dijelovi istog sela davani u razne timare, te je broj sela i
domaćinstava samo približno iskazan. Isto tako treba voditi računa da je bilo grupa i pojedinaca koji su za
svoju službu u korist države bili oslobođeni svih poreza i prema tome nisu zavedeni među poreskim
obveznicima.
Donjim tabelarnim pregledom nisu obuhvaćena gradska naselja (trgovačka i rudarska), kao i naselja
iz onih nahija čija identifikacija nije potpuno pouzdana ili se nalaze izvan hercegovačkog sandžaka.

TABELARNI PREGLED I
Nahija sela domaćinstva neoženjeni muslimani

Soko 121 1707 355 56

Kukanj 98 1220 336 23
Samobor 80 1212 181 52
Bistrica 94 1076 158 92
Nevesinje 39 735 79 12
Osanica 53 683 129 34
Duboštica 59 560 97 10
Zagorje 50 512 68 37
Mileševo 51 504 157 1
Mostar 40 465 24 1
Goražde 38 373 53 13
Dabar 14 276 21 3
Poblaće 24 275 74 4
Neretva 29 282 19 6
Borovac 12 267 49 4
Popovo 35 253 26 —
Blagaj 18 253 24 19
Drežnica 3 203 __________ —
Trebinje 37 170 2 —
Konac Polje 17 152 14 —
Viševa 5 125 19 —
Kava 7 101 11 —
Gacko 14 69 18 —
Kom 8 59 8 —
Ljubuški 4 38 2 —
Viduška 3 31 2 —
Todevac 2 28 3 2
Ljubinje 2 19 2 —
Krička 1 9 — —
Gradac 2 8 1 —

Iz gornjeg tabelarnog pregleda vidi se, da se najviše sela, sa najvećim brojem domaćinstava (preko
1000), nalazi u nahijama Soko, Kukanj, Samobor (Pribud), Bistrica, a Osanica, Duboštica i Mileševo
(preko 500), dakle na prostoru Gornjeg Podrinja i Polimlja. Naseljenost u dolini Neretve bila je takođe
znatna, iako skoro duplo manja od one u Gornjem Podrinju i Polimlju. Sve ovo navodi na zaključak, da
su se naročito u dolinama rijeka, podesnih za obrađivanje, nalazila napredna poljoprivredna sela. Od
ostalih oblasti još je u nahiji Nevesinje, inače plodnom kraškom polju, navedeno više sela sa ukupno
preko 700 domaćinstava.
121
Ako bi se, na osnovu gornjih podataka o domaćinstvima, neoženjenim i muslimanima, određivao broj
zemljoradničkog stanovništva, trebalo bi imati u vidu, da je u ovom defteru zavedeno mnogo pustih sela, napuštenih
uglavnom uslijed turskih osvajanja4. Podaci o selištima govore o mobilnosti stanovništva i napuštanju pojedinih
naselja još i prije dolaska Turaka5. U svakom slučaju, broj zemljoradničkog stanovništva morao je biti znatno veći
od navedenog u popisu Hercegove zemlje.

Domaći izvori su.krajnje oskudni, kada je riječ o tome šta je sve obuhvatao zemljoradnički posjed. Jedino se
ponekad u poveljama navodi, da se pojedina sela daju u plemenitu baštinu zajedno sa ispašama, vrtovima,
voćnjacima, vinogradima i mlinovima6. U tom pogledu najpotpunija je povelja od 2 novembra 1465. godine, kojom
ugarski kralj Marija Korvin daruje fratru Aleksandru Dubrovčaninu neka sela u humskoj župi Luki i u župama
Trebinju i Dračevici. Tu se između ostalog, navode oranice, obrađene i neobrađene, c rtSjroBH, ran, B0A<»mH,
JHKMIH, PHENHU,H,
4MHHMH H /tMHIIHlfJH, C BHNOPpdAH, CHNOKOlUdfHH, AHU^AMH1.

Pored podataka o bogatom šumskom pojasu, rani turski defteri češće pominju oranice, njive i stupove, kako se
nazivaju obradive površine koje služe pretežno za proizvodnju žitarica. Često su navedeni nazivi oranica, a ponekad
i imena njihovih vlasnika8.
Priroda zemljišta je uticala na kvalitet, oblik i veličinu oranica, a pored prirodnih bilo je i drugih činioca.
Vlastela je nastojala da svoje oranice grupiše na jednom mjestu, te su tako nastali njihovi stupovi, veći komadi
obradivog zemljišta. Ima dosta toponima, naročito naziva nj iva •izvedenih od riječi „stup" 9. Za razliku od stupova
feudalnih gospodara, oranice zemljoradnika su bile skromnijih površina, obično razmještene na nekoliko mjesta u
seoskom ataru. One su imale veliki značaj za seoska gazdinstva. Ekstenzivan način korištenja postojećih oranica
nametao je potrebu da se one neprekidno povećavaju krčenjem neobrađenog zemljišta. Tako se ono osposobljavalo
za zemljoradnju kao i u ostalim krajevima Balkanskog polu-ostrva. Uspomenu na ove radove sačuvao je i naziv sela
Krčevine u visočkom kraju, Krčevine u nahiji Kava i Soko, kao i naziv njiva: Krčenica (Duboštica) i Krčevine
4
A. S. Aličić, Poimenični popis, na više mjesta; N. Filipović, Osvrt na položaj bosanskog
seljaštva,^ 65.
5
A. S. Aličić, Poimenični popis, 18, 210, 239, 246, 301, 343, 363, 364, 397, 414, 417, 441,
482, 551, 552, 564, 576, 577. Upor. i P. MHxaJbqnii, CeAuiuiua, 36opHHK <t>Hjio30(}>CKor 4>aKyji-
Teia, KH>. IX-1, Beorpafl 1967, 173—224.
• F. Miklosich, Mm. Serbica, 234, 242, 378, itd.
7
Isto, 494.
8
Oranice, obrađene i neobrađene, pominju se u povelji Matije Korvina, ugarskoga kralja,
kojom poklanja fratru Aleksandru, Dubrovčaninu, 12 sela u Humskoj zemlji. — F. Miklosich,
Mon. Serbica, 494, 2. XI 1465. U ranim turskim defterima veoma često se pominju njive. Upor.
N. Filipović, Vlasi, I, na više mjesta; A. S. Aličić, Listića pod turskom vlašću u 15. i 16. stoljeću,
GZM, N. S., XXIV, XXV, Sarajevo, 102, 111; A. S. Aličić, Poimenični popis, na više mjesta.
• Tako se javlja selo Stupovi, lokalitet iznad Foče, na lijevoj obali Drine, između Foče i sela
Bastasi. „Stup mitropolitov" nalazio se na desnoj strani rijeke Čehotine. — P. JepeMnh,XacXoHa,
96. U ranim defterima zabilježeno je više naselja čije je ime izvedeno od riječi „stup" (Osat, Sara
jevo, Višegrad, Zagorje). — N. Filipović—R. Gašparević, Historijsko-geografski rječnik.
I danas u selima Gornji i Donji Stup, na području Sarajevskog polja, ima čitav kompleks oranica
uz rijeke Dobrinju i Miljacku. — A. S. Aličić, Poimenični popis, 53. Upor. i M. EjiarojeBHh,
3eM.-bopadn>a, 97—98.

122
(Goražde)10. Ovaj proces je bio veoma dug i vremenom je uzimao sve više maha. Za stvaranje novih
obradivih površina iskorištavalo se i zemljište na većim nadmorskim visinama, pokriveno šumskim
pojasom. Turci zatiču na više strana naselja sa imenom laže, izvedenim od laz, što označava obradive
površine dobijene krčenjem lugova, šuma i gora11.
O privredi sela, pa i o poljoprivredi u Hercegovoj zemlji zna se daleko više nego u ostalim krajevima
bosanske države. U poimeničnom popisu ove oblasti iz 1477. godine zavedene su obaveze
zemljoradničkog stanovništva, posebno za svaku vrstu poljoprivrednih i ostalih proizvoda. Desetina koju
su davali na sve zrnaste usjeve, zatim desetina od vinograda (mošta) evidentirana je u naturi, a pored ovih
količina, navedena je i njihova vrijednost u akčama. Za druge proizvode (povrtlarstvo, voćarstvo,
pčelarstvo) zakoncm propisana desetina je iskazana novčano. I ostali porezi za sijeno, slamu, svinje,
mlinove, stupe, valjalicc, plaćani su takode u novcu.
Ovako bilježenje feudalne rente daje uvid u vrstu poljoprivrednih kultura, kao i druge oblike
privređivanja na selu. Međutim ima sela, za koja uopšte nisu navedeni podaci o obavezama zavisnog
stanovništva. Zbog toga su u donjoj tabeli uzeta u obzir samo ona sela, sređena po nahijama, za koja
postoje potpuni podaci o obavezama zemljoradničkog stanovništva.
S druge strane, kod pojedinih sela nisu označena sva davanja koja su ulazila u feudalnu rentu, a
ponekad kod manjih količina ukupan iznos rente za dva ili više proizvoda, bilježen je zajedno 12. Iz ovih
razloga nije moguće ustanoviti ukupne količine poljoprivrednih i ostalih proizvoda, kao i njihov
ekvivalent u novcu13. Prema tome jedino preostaje, da se za svako selo samo konstatuje, koje su se
pojedine poljoprivredne kulture tu gajile i koji su ostali oblici privredne djelatnosti bili zastupljeni. Na taj
način dobija se približna slika o rasprostranjenosti pojedinih kultura i drugih proizvoda unutar jedne
nahije, kao i uvid o njihovom međusobnom odnosu na širem prostoru.
Kako feudalna renta, pored davanja u poljoprivrednim proizvodima sadrži i poreze na košnice,
svinje, sitnu stoku i mlinove, to smo i njih naveli u donjoj tabeli. Ostala, manja davanja nisu ovom
tabelom obuhvaćena.

10
Selo Krčevine u Visočkoj nahiji (1468, 1485, 1489, 1540). Selo Psari u Sarajevu (1485,
1516). — N. Filipović—R. Gašparević, Historijsko-geografski rječnik. Psari su krčili zemlju.
— M. EjiarojeBiih, 3eM/bopadn>a, 80, 90. O toponimu krčevine upor. A. S. Aličić, Listića
pod turskom vlašću, 102, 103, 112, 125. Upor. i M. BjiarojeBiih, 3eMJbopadyba, 78—82.
11
Naselje Laže pominje se u nahijama Brodar, Olovo, Sarajevo, Višegrad, Vratar, Gojin
Laz (Lepenica). — N. Filipović—R. Gašparević, Historijsko-geografski rijećnik. U defteru
iz 1477. godine pominju se njive nazvane Laz. — A. S. Aličić, Poimenični popis, 180, 263, 424,
548, 551. Upor. i M. BjiarojeBHh, 3eM/bopadna, 83—91.
12
Tako, na primjer, zajedno su bilježeni prihodi od raži i krupnika, lana i voća, bostana
ilana, bostana i košnica, voća, bostana, košnica i lana. — A. S. Aličić, Poimenični popis, 120,
168, 321, 327, 386 itd. Po pravilu, prosjek rente je najveći u velikim selima, a opada u srednjim manjim. — N. Filipović, Osvrt
na pitanje islamizacije, 406.
ls
Isto tako, ni mjere nisu dovoljno poznate, naročito ukoliko se žele izraziti u današnjim kilogramima. Kao osnovna mjera
za žitarice primjenjivano je lukno, ali je ono bilo različito u različitim krajevima. Upor. M. BjiarojeBHh, JIyKHO tlo CMOHCKOJ
Mepu, HcTopnjcKH rjiacmiK, I, Beorpa« 1969, 38—47. Oblast Brankovića, Opširni katastarski popis iz 1455. godine, Orijen-
talni Institut u Sarajevu, 1972, 357. B. Xpa6aK, Ilojboupuepedha upou.3sodfba Kocoea, 50.

123
»o to ^.'to^r.'i
. < a ** a 3' a "• a
-75'

t
'IT. w< 5 ^ ^ & «8 <? a a
n ŁŁ
• 2. a a-- aS<a

F.X°. š.e S\5 " S " S 5-S 3 Ł s.

iM

s-rg-as-

OJ OJ
O
t
o
o o
o s
KJS>NiOJViŁh*^J0000hJtsJ

i—*
NJNitooj.pi.aNO^ooO'vO
OJ N)

I I I I 4»OJ|OOJ>— k— 004>^Wl

h-h-*| I k--OSto| OJ*—OJOj| OJ

tOK)»— OJIJlOsOSOSOOi— MtOOJ-O.

- I
_ _! |_ ^ — (O
tOtOtOOJO*lOS-OOS-J©--JtOH-OsDtO

tototoujonos-JOsooOtoo ■|. . | | | tt | - ,o ~ to ^ =

tJ -* Ni t—k t-A i—»

I - I \ ~ «

IO IO OJ
to
h- OJ 4^ ^-

\D IO CT>

^ NJ ^*
i— O ON

-^]|OtOH-4i.00000s Ul IO *• tJ I 00 —• I

IO

*-* 00 O OJ IO —J 00 v- OJ — IO I t— OJ

" OJ H- OS OS OS I

s
OJ 4* l/l OS -J
-J o^ to oo
to OJ OJ l/l l/l
s
OJ
OJ OJ -J
00 Os SO
OJ
Ł to
os IO
OJ
\o
l/l
©
OJ os
OJ
OJ Os
Os OJ
4>- os
to g
o l/l Os OS s
oo OJ
o
OJ OS OJ so to SD

H- SO Os -J

l/l OO -J Os O

IO
So OJ
©
OJ
OS
OJ
Os
OJ OS on IA
>o
Os
l/l
~J
l/l 00 J> OJ to
1 Os
1 s
IO NJ
©

IO 00 OJ 00 N) IO OJ OJ
on
00
to
00

to
4^ >~n ui
OJ H- OS
IO IO SD OJ OJ <Đ IO

s
š
to Ui
00 Os
Pšenica
Ječam
Proso
Zob
Raž
Krupnik
Bob
Bostan

Voće

Mošt
Vinograd
Lan
Svinje
Stoka
Košnice
Mlinovi

I
SS
g
r
CM

o
Očigledno da je najraširenija žitarska kultura bila pšenica. Nje je nešto manje bilo na jugu današnje
Hercegovine, u nahijama Trebinju i Popovu. Zatim vidno mjesto zauzima zob (ovas), s tim što se u
manjim količinama proizvodila u nahijama Blagaj, Mostar, Popovo i Trebinje. Na trećem mjestu dolazi
ječam, a znatno iza njega proso14. Raž i krupnik su sijani gotovo na čitavom prostoru današnje Herce-
govine, samo u neuporedivo manjim količinama13.
Dakle, u Hercegovoj zemlji glavna žitna kultura je pšenica koju prate kulture ječma, zobi, prosa,
krupnika i raži. Ove poljoprivredne kulture gajile su se i u centralnoj Bosni 1*. O njima znamo donekle i iz
dubrovačkih izvora, kao i iz sačuvanih naziva pojedinih lokaliteta (Zobište, Ječmenište itd.) 17.
Obim proizvodnje žitarica nije moguće pobliže odrediti. Svakako je stajao u direktnoj vezi sa brojem
stanovnika, kako se to vidi iz Tabelarnih pregleda I i II.
U XV vijeku imamo podataka o proizvodnji žitarica i za oblast zapadno od Vrbasa, gdje pored
visoravni sa kraškim poljima postoje i plodne doline duž rijeke Une, Unca, Sane i Plive. Za ovu oblast
karakterističan je mali procenat oranica, dok livada i pašnjaka ima mnogo više. Pa ipak, žito se izvozilo u
srednjodalmatinske gradove, posebno Split, pa je, čak, i sam vojvoda Hrvoje učestvovao u ovoj trgovini.
Jedna odredba u Statutu grada Splita zabranjivala je izvoz žita koje je u Split do voženo iz dalmatinske
Zagore i Bosne18.
Sve vrste pomenutih žitarica koristile su se za ljudsku ishranu. Istina, ječam, koristili su siromašniji
slojevi, a zob lošija od ječma, samo u krajnjoj nevolji. Zob (ovas) upotrebljavala se u prvom redu za
ishranu konja i pretežno se sijala u sjevernim dijelovima današnje Hercegovine. Od svih vrsta žitarica,
izuzev zobi, dobi-jalo se brašno od koga se spravljao hljeb, a proso je, pored toga, kuvano u vodi ili
mlijeku, davalo i neku vrstu kaše19.

Pored žitarica, gajile su se i leguminoze, biljke sa mahunastim plodovima, koje su kao varivo služile
za jelo, i to, sa malim izuzecima, gotovo na čitavom prostoru Hercegove zemlje. Naročito je bio raširen
bob, jedna od najpoznatijih biljaka iz ove grupe (Tabelarni pregled II). Dobro podnosi hladnoću pa se
sijao širom Balkanskog poluostrva. Veoma cijenjena biljka u srednjem vijeku bila je i sočivo
14
Na dubrovačkoj teritoriji sijale su se dvije vrste prosa: običan i tzv. talijanski proso, koji je nešto boljeg kvaliteta. Ne može se utvrditi da
li se talijanski proso gajio nešto dublje u unutrašnjosti Balkanskog poluostrva. — M. EjiarojeBHh, 3eMJbopadn,a, 99. Upor. gl. II, nap. 9.
16
Nešto više raži bilo je u nahijama Mostar i Nevesinje. Krupnik se sijao u nahiji Tre
binje (u 14 od 30 sela), a zatim u nahijama Zagorju, Osanici, Samoboru, Bistrici i Borovcu. Inače,
gajenje krupnika ili pira imalo je ograničene razmjere i u srednjovjekovnoj Srbiji. — A. S. Aličić,
Poimenični popis, na više mjesta. Upor. i M. BjiarojeBHh, 3eM/bopadna, 102.
18
N. Filipović, Napomene o islamizaciji, 163; A. S. Aličić, Listića pod turskom vlašću, 118—120; A. Handžić, Rudnici u Bosni, 21—22;
A. S. Aličić, Poimenični popis, na više mjesta.
17
Upor. gl. II, nap. 7, 8, 9. Brašno i žito pominje se u pljačkama koje su izvršene na pozna
tom dubrovačkom drumu, naročito oko Cernice. Lam. de foris 3, fol. 5, 27. VIII 1412; ib. 16
fol. 61', 8. XII 1442. U dubrovačkoj građi nalaze se isto tako podaci o žitu sa Neretve, južne i
istočne današnje Hercegovine. Fojnice i Kreševa. — B. Xpa6aK, H3803 Mcuuiapuifa
125, 129. Stjepan Sirinić iz Goražda se obavezuje da će doznačiti u Dubrovnik 300 tovara žita.
Div. Not. 57, fol. 138', 17. XI 1473. U defteru iz 1477. godine pominju se sela Hmeljine i Ječ-
mište. — A. S. Aličić, Poimenični popis, 18, 29, 48, 286, 603. I danas nazivi pojedinih lokaliteta
ukazuju na razne vrste žitarica. Tako se, na primjer, u okolini Sarajeva nalazi lokalitet Zobište
(Pofalići), Grahovište (Osijek), Ječmenište (Mihaljevići), Zobište u Slatini itd.
18
E. Xpa6aK. M3803 oicuuiapuiia, 130—131.
19
M. BjiarojeBHh, 3eMjbopadn>a, 1.03.

125
ili leća, iako se u Hercegovoj zemlji pominje samo jedanput. Ali zato je bila veoma raširena upotreba
graha, naročito crnog graha20. Zrnasta hrana se koristila gotovo cijele godine, jer se brala već od maja u
nedozrelom stanju u vidu boranije.

U defteru iz 1477. godine zavedena je i desetina od bostana koja je uzimana u novcu. Pod bostanom
su se tada padrazumijevale ne samo lubenice i dinje, kao danas, već u prvom redu povrće, razna zelen.
Da je tako, vidi se najbolje što je bostan naveden i u planinskim područjima, gdje lubenice, zbog
klimatskih uslova ne mogu uspijevati. Povrća je bilo gotovo u svakom selu. (Tabelarni pregled II) Čak se
susreće i poseban naziv „bostanluk", tj. okućnica na kojoj se gajilo razno povrće, kao i „bostan" (Obre u
selu Orahu u okolini Sokola)21.
Obradive površine na kojima se prvenstveno gajilo povrće u ćirilskim srednjovjekovnim izvorima
pominju se pod nazivom „vrtle" ili „vrt". Ovaj slovenski oblik ostavio je traga u toponomastici. Selo Vrti
nalazilo se u nahiji Bukovik, a njiva Vrtač u nahiji Bistrici. Za razliku od ostalih obradivih površina, vrt
je graničio sa dvorištem u kome je bila zgrada za stanovanje 22. Porast trgova i rudnika, potrošačkih
centara životnim namirnicama, pa i povrćem podsticao je razvoj povrtlarstva. Međutim, vrtovi nisu bili
vezani samo za seoska naselja. Jedan dio zemljišta, najbliži gradu i podgrađu, pretvarao se takođe u
vrtove. Ovih je bilo čak i unutar gradskih naselja, i to obično uz kućt. Tako se dvojica Dubrovčana 1447.
godine spore oko kuće sa vrtom u Fojnici. Dabiživ Latinica imao je u posjedu vrt ispod Čaglja 23.
Povrće se u ćirilskim izvorima pominje pod zajedničkim nazivom zelje a u ranim turskim defterima-
bostan. U pogledu pojedinih vrsta povrća pouzdano se zna da se luk gajio na čitavom prostoru bosanske
države i da je kao važan začin bio veoma na cijeni. U Hercegovoj zemlji, kao i u drugim krajevima
uzimana je na luk posebna desetina od proizvođača. Bilo je takođe i bijelog luka 24. U Srebrenici se kod
prodaje na malo na luk i repu naplaćivala posebna dažbina 25. Ipak, izgleda da je od povrća najviše
zastupljen kupus, što je ostavilo traga i u nazivima pojedinih lokaliteta. Tako se, na primjer, jedna
rudarska jama u Fojnici nazivala „fossa de Podchupus" 2ft. Vjerovatno da je, pored bijelog i crnog luka,
repe i kupusa, uspijevala
20
Leća: A. S. Aličić, Poimenični popis, 242. Grah: Isto, 248, 250, 311, 260, 261, 266, 278,
284, 294, 303, 304, 309, 311, 339, 344, 345, 376, 377, 388, 389, 397, 398, 485, 574. A. Handžić,
Rudnici u Bosni, 21—22. Upor. M. BJiarojeBHfc, 3eMjbopadH>a, 103—108; B. Xpa6aK, Uojbo-
upuepedha upou3sodna Koćom, 45—46.
21
A. S. Aličić, Poimenični popis, 361. I u okolini Sarajeva nalazi se lokalitet Bostani. Prema
kaminu rudnika Kreševa iz 1489. godine, plaćala se dažbina za bostan. Kanuni i kanun-name za
bosanski, hercegovački, zvornički, kliski, crnogorski i skadarski sandžak, Monumenta turcica, I,
Orijentalni institut, Sarajevo 1957, 15; A. S. Aličić, Listića pod turskom vlašću, 118—120. O
značenju riječi „bostan" upor. Oblast Brankovića, Opširni katastarski popis iz 1455. godine,
I, 352.
22
P. JepeMHh, XacXma, 98; A. S. Aličić, Poimenični popis, 273, 551; M. EjiarojeBiih-
3eM/bopadH>a, 170.
23
Div. Not. 30, fol. 161, 18. III 1447. Upor. JJ. KoBaneBHh-KoJHh, Fpadcna uace/ba
cpednoejeKoeue 6ocaHcm dpMcaee, 272. M. j^HHHh, 3a uciuopujy pydapciuea, I, 97.
24
A. S. Aličić, Poimenični popis, 385, 557; 280 (crveni luk); 293, 557 (bijeli luk).
25
N. Beldiceanu, Les actes đes premiers sultans, II, 212. Naselje Lukov Do pominje se
1468. u Borcu. — N. Filipović—R. Gašparević, Historijsko-geografski rječnik. U defteru iz
1477. pominje se selo Lukovo. — A. S. Aličić, Poimenični popis, 66, 603.
26
M. EjiarojeBHh, 3eM/bopadtba, 171; JI. KoBaqeBHh-KojHh, FpadcKa uacejba cpedno,
ejeKoene čocancne dpotcaee, 146, 272.

126
i neka druga zelen. U svakom slučaju, povrće je unosilo raznovrsnost u prilično jednoličnu hranu
srednjovjekovnog stanovništva.
Površine pod vrtovima bile su mnogo manje od ostalcg obradivog zemljišta.

Od industrijskih biljaka proizvodnja lana veoma je raširena u Hercegovoj zemlji (Tabelarni pregled
II), a bilo ga je takođe i u užoj Bosni. Mnoga zemljoiad-nička domaćinstva proizvodila su za svoje
potrebe određene količine lanenog vlakna, veoma cijenjenog naročito za izradu tanjih tkanina. Još od
davnine je južnosloven-sko stanovništvo od lana pravilo rublje i ljetnu odjeću. U stvari, lan je u srednjem
vijeku imao isti značaj kao pamuk u naše doba, pa je zbog toga razumljiva njegova široka upotreba i u
našim krajevimaa'.

Iz ranijih turskih popisa se vidi da se širom srednjovjekovne Bosne gajilo voće različitih vrsta, kao
jabuka, kruška, šljiva, trešnja, višnja, orah i drugo. Nazivi pojedinih voćaka ostavili su traga i u
toponomastici, pa defter iz 1468/9. navodi naselja i njive sa imenima kao što su: Kruška (Dubrovnik),
Krušev Dol (Vratar), Podkruška (Visoko), Orasi (Brod), Šljivica (Osad), Trešnjeva Glava (Brod). Nazivi
više mjesta izvedeni su od riječi Trešnja i Višnja 28.
Potpunija slika o razvoju voćarstva, od ove u užoj Bosni, dobija se na osnovu deftera iz 1477.
godine, za prostor Hercegove zemlje. U cjelini, voćarstvo je ovdje bilo slabije razvijeno od povrtlarstva.
To pokazuje, između ostalog, i odnos podataka o ovim privrednim granama unutar pojedinih nahija
(Tabelarni pregled II). Bilo je, čak, nahija u kojima feudalna renta od voća nije uopšte zabilježena. Ipak,
upada u oči da su vlastela bila više zainteresovana od seljaka za unapređenje voćaka na svojim imanjima.
Od voća najčešće se gajio orah, vjerovatno stoga što se njegov plod lako održavao tokom cijele
godine. To potvrđuje i čitav niz imena naselja i njiva izvedenih od riječi „orah": mezra Orah (Onogošt),
sela: Orah (Trebinje), Orahovo (Duboštica, Neretva, Soko), Orahovica (Neretva), Orašje (Popovo) i njiva
Orah (Soko) itd29. Poslije oraha najmnogobrojnije su trešnje. Pored desetine na voće posebno se plaćala
desetina na orahe i trešnje, što svakako ukazuje na njihovu rasprostranjenost. Pominju se još, iako znatno
manje, kruške i sasvim rijetko jabuke 30. U južnim krajevima, gdje su postojali klimatski uslovi, oko
Blagaja i Mostara, uspijevale su smokve. Vjerovatno je bilo i drugih vrsta južnog voća 31.
27
A. S. Aličić, Poimenični popis, na više mjesta. Dvojica Dubrovčana imala su u Gacku tri vreće lana, što još ne znači da
isti potiče iz Gacka. HAD: Sententiae Cancellariae (Sent. Canc.) 6, fol. 36, 29. III 1419. Među opljačkanom robom dubrovačkog
trgovca koji se vraćao iz Bosne bilo je i šest dekalitara lana. Lam. de foris 10, fol. 128', 5. I 1434. U Srebrenici se kod prodaje na
malo naplaćivala i posebna dažbina na lan. — N. Beldiceanu, Les actes des premiers sultans, II, 210—212; A. Handžić, Rudnici
u Bosni, 22. O upotrebi lana širom Balkana upor. M. Ejia-rojeBHh, 3eMJbopadna, 109.
18
N. Filipović, Napomene o islamizaciji, 163. Isti, Vlasi (I), 187—211 i još na više mjesta; N. Filipović—R. Gašparević,
Historijsko-geografski rječnik.
" A. S. Aličić, Poimenični popis, 21, 63, 76, 180, 224, 353, 361, 428, 431, 457.
30
Isto, 7, 199, 249, 250, 258, 431, 432, 515, 527.
" A. S. Aličić, LiStica pod turskom vlašću, 102, 104 itd.

127
Voćke su se sadile i održavale bez nekog reda i sistema u vinogradima, kao i dvorištima. Grupisanje
većeg broja stabala na jednom mjestu daje osnovu za pretpostavku da su podizani i pravi mali voćnjaci 32.
Za voćnjak ipak dugo vremena nije postojao ovaj naš termin, već se upotrebljavao grčki naziv perivol, a i
docnije se sporo prihvatao domaći naziv. U katastru hasa Foče s kraja XV vijeka pominje se Vukić
Perivolević, a pored toga javljaju se sela sa imenom Perivoj u konjičkom, sarajevskom i rogatičkom
kraju33.
Iz svega izloženog dobija se utisak da voćke nisu sistematski sadene i uzgajane za ljudsku hranu, te
da ova privredna djelatnost nije bila na većem stepenu razvoja. Pa ipak, voćarstvo je moralo napredovati
sa opštim razvojem poljoprivrede, a naročito sa jačanjem gradskih potrošačkih centara.

O alatkama kojima su se obavljali poljoprivredni radovi nisu sačuvani nikakvi tragovi iz vremena
bosanske države. Međutim, poznato je da se u našim krajevima od ručnih oruđa ralo upotrebljavalo od
davnine, a u XIII i XIV vijeku ono je predstavljalo osnovnu spravu za oranje. Rala iz Bosne pripadaju
grupi tzv. „centralnog tipa", koja je takođe bila rasprostranjena u sjevernoj Makedoniji i Srbiji-Plug se u
našim krajevima nije pojavio do pred kraj XIV vijeka ili u najboljem slučaju u drugoj polovini XIV
vijeka, s tim što nije istisnuo ralo, čija se upotreba u nekim mjestima održala sve do danas 34. Primjenu
pluga u poljoprivrednim radovima srednjovjekovne Bosne potvrđuju izričito rani turski izvori. Iz katuna
o rudniku Fojnici i njegovim pomoćnim rudnicima Deževici i Dusini iz 1489. godine se vidi da se pored
ručnih alatki (motike) u doba bosanskih kraljeva upotrebljavalo ralično i plužno gvožđe 35. O tome takođe
svjedoče nazivi pojedinih sela i zemljišta: Plugovina, Plužine i slično 3*.
U vezi sa procesom poljoprivredne proizvodnje postavljaju se mnoga pitanja, ali na malo njih može
se dati odgovor. Tako, na primjer, nisu poznate pojedinosti o vrsti poljoprivrednih radova, kao i sve mjere
koje su poduzimane da bi se spriječila iscrpljenost zemljišta i održala plodnost obradivih površina 37.
Vjerovatno su
33
Već se grupa stabala od 10 do 30 voćaka smatra malim voćnjakom. — M. j
3eMJbopadna, 167.
Prema defteru iz 1468/9. godine, u Foči je sandžak-beg imao hassu od jednog vinograda, 20 oraha i 4 kruške. — N.
Filipović, Vlasi, I, 187. U nahiji Samobor dvojica braće Vukosav i Ivaniš, sinovi Radivoja, imali su timar sa velikim hassom od
dva vinograda, 2 njive, 1 livade, 2 stabla kruške, 15 stabala trešanja, 1 stablo jabuke. — N. Filipović, Vlasi, I, 211.
33
M. EjiarojeBHh, 3eMjbopadna, 165;P. ]epenah,XacXoua, 96, 99. U Bosni se susreće toponjm perivoj na više mjesta. M.
<E>HJiHnoBHh, HeKU eMMCiiuiu emantuujcKOi uopeKAa Kod 6aAKOHCKUx Cjtoseua, Balcanica II, Eeorpaa 1971, 354.
31
M. BjiarojeBHh, 3eMJbopadna, 36, 49, 58 H 59.
36
Kanuni i kanun-name, 18. Upor. N. Beldiceanu, Les actes đes premiers sultans, II, 276.
38
Čak ima indicija da se zemlja mjerila plugom; naime, za jednicu je uziman učinak pluga u jednom danu oranja. — H.
OmmnoBHh, Jloi/ted na OCMOHCKU <j}cydamaaM, Top&nab&v. HCTO-pnjcKor flpvniTBa BHX, IV, CapajeBo 1952, 58. O
upotrebi riječi ,.plug" u manastirskim poveljama u značenju stočnih zaprega upor. M. BnarojeBHh, 3eMjbopadfba, 42—45. U
defteru iz 1477. pominju se sela Plugovine (Kukanj i Poblače). — A. S. Aličić, Poimmični popis, 76, 553.
 " Nazivi pojedinih naselja sačuvali su uspomenu na pojedina zanimanja u vezi sa poljo privrednim radovima, kao, npr., selo
Orač (Borac, Visoko, Dubrovnik, Sarajevo). — N. Filipović—R. Gašparević, Historijsko-geografski rječnik. U defteru iz 1477.
godine pominje se selo Koševina (Kava). — A. S. Aličić, Poimenični popis, 594.

128
se smjenjivali usjevi prilikom sjetve pojedinih vrsta žitarica i ostavljalo zemljište na ugaru, kao što je to
rađeno u dubrovačkom zaleđu, koje je u određenom vremenskom periodu bilo djelimično i u sastavu
bosanske države. Tu su tropoljni i četvoropoljni sistemi bili poznati još u XIV vijeku, za vrijeme srpske
vlasti u ovim krajevima. Ovi sistemi predstavljaju svakako savršeniji oblik zemljoradnje 38.
Sve ukazuje da je u prvoj polovini XV vijeka zemljoradnja u cjelini napredovala. Isto tako,
umnožavanje i nagli razvoj gradskih naselja, jakih potošačkih centara podstiče agrarnu proizvodnju i
uopšte seosku privredu. B. Kuripešić, putopisac, koji je 1531. godine prošao Bosnom, kaže, da je ona
slabo obrađena i pretežno pokrivena šumom i u isto vrijeme podvlači,, da je zemlja prije Turaka bila
dobro obrađena39.
Međutim, treba imati u vidu, da je bilo gladnih godina uslijed loše žetve, međusobnog obračunavanja
bosanskih velikaša, a naročito uslijed ratnih pustošenja, izazvanih sve češćim turskim upadima. Zbog
toga, stanovništvo iz bosanskog zaleđa, čak i krupna vlastela, a ponekad i sami vladari, primorani su da
nabavljaju žito iz Dubrovnika40. Dubrovačka vlada je pojedincima, grupama, kao i bosanskim velikašima,
izdavala posebne dozvole za izvoz žita. Izgleda da se hrana uvozila i iz susjedne srpske države 41.

Vinova loza se prvenstveno gajila u krajevima sa mediteranskom klimom. To je dobrim dijelom

Humska zemlja, koja je u XIV vijeku pripojena Bosni. Ovdje je gajenje vinove loze imalo dugu tradiciju.
U samom priobalnom pojasu ova tradicija postoji još od antičkih vremena, a nije se, izgleda, prekidala ni
u ranom srednjem vijeku, jer u povelji kojom Stefan Prvovenčani poklanja crkvi sv. Bogorodice u Stonu
između ostalog i selo Brštanik blizu ušća Neretve izričito se naglašava da se ovo selo daje crkvi ,,s
vinogradi"42. Doduše, u ovo vrijeme i u krajevima sa mediteranskom klimom vinogradarstvo ima
skromne razmjere. Snažan zamah do-bija tek u prvoj polovini XIV vijeka i sve više napreduje tokom
cijelog XIV i u prvoj polovini XV vijeka. Vinogradi se češće pominju u poveljama, a javljaju se i
lokaliteti u vezi sa vinogradarstvom, kao, na primjer, lokalitet Lozica u Luci 43. Čak su primorski gradovi
nizom mjera nastojali da spriječe proširenje vinograda na račun ostalog obradivog zemljišta. U
Konavlima i u Slanskom primorju poduzete su takođe radikalne mjere za sprečavanje širenja obradivih
površina pod vinovom lozom44.
38
M. EjiarojeBHh, 3eM/bopadrba, 198—222. Upor. i H. <t>HjmnoBHh, IIoiAed na ocjtau-CKU $eydaAU3aM, 65—66.
a
* B. Kuripešić, Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju 1530, Sarajevo 1950, 30.
10
JX- JtHHHh-KHOKeBHh, npoMeiu oKuuioM, 84—85.
11
Despot je u jednom momentu bio zabranio uvoz hrane u Bosnu i postavio je stražu da
se pazi na više mjesta na Drini ,,che non vada victuaria in Bossina". Lett. di Levante 6, foL 56',
11. XI 1417.
12
M. EnarojeBHh, 3eM/bopadna, 135.
" Fr. Miklosich, Mon. Serbica, 377, 12. VIII 1434; 494, 2. XI 1465.
** M. EjiarojeBHh, 3eMA>opadn>a, 134. O vinogradarstvu u primorju upor. G. ČremoSnik Vinogradarstvo i vino u
Dalmaciji srednjega veka, GZM BiH, XLV, Sarajevo 1933; D. Roller, Agrarno-proizvodni odnosi na području Dubrovačke
Republike od XIII do XV stoljeća, Zagreb 1955.

129
Tek poimenični popis iz 1477. godine daje pravu sliku o stanju vinogradarstva u Hercegovoj zemlji.
Ovim defterom bilo je određeno koliko svako pojedino selo treba da isporuči medri mošta, šire, odnosno
slatkog vina. Ovaj porez, odnosno „ušur od vinograda raje" plaćalo je zemljoradničko stanovništvo u
naturi, a pored toga označen je i njegov novčani iznos u akčama. Međutim, kako nigdje nije navedena
zapremina jedne medre, manje mjere za vino, koja je naročito primjenjivana u sjevernim oblastima
Balkana, to, kao i kod žitarica, nismo u mogućnosti da sagledamo obim proizvodnje grožđa45. Da je
razvoj vinogradarstva bio na visokom nivou, potvrđuje činjenica da su desetinu od mošta i vinograda, sa
malim izuzecima (Konac Polje, Tođevac, Biševo) plaćali stanovnici sela svih ostalih nahija (Tabe larni
pregled II). Pored vinograda u posjedu seljaka, bilo je takođe vinograda koji su pripadali vlasteoskim
imanjima, ali nije moguće odrediti njihov uzajamni odnos-Sve ovo ukazuje na veliku rasprostranjenost
vinove loze u Hercegovoj zemlji, kako u južnim oblastima sa mediteranskom klimom, tako i u župskim
toplim predjelima gornjeg Podrinja oko Foče, Goražda, Ustikoline, Jeleča, Samobora 4*.
 Već u dubrovačkim izvorima iz prve polovine XV vijeka u Drijevima, Fojnici, Srebrenici, 1470. i u
Goraždu pominju se gostionice, a vjerovatno da ih je bilo i u drugim većim naseljima. U Trebinju se
jedna krađa odigrala pored mjesta gdje se prodaje vino 47. Vino se prodavalo i njime se trgovalo i u
Fojnici. U kanunu o rudniku Fojnici i susjednim rudnicima Deževici i Dusini iz 1489. godine odre đeno je
da se na ime tržne dažbine od tovara vina uzimaju po 2 akče. Na trgu u Srebrenici prodavao se mošt, a
vrlo vjerovatno uz njega i vino48.
Poznato je da se Drijeva i Trebinje nalaze u oblastima bogatim vinovom lozom, ali se zato postavlja
pitanje odakle potiče vino koje se pominje u unutrašnjosti Bosne. Malo je vjerovatno da su veće količine
vina iz Primorja dovožene u Fojnicu, Srebrenicu i ostala gradska naselja. Transportni troškovi bili su
suviše visoki da bi se isplatilo prenošenje većih količina vina u udaljenije krajeve. Izuzetak predstavljaju
samo dobre vrste vina, čija je cijena visoka i koje su kupovali najbogatiji slojevi stanovništva. Zbog toga
je vjerovatnije da je vino, koje se prodavalo u tavernama po bosanskim gradskim naseljima, bilo
proizvedeno u bližoj ili široj okolini grada. Tu pretpostavku potvrđuje Zakon za rudnik Srebrenicu iz
1488. godine, prema kome lica koja siju žitarice i gaje vinograde u samom mjestu Srebrenici moraju
plaćati porez49.
Dubrovački trgovac Petar Ilić, koji je umro u Zvorniku, ostavio je crkvi sv. Marije u Zvorniku mali
vinograd na Kozjem brdu, vjerovatno u neposrednoj
" C. TiHpKOBHli, Mepe y cpednoeeKoeHoj cpucKoj dpoKaeu, Mepe Ha TJiy JyrocnaBHJe KpO3 BeKdBe, TaJiepnja, 23, CAHY,
Beorpafl 1974, 59—60; Dušanka Dinić-Knežević, Prilog proučavanju mera za vino u Dubrovniku u XIV veku, Historijski zbornik, 19—20 (1966
—1967), 419—427.
" N. Filipović, Napomene o islamizaciji, 163; isti, Vlasi (I), 185—211. Na lijevoj strani Čehotine pominju se vinogradi Ruhojevića i
Popovića. — P. JepeMHh, Xac Xoue, 97, 98. A. S. Aličić, Poimenični popis, na više mjesta. Upor. i A. S. Aličić, Listića pod turskom vlašću, 102
— 104; o porezu na širu 118—120.
47
JJ. KoBa^eBHh-KoJHh, FpadcKa Hacejba cpednosjeKoene čocancKe dpotcaee, 271; I.
Voje, Kreditna trgovina, 256.
48
Kanuni i kanun-name, 17. N. Beldiceanu, Les actes des premiers sultans, II, 212. Porez
na širu zaveden je i u defteru iz 1477. A. S. Aličić, Poimenični popis, na više mjesta.
48
N. Beldiceanu, Les actes des premiers sultans, II, 212.

130
okolini grada50. Na stare vinograde u unutrašnjosti Bosne podsjećaju i nazivi pojedinih lokaliteta koji su
izvedeni od riječi vino, vinar, loza, lozica51.
Rani turski defteri takođe svjedoče da je vinogradarstvo bilo napredno i u unutrašnjosti Bosne, gdje
je vladala kontinentalna klima. U župskim predjelima i kotlinama sa dugim i toplim ljetima, klimatski
uslovi nisu predstavljali prepreku za gajenje vinove loze, izuzev u krajevima sa velikom nadmorskom
visinom. Vinograda je bilo u mješovitim, ratarsko-vinogradskim selima u kraju oko Sarajeva, Broda, a
zatim, kako je već rečeno, i u krajevima gornjeg Podrinja 52.
Pored pomenutih gostionica i tržišta vina u gradskim naseljima, u znatnom broju sela formirala su se
vinska tržišta, od kojih neka pokazuju značajnu prodaju vina. U velikim selima, naročito, na liniji Bosna-
Neretva, vide se čak začeci tržne razmjene, na primjer, prodaja vina u određene dane. Selo Krčmar
pominje se u nahiji Dubrovnik u blizini Sarajeva, kao i u nahiji Borac 53.
Nema pouzdanih podataka o gajenju vinove loze u krajevima zapadne Bosne Doduše, vinogradi se
izričito pominju u Jajcu i Jezeru u povelji kralja Stefana Tomaševića svome stricu Radivoju 54.
Tako je vinogradarstvo bilo razvijeno u većoj ili manjoj mjeri na znatnom dijelu bosanske države.
Ono je nesumljivo predstavljalo važnu privrednu granu sela. Samo u izrazito planinskim krajevima nije
bilo vinograda55. Čak i Kuripešić, u svojim putopisima, navodi da je prije turskih osvajanja u bosanskoj
državi dobro uspijevala vinova loza, a da je u njegovo vrijeme ima mnogo manje 5'.
Vinogradarstvo u unutrašnjosti Balkana docnije se razvilo nego u Primorju i u Makedoniji, pa je tako
bilo i sa kontinentalnom Bosnom u odnosu na južne, mediteranske oblasti. Pošto je vinova loza
dugogodišnja biljka, to su mnogi vinogradi, koji se pominju u ranim turskim defterima, znatno stariji i
zasađeni su još
60
U. KoBa*ieBHh-Kojnh, FpadcKa uaceiba cpednoejeKoeue 6ocaucKe dpMcaee, 273.
51
Loznik (Bobovac; Duboštica — 1468/9); Loznica (Hrtar; Višegrad-1468/9 Borac — 1489); Vinarići (Goražde —
1468/9); Vinar (Borac — 1485). — N. Filipović—R. Gašpa-rević, Historijsko-geografski rječnik.
Veoma je bogat toponomastički materijal koji se odnosi na vinogradarstvo u okolini Sarajeva. Tako, na primjer, na prostoru
sela Rogačića: brdo Vinograd i lokalitet Vine. Među lokalitetima koji su prekriveni njivama i livadama su Vinjište i Vinograd. Na
području sela Osijeka pojavljuju se lokaliteti Vinograd i Vinjište. U Reljevu zabilježen je lokalitet Vinograd, a rtu u blizini su
Vinji do i Vinja luka itd. Vinogradom se danas zove i jedna ulica u sjevernom dijelu samog grada. Čitav taj kraj nekada se zvao
Vinograd i u njemu se zaista gajila vinova loza. O uzgoju vinove loze na ovom području nalazimo podatke i kod Evlije Čelebije.
— A. Bejtić, Ulice i trgovi Sarajeva (topografija, geneza i toppnimija), Sarajevo 1973, 380. Lokalitet Vino pominje "se i u
Samoboru. — S. Delić, Samobor kod Drine, GZM, IV, Sarajevo 1892, 261. Ima još mnogo sličnih primjera. Upor. nap. 43.
" N. Filipović, Vlasi, I, 176—211. Upor. nap. 46.
•• U velikom broju sela, po vrijednosti proizvodnje vinogradarstvo je, čak, konkurisalo
kulturi žitarica. U nahiji Neretvi vrlo su česti slučajevi da su najveću novčanu stavku, pored poljo
privredne proizvodnje, predstavljali vinogradi. — N. Filipović, Napomene o islamizaciji, 163;
isti, Osvrt na pitanje islamizacije, 406. Selo sa nazivom Krčmar (nahija Borac), pominje se 1468/9
a u nahiji Dubrovnik 1485. godine. — N. Filipović—R. Gašparević, Historijsko-geografski
rječnik. . , '
61
M. ByKHheBHh, /fo ciuapux Cp6yjba, T3M, XIII, CapajeBo 1901, 345—346, 18. IX
1461. Postoje sumnje da ova povelja nije autentična. — C. TiHpKOBHh, Mciuopuja cpedtboeeKoeue
GocancKe dpoKaee, 379. -; ■
" N. Filipović, Napomene o islamizaciji, 163. ... .
" B. Kuripešić, Putopis, 30. .

131
u doba bosanske srednjovjekovne države. S obzirom na to da vinogradarstvo u unutrašnjosti Balkana
dobija šire razmjere tek sa pojavom većih potrošačkih centara, ono se i u' srednjovjekovnoj bosanskoj
državi počelo razvijati najvjerovatnije u drugoj polovini XIV vijeka, zajedno sa nastankom gradskih
naselja. Vremenom ie, uporedo sa ubrzanim procesom urbanizacije, gajenje vinove loze uzimalo sve više
maha, tako da su Turci zatekli vrlo napredno vinogradarstvo, ne samo u primorskim i južnim oblastima
već i u užoj Bosni. Ne zna se ništa o vrstama vinove loze koja se gajila u unutrašnjosti srednjovjekovne
Bosne, ali se može pretpostaviti da je to bilo, kao i u ostalim susjednim oblastima, crno i bijelo grožđe 57.
Može se pretpostaviti da su se vinogradi u unutrašnjosti uglavnom obrađivali na isti način kao i oni u
Primorju, samo naravno, s obzirom na klimatske uslove, ne u istim rokovima. Ipak, mora se voditi računa
i o tome da se vinova loza nije na potpuno isti način gajila u Kotoru i Budvi kao u susjednom
Dubrovniku, a još manje u krajevima koji su bili udaljeniji od mora. Tako su se, na primjer, vinogradi u
unutrašnjosti Srbije, za razliku od primorskih oblasti, okopavali samo dva puta godišnje 58.
Ovako visok razvoj vinogradarstva ukazuje ne samo na veliku potrošnju vina već i na intenzivniji
oblik obrade zemlje u srednjovjekovnoj Bosni. Poznato je da je gajenje vinove loze zahtijevalo znatno
više posla, vremena i radne snage, nego gajenje žitarica na istoj površini. Zbog toga, razvoj
vinogradarstva pretpostavlja, pored jačanja potrošačkih centara, i porast stanovništva.

Nivo poljoprivredne proizvodnje, zahtijevao je ipak da se i zemljoradnici bave stočarstvom. Za

razliku od stočara, gajenje stoke na selu bilo je uzgredno, za potrebe zemljoradničkog stanovništva,
prvenstveno u radnoj stoci, pa onda i u sitnoj, za ishranu porodice. Toponomastička građa upućuje na
vladarske posjede, koji su imali pretežno stočarski karakter 59.
Prema poimeničnom popisu Hercegove zemlje iz 1477. godine, porez na sitnu stoku (ovce i koze)
uzimao se gotovo od svakog sela svake godine u novcu.
Time se dobija uvid u stočni fond zemljoradničkog stanovništva, a to su ujedno najraniji podaci ove
vrste kod nas. Prema iznosima ovčarine, ovaj stočni fond se sastojao od oko 200.000 brava 40. Važno je
napomenuti da se ovdje radi isključivo o stočnom fondu zemljoradničkog stanovništva i da tu ne ulazi
onaj dio stoke koji se nalazio u posjedu vlaha stočara. Konji i krupna rogata marva nisu oporezivani, pa,
prema tome, ni zavedeni u ovom defteru. Na njih jedino upućuju izvjesni toponimi61. U svakom slučaju
zemljoradnici su gajili istu vrstu stoke kao i vlasi stočari. Od stočarskih proizvoda pominje se sir, na koji
je davana desetina naročito u nahiji Neretvi 62.
57
M. BjiarojeBHh, 3eMJbopadiba, 137—142.
58
Isto, 141—162.
" P. Andelić, Studije, 226, 234.
•° H. Hadžibegić, Porez na sitnu stoku i korišćenje ispaša, Prilozi za orijentalnu filologiju, sv. VIII—IX, Sarajevo 1960, 65,
68, 85. O brojnom stanju stoke upor. P. KaTHh, Ciuonapciueo, 6—7. O porezu na sitnu stoku vidi A. S. Aličić, Listića pod
turskom vlašću, 118—120.
" Vinograd-Konjepasica (Duboštica); mjesto Vranac (Vlasi); selo Jare (Mostar). — A. S. Aličić, Poimenični popis, 34, 254,
601.

» A. S. Aličić, Poimenični popis, 294, 302, 387, 389, 390. 132

Gajenje stoke uz naselja bitno je drugačije od planinskog stočarenja. Sela su imala svoje pašnjake što
se vidi iz velikog broja podataka o desetini za ispašu* 3. Pored seoskih pašnjaka, mora da su postojali u
širem ataru i župski pašnjaci. Ne pominju se zabeli, omeđene površine, u stvari, vrsta ispaše vezana za
naorednije stočarstvo. Razvoj stočarstva umnogome je zavisio od pravilnog korištenja pašnjaka, što je u
našim zemljama bilo od davnine regulisano starim običajima 84.
Dok je ljeti stoka istjerivana na seoske pašnjake, u zimskoj ishrani sijeno predstavlja glavnu hranu. U
Hercegovoj Zemlji uzimao se ponegdje i porez na sijeno 65. Za ishranu stoke preko zime, zemljoradnici su
morali obezbjeđivati sijeno, pa su zbog toga držali sjenokose, u stvari, livade korištene za pripremanje
sijena, na što ukazuju nazivi više toponima6'. Sijeno se prodavalo i na trgovima u gradskim naseljima 67.
Iz srednjovjekovnih izvora saznaje se o jednom posebnom obliku stočarske privrede (pripaša),
odnosno udruživanju između Dubrovčana i seljaka iz zaleđa za zajedničko podizanje stoke 68.
Dok dubrovački izvori u pogledu vrste stoke prvenstveno govore o konjima, govedima i sitnoj stoci,
turski izvori pružaju obilne podatke iz kojih se vidi da je gajenje svinja bilo na zavidnoj visini i da su u
unutrašnjosti Bosne, kao i u Hercegovoj zemlji, svinje držali kako zemljoradnici tako i naseljeni vlasi 69. U
popisu iz 1477. godine porez na svinje upisan je kod većine sela (Tabelarni pregled II) 70. Na široko
gajenje svinja upućuje i posebno zanimanje —■ svinjar, koje se sačuvalo i u nazivu pojedinih toponima.
Pojava svinjara kao posebnog zanimanja govori da su se svinje iz većih sela svakodnevno tjerale na
seosku utrinu, gdje su ostajale preko dana71. Za gajenje svinja na slobodnoj ispaši vjerovatno su se
koristile površine sa hrastovim i bukovim šumama, čiji je žir u ranijoj prošlosti predstavljao glavnu hranu
za svinje.
Pored domaće potrošnje, svinje su bile i predmet trgovine, jer su uzgajane u takvim količinama koje
su prevazilazile potrebe domaćeg stanovništva. Pa ipak, pored svega ovoga u Dubrovačkom arhivu ima
malo podataka o uvozu živih svinja,
6S
Isto, 216, 244, 245, 262, 278, 283, 285, 294, 308, 319, 329, 333, 363, 368, 372, 375, 379, 384, 388, 416. i dalje na više mjesta.
" P. KaTHh, Ciuoiapcuteo, 76—111. Upor. K. jHpeneK, Htiuopuja Cp6a, II, Beorpa« 1952, 152—154. O zabelima vidi M. EjiarojeBHh,
CpednoeeKoeuu 3a6eji, HCTOPHJCKH ^aconHC, XIV—XV, Beorpafl 1966, 1—17. Inače prema kanun-namama ispašom se smatra ono područje
na kojem je uobičajeno da se stoka kreće i pase. — H. Hadžibegić, Porez na sitnu stoku, 95.
95
A. S. Aličić, LiUica pod turskom vlašću, 118—120; A. S. Aličić, Poimenični popis, 200—201.
6S
Njive: Jakin Sjenokos (Duboštica); Sjenokos (Mostar) i (Dabar); Ravni Sjenokos (Soko); Livada Sjenokos (Nevesinje). — A. S. Aličić,
Poimenični popis, 243, 251, 397, 441, 457. O sjeno-kosu upor. P. KaTHh, Ciuotapciueo, 91—94.
" P. KaTHh, Ciuonapculeo, 91—94. Kanuni i kanun-name, 17.
68
K. jHpeieK, Hciuopuja Cp6a, II, 155; P. KaTHh, CiHoHapciueo, 96—98; M. Ena-rojeBHh, 3eMA,opadna, 263—265.
*9 N. Filipović, Napomene o islamizaciji, 163; A. S. Aličić, Poimenični popis, na više mjesta.
70
Na Kosovu je ušur od svinja iznosio oko 1/5 ukupne proizvodnje. — B. Xpa6aK, IJojbo-
upuepedua upou3eodna Kocoea, 56.
71
Šargun, sin svinjara; selo Svinjar (Nevesinje). — A. S. Aličić, Poimenični popis, 3, 523;
N. Filipović, Napomene o islamizaciji, 163—64. Upor. B. Xpa6aK, IIo/boupuepedHa upou3eod-
na Kocoea, 54.

133
slanine i svinjskog soljenog mesa iz šireg dubrovačkog zaleđa 72. To se može objasniti praksom da su se u
Dubrovniku rijetko sklapali ugovori prilikom kupovine žive stoke, pa i svinja. Jedan dio viška fonda
svinja odlazio je na prodaju i u bosanska gradska naselja. Na trgu u Fojnici prodavale su se svinje i
svinjsko sušeno meso, a u Srebrenici svinje i svinjska mast 73.
Organizacija seoske privrede podrazumijevala je između ostalog i gajenje živine. Prema kaminu o
rudniku Fojnici i njegovim pomoćnim rudnicima Deže-vici i Dusini iz 1489. godine, koji sadrži Kraljev
zakon, na ovim trgovima se od prodaje jaja naplaćivala dažbina „bilo od građana bilo od (nekog) s vana".
I na trgu u Srebrenici prodavala su se jaja. Ovo se govori o gajenju živine u našim krajevima'4.

Bosanske rijeke su bile bogate ribom a o ribolovu u Drini sačuvani su izričiti podaci 75. U Hercegovoj
zemlji ima više sela sa nazivom „ribari" ili „ribar" 7*. Pored rječnog postojao je i jezerski ribolov.
Ribolovu je bila poklanjana posebna pažnja jer se pominju vještački ribnjaci podizani naročito za gajenje
ribe77. Nije nam poznato o kojoj se vrsti ribe radi. U svakom slučaju održavanje vještačkih ribnjaka
ukazuje da je riba igrala znatnu ulogu u ishrani stanovništva i da je ribolov predstavljao jednu od grana
privredne djelatnosti. Trošarina na ribu u Srebrenici (1488) svjedoči o dovozu i potrošnji ribe na ovome
trgu78.

I pčelarstvo je imalo dugu tradiciju i bilo je veoma razvijeno. Predjeli bogati livadama, u dolinama
zaklonjenim od velikih vjetrova, sa povoljnim klimatskim i ostalim uslovima, bili su pogodni za gajenje
pčela. Med je zamjenjivao šećer i imao je široku potrošnju. Od voska su se pravile svijeće, glavno
sredstvo rasvjete onoga vremena, naročito u kućama viših društvenih slojeva.
Već u najstarijim knjigama Dubrovačkog arhiva, pri kraju XIII stoljeća pominje se izvoz voska iz
Bosne. To je sirov vosak i čisti, fini vosak (cera cruda i cera colata). U XIV vijeku znatne količine voska
odlaze preko Dubrovnika za Italiju. U prvoj polovini XV vijeka ova trgovina dostiže puni zamah, a po
značaju dolazi odmah iza plemenitih metala. Tako je samo trgovačko društvo braće Kabu-žića u vremenu
od 1426. do 1433. godine izvezlo iz Srbije i Bosne u Italiju oko 13 današnjih vagona čistog voska u
vrijednosti preko 30.000 dukata79. Vosak se
72
Usamljen je slučaj da vlasi vojvode Radiča 1403. godine dovode u Dubrovnik svinje,
a kupuju so. — D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj bosanskoj državi, 175. Dubrovčaninu
koji je dolazio iz Bosne bila je, među ostalom robom, opljačkana i slanina. Lam. de foris 10, fol.
128', 5. I 1434.
73
Kanuni i kanun-name, 18; N. Beldiceanu, Les actes des premiers sultans, II, 211.
74
Kanuni i kanun-name, \&; N. Beldiceanu, Les actes des premiers sultans, II, 212.
75
O ribolovu u Drini govori se u defteru smederevskog sandžaka (1528—1532). — P.
KaTHh, Cutouapcuieo, 75.
76
A. S. Aličić, Poimenični popis, 25, 207, 208, 210, 232, 252, 415.
77
Isto, 189, 191, 200, 244, 453, itd.
78
P. KaTHh, CuioHapciueo, 75; N. Beldiceanu, Les actes des premiers sultans, II, 212.
'" D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj bosanskoj državi, 173—185. — flecaima
KoBaMeBHh-KoJHh, O U3S03y eocKa U3 cpednoejeKoeue Cpduje u Eocue upeKO JIy6posuuKa HcTopHJcKH Tiacornic, XVIII,
Beorpafl 1971, 145.

134
prodavao i u gradskim naseljima, naročito na trgovima gornjeg Podrinja (Foča, Goražde, Cernica,
Ustikolina)80.
Izgleda da je dobar dio ovoga izvoza poticao iz Hercegove zemlje. Naime, prema popisu iz 1477.
godine u većini sela postojale su košnice, što znači da je pčelarstvo bilo razvijeno na najvećem dijelu
ovoga prostora. Zanimljivo je napomenuti da se ono nalazilo na gotovo istom stepenu razvoja kao i
svinjogojstvo (Tabelarni pregled II)81.
O naprednom pčelarstvu govori i činjenica da su se razvila i posebna zanimanja— pčelari (uljari)82.
Postoje i mjesta čija su imena izvedena iz riječi „pčela" 83. Pčelarstvo je u srednjovjekovnoj Bosni
nesumnjivo predstavljalo veoma značajnu granu domaće privrede.

U okviru seoskih i vlasteoskih imanja nalazili su se i razni privredni objekti, u prvom redu mlinovi.
Pominju se i u domaćim izvorima84. U poimeničnom popisu iz 1477. godine zavedeni su mnogobrojni
mlinovi na seoskim gazdinstvima (Tabelarni pregled II). Većina je radila cijelu, a samo neki od njih pola
godine. U nekoliko navrata pominju se i dolapi, a u selu Jošanici (Soko), tri mlina dolapa. Na osnovu
iznosa poreza može se zaključiti, da su bili manje vrijedni od mlinova na vodeni pogon 85.
U Hercegovoj zemlji, na seoskim imanjima, bilo je i zanatskih objekata y poput samokova, odnosno
kovačnica na vodeni pogon86. Još češće od samokova susreću se stupe za stupanje sukna 87. U nekoliko
navrata pominju se i valjalice, sprave na vodi za valjanje i stupanje sukna 88. U selu Stolac (Dabar) bilo ih
je čak četiri89.
Samokovi, a naročito mlinovi, susreću se i u kraljevoj zemlji 99.' Očigledno da se na seoskim
gazdinstvima širom bosanske države obilno koristila snaga na vodeni pogon, gdje su god za to postojali
prirodni uslovi.

Seoska privreda obuhvatala je i djelatnost zanatlija. Baveći se pored zanatstva i poljoprivrednom

proizvodnjom, oni su podmirivali većinu potreba seoskog stanovništva u zanatskim izrađevinama.
Najstariji poznati domaći ;zanatlija u Bosni,
80
Kamini i kanun-name, 17; D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosanskoj državi,
121. Med se prodavao na trgu u Srebrenici. ■*— N. Beldiceanu, Les actes des. premiers sul-
tans, II, 210—212.
81
Nasuprot tome, prema defteru za oblast Brankovića iz 1455. godine, na Kosovu je desetina
od košnica bila znatno rjeđa od ušura na svinje. B. XpaoaK, IJojboupuepedHa upoiueodna Ko-
coea, 59. ' ''/
 82
U nahiji Blagaj sreće se Miliša, sin pčelara. — A. S. Aličić, Poimenični popis, 133. Po
selima se pominju uljari. — H. OHjmnoBHh, IIoiAed ua OCMOHCKU <fieydajiu3aM, 138. Uljar
u Prijepolju. — A. S. Aličić, Poimenični popis, 162, 163.
83
Sela: Pčelica (Rudine; Donja Rama). — A. S. Aličić, Poimenični popis, 99, 250.
84
F. Miklosich, Mon. Serbica, 494, itd.
86
A. S. Aličić, Poimenični popis, 366. Kod istog sela zaveden je porez za četiri mlina u
iznosu od 95 akči, a za tri mlina dolapa — 15akči. Isto, 366. .
88
A. S. Aličić, Poimenični popis, 2, 6. U selu Kržava, rudniku željeza, pominje se čak
deset samokova. — Isto, 8. . :
87
Isto, 163, 164, 255, 300, 303, 366, 399, 405, 419, 518, 530, 531. •
88
Oblast Brankovića, Opširni katastarski popis iz 1455. godine, '360.
89
A. S. Aličić, Poimenični popis, 189. Mlin valjalica; mlin stupa. — Isto, 201, 509.
90
N. Filipović, Osvrt na pitanje islamizacije, 406. ,

135
kao i na ostalom slovenskom području je kovač, u stvari, zanatlija u najširem smislu. U domaćim
izvorima, i to na natpisima sa stećaka, pod pojmom kovač podrazumijeva se i obrađivač kamena, u stvari,
klesar. Inače, obično označava čovjeka koji kuje gvožđe 91.
Kovanje gvožđa se vrlo rano razvilo u okviru seoskih gazdinstava, tim prije što je srednjovjekovna
Bosna bila bogata nalazima gvozdene rude. Turci su medu seoskim stanovništvom zatekli mnogobrojne
kovače. Isto tako, imena mnogih sela, izvedena od naziva kovač, govore o raširenosti ovoga zanata na
čitavom prostoru bosanske države: Kovačevac, Kovačevci, Kovačevo Polje, Kovačevo Selo, Kovači (na
više strana), Kovačići (veoma mnogo). Rani turski izvori potvrđuju da su poneka od pomenutih sela
dobila svoj naziv još prije njihovog dolaska98.
Kovači su se svuda, pa i u srednjovjekovnoj Bosni, bavili kovanjem oružja, te su izrađivali razne
noževe, vrhove strela, kopalja itd. Iz Bosne potiče najveći broj dosada nađenog srednjovjekovnog oružja,
koje se često pominje u pisanim, posebno dubrovačkim, izvorima. Uz pisane izvore, prikazi oružja na
stećcima, kao i likovne predstave istog na pečatima i novcu, omogućuju bolje poznavanje bosanskog
oružja iz XIV i XV vijeka od oružja ostalih balkanskih drževa onog vremena.
U Bosni je postojala lokalna proizvodnja određenih tipova oružja, izrađenog na bosanski način. Već
od 1355. godine poznata je posebna varijanta bosanskog štita, a docnije (1419) pominje se i bosanski
mač93. Štitarski zanat ostavio je traga u prezimenima, kao i u nazivima mnogih sela. Isti slučaj je sa
lukarima i tularima94. Tako je vremenom došlo do dijeljenja oružara na razne struke, i to štitare, lukare i
mačare, čime je unaprijeđena izrada svih vrsta lakog oružja. Ovo oružje bilo je potrebno stanovništvu
svih društvenih slojeva za odbranu u svakodnevnom životu, te se time može objasniti procvat pomenutih
oružarskih zanata. Čak se u ranim, turskim izvorima navode domaće zanatlije koji izrađuju
komplikovanije oružje,, kao što su samostreli i puške 95.
Još i prije uspona gradskih naselja, u pisanim izvorima pominju se srebrni pojasevi izrađeni na
bosanski način, koji su proizvod seoskih zlatara. Na natpisu stećka iz sela Mršića kod Vlasenice, zapisano
je da tu leži „Divac, zlatar". Bilo je

11
JJecaHKa KoBaneBHh, IJpUAOt upoynaeaivy 3aHauiauea y cpednoejeKomoj EOCHU, FO- flpviiiTBa HcropHtiapa BHX, CapajeBo
1959, 280—282.
98
fl. KoBaMeBHh, npujioi upoyua8any saHauiciuea, 281; V. Mikolji, Povijest željeza i željeznog obrta u Bosni, Zenica
1969, 45. Upor. fl. KoBaieBHh-KojHh, rpadcna Hacejba cped-tboejeKoeue 6ocaucKe dpoicaee, 208—209; N. Filipović, Osvrt
na položaj bosanskog seljaštva, 68, isti, Iloijied na ocnamKU $eydajiu3aju, 138. A. S. Aličić, Poimenični popis, na više mjesta.
Upor. N. Filipović—R. Gašparević, Mistorijsko-geografski rječnik.
•3 JI. KoBa^eBHh, IIpuAoi UpoyHaeany zaMauicmea, 282; fl. KoBaieBHh-KoJHh, Fpad-cKa uace/ba cpednoejeKoene
čocaucKe dpMcaee, 208—212.
84
U defteru iz 1477. godine pominju se sela: Štitovo, Štitarica, Štitari. — A. S. Aličić, Poimenični popis, 67, 222, 304.
Lukar Potok; isto, 22, 355, 534. — I u ostalim ranim turskim defte-rima pominju se često sela izvedena od riječi štit: Štit
(Dubrovnik), Štitarevo (Hrtar), Štit (Sarajevo), Štitar (Brod, Sarajevo). Upor. N. Filipović—R. Gašparević, Historijsko-
geografski rječnik. Neka od ovih sela kao Štitarevo kod Višegrada i danas postoje. Radašin, sin štitara. — A. S. Aličić,
Poimenični popis, 429.
"6 N. Filipović, Osvrt na položaj bosanskog seljaštva, 68; A. S. Aličić, Poimenični popis, 599.

136
i sela sa nazivom Zlatari (kod Višegrada i u nahiji Duboštici) i Zlatar (u nahiji Duboštici i nahiji
Samobor)94.
Bogati arheološki nalazi raznih dijelova lonaca i ostalog posuđa, u ruševinama srednjovjekovnih
gradova, svjedoče o domaćoj proizvodnji i radu domaćih grnčara. Sela Grnčarevo (u blizini Trebinja) i
Grnčar (kod Gacka i u Uskoplju) sačuvala su u svome imenu uspomenu na ovaj prastari zanat, kao i na
proces odvajanja zanatstva od zemljoradnje97.
U okviru seoskih gazdinstava prela se vuna i proizvodila gruba vunena sukna, u dubrovačkim
izvorima nazvana sklavine i rasa. Ovim se označavala ne samo tkanina od koje se pravi odijelo već i
samo odijelo. Izvozile su se u Dubrovnik i dalje u talijanske gradove 98. S obzirom na razvijeno stočarstvo
Bosna je imala dosta vune, istina slabijeg kvaliteta 99. Kako je ranije rečeno, na seoskim imanjima bilo je
stupa za stupanje sukna i valjalica, to jest sprava na vodi za valjanje i stupanje sukna. Već 1455. godine u
izvorima se pominje prezime Stuparić, izvedeno od riječi stupar 100.
Iako dosta rijetko, pominju se i razne zanatlije koje su zadovoljavale potrebe seoskog stanovništva u
odjevanju, kao što su krojači, kožuhari i klobučari. Čak se javljaju i sela sa nazivom Klobučarići,
Klobučar i Kožarevo101. U nahiji Višegrad zabilježeno je naselje Šuster (1489), obućar na njemačkom,
ime nastalo pod uti-cajem njemačkih rudara Sasa, koje se inače često sreće u gradskim, naročito rudar -
skim naseljima102. Izgleda da je bio raširen sedlarski zanat. Prezime Sedlarić se javlja u srednjovjekovnim
izvorima. Turci su zatekli brojne sedlare i sela sa nazivom Sedlari 103.
Pored pomenutih sela sa nazivima izvedenim od pojedinih zanata, za druga se opet u ranim turskim
izvorima izričito navodi, da su nastanjena zidarima, dun-
•* R. KoBa^cBHh, IlpuAoi upoy<tasaHiy 3anatucuiea, 282. Upor. i R. KoBaieBHh-KoJHfc, rpadcKa Hacejba cpednoejeKoeue
6ocaucue dpoicaee, 212—213; 306—313. Verena Han, Laculture materielle đes Balkans au Moyen Age a travers la documentation des Archives
de Dubrovnik, Balca-nica, III, Beograd 1972, 162—163, 191. Seoski zlatari se pominju u Samoboru, Popovu i Sokolu. — A. S. Aličić,
Poimenični popis, 488, 545; N. Filipović—R. Gašparević, Historijsko-geo-grafski rječnik.
" P. Andelić, Bobovac i Kraljeva Smješka, 111—113; 181—186. Lam. de foris 2, fol. 139, 16. I 1412; ib. 4, fol. 137', 24. I 1420; ib. 14,
fol. 192, 11. IV 1441. Rani turski izvori takođe pominju ovo selo. — A. S. Aličić, Poimenični popis, 523; N. Filipović, Vlasi (I), 189, 191, 195.
Grnčar u Uskoplju. — N. Filipović—R. Gašparević, Historijsko-geografski rječnik.
98
HvmaHKa JJuHHh-KHeHceBHh, Tmurne y upuepedu cpednoeeKoeuoi Jiy6posHUKa, Ho-
ce6Ha H3fla«>a CAHy, Kit. DXL, Beorpa« 1982, 11.
99
Zbog prilično slabog kvaliteta u Dubrovniku je bilo zabranjeno miješati bosansku sa
katalonskom i drugom vunom bolje vrste. — JX. KoBaHeBiih, Tlpujioi upoynaeaivy 3aHaiuciuea
280; JX. KoBa^eBHh-KoJHh, FpadcKa nace/ba y cpednosjeKomoj 6ocaucKoj dpoKaeu, 312.
100
Prezime Stuparić pominje se u Fojnici. — Test. Not. 15, fol. 149—150', 6. VII 1455;
ib. 17, fol. 130—131', 8. IV 1461. Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika JAZU, sv. 70, Zagreb
1858, 817, 818. Upor. nap. 87, 88. Danas ima više sela sa nazivom Stupari, i to kod Mrkonjić-
-Grada, Vlasenice, Tuzle i Kladnja.
101
Vukija, sin kožuhara; Vukač, klobučar; Vukić, krojač. — A. S. Aličić, Poimenični
popis, 165, 409, 585, 608 (selo Klobučarići); N. Filipović—R. Gašparević, Historijsko-geo
grafski rječnik.
108
N. Filipović—R. Gašparević, Historijsko-geografski rječnik. Upor. gl. V (3) nap. 3.
103
Rajko Sedlarić, sin sedlara iz Drijeva bio je svjedok u jednoj tužbi. Lam. de foris 5, fol. 166—179, 7. V 1433. A. S. Aličić, Poimenični
popis, 23, 169, 391, 489, 504, 509; N. Filipović, Vlasi, I, 199. Od ostalih zanatlija pominje se neki Radosav, sin svečara. — A. S. Aličić,
Poimenični popis, 268. Upor. gl. IV (3), nap. 26.

