You are on page 1of 3

DRUGI DOLAZAK GOSPODA ISUSA HRISTA

Kada u linosti i delatnosti Antihrista zlo bude na vrhuncu svoje stravine moi i vlasti, doi e Gospod Hristos u neopisivoj slavi i sili Svoga Bogooveanskog dobra. To e biti najvelianstveniji trenutak u istoriji zemlje: susret apsolutnog Bogooveanskog dobra, olienog u Gospodu Hristu, sa apsolutnim avooveanskim zlom, olienim u Antihristu. Tada e Gospod Hristos biti toliko nadmoniji od Antihrista, da meu njima borbe ni biti nee, jer e Gospod samom pojavom Svojom ubiti Antihrista i iskoreniti i njega i njegovo zlo svetlou dolaska Svog.1 Time e se okonati duga istorijska borba Boanskog dobra i satanskog zla kroz tela ljudska na popritu ove pomraene zvezde Boije, i zavriti sadanji vremensko-prostorni poredak ivota i tvari. Zato se u Svetom Otkrivenju ovaj dan po preimustvu naziva danom Gospoda naega Isusa Hrista,2 danom Hristovim,3 danom Gospodnjim.4 Kao to je vreme ulo u postojanje svetlou prvog dana Bojeg,5 tako e i zavriti svoje postajanje svetlou poslednjeg dana Boijeg.6 Obuen svetlou kao rizom, Gospod Isus e doi u takvoj sili i slavi, kakvo oko ljudsko videlo nije, ni uho ulo, niti srce ljudsko naslutilo. To e biti potpuno, svesavrena slava Trojinog Boanstva, jer su presveta usta spasiteljeva izrekla da e On doi "u slavi Svojoj i Oevoj i Svetih Anela".7 Jer je slava Oeva i isto vreme i Njegova. Kao Jedinorodni Sin Boiji, On je u svemu ravan Ocu; i sve to ima Otac njegovo je: Njegova je i predvena Boanska slava. Za prvog dolaska Svog, smireni Gospod Isus skrivao je tu predvenu Boansku slavu Svoju zavesom tela svog mnogostradalnog;8 no pri drugom dolasku Svom On e tu Boansku slavu pokazati kroz proslavljeno telo Svoje. Jer On, veni Sin Boiji, ovaploenjem je postao Sin oveiji, i ostae takav za navek. Zato govorei o drugom dolasku Svom, Gospod Isus neprestano naglaava bogooveanski karakter Linosti svoje: Doi e Sin oveiji u slavi Oca svoga sa anelima svetim;9 doi e Sin oveiji u slavi svojoj i svi sveti aneli sa njim, i see na presto slave svoje;10 i ugledae Sina oveijega gde ide na oblacima nebeskim sa silom i slavom velikom.11- Poto e pri drugom dolasku gospod Isus Hristos otkriti svoju neizrecivu silu i sjaj Boanstva Svog i iskupiteljskog podviga Svog, to se ovaj dolazak Njegov i naziva u Svetom Pismu otkrivenjem - - Gospoda naega Isusa Hrista,12 otkrivenjem slave Njegove.13 Neposredni signal drugog dolaska Spasiteljevog bie pojava krsta na nebu, kao simvola spasenja naeg, kao znaka iskupiteljskog podviga Spasovog: Tada e se
1 2

2 Sol 2:8. 2 Kor 1:14; 1 Kor 1:8; 5:5. 3 2 Sol 2:2; Fil 1:10; 2:16. 4 2 Petr 3:10. 5 Sr. 1 Mojs 1:3,5. 6 Sr. 2 Sol 2:8. 7 Lk 9:29. 8 Sr. Jevr 11:20. 9 Mt 16:27; sr. Zah 14:5. 10 Mt 25:31. 11 Mt 24:30. 12 1 Kor 1:7.8. 13 1 Petr 4:13.

