Tehnicka Termodinamika

Prof. dr. sc. Nedjeljka Petric Prof. dr. sc. Ivo Vojnovi Prof. dr. sc.
Vanja Martinac
TEHNIKA TERMODINAMIKA
2. nepromijenjeno izdanje
KEMIJSKO-TEHNOLOKI FAKULTET U SPLITU

Split, 2007.
UDBENICI SVEUILITA U SPLITU MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM SPALATENSIS
Izdava Kemijsko-tehnoloki fakultet u Splitu Teslina 10/V Recenzenti Prof. dr. sc. Ivo Kolin Prof. dr. sc. Rajka Budin Lektura Ivanica uri Tehniki urednik: Eni Generali Crtanje slika: Eni Generali Prelom sloga: Hrvoje Zrni ISBN 978-953-99372-1-9 Godina 1. (tiskanog) izdanja: 1999. (Hinus, Zagreb) Drugo nepromijenjeno izdanje.
______________________________________________________________________ Predgovor
PREDGOVOR 1. IZDANJU
Tehnika termodinamika je temeljni predmet mnogih tehnikih struka pa je bitno shvatiti sr termodinamikih pojava, zakona i procesa. U knjizi su u osam poglavlja s odgovarajuim podpoglavljima izneseni i razraeni osnovni pojmovi i zakoni termodinamike: promjene stanja idealnih i realnih plinova, kruni procesi za dobivanje rada i njihova primjena, radna sposobnost medija, tehniki rad i entalpija, kao i odabrani nepovrativi procesi. Obraene su osnovne teorije strujanja plinova i para, kao i procesi hlaenja i ukapljivanja s opisom ureaja. Shematski prikazi ureaja i skice procesa u odgovarajuim toplinskim dijagramima omoguavaju njihovo lake i potpunije razumijevanje. Uz teorijsku razradu, dani su i matematiki izvodi u obimu primjerenom studentima kemijsko-tehnolokog profila. Teorijska izlaganja popraena su nizom rijeenih numerikih primjera koji ilustriraju primjenu iznesenih relacija, ime se omoguava lake savladavanje gradiva i obrada konkretnih termodinamikih problema na znanstvenim postavkama. Ova knjiga, istog naziva kao i dosadanje interne i recenzirane skripte TEHNIKA TERMODINAMIKA, zamiljena je kao udbenik iz predmeta Tehnika termodinamika. Nadamo se da e udbenik korisno posluiti studentima Kemijsko-tehnolokog fakulteta, ali i studentima ostalih tehnikih fakulteta u savladavanju znanja tehnike termodinamike kao temeljne znanosti pri rjeavanju problema u industrijskoj energetici, to je danas od posebnog interesa. Knjiga je, dakle, namijenjena irokoj italakoj populaciji, tj. svima onima koji se susreu s toplinskim problemima kako tijekom studija, tako i kasnije kao zavreni diplomirani inenjeri u praksi. Ovaj sveuilini udbenik nastao je kao rezultat suradnje i iskustva u nastavnom radu svih nastavnika koji su predavali gradivo termodinamike na Kemijsko-tehnolokom fakultetu Sveuilita u Splitu.
Tehnika termodinamika______________________________________________
Najtoplije zahvaljujemo recenzentima rukopisa prof. dr. sc. Ivi Kolinu i prof. dr. sc. Rajki Budin na temeljitom pregledu teksta te vrlo korisnim prijedlozima za poboljanje i razumijevanje teksta. Topla hvala i svim ostalim suradnicima na uloenom trudu da se ova knjiga to bolje opremi. Izdavanje ove knjige ne bi bilo mogue bez potpore Ministarstva znanosti i tehnologije, Prerade iz Splita, upanije splitsko-dalmatinske te Lavevia iz Splita.
Autori
PREDGOVOR 2. IZDANJU
Ovaj je udbenik drugo nepromijenjeno izdanje udbenika Tehnika termodinamika, istih autora, koji je tiskan u izdanju Hinus 1999. godine. Zadran je isti nain izlaganja kao i u prvom izdanju. Savladavanje temeljnih znanja iz ove oblasti korisno e posluiti ponajprije studentima Kemijsko-tehnolokog fakulteta, kao i svima onima koji se susreu s rjeavanjima problema u industrijskoj energetici. Autori zahvaljuju Kemijsko-tehnolokom fakultetu u Splitu na mrenom izdanju udbenika putem web stranice Fakulteta. N. Petric I. Vojnovi V. Martinac U Splitu, sijeanj 2007.
________________________________________________________________________ Oznake
POPIS OZNAKA
A povrina, m 2 B anergija, kJ
c specifini toplinski kapacitet, kJ kg 1 K 1
c n politropski toplinski kapacitet, kJ kg 1 K 1
C p,m molarni toplinski kapacitet pri p = konst., kJ kmol1 K 1

CV ,m molarni toplinski kapacitet pri V = konst., kJ kmol1 K 1 [ C p ] t2 srednji toplinski kapacitet pri p = konst., kJ kmol1 K 1
t
1
t [ C v ] t2 1
srednji toplinski kapacitet pri V = konst., kJ kmol1 K 1
E (e) eksergija, kJ ( kJ kg 1 ) E v gubitak energije, kJ F sila, N F presjek cijevi, m 2 H ukupna entalpija, kJ h jedinina entalpija, kJ kg 1
h0 jedinina entalpija okoline, kJ kg 1
11
h p jedinina entalpija pregrijane pare, kJ kg 1
h jedinina entalpija vrele kapljevine, kJ kg 1 h jedinina entalpija suhe pare, kJ kg 1

hi stvarni toplinski pad, kJ kg 1
m masa tvari, kg M molarna masa, kg kmol 1
n eksponent politrope p tlak, kPa, bar p a apsolutni tlak, kPa, bar pb barometarski tlak, kPa, bar Pe efektivna snaga, W Pi indicirana snaga,W p K kritini tlak, kPa, bar p m manometarski tlak,kPa, bar p 0 tlak okoline, kPa, bar p v vakuummetarski tlak, kPa, bar p , p , ... parcijalni tlakovi sudionika smjese, kPa, bar
q jedinina toplina (jedinina dovedena toplina), kJ kg 1

q 0 jedinina odvedena toplina, kJ kg 1 q 0 rashladni uin, kJ kg 1
q p toplina pregrijavanja, kJ kg 1 Q ukupna toplina, kJ, kJ h 1 Q ukupna dovedena toplina, kJ Q0 uin rashladnog ureaja, W Q0 ukupna odvedena toplina, kJ 12
________________________________________________________________________ Oznake
r latentna toplina isparavanja, kJ kg 1 R plinska konstanta, kJ kg 1 K 1
R opa plinska konstanta ( = 8.314), kJ kmol1 K 1

s put, m s jedinina entropija, kJ kg 1 K 1
s 0 jedinina entropija okoline, kJ kg 1 K 1
s p jedinina entropija pregrijane pare, kJ kg 1 K 1
s jedinina entropija vrele kapljevine, kJ kg 1 K 1 s jedinina entropija suhe pare, kJ kg 1 K 1

S ukupna entropija, kJ K 1
t temperatura, C T apsolutna temperatura, K T0 temperatura okoline, K Th temperatura hlaenog tijela, K T K kritina temperatura, K Ts temperatura vrelita, K
u jedinina unutarnja energija, kJ kg 1
u 0 jedinina unutarnja energija okoline, kJ kg 1
u p jedinina unutarnja energija pregrijane pare, kJ kg 1
u jedinina unutarnja energija vrele kapljevine, kJ kg 1 u jedinina unutarnja energija suhe pare, kJ kg 1
v specifini (jedinini) volumen, m 3 kg 1
13
v0 specifini volumen okoline, m 3 kg 1 v K specifini kritini volumen, m 3 kg 1
v p specifini volumen pregrijane pare, m 3 kg 1
v specifini volumen vrele kapljevine, m 3 kg 1 v specifini volumen suhe pare, m 3 kg 1

V ukupni volumen, m 3 , m 3 h 1 V 0 volumen tetnog prostora u kompresoru, m 3 VC volumen cilindra motora s unutarnjim izgaranjem, m 3 V K kompresijski volumen, m 3 V R radni volumen cilindra, m 3
V , V , ... parcijalni volumeni sudionika smjese, m 3

w jedinini rad, kJ kg 1
weks. jedinini rad pri ekspanziji, kJ kg 1
wkomp. jedinini rad pri kompresiji, kJ kg 1

w tehn. jedinini tehniki rad, kJ kg 1 wt teoretski rad istjecanja, kJ kg 1 wi stvarni rad istjecanja, kJ kg 1
W ukupni rad, kJ, kJ h 1 W energija, kJ W max . ukupni maksimalni rad, kJ W tehn. ukupni tehniki rad, kJ x stupanj suhoe (sadraj pare), kg kg 1 , %
(1 x ) vlanost,
kg kg 1 , %
14
________________________________________________________________________ Oznake
GRKA SLOVA
e gubitak eksergije, kJ kg 1
kompresijski omjer g koeficijent grijanja h koeficijent hlaenja (stupanj rashladnog uina) hC koeficijent hlaenja (stupanj rashladnog uina) Carnotovog procesa
AK stupanj djelovanja Ackeret-Kellerovog procesa, % c stupanj djeovanja Carnotovog procesa, % g stupanj povrativosti, % i indicirani stupanj djelovanja, % m mehaniki stupanj djelovanja, % t ( ) termiki stupanj djelovanja, % u.eks. unutarnji stupanj djelovanja ekspanzije, % u.komp. unutarnji stupanj djelovanja kompresije, %
omjer utrcavanja (omjer optereenja) koeficijent trenja volumni udio adijabatski eksponent Joule-Thomsonov koeficijent, K m 2 N 1
gustoa tvari, kg m 3
15
unutarnja toplina isparavanja, kJ kg 1

maseni udio stvarna brzina istjecanja 0 teorijska brzina istjecanja
eksergijski stupanj djelovanja

vanjska toplina isparavanja, kJ kg 1
16
_________________________________________________________________________Sadraj
SADRAJ
POPIS OZNAKA ................................................................................................11 1. UVOD .............................................................................................................17 1.1. POVIJEST..........................................................................................18 1.2. STANJA TVARI................................................................................20 1.2.1.Osnovne termodinamike veliine stanja ..........................21 Primjer ............................................................................................24 1.2.2. Definiranje stanja tvari ......................................................25 1.3. JEDNADBA STANJA IDEALNOG PLINA ..................................26 Primjeri......................................................................................................32 1.3.1. Smjese plinova.....................................................................36 Primjeri ...........................................................................................40 2. PRVI GLAVNI ZAKON TERMODINAMIKE .........................................49 2.1. UNUTARNJA ENERGIJA................................................................50 2.1.1. Rad .......................................................................................52 2.1.2. Pokusi Gay-Lussaca i unutarnja energija ........................56 2.1.3. Entalpija ..............................................................................60 2.1.4. Toplinski kapacitet .............................................................61 2.1.5. Odreivanje entalpije .........................................................66 2.1.6. Odreivanje unutarnje energije ........................................68 2.2. PROMJENE STANJA IDEALNIH PLINOVA.................................69 2.2.1. Pojam reverzibilnosti ili povrativosti ................................70 2.2.2. Reverzibilnost i maksimalan rad.......................................71 2.2.3. Izohorna promjena stanja (V = konst.).............................72 2.2.4. Izobarna promjena stanja (p = konst.) .............................73
2.2.5. Izotermna promjena stanja (T = konst.)...........................75 2.2.6. Adijabatska promjena stanja (Q = 0)................................77 2.2.7. Politropska promjena stanja..............................................81 Primjeri ...........................................................................................86 3. KRUNI PROCESI ....................................................................................103 3.1. CARNOTOV KRUNI PROCES ...................................................106 3.2. JOULEOV KRUNI PROCES........................................................110 4. DRUGI GLAVNI ZAKON TERMODINAMIKE....................................115 4.1. POVRATIVI I NEPOVRATIVI PROCESI.....................................116 4.2. TERMODINAMIKA TEMPERATURA ......................................119 4.3. NEMOGUNOST IZRADE STROJA PERPETUUM MOBILE DRUGE VRSTE..............................................................................123 4.4. ENTROPIJA ....................................................................................123 4.4.1. Promjena entropije povratnih procesa ...........................124 4.4.2. Promjena entropije nepovrativih procesa ......................126 4.4.3. Promjena entropije kao kriterij za ravnoteu i spontanost procesa............................................................126 4.4.4. Entropija i nepovrativost .................................................128 4.4.5. Temperatura-entropija (T, s) dijagram.......................130 4.4.5.1. Promjene stanja idealnog plina prikazane u T, s dijagramu.....................................................131 4.4.5.2. Promjena entropije idealnog plina pri konstantnom toplinskom kapacitetu ............................................137 4.5. MAKSIMALAN RAD (RADNA SPOSOBNOST) SUSTAVA .....140 4.5.1. Maksimalan rad nekih tipinih povrativih procesa.......143 4.5.1.1. Maksimalan rad zraka stlaenog u rezervoaru .....143 4.5.1.2. Maksimalan rad vruih plinova.............................145 4.5.1.3. Maksimalan rad tehnikog stalnotlanog procesa 147 4.6. TEHNIKI RAD I ENTALPIJA .....................................................149 4.7. PRIMJENA II. GLAVNOG ZAKONA NA ENERGETSKE PRETVORBE ..................................................................................151 4.7.1. Ogranienje pretvorbi oblika energija............................151 4.7.2. Eksergija i energija ...........................................................153 4.7.3. Odreivanje eksergije i anergije......................................154 4.7.3.1. Eksergija topline....................................................154
_________________________________________________________________________Sadraj
4.7.3.2. Gubitak eksergije...................................................155 4.7.3.3. Prikaz toka eksergije i anergije .............................155 4.7.3.4. Primjer odreivanja eksergije ...............................156 4.8. TIPINI NEPOVRATIVI PROCESI ..............................................157 4.8.1. Priguivanje.......................................................................157 4.8.2. Punjenje spremnika..........................................................159 4.8.3. Mijeanje plinova..............................................................160 4.8.3.1. Mijeanje plinova pri kostantnom volumenu.........161 4.8.3.2. Mijeanje plinskih struja .......................................163 Primjeri....................................................................................................165 4.9. ISTJECANJE ILI STRUJANJE PLINOVA ILI PARA ..................193 4.9.1. Kinetika energija (rad) pri istjecanju; brzina istjecanja............................................................................194 4.9.1.1. Utjecaj trenja na istjecanje....................................196 5.STVARNI ILI REALNI PLINOVI I PARE ..............................................197 5.1. UKAPLJIVANJE I ISPARAVANJE...............................................197 5.2. TALJENJE I SUBLIMACIJA .........................................................205 5.3. VODENA PARA .............................................................................207 5.3.1. Veliine stanja vodene pare..............................................208 5.3.2. Pregrijana vodena para....................................................212 5.3.3. Toplinski T, s dijagram za vodenu paru ......................214 5.3.4. Mollierov entalpija-entropija (h, s) dijagram za vodenu paru....................................................................................215 5.3.5. Promjene stanja vodene pare...........................................217 5.3.6. Clapeyron-Clausiusova jednadba..................................222 5.4. KRUNI PROCESI S PAROM KAO RADNOM TVARI .............224 5.4.1. Openito o procesima s parom kao radnom tvari..........224 5.4.2. Kruni proces s mokrom parom......................................225 5.4.3. Kruni proces s pregrijanom parom...............................232 5.4.4. Naini poboljanja stupnja iskoritenja procesa u parnim postrojenjima.......................................................233 5.4.4.1. Povienje tlaka pregrijanoj pari............................234 5.4.4.2. Povienje temperature pregrijanoj pari ................234 5.4.4.3. Snienje tlaka izlazne vlane pare .........................255 5.4.4.4. Ponovno pregrijavanje pare..................................236 5.4.4.5. Regenerativno zagrijavanje vode .........................237 Primjeri ...............................................................................239
6. TEHNIKA POSTROJENJA ZA PROVEDBU KRUNIH PROCESA ...................................................................................................267 6.1. NEPOVRATIVOSTI I GUBICI KRUNOG PROCESA...............269 6.1.1. Ekspanzija i kompresija u stapnim strojevima..............269 6.1.2. Ekspanzija i kompresija u turbo-strojevima..................273 6.1.3. Unutarnji stupanj djelovanja...........................................275 6.1.4. Dovod i odvod topline .......................................................275 6.1.5. Kruni procesi sa sekundarnim nepovrativostima ........277 6.2. TERMODINAMIKI PROCESI U TOPLINSKIM STROJEVIMA ................................................................................279 6.2.1. Ackeret-Kellerov proces...................................................280 6.2.2. Procesi u stapnim strojevima s unutarnjim izgaranjem.........................................................................282 6.2.2.1. Ottov proces...........................................................283 6.2.2.2. Dieselski proces.....................................................289 6.2.2.3. Usporedba Ottovog i Dieselskog procesa .............292 6.2.2.4. Stvarni proces motora s unutarnjim izgaranjem ...293 6.2.2.5. Uporaba motora s unutarnjim izgaranjem ............296 6.2.3. Procesi u kompresoru ....................................................296 6.2.3.1. Rad pri izotermnoj kompresiji ...............................298 6.2.3.2. Rad pri adijabatskoj kompresiji ............................299 6.2.3.3. Viestupanjska kompresija s meustupanjskim hlaenjem...............................................................299 7. RASHLADNI STROJEVI ..........................................................................301 7.1. PROCESI U RASHLADNIM STROJEVIMA ................................302 7.1.1. Kompresijski zrani rashladni stroj................................304 7.1.2. Kompresijski parni rashladni stroj.................................310 7.1.3. Toplinska crpka ili dizalica topline .................................315 Primjeri .........................................................................................317 8. UKAPLJIVANJE PLINOVA.....................................................................331 8.1. TEORETSKI RAD UKAPLJIVANJA ............................................331 8.2. UKAPLJIVANJE PREMA LINDEU ..............................................334 8.3. UKAPLJIVANJE PREMA CLAUDEU ..........................................336 8.4. UKAPLJIVANJE ZRAKA PREMA KAPICI .................................337 LITERATURA..................................................................................................339 KAZALO POJMOVA.......................................................................................341
__________________________________________________________________Uvod
1. UVOD
Termodinamika je znanost koja izuava pojave nastale meusobnim pretvaranjem toplinske i drugih oblika energije (mehanike, kemijske, elektrine). Iskustvena je spoznaja da se iz mehanikog rada dobiva toplina. Znamo da se radom, npr. trljanjem, mehanika energija pretvara u toplinsku (dobivanje vatre u staro doba). Ova pretvorba je relativno lagana i potpuna, to znai da se sav utroeni rad pretvara u toplinu. Poznato je da se i toplina moe pretvoriti u mehaniki rad. Heron Aleksandrijski zapazio je da voda grijanjem provrije i isparava te da nastala para moe vriti rad. Meutim, ova pretvorba topline u rad nije jednostavna i nikad nije potpuna. Rjeavanje odnosa kod pretvorbe rada u toplinu, odnosno topline u mehaniki rad, dovelo je do termodinamike kao znanosti. Ona je nastala vie iz empirijskih spoznaja i praktine potrebe nego iz teorijskih razmatranja. Pronalazak parnog stroja i njegova primjena u transportu i proizvodnji dovela je do naglog razvoja industrije koja je zahtijevala sve vee i ekonominije strojeve. Da bi se tom zahtjevu udovoljilo, nuno je bilo prouiti procese koji se u tim strojevima zbivaju. To je bila osnovna i prva zadaa termodinamike. Zato moemo rei da se termodinamika javila i razvila kao teorijska osnova termotehnike. Naravno, ona je u svom daljnjem razvoju izila vrlo brzo iz tih granica i ukljuila se u istraivanja mnogih fizikalnih, kemijskih i drugih procesa. Dakle, termodinamika se razvila, povijesno gledano, kroz rjeavanje problema parnog stroja, odnosno prouavanjem mehanizma pretvorbe topline u mehaniki rad. Klasina termodinamika razvila se vie zahvaljujui empirijskim potrebama nego teorijskim razmatranjima. Naime, kada je krajem 18. stoljea pronaen parni stroj i kada se poetkom 19. stoljea poeo nairoko primjenjivati postalo je interesantno koliko se rada moe dobiti iz topline. Trebalo je odrediti kvantitativni odnos izmeu topline i mehanikog rada, odnosno raznih oblika energije.
17
TEHNIKA TERMODINAMIKA _____________________________________________
Termodinamika se razvila iz saznanja dobivenih pokusima i zasniva se na eksperimentalno utvrenim zakonima, tj. zakonima termodinamike. Spomenimo ih: Prvi postulat ravnotee govori da svaki sustav prirodnih tijela tei ravnotenom stanju, a kada ga postigne, sustav vie nije sposoban da se sam od sebe mjerljivo promijeni. Drugi postulat ravnotee govori, ako je jedno od dvaju tijela, koja se nalaze u toplinskoj ravnotei, u ravnotei s nekim treim tijelom, onda je u ravnotei s tim tijelom i drugo od dvaju tijela. Drugi postulat ravnotee naziva se i nultim zakonom termodinamike. Prvi zakon termodinamike je proirenje opeg prirodnog zakona na toplinske pojave. To je zakon o ouvanju i pretvorbama energije. Drugi zakon termodinamike ukazuje na smjer odvijanja procesa koji se zbivaju u prirodi koja nas okruuje i izraava osobitost tih procesa. Trei zakon termodinamike omoguuje da se jednoznano odredi vana termodinamika veliina stanja entropija.
1.1. POVIJEST
Kada je francuski inenjer Sadi Carnot 1824. godine objavio svoj rad pod naslovom Osvrt na pokretaku silu topline i na strojeve koji tu silu mogu iskoristiti utemeljio je novu znanost termodinamiku. Ve ranije mnogi su se bavili toplinskim pojavama i ve su bili stekli praktina iskustva u gradnji toplinskih strojeva, posebno parnih, ali Sadi Carnot je prvi put obradio sasvim openito problem dobivanja korisnog rada iz topline. Posluio se pojmom idealnog stroja, koji bi radio s idealnim radnim sredstvom, bez trenja i to u povratljivom procesu. Njegova razmiljanja dovela su do otkria prirodnog zakona, koji vrijedi sasvim openito, a kojeg danas nazivamo II. glavni zakon termodinamike. Tada se jo nije mnogo znalo o biti topline. Sadi Carnot je svoje osvrte zasnivao na korpuskularnoj teoriji topline, koja je u to vrijeme vrijedila, a prema kojoj je toplina neunitiva tvar (kalorikum), ija koliina u svim procesima ostaje nepromijenjena. Prema dananjoj spoznaji, toplina je jednaka zbroju kinetikih energija molekula. U biljekama, koje su objavljene tek 40 godina nakon njegove smrti, nalazimo ve prvo oblikovanje principa o ekvivalentnosti topline i rada po kojemu se rad moe pretvoriti u toplinu kao i toplina u rad. On je postavio i uvjete koji moraju biti ispunjeni da bi se ostvarila optimalna pretvorba topline u mehaniki rad. Sadi Carnot (1796. do 1832.) zavrio je ve u osamnaestoj godini studij na politehnikoj koli u Parizu, a zatim je nekoliko godina sluio u vojsci u 18
__________________________________________________________________Uvod
svojstvu asnika inenjera. Kasnije je ivio u Parizu kao samostalni znanstvenik i posvetio se znanstvenom radu. Umro je u vrijeme velike epidemije kolere. Princip o ekvivalentnosti topline i rada 1842. godine izrekao je Robert Julius Mayer, a 1845. godine ga je proirio u openiti zakon o odranju energije koji glasi: Suma svih oblika energije u zatvorenom sustavu je konstantna. ili drugim rijeima Energija moe prelaziti iz jednog oblika u drugi, ali ne moe nastati ili nestati. Ovaj zakon analogan je zakonu Lavoasiera o odranju materije koji glasi: Koliina materije u izoliranom sustavu je konstantna. R.J. Mayer je, prema tome, pronalaza I. zakona termodinamike, tj. zakona o odranju energije koji je i danas priznat kao jedan od najvanijih aksioma. R.J. Mayer (1814. do 1878.) bio je lijenik praktiar u Heilbronnu, a u slobodno vrijeme bavio se prirodnim znanostima. Njegovi radovi o zakonu o odranju energije, koje je objavio izmeu 1842. i 1848. godine nisu bili dovoljno zapaeni. Tek kasnije, kada je J.P. Joule objavio svoje radove koji su eksperimentalno potkrijepili Mayerove postavke, odano mu je priznanje. Neovisno od Mayerovih teorijskih razmatranja, dao je James Prescott Joule izmeu 1843. i 1848. eksperimentalne osnove za I. glavni zakon termodinamike vjeto izvedenim pokusima. On je 1840. godine izveo eksperiment u kojem je odredio mehaniki ekvivalent topline: radnja od 427 kpm povisi temperaturu 1 kg vode za 1 C, a ta koliina topline je 1 kcal = 4.1868 kJ. Ovi pokusi nakon vie od 60 godina postali su temelj za jasnu definiciju pojma unutarnje energije koja je karakteristina veliina stanja za I. glavni zakon. J.P. Joule (1818. do 1889.) ivio je kao privatni profesor u Manchesteru. Osim pokusa kojima je odredio mehaniki ekvivalent topline poznati su i njegovi radovi o zagrijavanju vodia uslijed prolaza elektrine struje (Jouleova toplina) i pokusi koje je izveo zajedno s W. Thomsonom o priguivanju plinova (Joule-Thomsonov efekt). Na temelju razmiljanja i rezultata Carnota, Mayera i Joulea uspio je 1850. godine Rudolf Clausius jasno oblikovati oba glavna zakona termodinamike. On je dao prvu kvantitativnu formulaciju I. glavnog zakona pomou jednadbe koja povezuje toplinu, rad i unutarnju energiju. Za oblikovanje II. glavnog zakona uveo je jednu novu veliinu koju je najprije nazvao koeficijent pretvorbe, a 1865. godine entropija. Pojam entropije, kojeg je uveo Clausius, ima i danas kljuni znaaj u termodinamici. Rudolf Clausius (1822. do 1888.) studirao je u Berlinu. 1850. godine zaposlio se kao privatni docent, a kasnije kao profesor na elektrotehnikoj visokoj koli u Zrichu. R. Clausius spada u najvee znanstvenike svoga vremena. Bio je izraziti teoretiar naklonjen matematici. Pored njegovih poznatih radova na termodinamici, potrebno je spomenuti i radove o kinetikoj teoriji plinova.
19
Neovisno o R. Clausiusu, gotovo istovremeno uspjelo je W. Thomsonu (lord Kelvin) postaviti druge formulacije II. glavnog zakona termodinamike. Poznat je njegov zakon o rasipanju ili obezvrjeenju energije, po kojem se kod svih prirodnih procesa koliina energije, koja moe vriti rad, smanjuje. Ve 1848. godine, W. Thomson je spoznao da iz Carnotovih razmatranja, dakle iz II. glavnog zakona, nuno slijedi postojanje jedne univerzalne temperaturne skale koja je neovisna o svojstvima pojedinih toplomjera. W. Thompson (1824. do 1907.), od 1892. godine lord Kelvin, bio je profesor teorijske fizike na Sveuilitu u Glasgowu. Pored termodinamikih istraivanja, bavio se je i elektrotehnikim problemima. Konstruirao je veliki broj aparata za fizikalna mjerenja. Spomenuli smo samo neke od znanstvenika iji je udio bio bitan u razvoju termodinamike kao znanosti. Osim njih u njenom razvoju, a posebno u primjeni termodinamikih zakonitosti u tehnikim procesima sudjelovali su i mnogi drugi znanstvenici. Pojam entropije, kojeg je uveo R. Clausius, predstavljao je novu fizikalnu veliinu koja je omoguila da se iz II. glavnog zakona termodinamike izvedu novi zakoni, koji openito vrijede, a odnose se na ponaanje i svojstva materije. Kada su ova istraivanja proirena i na smjese, kemijske reakcije i elektrokemijske procese, nastala je krajem 19. stoljea nova znanost fizikalna kemija. Rije termodinamika znai gibanje topline. Po tome bi se moglo pomisliti da termodinamika prouava, prije svega, toplinsku izmjenu meu tijelima, ali nije tako. Njen zadatak je istraivati svojstva realnih tijela u stanju ravnotee te procese koji se na tim tijelima vre uslijed vanjskih utjecaja. Predmet prouavanja su zapravo stanja tvari.
1.2. STANJA TVARI

Promatranjem okolnog svijeta zapaamo da u njemu do izraaja dolaze dvije tendencije. Jedna od njih nastoji da materiju to vie raspri, a druga da je to vie skupi. Posljedica prve tendencije je velika ispremijeanost materije (velika rasprenost pojedinih elemenata) i golema svemirska rasprostranjenost. Djelovanje druge tendencije oituje se u privlanim silama koje vladaju u mikro-svijetu (nuklearne sile u jezgri atoma, elektrine sile izmeu jezgre i elektrona) i u makro-svijetu kao to je gravitacijska sila u Svemiru. Stoga moemo zamisliti da postoje i takva stanja kod kojih prevladava jedna od ovih tendencija. Dolazimo do idealnog plinskog stanja, gdje nema utjecaja privlanih sila meu molekulama, pa meu njima vlada potpuni nered, i do idealnog
20
__________________________________________________________________Uvod
krutog stanja, gdje je poloaj jedne estice strogo uvjetovan poloajem druge estice i prema tome vlada potpuni red. Izmeu ovih graninih idealnih stanja susreemo se sa stanjima kod kojih se oituju obje tendencije. Polazei od idealnog plinskog stanja prema idealnom krutom stanju postoje stvarna stanja: idealno plinsko stanje realni plinovi tekuine neidealne krute tvari idealno kruto stanje.
Porast utjecaja privlanih sila meu molekulama oituje se i u promjeni nekih svojstava pojedinih stanja, npr. u otporu koje pojedino stanje prua sili koja nastoji promijeniti njihov oblik ili volumen.
1.2.1. Osnovne termodinamike veliine stanja

Da bi mogli potpuno definirati stanja tvari potrebno je poznavati neke fizikalne veliine koje ta stanja opisuju, a nazivaju se veliine stanja. Razlikujemo dvije skupine: osnovne termodinamike veliine stanja i toplinske veliine stanja. Najprije emo se upoznati s osnovnim veliinama stanja, a to su: volumen, tlak i temperatura. Volumen je prostor to ga ispunjava zadana masa neke tvari. Pri konstantnim fizikalnim uvjetima, volumen tvari ovisan je o masi tvari. Zbog toga se kao osnovna termodinamika veliina stanja radije rabi specifini volumen, a to je volumen kojeg zauzima jedinica mase tvari.
v= V m
v = specifini volumen, m3 kg1 V = ukupni volumen, m3 m = masa tvari, kg Specifine veliine se, dakle, odnose na 1 kg tvari. Drugi fizikalni uvjeti, kao to je promjena temperature ili tlaka, mogu dakako promijeniti volumen kao i specifini volumen. Reciprona vrijednost specifinog volumena je gustoa tvari:
1 m = , kg m3. v V
21
Tlak, p je sila koja djeluje okomito na jedinicu povrine.

p= F , N m2. A
Kod tekuina i plinova tlak djeluje na graninim povrinama i unutranjosti sustava. Sila, F moe biti prouzrokovana vlastitom teinom medija ili vanjskim optereenjem, slika 1. i slika 2.
Slika 1. Tlak zbog vlastite teine
Slika 2. Tlak zbog vanjskog optereenja Tlak zbog vlastite teine ovisan je, dakle, o visini tekuine ili plina. esto je, meutim, vanjsko optereenje tako veliko da se tlak uzrokovan vlastitom teinom moe zanemariti. U tom sluaju je tlak izmjeren na bilo kojem mjestu u sustavu priblino jednak. Kod sustava koje susreemo u znanosti o toplini, 22
__________________________________________________________________Uvod
promjena tlaka s visinom kod plinova se moe zanemariti i mjerodavno je vanjsko optereenje, ali kod tekuina, dapae, treba esto voditi rauna i o visini stupca tekuine. Razlikujemo apsolutni tlak, nadtlak i snieni tlak ili podtlak (vakuum). Nadtlak i snieni tlak odnose se na atmosferski tlak, dok je apsolutni tlak ukupni tlak kojim djeluje plin ili para. Apsolutni tlak predstavlja zbroj barometarskog i manometarskog tlaka, tj.
p a = pb + p m
Ako je tlak u nekoj posudi manji od barometarskog, taj podtlak ili vakuum oitava se na vakuummetru. U tom sluaju apsolutni tlak je jednak razlici barometarskog tlaka i vrijednosti koju pokazuje vakuummetar, tj.
p a = pb pv
Treba napomenuti da samo apsolutni tlak predstavlja veliinu stanja. Na slici 3. dan je prikaz tlaka u odnosu na okolni tlak.
Slika 3. Prikaz tlaka u odnosu na okolni tlak Jedinica tlaka u SI sustavu je
N m 2 = Pa .
Vea jedinica je bar. bar = 105 Pa. 23
Primjer 1.1.
Vakuummetar kondenzatora pokazuje 0.70 bar pri barometarskom tlaku od 1.013 bar. Koliki je apsolutni tlak u kondenzatoru i vakuum u postocima? Rjeenje Apsolutni tlak
p a = pb pv = 1.013 0.70 = 0.313 bar.

Vakuum u postocima % pv =
pv 0.70 100 = 100 = 69.1 % 1.013 pa + p 1 24v 4 3

pb
Temperatura je termika veliina stanja koja oznauje mjeru srednje kinetike energije molekula. Razmotrimo dva ravnotena postulata. Prvi postulat ravnotee
Ako se dva tijela, ija se toplinska stanja razlikuju, dovedu u meusobnu vezu, njihova e se stanja mijenjati tako dugo dok se ne uspostavi toplinska ravnotea. Pri tome se izjednauju ta tijela u svim svojstvima, npr. temperaturi, tlaku itd. Ako su oni izolirani od ostalog svijeta, tj. od okoline, na njima ne dolazi do promjena. Taj iskustveni podatak moemo izraziti kao prvi postulat ravnotee klasine termodinamike i on glasi: svaki sustav prirodnih tijela tei ravnotenom stanju, a kada ga postigne, nije vie sposoban da se sam od sebe mjerljivo promijeni. To vrijedi samo za podruja na kojima se njegova vrijednost moe izriito potvrditi bilo iskustvom ili misaonim razmatranjima.
Drugi postulat ravnotee ili nulti zakon termodinamike
Iz iskustva znamo da ako je neko tijelo A u toplinskoj ravnotei s tijelom B i s tijelom C, onda su i tijela B i C u meusobnoj toplinskoj ravnotei. Ovaj, drugi ravnoteni postulat naziva se i nulti zakon termodinamike. Na temelju ovih iskustvenih zakona moemo usporeivati toplinska stanja dvaju tijela. Neko tijelo, npr. toplomjer, dovest emo u uzastopni dodir s onim tijelima ija
24
__________________________________________________________________Uvod
toplinska stanja usporeujemo, pri emu se tijekom nekog vremena postie toplinska ravnotea izmeu pojedinog od tih tijela i toplomjera. Poznato je da se kod promjene temperature mijenjaju i neka fizikalna svojstva tijela, npr. volumen, elektrini otpor, elektromotorna sila, intenzitet isijavanja itd. U instrumentima kojima se mjeri temperatura koriste se upravo ta svojstva tvari. Za jedinicu mjere temperature uzima se 1 . On se odreuje tako da se veliina promjene neke osobine tvari, npr. volumena izmeu odabranih toaka (vorinih) podijeli na jednake dijelove. vorine toke kod Celsiusove temperaturne skale kod 1.01325 bar su talite leda, 0 C i vrelite vode 100 C. Podjelom stupca ive izmeu ovih toaka na 100 jednakih dijelova dobiven je 1 C. Tako je dobivena empirika temperaturna skala. Ako se ova skala usporedi sa skalom koju dobijemo na isti nain, ali pomou alkohola utvrdit emo razlike koje su posljedica razliitog ponaanja ive i alkohola. Jedina tvar ije toplinsko rastezanje s povienjem temperature nije pro1 mjenljivo je idealni plin. On se pri p = konst., za svaki C iri za 273.15 volumena kojeg zauzima kod 0 C. Budui da se idealni plin linearno iri s povienjem temperature on daje egzaktno podijeljenu skalu koja se naziva termodinamika skala. Kao vorina toka ove skale usvojena je 1954. godine, umjesto talita leda kod 0 C, trojna toka vode 0.01 C kod tlaka 6.11 mbar kod koje istovremeno postoji led, voda i para. Ako se idealni plin hladi za 273.16 C, polazei od trojne toke vode, a volumen ostaje konstantan, tlak mora pasti na nulu. Ovoj apsolutnoj nultoki temperaturna vrijednost je nula. Na njoj se zasniva Kelvinova temperaturna skala koja ima istu podjelu kao i Celsiusova.
1.2.2. Definiranje stanja tvari

Da bi mogli potpuno definirati neko stanje tvari neophodno je upoznati neke veliine stanja pomou kojih se mogu izraunati i ostale veliine. Neke od tih veliina mogu se direktno mjeriti mjernim instrumentima, a druge, koje nisu direktno dostupne mjerenju, mogu se pomou prikladnih jednadbi relativno jednostavno izraunati. Od veliina koje se direktno mogu mjeriti spomenimo volumen, V, masu, m, tlak, p i temperaturu, T tvari koja se nalazi u nekom sustavu, a od veliina koje se ne mogu mjeriti direktno spomenimo unutarnju energiju, u, entalpiju, h i entropiju, s. Veliine stanja koje moemo direktno mjeriti meusobno povezuje matematiki izraz koji nazivamo jednadba stanja. Pomou jednadbe stanja mogu se, za neko stanje, iz zadanih veliina odrediti i ostale veliine koje ta jednadba povezuje.
25
Budui da kod idealnih plinova nema privlanih sila izmeu molekula, postoji jednadba stanja, koja openito vrijedi za takve plinove i naziva se jednadba stanja idealnih plinova. im se ponu javljati privlane sile meu molekulama, dolazi do odstupanja od te jednadbe. Tako se kod realnih plinova moraju rabiti korekcijski koeficijenti i pojavljuje se vei broj usvojenih formula za jednadbu stanja, a koje zadovoljavaju u manjoj ili veoj mjeri. Tu je nemogue postaviti jednadbu koja bi openito vrijedila, zbog toga to do izraaja dolazi individualnost pojedine tvari kao posljedice djelovanja razliitih privlanih sila. Kod tekuina i krutih tvari zato nema jednadbi stanja, nego izvjestan broj zakonitosti i ovisnosti za pojedine veliine stanja. Mi emo promatrati, uglavnom, plinsko stanje.
1.3. JEDNADBA STANJA IDEALNOG PLINA

Veliine stanja koje smo upoznali, tj. p, v i T, meusobno su ovisne. Ta ovisnost moe biti izraena analitikom jednadbom, grafikonom ili tablicom. Poznavanje te ovisnosti je nuno da bi se mogla izvriti kvantitativna analiza stanja radnog tijela. Najprikladnije izraavanje ovisnosti meu osnovnim parametrima stanja predstavlja analitika jednadba koja ima oblik f (p, v, T) = 0 Prema tome, ako su poznate dvije od ovih veliina, trea se moe izraunati iz odnosa
p = f1 (v, T ) v = f 2 ( p, T ) T = f 3 ( p, v )
Budui da prikazana jednadba odreuje stanje tijela, ona se naziva jednadba stanja. Da bi se dolo do jednadbe stanja postoje dva naina: eksperimentalni, koji se zasniva na pokusima, i analitiki, koji se izvodi iz kinetike teorije plinova. Oba naina dovode do istog rezultata. (Kod eksperimentalnog odreivanja uporabljen je zrak, a to je permanentni plin koji kod obinih uvjeta uvijek malo odstupa od ponaanja idealnih plinova. Realni plinovi se pribliavaju idealnom ponaanju kada su izloeni malom tlaku i visokoj temperaturi to dovodi do veih udaljenosti meu molekulama i do opadanja djelovanja privlanih sila.)
26
__________________________________________________________________Uvod
Normalni uvjeti
U termodinamici se esto susreemo s pojmom normalni uvjeti. Oni se pripisuju stanju koje je karakterizirano tlakom od 1.013 bar i temperaturom od 0 C. Ponekad se za normalne uvjete uzima stanje karakterizirano tlakom od 0.98 bar i temperaturom od 15C. Ovakvi uvjeti se rijetko rabe, a nazivaju se normalni tehniki uvjeti.
Gay-Lussac-Charlesov zakon
U aparaturi koja se sastoji od kalibrirane odmjerne posude, u koju se zatvori neka koliina zraka, zatim cijevnog manometra i nivo posude sa ivom kojom se moe uspostaviti odreeni tlak u posudi. Kalibrirana odmjerna posuda nalazi se u termostatu. Ako se tlak p dri konstantnim, moe se u aparaturi ispitati ovisnost volumena o temperaturi. To znai da se temperatura u termostatu mijenja i oitavaju se promjene volumena pri istom tlaku. Prema GayLussacovim pokusima naena je linearna ovisnost volumena o temperaturi pri p = konst. u vidu izraza
v = v0 + v= v0 t 273.15
v0 (273.15 + t ) 273.15
v = specifini volumen, m3 kg1, kod temperature t
v0 = specifini volumen, m3 kg1, kod temperature 0 C pri istom tlaku.

Navedena jednadba je pravac koji je za svaki tlak drukiji, ali svi pravci, nacrtani u v, t dijagramu, slika 4., zavravaju u jednoj toki na osi apscise i to t = 273.15 C. Crtkani dio pravca pokazuje toku kojoj ti pravci tee; inae oni nemaju realne vrijednosti jer pri tim uvjetima prevladavaju privlane sile meu molekulama i plin se pretvara u tekuinu dok ovaj zakon vrijedi samo za idealne plinove. Takoer je nerealno rei da kod temperature od 273.15 C nema volumena, to bi znailo da je materija nestala, a znamo da je to nemogue. Ako se umjesto t uvrsti apsolutna temperatura T = 273.15 + t
27
dobije se
v= v0 T 273.15
ili
v = k T = f ( p )T
k je konstanta ovisna o tlaku i vrsti plina.
-273.15 C
Slika 4. Prikaz rezultata Gay-Lussacova pokusa
Ako se u navedenoj aparaturi volumen odrava konstantnim, a mijenja temperatura opazit emo da se mijenja i tlak uz istu linearnu ovisnost kao i volumen u prethodnom sluaju
p= p0 (273.15 + t ) 273.15 p= p0 T 273.15
p = k T
p = f (T ) uz konstantan v
28
__________________________________________________________________Uvod
Boyle-Mariotteov zakon
Ako se u navedenoj aparaturi temperatura odrava konstantnom, a mijenja tlak, mijenjat e se i volumen i to tako da e umnoak tih dviju veliina biti konstantan. Zato vrijedi relacija
( p v )T
= konst.
To je zakon Boylea i Mariottea koji se moe prikazati istostranim hiperbolama u p, v dijagramu, slika 5.
T
T
T
ko ns t.
Slika 5. Prikaz rezultata Boyleovog i Mariotteovog zakona
Znai da izmeu tlaka i volumena pri T = konst. vlada obrnuta proporcionalnost, tj. ako se tlak povea na dvostruku vrijednost volumen se upola smanji. Prema tome je p1 v 2 = p 2 v1 ili
p1v1 = p 2 v 2 = konst.
Samo se idealni plinove pokoravaju ovom zakonu i samo za njih ovaj zakon moe biti izveden iz molekularne kinetike teorije plinova. Praktiki smo, kako vidimo, doli do jednadbe stanja idealnog plina. Boyle-Mariotteov zakon
( pv )T
= konst.
p v = f1 (T ) .
29
Iz Gay-Lussacovog zakona
v = k T ,
a kako je v0 kod 273.15 K ovisan o tlaku moe se pisati da je
v = f ( p) T .
Ako navedeni izraz pomnoimo s p, slijedi
p v = p f ( p) T = ( p) T .
Ako ovu jednadbu usporedimo s jednadbom koju smo dobili iz Boyle-Mariotteovog zakona, slijedi
f1 (T ) = ( p ) T
Kako je f1 (T ) iskljuivo funkcija temperature to je ( p ) moe biti samo konstanta. Oznaimo je s R
( p) = R
Dobili smo plinsku konstantu plina ija vrijednost je karakteristina za svaki plin. Prema tome, moemo napisati jednadbu stanja
p v = R T za 1 kg plina
p V = m R T za m kg plina
Iz navedene jednadbe moe se izraziti vrijednost za R
R= pv T
ili
R= p N m 2 Nm J , = = = J kg 1 K 1 3 kg K kg K T K kg m
= gustoa plina, kg m 3 .
Vidimo da gui plinovi imaju manju plinsku konstantu i obrnuto. Konstanta R ovisna je o sastavu plina. Da bi dobili jednadbu stanja koja e vrijediti za sve plinove, tj. ija e plinska konstanta R biti neovisna o sastavu plina, posluit emo se Avogadrovim zakonom koji kae: u jednakim volumenima pri istoj temperaturi i istom tlaku svi plinovi sadre jednak broj molekula. Prema tome, volumen kojeg zau-
30
__________________________________________________________________Uvod
zima 1 kmol nekog plina, tj. molarni volumen, Vm bilo kojeg plina, sadravat e takoer jednak broj molekula. Prema tome sada moemo napisati jednadbu stanja za mol plina
p Vm1 = M 1 R1 T p Vm2 = M 2 R2 T .
M 1 i M 2 su molarne mase plina 1 i plina 2. Kako su molarni volumeni svih plinova kod jednakih fizikalnih uvjeta jednaki, tj.
Vm1 = Vm2 = Vm
to je
M 1 R1 = M 2 R2 = M R = R
R je opa plinska konstanta koja je jednaka za sve plinove. Jednadba stanja moe se sada napisati
p Vm = R T za 1 kmol plina
p V = n R T za n kmol plina
Vrijednost ope plinske konstante dobiva se iz normalnih uvjeta
R= p Vm 101325 N m 2 22.414 m 3 kmol 1 = T 273.15 K
Nm J = 8314 = 8.314 kJ kmol 1 K 1 kmol K kmol K R M
R = 8314
Iz ope plinske konstante moe se izraunati plinska konstanta pojedinog plina

R=
U tehnici se esto susree izraz normni kubni metar, 1 m 3 . On predstavlja mnon inu plina koja kod normalnih uvjeta (273.15 K, 1.013 bar) zauzima volumen od
1 m 3 . Prema tome
1 m3 = n 1 kmol 22.414
31
Primjer 1.2.
U boci volumena 120 dm 3 nalazi se kisik pod tlakom od 8825.98 kPa, a temperatura je 25 C. Koliko se kg kisika nalazi u boci? Koliko je to molova, odnosno normnih kubnih metara?
Rjeenje
Plinska konstanta kisika iznosi

RO 2 =
8.314 8.314 = = 0.260 kJ kg 1 K 1 32 M
Masa kisika slijedi iz jednadbe stanja

m= p V 8825.98 0.12 = = 13.68 kg 0.260 298 R T n= m 13.68 = = 0.427 kmol 32 M
ili
n= p V 8825.98 0.12 = = 0.427 kg , R T 8.314 298
a broj normnih kubnih metara
22.414 n = 22.414 0.427 = 9.57 m 3 n
Primjer 1.3.
Izvreno je mjerenje gustoe nepoznatog plina. Dobivena vrijednost iznosila je = 1.293 kg m 3 . Ako je mjerenje vreno kod normalnih uvjeta, kolika je molarna masa plina?
32
__________________________________________________________________Uvod
Rjeenje
Iz jednadbe stanja za 1 kg plina slijedi
p v = R T
ili
R=
pv p 1.013 10 2 = = = 0.287 kJ kg 1 K 1 T T 273.15 1.293

R=
R R 8.314 M= = = 29.0 kg kmol 1 M R 0.287
Primjer 1.4.
U plinometru se nalaze 24 m 3 plina temperature 10 C. Plin je pod nadtlakom n od 4.905 bar pri barometarskom tlaku od 100.508 kPa. a) Koliko m 3 sadri plinometar? b) Pod kojim e se nadtlakom nalaziti plin ako se na suncu zagrije na 30 C?
Rjeenje
a)
p a = pb + p m = 490.5 + 100.508 = 591.008 kPa

1 m3 = n 1 kmol 22.414
n=
24 = 1.07 kmol 22.414
p V = n R T
V =
n R T 1.07 kmol 8.314 kJ kmol 1 K 1 283 K = = 4.26 m 3 p 591.008 kPa
33
b)
p=
n R T 1.07 kmol 8.314 kJ kmol 1 K 1 303 K = = 632.742 kPa V 4.26 m 3

p a = pb + p m
p m = p a pb = 632.742 100.508 = 532.234 kPa
Primjer 1.5.
Uslijed eksplozije nastaje u prostoriji apsolutni tlak od 110850 N m 2 . Atmosferski tlak je 99960 N m 2 . a) Koliki je nadtlak nastao uslijed eksplozije? b) Izraunajte silu koja, zbog razlike tlaka, djeluje na vrata prostorije dimenzija 1200 mm x 2500 mm.
Rjeenje
a)
p a = pb + p m
p m = p a p b = 110850 99960 = 10890 N m 2 = 10890 Pa
b)
p = p m = 10890 Pa
a = 1200 mm = 1.2 m b = 2500 mm = 2.5 m
p= F A
A = a b = 1 . 2 2. 5 = 3 m 2
F = 10890 N m 2 3 m 2 = 32670 N
34
__________________________________________________________________Uvod
Primjer 1.6.
U zatvorenom spremniku volumena 10 m 3 nalazi se kisik pod nadtlakom od 1000 kPa i temperaturom 281 K. Na suncu, kisik se u rezervoaru zagrije na 308 K. Barometarski tlak iznosi 101.300 kPa. a) Koliki je ukupni tlak pod kojim djeluje plin? b) Pod kojim e se nadtlakom nalaziti plin nakon zagrijavanja?
Rjeenje
p a = pb + p m = 101.300 + 1000 = 1101.3 kPa

b) Plinska konstanta kisika iznosi
RO 2 =
8.314 8.314 = = 0.260 kJ kg 1 K 1 32 M
Tlak kisika nakon zagrijavanja slijedi iz jednadbe stanja
p V = m RO 2 T
p=
m RO 2 T V
151 kg 0.260 kJ kg 1 K 1 308 K = 1209 kPa , 10 m 3
a nadtlak iz odnosa
p m = p a pb = 1209 101.3 = 1108 kPa
Primjer 1.7.
elina boca napunjena je kisikom kod 17651.97 kPa i 25 C. a) Koliki volumen mora imati boca ako se u nju eli smjestit 1 m 3 kisika ako n vrijedi jednadba stanja idealnog plina? b) 1 m 3 kisika, koliko je to kg kisika? n c) 1 m 3 vodika, koliko je to kg vodika? n 35
a)
1 8.314 298.15 n R T 22.414 = = 0.0063 m 3 V= 17651.97 p b)

1 m 3 kisika = n 32 M = = 1.430 kg O 2 22.414 22.414 2 M = = 0.089 kg H 2 22.414 22.414
c)
1 m 3 vodika = n
1.3.1. Smjese plinova

U tehnici se ee susreemo sa smjesama dvaju ili vie plinova, nego s istim pojedinim plinom. Tako je, npr. i atmosferski zrak smjesa sastavljena od vie plinova meu kojima prevladavaju duik i kisik, a zatim plemeniti plinovi. U tehnici se susreemo i s drugim plinskim smjesama, npr. gorivi plinovi, smjese gorivih plinova sa zrakom, dimni plinovi nastali sagorijevanjem goriva itd. Zanima nas, da li se i plinske smjese pod odreenim uvjetima mogu ponaati kao idealan plin, odnosno da li se i na njih mogu primijeniti zakoni koji vrijede za idealne plinove. Imamo, npr. u jednoj posudi dva razliita plina odijeljena nekom pregradom, slika 6. Prije mijeanja oni se nalaze na istoj temperaturi i pod istim tlakom. Jedan zauzima volumen V1, a drugi V2. Uklonimo li pregradu, nakon nekog vremena plinovi e se uslijed difuzije izmijeati. Pri tome se nee izmijeniti ni temperatura ni tlak. Meutim, svaki od tih plinova rairit e se preko itavog volumena i uspostaviti svoj vlastiti tlak, neovisno o drugom plinu. Ovaj vlastiti tlak pojedine komponente u smjesi naziva se parcijalni tlak. Moemo, dakle, rei da je parcijalni tlak pojedinog plina onaj tlak kojim taj plin djeluje na stijenke posude kada zauzme volumen itave plinske smjese.
Slika 6. Mijeanje plinova kod stalnog volumena
36
__________________________________________________________________Uvod
Prema Daltonovoj predodbi o sastavu plinskih smjesa slijedi da se svaki plin kod uklanjanja pregrade iri preko itavog prostora i proizvodi svoj tlak kao da drugi plinovi nisu prisutni. Za svaki plin moemo napisati jednadbu stanja za plin 1 za plin 2
p1 (V1 + V2 ) = m1 R1 T
p 2 (V1 + V2 ) = m2 R2 T .
Ukupni tlak prema Daltonovom zakonu jednak je zbroju parcijalnih tlakova svih komponenata u smjesi. Ukupni tlak za n komponenata je p = p1 + p 2 + ... + p n = pi .
i =1 n
Kako je temperatura prije i poslije mijeanja ostala nepromijenjena moe se pisati za plin 1
p V1 = p1 (V1 + V2 + ... + Vn )
ili p1 V1 V = = 1 p V1 + V2 + ... + Vn V
V1 = parcijalni volumen
V = ukupni volumen. Ako volumne udjele pojedinih plinova u smjesi oznaimo s
1 =
iz ega slijedi
V1 V , 2 = 2 itd. V V
1 + 2 + ... + = 1
Volumni udjeli govore nam koliki bi volumen zauzela jedna komponenta iz 1 m3 smjese kada bi bila pod ukupnim tlakom, p smjese. Vidimo da se parcijalni tlakovi pojedinih komponenata odnose kao volumni udjeli. Razmotriti emo kakva veza postoji izmeu masenih i volumnih udjela. Masene udjele oznait emo s m m 1 = 1 , 2 = 2 itd. m m
1 , 2 ... su maseni udjeli iji je zbroj
1 + 2 + 3 + ... + n = 1 ,
37
a m1 , m2 ... mase pojedinih komponenata iji je zbroj
m1 + m2 + ... + mn = m
Kod istih temperatura i tlakova, mase pojedinih komponenata proporcionalne su volumenima i molarnim masama, stoga moemo napisati
V1 m1 M1 M m1 V1 M 1 = m = V ili 1 = 1 1 m 2 V2 2 2M 2 m 2 V2 M 2 M2 V m
Kod veeg broja komponenata to izraavamo omjerom
1 : 2 : ... : n = 1 M 1 : 2 M 2 : ... : n M n
ili za i-ti plin
i =
i M i
i =1
( i M i )
jer je
i =1
i = 1
Sljedeom jednadbom moemo iz volumnih udjela izraunati masene udjele
i i =
Mi
n =1M i
Vidjet emo sada to je s jednadbom stanja smjese. Ako zbrojimo jednadbe stanja pojedinih komponenata dobijemo
p1 (V1 + V2 ) = m1 R1T p 2 (V1 + V2 ) = m2 R2T

i =1
( piV ) = (mi Ri T )
i =1
ili 38
__________________________________________________________________Uvod
V pi = mT ( i Ri )
i =1 i =1
jer je
mi = i i m = mi . m
Ako umjesto sume na desnoj strani jednadbe uvrstimo

i =1
( i Ri ) = 1 R1 + 2 R2 + ... + n Rn = R s
dobit emo
pV = mRs T ,
dakle, jednadbu stanja koja je identina s jednadbom stanja za idealni plin s konstantom Rs kod koje su p, V, T i m veliine stanja smjese. Plinsku konstantu R s moemo izraunati iz masenih udjela i plinskih konstanti pojedinih komponenti kako slijedi
n 1 M 1 2 M 2 8.314 8.314 + + ... R s = i Ri = n n M1 M2 i =1 ( i M i ) ( i M i ) i =1 i =1
... =
8.314
i =1
( i M i )
(1 + 2 + ...)
a kako je
1 + 2 + 3 + ... = 1
Rs = 8.314
i =1
( i M i )
8.314 Ms
gdje je M s = ( i M i ) .
i =1 n
39
Veliinu M s moemo shvatiti kao prividnu molarnu masu smjese. Ako je m ukupna masa smjese, slijedi ns = m , kmol Ms
pa opa jednadba stanja smjese glasi
p V = n s 8.314 T
kPa m 3 = kmol kJ kmol 1 K 1 K

gdje je
n s = n1 + n 2 + ... + nn .
Iz jednadbe stanja jedne komponente
p V1 = n1 8.314 T
i jednadbe stanja smjese
p V = n 8.314 T
slijedi izraz
V1 n1 = , V n
to znai da volumni udjeli predouju ujedno i mnoinske udjele pojedinih komponenata u smjesi, tj. iz volumnog sastava smjese moemo izraunati mnoinske udjele komponenata u smjesi. Iz izraza
V1 p1 p n = slijedi 1 = 1 . V p p n
Stoga je
V1 p1 n1 = = V p n
Primjer 1.8.
U plinometru plinare volumena 9000 m3 nalazi se plin iji je sastav u volumnim postocima: 40
__________________________________________________________________Uvod
CO2 = 13.8 vol% O2 = 0.2 vol% CO = 25.1 vol% H2 = 43.2 vol% CH4 = 10.3 vol% N2 = 7.4 vol%. Temperatura plina je 25 C, a tlak 112.776 kPa. Koliko kg, molova, m 3 plina n sadri plinometar? Koliki su maseni udjeli pojedinih sudionika (komponenata), a koliki su parcijalni tlakovi?
Rjeenje
Kod rjeavanja zadataka sluimo se sljedeim izrazima, koji vrijede za plinske smjese. Prividna molarna masa smjese M s = ( i M i )
i =1 n
Maseni udjeli sudionika
i =
Parcijalni tlakovi
i M i
i =1
( i M i )
pi = i p
Rjeenje je dijelom prikazano tabelarno.
Sudionici CO2 O2 CO H2 CH4 N2
i
0.138 0.002 0.251 0.432 0.103 0.074
Mi
kg kmol 1 44 32 28 2 16 28
i M i
kg kmol 1 6.072 0.064 7.028 0.864 1.648 2.072 17.748
i
0.3422 0.0036 0.3959 0.0487 0.0929 0.1167 1.0000
pi ,Pa
15563.2 225.5 28311.8 48719.4 11611.1 8345.5 112776 41
Plinska konstanta smjese iznosi

