Marguerite Vourcenar - HADRIJANOVI MEMOARI

ANIMULA VAGULA BLANDULA Dragi moj Marko, Jutros sam siao do svoga lijenika Hermogena koji se netom bio vratio u Vilu nakon prilino dugog putovanja po Aziji. Morao me pregledati natate, pa smo se dogovorili da emo se vidjeti u prvim jutarnjim satima. Poto sam svukao ogrta i tuniku, legao sam na krevet. Potedjet u te pojedinosti koje bi ti bile neugodne koliko i meni, pa i opisa tijela ovjeka u poodmaklim godinama koji e uskoro umrijeti od vodene bolesti. Rei u samo toliko da sam kaljao, disao i susprezao dah prema uputama Hermogena, i nehotice zabrinutog zbog brzog napredovanja bolesti i spremnog da krivnju za to svali na mladog Jolu koji me lijeio za njegova izbivanja. Teko je ostati car pred lijenikom, a teko je i zadrati osobine ovjeka. Profesionalno oko vidjelo je u meni samo masu sokova, alosnu mjeavinu limfe i krvi. Jutros mi je prvi put palo na pamet da je moje tijelo, taj moj vjerni drug, pouzdani prijatelj koga bolje poznajem nego svoju duu, tek podmuklo udovite koje e na kraju prodrijeti svoga gospodara. Ali dosta... Ja volim svoje tijelo dobro me sluilo i, bilo kako mu drago, neu roptati zbog skrbi koju sad iziskuje. Ali ne raunam vie, kao to se Hermogen jo pretvara da rauna,l na udesno djelovanje bilja i tono doziranje mineralnih soli po koje je iao na Orijent. Taj inae tako profinjeni ovjek obasuo me mutnim utjenim rijeima, toliko otrcanim da nikog ne bi mogle obmanuti on zna koliko je meni mrska ta vrsta obmane, ali nije badava prakticirao medicinu vie od trideset godina. Opratani tom dobrom sluzi to pokuava sakriti preda mnom moju smrt. Hermogen je znanstvenik, ak je i mudar, a potenje mu je kudikamo vee od potenja obinog dvorskog lijenika. Sueno mi je da budem najnjegovaniji bolesnik. Ali nitko ne moe prijei preko odreenih granica nateene me noge ne dre vie za dugih rimskih ceremonija guim se i ezdeset mi je godina. Nemoj me krivo shvatiti nisam ja jo toliko slab da pokleknem pred tlapnjama straha, gotovo isto toliko besmislenim koliko su besmislene i tlapnje nade, a svakako mnogo munije od njih. Ako ve treba da se zavaravam, radije u se zavaravati u samopouzdanju nita vie neu izgubiti a manje u patiti. Taj toliko bliski kraj nije jo neposredno preda mnom jo svake veeri lijeem s nadom da u iv doekati jutro. Unutar strogo zadanih granica o kojima sam maloprije govorio, mogu jo braniti svoj poloaj stopu po stopu, pa ak i ponovo osvojiti koji palac izgubljena tla. Ipak sam zaao u godine kad je ivot svakog ovjeka prihvaeni poraz. Kazati da su mi dani odbrojeni ne znai nita to vrijedi za sve nas. Ali neizvjesnost glede mjesta, vremena 1 naina, zbog koje ne vidimo jasno cilj prema kojem neprestano idemo, smanjuje se za mene kako moja smrtonosna bolest napreduje. Svatko moe umrijeti svakog asa, ali bolesnik zna da ga za deset godina vie

nee biti. Moj raspon dvojbe ne mjeri se vie godinama nego mjesecima. Sve su manji izgledi da u umrijeti od uboda noem u srce ili od pada s konja kuga mi se ini nevjerojatna, a guba i rak izgledaju posve nemogui. Ne prijeti mi vie opasnost da u pasti negdje na granici pogoen kaledonskom sjekirom ili prostrijeljen partskom strelicom oluje nisu iskoristile ponuene prigode, a ini se da je i vra koji mi je prorekao da se neu utopiti imao pravo. Umrijet u u Tiburu, u Rimu ili eventualno u Napulju, a taj e posao obaviti napadaj guenja. Hoe li mi doi glave deseti napadaj ili stoti? Samo se o tome radi. Kao to putnik koji plovi izmeu otoka Arhipelaga vidi kako se pred veer die sjajna izmaglica pa malopomalo razaznaje obrise obala, tako i ja pomalo nazirem konture svoje smrti. Neki dijelovi moga ivota ve poinju nalikovati na ispranjene dvorane pregoleme palae u kojoj osiromaeni vlasnik stanuje samo u nekim odajama. Ne idem vie u lov kad bih ih samo ja mogao uznemirivati na pai ili u igri, srne u etruanskim brdima mogle bi biti bezbrine. Oduvijek sam sa umskom Dijanom odravao nestalne i strastvene odnose kao ovjek s onim to voli u prvoj mladosti lov na vepra pruio mi je prve mogunosti da zapovijedam i doivim opasnost mahnito sam se odao tom uitku, pa me Trajan karao zbog pretjerivanja. Dokrajivanje divljai na jednom proplanku u panjolskoj bijae moj prvi susret sa smru, hrabrou, saaljenjem prema ivim biima i traginom uivanju u njihovim mukama. U zrelim godinama, u lovu sam se odmarao od mnogih potajnih borbi sa suparnicima koji su bili odvie lukavi ili odvie glupi, odvie slabi ili odvie jaki za mene. Ta potena borba ljudske inteligencije s otroumnou zvijeri inila mi se neobino ista prema ljudskim zamkama. Kao caru su mi lovovi u Toskani pomagali da pro11cijenim hrabrost ili snalaljivost visokih dunosnika u lovu sam odabrao ili odbacio mnoge dravnike. Poslije, u Bitiniji i Kapadokiji, velike hajke posluile su mi kao povod slavlju, jesenskom trijumfu u azijskim umama. Ali moj drug u posljednjim mojim lovovima umro je mlad, a nakon toga je znatno splasnula moja sklonost tim estokim uicima. Meutim, ak i ovdje, u Tiburu, na nenadanu jelensku riku u ikari zatreperi u meni nagon stariji od svih ostalih, zbog kojeg se osjeam isto toliko gepard koliko i car. Tko zna? Moda sam ba zato toliko tedio krv ljudi to sam prolio toliko krvi zvijeri, koje sam gdjekad vie volio od ljudi. Kako bilo da bilo, zvijeri su mi ee u mislima i jedva se suzdravam da se ne upustim u koju od onih beskrajnih lovakih pria koje bi stavile na kunju strpljenje mojih gostiju za veerom. Dakako da je onaj dan kad sam bio adoptiran imao svojih ari, ali ima ih i onaj kad smo ubili lavove u Mauretaniji. Jo je vea rtva odricanje od konja zvijer je samo protivnik, a konj mi je bio prijatelj. Da sam mogao birati, izabrao bih da budem kentaur. Izmeu Boristena i mene odnosi su bili matematiki isti on je mene sluao kao svoj mozak, a ne kao svoga gospodara. Je li me ikad ijedan ovjek tako sluao? Takva posvemanja vlast nosi u sebi, kao i svaka druga, za ovjeka koji je ima, rizik da pogrijei, ali uivanje da pokuam nemogue pri preskakanju prepona bijae preveliko da bih poalio zbog iaenog