pokazati znak Sina oveijeg na nebu.14 Sveti Zlatoust blagovesti: Tada e se pokazati znak Sina oveijega na nebu, tojest krst, koji je svetliji od sunca. Jer sunce se pomrauje i skriva, a krst se javlja; on se ne bi javio kada ne bi bio daleko svetliji od sunanih zrakova. No radi ega se javlja ovaj znak? Radi toga da potpuno posrami bestidnost Jevreja. Jer e Hristos doi na ovaj Sud, imajui najvee opravdnje - krst, pokazujui ne samo rane nego i sramnu smrt.15 I svi e tada raspoznati u krstu znak Hristov, i proplakae sva plemena na zemlji:16 proplakae verni od radosti i ushienja to im se ostvarila nada; proplakae neverni od tuge i oajanja to nisu poverovali u spasonosnost krsta Gospodnjeg nego su ga smatrali sablaznom i bezumljem.17 I odmah za krstom javie se sam Gospod Isus, i svi e ugledati Sina oveijega gde ide na oblacima nebeskim sa silom i slavom velikom.18 Ugledae onog istog istorijskog Isusa, ovaploenog Boga, Bogooveka, Sina oveijega, za koga su aneli pri vaznesenju rekli: Ovaj Isus, koji se od vas uze na nebo, tako e doi kao to videste da ide na nebo.19 Tada e bogooveanska stvarnost Linosti Spasiteljeve biti oigledna za sve ljude, pa i za one koji su Ga na zemlji osudili na smrt i raspeli.20 I svi e zemnorodni uvideti jasno da Bog uzvisi Isusa, i darova Mu ime koje je vee od svakog imena, i poklonie Mu se svako koleno onih koji su na nebu i na zemlji i pod zemljom, i svaki e jezik priznati da je Gospod Isus Hristos na slavu Boga Oca.21 Boanska slava Spasiteljeva pri drugom dolasku Njegovom, ne moe se opisati nikakvim jezikom, ni ljudskim ni anelskim. Sva slava neba, i nebesa nad nebesima, javie se tada na zemlji. Sa Njim e doi svi sveti aneli, jer je sam Gospod obeao: Doi e Sin oveiji u slavi svojoj i svi sveti aneli s Njim.22 Neotstupno verne sluge Spasove, aneli e ga pratiti i pri drugom dolasku Njegovom,23 koji e biti kao munja, i zato vidljiv za sve i odasvud.24 A munju, ko moe pratiti, ako ne aneli? Ko moe sluiti takvome Bogu i Gospodu, koji dolazi kao munja, ako ne aneli? Stoga sveti Apostol blagovesti: Sam e Gospod sa zapoveu, kad se zaori glas arhanelov i zatrubi truba Boija, sii s neba.25 Gospod e prvom arhanelu, Svetom Arhistratigu Mihailu, tom uvaru naroda Bojeg,26 izdati zapovest o vaskrsenju mrtvih i Sudu; on e je objaviti ostalim nebeskim vojnicima, koji e je pomou truba Boijih obznaniti svima biima neba i zemlje, od kraja do kraja nebesa.27 I svi e, ivi i mrtvi, izai u susret Gospodu; i sam e Gospod u poslednjoj trubi sii s neba.28
14 15

Mt 24:39; sr. Otkr 1,7. In Math. Homil. 76,3 - Sv. Kiril Jerusalimski veli: "Istinski i sopstveni znak Hristov jeste krst" (Catech. XV, 22). 16 Mt 24:30; sr. Otkr. 1,7. 17 Sr. 1 Kor 1:17.23. 18 Mt 24:30; sr. Mk 14:62; Mt 26:64; Otkr 1,7. 19 Dap 1:11; sr. 1 Sol 1:10; Dan 7:13. 20 Otkr 1:7. 21 Fil 2:9-11. 22 25:31; sr. Mk 8:38; Lk 9:26; Mt 16:27; 24:30; Jud 14; Is 66:18. 23 Sr. Mt 13:41; 24:31; 25:31; Mk 8:38; Lk 9:26. 24 Munja ne trai glasnika, veli Sv. Zlatoust, ne trai propovednika, nego se za tren oka pojavljuje u celoj vaseljeni, i onima koji sede doma, i onima koji se nalaze u unutranjim odajama doma. Takav e biti dolazak Hristov, koji e se odjednom javiti svuda zbog blistanja slave (In Math. Homil. 76,3). 25 1 Sol 4:16. 26 Dan 9:21; 10:5. 13. 21. 27 Mt 24:31. 28 1 Kor 15:52; 1 Sol 4:16.

Ova bogootkrivena istina o drugom dolasku Gospoda Hrista sainjava jedan od glavnih dogmata bogooveanske vere Hristove, koji je Crkva oduvek unosila u svoje Simvole, i njegovu neophodnost za nae spasenje odogmatila na sva vremena unevi ga u vaseljenski Nikeo-carigradski Simvol vere, blagovestei o vaskrslom i vaznesenom Gospodu Isusu: da e opet doi sa slavom da sudi ivima i mrtvima, i Njegovom carstvu nee biti kraja. Objanjavajui ovu venu istinu vere pravoslavne, sveti Oci su govorili: "Mi propovedamo ne samo jedan dolazak Hristov nego i drugi, koji e biti daleko slavniji od prvog. Jer pri prvom On je pokazao Svoje trpljenje, a pri drugom - nosie krunu Boanskog Carstva. Pri prvom dolasku On je leao u jaslima, povijen pelenama; pri drugom - On e se odenuti svetlou kao odeom (Ps 103:2). Pri prvom dolasku pretrpeo je krst ne marei za sramotu; pri drugom - doi e u slavi, praen anelskom vojskom. Mi se stoga ne zadravamo na prvom dolasku samo, nego i drugi oekujemo... Doi e Spasitelj ne da mu ponovo sude nego da sudi onima koji su Ga osudili. On, koji je nekada utao kada su Mu sudili, potsetie zakonoprestupnike koji su pri krstu pokazali drskost svoju, i rei: Vi ste to inili, ja utah.29 Onda je Spas doao radi domostroja spasenja - -, poukama uei ljude, a tada e se oni po neophodnosti, makar i ne hteli, pokoriti Njegovom carstvu."30

DOGMATIKA PRAVOSLAVNE CRKVE III. Str 778-782.

29 30

Ps 49:21. Sv. Kiril Jerusalimski, Catech. XV, 1; sr. Tamo, XV, 22.

You might also like