Rs =
8.314 8.314 = = 0.468 kJ kg 1 K 1 17.748 Ms

pV 112.776 9000 = = 7274 kg RT 0.468 298.15
Masa plina
m=
Molovi smjese ns = m 7274 = = 409.8 kmol M s 17.748
m 3 = 22.414 n s = 22.414 409.8 = 9185 m 3 n n
Primjer 1.9.
U posudi od 330 dm 3 nalazi se 18 kg smjese Ar i N2 u volumnom omjeru 1:2, pri temperaturi od 45 C. Koliki je tlak u posudi?
Rjeenje
M s = i M i
i =1
Ar = 0.333
N = 0.667
2
M s = 0.333 40 + 0.667 28 = 32.0 kg kmol 1
Rs =
8.314 8.314 = = 0.260 kJ kg 1 K 1 32.0 Ms
p=
m s R s T 18 0.260 318 = = 4509.8 kPa Vs 0.33
42
__________________________________________________________________Uvod
Primjer 1.10.
Plinska smjesa sastoji se od duika i vodika pomijeanih u volumnom omjeru 1:4. Treba odrediti masene udjele R s i M s .
Rjeenje
i =
i M i
i =1
( i M i )
N2 =
0.20 28 = 0.778 0.20 28 + 0.80 2
H 2 = 1.000 0.778 = 0.222

M s = ( i M i ) = 0.20 28 + 0.80 2 = 7.2 kg kmol 1
i =1 n
Rs =
8.314 = 1.155 kJ kg 1 K 1 7 .2
ili R s = i Ri = 0.778
i =1 n
8.314 8.314 + 0.222 = 1.155 kJ kg 1 K 1 2 28
Ms =
8.314 8.314 = = 7.2 kg kmol 1 1.155 Rs
Primjer 1.11.
Posuda volumena 7 m3 sadri smjesu N2 i Ar pomijeanih u masenom odnosu 1:2. Temperatura je 292 K, a tlak 95124 Pa. U posudu se unese neka koliina vodene pare uslijed ega tlak poraste na 131409 Pa, a temperatura na 314 K. Pretpostavka je da se vodena para ponaa kao idealni plin. Treba izraunati M s , te koliko je kg vodene pare uneseno u posudu? Koliko kg smjese ima ukupno u posudi na kraju?
43
Rjeenje
pV = n s RT pV = m s Rs T
R s = i Ri
i =1 n
N2 =
Rs =
1 3
Ar =
2 3
1 8.314 2 8.314 + = 0.237 kJ kg 1 K 1 3 28 3 40 8.314 8.314 = = 35.08 kg kmol1 Rs 0.237
Ms =
ms =
pV 95.124 7 = 9.62 kg ... na poetku = R s T 0.237 292

m N 2 = m s N 2 = 9.60 1 = 3.207 kg 3
3.207 = 0.114 kmol N2 28 m Ar = m s Ar = 9.60 2 = 6.413 kg 3
ili
6.413 = 0.16 kmol Ar 40
Ukupno: 0.114 + 0.16 = 0.274 kmol smjese na poetku. Ili direktno moemo izraunati iz jednadbe stanja
ns = pV 95.124 7 = = 0.274 kmol. RT 8.314 292 pV 131.409 7 = = 0.352 kmol RT 8.314 314
Molovi smjese na kraju

ns =
44
__________________________________________________________________Uvod
n(H 2 O) = n s (na kraju) n s (na poetku) = 0.352 0.274 = 0.078 kmol H2O
ili 0.078 18 = 1.404 kg H2O Ukupna masa smjese na kraju 9.62 + 1.404 = 11.024 kg 11 kg ... na kraju Volumni udjeli
0.114 = 0.324 0.352 0.16 = 0.455 0.352 0.078 = 0.221 0.352
N2 = Ar =
H 2O =
n
M s = ( i M i ) = 0.324 28 + 0.455 40 + 0.221 18 = 31.25 kg kmol 1

i =1
Primjer 1.12.
U boci volumena 50 dm 3 nalazi se plin sljedeeg sastava:
N 2 = 0.65,
O2 = 0.25,
CO2 = 0.10
temperature 25 C i tlaka 117.68 kPa. Boca se uroni u hladnu vodu temperature 3 C, tako da smjesa poprimi temperaturu vode. Koji se tlak ustalio u boci te koliko je topline voda oduzela plinskoj smjesi?
Rjeenje
Konani tlak iznosi T 276 p 2 = 2 p1 = 117.68 = 109.00 kPa T1 298 45
Toplinski kapacitet smjese Sudionik N2 O2 CO2
i
0.65 0.25 0.10
C pi
i C pi
kJ kmol 1 K 1 18.941 7.315 3.605 Cp = 29.861 smjese
kJ kmol 1 K 1 29.14 29.26 36.05
C v = C p 8.314 = 21.547 kJ kmol 1 K 1
Molovi smjese
p V 117.68 0.05 ns = 1 = = 0.002375 kmol. RT1 8.314 298
Izmijenjena toplina
Q1,2 = n s C v (T2 T1 ) = 0.002375 21.547 ( 22) = 1.126 kJ

gdje predznak minus ukazuje da se toplina odvodi.
Primjer 1.13.
Koliko se amonijaka moe dobiti iz 1 m 3 smjese duika i vodika koja kod tlaka 1961.33 kPa i temperature 20 C ima gustou 3.67 kg m 3 ?
Rjeenje
Rs = p 1961.33 = = 1.824 kJ kg 1 K 1 T 293 3.67
Iz jednadbi
Rs = 1 R1 + 2 R2
1 = 1 + 2
indeks 1 za H2, a indeks 2 za N2 46
__________________________________________________________________Uvod
slijedi
1 = 0.395
mi m
2 = 0.605 .
Od ukupne mase smjese (m = 3.67 kg) otpada na vodik, odnosno duik
i =
mi = i m
m1 = 1.45 kg
m2 = 2.22 kg
3H2 + N2 =2NH3 6 kg H2 + 28 kg N2 = 34 kg NH3 ili za nastajanje 1 kg NH3 1 kg NH3 =

6 28 kg H2 + N2 34 34
1 kg NH3 = 0.176 kg H2 + 0.842 kg N2. Iz raspoloivih koliina vodika, odnosno duika moemo dobiti a) iz vodika m NH3 = b) iz duika
m NH3 = m N2 0.824 = 2.22 = 2.69 kg 0.824
mH2 0.176
1.45 = 8.24 kg 0.176
Prema tome rjeenje je

m NH 3 = 2.69 kg
ili iz N2 iz H2
2.22 17 2 = 2.69 kg NH3 28
1.45 2 17 = 8.22 kg NH3 2 3
47
_____________________________________________Prvi glavni zakon termodinamike
2. PRVI GLAVNI ZAKON TERMODINAMIKE
Upoznati emo se s nekim novim termodinamikim pojmovima. Ranije smo upoznali termike veliine stanja: tlak, volumen, temperaturu i njima opisivali stanja tvari, te pomou njih izveli plinske zakone i jednadbu stanja idealnog plina. U tehnikoj termodinamici bavit emo se ispitivanjima stanja plinovitih tvari, koje se susreu u toplinskim strojevima, te u svrhu opisa stanja ispitivanih tvari uvest emo pojam termodinamiki sustav. Pod termodinamikim sustavom podrazumijeva se odreena koliina tvari ili odreen prostor kroz koji tvar protie. Openito govorei, dio materije koji prouavamo sainjava sustav; sve izvan njega ini okolinu. Razlikujemo zatvorene i otvorene sustave, sustave s pominom ili nepominom stijenkom te toplinski nepropusne i toplinski propusne sustave. Najvanija osobina granica sustava, s aspekta termodinamike, je svojstvo da toplinu proputa ili ne proputa. Ukoliko granica sustava ne proputa toplinu govorimo o izoliranom sustavu. Prvi glavni zakon termodinamike je zakon o energiji koji kae da je i toplina jedan oblik energije. Ovu spoznaju prvi put je objavio R.J. Mayer, 1842. godine. Neovisno jedan od drugoga do iste spoznaje doli su S. Carnot i J.P. Joule. Energija je jedan od najznaajnijih pojava u prirodi. Ona prati sve promjene. Primjer: padanje kamena, izgaranje ugljena, djelatnost ivih bia itd. vezane su s apsorpcijom ili emisijom energije. Definicija pojma energije svejedno je neprecizna i trai poznavanje niza drugih pojmova i fizikalnih veliina. Tako, energija je sposobnost vrenja rada, rad je djelovanje sile na nekom putu, a sila je jednaka umnoku mase i ubrzanja. Zato je to tako? Zato to je energija jedna od temeljnih fizikih veliina, a njih je teko definirati. Energija je zapravo jedan od oblika kretanja materije, odnosno svojstvo materije. Naime, svakom materijalnom tijelu svojstveno je kretanje te se energija oituje u razno-
49
vrsnim i neprestanim makroskopskim ili mikroskopskim promjenama stanja tijela. Iskustveni zakon o odranju energije Energija moe prelaziti iz jednog oblika u drugi, ali zbroj svih oblika energije u izoliranom sustavu je konstantan. Ovo je iskustveni zakon koji se stalno dokazuje direktno laboratorijski i indirektno time to je nemogue ostvariti perpetuum mobile prve vrste. Ovaj zakon se naziva i I. glavni zakon termodinamike. Treba napomenuti da ima promjena pri kojima nastaju znatne koliine energije iz pretvorbe mase. Kod nuklearnih reakcija, u skladu s Einsteinovom jednadbom E = m c 2 slijedi da postoji ekvivalent mase i energije. Ove pojave nisu predmet naeg izuavanja. J.P. Joule (1843. godine) izvrio je pokus u svrhu odreivanja odnosa izmeu mehanikog rada i topline. Utvrdio je pri tome da se rad trenja 427 kpm, odnosno 4.1868 kJ pretvori u koliinu topline koja zagrije 1 kg vode s 14.5 C na 15.5 C. Ova koliina topline uzeta je za jedinicu i nazvana kilokalorijom i to kcal15 oC . S obzirom na to da se elektrina mjerenja mogu tonije i lake provesti, kasnije je meunarodnim dogovorom utvrena jedinica nazvana internacionalna kalorija koja je definirana kao
1 kcal IT =
1 860
kWh .
SI-sustavom kcal se vie ne upotrebljava kao jedinica nego kilo Joule, kJ 1 kJ =

1 kWh. 3600
2.1. UNUTARNJA ENERGIJA

Energija ekvivalentna mehanikom radu u Jouleovom pokusu nije se mogla prema I. glavnom zakonu izgubiti, ve je u vodi spremljena u drugom obliku. Energiju koja je pohranjena u nekom sustavu nazivamo unutarnjom energijom. Ona pripada grupi toplinskih veliina sustava. Unutarnja energija predstavlja, dakle, zalihu energije u nekom sustavu. Kako je u pokusu porasla i temperatura, zakljuujemo odmah da unutarnja energija sustava raste s temperaturom. Do ove spoznaje doli smo samo pomou I. zakona termodinamike, bez
50
obzira na predodbu o grai tvari. Za tehnike probleme je nevana i njena apsolutna vrijednost. Dovoljno je stoga izraunati njene promjene. Na temelju spoznaje molekularno-kinetike teorije, neko radno tijelo posjeduje to veu unutarnju energiju ukoliko je vee kretanje estica u tom tijelu, tj. molekula i/ili atoma. Za plinove, kretanje estica sastoji se od translacije i rotacije molekula i unutarmolekularnog osciliranja atoma. Ta tri oblika kretanja predstavljaju kinetiku energiju molekula i atoma. Uz kinetiku energiju postoji i potencijalna energija kao rezultat djelovanja meumolekularnih privlanih sila koje se kod idealnog plina zanemaruju. Stoga pod unutarnjom (toplinskom) energijom nekog tijela se podrazumijeva zbroj kinetike i potencijalne energije molekula i atoma. Osim unutarnje (toplinske) energije, postoji i unutarnja kemijska energija i unutarnja nuklearna energija koje se oituju pri kemijskim, odnosno nuklearnim reakcijama. Razlika izmeu unutarnje energije i topline je pojmovna. Naime, unutarnja energija je zaliha energije nekog sustava, ona karakterizira stanje sustava, tj. ona je veliina stanja tog sustava, a toplina se susree samo pri prolazu kroz granice sustava. Toplina je, dakle, energija koja prelazi granice izmeu dva sustava samo zbog razlike njihovih temperatura, ako pri tome granica meu njima proputa toplinu. Unutarnju energiju oznaavamo s U. Ona je to vea to je vea masa tvari pa se esto stoga unutarnja energija izraava za jedinicu mase i oznaava s u. Unutarnju energiju tijela moemo poveati na razne naine a) vanjskim radom Izvreni rad pri djelovanju sile F, pri emu dolazi do pomaka stapa za put ds, jednak je
W = Fds.
1
Ako je posuda izolirana te nema izmjene energije s okolinom, utroeni rad e poveati unutarnju energiju, tj.
W = U 2 U1 .
b) dovoenjem topline Toplina se troi na poveanje unutarnje energije, tj.
Q = U 2 U1 .
c) kombinacijom oba naina Rad i toplina se troe na poveanje unutarnje energije sustava
Q + W = U 2 U1 .
51
2.1.1. Rad
Kod tehnikih zadataka cilj je proizvesti mehaniki rad W iz relativno jeftine topline Q. U skladu s tim, toplina dovedena sustavu i rad koji se dobije od sustava smatraju se pozitivnim, a toplina koja se odvodi od sustava i rad koji se na sustavu troi negativnim, slika 7.
Slika 7. Prikaz dovedene topline i dobivenog rada od sustava te odvedene topline i izvrenog rada na sustavu
Zato zakon o odranju energije glasi
Q1,2 = U 2 U1 + W1,2 .
Ovo je matematiki izraz I. zakona termodinamike. Iz njega slijedi da se toplina jednim dijelom troi za poveanje unutarnje energije (U 2 U1 ) sustava, a drugi dio za vrenje mehanikog rada W1,2 .
Ako nastaju i drugi oblici energije i njih moramo uzeti u obzir. Tako, ako se tijelu promijeni visinski poloaj promijenit e se i njegova potencijalna energija, E p . Kod strujanja plinova moe se kinetika energija pri porastu brzine poveati za, npr. E k . Tako dobivamo sljedei izraz
Q = U 2 U1 + W + E p + E k + E .
52
E su prirasti svih ostalih oblika energije koji nisu posebno spomenuti. Mi emo sada razmatrati takve probleme kod kojih posljednja tri lana nisu znaajna. Prvi glavni zakon moemo pisati u diferencijalnom obliku
Q = dU + W .
Pogledajmo poblie drugi lan na desnoj strani jednadbe. Neka se u cilindru nalazi plin pod tlakom p, slika 8. Na stap s vanjske strane djeluje tlak p v koji je jednak unutarnjem tlaku, odnosno neznatno nii od njega. Ovo je sluaj mehanike ravnotee. Ako se plin iri potiskuje stap i on se pomakne za put ds. U tom sluaju plin je izvrio elementarni rad
W = p A ds ,
a kako je A ds = dV slijedi
W = p dV
(za mehaniku ravnoteu).
Kod promjena kod kojih je V = kost. dV = 0 W = 0.
Slika 8. Prikaz mehanike ravnotee
Ako se plin, zatvoren u cilindru, iri na puno vei volumen, tlak neprekidno pada. Zato navedenu jednadbu smijemo uporabiti samo za male pomake stapa, odnosno male promjene volumena pri kojima se moe uzeti da je tlak konstantan jer je proces u tom sluaju gotovo ravnotean. U sluaju kada je mehanika ravnotea poremeena, osobito kada je vanjski tlak manji od unutarnjeg tlaka, plin vri koristan rad W samo protiv vanjskog tlaka, to je manje od 53
prethodno opisanog rada izvrenog u mehanikoj ravnotei. Razlika radova izvrenih u ravnotei i neravnotei pretvara se u toplinu trenja i sudara. Izvreni rad moemo najbolje ilustrativno prikazati u pV-dijagramu, slika 9.
Slika 9. Prikaz mehanikog rada u pV-dijagramu
Ukupni rad jednak je zbroju tih uskih ploha, tj. ukupnoj povrini ispod krivulje izmeu V1 i V2 , tj.
W = p dV
W = p dV
V1 V2
Prema tome, za procese koji se zbivaju u mehanikoj ravnotei, I. glavni zakon moe se izraziti u obliku
Q1,2 = U 2 U 1 + p dV ,
1
odnosno
Q = dU + p dV.
54
Unutarnje energije, U1 i U 2 jednoznano su odreene poetnim i konanim stanjem. Za vrijednost integrala p dV nisu dovoljni podaci o poetnom i
1 2
konanom stanju. Vrijednost integrala je u bitnoj mjeri ovisna o putu promjene, slika 10.
Slika 10. Utjecaj tijeka promjene stanja na mehaniki rad

p dV p dV p dV p dV
a b c d
To znai da elementarni rad, W = p dV nije potpuni diferencijal, budui da je njegov integral ovisan o putu integracije. Razlog tome je to tlak ne ovisi samo o volumenu nego i o temperaturi, p = f1 (v, T ) . Ako put promjene nije odreen, nepoznata je i promjena temperature u ovisnosti o integracijskoj varijabli V, te se integracija ne moe izvesti. To isto vrijedi i za toplinu koju kod promjene stanja tvari (radnom mediju) moramo dovesti ili odvesti. Naime kako jedan lan na desnoj strani jednadbe ovisi o putu (nainu promjene), tako e i lan na lijevoj strani jednadbe ovisiti o putu integracije. Zato i Q nije potpuni diferencijal, tj.
Q = dU + W
Samo dU je potpuni diferencijal, odnosno diferencijal prave veliine stanja, dok Q i W nisu diferencijali veliina stanja. Brojana vrijednost neke veliine stanja potpuno je odreena pripadnim toplinskim stanjem, a ne nainom kako je tijelo dolo u to stanje. Stoga je diferencijal veliine stanja u ravnotei uvijek potpuni diferencijal. 55
2.1.2. Pokusi Gay-Lusaca i unutarnja energija

Kada su poznate barem dvije veliine stanja jednoznano je odreeno i sveukupno toplinsko stanje tijela, tj. iz tih podataka se mogu odrediti i ostale veliine stanja. Tako za unutarnju energiju vrijedi
u = f1 ( p, T ) = f 2 (v, T ) = f 3 ( p, v ) .
Ovu jednadbu nazivamo toplinskom jednadbom stanja. U daljnjim razmatranjima prouavat emo izraz
u = f (v,T)
Promjenu unutarnje energije, koja je prema navedenoj jednadbi funkcija dvaju varijabli, izrazit emo sljedeom diferencijalnom jednadbom
u u du = dv + dT T v v T
Posebno nas zanimaju koeficijenti ove diferencijalne jednadbe i njih emo prvenstveno razmotriti. u Najprije emo razmotriti prvi koeficijent . Kod toga posluit emo v T se pokusom kojeg je izveo Gay-Lusac, slika 11.
Slika 11. Odreivanje ovisnosti unutarnje energije o gustoi
56
Dvije posude smjetene su u zajednikoj vodenoj kupelji. One se mogu meusobno spojiti otvaranjem ventila H. U posudi 1 nalazi se zrak pod tlakom p1 . Posuda 2 je evakuirana na niski tlak p 2 . Temperatura vodene kupelji i temperature u objema posudama su jednake, tj.
' t v = t1 = t 2
Ako se otvori ventil, zrak iz posude 1 prelazi u posudu 2 dok se tlakovi u njima ne izjednae, tj. dok se ne ustali neki tlak p.
p1 > p > p 2
Obzirom na to da se zrak u posudi 1 pri tome rastegne to temperatura u njoj trenutno neto padne, a kako se zrak u posudi 2 komprimira temperatura u njoj trenutno neto poraste. Meutim, kroz kratko vrijeme se ponovo izjednae temperature u kupelji i u posudama 1 i 2 te ponovo vrijedi
' t v' = t1 = t 2 .
Budui da plin u posudama 1 i 2 nakon pokusa stoji pod drugim tlakom nego na poetku, moglo bi se oekivati prema toplinskoj jednadbi stanja u = f (p,t), da e plin sada imati i drugu vrijednost unutarnje energije. Meutim to nije tako. Da to dokaemo posluit emo se I. glavnim zakonom termodinamike
Q =U '' U ' + W
gdje je
' ' U ' = Uv +U g
prije izjednaavanja tlakova nakon izjednaavanja tlakova
' ' U ' ' = U v' + U g'
Budui se za vrijeme pokusa toplina nije sustavu dovodila niti od njega odvodila (Q = 0), niti vrio rad (W = 0), slijedi da je
U '' =U ' ,
tj. da je zbroj unutarnjih energija vode i plina prije i poslije pokusa ostao nepromijenjen ' ' ' ' U v' + U g' = U v + U g
' ' ' ' U v' U v = U g U g' ' ' t v' = t v ,
57
tj. pokus s idealnim plinovima pokazao je da nakon izjednaavanja tlakova nije bilo razlike izmeu temperatura vodene kupelji prije i nakon pokusa. To znai da je i unutarnja energija vodene kupelji ostala ista, a prema tome i unutarnja energija plina, tj.
' ' U v' = U v
' ' U g = U g' .
Iz ovoga pokusa vidimo da je kod idealnih plinova unutarnja energija samo funkcija temperature, poto je to jedina veliina stanja uz unutarnju energiju, koja je i prije i poslije pokusa ostala nepromijenjena. Ova spoznaja se moe izraziti jednadbom
u = f (T )
(za idealne plinove)
Unutarnja energija je, dakle, kod idealnih plinova neovisna o tlaku (dakle i o volumenu, odnosno gustoi) to se izraava jednadbom
u = 0, v T
a to je prvi koeficijent razmatrane diferencijalne jednadbe. Zapaeno je da se kod realnih plinova temperatura u opisanom pokusu pri viim tlakovima neto mijenja. Kod njih je , dakle, unutarnja energija ovisna kako o temperaturi tako i o i tlaku, odnosno gustoi plina. Da bi ovo razjasnili podsjetimo se meumolekularnih sila ije djelovanje kod realnih plinova dolazi do izraaja, osobito pri viim tlakovima i niim temperaturama. Ako je
u > 0, v T
tj. sustav prima toplinu, to je sluaj kada djeluju privlane sile pa kod poveanja volumena poveava se i unutarnja energija. Naime, tu je potrebno dovoditi toplinu da bi se savladale privlane sile kojima molekule djeluju jedna na drugu. Ako je
u < 0, v T
sustav daje toplinu, a to je sluaj kada prevladavaju odbojne sile. 58
u Koeficijent za razne plinove, J dm 3 dani su u tablici. v T

Temperatura C 20 100 H2 0.4 0.4 Plin O2 +5.4 +2.9 CO2 +27.6 +18.0
Vidimo da kisik i ugljini dioksid kod rastezanja uzimaju toplinu iz kupelji, dok je vodik predaje kupelji. Ako se plinu kod ekspanzije onemogui da izvana prima energiju, on je uzima iz svojih zaliha i hladi se. Promjena temperature koja se pojavljuje pri ovakvoj ekspanziji realnih plinova naziva se, prema fiziarima koji su je otkrili, Joule-Thomsonov efekt. Opisat emo njihov eksperiment.
1
Slika 12. Priguivanje
U izoliranoj cijevi, slika 12., prolazi plin kroz pamuni ep gdje se priguuje na nii tlak. Tlak ispred epa, odnosno priguilita je p1 , a iza priguilita p 2 , pri emu je p1 > p 2 . Tlak plinskih masa koje nadolaze i izlaze moemo nadomjestiti s dva zamiljena stapa koji se kreu potrebnom brzinom. U ustaljenom stanju dolaze priguilitu i odlaze od njega u istim vremenskim razmacima iste koliine plina, a pri tome se zamiljeni stapovi pomaknu za duine s1 i s 2 . Za utiskivanje stapa 1 troi se na putu s1 rad utiskivanja W1
W1 = p1 F1 s1 = p1 V1 ,
59
a stap 2 vri rad istiskivanja
W2 = p 2 F2 s 2 = p 2 V2 .
Kako se kod pokusa ne dovodi toplina, jer je cijev dobro izolirana, a kada bi izolacija bila i slaba praktiki se ne bi mogla plinu dovesti primjetna koliina topline zbog brzog odvijanja procesa, to prema I. glavnom zakonu termodinamike sveukupno izvreni rad
W = W2 W1
mora se namiriti iz unutarnje energije plina
Q = U 2 U1 + p 2 V2 p1 V1 .
Kako je Q = 0, slijedi
W = p 2 V2 p1 V1 = U1 U 2 .
Prema tome
U1 + p1 V1 = U 2 + p 2 V2 = U + p V = konst.
2.1.3. Entalpija
Kod priguivanja moe se promijeniti unutarnja energija priguenog medija, ali vidimo da nepromijenjena ostaje jedna druga veliina koja je dana izrazom
H = U + p V , kJ
ili
h = u + p v , kJ kg 1 ,
a to je sadraj topline ili entalpija. Za m kg
m h = H , kJ
Pomou navedene aparature ispitivani su razni plinovi. Pri tome se je ustanovilo da se kod sobne temperature svi plinovi osim vodika hlade, dok vodik postaje topliji. Kasnije, kada je otkriven helij, ustanovljeno je da se i on kod ekspanzije grije. Daljnjim ispitivanjima pri raznim uvjetima naeno je da promjena temperature ovisi o poetnoj temperaturi i tlaku plina. Veliina promatranog prigunog efekta moe se vidjeti iz vrijednosti Joule-Thomsonovog koeficijenta . 60
Koeficijent je definiran kao promjena temperature u stupnjevima za pad tlaka od 1 bar, kod H = konst., tj.
T p H
Kod hlaenja je pozitivan, a kod grijanja negativan. Meutim, i vodik i helij hladili bi se pri ekspanziji, ako bi prethodno bili dovoljno ohlaeni. Da bi se plin prilikom ekspanzije hladio mora biti prethodno ohlaen ispod temperature inverzije, tj. one temperature kod koje se plin pri ekspanziji kod konstantne entalpije niti grije niti hladi, odnosno pri kojoj je = 0. Iznad temperature inverzije svi plinovi pokazuju efekt zagrijavanja, a ispod temperature inverzije rashladni efekt. Budui da su kod sobne temperature svi plinovi osim vodika i helija znatno ispod njihove toke inverzije, to svi imaju pozitivni Joule-Thomsonov efekt. Kada bi bili ohlaeni ispod svojih temperatura inverzije, vodik i helij bi se kod ekspanzije takoer hladili. Ispitivanje priguivanja moe nam posluiti i da ustanovimo da li se neki plin ponaa kao idealan plin, tj. da li je t1 = t 2 . Veliko praktiko znaenje ima Joule-Thomsonov efekt kod ukapljivanja plinova. Ovaj efekt je jedini sluaj gdje se odstupanje od idealnog ponaanja iskoritava za izradu postupka u velikom tehnikom mjerilu. Sada se moramo ponovo vratiti na razmatranu diferencijalnu jednadbu koja izraava promjenu unutarnje energije i razmotriti njen drugi lan
u T v
pri emu e nam pomoi uvoenje pojma toplinskog kapaciteta.
2.1.4. Toplinski kapacitet

Ovisnost unutarnje energije o temperaturi moe se prikazati specifinim toplinskim kapacitetom kojeg moemo definirati izrazom
c=
q
dT
, kJ kg 1 K 1
Specifini toplinski kapacitet predstavlja koliinu topline koju je potrebno dovesti da se jedinici mase povisi temperatura za 1 K. (Specifini toplinski kapacitet za vodu je 4.1868 kJ (1 kcal).) Navedena definicija jednoznano odreuje 61
specifini toplinski kapacitet krutih tvari i tekuina, ali ne i plinova. Zato je to tako vidjet emo na sljedeim primjerima. a) v = konst. U posudi s nepropusnim stijenkama neka je zatvoren 1 kg nekog plina. Ako tom plinu dovedemo neku koliinu topline, temperatura e mu porasti, a porast e i tlak u posudi. Specifini toplinski kapacitet, cv pri ovoj promjeni je
q cv = dT v
b) p = konst. Ako ponovimo pokus s plinom koji se nalazi u posudi s pominim stapom, s porastom temperature rast e volumen, a tlak e ostati nepromijenjen. U ovom sluaju specifini toplinski kapacitet dan je izrazom
q cp = dT p
Dovedena toplina u ovom sluaju troi se dijelom za zagrijavanje plina, a dijelom za vrenje rada kod pomicanja stapa. Zato moemo oekivati da e se specifini toplinski kapaciteti razlikovati. Prema I. glavnom zakonu
q = du + p dv
q
dT
=
du dv +p =c. dT dT
Za v = konst. dv = 0, slijedi
q u cv = = T v T v
iz ega slijedi da smo dobili koeficijent drugog lana u diferencijalnoj jednadbi koja izraava promjenu unutarnje energije. Za p = konst. odnosno
q p = du + p dv ,
q u v = cp = + p . T p T p T p
62
Budui da je za idealan plin u = f (T ), tj. unutarnja energija je neovisna o tlaku p i volumenu v, to slijedi
u u = = cv . T v T p
Iz jednadbe stanja za idealne plinove slijedi
R v = . T p p
Ako to supstituiramo u izraz
u v cp = + p T p T p
dobiva se
c p = cv + R c p cv = R .
Kod zagrijavanja pri stalnom tlaku toplina se troi na poveanje unutarnje energije plina, to se izraava lanom cv , te za vrenje rada kod pomicanja stapa, to je izraeno lanom R. Dakle, uz p = konst., plin obavlja rad zbog poveanja volumena, a taj rad je jednak plinskoj konstanti R uz povienje temperature od 1 K. Stoga za specifini toplinski kapacitet nije odluujua samo vrsta plina, nego i nain promjene stanja. Zato bi kod plinova mogli definirati itav niz specifinih toplinskih kapaciteta od kojih smo uzeli samo dva karakteristina.
Molarni toplinski kapacitet
Ako specifini toplinski kapacitet svedemo na 1 kmol tvari dobiva se molarni toplinski kapacitet koji je M (molarna masa) puta vei od specifinog toplinskog kapaciteta.
C p ,m = M c p
;
C v,m = M c v , kJ kmol 1 K 1
M c p M c v = C p,m C v,m = M R = R = 8.314 , kJ kmol 1 K 1
Razlika molarnih toplinskih kapaciteta idealnih plinova neovisna je dakle o temperaturi i kod svih plinova je jednaka. To je vano jer se C p eksperimentalno 63
lako odreuje za razliku od C v koji je tee pristupaan tonijim mjerenjima. im se C p odredio eksperimentom pri raznim temperaturama, C v se moe lako izraunati prema navedenom izrazu.
C p moemo mjeriti kod strujanja plina. U jednu dobro izoliranu cijev

postavimo dva toplomjera i elektrinu grijalicu. Toplina grijanja moe se odrediti iz potroka elektrine energije. Kroz cijev putamo struju plina koji ispitujemo. Masu plina m, kg h 1 mjerimo plinskom urom, a osim toga odreujemo toplinu zagrijavanja Q, J h 1 kao i prirast temperature. Iz ovih podataka moemo lako izraunati toplinski kapacitet dotinog plina. Mjerenje C v ne moe se provesti veom tonou jer se kod tog odreivanja mora odreena koliina plina zatvoriti u kalorimetar, u posudu konstantnog volumena. Masa zatvorenog plina je veoma malena prema masi kalorimetra, to je vrlo nepovoljno za tonost mjerenja. Prema mjerenjima, svi jednoatomni plinovi imaju jednake toplinske kapacitete koji su neovisni o temperaturi, a iznose
(C p,m )jednoatomni plin
20.93 kJ kmol 1 K 1 .
Kod dvoatomnih plinova, molarni toplinski kapaciteti su takoer gotovo jednaki za razliite plinove, ali nisu neovisni o temperaturi. Kod srednjih temperatura za dvoatomne plinove
(C p,m )dvoatomni plin
29.31 kJ kmol 1 K 1 .
Kod vieatomnih plinova ove su vrijednosti jo vee, ali toplinski kapaciteti razliitih plinova s istim brojem atoma nisu vie meusobno jednaki. Pored razlike, posebno je znaajan i omjer toplinskih kapaciteta koji obiljeavamo s k ili ,
cp cv
Cp Cv
Kod jednoatomnih plinova = 1.667. Kod dvoatomnih plinova = 1.4. Kod vieatomnih plinova se to vie pribliava jedinici to je vei broj atoma u molekuli. je ovisno o temperaturi kod dvoatomnih i vieatomnih plinova. Mora li se uzeti u obzir ovisnost toplinskog kapaciteta o temperaturi, to e biti potrebno pri viim temperaturama, u takvim sluajevima moe se raunati 64

t t
sa srednjim toplinskim kapacitetom [ C v ] t2 i [ C p ] t2 izmeu temperatura t1 i 1 1
t 2 . U tu svrhu definiramo srednji toplinski kapacitet

t2
C v dt
[ C v ] t2 =
1
(t 2 t1 )
t2
t1
C p dt
.
t [ C p ] t2 1
(t 2 t1 )
t
t1
S tim moemo izraunati prirast unutarnje energije prema sljedeem izrazu

U 2 U 1 = [C v ]t2 (t 2 t1 ) . 1
Srednji toplinski kapacitet [ C v ] t odreujemo iz tablinih [ C p ] t prema izrazu 0 0 [ C v ] t = [ C p ] t R, 0 0 a to je tono za sve idealne plinove pri svim temperaturama. Da bismo iz tablinih vrijednosti [ C p ] t izmeu 0 C i t C dobili srednje toplinske kapacitete 0 [ C p ] t2 izmeu t1 i t 2 C, treba uzeti u obzir da je
1
1 [ C p ] t2 (t 2 t1 ) = [ C p ] 02 (t 2 0) [ C p ] 0 (t1 0) , 1
tako da je
t [ C p ] t2 1
1 [C p ]02 t 2 [C p ]0 t1
t 2 t1
t t
1 pri emu je potrebno iz tablica oitati [ C p ] 02 i [ C p ] 0 . I ovdje vrijedi, naravno
za sve temperature i za sve idealne plinove odnos [ C p ] t2 [ C v ] t2 = R

1 1
65
2.1.5. Odreivanje entalpije

Kod razmatranja procesa priguivanja doli smo do novog pojma entalpije (H ), koja je kao i unutarnja energija (U) veliina stanja jer ovisi samo o veliinama stanja H = U + pV. U izraz za I. glavni zakon umjesto unutarnje energije, uvest emo entalpiju. Prema izrazu za entalpiju slijedi dH = dU + p dV + V dp ili dU + p dV = dH V dp. Stoga je
Q = dH V dp
Q = H 2 H 1 Vdp .
1 2
Entalpiju emo veoma svrsishodno primijeniti pri prouavanju izmjene topline pri stalnom tlaku. Za takve procese dp = 0 pa se prema prethodnom izrazu moe izraunati dovedena toplina, Q p
Q p = dH
ili
Q p = H 2 H1 .
Entalpiju moemo izraunati iz toplinskih kapaciteta. Kako je po definiciji Q Cp = T p to slijedi

H Cp = . T p
Budui da je H = f (p,T ), slijedi H H dH = dT + p dp T p T H dH = C p dT + p 66 dp . T
a) Za idealne plinove vrijedi p v = RT, h=u+pv H p = 0 T

iz ega slijedi
h=u+RT
to znai da je entalpija isto tako neovisna o tlaku kao i unutarnja energija, tj.
H = C p dT + H 0 .
T0
Za najjednostavniji sluaj, kada je C p = konst., slijedi
H = C p (T T0 ) + H 0
gdje je H 0 neodreena entalpija tijela pri polaznoj temperaturi T0
H 0 = U 0 + p0V0 .
Uvrstimo li pri t 0 = 0 C vrijednost H 0 = 0 (osnovno stanje za raunanje entalpije) slijedi
H = C pT
to je vrlo jednostavan izraz.
H b) Ako je p 0 dobiva se sljedei izraz za raunanje entalpije T

H H 1 = C p0 dT + p T0
T1 p0 p1
dp + H 0 T1
ili
H H 1 = C p1 dT + p T0
T1 p0 p1
dp + H 0 T0
gdje je H 0 takoer neodreena entalpija tijela pri polaznoj temperaturi T0 .
67
2.1.6. Odreivanje unutarnje energije

Razmotrit emo ponovno jednadbu
u u du = dv + dT T v v T
a) Ako unutarnja energija ovisi samo o temperaturi, a ne i o specifinom volu u menu, tj. kada je = 0 (idealni plinovi), bit e u stanju 1. v T
u1 = c v dT + u 0
T0
T1
gdje je cv = f (T ) mora biti poznato, npr. na temelju mjerenja. Za najjednostavniji sluaj kada je cv = konst. slijedi
u1 = cv (T1 T0 ) + u 0
gdje je u 0 neodreena unutarnja energija tijela pri polaznoj temperaturi T0 . b) Kada je ovisnost unutarnje energije o gustoi razliita od nule, primjenjuje se sljedei izraz
u u1 = c v0 dT + dv + u 0 v T1 T0
T1 v0 v1
ili
u1 =
T1
T0
cv1 dT +
v0
u dv + u 0 v T
0
v1
u gdje cv i treba eksperimentalno odrediti za razliite temperature, v T odnosno gustoe.
68
Unutarnju energiju za polazno stanje ne moemo odrediti samo pomou klasine termodinamike. Treba se, naime, posluiti Planckovom kvantnom teorijom. Tako e unutarnja energija ostati neodreena, ali ova neodreenost nas nee smetati, budui da kod svih raunanja na koje emo naii, pojavit e se samo razlike unutarnjih energija, tako da e konstanta u 0 svuda ispasti oduzimanjem. Ali kod neke promatrane tvari moramo u 0 uvijek svoditi na isto odabrano osnovno stanje, tj. 1.013 bar i t 0 = 0 C. Drugim rijeima mora se integrirati od istog osnovnog stanja. Kad u raunima izostavimo konstantu u 0 trebamo imati u vidu da smo svojevoljno uzeli da je u 0 = 0. Tako e unutarnja energija kod temperature T < T0 imati negativne brojane vrijednosti, to treba shvatiti samo relativno, budui da energija kao ni materija ne moe biti negativna. Jednadba za izraunavanje unutarnje energije daje nam, dakle, mogunost da unutarnju energiju nekog tijela izraunamo iz eksperimentalno odreenih toplinskih kapaciteta pri raznim temperaturama. Kako je kod idealnih plinova unutarnja energija ovisna iskljuivo o temperaturi, to prema izrazu
cv = du dT
mora i cv biti neovisno o tlaku i volumenu. To vrijedi i za c p te oba toplinska kapaciteta mogu kod idealnih plinova ovisiti samo o temperaturi. Ova ovisnost opaa se u znatnijoj mjeri tek kod viih temperatura. Unutarnja energija smjese plinova dobije se iz unutarnjih energija pojedinih komponenata iste temperature.
2.2. PROMJENE STANJA IDEALNIH PLINOVA

Izmeu moguih promjena stanja razmotrit emo one promjene koje pri tehnikim procesima osobito esto susreemo, a koje se i po svom obliku osobito istiu. Poznavanje ovih promjena je vrlo vano kod tehnikih procesa, kojima je svrha proizvesti mehaniki rad, jer se pomou njih odluujemo za nain rada i za vrstou i veliinu ureaja. Znaajke koje utjeu na nain rada su u prvom redu tlak, temperatura i volumen radnog medija u raznim dijelovima procesa, a osim toga je vana potrebna koliina topline i rad koji se moe dobiti. Prije nego prijeemo na opisivanje odreenih promjena stanja, izvrit emo neka 69
razmatranja openito o radu i o pojmu povrativosti (reverzibilnosti) i maksimalnog rada. Ima puno uvjeta u kojima mogu nastati promjene tlaka i volumena, ali za sve sluajeve ovako dobivenog rada vrijedi openiti izraz
W = p dV
V1
V2
2.2.1. Pojam reverzibilnosti ili povrativosti

Dobiveni rad od sustava u sluaju kada sustav podlijee promjeni ovisi ne samo o poetnom i konanom stanju, ve takoer i o nainu kako se ta promjena vri. Uvijeti mogu biti tako prilagoeni da izvreni rad moe varirati od nule (ekspanzija u vakuumu) do maksimalno realizirajueg rada za takvu promjenu, tj. kada je proces voen na nain kao to emo opisati. Zamislimo cilindar koji sadri vrelu vodu u ravnotei sa svojom parom. Cilindar ima stap bez teine i moe se micati bez trenja, a uronjen je u rezervoar koji ima istu temperaturu kao i cilindar. Ako je na stapu tlak 1 bar, temperatura vode e biti 100 C, a tlak pare takoer 1 bar. Pretpostavimo sada da se tlak na stapu smanji za vrlo mali (infinitezimalni) iznos. Stap se odmah pomie prema gore i volumen se poveava. Ova promjena u volumenu izaziva odgovarajui pad tlaka vodene pare; da se ponovo uspostavi odgovarajui tlak vodene pare na toj temperaturi, neto vode e ispariti. Kako se ovaj proces vodi izotermno, toplina potrebna za isparavanje vode uzima se iz rezervoara. Opisani proces tei e tako dugo dok je unutarnji tlak pare vei za vrlo mali iznos od tlaka na stapu, a konani rezultat tog procesa bit e potpuno isparavanje cjelokupne vode u cilindru. Ako se eli prekinuti isparavanje potrebno je sasvim malo poveati tlak na stapu, tako da se unutarnji i vanjski tlak izjednai. Tada nee voda isparavati niti para kondenzirati tako dugo dok je temperatura sustava konstantna. Pogledajmo sada to e se dogoditi kada tlak na stapu poraste za vrlo mali iznos. Stap kree odmah prema dolje i komprimira paru na tlak iznad ravnotene vrijednosti za tu temperaturu. Da bi se uspostavila ravnotea neto pare e se kondenzirati. Toplinu nastalu nastalu od kondenzacije uzima rezervoar, tako da izotermni proces nije naruen. Osnovno u opisanom procesu je to to je pokretaka sila cijelo vrijeme bila vrlo malo vea od suprostavljajue sile te se za infinitezimalni porast suprostavljajue sile itav proces moe obrnuti i proi natrag kroz sve stadije koji su prije opisani. Za procese koji se odvijaju uz ovakve uvjete govorimo da su reverzibilni povrativi procesi. Strogo govorei, 70
svi prirodni procesi su ireverzibilni nepovrativi, ali se reverzibilnosti mogu pribliiti. Kod potenciometrijske metode mjerenja napona galvanskih lanaka, naponu elije narine se izvana napon, dok praktino struja ne tee. Ako je izvana narinuti napon samo malo manji od napona elije, izbijat e se. Meutim, ako se narinuti napon malo povea iznad napona elije, elija e se nabijati. U ovom primjeru, kada tee struja kroz krug, mora se vriti rad protiv napona koji je cijelo vrijeme samo malo manji od djelujueg napona. Ovakav ureaj je najblia aproksimacija koja se moe uiniti za stvarno reverzibilni proces. Iako je pojam reverzibilnosti opisan samo na dva specifina sluaja, on se moe proiriti na sve procese neovisno o njihovoj prirodi. Bilo koji proces u kojem je pokretaka sila samo infinitezimalno vea od suprotstavljajue sile i koji se moe obrnuti poveanjem ove sile za infinitezimalni iznos predstavlja reverzibilni proces. Nasuprot tome, bilo koja promjena koja nema ovakvih zahtjeva naziva se ireverzibilnom (nepovrativom). Na slici 13. prikazan je ireverzibilni (a, b) i reverzibilni (c) proces.
Slika 13. Prikaz ireverzibilnog (a, b) i reverzibilnog (c) procesa
2.2.2. Reverzibilnost i maksimalan rad

Veliina rada to ga sustav obavlja kod odreene promjene ovisi o suprotstavljanju ovoj promjeni. to je vei otpor, to vei rad mora biti izvren od sustava da ga svlada. Da ovo pojasnimo razmotrimo ekspanziju idealnog plina protiv tlaka kroz infinitezimalnu promjenu volumena. Izvreni rad je p dV. Kada je p = 0, tj. kada sustav ekspandira u vakuum, stap ne nailazi ni na kakvu silu i ukoliko zanemarimo teinu i trenje, ne vri se nikakav rad.
71
Meutim, kako tlak raste od nule sve vie bit e i rada vie izvreno to se vie tlak (suprotstavljajui) pribliava tlaku plina. Kada je to postignuto, obje sile su uravnoteene i nikakva nova promjena u volumenu nije mogua. Ako nastavimo s porastom tlaka, ovaj postaje vei od tlaka plina, volumen se poinje smanjivati i rad se vri na sustavu, a ne od sustava. Vidljivo je da je rad koji moe izvriti sustav najvei kada se suprotstavljajui tlak razlikuje samo malo (infinitezimalno) od unutarnjeg tlaka samog plina. Ovo su zapravo uvjeti koje smo definirali za reverzibilnost procesa. Zato se moe zakljuiti da se od nekog sustava moe dobiti maksimalni rad kada je promjena koja se u njemu vri reverzibilna (povrativa). Ovi pojmovi kasnije e nam jo vie posluiti. Sada emo opisati promjene stanja idealnih plinova pri emu emo uvijek kod dobivanja rada uzimati maksimalni rad te se u tom sluaju moemo koristiti izrazima koje emo izvoditi uzevi u obzir tlak u samom plinu stoga to se samo malo razlikuje od vanjskog suprotstavljajueg tlaka. Ipak nemojmo izgubiti iz vida da se ovdje radi o tlaku izvana, a koji se tek neznatno razlikuje od djelujueg tlaka plina.
2.2.3. Izohorna promjena stanja (V = konst.)

Ovu smo promjenu stanja ve upoznali kod razmatranja toplinskog kapaciteta cv . Plinu u posudi s krutim stijenkama dovodimo toplinu kod konstantnog volumena V. Tako raste tlak plina u posudi, ali on ne moe izvriti neki rad jer je V = konst., dakle dV = 0 pa prema tome i
W = p dV = 0
Dovedena toplina moe se prema I. glavnom zakonu izraziti kako slijedi
Q1, 2 = U 2 U 1 = m c v (T2 T1 )
ako smijemo pretpostaviti da je cv unutar temperaturnog podruja (T2 T1 ) neovisno o temperaturi, tj. konstantno. Uzevi u obzir jednadbu stanja moe se odrediti konana temperatura iz tlakova i poetne temperature, tj.
p 2 v 2 =R T2 p1 v1 =R T1 p 2 v 2 R T2 = p1 v1 R T1 v 2 = v1 = konst.
72
T2 p 2 p T2 = T1 2 = T1 p1 p1
Time se dobiva
p p1 p Q1, 2 = m cv T1 2 T1 = m c v T1 2 p p 1 1
ili
Q1, 2 p 2 p1 = p1 m cv T1
Temperatura i tlak rastu kada se toplinu dovodi (Q > 0), a smanjuju se kada se toplinu odvodi (Q < 0). U p, V dijagramu na slici 14. prikazana je ova promjena stanja.
Q1,2
Slika 14. Izohorna promjena stanja
2.2.4. Izobarna promjena stanja (p = konst.)

Ovu promjenu stanja takoer smo ve upoznali kod razmatranja toplinskog kapaciteta c p . Moemo je izvesti u nekom cilindru sa stapom koji je optereen nepromjenjivom vanjskom silom i moe se pomicati bez trenja. Ako plin grijemo, njegovo stanje se mijenja od stanja 1 do stanja 2. Prema I. glavnom zakonu dovedena toplina je
73
Q1, 2 = U 2 U 1 + p dV = U 2 U 1 + p (V2 V1 )
1
Q1, 2 = m c v (T2 T1 ) + m R (T2 T1 )
Q1, 2 = m (T2 T1 )(c v + R ) Q1, 2 = m c p (T2 T1 )

Rad izvren za gibanje stapa, tj. za svladavanje stapnog optereenja je
W1, 2 = p (V2 V1 )
Zbog poveanja temperature poveat e se volumen pa je prema jednadbi stanja
p 2 V 2 R T2 = p1 V1 R T1 p1 = p 2 = konst.
V2 T2 , = V1 T1
tj. plin poveava volumen pri dovoenju topline. Promjena stanja prikazana je u p, V dijagramu na slici 15.
Q1,2
W1,2
Slika 15. Izobarna promjena stanja
74
Procesi kod stalnog tlaka u tehnici su veoma esti. Tako, npr. teku svi procesi strujanja priblino pri p = konst. Ovi procesi su vani za izmjenjivae topline. Za te procese vrijedi jednadba
Q1, 2 = m c p (T2 T1 )
s time to je masa plina i izmijenjena toplina izraena u jedinici vremena. Na taj nain mogu se svi odnosi koje smo dobili u izobarnim procesima primijeniti i na strujanja.
2.2.5. Izotermna promjena stanja (T = konst.)