ramena ili slomljenog rebra. Mene moj konj nije poznavao po tisuu priblinih pojmova zvanja, funkcije i imena koji kompliciraju prijateljstvo meu ljudima, nego samo po mojoj tonoj tjelesnoj teini. On je bio polovica u mom zaletu tono je znao, moda ak i bolje od mene, na kojoj mi se toci razilazi volja sa snagom. Ali nasljednika Boristenova ne optereujem vie teretom bolesnika omlohavljenih miia, preslabog da se sam vine na njega. Moj pobonik Celer vjeba ga sad na cesti za Prenestu sva moja prethodna iskustva u brzini omoguuju mi da podijelim uivanje konjanika i konja, da procijenim osjeaje ovjeka koji juri na konju u punom trku po sunanu i vjetrovitu danu. Kad Celer skoi s konja, i ja stupim u doticaj sa tlom. Isto vrijedi i za plivanje odrekao sam ga se, ali jo uivam zajedno s plivaem koga miluje voda. Trati ak i najkrau stazu danas mi je isto tako nemogue kao i kakvom tekom kipu, Cezaru od kamena, ali se esto sjeam kako sam u djetinjstvu trao po sprenim breuljcima u panjolskoj, kako sam se natjecao sa samim sobom u tranju dok se ne zadiem, siguran da e mi zdravo srce i nenaeta plua sami povratiti ravnoteu i za najslabijeg atletiara koji vjeba za nastup imam razumijevanja kakvo ne bih imao samo po svojoj inteligenciji. Tako iz svake vjetine kojom sam se nekad bavio crpem poznavanje koje mi djelomice nadoknauje izgubljene uitke. Mislio sam, a mislim i danas kad sam dobro raspoloen, da bi se tako moglo sudjelovati u svaijem ivotu i da bi takvo suosjeanje moglo biti jedna od najneopozivijih vrsta besmrtnosti. Bilo je trenutaka kad je to razumijevanje nastojalo premaiti ljudsko iskustvo ne bi li prelo s plivaa na valove. Ali kako na tom podruju nema nieg pouzdanog po emu bih se ravnao, tu sam ve na granici preobrazbe i sna. Prejedanje je rimski porok, ali ja sam oduvijek uivao u umjerenosti. Hermogen nije morao nita mijenjati u mojoj ishrani, izuzev moda ono nestrpljenje s kojim bih smazao bilo gdje i bilo kad prvo jelo nadohvat ruke, kao da elim odjednom utoliti glad. A razumije se samo po sebi da bogatu 13ovjeku, koji zna samo za dragovoljno gladovanje ili je samo povremeno osjetio glad, kao jednu od manje ili vie uzbudljivih nezgoda u ratu ili na putovanju, ne dolikuje hvaliti se da se ne prederava. Najesti se dosita na odreene blagdane oduvijek bijae prirodna tenja, radost i dika sirotinje. Volio sam miris peenja i buno struganje po kotlovima na vojnim gozbama, i volio sam to su gozbe u logoru ili ono to je u logoru bila gozba bile uvijek ono to treba da budu, vesela i prostaka protutea svakodnevnim liavanjima prilino sam dobro podnosio mirise prenja na javnim trgovima u doba saturnalija. Ali gozbe u Rimu izazivale su u meni takvo gaenje i dosadu da sam i onda kad sam mislio da u poginuti u nekom izvianju ili vojnom pohodu sam sebe tjeio milju da bar vie neu morati na veere. Nemoj me vrijeati ni samom pomilju da sam vulgarni asketa sigurno je da obred koji obavljamo dva do tri puta na dan zasluuje svu nau panju. Jesti voe znai unositi u sebe jedno lijepo, strano ivo bie koje je othranila i uzgojila zemlja kao i nas to znai prinoenje rtve kojom se prehranjujemo na tui raun. Nikad nisam zagrizao u komadinu vojnikog kruha a da se nisam zadivio kako e se ta

teka i gruba smjesa pretvoriti u krv, u toplinu, moda i u hrabrost. Ali, zato moj duh, ak i u svojim najboljim danima, ima tek djeli te moi upijanja kakvu ima tijelo? Upravo mi se u Rimu, za dugih slubenih rukova i veera, dogaalo da razmiljam o relativno nedavnom porijeklu naeg luksuza, o narodu tedljivih ratara i skromnih vojnika koji su se hranili enjakom i jemom i koji su se iznenada, zahvaljujui naim osvajanjima, domogli biranih azijatskih jela pa halapljivo jedu, poput pravih izgladnjelih seljaka, tu rafiniranu hranu. Nai se Rimljani gue u pee14 nim svracima, dave se umacima i truju se zainima. Apicije se dii nizom posluenja, itavom serijom jela, kiselih ili slatkih, tekih ili laganih, koji tvore njegove sloene gozbe jo hajde de da je svako od tih jela poslueno za se, pojedeno natate i i znalaki kuano netaknutim nepcem. Ali onako iznesena zbrdazdola, usred svakodnevnog i obinog obilja, ona u ustima i elucu ovjeka koji jede stvaraju odvratnu mjeavinu gdje mirisi, okusi i sastojci gube svoju pravu vrijednost i svoje jedinstvene osobine. Onaj jadni Lucije uivao je neko da mi prireuje rijetka jela njegove patete od fazana, sa znalaki odmjerenom unkom i zainima, svjedoili su o umjetnosti isto tako preciznoj kao to je umjetnost glazbenika ili slikara a ja sam ipak alio za istim mesom te lijepe ptice. Grka se u to bolje razumije njezino smolasto vino, njezin kruh proaran sezamom, ribe prene na gradele kraj mora, nejednako pocrnjele na vatri i zainjene ovdjeondje hrskavim zrncem pijeska, utaivali su samo glad ne obavijajui nizom sloenih priprema taj najobiniji uitak. U nekim krmetinama na Egini ili u Faleru okusio sam tako svjeu hranu da je ostala boanski ista, usprkos prljavim rukama krmarskog sluge, koliinski tako skromna a opet posve dostatna te se inilo da sadri u najsaetijem obliku samu sr besmrtnosti. I meso peeno uveer poslije lova imalo je isto tako tu gotovo otajstvenu kakvou i vraalo nas jo dalje, u divlje porijeklo ljudskih rasa. Vino nas upuuje u vulkanske tajne zemlje, u skrivena mineralna bogatstva pehar vina sa Sama o podne, na pripeci, ili naprotiv u zimsku veer kad od umora osjeamo kako se odmah toplo pretae u oitnu upljinu, njegovo pouzdano i arko razlijevanje po naim arterijama, upravo je sveto osjeanje, ponekad i prejako za ljudsku glavu taj tako isti doivljaj 15ne nalazim vie u vinu podijeljenom po goditima u rimskim podrumima, gdje me razdrauje pedanterija vinskih strunjaka. A s vodom koju jo pobonije pijemo iz ake ili na samom izvoru ulazi u nas najskrovitija sol zemaljska i kia nebeska. Pa i sama je voda poslastica u kojoj bolesnik kao to sam ja sada smije samo umjereno uivati. Nije vano. ak i u agoniji, pomijeanu s gorinom posljednjih ljekarija, nastojat u outjeti na usnama njezinu svjeinu bez okusa. Neko vrijeme u filozofskim kolama, u kojima je red da se jednom zasvagda iskua svaki nain ponaanja, nisam uope jeo meso poslije sam, u Aziji, vidio hinduske gimnozofiste kako okreu glavu od vrue janjetine i od gazelinih butova koje su nam sluili pod Osdrojevim atorima. Ali to isposnitvo, koje ima svojih ari za tvoje mladenako trapljenje, iziskuje znatno vie truda nego i sama popanost ono nas