137
derima, kovačima, stolarima, zemberendžijama, puškarima i željezarima 104. Ovi podaci u isto vrijeme
ukazuju na rasprostranjenost navedenih zanata.
Tako se s vremenom razvijalo zanatstvo na bosanskom selu, te se može kon-statovati preko dvadeset
vrsta zanata, a bilo ih je vjerovatno još i više. Pa ipak, zanatlije su predstavljale relativno mali dio
ukupnog seljačkog stanovništva105.
Razna pitanja u vezi sa radom seoskih zanatlija ostaju otvorena. Sigurno je samo da seoska naselja u
kojima ima zanatlija i koja čak nose ime određenog zanata, nisu nikakva neagrama naselja 109. Zanatlije su
se takođe bavile zemljoradnjom, s tim što su njihove obaveze i društveni položaj bili vjerovatno
povoljniji od ostalog zemljoradničkog stanovništva. Vremenom je započeo proces njihovog povlačenja u
rudarska i trgovačka mjesta107.
Pored zanatlija, na bosanskom selu je bilo još već ranije pomenutih zanimanja, poput pčelara,
svirača, ribara, vinara i drugih108.

Na osnovu svega izloženog, a najviše iz ranih turskih izvora, dobija se uvid u privredu sela, posebno
na prostoru Hercegove zemlje. Zemljoradničko stanovništvo je gajilo raznolike poljoprivredne kulture
ovisno od klimatskih uslova, i to žitarice (pšenica, ječam, zob, proso, krupnik i raž), leguminoze (bob,
grah, naročito crni), povrće (luk, crni i bijeli, kupus, repa), industrijske biljke (lan), voće (orah, trešnje,
kruške i jabuke), vinovu lozu, kako u oblastima sa primorskom, tako i sa kontinentalnom klimom.
Stočarstvo je predstavljalo prateću privrednu granu. Pored sitne stoke (ovce i koze), naročito je bilo
razvijeno svinjogojstvo i pčelarstvo. Rijeke su korištene za ribolov, a bilo je i ribnjaka; na rijekama su
podizani mlinovi. Od ostalih privrednih objekata pominju se samokovi i stupe. Seoska privreda
obuhvatala je i djelatnost zanatlija raznih struka sa preko 20 vrsta zanata.
Dakle, privreda bosanskog sela obuhvatala je gotovo sve djelatnosti neophodne za zadovoljavanje
potreba zemljoradničkog stanovništva. Tako je imala odlike autarhične privrede, karakteristične za
feudalno društvo.

3. Vlasi
Već je ranije ukazano na nagli porast vlaškog stanovništva tokom XIV vijeka. Naročito od sredine
XIV vijeka, iz godine u godinu ima sve više podataka o vlasima iz dubrovačkog bližeg ili daljeg zaleđa
koji sklapaju ugovore o prevozu robe. Isto
104
A. S. Aličić, Poimenični popis, 559—601. Upor. i N. Filipović, Osvrt na položaj bosanskog seljaštva, 68.
106
Iz ranih turskih izvora se vidi da je u većim selima bilo više zanatlija, i to raznih struka.
U defteru iz 1468/9. godine data je lista musellema koji kao zanatlije služe u sultanovim tvrđa
vama. Njihovu većinu čine zanatlije sa sela, tako da od ukupno 144 zanatlije njih 129 je sa sela.
— N. Filipović, Osvrt na pitanje islamizacije, 406.; isti, Osvrt na položaj bosanskog seljaštva,
68, 69. O odnosu zanatlija prema ukupnoj seljačkoj masi upor. B. Hrabak, Seoske zanatlije na
Kosovu i susednim oblastima sredinom XV stoleća, Glasnik Muzeja Kosova, XI (1971—72), Priština
1972, 146.
10<
C. "RiipKOBiih, JJouyHe u oojaiunena; C. HoBaKOBHh, Ce/io, Eeorpafl 1965, 223.
107
Upor. gl. VII, nap. 13, 14.
108
Tužba protiv Milivoja, ribara, čovjeka Radoslava Pavlovića. Lam. de foris 8, fol. 257',
27. IX 1429. O ribarima i pčelarima na bosanskom selu upor. nap. 76, 82. Radosav, sin mlinara;
Vukmio, svirač. — A. S. Aličić, Poimenični popis 4, 579.

138
tako uzimaju stoku na čuvanje ili se bave pojedinačnim prodajama stočnih proizvoda. Takođe su vrlo
česte tužbe protiv vlaha koji su napravili neki prekršaj, opljačkali, ozlijedili ili prevarili nekog
Dubrovčanina. Uz imena tuženih, navode se i imena vlaha svjedoka, i to često u znatnom broju.
Gotovo u svim slučajevima, pored imena vlaha sa današnjeg hercegovačkog prostora, naznačeno je
kome katunu pripadaju. Katun označava privrednu i društvenu zajednicu ljudi koji su međusobno
povezani srodstvom i određenom unutrašnjom organizacijom1. Imena katuna izvedena su gotovo redovno
od ličnog imena i prezimena njihovog starješine. Ponekad je ispušteno ime ili rjeđe prezime da se ono
drugom prilikom u potpunosti naznači.
Pošto su poznati nazivi katuna, moguće je pratiti njihov razvoj i utvrditi da se pojedini od njih
javljaju gotovo stalno kroz duži vremenski period.
Poredani hronološkim redom kako se prvi put javljaju, to bi bili slijedeći katuni: Drobnjaci — 1354
(1285?), Predojević — 1356, Mirilović — 1366, Zlo-kruha — 1366, Žur (Žurovići) — 1367, Ugarci —
1368, Vlahovići — 1368, Tomić
— 1369, Vragović — 1376, Plijeske — 1377, Prijeraci — 1377, Kresojević — 1379,
Perutinić — 1386, Kutlović — 1393, Maleševci — 13972. Treba imati u vidu da
su neki od ovih katuna bili ranije na teritoriji srpske države, koja je sada ušla u
sastav Bosne.
Katuni su imali svoju sopstvenu organizaciju. Na čelu katuna nalazi se katunar
— lokalni katunski starješina. Starješinstvo pripada članovima jedne porodice koja
je dala i ime samom katunu. Kada katun nosi puni naziv, to je ime živog starješine
koji je došao na ovaj položaj po pravu nasljeđa. U februaru 1382. godine pominje
se Vukoslav Plešić, knez svih vlaha kralja Raške i Bosne. On je bio knez, ne nad
jednim već nad svim katunima vlaha sa područja bosanskog kralja. U isto vrijeme
knez je bio predstavnik državne vlasti i posrednik između katuna i države 3.
Katuni sa odlikama kontinuiranog javljanja i nasljednog starješinstva imali su u davnoj prošlosti
svoga pretka koji je bio osnivač katuna. To se prvenstveno odnosi na velike i značajne katune, kao što su,
npr., bili Burmazi, Drobnjaci, Vlahovići, Plijeske, Maleševci i drugi. Već je pomenuto da se rodonačelnik
Burmaza pominje već 1297. godine. Izgleda da se porijeklo Drobnjaka treba pomjeriti još više unazad,
čak u kraj XIII vijeka. Ovakvih primjera ima još i više.
 Od sredine XIV vijeka dolazi do kretanja unutar pojedinih katuna i njihovog grananja, te se iz starih
katuna počinju postepeno da izdvajaju novi. Tako se ovim grananjem izvjesni katuni sa naslijednim
starješinstvom i kontinuitetom javljanja pretvaraju u skup katuna. Nije moguće ustanoviti da li su se
hercegovački katuni širili i pripajanjem drugih katuna. Sigurno je samo da su se pored bočnih ogranaka
porodice i pojedine strane osobe koje nisu bile u srodstvu sa vladajućom porodicom, na razne načine i iz
različitih motiva uključivale u širu rodbinsku zajednicu 4.
1
O srednjovjekovnom katunu održan je 24. i 25. novembra 1961. godine u Sarajevu poseban
simpozijum. — M. <&HJiHnoBHh, Kaiuyn y naiuoj ucuiopuoipcufiuju, CHMno3HJyM o cpefln.0-
BJeKOBHOM KaTyHy, oflp>KaH 24. H 25. H0BeM6pa 1961. IToce6Ha H3flaita Hay*iHor #pyiiiTBa EHX,
II, Capajeso 1963, 9—14; isti, CuipyKiuypa u opiami3aifuja cped»,oeeKoeHux Ka\uyna, CHMn03HjyM
o cpeAtfeOBJeKOBHOM KaTyHy, oapjKaH 24. H 25. H0Bei«6pa 1961, IIoce6Ha H3flaH>a HaynHor apyiiiTBa
BHX, CapajeBO 1963, 45—112.
2
K. KoBa^eBHh, CpednoejeKosHu KauiyH, 123—125.
3
Isto, 133—134.
4
Isto, 128—130.

139
Ovaj proces umnožavanja katuna i porasta vlaškog stanovništva na prostoru današnje Hercegovine,
započet u drugoj polovini XIV vijeka, nastavlja se intenzivno i u prvoj polovini XV vijeka. Tako pojedini
katuni izrastaju sve više u skup katuna, odnosno vlaških grupa.
Istovremeno, stari i ovaj novi sloj katuna pokazuju nove odlike. Naime, dok je za nekog vlaha tokom
XIV vijeka gotovo uvijek samo naznačeno iz kojeg katuna potiče, sada se pored katuna stavlja i
geografski pojam uz koji je katun vezan. Tako teritorijalizacija vlaha, započeta još znatno ranije, od
dvadesetih godina XV vijeka postaje još određenija i uzima sve više maha. Postepeno počinje da se gubi
naziv katun za već postojeće i poznate vlaške katune 5. U stvari, radi se o prelasku na djelimičnu ili punu
sesilnost, o vezivanju katuna za stalno naseljena sela koja pripadaju njima i sa kojima katuni čine jednu
teritoriju*.

Danas nije moguće utvrditi geografski položaj svih vlaških katuna iz srednjeg vijeka 7. Identifikacija
katuna je težak posao, jer su se mnogi stari topografski nazivi vremenom izmjenili i nestali na terenu.
Pored toga, vlaške grupe su se često selile, te upravo ovo kretanje otežava njihovu bližu lokaciju 8. O
ovom pitanju saznajemo mnogo iz ranih turskih deftera. Oni čak pružaju podatke o broju vlaških kuća što
nije bio slučaj kod dubrovačkih izvora. U samoj kraljevoj zemlji, prema popisu bosanskog sandžaka iz
1468/9. godine, vlasi se ne javljaju u kompaktnim masama, kao što je to slučaj u zemlji Kovačevića i
Pavlovića, već su izmiješani sa župskim stanovništvom. Zabilježene su grupacije vlaha u nahiji Neretvi,
oko Sarajeva, u nahiji Bobovcu i nahiji Dubrovnik. A u oblasti Pavlovića nalazilo se 448 vlaških kuća i
130 neoženjenih9.
Na prostoru današnje Hercegovine nalazila se ogromna grupacija vlaha koja je brojila 4616 kuća i
998 neoženjenih10. U novom popisu iz 1477. godine broj vlaških kuća je naglo skočio na blizu 7000 kuća,
što se objašnjava činjenicom da je u međuvremenu došlo do proširenja i učvršćivanja osmanske vlasti u
Hercegovini pa i do priključivanja novih vlaških skupina11.
Na osnovu podataka o broju katuna i kuća za svaku vlašku skupinu, može se odrediti njihova jačina.
Najveća katunska grupacija u Hercegovoj zemlji nalazila se na istoku, u predjelu Rudina, a na zapadu,
druga po veličini skupina vlaha,
6
JI. KoBaijeBHh, CpednosjeKoenu Kautyn, 130, 133. Ima gledišta da se proces teritorizacije
srednjovjekovnih vlaha odvijao i bez klasičnog prelaska sa stočarstva na zemljoradnju i da su
se neki vlasi naseljavali na teritoriji gdje su vršili vojnu službu. O sesilnosti grupa albanskog i
vlaškog porijekla već od kraja XIII vijeka upor. Ti. IleTpoBHfc, Maiuapyie, 113, 127.
• O procesu teritorizacije mnogo se pisalo: B. "BvptjeB, Tepuiuopioatfuja naiuyHCKe opia-
HU3aifuje do Kpaja XV eena, CnMno3HJyM o cpefl&OBJeKOBHOM KaTVHV, o«p>KaH 24. H 25. HO-
BeiviSpa 1961, IIoceSHa H3AaH>a HaviHor flpvniTBa EHX, II, CapajeBO 1963, 162, 163; upor.
nap. 5j21.
7
J. TpH(J>yH0CKH, FeoipcuficKe KapanuiepuciuuKe cpedn>oejeKoeHux ejiauiKux KaiuyHa, 27,
28. Na mjestima stočarskih staništa vlaha Mirilovića i Pilatovce postoje dva istoimena sela, zapadno
od Bileće, C. HoBaKOBHh, Cejio, 192.
8
"B. ITeTpoBHh, Maiuapyie, 110—113.
* N. Filipović, Osvrt na položaj bosanskog seljaštva, 67; isti, Vlasi, I, 133.
10
N. Filipović, Osvrt na položaj bosanskog seljaštva, 67, 68; isti, Vlasi, I, 132—134.
11
Prema N. Filipoviću, broj vlaških kuća iznosio je 6.877 kuća, 754 neoženjena i jedna
udovica. Osim manjeg dijela, ovim nisu obuhvaćeni vlasi Popova i Trebinja: N. Filipović,
Vlasi, I, 159—160. Iznosi koji se dobiju na osnovu deftera iz 1477. godine donekle odstupaju
od gore navedenih podataka. — A. S. Alićić, Poimenični popis, 26—161.

140
Donji Vlasi. Prema poslovnoj knjizi Dživana Pripčinovića iz sedamdesetih godina XV vijeka, sastojali su
se od više vlaških grupa (Burmazi, Vlahovići, Bančići, Goduni, Primilovići, Nenkovci, Mirilovići,
Horojevići, Predojevići, Pocrnje, Boluni i Hrabreni). Bile su smještene u ljubinskom, stolačkom i
bilećkom kraju. Tamo su se naselili prije dolaska Turaka, ali se ranije nigdje ne sreću pod zajedničkim
imenom Donji Vlasi12.
Iza ove skupine slijede vlasi Banjani, Drobljaci, vlasi u nahiji Mileševo, Mostaru, Humu, Krički i
vlasi Heraka Vraneša, zatim vlasi čije skupine broje ispod 200 kuća (nahija Kukanj, zatim vlasi Zupci,
Mataruge, Riđani itd.)13. Iz rasporeda katuna se vidi da su vlasi uglavnom grupisani na jugu i jugoistoku
Hercegove zemlje.
Sada se i vlasi u zapadnoj Bosni počinju javljati u pisanim izvorima, i to prvo u vezi sa toponimima.
Tako kralj Tomaš daruje braći Jurčinićima selo Vlasine Donje i Gornje, u blizini Jajca 14. Ime planine
Vlašić kod Travnika dovodi se takođe u vezu sa vlasima i njihovim staništima.
Tako je na cijeloj teritoriji bosanske države bilo manjih ili većih grupa vlaha stočara, s tim da su
najbrojniji i najviše poznati vlasi na prostoru današnje Hercegovine. Zbog toga je razumljivo što se već u
domaćim izvorima govori o „vlasima" kao posebnoj društvenoj kategoriji koja se svojim osnovnim
zanimanjem razlikuje od „srba" zemljoradnika. U povelji kojom Juraj, sin Hrvojevog brata Vojslava,
daruje humskoj vlasteli gradove oko ušća Neretve, pominju se srbi i vlasi kao posebne kategorije
stanovništva15.
Ova podjela ima svoje korijene još iz vremena kada su ovi krajevi, odnosno Humska zemlja,
pripadali srpskoj državi. U ovoj, većina seljačkog stanovništva bila je zemljoradnička, pa se tako često u
manastirskim poveljama ili u Dušanovom zakoniku zemljoradnici nazivaju „srbima", a stočari „vlasima".
U Dubrovniku su pravili razliku, između dvije kategorije stanovništva iz njihovog zaleđa nazivajući jedne
Vlasima, a, druge Slovenima ili znatno rjeđe Bošnjanima 18.
Ovu podjelu prihvatili su i turski izvori. U popisu iz 1477. godine javljaju se izrazi „srpske zemlje" i
„Staništa Srba" za razliku od zemalja koje su u posjedu vlaha 17. Još se u XVII vijeku u Hercegovini,
zemlje zemljoradnika za razliku od vlaških, stočarskih staništa nazivaju „srpskim zemljama" 18.
12
N. Filipović, Vlasi, I, 156—158; B. Xpa6aK, O xepiieioaauKUM SAOIUKUM KaulyHUMa
upeAta uocnomoj KHM3U dy6poetaHUHa Ifueaua IIpuuHUHoeuha, F3M, XI, CapajeBO 1956, 29—38;
A. S. Aličić Poimenični popis, VII.
13
N. Filipović, Vlasi, I, 158, 159; "B. IleTpoBHii, Maiuapyie, 110, 113; B. T>yp^eB,
Hoeu itodaifu o najciUapujoj ucuiopuju 6pdci<ux uAeMena, HCTOPHJCKH 3anncH, ro/j. XIII, KB,.
XVII, CB., 1, THTorpaA 1960, 3—20; B. TiyprjeB—JlajviHja XaijHOCMaHOBKh, IJodaifu o JJpo6-
naifuMa y dec/juiepy 3a xeptfeioeauKU can^an U3 1477. ioduue, HCTOPHJCKH 3anHCH, KH>. XXIX, CB.
1—2, THTorpa« 1972, 150—159; O. BnarojeBHh, Iluea, Beorpafl 1971, 609—611; J. <Ł>. Tpn-
4>yHOCKH, reoipaficKe KapaKiuepuciuuKe cpedn,oeeKomux enauiKux KaiuyHa, 27—31; A. S. Aličić,
Poimenični popis, 26—161.
11
P. Kajer i V. Vuletić-Vukasović, Listine Stefana Tomaša, GZM, XVII, 1905, 254.
16
F. Miklosich, Mon. Serbica, 377, 12. VIII 1434.
1S
U dubrovačkoj gradi se veoma često javljaju termini Vlasi i Sloveni. O značenju ovih pojmova upor. Simpozijum „Vlasi
u XV i XVI vijeku, Radovi ANUBiH, LXXIII, Sarajevo 1983, Diskusija: 152, 168 itd." Vlashi et Bosgnani". — J. Ta«Hh,
FlucMa u yuyiucuiea, dyčpoeaHKe peuy6jiuKe, I, CKA, Beorpafl 1935, 331. Upor. nap. 17.
17
N. Filipović, Islamizacija Vlaha u Bosni i Hercegovini u XV i XVI vijeku, Simpozijum
„Vlasi u XV i XVI vijeku", Radovi ANUBiH, LXXIII, Sarajevo 1983, 141; A. S. Aličić, Po
imenični popis, 602, 605. Upor. nap. 33.
18
N. Filipović, Vlasi, I, 161, 163; Kamini i kanun-name, 150.

141
Vlaške mase naseljene u planinskim krajevima današnje Hercegovine živjele su stočarskim životom,
organizovane u svoje katune. Teškoće u pogledu zimskih ispaša nastale su 1399. godine kada su
Dubrovčani kupili od bosanskog kralja Slansko primorje. Naime, Dubrovčani nisu više dozvoljavali da
pomenuto Primorje služi susjednim vlasima kao zimovište. Isto tako bilo je zabranjeno dalje primanje
vlaha i u Konavlima kada su oni takođe pripojeni Dubrovniku (1419, 1426). Sačuvani su mnogi
dubrovački podaci koji govore o procesima i sukobima sa vlasima koji se i pored svih zabrana spuštaju
na zimovanje u dubrovačko zaleđe19.
I u prvoj polovini XV vijeka stočarstvo je i nadalje bilo jedan od osnovnih oblika privređivanja
vlaha. Vlasi koji su još sredinom XV vijeka ostali pravi stočari, u defteru iz 1477. godine popisani su u
džemate, odnosno katune. Uvijek je označeno na kojim mjestima u planini se nalaze njihovi ljetni stanovi
(staništa) i gdje su im u dolovima stalni zimski stanovi. Ovakva organizacija zimskih i ljetnih stanova
ukazuje na način organizacije njihove stočarske privrede 20.
Još prije dolaska Turaka, kako to pokazuju dubrovački izvori, na prostoru Hercegove zemlje započeo
je proces teritorijalizacije vlaha. Iako nešto otežan činjenicom da se ovdje vlasi javljaju u kompaktnim
masama, vremenom je sve više napredovao kao što se vidi iz deftera za 1477. godinu 21. Katuni plave
župe i sve se više šire po zemljoradničkim krajevima. Uporedo sa stalnim naseljavanjem vlaha došlo je i
do njihovog prelaska na zemljoradnju, naročito u plodnim krajevima, kao i u krajevima opustošenim
unutrašnjim i spoljnim ratovima. To je ujedno dovelo do jačeg povezivanja zemljoradnje sa stočarstvom.
Takođe činjenica da vlasi počinju gajiti svinje ukazuje da su prešli na nov način stočarskog privređivanja,
karakterističan za sjedilačko stanovništvo.
Vlasi su veoma rano počeli da donose u Dubrovnik svoje prerađevine od vune_ U izvorima se
označavaju sa terminom „sclavina", što pored pokrivača u isto vrijeme znači i grubu tkaninu. Podaci o
njima vremenom se javljaju sve češće, naročito u prvoj polovini XV vijeka, s tim što se sada ponekad
izričito naglašava da su vlaški proizvod (sclavina vlascha). Vlasi su ove vunene tkanine izrađivali ne
samo za sebe već i za potrebe Dubrovčana i stanovnika dubrovačke teritorije. S obzirom na njihovo
iskustvo u proizvodnji vunenih tkanina, Dubrovčani su im rado davali vunu da prave za njih „sclavine".
Tako su ove vunene prerađevine, inače veoma karakteristične za domaću radinost vlaha, bile veoma
tražene i u srednjovjekovnom Dubrovniku22.
19
J. <J>. TpH(J>yHOCKH, TeoipcuficKe KapaKiuepuctuUKe cpedjioeeKO8HUX e/iauiKtix Kauiyna,
34, 36.
20
B. Đurđev, Značaj podataka o vlasima u popisu Krajiha Isa-bega Ishakovića iz 1455.
godine. Godišnjak Društva istoričara BiH, XV, Sarajevo 1966, 68, 70; isti, Hoeu uodauu o uaj-
culapujoj uciuopuju 6pdcKux ujieMena, 4; H. Hadžibegić, Porez na sitnu stoku, 95; A. S. Aličić,
Poimenični popis, na više mjesta.
21
N. Filipović Vlasi, I, 135, 138, 139, 169; H. <I>HJiHnoBHh, Iloineb na oc/tancm
<p~eyda/iu3aju, 18; B. Đurđev, Značaj podataka o vlasima, 71. Upor. nap. 5, 6. A. Aličić,
Poimenični popis, na više mjesta.
22
V. Han, La culture materielle des Balkans, 188—192. Upor. i T>ypf)uu,a Ileuipoeuh,
KocMau, My3ej nptiMeifeeHe VAICTHOCTH, 36opHHK, 16—17, Beorpa« 1972—73, 79—88; ista,
CpednoseKosHU eyueHU uoKpueaiu, CMMno3HJyM „CeocKH flaHH CpeTeHa ByKocaBji>eBHha, III,
ITpHJenojbe 1976, 359—365; ista, IIyciuy ipadoeuMa Ha JadpaHyy cpedneM eexy, 36opHHK <t>njro-
3ocj>cKor 4>aKyjrreTa, IX-1, Beorpafl 1979, 165—182; JX. flHrah-KHeweBHfc TKanune, 11—13;
ista, Učešće Vlaha u preradi vune i prevozu sukna u XIV i XV veku, Simpozijum „Vlasi u XV i
XVI vijeku", Radovi ANUBiH, LXXIII, Sarajevo 1983, 85—87. Upor. gl. VII (2), nap. 13.

142
Pored „sclavine" u izvorima se pominju i vunene torbe neophodne u svakodnevnom životu vlaškog
stanovništva koje je bilo neprestano u pokretu. Poznato je da su i Dubrovčani upotrebljavali vlaške torbe.
Jednom prilikom se pominje i vlaški pojas23. Vjerovatno da je bilo još predmeta koje su vlasi izrađivali u
okviru domaće radinosti, ali kako za njih u Dubrovniku nije bilo većeg interesovanja, to o njima nije
ostalo mnogo pisanog traga24.
Vlasi su se takođe bavili i zanatstvom. Krajem XIV vijeka pominju se vlaške naušnice izrađene od
srebra (cerceli argenti Vlachorum). One su bile tako poznate da su čak i dubrovački zlatari pravili
naušnice ,,ad usum Vlachorum"25. Pored zlatarstva, vlasi su se bavili i nizom drugih zanata koji su
neophodni za zadovoljavanje svakodnevnih potreba. Pouzdano se zna da je među njima bilo kovača,
bačvara, mesara, sedlara i klobučara, a pominju se češljari i češljarice 26.
Vlasi su se i nadalje bavili već ranije pomenutim zanimanjima poput vojne službe i službe čuvara
puteva. Vremenom raste njihova uloga u prenošenju robe na konjima. U stvari, najveći broj ugovora
Dubrovčana sa vlasima o transportu robe potiče iz prvih decenija XV vijeka 27.
Nagli uspon kontinentalne trgovine i trgovačkog prometa tokom prve polovine XV vijeka dao je
novi podsticaj trgovačkoj aktivnosti vlaha. Dok su ranije predmeti vlaške trgovine bili isključivo vuna,
stoka i stočarski proizvodi, od kraja XIV vijeka u Dubrovnik se počinju donositi na prodaju proizvodi
zlatarstva (naušnice izrađene ,,ad modum vlachorum") i, kao što je već ranije rečeno, razne prerađevine
od vune28. Vremenom je porasla kupovna moć vlaškog stanovništva, te pored soli sada kupuju tkanine i
njima dalje trguju. Isto tako treba imati u vidu da su vlasi, lako pokretni na svojim konjima, presretali i
pljačkali karavane, te su tako dolazili do plemenitih metala, tkanina i ostale robe koja je bila predmet
njihove trgovine.
Stalni kontakti sa trgovcima, pokretljivost i uvid u potrebe raznih tržišta, stvarali su povoljne uslove
za njihovu trgovačku djelatnost. Sigurno je da su ponos-nici bili prvi među vlasima koji su se počeli
baviti trgovinom.
Vlasi su odavnine održavali neke oblike trgovinske razmjene sa Dubrovnikom, ali se tek u drugoj
polovini XIV vijeka javljaju podaci o njihovom sve jačem uključivanju u trgovinu. Naročito od
sedamdesetih i osamdesetih godina XIV vijeka sve su češća zaduženja vlaha kod dubrovačkih trgovaca i
to na znatne iznose. Nalaze se i podaci o raznim oblicima njihovog poslovnog kontakta sa
Dubrovčanima29.
23
V. Han, La culture materielle des Balkans, 189, 190.
24
Radohna Franka se obavezuje Živku Miletiću da će mu na ime duga u iznosu od 148
dukata i 29 groša doznačiti 746 libara „lini vlachiotti". Deb. Not., 23, fol. 90, 24. VIII 1447.
25
V. Han, La culture materielle des Balkans, 187, 190.
26
Div. Not., 3, fol. 3, 28. V 1318; fol. 67, 29. X 1318; fol. 269, 3. V 1320; ib. 4, fol. 16',
20. VI 1324. Lam. de foris, 3, fol. 41, 29. XII 1413; ib. 11, fol. 248, 12. XI 1436; ib. 17, fol. 206',
20. II 1444. Deb. Not., 36, fol. 69, 18. II 1464. U defteru iz 1477. godine za više vlaha označeno
je da su kovači. — A. S. Aličić, Poimenični popis, na više mjesta. Pominju se takođe sedlari i
klobučari. — Isto, 79, 84, 103, 125. Vukša, sin češljara; Mihač, sin češljarice. — Isto, 115.
27
M. flHHHh, My6poea*iKa cpednoseKoena KapaeaHcna iupioauna, 120. Vlasi su se sada,
pored soli, počeli naročito baviti prevozom sukna iz Dubrovnika u Srbiju i Bosnu. — M. Dinić-
-Knežević, Učešće Vlaha u preradi vune, 88—92.
28
V. Han, La culture materielle des Balkans, 187—189. Upor. nap. 22, 23, 24.
29
I. Voje, Delež hercegovskih vlahov v kreditni trgovini srednjevefkega Dubrovnika, Zgo-
dovinski časopis, 31, Ljubljana 1977, 161—164.

143
Sada je i broj vlaha koji se zadužuju u Dubrovniku, kao i iznos njihovih zaduženja, znatno veći nego
ranije u XIV vijeku30. Organizacija njihovih poslova pokazuje takođe potpunije i složenije oblike i dobija
sve više karakter prave trgovine, Između ostalog, vlasi uzimaju sluge koje im pomažu u trgovini, a sa
Dubrovčanima, kao i ranije, sklapaju zajednička trgovačka društva. Nesumnjivo da je u prvoj polovini
XV vijeka znatno poraslo učešće vlaha u trgovinskoj razmjeni 31.
U ovo vrijeme ima čak i slučajeva da se neki vlasi nalaze na položaju ambasadora ili poslanika
bosanskih feudalaca, pa i kralja, što govori o njihovom određenom društvenom ugledu32.
Iako vlasi u prvoj polovini XV vijeka i nadalje predstavljaju kategoriju stanovništva sa posebnim
položajem u društvu srednjovjekovne Bosne, stočarstvo nije više njihovo isključivo zanimanje.
Vremenom su počeli prelaziti na zemljoradnju i ostale oblike privređivanja33.

Na osnovu svega izloženog, može se reći, da se zemljoradnjom bavio najveći dio stanovništva
srednjovjekovne bosanske države. Ipak, u završnim razmatranjima o privredi sela, nameće se pitanje
kakav je bio odnos između zemljoradničkog i stočarskog stanovništva. Nesumnjivo da su postojale
regionalne razlike i da je ovaj odnos u pojedinim krajevima bio ovisan od prirode zemljišta i niza
promjena koje su vremenom nastupale.
Tako, na primjer, već je ranije ukazano, da je u drugoj polovini XIV vijeka došlo do porasta vlaškog
stanovništva na prostoru današnje Hercegovine i da se ovaj proces intenzivno nastavlja u prvoj polovini
XV vijeka. Međutim, upravo od dvadesetih godina XV vijeka, započinje teritorijalizacija vlaha koja
vremenom uzima sve više maha. Uporedo sa stalnim naseljavanjem vlaha došlo je i do njihovog prelaska
na zemljoradnju. Time se ujedno mijenjao odnos između stočara i zemljoradnika u korist ovih poslednjih.
Zbog svega toga proučavanju odnosa između zemljoradničkog i stočarskog stanovništva treba pristupiti
posebno za svaku pojedinu regiju i vremenski period.

30
Isto, 465—475.
31
C. TiHpKOBHh, Xepifei CiuecfiaH, 132; "B. IleTpoBHh, TIpUAoi Ho3Haean>y Ilpujeuojba,
161—164. Desanka Kovačević-Kojić, Učešće vlaha u trgovinskoj razmjeni tokom XIV i XV
vijeka, Simpozijum „Vlasi u XV i XVI vijeku", Radovi ANUBiH, LXXIII, Sarajevo 1983, 79—84,
172, 173. Dvojica Dubrovčana i vlaha iz Drobnjaka sklapaju društvo. Sent. Canc, 13, fol. 82,
23. I 1445.
 32
D. Kovačević-Kojić, Učešće vlaha, 84.
33
Popis iz 1477. godine sadrži „vlaški zakon". — A. S. Aličić, Poimenični popis, 51, 103,
106, 160. Taj zakon su Turci preuzeli prilikom osvajanja Hercegovine, te se na osnovu njega
doznaje o podaničkim i fiskalnim obavezama vlaha prije dolaska Turaka. — B. TivpfjeB, Hoeu uo-
daifu o Hajciiiapujoj ucuiopuju 6pdcxux UMMeua, 4. — "B. IleTpoBHh, Maiuapyie, 124, 125 O za
konima vlaha naseljenim u Bosni (zakon vlaha zemlje Pavlovića, maglajskih vlaha) upor.
Simpozijum „Vlasi u XV i XVI vijeku" (Sarajevo, 13—16. XI 1973), Diskusija, 155—156 (A.
Handžić).

144
V. GRADSKA PRIVREDA 1. Rudarstvo
U okolini poznatih rudnika i u samim rudarskim naseljima nalaze se mnogi tragovi rudarske
djelatnosti, kao stare rudarske jame, troske od iskopane rude i tome slično. Isto tako, na tragove
nekadašnje rudarske aktivnosti ukazuju i brojni toponimi vezani za rudarsku tehničku terminologiju
(Rupnovac, Svrdlovac itd.). Poznato je da su se kod nas, kao gotovo u svim evropskim rudarskim
područjima srednjega vijeka, rudnici dijelili na dijelove (dio, pars). Nije bilo jedinstvenog sistema
dijeljenja koji bi važio za sve rudnike. Vremenom se umnožila podjela na veći broj dijelova, tako da
turski dokumenti XV vijeka govore o podjeli na 64 dijela. Na području Fojnice i Kreševa rudarski
toponimi su dobrim dijelom njemačkog porijekla („stolna", „šćona" od njemačke riječi „stollen", a
označava horizontalne galerije koje su služile za provjetravanje i odvođenje podzemnih voda).
Prerađena srebrna ruda topila se potom u topioničkim pećima nazvanim kolo (carrum, carro) po
velikom točku koji je služio za pokretanje mjehova. Da bi se smanjili troškovi transporta, podizane su u
blizini rudnika, uz rječice i potoke zbog pranja rude i korištenja vodene energije za pokretanje „kola".
Inače, kola su, kao i rudarske jame, iskorištavana kolektivno, podijeljena na dijelove.
Na samom terenu ima malo ostataka koji podsjećaju na uređaje starih topionica. Na jedan kilometar
od Olova poznaju se tragovi mlina (molini u talijanskim tekstovima), sastavnog dijela topionice. Voda je
okretala veliko kolo mlina, a s kola se prenosila snaga na mjehove, radi raspirivanja vatre, potrebne za
topljenje rude. Mlin ;e takođe koristio, kao samostalno postrojenje, i za druge rudarske poslove, kao, na
primjer, tucanje rude. U Fojnici i Ostružnici ima mnogo troske, tj. kamenog materijala iz koga je
topljenjem izvađen metal. Inače se prečišćavanje srebra ranije vršilo u Dubrovniku, kao i u Veneciji 1.
Olovna i željezna ruda prerađivale su se i topile takođe u domaćim topionicama2.
1
D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 152—155; JX. KoBaieBHh-KoJHh,
FpadcKa nacejba cpednosjeKome 6ocancKe dpoKate, 145—147; S. Ćirković, Dubrovčani kao pre-
dutetnici u rudarstvu Srbije i Bosne, Acta historico-oeconomica Jugoslaviae, 6/1979, Zagreb 1979,
2—7. B. Xpa5aK, Tlpobaja upouitoda čocaucmi pybapcmta y Beneuuju u M/tetanuMay JJajuua-
yuju, roAHoiH>aK flpynirBa Hcropimapa EHX, XXI—XXVII, CapajeBO 1976, 59—60,
O mjerama u rudarstvu: S. Ćirković, Mere u srednjovekovnom rudarstvu Srbije i Bosne, Zbornik Historijskog zavoda
JAZU, 8, Zagreb 1977, 133—141.
2
Olovo se dobijalo prečišćavanjem i topljenjem olovne rude u domaćim topionicama,
To potvrđuje i formulacija „plumbo laborati in Bosnia", koja se sreće u dubrovačkim izvorima.
I. Voje, Bosenski svinec v kreditni trgovini srednjeveškoga Dubrovnika, Zgodovinski časopis, 32.
Ljubljana 1978, 37—59.
O topljenju i preradi gvozda u bosanskoj državi kazuju turski izvori, nastali neposredno poslije osvajanja Bosne. Tako su u
Čajniču Turci zatekli 6 samokova i 415 peći za taljenje i zaveli ih u defter bosanskog sandžaka iz 1468/9. godine. U istom
defteru pominju se i samokovi u selu Pržiću, nahije Visoko. — A. Handžić, Rudnici u Bosni, 36—37.

145
Prema tome, u samim rudarskim naseljima srednjovjekovne Bosne obavljala se ekstrativna i
prerađivačka industrija, kao što je to bio slučaj i sa ostalim naseljima istoga tipa u zapadnoj Evropi
onoga vremena.
U proizvodnji bosanskih rudnika bili su angažovani i stranci, Sasi i Dubrovčani, svaki na svoj način.
Njemački rudari Sasi spominju se u vezi sa početkom i najranijim fazama razvoja rudarstva u Bosni.
Neki lokaliteti, kao Šaška rupa, kod Dusine, Šaška reka i selo Sasi kod Srebrenice, selo Sasi kod
Višegrada, sačuvali su uspomenu na njih u svome imenu. Sasa je takođe bilo u Srebrenici, Fojnici i
Ostružnici. Oni su u našim rudnicima bili angažovani u rudarskoj proizvodnji, unapređujući je svojom
stručnošću i primjenom savršenije rudarske tehnike. Visoke zarade omogućile su da postanu i vlasnici
rudarskih jama. S obzirom na to da su bili malobrojni, vremenom su Sasi iščezli i stopili se sa sredinom
u kojoj su boravili, a njihovu ulogu i značaj u rudarstvu preuzimaju domaći ljudi 3.
Vjerovatno je da su se od samih početaka rudarstva domaći ljudi upućivali u rudarske poslove.
Vremenom su se sve više stručno usavršavali, tako da su postali čuveni daleko van granica bosanske
države. Poznato je da je kralj Alfons od Aragonije i Napulja, u nekoliko navrata, tokom 1452. godine,
nastojao da dođe do bosanskih rudara, upućujući, čak, i direktne molbe hercegu Stjepanu i bosanskom
kralju. Tri godine docnije, vojvoda od Ferare čini iste pokušaje preko Dubrovačke Republike4. Iz turskih
izvora se vidi da su rudari iz Olova bili vrsni stručnjaci i da su doprinosili pronalaženju ruda i na drugim
stranama5.
Učešće Dubrovčana u rudarstvu srednjovjekovne Bosne bilo je svestrano. S obzirom na svoje visoke
finansijske mogućnosti, Dubrovčani su kupovali dijelove pojedinih rudnika koji su inače bili vladarev
posjed. Vlasnik rudarskih jama imao je obavezu da neprekidno održava u radu svoje objekte, inače je
gubio pravo na njih. O dubrovačkom punom vlasništvu nad rudarskim i topioničarskim objektima
najviše je podataka sačuvano u njihovim testamentima 6. Dubrovčani su takođe vrlo često uzimali u
zakup bosanske rudnike, što podrazumijeva zakupljivanje ubiranja regalnih prava vladaoca.
Angažovanje Dubrovčana u bosanskom rudarstvu imalo je i druge složenije oblike, od kojih je
posebno značajna njihova uloga preduzetnika. Da bi obezbijedili visoke zarade i velike količine metala,
oni su za svoj račun i svojim sredstvima orga-nizovali i finansirali rudarsku proizvodnju. Pri tome je
tuđa radna snaga uglavnom korištena na tri načina'. Ovim ranokapitalističke forme organizacije i
eksploatacije prodiru i u rudarstvo srednjovjekovne Bosne. To je stvaralo nove, složenije odnose između
Dubrovčana i domaćih ljudi.

» Sve o problemu Sasa u našoj istoriografiji: M. flHHHh, 3a uctuopujy pydapciuea, I, 1—27. 1 D. Kovačević, Trgovina u
srednjovjekovnoj Bosni, 149—152; JJ,. KoBatieBHh-KoJHh FpadcKa uace/ba cpedtboejeKoem 6occmcKe dpotcaee, 147—14?.
8
A. Handžić, Rudnici u Bosni, 19.
* Pojedini podaci iz Dubrovačkog arhiva pokazuju da su dijelovi rudarskih jama dospijevali u ruke Dubrovčana kao
založi za neisplaćene dugove. — S. Ćirković, Dubrovčani kao preduzetnici, 17.
7
Prvi način je uzimanje radnika koji su bili plaćeni po količini radnog vremena, a zatim po količini rada. Najsloženiji je
bio treći način, koji se u našim pravnim spomenicima javlja pod imenom „lemštat". Vlasnik je svoje dijelove ili svaki dio
pojedinačno ustupao jednom ili nekolicini radnika, koji su radili i kopali rudu pod pogodbom da dio rude zadrže za sebe, a dio
prepuste vlasniku dijelova rudnika. — S. Ćirković, Dubrovčani kao preduzetnici, 9—10.

146
Saski zakoni u turskoj verziji, u stvari, kodifikovani naši srednjovjekovni zakoni, kao i savremeni
dubrovački izvori, navode razne djelatnosti vezane za rudarstvo (urbari, hutmani, plakali). Rudarsku
proizvodnju su vodili udruženi vlasnici dijelova, koji su se nazivali „gvarci" 8. To je, u stvari, jedna vrsta
rudarske družine koja se organizovala da sa zajedničkim kapitalom kopa i obrađuje rudu u nekom
rudniku. Najbrojniji su bili rudari na našem jeziku nazivani „rupnici" i „srebro-delci", a na latinskom i
talijanskom „laboratores fossarum" i „lavoranti".
Po imenu je poznato više topioničara, valturka u Srebrenici, Fojnici i Kreševu, koji su ulagali novac
u kupovinu rude, istučene i oprane, a potom se bavili njenim topljenjem. Dakle, i u Bosni je bilo
razvijenijih rudnika gdje je izvršena podjela rada i gdje topljenje rude obavljaju valturci 9. Inače, o
odnosima u topioničarstvu smo dosta slabo obaviješteni. Najveći dio dosad poznatih podataka o
valturcima govori o njihovoj razmjeni sa trgovcima kojima su davali srebro za novac ili robu ili se
javljaju kao njihovi dužnici10. Svakako je u rudnicima sa jačim obimom proizvodnje morala biti
razvijenija rudarska djelatnost i bolja organizacija rada.

Ova podjela rada u rudarstvu i topioničarstvu morala je dovesti do unapređenja rudarske i metalurške
tehnike, mada nema mogućnosti da se prate pojedinosti ovoga procesa. Sigurno je jedino da je
proizvodnja bosanskih rudnika od sredine XIV vijeka bila u stalnom usponu i dostigla maksimum u prvoj
polovini XV vijeka. Kao što je već ranije navedeno, od 1430. godine može se konstatovati dalji snažan
razvoj proizvodnje, i to samo rudnika srebra (Srebrenica, Fojnica, Kreševo, Deževica). Pored već
poznatih, sada počinje proizvodnja i novih rudarskih proizvoda, i to od tridesetih godina XV vijeka
(crvac)11. Sredinom XV vijeka vadio se mineral „lapis lazuli" od koga se dobijao ultramarin, najskuplja
plava boja12. Tako je rudarstvo postalo glavna privredna grana srednjovjekovne Bosne.
Porast proizvodnje bosanskih i srpskih rudnika, koji kulminira u prvoj polovini XV vijeka,
opravdano se dovodi u vezu sa privrednom krizom i opadanjem evropskih rudnika, koja je započela još
sredinom XIV vijeka. Husitski ratovi su još više smanjili evropsku proizvodnju srebra, pa je njegova
naglašena potražnja na evropskom tržištu dovela do daljeg porasta proizvodnje bosanskih i srpskih
rudnika, od tridesetih godina XV vijeka13.

* Isto, 3. Selo Varci, rudnik željeza pominje se u defteru iz 1485. u području Olova. — A. Handžić, Rudnici u Bosni, 22.
9
D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 152—157; R. KoBa^eBiih-Kojuh,
rpadcna Hace/ba cpečnoejeKoene Socancne dpMcaee, 149—152.
10
S. Ćirković, Dubrovčani kao preduzetnici, 12.
 11
Od tridesetih godina XV vijeka izvozi se crvac (krmez), koji je služio za bojenje tkanina.
Podijeljena su mišljenja šta je, u stvari, crvac. Jedni smatraju da je crvac ruda cinabarit koja se
kao uzgredan proizvod dobija u olovnim i srebrnim rudnicima, a drugi da je to materija biljnog
porijekla, odnosno biljna vaš. Bilo ga je u Kreševu, u centralnoj Bosni i naročito u predjelu Plje-
valja. — H. BoHCHh, Jly6poeHUK u Typcna y XIV u XV eexy, IIoce6Ha H3«aH>a CAHY, Eeo-
rpafl 1952, 306—307; B. Xpa6aK, Tlpotunocui Iljbeeajba uo dy6poeauKtiM doKyjueHuiuMa do iio-
ueiuKa XVII ciuoMha, HCTOPHCKH 3anHcn, 1—2, TaTorpafl 1955, 22—25; D. Kovačević,
Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 146; C. "RiipKOBHh, Xepuei Ciue$a.H, 96, 97, 137, 138,
140, 142, 145; C. Pa^oj^Hh, Ilpeau, 3orpacp, Macormc 3a cpefl&oBeKOBHv VMeiHocr 2, Eeorpafl
1967, 30—31.
12
B. Hrabak, Dubrovački ili bosanski azur, GZM, NS IX, Sarajevo 1954, 33—41.
" D. Kovačević, Dans la Serbie et la Bosnie medievales, 248—252.

147
Turski hroničar Dursun-beg, koji je sa turskom vojskom ušao u Bosnu, impresioniran onim što je
vidio, zabilježio je da je Bosna, u stvari, rudnik srebra i zlata. I pored pretjerivanja ovog hroničara, može
se reći da je srednjovjekovna Bosna imala vrlo značajnu proizvodnju srebra, čiji tačan obim nije moguće
ustanoviti, već se o tome može dobiti samo približna predstava. Kao prvo, treba imati u vidu količine
koje ostaju u Bosni za podmirivanje domaćih potreba (kovanje novca, velike zalihe u srebru bosanskih
vladara i feudalaca). Čak i ostalo stanovništvo, naročito u gradovima, u prvoj polovini XV vijeka ima
dosta srebrnog posuđa, nakita, kao i sirovog srebra u privatnom vlasništvu 14.
Na osnovu nekih orijentacionih cifara, uglavnom zasnovanih na podacima o izvozu, može se
pretpostaviti da se godišnja proizvodnja srebra u srednjobosan-skom rudarskom bazenu, bar tridesetih
godina XV vijeka, kretala najmanje od dvije do tri tone 15. Izgleda da je godišnja proizvodnja rudnika
Srebrenice iznosila pet do šest tona u vrijeme kada je ona bila na vrhuncu svoga razvoja 16.
Veoma zanimljive podatke pruža knjiga nadzornika dubrovačke kovnice, koja je sačuvana samo za
1422. godinu, kada proizvodnja srebra u rudnicima srpske i bosanske države nije mogla biti manja od
5.672 kg srebra, odnosno 5,67 tona. Dakle, samo godišnji izvoz srebra preko Dubrovnika u 1422. godini
predstavljao bi više od jedne petine ukupne evropske proizvodnje 17.
Najnovija istraživanja pokazuju da godišnja proizvodnja srebra, u Srbiji i Bosni, u prvoj polovini XV
vijeka nije bila manja od deset tona 18. Svakako se mora voditi računa da je srpska država u odnosu na
Bosnu imala veći broj rudnika. Pa i pored toga, udio bosanskog srebra u evropskoj proizvodnji bio je
svakako veći nego što se to do sada smatralo.
U doba Rimljana u Bosni se dobijalo zlato ispiranjem nanosa zlatonosnih ležišta u dolinama
bosanskih rijeka. Podaci o bosanskom zlatu, u XIV i XV vijeku, suviše su uopšteni i neodređeni da bi se
moglo ozbiljnije govoriti o njegovoj proizvodnji u srednjem vijeku19. Proizvodnja bakra, iako malih
razmjera, ostavila je traga u pisanim izvorima 20.
14
JJecaHKa KoBaMeBHh-KoJHfc, O pydapcuoj upouieodnu y cpedmoejeKoeuoj EOCHU, FO-HHiiiH>aK jJpviirrBa
HCTopiraapa EnX, CapajeBo 1983, 117—118.
» Navešćemo, primjera radi, neke brojke koje se odnose na srednjobosanski rudarski bazen. Tako su neki od dubrovačkih
trgovaca, u vremenu od 1426. do 1428. godine, uložili u zajednička društva svotu dukata dovoljnu da se za nju nabavi 145
kilograma srebra. Kada se radi o krupnim dubrovačkim trgovcima, kao što su braća Kabužići, onda su ti iznosi mnogo veći. U
njihovoj trgovačkoj knjizi tačno je navedeno da su svojim ortacima poslali 1847 dukata i 2 groša, a za tu svotu su im ovi kupili u
Podvisokom 593 litre, odnosno 195 kg srebra. Dubrovčani, koji su 1434. godine s karavanima išli u Visoko da nabave srebro,
bili su opljačkani u Konjicu. Iz njihovih izjava pred sudom proizlazi da su za ukupni iznos opljačkane robe i novca mogli
nabaviti oko pola tone srebra. — R. KoBaieBHfe-KoJHh, O pydapcKoj upouseodibu, 119—121.
" S. Ćirković, The Prođuction ojGold, Silver and Copper in the Central Parts ojthe Balkans jrom the 13th to the 16th
Century, Beitrage zur Wirtschaftsgeschichte, Band 2, Precious Metals in the Age of Expansion, Stuttgart 1981, 51—52.
17
C. TiHpKOBHh, JJy6poeaHKa Koenuifa nosifa u upou3eodna cpe6pa y Cp6uju u EOCHU,
J rjiacHHK, 1-2, Beorpaa 1976, 91—97. " S. Ćirković, The prođuction,
53.
" ff,. KoBaieBHh-KojHh, O pydapcKoj upouisodnu, 117. „Proizvodnja zlata u drugoj polovini XV stoljeća bila je, očito,
neznatna, jer ušur od zlata uopće ne evidentiraju spahijski defteri iz toga vremena". A. Handžić, Rudnici u Bosni, 11.
40
D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 31, 17; I. Voje, Bosenski svinec, 65—67; R. KoBaHeBHh-KojHh, O
pydapcKoj upouaodmi, 117.

148
O proizvodnji velikih količina olova svjedoče karavani sastavljeni od više desetina konja,
natovarenih olovnom rudom, koji se stalno spuštaju iz Bosne u Dubrovnik i na ušće Neretve. Tako je
1403. godine poslato u Dubrovnik 300 konja natovarenih olovom, približno oko. tri vagona. Bilo je još i
znatno većih isporuka. Tako je Brailo Tezalović samo u toku 1413. godine poslao u Dubrovnik oko 11 1/2
vagona olova21. Ovo su samo neki primjeri o izvozu velikih količina bosanskog olova, koji često dostiže
više desetina tona. Ovu trgovinu, pa time i samu proizvodnju olova, podsticala je dubrovačka vlada na taj
način što je uvoz soli u Bosnu uslovljavala izvozom olova.
U novije vrijeme pisalo se dosta o trgovini bosanskim olovom. Podaci iz Dubrovačkog arhiva
ukazuju na snažnu proizvodnju olova u Olovu, ali su, ipak, nedovoljni za zaključke o obimu njegove
godišnje proizvodnje22. O tome se mogu praviti stvarne procjene tek za docniji period poslije dolaska
Turaka, u vrijeme kada je rudnik Olovo radio punim kapacitetom. Na osnovu deftera iz 1489. godine,
odnosno na osnovu sultanovih prihoda, vidi se da je te godine proizvodnja rudnika Olova iznosila 673
tone olova23. Radi se očigledno o rudniku sa veoma bogatim nalazištima rude.
Izvoz gvozda, kao i ostale kabaste robe, nije bio rentabilan za trgovinu. Zbog toga je proizvodnja
gvozda morala biti znatno veća nego što to izgleda po dubrovačkim izvorima. Na to ukazuje razvijenost
kovačkog i oružarskog zanata u srednjovjekovnoj Bosni24. Isto tako, Turci su zatekli u Bosni veći dio
rudnika željeza čija su nam imena ranije bila potpuno nepoznata. Čak su neki, poput Čajniča, bila vrlo
napredna rudarska mesta25.
Ovako obimna proizvodnja u XV vijeku pretpostavlja proširenje rudarske i topioničarske djelatnosti,
dalje angažovanje ljudstva, zapošljavanje većeg broja stručnjaka i običnih radnika, intenzivniju podjelu
rada, osposobljavanje novih jama i podizanje topioničkih peći. Tako su ujedno rudarstvo i topioničarstvo
postali sve važniji faktor u privredi svakog rudarskog naselja pojedinačno.

Nakon Tvrtka I nastaje duži prekid u kovanju domaćeg novca, vjerovatno izazvan nesređenim
političkim prilikama i čestom smjenom vladara na bosanskom prijestolu 26. Tek Tvrtko II počinje ponovo
da kuje novac, i to, izgleda, već krajem tridesetih godina XV vijeka, što je kao i ranije izazvalo žestoke
proteste Dubrovčana2 7. Od emisija Tvrtkovog novca najpoznatiji su groševi, a isticali su se svojom
11
D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 118—120. O izvozu u XIV vijeku upor. B. Krekić, Prilog istoriji
mletalko-balkanske trgovine, 17.
22
Upor. nap. 21 D. Kovačević, Zore BokSić, dubrovački trgovac i protovestijar bosanskih kraljeva, Godišnjak Društva
istoričara BiH, XIII, Sarajevo 1963, 289—310; B. Hrabak, Metali i otopine iz Bosne i Srbije na tržištima arapskih zemalja (XIV
—XVI v.). Prilozi Instituta za istoriju, XIII, Sarajevo 1977, 47; isti, Tlpobaja upou3»oda, 67—70; I. Voje, Bosenski svinec, 37—
59. Upor. i fl. KpBaqeBnh-KoJHh, O pydapcxoj upoiusodnu, 116—117.
iz
S. Ćirković, The Production, 53—54. Upor. i A. Handžić, Rudnici u Bosni, 19—21.
84
O izvozu gvozda iz srednjovjekovne Bosne postoji samo jedan podatak, i to iz XIV vijeka: JX. KoBa^eBHh-Kojnh, O
pydapcKojupou3eodwu, 115—116. O razvoju kovačkog i oružarskog zanata upor. JJ. KoBa^eBHh, JJpujioi upoyuaeaiby
3aHamcuiea, 281—291.
" A. Handžić, Rudnici u Bosni, 1.4, 22, 32, 34—38. " Upor. gl. III, nap. 14.
2T
P. Živković, Prve vijesti o bosanskoj kovnici novca poslije smrti Tvrtka 1 Kotromanića, GDI BiH, XXVIII—XXX,
Sarajevo 1979, 271—278; isti, Tvrtko JI Tvrtković, Sarajevo 1981,190.

149
veličinom28. Prilikom jednog sudskog spora između Dubrovčana nastanjenih u Fojnici 1439. godine
izričito se pominju groševi iz kovnice bosanskog kralja Tvrtka II 29. I poslije njega domaći novac se kuje
neprekidno, sve do pada bosanske države. Novac označen kao kraljev (grossi di Re; denarii regis bossine
itd.) često se po-minje u izvorima, i to obično u vezi sa poslovnim transakcijama dubrovačkih trgovaca u
Bosni30.
Poznato je da je u Srebrenici, već u drugoj polovini XIV vijeka, postojala kovnica novca. Obnovljena
je sredinom 1417. godine za vrijeme despota Stefana, a radila je i docnije za vrijeme despota Đurđa 31.
Kada je Srebrenica jedno kratko vrijeme ponovo pripala Bosni, u ljeto 1446. godine, u Dubrovniku
se raspravljalo o kovnici bosanskog kralja u Srebrenici, ali nije poznato da li je ova stvarno proradila.
Neobičan novac sa zajedničkim natpisom kralja Tomaša i despota Đurđa izgleda da je kovan u
Srebrenici32.
Postavlja se pitanje gdje je upravo u prvoj polovini XV vijeka, kada Srebrenica više nije bila u
okvirima bosanske države, bila kovnica bosanskih vladara. Građa iz Dubrovačkog arhiva navodi na
zaključak da bi to mogla biti Fojnica. Ova upravo od tridesetih godina XV vijeka postaje najjači rudnik
srebra u srednjo-bosanskom rudarskom bazenu i jedan od glavnih centara bosanske države. Od značaja je
i činjenica da se Fojnica nalazila pod neposrednom vlašću bosanskih vladara 33.
U Bosni je inače svaki strani novac bio u slobodnom opticaju. U svojini poveljama Mlečanima
bosanski vladari u nekoliko navrata ističu da će mletački novac, kao i dubrovački, slobodno kolati po
Bosni. Međutim, u upotrebi je najviše bio dubrovački novac, iako je tek posebnom poveljom Stefana
Tomaševića od 25. novembra 1461. godine prvi put zvanično odobren njegov opticaj. Pa i pored svega
toga, Dubrovčani su se s mnogo upornosti borili protiv svake emisije novca, nastojeći tako da njihov
novac bude jedino platežno sredstvo na području Bosne 34. Bilo je slučajeva da se ponekad proturao i
falsifikovani novac35.
Ovakav razvoj novčanog sistema odgovarao je potrebama privrednog napretka Pa i pored očiglednog
porasta uloge novca u privrednom životu onoga vremena ponekad pojedini proizvodi, kao, na primjer,
sirovi komadi plemenitih metala igraju ulogu opšteg ekvivalenta.
Inače, trampa je predstavljala čest oblik trgovinske razmjene. Naročito se bosansko olovo zamjenjuje
za so ili za tkanine38.
" Ć. Truhelka, Nalaz bosanskih novaca, obreten kod Ribiča, GZM, XVII, Sarajevo 1905, 26; I. Rengjeo, Novci bosanskih banovai
kraljeva, GZM, LV, Sarajevo 1943, 257. Za poređenje sa dubrovačkim dinarom vidi M. PemeTap, ffy6poeaiKa HyMU3MaiiluKa, I, IloceSHa
H3flaH>a CKAHY, KH». 48, CpeMCKH KapjioBUH 1924, 246—247.
" Div. Not, 23, fol. 172', 1. X 1439.
80
JI. KoBaueBHh-Kojah, FpadcKa uace/ba cpednotjeKoem Gocancne dpncaee, 156, nap. 63; Lam. de foris, 22, fol. 48', 17. III 1449;
Test. Not., 14, fol. 123', 19. VI 1449.
31
M. JlHHHh, 3a uciuopujy pydapciuea, I, 51, 52, 69, 70, 80.
31
Isti, 77—78, 80—81.
33
flecaHKa Kosa^etih, Fdje je 6u/ia Koemifa uoeifa 6ocancKux «/iadapa> roflHiuaaK
JIpyuiTBa Hcropiraapa EHX, IV, CapajeBo 1952, 269—276.
34
D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 47.
31
Dubrovački trgovac je litru i po srebra platio lažnim novcem, pa ga je zbog toga knez Kreševa vezao i zatvorio. Lam. de foris, 24, fol.
172, 16. IV 1451.
36
D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 188—189.

150
2. Trgovina
Istovremeno sa usponom rudarstva dolazi do daljeg unapređenja trgovine. Snaženju spoljne trgovine
doprinio je mnogo izvoz srebra. Što se tiče vrsta srebra, najčešće se pominje pliko srebro, a zatim i fino
srebro. Glavni dio srebra izvozio se u Dubrovnik i dalje, posredstvom Dubrovčana, na prekomorska
tržišta, u Pezaro, Toskanu (Firenca, Prato), u južnu Italiju, Siciliju, Grčku, ali, ipak, prvenstveno u
Veneciju i preko Venecije u zapadnu Evropu 1. Prevoz se obavljao gotovo isključivo dubrovačkim
brodovima, a ponekad su mletački brodovi preuzimali srebro već u Dubrovniku 2.
Iako nije moguće ustanoviti tačne količine izvoza bosanskog srebra prema Veneciji i ostalim
talijanskim tržištima, već je ranije, u izlaganju o obimu proizvodnje konstatovano, da se radilo o tonama.
Međutim, taj izvoz morao je biti znatno veći od onog za koji znamo iz sačuvanih podataka 3. Čak i o
dubrovačkoj trgovini bosanskim srebrom nema onoliko podataka koliko bi se to, zbog njenog značaja,
moglo očekivati. Takođe treba voditi računa da su, i pored slobodne trgovine srebrom, mnogi trgovci
krijumčarili srebro iz Bosne i unutrašnjosti Balkana u Dubrovnik, a zatim u Veneciju.
Svakako da je, u manjim količinama, srebro odlazilo na Zapad, preko Splita i ostalih
srednjodalmatinskih gradova4. U pograničnim gradovima južne Ugarske bilo je dosta Dubrovčana, koji
su održavali trgovačke veze sa srpskim i bosanskim rudnicima. Tako su, na primjer, članovi dubrovačke
kolonije u Zvorniku izvozili srebro iz Srebrenice u Ugarsku, a vjerovatno da je tu bilo i količina iz
srednjo-bosanskih rudnika5.
Bosansko olovo kupuju trgovci iz Firence i Ankone, a išlo je čak u Tursku, Španiju, Aleksandriju,
Siriju i ostale mediteranske zemlje. Ovaj izvoz se odvijao preko Dubrovnika i Drijeva, ali takođe i preko
Venecije, gdje su odlazile naročito velike količine bosanskog olova. Čak je 1413. godine jedna jedina
isporuka olova za Veneciju iznosila 260 milijara. Trgovci razlikuju dvije vrste olova, i to: meko olovo iz
Olova (plumbum dulce), koje nije imalo nikakvih primjesa, te je bilo boljeg kvaliteta od tvrdog olova iz
Srebrenice sa primjesama antimona6.
1
D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 167—170; JJ,. KoBaieBHh-Ko-jnh, O pydapcKoj upou3sodnu, 118
—121; B. Xpa5aK,npodaja upotaeoda oocaucKoipydapcuiea, 61—65; Desanka Kovačević-Kojić, Ekonomske veze i kulturni
uticaji, 37—38; M. Spremić, II regno di Napoli aragonese e l'argento balcanico, Archivio Storico per le Province Napoletane,
Terza Serie, vol. XIII, Napoli 1975, 203—212.
• Mletačka vlada je izdavala stroge naredbe svojim trgovcima i pomorcima da moraju oba
vezno predati sve srebro kovnici u Veneciji. — Desanka Kovačević-Kojić, Rapporti economici
di Venezia con l'interno dei Balcani, Balcanica (u štampi).
3
Upor. gl. V (1), nap. 15—18; D. Kovačević-Kojić, Ekonomske veze i kulturni uticaji,
38; M. Spremić, // regno di Napoli, 206.
 4
M. Šunjić, Prilozi za istoriju bosansko-venecijanskih odnosa 1420—1463, Historijski
zbornik, XIV, 1961, 124, 131.
5
Desanka Kovačević-Kojić, Zvornik (Zvonik) u srednjem vijeku, Godišnjak Društva
istoričara BiH, XVI, Sarajevo 1965, str. 27—28.
• D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 170—172; fl. KoBa^eBHh, O py-
dapcKoj upou38odH>u, 116 — 117: B. Xpa5aK, npodaja upounoba, 67—70; I. Voje, Bosanski
svinec, 37—59.

151
Bakar se izvozi u Dubrovnik i Veneciju, ali, ipak, manje u odnosu na XIV vijek'. Lapis lazuli, od
koga se dobijao ultramarin, najskupocjenija plava boja, nije se izvozio na veliko, jer je to bio rijedak
mineral. Sa crvcem, koji neki smatraju rudom, bilo je drugačije. Od četrdesetih godina XV vijeka crvac
se u znatnim količinama šalje u Dubrovnik, a iz Dubrovnika u Firencu i Veneciju, pa čak i u Alek-
sandriju8. Bosansko željezo se nije izvozilo, s obzirom na to da u srednjem vijeku, zbog tadašnjih slabih
puteva, transport kabaste robe nije bio rentabilan za trgovinu.
Značaj voska kao izvoznog artikla porastao je u prvoj polovini XV vijeka. Postojale su dvije vrste
voska (cere crude-sirov vosak i cere fine-čist, prerađen vosak), koje su se razlikovale po kvalitetu i cijeni.
S obzirom na to da se vosak mnogo koristio u rasvjeti onoga vremena, to je u prvoj polovini XV vijeka u
dubrovačkom izvozu iz Srbije i Bosne vosak dolazio odmah iza plemenitih metala. Pojedine isporuke
broje 15, 25, pa čak i 60 tovara. Samo su braća Kabužići u vremenu od 1426. do 1433. godine izvezli
godišnje oko 13 1/2 današnjih vagona čistog voska u vrijednosti preko 30.000 dukata. Za razliku od
srebra, glavni izvoz voska nije odlazio u Veneciju, već u pojedina mjesta u oblasti Marke, na obali
Jadranskog mora, i to u Fermo, Fano, Rimini, a naročito u Pezaro, čuveno po svojim sajmovima. Iz
gradova Marke bosanski vosak odlazio je dalje u Rim, Urbino i druge talijanske gradove, te je tako
zauzimao značajno mjesto na talijanskom tržištu i bio u potrošnji na širem području Italije9.
O trgovini stokom nema mnogo podataka, jer su se samo izuzetno ugovori o kupoprodaji stoke
registrovali u dubrovačkoj kancelariji. Nešto više o prcmetu stokom saznajemo iz tužbi podizanih zbog
pljačke i raznih nezgoda koje su trgovci stokom imali na putevima. Poznato je da su se u većem broju
izvozila goveda i ovce, naročito konji, koje, pored Dubrovčana, kupuju i trgovci iz Italije. Čak je jednom
prilikom kralj Stefan Tomaš poslao mletačkom duždu četiri konja na poklon. Predmet trgovine su bile i
svinje, koje se ponekad šalju na prodaju u Dubrovnik. Od ostalih stočarskih proizvoda izvozio se kao i
ranije sir. I pored razvijenog ovčarstva, izvoz bosanske vune bio je sasvim mali, jer je „lana di Bosna"
bila slabijeg kvaliteta, te je Dubrovnik svoje potrebe u vuni podmirivao na raznim svjetskim tržištima 10.
Izvoz koža, znatan već od druge polovine XIV vijeka, još više je porastao u prvoj polovini XV
vijeka, i to prvenstveno u Dubrovnik, a zatim preko njega i na ostala tržišta u Apuliju, naročito Veneciju,
Ankonu i druge gradove Marke. Kože (najčešće goveđe i jagnjeće) razlikovale su se i po načinu prerade;
mogle su biti jednostavno osoljene i osušene ili stavljene. Pominju se takode kože divljači
7
D.Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnojBosni, 172; E. Xpa6aK, Tlpodaja upomeoda,
65-67.
8
Za crvac upor. gl. V (1), nap. 11. D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni,
173; E. XpaSaK, npodaja upomeoda 71.
• D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 173—175; J\. KoBaMeBHh-KoJHh,
0 U3S03y eocKa U3 cpečnoejeKome CpSuje u Bome, 143—153.
10
M. Šunjić, Prilozi, 133; D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 175—176. U martu 1463. osniva se društvo
koje treba u Bosni da kupuje stoku i da je dovede u Dubrovnik
1proda u mesari. — Div. Canc, 71, fol. 13, 11. III 1463; upor. gl. IV (2), nap. 99; P. Kamin
Cutouapciueo, 112—132.

152
(zcčeva, kuna, dabrova i lisica)11. Izvozili su se jcš i neki drugi proizvodi, kao što je med, žito, drvna
grada, borova smola pa, čak, jedncm prilikom i svila12.
Pored sirovina, iz Bosne se izvoze i izvjesne prerađevine domaće radinosti, kao što su rasa (gruba
dcmaća tkanina) i pokrivači (schiavine), i to u Veneciju i Apuliju, zatim u Ankonu, Rimini i ostale
gradove Marke13. Isto tako zlatarski proizvodi, i to razni srebrni predmeti (posude, prstenovi, mamuze),
izrađeni na bosanski način, nalaze se u upotrebi u Splitu i ostalim dalmatinskim gradovima pod
mletačkom uprave m14.
Trgovina bosanskim robljem u prvoj polovini XV vijeka u znatnom je opadanju. Pored opšte pojave
iščezavanja trgovine robljem na Zapadu, uslijedili su i protesti bosanskih vladara, pa i velikaša, zbog
hvatanja i prodaje njihovih ljudi. Najzad su Dubrovčani, odlukom iz 1416. godine, zabranili trgovinu
robljem15.