Kod vrlo polaganog rastezanja plina u nekom cilindru koji nije izoliran, dostrujavat e plinu kroz stijenke toplina iz okoline. Rastee li se plin dovoljno polagano, dostrujavat e toliko topline da se temperatura plina i okoline nee primjetno razlikovati. Ako je temperatura okoline stalna, to e i temperatura plina prilikom takve polagane ekspanzije ostati konstantna. Stoga se moe primijeniti Boyleov zakon
p1 V1 = p 2 V2 = p V = konst.
Do istog rezultata dolazimo i iz jednadbe stanja
p1 V1 = m R T1
p 2 V2 = m R T2
Budui da je T1 = T2 = T , slijedi
p1 V1 = p 2 V2 = m R T = konst.
pV = konst. je jednadba izoterme koja je u p, V dijagramu predstavljena istostranom hiperbolom, slika 16. Prema I. glavnom zakonu
Q = dU + W
Q = cv dT + W
T = konst. dT = 0 Q = W, tj.
Q1,2 = W1,2
75
Naime, kod idealnih plinova zbog T = konst. slijedi
U1 = U 2 .
Q1,2
W1,2
Slika 16. Izotermna promjena stanja
Kod izotermne promjene unutarnja energija se ne mijenja, a sva dovedena toplina pretvara se u rad koji moemo izraunati iz poetnog i konanog stanja W1, 2 = p dV
1 2
V dV m R T dV = m R T W1,2 = = m R T ln 2 V V V1
1 1
V2 p = 1 W1,2 = m R T ln V1 p 2 prema tome
p1 , p2
V W1, 2 = m R T ln 2 = m R T ln V1
p1 p2
76
p W1, 2 = p1 V1 ln 1 = p 2 V2 ln p2
p1 = p V ln p2
p1 p2
77
2.2.6. Adijabatska promjena stanja (Q = 0)

Adijabatska promjena stanja vri se kada plin ekspandira u dobro izoliranom cilindru ili kada je ekspanzija tako brza da se u tijeku njenog odvijanja ne moe izmijeniti neka primjetna koliina topline s okolinom, slika 17.
p1
Q1
,2
= 0
p2 W1,2 V1 V2
Slika 17. Adijabatska promjena stanja Prema I. glavnom zakonu
Q = dU + W.
Obzirom da je Q = 0 slijedi da je Q = 0, to je dU = W
U2 dU U1
= W
1
U 2 U 1 = W1,2
ili
W1,2 = U1 U 2
Kod adijabatske promjene stanja, kako vidimo, rad se vri iskljuivo na raun unutarnje energije radnog tijela te stoga adijabatska ekspanzija uzrokuje hlaenje tijela. Treba izraunati snienje temperature radnog medija pa nam je u tu svrhu potrebna jednadba adijabate. 77
TEHNIKA TERMODINAMIKA______________________________________________
q = du + w
q = cv dT + p dv
cv dT + p dv = 0 : cv T
dT p dv + = 0. T cv T
Iz jednadbe stanja
p R = T v
i supstitucijom slijedi
dT R dv + =0. T cv v
Uvrtavanjem R = c p cv dobivamo
c p c v dv dT + =0. T cv v Uzevi u obzir

cp cv = ,
slijedi
dv dT + ( 1) =0. v T
Nakon integriranja dobiva se sljedei izraz
ln T + ( 1) ln v = konst.
i ako to napiemo u obliku potencije slijedi T v 1 = konst. Uvrtavanjem
T= pv R
u gornji izraz slijedi
78
p v v 1 = konst. R R
p v = R konst.
p v = konst.
jednadba adijabate
Jednadba adijabate u p, V dijagramu predstavljena je hiperbolom koja je neto strmija od istostrane hiperbole koja predstavlja izotermu. Konstanta jednadbe adijabate odreuje se iz bilo kojeg poznatog stanja, npr. iz polaznog stanja 1. Odnosi veliina stanja dobivaju se iz jednadbe adijabate i iz jednadbe stanja idealnog plina. Tlak i volumen iz jednadbe adijabate
v p p1 v1 = p 2 v 2 2 = 1 p1 v 2

Volumen i temperatura iz jednadbe adijabate i jednadbe stanja

p1 v1 =R T1 i p2 v2 =R T2
p1 v1 p 2 v 2 p v T = p1 v1 T2 = p 2 v 2 T1 2 = 1 2 . T1 T2 p1 v 2 T1
Ako taj izraz uvrstimo u sljedeu jednadbu
p 2 v1 = p1 v 2
dobivamo
v1 T2 v1 = v 2 T1 v 2
a odatle
T2 v1 = T1 v 2
Temperatura i tlak iz jednadbe
79
p 2 v1 = p1 v 2
p v 1 = 2 v 2 p1
1
i ako taj izraz uvrstimo u jednadbu
T2 v1 = T1 v 2
dobijemo
T2 T1 = p2 p1
1
p2 p1
p T 2 = 2 . T1 p1
Za izvreni rad pri adijabatskoj promjeni stanja vrijedi izraz
T W = U 1 U 2 = m c v (T1 T2 ) = m c v T1 1 2 T1 Ako umjesto
T2 uvrstimo vrijednost iz jednadbe adijabate, dobit emo T1

1 p2 1 = m cv T1 . p1
W1, 2
Budui da je
cv =
R , 1
slijedi
1 m R T1 p 2 1 = , 1 p1
W1, 2
a uz pomo jednadbe stanja dobiva se sljedei izraz
80

1 p1 V1 p 2 m R T1 = 1 = 1 p1 1 1 p2 1 p1
W1, 2
iz ega slijedi
W1, 2 =
mR 1 (T1 T2 ) = ( p1V1 p 2V2 ) 1 1
2.2.7. Politropska promjena stanja

Procesi koji se zbivaju u prirodi razlikuju se od onih koje smo prouili, a za iju izvedbu smo uzeli razne pretpostavke. Tako, pri konstantnom volumenu, grijanjem ili hlaenjem posude i njenog sadraja, posuda se, a time i njen sadraj, usprkos uinjenoj pretpostavci iri ili skuplja. Proces pri konstantnom tlaku praktiki se razlikuje od zamiljenog. Stap, naime, ima neku teinu i za njegovo pokretanje troi se neka energija. Osim toga trenje plina i stapa o stijenke cilindra troi energiju. Proces pri konstantnoj temperaturi vrlo teko se moe ostvariti. Naime, da bi se izvrila izmjena topline, uz uinjenu pretpostavku, potrebno bi bilo proces voditi vrlo polagano, a takav proces za praksu i ne bi bio zanimljiv. I u pogledu adijabatskog procesa, koji se provodi u savrenoj izolaciji, teko se moe rei da se moe potpuno sprijeiti izmjena topline s okolinom. Zato se realni procesi razlikuju u izvedbi od zamiljenih procesa. Kako odstupanja mogu biti razliita, ove procese nazivamo mnogovrsnima ili politropskima. Otuda naziv politropska promjena. Dakle, stvarne linije kompresije, odnosno ekspanzije za uvjete koji vladaju u strojevima moemo predoiti opim hiperbolama, politropama koje su dane jednadbom plitrope
p v n = konst.
Eksponent n razlikuje se od adijabatskog eksponenta . Eksponent n ima najee vrijednost 1 <n < . Za izotermnu promjenu stanja eksponent n = 1, a za adijabatsku promjenu stanja n = .
81
Iz p v n = konst. i jednadbe stanja dobivamo sljedee izraze T1 p1 = T2 p 2 T1 v 2 = T2 v1 n

n 1
n 1
p1 v 2 = . p 2 v1 Za razliku od adijabatske, pri politropskoj promjeni stanja izmjenjuje se toplina. Zanima nas, naravno, kolika je toplina koja se kod ekspanzije dovodi, odnosno kod kompresije odvodi i kako ih moemo izraunati. Diferenciranjem jednadbe politrope p v n = konst. dobiva se n p dv + v dp = 0. Diferenciranjem jednadbe stanja slijedi p dv + v dp = R dT. Ako taj izraz oduzmemo od prethodnog dobiva se (n 1) p dv = R dT
p dv = R dT . n 1 R dT n 1
Ako se ovaj izraz supstituira u izraz za I. glavni zakon slijedi
q = du + p dv = c v dT
q = c v 1
Uzevi u obzir da je
R dT . c v (n 1)
R c p cv = = 1 cv cv
82
slijedi
q = c v 1 q = c v
Ako uzmemo da je
cv
dT n 1
n dT . n 1
n = c n , kJ kg 1 K 1 n 1
slijedi
q = c n dT
q1,2 = c n (T2 T1 )
Q1,2 = m c n (T2 T1 ) .
Najee emo se susretati s politropama iji je eksponent n vei od 1, a manji od . U tom sluaju c n je negativno. Za vrijeme ekspanzije toplina se dovodi radnom mediju, ali njemu svejedno pada temperatura dok se kod kompresije toplina odvodi, ali temperatura raste. Naime, koliina topline koja se kod ekspanzije dovodi nije dovoljna da bi se njome mogao pokriti izvreni rad, ve se jedan dio rada vri na raun unutarnje energije plina pa mu usprkos dovoenju topline temperatura pada. Postojanje politropskoga kapaciteta c n pokazuje da kod plinova postoji itav niz toplinskih kapaciteta koji su, osim o vrsti plina, ovisni jo i o promatranoj promjeni stanja. Toplinski kapaciteti c p i cv su samo posebni oblici c n . Rad dobiven politropskom ekspanzijom izmeu dva stanja odredit emo prema I. glavnom zakonu i uz pomo jednadbe
Q = m c n dT
Q = dU + W W = Q dU W = m c n dT m cv dT
W = m (c n cv ) dT
W = m c v
n n 1 dT c v dT = m cv n 1 n 1
83
W = m c v
Integracijom dobivamo
1
n 1
dT .
W1, 2 = m c v
1
n 1
(T1 T2 ) = m c v
T T1 1 2 , T n 1 1
a preureenjem uz pomo jednadbe stanja i izraza za odnos temperature i tlakova kod politropske promjene slijedi
n 1 p1 V1 p 2 n 1 = n 1 p1
W1, 2
W1, 2 =
m R T1 T2 m R 1 = (T1 T2 ) . n 1 T1 n 1
Vidimo da je izraz za izraunavanje rada isti kao i kod adijabate s tim to umjesto eksponenta u ovom izrazu za politropsku promjenu je eksponent n. Kako za sve promjene stanja prikazane na sljedeim dijagramima ekspanzija poinje u zajednikoj toki A (slika 18.), a kompresija u zajednikoj toki B (slika 19.) uoljivo je da je adijabata uvijek strmija od izoterme za istu polaznu toku.
84
Slika 18. Tijek promjena pri ekspanziji
Slika 19. Tijek promjena pri kompresiji
85
Da bismo odredili eksponent politrope moemo se posluiti mehaniki snimljenim ekspanzijskim linijama nekog stroja koje dobivamo pomou tzv. indikatora. Ako jednadbu politrope logaritmiramo slijedi
n p1 V1n = p 2 V 2 log p1 + n log V1 = log p 2 + n log V2
log p1 log p 2 = n log V2 n log V1

n=
log p1 log p 2 . log V 2 log V1
Ako u koordinatni sustav unesemo logaritme tlakova i volumena za pojedinane toke ekspanzijske linije, koje smo dobili iz indikatorskog dijagrama, to n dobivamo na temelju navedene jednadbe za n i dijagrama kao tangens kuta , slika 20
n = tg .
Slika 20. Odreivanje politropskog eksponenta iz eksperimentalnih poda taka
Primjer 2.1.
Potrebno je ugrijati 25 kg zraka s 25 C na 100 C uz konstantni tlak. 86
Koliko je u tu svrhu potrebno dovoditi topline? Koliki je izvreni rad? Koji se dio dovedene topline (u %) troi za vrenje rada, a koji na poveanje unutarnje energije? Raunati sa srednjim specifinim toplinskim kapacitetom zraka!
Rjeenje
Srednji specifini toplinski kapacitet zraka izmeu zadanih temperatura je

c p = 1.009 kJ kg 1K 1 .
Dovedena toplina iznosi
Q1,2 = m c p (T2 T1 ) = 25 1.009 (373 298) Q1,2 = 1891.91 kJ.

Izvreni rad je
W1, 2 = p (V2 V1 ) = m R (T2 T1 ) = 25
8.314 (373 298) 29
W1,2 = 537.54 kJ.

Prema I. glavnom zakonu je
Q1,2 = U 2 U1 + W1,2
gdje je, uz srednji toplinski kapacitet, c v = 0.7223 kJ kg 1K 1
U 2 U1 = m cv (T2 T1 ) = 25 0.7223 (373 298) U 2 U1 = 1354.3 kJ.

Na poveanje unutarnje energije troi se dakle
1354.3 100 = 71.58 % 1891.91
od dovedene topline, a na rad svega
87
537.54 100 = 28.41 % 1891.91
od dovedene topline.
Primjer 2.2.
2 kg kisika grije se pri konstantnom volumenu s 27 C na 300 C. Treba odrediti apsolutni tlak nakon zagrijavanja i koliinu utroene topline ako je poetni tlak 98.066 kPa. Nacrtati u p, V dijagramu!
Rjeenje
p 2 T2 = p1 T1
T 573 p 2 = p1 2 = 98.066 T1 300
p 2 = 187.306 kPa
Q1, 2 = m c v (T2 T1 ) = 2
20.93 (573 300 ) 32
Q1,2 = 357.12 kJ
Q1,2
Slika P2.2.
88
Primjer 2.3.
Adijabatskom kompresijom smanji se poetni volumen zraka za 14 puta. Kolika je konana temperatura i tlak ako je poetni tlak 98.066 kPa, a temperatura 100 C?
Rjeenje
V T2 = T1 1 V 2
1
V = 373 1 1 V1 14
1.41
= 373 14 0.4
T2 = 1072 K t 2 = 799 C
T p 2 = p1 2 T 1 1 1072 0.4 = 98.066 373
1.4
p 2 = 3946.57 kPa ili 39.47 bar
Primjer 2.4.
Zrak temperature 272 C i tlaka 735.50 kPa ekspandira na temperaturu od 27 C i tlak od 90.71 kPa. Treba nai a) eksponent promjene, odnosno vrstu promjene b) izmijenjenu toplinu u kJ i koristan rad u kJ kg 1 .
Rjeenje
a)
T2 p 2 n = T1 p1
n 1
89
T n 1 log 2 = log T1 n log
p2 p1
300 n 1 90.71 log = 545 n 735.50
n = 1.396 1.4 adijabata

cp c = = 1.4 za dvoatomne plinove v
b)
Q1,2 = 0
R T1 T2 1 w1,2 = 1 T1 = 8.314 545 300 29 1 1.4 1 545
w1, 2 = 175.60 kJ kg 1
Primjer 2.5.
1 kg zraka ekspandira s 25 C i 4 bar na 1 bar a) izotermno b) adijabatski c) politropski (n = 1,2). Treba odrediti T2 , w1,2 i q1,2 .
Rjeenje
a)
T2 = T1
p 8.314 4 298 2.3 log q1, 2 = w1,2 = R T ln 1 = 29 1 p2
q1,2 = w1, 2 = 118.30 kJ kg 1
90
b) T2 = T1 p2 p1 1 1.4 = 298 4
1 .4 1 1 log 1.4 4
1
1.41
log T2 = log 298 +
T2 = 200 K
Q1,2 = 0
8.314 R (T1 T2 ) = 29 (298 200) w1,2 = 1 .4 1 1
w1, 2 = 70.24 kJ kg 1
c) T2 = T1 p 1
n 1 p2 n
1 1.2 = 298 4
1.21
T2 = 237 K
8.314 R (T1 T2 ) = 29 (298 237 ) w1,2 = n 1 1 .2 1
w1, 2 = 87.44 kJ kg 1
q1, 2 = c v
n (T2 T1 ) = 20.93 1.2 1.4 (237 298) n 1 29 1.2 1 q1,2 = 44.03 kJ kg 1
91
Primjer 2.6.
3 mola kisika zauzimaju volumen od 78.5 m 3 kod tlaka od 1 bar. Nakon kompresije volumen kisika se smanji 10 puta, a tlak se povea na 18 bar. Treba nai promjenu unutarnje energije sustava.
Rjeenje
Promjena unutarnje energije rauna se iz jednadbe
U 1,2 = m cv (T2 T1 ) .
Masa kisika je m = n M = 3 32 = 96 kg. Temperatura prije i poslije kompresije
p V 10 2 78.5 T1 = 1 1 = = 314.7 K nR 3 8.314
p V 18 10 2 7.85 = 567 K T2 = 2 2 = 3 8.314 nR Promjena unutarnje energije je

U 1, 2 = 96
20.93 (567 314.7 ) = 15842 kJ 32
ili
U 1, 2 = n C v (T2 T1 ) = 3 20.93 (567 314.7 ) = 15842 kJ
Primjer 2.7.
Koliko topline u kJ je potrebno da se 0.5 kg zraka pri konstantnom tlaku zagrije s 27 C na 227 C? Koliko topline se utroi na promjenu unutarnje energije plina, a koliko na vrenje rada? Tlak je 294.2 kPa.
92
Rjeenje
q1,2
Slika P2.7.
29.31 (500 300 ) = 101.1 kJ 29
Q1, 2 = m c p (T2 T1 ) = 0.5
W1,2 = p (V2 V1 )
m R T1 = p1 0.5 8.314 300 29 = 0.146 m 3 294.2 8.314 500 29 = 0.244 m 3 294.2
V1 =
m R T2 V2 = = p2
0.5
W1,2 = 294.2 (0.244 0.146) = 28.83 kJ U 2 U 1 = Q1,2 W1,2 = 101.1 28.83 = 72.17 kJ
ili
U = m c v T = 0.5
20.93 200 = 72.17 kJ 29
Na poveanje unutarnje energije troi se
93
72.17 100 = 71.48 % 101.1
od dovedene topline, a na rad

28.83 100 = 28.52 % 101.1
Primjer 2.8.
1 kg nekog plina grije se pri konstantnom tlaku od 30 C na 300 C i pri tome izvri rad od 77.56 kJ. Koji je to plin i kolika koliina topline se troi za zagrijavanje? Kolika je U?
Rjeenje
w1, 2 = p (v 2 v1 ) = 77.56 kJ kg 1
p v1 = R T1
p v 2 = R T2 p v 2 p v1 = R (T2 T1 ) = w1,2
R= w1, 2 T2 T1 = 77.56 = 0.287 kJ kg 1K 1 270
8.314 = 0.287 M = 28.97 29 kg kmol 1 zrak M
q1, 2 = c p (T2 T1 ) =
29.31 270 = 272.9 kJ kg 1 29
u 2 u1 = q1, 2 w1,2 = 272.9 77.56 = 195.34 kJ kg 1
94
q1,2
Slika P2.8.
Primjer 2.9.
Treba nai eksponent politrope koja povezuje stanja idealnog plina odreena sljedeim parametrima: p1 = 2 bar i t1 = 123 C, p 2 = 14 bar i t 2 = 227 C.
Rjeenje
T2 p 2 n = T1 p1
n 1
p T n 1 log 2 = log 2 n p1 T1
500 396 = 0.120 14 log 2
n 1 = n
log
n = 1.136
95
Primjer 2.10.
Adijabatskom kompresijom 3 m 3 argona s p1 = 1 bar i t1 = 20 C, na t 2 = 313 C utroi se rad od 462 kJ. Treba izraunati cv .
Rjeenje
W1, 2 = U 1 U 2 = 462 kJ
w1, 2 =
W1, 2 m
= u1 u 2 = cv (T1 T2 )
W1, 2 = m c v (T1 T2 )
p V 10 2 3 = 4.9 kg m= 1 1 = 8.314 R T1 293 39.8
cv =
m (T1 T2 )
W1, 2
462 = 0.322 kJ kg 1 K 1 4.9 (293 586 )
Primjer 2.11.
10 kg zraka temperature 17 C, poetnog tlaka 980.7 kPa iri se (ekspandira) izotermno na 98.07 kPa. Treba izraunati a) volumen plina na poetku i na kraju procesa b) izvreni rad c) dovedenu toplinu.
Rjeenje
96
Q1,2
Slika P2.11.
a) m R T1 V1 = = p1 Za T = konst. p 10 V2 = V1 1 = 0.848 = 8.48 m 3 p2 1 b) p 8.314 W1, 2 = m R T ln 1 = 10 290 2.3 log 10 = 1912 kJ p2 29 c) 10 8.314 290 29 = 0.848 m 3 980.7
Q1,2 = W1,2
za izotermu
Q1,2 = 1912 kJ
97
Primjer 2.12.
1 kg duika ekspandira politropski s eksponentom politrope 1.3. Poetno stanje je 392.3 kPa i 120 C. Ako duik ekspandira do tlaka od 98.07 kPa, kolika je temperatura na kraju ekspanzije, izvreni rad i izmijenjena toplina?
Rjeenje
T2 = T1 m R T1 W1,2 = n 1
p2 p1
n 98.07 1.3 = 285 K = 393 392.3 = 8.314 393 285 28 1 = 106.89 kJ 1.3 1 393
n 1
1.31
T 1 2 T1
Q1,2 = m c n (T2 T1 )
c n = cv n 20.93 1.3 1.4 = = 0.249 kJ kg 1K 1 28 1.3 1 n 1
Q1, 2 = 0.249(285 393) = 26.89 kJ
Primjer 2.13.
Zrak volumena 3 m 3 , tlaka 294.2 kPa i temperature 50 C komprimira se do 1176.8 kPa tlaka i volumena 1 m 3 . Treba nai eksponent politrope, T2 , Q, W i U.
Rjeenje
V1 V 2 98
p = 2 p1
V n log 1 = log V2
p2 p1
n=
log
1176.8 294.2 = 1.26 log 3 p2 p1 n

n 1
T2 = T1
log T2 = log 323 +
1176.8 0.26 log 294.2 1.26
T2 = 430 K
p V 294.2 3 = 9.53 kg m= 1 1 = 8.314 R T1 323 29
Q1,2 = m c n (T2 T1 ) = 9.53 20.93 1.26 1.4 (430 32 ) 29 1.26 1
Q1,2 = 396.3 kJ
m R T1 W1, 2 = n 1 1 p2 p1 8.314 n 1 0.26 323 9.53 n 1176.8 1.26 29 1 = 0.26 294.2
W1,2 = 1124 kJ Q1,2 = U + W1,2 U = Q1,2 W1,2 = 396.3 + 1124 = 727.7 kJ
Primjer 2.14.
1 kg zraka tlaka 98.07 kPa i temperature 30 C komprimira se na 980.7 kPa. Treba odrediti v 2 , T2 , u i w1,2 .
99
a) kompresija se odvija izotermno b) kompresija se odvija adijabatski.

Rjeenje
a) za T = konst.
v2 p = 1 v1 p 2
p v 2 = v1 1 p2
v2 = R T1 8.314 303 = = 0.089 m 3 kg 1 p2 29 980.7
T2 = T1 u = 0
p 98.07 8.314 303 2.3 log = 200 kJ kg 1 w1, 2 = R T ln 1 = p2 980.7 29 b) v 2 p1 = v1 p 2 p v 2 = v1 1 p 2
1 1 1
R T1 p1 8.314 303 1 1.4 v2 = = 0.177 m 3 kg 1 p = 29 98.07 10 p1 2 T2 p 2 = T1 p1

1
T2 = T1
p2 p1
= 303 10 1.4 = 585 K
0.4
100
q1,2 = 0
1 0.4 p 2 8.314 303 R T1 w1,2 = 1 10 1.4 = 202 kJ kg 1 1 = p 1 1 29(1.4 1)
u = w1,2 = 202 kJ kg 1
Primjer 2.15.
Gustoa zraka kod 0 C i 1013 mbar iznosi 1.293 kg m 3 . Kolika je gustoa kod 20 C i 907 mbar?
Rjeenje
Iz plinske jednadbe za oba stanja slijedi
p1 v1 = R T1 p 2 v 2 = R T2
Dijeljenjem dobivamo v1 p T = 2 1 v2 p1 T2
v= 1
2 = 1
p 2 T1 907 273 = 1.08 kg m 3 = 1.293 1013 293 p1 T2
Primjer 2.16.
Za kompresiju 5 kg zraka potroeno je 70 Wh rada. Pri tome je odvedeno 110 kJ topline. Kolika je promjena unutarnje energije? Zrak smatramo idealnim plinom. 101
Rjeenje
Prema I. glavnom zakonu bit e

U 2 U 1 = Q W = 110 10 3 + 70 3600 = 142000 J = 142 kJ
102
___________________________________________________________________Kruni procesi
3. KRUNI PROCESI
Kod promjena koje smo do sada razmatrali, osim kod promjene pri konstantnom volumenu, dobiva se neki rad. Veliina dobivenog rada ovisila je o nainu kojim je promjena izvrena. Prilikom tih promjena plin ekspandira od nekog poetnog stanja odreenog poetnim tlakom, temperaturom i volumenom na neko konano stanje koje je odreeno konanim uvjetima. Obzirom na to da ne raspolaemo neiscrpnim rezervoarima plina kod poetnih uvjeta, to je za ponovno dobivanje rada iz nekog sustava nuno radnu tvar, odnosno plin vratiti u isto poetno stanje. Ako pokuamo ponovo dovesti plin u poetno stanje, vidjet emo da emo rad, koji smo ekspanzijom dobili, morati utroiti za kompresiju. Kao rezultat sveukupne promjene dobit emo, dakle, poetnu koliinu topline i bez rada. Zato, ako elimo dobiti rad koji emo moi iskoristiti, moramo radnu tvar, tj. plin vratiti u poetno stanje nekim drugim putem koji se mora razlikovati od puta ekspanzije i pri kojem neemo utroiti sav rad kojeg smo dobili ekspanzijom. Ponavljanje ovakvih procesa za tehniku je od najvee vanosti jer gotovo svi strojevi rade ritmiki, tj. oni trajno ponavljaju radni kret koji se moe sastojati i od vie elemenata. Uzmimo da smo poli od stanja 1 do stanja 2 putem a, slika 21. Promjenom stanja po putu a dobili smo neki rad, Wa . Radnu tvar ne smijemo istim putem vratiti u poetno stanje jer bi sav dobiveni rad, Wa utroili za izvoenje tog suprotnog procesa. Zato za vraanje u poetno stanje odabiremo put b. I u ovom sluaju troimo neki rad, Wb za kompresiju, ali ovaj rad je ipak manji od rada dobivenog ekspanzijom na putu a. U p, V dijagramu, rad se predouje kao povrina ispod krivulje promjene stanja, a ova povrina je pozitivna kada se integrira u smjeru pozitivne osi V, a negativna kada se ide u smjeru negativne osi V.
103
TEHNIKA TERMODINAMIKA__________________________________________
Slika 21. Dovod i odvod topline za kruni proces Kako toke 1 i 2 predstavljaju krajnje poloaje gibanja stapa u cilindru, tzv. obratita, to se na putu od 1 do 2, po putu a dobiva rad Wa , a kod promjene od 2 do 1, po putu b se troi rad Wb . Ukupno dobiveni rad je W = Wa Wb , a on je predoen osjenenom povrinom koju zatvara zatvoreni ili kruni proces. Naziva se jo i ciklikim procesom. U naem sluaju, promjena stanja u p, V dijagramu tekla je u smjeru kazaljke na satu, tzv. desnokretni ili desni proces, a sveukupni rad bio je dobiven, dakle, pozitivan. Tako moemo zamisliti i zatvoreni proces kod kojeg krivulja kompresije lei iznad krivulje ekspanzije. U tom sluaju tee kruni proces suprotno smjeru kretanja kazaljke na satu, tzv. lijevokretni ili lijevi proces. Sveukupni rad tada postaje negativan, tj. moramo ga utroiti za izvoenje procesa. Po lijevokretnom krunom procesu rade rashladni strojevi. Da bismo mogli izvriti kruni proces, tj. da bi on bio mogu, treba na pogodan nain dovoditi i odvoditi toplinu. Da bi se odijelili dijelovi procesa kojima se toplina odvodi od onih kojima se ona dovodi, poloimo dvije adijabate tako da dodiruju krivulje kojima su odreene promjene stanja. U dodirnim tokama A i B, krivulje promjene stanja podudaraju se s adijabatama to znai da se u tim stanjima procesu ne dovodi i ne odvodi toplina. U svim ostalim dijelovima procesa mora se dovoditi ili odvoditi toplina. Za desnokretni proces
104
___________________________________________________________________Kruni procesi
radnoj tvari se dovodi toplina u podruju B, 1, A ( Qdov. ), a u podruju A, 2, B toplina se odvodi ( Qodv. ). Obrnuto vrijedi za lijevokretni proces. Ako kod krunog procesa promatramo unutarnju energiju radnog medija, vidimo da ona prilikom promjene stanja mijenja svoju vrijednost, ali tako da konano ponovo poprima svoju polaznu vrijednost jer se radna tvar vraa u poetno stanje. Prema tome, unutarnja energija na poetku i na kraju zatvorenog procesa poprima iste vrijednosti tako da je promjena unutarnje energije U = 0 Prema I. glavnom zakonu Q = U + W pri emu je ukupno iskoritena toplina Q = ( Qdov. ) ( Qodv. ). Zbog U = 0, dobivamo W = ( Qdov. ) ( Qodv. ). Vidimo da je kod krunog procesa dobiveni rad jednak razlici dovedene i odvedene topline. Vaan kriterij za ocjenjivanje pretvorbe ogrjevne topline, Qdov. u mehaniki rad W prua nam tzv. termiki stupanj djelovanja nekog desnokretnog krunog procesa.
Qdov. Qodv. Qodv. W = =1 <1 Qdov. Qdov. Qdov.
je uvijek manje od jedinice budui da se u krunom procesu uvijek pojavljuje toplina Qodv. koju treba odvesti. Radna tvar, meutim, nije u stanju da sama po
sebi izvri kruni proces jer, kako smo vidjeli, u jednom dijelu procesa treba toj tvari dovoditi toplinu, a u drugom dijelu je od te tvari odvoditi. U tu svrhu potrebna su dva toplinska spremnika od kojih jedan dobavlja dovedenu, a drugi preuzima odvedenu toplinu. Prvi se moe nazvati ogrjevni spremnik (topli spremnik, izvor topline), a drugi rashladni spremnik (hladni spremnik, ponor topline). Navedeni spremnici su bitni sudionici procesa. Svakako da topli spremnik ima viu temperaturu od hladnoga. Dovod i odvod topline ne uzrokuje promjene u radnoj tvari jer se na kraju procesa ona vraa u poetno stanje. Promjene ostaju u toplinskim spremnicima jer se iz jednoga toplina odvodi, a u drugi dovodi. Prema tome, prijelaz topline iz toplog spremnika preko krunog
105
procesa u hladni spremnik pravi je izvor mehanike energije. Pri tome je radna tvar samo posrednik. Razmotrit emo neke jednostavne krune procese. Da sloimo neki zatvoreni proces nadoveimo uzastopno nekoliko poznatih osnovnih promjena stanja tako da se na koncu proces zatvori. Tako, npr. moemo u nekom cilindru poi od stanja 1 pa plin adijabatski ekspandirati do stanja 2, zatim hladiti pri konstantnom tlaku do stanja 3, a nakon toga uz dovoenje topline pri konstantnom volumenu doi ponovo u poetno stanje 1, kako je to prikazano na slici 22. Izmijenjene topline i izvreni rad moemo kod idealnog plina izraunati iz jednadbi za adijabatu, izobaru i izohoru. U tehnici mnogo ee nailazimo na procese koji su sastavljeni od dva para istovrsnih krivulja. Takav vrlo vaan proces prvi je opisao i prouio Sadi Carnot.
Slika 22. Kruni proces s tri parcijalna procesa
3.1. CARNOTOV KRUNI PROCES

Povrativi Carnotov proces vrlo je vaan za teorijske usporedbe iako je njegova realizacija u praksi nemogua. Desnokretni Carnotov kruni proces sastoji se od etiri povrativa parcijalna procesa prikazana shematski na slici 23. U kompresijskom stroju (kompresor a na slici 23.) komprimira se plin adijabatski (vidi p, V dijagram) od stanja 1
p1 , T1 = T0
106
Q 1,
=0
___________________________________________________________________Kruni procesi
do stanja 2 na tlak
p 2 = p max .
kada plin dosee temperaturu
T2 = T .
Nakon toga plin dolazi u ekspanzijski stroj (turbina a na slici 23.) u kojem izotermno T2 = T3 = T = konst. ekspandira do tlaka p3 . Da bi se odrala konstantna temperatura za vrijeme ekspanzije, mora se dovoditi toplina
Q2,3 = Q .
Od stanja 3 plin ekspandira adijabatski u ekspanzijskom stroju (turbina b na slici 23.) do tlaka p 4 = p min . pri kojem postie temperaturu
T4 = T0 .
Konano, plin se komprimira izotermno
T4 = T1 = T0 = konst.
u kompresijskom stroju (kompresor b na slici 23.) od tlaka
p 4 = p min . do tlaka p1 .
Slika 23. Shema spoja toplinskog stroja za izvoenje Carnotova krunog
107
procesa Da se odri konstantna temperatura za vrijeme kompresije, treba odvoditi toplinu
Q4,1 = Q0 .
Tako se kruni proces odvija po dvije adijabate (1 2 i 3 4) i po dvije izoterme (2 3 i 4 1). Izvreni rad je jednak zbroju izvrenih radova etiriju parcijalnih procesa, a prikazan je povrinom ogranienom krivuljama koje prikazuju promjene stanja, slika 24.
Slika 24. Carnotov kruni proces
Desnokretni Carnotov kruni proces sastoji se od dvije izoterme i dvije adijabate. Jedna izoterma je pri vioj temperaturi T i nalazi se na onom dijelu krunog procesa na kojem se dovodi toplina Q od nekog ogrjevnog spremnika (zagrijaa), zatim vri ekspanziju (2 3) radnog medija i dobiva rad W2,3 . Druga izoterma je pri nioj temperaturi T0 na onom dijelu krunog procesa na kojem se odvodi toplina Q0 od radnog tijela nekom rashladnom spremniku 108
___________________________________________________________________Kruni procesi
(hladnjaku), zatim vri kompresiju (4 1) radnog tijela i troi rad W4,1 . Pomou jedne adijabate se nastavlja ekspanzija (3 4) i dobivanje rada dok temperatura ne padne od T na T0 , a pomou druge adijabate nastavlja se kompresija (1 2) dok se ne postigne skok temperature od T0 do T, pri emu se (zbog iste razlike temperatura vidi rad pri adijabatskoj promjeni stanja), da bi se radno tijelo dovelo u poetno stanje, troi isto onoliko rada koliko se adijabatskom ekspanzijom (3 4) dobiva. Prema tome, korisno dobiveni rad tijekom Carnotova krunog procesa jednak je razlici radova izotermne ekspanzije i kompresije, odnosno iskoritena toplina jednaka je razlici dovedene topline od zagrijaa (ogrjevnog spremnika) i odvedene topline u hladnjaku (rashladnom spremniku), takoer samo za vrijeme izotermne ekspanzije (2 3) i kompresije (4 1). Zadatak adijabatske ekspanzije i kompresije u Carnotovom krunom procesu u biti je samo u tome da se omogui zatvaranje krunog procesa (ciklusa) jer kruni proces samo pomou izotermi (ili samo adijabata) nije mogue ostvariti. Isto tako nije mogue ostvariti kruni proces samo pomou jedne izoterme i jedne adijabate jer se adijabata i izoterma mogu sjei samo u jednoj toki. (Ciklus pomou jedne izotermne ekspanzije i jedne adijabatske kompresije u biti bi znaio dobivanje rada uz postojanje samo ogrjevnog spremnika to se protivi II. zakonu termodinamike.) Budui da se Carnotov proces (ciklus) sastoji samo od dvije izoterme i dvije adijabate, tj. od pravih povrativih (reverzibilnih) promjena stanja, to je i on povrativi ciklus.Uvjet za njegovo ostvarenje je da su zagrija (ogrjevni spremnik) i hladnjak (rashladni spremnik) dovoljno velikog kapaciteta tako da im temperature tijekom procesa ostaju nepromijenjene, zatim da su razlike izneu izvora topline (zagrijaa t g i hladnjaka t h ) i radnog tijela (t i t 0 ) dovoljno male, ali ipak tolike da se obavlja potrebna izmjena topline (dakako vrlo sporo). Pri adijabatskoj ekspanziji (3 4), odnosno kompresiji (1 2), prekida se svako dovoenje, odnosno odvoenje topline, tj. tada je potrebno ostvariti potpunu izolaciju radnog tijela. Ako bi se, pod ovim uvjetima, dobiveni rad ponovo utroio na obavljanje obratnog (lijevokretnog) Carnotovog ciklusa, izmeu istih izvora topline, oba ciklusa (desnokretni i lijevokretni) u svim svojim dijelovima morali bi se podudarati, a radno tijelo i izvori topline, bez ikakvih trajnih promjena okoline, vratili bi se u prvobitno stanje. Meutim, pri tome se ne smije mijeati pojam povrativog (reverzibilnog) s pojmom obrnutog (lijevokretnog) krunog procesa. Zbog toga to je Carnotov proces pravi povrativi ciklus, rad koji se njegovim ostvarenjem za dane izvore topline dobiva je i maksimalno mogui rad toplinskih motora, kojem treba teiti, ali koji se u naim uvjetima u praksi nikada ne moe ni dostignuti, a kamoli prijei. 109
Kod ljevokretnog Carnotovog krunog procesa rad se troi pri emu se oduzima toplina rashladnom spremniku, a dovodi toplina ogrjevnom spremniku. Na taj nain u neku ruku diemo toplinu od nie temperature rashladnog spremnika na viu temperaturu ogrjevnog spremnika (dizalica topline). Da bi se to postiglo moraju se temperature lijevokretnog procesa odabrati tako da je t > t g , a t 0 < t h jer samo u tom sluaju toplina e prelaziti u aljenom smjeru. U principu je dovoljno da se ove razlike temperatura odaberu po volji malene, tako da uz odreene toplinske spremnike mogu u graninom sluaju temperature plina u desnom procesu i u lijevom procesu biti iste i jednake temperaturama dotinih (zadanih) toplinskih spremnika. Iako bi pri tome prijelaz topline tekao beskonano polagano ipak taj krajnji sluaj smatramo neobino vanim. Kako vidimo toplinski spremnici sa svojim temperaturama stavljaju granice krunom procesu te se i time oituje njihova presudna vanost za dobivanje rada. Pokuaji da se ostvari toplinski stroj prema Carnotovu krunom procesu nisu uspjeli pa on danas ima teorijsko znaenje i to za usporedbu s tehniki izvedivim procesima.
3.2. JOULEOV KRUNI PROCES

Za tehniku praksu bolje odgovara kruni proces koji se sastoji od dvije izobare i dvije adijabate. To je Jouleov kruni proces, slika 25., a moe se ostvariti postrojenjem prikazanim na shemi a, slika 26. Plinu se u zagrijau Z a dovodi toplina Q pri konstantnom tlaku i uz poveanje volumena od V1 do V2 . Pri tome se temperatura poveava od T1 na T2 . Toplinu zagrijau predaju, npr. plinovi izgaranja ili se ona odvodi, npr. iz nuklearnog reaktora. Tako zagrijani plin struji u ekspanzijski stroj, npr. turbinu i tu adijabatski ekspandira do tlaka p3 = p0 pa prilikom ekspanzije predaje mehaniku energiju (mehaniki rad) rotoru turbine. Nakon ekspanzije u turbini, plin dolazi u izmjenjiva topline Z b u kojem se hladi pri konstantnom tlaku pomou vode ili zraka kojima predaje toplinu Q0 . Kada je postigao temperaturu T4 , plin se komprimira adijabatski u kompresijskom stroju, kompresoru, do tlaka p1 = p . Temperatura T2 je najvia, a T4 najnia u procesu. Da bi se osigurao prijelaz topline izmeu ogrjevnog spremnika i plina, odnosno izmeu plina i rashladnog spremnika, mora temperatura T g biti neto vea od temperature T2 , odnosno Th neto manja od T4 . Dakle, toplina se odvodi i dovodi u Jouleovom procesu uz konstantni tlak.
110
___________________________________________________________________Kruni procesi
Slika 25. Jouleov kruni proces
Slika 26. Shema postrojenja za primjenu Jouleovog krunog procesa
111
Postrojenje se moe izvesti i bez izmjenjivaa topline Z b , shema b. To je onda otvoreni proces za razliku od zatvorenog s izmjenjivaem topline Z b . U zatvorenom procesu tlak p 0 i radna tvar mogu se odabrati po volji (prema potrebi), a u otvorenom procesu radna tvar je zrak s tlakom p 0 koji odgovara tlaku okoline. U otvorenom procesu toplina Q0 predaje se okolnom zraku, a zrak iz procesa se ohladi na temperaturu okoline. Kompresor zatim usisava zrak iz okoline. Na taj nain je temperatura okoline ukljuena u proces. Poznat je takoer i Ottov kruni proces, slika 27., koji je sastavljen od dvije izohore i dvije adijabate.
Slika 27. Ottov kruni proces
Sljedea shema, slika 28., prikazuje dijagram idealiziranog Dieselovog procesa koji je sastavljen od izobare, izohore i dvije adijabate.
112
___________________________________________________________________Kruni procesi
Slika 28. Dieselov kruni proces
Vidimo da su, naravno, kod svih procesa za dobivanje rada bila potrebna dva toplinska spremnika s razliitim temperaturama.
113
_________________________________________________Drugi glavni zakon termodinamike
4. DRUGI GLAVNI ZAKON TERMODINAMIKE
Za dobivanje mehanikog rada potrebna su dva toplinska spremnika. Nasuprot tome mehanika energija se moe, npr. trenjem, pretvoriti u toplinu i dovesti nekom toplinskom spremniku pa je tada dovoljan samo jedan toplinski spremnik. To je osnovna razlika izmeu pretvorbe toplinske u mehaniku energiju i pretvorbe mehanike u toplinsku energiju. Kada bi bilo mogue toplinsku energiju pretvoriti u mehaniku samo pomou jednog toplinskog spremnika, mogli bi, npr. brodovi svoju pokretnu snagu crpsti iz gotovo neizmjernog spremita energije u morskoj vodi pa bi pogonsko gorivo bilo suvino. To ne bi bilo u suprotnosti s prvim zakonom jer se energija crpi iz hlaenja morske vode. Takav stroj bio bi svojevrstan perpetuum mobile (perpetuum mobile druge vrste) jer je koliina energije skupljena u morskoj vodi (u okolini) praktiki neizmjerno velika i besplatna. Iskoritavanje energije koja se nalazi u okolini protivi se II. zakonu termodinamike koji se prema Clausiusu moe oblikovati: Toplina ne moe ni neposredno ni posredno sama od sebe prijei s hladnijeg na toplije tijelo. Teite je na rijeima sama od sebe to znai da taj prijelaz topline s hladnijeg na toplije tijelo nije mogu neovisno i izolirano tako da se ogranii samo na ta dva tijela. Takav je prijelaz topline mogu ako se dopusti promjena na ostalim tijelima okoline. To se npr. dogaa u rashladnim strojevima u kojima se mora uporabiti mehanika energija (iz nekog drugog procesa) da bi se toplina dignula na viu temperaturu. Drugi glavni zakon moe se oblikovati i prema Thomsonu: Nije mogue izgraditi periodiki stroj koji bi proizvodio mehaniku energiju uz odgovarajue ohlaivanje jednog toplinskog spremnika. Ova formulacija pokazuje da je nemogue ostvariti perpetuum mobile druge vrste.
115
_________________________________________
Obje formulacije II. glavnog zakona imaju isto znaenje i jedna iz druge slijedi. Nasuprot tome, I. i II. glavni zakon su meusobno neovisni i ne mogu se izvesti jedan iz drugoga. Oba zakona su strogi prirodni zakoni i oslanjaju se, kao svaki drugi prirodni zakon, na vrlo bogato ivotno i laboratorijsko iskustvo. Prvi glavni zakon daje odnos izmeu dovedene topline i dobivenog rada, meutim nita ne govori o tome kakav treba biti izvor topline i njezin tok. Po njemu bi se mogao, bez vanjske pomoi, led uporabiti za grijanje vode pri emu bi se od leda uzimala toplina na nioj temperaturi i predavala vodi na vioj temperaturi. Iz iskustva znamo da to ne ide jer je spontani tok topline usmjeren od vie na niu temperaturu. Slina usmjerenost vlada kod elektriciteta, vode, difuzije, kemijskih procesa itd. Svi prirodni procesi spontano teku u smjeru uspostavljana ravnotee. Prvi zakon termodinamike nita ne govori o lakoi i veliini pretvorbe jednog oblika energije u drugi. Naveli da se mehanika energija u toplinsku energiju pretvara lako i potpuno. Toplinska energija u mehaniku pretvara se pod strogo odreenim uvjetima. Proces izmeu dva toplinska spremnika razliitih temperatura, pri emu se sva toplina ne moe pretvoriti u mehaniku energiju nego samo jedan dio, odreen je temperaturama izmeu kojih se proces vri.
4.1. POVRATIVI I NEPOVRATIVI PROCESI

Po II. glavnom zakonu znanost o toplini se iz osnova razlikuje od ostalih grana fizike, budui da je on tamo nepoznat. Svi procesi koji se obrauju u ostalim granama mogu se odvijati kako u jednom tako i u suprotnom smjeru ako nisu vezani uz toplinske pojave. Primjerice, u nekom proteklom mehanikom procesu svim brzinama moemo dati protivan predznak pa e se proces odvijati u obratnom smjeru prolazei unatrag sva stanja i to bez vika rada. Drugim rijeima, svaki je mehaniki proces povrativ, reverzibilan samo ako je protekao bez trenja. Pojavljuje li se u nekom mehanikom procesu trenje, proizvodi se toplina pa proces, bar djelomino, spada u podruje znanosti o toplini i vie nije samo mehaniki proces. Takav protekli povrativi proces moemo, tako rei, opozvati i itav sustav vratiti u poetno stanje, a da nigdje nee ostati nikakav vidljiv trag o izvrenoj i opet opozvanoj promjeni stanja. Ve smo u termodinamici upoznali takve povrative procese. Bili su to procesi koji su se odvijali uz trajno odravanje kako termike tako i mehanike ravnotee. Povrativa promjena stanja je, npr. adijabatska ekspanzija ili kompresija bez trenja. Izotermna ekspanzija plina zahtijeva da mu se dovodi toplina. Ona 116
moe biti samo onda povrativa ako se temperatura plina razlikuje veoma malo, za dT, od temperature toplinskog spremnika koji mu daje potrebnu toplinu Q. Jedino u tom sluaju moe toplina prelaziti bilo s toplinskog spremnika na plin (ekspanzija) bilo s plina na toplinski spremnik (kompresija), a da se temperature primjetno ne promijene. Kod konanih temperaturnih razlika spremnika i plina, toplina moe prelaziti samo u jednom smjeru. Postoji itava skupina toplinskih procesa koji su nepovrativi (ireverzibilni), tj. takvi kod kojih ne moemo sve sudionike vratiti u prvobitno stanje ako ne izvrimo neke trajne promjene u okolini. Takav je, npr. svaki proces s pojavom trenja koje uvijek prati stvaranje topline. Zamislimo Carnotov proces, ali tako da se je dio proizvedenog rada trenjem pretvorio u toplinu. Ovu proizvedenu toplinu moemo, npr. dovesti ogrjevnom spremniku. Ako sada elimo izvesti suprotan, lijevi proces, raspoloivi rad je premalen jer je dio prije proizvedenog rada progutalo trenje. Raspoloivi rad, koji je zbog trenja manji, nije vie dovoljan da se iz rashladnog spremnika odvede ona toplina koja mu je u prethodnom, desnom procesu bila dovedena pa ga tako ne moemo vratiti u prvobitno stanje. Zbog toga to se procesi u kojima se makar i djelomino pojavilo trenje ne mogu povratiti, nazivamo trenje nepovrativim procesom. Jedan drugi nepovrativi proces je izmjena topline izmeu tijela s konanom razlikom u temperaturama. Toplina prelazi u smjeru nie temperature, a prema II. glavnom zakonu tu toplinu bez nekih drugih trajnih promjena nije mogue vratiti natrag na viu temperaturu. Tako vie nije mogue svuda uspostaviti opet ista stanja koja su vladala prije prijelaza topline. Potpuno povrativi procesi uope ne postoje. Svuda i uvijek pojavljuje se makar i slabo trenje, a za svaku izmjenu topline potrebne su makar i neznatne razlike temperatura. Stoga, prirodni su samo nepovrativi procesi. Povrative procese smatramo vrlo korisnim graninim sluajevima kojima se moemo po volji pribliiti samo ako proces izvodimo dovoljno polagano i to blie ravnoteama te sa to manje trenja. Dakle, kada se neki termodinamiki sustav u kojem je izvren neki proces vratio u poetno stanje, a da nije ostala nikakva promjena u okolini, govorimo da je takav proces povrativ ili reverzibilan. Ako se poetno stanje u sustavu ne moe uspostaviti bez promjene u okolini, takav proces nazivamo nepovrativim ili ireverzibilnim. Povrativi proces mora, dakle, ponititi sve promjene koje je izazvao. Prikazat emo neke tipine nepovrative procese. U poetnom stanju u lijevoj posudi, slika 29., nalazi se plin pod tlakom p1 , a desna posuda je prazna (p = 0). Ako se otvori ventil koji ih spaja, strujat e plin iz lijeve u desnu posudu. Takav proces naziva se prestrujavanje. Nastaju vrtlozi te razlike tlaka, gustoe i temperature u plinu pa za vrijeme prestrujava117
_________________________________________
nja nema vrijednosti p, V i T koje bi vrijedile za cijeli sustav. Tek kada je plin doao u stanje mirovanja i kada je postigao novo stanje ravnotee (tlakom p 2 < p1 ), mogue je primijeniti jednadbu stanja da bi se odredila konana temperatura stanja iz tlaka p 2 i specifinog volumena. Takav proces je nepovrativ jer nitko nije dosad opazio da bi se plin bez djelovanja izvana vratio u lijevu posudu i tamo dostigao tlak p1 , dok bi tlak u desnoj posudi pao na p = 0. Taj proces mogue je vratiti u poetno stanje djelovanjem izvana to bi izazvalo trajnu promjenu u okolini.
Slika 29. Zatvoreni sustav u poetnom stanju prije prestrujavanja Proces postizanja termike ravnotee takoer je nepovrativ proces. Ne moe se postii poetno stanje ( T A TB ), a da ne ostanu promjene u okolini. Kada bi to bilo mogue, morale bi same od sebe nastati razlike temperatura u zatvorenom sustavu, to nikada dosad nije opaeno. Proces prestrujavanja i postizanja termike ravnotee primjeri su procesa izjednaenja (izjednaenje tlakova i temperatura). U takvim procesima poremeena je ravnotea poetnog stanja pa sustav spontano tei novom stanju ravnotee. Uzrok tim pojavama su razliiti tlakovi i temperature koji se izjednauju za vrijeme procesa. Drugi primjeri procesa izjednaenja su procesi mijeanja plinova i tekuina. Nijedan proces izjednaenja nije povrativ. Nasuprot tome, povrativi proces sastoji se od niza ravnotenih stanja. Osim toga, da bi se postigao povrativ proces, kako znamo, ne smije se pojaviti trenje. Ako, naime, rad ekspanzije mora biti jednak radu kompresije, ne smije se zbog trenja gubiti energija. Takoer se iskljuuje pojava plastine deformacije pojedinih dijelova ureaja jer se rad utroen za takvu deformaciju ne moe dobiti natrag. Trenje, plastinu deformaciju i sline pojave nazivamo efektima rasipanja (disipativni efekti). Stoga odravanje ravnotenog stanja u svim stadijima procesa i eliminiranje trenja s ostalim efektima rasipanja uvjeti su za ostvarivanje povrativog 118
procesa. Povrativi procesi su, kako znamo, samo granini sluajevi stvarnih procesa jer se stanje ravnotee ne moe strogo odravati, a proces bez trenja samo je idealizacija stvarnog stanja. Iskustvo da se svi prirodni procesi mogu odvijati sami od sebe samo u jednom smjeru dovodi do daljnje formulacije II. glavnog zakona: Svi su prirodni procesi nepovrativi. Povrativi procesi samo su idealizirani granini sluajevi nepovrativih procesa. Stoga, i kruni procesi bilo koje vrste, izvedeni bilo kakvim sredstvom, dobavljaju iste radove samo ako su potpuno povrativi i ako se izvode izmeu istog ogrjevnog i istog rashladnog spremnika uz potroak iste ogrjevne topline. Drugim rijeima, kod zadanih toplinskih spremnika termiki stupanj djelovanja
W w , odnosno = Q q
je kod svih povrativih krunih procesa izmeu ta dva spremnika jednak. U tom pogledu nema boljih i loijih povrativih krunih procesa; svi su jednako vrijedni. Svi pretvaraju u rad isti dio ogrjevne topline. Svi su nepovrativi procesi loiji od povrativih, tj. oni pretvaraju manji dio ogrjevne topline u mehaniki rad. Svaka nepovrativost je prema tome povezana s nekim gubitkom rada.
4.2. TERMODINAMIKA TEMPERATURA

Kako je prethodno prikazano, stupanj djelovanja stroja koji radi prema povrativom krunom procesu ne ovisi o prirodi radnog tijela, ve o temperaturnom intervalu u kojem se rad odvija. Prema tome moemo navesti sljedee izraze q = (T , T0 ) q0 ili
w q q0 = = (T , T0 ) . q q
Da se odredi funkcija (T , T0 ) i tako konstruira temperaturna skala, odabrat emo najjednostavniji oblik navedenog izraza pretpostavljajui da je omjer izmijenjenih toplina jednak temperaturnom omjeru, tj.
119
_________________________________________
q T = q 0 T0
ili
q q 0 T T0 = . q T
Oblik prikazane funkcije moe biti odreen razliitim nainima. Razmotrit emo Carnotov proces i pretpostaviti da je radno tijelo idealni plin iz ega slijedi p v = R T, a prema tome, slika 30. za q i q 0 moemo navesti sljedee izraze
v dv q = p dv = R T = R T ln B v vA vA
vA
vC v q 0 = p dv = R T0 ln C . vD vD
vB
vB
Slika 30. Carnotov kruni proces
120
Budui da su B C i D A adijabatski procesi, u skladu s jednadbom za adijabatu idealnog plina slijedi

T v 1 = T0 v 1 A D
i
T v 1 = T0 vC 1 B
i dalje v A vB = v D vC ili vC v B = . vD v A Uvrtavanjem prethodnog izraza u izraze za q i q 0 , dobivamo

q T = q 0 T0
ili
q q 0 T T0 = , q T
ime potvrujemo pretpostavljenu jednadbu. Iz jednadbe slijedi da je s veim temperaturnim razlikama potpunije iskoritenje topline iz toplinskog izvora. Razlog relativno malog stupnja iskoritenja parnih strojeva je u maloj temperaturnoj razlici vrenja i kondenzacije vode. ak u parnim strojevima koji uporabljuju jako pregrijanu paru (t 550 C) i specijalni kondenzator ( t 0 = 10 C) stupanj iskoritenja prema prethodnoj jednadbi jednak je 0.65, dok je u praksi znatno nii.
Termodinamika temperaturna skala
injenica da stupanj iskoritenja Carnotovog stroja ne ovisi o prirodi radnog tijela omoguava uvoenje univerzalne temperaturne skale neovisne o fizikalnim svojstvima termometrijske tvari i o arbitranom nainu mjerenja
121
_________________________________________
temperature. Ovu skalu je predloio 1852. W. Thomson (lord Kelvin) i naziva se apsolutna termodinamika skala i odreena je jednadbom q T = , q 0 T0 odnosno
Q T = Q0 T0
prema kojoj je omjer izmeu neke dvije temperature jednak omjeru izmeu vrijednosti izmijenjenih toplina dovedenih i odvedenih kod toplinskog stroja koji radi povrativo izmeu ovih temperatura. Za jedinicu termodinamike temperature uzeto je da je jednaka takvoj razlici izmeu temperatura toplinskog izvora (ogrjevnog spremnika) i toplinskog odljeva (rashladnog spremnika) koja predstavlja jednu stotninu rada uinjenog od radnog tijela koje radi prema povrativom Carnotovom procesu izmeu vrelita vode i talita leda. Preciznim mjerenjima naeno je da je
Q0 = 2.7315 , Q100 Q0
tj. da je i T0 T = 0 = 2.7315 , T100 T0 100 odnosno T0 = 273.15 . Drugi zakon termodinamike vodi nas k zakljuku da postoji univerzalna temperatura i da postoji temperaturna skala ija nula je apsolutna nula temperature (apsolutna nula). Vrijednost T0 = 0 odgovara maksimalnoj (teoretskoj) vrijednosti = 1, za bilo koju tvar. Kao to se vidi, termodinamika temperatura ima puno dublji znaaj od onoga koji proizlazi iz zakona idealnih plinova jer ona kao termodinamika temperatura ne ovisi ni o vrsti radnog tijela ni o instrumentu kojim se mjeri temperatura T. Apsolutna nula temperature odnosi se na stanje bez toplinskog kretanja estica, tj. na takvo stanje koje odgovara apsolutnom mirovanju, apsolutnom redu, idealno krutom sustavu, odnosno takvom sustavu od kojeg je odvedena sva unutarnja energija toplinskog kretanja. 122
4.3. NEMOGUNOST IZRADE STROJA PERPETUUM MOBILE DRUGE VRSTE
Ni kod najdjelotvornijeg stroja, dio topline ne moe biti pretvoren u rad. Kako je ve ranije navedeno, nemogue je konstruirati stroj u kojem e radna tvar vriti rad kao rezultat toplinske izmjene s jednim toplinskim spremnikom, npr. ohlaivanjem samo toplinskog spremnika nemogue je konstruirati stroj perpetuum mobile druge vrste. Dakle, nemogue je pretvoriti toplinu tijela u rad bez izvoenja neke druge promjene osim hlaenja ovoga tijela, dok je mogue konstruirati stroj koji e troiti rad i zagrijavati toplinski spremnik. Ova razliitost slijedi iz prirode topline, tj. kaotino toplinsko kretanje estica puno je vjerojatnije nego njihovo usmjereno kretanje. Pojava topline uvijek je znak da se energija pretvorila u najmanje koristan oblik. Vrlo je mala vjerojatnost da kaotino kretanje dobije odreenu orijentaciju (ovo rezultira pojavom usmjerene sile sposobne da vri rad). To je razlog zato je pretvorba topline u rad nemogua bez ikakvih ogranienja dok se rad (mehanika energija) moe potpuno pretvoriti u toplinu. Prema tome, bez prisutnosti rashladnog spremnika (odvodnog spremnika), zalihe energije toplinskog spremnika ne mogu se koristiti. Nemogue je, npr. uporabiti bezgranine zalihe energije zraka, oceana, zemljine kore itd. (Ovo ne treba mijeati sa strojem koji koristi razliku temperatura na povrini i na dnu oceana.)
4.4. ENTROPIJA
Prvi zakon termodinamike definiran je konstantnou funkcije U u izoliranom sustavu. Treba nai i funkciju koja izraava temelj II. zakona termodinamike, odnosno koja ukazuje na jedan smjer procesa u izoliranom sustavu. Vidljivo je da promjena te funkcije treba imati isti predznak za sve realne, tj. ireverzibilne ( nepovrative) procese u izoliranim sustavima. Tako, za razliku od I. zakona, II. zakon, kada se primjeni na neciklike ireverzibilne procese, treba biti izraen nejednakou.
123
_________________________________________
4.4.1. Promjena entropije povrativih procesa

Prema konvenciji da je toplina dobivena od toplinskog izvora pozitivna, a predana energija rashladnom rezervoaru negativna, jednadbu
Q T = Q0 T0
moemo napisati u sljedeem obliku Q Q0 + =0 T T0 ili
Q =0. T
Ako Q i Q0 nadomjestimo beskonanim brojem beskonano malih veliina tada prethodna jednadba postaje
Q T Q + 0 =0 . T0
Budui da se svaki kruni proces moe nadomjestiti s beskonano velikim brojem beskonano malih Carnotovih krunih procesa, prethodna jednadba vrijedi za svaki reverzibilni ciklus. Kod neizotermnih procesa izmjene topline, voenje reverzibilnog ciklusa zahtijeva beskonano veliki broj toplinskih izvora i rashladnih spremnika odreenih temperatura. Uzevi da je T = konst. za svaki elementarni dio toplinske izmjene slijedi
Q
T i za cijeli ciklus
Q0
T0
=0
Q = 0 . T
Prema tome, algebarski zbroj kruni proces jednaka je nuli.
Q
T
(reduciranih toplina) za neki reverzibilni
124
Uoljivo je da izraz
Q
T
ima osobinu veliine stanja jer mu je integral po
ima potpun difeT rencijal iako Q nije potpun diferencijal. Apsolutna temperatura u ovom sluaju ima ulogu integralnog mnoitelja pomou kojeg se moe diferencijal neke funkcije i kada nije potpun pretvoriti u potpun diferencijal. oznaio s dS pri emu je S nazvao entropija T (od grkog entrpo pretvaranje, preobraaj). Entropija je tako izraena sljedeom jednadbom (za povrative procese)
dS =
zatvorenoj krivulji ciklusa jednak nuli. To znai da izraz
Rudolf Clausius je izraz
Q
T
odnosno
Q = T dS ,
a to je matematiki izraz II. zakona termodinamike. Entropija je, dakle, funkcija stanja sustava koja je odreena time to je njen diferencijal u jednom elementarnom krunom procesu jednak omjeru izmeu beskonano male koliine izmijenjene topline i termodinamike temperature sustava. Za konanu promjenu u sustavu slijedi
2
Q S = T
1
Q1, 2 = T dS .
1
Za izotermni proces prethodna jednadba postaje
S =
a za adijabatski
Q1, 2 T
S = 0,
dS = 0. 125
_________________________________________
4.4.2. Promjena entropije nepovrativih procesa