odvie izdvaja od obinih ljudi, na funkciji koja je gotovo uvijek javna i na kojoj najee glavnu rije vode formalnost ili prijateljstvo. Ja bih radije cijeli ivot jeo opane guske i biserke nego da me moji gosti na svakom objedu optuuju za nametljivi asketizam. Bivalo mi je ve teko i to da, uz pomo suhog voa ili ae vina iz koje pomalo pijuckam, zavaravam svoje goste da su remekdjela mojih kuhara spravljena vie za njih nego za mene, ili da se moje zanimanje za ta jela iscrpljuje prije nego njihovo. Vladar tu uiva manje slobode nego filozof on ne moe sebi dopustiti da se u previe stvari razlikuje od drugih, a bogovi znaju da se ja ve ionako previe razlikujem od drugih, iako sam sebi laskam da se mnoge od tih razlika ne primjeuju. A to se tie vjerskih skrupula onoga gimnozofista i njegova gaenja nad krvavim mesom, to bi me bilo vie pogodilo da mi nije pa16 lo na um da se upitam po emu se patnja trave koju kose razlikuje od patnje janjeta koje kolju, i ne potjee li nae zgraanje nad zaklanim ivotinjama ponajvie od injenice da nai osjeaji pripadaju istoj kategoriji kao i njihovi. Ali, u nekim ivotnim trenucima, recimo u vrijeme obrednog posta, ili u doba vjerskih inicijacija, upoznao sam prednosti za duh, ali i opasnosti, razliitih oblika suzdravanja, pa ak i dragovoljnog izgladnjivanja, stanja bliskih vrtoglavici kad tijelo, djelomice olakano, stupa u svijet za koji nije stvoreno i koji navjeuje ledenu lakou smrti. U drugim nekim trenucima takvi su mi doivljaji omoguili da se poigravam milju o postupnom, polaganom samoubojstvu, o smrti izgladnjivanjem, kao to su umrli neki filozofi, o svojevrsnom obrnutom razvratu u kojem se ide do iznemoglosti ljudske supstancije. Ali nikad me nije privlailo posvemanje usvajanje jednog sustava, i nikad nisam elio da mi neke skrupule oduzmu pravo da se prejedem kobasica ako mi je sluajno bilo do toga, ili ako mi je samo to jelo bilo pri ruci. Cinici i moralisti se slau da ljubavni uici pripadaju takozvanim prostakim uicima, negdje izmeu pila i jela te, uostalom, tvrde da oni nisu toliko nuni koliko ovi potonji zato to se bez njih navodno moe. Od moralista se niemu ne udim, ali se udim kako se cinici tu varaju. Recimo da se i jedni i drugi boje svojih demona, bilo da im se opiru bilo da im se odaju, pa nastoje obezvrijediti taj uitak ne bi li ga liili njegove gotovo strane moi kojoj ne mogu odoljeti, i njegove udne tajne koju ne mogu odgonetnuti. Ja u povjerovati u to svrstavanje ljubavi meu posve tjelesne uitke ako uope ima takvih uitaka tek onda kad budem vidio kako sladokusac uzdie od zanosa pred svojim 17najdraim jelom kao ljubavnik na mladom ramenu. Od svih naih igara, to je jedina igra koja nam moe potresti duu, i jedina u kojoj se igra mora odati zanosu tijela. Pijanica se ne mora odrei svoga razuma, aliljubavnik koji sauva razum ne slua do kraja svoga boga. U svemu drugom osim u ljubavi, suzdravanje i pretjerivanje tiu se samo jednog ovjeka osim u sluaju Diogena, u koga su oita ogranienja i vrijednosti razumnog osobnog rjeenja, svaki korak u smjeru osjetilnosti vodi nas do nazonosti onoga drugoga, ukljuuje nas u zahtjeve i ovisnosti naeg izbora. Ne znam ni za jedan drugi primjer u kojem se ovjek odluuje za neto iz jednostavnijeg ili neizbjenijeg razloga, u kojem se izabrani

objekt tonije mjeri teinom pukog uitka, u kojem ljubitelj istine ima vie izgleda da procijeni golo stvorenje. Svaki put, od svlaenja koje je jednako svlaenju smrti, od poniznosti koja nadmauje poniznost u porazu ili molitvi, divim se uvijek iznova kako se mijenja zamrena mrea odbijanja, odgovornosti, prinosa, jadnih priznanja, prozirnih lai i strastvenih kompromisa izmeu uitaka mojih i onoga drugoga, toliko neraskidivih spona koje se ipak tako lako razvezuju. Ta tajanstvena igra u kojoj se ide od ljubavi tijela do ljubavi osobe, inila mi se dovoljno lijepom da joj posvetim dio svoga ivota. Rijei varaju jer rije uitak obuhvaa proturjene realitete, sadri u isti mah pojmove topline, blagosti, prisnosti tjelesa, i pojmove nasilja, patnje i krika. Ona kratka i opscena reenica Posidonijeva o trljanju dvaju djelia puti, koju sam vidio da si prepisao marno poput dobra uenika u svoju kolsku biljenicu, ne opisuje fenomen ljubavi nita bolje nego to dodir ice prstom ne doarava udesnost glazbe. Ona ne vrijea toliko putenu nasladu koliko samu put, taj instrument sazdan od miia, krvi i koe, taj crveni oblak u kojem je dua munja. I priznajem da je razum zbunjen pred samim udom ljubavi, te udne opsjednutosti u kojoj ta ista put za koju tako malo marimo kad je nae vlastito tijelo, brinui se samo toliko da je operemo, nahranimo i da joj, ako je mogue, pritedimo bol moe izazvati u nama takvu strast za milovanjem samo zato to je oivljava jedna druga, drukija individualnost, i zato to ima neke crte ljepote, u emu se, uostalom, ni najbolji suci ne mogu sloiti. Tu ljudska logika podbacuje kao i u otkrivanju Misterija. Puka tradicija nije tome nasjela jer u ljubavi uvijek vidi neku vrstu inicijacije, jednu od dodirnih toaka tajne i svetinje. Osjetimo iskustvo moe se usporediti s Misterijama i zato to prvi doticaj ostavlja u neupuenoga dojam manjevie stranog obreda sablanjivo dalekog poznatom djelovanju spavanja, pijenja i jedenja, predmeta ale, stida ili uasa. Ba kao i ples menada ili mahnitanje koribanata, ljubav nas odvodi u jedan drukiji svijet u koji inae nemamo pristupa i u kojem se ne snalazimo im se ar ugasi i uitak raspline. Prikovan za voljeno tijelo kao raspeti za svoj kri, saznao sam o ivotu neke tajne koje mi ve blijede u sjeanju, po onom istom zakonu po kojem se bolesnik, kad ozdravi, ne snalazi vie u tajanstvenim istinama svoje bolesti, i po kojem osloboeni zatvorenik zaboravlja na muenje a otrijenjeni pobjednik na svoju slavu. Ponekad sam sanjao o tome da razradim sustav poznavanja ljudi na temelju erotike, teoriju kontakta u kojoj bi misterij i dostojanstvo onog drugog bili upravo u tome da nam omoguuju perspektivu koju nam drugi svijet ne moe pruiti. U toj bi filozofiji putena naslada bila kompletniji ali i posebniji oblik 19l pristupa drugom, jo jedna tehnika koja bi nam stajala na raspolaganju da upoznamo ono to nismo mi. ak i u ponajmanje osjetilnim susretima upravo se u doticajima osjeaji zainju ili zavravaju pomalo odbojna ruka starice koja mi prua molbu, vlano elo mog oca u agoniji, oprana ranjenikova rana. Posve intelektualni ili mentalni odnosi uspostavljaju se