Unapređenje stočarstva podsticalo je uvoz sve većih količina soli 16. Proširuje se broj stranih tržišta,
(Italija, Valona, Grčka) sa kojih se so dobavlja, a povećava se i obim samog uvoza. Pojedine isporuke
upućene iz Dubrovnika broje po 100, 230, pa čak i 472 tovara. Dobar dio bosanskih potreba za solju
podmirivan je uvozom preko Drijeva, poznatog demaćeg tržišta solju, čiji je značaj vremenom sve više
rastao.
Koliko su besanski vladari i feudalci bili zainteresovani za ovaj artikal, pokazuje njihovo stalno
nastojanje da na sopstvenoj teritoriji otvore nova tržišta soli. Međutim, svi pokušaji Tvrtka I, a docnije
vojvode Sandalja i hercega Stjepana, da u Novcm formiraju demaće tržište soli ostali su bez uspjeha.
Pored Dubrovnika, Bosna je bila uveliko zainteresovana za uvoz soli i iz dalmatinskih gradova, pa u
tem cilju besanski vladari vode zvanične pregovore s Mlecima. Čak je kralj Tcmaš izdao Mlečanima
široke povlastice, ped uslovcm da može uvoziti so koliko to bude želio i da ga niko u tome ne cmeta. Pa
ipak, uvoz soli sa raznih dalmatinskih tržišta (Zadar, Pag, Šibenik, Split, Trogir, Korčula) znatno je
zaostajao za količinama koje su dopremali dubrovački trgovci. Oni su
11
D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 175—176; F. Gestrin, II cemmercio
dei ptllami nelle Marche del XV e della prima meta del XVI secolo, Atti e memoric, nuova serie,
anno 82° (1977), Le Marche e l'Adriatico orientale: economia, societa, cultura dal XIII secolo
al primo ottocento, Ancona 1978, 263—264.
12
D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 176. V!sh đenesi u Dubrovnik 7
tovara pritki jelovine i 3 tovara vrata za bačve. — Div. Canc., 34, fol. 222', 26. V 1403. Đurađ
Pribilović iz Samobora prodaje 2 litra svile. — Div. Canc, 57, fol. 271, 25. VI 1443.
13
I. Vo j e, Poslovanje dubrovniških trgovinskih družb v srednji in Južni Italiji u 15 stolelju, JIČ,
3—4, 1980, 242, 247; "B. IleTpoBHh, CpednoeeKoeuu eyneuu uoKpueauu, 359—366; JI. J^HHiih-
-KneH<eBHh, TkamiHe, 11—24.
14
Vjerovatno su bile bosanske izrade i oni srebrni predmeti za keje se navedi da su ih pcs!a-
nici bosanskog kralja i hercega Stjepana donosili na peklen mletačkem duždu prilikem svojih
diplomatskih misija. :— M. Šunjić, Nekoliko podataka o srednjovjekovnim bosanskim izrađevinama
od srebra. Radovi Filozofskog fakulteta, I, Sarajevo, 1963, 346—348.
15
V. Vinaver, Trgovina bosanskim robljem, 126, 127.
16
U Bosni je, doduše, od davnina bilo slanih naslaga. Naročito je sjeveroistočni kraj Bosne oduvijek bio poznat po slanim
naslagama, te su svi narodi koji su tu u razna vremena stanovali po soli nazivali cijelu ovu oblast. Izgleda da u srednjem vijeku
pcmenuti izvori nisu radili. — B. "RopoBHh, Xuciuopi<ja Eocue, Iloce6Ha H3flaH>a CAHy, Beorpa« 1940, 19; Ć. Truhelka,
Nešto o bosanskim solanama, GZM, XII, Sarajevo 1900, 576. Kolika je bila vrijednost soli, vidi se i po tome što su vlasi koji su
obavljali prenos soli kao nagradu primali određenu količinu soli.

153
uspjeli da održe trgovinu ovim veoma traženim artiklom kao isključivo dubrovački monopol u krajevima
svog zaleđa17.
Već od prvih godina XV stoljeća u bosanska gradska naselja pristižu karavani natovareni tkaninama,
i to ponekad desetak i više tovara odjedanput.
Pokušaj hercega Stjepana da podigne samostalne tvornice ostao je bez uspjeha i nije imao praktičnog
značaja, kao ni ranija Tvrtkova nastojanja da unaprijedi proces proizvodnje tkanina. Raša, grubo platno,
koje se proizvodilo u okviru domaće radinosti, služilo je samo za podmirivanje najosnovnijih potreba.
Zato je Bosna i u prvoj polovini XV vijeka, zbog pojačane potražnje tkanina u sve razvijenijim gradskim
naseljima, bila prisiljena da se snabdijeva sa stranih tržišta.
U početku su se preko Dubrovnika u bosanska gradska naselja uvozile tkanine sa istoka i vrlo
mnogo tkanina iz raznih talijanskih gradova, i to: Vičence, Mantove, Verone, Firence, posebno iz Prata,
čuvenog tekstilnog centra. Tkanine iz Venecije bile su tražene naročito u Visokom. U mletačkom arhivu
sačuvan je podatak o uvozu tkanina čak iz Francuske.
Svjestan značaja ove trgovine i potreba Balkanskog zaleđa Dubrovnik je od dvadesetih godina XV
vijeka podigao bojadisaone i radionice i tako organizovao vlastitu proizvodnju tkanina. Od tog vremena
dubrovačke tkanine su preplavile balkansko, pa i bosansko tržište. Prema kazivanju samih Dubrovčana,
njihovi trgovci najradije nose tkanine u Bosnu i Srbiju. Kako su od svih talijanskih trgovaca Mlečani
najviše nastojali da svoj tekstil prodaju Bosni, to je između njih i Dubrovčana dolazilo do sukoba. O
tome u jednom pismu govore i Dubrovčani, te se žale da njihove tkanine, iako jeftinije, nisu lošije i
slabijih boja od onih koje nose pečat s likom sv. Marka, kako to tvrde Mlečani. I onda kada su
dubrovačke tkanine ovladale bosanskim tržištem, i nadalje su se uvozile fine tkanine iz Italije.
Dubrovačke tkanine, kao i tkanine iz raznih talijanskih gradova, naročito Venecije, dopremane su u
Bosnu i preko Drijeva18.
Uvoz mrčarija, uglavnom iz Dubrovnika, u prvoj polovini XV vijeka u znatnom je porastu. Pored
toga što su ulje i ribe obično sastavni dio mrčarija, dobavljaju se još i posebno. Vino i ulje dopremano je
takođe i preko Drijeva. U znatno manjim količinama nego iz Dubrovnika, tkanine, ulje i mrčarije uvozile
su se i iz dalmatinskih gradova19.
Pored široke upotrebe stakla na dvorovima vladara i vlastele, izgleda da je ono u prvoj polovini XV
vijeka upotrebljavano i u bosanskim gradskim naseljima. I arheološki nalazi fragmenata staklenih
posuda, sa specifičnim obilježjima muranske proizvodnje, sa svoje strane potvrđuju da se u XV vijeku u
središnjoj oblasti Balkana uvozilo i staklo iz Venecije. Iz Venecije se takođe nabavljalo i oružje, naročito
za potrebe bosanskih vladara i feudalaca20.
17
D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 177—179.
18
Mirjana Popović, La penetrazione dri mercanti pratesi a Dubrovnik (Ragusa) nella prima
meta đel XV secolo, Archivio storico italiano, Anno CXVII, 1959, 510—518; D. Kovačević,
Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 180—184; JI,. KoBaneBHh-KoJHh, fpadaca nacejba cpedfbo-
ejenoene 6ocancKe dpMcase, 193—194.
19
D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 183—184; M. šunjić, Prilozi, 125,
129, 131.
20
BepeHaXaH, Tpueeua dySpoeauKoi ciuaKAapciusa (XIV—XVI Ben). IIoceSHa H3ŁaH,a
CAHY EajiKaHOJioiiiKH HHCTHTVT, Eeorpafl 1981, 83—88; Bepena XaH, IIpodjieMU OKO uopeK/ta u
ciuujia cpediboeeKoeHoi cCuaK/ia U3 Cp6uje, Bočne u XepueioeuHe, My3ej npHiweH>eHe VMeTHOcra,
36opHHK, 13, Beorpa«, 1969, 7—30; Verena Han, Les relations verrišres entre Dubrovnik et Venise
du XIV" au XVIe siicle, Annales du 6e Congres de l'Association Internationale pour l'histoire
du Verre, Liege 1975, 161—162; D. Kovačević-Kojić, Ekonomske veze i kulturni uticaji,
41—42; Đ Petrović, Dubrovačko oružje u XIV veku, Beograd 1976, 138—144.

154
Preko Dubrovnika, a nešto i preko Drijeva dolazi još čitav niz artikala koje traži razvijena gradska
sredina. To je razno oružje i oruđe, dijelovi konjske opreme, zatim vino u bačvama, narandže, biber,
slatkiši, igle, hartija, šafran, razno bakarno posuđe, makaze, ogledala, sapuni, češljevi itd. Isto tako, često
se uvoze pojedini komadi odjeće i nakita, pojasevi raznih vrsta i vrijednosti, srebrni predmeti, perle i
drago kamenje. Pored uvoza, predmeti potrošnje bili su i proizvodi bosanske privrede.
Tako se u bosanskim, kao i u ostalim evropskim gradovima, prodavala raznovrsna i često vrlo
skupocjena roba. Gradsko stanovništvo imalo je raznolike potrebe, ali i sredstva da ih zadovolji.
Vremenom su bosanska gradska naselja postala ne samo centri razmjene već i potrošnje 21.

Sva ova intenzivna uvozna i izvozna trgovinska razmjena odvijala se uglavnom preko Dubrovnika,
najvažnije luke na zapadnoj obali Balkanskog poluostrva u prvoj polovini XV vijeka. Istovremeno,
Dubrovnik je postao glavno uporište posredničke trgovine između unutrašnjosti Balkana i talijanskih
gradova, posebno Venecije, to jest između dva svijeta sa različitim ekonomijama 22. Vremenom se i trg
Drijeva razvija u veoma važnu izvoznu i uvoznu luku bosanske države. U znatno manjem obimu
spoljnotrgovinski promet Bosne išao je preko srednjodal-matinskih gradova i Ugarske.
Dakle, tokom prve polovine XV vijeka trgovinska razmjena srednjovjekovne Bosne pokazuje veliki
porast i naglo jačanje, kako izvozne tako i uvozne trgovine. U stvari, to se objašnjava time što su tada u
talijanskim gradovima, kao i u ostaloj zapadnoj Evropi, porasle potrebe za sirovinama, kao što su: srebro,
olovo, vosak i kože, koje je mogla da pruži bosanska privreda. Povećava se i broj stranih tržišta, na
kojima se pojavljuju bosanski proizvodi. Pored Sicilije, Apulije, Firence i Prata, kao i drugih gradova
sjeverne i srednje Italije, to su sada naročito gradovi u oblasti Marke — Pezaro, Ankona, Fano, Fermo,
Rimini. I nadalje je izuzetno važna uloga Venecije. Preko nje i ostalih talijanskih gradova bosanski
proizvodi ulaze u širu razmjenu dobara evropske privrede 23. U isto vrijeme, u Bosni brzo napreduju
gradska naselja koja su postala značajni centri potrošnje, što podstiče povećanje uvoza.
Međutim, obim ove trgovinske razmjene ne može se pobliže odrediti i ciframa izraziti. Ipak, izvozna
trgovina je i dalje nesumnjivo jača od uvozne, zahvaljujući
21
Uzimajući u obzir dubrovačke, kao i rane turske izvore, može se napraviti pregled struk
ture robne razmjene i predmeta lokalne potrošnje u gradskim naseljima srednjovjekovne Bosne.
— U,. KoBa^eBHh-KojHh, Fpadcua uacejba cpednoejeKoeue 6ocaucKe dpMcaee, 192—199.
22
J. Taflnh, npuepeda JJy6po»HUKa u cpucKe 3ej*Jbe y upsoj UOAOSUHU XV tena, 36opHHK
<t>Hjio3o<}>cKor <J>aKyjrreTa, VIII, Eeorpa« 1964, 516—536; B. Krekić, Dubrovnik in the 14*
1
and 15" centuries, A City betvveen East and West, Oklahoma 1972; B. Krekić, Le relazioni fra
Venezia, Ragusa e le popolazioni serbo-croate, Venezia e il Levante fino al sec. XV, vol. I. Olschki,
Florence 1973, 399; S. Ćirković—Desanka Kovačević-Kojić, V iconomie naturelle et la
production marchande au XIII—XV siicle dans les regions actuelles de la Yugoslavie, Balcanica,
XIII—XIV, Beograd 1982—1983, 45—56.
23
Upor. nap. 22; F. Gestrin, Le relazioni economiche tra le due sponđe adriatiche tra Quattro
e Cinquecento, Atti del Congresso internazionale sulle relazioni fra le due Sponde adriatiche,
1971, 101—102; D. Kovačević-Kojić, Ekonomske veze i kulturni uticaji, 43. D. Kova
čević-Kojić, Rapporti econonttd di Venezia.

155
rudarskim proizvodima, naročito srebru. Prema tome, trgovački bilans srednjovjekovne Bosne, u odnosu
na Dubrovnik i talijanske gradove s kojima je trgovala,, bio je pozitivan 24.

Uslovi za trgovinski promet u srednjovjekovnoj Bosni početkom XV vijeka poboljšali su se tek

poslije izmirenja između Ostoje i ugarskog kralja Žigmunda 1411. godine. Naročito od dvadesetih godina
XV vijeka, i pored sve zategnutije spoljnopolitičke situacije, dalje sređivanje unutrašnjih prilika povoljno
je djelovalo na intenziviranje trgovinskog prometa.
Promet robe u Bosni odvijao se uglavnom kopnenim putevima, iako su korišteni i riječni tokovi,
ukoliko su bili plovni. Neretva je od svih rijeka bila najvažniji vodeni put srednjovjekovne Bosne. Izgleda
da je docnije u tursko doba bila zasuta pijeskom i sprudovima. Upotrebljavali su se svi poznati putevi
srednjeg vijeka, koji su sa obala Jadranskog mora kroz Bosnu vodili u balkansko zaleđe. Ipak, dva puta su
imala prvorazredan Značaj za bosansku spoljnu trgovinu. Prvi, koji je vodio od Dubrovnika u istočnu
Bosnu i dalje u srpsku državu, bio je poznat pod imenom „via Drine" ili ,,via Coze", a drugi dolinom
Neretve, koja je inače bila glavna veza srednje Bosne sa morem.
Putevi kroz Bosnu imali su veliki značaj i u međunarodnom saobraćaju, jer su se nastavljali dalje u
susjedne zemlje, i to „via Drine" — u Srbiju prema Nišu i Carigradu, a „via Narenti" preko Drine u Srbiju
ili preko Srema u Ugarsku. Za ove zemlje, naročito za srpsku državu, čija je spoljna trgovina okrenuta
Zapadu, bilo je od životne važnosti da budu povezane sa Jadranskim morem. Isto tako je za dubrovačku
trgovinu naročito „via Drine" imao veliki značaj.
Prenos robe obavljao se konjima, jer kolski saobraćaj nije bio razvijen zbog nedostatka puteva. Konj
je bio glavno prenosno sredstvo, a stočari vlasi najvažniji činilac u vođenju čitavog prometa u
unutrašnjosti Balkana, pa i u srednjovjekovnoj Bosni. U Dubrovačkom arhivu sačuvali su se mnogi
ugovori sklopljeni između Dubrovčana i vlaha o pievozu robe iz Dubrovnika u unutrašnjost Balkana 25.
Na trgovinski promet su se plaćale carine. Organizacija naplate carina bila je drugačija nego danas.
Carina na uvezenu robu nije se naplaćivala na granici, već na trgovima na kojima je roba prodavana, i to
na prodatu količinu robe. Tek na posljednjem trgu, prije izlaska iz zemlje, carina je naplaćivana na svu
preostalu robu.
Pored ovih uvoznih i izvoznih carina, u srednjem vijeku ustalile su se provozne i takozvane ustupne
carine na tranzit robe. Tokom cijelog razvoja bosanskog carinskog sitema visina carinske stope iznosila je
desetinu robe koja se carinila, a u ime prevozne carine izgleda da se obično uzimalo šest groša po jednom
tovaru. Inače su bosanski vladari, kao i feudalci, često davali carine pod zakup trgovcima ili grupama
trgovaca, i to najčešće Dubrovčanima. Time bi se vladar oslobađao od organizacije carinske službe, a
određena svota novca u vidu zakupnine bila mu je uvijek zagarantovana od strane zakupca carine.
Dubrovčani su, sa svoje strane, rado uzimali carine pod zakup jer su time pravili dobar posao. Za sebe su
zadržavali razliku između stvarno ubrane i ugovorene sume. Kao vješti trgovci, imali su znanja potrebnog
za organizaciju carinske službe i kapital za isplatu zakupnine. Dubrov-
" D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 165—186; J. TaflHh, JJy6poeHUK u cpucKe seM.he, 519—539.
25
M. JjHHHh, JJy6poeauKa cpednoseKOsua KapaeancKa uipioeuHa, 119—145.

156
čani su bili zakupci carina u raznim mjestima, trgovima i rudnicima i u raznim razdobljima, sve do pada
bosanske države. Više njih je po imenu poznato29. Već pri kraju Tvrtkove vladavine spominju se i kraljevi
carinici — uglavnom domaći ljudi, neka vrsta kraljevih činovnika. Na ljestvici društvene hijerarhije
srednjovjekovne Bosne, carinik je po svom položaju stajao iza župana, a ispred globara. Tako se jedan
dio carinske službe u bosanskim privrednim centrima organizovao u dcmaćoj režiji. Ponekad je
organizacija carinske službe u pojedinim mjestima imala svoje posebnosti 27.
Vremenom su se javile mnoge zloupotrebe od strane krupnih feudalaca kod naplaćivanja carina, kao
uspostavljanje novih carina i povišenje carinske stope više nego što je propisano 28. To je bio
najjednostavniji način da se dođe do novih prihoda. Ova pojava je tako učestala da je posljednji bosanski
kralj Stefan Toma-šević, posebnom poveljcm od 25. novembra 1461. godine, zabranio svako bezakonje i
novinu u odnosu na dubrovačke trgovce, osim uzimanja carina zasnovanih na zakonu 29.
Pored carina, trgovinski prcmet u srednjovjekovnoj Bosni bio je izložen još izvjesnim
opterećenjima, u obliku raznih dažbina, kao što je, na primjer, brodarina za prelaz preko rijeka. Bosanski
feudalci, slično kao i na Zapadu, zahtijevali su od trgovaca izvjesnu dažbinu za slobodan prelaz preko
svoje teritorije i izdavali im propusnicu (salvum conductum), garantno pismo, da je ona podmirena i da
se mogu kretati bez ikakve smetnje30.
Tokom XV vijeka, naročito zbog sve većih zahtjeva krupnih bosanskih feudalaca, ove dažbine se
znatno povećavaju. Česte pljačke trgovaca, unutrašnji nemiri, kao i upadi turskih trupa, ometali su takođe
slobodan tok trgovinske razmjene31.

U prvoj polovini XV vijeka, bosanski vladari su, sa malim izuzecima, vodili politiku dobrih
trgovačkih odnosa sa Dubrovčanima. Vremenom se ustalio običaj da bosanski vladari, prilikom dolaksa
na prijesto, potvrđuju Dubrovčanima stare privilegije koje su obuhvatale i trgovačke slobode, a zasnivale
su se na svečanoj povelji Tvrtka I iz 1378. godine38.
*• JI. KoBa^eBHh, Pa3aoj u opiauu3attuja tfapuHa, 229—248. Upor. M. npivio3u 3a uciuopujy ifapuna y cpednosjeKoanuM cpuctaiM
dpMcaeajna, CnoMeHHK CAHY, XCVII, Eeorpafl 1948, 1—6. O Dubrovčanima koji su bili carinici u Srebrenici upor. M. JJHHHII, 3a
ucuiopujy pydapcuisa, I, 93 nap. 3. Dubrovačka građa pruža podatke o Dubrovčanima carinicima i na ostalim rudnicima i trgovima.
J7
Tako je u vrijeme kada je Dubrovačka Republika držala drijevsku carinu ovom upravljao „gubernator" sa dvojicom carinika. Prvobitno
je gubernator uziman iz redova vlastele, ali je docnije ova dužnost povjeravana i pučanima. Upravnik i carinici morali su stalno voditi računske
knjige, koje je svake godine dubrovačka vlada kontrolisala, preko svojih posebnih predstavnika.
— M. flHHHh, Tpi Rpujeea, 142.
28
O ovim pojavama ima mnogo podataka u seriji dubrovačkog arhiva Lettere di Levante. Upor. M. Jamrah, 3a uciuopujy pydapcuiea. I,
62, 66 itd.
19
Jb. CTojaHOBHh, Cuiape cpume uoae&e u uucMa, 1/2, Beorpan—CpeMCKH KapjioBijH 1934, br. 740.
30
D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 161—164.
31
Vlasi, koji su bili najbolje upoznati sa svim eventualnim neprilikama na putu, izjavljuju
da će robu u redu sprovesti izuzev u slučaju rata, napada moćnih ljudi i pljačke ma čije vojske.
— M. flHHHh, JJy6poeauKa cpednoeeKoma KapaeaucKa iupioeuna, 140—143. Tvrtko je, doduše,
u svečanoj povelji, koju poslije svoga krunisanja 1378. izdaje Dubrovčanima, između ostalog
izričito obećao da će štititi njihove trgovce od guše, tadbe i od svake zlobe i sile. — Tloaejbe u iiiKMa,
I/l, br. 83. I pored zvaničnih garancija, pljačke su postajale sve učestalije. — D. Kovačević,
Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 163—164.
32
D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 44—48.

157
Međutim, poslije smrti Tvrtka I, u prvoj polovini XV vijeka, bosanski vladari
nisu više u stanju da pruže garanciju za sigurnost trgovinskog prometa na području j nj
cijele zemlje, već jedino u onom dijelu dokle dopire njihova vlast. U namjeri da ' j)
ojačaju svoje ekonomske pozicije, krupni bosanski feudalci nastoje da uspostave i u
za svoj račun trgovačke veze sa stranim gradovima. Već 15. maja 1391. godine Radič ;
Sanković dao je Dubrovčanima slobodu trgovine na svojoj teritoriji. Njegov slučaj .
nije ostao usamljen. Nasljednici Tvrtka na bosanskom prijestolu nisu uspjeli da
zaustave ovaj proces. Jedan za drugim bosanski velikaši su regulisali trgovačke
veze sa Dubrovčanima (Radoslav Pavlović 1441, Ivaniš Pavlović 1442, Petar i knez v
Nikola Pavlović 1454, vojvoda Stjepan 1454. i 1461. godine). Ovi ugovori imaju
spoljnotrgovinski karakter, jer su se zaključivali na istim osnovama, kao i ugovori v
između Dubrovnika i bosanskog kralja. Tako je u istoriji dubrovačko-bosanskih g
trgovačkih odnosa došlo do krupnih promjena, koje nisu ometale razvoj dubrovačke I
trgovine na području Bosne, jer je uspostavljanjem trgovinskih odnosa, posebno
sa svakim dijelom bosanske države, Dubrovačka Republika obezbijedila slobodu j
trgovine na prostoru cijele Bosne33. k
Pa i pored svih zvaničnih ugovora sa bosanskim kraljem i feudalcima, iz poli- §
tičkih i ekonomskih razloga Dubrovčani su povremeno izdavali zabrane svojim i
trgovcima da sa robom odlaze u Bosnu, što je dovodilo do prekida trgovine. U dubro- 1
vačkim izvorima često se spominju neke „novitate", na koje se žale dubrovački i
trgovci. Vjerovatno se radilo o mjerama koje su bosanski vladari poduzimali da se
suprotstave bezobzirnosti Dubrovčana i da bar donekle povoljno regulišu izvjesna
finansijska ili fiskalna pitanja koja su postala aktuelna u vezi sa njihovim izuzetnim j
položajem u bosanskoj privredi. U svakom slučaju, ove mjere nisu izraz jedne
smišljene trgovinske politike, čiji bi krajnji cilj bio da u bosanskoj privredi razbije '
monopol Dubrovčana34. ',
 Inače za dubrovačke, kao i ostale strane trgovce, bilo je izuzetno važno što,
za razliku od mnogih evropskih vladara onoga vremena, nisu uglavnom stavljali )
nikakve zabrane u pogledu izvoza srebra 35. Jedino, srebro koje se izvozilo iz Bosne
moralo je biti bolano. Udaranjem žiga-bole na srebro kontrolisala se naplata iz
vozne carine, kao i uzimanje određenog procenta od proizvodnje srebra koja je
bila kraljevski regal. Već se 1372. godine, prilikom jednog spora, navodi da je
Lukša Benvenutić, tada carinik u Srebrenici, udario žig na srebro koje se izvozilo >
u Dubrovnik36.
Tokom prve polovine XV vijeka česte žalbe dubrovačkih trgovaca svojoj vladi da
interveniše u slučajevima kada im je oduzeto srebro vidan su dokaz da su propisi o
bolanju srebra stvarno sprovođeni u život. Zbog zloupotreba, koje nisu bile rijetke,
poveljom od 23. novembra 1461. godine, Stefan Tomašević izričito naređuje da se
dubrovačkim trgovcima može oduzeti samo nebolano srebro37.
33
Isto, 48—51.
31
A. BecejiHHOBHh, 3a6pane u upeKudu mpioetme y CpSuju y doda JJeciiouioeuHe, HCTO-PHJCKH
rnacHHK, 1—2, Beorpa« 1983, 25—42; D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 105.
35
Ovu praksu nije izmijenio ni pokušaj kralja Tomaša da prodaju bosanskog srebra obez-
bijedi isključivo svome kompanjonu Nikoli Trogiraninu. Isto tako, nisu imale trajnijih posljedica
ni one mjere koje kralj Tomaš, slično despotu Stefanu Lazareviću, nastoji da sprovede u Srebre
nici. — IJoee/be u itucjua, 1/2, str. 481, dodatak, I, 3. II 1449; M. .Hamih, 3a ucuiopujy pydapciuea
I, 77—78.
36
M. flHHHh, 3a ucwopujy pydapcuiea, I, 49—50.
37
D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 52—103; Tlose/be u UUCMO, 1/2
br. 740.

158
Okupljanje Dubrovčana na jednom mjestu dovelo je postepeno do formiranja njihovih naseobina u
Bosni, kao i u drugim balkanskim zemljama gdje su trgovali. Dok se u drugoj polovini XIV vijeka može
govoriti o dubrovačkoj naseobini jedino u Srebrenici, od početka XV vijeka priliv Dubrovčana je veoma
intenzivan i u mjestima srednje Bosne i srednjeg Podrinja, u blizini rudnika bogatih srebrom i olovom.
Tako su se do tridesetih godina XV vijeka razvile jake dubrovačke naseobine u Visokom (370
Dubrovčana u razdoblju od 1422—1433. godine) i Zvorniku (640 Dubrovčana od 1415—1432. godine).
Preokret nastaje tridesetih godina XV vijeka kada dolazi do pomjeranja trgovaca iz Visokog u
Fojnicu, a iz Zvornika u Srebrenicu, to jest na same rudnike. Sada se stvara veoma jaka dubrovačka
naseobina u Fojnici (365 Dubrovčana od 1430—1463)38.
Srebrenica, jedan od najvećih rudnika Balkana, imala je još daleko veću i jaču koloniju. Sa
izuzetkom 1428. broj Dubrovčana u Srebrenici ne spušta se ni jedne godine ispod stotinu. Štaviše, ovaj
iznos često prelazi dvije stotine, a 1431, 1432. i 1435. godine i tri stotine. Najintenzivnija je bila 1434.
godina kada se u odlukama Malog vijeća nalazi ravno četiri stotine osamdeset četiri Dubrovčanina 39.
Nešto malo Dubrovčana bilo je i u rudnicima u blizini Fojnice, Deževici, Dusini i Kreševu.
U istočnoj Bosni jače okupljanje Dubrovčana zapaža se jedino u Foči. Bilo ih je već od 1402.
godine, ali se češće nalaze tek od 1422. pa do 1448. godine (ukupno 95). Osim u Foči, Dubrovčani se
mogu naći još u Borcu. Zanimljivo je da u Goraždu nema traga o dubrovačkoj naseobini, iako je bilo
živo trgovačko mjesto. Isti slučaj je sa Višegradom, gdje se Dubrovčani javljaju samo povremeno ili u
prolazu.
Od mjesta sjeverozapadne Bosne Dubrovčani borave u Jajcu, iako ono nije privlačilo njihovu veću
pažnju.
Na jugu bosanske države, u Drijevima, nalazila se već u XIV vijeku jaka grupacija Dubrovčana, ali
se oni ne mogu tretirati na isti način kao Dubrovčani u gradovima u unutrašnjosti bosanske države, jer su
Drijeva bila u posebnom odnosu prema Dubrovniku.
Tako se u prvoj polovini XV vijeka na svakom bosanskom rudniku i trgu, pa najmanjem mjestu,
susreću dubrovački trgovci. Međutim, do stvaranja dubrovačke naseobine došlo je u prvom redu na
rudnicima srebra i trgovačkim centrima u njihovoj blizini. Dubrovačke naseobine razvijaju se sve do
pedesetih godina XV vijeka kada zbog sve bliže opasnosti od Turaka počinje da zamire aktivnost
Dubrovčana na čitavom prostoru bosanske države. Uporedo s tim opada i njihov broj na rudnicima i
trgovima. Tako, u prvoj polovini XV vijeka, kada dolazi do
 38
Broj Dubrovčana je povremeno opadao ili rastao, a to je zavisilo od lokalnih i drugih
okolnosti, koje su uslovljavale njihovu trgovinu, pa i njihov boravak. Tako je najviše Dubrovčana
boravilo u Visokom 1427 (52), a u Fojnici 1439 (78) i 1440 (74). — D. Kovačević, Trgovina u
srednjovjekovnoj Bosni, 66—75. U Zvorniku se 1425, 1426. i 1427. godine nalazilo preko stotinu,
a 1428. godine, čak, dvije stotine trideset osam Dubrovčana. Međutim, po broju Dubrovčana
sa dužim boravkom Fojnica je ispred Zvornika. — D. Kovačević-Kojić, Zvornik, 19—35.
Desanka Kovačević-Kojić, Uloga rudarstva u privrednom razvoju gradskih naselja Srbije i Bosne
tokom prve polovine XV vijeka. Godišnjak Društva istoričara BiH, XVIII, Sarajevo 1970, 261—262.
— Upor. J\. KoBaMeBHh-KoJHh, FpadcKa uace/ba cpednoajeKome 6ocaucKe dpotcaee, 159—164;
39
Na osnovu podataka iz Odluka Malog vijeća, (Consilium m/nus) za ove godine.

159
naglog intenziviranja dubrovačke kopnene trgovine, bosanska gradska naselja, poslije srpskih, bila su
glavna uporišta dubrovačke trgovine na Balkanu40.
Dubrovčani koji su živjeli u bosanskim gradskim naseljima bili su zanatlije, carinici, zakupci ili
vlasnici rudnika, preduzetnici u rudarstvu, državni funkcioneri ili, čak, ministri finansija bosanskih
vladara, ali u prvom redu trgovci. Trgujući u Bosni deset, dvadeset i više godina, imali su odličan uvid u
lokalne prilike i stanje tržišta.
Tako su bosanska gradska naselja postala mjesta u kojima su se Dubrovčani individualno ili u
kompanijama bavili uvoznom ili izvoznom trgovinom 41. U prvoj polovini XV vijeka izvozili su srebro,
vosak, kože, suho maso, sir i med, a uvozili so, tkanine, mrčarije i zanatske proizvode. Oni su iz ovih
svojih sjedišta održavali poslovne veze sa Dubrovnikom, kao i sa ostalim privrednim centrima Bosne,
Srbije ili Ugarske.
Pored velikog angažovanja u izvoznoj i uvoznoj trgovini, Dubrovčani su bili važan činilac i u
lokalnoj trgovini svakog pojedinog grada. Držali su radnje (botege) sa svom mogućom robom, vodeći
računa o potrebama potrošača, što se vidi iz inventara radnji priloženih testamentima.
U popisu imovine koju ostavljaju za sobom nalazi se raznovrsna roba, počevši od prehrambenih
artikala, tkanina, sirovina koje se mogu u Bosni nabaviti, ukrasnih predmeta pa sve do hartije za pisanje.
Prema tome, Dubrovčani su trgovali na malo sa mještanima, prodavali im robu, ali i kupovali od njih
razne sirovine. Tako se posredstvom Dubrovčana vodila ne samo spoljna već dobrim dijelom i lokalna
gradska trgovina42.
Kada se sve ovo ima u vidu, nije slučajno da se značaj pojedinog privrednog centra ocjenjuje po
broju Dubrovčana koji su tu naseljeni i jačini njihovih naseobina. Pored toga, dubrovačke naseobine
povezivale su pojedina bosanska gradska naselja, prvo između sebe, a zatim sa gradovima Srbije i
Ugarske, sa Dubrovnikom i preko Dubrovnika sa zapadnom Evropom. Snažnim proširenjem ovih
trgovačkih veza, Dubrovčani su još više podsticali razvoj lokalne trgovine i predstavljali veoma važan
činilac u privredi svakog grada pojedinačno.
Preko Dubrovnika u Bosnu odlaze pojedini Kotorani, Barani, Ulcinjani, Korču-lani kao i neki od
onih poslovnih ljudi koji su se slegli u Dubrovnik sa raznih strana, posebno talijanskih trgovačkih
gradova (Ferara, Firenca, Milano). U trgovini s Bosnom naročito su aktivni trgovci iz Prata, koji ponekad
kreditiraju domaći živalj i uvoze tkanine, većinom proizvedene u samom Pratu 43.
4D
D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 74—79; JX. KoBaieaHh-KoJHh, rpai:x3. naoe/bu cpednosjeKoane
6ocancKe dpjKase, 163—164.
" G. Čremošnik, Naša trgovačka društva u srednjem veku, GZM, XXXVI, 1924, 69—91; I. Voj e, Poslovanje
dubrovniških trgovskih druSb na Balkanskem poluotoku v drugi polovici XV stoletji, Zgodovinsiri časopis, XXVTII/3—i, 1974,
215—222; M. Cnpeiwnh, JJy6poea*u<a uipio-eanva dpyMM8a y dicuoMosuHu ~Byp^a EpauKosuHa, 35opHHK <t>iM030<J)cKor
4>aKyjrreTa, KH>. XIII-1, Eeorpa« 1976, 85—102.
48
D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 79—82; JJ. KoBaneBHh, Fpadcna Hace/ba cpednoajeKoene
6ocancKe dpjtczee, 164—167.
43
D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 91—93; M. Popović, La penetra-xiom dii rmrcaati Pratesi, 504-—
517; J\. KoBa^JeBHh-KoJHh, FpadcKa naceri cpednosjeKoene 6ocancKe dpoKaee, 231—234.

160
Od svih talijanskih trgovačkih gradova, Venecija je jedina uspostavila zvanične trgovačke odnose sa
bosanskom državom. Početkom XV vijeka Mlečani počinju da vode, pored teritorijalne, i aktivniju
trgovinsku politiku na Balkanu. Koristeći se trenutno lošim odnosima između Bosne i Dubrovnika,
Mlečani su uspjeli da dobiju poveljom od kralja Ostoje 1404. godine vrlo široke trgovačke povlastice.
Ova povelja je, u stvari, prvi pravi trgovinski ugovor između Bosne i Mletačke Republike i temelj daljem
razvoju njihovih trgovinskih veza4*.
 Uspostavljanje mletačke vlasti 1420. godine nad srednjodalmatinskim gradovima približilo je
Veneciju još više bosanskoj državi. Međutim, ugarski kralj Sigis-mund zaveo je ekonomsku blokadu
Venecije, pa je njegov vazal, knez Ivan Nelipić, onemogućavao trgovački promet između Bosne i
dalmatinskih gradova preko svoje teritorije. Venecija je 1422. godine poručila bosanskom kralju da
preduzme potrebne mjere, kako bi se ovim najkraćim putem trgovci s jedne i druge strane mogli slobodno
kretati. To je zahtijevalo uklanjanje kneza Ivana Nelipića, pa je u tom cilju 1423. sklopljen savez između
Bosne i Venecije. Pored toga, poveljom koju je izdao u Visokom 1422. godine Tvrtko II je zagarantovao
mletačkim trgovcima slobodno kretanje po Bosni, s tim da su, čak, mogli uvijek dobiti oružanu pratnju.
Novi momenat u odnosu na Ostojinu povelju jeste da Mlečani u Bosni mogu zidati i kupovati kuće i da
moraju plaćati carine i ostale dažbine, jer Tvrtko II nije, kao Ostoja, bio prisiljen spoljnopolitičkom
situacijom da čini ovako velike ustupke15.
Međutim, Nelipić i sve prepreke na putu između Splita i Bosne ostale su još dugo vremena, pa se u
Splitu i Trogiru osjećala potreba za sirovinama iz bosanskog zaleđa 4*. Ove prepreke su se protezale sve
do 1435. godine i tek otada nailazimo na češći pomen bosanskih trgovaca u splitskim notarskim
knjigama. Čak je, prema trgovačkom ugovoru iz 1449. godine između kralja Stefana Tomaša i kneza
Nikole Trogiranina u Splitu trebalo da bude otvorena jedna od njihovih zajedničkih radnji 47. I splitski
trgovci odlaze u Bosnu, a najistaknutiji među njima, Ventura Engleschi i Anto Ivanov, sastaju se i
trgovački sarađuju sa bosanskim kraljem. I trgovci iz ostalih dalmatinskih gradova susreću se u Bosni,
naročito u Drijevima. Pored soli, uvozili su tkanine, vino i ostalu robu 48. Pa ipak, ovaj trgovinski promet
sa dalmatinskim gradovima nije mogao dostići veći obim. Budući da su i Mlečani poslije 1420. godine
sprečavali razvoj pomorske trgovine, i njihova kopnena trgovina> uključujući tu i Bosnu, uveliko je
zaostajala49.
44
Š. Ljubić, Listine o odnošajih između Južnoga Slavenstva i Mletačke republike, V, Zagreb
1875, 39. Upor. i D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 93—94.
45
Š. Ljubić, Listine o odnošajih između Južnoga Slavenstva i Mletačke republike, VIII,
Zagreb 1886, 202; M. Šunjić, Prilozi, 122, 123; D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj
Bosni, 95.
46
Čak je dolazilo do sukoba između Splita i Trogira, jer su oba grada pokušavala da što
više privuku trgovce sa karavanima koji su iz Bosne dolazili na more. Ova zategnutost je porasla
1435. godine do te mjere da je sam dužd strogo zabranio da Splićani i Trogirani prisilno dovode
karavane u svoje mjesto. Isto tako, dužd je zabranio Trogiranima da svetkuju i drže sajam istoga
dana kada i Splićani. Njihov sajam morao je biti najmanje mjesec dana poslije splitskog, tako
da karavani mogu prispjeti na jedan i na drugi. — G. Novak, Split u svjetskom prometu, Split
1921, 69—70; G. Novak, Povijest Splita, Ali; M. Šunjić, Prilozi, 123.
17
Obje strane ulažu po 6.0DD dukata i sklapaju društvo na pet godina. S ovim novcem treba da trguje Nikola na sve četiri
strane. Kralj Tomaš može da uloži 6.000 dukata, u dukatima ili u srebru. Dalje se utanačuje da se otvore tri radnje, i to jedna u
Splitu, druga u Fojnici, a treća u Jajcu. — IJoaejbe u uucMa, 1/2, dodatak I, 481.
48
M. Šunjić, Prilozi, 124, 131 i 132.
49
D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 91; M. Šunjić, Prilozi, 131—132.

161
I kralj Stefan Tomaš se starao o unapređenju trgovačkih veza između Venecije i Bosne, pa je
poveljom od 15. aprila 1444. godine mletačkim trgovcima dao privilegije slične onima koje su dobijali od
ranijih bosanskih vladara. Nastojanjem da privuče veći broj mletačkih trgovaca kralj je želio da suzbije
pretjerani uticaj Dubrovčana. U tom smislu tražio je 1446. godine i podršku mletačkog senata 50. Tako su
se, tokom cijele prve polovine XV vijeka, obnavljali i održavali zvanični vrlo dobri odnosi između Bosne
i Venecije.
Ovim su se stvorile široke mogućnosti za slobodu kretanja i poslovanja mletačkih trgovaca po Bosni.
Pored Mlečana, koji direktno iz Venecije posluju sa Bosnom, kao, na primjer, mletački plemić
Guglielmo Querini, bilo je i onih koji borave i trguju u Bosni 51. Mletački trgovci braća Zanin i Jakopo de
Beltrame učestvovali su u zakupu carine rudnika Olova 52. Tokom prve polovine XV vijeka poraslo je
interesovanje Mlečana 2a trg Drijeva, kao i za zakup njegove carine 53.
Ipak, Mlečani nisu odlazili u Bosnu u većem broju. Oni se rade zadržavaju u primorskim gradovima,
naročito u Dubrovniku, koji je u međuvremenu postao glavno uporište trgovine između balkanskog
zaleđa i Venecije. Mlečani su inače izbjegavali da idu lično na trgove u unutrašnjosti Balkana, čiji jezik i
lokalne prilike nisu dovoljno poznavali. Oni su se rade zadržavali u primorskim gradovima, naročito u
Dubrovniku, gdje su preuzimali rudarske proizvode i ostale sirovine, brinući se, prije svega, za njihov
dalji prevoz do Venecije, a svoju robu su slali istim putem u obrnutom pravcu 54. Tako i pored zvaničnih
ugovora i očiglednog jačanja mletačko-bosanske trgovačke razmjene tokom prve polovine XV vijeka
neposredno učešće mletačkih trgovaca u samoj Bosni nije imalo veće razmjere.
 Tokom prve polovine XV vijeka bosanski vladari i feudalci sve aktivnije učestvuju u trgovinskoj
razmjeni, pa i sa talijanskim gradovima. Bosanski kralj Tvrtko II u nekoliko navrata šalje srebro na
prodaju u Veneciju, a njegov nasljednik, kralj Tomaš, u Napulj. Vojvoda Sandalj nabavljao je u Veneciji
žito, tkanine, svilu, perle i drugu robu. Preko svojih posrednika herceg Stjepan slao je na prodaju olovo,
crvac i vosak u Veneciju i Apuliju, a održavao je poslovne veze i sa Firencom. Bosanski vladari i feudalci
nabavljali su na razne načine oružje iz Venecije.
Pored Venecije, bosanski vladari i feudalci su trgovali naročito sa Dubrovnikom. Tako braća
Pavlovići, Petar i Radoslav, prodaju u više navrata u Dubrovniku, preko svoga posrednika Braila
Tezalovića, velike količine olova. Već je ranije pomenut ugovor o trgovini između kralja Stefana Tomaša i
kneza Nikole Trogiranina55.
s
° M. Šunjić, Prilozi, 130, 131.
61
Pomenuti Guglielmo Querini raspitivao se 1442. godine, preko Đirolama Malipiera, takođe mletačkog plemića, koji se
nalazio u Bosni, o mogućnostima za trgovinu biberom, raznim začinima, kao i robom svake vrste u tamošnjim mjestima. Zna se
pouzdano da je on preko svoga zastupnika, pomenutog Malipiera, povremeno slao na prodaju drago kamenje, a u zamjenu tražio
plemenite metale. U Bosni boravi i'Đovani, brat Đirolama Malipiera. Mletački trgovci zalazili su i u Kosačine posjede. — M.
Šunjić, Prilozi, 131.
52
C. TiHpKOBHh, Jedna 6ocancKa Kpa/beecKa upecyda, FosHniaaK JljpviirrBa HCTopiraapa
EHX, XIX, CapajeBo 1973, 10.
53
M. flHHHh, OČAyKe eefia JJy6poeauKe Peuy6nuKe, II, IIoceSHa H3flaa>a CAHy, Eeorpaa
1964, 585—586, 20. VI 1388; M. flHHHh, Tpi flpujeea, 128.
54
D. Kovačević-Kojić, Rapporti economici.
" D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 98—101; D. Kovačević-Kojić, Ekonomske veze i kulturni uticaji, 40—
41.

162
Domaće stanovništvo se takođe sve više uključuje u trgovinu, i dalje uglavnom zasnovanu na
kreditima, podizanim u Dubrovniku, koji se vremenom razvio u veoma važan centar kreditne trgovine na
Balkanu. To je u prvom redu domaći živalj iz starih, dobro poznatih trgova, koji se povremeno zadužuje
već u drugoj polovini XIV stoljeća56.
Od dvadesetih godina XV vijeka javlja se novi taias domaćih trgovaca. U knjigama zaduženja
pominju se Goražde i Tjentište, uskoro zatim Cernica (1426), Višegrad (1427), Trebinje (1428), kao i
imena sa manjim obimom poslova iz više mjesta (Olovo, Podobrun, Prijepoljc, Podsoko, Borac, Plevlja,
Gacko itd.)57. Domaći trgovci iz Jajca samo rijetko posluju u Dubrovniku. Oni rade silaze u obližnji Split
i kod splitskih trgovaca se zadužuju za tkanine i mrčarije. Pored trgovaca iz Jajca, u Splitskom arhivu
nailazi se na imena trgovaca iz Vesele Straže, Prozora, Glamoča, Jezera, Kreševa, Imotskog itd 58.
Vremenom se tako domaće stanovništvo sve više uključuje u trgovinu, i to na širokom prostoru bosanske
države. Tek od pedesetih godina XV vijeka, sa uspostavljanjem prvih stalnih turskih uporišta u Bosni,
opada ova aktivnost domaćih ljudi.
Domaći trgovci su posebno preduzimljivi iz Drijeva, Foče, Prače i Goražda. Naročito se Drijeva
ističu i po broju trgovaca i po visini njihovog kapitala. Više trgovaca iz pomenutih mjesta posluju sa
sumama koje prelaze 100 dukata, i to u Drijevima oko polovine, u Prači trećina, a u Foči i Goraždu
četvrtina od ukupnog broja trgovaca u tim mjestima.
U Drijevima, Visokom, Prači, Foči i Goraždu pojedinci posluju čak i sa kapitalom većim od 1.000
dukata. Trgovci iz Prače su ostvarivali najveće pojedinačne kredite. Tako je Brailo Tezalović, kao
zastupnik Brajka Kvaonića iz Prače, podigao kredit u iznosu od 2.965 dukata i 19 groša 59.
Međutim, za neka od najrazvijenijih naselja (Zvornik, Fojnica) u knjigama zaduženja uopšte nema
podataka o kreditiranju domaćih ljudi, dok i za druga mjesta (Visoko, Srebrenica) ima vrlo malo. S
obzirom na to da su upravo to mjesta gdje su bile vrlo razvijene i napredne dubrovačke naseobine, može
se pretpostavljati da su domaći ljudi pozajmljivali novac od Dubrovčana koji su tu bili nastanjeni. Njima
nije bilo potrebno da silaze u Dubrovnik i tamo uzimaju kredit, već su se koristili prilikom koja im se
pružala u samom njihovom mjestu.
O kreditnim poslovima između Dubrovčana i domaćih ljudi ostalo je traga u trgovačkim knjigama i
u testamentima Dubrovčana, koji su povremeno poslovali sa bosanskim gradskim naseljima ili su tu duže
boravili.
Prema sačuvanim podacima, u Fojnici je kreditnim poslovima bilo obuhvaćeno oko pedeset, a u
Srebrenici oko dvije stotine šezdeset domaćih ljudi, dok je njihov stvarni broj morao biti znatno veći.
Neki od njih, poput Milaša Radomirića iz
 66
Poslije praznina od 1406. do 1417. i od 1422. do 1425. nastalih gubitkom arhivskih knjiga
djelatnost domaćih ljudi u pomenutim mjestima može se i dalje pratiti za dugi niz godina.
67
D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 108—116; I. Voje, La structure de
la classe des marchands en Bosnie et en Serbie pendant la deuxiime moitie du XVe sidcle, III, Asso-
ciation internationale d'etudes du sud-est europeen, Sofia 1969, 627—632; I. Voje, Kreditna
trgovina, 228—252; E. Xpa6aK, Ilocjioenu jbydu IlomiMJba (1350—1700), 235—257; fl. KoBa-
leBHh-KoJHh, FpadcKa nace/ba cpednoejeKoeue čocancne dpMcaee, 167—179; C. TiHpKOBHh,
npujeuo/be y cpedneM eexy, 221—223.
M
M. Šunjić, Prilozi, 31.
59
JJ. KoBaieBHh-KoJHh, Fpadcm nacejta cpedfboejeKoene 6ocaucKe dpoKaee, 172—177.

163
Podvisokog, postigli su veliki poslovni uspjeh. On je trgovao srebrom, kožama i voskom, a u svom
testamentu navodi da njegova imovina iznosi 1.183 dukata i 4 groša 60.
U mrežu kreditnih poslova postepeno se uključuje i stanovništvo obližnjih naselja, pa čak i sela. U
pismu iz 1417. godine, dubrovačka vlada javlja svojim građanima u Srebrenici, u vezi sa novouvedenim
carinama, da domaći ljudi koji se sa robom nalaze van Srebrenice mogu istu donositi u Srebrenicu,
unovčiti je ili pretvoriti u srebro i na taj način isplatiti svoje obaveze prema dubrovačkim trgovcima61. Iz
ovoga se može zaključiti da je kreditiranje seoskog stanovništva, bar u blizini jačih privrednih centara,
postalo pojava širih razmjera. U ulozi kreditora, pored Dubrovčana, javljaju se i domaći ljudi. Tako su
vremenom i bosanska gradska naselja postala mjesta gdje su se uveliko sklapali kreditni poslovi.
Pored jamca, bilo je vrlo razvijeno kreditiranje i uz zalog. To su najčešće bili razni srebrni predmeti, i
to čaše, prstenovi, dugmad, pojasevi, komadići sirovog srebra itd. U pogledu mjesta i lica, pred kojima su
se sklapali kreditni poslovi, nije bilo ustaljene prakse. Kreditni poslovi su se sklapali pred kraljevim
pristavom, dubrovačkim konzulom i pred članovima franjevačkog reda.
Domaći trgovci iz gradskih naselja srednjovjekovne Bosne usvojili su, dakle, sistem trgovine poznat
u Dubrovniku. Poznavali su sve savremene oblike trgovine koji karakterišu primitivni kapitalizam
(mjenice, trgovačka društva, prokure). Nisu se ograničavali samo na lokalnu trgovinu, već su trgovali
krećući se na mnogo većem prostoru. Oni često putuju, čak i mijenjaju mjesto boravka, tražeći od trga do
trga što povoljnije uslove za trgovačku razmjenu. Bilo je takođe trgovaca koji održavaju poslovne veze sa
gradovima u susjednoj srpskoj državi, Novom Brdu, Beogradu, Uzicu. Vještiji i hrabriji pojedinci odlazili
su, čak, preko mora u Veneciju ili neke druge italijanske gradove. Trgovci iz raznih mjesta međusobno
sklapaju zajedničke poslove. Time su se gradska naselja sve više povezivala i napuštala svoju
tradicionalnu izolaciju82.
Pošto je trgovina srebrom bila isključivo u rukama Dubrovčana, olovo je imalo prvorazredan značaj
za domaće trgovce. Domaće stanovništvo trgovalo je i s ostalim proizvodima bosanske privrede: voskom,
kožama i konjima. So i tkanine su predstavljale najveći dio uvozne trgovine, a zatim, u znatno manjoj
mjeri, mrčarije, ulje i zanatski proizvodi. Vjerovatno su, poput Dubrovčana, na trgovima držali svoje
radnje. Stoga se može s punim pravom pretpostavljati da su domaći trgovci spajali oba ova oblika
djelatnosti i da su se u isto vrijeme bavili spoljnom i lokalnom trgovinom.
Iz knjiga zaduženja se vidi da se sitniji trgovci često između sebe udružuju i zajednički zadužuju.
Ponekad su se udruživali i sa Dubrovčanima. Nije rijedak slučaj da su domaći ljudi bili „faktori"
dubrovačkih trgovaca, njihovo pomoćno osoblje koje je, u pojedinim bosanskim naseljima, primalo robu
iz Dubrovnika, a u Dubrovnik otpremalo sirovine, nabavljene u Bosni. Vremenom se u pojedinim
porodicama stvorila trgovčka tradicija, pa se ovom djelatnošću bavi više članova iste porodice, a raznih
generacija. Poznavali su, dakle, sve savremene oblike i instrumente trgovine (mjenica, trgovačka društva,
prokure), koji su se formirali pod uticajem iz naših primorskih gradova, odnosno Mediterana.
" Test. Not., 8, fol. 106—107', 10. VIH 1397.
41
Lett. di Lev., 6, fol. 38', 16. X 1417.
•• JI. KoBa^eBHh-KoJHfe, FpadcKa nace/ha cpednoejeKoeHe 6ocancKe dpoKaee, 179—189-

164
Domaći trgovci u XV vijeku s punim pravom nose naziv „mercator", koji ponekad stoji uz njihovo
ime u dubrovačkim izvorima. To su svakako bili ljudi koji su po obimu poslova i poslovnim običajima
potpuno odgovarali dubrovačkom pojmu trgovca 63. U prvoj polovini XV vijeka naglo je poraslo i učešće
vlaha u trgovinskoj razmjeni64.

3. Zanatstvo
 Vremenom proizvodi seoskih zanatlija nisu više mogli da zadovolje sve složenije potrebe vladara i
feudalaca, pa oni pozivaju strane, uglavnom dubrovačke, majstore u službu na određeno vrijeme i pod
određenim uslovima. Na dvorove oblasnih gospodara i bosanskih kraljeva dolaze dubrovački graditelji,
zlatari, klesari, drvodjelje, krojači i oružari. Još brojniji od ovih su zanatlije koje dolaze na bosanske
rudnike i trgove za svoj račun, jer u gradskom stanovništvu nalaze nove kupce za svoje proizvode. Među
njima je bilo naročito onih zanatlija koji su svojim radom podmirivali svakodnevne potrebe gradskog
stanovništva, kao što su zlatari, krojači, obućari, mesari itd 1.
Bilo je i drugih stranih zanatlija, ali njihov uticaj na razvoj bosanskog zanatstva znatno zaostaje za
dubrovačkim. Tako već krajem XIII vijeka, prema navodima Tome Arhidakona, Bosna održava veze sa
srednjodalmatinskim majstorima. Neki od njih će docnije raditi i na dvorovima bosanskih vladara i
feudalaca, naročito zlatari, slikari i klesari. U Bosnu dolaze i zanatlije raznih struka iz Venecije, srednje
Evrope (Briža), Ugarske, a izgleda i iz susjedne Srbije 2. U Srebrenici se ponekad krojači nazivaju —
šnajderi, a obućari — šusteri, riječi njemačkog porekla, koje su u ovaj rudnik donijeli rudari Sasi. Čak se
i u ostalim većim gradskim naseljima poput Zvornika i Prijepolja upotrebljavao naziv šuster za obućara 3.
•3 D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 116—136; JI. J
FpadcKa uace/ba cpednosjeKoene 6ocaucKe dpMcaee, 189—191. Upor. i I. Voje, Kreditna trgovina, 228—252.
•4 Upor. gl. IV (3), nap. 30—31.
1
C. Fisković, Naši graditelji i kipari XV i XVI stoljeća u Dubrovniku, Zagreb 1947, 101,
240; C. Fisković, Dubrovački zlatan od XIII do XVII stoljeća, Starohrvatska prosvjeta, III,
sv. 1, 1949, 143—249; C. Fisković, Dalmatinski majstori u srednjovjekovnoj Bosni i Hercegovini,
Radovi sa simpozijuma „Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura", Izdanja Muzeja grada Zenice,
III, Zenica 1973, 147—149; JX. KoBaieBHh, npujioi upoyuaeaR<y mHaiucrJuaa y cpednoejeKoeHoj
EOCHU, 283, 285—287; JJ. KoBaieBiih, Fdje je 6uAa Koenuua noeua 6ocaucKux eAadapa,214; D.Ko
vačević, Dubrovčani zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici, Godišnjak Društva istoričara BiH, XV,
Sarajevo 1966, 27—31; P. Andelić, Bobovac i Kraljeva Sutjeska, 80, 94, 218; Đurđica Petro-
vić, Uloga Dubrovnika u snabdevanju srednjovekovne Bosne oružjem, XIV—XV vek, Izdanje
Muzeja grada Zenice, III, Zenica 1973, 71, 72; T. IIlKpHBaHHti, Opy3tcje y cpednoeeKoeHoj
Cp6uju, EOCHU U Jjy6poemiKy, Beorpafl 1957, 180. Upor. i JI. KoBaneBiih-Kojuh, Fpadata
uacejba cpednoejeKOBHe čocaucne dpoica.8e, 201—206.
2
Thomas Archidiaconus, Historia Salonitana, ed. Rački, MSHSM, Scriptores, III,
Zagrabiae 1894, 80; M. Marjanović, Aristodije Zadranin, hereziarha bosanksi. Zadarska revija,
I, br. 3, 1952, 13; Ti. CTpiineBHh, Majciuopu Munujauiypa Mupocjiaejheeoi jeeanfjejba,
36opHHK paaoBa BiraaHTojioinKor HHCTHTVTa CAHY, XXI. Eeorpaji 1952, 181—200; C. Fis
ković, Dalmatinski majstori, 153—170; C. Fisković, Prvi poznati dubrovački graditelji, Dubrov
nik 1955, 14; P. Andelić, Bobovac i Kraljeva Sutjeska, 80, 81, 94, 114, 115, 218. Upor. i JI- Ko-
hojuh, Fpadcua nace/ba cpediboejeKoeue SocaucKe dpoicaee, 206—208. D. Kovačević-Kojić, Dubrovčani zanatlije u
srednjovjekovnoj Srebrenici, 31—33; M. JIh, 3a ucuwpujy pydapcu7ea. I, 13; A. Handžić, Zvoruik u drugoj polovini XV i u XVI
vijeku, Godišnjak Društva istoričara, XVIII, Sarajevo 1970, 167; A. S. Aličić, Poimenični popis, 163.

165
U Dubrovačkom arhivu nalaze se podaci, iako oskudni, o domaćim zanatlijama. To su, u prvom redu,
ugovori kojima se zanatlije iz Bosne obavezuju da će određeni posao obaviti u Dubrovniku ili na
dubrovačkoj teritoriji. U nekim slučajevima naznačena je i vrsta zanata kojom se dotični bavi. Za druge
domaće zanatlije saznajemo na taj način što su njihova prezimena izvedena iz pojedinih zanata. Rani
turski izvori takođe pominju razne vrste zanata, koje su Turci zatekli u bosanskim gradskim naseljima
prilikom njihovog osvajanja4.
Na osnovu svih pisanih izvora, kao i arheoloških nalaza, u gradskim naseljima srednjovjekovne
Bosne može se konstatovati 28 vrsta domaćih zanata. To su: kovači, ključari, mačari, štitari, lukari, tulari,
puškari, majstori za samostrele, topo-livci, zlatari, kovničari, pasari, zidari, kamenari, drvodjelje, klesari,
rezbari, slikari, grnčari, krojači, klobučari, štavljači kože, kožuhari, sedlari, papučari, mesari, pe kari i
brijači5. Većina ovih zanata postojala je po selima i prije pojave gradova.
U gradovima su u porastu naročito one zanatske grane koje zadovoljavaju potrebe u ishrani i
odijevanju gradskog stanovništva, koncentrisanog u većem broju na jednom mjestu. Tako nije slučajno da
se u izvorima nalazi dosta podataka
0 domaćim krojačima. Za razliku od rasturenih sela, zgusnuti tip naselja podsticao
je rad zanatlija građevinske struke. Odbrana gradskog stanovništva i gradskih utvr
đenja dovela je do formiranja većeg broja oružara i domaćih zanatlija topolivaca.
Nagli razvoj rudarstva od druge polovine XIV vijeka unaprijedio je zanate vezane za obradu
plemenitih metala. Činjenica da domaće zlatare nalazimo kako u rudarskim centrima, tako na trgovima i
u podgrađima, ukazuje na raširenost ovoga zanata. Pojaseve, najtipičniji proizvod bosanskog zlatarstva,
izrađivali su već
1 seoski zlatari, ali je njihova proizvodnja tek u gradskim naseljima dobila svoj
puni i razrađeni oblik. Čak se susreću i pasari (pojasari), posebne zanatlije koje
izrađuju pojaseve6.
Luksuzno posuđe bosanske izrade javlja se u izvorima od prve polovine XV vijeka (pladnjevi, čaše,
kupe i pehari), a nakit identifikovan kao bosanski tek u drugoj polovini XV vijeka. To su prstenje,
naušnice i ukrasi za kosu. U svakom slučaju, pojava specifičnog nakita dokaz je daljeg razvoja domaćeg
zlatarstva. Ovom popisu treba dodati i mamuze izrađene na bosanski način. Svi ovi srebrni pred meti
bosanske izrade su proizvod domaćih majstora koji su živjeli i djelovali u gradskim centrima. Oni su
radili prvenstveno za potrebe potrošača u gradovima, trgovaca i feudalaca, koji su imali dovoljno
mogućnosti da ih kupuju. Proizvodi domaćeg zlatarstva bili su veoma traženi i izvan Bosne, što govori o
ljepoti i kvalitetu njihove izrade7.
4
N. Filipović, Osvrt na položaj bosanskog seljaštva, 68; H. OmiHnosuh, Tloined na
OCMOHCKU (fieydaAU3aM, 138; A. Handžić, Zvornik, 167—169; A. Handžić, Rudnici u Bosni,
12, 15, 18; A. S. Aličić, Poimenični popis, 4, 162, 163, 165, 174, 192, 193.
5
J\. KoBaneBiih-KoJHh, rpadcna uacejba cpednosjeKoene SocaucKe dpjicate, 208—216.
Upor. i nap. 4.
8
Pojaseva je bilo velikih i malih, muških i ženskih, ponekad je podrobno opisan njihov izgled. Uglavnom su izrađeni od
srebra, pozlaćeni, pa čak i od zlata. Njihova težina, odnosno veliki sadržaj srebra upravo je jedna od njihovih specifičnih odlika
koja ih karakteriše kao bosanske. — V. Han, La culture materielle des Balkans, 163; JJ. KoeaHeBHh-KojHh, FpadcKa uacejba.
cpednoejeKoene docaucm dpztcaee, 308.
7
JX. KoBaMesiiJi-Kojiih, FpadcKa uace/ba cpedtboejeKoeue docancKe dpifcaee, 309 — 312; V. Han, La culture
materielle des Balkans, 163, 164; Bojana Radojković, Zapadni uticaji na primenjenu umetnost Bosne u XIV i XV veku, Izdanja
Muzeja grada Zenice, III, Zenica 1973, 208; M. Šunjić, Nekoliko podataka o srednjovjekovnim bosanskim izrađevinama, 346.

166
Razvoj gradskih naselja je nesumnjivo povoljno uticao na umnožavanje raznih zanatskih grana i dalje
unapređenje zanatstva. U gradovima su zanatlije najbolje mogli da prodaju svoje proizvode i da dolaze
najlakše do sirovina.
Ne smije se izgubiti iz vida da je i prisustvo stranih, u prvom redu dubrovačkih, zanatlija na
bosanskim rudnicima i trgovima imalo vidnog uticaja na razvoj domaćeg zanatstva. Strani majstori
donose sa sobom svoj savršeniji alat i svoje metode rada. Oni imaju i svoj poseban način obrade
predmeta.
Vjerovatno da su domaći ljudi izučavali zanat kod stranih, najčešće dubrovačkih majstora,
nastanjenih u Bosni. Sigurno je, međutim, da su u podizanju novih naraštaja veliku ulogu odigrali
susjedni primorski gradovi. Dubrovnik i srednjodalmatinski gradovi, centri sa jakim zanatskim
tradicijama, privlačili su mlade ljude, željne znanja i zarade.
Od sedamdesetih godina XIV vijeka, u dubrovačkom notarijatu i kancelariji počinju se javljati
ugovori o odlasku dječaka iz pojedinih gradova srednjovjekovne Bosne na rad kod dubrovačkih majstora.
Pri tome se donose i utanačuju sve potrebne pojedinosti i uslovi pod kojima se ti dječaci primaju na zanat
i određuju obaveze majstora. Prema običajima onoga vremena, majstor je bio dužan da šegrtu da stan,
hranu, odjeću i na kraju da mu pokloni odgovarajući alat.
U XIV vijeku ovi mladići dolaze na zanat u Dubrovnik u podjednakom broju iz krajeva današnje
Hercegovine i krajeva uže Bosne. Tek od dvadesetih godina XV vijeka ovaj odnos se mijenja, tako da se
znatno povećava priliv mladića iz neposrednog dubrovačkog zaleđa i krajeva današnje Hercegovine.
Jedan od razloga za ovo je što su mladići iz uže Bosne i Srebrenice imali prilike da uče zanat kod
Dubrovčana, naseljenih na pojedinim rudnicima i trgovima, kao i kod domaćih zanatlija.
Mladići iz zapadne Bosne, poglavito iz Jajca, više su orijentisani na sreanjo-dalmatinske gradove, te
ih nalazimo u Splitu, Zadru, Šibeniku i Korčuli, na izučavanju zanata kod majstora raznih struka,
naročito zlatara, drvodjelja, kamenara, slikara i drugih.
Rijetko se može pratiti dalji životni put ovih mladića. Po završenom šegrio-vanju, neki od njih ostaju
u mjestu svog naukovanja i pojedinci vremenom postaju, čak i vrlo poznati majstori. Svakako, bilo je i
onih koji se vraćaju da žive i rade u Bosni. Ma koliko da je njihov broj bio mali, oni su doprinosili
unapređenju zanatstva u svome kraju8.

Dakle, zanatstvo u gradskim naseljima srednjovjekovne Bosne obuhvata rad domaćih zanatlija i
stranaca, u prvom redu Dubrovčana, raznih struka. To su: kovači, ključari, mačari, štitari, lukari, tulari,
oklopari, puškari, majstori za samo-strele, topolivci, livci zvona, zlatari, kovničari, pasari, zidari,
kamenari, klesari, drvodjelje, brodograditelji, rezbari, slikari, grnčari, pečatoresci, podstrigači sukna,
tkači, krojači, klobučari, kožuhari, štavljači koža, sedlari, obućari, papučari, mesari, pekari, svjećari,
brijači. Prema tome, u oblasti zanatske proizvodnje izvršena
 8
P. CaiviapijHk, IJodMjiadaK dy5poeauKux uipioeana u sauautjiuja y XV u XVI eeicy, 36opHiiK CTyaeHTCKHX
crp^^ni« pa^oisa, Eeorpa« 1948, 72; G. Fisković, Dalmatinski majstori 159 et passim; B. Hrabak, Momci iz Hercegovine i
Bosne u dubrovačkom zanatstvu, trgovini i pomorstvu u XIV, XV i XVI stoleću, Prilozi Instituta za istoriju, IX/I, Sarajevo 1973,
23—62. Za ostalu literaturu upor. JJ. KoBa«BHh-Kojiih, I'padcna uacetha cpedmoejeKosne Socancne bpotcase, 217—219.

167
je specijalizacija po pojedinim zanatskim granama, te razlikujemo oko trideset i šest vrsta raznih zanata.
Zastupljene su razne struke, prehrambena, kožarska, građevinska, tekstilna, obrada metala i još neke
druge9. Međutim, ovim nisu obuhvaćene djelatnosti vezane za rudarsku proizvodnju.
Nije moguće odrediti da li su ovi zanati bili zastupljeni podjednako u svim gradovima, iako bar za
većinu od njih ima osnova za ovakvu pretpostavku. Nesumnjivo da je u tome važnu odluku odigrao
stepen privrednog razvoja svakog pojedinog naselja.
Kovači su bili isključivo domaći ljudi, a to, s malim izuzetkom, važi za rezbare, mačare, lukare,
pekare, mesare, kožuhare, papučare i tulare. Drugim brojnim zanatima bave se podjednako Dubrovčani i
domaći ljudi, mada se ne može utvrditi u kojoj su srazmjeri zastupljeni jedni i drugi. Naime, o
dubrovačkim zanatlijama sačuvano je više podataka nego o domaćim, što ne znači da je njih bilo stvarno
više. Nije poznato da li su zanatlije u bosanskim gradskim naseljima bili povezani esnafskom
organizacijom. Jedino se može pretpostaviti da su imali šegrte i tako pripremali nove naraštaje zanatlija.

Od zanatskih radionica, pisani izvori pominju jedino klanicu u Srebrenici 10. Po svemu izgleda da su
mnogobrojne bile kovačnice. Prema nalazima temelja nekih zanatskih radionica na Bobovcu i Borcu,
uglavnom kovačnica, vidi se da su ove radionice, obično kameno drvene konstrukcije, bile prilično
malene i često jednim dijelom ukopane u zemlju. Na Bobovcu je otkriveno i kovačko ognjište, od
nabijene ilovače, ograđeno kamenim okvirom11.
U vezi sa zanatskom proizvodnjom potrebno je spomenuti pokušaje da se osnuje i unaprijedi
proizvodnja tkanina. Tako pri kraju vladavine Tvrtko I okuplja dubrovačke podstrigače sukna. Izgleda da
se samo rasa, grubo domaće sukno, obrađivanjem i striženjem od strane izučenih dubrovačkih zanatlija,
dotjerivala i profinjavala. Isti postupak primjenjivan je u Dubrovniku sve dok se nije uvela nova tehnika
proizvodnje tkanina. Ova tkačka radinost nije imala veće razmjere i bila je namijenjena potrebama dvora
i njegove okoline. Održala se samo nekoliko godina poslije Tvrtkove smrti, za vladavine kralja Dabiše.
Docnije, u bosanskim gradskim naseljima, u prvoj polovini XV vijeka, bilo je više dubrovačkih
podstrigača sukna, u Srebrenici, čak, dvadeset i jedan. Njihovo okupljanje u tako velikom broju i na
jednom mjestu vjerovatno nije bilo slučajno12.
Posebno je zanimljiv pokušaj hercega Stjepana. On je u Novom podigao radionicu čohe, koja je u
martu 1449. godine počela sa radom. Raznim povlasticama herceg je nastojao da privuče što više radnika
i raznih majstora tkača. Imao je velike teškoće oko nabavke vune i pribora za bojenje jer su ga
Dubrovčani i Mlečani, pogođeni konkurencijom, na razne načine u tome onemogućavali. Čak su
9
JX. KOBa^esiih-Kojiiii, rpadcua načela cpednoseKoene Socaucue dpotca.ee> 220 — 222.
Upor. i nap. 5.
10
N. Beldiceanu, Les actes des premiers sultans, II, 212.
11
P. Anđelić, Bobovac i Kraljeva Sutjeska, 63, 64.
12
JJ. KoEaqcEHh, IIpu.>wi upoyuasawy saHaiuciuea, 284— 286; D. Kovačević-Kojić,
Dubrovčani zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici, 33—36.