Razmotrit emo jednadbu za I. glavni zakon (Q = U + W) za reverzibilne i ireverzibilne procese s jednakim poetnim i konanim stanjima. Budui da su promjene unutarnje energije u oba sluaja iste, dok je rad kod ireverzbilnog procesa manji nego kod reverzibilnog, to i apsorbirana (pretvorena u rad) toplina od sustava u ireverzibilnom procesu bit e manja nego u reverzibilnom. Budui da je promjena entropije sustava u oba procesa ista, jer je entropija veliina stanja, to slijedi
Q < 0 T dS >
Q
T
Q S > T
1
S >
Q T
S > 0 dS > 0 .
Tako, jednadbe koje su analitiki izrazi za II. zakon za reverzibilne procese prelaze u nejednakosti za ireverzibilne (nepovrative) procese. Isto tako za ireverzibilne ciklike procese (Wirev. < Wrev. ) slijedi
Q Q0 T T0 < . Q T
4.4.3. Promjena entropije kao kriterij za ravnoteu i spontanost procesa

Jednadba za promjenu entropije, ds = 0 i ds > 0 vrijede za svaki proces, ali pri tome sustav mora biti izoliran, tj. toplinski spremnici trebaju biti ukljueni u sustav. U ovom sluaju promjena entropije sustava sastoji se od promjene 126
entropije radnog tijela i promjene entropije toplinskih spremnika. Tako dobivamo sljedei izraz
S = S rad.tijela + S topl.sprem. + S hlad.sprem. 0 ,

tj. ako je sustav izoliran, njegova entropija se nee mijenjati kada se odvija reverzibilan proces dok e rasti ako se odvija ireverzibilan proces. Kada jedan ireverzibilan proces dovodi izolirani sustav u stanje ravnotee, entropija tog sustava postie maksimum. Prema tome, entropija je kriterij smjera procesa
S > 0
i stoga kriterij ravnotee
S = 0 .
Podjela svih procesa na spontane i nespontane kod odreenih uvjeta nalazi svoj kvantitativni izraz. Tako je neravnotea
S < 0
kriterij koji kazuje da je proces nemogu, tj. proces se ne moe odvijati u izoliranom sustavu ako je vezan sa smanjenjem entropije. Treba ponovo naglasiti da se uvjet
S 0
odnosi na sve mogue sluajeve u izoliranom sustavu kao cjelini dok se procesi mogu odvijati u pojedinim dijelovima sustava za koje je
S < 0 .
Drugim rijeima, u neizoliranom sustavu i ireverzibilni i reverzibilni procesi mogu se takoer odvijati sa smanjenjem entropije. U vezi s tim potrebno je razlikovati raunanja pri odreivanju vrijednosti S u procesu i raunanja pri odreivanju mogunosti (izvedivosti) procesa. U prvom sluaju moramo odrediti S za svaki dio sustava dok u drugom sluaju uvijek odreujemo S za izolirani sustav. Tako je naena funkcija koja izraava prirodu procesa, tj. ireverzibilnost procesa se mjeri entropijom. Iskoritavanje entropije u rjeavanju praktikih, tj. ireverzibilnih procesa nije mogua jer se znakovi nejednakosti nalaze u svim izrazima koji se odnose na ireverzibilne procese, npr. u izrazu
S > Q , T
i stoga je nemogue izraunati S ak ako znamo karakteristike ireverzibilnog procesa. Meutim, sasvim je lako zaobii ovu tekou. Da se izrauna S 127
_________________________________________
dovoljno je pretpostaviti da je promatrani proces reverzibilan, drugim rijeima, on moe biti u mislima zamijenjen takvom kombinacijom reverzibilnih procesa da sustav postigne isto konano stanje koje on zaista i postie. Takav postupak omoguava raunanje S, budui da su jednadbe izrazi koji se uporabljuju pri raunanju reverzibilnih procesa. Vrijednost S dobivena na ovakav pretpostavljeni nain je ujedno promjena entropije u stvarnom (ireverzibilnom) procesu budui da promjena entropije ne ovisi o prirodi procesa. To je razlog to nemogunost voenja reverzibilnog procesa ne moe sprijeiti primjenu navedenog postupka. Zbog postupka raunanja entropije uvedena je funkcija S za reverzibilne procese i samo proirena na ireverzibilne.
4.4.4. Entropija i nepovrativost

Kako je prethodno prikazano, porast entropije je karakteristika (mjera) nepovrativosti neke promjene stanja. Ako je porast entropije vei, znai da je nepovrativost promjene stanja radnog tijela (sustava) izraena u veem stupnju. Ovaj zakljuak moe se jo jasnije potvrditi na primjeru izoliranog sustava, tj. vie tijela uzajamno povezanih u procesu i pri tome, u pogledu izmjene topline, izoliranih od okoline. Neka npr. takav izolirani sustav sainjavaju dva tijela (tijelo 1 i tijelo 2). Izmeu njih se, jer su izolirani od okoline, odvija iskljuivo proces izmjene topline. Prema II. zakonu termodinamike, toplina moe prelaziti samo s toplijeg na hladnije tijelo, tj. s tijela 1 na tijelo 2. Odmah se vidi da je ovaj proces (izmjena topline izmeu dva tijela pri konanoj razlici temperatura) pravi nepovrativi proces. Ukupna promjena entropije promatranoga izoliranoga sustava jednaka je zbroju promjena entropije pojedinih tijela toga sustava, tj.
dS = dS1 + dS 2
gdje je
dS1 =
a
Q
T1
dS 2 =
Q
T2
128
Ista koliina topline koja se odvodi (Q) od tijela 1 dovodi se (+Q) tijelu 2. Stoga
dS = Budui da je
Q
T1
1 1 = T T Q . T2 2 1
T1 > T2
to je i
dS > 0 ,
a to znai da entropija sustava izoliranih tijela mora porasti, ako postoji izmjena topline izmeu njih pri konanim razlikama temperatura. Taj e porast entropije biti toliko vei koliko je nepovrativost procesa izraenija. Ako bi razlika temperatura teila nuli, tj.
T2 T1 ,
tada bi izmjena topline izmeu tijela 1 i 2 teila povrativu procesu pa bi i
dS 0 .
Potpuno povrativu izmjenu topline imali bismo samo u graninom sluaju kada bi bilo
T1 = T2 ,
tj. kada bi oba tijela dola u meusobnu toplinsku ravnoteu. U tom sluaju bilo bi i
dS = 0 .
Ovo je, kako se vidi, granini sluaj pri kojem praktino i svaka izmjena topline prestaje. Kako je u naim uvjetima svojstvena nepovrativost procesa (trenje, izmjena topline pri konanim razlikama temperatura, priguivanje itd.) to je za nae uvjete karakteristian stalan porast entropije, a prema tome i degradacija energije. Kako u svemirskim tako i u mikroskopskim uvjetima mogu postojati procesi koji su sasvim suprotni procesima u naim uvjetima. Zbog toga se namee pretpostavka da se u takvim uvjetima moe oekivati i opadanje entropije. Prema tome, moe se u opem sluaju rei da promjena entropije moe biti jednaka nuli, manja od nule ili vea od nule. Time to je u naim uvjetima porast entropije najvjerojatniji, stalnost entropije je vrlo malo vjerojatna, a opadanje entropije nevjerojatno.
129
_________________________________________
4.4.5. Temperatura entropija (T, s) dijagram

Ako entropiju i temperaturu uvrstimo kao koordinate u pravokutnom koordinativnom sustavu, svakom paru vrijednosti s i T odgovaraju sasvim odreena stanja radnog tijela. Osim toga, vidimo da se svaki proces u T, s dijagramu, slika 31. moe prikazati nekom linijom (krivuljom). Kod ucrtavanja bilo kojeg procesa u koordinativnu ravninu T, s potrebno je znati apsolutnu vrijednost entropije. Ta vrijednost se moe izraunati. Meutim, za raunanje termodinamikih zadataka, u najveem broju sluaja, treba odrediti samo promjenu entropije u procesu. Zato se umjesto izraunavanja apsolutnih vrijednosti entropije pristupa izraunavanju entropije od nekog odreenog stanja. Za idealni plin entropija se izraunava obzirom na normalne fizikalne uvjete (0 C i 1.013 bar) pri kojima se uzima da je entropija jednaka nuli. Kod takvog raunanja promjena entropije ostaje ista kao i razlika apsolutnih vrijednosti.
Slika 31. Prikaz promjene stanja u T, s dijagramu
Promjena entropije povrativih procesa moe se izraunati prema izrazu
q s = s B s A = . T
A
Ako se na krivulji AB odabere elementarni odsjeak u kojem e promjena temperature biti beskonano mala (dT ), to e povrina ispod tog elementarnog 130
odsjeka biti jednaka produktu vrijednosti T i beskonano male promjene entropije ds. Taj produkt jednak je izmijenjenoj toplini u povrativom procesu
q = T ds .
Ukupna toplina izmijenjena tijekom itave promjene od A do B jednaka je zbroju tih malih povrina, a analitiki je jednaka
q A,B = T ds
A
ili
q A, B = T (s B s A ) .
Toplina je, dakle, u T, s dijagramu predstavljena povrinom ispod linije (krivulje) promjene stanja. Zato se esto T, s dijagram naziva i toplinskim dijagramom. Iz jednadbe za q slijedi da predznak za q odreuje predznak za ds. Ako entropija pri promjeni raste, toplina je pozitivna, tj. odvodi se i obratno. Analitiki to moemo prikazati ds > 0 q > 0 ds < 0 q < 0. Treba istai da se u T, s dijagramu prikazuju promjene stanja radnog tijela pa se i promjena entropije odnosi na radno tijelo.
4.4.5.1. Promjene stanja idealnog plina prikazane u T, s dijagramu

a) V = konst. (izohorni proces) Izohorni proces, slika 32. moemo prikazati kako slijedi
q = du + w w = p dv
v = konst. dv = 0 w = 0 q = du ,
zatim
q = cv dT
q = T ds = du + p dv .
131
_________________________________________
Slika 32. Izohora u T, s dijagramu
Slijedi
c dT ds = v , T
odnosno u granicama od 1 do 2
v=
dT s v = s 2 s1 = cv . T
1
Ako je cv = konst. slijedi

T s v = c v ln 2 . T1
Izohora u T, s dijagramu je predstavljena logaritamskom krivuljom. Povrina ispod krivulje promjene stanja a, 1, 2, b jednaka je izmijenjenoj toplini u procesu, q v . q v je ujedno jednaka promjeni unutarnje energije, tj.
qv = u = cv (T2 T1 ) .
132
ko nst .
2
b)
p = konst. (izobarni proces)
Slika 33. Izobara u T, s dijagramu
Za izobarni proces, slika 33. vrijedi
q p = c p dT
odnosno
ds = c p dT T
2
Za konanu promjenu od 1 do 2 slijedi

dT s p = s 2 s1 = c p . T
1
Ako je c p = konst.
T s p = c p ln 2 T1
Izobarni proces je u T, s dijagramu predoen takoer logaritamskom krivuljom, ali kako je
c p > cv
133
_________________________________________
to je krivulja poloenija od linije za v = konst. Povrina ispod krivulje promjene stanja a 1 2 b odgovara toplini izmijenjenoj u procesu
q p = c p (T2 T1 ) ,
a ona je jednaka promjeni entalpije radnog tijela. Kako je navedeno, izohora je strmija od izobare. To moemo objasniti usporedbom danih izraza, tj. za izobaru za izohoru
T s p = c p ln 2 , T1
T s v = c v ln 2 , T1
a to je uoljivo i iz dijagrama, slika 34.
2
kon st.
ns p = ko t.
Slika 34. Usporedba izohornog i izobarnog procesa u T, s dijagramu
c) T = konst. (izotermni proces) U T, s dijagramu ova promjena je predoena vodoravnim pravcem, paralelnim s osi apscisa, slika 35. 134
v=
Slika 35. Izoterma u T, s dijagramu
Izotermni proces moemo prikazati kako slijedi
q = du + p dv
T1 = T2 u1 = u 2 du = 0
q = p dv ,
a promjena entropije
ds = p dv . T
Iz jednadbe stanja
p v = R T p R = . T v
Ako taj izraz uvrstimo u prethodnu jednadbu, slijedi

ds = R dv , v
2
a za promjenu od 1 do 2
dv sT = s 2 s1 = R v
1
135
_________________________________________
v sT = R ln 2 . v1
Za T = konst. je
v2 p = 1 v1 p 2
te slijedi
p sT = R ln 1 . p2
d) Q = 0 (adijabatski proces) Za adijabatu vrijedi q = 0. Promjena entropije je

ds =
q
T
iz ega slijedi ds = 0, tj. s je konstantno, kako je prikazano na dijagramu, slika 36. Zato se adijabata naziva i izentropa.
Slika 36. Adijabata u T, s dijagramu
136
e) Politropski proces
q = c n dT
q c n dT = s 2 s1 = T T
1 1 2 2
T s 2 s1 = c n ln 2 T1 s politr. = s 2 s1 = cv T n ln 2 n 1 T1
Prikaz promjena stanja u T, s dijagramu prikazan je na slici 37.
Slika 37. Prikaz tijeka promjena u T, s dijagramu
4.4.5.2. Promjena entropije idealnog plina pri konstantnom toplinskom kapacitetu

Promjenu entropije u nekom procesu mogue je izraziti pomou dva parametra stanja. a) Uzmimo da su poznati T i v na poetku i na kraju procesa.
s = f (T, v)
137
_________________________________________
Iz I. zakona termodinamike slijedi
q = cv dT + p dv
ili
q
T
= cv
dT p + dv = ds . T T
Za
p slijedi iz jednadbe stanja T p R = T v
i ako to uvrstimo u prethodnu jednadbu, dobivamo

ds = c v dT dv + R . T v
Integracijom od poetnog do konanog stanja slijedi
T v s = s 2 s1 = cv ln 2 + R ln 2 T1 v1
b) U drugom sluaju neka su poznati p i v na poetku i na kraju procesa, tj.
s = f (p, v).
Diferenciranjem jednadbe stanja slijedi
p dv + v dp = R dT ,
dijeljenjem s p v slijedi
dv dp R dT . + = v p pv
Kako je
pv =T , R
dobivamo
dv dp dT . + = v p T
138
Ako ovaj izraz za
dT uvrstimo u sljedeu jednadbu T ds = c v dT dv + R T v
dobivamo
dv dp dv + R ds = c v + v p v
ds = (c v + R )
Kako je
dp dv + cv . v p
cv + R = c p
slijedi
ds = c p dp dv + cv . v p
Ako se izvri integracija od poetnog do konanog stanja slijedi

p v s = s 2 s1 = c p ln 2 + c v ln 2 . p1 v1
c) U treem sluaju neka su poznati temperatura i tlak u poetnom i konanom stanju, tj.
s = f ( p, T ).
Iz jednadbe
dv dp dT + = v p T
slijedi
dv dT dp . = v T p
139
_________________________________________
Ako ovaj izraz za
dv uvrstimo u sljedeu jednadbu v ds = c v dT dv + R , T v
dobivamo
ds = c v dT dp dT + R T p T
ds = (cv + R )
ds = c p
dp dT R T p
dp dT R . T p
Integracijom od poetnog do konanog stanja slijedi
s1, 2 = s 2 s1 = c p ln
T2 p R ln 2 T1 p1
4.5. MAKSIMALAN RAD (RADNA SPOSOBNOST) SUSTAVA

Ve smo razmotrili da se maksimalan rad moe dobiti samo tada kada se proces u svim svojim dijelovima odvija potpuno povrativo kao to je to Carnotov kruni proces. Meutim, pojam krunog procesa vezan je iskljuivo za radno tijelo koje je u procesu samo posrednik, tj. radno tijelo je u biti samo vritelj rada. Stvarni davatelj rada je zagrija (topliji spremnik) od kojeg radno tijelo dobiva toplinu dok bez hladnjaka (hladnijeg spremnika) radno tijelo ne bi bilo uope u stanju izvriti kruni proces. Znai da su za dobivanje rada znaajniji toplinski spremnici nego li radno tijelo. Stoga se ne moe dobiti jasan uvid u neki proces ako se u razmatranje ne ukljue svi sudionici procesa, tj. radno tijelo i toplinski spremnici. Cijeli ovaj sustav, u ovom razmatranom sluaju, neka ne obavlja kruni, ve neki otvoreni proces. Toplinski spremnici ne obavljaju kruni proces, ve njihova promjena protjee od nekog poetnog do nekog konanog stanja. Davatelj rada (topliji spremnik) moe biti neki proces, npr. mehaniki, kemijski (npr. sagorijevanje goriva) ili pak nuklearni. Hladniji spremnik je, u pravilu, okolina (atmosferski 140
zrak, voda). Temperature nie od temperature okoline nije mogue postii bez prethodnog utroka energije. Kako je okolina toplinski spremnik ogromnog kapaciteta, dozvoljeno je pretpostaviti da se tlak ( p0 ) i temperatura T0 okoline praktiki ne mijenjaju pri raznim mehanikim, kemijskim i drugim tehnikim procesima. Zadatak se pojednostavnjuje pa moramo imati samo jo jedan toplinski spremnik da bismo dobili rad koji se po temperaturi ili tlaku ili inae razlikuje od okoline. Kao drugi toplinski spremnik, koji je potreban za dobivanje rada, moi emo uvijek uzeti okolinu. Iz ta dva toplinska spremnika moemo rad dobivati tako dugo dok izmeu njih postoji neravnotea. Budui da je stanje okoline neovisno o tijeku pojedinih tehnikih procesa, rad e se moi vriti tako dugo dok se tlak i temperatura odabranog spremnika ne izjednae s tlakom i temperaturom okoline. Samo se pod tim uvjetom moe iskoristiti itava radna sposobnost davatelja rada, tj. dobiti najvei rad. Proireni sustav (davatelj rada i okolina) moemo smatrati zatvorenim, izoliranim sustavom kojemu izvana niti dovodimo niti odvodimo energiju bilo kojeg oblika. Stoga je Q = 0. Ako s U i U oznaimo sveukupnu unutarnju energiju proirenog sustava na poetku i na kraju provedene promjene stanja, prema I. glavnom zakonu slijedi
U U + W = Q = 0 W = U U
Unutarnja energija sveukupnog sustava na poetku i na kraju procesa sastoji se od unutarnje energije okoline i unutarnje energije davatelja rada, tj.
U ' = U1 + U 01 U ' ' = U 2 + U 02 .

Prema tome je
W = U ' U ' ' = U1 U 2 + U 01 U 02 .

Pri promjeni stanja poveat e se volumen davatelja rada od V1 na V2 . Pri tome se okolni zrak, uz stalan atmosferski tlak p 0 , mora potisnuti za volumen (V2 V1 ) , a za to je potreban rad
W0 = p 0 (V2 V1 )
141
_________________________________________
koji se kao rad potiskivanja okoline uzima od davatelja rada i predaje okolini te se tako poveava njena unutarnja energija U 0 . Okolini se od davatelja rada dovodi i neka toplina Q0 , npr. toplina trenja. Ako postavimo bilancu energije samo za okolinu, bez davatelja rada, po I. glavnom zakonu slijedi
Q0 + W0 = U 02 U 01 .
Pri tome je
Q0 = T0 S 0 ,
a
S 0 = S 02 S 01
prirast entropije. Iz prethodnih jednadbi slijedi
U 01 U 02 = T0 S 0 p0 (V2 V1 )
Promjena sveukupne entropije proirenog sustava, davatelj rada i okolina, je
S 0 + S 2 S1 0 . S1 i S 2 odnose se na davatelja rada. Uvrtavanjem izraza za U 01 U 02

i izraza
S 0 + S 2 S1 = 0
u jednadbu
W = U1 U 2 + U 01 U 02
slijedi
W U1 U 2 T0 (S1 S 2 ) + p 0 (V1 V2 ) = Wmax .

Indeks 0 odnosi se na okolinu, indeks 1 na poetno stanje, a 2 na konano stanje davatelja rada. Da bi se dobio maksimalan rad, svejedno je kojim putem (nainom) davatelj rada mijenja stanja od 1 do 2, ali uz uvjet da se promjena vri povrativo. Nikakvim nainom ne moe se dobiti vei rad od rada koji je dan jednadbom. Stvarni rad e uvijek biti manji od maksimalnog. Kod potpunog iskoritenja 142
radne sposobnosti davatelja rada njegovo stanje, dakle, treba izjednaiti (uravnoteiti) sa stanjem okoline tako da postane
p 2 = p0
i
T2 = T0 .
Slijedi da je maksimalni mogui rad nekog davatelja rada pri zadanom stanju okoline ovisan samo o poetnom stanju davatelja rada time i o fizikalno-kemijskim svojstvima davatelja rada, npr. toplinskom kapacitetu i sl. Slijedi da za dobivanje maksimalnog rada mora davatelj rada povrativim nainom prijei u stanje koje je u ravnotei s okolinom. Prikazana jednadba za maksimalan rad predstavlja izraz u najopenitijem obliku. To znai da ovaj izraz vrijedi za sve povrative procese, bez obzira na vrstu radnog tijela. Za stvarne, tj. nepovrative procese rad je uvijek manji od maksimalnog.
4.5.1. Maksimalan rad nekih tipinih povrativih procesa

Pretpostavimo da je davatelj rada idealan plin, odnosno neki stvarni plin (zrak, vrui produkti sagorijevanja itd.), koji je po svojim svojstvima vrlo blizak idealnom plinu pa se na njega mogu primijeniti zakoni idealnog plina i izrazi koje smo za povrative promjene stanja idealnih plinova dobili na temelju I. i II. zakona termodinamike. Razmotrit emo nekoliko primjera.
4.5.1.1. Maksimalan rad zraka stlaenog u rezervoaru

Razmotrit emo koliki maksimalni rad moe izvriti zrak, stlaen u nekom rezervoaru volumena V1 , a pod tlakom p1 (vii tlak od atmosferskog), ako mu je temperatura jednaka temperaturi okolnog zraka, (T1 = T0 ) . Zadatak, kako se vidi, sastoji se u tome da se pomou nekog ureaja (ili ako bi dno rezervoara bilo pokretno) omogui irenje stlaenog zraka pri T1 = T0 = konst. do tlaka okoline p 0 (v. dijagram). Ovakav proces je tipian povrativ proces jer se odigrava pri razlici temperatura stlaenog zraka (davatelja rada) i okoline jednakoj nuli (T1 = T0 ) pa e i rad koji se tim procesom ostvari biti maksimalan.
143
_________________________________________
Dakle, u stanju 2 postignut je okolni tlak p o . Budui da je temperatura zraka u rezervoaru (spremniku) stalno bila jednaka okolnoj temperaturi, u stanju 2 zrak spremnika prilagodio se okolnom stanju pa novo dobivanje rada vie nije
144
_________________________________________
Slika 38. Maksimalan rad tlanog spremnika mogue. Rad koji je izvrio zrak spremnika predoen je povrinom 1 2 3 4 ispod izoterme 1 2 u p, V dijagramu, slika 38. Jedan dio toga rada troi se za potiskivanje okolnog zraka pri stalnom vanjskom tlaku p o . Izvreni rad sustava je
p W1, 2,3, 4 = p1 V1 ln 1 , po
a utroeni rad potiskivanja zraka

V W2,3,4,5 = p o (V2 V1 ) = p o V2 1 1 V 2 V = p1 V1 1 1 V 2 = p1 V1 1 .
po p1
Ukupno dobiveni rad je jednak osjenenoj povrini 1-2-5-1 (vidi dijagram), a ne povrini 1 2 3 4 1 jer povrina 2 3 4 5 2 predstavlja rad utroen na stlaivanje okolnog zraka (sabijanje okoline), Adijabatska ekspanzija od 1 do 2 takoer je povrativ proces, ali njome bi doli u konano stanje 2, u kojem je postignut okolni tlak p 0 , ali temperatura je spala ispod temperature okoline t 0 . Prema tome zrak cilindra u tome stanju jo nije prilagoen okolini te proces zapravo jo nije zavren. Zbog toga je ovako dobiveni rad manji od izotermno dobivenog. Kada bismo naknadno od 2 144
do 2 dovodili toplinu od okoline ija je temperatura primjetno via, zrak bi se jo rastegnuo. Dobili bismo eljeno stanje 2, ali ovaj prijelaz topline bio bi nepovrativ zbog konanih razlika temperatura kod prijelaza topline, tako da bi dobiveni rad i u tom sluaju ostao manji od izotermno dobivenog. Meutim, treba osobito naglasiti da za dobivanje najveeg rada nije odluujue da li se ekspanzija vri adijabatski ili izotermno ili bilo kako drukije, ve da li je proces izvren povrativim ili nepovrativim nainom.
4.5.1.2. Maksimalan rad vruih plinova

Razmotrit emo primjer kada je dobiveni rad rezultat razlike temperatura davatelja rada i okoline. Treba odrediti, npr. maksimalan rad vruih plinova temperature T1 i volumena V1 koji su nastali sagorijevanjem goriva u loitu pri atmosferskom tlaku ( p1 = p 0 ) . Maksimalan rad dobit e se ako se vrui plinovi na povrativ nain dovedu u ravnoteu s okolinom, tj. da u konanom stanju bude
p3 = p1 = p0
i
T2 = T0 .
To je mogue izvesti na taj nain to e se plinovi najprije adijabatski ekspandirati do temperature okoline (T0 ) , a zatim izotermno (pri T = konst.) ponovo vratiti na poetni tlak ( p0 ) , slika 39.
Slika 39. Maksimalan rad iz vruih plinova 145
_________________________________________
Plinove ekspandiramo adijabatski na tako nizak tlak ( p 2 ) da se ohlade na okolnu temperaturu (T0 ) . Pri tome se mora, naravno, vriti rad prema viem okolnom tlaku ( p0 ) , a taj rad predoen je povrinom 1 a 2. Nakon to smo u 2 postigli okolnu temperaturu na povrativ nain, treba plinove od preniskog tlaka provesti na okolni tlak. Komprimirat emo plinove od 2 do 3 izotermno, pri emu toplinu kompresije predajemo okolini sa stalnom temperaturom, uz neprimjetan pad temperature, tj. povrativo. Vii vanjski tlak obavlja sada rad predoen povrinom 3 a 2. Razlika radova, predoena povrinom 1 2 3, predstavlja sveukupno dobiveni i ujedno najvei mogui rad W. Ovaj proces se praktiki teko moe provesti zbog visokih temperatura plinova, to tetno djeluje na obraene dijelove stroja i zbog velikog volumena plinova pri vrlo niskom konanom tlaku ekspanzije. Rad koji moemo dobiti rauna se prema jednadbi
Wmax. = U1 U 3 T0 (S1 S 3 ) + p0 (V1 V3 ) .

Zadana je bila temperatura T1 i volumen V1 . Kako je
T3 = T0
i
p1 = p3 = p0
to iz izraza
T S1 S 3 = m c p ln 1 R ln T3 slijedi da je
p1 p3
T T S1 S 3 = m c p ln 1 = m c p ln 1 . T0 T3
Iz jednadbe stanja za idealni plin slijedi

T p 0 (V1 V3 ) = m R (T1 T0 ) = m R T0 1 1 . T 0
Dalje slijedi
U1 U 3 = m cv (T1 T3 )
T3 = T0
146
T U 1 U 3 = m c v (T1 T0 ) = m c v T0 1 1 . T 0
Poto je
c p cv = R
to uvrtavanjem navedenih izraza dobivamo
T T Wmax . = m c p T0 1 1 ln 1 T T0 0 .
4.5.1.3. Maksimalan rad tehnikog stalnotlanog procesa

Tlak u nekom tlanom spremniku, npr. pneumatski alat, odrava se na istoj visini. Da bi se stlaeni zrak iskoristio, prikljuuje se na tlani spremnik radni cilindar koji kod svakog stapaja usie potrebnu koliinu stlaenog zraka uz stalan tlak p1 , to je oznaeno linijom 4 1 na sljedeem dijagramu, slika 40. Pri tom se stapu predaje rad predoen povrinom 4 1 b a. Kako je upusni ventil zatvoren, ekspandira zrak izotermno do tlaka p 0 (stanje 2), pri emu povrina 1 2 c b predouje rad predan stapu.
Slika 40. Tehniki stalnotlani proces
147
_________________________________________
U obratitu stapa (stanje 2) otvara se ispusni ventil pa se za istiskivanje istroenog zraka utroi rad istiskivanja koji je predoen povrinom 2 3 a c. Pomicanjem stapa od 2 do 3 i obratno, radovi potiskivanja i nadolaenja atmosfere meusobno se ponitavaju. Ako se tetni prostor cilindra moe zanemariti, dovoljna je neznatna koliina zraka da pri otvaranju upusnog ventila tlak poraste od 3 do 4. Odatle moemo ponoviti itav ciklus. Tako smo zrak povrativim nainom prilagodili stanju okoline i na taj nain moramo dobiti najvei mogui rad. Ukupno dobiveni rad kod potpunog hoda stapa (postup i ustup) predoen je povrinom 4 1 2 3. Taj rad naziva se tehniki rad budui da je ba ovakav proces izmeu stalnih tlakova u tehnici vrlo est i vaan. Povrina 4 1 2 3 moe se odrediti integralom
p dV
za pojedine odsjeke procesa. Pri tome se mora paziti na predznak pojedinih integrala. Na prikazanom dijagramu brojana vrijednost integrala
1
p dV > 0
dok je
3 2
p dV < 0 .
Prema tome ukupni rad je

1 2 3 4 Wukup. = Wtehn. = p dV + p dV + p dV + p dV = p dV 4 1 2 3
gdje kruni integral oznauje integraciju oko itavog procesa. Povrinu 4 1 2 3 moemo matematiki izraziti jo jednostavnjije. Iz p, V dijagrama vidimo da se ova povrina moe shvatiti i kao
2 1
V dp
pa je
Wtehn. = V dp .
1 2
148
Predznak je negativan zato to rad dobivamo onda kad ekspanzija, a time i integracija teku u smjeru negativne p osi. Indeks tehn. oznaava rad tehniki najvanijeg procesa, tj. procesa izmeu stalnih tlakova pa izraz
V dp
1 2
predouje u tome sluaju izvreni rad, tj. zbroj
W = p dV .
Dakle, procesom izmeu stalnih tlakova oznaavamo takav proces u kojem se radna tvar dovodi stroju pri stalnom tlaku p1 , a odvodi pri stalnom tlaku p 0 . Ekspanzijska linija moe pri tom biti raznovrsna, npr. izoterma, adijabata, politropa itd. U posebnom sluaju, kada se ekspanzijska linija pokorava zakonu
p V = konst.
to kod idealnih plinova odgovara izotermi, vrijedi izraz
p dV = V dp
2 1
p dV = V dp .
1
Stalnotlani proces pojavljuje se kod mnogih strojeva. Ekspanzijska linija je najee politropa ili adijabata. Tim procesom radi npr. stapni parni stroj, parna turbina, zrani kompresor, rashladni stroj, pneumatski strojevi itd. Kod strojeva koji daju snagu taj proces vri se desnokretno, a kod onih koji troe snagu lijevokretno. Umjesto stapnih strojeva danas se veinom pojavljuju turbine koje rade kontinuirano, a radna tvar je najee vodena para ili plinovi izgaranja.
4.6. TEHNIKI RAD I ENTALPIJA

Do sada promatrani procesi odvijali su se uglavnom u zatvorenim sustavima pri emu je neka zatvorena tvar pri ekspanziji odjednom mogla dati rad ekspanzije. Meutim, u tehnici su, kako je poznato, mnogo vaniji otvoreni sustavi jer se veina procesa odvija uz protok tvari. Tu se u jednom stroju moe stalno proizvoditi rad koji u odsutnosti nepovrativosti oznaavamo tehnikim radom. Granica sustava moe biti toplinski nepropusna ili toplinski propusna. Kod otvorenih procesa obraujemo samo stacionarne procese. Kod stacionarnih 149
_________________________________________
procesa se pretpostavlja da ulazna tvar, odnosno izlazna tvar imaju stalne parametre stanja, a takoer da je izmjena energije kroz granice sustava konstantna s vremenom. Razmotrit emo najprije proces kod kojeg neka tvar, koja dostrujava, pogoni neki stroj, slika 41. Granice sustava neka najprije budu toplinski nepropusne. Umjesto otvorenog sustava pratit emo kao lake pregledan jedan zatvoreni nadomjesni sustav. Masa tvari m prije procesa ima volumen V1 , a nakon procesa V 2 . Ova masa proizvodi tehniki rad koji se izvodi kroz granicu sustava. Koliinu tvari koja dostrujava i onu koja odstrujava moemo nadomjestiti u mislima konstantno optereenim stapovima. Lijevi stap potiskuje masu m volumena V1 protiv konstantnog tlaka p1 . Pri tom stap za utiskivanje mora izvriti rad p1 V1 koji se troi na utiskivanje.
Slika 41. Otvoreni protoni sustav Wtehn.
Kod prostrujavanja masa tvari m, volumena V 2 potiskuje desni stap protiv konstantnog tlaka p 2 pri emu vri rad + p 2 V2 koji predaje stapu. Unutarnja energija zamiljenog sustava kod prostrujavanja se mijenja od U 1 do U 2 . Ako se zanemari promjena kinetike i potencijalne energije moe se postaviti energetska bilanca za navedeni proces, odnosno zamiljeni nadomjesni sustav.
U1 + p1 V1 = U 2 + p 2 V2 + Wtehn.
Wtehn. = (U 1 + p1 V1 ) (U 2 + p 2 V2 )
150
Izrazi u zagradama sadre veliine stanja, moemo ih nadomjestiti novom veliinom stanja koju nazivamo entalpija (H ). Tehniki rad se, dakle, moe kod toplinski nepropusnih sustava izraunati kao razlika entalpija, tj.
Wtehn. = H1 H 2 .
Specifini tehniki rad kod toplinski nepropusnih sustava dobiva se ako se ukupni tehniki rad izrazi po jedinici mase, tj.
wtehn. = W tehn. = h1 h2 . m
Ako granice sustava nisu toplinski nepropusne, energetska bilanca mora obuhvatiti i toplinu koja se izmjenjuje kroz granice sustava, tj.
Q1,2 = W1,2 + U 2 U 1 Q1,2 = Wtehn.1,2 + U 2 U1 + p 2 V2 p1 V1 Q1,2 = Wtehn.1,2 + (U 2 + p 2 V2 ) (U 1 + p1 V1 ) Q1,2 = Wtehn.1,2 + H 2 H 1

odnosno po jedinici mase
q1,2 = wtehn.1,2 + h2 h1 .
4.7. PRIMJENA II. GLAVNOG ZAKONA NA ENERGETSKE PRETVORBE
4.7.1. Ogranienje pretvorbi oblika energije

Kako je prethodno reeno, postoji ogranienje pretvorbe unutarnje energije sustava u mehaniku energiju. Maksimalna mehanika energija postie se uz adijabatsku ekspanziju, ali ona moe tei samo do tlaka koji je jednak tlaku okoline. Prema tome, postoji neka gornja granica za dio unutarnje energije koja se moe pretvoriti u mehaniku energiju. Za pretvorbu mehanike energije u unutarnju energiju, kako znamo, nema ogranienja. To je posljedica svakog nepovrativog procesa za vrijeme kojeg se u sustav dovodi energija kao rad trenja koja se pretvara u unutarnju energiju. 151
_________________________________________
Mehanika energija moe se pretvoriti i u druge energetske oblike. Povrativim procesima mogue ju je u idealnim prilikama potpuno pretvoriti u potencijalnu ili kinetiku energiju i obratno, potencijalna i kinetika energija daju se opet u potpunosti pretvoriti u mehaniku energiju. Takoer se elektrina i mehanika energija mogu jedna u drugu u potpunosti pretvoriti i to pomou povrativih generatora (mehanika u elektrinu energiju) i povrativih elektrinih motora (elektrina u mehaniku energiju). Povrativim smatramo takve strojeve koji nemaju trenja i ostalih gubitaka. U ovim primjerima moe se zapaziti da postoji izrazita nesimetrija s obzirom na smjer energetskih pretvorba. S jedne strane, mehanika, elektrina, potencijalna i kinetika energija mogu se bez ogranienja pretvarati u toplinu i unutarnju energiju, a s druge strane nije mogue svu toplinu i unutarnju energiju pretvoriti u mehaniku energiju, o emu govori II. glavni zakon. Dakle, prema II. glavnom zakonu dvije su vrste energija: energije koje se mogu neogranieno pretvarati u druge energetske oblike i energije koje su u tome ograniene. Prve su nazvane eksergije (Rant, 1953). One su vrjednije ba zbog mogunosti neograniene pretvorbe.
4.7.1.1. Utjecaj okoline na energetske pretvorbe

Prilike u okolini, kako znamo, ograniuju mogunost pretvorbe oblika energije. U termodinamikim razmatranjima okolinom se smatra veliki mirujui medij kojeg se stanje, odreeno temperaturom T0 i tlakom p 0 , ne mijenja dovoenjem i odvoenjem energije ili tvari. To vrijedi i za kemijski sastav okoline. Prema tome, okolina je veliki energetski spremnik koji moe primati i davati energiju, a da se njegovo stanje mjerljivo ne mijenja. Kada sustav ima temperaturu okoline i tlak okoline, on je u termikoj i mehanikoj ravnotei s okolinom. Tada vie nije mogue unutarnju energiju pretvoriti u mehaniki rad. Za sustav koji se nalazi u ravnotei s okolinom, obino se govori da je u stanju okoline. U stanju okoline energija sustava izgubila je sposobnost pretvorbe u druge energetske oblike. U opem sluaju termodinamika ravnotea ne obuhvaa samo temperaturu i tlak okoline, ve i kemijsku ravnoteu. Kada se promatra sustav koji se kree, on je u ravnotei s okolinom kad s obzirom na nju miruje i kad je na razini okoline. U stanju okoline kinetika i potencijalna energija imaju vrijednost nula.
152
4.7.2. Eksergija i energija

Iz do sada provedenih razmatranja moe se zakljuiti da postoje tri grupe energija ako se kao kriterij uzme mogunost pretvorbe: a) Energija koja se moe neogranieno pretvoriti u druge energetske oblike. Takva energija nazvana je eksergija, a toj grupi pripadaju potencijalna, kinetika, mehanika i elektrina energija. Potpuna pretvorba mogua je samo pomou povrativih procesa. b) Energija koja se moe samo ogranieno pretvoriti u eksergiju. Tu se ubrajaju unutarnja energija i toplina. Ogranienje je posljedica II. glavnog zakona termodinamike, a osim o obliku energije i o stanju sustava ovisi i o stanju okoline. c) Energija koja se ne moe pretvoriti u druge energetske oblike. Takva energija nazvana je anergija (Rant, 1962). To je energija akumulirana u okolini i energija svih sustava koji se nalaze u stanju okoline. Uvodei pojmove eksergija i anergija moe se I. glavni zakon oblikovati: u svim procesima zbroj eksergije i anergije ostaje stalan. To je u skladu s odranjem energije jer su i eksergija i anergija energije. Prema tome, moe se postaviti
W=E+B
gdje je W energija, E eksergija i B anergija. Takoer je mogue pomou eksergije i anergije oblikovati II. glavni zakon: svaka energija sastoji se od eksergije i anergije od kojih jedna moe imati vrijednost nula. I tada vrijedi W = E + B. Obzirom na vladanje eksergije i anergije u povrativim i nepovrativim procesima vrijedi: a) u svim nepovrativim procesima pretvara se eksergija u anergiju; b) samo u povrativim procesima ostaje eksergija konstantna; c) nemogue je anergiju pretvoriti u eksergiju. Budui da su svi prirodni procesi nepovrativi pretvorbe oblika energije uzrok su da se smanjuju zalihe eksergije jer se jedan dio pretvara u anergiju. U svim prirodnim (nepovrativim) procesima ostaje, prema II. glavnom zakonu, energija konstantna, ali ona gubi mogunost pretvorbe to vie to je vie eksergije pretvoreno u anergiju. Pojmovi eksergija i anergija imaju puno tehniko znaenje. Za sve tehnike postupke (grijanje, hlaenje, transport, obrada materijala itd.) potrebna je 153
_________________________________________
energija. Ali za postupke nije dovoljna bilo kakva energija, ve eksergija, takva energija koja se moe pretvoriti u druge oblike energije. Proizvodnja eksergije zadatak je energetske tehnike jer potroai troe eksergiju i za vrijeme troenja ona se pretvara u anergiju. Nai energetski izvori stvarno su eksergetski izvori. Uobiajeni izrazi kao to su potronja energije i gubitak energije suprotni su I. glavnom zakonu jer se energija ne moe ni potroiti niti izgubiti. Nasuprot tome, potronja eksergije i gubitak eksergije u potpunom su skladu s glavnim zakonima termodinamike jer se eksergija u nepovrativim procesima troi i gubi pretvarajui se konano i nepovratno u anergiju.
4.7.3. Odreivanje eksergije i anergije 4.7.3.1. Eksergija topline

Eksergija topline je njezin dio koji se moe pretvoriti u drugi oblik energije pa i u mehaniku energiju. Zamislimo da se toplina dovodi radnoj tvari koja vri kruni proces u toplinskom stroju. Eksergija e se odrediti kao mehanika energija, a anergija kao odvedena toplina iz krunog procesa. Mehanika energija krunog procesa bit e jednaka eksergiji dovedene topline samo onda kad je a) kruni proces povrativ (ako to nije postignuto, pretvorit e se eksergija u anergiju, a mehanika energija bit e manja od dovedene eksergije); b) odvoenje topline iz krunog procesa na temperaturi okoline (tada se odvedena energija sastoji samo od anergije i ona je tono jednaka anergiji dovedene topline). Ako se, dakle, nekom krunom procesu dovodi toplina, njegova eksergija je u najpovoljnijem sluaju dobivena mehanika energija. Pri tome kruni proces mora biti povrativ, a odvoenje topline pri najmanjoj moguoj temperaturi, temperaturi okoline. Budui da eksergija E1,2 ovisi samo o temperaturama T i T0 , svi povrativi kruni procesi izmeu jednakih gornjih i donjih temperatura, kako znamo, proizvode jednaku mehaniku energiju i imaju jednaki termiki stupanj djelovanja neovisno o vrsti radne tvari kojom se izvodi proces.
154
4.7.3.2. Gubitak eksergije

U svim nepovrativim procesima pretvara se eksergija u anergiju. Budui da nije mogue anergiju pretvoriti u eksergiju, dio eksergije koji se pretvorio u anergiju moemo oznaiti kao gubitak eksergije. Taj je gubitak svojstvo nepovrativih procesa i prikazuje termodinamiki gubitak kao posljedicu nepovrativosti procesa. Zadatak je inenjera da tako vode procese kako bi sprijeili nepotrebne gubitke eksergije. Zbog toga je potrebno poznavati uzroke eksergetskih gubitaka i odrediti njihove vrijednosti.
4.7.3.3. Prikaz toka eksergije i anergije

U povrativom procesu sva eksergija e se pojaviti kao mehanika energija Wpov. , a anergija e biti odvedena kao toplina u okolinu. Tu odvedenu toplinu ne valja smatrati gubitkom jer je ona samo dio topline koji se ne moe ni na kakav nain pretvoriti u mehaniku energiju, odnosno eksergiju. U nepovrativom procesu dio dovedene eksergije pretvorit e se u anergiju i zajedno s anergijom B bit e odveden kao toplina Q0 pa e biti
Q0 = B + E v
gdje je E v gubitak eksergije. Samo E v je stvarni gubitak jer se poboljanjem konstrukcije i boljim voenjem procesa moe smanjiti. Usporeujui dovedenu eksergiju i dobivenu eksergiju, u promatranom primjeru dobiveni mehaniki rad, moe se definirati eksergijski stupanj djelovanja
E W E Ev = =1 v . E E E
Za povrative procese eksergijski stupanj djelovanja je
=1.
Termiki stupanj djelovanja zasniva se, dakle, na I. glavnom zakonu, a eksergijski na II. glavnom zakonu termodinamike.
155
_________________________________________
4.7.3.4. Primjer odreivanja eksergije

Poznato je da emo najvei mogui rad dobiti kada radnu tvar prevedemo povrativim nainom iz poetnog stanja p1 , T1 u konano stanje p 0 , T0 koje je u ravnotei s okolinom. Usisat emo npr. 1 kg tvari uz p = konst. u radni stroj, toka 1, slika 42. Adijabatskom ekspanzijom do 2 postie se najprije okolna temperatura T0 . Zatim, izotermnom ekspanzijom do 3 postie se i okolini tlak p 0 . Toplinu q 2,3 , koja je potrebna za izotermnu ekspanziju pri T0 , oduzima se okolini pri istoj temperaturi T0 . Budui da je sada radni medij potpuno istroen istiskujemo ga iz cilindra, linija 3-b, slika 42. b. Zbog posve povrativih procesa dobit e se najvei korisni rad eksergija e koji je uope mogu. Taj rad predoen je povrinom a-1-2-3-b, tj. integralom
e = v dp = v dp v dp .
1 1 2 3 2 3
Prema I. glavnom zakonu (vidi 4.6. i 4.9.)
q = dh v dp
q = h3 h1 v dp = h3 h1 + e .
1 3
Slika 42. Povrativo izjednaenje stanja s okolinom
156
Radnoj tvari dovodi se toplina samo izmeu stanja 2 i 3 i to pri T0 = konst. te je
q = T0 (s3 s 2 ) .
Zbog adijabatske ekspanzije
s 2 = s1 ,
a time eksergija
e = h1 h3 T0 (s1 s3 ) .
Ovaj izraz moemo pisati u obliku
e = h h0 T0 (s s0 )
gdje se indeksom 0 oznaava stanje radne tvari pri okolnom tlaku i okolnoj temperaturi. Veliine bez indeksa odnose se na stanje dobavljene tvari kod konstantnog tlaka. Pri tome je eksergija (radna mo), tj. najvei rad koji moemo dobiti iz 1 kg tvari koja struji i koja nadolazi pri konstantnom tlaku p, a otputa se u okolinu tlaka p 0 . Pojam radne sposobnosti eksergije vrlo je pogodan da njime ocijenimo valjanost raznih kontinuiranih procesa obzirom na pretvorbu energije. Kada se procesi odvijaju povrativo mora eksergija odvedenih tvari, u koju uraunavamo i dobiveni mehaniki rad, biti jednaka eksergijama dovedenih tvari ukljuujui, naravno, i eksergiju utroenog mehanikog rada, izmijenjenih toplina ili drugih vrsta energija. Kada se pojavljuju nepovrativosti, kako nam je poznato, sveukupna e se eksergija sudionika tijekom procesa umanjiti pa je to smanjenje eksergije neposredna mjera za gubitke koji se vie nikakvim postupcima i sredstvima ne mogu naknadno ispraviti.
4.8. TIPINI NEPOVRATIVI PROCESI 4.8.1. Priguivanje

U tehnikoj praksi je vrlo esto potrebno naglo sniavati tlak nekom radnom tijelu (plinu ili tekuini) u odreenom presjeku cijevi kroz koju struji. To se postie, kako znamo, na taj nain da se pomou pritvorenog ventila, tzv. prigunog ili reducir ventila, prirubnice ili pamunog epa za laboratorijska 157
_________________________________________
ispitivanja, naglo smanji, a zatim proiri presjek struje radnog tijela, odnosno cijevi kroz koju struji. Na taj nain se radno tijelo priguuje. Proces priguivanja tee relativno vrlo brzo, tako da je pri tom osobito karakteristina neuravnoteenost radnog tijela zbog vrtloenja, trenja itd. Stoga je priguivanje tipian primjer nepovrativog procesa. Zbog relativno velike brzine odvijanja procesa priguivanja, moe se smatrati da ne postoji uope izmjena topline izmeu radnog tijela i okoline, osobito ako je cijev dobro izolirana pa se rad priguivanja obavlja na raun promjene unutarnje energije tijela, tj.
w = u 2 u1 .
Meutim, rad priguivanja, bolje reeno rad koji se nepovratno gubi priguivanjem, jednak je razlici radova struje radnog tijela prije i poslije priguivanja. Ako je stanje radnog tijela prije priguivanja, na udaljenosti od priguilita na kojem se utjecaj priguivanja moe zanemariti, p1 i v1 , odnosno poslije priguivanja, pri istim uvjetima p 2 i v 2 , tada e, kako nam je poznato, rad priguivanja biti
W = p1 F s1 p 2 F s 2 = ( p1 V1 p 2 V2 )
gdje je F, m 2 presjek cijevi, a
s1 i s 2 , m
put koji promatrana koliina, u ovom primjeru 1 kg, radnog tijela prijee u istom vremenu prije, odnosno poslije priguiva nja, slika 43.
Slika 43. Priguivanje
Jedinini rad priguivanja bit e 158
w = p1 v1 p 2 v 2 .
Kada je Q = 0 slijedi
u1 + p1 v1 = u 2 + p 2 v 2 ,
odnosno
h1 = h2 ,
tj. prilikom priguivanja, ako se zanemari izmjena topline s okolinom, kako znamo, entalpija radnog tijela i to ne samo idealnog plina nego takoer i realnih plinova i tekuina, je konstantna. Na primjeru procesa priguivanja moe se uoiti sljedee: a) znaenje uvoenja pojma entalpije kao veliine stanja u termodinamici; b) entalpija, kao veliina dobivena analizom povrativih promjena stanja, moe imati i veliki praktiki znaaj u analiziranju tipinih nepovrativih procesa kao to je to, npr. u promatranom sluaju priguivanje.
4.8.2. Punjenje spremnika

esto se pojavljuje problem punjenja nekog spremnika plinom vieg tlaka. U spremnik tlaka nieg od atmosferskog, ustrujavat e vanjski, atmosferski zrak ako se otvori ventil uslijed ega e u spremniku porasti tlak. Taj tlak e biti to vii to je ventil dulje otvoren. Ako s p 0 obiljeimo poetni tlak, s p a atmosferski i s p1 uspostavljeni tlak, slijedi
p0 < p1 < p a .
Zrak u spremniku e se stlaiti i pri tome ugrijati. Zanima nas ta promjena temperature kao i masa uvedenog zraka. Za utiskivanje uvedenog zraka u spremnik troi se rad
W = p a Va ,
odnosno taj rad vri atmosferski tlak. Za taj iznos mijenja se unutarnja energija sustava, tj.
159
_________________________________________
U 2 U 1 = p a Va = p a v a m a .
Prije punjenja, temperatura zraka u spremniku jednaka je atmosferskoj temperaturi, T0 . Nakon punjenja, u spremniku temperatura je porasla na T1 . Navedenu jednadbu moemo stoga napisati u sljedeem obliku
U 2 U1 = (m0 + ma ) cv (T1 T0 ) = p a v a ma = R T0 ma .
m0 i m a izrazit emo jednadbom stanja, tj.
p V m0 = 0 0 R T0
(m0 + ma ) =
Odatle dobivamo sljedei izraz
p1 V0 . R T1
p V p V m a = (m0 + m a ) m0 = 1 0 0 0 . R T1 R T0
Iz prethodnog izraza za razliku unutarnje energije i uzevi u obzir da je

R = 1 cv
dobivamo sljedei izraz
T1 = T0
p 1 + ( 1) 0 p1
T1 je temperatura na kraju procesa ako je punjenje izvreno tako brzo da se spremnik nije uspio ohladiti. Iz prikazanog izraza vidljivo je da je temperatura nakon punjenja ovisna samo o omjeru tlakova prije i nakon punjenja spremnika, a neovisna je o vanjskom tlaku.
4.8.3. Mijeanje plinova

Mijeanje plinova je tipian nepovrativi proces s kojim se vrlo esto susreemo. Zanima nas, u prvom redu, konano stanje smjese koje moramo oekivati kada su poznata poetna stanja pojedinih sudionika i kada su poznate
160
vanjske okolnosti pod kojima se mijeanje provodi. Tako e mijeanje pri stalnom volumenu dati drugi rezultat nego li pri stalnom tlaku. Raunanje pojednostavnjujemo pretpostavkom da se sustavu za vrijeme mijeanja toplina niti dovodi niti odvodi. Ako bi se toplina ipak izmjenjivala, u raunima uvijek moemo uzeti kao da je izmijenjena nakon zavretka mijeanja jer je za bilancu energije svejedno u kojem se vremenskom slijedu izmjenjuju pojedini iznosi energije.
4.8.3.1. Mijeanje plinova pri konstantnom volumenu

Spremnik (posuda) volumena V, koji je izoliran, pregradama je podijeljen u komore u kojima se nalaze pojedini plinovi mase m1 , m2 , ... pri tlaku p1 , p 2 , ... i temperature T1 , T2 , .... Ako odstranimo pregrade, uz isti ukupni volumen, tlakovi e se naglo izjednaiti, a kada se plinovi difuzijom izmijeaju, ustalit e se tlak p i temperatura T smjese. Odredit emo te vrijednosti pretpostavljajui da se mijeaju idealni plinovi. Kako je volumen konstantan, to je ukupno izvreni rad nula. Budui da se ne izmjenjuje toplina s okolinom Q = 0, to je prema I. glavnom zakonu, unutarnja energija sustava prije mijeanja jednaka unutarnjoj energiji sustava nakon mijeanja, tj.
m1 c v1 T1 + m 2 c v2 T2 + ... + m n c vn Tn =
= m1 c v1 + m 2 c v2 + ... + m n c vn T .
Odatle slijedi
i =1 n
T=
mi c vi Ti
i =1
)
.
mi cvi
pi Vi Ri Ti
Uvrtavanjem u taj izraz i
mi =
cv i 1 = Ri i 1
161
_________________________________________
dobivamo
pi Vi 1) . T = n i =1 i pi Vi ( 1) T i =1 i i
Kada se npr. mijeaju samo dvoatomni plinovi, tj. plinovi s jednakim i , slijedi
T = i =1
n
pi Vi
.
p V i i i =1 Ti
Kod izraunavanja tlakova smjese treba primijeniti Daltonov zakon, tj.

p = p '+ p ' '+... + p (n )
gdje su p' , p' ' , ... parcijalni tlakovi pojedinih sudionika u smjesi. Parcijalni tlakovi se, naravno, razlikuju od tlakova p1 , p 2 , ... prije mijeanja. Iz jednadbe stanja slijedi
m R T , p' = 1 1 V
p1 =
a odatle
m1 R1 T1 , V1
V T p ' = p1 1 V T1
V T p' ' = p 2 2 V T2
te se za ukupni tlak smjese dobiva
162
p=
T V
i =1
p i Vi . Ti
Ako svi sudionici (komponente) smjese imaju isti i , bit e
T = i =1
pi Vi
i =1
Vi
= i =1
pi Vi
V
Indeksi i odnose se na stanja komponenata prije mijeanja.
4.8.3.2. Mijeanje plinskih struja

Ako se mijeaju dimni plinovi iz vie loita i dovode u zajedniki dimnjak, to je primjer mijeanja plinskih struja pri konstantnom tlaku. Mijealitu se dovodi m1 , m 2 , ... kg s 1 ili V1 , V2 , ... m 3 s 1 plinova pri stalnim tlakovina
p1 , p 2 , ... , dok se od mijealita odvodi m kg s 1 ili V m 3 s 1 smjese pri stalnom tlaku p.