tim sustavom govora tijela iznenadni sjaj u pogledu tribuna kome objanjavam manevar uoi bitke, bezlian pozdrav podreenoga koji se pri naem prolasku ukoio u stavu poslunosti, prijateljski pogled roba kad sam mu zahvalio to me je posluio, ili zahvalna grimasa starog prijatelja kojem sam poklonio grku kameju. Takvi i najmanji, usputni i povrni doticaji s veinom stvorenja dostaju naoj elji, ili je ak i nadilaze. Ako se jaaju i umnoavaju oko jednog jedinog stvora dok ga posve ne obaviju, ako je svaki djeli neijeg tijela nabijen za nas isto toliko potresnim znaenjem koliko i crte neijeg lica, ako nas jedno jedino bie, umjesto da u nama izazove, u najboljem sluaju, razdraenost, zadovoljstvo ili dosadu, progoni kao glazba i mui kao kakav problem, ako s periferije naeg svijeta dopre do njegova sredita i postane nam potrebniji nego to smo sami sebi, onda se dogodi to silno udo u kojem prije vidim najezdu duha na put nego obinu igru puti. Ovakvi pogledi na ljubav mogli bi ovjeka navesti na karijeru zavodnika. Nisam napravio tu karijeru zato to sam uradio neto drugo, moda i neto bolje. Ako ovjek nije genijalan, takva karijera iziskuje velik trud, pa i lukavtine, za koje nisam imao mnogo smisla. Sve to, postavljanje uvijek istih zamki, rutina svedena na vjeito pribliavanje a ogranieno samim osvajanjem, uskoro mi je dodijalo. Tehnika velikog osvajaa iziskuje pri prelaenju s jednog objekta na drugi lakou i ravnodunost koje nikad nisam osjeao prema njima kako bilo da bilo, vie je njih mene ostavilo nego ja njih nikad nisam mogao shvatiti kako se ovjek moe nekog zasititi. Zelja da se uvijek tono prebroje bogatstva koja nam donosi svaka nova ljubav, da je gledamo kako se mijenja, pa moda i kako stari, nikako se ne slae s brojnim osvajanjima. Nekad sam mislio kako e mi stanoviti osjeaj za ljepotu zamijeniti krepost i uiniti me imunim od pretjerano prostakog snubljenja. Ali prevario sam se. Ljubitelj ljepote na kraju nalazi ljepotu posvuda, pronalazi zlatnu ilu i u najprostijoj rudi drei u rukama ta fragmentarna remekdjela okaljana ili slomljena, osjea zadovoljstvo skupljaa koji jedini traga za posudama koje drugi smatraju bezvrijednima. Ozbiljnija je zapreka za ovjeka od ukusa istaknut poloaj u drutvu, sa svim opasnostima dodvoravanja i lai koje donosi sa sobom gotovo apsolutna vlast. Pomisao da se jedan stvor, ma koliko bio sitan, pretvara preda mnom izaziva u meni aljenje, prezir ili mrnju. Patio sam od tih nezgodnih strana svoje sudbine kao to siromah pati od siromatva. Jo samo jedan korak dalje pa bih prihvatio fikciju da osvajam, iako znam da sam gospodar. Ali tu ve moe poeti i gaenje, ili moda zaglupljivanje. Moda bi ovjek na kraju tim otrcanim lukavtinama zavoenja pretpostavio jednostavne istine razvrata kad i tu ne bi prevladavala la. Ja sam u naelu spreman priznati da je prostitucija vjetina kao to su i masaa ili eljanje, samo to se ne osjeam ba ugodno ni kod masera ni kod brijaa. Nita nije sirovije od naih ortaka. Pogled ispod oka krmara koji za mene uva najbolje vino, pa stoga liava tog vina nekog drugog, dostajao je ve u mojim mladim danima da mi se zgade zabave u

21Rimu. Ne volim kad netko misli da moe pogoditi moju elju, predvidjeti je, pa da se onda mehaniki prilagouje onome to on misli da sam ja odabrao. Zbog tog blesavog i izopaenog odraza mene samog to mi ga u tim trenucima nudi neiji ljudski mozak, radije bih prihvatio alosne posljedice asketizma. Ako legenda ne preuveliava Neronove ispade i Tiberijeva struna istraivanja, zacijelo su ta dva velika uivaoca imala prilino otupjela osjetila kad su se trudili da od toga naprave tako kompliciran mehanizam, i mora da su neobino prezirali ljude to pristaju da im se oni tako izruguju ili da ih tako iskoritavaju. Pa ipak, to to sam se gotovo potpuno odrekao tih odvie makinalnih vrsta uivanja, ili se bar nisam dovoljno pozabavio njima, imam vie zahvaliti srei nego kreposti, nesposobnoj da se neemu odupre. Mogao bih jo starenjem zapasti u takvo to, kao i u svaku vrstu smuenosti ili zamorenosti. Bolest i relativno skora smrt spasit e me od jednolinog ponavljanja istih pokreta slinog bubanju lekcije koju znamo ve napamet. Od svih radosti koje me polako naputaju, san je jedna od najdragocjenijih ali i najobinijih. ovjek koji loe i malo spava, naslonjen na mnogobrojne jastuke, ima vremena napretek da razmilja o toj posebnoj slasti. Slaem se da je najbolji san gotovo obvezatan dodatak ljubavi dubok odmor koji se odraava u dva tijela. Ali ono to mene tu zanima, to je osebujna tajna sna sama za se, neizbjeno i riskantno ronjenje gola ovjeka svake veeri, sama i nenaoruana, u ocean u kojem se sve mijenja, boje, gustoa, pa i ritam disanja, i u kojem susreemo pokojnike. Ono to nas kod sna tjei, to je da izlazimo iz njega, i to izlazimo nepromijenjeni jer nas udna neka zabrana prijei da ponesemo sa sobom ostatke svojih snova. A tjei nas i to to nas san lijei od umora privremeno, na najradikalniji nain, tako da prestajemo na neko vrijeme postojati. Tu su, kao i drugdje, uitak i vjetina u tome da se svjesno predamo toj blaenoj nesvjesnosti, da prihvatimo biti malko slabiji, tei, laki i smueniji nego to jesmo. Poslije u se jo vratiti na taj zaudni svijet snova. Vie volim govoriti o stanovitim iskustvima sa istim snom, sa istim buenjem, koji su na samoj granici smrti i uskrsnua. Nastojim ponovo uloviti toan osjeaj onih grozovitih mladenakih snova kad ovjek zaspi nad knjigama, odjeven, otrgnut najednom od matematike i prava i prenesen u vrst i dubok san, toliko ispunjen neiskoritenom energijom da u njemu utimo tako rei samu sr bia kroz sputene vjee. Prisjeam se nenadanog drijemea na goloj zemlji, u umi, nakon zamornih dana provedenih u lovu probudio bi me lave pasa ili njihove ape na mojim prsima. Tako bi potpuna bila ta pomrina svijesti da sam se svaki put mogao probuditi drukiji, te sam se udio, a katkad i alostio, zbog onog strogog pravila po kojem sam se iz velike daljine vratio u uske granice ovjeanstva u kojima prebivam. Kakve su te osebujnosti do kojih najvie drimo kad one tako malo znae slobodnom spavau, i kad sam na tren uspijevao, prije nego to bih se nerado vratio u Hadrijanovu kou, gotovo svjesno uivati u tom praznom ovjeku, u toj opstojnosti bez prolosti? S druge strane, bolest i starost imaju takoer svoja uda i primaju od sna druge oblike blagoslova. Prije otprilike jedne godine, nakon vrlo