168
novske tkanine, prema odlukama vlade, bile bojkotovane u Dubrovniku. I pored svih smetnji, herceg nije
napuštao započeti posao. Tkaonica je i nadalje radila, te o njenoj proizvodnji ima podataka čak i 1465.
godine. Po kvalitetu novske tkanine su bile slabije od dubrovačkih, a naročito su zaostajale u pogledu
bojenja1*.
 13
C. "RHPKOBHH, Xepuei CiuetfaH, 122, 127-128; I. Voje, Sukno iz Hercegnovega, Zgo-dovinski časopis, XIX—XX,
1965—1966,Ljubljana, 181—185; JI. KoBaieBHfc-Ko jah, rpad-CKO Hacejba cpednoeeKoane SocancKe dpotcaee, 124.

169
VI. USPON I ŠIRENJE GRADSKIH NASELJA

Prvih godina XV vijeka Bosna je izgubila Srebrenicu, najaktivniji rudnik srednjeg Podrinja i cijele
bosanske države. Pojačano uplitanje Ugarske u unutrašnje bosanske prilike dovelo je do toga da je
ugarski kralj Sigismund 1413. godine poklonio Srebrenicu despotu Stefanu Lazareviću. Pokušaji
bosanskih kraljeva da ratovima i čestim upadima ponovo dođu u posjed ovoga važnog rudnika nisu imali
trajnijeg uspjeha. Srebrenica ostaje uglavnom u sastavu srpske države sve do pada pod Turke.
Sva ova zbivanja u vezi sa političkim promjenama nisu omela dalji uspon Srebrenice. Proizvodnja je
u stalnom porastu, te uporedo s tim raste i vrijednost ovog rudnika. To se najočiglednije može pratiti po
velikom povećanju iznosa za zakup srebreničke carine. Ukupna svota, za koju je despot Stefan Lazarević
1417. godine prodao srebreničku carinu dvojici Dubrovčana, iznosila je sedam i po puta više nego što je
Tvrtko I dobijao posljednje dvije godine svoje vlade za Srebrenicu i Ponor.
Pored rudarstva u Srebrenici se vrlo intenzivno razvija i trgovina. Domaći ljudi iz Srebrenice ne
zadužuju se kao ranije u Dubrovniku jer posluju na licu mjesta sa Dubrovčanima koji su tu nastanjeni.
Privučeni izgledima na velike poslove, Dubrovčani se svakim danom sve više okupljaju u Srebrenici.
Mrežom kreditnih poslova obuhvatili su ne samo lokalno već i stanovništvo obližnjih naselja i sela, te su
tako od Srebrenice napravili centar kreditne trgovine. Bavili su se trgovinom srebra, njegovom
kupovinom i izvozom, zatim prodajom tkanina i ostalih sirovina koje su uvozili. U Srebrenici su pustili
duboke korijene. Podizali su kuće, kupovali rudarska okna, mlinove i ostale nekretnine. Pojedini među
njima izdvajaju se uspjehom svojih poslova i, uporedo s tim, značajem uloge koju su imali, ne samo u
Srebrenici već i u životu tadašnje srpske i bosanske države.
Od ostalih stranaca najbrojniji su bili Barani, zatim Kotorani, Korčulani i Ulcinjani. Bilo je takođe
trgovaca iz pojedinih talijanskih gradova, zatim poneki Albanac, Grk i Turčin. Vidan je takode priliv
trgovaca iz raznih, čak udaljenih mjesta bosanske i srpske države. Ovakva živa trgovačka djelatnost
ostavila je traga i u toponomastici grada, te se put koji je vodio na trg naziva ,,via de mercado" 1.
1
Prošlost Srebrenice u prvoj polovini XV vijeka, kao i u ranijem periodu, svestrano je obrađena monografijom M. J]|
HHHka, 3a uciuopujy pydapcuiea. I, 47—100; JJ. KoBaMeBHh--Kojuh, rpadcKa nače/ta cpedibosjeKosne 6ocaucKe dpzicaee, 56—
57, 232—234, 268.

171
Zanatstvo je takođe bilo razvijena privredna grana srednjovjekovne Srebrenice. Njegovom
unapređenju mnogo je doprinijelo prisustvo dubrovačkih zanatlija 2. Izgleda da je Srebrenica već od prvih
decenija XV vijeka imala i svoj gradski statut, kao i svi razvijeniji gradovi onog vremena 3.
Veliki značaj Srebrenice ogleda se i u privrednom aktiviranju čitave ove oblasti. U njenoj
neposrednoj okolini formirao se čitav niz manje ili više važnih ekonomskih centara. To je rudnik Sasi,
danas selo Sase, u blizini Gradine, antičke Domavije, zatim Pećište, čije ime takođe ukazuje na rudarsku
aktivnost. Sa privrednim procvatom srednjeg Podrinja i porastom trgovinskog prometa došlo je
početkom XV vijeka do formiranja novih karavanskih stanica, kao što su Ljupskovo, Likodra, a karavani
su svraćali i u podgrađe Perina na Drinjači.
Od svih novonastalih ekonomskih centara, po svome značaju prednjači podgrađe Zvornika, važnog
utvrđenog grada na Drini, koje je dobilo ime po zvoniku lokalnog franjevačkog samostana. Prve tri
decenije XV vijeka, tu je dubrovačka naseobina bila najjača na području srednjovjekovne Bosne.
Prvenstveno je Srebrenica i blizina njenih rudnika povoljno uticala na okupljanje i trgovinu Dubrovčana.
Većina njih je održavala redovno poslovne veze sa Srebrenicom.
Povoljan položaj Zvornika na raskrsnici važnih puteva u pravcu Srbije, Mađarske i Bosne doprinio
je takođe njegovom usponu. Dubrovčani iz Zvornika odlaze u Visoko, Krupanj, Beograd, Rudnik,
Prištinu, a pored srpskih i bosanskih mjesta povezani su sa Ilokom i dalje sa Mađarskom. Zvornik je, u
stvari, postao polazna tačka za trgovinu, koja je bila dio razmjene širih okvira u pravcu sjevera, istoka,
zapada i juga. Na tim osnovama, u vremenu između 1410. i 1430. godine, razvija se u veoma važno
trgovačko uporište srednjeg Podrinja. U Glavičici, nedaleko od Zvornika, a pod njegovim uticajem,
obrazovala se takođe manja dubrovačka naseobina4.
Pored priznate i ustaljene carine na rudniku Olovo nije bilo veće trgovačke aktivnosti 5. Ipak,
početkom XV vijeka Olovo dobija i svoju tvrđavu, što je bio slučaj samo sa važnijim i razvijenijim
naseljima, kod kojih su se utvrđenja podizala naknadno radi njihove odbrane.
Prvih decenija XV stoljeća, upravo na osnovu trgovine olovom, Prača se razvila u jedan od najvećih
trgova bosanske države. U stvari, najkrupniji domaći trgovci olovom onog vremena, Brailo Tezalović,
Bogdan Muržić i Brajko Hvaonić, bili su iz Prače.
Tokom prve tri decenije XV vijeka Visoko doživljava nagli i snažan privredni uspon. Već na pragu
novog stoljeća aktivnost domaćih ljudi je u daljem porastu. Neki od njih postaju, čak, i dubrovački
građani. Takav je slučaj i sa Milasom Ra-domirićem, iz čijeg se testamenta vidi da je raspolagao sa
kapitalom u iznosu od 1183 dukata i 4 groša.
2
D. Kovačević, Dubrovčani zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici, 27—41.
3
JX- KoBaMeBiih-Kojnh, Fpadcua nacejba cpednoejeKoeue čocaucKe dpiicaee, 149—249.
4
D. Kovačević-Kojić, Zvornik, 20—33. Monografiju o Zvorniku s posebnim osvrtom
na istoriju njegove arhitekture napisao je "B. Ma3aJiHh, 3SOHUK {3«opuuK), ciuapu ipad ua tfpuuu
(upujioi docaucKoj apxuiueKiuypu cpedmei euje/aj u iuypCKoi uepuoda), F3M, HC X, CapajeBO
1955, 73—116.
5
U Olovu nije došlo do formiranja dubrovačke naseobine, a ni lokalni domaći elemenat
nije bio trgovački aktivan.

172
U vremenu od 1412. do 1430. godine u Visokom se razvila snažna naseobina Dubrovčana. Oni se tu okupljaju
zbog svojih poslovnih veza sa obližnjim rudnicima u Olovu i srednjobosanskom rudarskom bazenu, gdje se otvaraju
nova rudišta, kao ona u Dusini (1413) i naročito u Deževici (1403). Tako je Podvisoki postalo poznat i razvijen trg,
na kome se nabavljalo srebro i njime trgovalo. Čak i Dubrovčani koji sklapaju društva u cilju zajedničke trgovine
srebrom navode da odlaze u Bosnu, to jest u Visoko, te time ukazuju na značaj i ulogu ovog mjesta u razmjeni
plemenitih metala.
Visoko postaje ne samo središte trgovine ovog kraja već i jak potrošački centar, sa kupcima zainteresovanim,
čak, i za luksuznu robu, posebno tkanine. To potvrđuje i postepeno formiranje lokalne čaršije, sa radnjama i
posebnim kućama dubrovačkih trgovačkih kompanija. Zbog toga ne iznenađuje što se Visoko u izvorima veoma
rano označava kao varoš jer je i imalo sve odlike gradskog naselja. Dok je u XIV vijeku bilo povremeno boravište
bosanskih vladara, Visoko sada prerasta i u političko sjedište bosanske države, u kome je rado stolovao bosanski
kralj Ostoja i docnije Tvrtko II6.
Tako je, prvih decenija XV stoljeća, pored daljeg unapređenja rudarskih naselja, u prvom redu Srebrenice,
došlo do naglog uspona Visokog i Zvornika, koji su se razvili zahvaljujući blizini rudnika.

Tridesetih godina XV vijeka, na čitavom ovom prostoru, dešavaju se krupne promjene koje predstavljaju novu
etapu u razvoju gradskih naselja srednjovjekovne Bosne. Tako je Fojnica izbila na prvo mjesto u bosanskom
privrednom životu. Ona se razvila u najjači rudarski i trgovački centar ne samo središnje Bosne već i čitave
bosanske države, sa snažnom naseobinom Dubrovčana koja je, čak, bila jača i ustaljenija od onih u Visokom i
Zvorniku. Prisustvo velikog broja Dubrovčana svjedoči podjednako o živom prometu i o intenzivnoj eksploataciji
rude. Trgovina srebrom bilo je upravo ono što ih je u tolikom broju privlačilo na ovaj rudnik.
Izgleda da je u Fojnici radila i kovnica novca, koja se obično nalazila u važnijim i razvijenijim rudarskim
centrima. Tu se isto, kao i u Visokom ustalila trgovačka četvrt i otvorene su mnoge radnje za maloprodaju razne
robe.
U blizini Fojnice, rudnik Kreševo, takođe u ovo vrijeme, naglo napreduje. Iako je dubrovačka naseobina u
Kreševu slaba i nerazvijena, njeno postojanje, ipak, ukazuje na intenzivniju eksploataciju još jednog rudnika srebra
u vremenu poslije 1430. godine. Prema popisu iz 1468/9. Fojnica je naselje sa najvećim brojem registrovanih
domaćinstava, a zatim dolazi Kreševo'.
Od tridesetih godina XV vijeka osjeća se nov polet i u privrednom životu Srebrenice, koji, u stvari, označava
vrhunac njenog razvoja. U to vrijeme priliv dubrovačkih trgovaca stalno raste i njihov broj penje se godišnje i na
nekoliko stotina. Dubrovačka naseobina u Srebrenici postala je jedna od najjačih na Balkanu.
Dubrovčani su sve više pomjerali svoju aktivnost u rudarske centre, i to prvenstveno na rudnike srebra. To je
istovremeno dovelo do propadanja Visokog i Zvor-
6
fl. KoBa*ieBHh-KoJHh, rpadcna uace/ba cpedHjoejeKoene BocancKe dpMcaee, 63—71.
Upor. Visoko i okolina kroz historiju, I (P. Anđelić), 101—309.
7
Isto, 71—73. U defteru iz 1468/9. u Fojnici je zavedeno 329, a u Kreševu 299 domova
poreskih obveznika. — A. Handžić, Rudnici u Bosni, 12—15.
 173
nika i do porasta značaja Fojnice i Srebrenice. Olovo je i dalje bilo predmet trgovine Dubrovčana, ali
interesovanje za ovu rudu nije raslo u istom omjeru kao za srebro. Time se može objasniti što pored
rudnika Olovo i Prača, jedan od najnaprednijih bosanskih trgova, od tridesetih godina XV vijeka počinje
nepovratno da propada.
Prema tome, tridesete godine XV vijeka predstavljaju značajnu prekretnicu u razvoju gradskih
naselja, koja je u neposrednoj vezi sa novim porastom proizvodnje srebra upravo u to doba na šta je već
ranije ukazano.
Time se objašnjavaju već uočene promjene i pomjeranja u privrednom razvoju pojedinih gradskih
naselja, od kojih neka naglo opadaju, dok se druga istovremeno snažno razvijaju8.

Na prostoru koji obuhvata uglavnom srednju Bosnu, izvan rudarskih naselja, bilo je samo malih
lokalnih trgova. U nekim od njih, već na osnovu dubrovačkih podataka, može se naslutiti da je bilo
trgovačke aktivnosti, što rani turski defteri iz 1455. i 1468. godine sa sigurnošću potvrđuju. To su trg
Tornik u župi Vrhbosni, na prostoru današnjeg Sarajeva, Četvrtkovište, vjerovatno današnji Kladanj i
Četvrtkovište u Usori, današnja Bijeljina9.
Tako se postepeno nazire jedan malo poznati proces formiranja trgova, izras-lih iz lokalnih sajmova.
Čak i pomenuti Tornik, najveće naselje koje su Turci zatekli kada su došli u ove krajeve, nije ništa drugo
nego jedan seoski trg, čije ime čak ni Dubrovčanima nije bilo poznato. To su sve, u stvari, bili mali seoski
trgovi bez uticaja na velike ekonomske procese koji su se odigravali u Bosni onoga vremena. Njihov
značaj je u tome što ukazuju na razvijenost agrarne proizvodnje i potrebu da se na određenom mjestu vrši
razmjena viškova agrarnih i stočarskih proizvoda.
Svakako da su se ovi trgovi formirali tek u godinama koje su prethodile propasti bosanske države.
Vjerovatno je isti slučaj i sa onim trgovima o kojima saznajemo iz ponekog dubrovačkog podatka ili iz
turskih deftera i toponomastičke građe. To su Blažuj, Zenica, Sutjeska, Kozograd kod Fojnice, Vranduk,
(često boravište bosanskih vladara), Borovica, rudnik srebra kod Vareša, podgrađe Prozora u župi Rami,
Donje Soli (Tuzla), Trnovo. Isključivo toponomastička građa upućuje na lokalitet Trgovište u
Pareživićima (u području Kiseljaka i Podastinja). Nešto dalje, u bližoj okolini Visokog, nailazi se na
lokalitet Panađurište.
Tako je srednja Bosna u prvoj polovini XV vijeka prošarana mnoštvom malih trgova koji, uz gradska
naselja, nastala na osnovama rudarstva, ukazuju na privredni prosperitet ove oblasti10.

8
D. Kovačević, Dans la Serbie et la Bosnie medievales, 250—258. D. Kovačević-Kojić,
Uloga rudarstva u privrednom razvoju gradskh naselja, 262; fl. KoĐaieBnh-KoJHh, Fpad-
CKa nacejba cpednosjeKosue 6ocaucKe dpatcaee, 73—77.
9
JJecaroca KoBa^eBHh-Kojnh, O cpednoejeKomOM uipiy na Mjecuiy danauinei Capajeea,
36OPHHK <I>njio30<}>cKor (J)aKyjiTeTa, X-l, Eeorpaa 1970, 353—362; A. Handžić, Postanak
i razvitak Bijeljine u XVI vijeku, Prilozi za orijentalnu filologiju, XII—XIII, Sarajevo 1965,
47—52. O začecima tržne razmjene u većim selima upor. N. Filipović, Osvrt na pitanje islami
zacije, 406.
10
JJ,. KoBa^eBHh-KoJHh, rpadaca uacejba cpedtboejeKoene čocaucne dpotcaee, 11—86.

174
Početkom XV stoljeća dolazi do daljeg uspona starih trgova u gornjem Po-drinju, poznatih još iz XIV
vijeka.
Foča je tako postepeno postala središte vrlo žive aktivnosti, u prvom redu domaćih, a zatim
dubrovačkih trgovaca. Tu se vremenom postepeno formira veoma dobro snabdjeveno tržište, poznato
naročito po vosku, a zatim i po kožama i po ostalim stočarskim proizvodima. Znatne količine tkanina koje
pristižu u Foču svjedoče o privrednoj razvijenosti ovoga naselja i o potrebama i kupovnoj moći njenog
stanovništva.
Od karavanske stanice Foča se u XIV vijeku razvila u trg, a u XV vijeku u najveće trgovačko središte
istočne Bosne. Ističe se još'za vrijeme Sandalja Hranića, a u doba hercega Stjepana dostiže puni uspon.
Goražde na Drini se razvilo u poznat trg solju, na kome se ustalila prodaja i kupovina soli i formirale
lokalne cijene za ovaj artikl. Kada su Turci došli, Goražde a naročito Foča bili su napredna naselja sa po
četiri mahale11.
 Između Foče i Goražda nalazi se trg Ustikolina, poznat još iz 1394. godine, čiji razvoj nije dugo
trajao. Već od druge decenije XV vijeka sve je manje podataka o aktivnosti i domaćih ljudi i Dubrovčana.
Vjerovatno da Ustikolina nije mogla izdržati konkurenciju obližnjih, veoma naprednih, trgova Goražda i
Foče. Ona je dugo vremena predstavljala usamljeno uporište porodice Pavlovića, na posjedu Kosaca, ali
je, izgleda, poslije smrti Radoslava Pavlovića pripala Kosačama.
Cernica iznad Gacka, po načinu postanka i razvoja, ne odvaja se mnogo od trgova poniklih na
Dubrovačkom drumu u oblasti Podrinja. Cernica je bila trg sa koga su se izvozile razne vrste koža i još
češće vosak.
Četrdesetih godina XV vijeka formiralo se Tjentište na Sutjesci kao još jedna karavanska stanica, a
ime je dobilo po šatorima pod kojima se noćivalo. U Tjen-tištu se pominje kuća hercega Stjepana i jedan
konak12.
U slivu Drine i njenih pritoka, izuzimajući Lim, na prostoru ispod Višegrada pa sve do Čemernog,
vremenom je nastao veći broj feudalnih gradova koji su pripadali porodici Pavlovića ili Kosaca. Borac
kod Rogatice bio je štono mjesto porodice Pavlovića 13. Po svome opsegu i čitavom arhitektonskom
sklopu, jedan je od najvećih gradova srednjovjekovne Bosne. U blizini Borca nalazila se Rogatica, za
koju se tek iz najranijih turskih izvora saznaje da je bila trg 14. Grad Novi kod Prače kasnije je nazvan još i
Pavlovac, jer ga je po predanju podigao Pavle Radenović15.
11
A. Bejtić, Povijest i umjetnost Foče na Drini, Naše starine, 3, Sarajevo 1956, 23—24;
JU. KoBa^ieBHh-KoJHhj Fpadcna Hacejba cpednoseuome docancKe dpOKaee, 86 —90; A.S. Aličić,
Poimenični popis, 171—175, 191—193.
12
JX- KoBaneBHh-KoJHfe, FpadcKa načela cpediboejeKoeHe GocancKe bpMcaee, 91—94.
13
U istorijskoj literaturi Borac je dugo vremena bio pogrešno identifikovan sa Birčem
(Vlasenica), a i sa današnjim hercegovačkim Borcem na donjoj Neretvi, sve dok ga Skarić nije
ubicirao kod današnje Rogatice. Ispravnost njegovog gledišta potvrđuje i jedan dubrovački podatak
koji pominje Rogaticu ,.in Bosna supra Borac". — B. CKapah, Myiia u ipad Eopau y EOCHU,
IIpnji03H 3a KH>HH<eBH0CT, je3HK H dioJiKJiop, II, Eeorpa« 1922, 184—188; M. flHHHh, fly6po-
eanua cpednoseKosna KapaeaHcua fupumma, 127; M. flHHHh, 3eM/be xepuela, 240.
^ Đ. Mazalić, Borač-bosanski dvor srednjeg vieka, GZM, LIII, Sarajevo 1941, 31—94; P. Anđelić, Izvještaj oprobnom
iskopavanju na srednjovjekovnom gradu Borcu, GZM, ns XVII, Sarajevo 1962, 159—164. Rogatica, Sarajevo 1966 (A. Bejtić,
Srednji vijek), 34—37. — JI. oJHh, rpadcna načeta cpednoejeKome čocaHoce dpMcaee, 94—99.
16
I. Bojanovski, Pavlovac na Prali, Naše starine, 13, 1972, 71—77.

175
Na području Pavlovića nalazili su se i gradovi Višegrad na Drini i Dobrun na Rzavu, podignut još u
vrijeme kada je pripadao srpskoj državi. Iznad ušća Lima, na lijevoj obali Drine, grad Brodar bio je
takođe u posjedu porodice Pavlovića16.
Na desnoj obali Drine, ispod Goražda, u župi Pribud, nalazio se Samobor, poznato Sandaljevo
utvrđenje i docnije jedan od glavnih gradova hercegovog Po-drinja. Po dolasku Turaka, u nahiji Samobor
ili Pribud, pominje se „pazar Čajniće", koji nema svoje korjene u daljoj prošlosti. Posjedu Kosaca
pripadao je grad Novi, nedaleko od Goražda, Jeleč u župi Govzi, a na Čehotini, desnoj pritoci Drine,
dizao se Kukanj, nedaleko od Pljevalja. Jugoistočno od Pljevalja, na putu za Po-limlje, ležao je hercegov
grad Koznik17.
Soko, na sastavu Pive i Tare, smatran je glavnim gradom hercega Stjepana Vukčića. Sačuvana crkva,
kao i najnovija arheološka iskopavanja, potvrđuju da je po srijedi jedno vrlo razvijeno podgrađe. U
blizini Tjentišta leži utvrđeni grad Tođevac, a na glavnom putu, koji je iz Dubrovnika preko planine
Čemerna vodio u oblast Drine, grad Vratar na Sutjesci 18.
Ispod ovih gradova postepeno su nastajala podgrađa, i to uglavnom od dvadesetih godina XV vijeka.
Vremenom se ona i terminološki razlikuju od grada--tvrđave. Lokalni, domaći nazivi prodiru sve više i u
latinske dubrovačke izvore (Podobrun, Podvišegrad, Podborač, Podjeleč, Podsoko, Podvratar). Sva ova
podgrađa nisu imala isti privredni značaj i nisu bila podjednako razvijena. Većina njih ostaje na nivou
sela, a po načinu privređivanja počinju se približavati gradskim naseljima. Izuzetak predstavljaju
Podborač i Podvišegrad, i to stoga što su postali veoma važne karavanske stanice na putu u srednje
Podrinje i srpsku državu19.

Pojava privredno aktivnih podgrađa, kao i uspon starih trgova, poznatih još iz XIV vijeka (Foča,
Goražde, Cernica), rezultat je daljeg privrednog razvoja ove oblasti. U prvoj polovini XV vijeka došlo je
do unapređenja stočarstva i pčelarstva, što se može vidjeti i po intenzivnoj trgovini kožama i voskom. Na
privredni procvat čitave ove oblasti tokom prve polovine XV vijeka naročito povoljno je uticao porast
prometa na relaciji Dubrovnik — srpska država. Zbog toga je razvoj ekonomskih centara, bilo da su to
otvoreni trgovi ili podgrađa, zavisio uglavnom od njihovog položaja na glavnom drumu i česte posjete
karavana i trgovaca.
pph, Apxeojtotum upuM3u (I MapKOBa Kyjia y BumerpaHv), T3M, III, 1891. 283—284; A.
Pecyji6eroBHh-,He<j)Te,napeBHh> Fpad Buiueipad u oKo/iuua, Capa-jeBO 1934, 1—78; Đ. Mazali ć, Starine u Dobrunu, GZM, LIII, 1941,
112; O freskama u dob-runskoj crkvi: 3. KaJMaKOBHh, 3udm CAUKapciueo y EOCHU U XepifeioeuHu, CapajeBO 1971, 102; JX- KoBaieBHh-
KoJHh, Fpačcm naceiba cpednoejeKoeue 6ocaHCKe bpOKaee, 99—101; O Brodaru upor. A. Bejtić, Rudo i rudski kraj kroz vijekove, Sarajevo
1971, 186.
17
M. flHHHh, 3eMjbe xepueia, 162, 172—176, 217. 228; C. "RupKOBiih, Xeptfei CutefiaH
21, 145, 257, 259, 262; Đ. Mazalić, Hercegova crkva kod Goražda i okolne starine, GZM, LIII,
Sarajevo 1940, 29—42. U popisu iz 1477. u Čajniču je zavedeno 194 domova, 10 neoženjenih i
6 muslimana. — A. S. Aličić, Poimenični popis, 3—5. Upor. i A. Handžić, Najraniji turski
izvori, 160.
18
M. KoBaiieBHh, LfpKea uod cpedHtosjeKOSHUM ipadoju COKOAOM, Grapimap CAHY,
XVIII, Beorpa« 1968, 221—224; 3. KaJMaKOBHh, 3udno cjiuKapcuieo y EOCHU U XepuetO8UHU,
55—58; M. JJHHHK, 3eMA>e xepifeia, 169—170; C. TiHpKOBHh, Xeptfei CiUe$aH, 144; JI. KoBa-
veBuh-KoJHh, Fpadaca naceiba cpednosjeKOsne 6ocaHcne čpMcaee, 104—105.
18
JI,- KoBaieBHh-KoJHh, FpadcKa nače.ta cpednosjeKoene čocaucKe dpoKage, 106—107. Višegrad se snažnije razvija tek pred
dolazak Turaka. U defteru iz 1468/9. godine u Višegradu je zavedeno 158 domova i 30 neoženjenih. — A. Handžić, Najraniji turski izvori, 160.

176
Sva su ova mjesta prvenstveno centri trgovine sa ustaljenim carinama. Domaći trgovci su biJi
najaktivniji u Foči i tu ih je bilo najviše (82), zatim u Goraždu, Više-gradu, Cernici, Tjentištu, Borcu i
Ustikolini.
Sasvim rijekto i sa manjim iznosima zadužuju se stanovnici Podobruna, Pod-sokola, Podjeleča,
Samobora i Podvratara. Dubrovačka naseobina postojala je samo u Foči, dok se pojedinci mogu naći još
u Borcu, Goraždu i Višegradu. U njima je razvijeno i zanatstvo. Pored dubrovačkih zlatara i podstrigača
sukna, susreću se i domaće zanatlije, kao kovači, zlatari, tulari i krojači.
Neka od ovih mjesta, u prvom redu Foča, zatim Goražde, Cernica, nemaju samo lokalni karakter. To
su trgovi koji su uključeni u živu trgovinsku razmjenu širih okvira. Od podgrađa, svojim razvojem ističu
se Podborač i Podvišegrad. Veliki broj trgova i podgrađa, malih i velikih, označavaju dalji snažan proces
urbanizacije u oblasti gornjeg Podrinja20.

Istočno od sliva Drine, u posjedu Sandalja Hranića, a zatim Stjepana Vukčića, nalazio se stari još od
XIV vijeka dobro poznati trg Prijepolje. Mnogobrojni ugovori
0 prevozu robe, naročito iz prve tri decenije XV vijeka, pokazuju da je Prijepolje
zadržalo karakter karavanske stanice. Domaći ljudi pokazuju izvjesno interesovanje
za trgovinu. Iako su Dubrovčani u Prijepolju imali i svoje dućane, ipak se na ovom
trgu nisu duže, ni u većem broju zadržavali21. Pored Prijepolja, čitavo Polimlje
bilo je pokriveno mrežom manjih ili većih karavanskih stanica, što je nesumnjivo
doprinijelo trgovačkom oživljavanju ovog područja. Dubrovački karavani su se,
takođe, vrlo rado zaustavljali u manastirima u Polimlju, Mileševu kod Prijepolja,
Svetom Petru kod današnjeg Bijelog Polja, Banji, Svetom Nikoli kod Priboja i
crkvi Grlici, negdje u Polimlju.
Poslije tridesetih godina XV vijeka, mjesta u Polimlju se rjeđe javljaju. To važi i za trg Prijepolje,
koji od tridesetih godina pokazuje određene znake opadanja 22. Nije isključeno da je tome doprinijelo
uzdizanje Pljevalja na Čehotini, pod kojim se imenom od 1430. godine počinje javljati u izvorima stara
Breznica. Tridesetih
1 četrdesetih godina XV vijeka domaći ljudi iz Pljevalja vezuju se poslovno za
Dubrovnik i uveliko trguju crvcem. Poslovni dodir Pljevalja nije se ograničio samo
na Dubrovnik, već se pedesetih godina XV vijeka proširio i na Herceg-Novi 23.

U poređenju sa oblašću gornjeg Podrinja, Humska zemlja, odnosno dobar dio današnje Hercegovine,
u srednjem vijeku slabo je urbanizovana. Doduše, dolinom Neretve vodio je važan put, koji je spajao
unutrašnjost Bosne sa morem, ali on, ipak, nije imao onaj značaj za međunarodni tranzit, kao što je to
slučaj sa gornjim Podrinjem. Tek početkom XV vijeka porastao je promet na ovoj relaciji, kao posljedica
privrednog uspona Visokog i intenzivnije eksploatacije srednjobosanskog rudar-
 20
JJ,. KoBaMeBHh-Kojiih, FpadcKa nace/ba cpednosjenoene čocaucKe dpotcaee, 108—109.
21
C. TiHpKOBHh, npujeuojbe, 221—222; B. Xpa6ak, IIOCJIOSHU A>ydu IIoAUM/ba, 238—
240. U popisu iz 1468/9. Prijepolje je zavedeno sa 140, a 1477. sa 155 domova. — A. Handžić,
Najraniji turski izvori, 160; A. S. Aličić, Poimenični popis, 162—164.
22
JX. KoBaneBHhi-KoJHh, FpadcKa uace/ba cpednasjeKoeue 6ocaucKe dpoicaae, 109—111.
23
U svojoj monografskoj studiji B. Hrabak se ponovo vraća na staro Jirečekovo miš
ljenje da su Pljevlja identična sa Breznicom, to jest da su Pljevlja novo ime za Breznicu. —
E. Xpa6aK» Flpouijiociu FlA>eea/ba, 2, 12, 13, 25.

177
skog bazena. Tako nije slučajno da se Konjic, u kome je još od kralja Tvrtka bila uspostavljena carina,
pominje češće u izvorima tek od prvih godina XV vijeka, naročito u vezi sa prevozom robe. Zbog živog
trgovačkog prometa, u Konjicu su bile podignute kraljeve kuće, u stvari, svratišta, u kojima su se
odmarali putnici i odlagala roba. Naselje Konjica prostire se s obje strane rijeke Neretve, a jedan njegov
dio obuhvatao je i Podbiograd, dobro poznato podgrađe srednjovjekovne tvrđave Biograda, na lijevoj
obali Neretve24.
U predjelu gornje Neretve, sve do ušća rijeke Rame, bilo je više utvrđenih gradova (Bokševac, Kom,
Črešnjevo, Vrabac), a jedino je podgrađe Vrapca imalo karakter življeg tranzitnog mjesta, sa carinom
koju su držali Sandaljevi službenici 25. Dalje niz Neretvu, i u njenoj neposrednoj blizni, situacije je bila
slična26. Čak ni današnji Mostai, iako na Neretvi smješten na vrlo pogodnom mjestu, uopšte se ne javlja
sve do pedesetih godina XV vijeka27. Pored važne uloge Blagaja, glavnog uporišta članova porodice
Hranića-Kosača, nije došlo do privrednog buđenja Podblagaja, njegovog podgrađa.
U oblasti između Neretve i Drine nema gotovo naselja koje bi se po strukturi privrede razlikovalo od
agrarne okoline, pa čak ni ona, poput Nevesinja, koja se u plodnim župama javljaju vrlo rano. Stanovnici
ovog područja počinju se baviti trgovinom znatno kasnije nego domaći ljudi iz drugih krajeva, tek u
šestoj deceniji XV stoljeća. To su pojedinci iz Ljubomira, Mičevca, Bileća, Klobuka, zatim Rudina,
Gacka, Gorice, Nevesinja, Blagaja. Jedino treba izdvojiti Trebinje, gdje, zbog neposredne blizine
Dubrovnika, trgovina mještana dostiže veće razmjere 29.

Iako geografski pripadaju Humskoj zemlji, Drijeva su se od početka razvijala u posebnim uslovima,
koji nisu karakteristični za ovo područje. Početkom XV vijeka razvoj Drijeva bio je ometen ratnim
sukobom između bosanskog kralja
24
O položaju Biograda i odnosu Podbiograda, Neretve i Konjica mnogo se pisalo. — P. Anđeli ć, Srednjovjekovni gradovi u Neretvi,
GZM.NS XIII, Sarajevo 1958,180—184; M. JJamih, 3eMjbe xepifeia, 203—204; H. Šabanović, Bosanski pašaluk, 127. U ovim razmatranjima
nije uzet u obzir podatak iz Dubrovačkog arhiva koji pominje Potkonjic. — M. JjHHHh, H3 dy6po-eaunoi apxuea, III, br. 315, 23. I 1473; D.
Basler, Dolina Neretve od Konjica do Rame, GZM, NS X, Sarajevo 1955, 227—228; Upor. i P. Anđelić, Historijski spomenici Konjica i okoline,
Konjic 1975.
26
JL KoBa*ieBHh-KoJHk, Fpadcua nacejba cpednoejeKoene Socancne dpoKaee, 112—115.
S6
Tu je ležalo više utvrđenih gradova: Porim, Kruševac i Ljubuški na desnoj i Počitelj
na lijevoj obali Neretve, Novi u Luci i Vratar. Iz izvora je jedino poznato podgrađe Ljubuškog. Lokalna crkva pominje se 1444. godine i to je do
sada najstariji podatak o ovome mjestu. — JL KoBa^eBHh-Kojnh, O naceA>y JJpujeea, 31—33.
27
Prema M. Orbinu, četrdesetih godina XV stoljeća, Mostar je podigao nasred Neretve
Radin gost, a u njemu je neko vrijeme boravio i hercegov sin Vladislav, pošto se odmetnuo od
oca. — M. Op6HH, Kpajbeeciueo Cjiosena, CK3, Beorpaa 1968, 101—182; M. JjHHHh, 3eMJbe
xeptfeia, 231—232.
28
Grad Bona se javlja još u X vijeku, u djelu Konstantina Porfirogenita ,,De administrando
imperio". — B. OepjaH^rah, BU3OHUIUJCKU U3eopu, II, 60. Gledišta o identifikaciji ovoga grada
ranije su bila podijeljena. Danas je- opšte prihvaćeno da je Porfirogenitova Bona današnji Blagaj
kod Mostara. — M. flHHHh, 3eMjbe xeptfeia, 188, 216; M. Vego, Naselja srednjovjekovne bosanske
države, Sarajevo 1957, 14—16.
29
M. JlHHHh, 3ejujbe xepifeia, na više mjesta; C. TiHpKOBHh, Xeptfei CuietfiaH, na više
mjesta; H. Kreševljaković—H. Kapidžić, Stari hercegovački gradovi, Naše starine II, Sarajevo
1954, 9—21; JL KosaMeBHh-KoJHfa, FpadcKa uace/ba cpednoejeKome Socancne dpotcaee, 117—
120, 168—177.
Već Konstantin Porfirogenit pominje Trebinje. — B. <t>epjammh, BU3OHUMCKU U3eopu, II, 62—63; E. Arnautović, Oblici imena oblasti
i grada Trebinja u srednjovjekovnim izrazima, 1975, 91—100.

178
Ostoje i Dubrovčana (1403—1404) jer je trg, po naređenju dubrovačke vlade, bio spaljen. Potpunim
istiskivanjem kralja gospodar trga i okolne teritorije ostao je vojvoda Sandalj Hranić, ali je prihode od
trga morao dijeliti sa Radoslavom Pavlo-vićem i vlasteoskom porodicom Radivojevića, čije su zemlje bile
u neposrednoj okolini. Poslije Sandaljeve smrti, slijedeće tri decenije trg je bio u okviru teritorije
Sandaljevog nasljednika Stjepana Vukčića-Kosače. U Drijevima se, u stvari, obrazovao jedan oblik
kondominijuma-suvlašća, tako da je tamošnja carina ostala u svojini bosanske gospode, dok su samo
mjesto držali Dubrovčani, organizirajući život preko svojih sudija i upravnika 30.
Promet solju u Drijevima tokom prve polovine XV vijeka u daljem je porastu. U vrijeme kada je
dubrovačka opština bila zakupac drijevske carine (1428—1440), trg je snabdijevan solju preko trojice, za
to specijalno određenih, dubrovačkih ofici-jala. Poslije 1440. godine, pa do pada Drijeva pod Turke,
pojedinci su ponovo imali inicijativu u nabavci soli. Pored Dubrovnika i Stona, so je dopremana sa
sjevernog Jadrana, (Zadar, Pag, Šibenik) iz Valone, Italije i Grčke. U kojoj mjeri je trgovina solju bila
unosna, pokazuje razlika između njene nabavne i prodajne cijene, koja je iznosila čak 8,5 dukata po
jednom centaru modija31.
Pored soli, trgovalo se većinom istim artiklima kao i u XIV vijeku. Razlika je samo u razmjerama
trgovačkih poslova. Tako je izbor tkanina na drijevskom trgu u XV vijeku bio mnogo bogatiji i
raznovrsniji nego ranije, a količine uvezenog vina tri puta veće u odnosu na XIV vijek. Uporedo sa
usponom bosanske privrede u cjelini, raste njen izvoz preko Drijeva. To naročito važi za olovo, koje je
dosta rano zauzelo važno mjesto u trgovinskoj razmjeni ovog trga. Povećava se takode izvoz voska i koža
iz centralne i istočne Bosne u Dubrovnik i u Italiju (Venecija, Apulija, Firenca). Preko Drijeva su se
povremeno izvozila i krzna razne divljači (zečevi, kune, dabrovi, lisice). Pored žita, neretvljanska oblast
je postala važan izvoznik drveta u Dubrovnik, a pominje se i izvoz borove smole u Veneciju. Ranije vrlo
razvijena trgovina robljem iskorijenjena je uz velike teškoće i pritisak bosanskih i dubrovačkih vlasti. Na
sve intenzivniji trgovinski promet ukazuje najbolje stalan porast iznosa zakupnina za drijevsku carinu
tokom prve polovine XV stoljeća32.
Najveći dio drijevske trgovine držali su u XV vijeku, kao i ranije, u svojim rukama Dubrovčani.
Njihova naseobina, jaka i ustaljena još od XIV vijeka, povećavala se uporedo sa usponom mjesta. Bili su
glavni zakupci drijevske carine. Broj domaćih trgovaca i obim njihovih poslova u Drijevima, u prvoj
polovini XV vijeka, u stalnom su porastu i nadmašuju aktivnosti domaćih trgovaca iz ostalih mjesta
bosanske države. Trgovali su uglavnom istim onim artiklima koji su bili predmet trgovinske razmjene
Dubrovčana. Pojedini među njima odlazili su u unutrašnjost bosanske i srpske države, a oni vještiji i
odvažniji stizali su ponekad i do Venecije, Barlete, Trana i drugih gradova susjedne Italije 33.
Mlečani su takođe bili veoma zainteresovani za ovaj trg i za zakup njegove carine, što je bio razlog
čestih sukoba između Venecije i Dubrovnika, u prvoj polovini XV vijeka. Docnije su, za vrijeme rata
između Dubrovnika i hercega Stjepana Vukčića, kratko vrijeme držali Drijeva u svojim rukama. Pored
Mlečana, u Drijeva su dolazili i poslovni ljudi iz drugih talijanskih gradova, naročito iz
80
M. JjHHHh, Tpi JJpujeea, 109—147; C. "RnpKOBHh, Xepifei Cuie^au, na više mjesta.
31
Đ. Tošić Trg Drijeva u srednjem vijeku.
32
,H. KoBa^eBHh-Kojah, Fpadcna nacejba cpednoejeKoene 6ocaucKe dpoKaee, 121—123
33
JX- KoBaieBHh-Kojah, rpadcua nacejba cpednoejeKoene SocancKe dpotcase, 168—177;
Đ. Tošić, Trg Drijeva u srednjem vijeku.

179
Firence. Osim trgovine bavili su se ponekad i zakupom lokalne carine 34. Uz trgovinu u Drijevima kao na
svim razvijenim privrednim centrima napreduju i ostale privredne djelatnosti, naročito zanatstvo.
Drugi bosanski trgovački centar na morskoj obali Novi u župi Dračevici ne može se po svome
značaju mjeriti sa Drijevima. Planski stvoren od strane Tvrtka, on nije doduše doživio sudbinu Brštanika,
koji se više ne pominje u XV stoljeću, ali isto tako nije pokazao znake jačeg privrednog uspona. Bilo je
više pokušaja od strane Sandalja da tu ponovo oživi tržište soli, ali su ostali bez uspjeha* 5.
Do jačeg privrednog strujanja u Novom dolazi u doba hercega Stjepana, koji nastoji da od tog, svog
omiljenog zimskog boravišta, sistematski i planski stvori snažan trgovački centar. Ovaj njegov poduhvat
najbolje su ocrtali Dubrovčani, govoreći da je želio „od tvrđave da napravi varoš" 36. Kao prvo,
organizovao je tkačku manufakturu, koju sem Dubrovnika nisu imali ni stari primorski gradovi 37. Herceg
je naročito podsticao zanatsku djelatnost i na sve moguće načine olakšavao dolazak i djelatnost
zanatlija38.
U sklopu njegovih ekonomskih mjera došlo je do ponovnog oživljavanja i otvaranja trga soli u
Sutorini39. Njegovi postupci su izazvali negodovanje Mlečana i Kotora i doveli do otvorenog sukoba sa
Dubrovnikom 1451—1454. godine. Ovim je privredni polet Novoga splasnuo, što još ne znači da su svi
hercegovi poduhvati bili osujećeni. Tkaonica u Novom je i dalje radila neko vrijeme 40.
Iako Novi nije dostigao onaj privredni značaj koji mu je namijenio herceg Stjepan, njegov unaprijed
planirani razvoj je svakako izuzetan u istoriji naših gradova.

U zapadnoj Bosni naročitu pažnju privlači naselje ispod grada Jajca, na ušću Plive u Vrbas, koje se u
prvoj polovini XV vijeka, zahvaljujući posebno povoljnim okolnostima, intenzivno razvija. Pod svojim
imenom, ono se javlja relativno kasno,
34
Tako je Venecija snizila carinu na so koja se uvozila u Drijeva iz mletačkih posjeda u
Dalmaciji, u cilju da suzbije konkurenciju Dubrovčana. Docnije je ova povlastica bila ukinuta
zbog raznih zloupotreba. Trgovci su so namijenjenu Drijevima prodavali i po drugim mjestima.
35
U septembru 1411. godine Dubrovčani mole Sandalja da kazni sve one koji su omogućili
da se protivno zakonu so dovodi u Novi i tu prodaje. — D. Kovačević, Trgovina u srednjovje
kovnoj Bosni, 105—106. U jednom savremenom izvoru iz te iste 1411. godine, Novi se naziva
selom (villa Sancti Stefani), jer je to, u stvari, i bio. Lam. de foris, 2, fol. 94, 29. IX 1411. —•
II. IHepoBiih, HeKOMKO piljenu o uMeny sapotuu Xepuei-Hoeoia, HCTOPHCKH 3anHCH, 5—6,
UexHH»e 1948, 369.
3S
C. TiHpKOBHh, Xepiiei Cuie$aH, 122. Upor. i T. IIonoBHh, Xepuei-Ho»u, I, 1924, 1 — 32; Đ. Milović, Herceg-Novi
kao pomorsko trgovački grad, ro,n(Hiira>aK IIoMopCKor My3eja y KoTopv, V, KOTOP 1956, 13—23.
37
Prema hronici italijanskog najamnika u dubrovačkoj službi Brolja da Lavelo, u poslo vima oko osnivanja tkaonice,
hercegu je bio stručni savjetnik neki Roberto iz Riminija. — C. ■RiipKOBuh, Xepuei due^au, 122; C. "RapKOBiih, Beciuu
Epo/ba da Jlaee.io Kao meop 3a ucuto-pujy Eocue u ffy6poeuuKa, HCTOPHJCKH ^aconnc, XII—XIII. Beorpafl 1963, 172—173.
33
Čak je objavio da doseljenici neće biti proganjani zbog svojih dugova. To je naročito ogorčilo Dubrovčane i Kotorane,
jer su se ovom privilegijom koristili neki njihovi dužnici. — C. TiHpKOBHh, Xeptfei Cutec/ian, 122—125; JJ,. KoBa^eBHh-
KoJHh, FpadcKa nace/ba cpedno-ejeKoene SocaucKe dpncaee, 202, nap. 4.
39
C. TtHpKOBHh, Xeptfei Cute<p~aH, 122—125; B. Hrabak, Proizvodnja i prodaja, soli u Herceg-Novom i odnosi s
Dubrovnikom u vezi s tim (1482—1538), BoKa, 8, 36opHKj< pa^pBa H3 HayKe, KyjiType H VAIJCTHOCTH, Xepu;er-HoBH
1976, 63—108.
10
Upor. gl. V (3) nap. 13; C. liHpKOBHfc, Xeptfei Cuie^aM, 122, 127—128; I. Vo)e, Sukno iz Hercegnovega, 181—185.
O razvoju ■ Novog upor. J\. KoBa^eBHh-KoJHh, FpadcKa cpedmo8JeKO6He CocaucKe dpoKaee, 123—125.

180
kada je Hrvoje počeo nositi titulu „conte di Jajce". Vjerovatno zbog toga obično se uzima da je sam grad
podigao Hrvoje Vukčić, na prelazu u XV vijek, iako pitanje postanka, pa i samog njegovog imena, nije
tako jednostavno41.
Docnije je Jajce postalo kraljevska prestonica, „stolno mjesto" iz povelja,, naročito u doba Stefana
Tomaša i Stefana Tomaševića42. Jajce je bilo pozornica svih važnijih događaja bosanske istorije, naročito
u godinama koje su prethodile konačnom padu države. I poslije toga Jajce igra veoma značajnu ulogu, jer
je jedna od najvažnijih tvrđava za odbranu Slavonije43.
Kako je zapadna Bosna u zaleđu srednjodalmatinskih gradova, prirodno da je u tom pravcu bila
usmjerena i trgovinska razmjena domaćih ljudi iz Jajca. Oni^ kao i pojedinci iz Vesele Straže i Glamoča,
odlaze u Split i Trogir i tamo nabavljaju tkanine, so i mrčarijc Samo rijetko posluju sa udaljenim
Dubrovnikom. U Jajcu se nalaze i dubrovački trgovci, iako tu nije došlo do formiranja njihove kolonije44.
I splitski trgovci rado odlaze u Bosnu, i to vrlo vjerovatno najviše u Jajce,, kao najrazvijeniji centar
zapadne Bosne45.
Prema poznatom trgovačkom ugovoru između kralja Tomaša i kneza Nikole 1 iz Trogira od 3.
februara 1449. godine predviđa se otvaranje triju radnji, i to jedne u Splitu, druge u Fojnici i treće u Jajcu.
Tako se Jajce uzima u obzir uporedo s Fojnicom, jednim od najrazvijenijih gradskih naselja
srednjovjekovne Bosne.
Prema tome, Jajce nije bilo samo upravni i politički centar već je od dvadesetih godina XV vijeka
postalo i privredni centar tadašnje Bosne. Sačuvani fragmenti materijalne kulture, crkve, groblje,
Medvjed-kula, utvrđenja, veličina gradskog prostora, sve to ukazuje da se Jajce razvilo u vrlo napredno
gradsko naselje4*.
Izuzimajući Jajce, u krajevima zapadne Bosne, nije bilo drugih važnijih ekonomskih centara.
Objašnjenje ove pojave treba tražiti u slabom razvoju seoske privrede, odsustvu rudnoga blaga i činjenici
da se ovo područje nije nalazilo na pravcu intenzivnijeg kretanja trgovaca. Tako je, na primjer, od
gradova koji su se nalazili u dolini gornjeg Vrbasa, kuda je vodio put od Splita prema centralnoj rudarskoj
oblasti, jedino Vesela Straža imala podgrađc bar donekle trgovački aktivno47.
41
Ć. Truhelka, Kraljevski grad Jajce, Sarajevo 1904, 6. Međutim, proučavanjem svih
do sada poznatih podataka ne može se pouzdano utvrditi ko je i kada osnovao grad. Naseljavanje
na ovom mjestu počinje znatno ranije. Đ. Mazalić, Stari grad Jajce, GZM, ns VII, Sarajevo 1952,
59, 67. Za Jajce upor.: L. Thalloczv, Povjest (banovine, grada i varoši) Jajca, Zagreb 1916.
42
Iz izvještaja dubrovačkih poslanika, kao i iz njihovog prisustva u Jajcu može se zaklju
čiti da je Jajce bilo omiljeno boravište bosanskih kraljeva još i ranije, i to od vremena Tvrtka II.
— JX. KoBaieBHh-KoJHh, Fpadcua uacejba cpedn-osjeKoene 6ocaucKe dpoicase, 127 nap. 12.
43
Upor. nap. 41; Ć. Truhelka, Katakombe u Jajcu, GZM, IV, 1, Sarajevo 1892, 57;
Ć. Truhelka, Arheološko ispitivanje Jajačkog grada i najbliže okoline, GZM, IV, 4, 1892, 315—
320; Đ. Basler, Konzervacija južnog zida tvrđave u Jajcu, Naše starine, VI, Sarajevo 1959, 121—
134; isti, Sjeverni dio gradskih utvrda u Jajcu, Naše starine, XI, 1967, 51—59; isti, Manji nalazi
iz starije prošlosti Jajca, 36opHHK KpajnniKHx My3eja, II, 1963/1964, 40—49; P. Andelić, Jedna
etapa izgradnje srednjevjekovnog Jajca, 36opHHK KpajnuiKHx iHy3eja, II, 1963/1964, 50—53;
J. Kujundžić, Srednjovjekovne crkve u Jajcu, Dobri pastir, XXI—XXII, Sarajevo 1972, 273—284.
 44
JI. KoBaMeBHh-Kojiih, FpodcKa načela cpednosjenoeue čocancKe dpoicaee, 128.
45
Upor. gl. V (2), nap. 46, 47, 48, 58.
46
Jloeejbe u uucMa, 1/2, Ao^aTaK I, 481; JX. KoBayeBnh-Kojnh, Fpadcna nace.ba cpedno-
ejeKoeue Bocaucne dpoicaee, 129.
47
Isto, 125—127; M. Šunjić, Prilozi, 13). O položaju i prošlosti gradova u Uskoplju, oko
gornjeg Vrbasa, i to Susjeda, Vesele Straže i Biograda (Prusac), upor. Đ. Mazalić, Biograd-Pru-
sac, stari bosanski grad,GZM ns, VI, Sarajevo 1951, 147—189. Zapadno od Vesele Straže, u
izvorima se jedino javlja grad Livno, i to u vezi sa Dubrovčanima, koji su se ovim zaobilaznim
putem u Bosnu koristili naročito u vrijeme sukoba s lokalnim feudalcima u zaleđu. Dubrovački
trgovci ponekad zalutaju i u Duvno.

181
Čitav prostor oko rijeke Sane pun je starih gradova, a među njima i slavni grad Ključ, koji je već od prvih
godina vladavine Stjepana II vezan za porodicu Hrvatinića Međutim, o njegovom podgrađu saznajemo tek iz
povelje Stefana Tomaša od 22. VIII 1446. godine sinovima Ivaniša Dragišića. Tom prilikom pomi-nju se još u župi
Sanigrad /Hpmik H noAd HK Bđpouik i grad TeT&HHw H noAd-NK Hdpouih, kao i rpdAh TAAUIK» H noAd-Nh
O^HM Bdpouik48. Treba imati u vidu da su Ključ i čitav ovaj prostor dobili na značaju kada je pred navalom Turaka
došlo do pomje-ranja središta države u zapadne krajeve. Pojava varoši pokazuje da je proces urbanizacije bio
zahvatio i ovo, inače privredno slabo razvijeno, područje49.

Gradska naselja bosanske države izuzetno su mlada u odnosu na evropske gradove. Ona nastaju tek sredinom
XIV vijeka, znatno kasnije nego ostala gradska naselja na području današnje Jugoslavije. Pa ipak, njihov brzi i
intenzivan razvoj dolazi do punog izražaja tokom prve polovine XV vijeka. Tada je u bosanskoj državi bilo oko
sedamdeset trgova različite veličine i značaja. Inače, veličina bosanskih gradova se kreće u okvirima prosjeka
balkanskih, odnosno evropskih gradova onoga vremena50.
O jačanju pojedinih trgova svjedoči i potreba da se oni zaštite podizanjem utvrđenja. Ne samo čuveni rudnici
Srebrenica i Fojnica već i stari razvijeni trgovi, Prača, Goražde i Foča, u prvoj polovini XV vijeka dobijaju
utvrđenja. Tako su postepeno iščezavale ranije razlike između otvorenih trgova i podgrađa u spoljaš-njem izgledu,
inače naselja identična po svojoj privrednoj strukturi51.
Osnovne privredne djelatnosti, rudarstvo i trgovina, sada su u punom zamahu i dobijaju, pored lokalnog, i širi
značaj za evropsku privredu. Još izrazitiji simptomi razvijene robne proizvodnje mogu se vidjeti u jačoj podjeli
rada, složenim oblicima organizacije (trgovačka društva, preduzetništvo), te monetarnim i kreditnim operacijama.
Zanatstvo takođe pokazuje znatan napredak u odnosu na XIV vijek. Pa i pored toga, bosanska gradska naselja ostaju
prvenstveno trgovački, pa tek onda zanatski centri.
Ovaj uspon gradskog života može se pratiti sve do pedesetih godina XV vijeka, kada Turci počinju da
učvršćuju svoju vlast na bosanskom području. Neposredno prije toga, u vrijeme dok je znatan dio ostalih balkanskih
gradova već bio u rukama Turaka, gradovi srednjovjekovne Bosne dostižu vrhunac svoga razvoja.
Značaj i važnost pojedinih gradskih naselja može se ocijeniti i po tome što su Turci, nakon osvajanja, neke od
njih uzeli za svoje administrativne centre. Takav slučaj je sa Zvornikom, koji je po dolasku pod tursku vlast postao
sjedište sandžaka. Foča je određena za sjedište kadiluka, a Višegrad i kadiluka i vilajeta. Prijepolje je također bilo
centar vilajeta52.
48
F. Miklosich, Mon. Serbica, 438—440, 22. VIII 1446. O položaju grada i župe Glaža kao i ostalih gradova, koji se
pominju u povelji Stefana Tomaša iz 1446. godine dosta se raspravljalo. Upor. F. Py>KHHnh, llpunolu uciilopujcKoj žeoipaijiuju
cpednoseitosne Eocne, 1. Fpafl H, »vna Tjia>K, MCTOPHJCKH r.taciiiiK, 2, Beorpaa 1972, 101—107. O Mrinu upor. M. Vego,
Naselja, 78—79.
" JX- KoBaneBHh-Kojiih, I'padaca uacejba cpedmosjeKosite Socancue dpucase, 129—131.
80
Isto, 345, 346.
51
Hronološki redoslijed upotrebe pojedinih termina iz dubrovačke grade ukazuje da su otvoreni trgovi stariji od privredno
aktivnih podgrađa. — JX. KoBa^eBHh-Kojah, rpadaca Hace.ba cpednosjeKoene 6ocancKe dpjftase, 133—142.
« Isto, 346—347.

182
VII. ODNOS GRADA I SELA
Uspon gradskih naselja doveo je ne samo do privrednog aktiviranja širih oblasti već i do promjena u
odnosima grada i sela. To naročito važi za rudarske centre koji su u isto vrijeme najnapredniji privredni
centri. Problem proučavanja ovih odnosa sastoji se u tome što su podaci, uglavnom iz Dubrovačkog
arhiva, neupore-divo oskudniji o vijestima o bosanskom selu nego o gradu.
Privredni uspon gradskih naselja vodio je naglom porastu stanovništva, naročito u prvoj polovini XV
vijeka. Sve veća koncentracija Dubrovčana dovela je postepeno do formiranja njihovih kolonija, naročito
brojnih oko rudnika srebra u Srebrenici i Fojnici. Domaći trgovci takođe pokazuju zapaženu trgovačku
aktivnost i njihov se broj stalno povećava. Isto tako treba uzeti u obzir porast zanatlija i ostalog gradskog
stanovništva, raznog zanimanja. Međutim, teško je govoriti
0 gustini stanovništva. Vrlo je vjerovatno da su Fojnica, Kreševo, Visoko, Zvornik,
Foča, možda čak i Goražde brojali preko 2.000 stanovnika. Rudarska naselja,
naročito rudnici srebra, s obzirom na ljudstvo angažovano u rudarskoj proizvodnji,
imala su brojnije stanovništvo (Fojnica, Kreševo). Prema izvještaju o napadu Vuka
Grgurevića, u Srebrenici je 1476. godine bilo oko 700 kuća, odnosno oko 3.500
stanovnika. Međutim, već od 1462. godine prelaskom pod tursku vlast počinje
opadanje Srebrenice, koje se može pratiti u svim oblastima života. Zbog toga se
može s punim pravom pretpostaviti da je u vrijeme njenog najvećeg uspona broj
stanovnika prelazio 3.500. Poredenja radi, navodimo da je Novo Brdo, najveći
rudnik Balkana, u vrijeme svog najvećeg napretka brojao oko 10.000 stanovnika 1.
Ovakva koncentracija stanovništva u rudarskim naseljima stvarala je od njih centre potrošnje
živežnih namirnica, kao i svega onoga što je potrebno za svakodnevni život. Duduše, pojedini stanovnici
rudarskih centara bavili su se, pored trgovine i zanatstva, poljoprivrednom proizvodnjom i gajenjem
stoke. Na ovu praksu u bosanskim gradskim naseljima izričito ukazuje zakon za Srebrenicu iz vremena
Kovačevića, koji, pored odredaba o rudnicima, sadrži i one koje se odnose na sam grad. Ovim zakonom
se, između ostalog, propisuje da lica koja siju žitarice
1 gaje vinograde u samoj Srebrenici podliježu plaćanju desetine 2. Iz kupoprodajnih
1
M. flHHHh, 3a uciuopujy pydapciusa, I, 88, 89, 96; M. RuHah, 3a ucmopujy pydapcutea
y cpedrboeeKosHojCpSuju u EOCHU, II. IIoceGHaH3flatt.a CAHV\ Beorpa^ 1962, 81; J\. KoBaneBnli-
-Kojuh, FpadcKa Hace/ba cpebnoeeKome 6ocaucKe čpzicaae, 227. U popisu iz 1477. godine Foča
je imala 196, a Goražde 144 domova. — A. S. Aličić, Poimenični popis, 171—175; 191—193.
Upor. i A. Handžić, Najraniji turski izvori, 160.
2
N. Beldiceanu, Les actes des premiers sultans, II, 212.

183
ugovora se vidi da su u Fojnici, Visokom, a pogotovu u manjim mjestima, kuće okružene baštama, a
između samih kuća bilo je prostora i zemljišta pogodnih za obrađivanje 3.
I pored svega ovoga, gradska naselja, naročito ona sa većim brojem stanovništva poput rudarskih,
nisu bila u stanju da podmire sve potrebe u namirnicama. Gradsko stanovništvo bilo je primorano da
kupuje žitarice i druge poljoprivredne proizvode. Ova okolnost podsticala je živu razmjenu sa agrarnom
okolinom. Zbog svega toga se na razne načine olakšavao dovoz hrane na gradski trg. Tako se odlukom
dubrovačke vlade iz 1417. godine, u vezi sa novouvedenim carinama, oslobađaju plaćanja carina domaći
ljudi koji iz okoline donose živežne namirnice u Srebrenicu 4. To se još jasnije vidi iz turskog rudarskog
zakona Sulejmana Veličanstvenog iz 1526. godine koji preuzima ranije postojeće propise iz vremena
bosanske države. Član 132 ovog zakonika kaže: „Ako oni koji su mješćani iz Srebrenice donesu izvana u
varoš stvari za jelo i pilo, neka im se od toga kao i od stvari, koje dođu za rudničke spreme, ne uzima
daća (carina, maltarina i si.)"5. Oba propisa ukazuju na to da su se u Srebrenici, a svakako i u drugim
većim mjestima, skupljali i prodavali proizvodi iz bliže gradske okoline.
Prema turskim podacima i turskim odredbama koje se odnose na bosanske rudnike, može se
ustanoviti koji su se sve proizvodi prodavali na lokalnim trgovima. To su, prije svega, žitarice, stočarski
proizvodi, meso svježe i osušeno, sir, med, voće, povrće itd. Trošilo se takođe i mnogo vina 6. To sve
ukazuje na zavisnost gradskih naselja u snabdijevanju iz susjednih sela. S druge strane, i gradska naselja
su vršila ogroman uticaj na obližnja agrarna područja. Naročito pojačana potražnja žitarica i drugih
poljoprivrednih i stočarskih proizvoda dala je nov podsticaj njihovoj proizvodnji. Slično je bilo sa
pčelarstvom i vinogradarstvom.
Gradsko tržište je bilo veoma privlačno za seosko stanovništvo ne samo zbog prodaje živežnih
namirnica već takođe i zbog mogućnosti prodaje viškova ostalih svojih proizvoda, kao što su vosak, med,
kože i drugo.

Iz knjiga zaduženja (Debita) Dubrovačkog arhiva, kao i ostalih podataka se vidi da su svi trgovci u
rudarskim centrima tokom prve polovine XV vijeka razgranali svoje kreditne mreže u koje se postepeno
uključuje i stanovništvo obližnjih gradskih naselja, pa čak i sela. Tako se, na primjer, mještani iz Čaglja,
Glavičice i rudarskog mjesta Sasi zadužuju u Srebrenici kod trgovaca 7. Neki Dobrostad ,,de villa Garsan",
takođe iz okoline Srebrenice, dugovao je 1 uncu i 5 sada srebra 8. Među dužnicima Luke Sorkočevića,
dubrovačkog trgovca iz Srebrenice, nalazi se i neki Stjepan, težak, vjerovatno iz neposredne okoline 9. Od
druge polovine
3
JJ. KoBa^eBiife-Kojiih, FpadcKa načela cpednoejeKoeHe 6ocancKe dpotcaee, 237.
4
Lett. di Lev., 6, fol. 38', 16.'X 1417.
6
F. Spaho, Turski rudarski zakoni, GZM, XXV, 1, 2, Sarajevo 1913, 193.
6
Jl.KoBaneBiih-Ko'fKh, FpadCKanacejbacpedtboejeKoene 6ocauKcedpjtcaee, 197—198, 271.
7
Div. Not., 20, fol. 51, 29. VII 1435; ib. 26, fol. 168, 7. I 1442. Test. Not., 12, fol. 155',
26. XI 1436. Upor. JI,. KoBaueEiih-KoJHh, FpadcKa načela cpedtboejeKoene docaucne
bpotcaee, 181.
8
Div. Not., 20, fol. 51, 29. VII 1435.
9
lb., 26, fol. 168, 11. III 1443.

184
XV vijeka ima slučajeva pojedinačnog zaduživanja agrarnog stanovništva čak u samom Dubrovniku10.
U pismu iz 1417. godine dubrovačka vlada javlja svojim građanima u Srebrenici, u vezi sa novouvedenim
carinama, da domaći ljudi koji se sa robom nalaze van Srebrenice mogu istu donositi u Srebrenicu, unovčiti je ili
pretvoriti u srebro i na taj način isplatiti svoje obaveze prema dubrovačkim trgovcima 11. Iz ovoga se može zaključiti
da je kreditiranje seoskog stanovništva, bar u blizini jačih rudarskih centara, postalo pojava širih razmjera. Isti
procesi se mogu uočiti i u srpskoj državi12.
Kreditiranje seoskog stanovništva od Dubrovčana pokazuje da to stanovništvo nije samo donosilo u gradove
svoju robu na prodaju, već je i nabavljalo, naročito na zajam, sve što im je bilo potrebno. Prema tome, zemljoradnici
i stočari,, bar u blizini većih mjesta, bili su i kupci, a ne samo prodavci svojih proizvoda. Tako se i na ovaj način
uticaj gradske privrede širio na okolne oblasti.
Rudarski i trgovački centri pružali su vrlo povoljne uslove za zanatsku djelatnost, što je privlačilo mnogobrojne
zanatlije iz susjednih sela13. Tako se za Srebrenicu može pretpostaviti da su mnogi od prisutnih domaćih zanatlija, u
stvari, porijeklom iz okolnih sela. To se naročito odnosi na one vrste zanata kojima se zadovoljavaju svakodnevne
potrebe gradskog stanovništva (kovači, krojači, kožuhari, cipelari, mesari, pekari, drvodjelje, sedlari, kamenoresci
itd.)14. Vremenom se seosko stanovništvo počelo snabdijevati i izvjesnim zanatskim prerađevinama u susjednim
gradskim naseljima15.
Već je ranije rečeno da se, naročito u rudarskim, a i u drugim većim trgovačkim centrima, pominju njemački
nazivi za pojedine vrste zanata (šuster, šnajder), koji su sa sobom donijeli njemački rudari Sasi. U nahiji Višegrad
zabilježeno je naselje Šuster (1489), što ukazuje na povezanost gradskih i seoskih zanatlija i na uticaj grada, u
pogledu zanatstva, na selo16.
1(1
Deb. Not., 42, fol. 138', 2. III 1474; ib. 50, fol. 111', 20. IX 1485; ib. 55, fol. 72, 19. I 1493; ib. 60, fol. 71, 21. V 1500.
Upor. I. Voje, Kreditna trgovina, 252—257.
11
Lett. di Lev., 6, fol. 38', 16. X 1417.
12
U trgovačkoj knjizi Mihaila Lukarevića, dubrovačkog trgovca naseljenog u Novom
Brdu, zbog svojih poslova oko tridesetih godina XV vijeka nalaze se upisani između ostalih i dužnici
okolnih sela. Pored njihovih imena je označeno da su porijeklom iz sela (villa), za razliku od onih
koji su iz grada (zitade). — M. JjHHHh, 113 dy6poeaiKoi apxuea, I, IloceSHa H3flaH>a CAHY,
Eeorpa« 1957, 1—114.
13
Ovaj proces je naročito vidljiv u Novom Brdu, najvećem rudniku Balkana. JI. KOB3-
leBHh-KoJHh, npiiAoi upoynaeaH>y 3auaiucuiea y HOSOM Epdy u OKOAUHU, 36opifflK <E>HJIO3O(J)-
CKor (jjaKVjrreia, VIII, 2, Eeorpafl 1964, 530.
14
U zakonu iz vremena Kovačevića, u Srebrenici se pominju pekari i mesari. Istim zakonom
su tačno normirane dažbine za pojedine gvozdene predmete koji su se tu prodavali, što ukazuje
na djelatnost kovača. — N. Beldiceanu, Les actes des premiers sultans, II, 211. Na osnovu dubro
vačke grade u Srebrenici se može konstatovati prisustvo domaćih zanatlija ostalih struka. —
JX. KoBaMeBiih-Kojiih, fpadcKa uacejba cpednosjeKoene Sacmcue dpMcaee, 216—221. Bilo }e
domaćih zanatlija iz Srebrenice koji jedno vrijeme žive i rade u Dubrovniku, pa se potom kao
dubrovački građani ponovo nastane u Srebrenici. — D. Kovačević-Koj ić, 219. Upor. D. Kova-
čević, Dubrovčani zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici, 25—45.
15
B. Hrabak, Seoske zanatlije na Kosovu i susjednim oblastima, 139—141. Analognih pojava
moralo je biti i u srednjovjekovnoj Bosni.
16
Upor. gl. V (3), nap. 3; N. Filipović—R. Gašparević, Historijsko-geografski rječnik..
O njemačkim nazivima za seoske zanatlije (šuster, šnajder), upor. R. KoBaieBHh, HpUJioi
upoyuaeany 3aiiauicui6a y HOBOM Epdy u OKOAUHU, 526—527.

185,
Tako se postepeno, tokom prve polovine XV vijeka, otvarao put prodiranju robno-novčane privrede
u agrarna područja, koja su gravitirala prema gradskim naseljima, naročito rudarskim centrima (srednje
Podrinje, centralni dio Bosne), a zatim i Gornje Podrinje, oblast na velikom međunarodnom putu koji je
od Dubrovnika vodio u susjednu srpsku državu17.

17
S. Ćirković—D. Kovačević-Kojić, // iconomie naturelle et la production marchande, 56. Upor. i B. Grafenauer, Pitanje
odnosa grada i sela u istoriji naroda Jugoslavije, JIČ, 1—2, 1973, 5—22.

186
OSVRT NA PRIVREDNI RAZVOJ SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE

U pogledu privrednog razvoja bosanske države u XIV vijeku, naša znanja obuhvataju neagrarne privredne
grane. Razvija se rudarstvo (doba Stjepana II) i ono stoji u osnovi cjelokupnog tadašnjeg privrednog napretka. Jača
trgovinska razmjena, te proizvodi bosanske privrede, naročito rudarski, uveliko se uključuju u evropsku privredu.
Izdaju se emisije domaćeg novca i njegova uloga raste u privrednom životu. Ova velika novina poklapa se
vremenski sa početkom rudarske proizvodnje i bila je svakako njome omogućena. Tako se pored naturalne, počinje
da razvija i robno-novčana privreda.
Kao posljedica ukupnog privrednog napretka, naročito od sredine XIV vijeka, niču i množe se gradska naselja.
Iako nastaju znatno kasnije nego ostala srednjovjekovna gradska naselja na području današnje Jugoslavije, njihov
razvoj se odvija naglo i intenzivno.