Ako se mijeanje vri bez izmjene topline s okolinom, zbroj unutarnjih energija i radova utiskivanja mora biti jednaka unutarnjoj energiji i radu istiskivanja smjese, tj.
U1 + U 2 + ... + p1 V1 + p 2 V2 + ... = U + p V ,
odnosno
H1 + H 2 + ... + H n = H .
Entalpija dovedenog plina i je
H i = mi c pi Ti .
Entalpija smjese prije mijeanja je
H i = mi c pi Ti ,
i =1
a entalpija nakon mijeanja 163
_________________________________________
H = mi c pi T .
i =1 n
Obzirom na to da je entalpija prije i nakon mijeanja konstantna, slijedi

i =1
mi c pi Ti = mi c pi T ,
i =1 n
a odatle
T = i =1
mi c pi Ti
i =1
mi c pi
Analogno dobivenom izrazu za izraunavanje temperature pri stalnom volumenu slijedi izraz
T=
i =1 i 1 n i
pi Vi
p V i i Ti i =1 i 1
Ako svi plinovi imaju isti i , dobivamo
T = i =1
n
pi Vi
.
p V i i i =1 Ti
Meutim, ovdje zbroj Vi V . Ako s V = V, V = V oznaimo parcijalne volumene pojedinih plinova u nastaloj smjesi, onda je za plin 1 prema jednadbi stanja
m R T V'= 1 1 p m R T V1 = 1 1 1 . p1
Iz izraza za
V' , slijedi V1
164
p T V ' = V1 1 p T1
p T V ' ' = V2 2 . p T2
Ako te izraze uvrstimo u sljedei izraz
V = V '+V ' '+... + V (n )

dobivamo izraz za volumen nastale smjese
V=
T n pi Vi . p i =1 Ti
Kada svi plinovi struje pod istim tlakom, dobivamo jednostavniji izraz
n V V =T i . i =1 Ti
Primjer 4.1.
1 kg duika komprimira se od p1 = 1 bar i t1 = 15 C na p 2 = 8.5 bar i t 2 = 100 C. Koliko topline pri tome treba odvesti?
Rjeenje
Treba prvo odrediti vrstu promjene
T2 p 2 n = T1 p1
n 1
T n 1 log 2 = log T1 n
p2 p1
165
_________________________________________
T log 2 log 373 T1 n 1 288 = = 8 .5 p2 n log log 1 p1
n = 1.14
C v2atomni plin = 20.930 kJ kmol 1 K 1
C v2atomni plin =
20.930 = 0.748 kJ kg 1 K 1 28
q1, 2 = cv
n (T2 T1 ) = 0.748 1.14 1.4 (373 288) = 118.08 kJ kg 1 n 1 1.14 1
Primjer 4.2.
Dizel motor usisava zrak p1 = 884 mbar, t1 = 100 C i komprimira ga politropski (n = 1.3). Na koji tlak treba komprimirati zrak da se postigne temperatura paljenja goriva od 650 C?
Rjeenje
p 2 T2 = p1 T1 T p 2 = p1 2 T 1
n
n1
1.3
n1 923 1.31 = 0.884 = 44.83 bar 373
Primjer 4.3.
166
5 dm 3 zraka t1 = 100 C i p1 = 0.8 bar komprimira se politropski (n = 1.35) na 35 bar. Kolika je promjena unutarnje energije?
Rjeenje
U 2 U1 = m cv (T2 T1 )
p V 0.8 10 5 5 10 3 m= 1 1 = = 0.00374 kg 8314 R T1 373 29
T2 p 2 n = T1 p1 T2 = T1
n 1 n 1
p2 p1
n 35 1.35 = 373 = 992 K 0.8

20.93 (992 373) = 1.67 kJ 29
1.351
U 2 U 1 = 0.00374
Primjer 4.4.
5 kg vodika temperature 600 C, volumena 1 m 3 komprimira se izotermno na 3 puta manji volumen. Tada se toplina odvodi pri p = konst. dok se volumen ne smanji za 2 puta od volumena nakon izotermne kompresije. Odrediti veliine p, V, T, odvedenu toplinu i utroeni rad.
Rjeenje
p1 = za T = konst.
m R T1 = V1
8.314 873 2 = 18145 kPa = 181.45 bar 1
167
_________________________________________
p 2 V1 V = p 2 = p1 1 = 181.45 3 = 544.35 bar p1 V2 V2
V2 1 V = V2 = 1 = 0.33 m 3 3 V1 3 za p = konst.
V3 1 V = V3 = 2 = 0.165 m 3 V2 2 2
T3 V3 T 873 = T3 = 2 = = 436.5 K T2 V2 2 2
V 8.314 1 Qizoter. = m R T ln 2 = 5 873 2.3 log = 19912 kJ V1 2 3 Qizobara = m c p (T3 T2 ) = 5 29.30 (436.5 873) = 31974 kJ 2
Qukupno = Qizot. + Qizob. = 51886 kJ
Wizoter. = Qizoter. = 19912 kJ

1 1 Wizobar. = p 2 (V3 V2 ) = 544.35 10 2 = 9073 kJ 6 3
Wukupno = Wizot. + Wizob. = 28985 kJ
Primjer 4.5.
1 kg zraka temperature 20 C treba ugrijati na 180 C i to: a) uz konstantan tlak, b) uz konstantan volumen, c) politropskom kompresijom (n = 1.2). Treba izraunati promjenu entropije za sva tri sluaja.
168
Rjeenje
a)
s = s 2 s1 = c p ln
T2 29.31 453 = 2.3 log = 0.440 kJ kg 1 K 1 T1 293 29
169
b)
T 20.93 453 s = s 2 s1 = c v ln 2 = 2.3 log = 0.314 kJ kg 1 K 1 29 T1 293
c)
T s = s 2 s1 = c n ln 2 T1 s = c v T n ln 2 n 1 T1
s =
20.93 1.2 1.4 453 2.3log = 0.314 kJ kg 1 K 1 29 1.2 1 293
Primjer 4.6.
Nekom plinu dovodimo 334.94 kJ topline kod nepromijenjenog volumena te mu se pri tom mijenja temperatura s neke poetne na neku konanu. Ako tako zagrijani plin naknadno ekspandiramo adijabatski do iste poetne temperature, koliko rada dobijemo ovom adijabatskom ekspanzijom? Skica u p, V i T, s dijagramu!
Rjeenje
Q = U 3 U1 + W
Temperatura plina na kraju jednaka je poetnoj temperaturi pa je prema tome
U 3 = U1 .
Za vrijeme dovoenja topline uz konstantni volumen
Wv = 0 ,
a za vrijeme adijabatske promjene stanja
Qadij. = 0
169
tako da mora biti
Qv = Wadij. = 334.94 kJ
ili
Q1,2 = m cv (T2 T1 ) = 334.94 kJ
(T2 T1 ) =
W2 , 3 =
Q1,2 m cv
Q1,2 R m 1
m ( p 2 v 2 p 3 v3 ) m R (T2 T3 ) m R (T2 T1 ) = = 1 1 1
mR W 2, 3 = Q1, 2 R m 1 = Q = 334.94 kJ 1, 2 1
Slika P4.6.
170
v=
Q2
,3
ko nst .
= 0
Q1
,2
Primjer 4.7.
Zrak se komprimira politropski (n = 1.1) do tlaka 1471.00 kPa. Poslije toga plinu se dovodi toplina pri stalnom tlaku. Na kraju plin adijabatski ekspandira do poetnog stanja. Poetni tlak je 98.066 kPa, a temperatura 17 C. a) Skicirati proces u p, v dijagramu i izraunati osnovne veliine stanja u karakteristinim tokama. b) Nai koristan rad i izmijenjenu toplinu. c) Odrediti ciklusa. d) Odrediti promjenu entropije pri politropskoj kompresiji.
Rjeenje
Slika P4.7.
Stanje 1 2 3
p kPa 98.066 1471.00 1471.00
v m kg 1 0.85 0.0723 0.123

3
T K 290 371 629
171
a)
p v = R T
8.314 290 v1 = 29 = 0.85 m 3 kg 1 98.066
T2 p 2 n 1471.00 1.1 T2 = 290 = 371 K = p T1 1 98.066
n 1
1.11
8.314 371 v 2 = 29 = 0.0723 m 3 kg 1 1471.00

1 0.286 T3 p 3 1471.00 = T3 = 290 = 629 K T1 p1 98.066
629 29 v3 = = 0.123 m 3 kg 1 1471.00 b)
8.314
w = q q0
29.31 q 2,3 = c p T3 T2 = (629 371) = 261 kJ kg 1 29
q1, 2 = c n (T2 T1 ) = c v n (T2 T1 ) = 20.93 1.1 1.4 (371 290) n 1 29 1.1 1
q1, 2 = 175.40 kJ kg 1
w = 261 175.40 = 85.60 kJ kg 1
c)
172
=
d)
q q0 85.60 = = 0.33 30 % q 261
T 20.93 1.1 1.4 371 ln = 0.533 kJ kg 1K 1 s 2 s1 = c n ln 2 = T1 29 1 .1 1 290
Primjer 4.8.
Zrak tlaka p1 = 1176.8 kPa, t1 = 20 C izobarno se iri do v 2 = 3v1 , a onda se izohorno hladi do stanja iz kojeg se adijabatskom kompresijom postie poetno stanje. Treba nai a) skicu u p, v i T, s dijagramu b) veliine p, v i T u karakteristinim tokama c) izmijenjene topline i koristan rad.
Rjeenje
a)
p=
st. kon
. nst ko =
Slika P4.8.
b)
173
R T1 = v1 = p1
8.314 293 29 = 0.0714 m 3 kg 1 1176.8
v 2 = 3 v1 = 3 0.0714 = 0.2142 m 3 kg 1
za p = konst.
T2 v 2 v = T2 = T1 2 = 293 3 = 879 K T1 v1 v1
ili
p v 1176.8 0.2142 = 879 K T2 = 2 2 = 8.314 R 29

v3 = v 2 = 0.2142 m 3 kg 1
adijabata 1 3
1.4 v p3 v1 1 p3 = p1 1 = 1176.8 = 252.77 kPa = v p1 v3 3 3
p v 252.77 0.2142 T3 = 3 3 = = 189 K 8.314 R 29 c) dovedena toplina

q1, 2 = c p (T2 T1 ) = 29.31 (879 293) = 592.3 kJ kg 1 29 20.93 (189 879 ) = 498 kJ kg 1 29
odvedena toplina
q 2,3 = c v (T3 T2 ) =
koristan rad
w = q1,2 q 2,3 = 94.3 kJ kg 1
174
q q o w 94.3 = = = 0.16 16 % q q 592.3
Primjer 4.9.
1 kmol zraka t1 = 25 C, p1 = 98.07 kPa komprimira se politropski (n = 1.5) u stanje 2, a zatim se vri adijabatska ekspanzija do t 3 = 25 C te kompresija uz stalnu temperaturu na poetni tlak. Pri izotermnoj kompresiji odvodi se 753.6 kJ kmol 1 . a) skica u p, V dijagramu b) veliine p, V, i T u karakteristinim tokama c) izmijenjene topline, dobiveni rad i termiki stupanj djelovanja.
Rjeenje
a)
Q2,3= 0
Slika P4.9.
b)
175
Stanje 1 2 3
V p T kPa K m3 98.07 25.3 298 597.00 7.58 544 72.38 34.2 298 n R T1 1 8.314 298 = = 25.3 m 3 V1 = p1 98.07
w3,1 = 753 = 25.99 kJ kg 1 29
p w3,1 = R T ln 3 p1
p 25.99 = 0.304 ln 3 = p1 8.314 298 29
p3 = 72.38 kPa
V3 = 1 8.314 298 = 34.2 m 3 72.38
Za toku 2 ne znamo nikakav parametar. Meutim, toka 2 je s tokom 1 povezana politropom, a s tokom 3 adijabatom, zato T1 V2 = T2 V1 T3 V2 = T2 V3
1
n 1
298 V2 = T2 25.3
0.4
0.5
298 V2 = T2 34.2
V 2 25.3
0.5
V = 2 34.2
0.4
0.5 log V2 0.5 log 25.3 = 0.4 log V2 0.4 log 34.2
V2 = 7.58 m 3
298 7.58 = T2 25.3
0.5
log 298 log T2 = 0.5 log 0.3

176
T2 = 544 K
p2 = 1 8.314 544 = 597 kPa 7.58
c)
Q1, 2 = n C n (T2 T1 ) = n C v
Q1,2 = 1 20.93
n (T2 T1 ) n 1
1.5 1.4 (544 298) = 1030 kJ 1.5 1
Q2,3 = 0 Q3,1 = 753.6 kJ
W = Q1, 2 Q3,1 = 1030 753.6 = 276.4 kJ
W 276.4 = = 0.268 26.8 % Q1, 2 1030
Primjer 4.10.
Zrak tlaka 0.73 bar i temperature 20 C komprimira se izotermno do stanja 2, a zatim politropski (n = 1.55) do stanja 3. Koliina izmijenjene topline pri politropskoj kompresiji iznosi Q2,3 = 1080 kJ kmol 1 . Pri izotermnoj kompresiji odvodi se 760 kJ kmol 1 topline.Iz stanja 3 plin se izobarno iri do stanja 4 iz kojeg se izohorno vraa u poetno stanje. a) Skicirati proces u p, v dijagramu. b) Odrediti osnovne veliine stanja u karakteristinim tokama procesa. c) Odrediti termodinamiki stupanj iskoritenja.
177
Rjeenje
a)
Slika P4.10.
b) Stanje 1 2 3 4 p bar 0.73 0.997 4.06 4.06 v m kg 1 1.15 0.84 0.34 1.15
3
T K 293 293 482 1628
8.314 293 R T1 29 v1 = = = 1.15 m 3 kg 1 2 p1 0.73 10 p Q1, 2 = W1, 2 = R T2 ln 1 = 760 kJ kmol 1 p2

8.314 293 ln 0.73 = 760 p2
ln
0.73 760 = p 2 8.314 293
178
p 2 = 0.997 bar
8.314 293 R T2 29 v2 = = = 0.84 m 3 kg 1 2 p2 0.997 10
Q2,3 = C n (T3 T2 ) = C v 1080 = (29.31 8.314 ) n (T3 T2 ) n 1
1.55 1.4 (T3 293) 1.55 1
T3 = 482 K
p3 = R T3 v3
n 1
T2 V3 = T3 V2
1 T2 n1
T 3
v = 3 v3 = v 2 v2 T3
1
1 T2 n 1
293 1.551 v3 = 0.84 = 0.34 m 3 kg 1 482 8.314 482 p3 = 29 = 406 kPa = 4.06 bar 0.34
p 4 = p3 = 4.06 bar
v 4 = v1 = 1.15 m 3 kg 1
Q3, 4 = C p (T4 T3 ) = 29.31 (1628 482 ) = 33589 kJ kmol 1
p v 406 1.15 = 1628 K T4 = 4 4 = 8.314 R 29
Q4,1 = C v (T1 T4 ) = (29.31 8.314 ) (293 1628) = 28030 kJ kmol 1
179
c)
Q3, 4 + Q2,3 Q1, 2 Q4,1 Q3, 4 + Q2,3
33589 + 1080 760 28030 = 0.17 17 % 33589 + 1080
Primjer 4.11.
Plinska smjesa masenog sastava N2 : O2 : CO2 = 3 : 4 : 1 temperature 30 C i tlaka 1.2 bar zapoinje kruni proces politropskom kompresijom (n = 1.5) do stanja 2. Iz stanja 2 smjesa se adijabatski ekspandira do temperature 40 C, odakle se izobarno hladi do stanja 4 ( v 4 = 1.169 m 3 kg 1 ). Iz ovog stanja smjesa se izotermno komprimira u poetno stanje. ( C p , CO 2 = 35.08 kJ kmol 1 K 1 ) a) Skicirati proces u p, v i T, s dijagramu. b) Odrediti veliine p, v i T u karakteristinim tokama procesa. c) Odrediti termodinamiki stupanj iskoritenja.
Rjeenje
a)
q2,3= 0
Slika P4.11.
180
b) Stanje 1 2 3 4 p kPa 120 1706 68.69 68.69 v m kg 1 0.669 0.114 1.208 1.169
3
T K 303 734 313 303
N 2 = , O2 =
3 8
4 1 , CO 2 = 8 8
Rs = i Ri
Rs = N 2 R N 2 + O2 RO2 + CO2 RCO2
Rs = 3 8.314 4 8.314 1 8.314 + + = 0.265 kJ kg 1 K 1 8 28 8 32 8 44
v1 =
R T1 0.265 303 = = 0.669 m 3 kg 1 p1 120

R T4 0.265 303 = = 68.69 kPa v4 1.169
p4 =
p3 = p 4 = 68.69 kPa
v3 = R T3 0.265 313 = = 1.208 m 3 kg 1 p3 68.69
Za stanje 2 ne znamo nikakav parametar. Meutim, toka 2 povezana je s tokom 1 politropom, a s tokom 3 adijabatom. Zato T1 v 2 = T2 v1 T3 v 2 = T2 v3
n -1
-1
303 v 2 = T2 0.669
1.51
313 v 2 = T2 1.208
181
cp cv
c p = i c p,i c p = N 2 c p, N 2 + O2 c p,O2 + CO2 c p,CO2

cp = 3 29.31 4 29.31 1 35.08 + + = 0.950 kJ kg 1 K 1 8 28 8 32 8 44
c v = c p R s = 0.950 0.265 = 0.685 kJ kg 1 K 1
0.950 = 1.387 0.685
T2 =
303
v2 0.669
0.5
T2 =
313 v2 1.208 =
0.387
303 v2 0.669
0.5
313 v2 1.208
0.387
v 1.033 2 0.669
0.5
v = 2 1.208
0.387
0.5 1.033 log v 2 0.5 1.033 log 0.669 = 0.387 log v 2 0.387 log1.208 0.1295 log v 2 = 0.1223
v 2 = 0.114 m 3 kg 1
T2 =
303 0.114 0.669

0.5
= 734 K
182
p2 =
R T2 0.265 734 = = 1706 kPa v2 0.114 n (T2 T1 ) n 1
c)
q1, 2 = c v q1, 2 = 0.685
1.5 1.387 (734 303) = 66.72 kJ kg 1 1 .5 1
q 2,3 = 0
q3, 4 = c p (T4 T3 ) = 0.950 (303 313) = 9.5 kJ kg 1
p 68.69 q 4,1 = p1 v1 ln 4 = 120 0.669 ln = 44.79 kJ kg 1 p1 120
q q o 66.72 9.5 44.79 = = 0.19 19 % q 66.72
Primjer 4.12.
Koliko rada u najpovoljnijem sluaju se dobije od 2 kmola CO2 stanja p1 = 147.1 kPa i t1 = 200 C ako je stanje okoline p 0 = 98.07 kPa i t 0 = 20 C?
Rjeenje
Wmax . = U1 U 2 T0 (S1 S 2 ) + p0 (V1 V2 ) U1 U 2 = n C v (T1 T2 ) = 2 (35.08 8.314) (473 293) = 9636 kJ

T p S1 S 2 = n C p ln 1 n R ln 1 T2 p2
S1 S 2 = 2 35.08 2.3 log 473 147.1 2 8.314 2.3 log = 26.83 kJ K 1 293 98.07
183
T0 (S1 S 2 ) = 293 26.83 = 7861 kJ p0 (V1 V2 )

V1 = V2 = 2 8.314 473 = 53.47 m 3 147.1 2 8.314 293 = 49.68 m 3 98.07
p 0 (V1 V2 ) = 98.07 (53.47 49.68) = 372 kJ

Wmax. = 9636 7861 + 372 = 1403 kJ
Primjer 4.13.
U rezervoaru volumena 0.3 m 3 nalazi se zrak pod tlakom od 4903.3 kPa i temperature 20 C. Tlak i temperatura okoline su p 0 = 98.07 kPa i t 0 = 20 C. Izraunati maksimalni rad koji se moe dobiti od komprimiranog zraka u rezervoaru.
Rjeenje
Wmax . = p1 V1 ln
p1 1+ p0
p0 p1
4903.3 98.07 Wmax . = 4903.3 0.3 2.3 log 1+ = 4306 kJ 98.07 4903.3
ili
Wmax . = U1 U 2 T0 (S1 S 2 ) + p0 (V1 V2 )
T1 = T2 U1 = U 2
Wmax. = p0 (V1 V2 ) T0 (S1 S 2 )
p T2 = T1 S1 S 2 = m R ln 2 p1
184
p V 4903.3 0.3 m= 1 1 = = 17.51 kg 8.314 R T1 293 29

p V 4903.3 0.3 V2 = 1 1 = = 15 m 3 p2 98.07 Wmax . = 98.07 (0.3 15) 293 17.51 8.34 98.07 2.3 log = 4306 kJ 29 4903.3
Primjer 4.14.
U zatvorenom spremniku volumena 10 m 3 nalazi se plinska smjesa N2 i He u masenom odnosu 6 : 8 pod nadtlakom od 1000 kPa i temperaturi 281 K. Smjesa se zagrije na 308 K. Barometarski tlak iznosi 1.013 bar. a) Pod kojim e se nadtlakom nalaziti plinska smjesa nakon zagrijavanja? b) Koliko bi se maksimalno moglo dobiti rada iz ovako nastale plinske smjese ako je stanje okoline p 0 = 101.3 kPa i t 0 = 17 C?
Rjeenje
a)
N2 = He =
6 14 8 14
Rs = i Ri = N 2 R N 2 + He RHe
Rs = 6 8.314 8 8.314 + = 1.315 kJ kg 1 K 1 14 28 14 4
p a = p m + pb = 1000 + 101.3 = 1101.3 kPa
ms =
p1 V 1101.3 10 = 29.80 kg = R s T1 1.315 281
185
p2 =
m s R s T2 29.80 1.315 308 = = 1207 kPa 10 V
p m = p a pb = 1207 101.3 = 1106 kPa
b)
Wmax . = U1 U 2 T0 (S1 S 2 ) + p0 (V1 V2 ) U1 U 2 = m s cv,s (T1 T2 )

c p,s = i c p,i = N 2 c p , N 2 + He c p,He
i =1 n
c p ,s =
6 29.31 8 20.93 + = 3.439 kJ kg 1 K 1 14 28 14 4
c v, s = 3.439 1.315 = 2,124 kJ kg 1 K 1

U1 U 2 = 29.80 2.124 (308 290 ) = 1139 kJ
T p T0 (S1 S 2 ) = T0 m s c p , s ln 1 m s Rs ln 1 = T2 p2
= 290 29.80 3.439 ln
308 290
29.80 1.315 ln
1207 101.3
= 26369 kJ
m R T p 0 (V1 V2 ) = 101.3 10 s s 2 p2
p 0 V1 V2 = 101.3 10
29.80 1.315 290 101.3
= 10351 kJ
Wmax . = 1139 + 26369 10351 = 17157 kJ
Primjer 4.15.
U boci volumena 70 dm 3 nalazi se argon pod tlakom 11 bar i temperaturom koja je jednaka temperaturi okoline. Ako se uslijed zagrijavanja, argon u boci ugrije za 60 C koliko bi rada u najpovoljnijem sluaju mogli dobiti iz tog plina nakon zagrijavanja? Stanje okoline je p0 = 1 bar i t 0 = 15 C.
Rjeenje
186
m Ar =
p1 V1 11 10 2 70 10 3 = 1.29 kg = 8.314 R Ar T1 288 40
187
m R Ar T2 p1 = Ar = V
1.29
8.314 348 40 = 1333 kPa 70 10 3
Wmax . = U1 U 2 T0 (s1 s 2 ) + p0 (V1 V2 )

U 1 U 2 = m c v (T1 T2 ) = 1.29 20.93 8.314 (348 288) = 24.41 kJ 40
T2 = T0 p 2 = p0
T T0 (s1 s 2 ) = T0 m c p ln 1 m R ln T2 p1 p2
20.93 348 8.314 13.32 T0 (s1 s 2 ) = 288 1.29 ln 1.29 ln = 163.16 kJ 40 288 40 1
m R T2 p 0 (V1 V2 ) = 1 10 2 70 10 3 p2
2
8.314 1.29 288 3 40 = 70 kJ p 0 (V1 V2 ) = 1 10 70 10 1 10 2
Wmax. = 24.41 + 163.16 70 = 117.57 kJ
Primjer 4.16.
Koliko se maksimalno moe dobiti rada iz novonastale smjese ako se 700 dm 3 plina masenog sastava H2 = 2 %, CO2 = 38 % i N2 = 60 %, temperature 127 C i tlaka 2.65 bar pomijea s 800 dm 3 plina masenog sastava CO = 25 % i N2 = 75 % iste temperature i tlaka. Stanje okoline je normalno. Podaci: C p ,CO 2 = 36.08 kJ kmol 1 K 1 .
187
Rjeenje
Wmax . = U1 U 2 T0 (s1 s 2 ) + p0 (V1 V2 )

m s = m s,1 + m s,2
m s ,1 = p1 V1 R s ,1 T1
n
R s ,1 = i Ri
i =1
Rs,1 = H 2 RH 2 + CO2 RCO2 + N 2 R N 2

R s ,1 = 0.02
8.314 8.314 8.314 + 0.38 + 0.60 = 0.333 kJ kg 1 K 1 2 44 28

m s ,1 =
2.65 10 2 700 10 3 = 1.393 kg 0.333 400
m s,2 =
p 2 V2 R s , 2 T2
n
R s , 2 = i Ri
i =1
Rs,2 = CO RCO + N 2 R N 2
R s , 2 = 0.25
8.314 8.314 + 0.75 = 0.297 kJ kg 1 K 1 28 28 2.65 10 2 800 10 3 = 1.784 kg 0.297 400
m s,2 =
m s = 1.393 + 1.784 = 3.177 kg

Sastav smjese nakon mijeanja
mH 2 = H 2 m s,1 = 0.02 1.393 = 0.0279 kg mCO2 = CO2 m s,1 = 0.38 1.393 = 0.5293 kg m N 2 = N 2 m s,1 = 0.60 1.393 = 0.8358 kg
188
mCO = CO m s,2 = 0.25 1.784 = 0.446 kg m N 2 = N 2 m s,2 = 0.75 1.784 = 1.338 kg

Ukupna masa duika
m N 2 = 0.8358 + 1.338 = 2.1738 kg
H2 =
mH2 ms
0.0279 = 0.009 3.177
CO 2 =
N2 =
mCO 2 ms
mN2 ms
0.5293 = 0.166 3.177
2.1738 = 0.685 3.177
CO =
mCO 0.446 = = 0.141 3.177 ms

n
c p, s = i c p,i
i =1
c p ,s = H 2 c p,H 2 + CO 2 c p,CO 2 + N 2 c p + CO c p,CO N2
c p,s = 0.009
29.31 29.31 36.08 29.31 + 0.166 + 0.685 + 0.141 28 28 44 2

c p,s = 1.132 kJ kg 1 K 1
R s = i Ri
i =1
Rs = H 2 RH 2 + CO2 RCO2 + N 2 R N 2 + CO RCO

R s = 0.009 8.314 8.314 8.314 8.314 + 0.166 + 0.685 + 0.141 28 28 44 2
R s = 0.312 kJ kg 1 K 1
c v,s = c p, s R s = 1.132 0.312 = 0.82 kJ kg 1 K 1
189
Vs = V1 + V2 = 700 + 800 = 1500 dm 3 = 1.5 m 3
plin
T1 = 400 K p1 = 2.65 bar

okolina
T0 = T2 = 273 K p 0 = p 2 = 1.013 bar

U1 U 2 = m s cv,s (T1 T2 ) = 3.177 0.82 (400 273) = 331 kJ
T T0 (s1 s 2 ) = T0 m c p, s ln 1 m s R s ln T2 p1 p2
265 400 T0 (s1 s 2 ) = 273 3.177 1.132 ln 3.177 0.312 ln = 115 kJ 101.3 273
m R T p 0 (V1 V2 ) = 101.3 1.5 s s 2 p2

3.177 0.312 273 p 0 (V1 V2 ) = 101.3 1.5 = 118 kJ 101.3
Wmax. = 331 115 118 = 98 kJ
Primjer 4.17.
a) Koliko se maksimalno moe dobiti rada iz 2 m3 plinske smjese masenog sastava CO2 = 25 % i N2 = 75 %, temperature 300 K i tlaka 2.1 bar ako je stanje okoline p 0 = 1.1 bar i t 0 = 15 C? b) Kolika bi bila radna sposobnost (eksergija) ovako nastale plinske smjese? Podaci: C p ,CO 2 = 36.08 kJ kmol 1 K 1 .
190
Rjeenje
a) 2 m3 = n
2 = 0.089 kmol 22.414
n i =1
R s = i Ri
Rs = CO2 RCO2 + N 2 R N 2
R s = 0.25 8.314 8.314 + 0.75 = 0.270 kJ kg 1 K 1 28 44
Ms =
R 8.314 = = 30.79 kg kmol 1 0.27 Rs c p, s = i c p,i

i =1 n
c p , s = CO 2 c p,CO 2 + N 2 c p N2
c p,s = 0.25
29.31 36.08 + 0.75 = 0.99 kJ kg 1 K 1 28 44
C p,s = c p,s M s = 0.99 30.79 = 30.48 kJ kmol 1 K 1

c v, s = c p , s R s = 0.99 0.27 = 0.72 kJ kg 1 K 1 C v, s = c v,s M s = 0.72 30.79 = 22.17 kJ kmol 1 K 1
Wmax . = U1 U 2 T0 (s1 s 2 ) + p0 (V1 V2 )

U1 U 2 = n s C v,s (T1 T2 ) = 0.089 22.17 (300 288) = 24 kJ
T T0 (s1 s 2 ) = T0 n s C p, s ln 1 n s R ln T2 p1 p2
300 210 T0 (s1 s 2 ) = 288 0.089 30.48 ln 0.089 8.314 ln = 106 kJ 288 110
191
n R T1 n s R T2 p 0 (V1 V2 ) = 110 s p1 p2
0.089 8.314 300 0.089 8.314 288 p 0 (V1 V2 ) = 110 = 97 kJ 210 110
Wmax . = 24 + 106 97 = 33 kJ
b)
e = h1 h0 T0 (s1 s0 )
e = h1 h2 T0 (s1 s 2 )
h1 h2 = c p , s (T1 T2 ) = 0.99 (300 288 ) = 12 kJ kg 1
T T0 (s1 s 2 ) = T0 c p, s ln 1 R s ln T2
p1 p2
300 210 1 T0 (s1 s 2 ) = 288 0.99 ln 0.27 ln = 38 kJ kg 288 110

e = 12 + 38 = 50 kJ kg 1
Primjer 4.18.
Treba odrediti gubitak eksergije za 1 kg N2 koji iz stanja p1 = 7 bar i T1 = 770 K prelazi u stanje p 2 = 2 bar i T2 = 320 K ako je stanje okoline 283 K.
Rjeenje
T e = h1 h2 T0 (s1 s 2 ) = c p (T1 T2 ) T0 c p ln 1 R ln T2
p1 p2
770 8.314 7 e = 1.065 (770 320 ) 283 2.3 1.065 log log 320 28 2
e = 317 kJ kg 1
192
Primjer 4.19.
Treba odrediti gubitak eksergije zraka pri priguivanju od p1 = 100 bar na p 2 = 50 bar. Temperatura okoline je 300 K.
Rjeenje
e = e1 e2 = h1 h2 T0 (s1 s 2 )
pri priguivanju h = konst. p e = T0 (s1 s 2 ) = T0 R ln 1 p2
e = 300 100 8.314 2.3 log = 59.6 kJ kg 1 50 29
4.9. ISTJECANJE ILI STRUJANJE PLINOVA I PARA

U tehnikim napravama i postrojenjima esto se susree strujanje (istjecanje) plinova i para: u cjevovodima za prijenos tvari i energije, u sapnicama u kojima se unutarnja energija plina ili pare pretvara u kinetiku, u turbostrojevima gdje se kinetika energija pretvara u mehaniku itd. Svim takvim procesima je zajedniko da plinovi ili pare struje kroz prostor omeen stijenkama. To su cijevi konstantnog ili promjenjivog presjeka, prostor meu lopaticama turbina i slino.
Strujanje kroz sapnice
Sapnice su kratke cijevi posebna oblika u kojima se potencijalna energija plina ili pare pretvara u kinetiku energiju. Budui da su one kratke, doputeno je pretpostaviti da im se kroz stijenke ne dovodi i ne odvodi toplina. Stoga se strujanje kroz sapnice smatra adijabatskim; ono ima veliku vanost za sve vrste turbostrojeva.
193
4.9.1. Kinetika energija (rad) pri istjecanju; brzina istjecanja

Razmotrimo adijabatsko istjecanje bez trenja kroz konvergentnu sapnicu, slika 44.
p v
p0 v0
Slika 44. Konvergentna sapnica
Ako se izraz za entalpiju diferencira, dobiva se
dh = du + p dv + v dp = q + v dp ,
odakle za adijabatsku promjenu stanja ( q = 0 i q = 0 ) slijedi
v dp = dh ,
odnosno
v dp = dh .
Rad pri adijabatskom istjecanju bez trenja, teoretski rad istjecanja wt 1 kg plina ili pare, dobiva se integriranjem posljednje jednadbe, tj.
wt = v dp = h h0 .
p
p0
Iz tog izraza se vidi da e rad pri adijabatskom istjecanju biti u p, v dijagramu, slika 45., predstavljen zasjenjenom povrinom, a u h, s dijagramu, slika 46. odsjekom na ordinati ( ht = h h0 ) koji se naziva toplinski pad. 194
Slika 45. Rad pri adijabatskom istjecanju u p, v dijagramu
Slika 46. Rad pri adijabatskom istjecanju u h, s dijagramu
Kako je rad pri istjecanju jednak kinetikoj energiji, to je

2 0
= wt
pa se, uz koritenje prethodnih jednadbi dobiva teorijska brzina istjecanja
0 = 2(h h0 ) .
Pomou h, s dijagrama mogu se, dakle, lako izraunati rad i teorijska brzina istjecanja. 195
4.9.1.1. Utjecaj trenja na istjecanje

Pri istjecanju plina ili pare iz sapnice, kao i pri strujanju kroz kanale, uvijek postoji izvjesno trenje koje izaziva gubitak (smanjenje) toplinskog pada
h = ht hi
(vidi sliku 46), a to znai smanjenje brzine istjecanja, odnosno rada (kinetike energije) pri istjecanju pa ako se uvede koeficijent trenja , slijedi stvarna brzina istjecanja
= 0 = 2(h h0i ) ,
odnosno stvarni (unutarnji) rad pri istjecanju 1 kg plina ili pare
wi = ht h = hi
gdje je hi stvarni (unutarnji) toplinski pad, dok gubitak rada (kinetike energije) zbog trenja iznosi h.
196
______________________________________________________Stvarni ili realni plinovi i pare
5. STVARNI ILI REALNI PLINOVI I PARE
5.1. UKAPLJIVANJE I ISPARAVANJE

Kod uvoenja pojma idealnog plina i analiziranja promjene stanja doli smo do mnogih pojmova, izraza i zakljuaka koji vrijede i za stvarne, odnosno realne plinove. Izraena je termodinamika metoda u analizi pojava koje su vezane za pretvaranje toplinske energije u druge oblike energije. Prethodno je naglaeno da je glavna osobina idealnog plina to je vrlo daleko od uvjeta koji dovode do pretvaranja njegove plinske faze u tekuu fazu. U praksi, meutim, postoje stvarni plinovi, kao i mnogi procesi (isparavanje, kondenzacija, taljenje, skrutnjavanje, ...) pri kojima istovremeno postoje u ravnotei plinska i tekua, odnosno tekua i kruta faza itd. (tzv. dvofazni i viefazni sustavi). Nuno je da i njih detaljnije razmotrimo, a time da razmotrimo i daljnju primjenu metoda termodinamike. Eksperimenti koje su izvodili mnogi istraivai pokazali su da se karakteristina jednadba stanja idealnog plina
p v = R T
ne moe primijeniti i na stvarne plinove. Takav eksperiment mogue je izvesti pomou jednostavnog laboratorijskog ureaja prikazanog na slici 47. Neka je u posudi A zatvoren 1 kg stvarnog (realnog) plina koji se eli ispitivati. Pomou termostata B odrava se odreena stalna temperatura tijekom ispitivanja, koju pokazuje toplomjer t. Zatvoreni plin je mogue pri toj temperaturi komprimirati podizanjem ive u posudi A pomou crpke D na sve manji volumen, to se moe oitati na odgovarajuoj skali oznaenoj na posudi A. S promjenom volumena mijenjat e se i tlak, tj. tlak e rasti pri kompresiji, a to se moe oitati na manometru C. 197
Slika 47. Shema laboratorijskog ureaja za ispitivanje ponaanja realnih plinova Ako se poetno stanje promatranog plina oznai s I, kako je prikazano na slici 48., tj. da se plin na poetku nalazi na relativno visokoj temperaturi pri tlaku p1 i volumenu v, tada e izotermna kompresija plina biti predstavljena krivuljom izoterme TI = konst. koju dobivamo ucrtavanjem odgovarajuih vrijednosti tlaka i volumena proitanih na skalama (podjelama) prikazane laboratorijske aparature. Ako se, meutim, od istog poetnog stanja nacrta istostrana hiperbola p v = konst. (izoterma idealnog plina), ona se nee poklapati sa stvarnom izotermom TI = konst. , ve e pri toj relativno visokoj temperaturi biti poloena, npr. neto ispod stvarne izoterme. Ako se ponovi isti eksperiment polazei od istog poetnog volumena, ali uz uspostavljanje, pomou termostata, neke nie temperature TII , tada e kompresija biti predstavljena izotermom TII = konst. koja e leati, npr. ispod izoterme p v = konst. idealnog plina, ucrtane od istog poetnog stanja II. Dalje, ponavljanjem eksperimenta od nekog poetnog stanja 198
III, stvarna izoterma TIII = konst. u poetku kompresije bit e poloenija, a kasnije strmija od izoterme p v = konst. idealnog plina, dok e se pri jo nioj temperaturi izotermnom kompresijom od nekog poetnog stanja IV, nakon izvjesne kompresije uoiti pojava deformacije izoteme TIV = konst.
Slika 48. Usporeivanje izotermi idealnog i stvarnih plinova Proizlazi, ako se nekom stvarnom plinu odreene temperature povea tlak, istovremeno se poveava razlika u svojstvima tog plina u odnosu na idealni plin (odstupanje izoterme stvarnog plina od izoterme idealnog plina); razlika je to vea to je temperatura to nia. Tako e se, npr. kompresijom stvarnog plina od poetnog stanja V po izotermi TV = konst. na nekoj relativno niskoj temperaturi, u nekom odreenom stanju a zapaziti pojava magle na zidovima posude A, a izoterma e se lomiti prelazei u pravac paralelan s osi apscise koja e, kao to se vidi, biti istovremeno i izobara (p = konst.) na odsjeku ab. Kompresijom od a prema b, nakon pojave magle na zidovima posude A pojavit e se kapljice tekuine, tako da e do b sav plin biti preveden u tekuinu (tekuu fazu). Proces pretvaranja plinske faze neke tvari, pri odreenim uvjetima tlaka i temperature, u tekuu fazu poznat je pod nazivom ukapljivanje ili kondenzacija. Kako se vidi, proces ukapljivanja odvija se u dvije faze (tekue i plinske) pri emu se odnos tekue faze tog dvofaznog sustava u odnosu prema plinskoj fazi sve vie poveava, tako da u stanju b imamo samo tekuu fazu promatrane tvari (vodu, tekui 199
pI
zrak, tekui kisik, ugljikov dioksid itd). Obje su faze tijekom procesa ukapljivanja u ravnotei jer su pri istoj i stalnoj temperaturi i tlaku. To znai da u ovom sluaju tlak i temperatura nisu meusobno neovisne veliine stanja, ve je vrijednost jedne od njih uvijek uvjetovana vrijednou druge. Meutim, zbog toga to se itav, u ovom sluaju dvofazni sustav, iako iste tvari, sastoji od tekuine i plina, iji su specifini volumeni, odnosno gustoe, razliiti, to se i ravnotea dvofaznog sustava tijekom kondenzacije ponekad naziva heterogena ravnotea, za razliku od ravnotee stanja nekog fiziki homogenog tijela. Uoljivo je da se izotermna promjena stanja TV = konst. odvijala tako da je u jednom dijelu procesa (V a) postojala samo plinska faza, a u drugom dijelu plinska i tekua faza (a b), a u treem dijelu (b c) samo tekua faza promatrane tvari. Za vrijeme kondenzacije tlak se ne mijenja. Tek nakon to se ukapljio sav plin i pri tom zauzeo volumen tekuine (vrele kapljevine), tlak e porasti vrlo naglo pri novom smanjivanju volumena (b c). Ako pretpostavimo sada da se proces odvija u suprotnom smjeru, oito je da e u toki b nastupiti, suprotno kondenzaciji, proces isparavanja tekuine koji e trajati sve dok i posljednja kapljica tekuine ne ispari (stanje a). Temperatura e ostati konstantna tijekom procesa isparavanja, a poet e ponovo rasti tek daljnjim zagrijavanjem (pregrijavanjem) plinske faze promatrane tvari. Prema tome proizlazi da su proces kondenzacije (ukapljivanja) i proces isparavanja dva meusobno suprotna procesa. Oni su takoer, kako nam je poznato, i dva potpuno povrativa procesa, jer se odvijaju uz postojanje toplinske i mehanike ravnotee (p, T = konst.). Potrebno je napomenuti da je svaki plin mogue, pri danim uvjetima tlaka i temperature, pretvoriti u tekuinu. Nekada su se oni plinovi koje nije bilo mogue, pri tadanjim eksperimentalnim mogunostima, pretvoriti u tekue stanje (zrak, vodik itd.) nazivali permanentnim plinovima, dok danas taj naziv gubi smisao. Ako bi se prikazani eksperimenti izveli detaljnije, tj. za razne vrijednosti T = konst., tada bi snop izotermi imao izgled prikazan na slici 49. Kao to se vidi vodoravni odsjeak na pojedinim izotermama, a to znai i dio na kojem se one poklapaju s odgovarajuim izobarama, dui je to su temperatura i odgovarajui tlak procesa kondenzacije, odnosno isparavanja, nii i obratno. Pri odgovarajuim uvjetima temperature i tlaka vodoravni odsjeak postaje beskonano mali (tei k nuli), tj. prelazi u toku K. Stanje koje odgovara toki K naziva se kritino stanje, a definirano je (odreeno) kritinom temperaturom ( TK ), kritinim tlakom ( p K ) i kritinim volumenom ( v K ). Kritino stanje (kritina toka K) predstavlja prijevojnu toku (toku infleksije) na kritinoj izotermi TK = konst. u kojoj je tangenta kritina izobara 200
p K = konst. U kritinom stanju, prilikom izvoenja eksperimenta, plinska faza se pretvara u tekuu fazu direktno, tj. bez prethodne pojave magle. Za razne tvari kritino stanje je razliito, isto kao to je razliito i vrelite, odnosno temperatura poetka kondenzacije.
T > TK
Slika 49. p, v dijagram za realne plinove i pare Sa slike 49. vidljivo je da s porastom tlaka raste i vrelite, tj. za promatra nu tvar dobivaju se stanja 1 ( p1 , T1 , v1 ), 3 ( p3 , T3 , v3 ), 5 ( p5 , T5 , v5 ), ... , K ( p K , TK , v K = v K ). Ovim stanjima vrenja (poetka isparavanja) odgovaraju potpuno odreena stanja zavretka isparavanja, odnosno poetka kondenzacije, tj. 2 ( p 2 = p1 , T2 = T1 , v 2 = v1 ), 4 ( p 4 = p3 , T4 = T3 , v 4 = v3 ), 6 ( p 6 = p5 , T6 = T5 , v6 = v5 ), ... , K ( p K , TK , v K = v K = v K ). Zapravo, kao to se vidi, geometrijsko mjesto svih vrelita (poetaka isparavanja) predstavlja krivulju 1, 3, 5, ... , K koja je dobila naziv donja ili lijeva granina krivulja, a geometrijsko mjesto svih toaka (stanja) zavretaka isparavanja (poetaka kondenzacije) daje krivulju 2, 4, 6, ... , K koja se naziva gornja ili desna granina krivulja. Jasno je da e se obje ove granine krivulje sastati u kritinoj toki K. 201
Kao to je naziv isparavanje usvojen za proces pretvaranja tekue faze neke tvari u plinsku fazu, tako je i plinska faza u uvjetima bliskim procesu kondenzacije dobila naziv para. Za uvjete na desno od gornje granine krivulje pregrijana para, za uvjete na samoj gornjoj graninoj krivulji (kada nestanu kapljice tekuine) suha para (suhozasiena para), a za uvjete izmeu gornje i donje granine krivulje vlana para (mokra para) iji je stupanj suhoe (obiljeava se s x) toliko manji, odnosno stupanj vlanosti (1 x) toliko vei koliko je stanje vlane pare blie donjoj graninoj krivulji. To znai da je stupanj suhoe na donjoj graninoj krivulji jednak nuli (x = 0), a na gornjoj graninoj krivulji x = 1. Kao to je vidljivo, stupanj suhoe brojano predstavlja onu koliinu suhe pare koja se nalazi u 1 kg vlane pare. Vano je napomenuti da vlana ili mokra i suha ili suhozasiena para na nekom odreenom tlaku, kao to smo vidjeli, imaju temperaturu vrelita na tom tlaku, a da je samo temperatura pregrijane pare vea od temperature vrelita na tom tlaku. Koliko je pregrijanost pare vea, odnosno koliko je njena temperatura via, za promatrani tlak, toliko je ona po svojim svojstvima blia idealnom plinu, kako je to prikazano na slici 50.
Slika 50. Prikaz podruja idealnog plina, realnih plinova, pregrijane, suhe i vlane pare 202
Na slici 51. prikazana je usporedba zraka, koji je u normalnim okolnostima po svojim svojstvima vrlo blizak idealnom plinu, s idealnim plinom. Hansen je, 1926. godine prouavao vrijednosti plinske konstante zraka
R = pv T
za razne tlakove i temperature i usporeivao ih s vrijednou plinske konstante R za zrak kao idealni plin.
R = 1 .0 R
odgovaralo bi uvjetima za koje se zrak stvarno moe smatrati idealnim plinom. Kao to se na slici 51. vidi, koliko je tlak zraka vii i temperatura nia toliko je njegovo odstupanje od svojstava idealnog plina vee.
1.0
0.5
p / bar
Slika 51. Usporeivanje zraka s idealnim plinom Hansenov dijagram Za prikazivanje i analiziranje odstupanja stvarnih plinova od idealnog plina vrlo je pogodan jo i dijagram koji je uveo Amagat, a koji ima za ordinatu p v, a za apscisu p. Na slici 52. prikazano je odstupanje CO2 od idealnog plina u Amagatovom dijagramu. Izoterme idealnog plina (p v = konst.) na ovom dijagramu su pravci paralelni s osi apscise. Kako se vidi na slici, odstupanja stvarnih izotermi CO2 od izotermi idealnog plina toliko su vea koliko je tlak vii i temperatura nia. Crtkana krivulja predstavlja geometrijsko mjesto mini203
muma na stvarnim izotermama. Minimum stvarne izoterme CO2 za 500 C nalazi se tono na osi ordinate, a tangenta u njemu (izoterma idealnog plina za 500 C) poklapa se sa stvarnom izotermom do tlaka od 100 bar. To znai da se CO2 na temperaturi od 500 C praktiki nee razlikovati od idealnog plina (do 100 bar) pa je zbog toga ta temperatura dobila naziv Boyleova temperatura (CO2 se na 500 C praktiki pokorava Boyle-Mariotteovom zakonu), a krivulja koja povezuje minimume stvarnih izotermi Boyleova krivulja.
p / bar
Slika 52. Usporeivanje CO2 s idealnim plinom Amagatov dijagram Stvarni plin mogue je usporediti s idealnim i na taj nain da se izvri njegovo priguivanje pri emu je, kako znamo, entalpija konstantna (h = konst.). Kod idealnog plina mora pri tome biti konstantna temperatura jer entalpija idealnog plina ovisi samo o temperaturi. Meutim, kako je ve prije prikazano, ako se kod stvarnog plina izmjere temperature prije i poslije priguilita, ustanovit e se da one nisu jednake jer entalpija stvarnog plina, osim o temperaturi, ovisi i o njegovoj gustoi (specifinom volumenu). Ta pojava je poznata kao Joule-Thomsonov efekt. 204
Sva odstupanja stvarnih plinova od idealnog plina uzrokovana su, u prvom redu, injenicom da se kod stvarnih, odnosno realnih plinova ne moe zanemariti utjecaj meumolekulskih privlanih sila koje su sve vee to je plin blii uvjetima kondenzacije.
5.2. TALJENJE I SUBLIMACIJA

Analizirajui osobine realnih plinova u odnosu na idealni plin, uoljivo je da za svaku tvar postoje razliiti uvjeti tlaka i temperature pri kojima se ona pretvara u tekuu fazu (kondenzacija) i obratno, iz tekue u plinsku fazu (isparavanje). Pored p, v dijagrama za prikazivanje faznih pretvorbi esto je vrlo pogodan p, t dijagram. Na slici 53. toka A predstavlja odreeno stanje ( p1 , t A ) promatranog plina u p, t dijagramu. Ako se plin hladi, tj. ako mu se odvodi toplina pri stalnom tlaku, temperatura plina e se smanjivati sve do pojave kondenzacije (toka 1). Za vrijeme kondenzacije (ukapljivanja) temperatura e ostati konstantna sve dok se proces kondenzacije potpuno ne zavri, a zatim e novim hlaenjem tekue faze na istom tlaku temperatura ponovo opadati tako da e, npr. u stanju B, tekuina imati temperaturu
t B < t1 .
Ako bi se izvrio proces u suprotnom smjeru, tj. od B do A, u stanju 1 na temperaturi t1 nastupilo bi isparavanje tekue faze, odnosno od 1 do A novo zagrijavanje (pregrijavanje) plinske faze. Kako se vidi, stanje 1 predstavlja granicu izmeu potpuno tekue i potpuno plinske faze promatrane tvari na tlaku p1 . Za neke druge vrijednosti tlaka, manje ili vee od p1 , dobit e se itav niz stanja (toaka) ije geometrijsko mjesto predstavlja krivulju napona, graninu krivulju izmeu tekue i plinske faze promatrane tvari. Drugim rijeima, krivulja napona predstavlja stanja u kojima se dvije faze (u ovom sluaju tekua i plinska) neke tvari nalaze u ravnotei. Ako se, meutim, tekua faza stanja B dalje hladi pri stalnom tlaku p1 , u nekom stanju 2, na temperaturi t 2 , nastupit e proces njenog pretvaranja u krutu fazu proces skruivanja ili ovrivanja, kako je prikazano na slici 54. Proces skruivanja, analogno ukapljivanju (kondenzaciji) i isparavanju traje sve dok i posljednja estica tekue faze ne prijee u krutu fazu pri emu temperatura t 2 ostaje konstantna i pored stalnog odvoenja topline. Temperatura se poinje smanjivati tek kada se kruta faza hladi, npr. od 2 do C, tako da se u stanju C dobiva kruta faza temperature
tC < t 2 .
205
Slika 53. Krivulja napona izmeu tekue i plinske faze
Pri suprotnom procesu, tj. zagrijavanjem krute faze stanja C, pri
p 2 = p1 = konst.,
u toki 2 poet e taljenje krute faze to znai da toka 2 predstavlja granicu izmeu krute i tekue faze promatrane tvari p 2 = p1 . Za razne vrijednosti tlaka, veeg ili manjeg od p 2 , dobit e se krivulja napona II (krute i tekue faze). Pri odreenim uvjetima tlaka i temperature presjei e se dobivene krivulje napona u toki D, kako je prikazano na slici 54. Toka D predstavlja takvo stanje u kojem neka tvar moe biti i u krutom (vrstom) i u tekuem i u plinovitom obliku, tj. ona predstavlja stanje u kojem se sve tri faze nalaze u ravnotei. Ova toka je zbog toga i dobila naziv trojna toka. Pri tlakovima ispod trojne toke kruta faza direktno prelazi u plinsku fazu. Proces direktnog pretvaranja krute u plinsku fazu poznat je pod nazivom sublimacija. Npr. ako se krutoj fazi promatrane tvari stanja E dovodi toplina, na odreenoj temperaturi t 3 (toka 3) nastat e sublimacija, tj. toka 3 predstavlja stanje u kojem se kruta i plinska faza nalaze u ravnotei, a krivulja III predstavlja krivulju napona krute i plinske faze. Kao to je iz prikazanog uoljivo, pri faznim pretvorbama (plinske u tekuu fazu i obratno, krute u tekuu fazu i obratno itd.) i pored dovoenja, odnosno odvoenja topline temperatura ostaje konstantna. Stoga se dovedena, odnosno odvedena toplina pri faznim pretvorbama naziva latentna (skrivena) toplina. 206
Slika 54. Krivulje napona izmeu krute, tekue i plinske faze
5.3. VODENA PARA

Vodena para ima vrlo znaajnu ulogu u tehnikoj praksi, osobito kao radno tijelo u parnim strojevima i kao zagrija (ogrjevni fluid) u mnogim industrijskim, sanitarnim i drugim toplinskim ureajima. Vodena para potrebna za ove svrhe dobiva se isparavanjem vode na odreenom tlaku, viem od atmosferskog, u za to konstruiranim zatvorenim posudama poznatim pod nazivom parni kotlovi. Ako je, npr. potreban radni tlak u parnom kotlu p i ako se parni kotao napaja vodom temperature t 0 , tada poetno stanje radnog tijela (vode) u parnom kotlu predstavlja toka A, kako je prikazano na slici 55. Voda toga stanja u parnom kotlu najprije se zagrijava dovoenjem topline pri stalnom tlaku, a temperatura joj raste sve dok se ne dostigne temperatura vrelita t s na tom tlaku, nakon ega poinje proces isparavanja vode (od a do b), a zatim pregrijavanje suhe (suhozasiene) pare (od b do B). Za vrijeme procesa isparavanja temperatura ostaje konstantna i pored dovoenja topline (latentne topline isparavanja), dok tijekom pregrijavanja pare njena temperatura raste do neke odreene, tj. potrebne temperature pregrijavanja t p , koja za promatranu masu vodene pare ovisi o koliini topline dovedene tijekom pregrijavanja (od b do B). Kao to je vidljivo na slici 55., a i od ranije je poznato, stanja vrelita (a) i zavretka isparavanja (b), za odreeni radni tlak p, takoer su potpuno odreena. To znai da je i vrijednost latentne topline isparavanja za promatrani radni tlak 207
potpuno odreena, dok vrijednosti topline potrebne za zagrijavanje vode, odnosno za pregrijavanje pare ovise o vrijednosti poetne temperature vode t 0 , odnosno odreene, tj. potrebne temperature pregrijane vodene pare t p .
Slika 55. p, v dijagram za vodenu paru
5.3.1. Veliine stanja vodene pare

Veliine stanja vrele kapljevine, suhe i pregrijane pare prikazuju se u tablicama za vodenu paru. Kritino stanje (kritina toka) za vodenu paru ima sljedee vrijednosti tlaka, temperature i specifinog volumena:
p k = 221.2 bar , t k = 374 C, v k = 0.00306 m 3 kg 1 .