mukotrpnog dana, u Rimu, doivio sam jedan od onih predaha kad iscrpljene snage stvaraju ista uda, ili bolje rei druga uda, kao i one nekadanje neiskoritene rezerve. Rijetko odlazim u grad nastojim tada posvravati to vie poslova. Taj mi je dan bio dozlaboga 23pretrpan nakon sjednice u Senatu, sjednica na sudu, pa beskrajna rasprava s jednim kvestorom zatim, vjerska ceremonija koja se ne moe skratiti, a za vrijeme koje je padala kia. Sam sam povezao, zbio sve te razne poslove da bih izmeu njih ostavio to manje vremena nepotrebnom uznemirivanju i laskanju. Povratak na konju bio mi je jedan od posljednjih takvih izleta. Vratio sam se u Vilu zgaen, bolestan i promrzao kao to biva samo onda kad krv odbija da nam tee u ilama, kad jednostavno stane u arterijama. Celer i Habrija su me saletjeli, ali brinost moe biti zamorna, ak i kad je iskrena. im sam se povukao u svoje odaje, progutao sam nekoliko lica vrue kae koju sam sebi spravljam, ne zbog nepovjerenja, kao to ljudi misle, nego zato to na taj nain mogu uivati u samoi. Legao sam inilo mi se da je san daleko od mene koliko i zdravlje, koliko i mladost, koliko i snaga. Zaspao sam. Pjeana ura pokazala mi je da sam spavao svega sat vremena. Kratak trenutak duboka sna ravan je u mojim godinama snovima koji su nekad trajali za itava pola obrtaja zvijezda sad mjerim vrijeme mnogo manjim jedinicama. Ali sat je vremena dostajao da se dogodi skromno i neoekivano udo toplina mi je krvi zagrijala ruke, srce i plua ponovo su mi proradili s nekom dobrom voljom, ivot je opet potekao kao izvor, ne osobito obilat ali pouzdan. San je u tako kratkom roku popravio moje pretjerivanje u vrlinama isto onako nepristrano kao to bi popravio i posljedice poroka. Jer, boanstvu je velikog obnavljaa stalo do toga da udijeli svoje blagodati spavau, ma tko on bio, ba kao to i voda koja ima ljekovitu mo ne vodi rauna o tome tko je pije na izvoru. Ali svi tako malo mislimo o fenomenu koji nam zauzima najmanje treinu ivota da nam je potrebna stanovita skromnost da bismo mogli ocijeniti njegovu vrijednost. Kad spavaju, Gaj Kaligula i Aristid jednako vrijede ja ostavljam tada svoje isprazne i vane privilegije i ne razlikujem se vie od crnog uvara koji spava na mom pragu. to je drugo naa besanica do bjesomuna upornost naeg uma da proizvodi misli, nastavke prosudbi, silogizme i svoje vlastite definicije, odbijanje da se povue pred boanskom glupou naih sklopljenih oiju ili pred mudrim ludilom snova? ovjek koji ne spava, a ja ve nekoliko mjeseci imam i preesto priliku da to utvrdim na samom sebi, odbija manjevie svjesno da se preda toku stvari. Brate Smrti... Isokrat se prevario i njegova je reenica tek retorina figura. Ja ve pomalo upoznajem smrt ona ima i drugih tajni, jo daljih od naeg sadanjeg ljudskog poloaja. Ipak, ta su tajanstvena izbivanja i djelomian zaborav tako zamreni i duboki da nasluujemo da se bijeli izvor sna i tamni izvor smrti negdje spajaju. Nikad nisam rado gledao voljena bia dok spavaju znao sam da se odmaraju od mene, i da mi izmiu. I svaki se ovjek stidi svog lica okaljana snom. Koliko sam puta, kad rano ustanem da neto radim ili itam, sam namjetao zguvane

jastuke i razbacane, pokrivae, ta gotovo bezona svjedoanstva naih susreta s nitavilom, te dokaze da svake noi ve prestajemo postojati... 25Malopomalo ovo pismo, koje sam zapoeo pisati da te izvijestim o napredovanju svoje bolesti, postaje razonoda ovjeku koji nema vie snage potrebne da bi se dugo bavio dravnim poslovima, pisano razmiljanje bolesnika koji je primio u audijenciju svoje uspomene. Naumio sam ii ak i dalje od toga nakanio sam ti ispripovjediti svoj ivot. Lani sam, dakako, sroio slubeno izvjee o svojim djelatnostima, a potpisao ga je moj tajnik Flegont. U njemu sam lagao to sam mogao manje. Ipak, dravni interesi i pristojnost nagnali su me da preinaim neke injenice. Istina koju ovdje kanim izloiti nije osobito sablanjiva, ili nije bar vie od one mjere u kojoj svaka istina izaziva sablazan. Ne oekujem da e ti sa svojih sedamnaest godina neto od toga shvatiti. Ipak, elim te pouiti, pa i zaprepastiti. Tvoji uitelji, koje sam sam odabrao, uili su te strogo, nadzirali te i moda ak i previe titili, pa oekujem od tebe u krajnjoj liniji mnogo dobra i za tebe i za dravu. Ovdje ti nudim neto kao ispravak, priu isprianu bez predrasuda i apstraktnih naela, na temelju iskustva jednog jedinog ovjeka, a to sam ja. Ne znam jo do kojih e me zakljuaka dovesti ova pria. Raunam da e me ovo razmatranje injenica odrediti, moda i ocijeniti, ili bar po26 moi da sam sebe bolje upoznam prije nego to umrem. Kao i svi ljudi, raspolaem sa svega tri sredstva da ocijenim ljudski ivot prouavanje sama sebe, najtea i najopasnija ali i najplodotvornija metoda promatranje ljudi koji se ponajee trude da sakriju od nas svoje tajne ili da nas uvjere kako ih imaju knjige, s posebnim pogrekama u perspektivi to nastaju izmeu redaka. Proitao sam gotovo sve to su napisali nai povjesniari, nai pjesnici, pa ak i nai pripovjedai, iako ove posljednje bije glas da su neozbiljni, ja im dugujem moda vie podataka nego to sam ih uspio prikupiti u prilino raznolikim situacijama u svom ivotu. Pisana me rije nauila sluati ljudski glas, ba kao to me uzvieno dranje nepominih kipova nauilo da cijenim geste. Poslije mi je, naprotiv, sam ivot protumaio knjige. Ali sve one lau, ak i one najiskrenije. One najnevjetije napisane, u nedostatku rijei i reenica u koje bi mogle uklopiti ivot, daju plitku i oskudnu predodbu o njemu a druge, primjerice Lukijanove, oteavaju i optereuju tu predodbu visokoparnou koje u ivotu nema. Neki opet, kao Petronije, prikazuju ivot lakim nego to jest, prave od njega uplju loptu koja odskae, koju je lako uhvatiti i hitnuti u svijet bez teine. Pjesnici nas prenose u iri i ljepi svijet, ei ili blai od onoga koji nam je dan, pa samim tim i drukiji te u praksi gotovo nenastanjiv. Da bi mogli prouavati istu zbilju, filozofi je podvrgavaju otprilike istim onakvim preobrazbama kakve na tijelima izazivaju vatra ili tuak reklo bi se da nita ne moe ostati od bia ili stvari kakve smo upoznali u tim kristalima ili u tom prahu. Povjesniari nam nude odvie savrene sustave da nam objasne prolost, nizove uzroka i 27l BtaMMMHHI