O poljoprivrednim i stočarskim proizvodima u XIV vijeku zna se jedino kada ti proizvodi postanu predmet
izvoza. Za razliku od XIV vijeka, naše poznavanje privrede sela, u prvoj polovini XV vijeka, jeste potpunije
zahvaljujući uglavnom ranim turskim defterima. To posebno važi za prostor Hercegove zemlje. Zemljoradnja je u
cjelini napredovala. O intenzivnijoj obradi zemlje, govori i unapređenje vinogradarstva. U oblasti stočarstva
naročito je bilo razvijeno svinjogojstvo, a zatim i pčelarstvo. Uveliko se koristila snaga na vodeni pogon (mlinovi).
U zanatstvu se sve više izdvajaju pojedine grane iz okvira kućne radinosti. Tako je privreda bosan skog sela
obuhvatala gotovo sve djelatnosti neophodne za zadovoljavanje potreba zemljoradničkog stanovništva.
Na vlastelinskim posjedima bila je vrlo rasprostranjena ustanova rezervne zemlje, čija se obrada zasnivala na
radnoj renti seljaka. Na osnovu toga može se zaključiti, da je u srednjovjekovnoj bosanskoj državi vladao
konzervativni oblik proizvodnje i feudalnih odnosa.
Iako u prvoj polovini XV vijeka vlasi i nadalje imaju poseban položaj u dru štvu srednjovjekovne Bosne,
stočarstvo nije više njihovo isključivo zanimanje. Oni su vremenom počeli prelaziti na zemljoradnju i ostale oblike
privređivanja. Odnos između zemljoradnje i stočarstva mijenjao se tokom vremena, s tim što je zemljoradnja, kojom
se inače bavio najveći dio stanovništva srednjovjekovne bosanske države, bila sve više zastupljena.

187
Iz ranih turskih deftera može se zaključiti da osnovnu poljoprivrednu oblast centralne Bosne čini tok
rijeke Bosne, a u Hercegovoj zemlji naročito Gornje Po-drinje i Polimlje. Dolina rijeke Neretve, iako
privredno razvijena, zaostaje za pomenutim oblastima Hercegove zemlje. Sve ovo navodi na zaključak,
da su se u dolinama rijeka, podesnim za obrađivanje, nalazila napredna zemljoradnička na selja. Pored
toga, zemljoradnja je razvijena i u plodnim kraškim poljima (Neve-sinje). Krajevi Zapadne Bosne i u
prvoj polovini XV vijeka ostaju nedovoljno poznati u pogledu prilika na selu. Potrebno je posebno istaći
da je privreda seta znatno razvijenija u krajevima oko trgova jer je gradsko tržište, povećanom po -
tražnjom za prehrambenim artiklima, podsticalo proizvodnju.

Bosanski vladari izlaze na tržište sa proizvodima prikupljenim putem dažbina i rada zavisnih seljaka.
Međutim, nije pobliže poznato, kako su se odnosila zemljoradnička gazdinstva prema tržištu, da li je
zavisnim seljacima, poslije izvršenih obaveza, ostajalo nešto proizvoda i za prodaju. Pojava sajamskih
dana i malih lokalnih trgova navodi na zaključak, da je seosko stanovništvo raspolagalo viškovima
agrarnih proizvoda. Ono je svoje proizvode donosilo na tržišta gradskih naselja, koja su vremenom
postala jaki potrošački centri. Naročito je porast gradskog stanovništva, u prvoj polovini XV vijeka,
podsticao živu razmjenu dobara sa agrarnom okolinom.
Pored toga, došlo je i do drugih promjena u odnosima grada i sela. Robno--novčana privreda je
postepeno prodirala u agrarna područja uz gradska naselja, naročito rudarska.
Osnovne privredne djelatnosti, rudarstvo i trgovina, sada su u punom zamahu i dobijaju, pored
lokalnog, i širi značaj za evropsku privredu. Još izrazitiji simptomi razvijene robne proizvodnje mogu se
vidjeti u diferenciranoj podjeli rada, složenim oblicima organizacije (trgovačka društva, preduzetništvo u
rudarstvu, monetarne i kreditne operacije). U ovom periodu dolazi do dalje podjele rada u oblasti zanat -
stva i pojave novih zanata.
Od Tvrtka II (krajem tridesetih godina XV vijeka) domaći novac se kuje neprekidno sve do pada
bosanske države. I pored toga održao se još uvijek tradicionalni način plaćanja (trampa).

Napredovanje gradskih naselja u drugoj polovini XV vijeka, njihova brojnost i veličina, važan je
pokazatelj ekonomskog napretka tadašnje Bosne i razvoja robno--novčane privrede. U prvoj polovini XV
vijeka mogu se uočiti i privredno razvijenije oblasti. Robna proizvodnja i odnosi koji je prate, izrazito su
zastupljeni u rudarskim centrima i područjima koja prema njima gravitiraju (oblast centralne Bosne,
srednje Podrinje), zatim u područjima na važnim međunarodnim putevima — gornje Podrinje. I u
krajevima zapadne Bosne počinju se sada javljati gradska naselja. Izrazito neurbanizovana je ostala
planinska oblast dinarskog masiva, naročito današnja Hercegovina.
Prema tome, može se ustanoviti da robno-novčani odnosi nisu ravnomjerno prožimali sve oblasti
privrednog života i da se nisu prostirali na čitavoj teritoriji bosanske države. Dakle, visoko dostignuti
stepen privrednog razvoja srednjovjekovne bosanske države u prvoj polovini XV vijeka nije bio
ujednačen.
RE SUME
 LE DEVELOPPEMENT ECONOMIQUE DE L'ETAT BOSNIAQUE
MEDIEVAL
Jusqu'a la fin du XIIIŁme siecle et jusqu'au debut du XIV im=, l'Etat bosniaque est un pays lypiquement agraire. L'extension
territoriale de la Bosnie sous Stjepan II (1321—1353) et l'an-nexion de regions aux caracteristiques climatiques et
morphologiques diverses ont eu une grande importance pour l'essor de l'agriculture et du commerce. C'est a cette epoque que
s'ouvrent les mines d'argent qui seront la base de tout l'essor economique (Ostružnica en 1349 et Srebrenica en 1353). Stjepan II
est le premier souverain bosniaque qui fasse battre monnaie et cette grande nouveaute coincide dans le temps avec les debuts de
la production miniere. Ainsi, a cote de l'eco-nomie naturelle commence a se developper une economie de marche.
Le developpement de l'exploitation miniere se poursuit de facon intensive au cours de la seconde moitie du XIV žme siecle
(mines d'argent de Fojnica, Kreševo, Dusina et Deževica dans le bassin minier de la Bosnie centrale et mine de plomb d'Olovo).
En fait, la penurie de metaux precieux sur le marche europeen a fortement stimule, par l'intermediaire des Ragusains, la pro -
duction miniere en Bosnie. C'est par Dubrovnik (Raguse) que les metaux precieux, le plomb, la cire et les peaux etaient expedies
en Italie, a Venise surtout.
Les principaux centres de vie urbaine etaient les mines. Et meme les localites qui ne posse-daient pas leur propre
production miniere, ont pris un large essor dans la mesure ou l'on s'y livrait au commerce des metaux precieux (la ville royale de
Visoko, ensuite Kučlat et plus tard Zvornik, a proximite de Srebrenica). Dans le bassin superieur de la Drina, sur la route
internationale im-portante qui reliait Dubrovnik a l'Etat serbe, les localites ou les caravanes faisaient halte devien-nent des centre
commerciaux (Foča, Goražde et plus tard Ustikolina et Cernica).
Avec le Pays de Hum, la vieille ville marchande de Drijeva, situee a l'embouchure de la Neretva et connue pour le trafic
des esclaves et le commerce du sel, est rattachee a la Bosnie. Pour des raisons politiques et commerciales, le roi Tvrtko 1" fait
construire deux villes, a savoir Novi (faetuel Herceg Novi) et Brštanik, non loin de Fembouchure de la Neretva.
Ainsi, dans la seconde moitie du XIV4me siecle, le rapide essor de 1'economie de marche est marque par la penetration des
produits bosniaques dans l'economie europćenne, par l'intermediaire de Dubrovnik et de Venise, et dans le pays meme par un
important processus d'urbani-sation.
Quant aux produits agricoles et d'elevage au XIV 4me siecle, on sait seulement dans le cas quand ces produits deviennent
l'objet de l'exportations. Par contre, notre connaissance de l'eco-nomie rurale dans la premiere moitie du XV 4me siecle est plus
complete surtout grace aux registres turcs („defter"). Čeci est particulierement valable pour le pavs d'Herceg. L'agriculture
connait une croissance generale. La culture intensive du sol est marquee par l'essor de la viticulture. Quant a l'elevage, e'est
l'elevage des porcs qui est particulierement developpe ainsi que l'apiculture. On utilise beaucoup l'energie hydraulique (moulins).
En artisanat, certaines branches se distin-guent de plus en plus. Ainsi l'economie rurale bosniaque englobait presque toutes les
activites indispensables pour satisfaire les besoins de la population rurale. Elle presentait toutes les carac-teristiques de
l'economie autarcique propre a la societe feodale.
Bien que dans la premiere moitić du XV ćme siecle les valaques conservent une position particuliere dans la societe de la
Bosnie medićvale, l'elevage n'est plus leur activite exclusive. Avec le temps, ils commencent a cultiver la terre et a s'adonner a
d'autres activites economiques.

189
Le rapport entre le nombre des cultivateurs et celui des eleveurs evolue au cours des epoques, la culture des terres, qui etait
d'ailleurs l'occupation de la majeure partie de la population, prenant de plus en plus d'importance.
Parallelement a l'essor ulterieur de l'exploitation miniere dans la premiere moitie du XV 4me siecle, le commerce prend aussi
son essor. A cote des Ragusains qui ont alors des colonies dans tous les plus grands centres economiques, les autochtohes
prennent une part de plus en plus active au commerce. L'exploitation miniere et le commerce, outre leur importance locale, pren-
nent une large importance dans l'economie europeenne. Des svmptomes encore plus accentues d'une production marchande
developpee sont visibles dans la repartition du travail differenciee et dans les formes complexes d'organisation (societes
commerciales, operations monetaires et de credit, etc). A cette epoque, de nouveaux metiers d'artisanat apparaissent dans les
agglome-rations urbaines (les sources font part de 34 metiers differents exerces par les artisans ragusains. et locaux).
Un tel degre d'urbanisation est une preuve importante de l'essor economique de la Bosnie d'alors et du developpement de
l'economie de marche. Dans la premiere moitie du XV 4me siecle on peut egalement remarquer des regions economiquement tres
developpees. La production marchande et les rapports qu'elle suscite sont particulierement accentues dans les centres miniers et
dans les regions qui gravitent vers eux (partie centrale de la Bosnie, cours moyen de la Drina), ainsi que dans les regions situees
le long des grandes routes internationales — le cours superieur de la Drina. Dans ces regions, on enregistre peu a peu des
changements dans les relations entre les villes et les villages, surtout a proximite des centres miniers. Des agglomerations
urbaines commencent a apparaitre egalement dans les regions de la Bosnie occidentale. Cependant la region montagneuse du
massif dinarique de l'actuelle Herzegovine est restee particulierement non ur-banisee.
Par consequent, le haut degre atteint par le developpement economique dans la premiere moitie du XV= me siecle n'a pas
impregne uniformement tous les domaines de la vie economique et n'etait pas egalisć sur tout le territoire de l'Etat bosniaque.
190
SIMA ĆIRKOVIC

BOSANSKA CRKVA U BOSANSKOJ DRŽAVI

I. POČECI BOSANSKE CRKVE .................................................................................. 198-210
II. „CRKVA BOŽJA" U BOSNI .................................................................................... 211-216
20) HIJERARHIJA SVETOSTI I FEUDALNA HIJERARHIJA ...................................... 217-231
21) DRUŠTVO U CRKVI — CRKVA U DRUŠTVU ...................................................... 233-242
V. SMENJIVANJE KULTURNIH OBRAZACA ............................................................ 243-247
VI. RAZDVAJANJE PUTEVA ......................................................................................... 249-253
SUMMARY ................................................................................................................... 255
Samo jedno kratko vreme srednjovekovni ljudi su izjednačavali Bosnu i jeres. Bilo je to pred sredinu
XIII veka, kada su se u Bosni i oko Bosne vodile žestoke borbe za temeljitu promenu crkvenih prilika. U
kasnijim vremenima, naročito u XV veku, kada se o Bosni više znalo i više govorilo, obavešteni ljudi su
bili svesni toga da verska situacija zemlje nije jednostavna, da kraljevi nisu jeretici, da su se pojedini
velikaši preobratili: neki su zatražili papsku zaštitu, dok su drugi prigrlili pravoslavlje. O hercegu
Stjepanu se sredinom veka tvrdilo da je odnedavna pravoslavni hrišćanin, ali da to krije iz straha od
vlastele. Znalo se, takođe, da je na teritoriji bosanske države bilo crkvenih i monaških zajednica drugih
crkava. U onovremenim izvorima reflektovala se složenost i izukrštanost odnosa i interesa koja je
navodila istaknute pojedince da se prilagodavaju situaciji pokazujući pri tome iznenađujući stepen
tolerantnosti ili sposobnost za socijalnu mimikriju moti-visanu političkim računom.
Kada je bosanske države nestalo, raznobojna i nijansirana slika je iščezla, i vremenom su je zamenile
uopštene i grube linije rekonstrukcija u spisima novo-vekovnih istoričara. Tada je opet došlo do
izjednačavanja jeresi i Bosne, do stapanja bosanske crkve i bosanske države. U predstavama o bosanskoj
istoriji država je u celini bila ispunjena jeretičkom crkvom, kao što je crkvu tokom ćele istorije održavala
i nosila država sve do zajedničke propasti pred navalom osmanlijskih osvajača. Istoriografija o
srednjovekovnoj Bosni veoma se sporo i nepotpuno oslobađala ovog zavodljivog, ali netačnog okvira
posmatranja. Prve korake je učinila tek kritički orijentisana nauka u XIX veku svojim nastojanjem da
brižljivim istraživanjem pojedinosti priprema uslove za kasniju tačnu i pouzdanu sliku celine.
U istoriografiji o srednjovekovnoj Bosni epohalni prelom je označio Franjo Rački svojim delom
„Bogumili i patareni". Od njegove studije, specijalno posvećene crkvenim prilikama Bosne, počinje
istoriografija o bosanskoj crkvi, koja je sticajem okolnosti, a pre svega zbog osobenosti izvorne građe, na
jednoj, i osobenosti nacional-no-političke pozadine na kojoj se jugoslovenska istoriografija uopšte
razvijala, na drugoj strani, uza sav buran uspon ostala u uskim tematskim okvirima. Osovinu te
istoriografije predstavljala je problematika karaktera bosanske crkve, pitanje da li je bila jeretička ili nije i
oko te osovine literatura o bosanskoj crkvi kruži sve do danas. Nema potrebe da se ovde opširno iznosi
istorija te zanimljive istoriografije
195
jer je ona već više puta skicirana 1. Za praćenje razvoja istraživanja povoljna je okolnost da su ona imala
tokom polovine stoleća stalnog kritičkog hroničara u ličnosti prof. Jaroslava Šidaka, koji je stvarao, ali i
pratio, beležio i ocenjivao ono što se u ovoj oblasti pojavljivalo kod nas i u svetu. Njegovi radovi i
kritički prikazi prikupljeni su ne tako davno u jednoj izvanredno priređenoj knjizi 2.
Crkveni problemi privlačili su glavnu pažnju, ali nisu iscrpljivali interes za Bosnu u srednjem veku.
Nastavilo se proučavanje političke tematike, kojoj se pridružila ekonomska, a zatim i socijalno-istorijska
tematika, a u novije vreme je naglo poraslo interesovanje za teme iz istorije kulture. Ta literatura je
nastajala paralelno sa istraživanjem crkve, ali bez stvarne povezanosti s njom. Obično bi se polazilo od
celovitog rešenja i materijal interpretirao u skladu sa shvatanjem o dualističkom karakteru ili bi se
suprotstavljao tome shvatanju kao neosnovanoj hipotezi. Kada jednom bude napisana istorija istraživanja
o stećcima, videće se koliko je nepovoljno bilo nekritičko opredeljivanje za celovito rešenje ili protiv
celovitog rešenja bez udubljavanja u konkretne istorijske prilike i izvlačenja svih zaključaka koje sam
materijal pruža. Odvojeno proučavanje crkvene problematike uz sve veće tematsko razgranjavanje u
kome se pojavljuju istorija umetnosti i istorija književnosti sa svojim pitanjima otežalo je proces
sintetizovanja saznanja u novu, bogatu i slojevitu celinu koja bi odgovarala savremenim metodama
istorijske nauke i veoma porširenom istorijskom interesovanju, a uz to je potisnulo u stranu problematiku
odnosa crkve i države, veoma značajnu u celokupnoj evropskoj isto-riji, a na bosanskom tlu gotovo
izazovnu zbog osobenosti crkve i neobičnog razvojnog puta bosanske države.
Iako je u pitanju period u kome je društvo bilo srazmerno slabo diferencirano, u kome su ideološka i
pravna shvatanja slabo razvijena, u kome je običajno pravo potpuno preovlađivalo nad pisanim i učenim,
iako je reč o zemlji koja je u posma-tranom periodu bila izvan glavnih pravaca evropskog razvoja,
nepristupačna i slabo povezana sa okolnim svetom, ipak ne može biti ni najmanje sumnje u to da su u
njoj država i crkva odvojeni i samostalni činioci od samog početka. Isto tako ne podleže sumnji
zapažanje da je podvojenost među njima tokom vremena postajala sve naglašenija. Postepeno razilaženje
puteva odvelo ih je od prvobitne bliskosti i prisnosti u suparništvo i neprijateljstvo u kome je na kraju
država crkvi radila o glavi. Na tom dugom putu, koji se može pratiti nepotpuno i s velikim prekidima u
toku dve stotine godina, bosanska crkva i bosanska država bile su u toj meri upućene jedna na drugu da
nijedna od njih nije mogla izbeći uticaj one druge. I bez specijalnih istraživanja vidljivo je da država nije
mogla izmeniti doktrinu ni osnovna etička opredeljenja crkve, ali joj je obezbeđivala prostor za slobodnu
1
Up. J. Šidak, Problem „bosanske crkve" u našoj historiografiji od Petranovića do Glušca, Rad JAZU, 259 (1937), 37—
181, zatim sažet, ali veoma informativan pregled u: Htiuopuja ua-poda Jyiocjiaeuje, I, Eeorpaa 1953, 573—575; A. Schmaus,
Der Neumanichaismus aufdem Balkan, Saeculum 2 (1951) 271—299; J. Šidak, Pitanje „Crkve bosanske" u novijoj literaturi,
Godišnjak, I. BiH 5 (1953), 140—160; isti, Problem heretičke „Crkve bosanske" u najnovijoj historiografiji (1962—1975),
Historijski zbornik, Ti—28 (1974—1975), 139—182; S. M. Džaja, Die „Bosnische Kirche" und das Islamisierungsproblem
Bomiens und der Herzegotvina in den Forschungen nach dem ztoeiten Weltkrieg, Beitrage zur Kenntnis Sudosteuropas und des
Nahen Orients, Bd. 28, Miin-chen 1978.
; 2 J. Šidak, Studije o „Crkvi bosanskoj" i bogumilstvu, Zagreb 1975, str. 400. U knjizi je objavljen i obiman pregled istraživanja:
Problem „Crkve bosanske u poratnoj istoriografiji" (str. 297—375), koji se delom poklapa sa radom navedenim u prethodnoj
napomeni. Prof. Šidak je, priređujući svoje radove za ovu knjigu, unosio beleške o literaturi koja se kasnije pojavila, čime je
nesumnjivo olakšao rad istraživačima. Šteta je, međutim, što mu je interes ostao ograničen na srazmerno usku problematiku, u
osnovi onu koju je pokrenuo u mladini danima.

196
egzistenciju, štitila je, pa je time i činila zavisnom u značajnoj meri. S druge strane, specifične dogmatske
i organizacijske crte bosanske crkve uticale su na državu, ne u onoj meri kako se prećutno pretpostavljalo,
ne na oblike državnih institucija, mada je staleški sabor bio specifično oblikovan odsustvom „krstjana",
već prvenstveno na odnose snaga, političku ravnotežu među vlastelom i vladaocem, na odnose prema
stranim državama, na održavanje reda i poretka.
Ali, takva opšta zapažanja morala bi se proveriti brižljivim ispitivanjem konkretnih odnosa crkve i
države, postavljanjem pitanja o oblicima njihovih dodira i konkretnim rezultatima međusobnih uticaja, o
tome kako su se prilagodavale jedna drugoj, kako su se obe menjale u opštem kretanju kojim je bilo
zahvaćeno društvo Bosne s kraja srednjeg veka. Skup takvih pitanja predstavlja sasvim legi timnu
tematiku koja zaslužuje posebno proučavanje kako bi se odnos države i crkve što je moguće tačnije i
potpunije opisao i to ne na osnovu dedukcija i analogija sa drugim zemljama i drugim epohama, već
polazeći od analize izvora koji govore o Bosni XIII do XV veka.
Ta tematika će biti predmet razmatranja na stranicama što slede, a ne opšta problematika bosanske
crkve, njenog ustrojstva i njenog karaktera. Polaznu tačku predstavljaju rezultati postignuti u različitim
oblastima proučavanja srednjovekovne Bosne, naročito u proučavanju bosanske crkve u metodološkim
okvirima koje je postavio Rački3. Za autora nema sumnje da je bosanska crkva bila jeretička s tačke
gledišta velikih crkava svoga vremena 4, da joj je doktrina bila dualistička i da je po svome osnovnom
pogledu na svet bila izdanak dualističkog korena koji se protezao iz ranohrišćanskih vremena i širio kroz
mnoge zemlje od Male Azije do Pirinejskog poluostrva dajući hranu religioznim pokretima srodnim u
suštini, mada osobenim usled različitih kulturnih i društveno-ekonomskih okolnosti u kojima su se
razvijali. Uvažavajući potrebu da se crkva bosanskih „krstjana" posmatra i proučava u krugu dualističkih
pokreta, autor ne nalazi razloge koji bi opravdali njeno stapanje bilo s bogumilstvom, bilo sa zapadnim
dualizmom oličenim u pokretima patarena i katara.
Među svim do sada poznatim evropskim dualistima jedino su „krstjani" u Bosni dospeli u položaj ne
samo tolerisane nego i priznate i poštovane crkvene organizacije, jedino na tlu Bosne im je bilo dato da
se iz grupe progonjenih jere-tika preobraze u zemaljsku crkvu. Ta okolnost može samo povećati interes
za odnose države i crkve u Bosni.
3
Prihvatanje metodoloških okvira Račkog ima za posledicu jednak kritički tretman svih
izvora jer se suprotstavljanje „latinskih" i „domaćih" izvora pokazalo neodrživo. Rezultate D.
Kniewalda (Vjerodostojnost latinskih izvora o bosanskim krstjanima, Rad JAZU, 270 (1949),
115—276) potvrdila su kasnija istraživanja, tako da su rezerve koje se i danas ponavljaju u odnosu
na izvore nastale u katoličkoj sredini potpuno neumesne. Za temu o kojoj se ovde raspravlja veoma je
važna „Raspra između katolika i bosanskog patarena" (ed. F. Rački, Prilozi zapovijest bosanskih
patarena. Starine, 1 (1869), 109—138, koja u sadržaju na nekoliko mesta jasno pokazuje da ima
u vidu osobene bosanske prilike, a koja uopšte nije u dovoljnoj meri iskorišćena za istoriju crkvenih
prilika u Bosni.
4
Pišući o srednjovekovnoj stvarnosti, ne možemo se odreći termina „jeretik" i raznih
izvedenih oblika jer bi to zahtevalo suviše komplikovan postupak u reprodukciji istorijskih izvora,
ali se mora naglasiti njegov relativni karakter. Bosanski „krstjani" su bili jeretici sa gledišta velikih
crkava, koje su bile vlasne da određuju ko im pripada, a ko je od njih otpao. Za pisca ovih redova,
a verovatno i za deo laičkih čitalaca, bosanski „krstjani" nisu jeretici kao što nisu jeretičke mnoge
hrišćanske sekte kojih danas ima u Americi. Stoga i bosanska crkva nije neka pseudocrkva, te
pisac na nju primenjuje pravopisna pravila koja se odnose na pravoslavnu i na katoličku crkvu.
Naziv „krstjanin" i „krstjani" je dosledno stavljan među znake navoda da bi se upozorilo na usko
tehničko značenje i ne izražava rezerve u pogledu utemeljenosti njihovog hrišćanstva.

197
/. POČECI BOSANSKE CRKVE
Mada je glavni predmet našeg raspravljanja samo jedan deo, jedan aspekt celokupne problematike
bosanske crkve, ipak se celina teme ne može izbeći kad je reč o počecima crkve, jer od usvojenog rešenja
zavisi polazna tačka našeg specijalnog ispitivanja. Nije svejedno da li treba krenuti od XI, XII ili tek XIII
stoleća. Pitanje o počecima bosanske crkve bilo je mnogo puta diskutovano, a ostalo je uprkos tome još
uvek sporno ne samo zbog oskudne i nejasne izvorne građe već i zbog konceptualne pometnje jer se
istraživači nisu potrudili da svoj predmet precizno utvrde i omeđe. Bilo je pisaca koji su svaki podatak o
jeresi u Bosni uzimali kao prećutan dokaz o postojanju crkve bosanske. Drugi su zabunu samo uvećali
time što su, isto tako nekritički, prećutno podrazumevali da se svaki pomen „Slavonije" u izvorima o
italijanskim dualistima odnosi na Bosnu. Ta vrsta zabluda se mogla izbeći većom akribijom i kritičkim
smislom, ali, i kad se one otklone, ostaju neke opasnije zamke, koje se mogu izbeći samo izričitim
utvrđivanjem kriterija pomoću kojih ćemo razlikovati bliske i srodne pojave. Poznato je, na pri-mer, da su
dualističke verske zajednice sebe videle kao „crkve" ili episkopije, da su međusobno razgraničavale
područja. „Crkva" u tome smislu mogla je biti i najčešće je bila tajna zajednica, aktivna samo na delu
područja čije ime nosi i koje pokriva i organizacija vladajuće crkve. Crkva bosanska, kako je poznajemo
iz izvora XIV i XV veka, nije spadala u tu vrstu crkava. Kako Bosna sigurno nije bila kolevka evropskog
dualizma, sasvim je opravdana pretpostavka da je dualistička zajednica koja je uhvatila korena na tlu
Bosne imala svoje tradicije, da je bila deo neke prethodne dualističke „crkve" ili njen produžetak. Odavno
je zapaženo i upozoreno da je „crkva bosanska" — ,„ecclesia Bosnensis" katolička episkopija Bosne,
navođena među sufraganima splitske i dubrovačke nadbiskupije. Ali, ni ona nije identična sa crkvom
bosanskom, kako je poznajemo iz kasnijih izvora.
Odgovor na pitanje o postanku bosanske crkve u uskom i strogom značenju, koje se određuje
pomoću izvora XIV i XV veka, ne može se svesti na uspostavljanje kontinuiteta sa „crkvama" u drugom
značenju, već mora razjasniti vreme, prostor, opšte okolnosti formiranja i izvore učenja i uređenja kakvo
poznajemo iz kasnijeg vremena, U traženju takvog specifičnog odgovora moraju se uzeti u obzir svi
činioci koji su uticali na crkvene prilike u Bosni: tradicionalna domaća crkvena organizacija, dualistički
jeretici i reformatori verskog života u Bosni.
Pojava dualističkih jeretika u Bosni posvedočena je za vreme bana Kulina u papskoj prepisci s
prelatima i vladarima Ugarske i južnoslovenskih država i u Splitskoj istoriji arhiđakona Tome. U prvoj
grupi dokumenata, pored opšteg po-mena jeretika, njihovog pribrajanja „prokletoj katarskoj jeresi", pored
optužbi da
198
ban Kulin pruža utočište, pa čak i podršku jereticima, nalazi se i sasvim specifičan podatak da je ban
prihvatio „ne malo" patarena koje je splitski nadbiskup Bernard proterao iz Splita i Trogira 5. Tomina priča
se odnosi na jedan detalj, iz istorije ovih progona, na sudbinu Mateja i Aristodija, zadarskih građana
poreklom iz Apulije, veštih slikara i zlatasav koji su mnogo boravili u, BosnL U Splitu su prepoznati kao
jeretici koji su mnoge zarazili, pa ih je nadbiskup Bernard ekskomu-niciraov prognao iz grada,
konfiskovao im imovinu, ali. je kazne opozvao kad su se pokajali i odrekli jeresi*. Držeći se strogo onoga
sto nam kažu izvori, moramo zaključiti da je jeres dolazila iz primorja u Bosnu. Od vremena Račkog
računa se još s jednim potencijalnim: ishodištem jeretika, onim u Srbiji gde je veliki župan Stefan
Nemanja u jednom, nama nepoznatom periodu svoje vladavine, progonio jeretike, održavši sabou protiv
njih, kaznivši vode i spalivši njihove knjige7.
Prema tome, kada u izvorima pre 1200. godine naiđemo na pomene jeretičke crkve „Slavonije" ili
„Sklavonije", nemamo razloga da ih, automatski vežemo za Bosnu, već smo dužni da potražimo indicije
koje bi omogućile da se utvrdi u kome delu onog ogromnog prostora koji je obeležavan slovenskim
imenom se crkva stvarno nalazila. Izjednačavanje Slavonije sa Bosnom nalazimo kod fra Anselma iz
Alesandrije, koji je svoj spis sastavio oko 1270. godine kada na velikom prostoru od Istre do Bugarske
dualističke organizacije nije bilo osim u Bosni. Uostalom, tradicija o poreklu te crkve teško da odgovara
Bosni, jer fra Anselmo je znao da su se trgovci koji su išli u Carigrad radi trgovine tamo zarazili i zatim
vrativši se u zemlju propovedali jeres i izabrali episkopa 8. Takav put širenja jeresi sasvim odgovara
Dalmaciji, čiji su gradovi bili u živim trgovačkim vezama sa Vizantijom, dok je veoma malo verovatan
kad je u pitanju tada veoma zahita i nepristupačna Bosna. Uostalom, jedan nešto raniji pisac, bliži Bosni i
borbi protiv bosanskih jeretika, dao je 1259. god. nešto drukčiju identifikaciju: in Bosnia et Dalmacia,
que apud eos ecclesia Sćlavoniae nuncupatur9. Pod imenom „Sklavonije" pod-razumevala bi se, dakle,
Bosna, gde je centar jeresi u piščevo vreme, i Dalmacija, gde je žarište bilo ranije.
O jeresi u Dalmaciji pre progona koje je organizovao nadbiskup Bernard nema mnogo vesti, ali je
sigurno da su u primorju dualisti imali duže vreme svoje uporište. Jedan lokalni sabor održan 1185. god.
bio je uznemiren zbog „ogromnih zabluda" koje se šire među vernicima i anatemisao je sve jeretike 10. Na
samom kraju veka, 1198. god. spominju se „pseudohrišćani" kao uzurpatori nekog zem-
5
Dokumenti- su prikupljeni i na zadovoljavajući način izdati u A. Theiner, Vetera monumenta Slavorum Meridianalium
historiam illustrantia, I, Roma 1863, 6, 12—13, 15. Čitljive faksimile nekih od tih najranijih dokumenata doneli su D. Mandić,
Bogumilska crkva bosanskih krstjana, Chicago 1962, 452—454 (knjiga mi je bila nepristupačna kad sam pisao svoje radove:
Die bosnische Kirche, L'Oriente Cristiano nella storia della civiltd Accademia nazionaledei Lincei, Quademo 62, Roma 1964, 547
—575 i1 Hciuopuja cpedrboeeKome SocaHCKedpoteaee, Beograd 1*64, (završene u 1963) i F. Šanjek, Les chretiensbosniaques et le
mouvement cathare XII—XV siicles, Pariš— Bruxelles—Louvain 1976, 34—35, 48—49, 96.
* Thomas Archidiaconus, Historia Salonitana, ed. F. Rački, Zagrabiae 1894, 80.
7
F. Rački, Bogumili i patareni, Beograd 1931, 376—378. Kazivanje Stefana Prvoven- čanog, JKuiuuje Cutieorta HeMCtne,
ed". B. TlopoBHh, CeeuiocaecKu sBopnuK, 2, Beorpaa 193$, 27—30, dovođeno je u sumnju od strane nekih istraživača jer sam pisac
jeretike pribraja sledbenici-ma Arija, mada se u vrlo uopštenim optužbama daju prepoznati dualistička načela. —M. Loos,
Dualist Heresy in the Middle Age, Praha 1974, 225—226 i 160: n. 21, da su i katari bili žigosani kao „Arriana Heresis". Up. i
Šidak, Studije, 318.
* F. Šanjek, nav. delo, 21, donosi opširniji navod iz izvora.
' J. Šidak, „Ecclesia Sćlavoniae" i misija dominikanaca u Bosni, Studije, 179.
" T. S mičiklas, Diplomatički zbornik, II, 192; faksimil u F. Š anj ek, nav. delo, 34 (prilog).

199
ljišta u blizini Zadra11. Kačići su bili opomenuti da proteraju gusare i pataiene 12. Najzad, najvažniji
podatak o jačini i relativnoj masovnosti dualističke jeresi u Dalmaciji nalazi se u jednom katarskom
tekstu i odnosi se na 1167. godinu. Kada su se u mestu Saint-Felix-de-Caraman u oblasti Tuluze sastali
katarski biskupi bio je među njima i Papa Nikita (Papas Niquinta), bogumilski starešina iz Carigrada, koji
je pomagao da se srede odnosi, ukazujući na organizaciju i odnose dualističkih crkava na Istoku. On je
predočio da u Aziji ima sedam crkava koje su razdeljene i omeđene i nemaju nikakvih međusobnih
sporova, zatim je naveo crkve s Balkana: Romanije, Drogometije, Melengije, Bugarske i Dalmacije, koje
su takođe razgraničene i u međusobnom miru18. Zapisnik ovog katarskog sabora je veoma važan i po
onome što sadrži i po onome što ne sadrži, što pokazuje da je tada dualističko žarište u Dalmaciji, a da
posebnih crkava „Sklavonije" i Bosne u to doba nije bilo.
Nema nikakvog osnova da se pretpostavlja da su jeretici u Bosni od veoma davnih vremena, od
početka XI veka14, oni su u Bosni nesumnjivo novi elemenat, koji se pojavljuje na samom kraju XII i u
početku XIII veka, u situaciji određenoj katoličkom bosanskom episkopijom pod jurisdikcijom
dubrovačke nadbiskupije. Ostavljajući po strani najstariju istoriju ove episkopije koja verovatno ima
početak u najranijoj crkvenoj organizaciji za Srbiju 15, obratićemo pažnju samo poslednjim decenijama
dubrovačke duhovne vlasti, koje su važne za našu temu. Iz savremenih dokumenata i kazivanja kasnijih
dubrovačkih istoričara oslonjenih na ranije izvore može se u najgrubljim crtama skicirati položaj te
biskupije, tako različite od metropole. Biskupi nisu znali latinski i imali su narodna imena: Vladislav (oko
1141), Radogost (savremenik pape Celestina III 1191—1198), Dragohna, posvećen 1209, preduzeo je
1212. god. zajedno sa nadbiskupom Leonardom akciju da se suzbiju jeretici, Vladimir je bio posvećen od
strane tog istog nadbiskupa Leonarda koji je bio na čelu dubrovačke crkve oko 1203—1220, Bratoslav,
koji je bio posvećen pre 125118. Dolazili su na posvećenje u Dubrovnik i donosili poklone nadbiskupu.

11
T. Smičiklas, Diplomatički zbornik, II, 296; up. F. Šanjek, nav. delo, 38, n. 49.
12
T. Smičiklas, Diplomatički zbornik, III, 187—188. Dokumenat je značajan što se u
njemu upotrebljava ime patarena.
13
Već je Rački {Bogumili i patareni, 374—375) poznavao srž ovoga dokumenta. Njegov
pravi značaj je pokazalo tek moderno izdanje A. Dondainea, na koje je upozorio A. Solovjev
(Novipodaci za istoriju neomanihejskog pokreta u Italiji i Bosni, GZM, NS 8 (1953) 330). O diskusi
jama o katarskom saboru up. F. Šanjek, nav. delo, 42 n. 69. Jedan deo pomena „Slavonije" ili
„Sklavonije" u Italiji potiče iz prvih decenija XIII kada je teško reći da li je bila premeštena u
Bosnu, ili se još mestimično održavala u Dalmaciji.
14
Najdalje u prošlost je otišao u svojim nagađanjima D. Mandić (Bogumilska crkva, 127—
128), tvrdeći da je bosanska crkva osnovana negde „između godine 1000. i 1018. za bugarske vla
davine u Bosni". Do tako preciznog datuma on je došao upotrebljavajući spisak imena u zapisu
Batalovog jevandelja, podrazumevajući da oba spiska pripadaju istom nizu i da je dužnost djeda
trajala u prošeku 14 godina. O spiskovima u zapisu Batalovog jevandelja biće reci niže.
15
Kao što sam istakao već u Hcuiopuju cpednoeeKoeue 6ocancKe dpMcaee, 50. u borbama
oko jurisdikcije u zaleđu u autentičnim i falsifikovanim, ali kasnije potvrđenim bulama pojavljuje
se Srbija ili „regnum Servillie", koja se izjednačuje sa Bosnom. Od osnivanja Ohridske arhie-
piskopije crkvena organizacija prvobitne Srbije podeljena je tako da je deo potpao pod Ohrid,
a deo je ostao pod papskom jurisdikcijom i oko njega je bilo spora između Splita, Dubrovnika
i Bara. Otuda se pojavila potreba da se objašnjava da Srbija znači Bosnu, koja je kao realna država
i jurisdikciono područje postojala u XII veku.
16
Imena biskupa prikupio je iz dubrovačkih dokumenata već K. JnpeieK. (Hcuiopuja
Cp6a, I, Beorpafl 1952, 129). Dopune iz kasnijih crkvenih istoričara zaslužuju poverenje. Up.
F. Šanjek, nav. delo, 52, 65.

200
Dubrovački nadbiskup je 1252. god. u parnici sa barskim nadbiskupom bio spreman da se zakune da su
njegovi prethodnici činili kanonske vizitacije i da su bili primani kao mitropoliti u kraljevstvu Srbije koje
se prostire do granica kaločke nadbiskupije17. Ali, uticaj metropole se slabo osećao u samoj episkopiji. To
se najbolje vidi iz rezultata istrage koju je papa naložio 1232, kada je izneta optužba da je tadašnji biskup
na svoj položaj došao simonijom, da je potpuno neobrazovan, da ne služi mise niti deli svete tajne, da čak
ne zna ni formu u kojoj se vrši krštenje. Sumnjiv je bio i njegov odnos prema jereticima, brat mu je bio
poznati herezijarh a biskup ga je štitio i živeo sa jereticima u istom selu 18. Nije poznato šta se sve od ovih
optužbi pokazalo osnovano, ali je bilo dovoljno da ga papski legat smeni. Tada je bosanska biskupija
izuzeta iz vlasti dubrovačkog nadbiskupa i potčinjena neposredno papskoj stolici.
Daleko pre ovih mera, već posle prvih glasina da se u Bosni pojavljuje jeretičko leglo, papska kurija,
svesna opasnosti i već angažovana u borbi protiv jeretika u Italiji i Francuskoj, zatražila je cd ugarskog
kralja Emerika, kome je bosanski ban bio vazal, da energično raščisti situaciju 19. Ban Kulin je, međutim,
bio uveren da su njegovi ljudi pravoverni i da žele da nepokolebivo poštuju učenje rimske crkve. Bio je
spreman da neke od sumnjivih pošalje u Rim da se tamo ispita njihovo verovanje i vladanje, pa da se
„učvrste u dobru ako su u pravu, ili isprave od zla ako su u zabludi". U njegovo ime je 1202. god. zaista
pošla u Rim jedna delegacija20, ali je zaplet rešen tek 1203. god. delovanjem papskog legata Ivana Kaza-
marija u Bosni.
Papski legat je u proleće te godine zajedno sa jednim dubrovačkim arhiđako-nom u prisustvu bana
Kulina održao sastanak sa „prvacima onih ljudi koji su do sada jedini nazivani hrišćanskim imencm na
teritoriji Bosne" i postigao je da se odreknu raskola, da priznaju da je rimska crkva glava čitavog
hrišćanstva i da obećaju da će se pridržavati izvesnih normi u obredima i načinu života 21. Sačuvani
dokumenat o tim obećanjima ostao je do danas predmet sporova među istraživačima. Osnovno je pitanje
ko su bili „christiani" okupljeni na Bilinom polju pored reke Bosne: pripadnici jedne zanemarene
redovničke biskupije, monasi koji
17
L. Thall6czy—C. Jireček—E. Sufflay, Acta et diplomata res Albaniae mediae aetatis
illustrantia, I, Vindobonae 1913, 63—65, n° 214. Iz dokumenta sasvim jasno izlazi da je poslednji
u Dubrovniku posvećeni biskup bio ,Ladimirus episcopus Bosgnensis antecessor istius episcopi
qui non est, consecratus est in ecclesia S. Marie archiepiscopatus Ragusii a domino Leonardo
archiepiscopo Ragusino". Jasno je, isto tako, da je živ naslednik toga, ali nije jasan njegov status.
Izdavači su ono „non est", koje i s jezičke tačke gledišta nezgrapno stoji, ispravljali u „nunc est",
što je čista pretpostavka. Bosanski biskup je smenjen 1233. god., što bi mogao da bude naslednik
Vladimira, a izuzimanjem Bosne ispod vlasti dubrovačkog nadbiskupa nestalo je pravne osnove
za dalja posvećivanja.
18
T. Smičiklas, Diplomatički zbornik, III, 361—362. Up. J. Šidak, Studije, 185—186.
19
A. Theiner, Mon. Slav., I, 12.
80
Iz jednog od citiranih papskih pisama se vidi da su neki od ljudi poslatih u Rim krivo tvorili ispravu, kojom bi im, tobože,
papa odobrio rad i učenje. Podatak zaslužuje pažnju jer pokazuje da su ljudi na papskoj kuriji, mada još uvek bez velikog
iskustva, ipak bili u stanju da prepoznaju krivoverce. To treba imati na umu kada se papskom legatu Kazamariju pripisuje olako
da nije prepoznao jeretike i da nije primenio pravi postupak izvršavajući misiju poverenu od strane pape.
21
Dokumenat je odavno pristupačan u: T. Smičiklas, Diplomatički zbornik, III, 24—25. Novo izdanje dao je D. Mandić,
Bcgomilska crkva, 435—436; faksimil u: F. Šanjek, nav. delo, 96 (prilog).

201
su živeli po pravilima i u tradicijama istočnog monaštva ili jeretici, članovi već organizovane dualističke
crkve u Bosni22.
Papski legat je sam sledeće godine pisao da se njegova misija ticala „bivših patarena u Bosni" 23.
Rezervisanje za sebe naziva „krstjani", tako karakteristično za dualističke jeretike i na Istoku i na Zapadu,
upućivalo bi u istom pravcu kao i jedan deo konkretnih obećanja. Mora se, međutim, imati na umu da je
akt sastavljen posle sastanka na Bilinom polju imao normativni karakter, pa nije opravdano da se
zaključuje da su u svemu dotle postupali suprotno. Uostalom, ako se tako postupa, dolazi se do
zaključaka koji su protivrečni. Učesnici sastanka su se među ostalim obavezali i da ubuduće neće primiti
nekog oženjenog ili neku udatu, osim ako se oboje jednako ne obrate uz obostranu saglasnost i obećanje
telesnog uzdržavanja24. Obećali su, zatim, da će žene biti odvojene od muškaraca u spavaonicama i
ručaonicama, da se neće sastajati nasamo da se ne bi mogla roditi kakva zla sumnja, što nimalo ne
odgovara strogom moralu katarskih zajednica, ali je moglo biti aktualno u tzv. „dvostrukim manastirima",
odavno napuštenim u organizaciji monaškog života26. Ne srne se prevideti, takođe, ni okolnost da ceo
legatov postupak ne odgovara obračunu s jereticima. Pretpostavka da je papski legat zahvaljujući svojoj
diplomatskoj veštini mirno i bezbolno preobratio jeretike nema oslonca u izvorima 28. Držeći se strogo
onoga što nam dokumenat pruža i uzimajući u obzir događaje koji su usledili, možemo zaključiti da je
misija papskog legata u Bosni mimoišla pravo jezgro dualističke jeresi, ukoliko ga je uopšte bilo u to
doba u Bosni, da se zadržala na jednoj manaškoj zajednici, koja je živela u tradicijama istočnog
monaštva, a nije bila ni dodirnuta velikim reformama koje su izmenile verski život katoličkih sredina. To,
naravno, ne znači da bosanski monasi nisu
22
Kao što sam ranije istakao {Die bomische Kirche, 548—551), u samom dokumentu, kao i dokumentima koji ga prate, ne
može se naći oslonac za potpuno identifikovanje „krstjana" iz isprave ni sa pravovernim monaštvom, koje ne bi imalo nikakve
veze sa heterodoksnim učenjem ili praksom, ni sa zajednicom dualističkih jeretika, pogotovu ne sa crkvom bosanskom kakvu
znamo iz kasnijih izvora. Sudeći po razvoju događaja, izgleda da je pometnju i tada, kao uostalom i danas, izazivao naziv
„krstjani". Argumente za upotrebu medu monasima i za monahe navela je M. Miletić (/ „Krstjani" di Bosnia alla luče dei loro
monummti dipietra, Orientalia Christiana analecta, 149, Roma 1957, 42—U). Naročitu pažnju zaslužuju „krstjani" koji su na
natpisu o hodočašću „pisali krize" i upisivali svoja imena u vreme Kulina bana. O dualističkoj upotrebi naziva „krstjani" govore
mnogi savremeni izvori i kasniji izvori o crkvi bosanskoj. Ovde moram napomenuti da sam u svojim radovima iz 1963. (up. nap.
5) prevideo da se imena „Dragice, Lubin, Drageta" javljaju jednom od spiskova u zapisu Batalovog jevanđelja, tako da ne mogu
zastupati shvatanje da nema dokaza o kontinuitetu između bilinopoljskih monaha i jeretičke crkve bosan ske. Drugo je pitanje u
čamu se sastojao taj kontinuitet, jesu li prvi među „krstjanima" s Bilinog polja tek kasnije postali pravi jeretici i starešine jeretika,
ili su bili tajni jeretici među monaškim bratstvom koje je prihvatilo poznate obaveze u aprilu 1203. god.
" A. Theiner, Mon. Slav., I, 19.
14
To tačno odgovara uslovima pod kojima se supružnici mogu zamonašiti.
15
Na „dvostruke manastire" i njihovo održavanje u području istočnog monaštva upozorila
je M. Miletić (/ „Krstjiii" . . ., 49—56, 179—180). Primedbe D. Mandića {Bogomilska crkva,
188—193) nisu osnovane na argumentima, već na predubeđenju da je na Bilinom polju s papskim
legatom bila suočena čisto dualistička (katarska) zajednica.
" Dela o istoriji jeresi na Zapadu, naročito A. Borst, Die Katharer, Stuttgart 1953, pokazala su da je papska kurija prolazila
kroz period upoznavanja i sticanja iskustva, prošlo je vreme dok se nisu sabrala pouzdana znanja o jereticima. S druge strane,
jeretike često izvori slikaju kao pre-tvorne, spremne da svoje krivoverstvo prikriju, prilagodljive i uzdržane u saopštavanju svoje
nauke. To nas navodi da ne smemo zamišljati ni jeretike ni katoličke teologe kao neke idealne tipove, ali ipak se čini nerealno
pretpostaviti da jedan papski legat 1203. god. (nije tada počela borba protiv krivoverja) nije bio u stanju da razlikuje zapuštene
monahe od ubedenih jeretika i da nije znao koji postupak treba da primeni.

202
mogli biti zahvaćeni izvesnim jeretičkim strujanjima. Dobro je poznato da su zapuštene monaške sredine
podložne heterodoksnim uticajima, a sam dokumenat obećanjem da neće ubuduće primati nekog jeretika
ili maniheja otkriva put kojim su uticaji dospevali u monašku sredinu 27,
U svakom slučaju, ono što je usledilo pokazuje da stvarna crkvena situacija Bosne nije bila u
Kulinovo vreme suštinski izmenjena: stvarni i uporni jeretici ostali su u zemlji ili neposrednom susedstvu,
a katolička bosanska biskupija nije bila osposobljena za pružanje ozbiljnijeg otpora. Zbog toga ne može
nimalo iznenaditi činjenica da se posle nepune dve decenije ponovo čuju optužbe da se u Bosni primaju i
štite jeretici koji otvoreno propovedaju svoje štetno učenje 28.
Te nove optužbe dale su povoda novom talasu angažovanja papske stolice i izbijanju sukoba koji su
trajali preko dva decenije i koji su doveli do bitnih promena u crkvenoj situaciji Bosne. Borbe vodene
posle 1221. god. razlikovale su se i po oštrini i po sredstvima i angažovanim snagama od obračuna iz
vremena bana Ku-lina. Veća žestina i duže trajanje borbi može se pripisati činjenici da je Bosna tada bila
zahvaćena opštijim zbivanjima, pokrenutim ranije i na daleko većem prostoru. Pre svega je tu ugarski
osvajački zamah započet krajem XII veka potiskivanjem Vizantije i zauzimanjem ravničarskih teritorija
južno od Save i Dunava. Bosna je u širokom luku bila okružena teritorijama ugarskih kraljeva, a kako
više nije bilo vizantijske protivteže, samo od ugarskih kraljeva je zavisilo da li će se zadovoljiti
tradicionalnim vazalnim odnosima ili nastojati da zavedu neposredniju vlast nad Bosnom. Zatim se opaža
opšte nastojanje za reformom crkvenog života i crkvene organizacije. Opaža se to u katoličkom području
na crkvenom saboru u Baru 1199, zatim u južnim delovima Ugarske, gde se u Sremu ustanovljuje
biskupija (1229) a i na području istočne crkve, gde je po osnivanju autokefalne arhiepiskopije za državu
srpskog kralja uspostavljena mreža novih episkopija uz pomeranje tradicionalnih granica između
područja jurisdikcije rimske crkve i istočnog pravoslavlja. Osnivanjem humske i zetske episkopije u
neposrednom zaleđu katoličkih primorskih centara sužena je njihova crkvena vlast, naročito Dubrovnika,
a istovremeno je bosanska biskupija odvojena od svoje metropole u Dubrovniku. Biskupija u Bosni
postala je tako sa svih strana okružena crkvenim organizacijama zahvaćenim procesom menjanja i
prilagođavanja normama razvijenijeg verskog života i na Zapadu i na Istoku. Prisustvo jeretika u Bosni
samo je aktualizovalo potrebu menjanja njene crkvene situacije.
U međuvremenu je papska stolica stekla značajna iskustva u borbi protiv jeresi u Francuskoj i Italiji i
počela je da ih primenjuje u Bosni. Krstaški pohodi već oprobani na Zapadu pokrenuti su protiv jeretika
u Bosni u punoj saglasnosri sa ugarskim dvorom i prelatima. Ugarski kralj je ćelu Bosnu ustupio
kaločkom nadbiskupu sa zadatkom da u njoj istrebi jeres, a ovaj je za novac unajmljivao plemiće za
krstašku vojsku29. Pojedinosti o prvim pohodima nisu poznate, a iz onoga što se kasnije dešavalo može se
zaključiti da nisu imali znatnijeg uspeha, da su samo pripremili uslove za još odlučnije nalete u vreme
pontirlkata Grgura
27
U tekstu se izričito kaže: et nullum deinceps ex certa scientia manicheum vel alium here-
ticum ad habitandum nobiscum, recipiemus. — D. Mandić, Bogomlska crkva, 436.
28
O tome i događajima koji su usledili izvori su sabrani i kritički pretreseni, u: J. Šidak,
Ecclesia Sclavoniae, Studije, 182 i dalje.
*• Medu unajmljenim ratnicima bio je i gospodar Srema i župan bački i kovinski. Up. sada II. PoKajH, O jeduou nacjioty
KaAojaua AuijeAa, 3GopHiiK pa^oBa BH3airrojioinKor HHCTHTVTa, 19 (1980), 167—171.

203
IX i Inoćentija IV. U vreme kada je borba protiv jeresi na Zapadu kulminirala papska stolica je
neposredno uzela u svoje ruke brigu oko iskorenjivanja jeretika u Bosni. Biskupija je izuzeta iz crkvene
vlasti Dubrovnika (1232) i uvedena su nova efikasna sredstva: red dominikanaca i inkvizicija 30. Uporedo
s tim preduzete su ozbiljne mere da se reformiše i ojača katolička bosanska biskupija jer se uviđalo da ni
najveći uspesi u progonu jeretika neće moći da obezbede trajnu pobedu katoličanstva, ukoliko u zemlji
ne bude crkvene organizacije sposobne da preuzme brigu o vernicima. Ono što se čulo o biskupu koji je
bio na čelu bosanske biskupije 1232, što je ovde već bilo pomenuto, pokazivalo je da su korenite
promene neodložne.
Papski legat Jakobo Pekorari smenio je bosanskog biskupa i postavio dominikanca Johana
Vildeshauzena, kojim počinje niz „latinskih" biskupa Bosne. U početku je akcija imala podršku ne samo
ugarskog kralja i njegovog sina hercega Kolomana već i bosanskog bana Mateja Ninoslava, koji se 1233.
god. prvi put javlja u izvorima. On se odricao svojih prethodnika zaraženih jeretičkim uticajem,
angažovao se i sam u borbi protiv jeretika i pomagao je rad na sređivanju katoličke crkve. Spominje se
da je davao novac za izgradnju bosanske katedrale.
Promene su, međutim, izazvale reakciju tako da je već sledeće godine bilo potrebno pokrenuti novi
krstaški pohod, jednodušni otpor bosanskog plemstva koje je ustalo u zaštitu domaće crkve i jeretika
naterao je i bana Ninoslava da pro-meni tabor i da brani samostalnost svoje države od ugarskih krstaša.
Koliko se vođenje krstaških ratova već tada povezivalo sa političkim ciljevima, vidi se iz činjenice da je
ugarski kralj Andrija II 1235. god. Bosnu darovao svome sinu hercegu Kolomanu31.
Ratna dejstva krstaša imala su uspeha tako da je do 1238. god. veći deo Bosne došao pod njihovu
vlast. Pod njihovim okriljem nastavljena je borba protiv jeresi. Dominikanci su vršili inkviziciju i
spaljivali jeretike, a najverovatnije je da su baš u ovo doba osnovali dva svoja manastira 32. Bosanska
biskupija je dobila katedralu, pri kojoj je organizovan kaptol, kojoj su darovani posedi i pribavljana
novčana sredstva, a pripremalo se i uvođenje crkvene desetine.
Ali, i sve te tekovine nisu se mogle održati pred naletom domaćeg plemstva, bana, a verovatno i širih
masa stanovnika ogorčenih zbog promena i pogođenih crkvenom desetinom. Do 1240. god. ban Ninoslav
je ponovo zavladao čitavom Bosnom, a velika najezda Mongola i stradanje Ugarske 1241—1242. god.
onemogućili su nove krstaške pohode. Ban je, doduše, 1244. god. bio prisiljen od strane kralja Bele IV da
bosanskoj biskupiji daruje prihode širom zemlje kako bi nadoknadio štete koje joj je naneo. Obavezao se
tom prilikom da će poštovati imunitet crkvenih poseda i priznao je biskupiji pravo da sakuplja desetinu
„na način drugih crkava Ugarske"33. Ipak, to nije pomoglo katoličkoj biskupiji da uhvati korena
30
Veličinu angažovanja dominikanaca prvi je pravilno ocenio J. Šidak, Ecclesia Sclavoniae, Studije, 184—186, 193—195,
iskorištavajući dotle nezapaženi spis dominikanca Sviperta, objavljen u N. Pfeifer, Die ungarische Domnikanerprovinz von ihrer
Grundung bis zur Tatarenvenous-tung 1241—1242, Ztirich 1913, 143—146. Odlomak o Bosni pristupačniji u D. Mandić, Bogo-
milskct crkva, 439—440.
31
Kao i ranije darovanje kaločkom nadbiskupu Ugrinu i ovo darovanje je imalo za cilj da podstakne i pojača interes za
borbu, njime se u samoj Bosni ništa nije menjalo.
32
Ubi eciam duos comentus habuimus quos postea heretici combusserunt. Commentariolum
de provinciae Hungariae originibus, preštampano u D. Mandić, Bogomilska crkva, 44Q.
33
Banove obaveze navedene su u povelji kralja Bele IV, u koju se bez ozbiljnog razloga
sumnjalo. Tekst je već 1375. registrovan u Avinjonu. Ispravke ranijih izdanja daje D. Mandić,
Bogomilska crkva, 160—161, nap. 229.

204
u zemlji. Već 1247. god. katolički biskup se nalazi u Slavoniji i njegovo sedište ostaje Đakovo, posed koji
je biskupiji darovao herceg Koloman. Tada je papa ovu bosansku biskupiju potčinio kaločkom
nadbiskupu. Dotadanja iskustva nisu davala povoda za optimizam. U jednom aktu iz te iste godine nalazi
se mišljenje da „nema nikakve nade da će se ova zemlja (Bosna) od svoje volje vratiti crkvenom
jedinstvu". Zabeleženo je takođe da ni utvrđenja, ni gradovi crkve u Bosni nisu bili tako čvrsti da bi se
mogli odbraniti od napada i opsada i zemlju sačuvati u čistoti vere 34.
Borba protiv jeretika u Bosni nije formalno prestala, ali nikad više nije vođena sa toliko energije i
sistema kao u periodu 1233—1239. god. Nestali su neki od opštih motiva: Ugarska je posle mongolske
najezde morala da se oporavlja, a zatim su došli unutrašnji sukobi, razdoblja rđave vlade, pa duge borbe
oko prestola; papstvo je posle pobede na zapadu ulagalo manje energije jer je očigledno da izolovana
jeres u maloj i zabačenoj zemlji nije imala onaj značaj koji je imala kada je predstavljala krilo jednog
velikog protivcrkvenog pokreta. Najzad, uspostavljena je bila katolička biskupija za Bosnu na čelu sa
„Latinom" i uređena potpuno na način drugih katoličkih biskupija. Ona, doduše, nije bila na tlu Bosne, ali
je ostajala nada da će se u pogodnoj prilici proširiti tako da obuhvati zemlju čije ime nosi. Njena sudbina
se suviše vezala za političke odnose koji se nisu razvijali njoj u prilog. Predugo odsustvovanje iz Bosne
učinilo je da se na nju i zaboravilo, tako da je kratkotrajna katolička biskupija u XV veku dobila sedište u
drugom mestu i nije bila vezana sa Đakovom35.
Za našu temu je, naravno, važnije ono što se dešavalo u Bosni. Sasvim je sigurno da dualistički
jeretici nisu bili iskorenjeni jer ćemo ih u izvorima sretati i kasnije i upoznati njihovo učenje i njihovu
specifičnu organizaciju. Isto je tako sigurno da se prekinuo niz domaćih katoličkih biskupa slovenske
službe. Oni se posle 1233. god. nisu imali gde posvećivati: Dubrovniku je bila oduzeta crkvena vlast nad
Bosnom, papstvu su oni bili neprihvatljivi jer je ono postavljalo obrazovane „Latine" (Vildeshauzena,
Ponsu), u okviru Kaločke nadbiskupije (posle 1247) za njih nije bilo mesta, jer je ona imala svoga
bosanskog biskupa u Đakovu. Izgleda da je jedan takav slovenski biskup još živeo 1252 36, a posle toga o
njima više nema ni najmanjeg traga. Imajući te dve sigurno posvedočene činjenice: da su jeretici ostali u
Bosni, a da su biskupi bosanski iščezli, možemo s pouzdanjem zaključiti da su dualistički jeretici ispunili
ono mesto koje je ranije zauzimala katolička biskupija bosanska. Spajanje organizacionog okvira i imena
nekadašnje biskupije bo-

34
J. Šidak, Ecclesia Sclavoniae, Studije, 195.
35
O kasnijoj kratkovremenoj katoličkoj biskupiji u Bosni up. J. Fine, Mysteries about
the Nevily Discovered Srebrnica—Visoko Bishopric in Bosnia (1434—1441), East European Ouar-
terly, 8, 1 (1974), 29—34 i D. Mandić, Rasprave. Prilozi iz stare hrvatske povijesti, Rim 1963,
483—490. Već davno je J. Šidak {„Crkva bosanska" i problem bogumilstva u Bosni, Zagreb 1940,
146, n. 4) upozorio kako je u XV v. zaboravljena jurisdikcija đakovačke biskupije. U papskim
bulama oko sredine XV v. pojedinačne katoličke crkve u Bosni vodene su kao „nullius diocesis".
84
Up. dubrovački dokumenat nav. ovde u nap. 17.

205
sanske sa dualističkim učenjem i ustrojstvom označava početak samostalne egzistencije bosanske crkve
kakvu poznajemo iz izvora XIV i XV veka37.
U literaturi o bosanskoj crkvi bilo je pokušaja da se njen postanak rasvetli ne institucionalnim
promenama i pomeranjima, već identifikovanjem osnivača crkve. U osnovi takvih nastojanja ležalo je
prećutno prihvatanje opšteg uverenja da ličnosti imaju presudnu ulogu kod nastajanja religija i sekti.
Kako izvora o postanku crkve ima veoma malo, u traganju za ličnošću osnivača pribeglo se
domišljanjima i kombinovanjima, tako da su dve ličnosti predložene za ulogu osnivača crkve bosanske.
Najviše pažnje bilo je posvećeno Rastudiju-Aristodiju, koji se navodi na drugom ili prvom mestu među
jereticima anatemisanim u sinodiku srpske crkve. Rastudije se javlja i u zapisu jevandelja tepčije Batala
iz 1393. god. na prvom mestu u jednom od dva spiska imena starešina ili istaknutih članova crkve. Kako
je njegovo ime srodno s imenom Aristodija, jednog od dvojice braće jeretika iz Zadra, koji su putovali i
boravili u Bosni, prema Tomi arhidakonu, identifikovan je Rastudije s Aristodijem i stavljen u vreme
bana Kulina38. Može se danas s dosta pouzdanja reći da je ova hipoteza potpuno obesnažena. Navedeni su
jaki argumenti u prilog mišljenju da je „gospodin naš" Rastudije savremenik autora zapisa u Batalovom
jevanđelju, da pripada kraju XIV veka i da stoga ne može biti ni osnivač bosanske crkve niti se može
izjednačavati sa ličnošću Aristodija s početka XIII veka, koji se prema Tomi arhidakonu odrekao jeresi,
pa i zbog toga ne dolazi u obzir da bude osnivač crkve 39. Drugi pretpostavljeni osnivač crkve bio bi Beliz-
menac, koji se takođe javlja među anatemisanim jereticima u sinodiku pravoslavlja, i to na prvom mestu,
što mu svakako daje određeni značaj. On je opet identifikovan sa veronskim katarskim biskupom po
imenu Belasinanca, za koga se pretpostavlja da je morao da pobegne na Balkan 40. Treći navodni osnivač
crkve je takođe kombi-
37
J. Šidak (Studije, 350—351), protiv moga zaključka o spajanju ostataka katoličke biskupije i jeretika, koji su izborili svoj
opstanak u toku krstaških ratova, iznosi činjenicu da se „nakon toga" (svakako perioda borbi) ne javljaju u suvremenoj gradi
„neki heretici koji bi se mogli shvatiti kao preostali dio .ecclesiae Sclavoniae"', niti neki „ostaci bivše katoličke .ecclesiae
bosnensis', sa njenim slavenskim obredom". Kada bi se bilo jedan bilo drugi elemenat posebno javljao, bio bi to argumenat
protiv moje teze. Ono što u izvorima XIV—XV veka susrećemo: slovensku dualističku jeres u međama i organizacionoj ljušturi
„ecclesie bosnensis" u potpunom je skladu sa shvatanjem koje zastupam. Sa svoje strane moram primetiti da se sa tezom Račkog
ne da uskladiti shvatanje da je crkva bosanska „organski izrasla iz „ecclesiae bosnensis" (J. Šidak, Studije, 96). Ukoliko je učenje
bosanske crkve kakvo znamo u XIV i XV veku bilo dualističke, onda se ne može prihvatiti potpuni kontinuitet sa katoličkom
biskupijom slovenske službe, već samo „kontinuitet u organizacionom pogledu", kako J. Šidak sam kaže nekoliko redaka dalje.
Ovde moram ponoviti i svoje rezerve prema „redovništvu" bosanske crkve. S jedne strane, pravoverna sredina nema sredstava da
izrazi razliku između „krstjanina" i vernika van ustaljene terminologije u kojoj se naziv redovnik baš svojim opštim karakterom
preporučivao. Jezička građa sakupljena u Akademijinom Rječniku, s. v. redovnik, i kod V. Mažuranića (Prinosi), s. v. redovnik,
jasno pokazuje da se tim terminom označavao monah, pripadnik reda u katoličkoj i pravoslavnoj crkvi, ali i sveštenik, duhovnik
uopšte. Iz toga termina se ne srne izvoditi osobito „redovničko" ustrojstvo bosanske crkve, kojim bi se ona, navodno, razlikovala
od drugih dualističkih crkava. Nesporazuma se treba čuvati utoliko više što su i dualisti imali ideju „reda", „ordo", i što se „red" i
„redove" nalazi i u zapisu Batalovog jevandelja.
*s A. Solovjev, Vjersko učenje bosanske crkve, Zagreb 1948, 30—32.
3
* J. V. A. Fine, Aristodios and Rastudije, Godišnjak Društva istoričara Bosne i Hercegovine, 16 (1965), 223—229. Up. i
kritičke napomene J. Šidaka (Studije, 314, 339—340, 356, 368).
40
D. Knievvald, Vjerodostojnost, 216—217, nap. 14; D. Mandić, Bogomilska crkva, 58, nap. 171. Up. J. Šidak, O pitanju
heretičkog „pape" u Bosni 1223. i 1245, Rasprave SAZU, 5 (1966), 145—160, u knjizi Studije, 211—223.

206
novan pomoću ličnosti Bartolomeja, spomenutog u jednom pismu iz sredine XIII veka kao da je katarski
antipapa, i Tomiša, jednog imena na kraju jednog od dva spiska u već spomenutom zapisu Batalovog
jevanđelja. Kako Bartolomej nesumnjivo pripada XIII veku, ovoj ličnosti je data uloga obnovitelja crkve
bosanske koja bi u vreme Kulina bila privremeno ugušena.
Diskusije o ličnosti osnivača bosanske crkve ostale su bez rezultata, ali su veoma aktualizovale
spiskove imena iz zapisa na jevanđelju tepčije Batala. Najvažnije je pitanje šta stvarno predstavljaju ti
spiskovi, da li su to stvarno imena bogumilskih djedova kako ih često predstavljaju 41. Nije jasno šta znači
„redove ki su se narekli u red crkve pre gospodina našego Rastudija". Da li navedene ličnosti („redovi")
predstavljaju skup savremenika ili ličnosti u sukcesiji? U prilog shva-tanju da su u pitanju ličnosti u
sukcesiji, pripadnici raznih generacija, može se navesti okolnost da imaju redne brojeve. Međutim,
brojevi su u dva niza, 1—16 i 1—12, tako da moramo računati sa dva spiska sa ličnostima iz dva ciklusa.
Tekst je bio netačno izdat i vrlo neoprezno upotrebljavan 42. Nisu uočene posledice činjenice da
imamo dva spiska sa dve numeracije, nije zapaženo da se imena u jednom i u drugom spisku osetno
razlikuju (samo se ime Dragoš javlja u oba spiska) 43, nije utvrđeno kako treba čitati spiskove, da li su pod
prvim brojevima starije ličnosti ili obrnuto, da li su u oba spiska ličnosti poredane po istom sistemu.
Otkako je utvrđeno da u tekstu nesumnjivo piše „pre gospodina našeg Rastudija", postalo je očigledno da
se drugi spisak (sa brojevima 1—12) mora čitati unazad, kako se čini kod nabrajanja predaka jedne
ličnosti.
Ako je „gospodin naš" Rastudije savremenik prepisivača Batalovog jevanđelja iz 1393. god., onda u
drugom spisku treba videti niz njegovih prethodnika koji ide unazad svakako u XIII vek. U svoje vreme
A. Solovjev je otišao dalje i dva Radoslava, koji neposredno slede u tom spisku, identifikovao sa djedom
velikim Radoslavom i gostom velikim Radoslavom, pred kojima je izdata jedna povelja bana Stjepana II
oko 132644. Dž. Fajn je kasnije Miroslava, koji sledi Radoslavu na tom spisku, identifikovao sa onim
djedom Miroslavom koji je zabeležen u povelji
41
Iako je zapis iz Batalovog jevanđelja poznat od 1886. godine, on nije bio posebno studiran,
ali je mnogo puta upotrebljen prema slobodnom nahođenju pisaca. Dok su D. Mandić {Bogu
milska crkva, 127—130) i Đ. Sp. Radojičić (JIouuc 6OWMUJICKUX uoi/iasapa od cpečune XI eena
do 1393. ioduue, y KH>H3H: KtbUMceeua 36u»ana u ctusapana Kod Cp6a y cpedneM eexy u y wypcxo
do6a, HOBH Ca« 1967, 111—114) oba spiska upotrebljavali kao jedan i, služeći se sasvim pro
izvoljnim „prošekom", bacali početak niza u XI vek, A. Solovjev {Vjersko učenje, 32—35) i
J. Fine (The Bosnian Church, 215—218) pokušali su da nađu oslonac u ličnostima čija je hrono-
logija donekle poznata.
42
Sve do najnovijeg izdanja: Od/iOMcm 6OŽOMUACKOI jeeau^e/ba CocaucKoi iueutuje Bavucuia
U3 1393. iočune, H3BecTHJa Ha HHCTHTvTa 3a Hcropaja BAH, 14—15 (1964), 495—506 (sa faksi
milom, ali i mnogim štamparskim greškama) neprimećena je ostala reč „prije" od koje zavisi
smisao zapisa i tumačenja spiska. J. Šidak je na to još ranije skretao pažnju. Reprodukovanje
bez rednih brojeva kao u F. Šanjek, nav. delo 98—99 može da dovede u zabludu.
43
Preporučujući ove spiskove pažnji specijalista za onomastiku, možemo primetiti da
drugi spisak sadrži imena koja se sreću u bosanskim dokumentima i bez izuzetka su slovenskog
porekla; za prvi spisak se to ne može reći.
41
A. Solovjev, Vjersko učenje, 33, ali je on polazio od toga da je Rastudije = Aristodije, dakle, ličnost s početka XIII veka,
te da su ličnosti u spisku koji počinje Rastudijem poredane tako kao da idu od starijih ka mladim. Na drugom mestu sam
upozorio da povelju (Thallćczv, Studien, br. II, str. 11) treba datovati posle 1326. god. jer je istovremena sa br. I, str. 7—8, u
kojoj je ban spomenut kao gospodin Humske zemlje.