Veliine stanja vrele kapljevine oznaavaju se s h' , v' , u ' , s' , a suhe pare s h' ' , v' ' , u ' ' i s ' ' , osim tlaka i temperature koji se piu bez tih oznaka jer se ne mijenjaju tijekom isparavanja. Na temelju poznatog izraza za entalpiju, za stanje vrenja mogue je napisati, prema navedenom oznaavanju, sljedei izraz
h = u + p v
odakle je unutarnja energija u stanju vrenja
u = h p v .
208
Kako su vrijednosti p i v do 100 C relativno male, mogue je uzeti od 0 C do 100 C (zanemarujui umnoak p v ) da je praktiki
u h .
Entropiju u stanju vrenja moe se izraunati iz opeg izraza za entropiju
ds =
q
T
Za vodu e biti
ds = c dT . T
Pretpostavljajui da je za vodu do 100 C c 4.1868 kJ kg 1 K 1 i raunajui od poetnog stanja t 0 = 0 C dobit e se u stanju vrenja na temperaturi T sljedei izraz
s s 0 = 4.1868 ln T , 273
odnosno, obzirom na usvojeno s 0 = 0 ,

s = 4.1868 ln T T T . = 2.3 4.1868 log = 9.63 log 273 273 273
Za suhu paru tlak i temperatura su dani takoer u tablicama (dobivaju se direktnim mjerenjem), dok je ostale veliine stanja suhe pare mogue izraunati. Npr. specifini volumen suhe pare moe se izraunati ako je jo poznata i odgovarajua jednadba stanja. U okviru opih napora na istraivanju jednadbe stanja realnih plinova, osobito se mnogo radilo na iznalaenju jednadbe stanja vodene pare. Do sada je poznato preko stotinu takvih jednadbi. Budui da je prilikom isparavanja potrebno utroiti latentnu toplinu isparavanja r, kJ kg 1 , i da je pri tome p = konst., na temelju jednadbe
q1,2 = h2 h1
moe se napisati da je
r = h h
pa je entalpija suhe pare
h = h + r .
209
Latentna toplina isparavanja moe se izraziti takoer i vidu sljedee jednadbe
r = +
gdje je , kJ kg 1 , unutarnja toplina isparavanja, a , kJ kg 1 , vanjska toplina isparavanja. Unutarnja toplina isparavanja u stvari je jednaka promjeni unutarnje energije tijekom isparavanja, tj.
= u u
odakle je unutarnja energija suhe pare
u = u + .
Unutarnja toplina isparavanja troi se na savladavanje meumolekulskih sila (unutarnji rad). Vanjska toplina isparavanja troi se na vanjski rad, tj.
= p (v v )
koji se obavlja pri isparavanju zbog poveavanja volumena. Latentna toplina isparavanja r najveim dijelom se troi na poveanje unutarnje energije, dok se manjim dijelom troi na vanjski rad irenja ime se moe opravdati ispravnost usvojenog naziva latentna toplina za r (isto kao i za ). Ako se u izraz r = h h uvrsti h = u + pv i h = u + p v , dobiva se
r = u + p v u p v = (u u ) + p (v v ) ,
tj. izraz r = + . Promjena entropije tijekom isparavanja bit e
s s =
r Ts
gdje je Ts temperatura vrelita (vlane i suhe pare). Entropija suhe (suhozasiene) pare se moe prikazati sljedeim izrazom
s = s +
r . Ts
Vlana (mokra) para sastoji se od suhe pare i vode koja vrije. Npr. 1 kg vlane pare ima x kg suhe pare i (1 x) kg vode koja vrije. Prema tome veliine stanja vlane pare predstavljaju zbroj odgovarajuih veliina stanja suhe pare i vode u 210
stanju vrenja pomnoenih s x, odnosno s (1 x). Tako moemo napisati sljedee izraze: specifini volumen vlane pare
v = x v + (1 x ) v = v + x (v v ) ;
unutarnja energija vlane pare
u = x u + (1 x ) u = u + x (u u ) = u + x ;
entalpija vlane pare
h = x h + (1 x ) h = h + x (h h ) = h + x r ;
entropija vlane pare
s = x s + (1 x ) s = s + x (s s ) = s + x
r . Ts
S obzirom na prethodno navedeno, vrijednost stupnja suhoe x (sadraj pare) na donjoj graninoj krivulji jednaka je nuli, a na gornjoj graninoj krivulji jednaka je jedinici, tj. x = 0 i x = 1. Slijedi da e izmeu gornje i donje granine krivulje postojati itav snop krivulja s razliitim vrijednostima stupnja suhoe veim od nule i manjim od jedinice, kako je prikazano na slici 56.
Slika 56. Krivulje stupnja suhoe (sadraja para)
211
Iz prethodno napisanih jednadbi slijedi

x= x= v v v v s s s s
; ;
x= x=
u u u u h h h h
5.3.2. Pregrijana vodena para

Pregrijana para po svojim svojstvima u velikoj mjeri razlikuje se od vlane i suhe pare. Pregrijana para je toliko blia plinovima koliko joj je vee pregrijanje, tj. koliko je vea razlika njene temperature i temperature vrelita na istom tlaku. Termike (temeljne) veliine stanja p i t pregrijane pare dobivaju se mjerenjem. Za dane (mjerene) vrijednosti p i t, specifini volumen v moe se izraunati iz jednadbe stanja. Vodena para, koja je tako vana, na alost, odstupa od van der Waalsove jednadbe zbog jake asocijacije njenih molekula. Zbog toga je predloen itav niz poluempirijskih jednadbi. Izmeu ostalih poznate su Lindeova 3 373 p v = 0.462 T p (1 + 0.000002 p ) 0.031 0.0052 T
i Mollierova jednadba stanja pregrijane vodene pare
T T 3 100 100 gdje je koeficijent uz T u prvom lanu na desnoj strani kod obje jednadbe zapravo plinska konstanta pregrijane vodene pare R = 0.462 kJ kg 1 K 1 . Kao to je vidljivo, ove jednadbe su vrlo sloene i njihovo koritenje u svakodnevnoj praksi nije dobilo odgovarajuu primjenu. Praktini prorauni izvode se uz pomo gotovih tablica pregrijane pare i odgovarajuih dijagrama koji se opet izrauju na temelju mjerenih veliina (p i t) i jednadbi stanja kao to su, npr. Lindeova i Mollierova. Za nie tlakove primjenjuje se relativno jednostavna Tumlirz-Lindeova jednadba stanja za pregrijanu vodenu paru koja glasi
p v = 0.462 T
2p
10
p 190 100
14
p (v + 0.016) = 0.462 T .
212
Koliina topline potrebna da bi se 1 kg suhe pare pri p = konst. pregrijao do temperature T p , tzv. toplina pregrijanja q p bit e
q p = c p dT = c p,sr. T p Ts
Ts
Tp
gdje je c p specifini toplinski kapacitet pregrijane pare pri stalnom tlaku, a
c p,sr. njegova srednja vrijednost. Toplina pregrijavanja troi se jednim dijelom

na rad irenja
wp = p v p v ,
a drugim dijelom na poveanje unutarnje energije ( u p u ). Stoga moemo napisati sljedei izraz za q p
q p = u p u + p v p v = h p h
odakle je unutarnja energija pregrijane pare
u p = u + q p p v p v ,
odnosno entalpija pregrijane pare
h p = h + q p = h + c psr. T p Ts
ili
hp = u p + p v p .
Entropija pregrijane pare moe se dobiti iz sljedeeg izraza
ds = c p dT T
Q
T
odakle je
Tp c p dT . = c p,sr. ln s p s = Ts T
Ts Tp
Specifini toplinski kapacitet pri stalnom tlaku, c p pregrijane pare ovisi kako o temperaturi tako i o tlaku. Pronalaenje analitike i grafike ovisnosti 213
specifinog toplinskog kapaciteta o temperaturi i tlaku iziskivalo je velike napore. Ovisnost specifinog toplinskog kapaciteta pregrijane pare o tlaku izraena je toliko vie koliko je temperatura pregrijane pare nia, tj. koliko je ona blia dvofaznom podruju, odnosno gornjoj graninoj krivulji. Ta ovisnost se smanjuje s povienjem temperature tako da se pri dovoljno visokim temperaturama moe zanemariti, npr. kod idealnog plina. Za jako pregrijanu paru njen specifini toplinski kapacitet c p moe se uzeti, s odreenim priblienjem, da je linearna funkcija temperature. Grafiku ovisnost c p = f (p, t) za visoke tlakove dali su Havliek i Mikovski, a analitiku ovisnost c p o temperaturi i tlaku mogue je izraziti prilino sloenim empirikim formulama, npr. Knoblauchova formula. Izuzetno, za niske tlakove (priblino ispod 0.1 bar), prema Mollieru, moe se s dovoljnom tonou napisati sljedei izraz
c p = 0.44 + 0.00013 t .
Kao to je vidljivo, odreivanje specifinog toplinskog kapaciteta pregrijane vodene pare u znatnoj mjeri komplicira i oteava rjeavanje praktinih zadataka. Prorauni se pojednostavnjuju uvoenjem pojma srednjeg specifinog toplinskog kapaciteta c p,sr. kako je prethodno prikazano.
5.3.3. Toplinski (T, s ) dijagram za vodenu paru

Zanimat e nas, u prvom redu, konstrukcija graninih krivulja u T, s dijagramu, slika 57. Kao poetno stanje uzima se t 0 = 0 C (T0 = 273 K ) , tako da promjena entropije, u odnosu na neku temperaturu T, ima sljedeu vrijednost
dT s s0 = c . T
T0
Za razne vrijednosti T dobit e se razliite vrijednosti s (s 0 = 0) pa prema tome i niz toaka ije geometrijsko mjesto predstavlja donju graninu krivulju.
Konstrukciju gornje granine krivulje mogue je izvesti na taj nain da se od pojedinih toaka na donjoj graninoj krivulji nanose vrijednosti
s s = r . Ts
214
Razumljivo je da u kritinoj toki (s s ) K 0 jer i r 0.
Slika 57. T, s dijagram za vodenu paru
T, s dijagram ima veliki znaaj u prouavanju promjene stanja vodene pare. Isti princip, u pogledu konstruiranja T, s dijagrama, vrijedi za sve realne plinove i pare.
5.3.4. Mollierov entalpija-entropija (h, s ) dijagram za vodenu paru

Donja i gornja granina krivulja u h, s dijagramu mogu se najjednostavnije konstruirati pomou vrijednosti h , h , s i s uzetih iz tablica. Izobare i izoterme u podruju vlane pare u h, s dijagramu su tangente na donju graninu krivulju to se moe lako dokazati, tj. tok izobara odredit emo iz izraza
273
T ds = dh v dp .
Odatle se dobiva za p = konst., tj. za dp = 0 koeficijent nagiba izobare
h =T . s p
Zato je koeficijent nagiba tangente svake izobare u bilo kojoj toki dijagrama jednak apsolutnoj temperaturi dotinog stanja. Kako su u zasienom podruju tlak i temperatura konstantni, izobare zasienog podruja su pravci. U pregrijanom podruju izobare su priblino logaritamske krivulje. Na graninoj krivulji prijelaz izobare iz zasienog u pregrijano podruje tee bez loma jer se tempe215
ratura, a prema prethodnoj jednadbi i koeficijent nagiba kod ovog prijelaza samo postupno mijenja. Na slici 58. prikazan je Mollierov entalpija-entropija dijagram. Osobita je prednost h, s dijagrama u tome da se izvreni rad i izmijenjene topline prikazuju kao duine, a ne kao povrine kao u T, s dijagramu. Prema prijedlogu Molliera moe se povrina slike bolje iskoristiti ako se upotrijebi kosokutni koordinatni sustav, slika 59.
pK
tK
Slika 58. Mollierov h, s dijagram za vodenu paru.
216
Slika 59. h, s dijagram u kosokutnom koordinatnom sustavu U podruju vlane pare bit e
h = h + r x
s = s +
r x Ts
odakle se nakon uvrtavanja vrijednosti za r x dobiva
h = h Ts s + Ts s .
U posljednjoj jednadbi za p = konst. bit e i h Ts s = b = konst. pa je
h = Ts s + b
to e u h, s dijagramu biti pravac s koeficijentom Ts ime se potvruje prethodni izraz
h =T . s p
Duina izobara, pa prema tome i toke na gornjoj graninoj krivulji, nalazi se iz r . Granina izobara (kroz kritinu toku) ima izraza h h = r i s s = Ts
h nagib = TK , a duina joj tei nuli, poto joj r 0, (h h )K 0 i s p (s s )K 0 . Dok se izobare i izoterme u podruju vlane pare poklapaju, dotle se one u podrju pregrijane pare razdvajaju u posebne krivulje.
Mollierov h, s dijagram ima veliko praktino znaenje i primjenu u toplinskim proraunima parnih motora kao i pri rjeavanju brojnih zadataka iz teorije i prakse.
5.3.5. Promjene stanja vodene pare

Razmatrat emo pojedine sluajeve promjene stanja u p, v , T, s i h, s dijagramu. Za svaku promjenu stanja analizirat emo, u prvom redu, koliinu izmijenjene topline i izvreni rad. 217
Izobarna promjena stanja (p = konst.)
Na dijagramima, slika 60., prikazana je izobarna promjena stanja za sluaj kada je cjelokupna promjena stanja u podruju vlane pare, zatim kada promjena stanja poinje u podruju vlane pare, a zavrava u podruju pregrijane pare te kada je cjelokupna promjena stanja u podruju pregrijane pare. Koliina topline i rad za sve sluajeve mogu se izraunati prema poznatim jednadbama
q = u 2 u1 + p (v 2 v1 ) ,
odnosno
q = h2 h1
i
w = p (v 2 v1 ) .
Veliine stanja v1 , v 2 , u1 , u 2 , h1 i h2 za svaki od tri promatrana sluaja izraunavaju se iz poznatih jednadbi za vlanu paru i pregrijanu paru. Zasjenjene povrine u p, v dijagramu predstavljat e rad, a u T, s dijagramu koliine topline za svaki pojedini sluaj, dok e u h, s dijagramu, slika 61., koliine topline predstavljati odgovarajui odsjeci na ordinati h.
Slika 60. Izobarna promjena stanja vodene pare u p, v i T, s dijagramu
218
Slika 61. Izobarna promjena stanja vodene pare u h, s dijagramu Izohorna promjena stanja (v = konst.)
Analizirat emo tri analogna sluaja kao i pri p = konst. Budui da je kod v = konst. rad jednak nuli traena koliina topline moe se izraunati iz sljedeeg izraza
q = u 2 u1
q1,2 vK v
Slika 62. Izohorna promjena stanja vodene pare u p, v i T, s dijagramu
219
pod uvjetom da se u1 i u 2 izraunaju za svaki pojedini sluaj iz odgovarajuih jednadbi kao i za p = konst. Izohornu promjenu stanja najzgodnije je promatrati u p, v dijagramu, slika 62.a. Interesantno je, izmeu ostalog, pri tome znati da li se promatrana promjena odigrava pri v > v K ili pri v < v K . U prvom sluaju poveava se stupanj suhoe kada se toplina dovodi vlanoj pari promatranog poetnog stanja 1, dok se u drugom sluaju poveava njen stupanj vlanosti.
Izotermna promjena stanja (T = konst.)
Razmotrit emo izotermnu promjenu stanja ije se poetno stanje 1 nalazi u podruju vlane pare, a krajnje stanje 2 u podruju pregrijane pare. U ovom sluaju, koliina topline moe se izraunati iz izraza
q = T (s 2 s1 )
gdje e, prema prethodnim izrazima i oznakama na slici 63. (T, s dijagram), biti
s1 = s + x1 r Ts
s 2 = s + c p,sr. ln
Tp Ts
Meutim, prema oznakama na slici 63. (p, v dijagram) rad e predstavljati zbroj
w = w1 + w2 .
Slika 63. Izotermna promjena stanja vodene pare u p, v i T, s dijagramu
220
Ovdje je
w1 = p (v v1 )
w2 = p dv .
v v2
Primjenom Tumlirz-Lindeove jednadbe, dobiva se sljedei izraz za w2

w2 = 0.462 T ln p . p0
Adijabatska (izentropska) promjena stanja (s = konst.)
Budui da je u ovom sluaju q1,2 = 0 , rad se moe izraunati iz sljedeeg izraza
w1,2 = u1 u 2
na taj nain to se u1 i u 2 nalaze pomou prethodno navedenih izraza, ovisno o tome da li se promatrana adijabatska promjena stanja zbiva samo u podruju vlane ili samo pregrijane pare ili pak djelomino u podruju pregrijane, a djelomino u podruju vlane pare, slika 64.
Slika 64. Adijabatska promjena stanja vodene pare u p, v i T, s dijagramu
221
Za adijabatsku promjenu stanja vlane pare Zeuner je naao da je s dovoljnom tonou mogue uporabiti izraz
p v = konst.
samo to je u ovom sluaju sasvim empirika veliina, a ne kao za idealan plin cp , tj. i jednadba adijabate ovdje ima sasvim empiomjer specifinih toplina cv rijski karakter. U podruju vlane pare, a u blizini gornje granine krivulje, za vodenu paru tlaka od 25 bar, vrijednost = 1.135. Prema Mollieru, jednadba gornje granine krivulje za vodenu paru je
p v 1.07 = konst.
Za pregrijanu paru = 1.3. U podruju vlane pare c p jer se pri p = konst. moe dovoditi i vrlo velika koliina topline (toplina isparavanja), a da pri tome temperatura vlane (mokre) pare ne raste, dok cv ima sasvim odreene konane vrijednosti. Rad pri adijabatskoj promjeni stanja vodene pare moe se izraunati i na temelju poznatih jednadbi
w1, 2
1 ( p1v1 p2 v2 ) = p1v1 1 v1 = 1 1 v2
1 pv p = 1 1 1 2 1 p1
s time da se za uzima odgovarajua empirijska vrijednost, a ne omjer specifinih toplina kao za idealni plin.
5.3.6. Clapeyron-Clausiusova jednadba

Na slici 65., u p, v i T, s dijagramu, prikazani su elementarni ciklusi ABCD koji su sastavljeni od dvije izobare, odnosno izoterme i iz elementarnih dijelova gornje i donje granine krivulje. Ako su elementarni dijelovi graninih krivulja dovoljno mali, mogue ih je aproksimirati adijabatama. Dakle, vrelom vodom zadanog tlaka i temperature, toka A, izvodimo uski (elementarni) kruni proces kojim se voda dovoenjem topline isparava do stanja B. Suhozasiena para neka ekspandira du granine krivulje do C da bi se pri tom niem tlaku odvoenjem topline kondenzirala u stanje D. Kompresijom od D do A zatvaramo taj elementarni proces. 222
Slika 65. Elementarni proces za izvod Clapeyron-Clausiusove jednadbe Odvija li se taj kruni proces izmeu vrlo bliskih temperatura T i (T + dT), a prema tome i izmeu vrlo bliskih tlakova p i (p + dp), dobiva se neki mali rad w koji se u p, v i T, s dijagramu predouje povrinama kako je prikazano na slici 65. Prema slici 65.b (T, s dijagram) je
w = (s s )dT ,
a prema slici 65.a (p, v dijagram) je
w = (v v ) dp .
Budui da w u oba sluaja predouje isti rad, slijedi
s s = (v v ) dp . dT
Za promatranu temperaturu T vrijedi izraz

s s = r , T
a time
r = T (v v ) dp . dT
To je vrlo vana Clapeyron-Clausiusova jednadba. Ona daje vezu izmeu toplidp ne isparavanja r i krivulje napetosti p = f (T ). Diferencijalni kvocijent dT
223
oznauje koeficijent nagiba krivulje za onu temperaturu zasienja T na koju se odnosi r i ( v v ). Prema tome, ako je poznat tok krivulje napetosti, moe se mjerenjem veliine ( v v ) raunski odrediti toplinu isparavanja r bez ikakvih kalorikih mjerenja. Clapeyron-Clausiusova jednadba moe se primijeniti i za podruje vlane pare (za procese isparavanja i kondenzacije) i na podruja prijelaza izmeu drugih agregatnih stanja kod kojih se konstantne temperature i konstantni tlakovi meusobno uvjetuju (taljenje, skruivanje i sublimacija).
5.4. KRUNI PROCESI S PAROM KAO RADNOM TVARI 5.4.1. Openito o procesima s parom kao radnom tvari
U parnom stapnom stroju ili parnoj turbini izvodi se samo dio krunog procesa, a za ostali tok krunog procesa potrebna je napojna crpka ili parni kotao. Naime, u parni stapni stroj ili, kako se ee naziva, parni stroj struji para iz parnog kotla gdje ekspandira djelujui na stap, a on u drugom stapaju istiskuje ve ekspandiranu paru iz cilindra. Prema tome, za razliku od stapnih strojeva s unutarnjim izgaranjem, samo dio krunog procesa odvija se u parnom stroju; za kompresiju radne tvari potrebna je napojna crpka, a za zagrijavanje i isparavanje vode parni kotao. Stoga krune procese s parom kao radnom tvari treba promatrati kao cjelinu. Osim toga, bitna je razlika da li je u procesu radna tvar plin ili para. Za vrijeme procesa s plinom ne mijenja se agregatno stanje, a para prelazi iz tekueg u plinovito stanje ili obratno. Prednost je parnih procesa u vrlo velikoj promjeni specifinog volumena pri isparavanju i kondenzaciji. Zbog toga u p, v dijagramu povrina takvih krunih procesa je velika, to znai da se pomou jedinice mase radne tvari dobiva relativno velika mehanika energija. Druga je prednost takvih procesa u tome to se toplina odvodi za vrijeme kondenzacije, dakle istodobno i uz izobranu i uz izotermnu promjenu stanja. Izobarna promjena stanja pri odvodu topline povoljna je za tehniku izvedivost procesa, a izotermna omoguuje prilagodbu termikim karakteristikama okoline. Takvo odvoenje topline iz procesa s plinom kao radnom tvari moe se ostvariti samo Ackeret-Kellerovim procesom (vidi kasnije), i to samo kad se kompresija podijeli na vrlo velik broj stupnjeva. Koliko god su povoljni odnosi pri odvoenju topline u parnom procesu, toliko su nepovoljni pri njezinu dovoenju jer je temperatura plinova izgaranja u parnom kotlu znatno via od temperature koju ima radna tvar u krunom procesu. Prema tome, svi napori da se poboljaju parni procesi odnose se na prilike za 224
vrijeme dovoenja topline. S druge strane, kad je plin radna tvar, puna se panja poklanja odnosima za vrijeme odvoda topline jer su temperature dovoenja topline u takvim procesima jednake temperaturama izgaranja.
5.4.2. Kruni proces s mokrom parom

U podruju mokre (vlane) pare moe se izvesti kruni proces meu stalnim talkovima, a budui da su u podruju mokre pare izobare ujedno i izoterme, proces meu stalnim tlakovima ujedno je i Carnotov proces. Takav proces je prikazan na slikama 66. i 67. i to u p, v i T, s dijagramu. Za provedbu takvog procesa potrebni su ureaji i strojevi prikazani shematski na slici 68.
Slika 66. Carnotov proces s mokrom parom u T, s dijagramu Proces se sastoji od etiri faze i svaka se odvija u odvojenom dijelu postrojenja. Dovod topline uz istovremeno isparavanje izmeu stanja 2 i 3 provodi se u parnom kotlu pa je dovedena toplina proporcionalna povrini a 2 3 b (T, s dijagram). U stanju 2 radna tvar je tekuina (x = 0), a u stanju 3 je suha para (x = 1). Svakako, proces bi se mogao odvijati i unutar graninih krivulja pa bi tada za toku 2 vrijedilo x > 0, a x < 1 za toku 3. Pri tome bi se uz istu koliinu pare mogla dobiti manja koliina mehanike energije to manja to su toke 2 i 3 vie udaljene od graninih krivulja. Para proizvedena u kotlu ekspan225
dira adijabatski u parnom stroju od stanja 3 do 4. Za vrijeme ekspanzije dio pare se kondenzira jer se adijabate sve vie udaljuju od granine krivulje te u kondenzator dolazi smjesa pare i tekuine. Na kraju ekspanzije mokra para ima temperaturu T0 koja je i najnia temperatura u procesu.
Slika 67. Carnotov proces s mokrom parom u p, v dijagramu
Slika 68. Shema postrojenja za provedbu krunog procesa s parom kao radnom tvari 226
U kondenzatoru se preostala para postupno kondenzira zbog toga to se toplina odvodi rashladnom vodom koja struji kroz kondenzator. Odvedena toplina proporcionalna je povrini b 4 a 1 (T, s dijagram). Da bi se adijabatskom kompresijom mogla dobiti vrela voda stanja 2, morala bi se iz kondenzatora isisati smjesa tekuine i pare koja odgovara stanju 1. Prilikom kompresije ugrijava se samo para, a tekuina ostaje preteno hladna zbog loih uvjeta pri izmjeni topline. Zato se na kraju kompresije nee dobiti vrela voda stanja 2, ve neka smjesa pregrijane pare i hladne vode; dakle, nee nastati stanje koje odgovara pretpostavljenom krunom procesu. To znai da je praktiki nemogue ostvariti Carnotov proces mokrom parom. Stoga se u praksi kompresor zamjenjuje napojnom crpkom, a to znai da se sva para koja izlazi iz parnog stroja mora kondenzirati u kondenzatoru i da na izlazu mora biti postignuto stanje na izobari p1 = konst. Izobara je ujedno i izoterma T0 = konst., a postignuto stanje je na donjoj graninoj krivulji (x = 0) (stanje 5 na slikama 69. i 70.). Napojna crpka sie vodu temperature T0 i tlaka p1 pa je adijabatski komprimira na tlak p 2 koji je jednak tlaku u kotlu. Pri tome temperatura tekuine naraste za vrlo mali iznos (vidi poveani dio T, s dijagrama) budui da stanja 5 i 6 padaju gotovo zajedno. Proces kompresije napojnom crpkom prikazan je krivuljom 5 6 na p, v dijagramu u kojem su prilike lijevo od granine krivulje nacrtane uveano kako bi se jasnije prikazao proces kompresije. Zapravo, na p, v dijagramu donja ili lijeva granina krivulja, adijabata i izoterma padaju skoro zajedno i to u jednu okomitu crtu koja je gotovo paralelna s ordinatnom osi. Potrebna energija za crpenje proporcionalna je povrini a 5 6 b na prikazanom p, v dijagramu. Uzme li se da je volumen v5 prije kompresije praktiki jednak volumenu v6 nakon kompresije, potrebna mehanika energija za crpenje je
w p = ( p 2 p1 ) v5 ,
koja je vrlo malena u usporedbi s mehanikom energijom koja se dobiva ekspanzijom pare, te se moe i zanemariti. Temperatura vode koja je pod tlakom p 2 nia je od temperature isparavanja pri tlaku p 2 ugrijati od T6 do T2 (vidi T, s dijagram). To vodu prije nego se uvede u kotao ili ucrpavajui gdje se mijea s vruom vodom parnog kotla. dovedena u kotao (stanje 6) te se mora prije isparavanja se postie ili predgrijavajui je u hladnom stanju u kotao
227
Slika 69. Proces s mokrom parom u T, s dijagramu
Slika 70. Proces s mokrom parom u p, v dijagramu Stupanj djelovanja Carnotova procesa ovisi samo o temperaturama T i T0 , a odreen je relacijom T T0 = . T
228
Prijelazom na proces prikazan na slikama 69. i 70., koji se naziva Rankineov proces ili Clausius-Rankineov proces, dobiva se vie mehanike energije iz 1 kg pare, budui da je mehanika energija nastala prema Rankineovom procesu proporcionalna povrini 5 2 3 4 , a iz Carnotovog procesa proporcionalna je povrini 1 2 3 4. To je posljedica vee koliine dovedene topline. Meutim, termiki stupanj djelovanja Rankineovog procesa slabiji je od Carnotovog. Dovedena toplina q u Rankineovom procesu proporcionalna je povrini c 5 2 3 b, a odvedena toplina q 0 povrini c 5 4 b te je stupanj djelovanja q0 . =1 q
Ako se povrina c 5 2 3 b zamijeni pravokutnikom jednake povrine, ali tako da osnovica bude jednaka razlici entropija s 4 s5 , dobiva se iz visine pravokutnika c 5 3 b srednja temperatura Tsr. dovoda topline te e termiki stupanj djelovanja Rankineovog procesa biti
=1
T0 . Tsr.
Budui da je Tsr. < T , termiki stupanj Rankinovog procesa manji je od stupnja djelovanja Carnotova procesa. Kako je ve spomenuto, uporaba h, s dijagrama ima znatne prednosti jer su u njemu entalpije prikazane kao duine. Na slici 71. predoen je proces mokrom parom u h, s dijagramu. Stanja su oznaena isto kao u T, s dijagramu i p, v dijagramu prethodnih slika. Kao u T, s dijagramu tako i u h, s dijagramu toke 5 i 6 padaju praktiki zajedno jer su izobare vrlo guste u podruju tekueg agregatnog stanja (lijevo od donje granine krivulje). Ako se uvrste razlike entalpija, termiki stupanj djelovanja procesa je
=1
h4 h5 h3 h4 = h3 h5 h3 h5
jer je razlika entalpija h3 h4 upravo jednaka mehanikoj energiji koja se dobiva iz procesa ako ekspanzija tee po adijabati. Termiki stupanj djelovanja procesa s mokrom parom ovisi o tlaku svjee pare p1 i tlaku p 2 na kraju procesa, to je prikazano na dijagramu na slici 72. U ovim sluajevima raunalo se da temperatura napojne vode, koja se dovodi crpki, odgovara temperaturi isparavanja pri tlaku p 2 . Proces s vlanom parom radi s niskim stupnjem djelovanja,
229
koji je nii to je razlika tlakova p1 p 2 manja, a znatno poraste snizi li se tlak na kraju ekspanzije. To se moe ostvariti ugradnjom kondenzatora hlaenog rashladnom vodom ili zrakom.
Slika 71. Proces s mokrom parom u h, s dijagramu
p2 / bar
Slika 72. Termiki stupanj djelovanja, procesa s mokrom parom ovisno o tlaku na kraju ekspanzije za razliite vrijednosti tlaka svjee pare
230
Ako se para nakon ekspanzije odvodi neposredno u okolinu, govorimo o ispunim strojevima. Tada okolina preuzima ulogu kondenzatora. Ispuna para kondenzirat e se negdje u okolini i ohladiti se do temperature okoline. Voda kojom se napaja kotao uzimat e se iz rijeke, potoka ili bunara i pri tome nije bitno vraaju li se iste molekule vode u proces. Tu je temperatura napojne vode nia od temperature na kraju ekspanzije pa je dio unutarnje energije tekuine izgubljen za proces. Tada se u nazivniku izraza
h3 h4 h3 h5
umjesto h5 pojavljuje entalpija vode koja odgovara temperaturi okoline. Stoga je i termiki stupanj djelovanja ispunog parnog stroja nii nego kad se napaja vodom one temperature koju ima para na kraju ekspanzije, slika 73.
p1 / bar
Slika 73. Termiki stupanj djelovanja, procesa s mokrom parom ovisno o tlaku p1 svjee pare za tlak na kraju ekspanzije od p 2 = 1 bar
S porastom tlaka svjee pare povisuje se termiki stupanj djelovanja. Taj porast je vrlo malen u usporedbi s povienjem tlaka, a zbog veeg tlaka stroj se mora vre graditi. Relativno mali porast termikog stupnja djelovanja moe se rastumaiti injenicom da se povienjem tlaka, dodue, povisuje temperatura 231
svjee pare , ali srednja temperatura dovoenja topline Tsr. sve polaganije raste to je tlak svjee pare vii. Sve se vie dolazi u ui dio ispod graninih krivulja.
5.4.3. Kruni proces s pregrijanom parom

Kako bi se izbjegli visoki tlakovi, a da se ipak postignu visoke temperature, proces se izvodi s pregrijanom parom koju pregrijavamo u posebnom pregrijau. Na dijagramima na slikama 74. i 75. prikazan je proces s pregrijanom parom u T, s i h, s dijagramu. Energija potrebna za crpenje vode moe se zanemariti kao i u procesu s mokrom parom.
Slika 74. Proces s pregrijanom parom u T, s dijagramu
Termiki stupanj djelovanja odreuje se iz poznatog izraza uzevi znaenje oznaka na dijagramima za pregrijanu paru. U usporedbi s procesom s mokrom parom, proces s pregrijanom parom ima bolji stupanj djelovanja koji je to vii to je temperatura pregrijanja via. To je posljedica porasta srednje temperature dovoenja topline (vidi T, s dijagram procesa s pregrijanom parom). Poveanje termikog stupnja djelovanja nije znatno budui da nee puno porasti srednja temperatura zbog toga to ni entalpija pregrijavanja nije velika u usporedbi s entalpijom isparavanja. 232
Slika 75. Proces s pregrijanom parom u h, s dijagramu
Glavna je prednost uporabe pregrijane pare za pogon stapnih parnih strojeva u tome to se smanjuju gubici nepovrativih procesa pri ulasku pare u cilindar parnog stroja (tzv. gubici punjenja i gubici na stijenkama). Kod parnih turbina prednost je u tome to para prilikom ekspanzije ostaje preteno suha te puno manje nagriza lopatice turbine nego li mokra para svojim kapljicama koje pri velikim brzinama strujanja nagrizaju i unitavaju lopatice kao pjeani mlaz.
5.4.4. Naini poboljanja stupnja iskoritenja procesa u parnim postrojenjima

Teorijski kruni proces u parnim postrojenjima je poznati Clausius-Rankineov kruni proces iji je stupanj iskoritenja toliko vii koliko je vei toplinski pad u parnom stroju, odnosno parnoj turbini, tj. koliko su vii tlak i temperatura dovedene pare u stroju i koliko je nii tlak odvedene (izmorene) pare iz stroja. Prednosti i nedostaci Clausius-Rankineovog krunog procesa ve su analizirani. Ovdje e se ukazati na jo neke mjere za poboljanje procesa, tj. za povienje stupnja iskoritenja.
233
5.4.4.1. Povienje tlaka pregrijanoj pari

Povienje tlaka pregrijanoj pari dovedenoj u stroj pri T = konst. (slika 76.) za isti krajnji tlak p 0 dovodi do poveanja toplinskog pada ( h2 > h1 ) pa prema tome i do povienja stupnja iskoritenja. Meutim, poveanjem toplinskog pada u ovom sluaju dolazi do znatne kondenzacije izlazne pare, smanjuje se njen stupanj suhoe ( x 2 < x1 ) to se tetno odraava, npr. na materijal turbinskih lopatica.
Slika 76. Poveanje toplinskog pada u parnoj turbini povienjem tlaka pregrijanoj pari pri T = konst.
5.4.4.2. Povienje temperature pregrijanoj pari

Povienje temperature pregrijanoj pari dovedenoj u stroj pri p = konst. (slika 77.) za isti krajnji tlak p 0 dovodi takoer do poveanja toplinskog pada ( h3 > h2 > h1 ) pa i do povienja stupnja iskoritenja, ali u manjoj mjeri nego u prethodnom sluaju. Meutim, u ovom sluaju istovremeno dolazi i do povienja stupnja suhoe, odnosno smanjenja kondenzacije ( x3 > x 2 > x1 ) izlazne pare, to opet predstavlja prednost u odnosu na prethodni sluaj. 234
Slika 77. Poveanje toplinskog pada u parnoj turbini povienjem tempe rature pregrijanoj pari pri p = konst.
5.4.4.3. Snienje tlaka izlazne vlane pare

Snienje tlaka izlazne vlane pare za dano poetno stanje (slika 78.) uzrokuje takoer i poveanje toplinskog pada u stroju ( h3 > h2 > h1 ), odnosno povienje termodinamikog stupnja iskoritenja, ali i istovremeno tetno smanjenje stupnja suhoe ( x3 < x 2 < x1 ) izlazne pare. Prema tome, da bismo postigli povienje stupnja iskoritenja u parnim postrojenjima nuno je istovremeno povisiti i tlak i temperaturu ulazne pare u stroj, odnosno radni tlak u parnom kotlu i temperaturu pregrijanja u pregrijau pare. Potrebno je i dovoljno sniziti tlak izlazne pare iz stroja, odnosno osigurati potreban vakuum u kondenzatoru, ako je postrojenje s kondenzacijom, tj. ako se para ne isputa u atmosferu niti se iskoritava u termike svrhe (u industriji ili za zagrijavanje). U suvremenim parnim postrojenjima tlak pregrijane pare ide i preko 100 bar, a temperatura i preko 550 C, dok se tlak izlazne pare u parnim turbinama sputa do 0.04 bar (vakuum do 96 %), a u parnim strojevima do 0.1 bar (vakuum do 90 %). Povienjem tlaka pregrijane pare od 20 do 100 bar, pri temperaturi od 400 C i za tlak u kondenzatoru od 0.04 bar, termodinamiki stupanj iskoritenja povisuje se od oko 35 % na oko 40 %, tj. za oko 5 %, dok za tlak pregrijane pare od 25 bar, a izlazne pare od 0.04 bar, povienjem temperature pregrijane pare od 300 na 550 C, termodinamiki stupanj iskoritenja povisuje se od oko 35 % na oko 38 %, tj. za oko 3 %. Iako na prvi pogled nije 235
tako izrazito povienje termodinamikog stupnja iskoritenja, ono ipak osigurava utede u energiji, osobito u suvremenim postrojenjima velikih snaga.
Slika 78. Poveanje toplinskog pada u parnoj turbini snienjem tlaka izlaznoj pari
5.4.4.4. Ponovno pregrijavanje pare

Ponovno pregrijavanje pare nakon njene djelomine ekspanzije u stroju (slika 79.) predstavlja mjeru koja dovodi do povienja termodinamikog stupnja iskoritenja jer se time poveava korisni toplinski pad u stroju ( h = h1 + h2 > h ) pored toga to se poveava i stupanj suhoe ( x 2 > x1 ).
236
Slika 79. Poveanje toplinskog pada u parnoj turbini ponovnim pregrija vanjem pare tijekom ekspanzije
5.4.4.5. Regenerativno zagrijavanje vode

Regenerativno zagrijavanje (predgrijavanje) vode (kondenzata) za napajanje kotlova oduzimanjem pare tijekom njene ekspanzije u parnoj turbini poznato je kao mjera koja dovodi do smanjivanja nepovrativosti u parnom postrojenju, tj. do pribliavanja procesa Carrnotovom, do tzv. karnotiziranja procesa. Na slici 80. prikazana je shema parnog postrojenja s oduzimanjem pare za regenerativno zagrijavanje u dva stupnja (u predgrijaima Z1 i Z 2 ).
Slika 80. Shema postrojenja sa oduzimanjem pare za regenerativno zagri javanje napojne vode
237
Slika 81. Karnotiziranje procesa u parnom postrojenju regenerativnim zagrijavanjem napojne vode
Poznato nam je da je glavni nedostatak Rankine-Clausiusovog procesa za vodenu paru u tome to kod njega postoji nepovrativo zagrijavanje vode, odnosno kondenzata dovedenog u parni kotao, uzrokovano znatnom razlikom temperature napojne vode od temperature dimnih plinova u parnom kotlu. Na slici 81. prikazano je u T, s dijagramu, kako se regenerativnim zagrijavanjem (predgrijavanjem) Rankine-Clausiusov kruni proces dijeli na vie priblino Carnotovih krunih procesa. Toplina koja se odvodi od pare u jednom predgrijau (zagrijau) dovodi se kondenzatu za njegovo zagrijavanje, u istom predgrijau. to je vei broj stupnjeva, odnosno predgrijaa, to e biti manje temperaturne razlike za prijelaz topline u pojedinim predgrijaima pa prema tome i manji gubici te je kruni proces (ciklus) pribliniji Carnotovom, tako da se u graninom sluaju, tj. uz beskonaan broj stupnjeva, u potpunosti i ostvaruje. Crta ekspanzije pare (AB) u tom sluaju ekvidistantna je donjoj graninoj krivulji, odnosno crti zagrijavanja dovedenog kondenzata u parni kotao (CD). U tome je i veliki termodinamiki znaaj regenerativnog zagrijavanja napojne kotlovne vode (kondenzata), odnosno karnotiziranja procesa i pored toga to se oduzimanjem pare smanjuje toplinski pad u stroju. U pogonu parnih turbina vrlo bi se nepovoljno oitovalo zalaenje ekspanzijom duboko u zasieno podruje jer mnotvo kapljica pri velikim brzinama strujanja razara mehaniki i najotporniji lopatini elik. Zato se regenerativno predgrijavanje u praksi modificira tako da se kroz predgrijae ne provodi itava radna para, ve se iza svakog stupnja odvaja samo onoliki dio pare koji e pri svojoj potpunoj kondenzaciji upravo namiriti potrebu topline dotinih predgrijaa. Ovako nastali kondenzati odvode se s glavnim kondenzatom u skupni vod 238
napojne crpke i vraaju u kotao. Na taj se nain vlaga pare ne vodi kroz turbine. Ako je para jo i pregrijana, moe se postii da pri ekspanziji u turbinama ostaje izvan podruja zasienja pare. Katkada se ukljuuje i meupredgrijanje pare iza drugog ili treeg stupnja turbine.
Primjer 5.1.
Koliko je topline potrebno da se 10 dm 3 H2O temperature 8 C ugrije do vrelita, zatim potpuno ispari i pregrije na 180 C ako je barometarsko stanje 88.260 kPa? Koliko se pri tome topline utroilo na zagrijavanje vode, koliko na isparavanje, a koliko na pregrijavanje? Pretpostaviti da se sva toplina preda vodi.
Rjeenje
Slika P5.1.
q zagr. = h2 h1 = h0.883 h8 oC = 403.0 33.6 = 369.4 kJ kg 1
za 10 kg vode 3694 kJ
qisp. = r = h3 h2 = h0.883 h0.883 = 2266 kJ kg 1
239
za 10 kg vode 22660 kJ
q pregr. = h4 h3 = hpregr. h0.883 = 2835 2670 = 165 kJ kg 1
za 10 kg vode 1650 kJ ukupno 28004 kJ
Primjer 5.2.
Koliko je topline potrebno da se 50 dm 3 H2O temperature 25 C ugrije do vrelita, zatim potpuno ispari i pregrije na 250 C ako je tlak 1.372 bar? Skica u T, s dijagramu!
Rjeenje
Slika P5.2.
Q = Q1 + Q2 + Q3
q1 = h2 h1 = 456.0 104.5 = 351.5 kJ kg 1
q 2 = h3 h2 = h h = r = 2233 kJ kg 1
240
q 3 = h4 h3 = 2972 2689 = 283 kJ kg 1
q = 2867 .5 kJ kg 1
Q = 2867.5 50 = 143375 kJ
Primjer 5.3.
Koliko je topline potrebno da se 20 dm 3 H2O temperature 20 C ugrije do vrelita, potpuno ispari i pregrije na 220 C ako je tlak 1.176 bar?
Rjeenje
Slika P5.3.
q1, 2 = h2 h1 = h1.176 bar h20 oC = 437 83.9 = 353.1 kJ kg 1
q 2,3 = h h = 2245 kJ kg 1
q 3,3 = h4 h = 2914 2682 = 232 kJ kg 1
241
q1, 4 = q1, 2 + q 2,3 + q 3, 4 = 2830.1 kJ kg 1
Q = 2830.1 20 = 56602 kJ
Primjer 5.4.
Za koje vrijeme e provrijeti 3000 kg vode od 15 C u izoliranom elektrinom kotlu kod 0.98 bar ako kotao grijemo grijalicom snage N = 2000 kW? Nakon kojeg vremena e ispariti 1000 kg vode?
Rjeenje
Slika P5.4.
q1, 2 = h2 h1 = h2 h1 = 415.3 63.0 = 352.3 kJ kg 1
m q1,2 = N 3600
m q1,2 N 3600
3000 352.3 = 0.1468 sat = 8.8 min 2000 3600
r = h3 h21 = h h = 2259 kJ kg 1
=
242
1000 2259 = 0.314 sat = 19 min 2000 3600
Primjer 5.5.
Pregrijanu paru od 11.772 bar i 350 C treba utrcavanjem vrele vode od 11.772 bar prevesti u suhozasieno stanje kod istog tlaka. Koliko vrele vode moramo utrcati za svaki kilogram pregrijane pare?
Rjeenje
Slika P5.5.
m vr.voda r = mpregr.para q preg.

q preg. h1 h2 hpr. h 3152 2784 m vr.voda = = = = = 0.185 kJ kg 1 m pregr.para r r r 1989
Primjer 5.6.
U spremniku se nalazi 0.0066 m 3 vode i 5.3438 m 3 vodene pare pri tlaku 4.9 bar. Zagrijavanjem temperatura u spremniku poraste na 182 C. a) odrediti veliine (v, h, s) poetnog i konanog stanja; b) Odrediti izmijenjenu toplinu.
243
Rjeenje
mp =
Vp v 4.9 bar
5.3438 = 14 kg 0.3817
m H 2O =
V H 2O v 4.9 bar
0.0066 = 6.045 kg 0.0010918
v1 = v1 + x1 (v1 v1 ) = 0.0010918 + x1 (0.3817 0.0010918)

x1 = mp m p + m H 2O = 14 = 0.6984 14 + 6.045
v1 = 0.0010918 + 0.6984 (0.3817 0.0010918 ) = 0.2669 m 3 kg 1
h1 = h1 + x1 r1 = 636.8 + 0.6984 2111 = 2111.12 kJ kg 1

s1 = s1 + x1 (s1 s1 ) = 1.8531 + 0.6984 (6.8283 1.8531) = 5.33 kJ kg 1 K 1
v = konst.
v 2 = v1 = 0.2669 m 3 kg 1
t 2 = 182 C, tj. T2 = 455 K
T K 455 x=1 x>1 0<x<1
v m kg 1 0.1856 v 2 = v 455 K
3
v 2 > v 455 K v 2 < v 455 K
0.2669 0.1856 0.2669 > 0.1856 0.2669 < 0.1856
Vidljivo je da je v 2 > v 455 K , tj. konano stanje je u podruju pregrijane pare.
244
t2 C
180 182 200
p 2 = 6.86 bar v2
m 3 kg 1 0.2906
p 2 = 7.85 bar v2
m 3 kg 1 0.2524
0.3059
0.2662
Interpolacijom unutar navedenog podruja slijedi Za t 2 = 182 C, p 2 = 6.86 bar i v 2 = 0.2921 m 3 kg 1 Za t 2 = 182 C, p 2 = 7.85 bar i v 2 = 0.2538 m 3 kg 1
t2 C 182 182 182
p2 bar 6.86
7.85
v2
m 3 kg 1 0.2921 0.2669 0.2538
Za zadanu temperaturu i specifini volumen u stanju 2 inerpolacijom se dobiva vrijednost pripadajueg tlaka, tj. p 2 = 7.51 bar. Na isti nain odreene su i ostale traene veliine.
t2 C
180 182 200
p 2 = 6.86 bar s2
kJ kg 1 K 1 6.7973
p 2 = 7.85 bar s2
kJ kg 1 K 1 6.7253
6.8944
6.8245
Interpolacijom unutar navedenog podruja slijedi Za t 2 = 182 C, p 2 = 6.86 bar i s 2 = 6.8070 kJ kg 1 K 1
245
Za t 2 = 182 C, p 2 = 7.85 bar i s 2 = 6.7352 kJ kg 1 K 1
t2 C
180 182 200
p 2 = 6.86 bar h2
kJ kg 1 2800
p 2 = 7.85 bar h2
kJ kg 1 2794
2844
2839
Interpolacijom unutar navedenog podruja slijedi Za t 2 = 182 C, p 2 = 6.86 bar i h2 = 2804.4 kJ kg 1 Za t 2 = 182 C, p 2 = 7.85 bar i h2 = 2798.5 kJ kg 1 Za zadanu temperaturu i pripadajui tlak u toki 2, tj. p 2 = 7.51 bar i t 2 = 182 C dobivaju se traene vrijednosti za entropiju i entalpiju u toki 2.
t2 C 182 182 182
p2 bar 6.86 7.51 7.85
s2
kJ kg K 6.8070
1 1
h2
kJ kg 1 2804.4
6.7352
2798.5
Traene vrijednosti iznose
s 2 = 6.7598 kJ kg 1 K 1
h2 = 2800.53 kJ kg 1
b)
q1,2 = u 2 u1 = h2 p 2 v 2 (h1 p1 v1 )
q1, 2 = 2800.53 7.51 10 2 0.2669 2111.12 4.91 10 2 0.2669
q1, 2 = 2600 1980 = 620 kJ kg 1
246
Primjer 5.7.
U zatvorenoj posudi nalazi se 3 kg vode i 2 kg vodene pare pri tlaku 2.94 bar. Zagrijavanjem temperatura u posudi poraste na 160 C. Odrediti veliine (v, h, s) poetnog i konanog stanja. Skicirati proces u p, v dijagramu.
Rjeenje
x1 =
mp m p + m H 2O
2 = 0 .4 2+3
p1 = 2.94 bar,
iz tablica za vodenu paru Tz = 406.1 K
v1 = v1 + x1 (v1 v1 ) = 0.0010736 + 0.4 (0.6166 0.0010726)

v1 = 0.247 m 3 kg 1 h1 = h1 + x1 r1 = 558.5 + 0.4 2165 = 1424.5 kJ kg 1 s1 = s1 + x1 (s1 s1 ) = 1.6647 + 0.4 (6.9991 1.6647 ) = 3.798 kJ kg 1 K 1
stanje 2
v 2 = v1 = 0.247 m 3 kg 1
t 2 = 160 C, tj. T2 = 433 K
T K 433 x=1 x>1 0<x<1
v m kg 1 0.30746 v 2 = v 433 K
3
0.247 0.30746 0.247 > 0.30746 0.247 < 0.30746
v 2 > v 433 K v 2 < v 433 K
247
Vidljivo je da je v 2 < v 433 K , tj. konano stanje je u podruju mokre pare. Obzirom da se T2 = 433 K ne nalazi u tablicama za vodenu paru, potrebno je obaviti interpolaciju unutar vrijednosti 430 K i 435 K koje se nalaze u tablicama.
T 430 433 435 v 0.0010986 0.0011044 v 0.3299 0.2925 h 662.1 684.1 r 2092 2076 s 1.9125 1.9628 s 6.7768 6.7336
Nakon izvrene interpolacije dobivene su sljedee vrijednosti

v 2 = 0.001102 m 3 kg 1 v 2 = 0.30746 m 3 kg 1
h2 = 679.7 kJ kg 1
r2 = 2082 .4 kJ kg 1
s 2 = 1.94268 kJ kg 1 K 1
s 2 = 6.75088 kJ kg 1 K 1
v 2 = v 2 + x 2 (v 2 v 2 )
v v2 0.247 0.001102 = = 0.803 x2 = 2 v 2 v 2 0.30746 0.001102
h2 = h2 + x 2 r2 = 679.7 + 0.803 2082.4 = 2351.87 kJ kg 1
s 2 = s 2 + x 2 (s 2 s 2 ) = 1.94268 + 0.803 (6.75088 1.94268)

s 2 = 5.8037 kJ kg 1 K 1
248
Slika P5.7.
Primjer 5.8.
Pregrijana para tlaka 15.7 bar i temperature 260 C adijabatski ekspandira do tlaka 1.08 bar. a) Odrediti veliine (v, h, s, x) poetnog i konanog stanja. b) Skicirati proces u p, v i T, s dijagramu. c) Na kojem tlaku pri ekspanziji e se dobiti suhozasiena para? d) Koliki je dobiveni rad za sluaj a)?
Rjeenje
a) Iz tablica za pregrijanu paru pri tlaku p1 = 15.7 bar i t1 = 260 C slijedi

v1 = 0.1482 m 3 kg 1
h1 = 2941 kJ kg 1
s1 = 6.7223 kJ kg 1 K 1
s 2 = s1 = 6.7223 kJ kg 1 K 1
p 2 = 1.08 bar
249
s 2 = s 2 + x 2 (s 2 s1 ) 6.7223 = 1.3268 + x 2 (7.3340 1.3268)
x 2 = 0.898
h2 = h2 + x 2 r2 = 426.5 + 0.898 2252 = 2449 kJ kg 1
v 2 = v 2 + x 2 (v 2 v1 ) = 0.0010448 + 0.898 (1.578 0.0010448)

v 2 = 1.4173 m 3 kg 1
b)
Slika P5.8.
c)
s1 = s 3 = s 3, p3 =? = 6.7223 kJ kg 1 K 1
Iz tablica toj vrijednosti entropije odgovara p bar 5.88
s kJ kg 1 K 1 6.7675 6.7223
250
6.86 Nakon izvrene interpolacije slijedi
6.7152
p3 = 6.73 bar
d)
w1,2 = 2941 15.7 10 2 0.1482 2449 1.08 10 2 1.4173 w1, 2 = 397 kJ kg 1
w1,2 = u1 u 2 = (h1 p1 v1 ) (h2 p 2 v 2 )
) (
Primjer 5.9.
15 kg vodene pare stanja p1 = 9.81 bar i t1 = 220 C komprimira se v izotermno do stanja 2 v 2 = 1 . 3 a) Odredi odvedenu koliinu topline i gustou vodene pare u toki2. b) Skiciraj proces u p, v i T, s dijagramu.
Rjeenje
a) Za p1 = 9.81 bar i t1 = 220 C iz tablica za pregrijanu paru slijedi

v1 = 0.2214 m 3 kg 1
h1 = 2875 kJ kg 1
s1 = 6.7977 kJ kg 1 K 1
v 0.2214 v2 = 1 = = 0.0738 m 3 kg 1 3 3
2 =
1 1 = = 13.55 kg m 3 v 2 0.0738
251
q1,2 = T (s 2 s1 )
t 2 = t1 = 220 C
Iz tablica vrela voda i zasiena vodena para (s promjenom temperature) slijedi
t 2 = t1 = 222 C p 2 = 24.1 bar

v 2 = v 2 + x 2 (v 2 v 2 )
0.0738 = 0.0011937 + x 2 (0.08288 0.0011937)

x 2 = 0.888
s 2 = s 2 + x 2 (s 2 s 2 ) = 2.5364 + 0.888(6.2706 2.5364 ) = 5.8524 kJ kg 1 K 1
q1.2 = 493 (5.8524 6.7977) = 466 kJ

Q1,2 = q1,2 = 466 15 = 6990 kJ
b)
Slika P5.9.
Primjer 5.10.
Pri konstantnom tlaku od 10 bar suhozasiena para se hladi dok se cjelokupna para ne pretvori u tekuinu. a) Koliki je rad potreban za ovaj proces? 252
b) Koliko se topline odvede tijekom procesa i kolika je promjena unutarnje energije? c) Skicirati proces u p, v i T, s dijagramu.
Rjeenje
a) Interpolacijom vrijednosti iz tablica vrela voda i zasiena vodena para (s promjenom tlaka) unutar intervala p = 9.81 bar i p = 10.8 bar slijedi za p1 = 10 bar
t z = 180 C
253
v1 = v = 0.1947 m 3 kg 1
h1 = h = 2778 kJ kg 1
p = konst.
p 2 = p1 = 10 bar
v 2 = v = 0.001127 m 3 kg 1
h2 = h = 763 kJ kg 1 .
w1,2 = p (v 2 v1 ) = 1000 (0.001127 0.1947 ) = 195 kJ kg 1
b)
q1, 2 = h2 h1 = 763 2778 = 2015 kJ kg 1
u = u 2 u1 = u u u = (h2 p 2 v 2 ) (h1 p1 v1 ) = (h p 2 v ) (h p1 v ) u = h h p (v v ) = 763 2778 1000 (0.001127 0.1947)

u = 2209 kJ kg 1
c)
Slika P5.10.
253
Primjer 5.11.
Parni kotao sadri 5 m 3 vode i 3 m 3 suhozasiene pare na tlaku 80.4 bar i pri temperaturi zasienja. Hlaenjem tlak opadne na polovinu prvobitne vrijednosti. Odrediti koliko je topline odvedeno iz bubnja i kakav je odnos volumena vode i pare pri tom smanjenom tlaku. Rjeenje 5 m 3 vode 3 m 3 suhozasiene pare
Vp x1 = mp m p + mv = v1 Vp V + v v1 v1 =
3 0.02405 3 5 + 0.02405 0.0013852
= 0.0334
v1 = v1 + x1 (v1 v1 )
v1 = 0.0013852 + 0.0334 (0.02405 0.0013852 ) = 0.00214 m 3 kg 1
V p Vv 3 5 m = m p + mv = + = + = 3734 kg v1 v1 0.02405 0.0013852 v = konst.

v 2 = v1 = 0.00214 m 3 kg 1
p 80.4 p2 = 1 = = 40.2 bar 2 2
q1,2 = u 2 u1 = (h2 p 2 v 2 ) (h1 p1 v1 ) = h2 h1 v ( p 2 p1 )

h1 = h1 + x1 r1 = 1319 + 0.0334 1439 = 1367 kJ kg 1
Interpolacijom vrijednosti iz tablica vrela voda i zasiena vodena para (s promjenom tlaka) unutar intervala p = 39.2 bar i p = 41.2 bar slijedi za p 2 = 40.2 bar
t z = 251 C
254
v 2 = 0.001253 m 3 kg 1
v 2 = 0.04953 m 3 kg 1
h2 = 1088 kJ kg 1
r2 = 1712 kJ kg 1 .
v 2 = v 2 + x 2 (v 2 v 2 ) 0.00214 = 0.001253 + x 2 (0.04953 0.001253) x 2 = 0.0184

h2 = h2 + x 2 r2 = 1088 + 0.0184 1712 = 1119.5 kJ kg 1 q1, 2 = 1119.5 1367 + 0.00214 80.4 10 2 40.2 10 2 = 239 kJ kg 1
Q1,2 = m q1,2 = 3734 ( 239) = 892426 kJ

x2 = m p ,2 m m p,2 3734
0.0184 =
m p,2 = 0.0184 3734 = 68.71 kg

V p , 2 = m p , 2 v 2 = 68.71 0.04953 = 3.4032 m 3
mv,2 = m m p,2 = 3734 68.71 = 3665.29 kg