posljedica odvie tonih i odvie jasnih da bi mogli biti potpuno istiniti dotjeruju tu podatnu mrtvu materiju, pa tako ja znam da e ak i Plutarhu uvijek izmaknuti Aleksandar. Pripovjedai, kazivai erotskih pria jedva da su neto vie od mesara koji izlau na prodaju male komade mesa to privlae muhe. Vrlo bih se teko navikao na svijet bez knjiga, ali stvarnost nije u njima jer ne moe sva u njih stati. Izravno je promatranje ljudi jo nesavrenija metoda, ponajee ograniena na prilino jeftine zakljuke kojima se napaja ljudska zloba. Rang, poloaj i sve sline sluajnosti skuavaju vidokrug prouavatelja ljudi moj rob ima posve drukije mogunosti da promatra mene nego to imam ja da promatram njega njegove su mogunosti ograniene kao i moje. Stari Euforion mi ve dvadeset godina prua boicu ulja i spuvu, ali ja ga poznajem samo po toj njegovoj slubi, a on mene samo po mom kupanju svaki pokuaj cara i roba da doznaju neto vie bio bi ocijenjen kao pretjerana radoznalost. Gotovo sve to znamo o drugima znamo iz druge ruke. Ako se sluajno netko ispovijeda, on brani sebe ima spremne isprike. Dok ga promatramo, nije sam. Prigovorili su mi da volim itati policijske izvjetaje u Rimu u njima neprestano otkrivam iznenaenja zaprepauju me prijatelji ili osumnjienici, nepoznati ili poznati njihove ludosti opravdavaju moje. Nikad mi nije dosta usporeivanja odjevena ovjeka s golim. Ali ti tako naivno sroeni izvjetaji nagomilavaju se na hrpi mojih spisa a da mi ni najmanje ne pomau da donesem konanu presudu. To to je taj i taj sudac, naoko tako strog, poinio zloin nipoto mi ne omoguuje da ga bolje upoznam. Sad imam pred sobom dva fenomena umjesto jednoga, dranje suca i njegov zloin. Silim se promatrati sama sebe, ako ni zbog ega drugog a ono da se sporazumijem s tim pojedincem uz kojeg u ostati do kraja ivota, ali premda ga poznajem gotovo ezdeset godina, jo se uvijek mogu u njemu lako prevariti. Kad traim neto duboko u sebi, uviam da je moje poznavanje sama sebe mutno, unutarnje i neizreeno, tajno poput sudionitva. Kad pristupam tome posve bezlino, to je poznavanje ledeno kao i teorije koje bih mogao smiljati o brojevima ono malo inteligencije to je imam koristim da sagledam izdaleka i s visoka svoj ivot, koji tada postaje ivot nekog drugog. Ali ta dva postupka upoznavanja vrlo su teka i iziskuju prvi poniranje u sebe, a drugi izlaenje iz sebe. Iz inercije sam sklon, kao i svi drugi, zamijeniti ih pukim rutinskim sredstvima, shvaajui svoj ivot djelomice onako kako ga javnost vidi, s unaprijed stvorenim sudovima, to e rei loim sudovima, kao to nevjet kroja brino postavlja na gotov kroj tkaninu koju su mu donijeli. Sve je to oprema nejednake vrijednosti, manjevie otupljen alat, samo to nemam drugog njime krojim kako znadem, i umijem pojam o svojoj ljudskoj sudbini. Kad razmatram svoj ivot, grozim se to je tako bezoblian. ivot junaka, kako nam ga prikazuju, posve je jednostavan on ide ravno prema cilju kao strijela. I veina ljudi voli svesti svoj ivot na jednu formulu, kadikad na hvalisanje ili jadikovanje, a gotovo svagda na optubu pamenje im susretljivo prikazuje lako objanjiv i jasan ivot. Moj ivot nema tako vrste obrise. Kao to esto biva, moda ga najtonije odreuje ono to nisam bio bio sam dobar vojnik ali nipoto velik vojskovoa, ljubitelj

umjetnosti ali nipoto umjetnik kakvim je Neron sebe vidio na samrti, kadar da poinim zloin ali nipoto optereen zloinima. Ponekad mislim da je 29bitna odlika velikih ljudi zauzimanje krajnjih stavova, a da je njihovo herojstvo u tome to su ih zadrali do kraja ivota. Oni su nai polovi ili antipodi. Ja sam naizmjence zauzimao krajnje stavove, ali ih nisam zadravao ivot bi me uvijek odgurnuo s njih. Pa ipak se ne mogu pohvaliti, kao neki teak ili vrijedan nosa, prosjenim ivotom. Reklo bi se da se krajolik mojih dana sastoji, poput gorskih predjela, od razne grae nabacane zbrdazdola. Tu nalazim svoju narav, ve formiranu od podjednakih dijelova nagona i kulture. Ovdjeondje izbija granit neega neminovnog, a posvuda ima sluajnih odrona. Pretraujem svoj ivot ne bih li u njemu otkrio neki plan, poao za nekom ilom olova ili zlata, ili za tokom rijeke ponornice, ali taj je posve umjetni plan tek varka sjeanja. Od vremena do vremena ini mi se da u nekom susretu, u nekom znamenju, u odreenom slijedu dogaaja prepoznajem sudbinu, ali previe putova ne vodi nikamo, previe se zbrojeva ne slae. U toj raznolikosti, u tom neredu, zapaam prisutnost jedne osobe, ali njezin lik kao da je uvijek oblikovan pritiskom okolnosti, a crte joj se lica mute kao odraz u vodi. Ja nisam od onih koji tvrde da njihovi postupci ne nalikuju na njih. Bit e ipak da nalikuju jer su oni moja jedina mjera i jedino sredstvo da se utisnem u sjeanje ljudi, pa i u svoje moda je ba u tome to se ovjek ne moe i dalje izraavati i mijenjati svojim djelima glavna razlika izmeu stanja smrti i stanja ivota. Ali izmeu mene i tih postupaka koji me tvore postoji neodrediv jaz. Dokaz je tome to to neprestano osjeam potrebu da vaem svoje postupke, da ih tumaim i opravdavam pred samim sobom. Neke djelatnosti koje su kratko trajale mogu se jamano zanemariti, ali ni poslovi koji su se protegli na cijeli ivot ne znae mnogo vie. Na primjer, dok ovo piem, jedva da mi se ini vanim to to sam bio car. Uostalom, tri etvrtine mog ivota izmiu tom odreivanju ovjeka njegovim postupcima sva sila mojih prohtjeva, mojih elja, pa i planova, ostaje podjednako magloviti i nestalni, kao sablasti. Ostatak, onaj opipljivi dio, manje ili vie potkrijepljen injenicama, jedva da je jasniji, a slijed je dogaaja zbrkan kao u snu. Ja imam svoju kronologiju koja se ne moe uskladiti s kronologijom utemeljenom na osnutku Rima ili vremenu odravanja Olimpijada. Petnaest godina vojevanja trajale su krae od jednog jutra u Ateni ima ljudi koje sam viao cijelog ivota a ipak ih neu prepoznati u paklu. Mjesta u prostoru takoer se preklapaju Egipat i dolina Tempa sasvim su blizu, a nisam ni ja stalno u Tiburu kad sam ovdje. as mi se moj ivot ini toliko banalan da mislim da nije vrijedan ne samo da se o njemu pie nego, kad se malo bolje promotri, da nije nita vaniji, ak i u mojim oima, od ivota bilo koga drugog. as mi se opet ini da je jedinstven i upravo zato bez vrijednosti, uzaludan, jer se ne da svesti na iskustvo obina ovjeka. Mene nita ne objanjava za to nisu dostatne ni moje vrline ni moji poroci moja srea govori neto vie, ali onako napreskok, bez kontinuiteta, pogotovo bez logina razloga. Ali ljudskom se