207
kralja Milutina za manastir Bogorodice Ratačke iz 1306/07 45. Ukoliko bismo prihvatili hipoteze (a) da
drugi spisak predstavlja popis djedova bosanske crkve poredanih od Rastudija unazad i (b) da su
Radoslav i Miroslav sa toga spiska identični sa djedovima iz povelja, mogli bismo spisak razmatrati s
hronološke tačke gledišta i podvrgnuti ga verifikaciji. U tom slučaju on nam kazuje da se između
1306/07. i 1393. smenilo 10 djedova bosanske crkve. Ako posegnemo za srodnim „populacijama" s
gledišta statistike i verovatnoće46 i primenimo isti način brojanja (uključimo ličnosti koje su se zatekle u
dostojanstvu u graničnim godinama), videćemo da se za isto vreme smenilo u Rimu 9 papa, a u
Carigradu 11 patrijarha. Iako je naš uzorak mali, ipak smemo zaključiti da podudaranje u značajnoj meri
povećava verovatnoću da je u pitanju zaista spisak djedova, što su A. Solovjev, D. Mandić, Đ. Sp.
Radojičić uzimali kao neospornu činjenicu.
U starijoj literaturi, međutim, nije izvedena do kraja i pokazana zanimljiva posledica analize drugog
spiska iz zapisa u Batalovom jevanđelju. Rastudijevi prethodnici ne idu, naime, duboko u prošlost. Bilo
kako da se upoređuje, polazeći od Rastudija i 1393. god. ili od Miroslava i 1306/07, i uzme spisak
rimskih papa i carigradskih patrijarha, videće se da 12 generacija vode do 1292, odnosno 1294. godine.
Ako bi se, čak, uzela u ozbir pretpostavka da su djedovi bosanske crkve nekom igrom slučajnosti bili
dugovečniji od papa i patrijarha, ni tada početak liste ne bi mogao ići dublje u prošlost od decenije
1280/7047.
" J. Fine, Aristodios and Rastudije, 226—227, i Bosnian Church, 216—218, pošao je od toga da je „gospodin naš"
Rastudije savremenik pisca zapisa u Batalovom jevanđelju, te se spisak mora čitati „unazad" kao kod nabrajanja predaka. J. Fine
je sledio Račkoga prihvatajući da je „djed" Miroslav, naveden među svedocima povelje za manastir Bogorodice Ratačke,
starešina bosanske crkve. To su odbijali K. JnpeueK, Hciuopuja Cp6a, II, 23; A. Solovjev, Vjersko učenje, 33, nap. 57; J. Šidak,
Studije, 356. Jireček je u tome video dvorsko dostojanstvo koje bi odgovaralo vizantijskom ,,rxxou; TY]S OMAIJS", koje se inače
nikad u Srbiji ne javlja. Drugi nisu ni navodili argumente, smatrajući prosto da bosanski djed ne bi mogao biti u društvu
katoličkih i pravoslavnih prelata. Međutim, to nije razlog kojim bi se smeo odbacivati jasan podatak autentične povelje izdate
1305—1307, vrlo verovatno 1306. Up. o povelji i datumu: M. CnpeMHh, PauiaHKa auaiuuja Kod Sapa, 36opHHK
OHjio30(bcKor (baKVjrrera, 8, 1 (1964), 192—194, nap. 7—9. Isprave hercega Stjepana sa istovremenim spominjanjem Radina
gosta i mileševskog mitropolita Davida morale bi da služe kao opomena. Treba, osim toga, imati u vidu stanje Bosne u to doba
kad je vlast bribirskih bila na vrhuncu, a u Srbiji besneo rat između Milutina i Dragutina. O mo gućnosti približavanja dualista i
pravoslavaca svedoči jedno mesto kod Nićifora Grigore koje se odnosi na 1327. godinu i dolazak manihejskih starešina, koji
nisu bili Grci, već stranci i koji su učenošću ostavili utisak na Grigoru. Tom prilikom su se odrekli jeresi i pokrstili. Up. Nice-
phori Gregore, Historia Byzantina, I, ed. Schopen, Bonnae 1829, 384. U tekstu inače nema osnova da bi se vezao za Bosnu.
♦• Umesto izračunavanja „prošeka" na osnovu veoma malog uzorka i polazeći od nepre ciznih hronoloških granica i
slobodnog operisanja tako dobijenim „prošekom", preporučujemo upoređivanje sa nizovima crkvenih dostojanstvenika čija
služba traje doživotno, a započinje sraz-merno kasno. Upoređivanje može biti plodno kada su nizovi duži tako da se
„izravnavaju" ekstremno kratki i dugi slučajevi službovanja. Nizovi vladara ne bi bili pogodni jer su moguća veoma rana
stupanja na presto i veća je učestalost nasilnih prekida i prerane smrti. Pogodni za upoređivanje bili bi spiskovi episkopa kada
bismo ih imali u neprekinutom nizu. Pape i carigradski patrijarsi među episkopima imaju tu prednost da su liste potpune, čak i
kad individualna hronologija nije pouzdana. Za raspon 1306/7—1393. god. možemo se poslužiti i listom srpskih arhiepiskopa
koja se produžuje kao lista patrijarha. Za realnost ovakvih procena veoma je važno brojati uvek na isti način. U našem slučaju
smo uvek uključivali ličnosti na papskom, odnosno patrijaršijskom prestolu u graničnim godinama. Primenjujući takav način
brojanja kod srpskih arhiepiskopa--patrijarha, dobijamo 9 dostojanstvenika, dakle, isti broj „smena" kao i na papskom prestolu.
47
Podatke o hronologiji papa i carigradskih patrijaraha uzimali smo iz priručnika V. Gru-mel, Traite d'etudes byzantines, I,
La chronologie, Pariš 1958, 432—433, 436—437, a za srpske crkvene dostojanstvenike iz studija o arhiepiskopima i
patrijarsima. Kod srpskih jerarha nas dvanaesta generacija unazad vodi do Joanikija I (1272—1276).

208
Prvi spisak od 16 imena nije bio posebno analiziran, već je obično zajedno sa drugim spiskom
služio kao polazna tačka za raznovrsna nagađanja. Pri tome se uzimalo da je prvi sa tog spiska
„Eremis" identičan sa Jeremijom, polumitskim osnivačem bogumilske jeresi 48. Ali, dok je ta
identifikacija sasvim proizvoljna, jedna druga koja se odnosi na ličnosti s kraja liste (13. Dragič, 14.
Lubin, 15. Dra-žeta) i ličnosti iz dokumenta na Bilinom polju (Dragice, Lubin, Drageta) gotovo je
sigurna, jer je zanemarljivo mala verovatnoća da bi se tri imena u istom izboru i istim redom sasvim
slučajno poklopila49. Ova identifikacija nam pruža hrono-loški oslonac, ali nameće i jednu ozbiljnu
teškoću. Spisak u bilinopoljskoj izjavi nesumnjivo predstavlja spisak savremenika, dok se u spisku iz
zapisa Batalovog jevanđelja prećutno podrazumeva niz ličnosti koje, su sledile jedna za drugom 50.
Možda ova teškoća, ipak, nije naročito velika. Ona se u krajnjoj liniji može svesti na pitanje da li je
moguće ili dovoljno verovatno da tri ličnosti koje su zabeležene kao savremenici budu zaredom
nosioci jednog doživotnog dostojanstva. Konkre-tizovano, pitanje bi se moglo preforniulisati ovako:
da li je moguće i verovatno da tri člana kardinalskog kolegija budu kasnije jedan za drugim pape.
Uvidom u spiskove i biografije papa može se svako uveriti da se to čak prilično često dešava. Ne sme
se, naravno, zaboraviti ni činjenica da su pomenuta trojica 1203. god. starešine osumnjičenih
„krstjana'*, da su se odrekli raskola i da su se dvojica (Lubin, Dražeta) na ostrvu Čepelu zakleta na
obećanja data papskom legatu. Oni su, dakle, tek kasnije mogli postati starešine dualističke zajednice
(ukoliko prvi među njima to nije bio u najdubljoj tajnosti). U svakom slučaju, za naše grube procene
možemo poći od toga da je Dragič ličnost koja deluje oko 1203. god. i napraviti upoređenje sa
spiskovima papa i patrijarha da bismo videli dokle seže niz ličnosti napred i unazad. Pri tome treba
od 1203. ići samo 13 generacija unazad, jer spisak sadrži i ličnosti posle Dragiča. Ako se pođe od
pape Inoćentija III, čiji pontifikat uokviruje 1203. godinu, i ako se izostave protivpape koje su
paralelne nizu legalnih papa, trinaesti pontifikat pripada Inoćentiju II 1130—1143. Kod patrijarha,
brojeći samo jednom onoga ko je u dva maha bio na tronu, dolazimo do Teodota II koji je započeo
patrijarhovanje 1151/52, ali se povlačio i vraćao tako da je ukupno stolovao dve i po godine51. Ako
se, dakle, uzmu u obzir i neke rezerve, koje ne mogu biti velike, početak našeg prvog spiska seže do
sredine XII veka, možda koju godinu ranije. Niz ovih ličnosti seže eventualno do dualističke
„ecclesia Dalmatiae" a nikako do početaka dualističke jeresi na Balkanu. Primenjujući istu procenu
na vreme posle Dragiča i brojeći na isti način, dolazimo kod papa do Celestina IV, čiji je pontifikat
trajao nekoliko dana u oktobru 1241, a kod patrijarha do 1216.
48
D. Mandić (Bogumilska crkva, 127—128) došao je do toga da bi prosečna služba djeda
bila 14 godina, pa je 28 množio sa 14 i tako dobio 392 godine, što je oduzeo od 1393. i tako prvoga
sa liste stavio u 1001. godinu. Koliko je to nerealno, može se utvrditi upoređivanjem sa listama
papa i patrijarha. Ako se zanemari za trenutak činjenica da su u pitanju dva spiska i ako se pret
postavi kontinuitet među tim listama, za što nema oslonca u hronologiji imena, onda bi nas jedinst
vena lista sa 28 smena vodila od 1393. god. kod papa do Inoćentija III (1198—1216), a kod patri
jarha do Mihaila IV Autarijana (1208—1214). Razlika je punih dve stotine godina!
49
Uz pretpostavku da je na srpskohrvatskom jezičkom području bilo samo 100 imena,
verovatnoća da će se slučajno ponoviti grupa od tri imena veoma je mala, a da će se ponoviti istim
redom višestruko je manja. Ta verovatnoća se može precizno matematički izraziti, ali za našu
svrhu to bi bilo suvišno. .
50
Ukoliko bismo prihvatili da prvi spisak od 16 imena uopšte ne predstavlja popis ličnosti
iz raznih vremena, ostala bi teškoća sa rednim brojevima, ostao bi nesklad između prirode prvog
i drugog spiska, a ostala bi neobjašnjena znatna razlika između prvih i poslednjih imena. •
51
V. Grumel, nav. delo, 436. Prethodnik Teodota II bio je Nikola IV Muzalon
7—1151).

god. jer se u kratkom nizu od četiri patrijarha desilo da su dvojica bila na prestolu svega po nekoliko
meseci. Ako uzmemo da je u oba naša „etalona", spisku papa i spisku patrijarha, došlo slučajno do
nagomilavanja kratkotrajnih pontifikata, te dozvolimo nešto veći broj godina za 4 imena u Batalovom
jevanđelju, opet ne možemo preći mnogo sredinu XIII veka, a pogotovu ne možemo ispuniti prazninu
koja ostaje posle rekonstrukcije drugog spiska82.
Iz onoga što je pokazano proizlazi da, ukoliko u spiskovima u zapisu Batalo-vog jevanđelja imamo
sačuvanu tradiciju bosanskih dualista, ta tradicija poznaje prekid i prelom. Taj prekid i prelom ne
poklapaju se hronološki sa onim što se moglo utvrditi prateći sudbinu katoličke biskupije bosanske. Tamo
je pokazano da se niz katoličkih biskupa sa narodnim imenima morao prekinuti posle 1233, odnosno
posle 1252. god., ako uzmemo da je te godine bio živ onaj nepoznatoga imena, spomenut u dubrovačkom
aktu; ovde smo videli da niz Rastudijevih prethodnika počinje najranije u deceniji 1270/80. Da li su tek
tada starešine jeretičke zajednice zauzele mesto bosanskih biskupa narodnih imena? Šta je bilo u
decenijama između poslednjih ličnosti sa prvog spiska i poslednjih ličnosti sa drugog spiska? U dosa -
dašnjem izlaganju bilo je nekoliko hipotetičkih koraka, pa bi bilo preterano davati odgovore u vidu novih
hipoteza83. Za našu osnovnu temu je od značaja činjenica da i jeretička tradicija, kako je očuvana u zapisu
Batalovog jevanđelja, započinje niz starešina crkve u XIII veku.

12
Već su raniji istraživači zapazili i istakli činjenicu da nijedno ime slovenskih biskupa od kraja XII do sredine XIII veka
nije zastupljeno u spiskovima u zapisu Batalovog jevanđelja. To, naravno, vodi zaključku da spiskovi u zapisu izražavaju
unutrašnju tradiciju dualističke zajednice. Prvi spisak se, možda, odnosi na vreme kad su jeretičke starešine stojale nasuprot
bosanskim biskupima, a drugi na vreme kada bosanskih biskupa više nije bilo. Ipak, ni ta hipoteza ne objašnjava hijatus do koga
smo došli upoređujući naše spiskove sa spiskovima papa i patrijarha. Činjenica da jedan spisak ide hronološkim redom od starijih
ka mladima, a drugi obrnuto, ne predstavlja veliku teškoću jer prvi spisak se odnosi na odavno zaokružen i završen ciklus. Ipak,
popisi arhiepiskopa i patrijaraha (Jb. CTojaHOBHh, Cuiapu cpucnupodocAoeu u jieuiouucu, Beorpafl 1927, 104—109), slični
po formuli, idu uvek prirodnim hronološkim redom.
53
Možda bi se sa ta dva ciklusa mogla povezati činjenica na koju je ukazivalo više istra živača, naime, da je „ecclesia
Sclavoniae" zastupala umereni dualizam, a da se učenje bosanske crkve poznato iz izvora XIV i XV veka mora kvalifikovati kao
radikalni dualizam.

210
//. „CRKVA BOŽJA" U BOSNI
Kada su sredinom XIII veka utihnule dugotrajne i žestoke borbe i kad je počeo period relativnog
mira54, ostala je sačuvana država bosanskih banova s punom unutrašnjom samostalnošću uz poštovanje
vrhovne vlasti ugarskih kraljeva kao „prirodnih gospodara" 55. Ostala je neiskorenjena zajednica
dualističkih „krstjana" koja je ispunila mesto upražnjeno posle iščezavanja hijerarhije nekadašnje
katoličke slovenske biskupije potčinjene Dubrovniku. U izvorima ne nalazimo oslonca za pružanje
odgovora na pitanje kako se ta smena reflektovala na crkvene prilike na zemljištu Bosne.
Episkop je nekada bio na čelu crkve, episkopa kao crkveno dostojanstvo, kao apostolskog sledbenika
poznavali su i dualistički jeretici, pa je stapanje bilo potpuno i u glavi crkvene organizacije i u području
njene jurisdikcije. Manastiri kao mesta zajedničkog života duhovnika pružali su mogućnost da budu
preobraženi u „hiže" uz zapuštanje bogomolja koje su u to vreme morale biti skromne. Ali, baš
bogomolje, „materijalne crkve", koje „krstjanima" nisu bile potrebne, mogle su izazivati zaplete,
pogotovu ako su uz njih ostali sveštenici verni učenju i obredima koji su se tu održali preko 300 godina.
Moramo se pitati šta je bilo sa obredima koji su uokvirivali život hrišćanina od rođenja do smrti, šta sa
crkvenim kalendarom koji se morao useći u ritam života onih predela i naselja gde je dotle održavan
redovan crkveni život.
U periodu nastanka bosanske crkve poklapala se granica državne teritorije s granicom crkvene
jurisdikcije. U svakom slučaju, izvan granica banove vlasti nije bilo uslova za opstanak dualističkih
„krstjana", koje su svetovne vlasti na podsticaj velikih crkava bile dužne da progone. Pitanje je, naravno,
da li je u uslo-vima XIII veka oštro povučena politička granica uvek i svugde presecala granicu crkvene
jurisdikcije, naročito ako se u susedstvu kontinuirano prostiralo područje rimske ili srpsko-pravoslavne
crkve. Granice su se, razumljivo, pomerale i to je moralo stvarati teškoće i probleme: neposredne i
vidljive kad bi Bosna gubila
54
Up. C. TiHpKOBHh, Hauopuja cpednoeeKoene 6octmcKe dpoKase, 72—77.
55
J. V. A. Fine, Jr. (Was the Bosnian Banate Subjected to Hungary in the Second Half of
the Thineenth Century7 East European Quarterly, 3, 2 (1969), 167—177, ide predaleko kada
malobrojne izvore interpretira u tome smislu da je Prijezda vladao samo severnim oblastima, a
da je Bosna u pravom smislu ostala izvan ugarske vlasti. Sve što se zna o vazalstvu bosanskih
banova i vrhovnoj vlasti ugarskih kraljeva on vezuje za severne oblasti. Prijezda je, ipak, bio
vladar ćele Bosne. Tvrtko I ga u svojoj povelji iz 1356. god. navodi kao svoga prethodnika i „ve
likog bana", djeda Stefana, takode „velikog bana", svoga strica. — L. Thalloczv, Studien, 331
—332.

211
nešto od svojih teritorija, latentne i dugoročne kad bi stekla teritorije sa organi zacijom i sveštenstvom
drugih crkava. Drugom grupom problema bavićemo se u jednom kasnijem odeljku, a kao primer za prvu
grupu navešćemo slučaj Usore i Soli, koje su, došavši pod vlast bivšeg srpskog kralja Dragutina, izložene
bile misionarskoj delatnosti franjevaca koje je ovaj vladar tražio od pape. Kralja Dragutina njegov
pravoslavni životopisac hvali što „mnoge od jeretik obrati na veru hristi-janskuju i krsti ih" 56.
Bosanska crkva bila je, bez svake sumnje, ograničena na skromni prostor bosanske države, ali joj to
nije smetalo da sebi pripisuje univerzalnu misiju. Veoma je malo podataka o tome kako je bosanska crkva
videla sebe među crkvama u hriš-ćanskoj viziji istorije spasenja ljudskog roda, ali ih, ipak, ima toliko da
se ne moramo upuštati u puka nagađanja. Znamo sigurno da je ona na osude i progone odgovarala nečim
što bismo mogli nazvati ideologijom moralne superiornosti i očuvanja prvobitne apostolske čistote crkve.
S gledišta bosanske crkve druge su crkve bile raskol-ničke, a kod njih je bila „prava vjera apostolska" 57.
Isključivo rezervisanje hrišćan-skog imena je važna i rečita indicija u tome smislu, ali ono ne predstavlja
jedino svedočanstvo58. U jednom od popisa zabluda bosanskih „krstjana" stoji da on govore da su oni
Hristova crkva i da su sledbenici apostola i da među sobom imaju jednoga koji se izdaje za iiamesnika
Isusa Hrista i naslednika svetoga Petra 59. U dva nezavisna teksta iz raznih vremena zabeležena je još
jedna karakteristična pojedinost, naime, da su bosanski „krstjani" učili da su pape do vremena Silvestra
bile od njihove vere, a da je taj papa bio prvi koji se otpadio 60. Iz drugog teksta saznajemo i kojim
povodom: jer je mrtvom kamilom lečio cara Konstantina. Poznata legenda o papi Silvestruj za koga je
vezana i „Konstantinova darovnica" 3 dala je povod za ustanovljivanje velike prekretnice u istoriji
hrišćanstva61.
Posledica toga uverenja bila je osuda drugih crkava koju nalazimo eksplicitno navedenu u popisima
bosanskih zabluda: rimska crkva je prokleta i odlučena, odnosno rimska crkva je crkva idola, pa su
idolopoklonici oni koji njoj pripadaju62.
66
A. Theiner, Mon. Hung., I, 377; Mueomu Kpajbeea u apxueuua<oua cpuctcm, ed. TS. h 3arpe6 1866, 41.
57
M. JtHHHh (Jedan upujioi 3a uciuopujy uaiuapeua y EOCHU, 36opHHK <E>njio3O<J>CKor 4>aKyjneTa y Eeorpa/ry, 1 (1948)
42) upozorio je, na značaj izraza „prave vere apostolske" u testa- ;mentu Radina gosta i ukazao na njegove katarske izvore.
68
Pretenziji da samo oni imaju pravo da se nazivaju „hrišćani" ne teba ni pripisivati odlučujući značaj, iako je to stara
dualistička tradicija, jer tu pojavu susrećemo i kod drugih. Monasi su skloni da rezervišu to ime za sebe, u Dušanovom zakoniku
„hrišćanstvo" je isključivo vera pravoslavne crkve. Pa, čak, i moderni istraživači zapadaju u tu jednostranost kad osporavaju
hrišćanstvo dualistima.
59
D. Kniewald, Vjerodostojnost, ;168.
60
D. Kniewald, Vjerodostojnost, 179; F. Rački, Prilozi, 112—113.
61
I. Dolinger, Die Papst-Fabeln des Mittelalters, Miinchen 1863, 52—106, ima najviše
materijala o papi Silvestru i odnosu prema Konstantinu Velikom, ali ne beleži legendu o lečenju
Konstantina ubijenom kamilom. Po izjavi jeretika u Raspri (Rački, Prilozi, 112—113) Silvestar
je do toga čina bio njihov učenjak („doctor noster"). U čemu se sastojao Silvestrov greh, nije
jasno. Po onome kako ga katolik brani ispalo bi da su Rimljani prevarom promenili veru. Priču
o kamili i nemogućem leku katolik žigoše kao veliku laž. Katolik očigledno prima zapadnjačku
legendu o krštenju Konstantina u Rimu i isceljenju zahvaljujući krštenju (ex virtute baptismi
christi miraculose fuit sanatus). U Raspru je upletena i priča kako Rimljani imaju baptisterij
kao uspomenu na taj događaj, i ubačena, po koji put već, žaoka: „Njima treba pre verovati kod
kojih se to desilo, nego tebi što boraviš među grmljem".
68
D. Kniewald, Vjerodostojnost, 168, 179.

212
U „Raspri između rimokatolika i bosanskog patarena" 63, jednom izvoru koji nije u dovoljnoj meri
iskorišćen, katolički autor stavlja patarenu u usta izazovna pitanja: „Ko je vaša glava? Koga je od vas
Petar ostavio u Rimu?"84 O osudi istočnog pravoslavlja nemamo analogno svedočanstvo, ali glosa u
jednom od bosanskih rukopisa nedvosmisleno osuđuje patrijarhe tumačeći „mitnicu" (Matej 9, 9) kao
„megto patrijarhovo gde se patrijarsi stave srebrom i zlatom" 65.
Iz već spomenute „Raspre" vidi se i kako su se bosanski „krstjani" koristili Svetim pismom u odbrani
svoga stanovišta. Jeretik je na svoju zajednicu prime-njivao mesta iz jevanđelja i poslanica koja govore o
sledbenicima Hristovim (,,He 5oj ce, «ajio cTa^o! jep 5H BOJBa Bauiera on;a fla BaM p,a ijapcrBo",
Luka 12, 32; „MHoro je 3Baroix Mano H3a5paHHx"; izjednačavali su sebe sa „mladencima" kojima je
Bog otkrio ono što je skrio od premudrih i razumnih, Luka 10,21). Katolik je, prema tom istom tekstu,
argumentisao dvojako dokazujući na jednoj strani da njegova crkva čuva učenje i ustanove iz apostolskih
vremena, a da se na jeretike odnose mesta koja govore o odvajanju i pojavi lažnih učenja, o vukovima
koji neće štedeti stado (II Jov. 2, 19; Dela 20, 29—30). Dajući, naravno, više mesta stavovima katolika,
pripisuju mu se izjave koje se odnose i na specifični položaj Bosne i njenih stanovnika. Katolik je u tome
dijalogu rekao jeretiku: ,,Vi ste se otcepili od nas i pobegli u planine Lombardije ili Bosne" 66. Prebacivao
mu je, dalje, da on predstavlja raskol sa planinama Bosne i pitao se ironično kako može on, boraveći u
planinama, dokazati da je njega Petar ostavio kao naslednika 67. Posle dokazivanja da je prava vera morala
rasti, a ne smanjivati se, da je prava vera tamo gde su episkopi, sveštenici i đakoni, navodeći mesta iz
Novog zaveta, katolik trijumfalno zaključuje: ,,Vidi, dakle, tamo u gradovima je vera, gde su episkopi i
učenjaci, što se za tebe što boraviš među grmljem po planinama i šumama ne može reći" 68.
Autor „Raspre" je uočio veliku teškoću u „krstjanskim" pogledima na svet i na istoriju, zapazio je
dubinu jaza između ograničenog domašaja i univerzalnih pretenzija bosanske crkve: „Nisu svi narodi
(omnes gentes) u Bosni", naglašavao je i dodavao odmah zatim da sav svet zna da su Bosanci koji su vas
primili, u stvari, primili otpadnike o kojima govori apostol Pavle u poslanici Timoteju (,,... fla he
oflcrvnHTH HCKH ofl Bjepe cjivmajvfcn Jia^KHe flyxoBe u HayKe t)aBOJicKe ,.. KOJH 3a5paH>yjy
JKCHHTH ce H 3anoBnjeflajy y3#p>KaBaTH ce o« jejia Koja Bor cTBopa 3a jeJio .. ."; II Timoteju 4, 1
—3)69.
„Krstjani" bosanske crkve nisu mogli savremenim velikim crkvama suprotstaviti vlast i silu, kojom
nisu raspolagali, već su se suprotstavljali moralnim argumentima, osporavajući pravo na
ekskomunikaciju i suprotstavljajući se nasilju i
63
O tekstu up. D. Kniewald, Vjerodostojnost, 170—174. Oseća se velika potreba za kri
tičkim izdanjem ovog izvora.
64
Možda se u ovom izazovnom pitanju, koje katolički autor nije izbegao, krije aluzija na
avinjonsko robovanje i odsustvo papa iz Rima, ili je aluzija na veliki raskol. Oboje je moguće jer
je rukopis nastao pre 1421. god. kada je bio poklonjen bosanskom vikaru Stefanu iz Trsta. Up.
Kniewald, Vjerodostojnost, 173.
66
A. Solovjev, Vjersko učenje, 27—28.
68
F. Rački, Prilozi, 113. Mesto je zanimljivo i zbog toga što savremenik povezuje jeresi u
Lombardiji i Bosni.
67
F. Rački, Prilozi, 112: Tu autem in montibus stando, quomodo probare poteris, quod
te dimiserit.
8
• F. Rački, Prilozi, 113.
69
F. Rački, Prilozi, 115: Non sunt in bosna omnes gentes. De bosnensibus autem, qui
vos receperunt, apparet toti mundo, quod apostatas receperunt . .. Citati iz jevanđelja dati su
uvek u Vukovom. prevodu. ;

213
progonima. Oni su u Svetom pismu nalazili uporište u stavu Hrista i apostola i u onim njihovim recima koje
sugeriraju da je neizbežno da svako ko živi hrišćanskim i duhovnim životom bude progonjen („Ejiaro npor-
HaHHMa npaBae paAH, jep je H>HXOBO uapcTBO He5ecKo", Matej 5, 10). Katolički autor već spominjane
„Raspre" dopušta jeretiku da traži: „Možeš li mi navesti u Novom zavetu da je Hristos ili neki svetitelj ubio
nekog?"70. Na drugom mestu jeretik tvrdi da je od iskoni bilo da zli spaljuju i progone dobre, a ne obrnuto 71. U toj
istoj „Raspri" jeretik se oslanja na mesta Svetog pisma u kojima se zahteva uzdržavanje od nasilja („BpaTH HOJK
CBOJ Ha Mecro H>eroBo; jep CBH KOJH ce Mame 3a HOJK O# HO>Ka fte H3rHHym", Matej 26, 52), gde se traži
opraštanje mesto kažnjavanja (Jovan 8, 5—12), gde se traži da se duše spašavaju, a ne gube (Matej 6, 14—15).
Katolik je, čak, u ovom spisu lukavo upotrebio pozivanje jeretika na potrebu ljubavi i odbacivanja mržnje („. .. jep
KO He Jty5n 5paTa ocraje y cMpra", I Jovanova 3, 14) da naglasi da oni ne mogu biti braća. Katolici su, naime, od
Boga stvoreni, dok jeretici to odbijaju i tvrde da su stvoreni od đavola, nemaju istog oca i treba da ih mrze. Katolik
dalje razvija misao o nemogućnosti bratstva, jer je među njima razlika kao među anđelima dobrim i anđelima zlim,
te im je dužnost da ih progone i bacaju u oganj. Mada ju je katolik napisao, „Raspra" je komponovana tako da se
jeretik zalaže za blagost, praštanje i ljubav, a katolik zastupa militantnu potrebu da se jeretici gone, pošto, goneći ih,
izvršavaju zapovesti apostola; da bi bili verni Bogu, treba da gone one koje Bog mrzi. Katolik je oproštaj povezao
sa pokajanjem i okrenuo ga protiv jeretika: „Tako bi i s vama bilo kad biste jednom hteli napustiti vašu zloću, ali
pošto ste uvek pobunjeni i ustrajavate u zlu, stoga vas predajemo u ruke sudija i pravde" 72.
 Ima, međutim, u „Raspri" i mesta iz kojih se vidi da „krstjani" nisu bili apsolutno pasivni. Na direktno pitanje:
„Opirete li se onome ko zlo čini ili dopuštate da se zlo čini?", jeretik odgovara: „Opiremo se" 73. Izvrgavajući ruglu
jere-tičko tumačenje jednog mesta iz poslanice Timoteju (,,A H CBH KOJH IIOSOJKHO xohe fla >KHBe y XpHcry
Hcycy, 5nhe roi&eHH", II Timotiju 3, 12), katolik ga ironično pita da li kad nekog grešnika progone smatraju za
sebe da su od ploti, a onaj da je rođen od duha svetog i da se zbog toga može nazvati krštenim, a jere tiku stavlja u
usta odgovor: „Ne gonimo pravednog već grešnog zbog njegove krivice" 74. Iz „Raspre" se vidi da su bosanski
jeretici jedno mesto iz Poslanice Efešanima (,Jep Ham paT Hnje c KpBJi>y H C rajenoM, ner-o c norviaBapHMa H
BJia-cTHMa, H c ynpaBHxeji.HMa TaMe oBora cBnjera, c #yxoBHMa naKocin Hcnofl He5a", Efescima 6, 12),
koje se nudilo kao uporište za borbu protiv svetovnih vlasti, tumačili tako kao da se odnosi na borbu duha i ploti, pa
ih katolik ispravlja objašnjavajući da to znači borbu ne za odbranu telesnih stvari, već za odbranu duhovnih 75.
Jedino u čemu su se bosanski „krstjani" suprotstavljali svetovnim vlastima, prema našim raspoloživim izvorima,
ticalo se osude „prava mača" (iustitia sanguinis) svetovnih
70
F. Rački, Prilozi, 118.
71
F. Rački, Prilozi, 119: Hereticus: ab initio fuit, quod mali comburuntur et persecuntur
bonos et non e converso.
72
F. Rački, Prilozi, 119.
73
,F. Rački, Prilozi, 117: Romanus: quero a te, si resistitis malum facienti, vel permittitis fieri malum? Hereticus:
resistimus.
74
To je, u stvari, odgovor na patarenovu aluziju na poslanicu Galatima 4, 22—23, 29,
30—31 gde se suprotstavljaju „rođen po telu" i „rođen po duhu". „No kako onda onaj što se
rodi po tijelu gonjaše duhovnoga, tako i sad".
75
F. Rački, Prilozi, 118.

214
gospodara, odbacivanja duhovnih i telesnih kazni, odnosno propovedanja da niko ne može biti pogubljen
ili ekskomuniciran'6. U očuvanom izvornom materijalu nema, osim toga, nikakvih nagoveštaja nekog
socijalnog programa osim bpšte borbe protiv greha. To, naravno, stoji u vezi sa dualističkim temeljnim
odbacivanjem materijalnog sveta i potpunom zaokupljenošću problemima spasenja 77.
Za našu temu je od prevashodnog značaja okolnost da po svemu što saznajemo iz izvora doktrinarna
tradicija dualista nije davala mogućnosti za stvaranje jednog alternativnog pogleda na svet, koji bi se
mogao staviti u službu države i kojim bi se mogao obesnažiti uticaj velikih crkava, na čijim učenjima je
bila zasnovana vladarska ideologija i na Istoku i na Zapadu. Koliko vidimo, nije bilo sredstava ni da se
premosti jaz između ideala i realnosti, između crkve kao zajednice svetih, koja je u bezgrešnosti svojih
članova i u čuvanju čistote hrišćanstva videla svoje opravdanje i svoju svetskoistorijsku misiju, i stvarnog
položaja u kome je crkva predstavljala ostrvo okruženo sa svih strana neprijateljima i progoniteljima i
pravo adekvatno poštovanje imala samo u Bosni78.
Bosanska država nije mogla imati sličnu misiju jer je pripadala ovom, zemaljskom svetu, te na nju
nije prelazilo ništa od svetosti koju je crkva posedovala. Ona, razumljivo, nije mogla prihvatiti izolaciju
kao ideal. Država i vladar imali su svoje mesto u hijerarhiji država, u sistemu političkih odnosa, vladari su
imali obaveze u odnosu na ugarske kraljeve i imali su, naravno, svoje političke interese. U odnosima
među državama oblici i sredstva komuniciranja bili su uobličeni pod uticajem crkava i tradicija ranijih
država (zakletve, oblici akata i formulari, rituali i etikecija itd). Mala zajednica bosanskih „krstjana" je
mogla imati duge tradicije u trpljenju progona i u odbijanju i osuđivanju materijalnog vidljivog sveta, ali
nije mogla imati nikakvih tradicija a verovatno ni iskustava u vladanju, legalizaciji svetovne vlasti i
njenoj sanktifikaciji. Iz najdubljih načelnih razloga ona nije mogla vladara uzdići iznad običnih laika i
njegovu vlast okružiti oreolom svetosti, koji je bio rezer-visan isključivo za one koji su primili duhovno
krštenje. Možda je crkva mogla da izmeni unutar Bosne u političkom saobraćaju ponešto što se kosilo s
njenim učenjem i moralom, da potisne zakletvu i favorizuje tradicionalno narodno zadavanje „vjere"79, da
utiče da se izostavi krst u aktima koji su sastavljani u prisustvu njenih starešina i si.80, ali svakako nije
mogla dati vladaru duhovna sredstva koja bi pomogla vođenje politike.
76
D. Kniewald, Vjerodostojnost, 169, 180.
" Na drugom mestu (/Vioce CpehKoeuheeoi jeeaHJje/ba u yueH,e 6ocmcKe tfpKse, EoroMHJiCT-BOTO Ha BajiKaHOT BO CBeTjumaTa
Ha HaJHOBHTe HCTpa>KyBaH>a, CKonje 1982, 207^—222) pokazali smo kako je nepoznati glosator prvenstveno zainteresovan za pitanja
greha i izbavljenja i da je sasvim zanemario dualističku mitologiju.
78
Na osnovu jednog mesta u Raspri: . . . et tamen vos tenetis quod per vos qui estis ecclesia,
salvari non potestis, nec vos salvatos dicitis sine capite ... (F. Rački, Prilozi 121), moglo bi se
zaključiti da po shvatanju „krstjana" sama crkva nije obezbedivala spasenje, što bi slabilo njenu
zemaljsku misiju. Ali, mesto je nejasno, te je bolje uzdržavati se od dalekosežnih zaključaka.
 79
U aktima bosanskih vladara i feudalne gospode nastalim u odnosima sa okolnim svetom
zakletva je imala važnu ulogu. U aktima nastalim u odnosima vladara i vlastele i bosanske gospode
među sobom „rota" i „prisega" nisu potpuno potisnute, ali „vjera" kao tvrdo obećanje, čvrsto
zadata reč, apsolutno preovlađuje.
80
Up. A. COJIOBjeB, Jecy mi6O%OMUAUuoiuuioeajiuKpcuti GZM, NS 3 (1948), 81—102, gde
je, ipak, pokazano da je u delu bosanskih akata krst izostavljen na mestima gde bi inače morao
stojati i gde stoji u aktima namenjenim ljudima izvan Bosne.

215
Već je spomenuto zašto vladari nisu mogli sa crkvom deliti ideal izolovanosti. Teško je zamisliti da
bi mogli potpuno suzbiti u sebi poriv za širenjem vlasti i osvajanjem. Bilo je mnogo toga što nije od njih
zavisilo. Nisu se mogli istrgnuti iz mreže prava i obaveza u svetu okolnih država, gde je i bilo glavno
poprište njihove angažovanosti, gde se merio uspeh i gde se pokazivala snaga i važnost. Vladarske dileme
i opredeljenja se najbolje vide na primeru-Tvrtka I, koji je posle početnih teškoća postigao velike uspehe i
koji je nastojao da svoj rang uskladi sa svojom moći. Ostvario je to uzimanjem kraljevske titule;, što je
morao platiti prila-gpđavanjem ugarskom kralju i njegovim prelatima, na jednoj, i srpskoj crkvi i srpskim
velikašima, na drugoj strani. Vidljivi izraz prvog prilagođavanja imamo u ličnosti njegovog dvorskog
kapelana-popa Ratka, katoličkog trebinjskog biskupa, dok se ono drugo ogleda u krunisanju ,,u srpskoj
zemlji" i u preuzimanju uloge naslednika „mojih praroditelj gospode srpske" 81.
Uopšte uzev, bosanski vladari su od samog početka bili prisiljeni da idu svojim
putem, ne kidajući veze i dobre odnose s bosanskom crkvom. Možda bi se puko
tine u njihovim međusobnim odnosima pokazale i ranije da vladari nisu bili pri
siljeni da imaju obzira prema svojoj crkvi, koja je 3 na jednoj strani, bila simbol i
zaloga samostalnosti, ali je, istovremeno, na drugoj strani, svojim štrcanjem u
religioznom svetu privlačila podozrenje i mržnju i zbog toga predstavljala teret
kojega bi se rado oslobodili. Neskladni interesi su se dugo održavali u nekoj vrsti
ravnoteže. Crkva nije raspolagala nikakvom drugom snagom sem svoga moralnog
autoriteta i odlučnosti svojih vernika, pristalica i zaštitnika medu vlastelom i veli
kašima. Vladari su imali oružanu silu, ali je nisu mogli upotrebiti na štetu crkve
jer im ruke nisu bile slobodne zbog obaveza prema plemstvu, zbog dužnosti da
poštuju tradicionalna prava, a kasnije i zbog potrebe da obezbeđuju sopstvene
interese. ,. .
Tek mnogo kasnije, kada se toliko stvari promenilo, kada bosanska crkva više nije bila jedina crkva
božja u Bosni i kad je umesto ravnoteže između vladara i plemstva presudna postala ravnoteža između
teritorija na koje se bosanska država bila raspala, pojavila se mogućnost da vladari povedu drukčiju
politiku prema bosanskoj crkvi.

81
Up. C. TiHpKOBHh, Cyiy6u eeHatf, 36opHHK <t>njiO3o0CKor <J>aKyjrreTa. 8, 1 (1964),
343, 348—351, 356—358. >
82
Up. C. TiHpKOBHh, fAoce CpehKoeuheeoi jeean^e/ba, 213—214.

216
III. HIJERARHIJA SVETOSTI I FEUDALNA HIJERARHIJA
Kao što nije bila pogodna da posluži osvećenju vlasti i izgrađivanju vladarske ideologije, bosanska
crkva nije bila pogodna ni da posluži kao instrumenat vladanja, održavanja i jačanja vladareve vlasti.
Njeno ograđivanje od praktične politike, oličeno u osudi duhovnog i telesnog kažnjavanja i prolivanja
krvi, samo je detalj iz mnogo opštijeg negativnog stava prema vidljivom svetu stvorenom od boga tmine u
kome su božanskog porekla jedino duše zarobljene u telima 82. Nepogodnom za vršenje ozbiljnijeg uticaja
činio ju je već osobeni odnos prema vernicima, koji su živeli izvan crkve po strani od malobrojne elite
pravih „krstjana", izloženi propo-vedima i primeru. U svome uticaju na mase „krstjani" su bili
usredsređeni na probleme greha i spasenja, zadobijanje milosti božje kako bi se dušama zarob ljenim u
tela omogućilo da se vrate na nebo odakle su i poticale osim onog dela duša koje je Bog predodredio da
budu proklete. Duhovnim krštenjem koje se vernicima delilo u poslednjem času obezbeđivana je milost
božja, ali to, izgleda, nije bitno uticalo na moral.
U jednom od najoštrijih odeljaka već više puta spominjane „Raspre između rimokatolika i patarena",
katolik optužuje jeretike da otimaju duše jer obećavaju ljudima večiti život posle smrti i u toj nadi čine se
bezbrojna zla, prepada svaka pravda, ljudi se prodaju na trgovima kao stoka... i takvim učenjem grabe
duše kao proždrljivi vukovi83. U našim izvorima nema, na žalost, podataka o tome da li su bosanski
„krstjani" u svome učenju imali i savet vernicima da se pokoravaju vlastima i da vrše podaničke dužnosti.
Naša osnovna tema o odnosu crkve prema svetovnoj vlasti može se posmatrati i u jednoj drukčijoj
perspektivi koja se otkriva komparacijom sa drugim crkvama. Može se postavljati pitanje ima li u Bosni
učešća crkvene organizacije, duhovništva i hijerarhije u izvršavanju zadataka državne vlasti. To je
najupadljiviji i najdelo-tvorniji vid služenja crkve državnoj politici, veoma karakterističan za evropske
88
F. Rački, Prilozi, 115. Polazeći od Hristovog proročanstva (MaTej, 7, 15): ce OH na>KHnjex npopoKa, KOJH flOJia3e K Baivsa
y oflnjejiy OB^mjeiviv, a yiryTpa cy ByuH rpa6jMBH", katolik u dijalogu to okreće protiv jeretika: Recte vocantur in vestimentis
ovium, non propter lanam sed propter morem ovilem; quia ostendunt se humiles sicut oves, et cum illa pietate sic vpocritando
decipiunt. Opportet attendere a talibus, qui similiter suht lupi rapaces animarum. Sicut enim lupi morantur in šilvis et raro exeunt
ad homines; vel si exeunt, et tune oeculte mu-tando vestimenta, id est oeculte de fraseha in fraseham vpocritando, et sic rapiunt
animas, quia promittunt hominibus vitam eternam subsecuta morte, et in illa spe fiunt infinita mala, et perit omnis iustitia,
venduntur homines per fora ut bestie nullam invingentes eis pecuniam, et per talem doctrinam rapiunt animas ut lupi rapaces.
Mesto gde se spominje novac je nejasno ili je tekst iskvaren. Nije se dalo utvrditi šta bi značio glagol invingere, nepoznat
rečnicima?

217
hrišćanske države XIII—XV veka. Uzimajući u obzir veći broj hrišćanskih država, može se izgraditi
idealni tip crkvene uloge, zatim zapaziti razlike između Istoka i Zapada i, najzad, uporediti s tim ono što
znamo o bosanskoj crkvi i bosanskoj državi.
Na prvom mestu imamo ulogu crkava u opravdanju i ozakonjenju feudalnog poretka koji predstavlja
deo božanskog reda, u usađivanju shvatanja da je vladar po milosti božjoj i, čak, da je namesnik Hristov
na zemlji. Medu sredstva kojima se sankcioniše i posvećuje feudalni poredak spada i pouka da je svaka
vlast od Boga i nametanje pokornosti kao verske vrline. Na drugoj strani to ima protivtežu u obavezi
vladara da bude čuvar i branitelj crkve i prave vere, što simbolički dolazi do izraza u svečanom
prihvatanju simbola vere i zakletvi pre kraljevskog i carskog krunisanja. Crkva je presudno uticala na
formiranje srednjovekovnog zakonodavstva. Ona je sama, održavajući carske zakone, čuvala rimsko
pravo, obezbedila je zakonodavstvo za sebe (kanonsko pravo) i uticala na izbor materije i načela prava
na-menjenog svetovnom društvu, i tamo gde je ovo bilo sasvim autonomno i tamo gde carsko i crkveno
pravo nisu bili razlučeni, kao što je bio slučaj u Vizantiji.
U hrišcanskim državama s kraja srednjeg veka crkve su igrale veliku ulogu i time što su neposredno
učestvovale u ostvarivanju praktičnih zadataka svetovne vlasti: davale su pismene i spremne ljude za
administrativne, sudske i diplomatske poslove; svojom organizacionom mrežom, po pravilu gušćom i
trajnijom od svetovne, pomagale su integraciju nepovezanih teritorija i time olakšavale centralizaciju;
davale su savetodavce vladaru, a na Zapadu je prisustvo klera i hijerarhije na državnim ili zemaljskim
saborima doprinelo da se artikulišu i zastupaju prava plemstva i da se izgradi staleški tip države
karakterističan za kasni srednji vek. Jedino su crkve svojom karitativnom delatnošću pomagale da se
rešavaju socijalni problemi za koje tadašnje države (osim gradskih republika) nisu imale ni osećanja ni
sredstava. Najzad, crkve su održavale i uzdizale nivo obrazovanosti i davale su kulturne obrasce svojoj
sredini.
Za našu temu je važno uočiti jednu bitnu crtu kojom se države katoličkog dela Evrope razlikuju od
država vizantijske sfere. Na Zapadu je kroz pokret reforme počev od XI veka, a zatim kroz borbe za
investituru crkva uspela da se emancipuje od neposrednog mešanja svetovnih vlasti u crkvene poslove.
Ali, u isto vreme je došlo do diferenciranja koje je crkvu isključilo iz kompetencija u svetovnim stvarima,
koje je imala, npr., u upravljanju gradovima. Crkva i država bile su upućene jedna na drugu, ali
samostalne i ponekad i u ponečemu suparničke (borba za vrhovnu vlast nad katoličkim svetom, borba za
vlast u gradovima itd.). Na istoku su hrišćanske države, Vizantijsko Carstvo pre svega, a zatim i države
oblikovane po njegovom uzoru, shvatane kao jedinstvene zajednice u kojima crkvena i laička sfera nisu
bile podeljene, iako su dužnosti klera i svetovnih vlasti bile razdvojene i medu njima je u načelu vladala
saglasnost (simfonija). Stvarnost je bila daleka od toga ideala i u njoj je svetovna vlast imala priličan
stepen nadmoći u vrhovima, dok je crkva čuvala veliki uticaj u gradovima.
Na pozadini ove grube i nepotpune skice može se preciznije analizirati ono malo podataka što nam
izvori kazuju o Bosni, a pogotovu se mogu reljefnije ocrtati njene osobenosti. U prethodnom odeljku je
već pokazano da bosanska crkva iz svojih doktrinarnih razloga nije bila predodređena da igra ulogu u
posvećivanju i ideološkom obrazlaganju vladarskih prava. Ovde možemo dodati da je krajnje
neverovatno da bi bosanska crkva učestvovala u stvaranju zakonodavstva i formu-lisanju pisanog prava.
S jedne strane, o pisanim zakonima u Bosni nemamo ni najmanjeg nagoveštaja u izvorima, imamo, čak,
izjavu da Bosna ne poznaje za-
218
kone84, s druge strane, takav angažman je teško pretpostaviti s obzirom na opšti stav crkve prema svetu,
temeljnu osudu materijalnog sveta i njegovih ustanova. Možemo takode zapaziti da pripadnici bosanske
crkve nisu bili zastupljeni u institucijama države, koliko ih je bilo. Nijednoga „krstjanina" ne susrećemo
da obnaša neku od funkcija koju su klerici ili članovi crkvene hijerarhije u drugim sredinama prihvatali
(palatin, kancelar, sudija). Posle izvesnog kolebanja i diskusije pouzdano je utvrđeno da „krstjani" nisu
bili zastupljeni u državnom saboru (stanku, rusagu) Bosne 85 koji, inače, u XV veku ima važnu ulogu u
donošenju bitnih političkih odluka.
S druge strane, ,,krstjane" i članove njihove hijerarhije susrećemo u dokumentima kako vrše
diplomatske misije, vidimo ih u arbitarskim telima koja treba da izvide ili utvrde da li je vlastelin počinio
„nevjeru" prema vladaru, pojedince upoznajemo kao neformalne savetnike velikaša, a za jednoga ili dva
„krstjanina" se veruje da su imali neku lokalnu nadležnost u delovima bosanske državne teritorije. To su,
dakle, bile uloge koje „krstjani" nisu odbijali i mi ćemo se njima podrobnije pozabaviti pošto prethodno
razmotrimo položaj pripadnika crkve u bosanskom društvu.
Iz onoga što je do sada izneto moglo se zaključiti da bosanska crkva nije imala uslova da bude ni
ozbiljan rival, ni efikasan pomoćnik državne vlasti, delom zbog svog načelnog stava prema svetu, delom
zbog odsustva snage kojom bi se mogla poslužiti, a delom i zbog slabog interesovanja za mase i za uticaj
nad njima. Ipak, bez obzira na sve to, bosanska crkva kao zajednica i njeni pripadnici imali su veoma
visoko i veoma poštovano mesto u bosanskoj državi i društvu. Njihova najjača strana bila je u ogromnom
moralnom autoritetu, u oreolu svetosti koji je okružavao svakoga onog ko je primio duhovno krštenje.
U jednom od sačuvanih popisa zabluda bosanskim „krstjanima" se pripisuje da pretenduju da se
njihovim krštenjem dobija potpuni oproštaj grehova i da se postaje tako svet kao što je bio blaženi
Petar86. U „Raspri" im katolik prebacuje da propovedaju greh zbog koga je Lucifer izgnan time što su
uobraženi u svoju dobrotu i što misle da od svoje svetosti mogu i drugima dati 87. Svetost je, naravno,
obavezivala na bezgrešan život, a moralni kodeks „krstjana" bio je izuzetno strog jer su poučavli da je
svaki greh smrtan i nijedan nije oprostiv 88. Uz to je kod njih greh bio vrlo široko shvatan tako da je
uključivao i takve sporedne prekršaje kao što su jedenje mesa ili mlečnih proizvoda, ubijanje ptica ili
razbijanje jaja89. Od greha se moralo kloniti ne samo zbog ličnog spasenja već i zbog spasenja svih onih
kojima je „krstjanin" dao duhovno krštenje jer je ono gubilo vrednost i moralo da se ponovi svaki put kad
bi zgrešio onaj ko ga je obavio90. U strogosti moralnih
84
U jednoj parnici pred dubrovačkim, sudom oko duga ugovorenog u Visokom predlagao
se postupak po zakonima Bosne kao zemlje gde je ugovor sklopljen, na što je u ime suparničke
strane izjavljeno: perohe in Bosna non sono leže de la consuetudine la qual e manifesta a tutto
el mondo. HAD, Sentenze di Cancellaria, 9 f. 208.
85
Up. M. JJiiHHh, JlpoKaenu cačop cpednoseKoene Bočne, Beorpafl 1955, 10—13, gde je
pregled ranije iznetih mišljenja.
" D. Kniewald, Vjerođostojnst, 180.
87
F. Rački, Prilozi, 116.
88
D. Kniewald, Vjerodostojnost, 169, 180.
89
D. Kniewald, Vjerodostojnost, 169, 180—181.
90
D. Kniewald, Vjerodostojnost, 180.

219
zahteva pripadnici bosanske crkve su videli svoju veliku prednost. U jednoj od glosa Srećkovićevog
jevanđelja osuđuju se „zakonici" (sveštenici) zbog toga što „sve dane grehe otpuštaju ljudima i tako gube
duše ljudske"91.
U svetu strogih moralnih zahteva i oštrog osuđivanja greha „svetost" se morala neprekidno
potvrđivati asketskim i moralnim životom pred očima drugih članova zajednice i pred širokim
gledalištem vernika. Nagradu za svoj podvižnički život dobijali su, pored nade u večni život, i u obliku
poštovanja čiji su oblici izražavanja premašivali sve što je u ono vreme bilo uobičajeno u hrišćanskom
crkvenom životu. „Krstjanima" bosanske crkve iskazivalo se, naime, poštovanje u vidu klanjanja
(adorationes). Katolički izvori to oštro osuđuju, objašnjavajući uzgred motive: „krstjani" su iziskivali
klanjanja (adorationes) zbog sopstvene svetosti, bezgrešnog stanja i posedovanja Duha svetog 92. Na
drugom mestu se kaže: „Daju da im se klanjaju do zemlje kao bogovima, jer takva čast se samo Bogu
duguje"98. Sudeći po više puta spominjanoj „Raspri", izgleda da su „krstjani" ovaj običaj izvodili iz
apostolskih vremena. Kada u dijalogu katolik hvata jeretika u protivrečnosti i pita ga zašto se klanjate
čoveku, smrtnom i gnjilom, za koga kažete da je stvoren od đavola, stavlja mu u usta odgovor: „Jer su se
apostoli klanjali Hristu"94. Jere-ticima je, sudeći po tome tekstu, predočavano da se ne ugledaju na
apostole s pozivom na primere iz Dela apostolskih (10, 26), gde je Petar digao Komelija koji se poklonio
pavši mu pred noge „nije dozvolio da mu se klanja (se adorare) kao što ti činiš". Ukazivano je, takođe, i
na primere Pavla i Varnave, koji nisu dali da im se klanjaju govoreći: „Ljudi što to činite, mi smo smrtni,
slični vama, ljudi itd."95. Katolik polemičar je iz toga izvodio dalje da se jeretici ne ugledaju na Hrista,
već na đavola koji je u pustinji iskušavao Hrista tražeći da mu se pokloni pa će dobiti sva carstva sveta
(Luka 4, 5—8)96.
Iako su predstavljali sablazan za druge, za one koji su bili daleko od crkve i protiv nje, ta klanjanja su
u Bosni postala uobičajena, vrlo raširena i prihvaćena tako da su važila kao običaj zemlje. Toliko su ušla
u pravila društvene etikecije da se ni oni koji su crkvi okrenuli leđa nisu usuđivali da ih uskrate
„krstjanima" i članovima bosanske crkvene hijerarhije. O tome nam sasvim određeno govore iz vori koji
se odnose na konkretne odnose u dva prilično udaljena perioda. Među pitanjima koja je bosanski vikar
postavio 1373. god. papi Grguru XI i na koja je dobio odgovor kolegija učenih teologa jedno se odnosilo
na preobraćenike koji se i dalje klanjaju jereticima i vrše njihove obrede ustima, a ne srcem, kako sami
kažu, a u tajnoj ispovesti traže tajnu pokoru jer javnu neće da čine. Papini teolozi su u tome, kao i u
pitanju brakova ostali beskompromisni97. Nekoliko decenija kasnije, kralj Stefan Tomaš, već učvršćen na
kraljevskom prestolu i deklarisan kao katolik,
" M. Speranskij, Ein bosnisches Evangelium in der Handschriftensammlung Srećković's, Archiv fur slavische Philologie,
24 (1902), 178. Up. C. ■RnpKOBHh, Taoce CpefiKoeuheeoi jeean-}yejba, 211—212.
82
D. Knievvald, Vjerodostojnost, 169, 179.
•3 F. Rački, Prilozi, 116, gde je i temeljna teološka kritika stava „krstjana": Docent etiam peccatum, pro quo apparuit in
terra, in adamo et eva appetentes esse dii; sic isti se deum dantes, quod cui dant, datum est; et cui non dant, non est datum; et sic
evacuatur omnis speš de deo, postquam ab ipsis venit salus, et in deo faciunt se adorare pronos in terra tamquam dii, quia tališ
honor soli deo debetur ...
" F. Rački, Prilozi, 129.
>~° F. Rački, Prilozi, 114.
96
F. Rački, Prilozi, 114.
97
D. Kniewald, Vjerodostojnost, 162.

220
nije se odrekao saobraćanja sa jereticima i nije uskraćivao klanjanja njihovim stare-šinama. Izazvao je
time otpor franjevaca koji su mu uskraćivali svete tajne i pretili ekskomunikacijom, pa je papa naložio
svome legatu da ćelu stvar ispita, tražeći da obrati naročitu pažnju na to da li su tamošnji maniheji u
tolikom broju i toliko silni da ih kralj ne može istrebiti bez opasnosti da izgubi vlast nad kraljevstvom, i
da utvrdi da li je paštovanje koje iskazuje manihejskim starešinama puka učtivost ili radnja kojom se Bog
vreda98. Od rezultata legatovog ispitivanja trebalo je da zavisi postupak prema kralju, ali se iz pisma oseća
da je papa bio sklon da se u tom slučaju pokaže papustljivost. Za pitanje koje na ovbm mestu
raspravljamo važno je uočiti koliko su klanjanja jereticima, u kraljevom slučaju jeretičkim prvacima,
postala sastavni deo redovnog društvenog saobraćaja. Oba dokumenta nam istovremeno otkrivaju da je u
atmosferi bilo nešto što je prisiljavalo ljude da se sao-braze običaju. Ne može se utvrditi koja sredstva
socijalne kontrole su ih nagonila na konformizam, kakve sankcije su im pretile ako taj običaj ne poštuju.
O pritisku govori još jedno pitanje franjevačkog vikara iz 1373. god. koje ima u vidu odrasle
preobraćenike koji bi se želeli krstiti a zbog-pritiska (propter pressuram) ne mogu čuti njihove ispovesti
itd".
U literaturi su ova mesta u izvorima odavno zapažena i uzgredno saopštavana, najčešće kao jedna
pomalo egzotična osobenost bosanskog verskog života, čija je suština u naglašenijem iskazivanju
poštovanja nego što se to činilo kleru i duhovnicima velikih crkava, kojima inače poštovanje nije bilo
uskraćivano. Međutim, kada se izbliza posmatra država i njome organizovano društvo, mora se toj pojavi
pridati daleko veći značaj. „Klanjanja" (adorationes) kao simbolične radnje i rituali više nam govore o
položaju „krstjana" i njihovih starešina nego sadržina svih očuvanih izvora. Ona nam otkrivaju da je
pretenzija „krstjana" i njihovih starešina na svetost i posedovanje Duha svetog bila prihvaćena u
bosanskoj sredini, mada je bila isto onako nerealna kao što je nerealna bila pretenzija crkve na svetsko-
istorijsku misiju održavanja istinskog apostolskog hrišćanstva. Obe ove uloge davale su im gotovo
nadzemaljske dimenzije, ali su baš svojom neumerenošću krile opasnost da u sudaru sa stvarnošću budu
razvejane kao iluzije. U svakom slučaju, može se zaključiti da je u vreme opšteg divljenja i gotovo
idolopokloničkog poštovanja pripadnika bosanske crkve jedva zamisliva akcija protiv njih. Prirodno je
očekivati da je njihova reč mnogo značila, pogotovu kad se ima u vidu da je s njihovom sve-tošću išla
bezgrešnost koja je tražila apsolutnu objektivnost i poštenje. Te osobine, a ne želja za vlašću i uticajem u
svetovnom društvu, nametnule su bosanskim „krst-janima" neke važne uloge u političkom životu.
Brižljivim ispitivanjem sadržaja bosanskih povelja XIV i XV veka moglo se utvrditi da je u temelju
političke organizacije koja je državi obezbedivala koheziju bila obaveza svih podanika na „vernu službu".
To nije značilo samo vojne dužnosti i obavezu učestvovanja u ratnim pohodima, već je obuhvatalo i
učešće u diplomatskim poslovima i drugim aktivnostima, tako da je podrazumevalo celinu svih obaveza
koje je podanik dugovao vladaru, ili, posmatrano iz drugog ugla, koje je vladar mogao iziskivati od onih
što su dužni da ga slušaju. Obaveza „verne službe" se u krajnjoj liniji izjednačavala sa potčinjenim
položajem. Dokle god se prostirala \rtast vladara, dotle je dosezalo i njegovo pravo da zapoveda i da traži
„vernu službu". Već odavno je zapaženo da je „verna služba" bila izvor snage, ali i uzrok slabosti
88
F. Rački, Bogomili i patareni, 457—461.
•• D. Kniewald, Vjerodostojnost, 163. U svom komentaru na str. 155—156. izdavač nije uzeo u obzir pritisak i zbog toga
poremećeni red u postupanju misionara.

221
vlauara i državne vlasti u Bosni. U nedostatku razvijenog državnog aparata i institucija koje bi delovale
trajno i nezavisno od ličnosti vladareve, veze lične zavisnosti kojima je vladar bio spojen sa podanicima
obezbedivale su državi stabilnost i koherentnost, omogućavale su da vlast bude delotvorna, da pokrene
ljude rasute na velikom prostranstvu. 100. Slabost je bila u tome što vladar nije raspolagao efikasnim
sredstvima prisile da potpuno spreči da mu podanici uskrate „vernu službu", da nepotpuno izvršavaju ili
prenesu na drugog svoje obaveze. O tome kao realnosti političkog života govore ponekad i savremeni
dokumenti. Kada su se Dubrovčani 1403. god. žalili vojvodi Radiću Sankoviću zbog napada na njihovu
teritoriju u ratu, on im je odgovorio da ih u ratu nije napadao od svoje volje, na što su mu odvratili:
„Sigurni smo da je tako, ali takođe znamo da može učiniti i više i manje od onoga što mu je naloženo" 101.
Ovakav sistem veza bio je podložan razlabavljivanju, naročito prilikom smene na prestolu i u vreme
slabosti ili mladosti vladaoca. Obaveze „verne službe", usmerene po pravu prema banu, odnosno posle
1377. god. kralju, mogle Su se steći u rukama moćnog velikaša koji je često bio posrednik između vladara
i dela podanika, a u naročitim okolnostima mogao se pretvoriti u suparnika. Razvoj bosanske države
krajem XIV i početkom XV veka pokazuje kako se ta mogućnost ostvarila i kako je dovela do podele
državne teritorije na nekoliko samostalnih oblasti koje su simbolički u kruni kraljevstva bosanskog i na
saboru (stanku, rusagu) bile ujedinjene, a u svakodnevnom političkom životu podvojene i nekad za duže
vreme zavađene102.
Crkva bosanska je nesumnjivo bila izvan toga sistema. Njenim pripadnicima nije zapovedao nijedan
svetovnjak, a sluge „krstjana" i ljudi njihovih ,,hiža". los uživali su imunitet zajedno s crkvom. Prema
onome što smo do sada videli, crkva nije bila uključena ni na strani vladara kao pritežalac dela vlasti, ni
na strani podanika s obavezom da verno služi, crkva je bila, kako se jasno vidi, iznad sistema.
Bosanske povelje pokazuju da je vlastelin, dokle god je bio poslušan, dokle god je vršio „vernu
službu", bio kod vladara u „vjeri", što znači da je uživao obećanje, tvrdo zadatu reč, da neće biti
pogubljen, zatvoren, uzet za taoca, da mu se zemlja neće oduzeti, da mu se imanje neće okrnjiti. Bio je to
odgovor vladara na vlasteosku pokornost i „vernu službu" kojim je garantovana lična i imovinska
sigurnost ljudi pod njegovom vlašću. 104. Vladarevo jemstvo je važilo dotle dok je vlastelin bio veran, dok
nije počinio „nevjeru", koja je podrazumevala ne samo izdaju ili veleizdaju kako se nekad tumačilo već
uskraćivanje poslušnosti uopšte, a naročito odmetanje od vlasti vladareve. Kada bi do toga došlo, vladar
je, kako pokazuju bosanske povelje, bio slobodan da dirne i u ličnost i u imovinu vlastelina. „Nevjera" je
važila za krivicu „za što bi vredno bilo plemenitu človeku glavu odseći".
Od prvih sačuvanih povelja koje govore o „vjeri gospodskoj" pa sve do povelja iz vremena uoči
propasti bosanske države svi slučajevi jasno pokazuju da sam vla-dar^ ban a kasnije kralj, nije bio vlastan
da uskrati „vjeru" — „svrći vjere" kako se govorilo u dokumentima — dok se ne bi utvrdilo da li je
vlastelin zaista počinio
100
Up. C. TiHpKOBHh. „Bepna CJiyoK&a" u „ejepa iocuodcKa", 36opHHK <E>HJio3O(j)CKor
<j>aKyjrreTa, 6, 2 (1962), 96—101.
 101
HAD, Lettere di Levante, IV, f. 31, 4. juli 1403.
102
Up. C. TiHpKOBHh, PycautKa iocuoda, HcropHJcKH lacormc, 21 (1974), 5—17.
104
O tome vidi niže str. 235-236 i nap. 150.
104
C. "HHpKOBHh, „BepHa c/iync6a", 101—106.

222
„nevjeru". Tek tada je vladar mogao preduzeti kaznene sankcije. Zadatak objektivnog ispitivanja i utvrđivanja istine,
što se u poveljama naziva „ogledati" ili „suditi", bio je uvek prepušten drugima: vlasteli, predstavnicima vlastele i
crkve bosanske ili crkvenim ličnostima koje su stupile na mesto pripadnika crkve bosanske. Ne ulazeći u pojedinosti
svake povelje i oslanjajući se na rezultate ranijih specijalnih istraživanja, navešćemo ovde sastave arbitarskih tela
predviđenih da „ogledaju" ili „sude" vlastelu, idući hronološkim redom. U najstarijim poveljama iz tridesetih godina
XIV veka uz bana „vjeru" zadaju (u jednom slučaju se kaže „prisegli su") i 12 „dobrih Bošnjana" ili „dobrih ljudi" i
oni predstavljaju telo koje će ogledati vlastelina. 105. U jednom slučaju navedena su imena dvanaestorice, ali se kao
arbitri koji treba da ogledaju navode celokupna vlastela: ,,A<I <«Y N*CV
BOrihHH \-MHNHTH NHE^HOrd XVA*rd, Td,OK<M'fc VA lit WrAlJL,AAA KotNd H /l/MhHH KfldH H 3dr©pHE
H Xrih(HbCKd 3Ertwd" .106. Jednom se u ovim najstarijim poveljama u ulozi jemca da se neće poreći ono što je
poveljom dato javlja i crkva bosanska: „&& my CE TO NE
nOpEHE HHK^dpe, HH HtM\ HH Htr«Ef WCTdrfO<Hy UJO YA HE UmHThrtli U,phKBh BOCdHhCKIi"107.
U sledećem periodu su najčešći slučajevi da se u arbitarskom telu predviđaju i predstavnici vlastele i predstavnici
crkve bosanske. Nekad se i crkva i vlastela navode sasvim uopšteno; u jednom slučaju su predviđeni djed i dva
strojnika, trojica vlastele župske i još uz to dva kneza, verovatno u ulozi pristava; u ispravi
22) pomirenju hercega Stjepana i članova njegove porodice predviđeno je 12 stroj
nika, među kojima je rezervisano stalno mesto Radinu gostu za njegova života,
23) 12 „BddCTEdd HdiuHX n«r/»dBHTH-fcx" .108 Sasvim za sebe stoji veoma karakteristični slu
čaj povelje vojvode Đurđa Vojsalica za humsku vlasteosku porodicu Radivojevića.
Hrvojev sinovac, kao oblasni gospodar, posle jednog pohoda 1434. god. vratio
je Radivojevićima sve „y ME/HK HXk 3dCTdc<wo \ A$n»J«dHhH, H/IH G$>i»B<MNy, H<IH EAA\\",
što im je ranije bio uzeo vojvoda Sandalj Hranić. Po opštem pravilu, on im je
zadao „vjeru" da se ono što je rečeno u povelji neće moći poreći, ni pogaziti
,,HH 3d M,HY HHXh 3rpHXY HH K(lHBHNy, UJTO HXk HE EH WnHTdW rOCnOAHNh BHKdfth Ck ^fdTpH H Ck HdrtIH
HdUJH AOEpH A\((X)kt, 3d UITO EH AOCTOHHO BH/10 n<1ŁrtlEHHTH/Hli A\f4,lA\ FAABt V}/t,hCH
kn H HHXh n/iEiHEHhuiTHHE V"3ETH"109. OVO rešenje je nađeno zbog toga što su i Đurađ Vojsalić i Radivojevići
bili katolici, pa je bilo neumesno da među njih dolaze bosanski jeretici. Za nas je slučaj neobično važan upravo zbog
toga što pokazuje kako se zadavanje „vjere" i arbitriranje između vladara i vlastele smatralo za obavezno i nije
izostajalo iz povelja ni tamo gde za crkvu bosansku stvarno više nije bilo mesta 110.
U celini uzeti, svi očuvani slučajevi kao da pokazuju pomeranje u smislu većeg uticaja bosanske crkve. U
hronološki najranijem poznatom slučaju crkva je bila samo svedok. Karakteristično je pri tome da je povelja o
„vjeri" sačinjena pred
108
L. Thalloczy, Studien, br., II, VII, str. 7—8, 11, 19—22.
106
L. Thalloczy, Studien, br. IX, str. 23—24.
107
L. Thalloczy, Studien, br. IV, str. 14—15.
108
JL. CTOjaHOBHh, Cuiape cpuace uoee/be u UUCMII, II, Beorpa«, 1934, 68. O političkoj
pozadini nastanka toga dokumenta up. C. "RiipKOBiih, Xepuei Ciue<f>aH ByKnuH Kocana u vbe-
ioeo do6a, Eeorpa« 1964, 192—199.
108
F. Miklosich, Monumenta Serbica, Vindobonae 1858, 377—379.
110
Sasvim su neosnovane rezerve J. V. A. Finea (Bosnian Church, 251, 285—286) u odnosu na ovu povelju. Ona je samo
datovana pod Kreševom, inače sa franjevačkim manastirom nema nikakve veze. Ne odgovara stanju stvari ni tvrđenje da je
samo izraz „vikaru kon vikara" sličan izrazu „didu kon dida" u drugim poveljama. Ćela formula i ceo postupak su identični,
samo je na mesto djeda i „krstjana" stupio vikar sa fratrima.