Vv, 2 = mv, 2 v 2 = 3665.29 0.001253 = 4.5926 m 3
Vv , 2 V p,2
4.5926 m 3 3.4032 m 3
= 1.35
255
Primjer 5.12.
Ravnoteni tlak vodene pare pri 145 C iznosi 4.14 bar, a pri 155 C iznosi 5.44 bar. Kolika je toplina isparavanja vode kod 150 C ako pri toj temperaturi volumen 1 kg suhozasiene pare iznosi 0.39346 m 3 kg 1 , a vrele vode 0.0010906 m 3 kg 1 ? Pri proraunu koristiti Clausius-Clapeyronovu jednadbu!
Rjeenje
r = T (v v ) dp dT
dp 1 dT = (v v ) T r
dT 1 dp = r (v v ) T
p1 T1
p2
T2
1 ( p 2 p1 ) = 1 ln T2 (v v ) T1 r
r=
( p 2 p1 ) (v v )
T ln 2 T1
( 5.44 10 2 4.14 10 2 ) (0.39346 0.0010906)

ln
r = 2158 kJ kg 1
428 418
Primjer 5.13.
Koliki je specifini volumen pregrijane vodene pare pri tlaku 4.9 bar i temperaturi 230 C? Pri proraunu koristiti Mollierovu jednadbu! Usporediti s podacima iz tablica!
256
Rjeenje
p v = 0.426 T
2p T 3 100
10
p 190 100 T 100

14
4.9 102 v = 0.426 503
2 4.9 102 503 3 100

10
4.9 102 190 100 14 503 100
v = 0.4651 m 3 kg 1
Iz tablica za pregrijanu vodenu paru, interpolacijom unutar vrijednosti t = 220 C i t = 240 C, slijedi za t = 230 C v = 0.4636 m 3 kg 1 .
Primjer 5.14.
Mokra para tlaka 0.2 bar i stupnja suhoe 0.3 izohorno se zagrijava do stanja suhozasiene pare. Nakon toga para adijabatski ekspandira do poetnog tlaka, a zatim se izobarno hladi u poetno stanje. a) Odrediti p, v, h, s, x pare u karakteristinim tokama procesa. b) Izraunati promjenu entropije za proces zagrijavanja. c) Odrediti potrebnu koliinu topline za zagrijavanje pare. d) Odrediti koristan rad navedenog krunog procesa. e) Skicirati proces u T, s dijagramu.
257
Rjeenje
a) Stanje 1 2 3 p bar 0.2 0.7206 0.2 t C 60.09 90.67 60.09 v m kg 1 2.3014 2.3014 7.2088
3
h kJ kg 1 958.11 2661 2467.23
s
kJ kg K 1 2.9546 7.4694 7.4694
1
x 0.3 1 0.94
Interpolacijom podataka iz tablica vrela voda i zasiena vodena para (s promjenom tlaka) unutar intervala p = 0.196 bar i p = 0.245 bar, za traeni tlak p = 0.2 bar slijedi
t z = 60.09 C
v = 0.001017 m 3 kg 1
v = 7.6689 m 3 kg 1
h = 250.71 kJ kg 1
r = 2358 kJ kg 1
s = 0.8319 kJ kg 1 K 1
s = 7.9076 kJ kg 1 K 1 .
v1 = v1 + x1 (v1 v1 )
v1 = 0.001017 + 0.3 (7.6689 0.001017 ) = 2.3014 m 3 kg 1
h1 = h1 + x1 r1 = 250.71 + 0.3 2358 = 958.11 kJ kg 1

s1 = s1 + x1 (s1 s1 ) = 0.8319 + 0.3 (7.9076 0.8319 ) = 2.9546 kJ kg 1 K 1
v 2 = v1 = v = 2.3014 m 3 kg 1
258
Iz tablica ovom volumenu odgovaraju sljedee vrijednosti p 2 , t 2 , h2 , s 2 dobivene interpolacijom unutar podruja v = 2.408 m 3 kg 1 i v = 2.257 m 3 kg 1 . Dakle, u stanju 2 imamo
p 2 = 0.7206 bar
t 2 = t z = 90.76 C
h2 = h = 2661 kJ kg 1
s 2 = s = 7.4694 kJ kg 1 K 1
p3 = p1 = 0.2 bar
s 3 = s 2 = 7.4694 kJ kg 1 K 1 .
s 3 = s 3 + x 3 (s 3 s 3 ) 7.4694 = 0.8319 + x3 (7.9076 0.8319) x3 = 0.94 v3 = v3 + x3 (v3 v3 )

v3 = 0.001017 + 0.94 (7.6689 0.001017 ) = 7.2088 m 3 kg 1
h3 = h3 + x3 r3 = 250.71 + 0.94 2358 = 2467.23 kJ kg 1
b)
s1, 2 = s 2 s1 = 7.4694 2.9546 = 4.5148 kJ kg 1 K 1
c)
q1,2 = u 2 u1
u 2 = h2 p 2 v 2 = 2661 0.7206 10 2 2.3014 = 2495 .16 kJ kg 1
u1 = h1 p1 v1 = 958.11 0.2 10 2 2.3014 = 912.08 kJ kg 1 q1,2 = 2495.16 - 912.08 = 1583.07 kJ kg 1
259
d)
wk = w2,3 + w3,1 w2,3 = u 2 u 3 = 2495.16 u 3

u 3 = h3 p3 v3 = 2467.23 0.2 10 2 7.2088 = 2323.05 kJ kg 1 w2,3 = u 2 u 3 = 2495.16 2323.05 = 172.106 kJ kg 1
w3,1 = p (v1 v3 ) = 0.2 10 2 (2.3014 7.2088) = 98.15 kJ kg 1

wk = 172.106 98.15 = 73.956 kJ kg 1
e)
Slika P5.14.e
Primjer 5.15.
Mokra para koju sainjava 5.8 dm 3 vrele vode i 10 kg suhe pare na tlaku 15.7 bar zagrijava se pri konstantnom tlaku dok ne postigne temperaturu 300 C. Ovako pregrijana para ekspandira adijabatski na 0.196 bar. a) Izraunaj ukupnu koliinu dovedene topline. b) Izraunaj izvreni rad. c) Skiciraj proces u p, v i T, s dijagramu. 260
d) Do kojeg tlaka bi trebalo adijabatski ekspandirati pregrijanu paru da se dobije suhozasiena para?
Rjeenje
a)
x1 =
mp m p + mv
10 10 = = 0.666 Vv 5.8 10 3 10 + 10 + v 0.0011572
q1,2 = h2 h1
h1 = h1 + x1 r1 = 854.1 + 0.666 1939 = 2145 kJ kg 1
Za p 2 = 15.7 bar i t 2 = 300 C iz tablica za pregrijanu paru slijedi

h2 = 3032 kJ kg 1 . q1, 2 = 3032 2145 = 887 kJ kg 1
q 2,3 = 0
q uk. = q1, 2 + q 2,3 = q1, 2 = 887 kJ kg 1
Quk. = q uk. m
m = m p + mv = 10 + 5.8 10 3 = 15 kg 0.0011572
Quk. = 887 15 = 13305 kJ

b)
wuk. = w1,2 + w2,3

w1,2 = p (v 2 v1 ) = 15.7 10 2 (0.1618 0.0843) = 122 kJ kg 1
v1 = v1 + x1 (v1 v1 ) = 0.0011572 + 0.666 (0.1261 0.0011572)

v1 = 0.0843 m 3 kg 1
Za p 2 = 15.7 bar i t 2 = 300 C iz tablica za pregrijanu paru slijedi v 2 = 0.1618 m 3 kg 1 . 261
w2,3 = u 2 u 3
u 2 = h2 p 2 v 2 = 3032 15.7 10 2 0.1618 = 2778 kJ kg 1
Za stanje 3 slijedi
s 3 = s 2 = 6.886 kJ kg 1 K 1
p3 = 0.196 bar. s3 = s3 + x3 (s3 s3 ) = 0.8269 + x3 (7.9139 0.8269) = 6.886 x3 = 0.855 v3 = v3 + x3 (v3 v3 ) = 0.0010169 + 0.855 (7.789 0.0010169)
v3 = 6.659 m 3 kg 1 h3 = h3 + x3 r3 = 249.2 + 0.855 2359 = 2266 kJ kg 1 u 3 = h3 p3 v3 = 2266 0.196 10 2 6.659 = 2133 kJ kg 1 w2,3 = 2778 2133 = 645 kJ kg 1 wuk. = 122 + 645 = 767 kJ kg 1
Wuk. = m wuk. = 15 767 = 11505 kJ

c)
Slika P5.15.c
262
d)
p4 = ?
s 4 = s p4 = s 3 = 6.886 kJ kg 1 K 1
Iz tablica, interpolacijom unutar podruja

s = 6.8638 kJ kg 1 K 1 i s = 6.9032 kJ kg 1 K 1
slijedi da je traeni tlak do kojeg bi trebalo adijabatski ekspandirati pregrijanu paru da se dobije suhozasiena para
p 4 = 4.134 bar.
Primjer 5.16.
1 kg vodene pare obavlja sljedei kruni proces: Voda je u poetku u stanju vrenja pri temperaturi 252 C i izotermno se iri do tlaka 4.41 bar. Zatim se hladi pri konstantnom volumenu do tlaka 2.16 bar. Dalje se hladi pri konstantnom tlaku do stanja iz kojeg se adijabatskom kompresijom vraa u poetno stanje. a) Skicirati proces u p, v i T, s dijagramu. b) Izraunati termiki stupanj iskoritenja. c) Odrediti promjenu entropije pri izotermnom zagrijavanju.
Rjeenje
a)
Slika P5.16.
263
b)
q1,2 = T (s 2 s1 )
s1 = st =252o C = 2.8119 kJ kg 1 K 1
1
Stanje 2, p 2 = 4.41 bar i t 2 = 252 C odgovara stanju pregrijane pare, tj.

s 2 = 7.3312 kJ kg 1 K 1
v 2 = 0.5408 m 3 kg 1
h2 = 2985 kJ kg 1 K 1 . q1, 2 = 525 (7.3312 2.8119 ) = 2373 kJ kg 1
q 2,3 = u 3 u 2
Stanje 3, v3 = v 2 = 0.5408 m 3 kg 1 i p3 = 2.16 bar odgovara stanju mokre pare jer je v3 < v p3 = 2.16 bar .
v3 = v3 + x3 (v3 v3 ) = 0.0010627 + x3 (0.8248 0.0010627) = 0.5408 x3 = 0.655

h3 = h3 + x3 r3 = 515 + 0.655 2195 = 1953 kJ kg 1
q 2,3 = 1953 2.16 10 2 0.5408 2985 4.41 10 2 0.5408 = 910 kJ kg 1
q 2,3 = (h3 p3 v3 ) (h2 p 2 v 2 )
) (
q3,4 = h3 h4 = 1953 h4
Stanje 4, s 4 = s1 = 2.8119 kJ kg 1 K 1 i p 4 = p3 = 2.16 bar odgovara stanju mokre pare jer je s 4 < s p4 =2.16 bar .
s 4 = s 4 + x 4 (s 4 s 4 ) = 1.5562 + x 4 (7.1021 1.5562) = 2.8119
x 4 = 0.226
h4 = h4 + x 4 r4 = 515 + 0.226 2195 = 1011 kJ kg 1
264
q3, 4 = h4 h3 = 1011 1953 = 942 kJ kg 1
q 4,1 = 0
=
c)
q1, 2 q 2,3 q3, 4 2373 910 942 = = 0.22 22 % q1, 2 2373
s 2 s1 = 7.3312 2.8119 = 45193 kJ kg 1 K 1
Primjer 5.17.
U kotlu isparava voda pri tlaku 19.6 bar. Suha para odvodi se u parni stroj gdje adijabatski ekspandira do tlaka 0.0981 bar. Nakon toga para se kondenzira pri konstantnom tlaku, a onda kondenzat crpkom prebacuje u kotao. a) Koliki su entalpija i stupanj suhoe nakon adijabatske ekspanzije? b) Koliki je termiki stupanj iskoritenja (zanemariti rad crpke za prebacivanje kondenzata)? c) Skicirati proces u p, v i T, s dijagramu!
Rjeenje
a)
Stanje 2, p 2 = 19.6 bar i s 2 = s p2 =19.6 bar = 6.3476 kJ kg 1 K 1 .
Stanje 3, p3 = 0.0981 bar i s 3 = s 2 = 6.3476 kJ kg 1 K 1 .
s 3 = s 3 + x 3 (s 3 s 3 )
x3 = (s3 s3 ) 6.3476 0.6443 = = 0.759 (s3 s3 ) 8.1559 0.6443
h3 = h3 + x3 r3 = 190.3 + 0.759 2393 = 2007 kJ kg 1
265
b)
h2 = h p2 =19.6 bar = 2799 kJ kg 1 h4 = h p4 =0.0981 bar = 190.3 kJ kg 1
=
c)
h2 h3 2799 2007 = = 0.304 h2 h4 2799 190.3
Slika P5.17.c
266
__________________________________Tehnika postrojenja za provedbu krunih procesa
6. TEHNIKA POSTROJENJA ZA PROVEDBU KRUNIH PROCESA
Za pretvorbu unutarnje energije u mehaniku energiju potreban je kruni proces, koji se ostvaruje u toplinskim strojevima pomou radne tvari koja uz sniavanje temperature ekspandira od vieg na nii tlak. Obavljeni rad radne tvari prenosi se na pokretne dijelove stroja s kojima je radna tvar u neposrednom dodiru. Toplinske strojeve moemo podijeliti prema radnoj tvari i njihovu tipu. Radna tvar moe biti plin ili para. Para za vrijeme krunog procesa prelazi iz jednog u drugo agregatno stanje, a plinovi su stalno u plinovitom agregatnom stanju. S obzirom na tip razlikujemo stapne strojeve, slika 82. i turbostrojeve, slika 83 (strojeve pokretane strujanjem). U stapnim strojevima stap je pokretni dio stroja na koji se prenosi rad radne tvari, a kod turbostrojeva to su rotorske lopatice.
Slika 82. Skica stapnog stroja 267
Slika 83. Skica turbostroja
Stapni stroj radi periodiki. Pomou upusnog ventila radna tvar se uvodi u cilindar, a nakon ekspanzije se iz cilindra odvodi kroz ispusni ventil. Zamanjak, postavljen na osovinu stroja, osigurava da se osovina jednoliko okree. Pokretni dijelovi stroja izvrgnuti su znatnim naprezanjima zbog promjene smjera kretanja te ubrzavanja i usporavanja koja se vrlo brzo smjenjuju. Takve promjene naprezanja skrauju i ograniuju vijek trajanja stapnih strojeva. Nasuprot tome, mehaniko naprezanje pokretnih dijelova turbostrojeva je jednoliko. Radna tvar struji kroz sapnice i okree rotor na kojemu su lopatice. Rotor se jednoliko okree te nema dijelova koji su izvrgnuti promjeni smjera gibanja. To je glavna prednost turbostrojeva pred stapnim strojevima. Nedostatak im je u tome to su dijelovi s lopaticama skuplji od cilindra, stapa i ventila. To osobito vrijedi za strojeve male snage (do reda veliine oko 1000 kW) te se oni danas normalno grade kao stapni strojevi. Iznad te granice najee se rabe turbostrojevi, a oni su to ekonominiji to im je snaga vea. Naravno da se ponekad zbog posebnih zahtjeva izrauju i turbostrojevi vrlo malih snaga. Za oba tipa strojeva mogue je kao radnu tvar uporabiti i plinove i pare. Svakako da izvedba postrojenja ovisi o radnoj tvari, a to utjee i na nain izvedbe krunog procesa. Prije nego prijeemo na razmatranje procesa u pojedinim tipovima strojeva upoznat emo se s gubicima u strojevima.
268
6.1. NEPOVRATIVOSTI I GUBICI KRUNOG PROCESA

Gubici u krunom procesu nastaju zbog nepovrativosti njegovog cijelog toka ili samo jednog dijela. Razlikujemo dvije vrste takvih nepovrativosti: primarne i sekundarne. Primarne nepovrativosti posljedica su samog procesa ili njegovog dijela pa su s njim nuno povezane. Tako, kada se u nekom krunom procesu pojavljuje priguivanje, proces ima primarnu nepovrativost. U krunim procesima kojima je svrha pretvorba unutarnje energije u mehaniku energiju, nema primarnih nepovrativosti jer su takvi kruni procesi sastavljeni od povrativih promjena stanja. Nasuprot tome, tu se ne mogu izbjei sekundarne nepovrativosti Detaljnije emo ih razmotriti za tipine promjene stanja. Kada e se promatrati pojedini kruni procesi pretvorbe unutarnje energije u mehaniku energiju, polazit emo uvijek od krunih procesa bez sekundarnih nepovrativosti, dakle s pretpostavkom da se radi o povrativim krunim procesima. Uz poznavanje pojava sekundarne nepovrativosti tada nee biti teko odrediti stvarne tehnike procese na temelju idealiziranih povrativih krunih procesa.
6.1.1. Ekspanzija i kompresija u stapnim strojevima

Na ulazu u cilindar stapnog stroja, slika 84. radna tvar je pod tlakom p1 , a na izlazu joj je tlak p 2 . Da bi se radna tvar dovela u cilindar i mogla djelovati na stap, mora proi kroz dovodne kanale i upusni ventil. Dovod je relativno malog presjeka pa je brzina strujanja radne tvari velika. Zbog toga se u dovodu pojavljuje priguenje pa radna tvar dolazi u cilindar s tlakom p1 koji je manji od tlaka p1 . U p, v dijagramu toka 1 odgovara stanju radne tvari pred cilindrom, a toka 1 stanju u cilindru. Promjena stanja izmeu 1 i 1 odvija se po krivulji h1 = konst. jer se radi o priguenju. Toka 1 je na presjecitu izobare
p1 = konst. i krivulje h1 = konst. Ekspanzija radne tvari u cilindru odvija se po adijabati (q = 0) izmeu 1 i 2. Toka 2 je na izobari p2 = konst. jer je razlika izmeu tlaka p 2 i p 2 potrebna da bi radna tvar istjecala iz cilindra. Tlak p 2
vlada na kraju odvoda iz stroja. U ispusnom ventilu i odvodu opet nastaje priguenje pa promjena stanja izmeu toaka 2 i 2 tee po krivulji h2 = konst.
269
Slika 84. Ekspanzija u stapnom stroju s gubicima u dovodu i odvodu radne tvari u p, v dijagramu Kada ne bi bilo priguenja u dovodu i odvodu, ekspanzija bi tekla po adijabati 1 2 pa bi proizvedeni mehaniki rad bio proporcionalan povrini a 1 2 d. Uz priguenje stap obavlja mehaniki rad proporcionalan povrini b 1 2 c. Treba istaknuti da su gubici tlaka na slici 84. znatno poveani prema njihovom iznosu u stvarnosti. To je uinjeno da se bolje prikau posljedice nepovrativosti. Ekspanzija izmeu toaka 1'i 2'ne odvija se tono po adijabati jer se za vrijeme ekspanzije pojavljuje prijelaz topline izmeu radne tvari i cilindra pa nastaju vrtlozi i trenje u radnoj tvari. Svi ti utjecaji mogu se u prvoj aproksimaciji zanemariti. Ako opisani proces prikaemo u h, s dijagramu, dobiva se slika 85., a pri tome oznake stanja odgovaraju oznakama u p, v dijagramu. Polazei od stanja 1 radne tvari i tlaka p 2 koji vlada na kraju odvoda, mehaniki rad bi mogao iznositi
wmax . = h1 h2
kada ne bi bilo nepovrativosti u dovodu i odvodu. Stvarno je mehaniki rad radne tvari za vrijeme ekspanzije
w = h1 h2
jer je h1 = h1 . 270
Znamo li samo stanja radne tvari na ulazu u dovod (stanje 1) i na izlazu iz odvoda (stanje 2), promjena izmeu ta dva krajnja stanja moe se aproksimirati prividnom crtom ekspanzije (oznaena tokasto u p, v i h, s dijagramu).
Slika 85. Ekspanzija u stapnom stroju s gubicima u dovodu i odvodu radne tvari u h, s dijagramu
Promjene za vrijeme kompresije analogne su promjenama koje se javljaju za vrijeme ekspanzije. Zbog priguenja u dovodu, kompresija u cilindru zapoinje od tlaka p1 koji je nii od tlaka p1 to ga radna tvar ima prije ulaska u stroj, vidi dijagram na slici 86. Promjena od stanja 1 s tlakom p1 do stanja 1 koje odgovara tlaku p1 , odvija se po krivulji h1 = konst. Nakon toga zapoinje adijabatska kompresija do stanja 2 i tlaka p 2 koji je vei od tlaka p 2 to vlada na kraju odvoda. U odvodu nastaje priguenje pa radna tvar naputa stroj sa stanjem 2 i uz tlak p 2 . Kada ne bi bilo priguenja u dovodu i odvodu, kompresiju bi predoavala adijabata 1 2. Na slici 87. isti je proces prikazan u h, s dijagramu.
271
Slika 86. Kompresija u stapnom stroju s gubicima u dovodu i odvodu radne tvari u p, v dijagramu
Slika 87. Kompresija u stapnom stroju s gubicima u dovodu i odvodu radne tvari u h, s dijagramu
272
Bez priguenja, za komprimiranje bila bi potrebna mehanika energija proporcionalna povrini a 1 2 d u p, v dijagramu. To je minimalan iznos za kompresiju od tlaka p1 na tlak p 2 pa je prema h, s dijagramu
wmin . = h2 h1 .
Stvarno potrebna mehanika energija bit e vea i proporcionalna je povrini b 1 2 c u p, v dijagramu ili
w = h2 h1
prema h, s dijagramu. Prividna krivulja kompresije predoena je takoer tokasto na slikama 86. i 87. izmeu stanja 1 i 2.
6.1.2. Ekspanzija i kompresija u turbostrojevima

Kroz turbostrojeve radna tvar struji neprekidno pa se njezino stanje ne mijenja periodiki kao u stapnim strojevima, ve se ta promjena zbiva kontinuirano uzdu puta kroz turbostroj. Na pojedinim mjestima stroja stanje radne tvari je tono definirano i nepromjenjivo. Zbog relativno velikih povrina presjeka dovoda i odvoda, mogu se zanemariti priguenja u njima, ali se mora raunati na utjecaj trenja jer radna tvar struji velikom brzinom kroz turbostroj. Toplina proizvedene trenjem ostaje u radnoj tvari pa joj se poveava specifini volumen, a posljedica e biti pomak ekspanzijske krivulje u desno. U p, v dijagramu na slici 88.a, ekspanzija bez trenja prikazana je adijabatom 1 2, a krivuljom 1 2 ekspanzija s trenjem. Taj proces predoen je na slici 88.b i u h, s dijagramu. Prividna krivulja ekspanzije u stapnim strojevima jednaka je stvarnoj krivulji u turbostrojevima. Za maksimalan mehaniki rad vrijedi izraz
wmax . = h1 h2 ,
a za stvarni mehaniki rad
w = h1 h2 .
Analogno tome bit e i za kompresiju u turbostrojevima, slika 89. Minimalna potrebna energija za kompresiju odreena je izrazom
wmin . = h2 h1 ,
a stvarno potrebna relacijom
w = h2 h1 .
273
Slika 88. Ekspanzija u turbostrojevima s gubicima zbog trenja u p, v dijagramu i h, s dijagramu
Slika 89. Kompresija u turbostrojevima s gubicima zbog trenja u p, v dijagramu i h, s dijagramu 274
6.1.3. Unutarnji stupanj djelovanja

Unutarnji stupanj djelovanja uzima u obzir sekundarne nepovrativosti pa prema tome ovisi o kvaliteti izvedenih strojeva. Za ekspanziju je definiran kao omjer izmeu stvarno izvrenog mehanikog rada i maksimalno mogueg pa je
u.eks. =
w wmax .
h1 h 2 . h1 h2
Unutarnji stupanj djelovanja kompresije definiran je kao omjer izmeu minimalno potrebne mehanike energije i stvarno potrebne mehanike energije
u.komp. =
wmin . h2 h1 . = w h2 h1
U navedenim jednadbama uporabljene su oznake iz prethodnih dijagrama. Unutarnji stupanj djelovanja iznosi od 0.80 do 0.90 to ne ovisi samo o kvaliteti izvedbe stroja nego i o njegovu tipu.
6.1.4. Dovod i odvod topline

Najee se toplina dovodi i odvodi uz konstantan tlak, npr. Jouleov kruni proces. Budui da se dovod i odvod topline provodi pomou izmjenjivaa topline kroz koji struji radna tvar, a za njezin tok potrebna je razlika tlakova, stvarni dovod i odvod topline se ne ostvaruje po izobari. Da bi se osiguralo strujanje, tlak mora opadati u smjeru strujanja. Budui da toplina pri tome ostaje nepromijenjena i neovisna o gubitku tlaka, entalpija je na kraju procesa dovoda i odvoda topline nepromijenjena bez obzira koliko se je smanjio tlak u izmjenjivau topline. Na slici 90. prikazane su promjene stanja tijekom dovoda topline i to u p, v dijagramu i h, s dijagramu. Kada ne bi bilo gubitka tlaka, promjena stanja tekla bi po izobari 1 2. Zbog gubitka tlaka proces zavrava u toki 2 na krivulji h2 = konst. na kojoj je i toka 2. Analogno tome vrijedi i za odvod topline. Promjene stanja vide se na dijagramima na slici 91.
275
Slika 90. Dovod topline s gubicima tlaka u p, v dijagramu i h, s dijagramu
Slika 91. Odvod topline s gubicima tlaka u p, v dijagramu i h, s dijagramu
276
6.1.5. Kruni procesi sa sekundarnim nepovrativostima

Za proces meu konstantnim tlakovima na raspolaganju je razlika tlakova p i p 0 , slika 92. Pri tome je p najvii tlak u krunom procesu i postie se nakon kompresije, stanje 1. Toplina se dovodi uz gubitak tlaka od stanja 1 do stanja 2 pa ekspanzija zapoinje s tlakom p koji je nii od p. Zbog gubitka trenja eks panzija ne tee po adijabati, ve po krivulji 2 3 i to samo do tlaka p 0 , neto vieg od minimalnog tlaka p 0 . Zbog odvoda topline promjena stanja se odvija od 3 do 4 kada poinje kompresija, opet uz gubitak trenja, do stanja 1.
Slika 92. Kruni proces meu konstantnim tlakovima sa sekundarnim nepovrativostima u h, s dijagramu
Dovedena toplina odreena je razlikom entalpija pa je
q = h2 h1 = h2 h1 ,
a za vrijeme ekspanzije izvren je rad
weks. = h2 h3 = h2 h3 .
277
Odvedena toplina izraena je takoer razlikom entalpija pa je
q 0 = h3 h4 ,
a potreban rad za kompresiju bit e
wkomp. = h1 h4 .
Mehanika energija (rad) dobivena iz krunog procesa jednaka je razlici izvrenog rada za vrijeme ekspanzije i rada potrebnog za kompresiju pa je
w = weks. wkomp. = h2 + h4 h1 h3 .
Razlika dovedene i odvedene topline jednaka je takoer mehanikoj energiji (radu) to se vidi iz sljedeeg izraza
w = q q0 = h2 + h4 h1 h3 .
Analogno tome dolazi se do krunog procesa u T, s dijagramu, slika 93.
Slika 93. Kruni proces meu konstantnim tlakovima sa sekundarnim nepovrativostima u T, s dijagramu 278
Na prikazani nain mogue je za svaki idealni proces nacrtati i promjene stanja za realni kruni proces, unijevi pri tome sekundarne nepovrativosti, ako su poznati odgovarajui podaci o gubicima tlaka i o unutarnjem stupnju djelovanja. Tada se moe odrediti i utjecaj tih nepovrativosti. Gubici tlaka u izmjenjivaima topline veinom su tako mali da se mogu zanemariti pa se u dijagramima promjena stanja crtaju krivulje dovoda i odvoda topline tono po izobarama, ali uzimajui u obzir nepovrativosti za vrijeme ekspanzije i kompresije.
6.2. TERMODINAMIKI PROCESI U TOPLINSKIM STROJEVIMA

Pogonskim toplinskim strojevima (motorima) pretvara se toplinska energija sadrana u gorivu u mehaniku energiju. Temeljni uvjet za to postavlja II. zakon termodinamike koji govori da moraju postojati dva toplinska spremnika i odgovarajue radno tijelo. Maksimalan rad u svakom toplinskom stroju dobio bi se kada bi radno tijelo obavljalo povratni Carnotov proces iji je termodinamiki stupanj iskoritenja
tc = 1
T0 T
te se nastoji da se termodinamiki procesi u toplinskim strojevima to je mogue vie, u svim svojim dijelovima, priblie Carnotovom. Iako na temelju izraza za stupanj iskoritenja Carnotovog krunog procesa ni jedno radno tijelo nema prednosti nad drugim, ipak u toplinskim strojevima gotovo iskljuivu primjenu imaju plinovita tijela (plinovi i pare). Razumljiv razlog za to je u injenici da plinovita tijela lako mijenjaju svoj volumen pa stoga i u mnogo lakem konstrukcijskom rjeenju odgovarajueg stroja u kojem se pretvaranje toplinske energije u mehaniku i obratno vri irenjem, odnosno sabijanjem (kompresijom) radnog tijela. Temeljna razlika izmeu idealnih krunih procesa u toplinskim strojevima i Carnotovog lei u tome to se dovoenje topline od toplinskog spremnika (grijaa) i odvoenje topline rashladnom spremniku (hladnjaku) kod njih ne dogaa pri izotermnoj ve pri izohornoj ili izobarnoj promjeni stanja. Dovoenje topline radnom tijelu od grijaa, odnosno odvoenje jednog dijela te topline hladnjaku, u stvarnosti se odigrava pri promjeni temperature ne samo radnog tijela, ve i izvora topline. Carnotov kruni proces nije praktiki izvediv; potreban je vrlo visoki tlak kompresije. Da se izbjegne porast tlaka potreban za 279
Carnotov proces, pokualo se nai rjeenje zamjenom adijabata izobarama, slika 94. Tako Carnotov proces 1 2 3 4 (T, s dijagram) prelazi u AckeretKellerov proces 1 2 3 4 koji bi se mogao ostvariti postrojenjem shematski prikazanim na slici 95.
6.2.1. Ackeret-Kellerov proces

Komprimirani plin temperature T0 , stanje 1, iz kopresijskog cilindra dolazi u izmjenjiva topline gdje preuzima toplinu Q (do stanja 2) uz nepromijenjen tlak p 2 i uz porast temperature od T0 do T. Plin se nakon toga dovodi u ekspanzijski cilindar u kojem uz ekspanziju potiskuje stap. Da se ostvari izotermna promjena stanja, plinu se dovodi toplina Q. Proizvedena mehanika energija prenosi se djelomino na kompresijski cilindar, a dijelom na pogonsku osovinu S stroja. Kada je plin ekspandirao od tlaka p1 , toka 3, odvodi se preko izmjenjivaa topline u kojem predaje toplinu Q plinu to dolazi iz kompresijskog cilindra. Ekspandirani plin tako se ohladi do temperature T0 te ulazi u kompresijski cilindar u kojem se komprimira od tlaka p1 na p 2 , uz odravanje konstantne temperature T0 . Da bi se osigurala izotermna promjena stanja za vrijeme kompresije, plinu se odvodi toplina. Mehaniki rad, koji se prenosi na osovinu stroja, proporcionalan je povrini 1 2 3 4 (T, s i p, v dijagram na slici 94.)
280
Slika 94. Ackeret-Kellerov proces u T, s i p, v dijagramu
Slika 95. Skica stroja za Ackeret-Kellerov proces
U proces se dovodi toplina q proporcionalna povrini 2 3 c b (vidi T, s dijagram), a iz procesa se odvodi toplina q 0 proporcionalna povrini 1 4 d a pa e stupanj djelovanja biti
AK = 1
Budui da se prema izrazu za izotermu
q0 q
v q1, 2 = p1 v1 ln 2 = p1 v1 ln v1 a polazei od izraza p v = R T dobiva p q = R T ln 1 p2

p q 0 = R T0 ln 1 . p2
p1 , p2
Stupanj djelovanja Ackeret-Kellerovog procesa je
281
AK = 1
T0 . T
Dakle, termiki stupanj djelovanja tog procesa jednak je stupnju djelovanja Carnotovog procesa. Pri tome treba istaknuti da je toplina
q = c p (T T0 )
koja se dovodi za vrijeme promjene uz p 2 = konst. jednaka toplini to se odvodi uz p1 = konst. Takav proces ne moe se u praksi izvesti jer bi ogrjevni spremnik morao imati neizmjerno veliki toplinski kapacitet da bi se trajno odravala konstantna temperatura T. Zbog toga Ackeret-Kellerov proces ima samo teorijsko znaenje. U praksi je mogue pribliiti se Ackeret-Kellerovom postupku ako se ekspanzija i kompresija podijele na vei broj stupnjeva. Tada se izoterme 2 3 i 4 1 aproksimiraju adijabatama i izobarama uz postupan dovod i odvod topline. Takav stroj moe se izvesti kao stapni stroj s veim brojem ekspanzijskih i kompresijskih cilindara spojenih u seriju. Prije nego to se uvede u svaki ekspanzijski cilindar plinu se dovodi toplina, a odvodi prije uvoenja u svaki kompresijski cilindar. U cilindrima plin adijabatski ekspandira ili se adijabatski komprimira.
6.2.2. Procesi u stapnim strojevima s unutarnjim izgaranjem

Za razliku od parnih kod kojih gorivo izgara izvan stroja, tj. u loitu parnog kotla, kod motora s unutarnjim izgaranjem gorivo izgara u samom cilindru motora. Plinoviti produkti izgaranja su radno tijelo koje je po svojim svojstvima vrlo blisko idealnom plinu; mogu se smatrati idealnim plinom. Zbog toga se kod teoretskih razmatranja kao posrednik u pretvaranju toplinske energije u mehaniki rad u motorima s unutarnjim izgaranjem pretpostavlja idealni plin. Dakle, stapni motori kojima je plin radna tvar nazivaju se motori s unutarnjim izgaranjem ili eksplozivni motori. Za njihov pogon rabe se ponajvie tekua goriva, tj. nije rije o strojevima na plinovita goriva iako se ponekad susreu i takva rjeenja. Ipak je u svim sluajevima plin radna tvar u obliku smjese zraka i plinova izgaranja. Prema vrsti radnog procesa dijele se na: a) motori s izgaranjem pri konstantnom volumenu (Ottov proces), za koje se goriva smjesa (gorivo i zrak) priprema izvan cilindra, a pali se u njemu 282
elektrinom iskrom; gorivo su lako hlapljivi naftni derivati (benzin), alkohol i gorivi plinovi (gradski, generatorski, zemni i sl.); b) motori s izgaranjem pri konstantnom tlaku (dizelski proces), za koje se goriva smjesa stvara u radnom cilindru rasprivanjem goriva u zraku koji je komprimiran u cilindru, a gorivo se pali bez vanjskog djelovanja zbog visoke temperature komprimiranog zraka; gorivo su tei naftni derivati (dizelsko gorivo); c) motori s mjeovitim izgaranjem, u kojima je izgaranje dijelom pri konstantnom volumenu, a dijelom pri konstantnom tlaku (Sabatheov ili Seiligerov proces); prema vrsti goriva, nainu njegovog dovoenja i paljenja ne razlikuju se od motora s izgaranjem pri konstantnom tlaku.
Teorijski procesi u motorima s unutarnjim izgaranjem

Sada emo analizirati teorijski proces u motorima s unutarnjim izgaranjem. Pri tome se pretpostavlja da je izgaranje goriva potpuno, da se cilindar vlada kao adijabatski sustav, da je na poetku kompresije cilindar napunjen gorivom smjesom ili zrakom bez primjese zaostalih plinova izgaranja, da je radna tvar idealni plin s konstantnim specifinim toplinskim kapacitetom te da nema priguenja za vrijeme strujanja kroz dovod i odvod. Uz takve pretpostavke nema razlike izmeu procesa u dvotaktnim i etverotaktnim motorima pa e svi dijagrami biti crtani kao da su to dvotaktni motori uz napomenu da energetski odnosi vrijede za oba tipa motora.
6.2.2.1. Ottov proces

Na slici 96.a prikazan je Ottov proces u p, v dijagramu. U stanju 1 cilindar je napunjen gorivom smjesom. Kompresija nakon toga tee po adijabati sve dok stap stigne do krajnjeg poloaj (stanje 2) kojim je odreen i kompresijski volumen cilindra VK . Goriva smjesa pali se elektrinom iskrom kada je stap u krajnjem poloaju. Izgaranje je trenutno. Toplina proizvedena izgaranjem poveava tlak (do stanja 3) uz konstantan volumen. U stanju 3 dostignuta je najvia temperatura i najvei tlak, a izgaranje i dovod topline su dovreni. Nakon toga plinovi adijabatski ekspandiraju do stanja 4 kada se otvara ispuni ventil i stap dostie drugi krajnji poloaj. Plinovi izgaranja odvode se u okolinu uz konstantan volumen. U etverotaktnom motoru bit e ostatak plinova izgaranja istisnut 283
za vrijeme jednog takta, a u dvotaktnome e se to postii ispuhavanjem uz istovremeni dovod svjee gorive smjese.
Slika 96. Ottov proces u p, v i T, s dijagramu
Opisani proces dade se prikazati i u T, s dijagramu, slika 96.b. Dovedena toplina q proporcionalna je povrini a 2 3 b, a odvedena toplina q 0 povrini a 1 4 b u T, s dijagramu. Budui da se toplina dovodi i odvodi uz konstantan volumen, moe se toplina po kilogramu radne tvari odrediti iz relacija
q = cv (T3 T2 )
q0 = cv (T4 T1 ) ,
a budui da je to kruni proces, termiki stupanj djelovanja bit e
284
t = 1
q0
T T1 T =1 4 =1 4 q T3 T2 T3
T 1 1 T4 . T2 1 T3
Poe li se od izraza koji vrijedi za adijabatsku promjenu stanja, za adijabatsku kompresiju od stanja 1 do 2 dobiva se izraz
T1 v 2 = T2 v1
a za adijabatsku ekspanziju vrijedi omjer
T4 v 2 = T3 v1
Iz prethodna dva izraza izlazi da je
T1 T4 T T = 1 = 2 . T2 T3 T4 T3
Ako te izraze uvrstimo u relaciju za t , dobiva se
t = 1
1 v1 v 2
1
Prema tome, osim o svojstvima radne tvari (eksponent ), termiki stupanj djelovanja ovisi samo o omjeru volumena koji je odreen konstrukcijom cilindra. Omjer volumena moe se prikazati i kao omjer izmeu ukupnog volumena cilindra i kompresijskog volumena koji je jednak volumenu izmeu stijenki cilindra i stapa kada je stap u krajnjem poloaju. Ako omjer volumena, koji moemo nazvati kompresijskim omjerom, oznaimo s , vrijedi da je
=
pa je termiki stupanj djelovanja
v1 VC = v 2 VK 1
t = 1
285
Na slici 97. prikazana je ovisnost termikog stupnja djelovanja o kompresijskom omjeru za tri vrijednosti eksponenta . Kao to se vidi, s porastom kompresijskog omjera raste termiki stupanj djelovanja, ali se s omjerom kompresije ne smije ii previsoko jer se komprimira goriva smjesa pa bi se mogla zapaliti. Danas se motori s Ottovim procesom izvode sa sljedeim kompresijskim omjerima: avionski motori = 7.5 9, motori za osobne automobile = 6 9, motori za trkae automobile = do 12, motori za motocikle = 6 8.5, motori za trkae motocikle = do 12. Do sada nisu graeni motori u kojima se komprimira smjesa uz kompresijski omjer vei od 12.
286
Slika 97. Ovisnost termikog stupnja djelovanja t Ottovog procesa o kompresijskom omjeru .
Stanje 1 odgovara stanju okoline pa se mogu odrediti temperature i tlakovi za sve karakteristine toke prikazanih dijagrama. Za adijabatsku kompresiju vrijedi relacija
T1 v 2 = T2 v1
pa je temperatura na kraju kompresije
1
v T2 = T1 2 v 1
a tlak na zavretku kompresije
= T1 1 ,
v p 2 = p1 2 v 1
to se izvodi iz jednadbe adijabate.
= p1
Stanje 4 karakterizirano je tlakom p 4 i temperaturom T4 pa se uz zadani tlak p 4 , a znajui stanje 1, temperatura T4 odreuje iz izraza
p T4 = T1 4 p1
jer je to izohorna promjena. Budui da je promjena stanja izmeu 3 i 4 adijabatska, vrijedi

T3 = T4 1 = T1 p4 p1 1
p3 = p 4
to je analogno prethodnim jednadbama za T2 i p 2 . Na slici 98. prikazana je ovisnost tlakova i temperatura o kompresijskom omjeru (za = 1.35) uz pretpostavku da je p1 = 1 bar, T1 = 293 K i p 4 = 4 bar. Kao to se vidi, postiu se visoke temperature i na kraju izgaranja ( T3 ) i na 287
kraju ekspanzije ( T4 ), a to znai da plinovi izgaranja izlaze iz cilindra zagrijani do visokih temperatura. Srednja temperatura znatno je nia pa je termiki stupanj djelovanja motora s Ottovim procesom znatno nii od stupnja djelovanja Carnotovog procesa, ako je maksimalna temperatura Carnotovog procesa jednaka maksimalnoj temperaturi Ottovog procesa, slika 99.
Slika 98. Ovisnost temperatura i tlakova radne tvari u Ottovom procesu o kompresijskom omjeru
288
Slika 99. Termiki stupanj djelovanja t Ottovog procesa i stupanj djelovanja c Carnotovog procesa uz istu maksimalnu temperaturu
6.2.2.2. Dizelski proces

Na slikama 100. i 101. predoen je dizelski proces u p, v i T, s dijagramu. Stanje 1 odgovara kraju usisavanja zraka u cilindar, odnosno kraju ispuhivanja. Nakon toga nastaje kompresija do stanja 2 za koju nema ogranienja u svezi opasnosti od samozapaljenja jer se komprimira isti zrak. Kada je stap u krajnjem poloaju, stanje 2, poinje se ubrizgavati gorivo. Gorivo se samo pali jer je zrak visoko komprimiran i ugrijan. Ubrizgavanje goriva tako je dozirano da se pri kretanju stapa od krajnjeg poloaja u cilindru odrava konstantan tlak. U toki 3 zavreno je izgaranje i tada se postie maksimalna temperatura u procesu. Nakon toga vri se adijabatska ekspanzija do stanja 4 kada poinje ispuh plinova izgaranja uz konstantan volumen do stanja 1.
289
Slika 100. Dizelski proces u u p, v dijagramu
290
Slika 101. Dizelski proces u T, s dijagramu
Dovedena toplina q proporcionalna je povrini a 2 3 b, a odvedena toplina q 0 povrini a 1 4 b u T, s dijagramu. Toplina se dovodi uz konstantan tlak, a odvodi se uz konstantan volumen pa je
q = c p (T3 T2 ) q0 = cv (T4 T1 ) .
Termiki stupanj djelovanja bit e
T 1 1 c T T1 T4 1 T . t = 1 =1 v 4 =1 4 T T3 q c p T3 T2 1 2 T3 q0
Osim kompresijskog omjera potrebno je definirati i omjer ubrizgavanja (omjer optereenja) koji je odreen relacijom
v3 V U = , v 2 VK
a prema oznakama na prikazanoj slici. Za adijabatsku ekspanziju izmeu stanja 3 i 4 slijedi

1 1
T4 v3 = T3 v 4
v = 3 v 1
jer je v 4 = v1 . Proirivanjem s v 2 i uz uporabu izraza za i dobiva se
T4 v3 v 2 = T3 v 2 v1
Omjer temperatura za vrijeme dovoenja topline, zbog toga to je to izobarna promjena stanja, moe se odrediti prema izrazu
T2 v 2 1 = = . T3 v3
291
Ako se dobivene relacije uvrste u izraz za t , slijedi
t = 1
1 . 1
Iz relacije za t se vidi da s poveanim kompresijskim omjerom raste stupanj djelovanja, ali pada s porastom omjera ubrizgavanja. Iako u motorima s dizelskim procesom nema opasnosti od samozapaljenja jer se ne komprimira smjesa goriva i zraka, nego isti zrak, ipak se motori ne konstruiraju za vrlo visoke kompresijske omjere da ne bi kompresori zraka za ubrizgavanje goriva troili previe snage. Ako je poznato stanje okoline ( p1 , T1 ), mogu se ustanoviti tlakovi i temperature za sve karakteristine toke prikazanih dijagrama. Navest emo izraze za temperaturu i tlak na kraju ekspanzije uz napomenu da se promjena stanja izmeu 4 i 1 provodi uz v1 = konst.
T4 = T1
T p 4 = p1 4 = p1 . T1
Temperatura na kraju izgaranja je

T3 = T1 1 .
Kod prikaza ovisnosti temperatura i tlakova o omjeru ubrizgavanja , za pojedine vrijednosti omjera kompresije, vidljivo je da se radi o vrlo visokim maksimalnim temperaturama procesa koje su to vie to su vei omjer ubrizgavanja i omjer kompresije. Temperature plinova izgaranja na izlazu iz cilindra takoer su vrlo visoke, a ovise samo o omjeru ubrizgavanja pa rastu s njegovim poveanjem. Zbog toga se smanjuje termiki stupanj djelovanja s porastom omjera utrcavanja.
6.2.2.3. Usporedba Ottovog i dizelskog procesa

Prikazane procese promatrat emo u T, s dijagramu, slika 102. uz uvjet da se jednom i drugom procesu dovodi jednaka koliina topline i da su omjeri kompresije jednaki. Budui da su dovedene topline jednake, moraju povrine a 2 3 b (za Ottov proces) i a 2 3 b (za dizelski proces) biti
292
meusobno jednake, a kako je omjer kompresija jednak, mora adijabata kompresije 1 2 biti zajednika za oba promatrana procesa. Odvedena toplina vea je u dizelskom procesu (povrina a 1 4 b), a manja u Ottovom procesu (povrina a 1 4 b) pa je i termiki stupanj djelovanja Ottovog procesa povoljniji.
Slika 102. Usporedba Ottovog procesa i dizelskog procesa u motorima s unutarnjim izgaranjem uz jednaku dovedenu toplinu i jednak omjer kompresije
6.2.2.4. Stvarni proces motora s unutarnjim izgaranjem

Indikatorski dijagram
Stvarni proces u motorima s unutarnjim izgaranjem odvija se samo priblino prema dijagramima za teorijske procese. Odstupanja nastaju iz vie razloga pa stvarni p, v dijagrami izgledaju kao na slikama 103. i 104. Proces se odvija u blagim prijelazima iz jednog stanja u drugo, eliminiraju se kutovi u dijagramu, a povrina unutar krunog dijagrama postaje manja. Za izgaranje, za usisavanje i za ispuhivanje potrebno je neko konano vrijeme u kojemu stap nije u krajnjem poloaju. Osim toga krivulja usisavanja je ispod izobare koja predouje tlak okoline, a krivulja ispuhivanja iznad nje. Zbog toga se u stvarnom p, v dijagramu pojavljuje petlja koja pokazuje potrebnu snagu za proces usisavanja i ispuhivanja. Ta se snaga naziva gubitak crpenja. Prijelaz topline od radne tvari 293
na stijenke cilindra, a odatle u okolinu (bilo da je rije o njegovom hlaenju vodom ili zrakom) bit e znatan jer su razlike u temperaturi velike. Moe se grubo raunati da se jedna treina koju donosi gorivo u proces, predaje rashladnom sredstvu oko cilindra. Stoga ni ekspanzija ni kompresija ne teku po adijabatama, nego po politropama. Osim toga u teorijskim procesima ne rauna se s disocijacijom plinova izgaranja zbog koje se snizuje temperatura, ne rauna se s promjenom specifinog toplinskog kapaciteta s temperaturom, ni s promjenom sastava plinova prije i nakon izgaranja goriva. Sve to smanjuje povrinu krunog dijagrama, a to znai opadanje mehanike energije koja se proizvodi u procesu. Planimetrirajui stvarni p, v dijagram nazvan jo i indikatorski dijagram, odreuje se povrina proporcionalna mehanikoj energiji koja je dobivena za vrijeme jednog radnog ciklusa. Indicirana energija u jednom radnom ciklusu bit e
Wi = p dV
Kada se odreuje povrina indikatorskog dijagrama, ne uzima se povrina petlje koja je proporcionalna gubitku crpenja. Na temelju indicirane energije definira se indicirani stupanj djelovanja (unutarnji stupanj djelovanja)
i =
Wi Qdov.
gdje je Qdov. dovedena toplina u gorivu za vrijeme jednog radnog ciklusa. Indicirani stupanj djelovanja oznauje stupanj iskoritenja unutarnje energije u cilindru motora ubrojivi sve gubitke osim mehanikih (gubici zbog trenja stapa, gubici u leajevima i sl.). Znajui indiciranu energiju, dade se izraunati stupanj povrativosti (stupanj valjanosti) stvarnog procesa koji pokazuje koliko stvarni proces odstupa od teorijskog. Stupanj povrativosti g definiran je kao omjer mehanike energije dobivene stvarnim procesom Wi i mehanike energije koja bi se dobila teorijskim procesom
Wt = t Qdov.
pa je
g =
Wi Wi = = i . Wt t Qdov. t
294
Prema tome, indicirani stupanj djelovanja jednak je produktu teorijskog stupnja djelovanja i stupnja povrativosti
i = t g .
Stupanj povrativosti iznosi od 0.75 do 0.9, a indicirani stupanj djelovanja kree se u ovim granicama: Ottovi motori i = 0.26 0.32 , dizelski motori i = 0.40 0.50 . Efektivna snaga motora Pe je snaga koju motor daje na spojci osovine. Ona je manja od indicirane snage Pi za mehanike gubitke. Mehaniki gubici su odreeni mehanikim stupnjem djelovanja m koji je definiran
m =
Pe . Pi
Mehaniki stupanj djelovanja Ottovih motora iznosi od 0.82 do 0.92, a dizelskih motora od 0.75 do 0.92. Motori manje snage imaju manji mehaniki stupanj djelovanja, a motori vee snage vei. Efektivni stupanj djelovanja e definira se kao omjer efektivne snage i dovedene topline gorivu pa je
e =
Pe = t g m = i m . Qdov.
Efektivni stupanj djelovanja Ottovih motora iznosi od 0.20 do 0.32. etverotaktnim motorima neto je vii efektivni stupanj djelovanja, a dizelskim se kree od 0.35 do 0.44 za motore snage vee od 10 kW po cilindru, a od 0.29 do 0. 37 za motore manje snage.
295
Slika 103. Stvarni p, v dijagram za etverotaktni motor s unutarnjim izgaranjem
Slika 104. Stvarni p, v dijagram za dvotaktni motor s unutarnjim izgaranjem
6.2.2.5. Uporaba motora s unutarnjim izgaranjem
296
Motori s unutarnjim izgaranjem danas su najei strojevi za proizvodnje mehanike energije (pogonski strojevi). Ocjenjuje se da njima pripada vie od 90 % ukupne snage svih pogonskih strojeva koji energiju goriva i potencijalnu energiju vode transformiraju u mehaniku energiju. Uzrok tako irokoj primjeni treba traiti u injenici to se mogu ekonomino izgraditi motori u irokom rasponu snage i to je vrlo jednostavno osigurati opskrbu pogonskim gorivom, bez posebnih vodova i prikljuaka. Motori s unutarnjim izgaranjem danas se u prvom redu ugrauju u prometna sredstva (u osobne i teretne automobile, motocikle, zrakoplove, brodove, lokomotive), ali je njihova uporaba znatna i u poljoprivredi (pokreu traktore, vrilice i sl.), u graevinarstvu ( pokreu rovokopae, mijealice, dizalice i sl.) i u vojsci (pokreu tenkove, zrakoplove, prijevozna sredstva na kopnu i moru). Motori s unutarnjim izgaranjem izvode se danas do snage od oko 34 do 40 MW.
6.2.3. Procesi u kompresoru

U kompresoru se tlai zrak ili neki drugi plin, na to se troi mehaniki rad, za razliku od pogonskih strojeva u kojima se ekspanzijom radnog tijela dobiva mehaniki rad. Na slici 105. prikazan je teorijski rad jednocilindrinog idealnog klipnog kompresora, tj. takvog kompresora kod kojeg u cilindru ne postoji tzv. tetni prostor i kod kojeg se zanemaruju gubici energije. Meutim, u cilindru stvarnog kompresora postoji tetni prostor, slika 106. gdje uvijek ostaje odreena koliina stlaenog plina koji se iri (krivulja 3 4), mijea se sa svjeim plinom i u isto vrijeme dovodi u cilindar. tetni prostor smanjuje proizvodnost kompresora, a nas zanima teorijski rad idealnog kompresora. Ovdje crte 0 1 i 2 3 predstavljaju proces punjenja, odnosno pranjenja kompresora, dok krivulja 1 2 predstavlja proces kompresije plina u njemu. Teorijski rad kompresora, odnosno onaj rad koji je teorijski potrebno utroiti u kompresoru, prikazan je na slici 105. povrinom 0 1 2 3; za 1 kg plina i za v0 = v3 = 0 iznositi e
w = p v 2 + p dv p 0 v1 .
1
297
Slika 105. Idealan rad idealnog kompresora (bez tetnog prostora)
Slika 106. Idealni rad stvarnog kompresora (sa tetnim prostorom)
298
Proces kompresije moe se izvoditi po izotermi, po adijabati ili po politropi, slika 107. Ako se pri politropskoj kompresiji toplina odvodi (ako se prostor hladi), tada politropa (1 2) lei izmeu adijabate i izoterme. Kao to se vidi najmanji rad e se troiti pri izotermnoj kompresiji pa je ona i idealna.
Slika 107. Izotermna (1 2), adijabatska (1 2) i politropska (1 2) kompresija u kompresoru
6.2.3.1. Rad pri izotermnoj kompresiji

Rad pri izotermnoj kompresiji dobiva se iz prethodnog izraza (w) uz uvjet da je
p0 v1 = p v 2 = R T ,
tj.
2
p v dv = R T ln 2 = p 0 v1 ln 0 . w = wiz. = p dv = R T v p v1 1
1
299
6.2.3.2. Rad pri adijabatskoj kompresiji

Rad pri adijabatskoj kompresiji dobiva se na taj nain to se u opem izrazu za w umjesto integrala uvrsti poznati izraz za rad pri adijabatskoj kompresiji pa je
w = wa = p v 2 + 1 ( p v 2 p0 v1 ) p 0 v1 = 1
( p v 2 p 0 v1 ) = p0 v1
1 p 0
Rad pri politropskoj kompresiji dobiva se na isti nain kao i pri adijabatskoj, samo to je u ovom sluaju = n .
6.2.3.3. Viestupanjska kompresija s meustupanjskim hlaenjem

to je vii krajnji tlak pri kompresiji to je tee ostvariti izotermnu kompresiju u jednom cilindru, odnosno jednostupanjskom kompresijom. Meutim, viestupanjskom kompresijom i meustupanjskim hlaenjem plina, krivulja procesa pribliava se izotermi (slika 108.) tako da se na kraju kompresije do eljenog tlaka p (stanje 4) postie znatno nia temperatura od temperature koja bi se postigla pri jednostupanjskoj politropskoj kompresiji (stanje 5), odnosno jednostupanjskoj adijabatskoj kompresiji (stanje 6). Na slici 108. je prikazan rad kompresora s trostupanjskom kompresijom, gdje krivulja 1 2 predstavlja politropsku kompresiju u prvom stupnju, krivulja 2 3 u drugom, a krivulja 3 4 u treem stupnju, dok vodoravni odsjeci 2 2 i 3 3 predstavljaju meustupanjsko izobarno hlaenje, 2 2 izmeu prvog i drugog stupnja kompresije, a 3 3 izmeu drugog i treeg stupnja. Zasjenjena povrina na slici predstavlja rad koji se utedi trostupanjskom kompresijom s meustupanjskim hlaenjem. U toj je utedi znatna energetska prednost viestupanjske kompresije nad jednostupanjskom. Meutim, pri viestupanjskoj kompresiji kompresor najee ima i vie cilindara, snabdjeven je hladnjacima za meustupanjsko hlaenje i zbog toga je skuplji. Uteda u radu, osobito za vie tlakove, kompenzira sve te izdatke. Postizanje dovoljno niskih krajnjih temperatura omoguava kompresiju do tih tlakova, bez bojazni da se ulje za podmazivanje upali ili da doe do nekih drugih tetnih posljedica u radu kompresora. Zbog svega toga, kompre-
300
sori se u praksi grade do oko 6 do 9 bar tlaka kao jednostupanjski, a za vie tlakove kao viestupanjski.
Slika 108. Proces s trostupanjskom kompresijom
301
_______________________________________________________________Rashladni strojevi
7. RASHLADNI STROJEVI
Termodinamiki procesi za postizavanje niskih temperatura rabe se kada niske temperature ne moemo postii hlaenjem vodom ili zrakom. Najstariji nain umjetnog hlaenja je uporaba rashladnih smjesa nekih soli s ledom koje daju niske temperature. Npr. 22 %-tna smjesa NaCl i leda daje temperaturu od 21 C, a 30 %-tna smjesa CaCl2 i leda daje temperaturu od 55 C. Danas se za postizavanje niskih temperatura rabe rashladni strojevi. U njima se hladnoa postie na sljedeim principima: a) Isparavanjem niskohlapivih tekuina, npr. tekueg amonijaka; to je nii tlak isparavanja tekuine i postignute su temperature nie. b) Ekspanzijom komprimiranih plinova u ekspanzijskom stroju; kada plin vri vanjski rad na raun smanjenja svoje unutarnje energije, temperatura se snizuje. c) Priguivanjem komprimiranih plinova i para; ovdje se ne vri vanjski rad, a proces je praen snienjem temperature. Zadatak rashladnih strojeva je postizavanje i odravanje niih temperatura od temperatura okoline. Jedan od najvanijih zadataka rashladnih strojeva je hlaenje nesavreno izoliranih prostorija u kojima treba odravati temperaturu niu od okoline. U takve e prostorije prodirati toplina iz toplije okoline. Drugi vrlo esti zadatak je proizvodnja leda od vode. U oba sluaja treba odvoditi toplinu kod preteno konstantnih temperatura. Od takvog hlaenja razlikuje se zadatak ohlaivanja zadane tvari s okolne temperature na niu jer se ovdje toplina mora odvoditi kod promjenjivih temperatura. Na to emo naii u proizvodnji krutog ugljikovog dioksida poznatog kao suhi led, pri ohlaivanju veih koliina kapljevina od vie temperature na niu i kod ukapljivanja zraka. Toplina koja se na taj nain odvodi rashladnoj prostoriji ili vodi koja se smrzava mora se negdje predati kod vie temperature. Konano se ova toplina mora uvijek predati okolini, odnosno rashladnoj vodi kao predstavniku okoline. 301
7.1. PROCESI U RASHLADNIM STROJEVIMA

Odravanje potrebne, dovoljno niske temperature u nekoj sredini hlaenje mogue je ukljuivanjem lijevokretnog krunog procesa, npr. Carnotovog, odnosno utrokom odreenog mehanikog rada. Bez utroka toga rada ne bi bilo mogue toplinu odvesti, tj. podignuti od sredine s niom temperaturom sredini s viom temperaturom. Ako bi bilo mogue, to bi bilo protivno II. zakonu termodinamike, toplina bi sama od sebe prelazila s hladnijeg na toplije tijelo. Ukupni porast entropije bio bi negativan (s < 0) jer bi promjena entropije sredine kojoj se odvodi toplina q 0 pri Th bila vea od promjene entropije toplije okoline kojoj se dovodi isto tolika koliina topline q 0 pri temperaturi T0 , slika 109.a, tj. bilo bi
1 q q q0 1 s = s h + s 0 = 0 + 0 = q 0 T T = T T (Th T0 ) < 0 Th T0 h 0 h 0 poto je Th < T0 .
Slika 109. Lijevokretni Carnotov kruni proces 302
Meutim, u naim uvjetima su nemogui procesi pri kojima bi porast entropije cijelog sustava bio manji od nule, a nemogue je da se neki proces, u promatranom sluaju rashladni proces, odvija od stanja vee vjerojatnosti k stanju manje vjerojatnosti. To bi bilo mogue ako bi se paralelno s njim odvijao i neki kompenzacijski proces iji bi smjer protjecanja bio suprotan, tj. od stanja manje vjerojatnosti k stanju vee vjerojatnosti i kojim bi se upravo kompenzirao negativni porast entropije. Takvim kompenzacijskim procesom postiglo bi se da ukupna entropija, a to znai i vjerojatnost sustava poraste, tj. da je s > 0 ili u da u najmanju ruku, u graninom sluaju, ostane stalna, tj. s = 0. Ako bi s 0, tada bi i s 0 s h pa bi kompenzacijskim procesom trebalo dovesti okolini, prema slici 109.a, toplinu
q = 2' 4' 4 3' 2' = T0 s .