duhu gadi smatrati sebe prolaznim produktom sluajnosti kojima nikakav bog ne upravlja, a najmanje on sam. Jedan dio svaijeg ivota, ak i onog koji ne zavreuje mnogo panje, prolazi u traganju za razlogom postojanja, polazitem, izvorima. Upravo zato to ih ne mogu otkriti, sklon sam ponekad maginim objanjenjima, traenju u okultnim ludovanjima onoga to mi zdrav razum ne prua. Kad se ve svi zamreni rauni pokau pogrenim, kad nam ni sa31mi filozofi nemaju vie to rei, moe se oprostiti ovjeku to se obraa proizvoljnom cvrkutu ptica ili dalekom mehanizmu zvijezda. VARIUS MULTIPLEX MULTIFORMIS 32Moj djed Marul vjerovao je u zvijezde. Taj visoki, mravi i od starosti poutjeli starac poklanjao je meni isto toliko ljubavi bez njenosti, bez vanjskih znakova, gotovo bez rijei, koliko i ivotinjama na svom imanju, svojoj zemlji, svojoj zbirci kamenja palog s neba. Vukao je porijeklo od dugog niza predaka koji su se jo za Scipiona nastanili u panjolskoj. Bio je trei u naoj obitelji koji je imao senatorski rang. Prije toga su nai pripadali vitekom redu. Pod Titom je sudjelovao, dodue skromno, u dravnim poslovima. Taj provincijalac nije znao grki, a latinski je govorio s jakim panjolskim akcentom, koji sam ja od njega preuzeo i zbog kojeg su mi se poslije u Rimu smijali. Ipak, nije bio posve neuk ovjek nakon njegove smrti nali su kod njega krinju punu matematikih instrumenata i knjiga koje nije dvadesetak godina uzimao u ruke. Znanje mu bijae napol znanstveno, napol seljako, ona mjeavina uskogrudnih predrasuda i stare mudrosti kojom se odlikovao Katon stariji. Ali Katon je cijelog svog vijeka bio rimski senator i sudionik rata s Kartagom, pravi predstavnik strogog republikanskog Rima. Marulova gotovo nedokuiva krutost potjecala je iz jo starijih vremena. On je bio plemenski ovjek, olienje onog svetog i gotovo stranog svijeta na ije sam tragove pokatkad nailazio 35i u naih etruanskih vraeva. Uvijek je bio gologlav, a i meni su to poslije zamjerali njegovim ogrubjelim stopalima nisu bile potrebne sandale. Njegova svakidanja odjea jedva da se razlikovala od odjee starih prosjaka i ozbiljnih napoliara koje sam viao kako ue na suncu. Govorili su za njega da je vjetac, pa su mjetani zazirali od njegova pogleda. Ali imao je neobinu mo nad ivotinjama. Vidio sam kako mu se staraka glava oprezno i prijateljski saginje nad gnijezdo otrovnica, i kako svojim kvrgavim prstima izvodi neku vrstu plesa pred guterom. Vodio me u ljetnim noima na vrh oblinjeg golog breuljka da promatramo nebo. Zamoren brojenjem meteora, zaspao bih u brazdi. On bi ostao sjediti zabaene glave i neprimjetno slijedio kretanje zvijezda. Mora da je poznavao Filolajeve i Hiparhove sustave, pa i sustav Aristarha sa Sama, koji sam ja poslije prigrlio, ali njega nisu vie zanimale te spekulacije. Za njega su zvijezde bile plamene toke na nebu, predmeti kao i kamenje i spori kukci iz kojih je takoer predskazivao budunost, sastavni dijelovi udesnog svemira koji obuhvaa i volju bogova, utjecaj demona i sudbine dosuene ljudima. On je izradio i moj horoskop. Jedne je noi doao do mene, prodrmao me da se probudim i prorekao mi da u vladati svijetom, isto onako kratko i suhoparno kao to bi ljudima na imanju prorekao

dobru etvu. Zatim je, obuzet sumnjom, uzeo ugarak lozina trsa s vatrice koju je odravao da bismo se ogrijali kad zahladni, prinio ga mojoj ruci i proitao mi iz punanog dlana jedanaestogodinjeg djeteta ne znam kakvu potvrdu nebeskog znamenja. Svijet je za nj bio od jednog komada ruka je potvrdila ono to su kazale zvijezde. Njegove su me rijei uzbudile manje nego to bi se moglo oekivati svako se dijete svemu nada. Mislim da je on poslije i sam zaboravio na svoje proroanstvo, obuzet onom ravnodunou prema sadanjim i buduim dogaajima svojstvenoj poodmaklim godinama. Jednog su ga jutra nali u kestenovoj umi negdje na mei njegova posjeda, ve hladnog i iskljucanog pticama grabljivicama. Prije nego to je umro, pokuao me uputiti u svoju vjetinu. Bezuspjeno moja priroena radoznalost brzopleto je prelazila na zakljuke ne optereujui se zamrenim i pomalo odbojnim pojedinostima njegove znanosti. Ali ostalo mi je moda i previe sklonosti nekim opasnim eksperimentima. Moj otac Elije Afer Hadrijan bio je ovjek optereen vrlinama. Svoj je vijek proveo u administraciji u kojoj se nije proslavio njegov glas u Senatu nije nikad nita znaio. Suprotno onome kako obino biva, nije se obogatio upravljajui Afrikom. Kod kue, u naem panjolskom poglavarstvu Italike, iscrpljivao se u rjeavanju lokalnih sporova. Bio je bez ambicija i ivotne radosti i, kao mnogi koji se s godinama sve vie povlae, dotjerao je dotle da se manijakalno trudio oko sitnih poslova na koje je spao. Pa i ja sam upoznao te asne kunje sitniavosti i skrupuloznosti. Iskustvo je u mog oca razvilo duboko nepovjerenje u ljudska bia, meu koja je i mene ukljuio od malih nogu. Da je doivio moje uspjehe, oni ga ne bi nipoto zaslijepili obiteljski je ponos bio toliko jak da ne bi dopustio da ga ja jo mogu poveati. Bilo mi je dvanaest godina kad nas je napustio taj premoreni ovjek. Moja se majka povukla do kraja ivota u strogo udovitvo, nisam je vie vidio od onog dana kad sam, na poziv svoga skrbnika, otputovao u Rim. Sauvao sam uspomenu na njeno duguljasto lice panjolke obiljeeno pomalo sjetnom blagou, uspomenu koja potkrepljuje njeno votano poprsje na zidu predaka. T 37 Kao i sve ene iz Gadija, imala je sitna stopala u uskim sandalama, a blago njihanje u bokovima plesaica iz tog kraja opaalo se i u te mlade besprijekorne matrone. Cesto sam razmiljao o naoj zabludi kad predmnijevamo da ljudi i obitelji nuno sudjeluju u dogaajima i idejama stoljea u kojem ive. Rimske intrige jedva da su imale kakva odjeka kod mojih roditelja u onom dalekom zakutku panjolske, premda je u vrijeme pobune protiv Nerona moj djed primio Galbu na noenje. ivjelo se od sjeanja na nekog Fabija Hadrijana koga su Kartaani iva spalili za vrijeme opsade Utike, i na jednog drugog Fabija, zlosretna vojnika koji je progonio Mitridata cestama Male Azije, opskurna junaka iz privatnih arhiva lienih sjaja. Moj otac nije poznavao gotovo nijednog pisca svoga doba za Lukijana i Seneku nije ni uo, iako su obojica bila, kao i mi, porijeklom iz panjolske. Brat moga djeda Elije, koji je bio pismen, itao je samo najpoznatije pisce iz Augustova doba. To preziranje suvremene mode pomoglo im je da ne