223
djedom u „hiži" velikog gosta Radoslava, dok je isprava o baštini istoga bana za istu porodicu sastavljena
istom prilikom, ali na drugom mestu, u Milama, vero-vatno na sastanku vlastele. Kasnije se ogledanje
prepušta izuzetno samo crkvi, a po pravilu polovini predstavnika crkve i polovini vlastele 111. Utisak da je
u drugoj polovini XIV veka crkva prisutnija u političkom životu pojačava se kad se uzme u obzir pojava
crkve u ulozi jemca zadate „vjere". Ta uloga je bliska i povezana sa prethodnom, ali nije identična s
njom. Od povelje bana Tvrtka, brata Vuka i majke Jelene za vlastelina Stjepana Rajkovića, sastavljene
negde posle 1366. god., počinje niz povelja u kojima se kaže da je vladar predao vlastelina ,,y Bt^v
A'A^V
H KCE n'pKBS EOCdNCKE, H BCE K'pCT'dNE ^d ^V IE $>Y"Kd H
Ađ M
Y ct HE M
tyl CB'pfiH BEpd
K'i»CTiđHCKa NH 3d iE/i,đH y3pOK. . ,"112 Kasnije je bilo uobičajeno da vladar vlastelina predaje dedu:
„npH^dC/Ho n\h rocnoAHNy AHAV ^HH/IOK> H A"AV K»HI» AHAd V PYKE npKk-KOBNE"113. Koliko se i ovaj. oblik
jemstva ustalio i uobičajio, ilustruje već spomenuta povelja Đurđa Vojsalića za braću Radivojeviće, gde je opet
franjevački vikar s fratrima stupio na mesto djeda i bosanske crkve: „H ta BCH^HK THMK BHUIE nHCd-
MM/Hh UpE^CHO M\K f fflKt rOCflOAHNd KHKj^d }fiyBdHd, H BCdKO/IIV BHKdJV KdHh BHKd^d, H BCOH BpdThH
$pdTpO/Hli CBETE l^phKBE KrfTO/IHMdCKE BHpE ^HrtthCKE, pE^d GBETOrd <&^dNIil^HUJKd. . ," 114
„Vjeru" vladarevu dopunjava sada vera djeda i crkve bosanske jamčeći istu stvar, naime, da vlastelin
neće biti pogubljen, zatvoren, uzet za taoca, da mu imanje neće biti konfiskovano dok se na već izloženi
način ne bi utvrdilo da je počinio „nevjeru". To nije značilo da vlastelina fizički predaju djedu i crkvi „da
ih čuvaju i obiruju", kako se u jednoj ispravi kaže, već da ga predaju u idealnu zaštitu („ruku") u vidu
jemstva, koja znači da bi onaj ko dirne u toga vlastelina dirnuo u crkvu. Djed i crkva postali su jemci da
će se poštovati povelja.
Lako je odgonetnuti kako se desilo da se bosanska crkva nade u spomenutim ulogama. Kako su njeni
pripadnici ljudi bez greha, pošteni, pravedni, nepodmitljivi, kako imaju ogroman moralni autoritet, bili su
idealni za sigurne jemce i objektivne arbitre. Znajući koliko je siromaštvo izvora za srednjovekovnu
bosansku istoriju, ne možemo se čuditi što nemamo podataka o tome koliko je uloga jemca i arbitra bila
delotvorna. Imamo svega jedan dokumenat, ali dovoljno rečit i karakterističan. U vreme rata Bosne protiv
Dubrovnika 1402—1404. god., kada je bilo mnogo vrenja i naglih promena u držanju velikaša u samoj
Bosni, došlo je do sukoba između kralja Stefana Ostoje i velikaša Pavla Klešića, koji je još za vreme
Tvrtka I nosio titulu vojvode i spadao u krug najistaknutije vlastele. Pavle Klešić je u leto 1403. bio
prisiljen da napusti Bosnu i da se skloni u Dubrovnik, pošto je grad pružao azil, kojim su se generacije
plemića iz zaleđa koristile u sličnim slučajevima. Kralj mu je, kako znamo iz kasnijih događaja, oduzeo
gradove i posede. Iz onoga što se zatim desilo zaključujemo da je djed crkve bosanske ispitivao taj slučaj,
a iz djedovog pisma sačuvanog u Dubrovniku znamo da je rezultat bio povoljan po vlastelina: „noMdCiHO no
BOKBOAV HdBfid uduie CTJOHNHKE H KpbCThraNH ^d n^n^E wntTh
V CBOK E0E Hd TO HdHAOCHO TANd Kpdrtia &i My Wn6Tli H«r0BO BpdTH K$t M\ HE EHT0(!)
BE3h KpHBHNt y3ŁT0.. ,"115 Takvo reŠenje djeda, verovatno i drugih arbitara koje on u svome pismu
Dubrovčanima ne spominje, nagnalo je kralja Ostoju da vrati i
111
C. TiHpKOBHh, „BepHa cAy?K6a", 105—106.
112
J. Šidak, O vjerodostojnosti isprave bosanskog bana Tvrtka Stjepanu Rajkoviću, Zbornik
Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 2 (1954), 37—48; Studije, 254.
113
F. Miklosich, Monumenta Serbica, 438—440.
114
F. Miklosich, Monumenta Serbica, 379.
115
JB. CTOjaHOBHh, Ciuape cpucKe iioee/pe u uucua, I, 434.

224
potvrdi posede (jedan je obećao zameniti) Klešiću i da ga sa svim tim preda
H
,r^,HY A^AV NHŁIwkrt4h CTp©HNHKO/H H BCOH HpkKKH ROCđHkCKH y HHJfh W Ke H \- HH\h
OBđpoađHHK . . ."116 Na osnovu djedovog i kraljevog pisma Pavle Klešić je pošao u Bosnu, praćen
šestoricom patarena, i zaista se vratio u svoje, a kralj Ostoja je ubrzo bio zbačen i, kad se govorilo o
njegovom padu, stavljano mu je na teret da nije poštovao baštine plemića 117.
Pored ovakvog idealnog čuvanja i „obarovanja" koje se sastojalo u jemstvu da će obećanja biti
poštovana, bosanska crkva je pružala i stvarnu, materijalnu zaštitu i utočište. Ni o tome nemamo mnogo
podataka, ali ipak dovoljno da se ova uloga crkve potvrdi. Još pre afere sa vojvodom Pavlom Klešićem
kralj Ostoja je imao sukobe i sa nekim drugim velikašima. Pavle Maštrović i Pavle Radišić, koji je
pripadao rodu Kotromanića i bio uziman u obzir kao kandidat za bosanski presto, bili su prisiljeni da
napuste Bosnu i da se sklone u Dubrovnik. To je izazvalo Dubrovčanima komplikacije s kraljem, koji je i
inače tražio povoda za rat, pa je počeo da zahteva da mu Dubrovčani izruče izbeglu vlastelu. Dubrovačka
vlada je branila svoje pravo pružanja azila. Iz diplomatskog dijaloga, koji se tada vodio, ostalo nam je
sačuvano dubrovačko uputstvo poslanicima u kome se tražilo da odgovore kralju: „posebno za ono što
nas okrivljuje zbog Radišića koji boravi u Dubrovniku, vi se branite slob3Štinama grada i još time da on
(kralj) ima jednog drugog Radišića u svome zatvoru, a treći je bio usred njegovog kraljevstva u jednoj
patarenskoj kući i jeo je vaš hleb i bio je slobodan zbog sloboština patarena". Kralju se davalo za pravo
što ne gazi patarenske sloboštine, ali su ga podsećali da utoliko više treba da poštuje sloboštine
Dubrovnika koji je zidom okružen grad118.
Drugi slučaj se odnosi na sasvim drugi socijalni sloj, ali nam rečito svedoči o istoj pojavi. Pred
dubrovačkim sudom pokrenuo je Vlah Dubravac Ugarčić sa sinom parnicu protiv Vladne, služavke
jednog dubrovačkog vlastelina, poreklom Bosanke. On je u junu 1405. god. u formalnoj parnici zahtevao
da se ona vrati da im služi jer je njihova robinja. Vladna je priznavala da su ona i njena baba zaista bile
tužiteljeve robinje, ali je takođe tvrdila da je on njih poklonio kralju Ostoji, a kralj ju je oslobodio i rekao:
„Ako hoćeš, idi patarenima ili kaluderima ili Drobnjacima ili u Dubrovnik, gde zaželiš da budeš,
prebaciću te i ispratiti oslobođenu i slobodnu"119. Za našu temu je, naravno, sporedno sve drugo sem
činjenice da i ovaj slučaj svedoči da su „krstjani", uz ostale, navedeni kao mesto gde su ljudi mogli trajno
živeti i gde im sloboda nije bila ugrožena.
lle
JB. CTojaHOBHh, Ctuape cpucKe uoeejbe u uucMa, I, 433—434.
117
Dubrovački poslanici su imali uputstvo da se kod Hrvoja požale na nezahvalnost zbačenog
kralja Ostoje: de tanta ingratitudine quanta habe contra vuy ali infiniti beni che vuy li facisti
contra liqual mete in tanto eror Bossina rompando a zentilomini de Bossina patti patrimonii.
M. JIHHHH, JJpMcaeuu ca5op, 73.
118
Dubrovačke vesti o „krstjanima" i bosanskoj crkvi najpristupačnije su sada u knjizi:
M. fluHiih, H3 dy6posauKoi apxuea, III, Eeorpafl 1967, 181—236. Nekom omaškom izostavljen
je odlomak iz uputstva poslanicima: Et specialmente se ne da colpa del Radissich che sta in Ra-
gusa et vuy defendate cum le libertade de la terra, et pluy chel ha I altro Radissich in prexon
sua et lo terco era in meco del so reame in I caxa di patareni et manzava lo pan vostro et era fran-
cho per la franchicia dei patareni ... ben fatto a non romper le franchicie loro quanto maior-
mente die esser libera la franchicia de Ragusa la qual e citta murada. HAD, Lettere di Levartte,
4 f. 69. Up. C. TiHpKOBHh, „Bepna cAyotc6a", 107, nap. 53. Zbirci dubrovačke građe o pata
renima treba dodati ćirilske dokumente, objavljene u već citiranoj zbirci Lj. Stojanovića, i
jedan dokumenat o izvršenju testamenta Radina gosta, koji je objavio sam prof. M. Dinić
-(HeKOHHKo hHpnj«raKHx cnoMeHHKa H3 fly6poBHHKa, ripHjio3H KJHO 24 (1958), 104—108).
119
M. flHHHh, M.3 dy6poeauKoi apxuea, III, 84—85: „Aut vis ire ad patarenos aut ad
callogerios aut ad dobrognazi (sic) aut Ragusium, ubi vis esse faciam te poni et sociari francham
et liberam" ... '

225
Dubrovački dokumenti, u kojima se Bosna odslikava kao dalek predmet i u kojima se obrisi
stvarnosti prelamaju kroz prizmu dubrovačkih potreba i interesa, otkrivaju uzgredno i neke druge
situacije u kojima djed i krstjani imaju neku ulogu i gde se činilo da mogu poslužiti dubrovačkoj stvari.
Kada su u vreme spomenutog rata sa Ostojom u Bosni boravili dubrovački poslanici, a još nije bio
sklopljen mir, vlada im je naložila da uzmu pratnju patarena (scorra dei patareni) ili drugih, koliko je
potrebno za njihovu bezbednost120. Ta sugestija nam uzgredno otkriva da su „krstjani" svojim prisustvom
pružali bezbednost i zaštitu. To, naravno, nije poticalo od njihove oružane snage koju nisu imali, već od
njihove svetosti i neprikosnovenosti. Iz nekih drugih dubrovačkih dokumenata vidimo da su ovakve
pratnje „patarena" bile delotvorne. Već spomenuti vojvoda Pavle Klešić došao je u Dubrovnik u pratnji
trojice patarena, a otišao je u pratnji šestorice, čija su nam imena poznata 121. Kada je izbio rat Dubrovnika
i Radoslava Pavlovića, na dvoru Tvrtka II zatekao se Radoslavljev sin Ivaniš, u izmenjenoj, naglo
pogoršanoj situaciji Ivaniša su ocu otpratili patareni 122.
Znajući da se u odnosima između kralja i vlastele djed javljao kao arbitar i jemac da će biti
poštovana obećanja i obaveze, Dubrovčani su i sami pristajali da ga u toj ulozi uključe u svoje sporove sa
susedima. Kad je nastalo dugo i mučno natezanje oko tri sela u Slanskom primorju posle zaključenog
mira 1405. god., jer ih je Sandalj Tražio kao bivšu „carinu" Radića Sankovića, Dubrovčani su izrazili
spremnost da odluku prepuste djedu „koji je gospodar i duhovni otac vaše crkve u Bosni", zatim knezu
Vukcu, bratu Sandaljevom, i jednom trećem arbitru, dubrovačkom plemiću koga bi oni imenovali.
Unapred su se obavezivali da prihvate odluku koju bi ova trojica ili većina među njima donela 123. Nešto
ranije su prihva-tali predlog da se povelja o miru deponuje kod djeda sve dok na obe strane ne bude
završen postupak zaklinjanja124. Verovatno su precizna znanja o ulozi i utkaju djeda delovala na
Dubrovčane deceniju kasnije kad su se djedu obratili formalno tražeći da se on zauzme kod kralja da se
ukinu novštine protiv dubrovačkih trgovaca125. Verovatno su ih isti motivi navodili da traže od poslanika
da nastoje da djed ili patareni budu prisutni kad oni izlažu ili kad im se nešto obećava, odnosno da i od
patarena traže obećanje po njihovom običaju kad se svetovna gospoda zaklinju126.
Uzoran život, nepristrasnost, nepodmitljivost, neobično veliko poštovanje, preporučivali su
„krstjane" ne samo za jemce i arbitre već i za posrednike. Izvršavanje onih funkcija o kojima smo do sada
govorili samo od sebe je upućivalo „krstjane"
120
M. flHHHh, H3 dy6poeauKOi apxuea, III, 182.
121
M. flHHHh, M3 dy6poeam<oi apxuea, III, 221—222. Patareni su krajem novembra
1403. doveli i ženu Pavla Klešića (na istom mestu, 223). Iz beleške Ruska Hristoforovića o registro-
vanju pisama kralja Ostoje i djeda crkve bosanske (Ji. CTojaHOBHfc, Cuiape cpucKe uoeejbe u
uuc.ua, I, 435) poznata su imena patarena: starac Mišljen, starac Bjelko, „krstjani" Stojan, Ratko.
Radosav, Radak i Dobrašin. Zabeleženo je da su oni imali da vojvodu ,,y3My BpxV ttst" i da
ga ,,H ceo« QYKC nonviBS y sce KEPOBO".
122
M. JJHHHH, H3 dy6poeauKoi apxuea, III, 190—191.
123
JL. CTojaHOBHh, Cuiape cpucne uoeejbe u uucMa, I, 493; M. JlHHHh, H3 dy6poeauKoi
apxuea, III, 184. Kako se iz teksta kraljeve povelje vidi, djed je ipak izostavljen iz ovog suda koji
su činili Sandaljev brat Vukac i po dva vlastelina bosanska i dubrovačka. Umesto kolegija trojice
sastavljen je kolegij petorice.
121
M. .Harnih, H3 dy6poeauK0i apxuea, III, 184. 185 M. J^HHHh, H3 dy6poeaHKOt
apxuea, III, 190.
121
M. fliiHHh, Jedan upUJioi 3a uciuopujy uauiapena, 34—41. Dokumenti su ponovo štampani u više puta citiranoj zbirci
H3 dy6poeauKoi apxuea, III.

226
i članove njihove hijerarhije da deluju kao posrednici. Ono jedino pismo djeda, sačuvano u Dubrovniku, pokazuje
kako se neprimetno iz jedne uloge prelazilo u drugu. Posle saopštenja o Pavlu Klešiću i molbe da ga ,.počteno"
otprave, djed prelazi na drugi predmet koji se tiče Dubrovčana „HE^SE HAMI CTE EH<IH wn'KHEnmjH", što svakako
znači da su imali zajednički posao, preporučujući da upute s vojvodom dva svoja vlasteličića do kralja da bi se mir
sklopio ,,E{JE BH HĆKHH A$ir<> AA EHCTE y (HHpv npfeHBdrtH"127. Vrlo je verovatno da su „krstjani" postizanje
mira shvatali kao deo svoje misije ugledajući se na apostole.
No, bilo kakvi da su motivi posredi, svesno mirotvorstvo ili spontano prihva-tanje posredničke uloge,
„krstjani" su bili uključeni u diplomatske poslove i na tu vrstu njihovog angažovanja odnosi se najveći deo podataka
o njihovom delovanju u javnom životu. Ovde ih ne možemo iscrpno prikazivati 128, već samo upozoriti da je to
moralo biti za njih klizavo tle. Naime, kada se povećao broj ljudi i broj poslova u kojima su „krstjani" učestvovali,
teško je bilo, ako je uopšte bilo moguće, ostati u ulozi trećeg, nezavisnog posrednika. Neki su se, kako to pokazuju
naši dokumenti, pomirili sa ulogom zastupnika, čak i službenika, od kako su na političkoj sceni odlučujuće delovali
oblasni gospodari. Kao ličnosti od poverenja, „krstjani" su slani ne samo da budu jemci i pratioci već i da primaju
novac svojih gospodara, da prate pregovore i da sami pregovaraju. Pojedine „krstjane" su takve misije za duže
vreme odvodile u svetovnjačku sredinu, navodile da borave na dvorovima i izlagale raznim iskušenjima. Poučan je
srazmerno dobro poznati slučaj Radina gosta, koga su već savremenici smatrali za barona i glavnog savetnika her -
cega Stjepana, čiju su naklonost Dubrovčani i novcem pridobijali i doprineli da sabere imetak koji će rasporediti
svojim čuvenim testamentom129. S njegovim položajem se može uporediti položaj „krstjanina" Vlatka Tumarlića na
dvoru Pa-vlovića130. Na nadgrobnom kamenu gosta Milutina uklesane su reci koje svedoče o njegovom ponosu zbog
delovanja među svetovnjacima: ,,2KHX y Mdcra EOCdNCKE roeno^tj npH/HHX A<>S>OBE OA BMHKE rocnoA* H
OA E/MCTME H «A T^HKE rocnoA*"131.
U literaturi je izneto i više puta ponovljeno mišljenje da su „krstjani" i njihove starešine imali teritorijalnu
nadležnost, da su vršili neke funkcije vlasti u ime gospodara teritorije. Pri tome se polazilo od dva slučaja, od kojih
jedan sigurno ne govori u prilog takvoj tezi, a drugi je u najvećoj meri sporan s gledišta uloge koju je imao Gojsav
gost. Iz toga što su Dubrovčani u junu 1422. god. jedno pismo adresovali „noHTŁHO<HV ?KyndHy PAA<>C&BY
r<tdBHhy H PdA0Bu,y KprriiiaHHNv" izvođen, je zaključak da je ovaj „krstjanin" na neki način učestvovao u
upravljanju župom
127
JB. CTojaHOBHh, Ctuape cpucKe uose^e u imcjna. I, 435.
128
J. V. A. Fine {Uloga bosanske crkve u javnom životu srednjovekovne Bosne, Godišnjak
Društva istoričara Bosne i Hercegovine, 19 (1970—1971), 19—29) razmatra temu s gledišta od
nosa crkve i plemstva, i to sa jakim predubeđenjem protiv vladajućeg mišljenja da su crkvu poma
gali bosanski plemići. Njegov opšti zaključak da je bosanska crkva imala „izvesnog uticaja na
politički život srednjovekovne Bosne", a da taj uticaj nije bio stalan niti davao odlučujuće rezultate,
suviše je neodređen i nije na izvorima zasnovan.
129
O političkoj pozadini Radinove diplomatske delatnosti up. C. TiHpKOBHh, XepJiei
CiueffiaH ByKuuH Kocaua. Dokumenti su navedeni u citiranoj zbirci M. Dinića.
130
Kako sam već odavno upozorio, Vlatko Tumarlić je posle ubistva kneza Pavla Rade-
novića došao u opasnost tako da je morao da se skloni kod franjevaca u Sutjesku, a onda je uzeo
telo ubijenog kneza i odneo ga u Vrhbosnu. — M. JJHHHIS, M.3 dy6poeam<oi apxuea, III, 186.
131
B. CKapnh, Fpo6 u ipoSnu cuoMeuitK iociua Mujiyutima na XyMCK0M y ^cmancKOM cpe3y,
T3M, 46 (1934), 79.

227
da je možda pomagao županu u radu 132. Međutim, dokumenti o Konavlima, od jjOjih je Dubrovačka
Republika polovinu kupila, a drugu, Radoslavljevu polovinu, nastojala da kupi, nigde ni u jednom od
prilično brojnih dokumenata ne spominju ovoga Radovca. Sačuvana je odluka o slanju odgovora knezu
Konavala (dubrovački funkcioner u kupljenoj polovini župe) i župana vojvode Radoslava, koji je
funkcioner vojvodin u drugoj polovini župe 133. Radovac „krstjanin" je mogao stići županu Radosavu od
strane vojvode Radoslava, mogao je imati neku misiju sa Sandaljevim funkcionerima, jer je pitanje o
kome govori pismo, naime, naknada u slučajevima kad su podanici jedne strane zasejali zemljište druge
strane, bilo aktuelno u trouglu između Sandalja, Radoslava i Dubrovnika 184. Znajući, dakle, konkretne
okolnosti u kojima je nastalo spomenuto pismo i imajući u vidu izvore o Konavlima iz tih godina, može
se pouzdano zaključiti da ranije izneta interpretacija nema nikakvog osnova u stvarnosti185.
U drugom slučaju, koji se desio u drugoj polovini 1440. godine, nije sporno da je jedan krstjanski
starešina, Gojsav gost, davao dubrovačkim trgovcima doku-menat o slobodnom prolazu (salvus
conductus) i da je oduzimao robu onima koji takav dokumenat nisu imali kod sebe. Sporni su izvesni
opšti zaključci izvedeni bez dovoljno poznavanja svih okolnosti potrebnih za razumevanje slučaja i tačno
tumačenje dokumenata136. Neosnovanim uopštavanjem došlo se do zaključka o trajnijoj aktivnosti
Gojsava gosta u Goraždu, iako se svi dokumenti odnose na jedan događaj, na jednu aferu, ako se tako
sme reći137.
Sačuvani dokumenti o epizodi u kojoj važnu ulogu igra Gojsav gost odnose se na teško vreme za
trgovce. Srbija je bila osvojena i Turci su se opasno približili zemljama bosanskog kralja i oblasnih
gospodara. U njihove ruke već je pala Srebrenica. Tek se bio završio rat između vojvode Stjepana
Vukčića Kosače i vojvode Radoslava Pavlovića, a dubrovačkim trgovcima je još uvek bilo zabranjeno da
odlaze u Bosnu, tj. u kraljevu zemlju. U decembru 1440. god. grupa dubrovačkih trgovaca, omanji
karavan, zatekla se u Podborču na teritoriji Radoslava Pavlovića
138
J. Šidak, Bogumilstvo i heretička „Crkva bosanska", Studije, 100, s pozivom na dok. 292. u M. IIviiHh, CuojueHutfU
cpdcnu, I, Eeorpafl 1858, 169—170. Pismo je pristupačno i u izdanju Jb. CTOjaHOBHha, Cvuape cpucne uoeejbe u uucMa, II, 3.
133
HAD, Acta Consilii Rogatorum, 3 (1420—1426) f. 97: ... respondendi litere nuper
recepte a comite Canalis et litere zuppani voivode Radossavi Paulouich pro facto Canalis.
134
HAD, Acta Consilii Rogatorum, 3 (1420—1426) f. 99, 27. juna 1422: ... de excusando
nos de non dimittendo quartam partem bladorum Bogette, videlicet de excusando nos a predictis
voiuode Sandalio et Bogette qui scripserunt pro his. Tom istom prilikom zaključili su da se izvinu
Sandalju pro facto ceteuertine de Canali.
135
Župan Radosav se pojavljuje sam i mesec dana kasnije: respondendi litteris Gliubisse
Bogdancich et fratribus et zupano Radosauo super facto cuiusdam hominis vocati Sinovac, na
istom mestu, fol. 102' od 18. jula 1422. Ukoliko podrazumeva neku trajnu funkciju krstjanina
Radovca, inače „pomoć" u smislu prenošenja uputstva ili kratkotrajnog nadzora ne može se, narav
no, isključiti, ali u pitanju je hipoteza o učešću krstjana u lokalnoj administraciji.
136
Otkako su dokumenti u celini poznati slučaj je obrađen u J. V. A. Fine, Bosnian Church,
257—260. i n. "RoinKOBiih, O fociuuMa „upKee BocaucKe", HCTOPHJCKH 36opiniK HHCTHTvia
3a HcropHJv y EaH>aJiymi, 4 (1983), 24—27, gde je i osvrt na raniju literaturu.
137
Iz dokumenata objavljenih u M. J^nnah, H3 dySpoeauKoi apxuea, III, 194—196, 227_____________
228, vidi se da su neke tkanine zadržane u avgustu 1440. god. i svakako oslobođene, jer se Dubrovčani dalje ne žale. Zatim je bilo oduzimanja u
novembru 1440, pa 10. decembra 1440. god. i negde pre sredine februara 1441. Žalba iz januara 1442. god. govori o oduzimanju utajenog velura
ranije i odnosi se na jedan od prethodnih slučajeva, pri čemu treba obratiti pažnju na formulaciju ,,ar-repta per patarinos apud Gorasde". Sve što
se dešavalo bilo je u kratkom razmaku od nekoliko meseci, i to između sekvestra od avgusta 1440. i ponude da se povede parnica i učini pravda
patarenima u aprilu 1441. god.

228
i odatle je poslala glasnika Gojsavu gostu, koji je bio u Goraždu, tražeći i ispravu
24) slobodnom prolazu „kako bi mogli sa svojim stvarima sigurno bez smetnje proći
kroz njegov kraj"138. Takav dokumenat su dobili, ali su se trgovci podelili, pa je
jedna grupa pošla ranije i nosila sa sobom ispravu, dok je druga grupa stigla docnije
25) bila bez isprave. Ovi su, dakle, zadržani i roba im sekvestrovana, a zemljaci iz
prve grupe ni tada nisu hteli da daju ispravu koja je bila kod njih. Na njih su se
i žalili vladi zbog štete od 768 perpera koju su zbog toga pretrpeli. U interpretaciji
ovog najhitnijeg dokumenta previđene su neke bitne činjenice. Gotovo da nije
obraćena pažnja činjenici da se u dokumentu izričito kaže da je pataren zajedno
sa funkcionerom vojvode Stjepana (ipse patarenus cum valioso vavvode Stiepani
facit šibi dictum salvum conductum)139 izdao ispravu o slobodnom prolazu, sto
znači da je u Goraždu bila redovna hercegova administracija, pa se i pitanje o
ulozi gosta Gojsava mora drukčije formulisati. Kad su i mesto i kraj imali svog
„naredbenika" (valiosus) moramo se pitati u kome svojstvu je Gojsav učestvovao
i u odobravanju dolaska i prolaska i u oduzimanju stvari Dubrovčanima. Previ
đena je takode okolnost da je u srednjem veku bilo uobičajeno da i pojedinci i
grupe, naročito kreditori i tužioci, izdaju isprave o slobodnom prolazu ili „vjeri"
kojim garantuju slobodan prolaz, što znači da neće preduzimati represalije ili
predati sudu onoga kome su „vjeru" zadali. U Dubrovačkom arhivu je sačuvano
na desetine takvih obećanja. Ovakve privatne isprave o „vjeri" ili slobodnom pro
lazu uvek pretpostavljaju neki odnos između onoga ko traži takvu ispravu i onoga
ko je daje.
Ukoliko bismo pretpostavili da je Gojsav gost „slobodan prolaz" davao u svoje ime i u ime grupe
„krstjana", morali bismo imati nekakav spor između njega, njegovih patarena ili patarena uopšte i
Dubrovčana. Dokumente o takvom sporu imamo i oni hronološki uokviruju delovanje Gojsava gosta u
Goraždu. Već u avgustu 1440. god. bile su od strane patarena vojvode Stjepana zadržani neki tovari tka-
nina, pa je dubrovačka vlada bila prisiljena da interveniše 140. U aprilu 1441. god., dakle, nekoliko meseci
posle incidenata u Goraždu, Dubrovčani su poslanicima vojvode Stjepana nudili da se pred knezom i
sudijama povede formalna parnica
26) Veoma se mnogo spekulisalo sa terminom „contrata" zanemarujući njegovo opšte zna
čenje u jeziku dubrovačkih dokumenata. Reč prosto znači oblast, kraj, predeo i iz njega se ne
može izvoditi postojanje „župe" koja bi bila pod gostom ili u nadležnosti pojedine hiže. Nazivom
„contrata" obeležavaju se u Dubrovniku prostrane oblasti, čitave zemlje, Sandaljeva, Radoslav-
ljeva, kraljeva (contrata del re), Hum, zatim župe kao Konavli, Trebinje, Popovo, zatim predeli
koji nekome pripadaju ili u kojima neko živi. Već je Jnpe^eK {Mciuopuja Cp6a, II, 278, nap.
125) citirao ugovor o ponosu ,,ad Glubscovo ad Patarinorum contratas". Pominje se „contrata
Vlachorum", a u jednom ugovoru i „ad Cerenco contrate patriarche", u čemu je prepoznata
Crnca u Zatone, koja je pripadala vlastelinstvu srpske patrijaršije. Vidi nap. 141. Up. M.
JJHHHK, JJy6poeauKa cpednoeeKoena KapaeauCKa iuploeuua, JIM, 3 (1937) (= Cpnci<e 3eMJbe y
cpeflH,eM BeKy, Eeorpafl 1978, 310 nap. 25. Poučno je uporedivanje ugovora o ponosu (prenosu
robe) gde se najčešće u vezi s Ljubskovom u Podrinju, po svoj prilici nedaleko od Goražda, kaže
„ad patarenos" ili ,,ad domos christianorum" ,,ad locum patarenorum", ,,ad locum dictum Ruxin
patarino" ili ,,ad Glupscovo usque ad domos Radovchi". — M. JJuHHh, II3 dy6poea<it<oi apxuea,
III, 184—187. Isto tako, ne treba gubiti iz vida da familia u dubrovačkim žalbama redovno znači
poslugu.
27) Desetine primera upotrebe reci valiosus sigurno pokazuju da ona znači „naredbenik"
(tako je nekad prevedeno), što bi se danas reklo službenik, funkcioner, neko ko po ovlašćenju
gospodara vrši vlast u njegovo ime. Lokalni namesnik vojvode Stjepana postojao je, dakle, u Go
raždu te Gojsav ne može biti neka paralelna administracija.
140
M. flHHHh, /#.? dy6poeauKoi apxuea, III, 227, 22. VIII 1440: ... scribendi litteras
comendaticias vovvode Štipano pro relaxione salmarum pannorum detentarum nostris merca-
toribus per eius patharinos. Nije, dakle, reč o otimanju već zadržavanju, sekvestru, obično dok
se ne iznudi rešenje spora.

229
na traženje njegovih patarena1*1. Uzimajući sve to u obzir, teško da će se iz dokumenata o delovanju
Gojsava gosta smeti izvoditi zaključci o učešću „strojnika 5' crkve bosanske u upravljanju državnom
teritorijom. Za tu zanimljivu i privlačnu hipotezu biće potrebno potražiti druge oslonce u izvorima.
Već ono što se temelji neposredno na izvornoj gradi i na pouzdanim interpretacijama dovoljno jasno
pokazuje da je crkva imala svoje mesto u javnom životu i da je njena uloga rasla i da se prisustvo u
političkom životu jače oseća, bar u prvim decenijama XV veka 142. Razložno je pretpostaviti da je takav
razvoj stvari imao i dobrih i loših strana po bosansku crkvu. One se nejednako vide, te bi se, čak, moglo
reći da rdave strane nisu u pravom svetlu ni sagledane ni eksplicitno izložene. Na prvi pogled bi se moglo
učiniti da je trajno prisustvo ,,krstjana" na dvorovima velikaša i njihovo učešće u političkim i
diplomatskim poslovima jačalo uticaj crkve, da je omogućavalo neposredan upliv na donošenje odluka,
na pot-činjavanje svetovnjaka zahtevima crkve i njene etike. Ali, ako se uzmu u obzir odsustvo stvarnog
interesovanja za život vernika i negativan stav prema zemaljskim ustanovama, mora se postaviti pitanje
šta se uopšte moglo postići osim olakšanja života pojedinog „krstjanina" i njegove zajednice,
predupredivanja opasnosti po „hiže" i crkvu u celini. Ne srne se, međutim, predvideti naličje u
opasnostima koja su krila iskušenja svetovnjačke sredine i suviše tesno vezivanje za svoje domaćine,
oblasne gospodare, razjedinjene i zavađene, tako da je veoma teško bilo ostati izvan i iznad svetskih
meteža i sukoba.
Proširenje repertoara zadataka i povećanje broja ljudi uključenih u političko delovanje nije bilo jaka^
već slaba strana položaja „krstjana", koja će doprineti slabljenju pozicija crkve u celini. Jaka strana je,
nesumnjivo, bila u arbitarskoj ulozi u odnosima između vladara i vlastele i u ulozi jemca čuvanja prava
vlastele, koja je bosansku crkvu činila važnim elementom političke ravnoteže. Kako su za vreme snažnih
ličnosti Stjepana II i Tvrtka I dolazili do izraza centralizatorski napori i težnje da se položaj vladara ojača
i prema okolnom svetu i u zemlji, u čemu
141
M. jjHHHh, 113 dy6poeauKoi apxma, III, 228, 8. IV 1441. Dato je ovlašćenje knezu
i Malom veću da odgovore poslanicima vojvode Stjepana: ad petitionem factam de patharenis
suis, videlicet offerendi eis rationem debitam šibi fiendam per dominum rectorem et eius judices,
prout unus ordo debitus exigit. Odbijen je tom prilikom predlog: de acceptando et consentiendo
quod in ipsa causa patharinorum stetur dictorum duodecim suorum patarinorum. Zahtev druge
strane, podržavan od vojvodinih poslanika, očigledno se nije slagao sa dubrovačkim redovnim
postupkom. Upadljivo veliki poklon su dobili vojvodini poslanici Vukman Jugović, Radin starac
i „krstjanin" čije ime nije zabeleženO. To se najlakše može objasniti činjenicom da su prihvatili
dubrovačku tačku gledišta o tome kako treba resiti spor. Možda se na ovaj spor odnose i odluke
Veća umoljenih od 21. avgusta i 1. septembra iste godine. Drugi odgovor se, po svoj prilici, odnosio
na neko suđenje, jer su se Dubrovčani izvinjavali da ne mogu da skupe u Veće vlastelu do sv.
Mihaila, a to je bio i rok kad se, iz istog razloga, tj. zauzetosti berbom, nisu održavala suđenja.
Primer davanja „slobodnog prolaza" (salvus conductus), i to baš od strane Radina starca i još dvojice poslanika Stefana Vukčića, nalazimo
u citiranoj zbirci M. Jl,HHHh, Hs dy6poeamcoi apxusa, III, 197. Izdat je 27. februara 1445. braći Krankovićima i odnosio se na ćelu zemlju voj-
vodinu: per totam regionem et territorium, terras, loca et contratas ipsius dominii . . ., na slobodan dolazak i povratak za ličnosti i stvari.
142
Svi dubrovački podaci sakupljeni na jednom mestu u zbirci M. Dinića omogućuju
da se uoči vreme najjačeg interesovanja Dubrovčana za djeda i hijerarhiju bosanske crkve. Iz XIV
veka praktično nema podataka sem pomena u testamentima, iz XV v. ima pomena o djedu samo do
1438. godine, a u poslednjim decenijama spominju se patareni u diplomatskim misijama, pri
čemu lavovski deo pripada pomenima Radina gosta.

230
je Tvrtkovo kraljevsko krunisanje očigledan primer 14S, vlastela je bila zainteresovana za održavanje
ravnoteže te je imala sve razloge da podržava crkvu bosansku. Crkva je svojini moralnim autoritetom i
arbitarskom ulogom mogla ograničavati samovolju i stati na put eventualnom zavođenju tiranije. U
okolnim zemljama se u to isto vreme učvršćuju i produbljuju staleška prava plemstva i dobijaju formalne
garantije delom kroz zakone i privilegije, delom učestvovanjem na državnim i zemaljskim saborima.
Ali, arbitarski položaj između vladara i vlastele, koji je obezbedivao sigurnost i neprikosnovenost, jer
se crkva nije mogla istisnuti, a da se istovremeno ne ugroze prava plemstva, imao je punu vrednost dok je
Bosna bila jedinstvena država, dok je prema kralju stajao veliki broj vlasteoskih rodova. Znatno drukčija
je bila situacija u decenijama posle Tvrtkove smrti kada su se obrazovale samostalne teritorije čiji su
gospodari imali istu ulogu koju je kralj nekad imao u državi u celini. Stvarna kraljeva vlast svedena je
tada na centralni deo, kraljevu zemlju (contrata del re), kako su je Dubrovčani nekad obeležavali. Vlastela
pojedinih teritorija, regrutovana iz kruga srodnika i službenika ,,OT E/iHJKHKd H<tH ©T crtyry", nije u
odnosima sa novim gospodarima nametala svoja staleška prava 144, a do kralja u normalnom slučaju nije ni
stizala jer je bila „medijatizirana". U svakom slučaju vidljivo je da je arbitarska uloga izgubila od značaja
i ostala prvenstveno ograničena na kraljevu zemlju. Kod oblasnih gospodara je upoznajemo u izuzetnim
okolnostima, kao što je bio sukob između hercega Stjepana i članova porodice, kada su, posle pomirenja,
date garantije u tradicionalnom obliku sa ustaljenom ulogom crkve 1*5. Pomeranje u odnosima između
vladara i vlastele, izazvano podelom na teritorije, imalo je sa još nekim važnim okolnostima presudan
uticaj na slabljenje pozicija crkve uoči pada Bosne, o čemu će još biti reci.

143
Izvor kojim se koristio Mavro Orbin za period Tvrtka I izričito govori o tome da je
Tvrtko vladao ne savetujući se s velikašima, „što je bilo sasvim u suprotnosti s ustanovama i obi
čajima Bosne i s njenom slobodom". Maupo OpGHH, Kpa/beeciueo Cjtosena, Beorpaa 1968, 151,
345—346.
144
Up. C. TiHpKOBiih, PycautKa iocuoda, HcropHJCKH laconHC, 21 (1974), 8—11.
145
Jh. CTOjaHOBiih, Ciuape cpuCKe uosejbe u ime MU, II. 66—69. O okolnostima sklapanja
mira up. C. "RHpKOBuh, Xepifei Cute^an ByKuuH Kocana, 190—199.

231
 IV. DRUŠTVO U CRKVI — CRKVA U DRUŠTVU
Kada je reč o srednjem veku, nije opravdano odvajati i suprotstavljati državu i duštvo, kao što to
činimo pri proučavanju XIX i XX veka, kada je i u mišljenju i u političkoj realnosti osamostaljena sfera
privređivanja nastojala da izbori slobodan prostor za svoj razvoj, bez uplitanja i diktiranja države. U
srednjovekovnim uslo-vima teško je, čak, zamisliti „društvo" koje ne bi bilo omeđeno i struktuirana
sredstvima vlasti, čija diferenciranost i raslojenost ne bi bili obezbeđeni običajnim ili pisanim pravom
sankcionisanim od strane državne vlasti. I bez dublje analize,, može se uvideti da su čitavi slojevi i grupe
bili oformljeni u okviru državne strukture, da su imali u njoj svoje mesto, koje su gubili zajedno sa
državom. Poučan primer predstavlja domaća vlastela, čiji je povlašćeni položaj nestao sa državom kad je
osmanski osvajač sredstvima svoje vlasti nametnuo svoju socijalnu diferencijaciju i svoju vladajuću
klasu.
U tom svetlu izgleda opravdano u vezi sa bosanskom crkvom, državom i društvom postaviti dve
grupe pitanja: kako se unutar same crkve ili kruga koji su činili crkva i vernici reflektovala specifična
društvena struktura karakteristična za bosansku feudalnu državu, odnosno na drugoj strani, kako je crkva
kao grupa i zajednica svojim učenjem i delovanjem uticala na strukturu i dinamiku društva, na njegovu
horizontalnu i vertikalnu diferenciranost. Znajući oskudnost i neujednačenost izvorne grade o
srednjovekovnoj Bosni, a još više o crkvi bosanskoj, ne mogu se očekivati iscrpni i podrobni odgovori.
Iz onog što je rečeno u prethodnim odeljcima prirodno bi bilo očekivati da su „krstjani" iznad svake
zemaljske podele, iznad svih klasa realnog društva, stavljali podelu na „ljude božje" i „sinove vijeka", na
pravednike i grešnike, na one koji već učestvuju u svetosti i one koji će tek uoči smrti „krštenjem" biti
udostojeni milosti božje. Kako nikakve zasluge i dela ne utiču na spasenje, već samo vera, i kako je Bog
sam predodredio one koji se ne mogu spasti, nije bilo načelnih razloga da se crkva jače vezuje za neki
društveni sloj. I grešnici i askete mogli su se naći i medu siromašnim i potlačenim i među bogatim i
moćnim. No, problem je, ipak, da li je to načelo stvarno uticalo da se „krstjani" regrutuju iz svih slojeva i
da njihove zajednice (societas, familia) zaista budu socijalno homogene? Posebno je pitanje da li se
njihova osobena hijerarhija, o kojoj ovde nećemo diskutovati, poglavito regrutovala iz bolje stojećih
slojeva kao što je bio slučaj u drugim crkvama toga perioda. Nepotrebno je naglašavati da nemamo u
izvorima oslonca za davanje odgovora na ta pitanja, jer onom malom broju „krstjana" i članova hijerahije,
o kojima je ostalo pomena u izvorima, znamo samo imena i činove, a baš ništa o porodicama i socijalnoj
pozadini. Onome „gospodin" što se obavezno stavljalo
233
ispred imena ne treba pridavati poseban značaj jer je to spadalo medu počasti koje pripadaju duhovnicima
u drugim crkvama, analogno je onome „dominus", ,,dum" ili ,,kir" u katoličkim ili pravoslavnim
dokumentima.
Jedina grupa „krstjana" koja se može podvrgnuti analizi nalazi se u testamentu Radina gosta, ali
teško da može biti reprezentativna za ćelu Bosnu i bosansku crkvu u svim periodima. Naime, ta grupa u
kojoj rođaci Radinovi predstavljaju jezgro iščupana je iz korena, nalazi se u izgnanstvu u primorju u
katoličkoj sredini; oni su stvarno nadživeli bosansku crkvu i njihovu versku individualnost mletačke
vlasti su obeležile primenjujući na njih naziv „sekta" 146.
Radin je svojim testamentom rasporedio imovinu koju je dobrim delom stekao živeći na hercegovom
dvoru, u kojoj su bili i novci dobijeni od dubrovačke vlade za usluge. Testamenat je prvenstveno izučavan
sa gledišta utvrđivanja pravo-vernosti ili krivovernosti bosanske crkve, njime se dokazivalo da su
navodno neosnovane ili sasvim malo osnovane tvrdnje latinskih izvora o bosanskim „krstja-nima" 147.
Testamenat je u literaturi upotrebljavan bez pratećih dokumenata koji olakšavaju razumevanje, s
nedovoljno osiguranom filološkom osnovom za tumačenje pojedinih termina, bez poznavanja
dubrovačkih običaja kod sastavljanja i izvršavanja testamenata 118.
Može se s pouzdanjem tvrditi da se Radin u raspoređivanju svoje imovine potpuno prilagodio redu
uobičajenom u Dubrovniku. Učinio je to ne samo u stilizaciji dokumenta već i u načinu podele. Glavni
deo imetka ostavio je rođacima i ljudima koji su mu bili bliski, a približno jednu desetinu je izdvojio da
se podeli za dušu. Na isti način su postupali i dubrovački građani u svojim testamentima stavljajući
priloge crkvama, sveštenicima i sirotinji na početak oporuke. Za našu temu je od većeg interesa baš taj
prvi deo namenjen za dušu jer on ima pred očima krug svojih i krug dubrovačkih primalaca milostinje. U
Radinovom rasporedu novca za dušu opaža se nastojanje za simetrijom, koja se ne može do kraja ostvariti
zbog različitog sastava onih kojima se darovi namenjuju. U tome je pogodnost testamenta za našu
analizu.
Radin je jednaku sumu ostavio da se potroši i u jednoj i u drugoj zajednici. Ostavio je po 300 dukata
i za bosanski deo imenovao za izvršitelja gosta Radina •Seoničanina, svoga nećaka, a za 300 dukata
namenjenih Dubrovčanima ovlastio
146 pregled istraživanja o testamentu Radina gosta daje J. Šidak, Oporuka „gosta" Radina,
Studije, 161—169.
147
Kao što sam već ranije upozorio, nije opravdano polaziti od pretpostavke da jereticii
pravoverni u načinu života i ispoljavanju religioznosti nisu imali ničega zajedničkog. Umesto
da se u Radinovom testamentu traži i nalazi ono što ne protivreči verovanju i držanju nekog ko
je pravoveran, valjalo je glavnu pažnju obratiti onome što protivreči ili što je u skladu sa speci
fičnim tačkama „krstjanskog" učenja i etike, kako ih poznajemo iz izvora. Nesrećna je bila okolnost
da je čitav niz stvari u testamentu bio pogrešno shvaćen, da nije uzimana u obzir okolnost da
se deo Radinovih zaveštanja odnosi na katoličku sredinu i da predstavlja svedočanstvo o tome
da je Radin želeo da se za njegovu dušu mole i pale svece u katoličkim crkvama, a ne da su „krst-
jani" imali hramove i da su palili svece u njima itd. Ostaju nesaglasnosti sa „krstjanskom" osudom
milostinje, sa prihvatanjem praznika i svetaca (i za molitve među „krstjanima") sa strašnim sudom,
koji nije saglasan sa verovanjem radikalnih dualista kakvi su bili „krstjani" u Bosni. U svakom
slučaju, dalja izučavanja testamenta morala bi da uzmu u obzir prateće dokumente koji objaš
njavaju ili.potvrđuju elemente iz samog testamenta.
148
Kao što je već rečeno, tekst je najbolje izdat kod Ć. Truhelke, Testamenat gosta Radina,
GZM, 23 (1911), 353—357; neki prateći dokumenti: Ć. Truhelka, Još o testamentu gosta Radina
i o patarenima, GZM, 25 (1913), 363—382; zatim Jb. CTojaHOBHh, Ctuape cpucne uoeejbe u
uuaua, II. 153—156. Prateći dokumenti u M. burnih, Hi dy6poeamwi apxuea, III, 214—220;
isti, HeKojiuKo hupu.mm<ux ciioMeHUKa U3 JJy6pomuKa, IIpHJio3H KJH<3>, 24 (1958), 104—108.

234
je i zadužio svoje prijatelje, vlastelu Andruška Sorkočevića i Tadioka Marojevića. Legat za zadušje u Dubrovniku je
jednostavniji i skromniji u pojedinačnim iznosima. Radin gost je odredio da se ,,no II^MKUMI n^aKiidV
MHIIIETHHE,H H \-Ko:iiiE.iih crfemiMih
H XpO'«HŁ'Mh CHJJOTd/Hk H VAORHI^drtili" i ,,KdKO KWPd KHAE CTdpd HdH yB0rd d H/IH NEBO.Md
HOB'feKd" da dele nekom 3, nekom 4, nekom 5, nekom 6, a nekom i 8 dinara.
U onom delu koji će razdeliti gost Radin Seoničanin stvari su znatno složenije, a pojedinačni iznosi darova 12
puta veći. Tu se prvo namenjuje grupi krštenih, koji su prave vere apostolske , ;npdBHŁ<Hh KpcrhranuMiK
K/HETE/MII H npdB'fcrtiii KdiETHHd/Hb KpcTiaHHi^dmh", od kojih se očekuje da se mole bogu za Radinovu dušu
u određenim prilikama i na određen način. Posebna pažnja treba da se posveti starim „krstjanima" i
„krstjanicama": ,,d NdB/tdWNO A<» « T*n A*«1" CTdpHEdik K/HETE/HII H KMiTHu,aMk". U krugu krštenih se,
dakle, ne ide za tim da se deli socijalno degra-diranima i onima koji imaju najveću nuždu, ali se i tu prednost daje
onima koji su u većoj nevolji. Međutim, i u ovom delu Radinovog zadušja se uzimaju u obzir „ubogi dobri ljudi"
među kojima može biti „K^crmut H<IH KfSCTraNMje KOH rp^ NE <IK>EE", za koje se kaže da su ,,WAI* Ndtutrd
3dK0Hd" i među kojima se očekuje da mogu biti slepi ili hromi ili „molebni" ili ubogi, a takode i „mirski ljudi"
(dugo se čitalo „mrsni ljudi") među kojima se specifično navode: prokaženi, slepi, hromi, gladni, žedni, starci i
starice. U ovom delu su određeni i praznici kada će se deliti za dušu (nedelja, petak i jedanaest velikih praznika,
uključujući krsno ime Radi-novo), a iznosi su utvrđeni na 3, 4, 5, 6, 7 ili 8 perpera (Struktura Radinovih legata za
dušu vidi se potpunije na priloženom grafičkom pregledu).

SVOJI
iznos: 300 dukata izvršilac: nećak gost Radin
DUBROVČANI
iznos: 300 dukata
izvršioci: Andruško Sorkočević, Tadioko Marojević

korisnici: krstjani kmeti i kmetice krst-janice, naročito stari kmeti i stare kmetice
ubogi dobri ljudi;
krstjani ili krstjanice koji greha ne ljube; slepi, hromi, molebni, ubogi mirski ljudi, prokaženi, slepi, hromi, gladni, žedni, starci,
starice
korisnici: ništetni, ubogi, slepi, hromi, sirote, udovice; stari, ubogi, nevoljan čovek

prilike za podelu:
prilike za podelu:

Sv. nedelja, Sv. Petka, Roždestvo, Bla-govesti, Vaskrsenje, Sv. Đorđe, Vazne-senje, Sv. Petar, Sv. Pavle, Sv. Stefan, Sv. arhandeo
Mihailo, Sv. Marija, Svi sveti
pojedinačni iznosi:
3 , 4, 5, 6, 7 ili 8 perpera
posebni zahtevi:
da govore svetu molitvu božju na kolenima
Sv. nedelja, Sv. Petka, Roždestvo, Blago vesti, Vaskrsenje, Sv. Đorđe, Vazne-senje, Sv. Petar, Sv. Pavle, Sv. Stefan, Sv. arhandeo
Mihailo, Sv. Marija, Svi sveti
pojedinačni iznosi:
3, 4, 5, 6 ili 8 dinara
posebni zahtevi:
da se žegu svece u hramovima božjim
Detaljno razmatranje testamenta Radina gosta daje osnova za dve vrste zaključaka. Pre svega, jasno
je da se „kmeti" i „kmetice", vezani u testamentu isključivo uz kategoriju „krstjana", ne smeju shvatati u
socijalno-ekonomskom značenju kakvo mi danas dajemo toj reci i kakvo se, bar u obliku „kmetić",
davalo već u srednjem veku. Iz dokumenta u celini se nikako ne bi moglo izvesti da su to zavisni seljaci,
pa, čak, ni seljaci uopšte. Naziv je vezan u testamentu za onaj deo „krstjana" i „krstjanica" koji nije ni
starošću, ni bolešću ni siromaštvom bio degradiran. Reč ,,kmet" kao što je, poznato, mogla je označavati i
gospodina, pa je upotrebljavana za „barone", dakle, najveću gospodu ugarsku 149. Nema osnova da se to
značenje prida terminima upotrebljenim u testamentu Radina gosta. Ne treba u pokušajima analize
prevideti okolnost da je uz termine „kmet" i „kmetice" upotrebljen atribut „pravi", kao što su „npdHE B-
fc^E dnomMCKE", što je teško za-mislivo ako reč znači seljaka i seljanku. Kontekst je takav da se
gotovo mora očekivati religiozna konotacija, nešto poput „dobri ljudi" i „dobre žene".
Drugi Zaključak, koji sigurno sledi, odnosi se na postojanje diferenciranosti među samim
„krstjanima". I medu njima se očekuju ne samo stari i bolesni nego i ubogi. Bogatiji među njima imali su
sluge. Radinove sluge se poimenično navode u testamentu i po tome što je jedan komornik i što se među
imenima nalaze četiri Gojtanovića, koji su bili sitna vlastela iz Dračevice; moglo bi se zaključiti da je
Radin kao kakav veliki svetovni gospodin među svoje sluge računao i ljude od ugleda ne samo služinčad
u užem smislu150. Kada su, deceniju pre sastavljanja testamenta, Dubrovčani izdali Radinu gostu ispravu o
slobodnom prolazu, računali su da bi mogao doći sa „svoemi kućiani i slugami". Kućani će tu biti, kao i
kod savre-mene vlastele, oni koji vrše važnije i istaknutije dužnosti, dok su sluge tu sigurno posluga u
strogom smislu reci. U toj ispravi se za Radina u jednini predviđa „A<»
NE E\'AE YCH'WB'1N|1 W
A>» NHKOrdpli H3HTH H3 B"fcpE K0K> B-fepVK pd3H dKO EH NHŁM\ r
(yr<>AHw) EH^W"161. Da li to treba razumeti tako da među kućanima i slugama nije bilo krstjana? U
testamentu kao, uostalom, u celokupnoj očuvanoj građi, „krstjani" se ne javljaju u položaju, sluge,
podložnika ili roba.
O Radinovoj imovini imamo neke predstave zahvaljujući poznatom testamentu, o poreklu te imovine
možemo ponešto nagađati poznajući neke momente iz Radinove biografije. Nekretnine se u njegovom
imetku ne javljaju možda zbog toga što je daleko od svoje postojbine, emigrant u tuđini, a možda i zbog
toga što mu moral njegove crkve nije dozvoljavao svojinu nad zemljom. Ako je ovo drugo razlog, onda
ne možemo očekivati ni kod drugih „krstjana" ni „strojnika" da su imali zemljoposede u boljim danima,
dok su bili usred svoje zemlje. Od vremena Rač-koga se tvrdilo i ponavljalo da crkva bosanska nije imala
svojih poseda. Sigurno stoji činjenica da nemamo sačuvanih povelja o crkvenim zemljoposedima, koje u
području velikih crkava predstavljaju lavovski deo očuvane srednjovekovne doku-
149
JL. C-rojaHOBHh, Ctuape cpucue uose/be u UUCMCI, I, 598, 609; Radoslav Pavlović i Dub
rovnik su se međusobno obavezali da će se poslanstvom zauzeti za saveznika ,,v ro^«! (rocn^iiNđ)
KpiMia VTdfMKOrd H/IH V KMITH YTAQU.U]Htx'''.
150
O Gojtanovićima koji su ponekad zabeleženi kao Vojtanovoći, up. M. burnih, XymcK0-
-iupeSuncKa ejiaciueAa, Beorpaa 1967, 52.
151
Jb. dojaHOBHh, Ciuape cpucne itoee/be u uucjua, II, 152. U veoma značajnoj ispravi
mletačkih vlasti za Radina gosta, koju je otkrio M. Šunjić (Jedan novi podatak o gostu Radinu
i njegovoj sekti, Godišnjak Društva istoričara BiH, 11 (1960), 267) „krstjani" i vernici koji ga
okružuju obuhvaćeni su opštim izrazom sekte, ali je zato sam Radin predstavljen kao „savetnik"
i „glavni velikaš" hercega Stjepana. Po tretiranju jednog „krstjanskog" starešine kao feudalnog
gospodina, u ulozi koja bi sasvim pristajala nekom katoličkom prelatu onoga doba, mletački „salvus
conductus" je sasvim usamljen u sačuvanoj izvornoj gradi.

236
mentacije. I ta činjenica ima svoju težinu kad se zna da je dvadesetak povelja o svetovnim
zemljoposedima, ipak, došlo do nas.
U novije vreme se stanovište Račkog pokušalo podvrgnuti reviziji, pri čemu je u prvi plan izbilo
pitanje da li su zemlje posedovali „krstjani" kao pojedinci ili su i njihove zajednice u „hižama". Turski
popisni defteri, sastavljeni posle turskog osvajanja, daju nešto podataka o „krstjanima" u pojedinim
selima, a nešto više o zemljama koje su bile „krstjanske". Iako ostaje otvoreno pitanje koga su obeležavali
turski popisivači imenom „krstjana" u vreme kada crkve već duže vremena nije bilo, ipak ima u defterima
i podataka koji se sigurno odnose na pred-turska vremena a govore o zemlji ili o zemljama „krstjana".
Krunski svedok u prilog shvatanju da su „krstjani" kao zajednica imali zemlju nalazi se u jednoj od
uzgrednih beležaka deftera u kojoj se spominje zemlja koju je „prokleti kralj", svakako Stefan Tomaš u
vreme progona 1459. god., oduzeo „krstjanima" i podelio seljacima 152. Ipak, ni iz toga se ne smeju praviti
suviše smeli zaključci. „Krstjani" pajedinci su mogli uneti svoju zemlju u zajednicu? Ako nisu imali svoje
posede, postavlja se pitanje kako su se izdržavale „krstjanske" kuće, koje su uz to primale i svetovnjake u
svoje „gostinjce". Nije isključeno da su „krstjani" dobijali neku pomoć od kralja ili svetovne gospode.
Franjevci su, iako im je bilo zabranjeno da imaju posede, primali od kralja ljude da im služe i objekte od
kojih su mogli ostvarivati prihode153. Možda se, ipak, krije neki dublji smisao u dubrovačkoj poruci kralju
Ostoji kad se kaže da on „jede vaš hleb" u jednoj patarenskoj „hiži" (caxa dei patareni)?
Orijentisani asketski i negatorski prema vidljivom materijalnom svetu, „krstjani" ipak nisu bili
odlučni u odbijanju svih materijalnih blaga. O tome ne svedoče samo karijere gosta Radina i gosta
Milutina Crmničanina, koje smo ranije spominjali, već i neki drugi posredni i neposredni podaci.
Govoreći o proganjanju jeretikakoje je započeo kralj Stefan Tomaš, papa Pije II se koleba u pogledu
njegovih motiva: počeo je to ili da ukloni ljagu zbog predaje Smedereva, ili zbog toga što ih je gonjen
gramzivošću, gonio da napuste zemlju „ostavivši imovinu" (substantia relicta) 154. Imovina inače asketskih
„krstjana" morala je biti privlačan mamac, kada su „mnogi držali" da je to bio kraljev motiv.
I u „Raspri" između katolika i jeretika ima mesta koja uzgredno otkrivaju
stav „krstjana" prema zemaljskim dobrima takav da se mogao upotrebiti u polemici
protiv njih. U odeljku o zakletvi, braneći shvatanje da Sveto pismo zabranjuje da
se nepravedno zaklinje, a ne da se zaklinje uopšte, katolik medu čitavim nizom
>,autoriteta", mesta na koja se oslanja, citira nepotpuno i Psalam 15. o onima koji
152
Pitanju o posedima vratio se M. Hadžijahić (Zemljišniposjedi „Crkve bosanske", Histo
rijski zbornik, 25—26 (1972—73), 461—480) ne obazirući se na ono što je daleko ranije u lite
raturi urađeno i u pogledu teritorijalne rasprostranjenosti „krstjana" i u odnosu na diskusiju o
zemljišnim posedima. Kako se izvorna grada nije suštinski povećala od studije T. Okic, Les
Kristians (Bogomiles Parfaits) đe Bosnie d'apres des documents turcs inedits, Sudostforschungen
19 (1960), 109—115, nije ni ovom raspravom unapređeno znanje o posedima bosanske crkve.
Bitan ostaje još uvek podatak, koji je T. Oki? naveo u svojoj raspravi, o zemlji koju je „prokleti"
kralj oduzeo „krstjanima" i podelio seljacima. I terminologija i postupak u ovom slučaju odaju
„krstjanski" kolektiv nasuprot pojedinačnim seljacima.
153 yec sam ranjje upozorio na izveštaj fra Ilije iz vremena pape Nikole V (1447—1455)
0 ekonomskom stanju franjevačkih manastira. L. Thalloczv, Studien, 411—412. Tu se, uz ostalo,
spominje i godišnji dar kralja za odeću i za ulje. Mislim da na položaj i primanja franjevaca treba
obraćati pažnju jer je u to vreme kralj Tomaš sigurno bio prisiljen da se drži „simetrično" i da
pomaže obe crkvene zajednice.
154
J. Matasović, Tri humanista o patarenima, Godišnjak Rlozo&kog fakulteta u Skoplju,
1 (1930), 247.

237
mogu sedeti u senici Gospodnjoj i koji mogu nastanjivati svetu goru gospodnju: „. . . Ko ce KVHe
5jJH»cikeMy na He nopnne. Ko He flaje cpe5pa cBojera Ha jj,o5n'1, a He npHMa MHTa Ha npaeora. Ko
oBaKO pa^H, Hehe rrocpHVTH %o BHJei-ca" (pre-vod Đ. Daničića). Na tom mestu on dodaje: „Među
kojima vi niste jer dajete na interes" 155. Pozajmljivanje novaca uz interes predstavljalo je krupan moralni
pre* kršaj i bilo je u načelu zabranjeno u hrišćanskim crkvama, iako se lihvarilo, čak, i među
sveštenicima i monasima. Teško je verovati da bi katolički polemičar imao na umu takvu vrstu ogrešenja,
on je žigosao opšti stav svojih protivnika, a ne pojedinačne prestupe. To navodi na zaključak da davanje
novca uz uzimanje kamate nije zabranjivao inače strogi moralni kodeks bosanske crkve. To postaje još
vero-vatnije kad se poveže sa nekim drugim podacima. Dokazujući da se na jeretike odnose neka mesta iz
Jevanđelja, katolik u „Raspri" citira proročanstvo Hristovo (Matej 25, 31—46) i dokazuje da oni
postupaju suprotno Hristovim poukama: „Poznato je da ovi izričito u tome čine protiv Hristove zapovesti,
i ako ponekad daju, ne daju siromašnima, već onima koji im mogu uzvratiti oglušujući se o Hristovo
učenje . . ."156 Ovo bi se mesto, zbog komplikovanosti argumentacije i tendencioznog stava autora, moglo
potceniti da nemamo još jedan sasvim nezavisan izvor koji govori u istom smislu. U delu dubrovačkog
teoretičara trgovine i dvojnog knjigovodstva Benka Kotruljevića nalazi se jedna uzgredna osuda
bosanskih „krstjana", iskazana izvan polemičkog konteksta. Kotruljević se, naime žali na svoje
dubrovačke savremenike da su srebroljubivi i u nagađanju uzroka zašto je tako dopušta mogućnost da je
na njih delovao običaj Bosanaca „koji slede etos (costume) maniheja, čestvujući bogate i primajući ih
rado u svoje gostinjce a tera-jući siromašne, tvrdeći da u tome slede red božanski i sreće" 157. Sa ovakvim
paušalnim sudovima koji treba da važe za čitave kolektive, za veliki broj pojedinaca, mora se postupati
veoma oprezno. Mala je verovatnoća da će biti tačni u onom uopštenom obliku u kome su formulisani.
Ipak, i ovaj sud, kao i mnoštvo sličnih otkriva da je postojalo opšte uverenje, stereotip, za koji je moralo
biti povoda i da nastane i da se ustali. U Kotruljevićevoj izjavi, uostalom, nije toliko bitno ono što kaže o
ponašanju, već činjenica da oni takvo ponašanje brane pozivajući se na red uspostavljen od boga i
Fortune. Ma koliko izgledalo teško pomiriti svetost i spiri-tualnost bosanskih „krstjana" sa hijerarhijom
bogatstva, koju su, navodno, prihvatili, treba se setiti da je neobična kombinacija askeze, učenja o
predestinaciji, preduzimljivosti i želje za sticanjem materijalnog bogatstva, još jednom posvedočena i da
je dala povoda za veliku diskusiju o protestantskoj etici i duhu kapitalizma 158.

Stav bosanskih „krstjana" prema krštenju vodom, osvetljen kratko i načelno u popisima zabluda i
potvrđen u glosama tzv. Srećkovićevog jevanđelja, a nešto podrobnije iznet u „Raspri između katolika i
bosanskog patarena", imao je daleko-
155
F. Rački, Prilozi, 132.
15t
F. Rački, Prilozi, 116: Manifestum est, quod expresse isti faciunt in hoc contra pre-ceptum christi, et si aliquando dant,
non dant pauperibus; sed illis qui possunt eis retribuere, contempnentes doctrinam christi dicentis .. .
157
Citirano u M. Byjiih, Flpeo Hay<mo dejio o tupioeumi Jly6po«HaHUHa Eeuna Koiupy/buHa,
Ijiac, 80 (1909), 109, nap. 1.
158
Ja ne mislim, naravno, da su bosanski „krstjani" anticipirali reformaciju, niti mislim
da polazeći od podataka koji se odnose na Bosnu treba rehabilitovati Maksa Vebera, ja samo
upozoravam na koincidenciju s ciljem da olakšam razumevanje izvora koji se mnogima čine i
u ovoj stvari protivrečni. Up. R. H. Tawney, Religion and the Rise of Capitalism, Harmond-
sworth 1975.

238
sežne socijalne posledice. Pošto za njih krštenje vodom nije imalo nikakve vred-nosti, a duhovno krštenje
knjigom i rukopolaganjem bilo rezervisano za malobrojnu elitu onih koji su se obavezali na bezgrešan
život, stanovnici Bosne su u ogromnoj većini sve do pred smrt ostajali bez ikakvog krštenja. Sa gledišta
vlada-jućih crkava oni su ostali izvan svake crkve i izvan hrišćanstva i tako su tretirani. Mogli su
stanovnici Bosne živeti sasvim moralnim životom, mogli su biti srazmerno dobro obavešteni o učenju
Hrista i apostola, mogli su se klanjati „krstjanima" kao predstavnicima stvarne crkve u Bosni, oni su,
ipak, bili nekršteni. Kad bi došli u katoličku sredinu, kao što se dešavalo ljudima i ženama koji bi dolazili
na službu ili učenje zanata, tu bi tek bili krštavani i dobijali bi nova imena sa kojima su često ubeleženi u
dokumenta.
Ali, daleko teža posledica „nekrštenosti" bila je u tome što celokupno stanovništvo zemlje nije
uživalo zaštitu koju je hrišćanima pružalo kanonsko i svetovno pravo zabranjujući da se hrišćani prodaju
kao roblje i drže kao roblje159. Bosna je, usled te okolnosti, više od jednog stoleća važila za zemlju iz koje
se izvozi roblje, a njeni stanovnici de genere et natione Bosnensium ili de genere patarinorum de Bosna i
si. tipično roblje uz Tatare, Saracene, Turke i druge.
Istraživanja o trgovini robljem kod nas i u drugim zemljama iznela su na videlo znatan broj
dokumenata o stanovnicima Bosne, koje ovde ne možemo podrobno prikazivati 160. U Dubrovniku je
prodaja ljudi iz Bosne bila naročito intenzivna u drugoj polovini XIII veka. U samom gradu se u XIV
veku promet smanjuje, a krajem veka i zabranjuje, ali to ne zaustavlja strance koji i dalje kupuju ljude i
žene i odvode ih preko mora. Roblje je mahom bilo odvođeno do italijanskih i španskih gradova, gde je
dospevalo u kuće kao domaća posluga. U trgovini robljem su na rdav glas izašli naročito katalanski
trgovci. U dokumentima o prometu „ljudskim mesom", kako su već u srednjem veku Dubrovčani nazivali
ovu sramnu trgovinu, beleži se da su ljudi ili žene poreklom iz Bosne ili od patarenskog roda jer je ta
činjenica bila potrebna da bi se pravni posao legalizovao. U Dubrovniku, gde je situacija Bosne bila bolje
poznata, navođene su često župe ili mesta iz kojih su poticali prodati ljudi ili žene 161.
U Dubrovniku se još pre velikih opštih zabrana trgovine robljem, proglaša-vanih na traženje
bosanskih kraljeva, u nekim slučajevima sudskim putem poništavala kupoprodaja. Tri žene, Grlica,
Stojana i Tvrdislava, prodate u Brštaniku na Neretvi, uspele su da izađu pred dubrovački sud tvrdeći da
su „krštene hriš-ćanke rođene od hrišćana" i tražeći oslobođenje. Uverivši se da su rođene u kato-
159
Koliko su se uzimali u obzir etički i pravni principi, vidi se iz jednog ugovora o kupo
prodaji robija iz 1445. godine. Prodavač se obavezao: chelle dete teste de schiavi serano de tal
natione che in ogni luogo et parte delli Christiani se porano vendere et alienare per schiavi. Et
trovandosse algun de lor esser de natione che non se podesse vender allora sia in libertade del
deto ser Benedeto quello tale posser liberamente refutare et restituere al deto ser Marino.
160
G. Čremošnik, Izvori za istoriju robija i servidjalnih odnosa u našim zemljama srednjega
vijeka, Istorijsko-pravni zbornik, 1 (1949), 148—162; isti, Pravni položaj našeg robija u srednjem
vijeku, GZM, 2 (1947), 69—74; A. CoJiOBJeB, Tpioeuua GocaucKUM poSjbeM do 1661, roflunntaK
.DIpjKaBHor iwy3eja (= F3M), HC 1 (1946). 139—164; V. Vinaver, Trgovina bosanskim robljem
tokom XIV veka u Dubrovniku, Anali Historijskog institutu JAZU, 2 (1953), 125—147; IT. )KHB-
KOBHh, M/ieuiauKa iupioeuna OocancKUM po6/beM y cpedmeM eujeuy, ro.DfHiHH.aK JJpvnrrBa MCTO-
pHuapa EHX, 21—27 (1976), 51—58; H. <J>eJHh, JIoKyMemuu o upadaju u ocjio6at)aH>y po6/ba
us Bočne u J%y6poeuuKa y KaiuaAomiju {XIV u XV eeK), MenioBHTa rpalja, 10 (1982), 9—32; isti,
Tpioeuua CocaucKUM po6/beju y EapueAom Kpajeju XIV u uoneiuKOM XV eena, HCTOPHJCKH
lacornic, 28 (1981), 27—48, gde je i bogata bibliografija o trgovini robljem.
161
P. Živković, Podaci o robiju kao izvor za istorijsku geografiju srednjovekovne Bosne,
Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu, 10 (1974), 333—340.