To znai da bi se od neke sredine odvodila odreena koliina topline q 0 s ciljem da se u njoj odri, dok je god to potrebno. Temperaturu Th , koja je nia od temperature okoline T0 , bilo bi potrebno dovoditi okolini u najpovoljnijem sluaju (za s = 0) toplinu
q = q0 + q .
Povrina 1 2 1 4 1 q = (q0 + q ) q0 = q q0 = w . To pak znai da bi, za utroak najmanjeg kompenzacijskog rada (za s = 0), bilo potrebno izmeu rashladne sredine temperature Th i temperature okoline T0 ukljuiti suprotni (lijevokretni) kruni proces, npr. Carnotov. Prema slici 109.a izgleda da bi to trebao biti desnokretni ciklus, ali se pri tome ne smije izgubiti iz vida da se promjene stanja 1 2 i 1 4 na toj slici odnose na izvore topline, promjena stanja 1 2 na rashladnu sredinu od koje se odvodi toplina q 0 , a 1 4 na okolinu kojoj se dovodi toplina q = q0 + q . Meutim, kruni proces obavlja radno tijelo, slika 109.b, kojem se dovodi toplina q 0 od sredine koja se hladi, proces 1 2, odnosno od kojeg se okolini predaje toplina q = q0 + q , proces 3 4. Koeficijenti hlaenja ili stupanj rashladnog uina, tj. odnos odvedene topline od hladnijeg tijela i utroenog rada lijevokretnog Carnotovog krunog procesa ima vrijednost, prema oznakama na slici 109.b
303
hC =
q0 T h s h Th = . = w (T0 Th ) s h (T0 Th )
Vidi se da e koeficijent hlaenja biti toliko vei koliko su temperature T0 i Th vie i koliko je njihova razlika manja. Odatle izvodimo temeljno naelo rashladne tehnike: Ne hladi nie nego to je bezuvjetno potrebno! Isto tako, temperaturu okoline treba premaiti to je mogue manje. Ako se ovog naela ne pridravamo, troit emo nepotrebno snagu. Ova razlika temperatura ( Th T0 ) obino je malena pa se svako odstupanje od zadanih temperatura odrazuje vrlo nepovoljno. Npr. u proizvodnji leda ( t 0 = 0 C) i pri zadanoj temperaturi rashladne vode t = +10 C bit e
hC =
q0 Th 273 = = = 27.3 . w (T0 Th ) 10
Premaimo li u procesu, s obzirom na bolji prijelaz topline, zadane krajnje temperature samo za 5 C prema gore i prema dolje, dobivamo
hC =
q0 Th 268 = = = 13.4 . w (T0 Th ) 20
Dakle, zato to smo primijenili male razlike temperature od 5 C za prijelaz topline u svakom od izmjenjivaa, potroak snage je za isti rashladni uin porastao za 100 % prema prvom sluaju. Pored pretvaranja mehanike energije w u toplinu q, o emu je ve bilo rijei, poznati su jo neki kompenzacijski procesi. Hlaenje se u praksi ostvaruje uglavnom uporabom triju vrsta rashladnih strojeva: kompresorskih (u kojima se pomou kompresora mehaniki rad pretvara u toplinu), apsorpcijskih (u kojima se koristi svojstvo nekih tijela da apsorbiraju druga tijela koja se otapaju i oduzimaju toplinu) i ejektorskih. Prema vrsti radnog tijela, kompresorski rashladni strojevi dijele se na zrane i parne.
7.1.1. Kompresijski zrani rashladni stroj

Od kompresijskih rashladnih strojeva, zrani rashladni stroj bio je prvi konstruktivno tako razraen da je uspjeno prodro u praktinu primjenu sedamdesetih godina prolog stoljea. Zrani rashladni proces termodinamiki je obrat procesa vruim zrakom. Realizacija Carnotovog krunog procesa s idealnim plinom pa prema tome i sa zrakom, zahtijevala bi vrlo sloen mehanizam koji bi potisnuo sve prednosti ovog inae idealnog krunog procesa. Prednost zraka kao
304
radnog tijela u rashladnim strojevima prije svega je u tome to ga ima gotovo u neogranienim koliinama i nije otrovan. On ima i svoje nedostatke o kojima emo govoriti kasnije. Na slikama 110. i 111. prikazana je shema zranog rashladnog stroja i termodinamiki proces u p, v dijagramu. To je suprotni (lijevokretni) Jouleov kruni proces. Kompresor K usisava zrak tlaka p 0 i temperature t1 te ga komprimira adijabatski (proces 1 2) do tlaka p i temperature t 2 . Komprimirani zrak se zatim hladi u izmjenjivau topline R (pri p = konst., proces 2 3) gdje mu se oduzima i predaje okolini (npr. vodi za hlaenje) toplina q. Odatle se zrak vodi u ekspanzijski stroj E gdje se adijabatski iri (ekspandira)(proces 3 4) do poetnog tlaka p 0 i temperature t 4 . Na kraju se zrak stanja p 0 , t 4 vodi u izmjenjiva topline R 0 gdje pri p = konst. prima iz hladnjae toplinu q 0 (hladei tijela u hladnjai) i zagrijava se do poetne temperature t1 (proces 4 1). Na taj nain se zrak vraa u poetno stanje, tj. kruni proces se zavrava, odnosno prema potrebi, ponavlja.
Slika 110. Shema zranog rashladnog stroja
Kao to se vidi na slici 110., iz hladnjae se odvodi
q0 = c p (T1 T4 )
305
dok se okolini dovodi
q = c p (T2 T3 )
pa je koeficijent hlaenja (stupanj rashladnog uina) Jouleovog (krunog procesa) ciklusa zranog rashladnog stroja
h =
U procesu je potroen rad
q0 q0 . = w q q0
w = wK wE
gdje wE oznauje rad koji se dobiva u ekspanzijskom cilindru.
Slika 111. Kruni proces zranog rashladnog stroja u p, v dijagramu
Izmijenjene koliine topline prikazane su u T, s dijagramu, slika 112. T0 je temperatura rashladne vode (okoline), a Th temperatura hladionice. Tlakove p 0 i p moemo odabrati po volji, ali moraju biti barem tako razmaknuti da se adijabatskom kompresijom moe svladati temperaturna razlika ( T0 Th ). Sve temperature od 2 do 3 moraju biti vie od T0 , dok one izmeu 4 i 1 moraju biti nie od Th da bi te topline mogle prelaziti u eljenom smjeru. Zato mora biti
306
p T > 0 . p Th 0
Rashladni je uin
q0 = c p (T1 T4 ) ,
a kako je
1
p T4 = T0 p 0
i rashladni uin ovisit e o izboru tlakova.
Slika 112. Zrani rashladni proces, prikaz u T, s dijagramu
Uoljivo je sa slike 112 da je zrani rashladni proces termodinamiki manjkav. Ovdje se naime ogrijeilo o osnovno rashladno naelo po kojem bi temperature T0 i Th procesom trebalo to manje premaiti. Oba iljka iznad T0 i ispod Th znae razbacivanje rada. Zato je i stupanj rashladnog uina razmjerno lo. 307
h =
q0 q0 = w q q0
Da bismo stupanj rashladnog uina tonije odredili, rastavimo u mislima proces na niz uskih krunih procesa, slika 113. Jedan od njih prikazan je zasjenjeno. Za ovakav je elementarni kruni proces stupanj rashladnog uina
h =
q0 Th 1 1 . = = = 1 w T0 Th T0 1 p 1 Th p 0
1
Za sve takve elementarne procese izmeu tlakova p 0 i p vrijednost izraza
p p 0
je ista. Zato je i za sveukupni proces 1 2 3 4 stupanj rashladnog uina
h =
1 p p 0
1
iz ega vidimo da to je vea razlika p 0 i p to je manji h. Najee je p0 1 bar pa treba nastojati da p bude to nii, ali se ipak ne moe ii ispod odreene granine vrijednosti, kako je ranije prikazano. To uzrokuje previe velike dimenzije cilindra kompresora i jedan je od temeljnih nedostataka zranog rashladnog stroja. Toplinski kapacitet zraka je malen pa je za odreeni rashladni uinak potrebna velika koliina zraka. Zato su strojevi glomazni i skupi. Na slici 114. prikazana je usporedba termodinamikog procesa zranog rashladnog stroja s Carnotovim. Kao to se vidi, isti efekt hlaenja postigao bi se Carnotovim ciklusom 1 - -2 3 4 1, tj. kada bi se ostvarilo izotermno hlaenje radnog tijela (proces 2 3) i izotermno zagrijavanje (proces 4 1). Time bi se izbjeglo beskorisno povienje temperature radnog tijela do T2 (proces 2 2), odnosno snienje njegove temperature do T4 (proces 4 4). Odvedena toplina u lijevokretnom Carnotovom procesu bila bi vea (za povrinu 1 4 4 1), dok bi utroeni rad bio manji (povrina 1 2 3 4 1 manja od povrine 1 2 3 4 1) pa je i koeficijent hlaenja (rashladni uin) 308
zranog stroja manji od koeficijenta hlaenja lijevokretnog Carnotovog krunog procesa, tj. h < hc . To je i ranije bilo naglaeno, uz napomenu o praktinoj neostvarljivosti Carnotovog krunog procesa sa zrakom ili nekim drugim idealnim plinom kao radnim tijelom. Zrani rashladni strojevi danas su gotovo potpuno odbaeni i zamijenjeni parnim. Rabe se jo sasvim izuzetno za hlaenje rudnika, brodova i u sline svrhe.
Slika 113. Utjecaj tlanog omjera na koeficijent hlaenja zranog rashladnog stroja p
309
Slika 114. Usporedba termodinamikog procesa zranog rashladnog stroja s Carnotovim procesom
7.1.2. Kompresijski parni rashladni stroj

U ovom sluaju se kao radno tijelo rabe lako isparljive tekuine, npr. NH3, CO2, CH3Cl, SO2 i freon (CCl2F2). Njihova prednost, u odnosu na zrak i druge idealne plinove je u tome to se kod njih za dovoenje, odnosno odvoenje topline koriste procesi isparavanja i kondenzacije, tj. izobarno-izotermni procesi (p, T = konst.). To znai da ciklus (kruni proces) kompresorskog parnog stroja pada u podruje vlane pare ime se stvaraju uvjeti da se on potpuno ili djelomino podudara sa suprotnim (lijevokretnim) Carnotovim ciklusom, slika 115.
Slika 115. Lijevokretni Carnotov kruni proces u podruju mokre pare
Glavna je prednost primjene parnih rashladnih strojeva u tome to se zadovoljava osnovno rashladno naelo da se ne prekorae zadane temperature. Za suprotni Carnotov kruni proces u podruju vlane pare bit e (slika 115.) rad utroen za adijabatsku kompresiju u kompresoru (proces 1 2)
w1,2 = h2 h1
dok je rad koji se dobiva u ekspanzijskom stroju (proces 3 4)
w3,4 = h3 h4 .
310
Ukupan rad za izvoenje krunog procesa (kompenzacijski rad) bit e
w = w1,2 w3,4 = (h2 h1 ) (h3 h4 ) .

Toplina koja se pomou isparivaa odvodi do hladionice (toplina hlaenja) iznosi
q0 = h1 h4 ,
a toplina koja se dovodi okolini pomou kondenzatora je
q = h2 h3 ,
tj.
w = q q 0 = (h2 h3 ) (h1 h4 ) = (h2 h1 ) (h3 h4 ) .

Koeficijent hlaenja u ovom sluaju bit e
hC =
Th . T0 Th
Shema kompresorskog parnog rashladnog stroja u naelu je ista kao i zranog, tj. parni rashladni stroj sadri iste elemente kao i zrani samo to je kod parnog rashladnog stroja izmjenjiva topline R kondenzator, a izmjenjiva topline R 0 ispariva. Iz isparivaa kompresorom se trajno sie para pa tekuina isparava. Potrebna toplina isparavanja q 0 oduzima se hladionici kao eljeni rashladni uin. U ekspanzijskom cilindru dio se kompresijskog rada dobiva natrag (slika 116.) i to wE , predoen povrinom b a 4 3. No, ovdje je wE vrlo maleno u usporedbi s wK koje je prikazano povrinom 1 2 b a. Zato se potreban rad w = wK wE ne pojavljuje kao mala razlika dvaju puno veih radnih iznosa, kako je to bilo kod zranog rashladnog stroja, a to je takoer prednost parnog rashladnog stroja. Rashladni uin Carnotova procesa ne pogorava se ako toke 2 i 3 ne lee tono na graninim krivuljama, ve se pomaknu u unutarnjost zasienog podruja jer je po jednadbi
hC =
q0 q0 Th = = w q q 0 T0 Th
311
stupanj rashladnog uina ovisan samo o temperaturama T0 i Th , a ne o razmaku adijabata. Naravno da emo teiti prema to potpunijem iskoritavanju zasienog podruja jer se time poveava rashladni uin po kilogramu optonog medija. Tlak u isparivau je obino vei od 1 bar, tako da je specifini volumen isparivaa istog reda veliine kao i kod zraka zranog rashladnog stroja. Zbog velike topline isparavanja bit e rashladni uin jednog kilograma medija velik. Posljedica toga je je da e potrebni volumen cilindra parnog rashladnog stroja biti puno manji od volumena zranog stroja istog rashladnog uina, a to je takoer velika prednost parnih rashladnih strojeva.
Slika 116. p, v dijagram parnog rashladnog ureaja s kompresorom i ekspanzijskim strojem
Ekspanzijski rad u ekspanzijskom cilindru parnog rashladnog stroja tako je malen da e ga progutati trenje u poluju. Zbog toga se odustaje od uporabe ekspanzijskog cilindra i nadomjeta se puno jednostavnijim prigunim ventilom, tzv. redukcijskim ventilom. Umjesto ekspanzijskog cilindra u ovom sluaju u 312
ad.
ad .
shemu kompresorskog parnog rashladnog stroja uvodi se priguni ventil kao jednostavniji ureaj, tako da se iz isto praktinih razloga povratni proces adijabatske ekspanzije zamjenjuje nepovratnim procesom priguivanja 3 5, slika 117.
Slika 117. Shema parnog stroja s redukcijskim ventilom (a) i prikaz u T, s dijagramu
Priguivanje je oznaeno uvjetom h = konst. U T, s dijagramu stanje 5 iza prigunog ventila lei na crti h = konst. koja prolazi stanjem 3. Kako toka 5 lei desno od 4, dobivamo manji rashladni uin
q0 = h1 h5 .
Prema prijanjem pogonu rashladni uin smanjio se za povrinu 4 5 b a. Budui da se u kondenzatoru odvodi ista koliina topline
q = h2 h3
kao i prije, sada se troi neto vie rada i to za istu povrinu 4 5 b a. Potreban rad predoen je povrinom 1 2 3 a b 5 1. Ovdje je
h3 = h5
(entalpija tijekom priguivanja ostaje konstantna) pa je i
w3,5 = h3 h5 = 0 ,
tj. utroeni kompenzacijski rad u ovom sluaju je vei nego u sluaju postojanja ekspanzijskog stroja i iznosi 313
w = w1,2 = h2 h1 , kJ kg 1 .
Viak potroenog rada je posljedica nepovrativosti procesa priguivanja. Ovaj gubitak je to vei to je vea temperaturna razlika ( T0 Th ).
Suho usisavanje
Rashladni uin ureaja moe se znatno poveati ako se usisava suhozasiena para te na taj nain prebaci kompresija u pregrijano podruje.
q w
a)
b)
Slika 118. Shema parnog rashladnog stroja s usisavanjem suhozasiene pare (a) i prikaz u T, s dijagramu (b)
314
Iznad isparivaa, slika 118.a, smjeten je izluiva vlage. Uloga mu je da izlui kapljice koje para donosi sa sobom iz isparivaa. Izluivanje kapljica postie se tako da prikladnom izvedbom izluivaa para naglo promijeni smjer strujanja. Kapljice e zbog vee tromosti nastojati zadrati svoj prvobitan smjer, naletjet e na suprotnu stijenku i otjecat e po njoj u cijev spojenu s isparivaem. Tako osuena para stanja 1a skree u usisnu cijev kompresora. U T, s dijagramu, slika 118.b, osuena para predoena je tokom 1a. Kompresija na kondenzatorski tlak p do stanja 2a odvija se u pregrijanom podruju. Tako moemo znatno poveati rashladni uin. Kod kompresije u pregrijanom podruju prekorauje se temperatura rashladne vode T0 ime se ogrjeuje o osnovno naelo hlaenja. No, u ovom sluaju, posebno za tvari kod kojih je TK T0 , prednost poveanja uina je vea od pogoranja zbog prekoraenja zadane temperaturne granice.
7.1.3. Toplinska crpka ili dizalica topline

Temperature T0 i Th mogu se kod rashladnog stroja prilagoditi potrebi. Tako moemo podii itav temperaturni nivo pa za Th odabrati temperaturu okoline, a za T0 neku viu temperaturu. Nain rada se u tom sluaju ne razlikuje od rada nekog rashladnog stroja, samo to je smjetaj temperatura vii, a toplina se ne predaje okolini (rashladnoj vodi), nego se naprotiv oduzima od nje i predaje, npr. prostoriji koju treba grijati. Takav ureaj naziva se toplinska crpka ili dizalica topline. Toplinska crpka se po svojim osnovnim dijelovima ni po emu ne razlikuje od rashladnog stroja, ali joj je namjena druga, upravo suprotna, grijanje umjesto hlaenja. Za podizanje topline s nie na viu temperaturu potreban je kompenzacijski rad koji se kod toplinske crpke ostvaruje na potpuno isti nain kao i kod rashladnog stroja (i u istom postrojenju). Umjesto koeficijenta hlaenja, proces u stroju se u ovom sluaju ocjenjuje tzv. grijnim koeficijentom (koeficijentom grijanja), a predstavlja odnos topline grijanja q (odvedene od rashladnog medija k sredini koja se grije) i kompenzacijskog rada, tj.
g =
q . w
U teorijskom sluaju pri izvedbi lijevokretnog Carnotovog procesa radom w moe se dignuti toplina
315
q = q0 + w
na vii temperaturni nivo T0 pa je prema slici 119.
gC =
T0 q = w T0 Th
to znai da e koeficijent grijanja biti toliko vei ukoliko je T0 nie i Th vie, tj. koliko je temperaturni skok
T = T0 Th
manji, odnosno koliko je kompenzacijski rad manji.
Slika 119. Lijevokretni Carnotov kruni proces
Kod grijanja prostorija zimi je npr. Th = 275 K (hladna rijena voda), a T0 = 293 K (temperatura sobe) i teorijski toplinski (grijni) koeficijent je
gC =
q 293 = = 16.3 . w 293 275
To znai da bismo elektrinim pogonom uz utroak od 1 kW mogli dobaviti 16.3 3600 = 58680 kJ h 1 kao toplinu za grijanje, dok bismo neposrednim grijanjem elektrinim otpornikom (elektrina pe) dobili samo 3600 kJ h 1 .
316
Prema tome izgledi za primjenu toplinske crpke vrlo su privlani. Treba nai takva tehnika rjeenja koja e, uz dovoljno priblienje teorijskom sluaju, nabavne trokove takve naprave sniziti na podnoljivu mjeru, u prvom redu za izmjenjivae topline. I u tehnikim pogonima toplinskoj crpki je osigurano iroko podruje uporabe prije svega tamo gdje se moraju svladati razmjerno male temperaturne razlike.
Primjer 7.1.
Treba odrediti koeficijent hlaenja kompresorskog ureaja za hlaenje koji radi lijevokretnim Carnotovim procesom. Temperatura isparavanja je -23 C, a temperatura kondenzacije 27 C.
Rjeenje
Slika P7.1.
hC =
Th 250 = =5 T0 Th 300 250
Primjer 7.2.
317
Treba izraunati w rashladnog ureaja koji radi po lijevokretnom Carnotovom procesu. Rashladni uin (toplina hlaenja) je 62802 kJ kg 1 pri 19 C (temperatura isparavanja). Temperatura kondenzacije je 15 C.
Rjeenje
Slika P7.2.
hC =
Th 254 = = 7 .5 T0 Th 288 254
hC =
w=
q0 w
hC
q0
62802 = 8373.6 kJ kg 1 7 .5
Primjer 7.3.
Treba proraunati amonijani ureaj za proizvodnju leda iz vode temperature 0 C i to proizvodnju od 500 kg leda po satu.
318
t isp.NH 3 = 7 C, t kond.NH 3 = 20 C
Odrediti i potroak vode za hlaenje u kondenzatoru. Voda za hlaenje ulazi u kondenzator s 10 C, a izlazi s 15 C.
319
Rjeenje
Rashladni uin
Q0 = 500 334.95 = 167475 kJ h 1
Rad kompresora
W =
Q0
hC
T0 Th 293 266 Q0 = 167475 = 16999 kJ Th 266
Toplina koju rashladna voda prima u kondenzatoru

Q = Q0 + W = 167475 + 16999 = 184474 kJ h 1
Utroak rashladne vode

184474 = 8812 kg h 1 = 8.812 m 3 h 1 (15 10) 4.1868
Primjer 7.4.
Kuni hladnjak uina 465 W radi sa sumpornim dioksidom kao rashladnom tvari. Isparavanje treba tei pri temperaturi od 5 C, dok se kondenzator hladi okolnim zrakom temperature 30 C uz t = 5 C. a) Koliki je protok rashladne tvari u m 3 h 1 kroz elemente stroja ako proces n tee u podruju mokre pare? b) Kolike su veliine t, p, h i x karakteristinih stanja procesa? c) Koliki je stupanj rashladnog uina? d) Skicirati proces u T, s dijagramu!
Rjeenje
a)
Q0 = 465 W = 0.465 kW = 0.465 kJ s 1
m=
Q0 q0
320
h1 = h1 + x1 (h1 h1 )
1 2 adijabatska kompresija
T0 = 278 K t = 30 + t = 30 + 5 = 35 C T = 273 + 35 = 308 C

Iz tablica za zasienu paru SO2 slijedi
s1 = s 2 = s 308 K = 1.289 kJ kg 1 K 1
s1 = s1 + x1 (s1 s1 )
s1 = s 278 K = 0.0255 kJ kg 1 K 1
s1 = s 278 K = 1.372 kJ kg 1 K 1
s s 1.289 0.0255 x1 = 1 1 = = 0.94 s1 s1 1.372 0.0255

h1 = h278 K = 6.7 kJ kg 1
h1 = h278 K = 381 kJ kg 1
h1 = 6.7 + 0.94 (381 6.7 ) = 358.5 kJ kg 1

h4 = h3 = h308 K = 48.1 kJ kg 1
q 0 = h1 h4 = 358.5 48.1 = 310.4 kJ kg 1
m=
0.465 kJ s 1 310.4 kJ kg m M = 5.39 64

1
= 1.498 10 3 kg s 1 = 1.498 10 3 3600 = 5.39 kg h 1
n=
= 0.0842 kmol h 1 0.0842 22.414 = 1.88 m 3 h 1 n
321
b) Stanje 1 T1 = 278 K p1 = 1.897 bar

h1 = 358.5 kJ kg 1 x1 = 0.94
Stanje 2 T2 = 308 K p 2 = 5.331 bar

h2 = h308 K = 392 kJ kg 1 x2 = 1
Stanje 3 T3 = 308 K p3 = 5.331 bar

h3 = h308 K = 48.1 kJ kg 1 x3 = 0
Stanje 4 T4 = T0 = 278 K p 4 = p0 = 1.897 bar

h4 = h3 = h308 K = 48.1 kJ kg 1 x 4 = 0.11
h4 = h4 + x 4 (h4 h4 )
h h4 48.1 6.7 x4 = 4 = = 0.11 h4 h4 381 6.7
c)
h =
q 0 310.4 = = 9.27 w 33.5
w = h1 h2 = 358.5 392 = 33.5 kJ kg 1
ili
h =
Q0 0.465 = = 9.27 W 5.018 10 2
W = 33.5 kJ kg 1 1.498 10 3 kg s 1 = 5.018 10 2 kg s 1
W = 5.018 10 2 kW
322
Slika P7.4.
Primjer 7.5.
Za koliko se povea rashladni uin rashladnog ureaja iz primjera 7.4. ako se u kondenzatoru kondenzat pothlauje do temperature zraka? Koliki je tada stupanj rashladnog uina? Skicirati proces u T, s dijagramu!
Rjeenje
Slika P7.5.
323
q 0 = h1 h4 = h1 h3 = h1 h303 K = 358.5 41 = 317.5 kJ kg 1
w = h1 h2 = 358.5 392 = 33.5 kJ kg 1
h =
q 0 317.5 = = 9.48 w 33.5
Q0 = q 0 m = 317.5 1.498 10 3 = 0.476 kW = 476 W
Primjer 7.6.
Rashladni stroj iz primjera 7.4. rekonstruira se na suho usisavanje. a) Koliki je rashladni uin ako se pri tome kondenzat pothlauje? b) Koliki je uin bez pothlaivanja? c) Skicirati proces u T, s dijagramu!
Rjeenje
a)
Slika P7.6.a
324
q0 = h1 h4
h1 = h278 K = 381 kJ kg 1
h4 = h3 = h303 K = 41 kJ kg 1 q 0 = 381 41 = 340 kJ kg 1
Q0 = m q 0 = 1.498 10 3 340 = 0.509 kW = 509 W
b)
Slika P7.6.b
q0 = h1 h4
h1 = h278 K = 381 kJ kg 1
h4 = h3 = h308 K = 48.1 kJ kg 1
q 0 = 381 48.1 = 332.9 kJ kg 1
Q0 = m q 0 = 1.498 10 3 332.9 = 0.500 kW = 500 W
325
Primjer 7.7.
Rashladni stoj radi s freonom 12. Temperatura isparavanja je 253 K. Kondenzator se hladi zrakom temperature 288 K. Obzirom na stupanj rashladnog uina treba ispitati koji je sustav bolji: a) Kondenzacija s temperaturnom razlikom od 5 i pothlaivanjem kondenzata do temperature zraka? b) Kondenzacija pri temperaturi priblino jednakoj temperaturi zraka? Skicirati proces u T, s dijagramu!
Rjeenje
a)
Slika P7.7.a
T = 288 + 5 = 293 K T0 = 253 K q0 = h1 h4 h1 = h1 + x1 (h1 h1 )

1 2 adijabatska kompresija 326
s1 = s 2 = s 293 K = 0.5605 kJ kg 1 K 1
s1 = s1 + x1 (s1 s1 )
x1 = 0.5605 ( 0.0687 ) = 0.973 0.5777 ( 0.0687 )
h1 = 18 + 0.973 [145 ( 18 )] = 141 kJ kg 1 h4 = h3 = h288 K = 14.2 kJ kg 1 q 0 = 141 14.2 = 126.8 kJ kg 1 w = h1 h2 = h1 h293 K = 141 164 = 23 kJ kg 1
h =
b)
q 0 126.8 = = 5.51 w 23
Slika P7.7.b
T = 288 K T0 = 253 K q0 = h1 h4
h1 = h1 + x1 (h1 h1 )
327
1 2 adijabatska kompresija
s1 = s 2 = s 288 K = 0.5618 kJ kg 1 K 1
s1 = s1 + x1 (s1 s1 )
x1 = 0.5618 (0.0687 ) = 975 0.5777 (0.0687 )
h1 = 18 + 0.975 [145 ( 18)] = 145.9 kJ kg 1
h4 = h3 = h288 K = 14.2 kJ kg 1
q 0 = 145.9 14.2 = 131.7 kJ kg 1
w = h1 h2 = h1 h288 K = 145.9 162 = 16.1 kJ kg 1
h =
Sluaj b) je povoljniji.
q 0 131.7 = = 8.18 w 16.1
Primjer 7.8.
Na slici je predoen shematski nain grijanja prostorija na naelu dizalice topline. U kondenzatoru radijatora rashladna tvar kondenzacijom predaje toplinu pri temperaturi kondenzacije od 323 K. U regulacijskom ventilu (RV) priguuje se para rashladne tvari do tlaka pri kojem je temperatura zasienja 273 K. Isparavanjem tvar prima toplinu od toplije rijeke koju preko ureaja prenosi u prostorije. a) Koliki je grijni koeficijent ako se proces odvija po Carnotovom procesu? b) Za koliko je takav sustav ekonominiji od direktnog grijanja elektrinom energijom?
328
Slika P7.8.
Rjeenje
a)
gC =
T0 q 323 = = = 6.46 w T0 T 323 273
Slika P7.8.a
329
b) Elektrinim pogonom uz utroak od 1 kWh moe se dobiti 6.463600 = 23256 kJ h 1 topline za grijanje. Neposrednim grijanjem elektrinom energijom dobilo bi se samo 3600 kJ h 1 . Ureaj je 6.46 puta ekonominiji od obinog grijanja.
330
______________________________________________________________Ukapljivanje plinova
8. UKAPLJIVANJE PLINOVA
Ukapljivanje plinova koji imaju vrelite duboko ispod temperature okoline ima veliki tehniki i znanstveni znaaj. Iz tehnike niskih temperatura razvile su se industrije koje se sve vie razvijaju. Razdvajanje zraka na duik i kisik, ili pak drugih plinskih smjesa na njihove sudionike, jedna je od najvanijih grana tehnike niskih temperatura. Da bi se neki plin mogao ukapljiti, treba mu sniziti temperaturu i tlak ispod kritinih vrijednosti. Kapljevita i plinovita faza mogu samo tu usporedno postojati, a to se trai u mnogim tehnikim zadacima; npr. pri razdvajanju kapljevitih plinskih smjesa u sastavne dijelove, kod prijevoza ukapljenih plinova u otvorenim spremnicima i sl. Uskladitenje i transport plinova u ukapljenom stanju na najniim temperaturama poprimili su ve iroke razmjere tako da se brodovima redovito otpremaju velike koliine ukapljenog zemnog plina. Najznaajnije je ukapljivanje zraka.
8.1. TEORIJSKI RAD UKAPLJIVANJA

Uz investicijske trokove za ukapljivanje plinova, presudni su i pogonski trokovi, a osobito trokovi za pogonsku snagu. Da bi se mogla ocijeniti valjanost nekog postupka ukapljivanja, treba poznavati rad koji je teorijski bezuvjetno potreban za ukapljivanje. Taj rad se mora izvriti zato to je plinu potrebno odvesti toplinu na temperaturama niim od okoline i predati je okolini (rashladnoj vodi) na vioj temperaturi. Pretpostavimo da su termika svojstva plina poznata. Plinom raspolaemo pri okolnom tlaku p 0 = 1 bar i okolnoj temperaturi T0 , ije je stanje predoeno (vidi sliku 120.) tokom M 0 = 1 . elimo li odatle dobiti kapljevit plin istog tlaka moramo ga ohladiti barem na temperaturu zasienja (vrenja) Ts , toka M 1 , na donjoj graninoj krivulji. Pripadni rad w za ukapljivanje bit e pri 331
tome jednak ili vei od eksergije e kapljevitog stanja M, gdje za 1 kg plina vrijedi
w e = h h0 T0 (s s 0 ) .
Primjenom indeksa sa slike 120. dobiva se potreban rad za ukapljivanje kako slijedi
w e = h1 h1 T0 (s1 s1 ) = T0 (s1 s1 ) (h1 h1 ) .

Za zrak moemo iz navedene jednadbe izraunati w, zato to se zrak kod 1 bar vlada praktiki kao idealan plin. Izraz (h1 h1 ) iz prethodne jednadbe moe se nadomjestiti sljedeim izrazom
h1 h1 = r + (T0 Ts ) c p
gdje r oznauje toplinu isparavanja pri p 0 , a drugi lan prikazuje toplinu pregrijavanja. Kod zraka je toplinski kapacitet
c p = 1.005 kJ kg 1 K 1
pri 1 bar gotovo nepromjenjiv.
Razlika entropije (s1 s1 ) sastoji se (vidi sliku 120.) od

T r s1 s1 = (s1 s1 ) + (s1 s1 ) = c p ln 0 + , T s Ts
T gdje se izraz c p ln 0 odnosi na pregrijano podruje u kojemu plin moemo Ts
smatrati idealnim. Za zrak pri p0 = 1 bar toplina isparavanja r = 197 kJ kg 1 , temperatura vrenja je Ts = 80 K, a c p = 1.005 kJ kg 1 K 1 . Time se na temperaturi okoline T0 = 288 K dobiva za 1 kg ukapljenog zraka kao najmanji potrebni rad 288 197 1 w e = 2881.005 ln + [197 + 1.005(288 80 )] = 674 kJ kg . 80 80 Znak jednakosti vrijedio bi kada bi se ukapljivanje izvrilo bilo kakvim, ali posve povrativim postupkom. Od najznaajnijih nepovrativosti navest emo izmjene topline kod poveih razlika temperatura u izmjenjivaima topline te gubitke priguivanja u ventilima itd. Te nepovrativosti ne moemo izbjei pa su izazvani gubici mnogobrojni i znatni.
332
Slika 120. Teorijski rad pri ukapljivanju zraka
Jednostavan povrativ proces ukapljivanja prikazan je u T, s dijagramu, slika 120. Okolni zrak stanja 1 komprimira se izotermno do N, pri emu se toplina kompresije
q = T0 (s1 s N ) = T0 (s1 s1 )
odvodi od zraka temperature T0 i predaje okolini iste temperature. Budui da izmeu temperature komprimiranog zraka i temperature okoline nema razlike, taj je prijelaz topline povrativ. Na izotermnu kompresiju nadovezuje se povrativa adijabatska ekspanzija koja odmah daje traeni kapljeviti zrak stanja M 1 . Kod takvog dobivanja zraka ne obavlja se nikakav kruni proces. Zbog potpune povrativosti bio bi i ovdje za ukapljivanje potreban samo rad e. Na alost, stanje N nalazi se u podruju tako visokih tlakova (reda veliine od oko 500000 bar) da o tehnikom ostvarenju, barem za sada, nema govora. Novim putem k tehnikom ukapljivanju zraka poao je C. Linde krajem prolog stoljea. On je uz pomo protustrujnog izmjenjivaa topline (rekuperatora) iskoristio ono neznatno ohlaivanje zraka i drugih stvarnih (realnih) plinova to se pojavljuje kod priguivanja od vieg na nii tlak. Time je uspjelo jednostavno i ekonomino ukapljivanje velike koliine zraka. Prouit emo spo333
menuto ohlaivanje nazvano prigunim efektom ili Joule-Thomsonovim efektom.
Joule-Thomsonov efekt ili priguni efekt

Jednu od bitnih oznaka idealnih plinova upoznali smo jednostavnu ovisnost unutarnje energije o toplinskom stanju. Kod idealnog plina unutarnja energija u, a time i entalpija h, ovisne su samo o temperaturi, a ne i o tlaku ili gustoi. Izmeu ostalog, to znai da se temperatura nekog idealnog plina ne mijenja kad se plin priguuje od tlaka p na nii tlak p 0 . Tako se pri niskim tlakovima vladaju i stvarni plinovi. No, kod priguivanja stvarnih plinova pojavljuje se pri viim tlakovima vea ili manja promjena temperature koju je mjerenjima ustanovio ve Joule. Taj neznatni efekt je za veinu tehnikih procesa posve beznaajan, no za ukapljivanje plinova postao je odluno vaan.
T Kao priguni efekt oznaujemo omjer p . Tu je T = T T0 sni h enje temperature kod priguenja plina za razliku tlakova p = ( p p 0 ) bar
(ili p, N m - 2 ), kako je ve ranije spomenuto. Indeks h upuuje na proces pri h = konst. koji uvjet oznauje priguivanje bez izmjene topline. to je slabije priguivanje p to je manja i promjena temperature T pa kao granini sluaj T dobivamo diferencijalni priguni efekt p . h Pri pokusima, koji su se kretali u podruju od 0 C do 100 C i od 6 bar nanie, ustanovili su Joule i Thompson da priguni efekt ovisi samo temperaturi, a ne i o tlaku. Ustanovili su takoer da se pri temperaturi okoline zraku priguenom za 1 bar sniava temperatura za otprilike etvrtinu K. Kasniji su pokusi pokazali da je priguni efekt ovisan i o tlaku. Postoji temperatura na kojoj priguni efekt prolazi kroz vrijednost nula, tj. mijenja predznak. To je, tzv. temperatura inverzije.
8.2. UKAPLJIVANJE PREMA LINDEU

Zamisao C. Lindea, 1895. godine, da primjenom protustrujnog izmjenjivaa topline iskoristiti priguni efekt za ukapljivanje zraka omoguila je ne samo ukapljivanje na industrijskom temelju, ve je ono postalo i ekonomski 334
premono. Najjednostavniju napravu za ukapljivanje zraka po Lindeu prikazuje slika 121.
Slika 121.Jednostavni ureaj za ukapljivanje plinova po Lindeu
Hlaenim kompresorom sie se zrak okolnog stanja 1 ( p0 , t 0 ) i tlai se po mogunosti izotermno na visoki tlak p 2 = 200 bar. Vano je da se stlaeni zrak to jee ohladi rashladnom vodom, stanje 2 ( t 2 = t1 ). S tim stanjem ulazi stlaeni zrak u protustrujni izmjenjiva topline (rekuperator) te stie do prigunog ventila. Proces emo slijediti i pomou T, s dijagrama, slika 122. 335
Slika 122. T, s dijagram Lindeova ureaja
Pri putanju toplog ureaja u pogon priguit e se stlaeni zrak 2 u prigunom ventilu na stanje a. Temperatura Ta samo je nekoliko stupnjeva nia od okolne temperature T0 . Ponajprije se sav prigueni zrak hladnijeg stanja a vraa u rekuperator u kojem se zagrijava hlaenjem stlaenog zraka koji nadolazi sa stanjem 2 i hladi se, npr. do stanja 2. Kad priguimo stlaeni zrak stanja 2, dobivamo ve neto niu temperaturu stanja a. Vraanjem tog priguenog zraka u rekuperator, hladi se novonadoli stlaeni zrak na 2, a nadovezano priguivanje daje jo niu temperaturu stanja a itd. to je naprava dulje u pogonu, to hladniji postaje zrak iza prigunog ventila tako da naprava sama sebe unosi u podruje sve niih temperatura. Kaemo da se ureaj sam uzbuuje. Nakon nekog vremena zatei emo pred prigunim ventilom stanje 3, a iza ventila stanje 4. Kako 4 ve lei u zasienom podruju, zrak se ovdje razdvaja u suhozasienu paru 4 i u kapljeviti zrak 4. Otvorimo li otpusni pipac, moemo iz naprave otoiti manje koliine kapljevitog (tekueg) zraka.
8.3. UKAPLJIVANJE PREMA CLAUDEU

Naelno, drugim putem poao je G. Claude 1902. godine. Vodila ga je misao da nepovrativo priguivanje u Lindeovom procesu zamijeni povrativom 336
ekspanzijom u ekspanzijskom stroju pri emu se moe dobiti i rad. Dobivanje stanovitog rada u ekspanzijskom cilindru Claudeovog ureaja ima sporedno znaenje. Puno vea je prednost ekspanzijskog cilindra u intenzivnom hlaenju zraka pri ekspanziji. Znatna je prednost Claudeovog postupka u tome to on i pri razmjerno niskim tlakovima p 2 radi s dobrim iskoritenjem tako da strojevi rade obino s p 2 = 40 , a ne s 200 bar kao kod Lindeovog stroja.
8.4. UKAPLJIVANJE ZRAKA PREMA KAPICI

Zasluga je P.L. Kapice to su kod ureaja za ukapljivanje zraka stapni strojevi zamijenjeni turbinama. Turbine su u prednosti nasuprot stapnim strojevima zato to nemaju gubitaka na stijenkama. kapici je uspjelo konstruirati odgovarajuu turbinu s dobrim stupnjem djelovanja to je vano za ekonominost procesa ukapljivanja. Kod ovog naina ukapljivanja nii je pogonski tlak koji iznosi svega oko 6 bar ( p 2 = 6 bar).
337
_________________________________________________________________________Kazalo
KAZALO
A
Ackeret-Kellerov proces, 280 adijabatska promjena stanja, 77, 136, 221 Amagatov dijagram, 204 anergija, 153, 155 apsolutna temperatura, 27 apsolutni tlak, 23
etverotaktni motor, 283, 295
D
desnokretni proces, 108, 225 Dieselov proces, 113, 289 dizalica topline, 315 dovod topline, 275 dvotaktni motor, 283, 295
B
barometarski tlak, 23 Boyle-Mariottov zakon, 29 Boyleova temperatura, 204 brzina istjecanja, 194
E
eksergija, 153, 332 gubitak, 155 odreivanje, 156 topline, 154 ekspanzija u stapnom stroju, 269 u turbostroju, 273 ekspanzijski stroj, 305 energija, 153 energetske pretvorbe, 152 entalpija, 60 odreivanje, 66
C
Carnot, 18 Clausiusov teorem, 115 Carnotov proces, 106, 120, 225 lijevokretni, 279, 302, 310, 316 Clapeyron-Clausiusova jednadba, 222 Clausius, 19
341
suhe pare, 209 vlane pare, 211 za stanje vrenja, 208 entropija, 123 promjena entropije, 124, 126, 137 u stanju vrenja, 209 vlane pare, 211
Joule-Thomsonov efekt, 61, 334
K
karnotiziranje procesa, 237 Kelvin, 122 kinetika energija pri istjecanju, 194 koeficijent grijanja, 315 hlaenja, 303, 306, 311 trenja, 196 kompresija u stapnom stroju, 272 u turbostroju, 273 viestupanjska, 299 kompresijski omjer, 285 kondenzator, 227 kritino stanje, 200 kritina toka, 201 kruni proces Carnotov, 106, 120, 225 Dieselov, 113, 289 Jouleov, 110 Ottov, 112, 283 s vlanom parom, 225 s parom kao radnom tvari, 224 s pregrijanom parom, 232 sa sekundarnim nepovrativostima, 277
G
Gay-Lussac-Charlesov zakon, 27 granina krivulja, 201 gubitak krunog procesa, 269 gubitak toplinskog pada, 196 gustoa, 21, 30
H
Hansenov dijagram, 203
I
idealni plinovi, 26, 203 indicirana snaga, 294 indikatorski dijagram, 293 isparavanje, 197, 202 istjecanje plinova i para, 193 izentropa, 77 izobarna promjena stanja, 73, 133, 218 izohorna promjena stanja, 72, 131, 219 izotermna promjena stanja, 75, 135, 220
L
latentna toplina, 210 lijevokretni proces, 302 Carnotov, 302 u parnim rashladnim ureajima, 310 u toplinskoj crpki, 315 u zranim rashladnim ureajima, 304 Lindeova jednadba, 212 Lindeov ureaj, 335
J
jednadba stanja, 26 Joule, 19 Jouleov proces, 111 lijevokretni, 306
342
_________________________________________________________________________Kazalo
M
maksimalan rad, 140 manometar, 23 manometarski tlak, 23 masa, 38 maseni udjel, 37 mehanika ravnotea, 53 Meyer, 19 mijeanje plinova, 36, 160 mnoinski udjel, 40 molarna masa smjese, 40 Mollierov dijagram, 215 Mollierova jednadba, 212, 214 motor s unutarnjim izgaranjem, 283, 293 etverotaktni, 295 Dieselov, 289 dvotaktni, 295 Ottov, 283
P
para vlana, 202, 210, 225 pregrijana, 202, 212, 232 suhozasiena, 202, 210 parcijalni tlak, 162 parna turbina, 233, 337 parni kotao, 207, 226 parni stroj, 226 ispuni, 231 plinska konstanta, 30, 203 opa, 31 pregrijane vodene pare, 212 smjese, 39 politropska promjena stanja, 81, 137 postulat ravnotee prvi, 24 drugi, 24 povrativi proces, 116 priguni efekt, 61, 334 priguni ventil, 312, 335 priguivanje, 59, 157, 313, 336 promjena stanja idealnih plinova, 69 u T, s dijagramu, 131 punjenje spremnika, 159
N
nadtlak, 23 napojna crpka, 227 napojna voda, 231 nepovrativi proces, 116 nepovrativost primarna, 269 sekundarna, 269, 277 normalni uvjeti, 27, 31 normni kubni metar, 31
R
rad, 52 maksimalan, 71, 140, 143 mehaniki, 54 tehniki, 149 radna tvar, 105, 269, 310 Rankineov proces, 229 rashladni strojevi, 301 parni, 310 zrani, 304 rashladni uin, 307, 314 realni plinovi, 197 redukcijski ventil, 312 regenerativno zagrijavanje, 237
O
odvod topline, 275 ogrjevni fluid, 207 omjer ubrizgavanja, 290 opa plinska konstanta, 31 Ottov proces, 112, 283
343
S
sadraj pare, 211 sadraj vlage, 202 sapnica, 193 konvergentna, 194 snaga efektivna, 294 indicirana, 294 specifini volumen, 21 vlane pare, 211 stanja tvari, 20 definiranje, 25 stapni parni stroj, 267 stupanj povrativosti, 294 rashladnog uina, 303, 306, 311 suhoe, 202, 211 vlanosti, 202 stupanj djelovanja Ackeret-Kelerovog procesa, 281 Carnotova procesa, 279 efektivni, 294 indicirani, 294 mehaniki, 294 Rankineov, 229 termiki, 105, 230, 232 unutarnji, 275 sublimacija, 205 suho usisavanje, 314 suhozasiena para, 210
pregrijavanja, 207 termodinamika, 119 temperaturna skala, 121 termodinamiki stupanj iskoritenja, 235 teorijska brzina istjecanja, 195 teorijski rad ukapljivanja, 331 Thomson, 20 tlak, 22 apsolutni, 23 toplina isparavanja unutarnja, 210 vanjska, 210 pregrijanja, 213 toplinski kapacitet, 61 molarni, 63 specifini, 61 srednji, 65 toplinski pad, 194, 234 trojna toka, 206 T, s dijagram za idealni plin, 131 za vodenu paru, 214 Tumrliz-Lindeova jednadba, 212 turbostroj, 268
U
ukapljivanje, 197 plinova, 331 prema Claudeu, 337 prema Kapici, 336 prema Lindeu, 334 unutarnja energija, 25, 50 odreivanje, 68 u stanju vrenja, 208 u stanju suhe pare, 210 vlane pare, 211 unutarnja toplina isparavanja, 210
tetni prostor, 296
T
taljenje, 205 temperatura, 21, 24 apsolutna, 27
344
_________________________________________________________________________Kazalo
V
vakuummetar, 23 veliina stanja, 21 termodinamika, 21 vodene pare, 208 vlana para, 210 volumen, 21 cilindra, 283 kompresijski, 285 parcijalni, 37
specifini, 21 ukupni, 21, 37 volumni udjel, 37
Z
zakon termodinamike, 2 I. glavni, 49 II. glavni, 115 zrani rashladni stroj, 304 kompresijski, 304
345

Tehnicka Termodinamika

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Tehnicka Termodinamika

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Prof. dr. sc. Nedjeljka Petric Prof. dr. sc. Ivo Vojnovi Prof. dr. sc.

KEMIJSKO-TEHNOLOKI FAKULTET U SPLITU

UDBENICI SVEUILITA U SPLITU MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM SPALATENSIS

c n politropski toplinski kapacitet, kJ kg 1 K 1

C p,m molarni toplinski kapacitet pri p = konst., kJ kmol1 K 1

srednji toplinski kapacitet pri V = konst., kJ kmol1 K 1

h p jedinina entalpija pregrijane pare, kJ kg 1

h jedinina entalpija vrele kapljevine, kJ kg 1 h jedinina entalpija suhe pare, kJ kg 1

m masa tvari, kg M molarna masa, kg kmol 1

q jedinina toplina (jedinina dovedena toplina), kJ kg 1

r latentna toplina isparavanja, kJ kg 1 R plinska konstanta, kJ kg 1 K 1

R opa plinska konstanta ( = 8.314), kJ kmol1 K 1

s 0 jedinina entropija okoline, kJ kg 1 K 1

s p jedinina entropija pregrijane pare, kJ kg 1 K 1

s jedinina entropija vrele kapljevine, kJ kg 1 K 1 s jedinina entropija suhe pare, kJ kg 1 K 1

u 0 jedinina unutarnja energija okoline, kJ kg 1

u p jedinina unutarnja energija pregrijane pare, kJ kg 1

v0 specifini volumen okoline, m 3 kg 1 v K specifini kritini volumen, m 3 kg 1

v p specifini volumen pregrijane pare, m 3 kg 1

v specifini volumen vrele kapljevine, m 3 kg 1 v specifini volumen suhe pare, m 3 kg 1

V , V , ... parcijalni volumeni sudionika smjese, m 3

weks. jedinini rad pri ekspanziji, kJ kg 1

wkomp. jedinini rad pri kompresiji, kJ kg 1

unutarnja toplina isparavanja, kJ kg 1

eksergijski stupanj djelovanja

TEHNIKA TERMODINAMIKA _____________________________________________

TEHNIKA TERMODINAMIKA _____________________________________________

1.2. STANJA TVARI

1.2.1. Osnovne termodinamike veliine stanja

TEHNIKA TERMODINAMIKA _____________________________________________

Tlak, p je sila koja djeluje okomito na jedinicu povrine.

Slika 1. Tlak zbog vlastite teine

Slika 3. Prikaz tlaka u odnosu na okolni tlak Jedinica tlaka u SI sustavu je

TEHNIKA TERMODINAMIKA _____________________________________________

p a = pb pv = 1.013 0.70 = 0.313 bar.

pv 0.70 100 = 100 = 69.1 % 1.013 pa + p 1 24v 4 3

1.2.2. Definiranje stanja tvari

TEHNIKA TERMODINAMIKA _____________________________________________

1.3. JEDNADBA STANJA IDEALNOG PLINA

v = specifini volumen, m3 kg1, kod temperature t

v0 = specifini volumen, m3 kg1, kod temperature 0 C pri istom tlaku.

TEHNIKA TERMODINAMIKA _____________________________________________

Slika 4. Prikaz rezultata Gay-Lussacova pokusa

Slika 5. Prikaz rezultata Boyleovog i Mariotteovog zakona

TEHNIKA TERMODINAMIKA _____________________________________________

Iz ope plinske konstante moe se izraunati plinska konstanta pojedinog plina

TEHNIKA TERMODINAMIKA _____________________________________________

Plinska konstanta kisika iznosi

Masa kisika slijedi iz jednadbe stanja

a broj normnih kubnih metara

22.414 n = 22.414 0.427 = 9.57 m 3 n

Iz jednadbe stanja za 1 kg plina slijedi

pv p 1.013 10 2 = = = 0.287 kJ kg 1 K 1 T T 273.15 1.293

p a = pb + p m = 490.5 + 100.508 = 591.008 kPa

24 = 1.07 kmol 22.414

n R T 1.07 kmol 8.314 kJ kmol 1 K 1 283 K = = 4.26 m 3 p 591.008 kPa

TEHNIKA TERMODINAMIKA _____________________________________________

n R T 1.07 kmol 8.314 kJ kmol 1 K 1 303 K = = 632.742 kPa V 4.26 m 3

p m = p a pb = 632.742 100.508 = 532.234 kPa

p a = pb + p m = 101.300 + 1000 = 1101.3 kPa

Tlak kisika nakon zagrijavanja slijedi iz jednadbe stanja

151 kg 0.260 kJ kg 1 K 1 308 K = 1209 kPa , 10 m 3

p m = p a pb = 1209 101.3 = 1108 kPa