239
ličkom kraju (de contrata in qua nate sunt et conducte fuerunt esse contrata cator licha), dubrovački knez
i sudije su ih oslobodile a kupcu su dali pravo regresa na prodavce, odnosno posrednike za cenu tih žena.
Karakteristično je da je sud u obrazloženju naveo da se našlo da su „krštene hrišćanke, a ne patarenke" 162.
U Bosni, naravno, takav kriterij za opravdanje ropskog statusa i odobravanje trgovine ljudima nije
mogao važiti. Ipak, u jednom periodu trgovanje robljem u samoj Bosni nije suzbijano, čak su i vladari
učestvovali u prometu primajući roblje i poklanjajući ga dalje drugima. U Bosni se mogućnost prodaje
ljudi nije zasnivala na konfesionalnoj razlici, već na naslednom ropskom statusu koji je u srednjem veku
poznat u svim susednim zemljama. O robovima koji su svojina pojedinaca i koji mogu biti oslobođeni
govori Zakonik cara Dušana, koji je važio na teritorijama koje su kasnije ušle u sastav bosanske države. U
Bosni je, kao uostalom i u drugim .zemljama u kojima se održalo ropstvo, ropski status bio nasledan.
Videli smo to iz dokumenta koji je ovde bio citiran u drugom kontekstu, a i iz drugih dokume nata163.
Bosanski kraljevi su i oslobađali roblje i borili se da se iskoreni trgovina robljem. Znamo to po
intervencijama u Dubrovniku. Kakav je stav imala bosanska crkva prema ovom važnom pitanju? Izričitih
podataka nema, ali je karakteristično da se u „Raspri" prodaja ljudi na trgovima svrstava među velike
grehe u kontekstu opšte osude jeretika, njihove pretvornosti i hipokrizije, opšteg odsustva pravde itd. 164
Nesumnjivo je da je katolički autor bosansku crkvu činio odgovornom za takvo stanje. Možemo samo
nagađati o tome šta mu je za to davalo osnova. Najozbiljnije zaslužuje da bude uzeta u obzir okolnost da
se bosanska crkva trgovini robljem nije protivila.
Moglo bi se očekivati da se indirektan uticaj bosanske crkve osećao u najosnov-nijim ćelijama
društvenog organizma. Iz popisa zabluda bosanskih jeretika je poznato da su zajedno sa drugim svetim
tajnama odbacivali i tajnu braka, tvrdeći da se niko u braku ne može spasti i da nema razlike između
braka i preljube165. Iz više puta spominjane „Raspre" možemo videti koje su bile Hristove i apostolske reci
na koje su se jeretici opirali u svome ekstremnom stavu i oceniti gde je bilo težište spora. Mnoga mesta iz
Novog zaveta koja spominju brak tumačena su alegorijski kao da se odnose na Hrista i crkvu, pa je deo
napora katolika bio utrošen na to da pokaže neznanje i neodrživost jereticke interpretacije. U ćelom
dugom poglavlju o braku ima prebacivanja jereticima što pretenduju da uče druge, a sami ne znaju
dovoljno, ali nema nijednog mesta gde bi se ukazivalo na neku socijalnu posledicu jeretičkog stava.
„Raspra" o braku ostaje na čisto bogoslovskom terenu. Na stav katolika u ovom poglavlju moglo bi se
primeniti ono što je izričito rečeno u poglavlju o zabrani mrsa: „. . . niti vas mi osuđujemo što meso ne
jedete, već zbog toga što osuđujete one koji jedu"166.
U istraživanjima o bosanskoj crkvi diskusija o braku je početa s pogrešne strane, u nastojanju, naime,
da se dokaže neosnovanost tvrdnji u latinskim izvorima. Prvo se polazilo od sasvim pogrešnih premisa,
npr., da je Radin gost bio oženjen, da bi se kasnije težište zadržalo kod braka pod uslovom da žena bude
„dobra i verna",
2
Dubrovačka građa o trgovanju robljem, pristupačna je sada u prvom delu knjige M. Hs dy6poeauKoi apxuea, III, 63—
65.
163
M. JUHHHS, H3 dy6poeaHKoi apxuea, III, 84—85.
164
F. Rački, Prilozi, 115: ... venduntur homines per fora ut bestie . . .
165
D. Kniewald, Vjerodostojnost, 168, 180.
166
F. Rački, Prilozi, 124.

240
što je, po izvorima, važilo kao običaj zemlje. Kao što je dobro upozorio D. Knie-wald, to ništa ne govori o stavu i
teologiji bosanskih „krstjana"167.
Dobro je poznato da su brak i bračno pravo od rimskih vremena pa do sasvim novog doba lagano i postepeno
dolazili pod uticaj crkve- D. Kniewald je podsetio na glavne etape: papa Nikola I (858—867), odgovarajući na
pitanja novopokrštenih Bugara, objašnjava da crkveni blagoslov i svečanosti nisu neophodni za valjanost ženidbe,
privola (consensus) je neophodna; u Vizantiji su carevi iz dinastije Isau-rijaca obavezivali da se brak sklapa
pismeno, osim za najsiromašnije. Tek od XIII veka katolička crkva zabranjuje sklapanje braka ako nije pred
sveštenikom, a Tri-dentski koncil proglašava nevažećim brak koji nije sklopljen pred župnikom 16*. U susedstvu
Bosne crkveni blagoslov braka se postepeno i s naporom nametao. Prema Savinom biografu Domentijanu među
prvim akcijama u reformisanju ver-skog života posle osnivanja autokefalne arhiepiskopije bilo je, kanonski ne
bespre-korno, dovođenje svih i staraca i sredovečnih i mladih muževa i žena sa decom i venčavanje i naknadno
venčavanje svakog para ponaosob1*9. Posle više od sto godina bilo je potrebno da Savin daleki potomak Dušan
svojim Zakonikom propiše: II HHlEAHđ CBdA&l Ad « HE \'HHHM RE3 BCHMdHHId. . .17°
Ne može biti nikakve sumnje u to da je u svim zemljama narod u tradiciji i običajnom pravu imao sredstava da
reguliše sferu porodičnih odnosa i bračnog prava. Bosna u tom pogledu nije bila nikakav izuzetak. Ono što je u njoj
bilo oso-beno može se otkriti ako postavimo pitanje kako je na tu sferu delovalo odsustvo crkvene intervencije,
izostanak pokušaja da se nametnu rituali, ceremonije i pravila izgrađeni u krilu onih crkava koje su za regulisanje
braka bile veoma zainte-resovane. Gotovo sama od sebe nameće se pretpostavka da su se tu običajno pravo i
narodna shvatanja nesmetano razvijala i da su imali uslove da dovedu do ustaljenih i opštih oblika.
Upravo to i nalazimo u izvorima o srednjovekovnoj Bosni. Uzimanje žene pod uslovom da mužu bude „dobra i
verna", što je prema savremenicima bio ,,mos patriae", što su franjevci teško iskorenjivali i kod ljudi koje su inače u
drugim stvarima preobratili, nije bilo posledica slušanja saveta „krstjana" i njihovih starešina, nego privrženost
duboko ukorenjenim tradicijama koje se svugde teško menjaju 171. Istraživanja o eventualnim uticajima bosanske
crkve mogu se nastaviti u istom pravcu postavljajući pitanja: da li je ta razlika između braka oblikovanog pod
crkvenim uticajem i pod uticajem narodnog običajnog prava imala kakve posledice po socijalno tkivo, da li su iz te
razlike proizlazili neki specifični socijalni problemi.
Izvorna građa je suviše oskudna za podrobniju komparaciju, ali neke stvari su već odavno izbile na videlo. Kao
što nisu u Bosni uhvatila koren crkvena i rimsko--pravna shvatanja, tako se nije ukorenio ni miraz, koji ih je pratio.
Mnogo je puta citirano mesto iz testamenta hercegovog komornika „počtenog" viteza Pribisava Vukotića u kome se
kaže da u Bosni nije običaj da se žene uzimaju uz miraz, već
187
D. Kniewald, Vjerodostojnost 149—152. 168 D. Kniewald,
Vjerodostojnost, 150.
"• JKUSOUI ceeiuola CuMeyna u cseiuoia Caee, nauucao JfoMernuujau, ed. To. flamraHh, EHO-rpa« 1865, 243-^244.
170
3moHUK tfapa Ctue^ana JJytuaua 1349 u 1354, ed. H. Pa^ojinh, Eeorpa« 1960, 43.
171
Iz izvora koji govore o bračnim prilikama kod Bosanaca, naročito iz „Dubia", može
se izvući zaključak da je neraskidivost braka ono što su ljudi teško prihvatali.

241
da se „uzimaju zbog ljubavi, dobrote i zbog časti i ugleda njihovog roda" 172. To je moglo u Padovi 1475.
god. zvučati romantično, ali je, u stvari, svedočanstvo o vernosti običajima i o nastojanju da ženu što
bolje obezbedi u testamentu. Mi ne znamo, naravno, koliko je ovo odsustvo miraza bilo univerzalno u
Bosni, ali pada u oči činjenica da se u dubrovačkim dokumentima zaista ne javlja.
Za katoličku i pravoslavnu sredinu karakteristična su u bračnom pravu ograničenja nejednake
strogosti, poglavito s tačke gledišta srodstva budućih supružnika. Crkvenopravna shvatanja o bračnim
preprekama odsustvuju u bosanskom porodičnom životu, ali je sigurno narodno shvatanje poznavalo
prepreke koje bi se mogle grubo prepoznati u etnografskom materijalu iz kasnijeg vremena u sredinama
koje su ostale izvan neposrednog uticaja crkve.
Najveće razlike između crkvenih i narodnih shvatanja, koliko ih naziremo u Bosni, bile su u odnosu
na trajnost i neraskidivost bračne veze. Uzimanje žene pod uslovom da bude „dobra i verna" protivrečilo
je katoličkim »hvatanjima o suštini braka, tako da crkva u ovoj stvari nije dozvoljavala nikakvu
elastičnost iako bi rad franjevcima bio olakšan 178. Nimalo nas ne iznenađuje činjenica da su katolici decu
rođenu iz ovakvih brakova, sklopljenih po narodnim pravnim shvatanjima, smatrali za nezakonitu. Papa
Evgenije IV je posebnim aktom legalizovao poreklo kralja Stefana Tomaša 174. Ako se ostavi po strani
načelna strogost i isključiv stav katoličke sredine prema brakovima po bosanskom običaju ostaje, ipak,
činjenica da su bračne veze Bosanaca bile labavije. Sigurno je preterano tvrđenje franjevaca iz „Dubia"
1373. god. prema kome jedva od stotinu jedan zadrži prvu ženu osim preobraćenika 176. Preobraćenici su
razumljivo prihvatali načelo nerazrešivosti mada s otporom o čemu svedoči jedno drugo mesto istog
teksta. O labavosti bosanskih bračnih veza svedoči i činjenica da se ustalio negativni stereotip: lako napu-
štanje žene važilo je kao običaj Bosanaca i patarena 176. U sačuvanoj građi nema indicija da bi to stvaralo
neke veće socijalne probleme iako se mora očekivati da je to pogoršavalo položaj žene. Verovatno je
odgovor bio u jačem pribijanju žene uz svoju porodicu i rod što je omogućavalo da se prebrode krize
izazvane napuštanjem od strane hranitelja.
 178
Up. C. TiHpKOBHh, IIomueHU euutc3 IJpu6ucae ByKOiuuh, 36opHHK <J>njio3O<J>CKor <i>aKyjiTeTa, 10, 1 (1968), 260—261.
173
D. Kniewald, Vjerodostojnost, 162.
174
P. Ćošković, O dolasku Stjepana Tomaša na vlast i njegovom međunarodnom priznanju,
Istorijski zbornik Instituta za istoriju u Banjaluci, 5 (1985), 27—29, gde su navedeni izvori i gde
je događaj smešten u precizno opisani politički kontekst.
176
D. Kniewald, Vjerodostojnost, 158.
176
Karakterističan je slučaj kotorskog dokumenta u kome se spominje čovek koji je može Bosignariorum et paterinorum alia recepta
coniuge ipsam (tj. tužiteljku) a se expulit. To, naravno, ne govori o prisustvu bogomila u Boki kotorskoj oko 1438. god. III. KyjiHnmh, Tpaioeu
6oiy-
y EOKU KoiuopCKOJ, CnojaeHHK, 105 (1956), 93.

242
V. SMENJIVANJE KULTURNIH OBRAZACA

U traženju pouzdanog oslonca za ocenjivanja uticaja crkve bosanske na kulturni život moramo poći
od nekih bitnih crta kulturnog razvoja uvedenih prihva-tanjem hrišćanstva. Od toga prelomnog trenutka u
svakoj zemlji se smanjuju izgledi za spontani kulturni razvoj i ravnomernu recipročnu kulturnu razmenu,
ona postaje otvorena trajnom, masovnom i sve raznovrsnijem pritisku razvijenije hriš-ćanske okoline.
Kao što seme sadrži u sebi plan buduće biljke i energiju potrebnu za njen razvoj, tako i svaka crkvena
zajednica novopokrštene zemlje, ma koliko bila mala i skromna u snazi, poseduje prećutan, ali jasno
određen program čija je suština u preobražaju društvenog života u skladu sa hrišćanskim principima i u
snabdevanju zajednice svim onim što je neophodno za hrišćanski život. Pri tome su, naravno, obrasci i
uzori hrišcanskog života, ustanova i predmeta uzimani iz sredina koje su imale stoletne tradicije i iz
centara kojima su bili u crkvenom pogledu podređeni. Otuda se razvoj srednjovekovne kulture mora
posmatrati kao istorija ispunjenja takvog programa, zavisna od činilaca koji su dugo delovali, uslova koji
su se sporo menjali, kao što su ekonomski napredak ili siromaštvo, tip socijalne organizacije, mentalitet
masa, ali i od sticaja konkretnih okolnosti i ličnih činilaca.
U najranijem periodu su najveća ograničenja proisticala iz opšteg siromaštva i nerazvijenih
privrednih snaga zbog čega se crkveni život morao zadovoljiti malim građevinama i opremom od
skromnog materijala. Jedino je vladarski dvor mogao sebi dozvoliti reprezentativniju gradnju i raskošnije
materijale. U svakodnevnom životu najveća preokupacija hrišcanskog društva u tom periodu bila je borba
protiv paganskih ostataka u tradicionalnoj narodnoj kulturi, pri čemu se moglo odlučno napadati samo
ono što je bilo u neposrednoj i javnoj suprotnosti sa hrišćanskim moralom. Kako je ta borba proricala u
pojedinim sredinama, teško se može rekon-struisati, ali mnogi paganski ostaci, zatečeni u kasnijim
vremenima bolje osvetljenim izvorima, svedoče da je uspeh bio ograničen i da je borba trajala stolećima.
Bosna je i u svom prvobitnom i izvornom smislu, a i u obimu koji je imala kao država s kraja
srednjeg veka, pripadala onom širokom području na kome se hrišćanski verski život oslanjao na
ćirilometodsko nasleđe. Ono što se čitalo, pojalo i poučavalo bilo je iz knjiga prevedenih i priređenih za
slovensko bogosluženje. Bez obzira na promene u nosiocima jurisdikcije i vezivanja za različite
metropole, Bosna, sve do tridesetih godina XIII veka, nije bila u zoni u kojoj bi slovenska služba bila
sprečavana i potiskivana. Ni u Hrvatskoj pod duhovnom vlašću primorskih centara, ni u Srbiji pod
jurisdikcijom Ohridske arhiepiskopije, nije se jezička i kulturna situacija bitno izmenila. Činjenica da je
crkvena metropola Bosne pri-
243
padala sferi latinskog bogosluženja slabila je mogućnost komunikacije i otežavala uticaj crkvenih
starešina, ali je olakšavala strujanje rukopisa sa susednog glagoljskog i ćirilskog područja.
Kao što je ujednačena bila literarna podloga na koju se nastavljaju kasniji rukopisi, koji otkrivaju
glagoljske i ćirilske predloške, tako je srazmerno ujednačeno bilo i crkveno graditeljstvo o kome je ostalo
malo traga. Upravo izneti zaključak više počiva na proučavanju materijala sa čitavog Balkanskog
poluostrva u ovom ranom periodu, nego na materijalu s bosanskog tla gde su malobrojni ostaci crkvenog
građevinarstva stopljeni sa kasnoantičkim ili onim iz kasnijeg vremena 177.
Time što se promenila doktrina crkve u Bosni, i to tako da se nametnuo strogi asketski dualizam,
prognan i potisnut na velikom prostoru na kome je nekad bio raširen, promenile su se iz temelja i
kulturne potrebe hrišćanskog društva u Bosni. U crkvi koja nema sveštenika ni hramova, koja ne poštuje
krst ni ikone, u kojoj je kult svetaca izvrgnut podsmehu, koja ne poznaje svete tajne ni bogosluženje u
onom smislu kako se ustalilo tokom hiljadugodišnjeg života hrišćanstva, postala je suvišna većina stvari
koja je savremenicima predstavljala predmet poštovanja, divljenja i ponosa, a kasnije činila jezgro riznice
hrišćanske umetnosti. Bosanskoj crkvi i njenim vernicima nisu bili potrebni ni crkvena arhitektura, ni
slikarstvo, ni zanati koji su je snabdevali crkvenim priborom, odeždama i dr. Neposredna posledica
takvog stava je gotovo potpuno odsustvo Bosne iz istorije crkvene umetnosti, naravno, u onom periodu
kada je bosanska crkva određivala crkvenu situaciju zemlje.
Ipak, ni u crkvi bosanskoj, koja je prevazilazila ikonoborce u svome odnosu prema predmetima
kulta, nisu iščezle sve kulturne potrebe. Pre svega je ostala potreba za rečju kao sredstvom ubeđivanja i
širenja učenja. Može se sa sigurnošću tvrditi da je veština govorništva i propovedanja, od koje ništa nije
moglo da nad-živi one koji su njome vladali, bila razvijena među bosanskim „krstjanima", kao i među
drugim dualistima koji su zahvaljujući toj veštini širili krug svojih vernika, sudeći po savremenim
svedočanstvima. Ostala je, međutim, pisana reč svetih knjiga na koje su se „krstjani" opirali, braneći i
šireći svoje učenje. Kao-i drugi dualisti, i bosanski „krstjani" su prihvatali Sveto pismo Novoga zaveta u
onom obliku kako je bilo sačuvano i prenošeno u dotadašnjoj tradiciji hrišćanskih crkava. U vezi s tim
treba imati na umu činjenicu da, i pored odavno ranije utvrđenog kanona svetih tekstova, i pored
neprekidnog bdenja teologa nad čistotom teksta i najpo-božnije privrženosti prepisivača predlošku kojim
su se služili, ipak ni u jednom jezičkom području knjige nisu bile do slova istovetne niti po istom
rasporedu uređene. To se mora imati u vidu kada se traga za eventualnim tekstološkim razlikama u
rukopisima bosanskih novozavetnih tekstova i treba se sećati činjenice da je bilo razlika i među
rukopisima upotrebljavanim u drugim crkvama178.
Pojedini bosanski rukopisi koji su nadživeli doba „krstjana" poslužili bi u pravoslavnoj crkvi, ali su u
tom slučaju dobijali tzv. „začala", beleške koje podse-ćaju na bogoslužbenu funkciju-pojedinih odlomaka
u kalendaru pravoslavnog bogosluženja. Odsustvo takvih uputa i njihovo naknadno unošenje
predstavljaju indirektno svedočanstvo u drugojačijoj upotrebi rukopisa u vreme njegovog nastanka.
Odavno je poznato da su u zajednicama pavlićana u Bugarskoj još u XVII veku

177
Kulturna istorija Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1984, 396—403 (Nada Miletić). i7« pregled radova na proučavanju bosanskih
rukopisa dao je J. Šidak na više mjesta u svojim Studijama. O minijaturama up. J. MaKCHMOBHh, Cuiape cpucne
MUiiujauiype, Eeorpan 1984.

244
bili u upotrebi bosanski rukopisi. Bosanski franjevci, koji su umeli da ih čitaju, zapažali su da su tekstovi
u saglasnosti s rimskom crkvom, a da su im glose jere-tičke 179.
Kao što je prirodno očekivati, u glosama, a ne u tekstu Svetog pisma, koje je i dualistima bilo
neprikosnoveno, dolazile su do izraza osobenosti bosanske dualističke teologije. Među proučenim
bosanskim rukopisima je samo jedan, tzv. Sreć-kovićevo jevandelje, imao veći broj glosa u čijem
rasporedu se nije mogla uočiti neka pravilnost. Na jednom drugom mestu pokušali smo da pokažemo u
čemu se tumačenja nepoznatog bosanskog glosatora slažu sa metodima i postupcima vizantijskih
bogomila, a u čemu idu svojim putem 180. Iz činjenice da su glose unete posle nastanka osnovnog teksta, a
pre sloja „začala", uputa za bogoslužbenu upotrebu u pravoslavnoj crkvi, izveden je zaključak da se glose
nisu prenosile zajedno sa tekstom kao okosnica normirane dualističke egzegeze, već da su bile rezultat
nastojanja pojedinca da se podseti kako treba pojedine epizode, ličnosti ili termine uključiti u alegorijsko
tumačenje, koje nije bilo nikakva dualistička specifičnost. I katolik u „Raspri" pribegava alegorijskim
tumačenjima, ponekad kad pobija isto takva tumačenja jeretika.
Kako je bogoslužbeni jezik u bosanskoj crkvi bio slovenski, „krstjani" su svoje potrebe u knjigama
morali zadovoljavati prepisivanjem svojih starih predložaka sa knjiga koje su se predavale iz ruke u ruku
i koje su imale važnu ulogu kod duhovnog krštenja. Mogli su, takođe, kad je u pitanju novozavetni tekst,
da prepisuju starije ili savremene glagoljske ili ćirilske predloške do kojih bi došli. U oba slučaja imali su
posla sa rukopisima opremljenim na način koji se uobičajio u prethodnim stolećima, ukrašenim
zastavicama, inicijalima i minijaturama. Upravo takav raznoliki repertoar predložaka dolazi do izraza u
rukopisima koji su ostali slučajno sačuvani i koji su došli do nas. U njihovom ukrasu, kao uostalom u gra-
fičkim i pravopisnim obeležjima, nailazimo na različite slojeve, na veoma arhaičke crte, ali i na stilske
odlike savremene gotike, pa, čak, i na heraldičku simboliku 181. Iako nije potrebno nikakvo specijalno
teološko obrazovanje da bi se uvažila razlika između ikona kao predmeta kulta i minijatura koje
predstavljaju samo konvencionalni ukras rukopisa, ipak se uvrežila predrasuda da minijature bosanskih
rukopisa svojim predstavama protivreče onome što se u latinskim izvorima tvrdi o uče nju bosanskih
„krstjana". Sa čitavog područja na kome je dualizam bio rasprostranjen nije sačuvano svedočanstvo o
tome da bi dualisti zbog svoga učenja progonili ih' potiskivali ukrase iz rukopisa. Ima, međutim, podataka
o tome da su pojedini jeretici živeli od ukrašavanja knjiga.
Očuvani bosanski rukopisi predstavljaju srazmerno mali slučajni uzorak koji pokazuje da bosanska
„krstjanska" sredina nije bila zahvaćena stilskom divergencijom koja se produbljivala pod uticajem
konfesionalne podele i zračenja različitih crkvenih centara. U poslednjim stolećima srednjega veka na
crkvenim građevinama ikonopisu i zidnom slikarstvu, a i na proizvodima zanatstva za crkvene potrebe,
opažala se konfesionalna pripadnost. Čak i u slučajevima kad su preuzimana pojedina stilska sredstva iz
druge crkve ostajala bi dominantna obeležja po kojima se moglo i može i danas utvrditi kojoj crkvi
pripadaju. Kao što je već rečeno, Bosna,
179
E. Fermendžin, Acta Bulgariae, Zagrabiae 1887, 79—81, cit. u A. Solovjev, Vjersko
učenje, 44 H. JIparojjioBHh, Hcuiopuja cpedtboeeKoem docaucKe KfbUMceeHociuu, I, II, III. KH>H-
»eBHa HCTOpnja, 61 (1983), 87-128; 62 (1983), 213-258; 63 (1984) 499-522.
180
C. TinpKOBnh, Tjuice Cpehmmiheeoi jemuf)e^a, 212-219.
181
Up. J. MaKCHMOBHh, Hjiyciupatiuje MjietuauKoi ičopuuKa u upo6jWMU Munujauiypa
y cped?boeeKO«HojEOCHU, HcTopnjcKH rjiacHHK, 1—2 (1958), 117—130; J. Šidak, Studije, 146—149.

245
ili tačnije područje pod uticajem bosanske crkve, nije osećala potrebu za tom vrstom objekata, pa se nije
morala ni opredeljivati, a tamo gde je bilo potrebe, kao kod crkvenih rukopisa, birala je i nalazila
predloške i na jednoj i na drugoj strani.
U nastojanju da se proceni kulturni uticaj bosanske crkve na širu sredinu moramo jednu grupu
pitanja upraviti prema eventualnom uticaju na niže društvene slojeve, a drugu prema uticaju na vladajuću
klasu. Ni u zemljama sa mnogo više očuvane izvorne grade ne zna se gotovo ništa o onoj stoletnoj borbi
koju je sve-štenstvo drugih crkava vodilo protiv sujeverja i paganskih ostataka u običajima, obredima,
oblicima zabave i svetkovina. Nema razloga da se pretpostavlja da bi „krstjani" bili ravnodušni prema
nehrišćanskim pojavama, naročito ako su one spadale u široko shvatane predstave o grehu. Ali, iz
posmatranja drugih sredina moglo se zaključiti da je bio potreban strpljiv rad kroz generacije, da je bilo
potrebno neprekidno angažovanje, da su velike razlike između oblasti gde se neprekidno održavala mreža
parohija i oblasti gde crkva nije prodrla do svakog sela ili gde je zbog nepovoljnih uslova pod
osmanskom vlašću njeno delovanje bilo za duže vreme prekinuto. U takvim područjima se i posle
srednjega veka može zapaziti bujanje i neka vrsta obnove tradicionalne patrijarhalne kulture, prožete
pagan-skim predstavama i praksom. Imajući u vidu takve razlike opravdano je postaviti pitanje kako je
delovala bosanska crkva čiji je uticaj bio i vremenski ograničen, a prostorno vezan za one sredine gde su
„krstjani" ili članovi hijerarhije dolazili u trajan dodir sa vernicima. Iz sasvim opštih razloga bi se moglo
pretpostaviti da je crkva bosanska zbog nedostatka mreže parohija i nepotpunog obuhvatanja masa
stanovništva ostavila dosta prostora za nesmetan razvoj tradicionalne narodne kulture kako slovenske
tako i one starosedelačkih potomaka, koji su bili na teritoriji srednjovekovne bosanske države prisutni u
znatnom broju. Eventualna detaljnija istraživanja u ovom pravcu sudaraće se sa velikim teškoćama zbog
promena nastalih migracijama i zbog procesa akulturacije u osmanskom islamskom režimu.
U ovom kontekstu treba posmatrati i pojavu stećaka koji su izazvali nastanak čitave jedne literature
koja je neko vreme bila pogrešno usmerena u pravcu dokazivanja pravovernosti bosanske crkve, na
jednoj, odnosno dokazivanja specifične bogumilske kulture i umetnosti, na drugoj strani. Iz onoga što je
do sada pouzdano utvrđeno može se zaključiti da stećci nisu specifično vezani za bosansku crkvu, da se
područje njihove najveće rasprostranjenosti nalazi izvan teritorije bosanske crkve, a da su u svom
glavnom delu i hronološki u neskladu sa periodom kad je crkva dominirala u centralnim delovima Bosne.
Sudeći po natpisima, ovaj oblik obeležavanja grobova bio je uobičajen kod vernika sve tri konfesije
zastupljene na teritoriji bosanske države. Retki natpisi i poneka predstava urezana na kamenu pokazuju
da su i „krstjani" i gosti dobijali stećke nad grobovima 182.
Q kulturi dvorske i velikaške sredine poznato je daleko više pa se sa više sigur nosti može
procenjivati eventualni uticaj bosanske crkve. Ovde se, naravno, ne mogu ponavljati rezultati novije
istraživačke literature o ambijentu u kome su živela bosanska gospoda, o odelu, posudu, nakitu, o širokoj
upotrebi heraldičke simbolike. Za našu temu je od prvenstvenog značaja da se utvrdi prisustvo ili
odsustvo asketskog uzdržavanja, zaziranja od taštine ovoga sveta, koja se najpotpunije izražava u
bogatstvu, dokolici, raznim oblicima grešnog uživanja. Pod uticajem specifičnog stava bosanske crkve
prema prolaznom vidljivom svetu i zao-
182
Uz publikacije prikazane u Studijama J. Šidaka mogu se dodati i E. IIana30Ba, Eoio-MUACKU Hadipooku iiaMeuiHuifii e
Bočna u Xepnelosuua, Cocjinja, 1971, sa dobrim fotografijama, ali nekritičkim i neobaveštenirn tekstom, i Lj. Kojić—M. Wenzel,
Ocepiu na uipu uHociupaue Kmiie o ciuehitUMa. AyciUpo-yiapcKa u nayKa o ,,6oJyjnujiCKUM" ciuehifUMa, GrapiiHap, 31 (1980),

246
kupljenosti problemom spasenja očekivali bismo atmosferu ozbiljnosti i spiritual-nosti. Međutim,
materijal koji je došao do nas pokazuje da su bosanska gospoda obrasce za svoj životni stil i ponašanje
nalazili u savremenom feudalnom društvu evropskih zemalja. Oni su bili u punoj meri zahvaćeni ritersko-
dvorjanskom kulturom karakterističnom za veliki broj evropskih zemalja s kraja srednjeg veka. Na
drugom mestu smo izneli dokaze za ovakvo shvatanje 183. Podsetićemo ovde samo na rezultate iskopavanja
u Bobovcu, koji su pokazali da gotika u Jajcu i na pojedinim objektima nastalim u Bosni nije rezultat
slučajnosti, nego svesnog oprede-ljivanja za vladajući internacionalni stil epohe. Gotički su stilizovani
kalupi za kovanje novca, gotički su pečati, gotički su stilizovani grbovi, a kao što smo već po-menuli,
gotički stilski elementi našli su put i do ukrasa pojedinih rukopisa upo-trebljavanih u bosanskoj crkvi.
Upozorili smo, takođe, na rasprostranjenost viteštva i viteških redova, kako među velikom gospodom
koja su bila ovlašćena da primaju u viteški red, tako i među sitnim plemstvom ili tek nobilitiranim
građanstvom; zatim na sklonost dvorske sredine ceremonijalu, svečanostima i pompi. Dva srednjo-
vekovna teksta su pokazala da su bosanska gospoda ne samo nastojala da se izjednače sa svojim
evropskim staleškim drugovima već da je nekima to i pošlo za rukom. Bosanski vitezovi su hvaljeni zbog
svoje veštine pokazane na turnirima u okviru velike svečanosti u Budimu 1412. god., a jedan kondotjer
sredine XV veka iz kruga poznatih Malatesta zabeležio je da nikad nije video lepšeg gospodina ni
gospodina plemenitijeg izgleda no što je to bio kralj Stefan Tomaš 184.
Ako se ima na umu da se ritersko-dvorjanska kultura u punoj meri razvila u katoličkim zemljama, da
je u sebi sadržala, naročito u riterskom idealu i zahtevu za ispunjavanjem viteških dužnosti, značajne
elemente hrišćanske etike, ne treba suviše strogo ocenjivati neuspeh bosanske crkve da svoj pečat udari
bosanskoj plemićkoj sredini. Ne treba, međutim, zaboraviti da katolička crkva u stanju u kome je bila
pred renesansu nije pogodna za poređenje s bosanskom crkvom s obzirom na misiju koju je ova sama
sebi namenjivala. Prava merila za upoređenje daju rane protestantske crkve, koje su itekako dale obeležje
kulturi svoga vremena, ili pokreti Viklifovih pristalica ili husita koji su do temelja uzdrmali društvo svoga
doba.
Možda ne bi trebalo zaboraviti još jednu indirektnu posledicu osobene orijentacije bosanske crkve.
Time što nije imala potrebu za crkvenim građevinama i za svom onom opremom koja je neophodna za
funkcionisanje svakodnevnog života u velikim crkvama, crkva bosanska nije učestvovala u trošenju ne
beznačajnog dela društvenog bogatstva, kao što su to činile njoj savremene velike crkve. Bila je u punom
smislu reci „jevtina crkva" u smislu u kome su taj termin upotrebljavali Marks i Engels. Možda su od
toga imale neku korist i narodne mase ne plaćajući crkvenu desetinu, ali neosporno najveći korisnik bila
su feudalna gospoda, kojima je više preostajalo da zadovolje svoje svetovnjačke potrebe.

183
S. Ćirković, Odjeci ritersko-dvorjanske kulture u Bosni krajem srednjeg veka, Srednjo-vekovna Bosna i evropska
kultura, Simpozij održan u Zenici 2—5. oktobra 1971, Radovi Muzeja Zenice, III, Zenica 1973, 33—40. Zbornik daje uvid u
novije rezultate proučavanja kulture na tlu Bosne i Hercegovine.
181
Up. C. "RnpKOBHh, Beciuu Epojba da Jlcmejio Kao U3sop 3a ucuiopujy Eocue u JJy6pog-Huua, HcTopHJcKH tiacormc, 12—13
(1963), 185.

247
VI. RAZDVAJANJE PUTEVA

Poklapanje državne teritorije i jurisdikcionog područja bosanske crkve, o kome je bilo reci u jednom
od ranijih odeljaka, nije dugo trajalo. Promenljiviji činilac bila je, naravno, država koja je trpela pritiske i
udarce spolja, ali i ekspanzivni napon iznutra. Kada se oporavila posle nekoliko decenija kriza u kojima
su i tradicije jedinstvene države bile ugrožene185, Bosna je u XIV veku doživela dugi period uspona koji je
bio praćen i ozbiljnim promenama u opsegu državne teritorije i u rangu i karakteru vladalačke vlasti. Za
vreme bana Stjepana II Kotromanića (1322—1353) i Tvrtka I (1353—1377, kralj 1377—1391) pod vlast
bosanskih vladara došle su teritorije sa crkvenim organizacijama i vernicima kako pravoslavne tako i
katoličke crkve186. Prvi talas širenja, oko 1326. i, verovatno, 1330. god., zahvatio je zemljište s jedne i s
druge strane Neretve i nije bitno uticao na odnose unutar države. Koliko se može suditi po neprilikama
susednih crkava, makarski biskup je napustio svoje sedište, a srpski humski episkop je bio bez dohodaka;
ove prve teritorijalne promene pratila je i ekspanzija bosanske crkve. Tada je stekla uporišta u Humu zbog
kojih su kasnije u srpskim sinodicima sa banom Stjepanom proklinjani i „svi jeretici bosanski i humski".
Drugi talas ekspanzije u Tvrtkovo vreme, 1373—1377. god. prema jugu i istoku, a 1387—1391. god.
prema zapadu, već nije mogao imati takve rezultate jer je deo osvojenih teritorija samo privremeno ostao
pod bosanskom vlašću, a tamo gde su tekovine bile trajne (današnja Hercegovina) prostor je bio suviše
veliki za srazmerno male snage bosanske jeretičke crkve. U svakom slučaju, tu se više verska situacija
nije mogla izmeniti. U sastavu Bosne ostala je pravoslavna episkopija, čije je sedište kasnije bilo u
manastiru Mileševi, koji je čuvao mosti i kult svetoga Save. Katolički elemenat je ostao ne-uzdrman u
predelima oko donje Neretve, a od 1340—42. god. pojavio se u liku franjevaca koji su preuzeli
misionarsku delatnost te su, opirući se na rudarske trgove sa Sasima i primorskim trgovcima, postepeno
preobraćali Bosnu iznutra.
Već sredinom XIV veka bosanska crkva nije bila jedina crkvena organizacija u bosanskoj državi, već
se našla suočena sa produžecima snažnijih i bolje organi-zovanih suparnica. Ni vladari više nisu bili
bezrezervno na njenoj strani: ban Stjepan II je otvorio put franjevcima u Bosnu, Tvrtko I je nastupao kao
katolik, imao je svoga kapelana, ali mu to nije smetalo da se u jesen 1377. god. ,,u srpskoj

185
Up. C. "RapKOBah, Mcuiopuja cpednoteKome 6ocaHO<e dpjicaee, 72—80, 84—99. 18' Up. kartu na str. 284 knjige
navedene u prethodnoj napomeni.

249
zemlji" kruniše za srpskog kralja kao naslednik svojih praroditelja gospode srpske 187. Očigledno su
politički interesi navodili kralja da sa sebe skida jeretičku ljagu i da pruža podršku i drugim crkvenim
organizacijama.
Opasnost po bosansku crkvu pomaljala se postepeno i s druge strane. Još pre sredine XIV veka
otvoreni su u Bosni prvi rudnici, a uz njih su nikla gradska naselja. Pojačani trgovački promet dao je
impuls za nastanak gradskih naselja i na drugim mestima, gde nije bilo rudarske proizvodnje 188. Privredni
preobražaj je pojačao cirkulaciju ljudi, dolazak stranaca iz Primorja, otiskivanje Bosanaca na trgovačka
putovanja i njihovo mešanje sa drugim svetom. Vekovna izolacija i zaostalost Bosne lagano su ustupali
mesto trajnim i intenzivnim vezama sa građanstvom iz Primorja i njegovom civilizacijom. Nove gradske
sredine, čija je uloga u bosanskoj državi rasla, u kojima su bile okupljene brojne mase pa su stoga bile
pogodne za širenje svoga uticaja, te sredine su ostale izvan domašaja bosanske crkve. Osnovnu i
privredno i društveno aktivnu jezgru tih naselja činili su stranci katolici: Sasi i njihovi potomci, odnosno
trgovci iz Primorja. Već smo videli kako je u „Raspri" ovu okolnost iskoristio katolički autor kudeći
osorno jeretike da borave u šumama i planinama i da kao vuci izlaze i grabe duše 189. Iz gradskih naselja i
trgova, gde su smestili većinu svojih manastira, franjevci su širili svoj uticaj i, povećavajući broj
preobraćenika, sužavali prostor na kome je delovala bosanska crkva. Zanimljivo je da je najveća
koncentracija i trgova i manastira, a i „krstjanskih hiža" bila u kraljevoj zemlji, u kojoj se čuvalo jezgro
najranije bosanske države.
Od jakih vladara željnih osvajanja i zauzimanja što uglednijeg mesta među tadašnjim državama
crkva bosanska je imala sve razloge da zazire, ali slabljenje centralne vlasti, koje se osetilo u decenijama
posle smrti Tvrtka I, imalo je, gledano na dužu stazu, još nepovoljnije posledice. U prvi mah su meteži i
smenji-vanja na prestolu, gloženja velike gospode, opiranja težnjama kralja Žigmunda Luksemburškog da
se neposredno kruniše za kralja Bosne, mogli dati veću i naglašeniju ulogu djedu i bosanskoj crkvenoj
hijerarhiji. Karakteristično je da je u Dubrovačkom arhivu najviše podataka o djedu upravo iz prvih
decenija XV veka190. Kasnije, on sasvim nestaje sa dubrovačkog horizonta u kome su najviše prisutni
gosti i „krstjani" u diplomatskim misijama oblasnih gospodara.
Kada je proces obrazovanja teritorija oblasnih gospodara bio završen oko 1410. god., kada je svaka
oblast postala u suštini samostalna država 191, bosanska crkva je izgubila jedinstveni okvir za svoje
delovanje. Država je ostala simbolički jedinstvena preko krune kraljevstva i staleškog sabora (stanka,
rusaga), ali u stvarnosti je bila jedinstvena u onoj meri u kojoj su oblasni gospodari bili međusobno u
miru i ukoliko su se potčinjavali kralju. Znajući veliki ugled i poštovanje koje su djed i „krstjanska"
hijerarhija uživali kod stanovništva, nemamo razloga da verujemo da su ocrtani politički procesi
sprečavali komunikaciju između „krstjana", da su u tom smislu rasekli telo crkve. Stvarni problem je bio
u tome što su se „hiže", pojedini dostojanstvenici i „krstjani", kako nam to pokazuju dubrovački podaci,
187
Up. C. 'E.HpKOBHh, Cyiy6u eenaif, 351—352; kombinacije Đ. Baslera (Proglašenje
Bosne kraljevinom 1377. godine. Prilozi Instituta za istoriju, 11—-12 (1975—76), 49—63) uzimaju
izvornu gradu samo delimično u obzir i interpretiraju je potpuno proizvoljno, te nemaju nikakvu
vrednost.
188
Up. .HecaHKa KoBaneBHh-KoJHh, FpadcKa načela cpedwoejeKoeHe 6ocancKe dpotcaae,
CapajeBO 1978, gde je pregled sve ranije literature.
139
F. Rački, Prilozi, 115 —- mesto je citirano ovde u nap. 83.
190
Bosansku crkvu u specifičnim uslovima XV veka obraduje u posebnoj knjizi P. Ćoš-
ković.
191
Up. C. TinpKOBHh, FycaiuKa iocuoda, 12—14. . . .

250
vezivali za gospodare svoje teritorije i pomagali im u vođenju tekuće politike, tako da im je bilo teško i
jedva moguće da očuvaju punu nepristrasnost, naročito u vreme kada bi ti gospodari duže vreme bili
zavađeni, kao što je bio slučaj sa Kosa-čama i sa Pavlovićima.
Oblasni gospodari nisu imali jednak odnos prema bosanskoj crkvi, a teritorije su se znatno
razlikovale po konfesionalnom sastavu. Kao što je već rečeno, teritorija pod neposrednom vlašću kraljeva
imala je najveći broj gradskih naselja i franjevačkih manastira. Od vremena Tvrtka II franjevci su zauzeli
pozicije i na kraljevom dvoru i pojavili se tu kao suparnici djeda i bosanske hijerarhije. Zbog turske
opasnosti i sve veće potrebe da se oslone na vladare katoličkih država i da dobiju podršku papstva
kraljevi se sve izrazitije katolički orijentišu: Tvrtko II, Tomaš i Stefan Tomašević javno pokazuju svoju
privrženost katoličanstvu, ne kidajući sa bosanskom crkvom (što za poslednjeg kralja ne važi jer je do
njegovog stupanja na presto crkva bosanska bila razorena). Ranije citirani slučaj kralja To-maša s početka
vlade, kada se nalazi priklješten između potreba da iz političkih razloga iskazuje poštovanje djedu i
prvacima bosanske crkve i pritiska franjevaca da javno kida s jereticima i da nastupi protiv njih, upravo je
simboličan.
Posle kraljeve oblasti najsnažnija je bila u prvim decenijama XV veka oblast hercega Hrvoja Vukčića
Hrvatinica u zapadnim i severozapadnim delovima bosanske države. Moćni herceg je nesumnjivo bio, po
sopstvenoj izjavi, vernik bosanske crkve, ali je bio spreman da se zbog svojih političkih interesa pokrsti i
postane katolik. Kada je on umro 1416. god., njegova oblast je izgubila nekadašnji značaj. Jedan deo
teritorije je došao pod vlast kralja, a Hrvojevi naslednici Đurađ i Petar Vojsalići bili su odlučni katolici i
protivnici jeretika.
Zemlje Kosaca, Sandalja Hranića i Stefana Vukčića prostirale su se od Cetine do Polimlja i
obuhvatale su oblasti sve tri crkve, mada je najveći deo bio pravoslavnih zemalja koje su ranije bile u
sastavu srpske države. Bosanski „krstjani" su ovde bili malobrojni i ograničeni na pojedine oaze na
periferiji, a ipak su imali veliki uticaj i tu su našli svoje poslednje utočišćte. Zemlje kneza Pavla
Radenovića i njegovih naslednika u istočnoj Bosni imale su poznate „hiže", spomenute u ugovorima s
ponosnicima, ali i po jedan franjevački i pravoslavni manastir. I pored kolebanja nekih članova, ova
porodica je ostala do kraja privržena bosanskoj crkvi, ali u kritičnom periodu, od sredine XV veka, ona
više nije imala znatnijeg političkog uticaja jer su poslednji Pavlovici bili potpuno u senci svoga daleko
moćnijeg rođaka Stefana Vukčića Kosače192.
Na sudbinu bosanske crkve reflektovao se proces političke koncentracije koji karakteriše poslednje
decenije bosanske države. Ukoliko je vreme protkalo, utoliko su se više snagom i uticajem nametale
kraljeva zemlja i hercegova zemlja. Kako su kralj i njegov zet herceg bili dugo suparnici u raznim
političkim pitanjima, oni su se i u odnosu prema bosanskoj crkvi suprotno orijentisali. Dok je kralj od
početka nastupao kao katolik i bosansku hijerarhiju tolerisao zbog svojih političkih potreba, herceg nije
pokazivao nikakvu doslednost. Kralj se još 1445. god. pravdao da ne može da uskrati izraze poštovanja
jeretičkim starešinama jer bi zbog njihove brojnosti i snage mogao izgubiti kraljevstvo. Papa je tada
uvažio njegove razloge, ali nije odustajao od saveta i poziva kralju da iskoreni jeres. Kao što je poznato,
kralj Stefan Tomaš je odlučnu akciju odlagao, ali je u međuvremenu svim snagama
192
Up. sada B. Nilević, Iz života poslednjih Pavlovića, Godišnjak Društva istoričara BiH, 28—30 (1977—79), 59—75; isti,
Vojvoda Ivaniš Pavlović, Prilozi Instituta za istoriju, 14—15 (1978), 349—361; isti, Učešće vojvode Petra i kneza Nikole
Pavlovića u političkom životu srednjovjekovne Bosne, Prilozi Instituta za istoriju, 17 (1980), 61—67.

251
pomagao rad na širenju katoličanstva u svojoj državi. Pružao je materijalnu pomoć franjevcima,
ustupajući im, čak, zemlje i kmetove. U manastirima je bilo u to vreme, po jednom savremenom
izveštaju, „nebrojeno konja" kojima su se fratri služili kada je trebalo stranovništvu deliti sakramente.
Hvarski biskup Toma Toma-zini, u to vreme veoma aktivni katolički prelat u misijama u Bosni, pisao je
prete-rujući svakako: „Gde su fratri, tu iščezavaju jeretici kao vosak pred ognjem" 193. U tom periodu je u
Bosni podignut izvestan broj katoličkih crkava, a kraljev primer je počeo delovati na vlastelu tako da je
izvestan broj prešao u katoličanstvo. Iz pisma Jovana Kapistrana iz 1455. godine vidi se da je u nekim
krajevima došlo do prave borbe za duše između katoličkog i pravoslavnog klera. Slavni franjevački
starešina se žalio da pravoslavni mitropolit ne dozvoljava da se jeretici preobraćaju u katoličanstvo, tako
da zbog toga mnogi ostaju „izvan vere" jer neće da prime pravoslavlje 194. U takvoj atmosferi potpunog
osipanja vernika bosanske crkve i punog razmaha misionarske delatnosti velikih crkava, suočen s
Turcima koji su izbili do granica bosanske kraljevine, kralj Tomaš je 1459. god. započeo odlučni progon
jeretika koji je imao kao rezultat slom bosanske crkve.
U tom trenutku jedini stvarni zaštitnik bosanskih „krstjana" mogao je biti samo herceg Stefan i on je
učinio ono što je preostalo da se učini — on je, naime, progonjenim jereticima dao utočište u svojoj
zemlji. Međutim, on sam nije pokazivao ni odlučnost ni doslcdnost u verskim stvarima. Kao što smo na
drugom me-stu pokazali, on je važio za vernika bosanske crkve i optuživan je od strane Dubrovčana da je
„perfidni pataren". Ipak, on je za pontifikata pape Evgenija IV bio primljen u milost Svete stolice, ali mu
se 1449. god. pretilo ekskomunikacijom ako bude odbijao da svoje podanike prevede u katoličku veru.
Ekskomunikacija mu je pretila i 1451. god. kad je zaratio protiv katoličkog Dubrovnika. Ostao je, ipak, i
kasnije u vezama s Rimom, a 1454. god. je zatražio od napuljskog kralja Alfonsa V kato ličke monahe
koji bi poučili i učvrstili njegovo stanovništvo u „pravoj veri". U to isto vreme podigao je pravoslavnu
crkvu u Goraždu, slao je darove pravoslavnom manastiru na Sinaju i kod carigradskog patrijarha, tada
već pod turskom vlašću, važio je kao pravoslavac odnedavno koji se ne usuđuje da se javno pokaže i koji
inače pomaže prevođenje „kudugera" u pravoslavlje 195. Herceg je mileševskog mitropolita Davida i
jeretičkog Radina gosta držao istovremeno u svojoj okolini i nazivao ih svojim redovnicima.
Poslednja tema iz našeg kompleksa tiče se povratnog dejstva progona „krstjana" i uništenja bosanske
crkve na odbrambenu snagu bosanske države. Već su savre-menici zapažali i beležili, mada je pitanje
koliko su tačno bili obavešteni, da su, nezadovoljni prisilnim pokrštavanjem, vernici bosanske crkve
pozvali Turke da napadnu Bosnu i da su lako predavali tvrđave koje su im poverene. Ta su tvrđenja
ozbiljno shvaćena i u literaturi uključena u tumačenja uzroka brzog pada Bosne. Pošto je do konačne
krize bosanske kraljevine došlo samo četiri godine posle početka progona bosanskih jeretika, vrlo je
verovatno da su sećanja još bila živa i da su nezadovoljnici mogli biti skloni da naškode kralju koji je još
naglašenije sledio katoličku politiku svoga oca. Slučaj Radaka, „maniheja" koji bi, prema papi Piju II,
predao Bobovac Turcima, pouzdan je dokaz jer se on nalazi i u turskim defterima. Teško je, međutim,
verovati da je sukob oko crkvenih prilika, a posebno
183
E. Fermendžin, Ada Bosnae, 204—205. 194 E. Fermendžin, Acta
Bosnae, 225.
186
JL. KosaqeBHh, Odioeop tfapuipadCKoi uawpujapxa 'Ł>enaduja II na utauane cutiajcmx Kajiyf)epa, TjiacHHK CVR,
63 (1985), 12—13.

252
nezadovoljstvo privrženika bosanske crkve, predstavljalo neposredan uvod u turske operacije koje su
dovele do sloma kraljevstva. Ono što se dešavalo pre i posle 1463. god. pokazuje jasno da je turski
osvajački zamah s ciljem da se vazalne države pretvore u carske provincije imao svoj početak u sasvim
drugim sferama i da su unutrašnji sukobi u pojedinim zemljama ponekad uticali na izbor vremena i puta
napada. Nisu uticali na sultanovu odluku da li će osvojiti jednu zemlju ili je ostaviti u vazalnom položaju.
Uostalom, kad se udubimo u izvore koji govore o padu Bosne, naći ćemo kod savremenika konkurentna
objašnjenja (gaženje ugovora, sukob Vladislava Hercegovića s ocem). Za odbrambenu snagu Bosne bilo
je presudno pitanje kako se međusobno odnose kraljeva zemlja i hercegova zemlja, a u tom pogledu su
stvari dovoljno poznate. Iako je- herceg Stjepan osuđivao politiku kralja Tomaša prema „krstjanima", iako
je sam pružio utočište onima koji su bili prognani iz zemlje zbog vere i onima koji su želeli da se vrate
staroj veri, ipak herceg je od 1461. god., od dolaska na vlast mladog kralja Stjepana Tomaševića, tesno
sarađivao s kraljem i susednim hrišćanskim državama da bi se što uspešnije suprotstavili Mehmedu II196.
Verski sukob započet 1459. god. nije uticao na hercegove krupne političke odluke. I u tome možemo
videti znak da bosanska crkva u svojim poslednjim godinama nije više predstavljala neku ozbiljnu snagu.
 186
O držanju hercega prema kralju posle smrti Stefana TomaŠa, up. C. Xeptfei Ciuefam ByKuuH Kocana,
245—265.

253
SUMMARY

THE BOSNIAN CHURCH IN THE BOSNIAN STATE

This study aims to describe the relationship of the dualistic Bosnian Church in the Bosnian state of the 15th century. The
starting-point of the study is the founding of the Bosnian Church which the author locates in the middle of the 13th century when
the dualistic heretics, present in Bosnia since the end of the 12th ct., imposed their rule over the remains of the Catholic Abbey
and introduced a service in a Slavic language. This was preceded by long campaigns and periodic ,,crusades", in which the
Hungarian King and the Bishopric had tried to root out the herecy and to force the Bosnian Abbey to conform to other religious
organizations of that time, while the Bosnian ruler, together with the nobility and the traditional church, had been defending the
internal autonomy of the country, which had had a vassal relationship towards the Hungarian King. At that time, as well as later,
the Bosnian Church depended on the protection of the secular authorities, so that it is quite understandable that it was restricted
to Bosnian territory. Despite this, the Bosnian Church aspired to a universal mission, the heritage of the Apostles and the first
Popes (up to the time of Sylvester). The author points to the places in the sources which describe how the Bosnian Church was
criticized for the discrepancy between its universal aspirations on the one hand and the very restricted scope of its real activity on
the other. While the church favoured isolation for its survival, the Bosnian state both needed and wanted to take an active role in
international relations. The Bosnian Church did not challenge the secular authorities, except that it opposed their penalties,
especially the death sentence and excommunication. However, the Bosnian Church did not contribute to the power of the ruler's
authority or to the solving of problems of the state. The members of the Bosnian Church occupied no responsible position in the
state, nor did they take part in the state parliament. They figured, however, in diplomatic missions and in the bodies which
mediated in the relations between the ruler and the aristocrats. The author links this fact with their immaculacy and sanctity
acquired by spiritual baptizing. Ascetic life in accordance with stern moral demands and avoidance of anything which could lead
into sin, gave great authority to the members of the church so that they enjoyed absolute confidence and respect (,,adorationes"
being their external expression). As a rule, the hierarchy and other members of the Bosnian Church acted as guarantors for people
or for aristocrats' estates as well as that people would fulfill what had been agreed upon. In the local administration, however,
the ,,krstjani" played no role. There is hardly anything to be said about their socio-economic status, for the sources about this date
from the time when the Bosnian Church had already been destroyed. There are some data about individual estates, about their
interest in money, and their favouring of the rich. The fact that the inhabitants of the part of Bosnia where the Bosnian Church
was dominant were not baptized gave justification to slave traders to sell people. From the end of the 14th ct. the rulers began to
stamp out this practice. A negative attitude towards the holy secrets and a neglect of marital problems made marital relations very
peculiar and gave the country a bad reputation for its unregulated and loose marriage bonds.
The dualistic doctrine, especially the renunciation of material churches and of the traditional service, resulted in specific
cultural needs in the Bosnian area. Since the church did not need painting, architecture or applied arts, manuscripts were copied
and illuminated according to the originals of contemporary manuscripts from neighbouring countries in which the service was
held in a Slavic language. The influence of the Bosnian Church on secular culture is hardly worth mentioning.
The final part of the study describes the relationship between the state and the church during the last decades, when the
rulers decided to take the part of the Popes and set out to exile the Bosnian ,,krstjani" and forcibly to convert the population to
Christianity.

254
REGISTAR
REGISTAR

ADORACIJE (KLANJANJA), 220, 221 AUTOKEFALNA SRPSKA

ARHIEPISKOPU A 203

BAN NINOSLAV 90, 91, 92, 95, 101, 204

BAN PRIJEZDA 70, 91, 92, 99
BAN STJEPAN II KOTROMANIĆ 16, 81, 82, 93, 95, 96, 98, 99, 101, 102, 104, 105, 249
BAN TVRTKO 32, 249
BANČIĆI (katun) 141
BANJANI 97
BANJICA (župa) 92, 99
BATALOVO JEVANDELJE, 206—210
BERISLAV SKOČIĆ 100
BEROJE DOBERKOVIĆ, knez 100
BILINO POLJE 201, 202, 209
BIOGRAD 178
BLAGAJ 178
BLAŽU J 174
BOBOVAC 168, 247, 252
BOKŠEVAC 178
BOLUNI (vlaška grupa) 141
BORAC 51, 159, 163, 168, 175, 177
BOROVICA 174
BRAK U BOSNI 220, 240—242
BREZNICA 177
BROD (župa) 90, 119
BRODAR (iznad ušća Lima) 176
BRŠTANIK 71, 112, 113, 129, 180, 239
BURMAZI (katun) 97, 139, 141
BUSOVAČA 107, 110

CARINE (trgovačke) 101, 102, 104, 109, 112, 117, 156—158, 161, 162, 164, 171, 172, 177—180, 184, 185, 226

257
Carine — vidi VLASTELINSKA REZERVA CERNICA 111, 135, 163, 175—
177 CONTRATA 229, 230 CRKVA BOSANSKA 14, 15, 195—253
CRKVE 15, 19, 91, 116, 117, 195, 196, 198—200, 203, 212, 213, 215—218, 221, 233, 234, 239, 241, 243, 244, 246, 247, 249,
251, 252

ČEČVA 99
ČELNIK (vidi KATUNAR)
ČETVRTKOVIŠTE (u Usori, današnja Bijeljina) 174
ČETVRTKOVIŠTE (vjerovatno današnji Kladanj) 174
ČREŠNJEVO 178

ĆEĆE 107

DABAR 89, 135

DESNEK/DESNIK 49, 89
DEZEVICA 128, 130, 134, 147, 159, 173
DJED (episkop bosanske crkve) 207—210, 223—227, 250, 251
DOBRUN (na Rzavu) 176
DONJE SOLI (Tuzla) 174
DRAČEVICA (župa) 31, 98, 112, 120, 180, 236
DRIJEVA (Narentum ili Forum Narenti) 52, 53, 66, 72, 73, 93, 95, 103, 104, 110—113, 130,
151, 153—155, 159, 161—163, 178—180 DROBNJACI (katun) 139
DUALIZAM 196—200, 202, 205, 206, 209—211, 215, 244, 245 DUBROVAČKA NADBISKUPIJA
198, 200—204
DUBROVAČKE NASEOBINE 50, 51, 53, 59, 61, 110, 112, 159, 160, 163, 172, 173, 177 DUSINA 128, 130, 134, 146, 159,
173 DUVNO 100, 101 DVORIŠĆA (trg) 102, 110 DVOSTRUKI MANASTIRI 202

ĐURĐE (Đurad) VOJSALIĆ, vojvoda 223, 224, 251

ECCLESIA BOSNENSIS, katolička biskupija, 198, 200—205, 209, 210 EKSKOMUNIKACIJA 199, 213
—215, 221, 252

FOČA 51, 66, 109, 111, 113, 116, 118, 130, 135, 159, 163, 175—177, 182, 183
FOJNICA 52, 58, 62, 63, 65, 107, 110, 126, 128, 130, 134, 145—147, 150, 159, 163, 173, 174,
181—184
FRANJEVAČKI SAMOSTANI (franjevački manastiri) 18, 19, 116, 172, 250—252 FRANJEVCI 15, 116, 164, 212,
221, 223, 224, 237, 241, 242, 245, 249—252

258
GACKO 163, 178
GALUMAINIK 89
GLAMOČ 101, 163, 181
GLAŠKI (grad) 67, 182
GODUNI (katun) 141
GOJSAV GOST 227-230
GORA2DE 51, 58, 66, 111, 116, 130, 135, 159, 163, 175—177, 182, 183, 228, 229, 252
GOST MILUTIN 227, 237
GOST RADIN SEONIČANIN 234, 235
GOST RADOSLAV 224
GOVZA (župa) 176
GRADAC (trg) 103, 110
GRADOVI I GRADSKA NASELJA 49—52, 55—58, 61, 62, 65—68, 72, 89, 93, 101, 103, 107,
109, 110, 112, 113, 121, 129, 130, 134—137, 154, 155, 160, 163—167, 171, 173, 174, 181—
185, 187, 188, 250, 251 GRGUR STIPANČIĆ, knez 99 GRGUR
VUKOSAVLJEVIĆ, knez 44

HARDOMILIĆI (vlasi) 39
HOROJEVIĆI (katun) 141
HRABRENI (katun) 141
HRANE VUKOVIĆ 45
HRAST (selo) 100
HREBELJAN BOGOSLALIĆ 44
HRVOJE VUKČKĆ 18, 51, 100, 112, 116, 117, 181, 182, 251

IMOTSKI 163
ISTORIOGRAFIJA O BOSNI 195, 196
IVAN NELIPIĆ, knez 161
IVANIŠ DRAGIŠIĆ 182
IVANIŠ HREBELJANOVIĆ 45
IVANIŠ PAVLOVIĆ 158, 226

JAJCE 51, 52, 58, 115, 131, 159, 163, 167, 180, 181, 247
JAKOTINO (selo) 99, 100
JELEČ (u župi Govzi) 130, 176
JEZERO 131, 163
JOŠANICA (selo) 135
JURAJ VOJSALIĆ, vojvoda 39
JURJEVIĆI, braća 39

KABLE (selo) 99, 100 KAKANJ (selo) 100 KAMENICA

107 KATERA / KOTOR 49, 89

259
KATUN 39—47, 97, 128, 139, 140, 142
KATUNAR 39, 41, 44, 46, 47, 139
KLASE 25
KLJUČ (grad) 67, 99, 182
KNEZ VLAHA 139
KNEZ VUK 32
KOLO (selo) 100
KOLONIJE (vidi DUBROVAČKE NASEOBINE)
KOM 178
KONAVLE 28, 33, 35, 77, 81, 82, 98, 117, 119, 120, 129, 142, 228
KONSTANTIN PORFIROGENIT 17, 49, 52, 79, 89
KONZULI DUBROVAČKI 112, 164
KONJIC 71, 178
KOTOR (grad u župi Vrbanja) 99
KOVNICE NOVCA 109, 110, 148—150
KOZNIK (JI od Pljevalja) 176
KOZOGRAD (kod Fojnice) 174
KRALJ DABIŠA 71, 100, 168
KRALJ OSTOJA 100, 112, 117, 161, 173, 179
KRALJ STJEPAN II KOTROMANIĆ 59, 182, 230
KRALJ STJEPAN / STEFAN OSTOJA 33, 44, 57, 224, 225, 226
KRALJ STJEPAN / STEFAN TOMAŠ 52, 58, 67, 117, 152, 153, 161, 162, 181, 182, 220, 230
242, 247, 251
KRALJ STJEPAN / STEFAN TOMAŠEVIĆ 35, 131, 150, 157, 158, 181, 251, 253 KRALJ TVRTKO I 41, 51, 54, 98, 100,
109, 116, 153, 154, 157, 158, 168, 171, 216, 224, 237
231, 249, 250
KRALJ TVRTKO II 161, 162, 173, 226, 251
KREDITI I KREDITIRANJE 96, 103, 109, 112, 144, 160, 163, 164, 171, 182, 184, 185, 188 KRESOJEVIČ (katun) 139
KREŠEVO 107, 110, 145, 146, 159, 173, 183 „KRSTJANI" I CHR1STIANI 197, 201, 202, 209, 211—215, 217, 219—222,
225—230, 233,
235—239, 241, 244—246, 250—253 KUČLAT 51
KUĆANI j DVORANI j DVORSKI SLUŽBENICI 11, 78 KUKANJ (na Ćehotini) 176
KULIN BAN 90, 92, 93, 95, 101, 198, 199, 201, 203, 206, 207 KUTLOVIĆ (katun) 139

LAŠVA (župa) 90, 100

LEPENICA (župa) 90, 119
LIPNICA 99
LI SAC (selo) 117
LIVNO (Hlebena, Hlivno, Hlivanjski grad) 52, 101
LOKALNA VLAST 227—230
LUKA (župa) 31, 116, 120, 129

MALEŠEVCI (katun) 139

MANASTIRI 19, 39, 40, 111, 116, 117, 177, 204, 211, 251

260
MANOJLO GRK 18
MATARUGE (vlasi) 97
MELA 90
MILIĆ VELIMISLIĆ 18
MILTEN DRAŽIVOJEVIĆ 45
MIRILOVIĆ (katun) 139, 140
MOKRO (u Zahumlju) 89
MONASI I MONAŠKE ZAJEDNICE 202, 203

NENKO KRAJISALJIC 47
NENKOVCI (vlasi) 141
NERETVA (župa) 90
NIKOLA PAVLOVIĆ, knez 158
NOBILITACIJA 44—47, 80
NOVAC 15, 104, 109, 136, 148, 150, 187, 189
NOVI (CASTRUM NOVUM, Herceg-Novi) 54, 55, 56, 58, 66, 112, 113, 153, 168, 180
NOVI (kod Goražda) 176
OBLASNI GOSPODARI 250—253
OBRAD BOROJEVIĆ 46
OLOVO 58, 62, 65, 107, 110, 113, 145, 146, 149, 150, 162, 163, 172—174
OSTRUŽNICA 102, 103, 107, 110, 145, 146
OŠLJE 89
OTROCI 70, 76

PANAĐURIŠTE 174
PAVLE KLEŠIĆ, vojvoda 224—227
PAVLE MAŠTROVIĆ 225
PAVLE RADENOVIĆ, knez 32, 42, 251
PAVLE RADIŠIĆ 225
PČELARSTVO 92, 108, 134, 135, 184, 187
PERUTINIĆ (katun) 139
PETAR PAVLOVIĆ, vojvoda 29, 41, 158, 162
PETAR VOJSALIĆ 251
PIJACA (vidi TRG)
PLEMENITO (PLEMENITA BAŠTINA / PLEMENŠTINA) 14, 47, 67, 79—82, 99. 100,
122, 225
PLIJEŠKE (katun) 139 PLIVA (župa) 99
PLJEVLJA / PLEVLJA 163, 176, 177 POCRNJE (katun) 141
PODBIOGRAD 178 PODBLAGAJ 178 POD BLIZK 99 PODBORAČ
176, 177, 228
PODGRADE 49—52, 55, 56, 67, 110, 166, 176—178, 181, 182 PODJELEČ 176, 177

261
PODKLJUČ 67
PODOBRUN 163, 176, 177
PODSOKO 163, 176, 177
PODVISOKI 110, 164, 173, 176
PODVIŠEGRAD 176, 177
PODVRATAR 176, 177
PONOR 171
PONOSNICI 40 42, 43, 98, 143
POPOVO 32, 125
POSEDI KRSTJANA 116, 237, 238
POTKUŠLAT 110
PRAČA 90, 109, 110, 113, 163, 172, 174, 182
PREDOJEVIC (katun) 139, 141
PRIBINOVIĆI (vlasi) 39
PRIBISAV VUKOTIĆ, vitez 241
PRIBUD (župa) 176
PRIJEPOLJE 111, 163, 165, 177, 182
PRIJERACI (katun) 139
PRIMILOVIČI (vlasi) 141
PROZOR 163, 174
PURGARI 62—66

RADIČ SANKOVIĆ 44, 117, 158, 222, 226

RADIN GOST 223, 227, 234—237, 240, 252
RADOSAV GLAVIĆ 227, 228
RADOSLAV PAVLOVIĆ, vojvoda 28, 30, 44, 45, 57, 117, 158, 162, 178, 226, 228, 250
RENTA FEUDALNA 27—31, 35, 40, 80, 81, 116, 117, 123, 127
RITERSKO-DVORJANSKA KULTURA 240—247
ROBLJE IZ BOSNE 69, 239—240
ROBNO-NOVČANA PRIVREDA 105, 113, 186—188
RUDARI 59—62, 102, 146, 147
RUDARSKA NASELJA 110, 137, 145, 149, 166, 173, 174, 182—184, 188, 249
RUDNICI 34, 50, 59-61, 93, 101 — 103, 105, 107, 109, 111, 113, 128, 145—151, 157, 159, 165,
167, 172, 173, 183—187, 250 RUKOPISI BOSANSKI 20, 244,
245

SABOR (STANAK / RUSAG) DRŽAVNI U BOSNI 15, 197, 219, 222, 224, 250
SALENES / SALINES 49, 52, 89
SAMOBOR (u župi Pribud) 130, 176, 177
SANA (župa) 182
SANDALJ HRANIĆ, vojvoda 28, '33, 44—46, 54, 58, 76, 81, 117, 153, 162, 175, 177, 179, 180.
223, 226, 228, 251
SLANSKO PRIMORJE 28, 81, 98., 119, 120, 129, 142, 226 SLOBOŠTINE PATARENA 225, 226 SOKO (grad) 99, 126, 136,
176 SOLI (župa) 49, 52, 212 SREBRENICA 51, 62—66, 102, 107, 110, 113, 115, 116, 126, 130, 134, 146—148, 150, 151,
158, 159, 163, 164, 167, 168, 171—174, 182—185, 228

262
SRIDA (varoš) 67, 182
STJENICE (u župi Zemljanik) 99
STJEPAN / STEFAN VUKČIĆ KOSACA, herceg 29, 41, 44, 53—55, 58, 61, 71, 72, 153, 154,
162, 168, 175, 177, 179, 180, 195, 223, 228, 229, 231, 251, 252, 253 STOLAC (selo) 135 STON 28,
33, 89, 179
STOČARSTVO na selu, GAJENJE STOKE 17, 37—39, 132—134 SUDSKA FUNKCIJA UNUTAR
KATUNA 41 SUDSTVO U GRADSKIM NASELJIMA 61—66 SUTJESKA 174

TESTAMENT RADINA GOSTA 234—236

TETULINO (grad) 182
TILAVA (župa) 117
TJENTIŠTE 163, 175, 177
TOĐEVAC (u blizini Tjentišta) 176
TOMIĆ (katun) 139
TORNIK (u župi Vrhbosni) 174
TREBINJE 18, 31, 49, 52, 89, 98, 122, 125, 130, 163
TRG (MERCATUM / MERCATO / FORUM) 49—58, 72, 73, 95, 98, 101, 103, 104, 108—113,
130, 151, 153, 155—157, 159, 162—167, 172—177, 179, 182, 184, 188, 249 TRGOVAČKA DRUŠTVA 144,
164, 173, 182, 188 TRGOVAČKI PUTEVI (vidi VIA) TRGOVAČKE VEZE 34, 91, 93
TRGOVINA ROBLJEM 53, 69, 71—76, 92, 108, 112, 153, 179, 239, 240 TRGOVIŠTE (u Pareživićima) 174 TRNOVO
174 TVRĐAVA I GRAD 49, 51, 52, 54, 55, 89, 99, 112, 175, 176, 178, 180, 182, 205, 252

UGARCI (katun) 139 USKOPLJE (župa) 90 USORA (župa) 212

USTIKOLINA 109, 130, 135, 177

VAREŠ 174
„VAROŠ" (naziv podgrađa) 50, 56, 67, 173, 180, 182
VESELA STRAŽA 163, 181
VIA (trgovački putevi) 50—52, 56, 72, 97, 100, 103, 156
VIA DRINE 51, 52, 100, 111, 156, 186, 188
VIA NARENTI 52, 53, 100, 156
VIDGOŠA (župa) 90
VIDOGOŠĆE (župa) 119
VINOGRADARSTVO 128—132, 184, 187
VISOKO 66, 110, 159, 161, 163, 172, 173, 183, 184
VIŠEGRAD 51, 66, 146, 159, 163, 175—177, 182, 185
„VJERA" CRKVENA 93, 223—225
VJERNA SLUŽBA 221—224

263
VLADARSKA IDEOLOGIJA 14, 215, 217, 218
VLAHOVIĆI (katun) 139, 140
VLASI 37—41, 43—45, 61, 76, 97—99, 120, 138—144, 156, 165, 187
VLASTELA U BOSNI 79—81
VLASTELINSKA REZERVA 116—119, 187
VLATKO KOSACA, herceg 29
VLATKO VUKOSLAVIĆ, knez 32
VOIHNIĆI (katun, vlasi) 39
VRABAC 178
VRAGOVIĆ (katun) 139
VRANDUK 174
VRATAR (na rijeci Sutjesci) 176
VRBANJA (župa) 92, 99
VRHBOSANJE 51
VRHBOSNA (župa) 51, 90, 115, 117, 119, 174
VRHPRAČA (župa) 90
VRM 89
VUK GRGUREVIĆ 183
VUK VUKOSLAVIĆ, knez 81, 99
VUKAC HRVATINIĆ 99
VUKMIR SENKOVIĆ 100
VUKOSLAV HRVATINIĆ, knez 82, 99

ZAHUMLJE 18, 80, 89

ZADUŽENJA (vidi KREDITI)
ZAKLETVE 215, 226, 227
ZANATLIJE 58, 59, 135—138, 143, 149, 160, 165—168, 172, 177, 183, 185
ZBOR 35
ZEMLJANIK (župa) 99
ZEMUNIK (župa) 92
ZENICA 174
ZLOKRUHA (katun) 139
ZVORNIK 51, 62, 66, 115, 130, 151, 159, 163, 165, 172, 173, 182, 183

ŽARGOVIĆI (Radmilo i Živan) 29 ŽUR / ŽUROVIĆI (katun) 139

Julijana SUŠNIK

264
SUŠNIK
Knjiga je štampana uz finansijsku pomoć Samoupravne interesne zajednice nauke Bosne i
Hercegovine.