iskvare ukus i ne zapadnu u visokoparnost. Helenizam i Orijent bili su im nepoznati ili su na njih gledali izdaleka, prijekim okom. Mislim da na cijelom poluotoku nije bilo nijednog grkog kipa. krtost i izobilje ili su ruku pod ruku, kao i stanovita rustikalnost i gotovo pompozna sveanost. Moja sestra Paulina bijae ozbiljna, mualjiva, namrtena i udala se mlada za jednog starca. Mjerila potenja bila su stroga, ali se s robovima postupalo okrutno. Nita nije privlailo radoznalost mislilo se samo na to to pristoji rimskom graaninu. Ja u poslije nemilice rasipati sve te vrline, ako su to uope vrline. Slubeno se za rimskog cara tvrdi da je roen u Rimu, ali ja sam se rodio u Italiki na taj suhi ali plodni kraj naslagao sam poslije u sjeanju mnoge druge predjele u svijetu. Slubena izmiljotina ima i svoju dobru stranu dokazuje da odluke uma i volje odnose prevagu nad prilikama. Pravo je mjesto roenja ono u kojem je ovjek prvi put bacio razuman pogled na sama sebe knjige su bile moj prvi zaviaj. U neto manjoj mjeri bile su to kole. U panjolskim kolama prevladavala je provincijska dokolica. U koli Terencija Skaura u Rimu drala su se osrednja predavanja iz filozofije i poezije, ali se prilino dobro spremalo za nedae ljudske opstojnosti uitelji su se tako tiranski ponaali prema uenicima kako bih se ja stidio ponaati prema ljudima. Svaki je od njih, zatvoren u uske granice svoga znanja, prezirao kolege koji su isto tako poznavali samo svoje usko podruje. Te su se cjepidlake prepirale oko rijei sve dok ne bi promukli. Svae oko prvenstva, spletke i klevete pripremile su me za ono to u poslije susretati u svim sredinama u kojima budem ivio, a ovdje se tome pridruila jo i djeaka surovost. Pa ipak, volio sam neke od svojih uitelja i one odnose, udnovato prisne i udnovato neuhvatljive, to vladaju izmeu uitelja i uenika. Volio sam sirene to pjevaju negdje napuklim glasom koji vam prvi put otkriva neko remekdjelo ili skida veo s neke nove ideje. Na kraju krajeva, najvei zavodnik nije bio Alkibijad nego Sokrat. Nastavne metode gramatiara i retoriara nisu moda ipak onako besmislene kao to sam mislio da jesu u doba kad sam im bio podvrgnut. Gramatika, sa svojom mjeavinom loginih pravila i proizvoljne uporabe, pripravlja mladi um na ono to e mu poslije pruiti znanost o ljudskom ponaanju, pravo ili etika, svi oni sustavi u kojima je ovjek ozakonio svoje nagonsko iskustvo. Vjebe iz 39retorike u kojima smo naizmjence bili Kserkso i Temistoklo, Oktavije i Marko Antonije, upravo su me opijale osjeao sam se kao Protej. One su me nauile da se naizmjence uivljavam u misli svakog ovjeka i da shvatim da svak odluuje, ivi i umire po svojim vlastitim zakonima. Jo je potresnije djelovalo na mene itanje pjesama nisam siguran da otkrivanje ljubavi mora biti ljepe od otkrivanja poezije. Poezija me preobrazila upoznavanje smrti nee me odvesti dalje u neki drugi svijet nego to me odveo stanoviti Vergilijev suton. Poslije sam jo vie zavolio Enijevu surovost, tako blisku svetim korijenima naeg roda, i Lukrecijevu mudru gorinu, a Hesiodovu skromnu tedljivost zavolio sam vie od Homerove velikodune izdanosti. Osobito sam uivao u najzamrenijim i najmranijim pjesnicima koji su mi tjerali um na najteu gimnastiku, i u

onim najnovijim i u onim najstarijim, u pjesnicima koji su mi utirali sasvim nove putove ili mi pomagali da ponovo pronaem zametene tragove. Ipak, u to sam doba posebice volio u pjesnikom umijeu ono to izravno pogaa utila. Horacijevu uglaanu kovinu, Ovidija i njegovu meku put. Skauro me dovodio do oaja uvjeravanjem da u dovijeka ostati osrednji pjesnik, da mi nedostaje dara i mara. Dugo sam vjerovao da se ipak prevario jo uvijek drim negdje pod kljuem jednu ili dvije biljenice ljubavnih pjesama, ponajee spjevanih po uzoru na Katula. Ali sad mi vie nije vano jesu li ti moji osobni pjesmotvori bezvrijedni ili nisu. Dovijeka u biti zahvalan Skauru to me zarana uputio na uenje grkoga. Bio sam jo dijete kad sam prvi put pokuao ispisati na svojoj ploici slova tog nepoznatog alfabeta tako je zapoelo moje naputanje zaviaja, moja velika putovanja, i spoznaja mogunosti izbora isto tako svjesnog i nesvjesnog kao i u ljubavi. Zavolio sam taj jezik zbog njegove gipkosti nalik na gipkost tijela u punoj snazi, zbog njegova bogata rjenika u kojem svaka rije potvruje izravnu i neizravnu vezu sa stvarnou, i zbog toga to je gotovo sve to su ljudi najljepe kazali reeno na tom jeziku. Znam da ima i drugih jezika, ali oni su okamenjeni ili se tek raaju. Egipatski su mi sveenici pokazivali svoje prastare simbole, koji su vie znakovi nego rijei, drevni pokuaji da se klasificiraju svijet i stvari, pogrebni jezik izumrla naroda. U idovskom ustanku rabin Joua doslovno mi je preveo neke tekstove napisane na jeziku tih sektaa opsjednutih svojim bogom toliko da su zanemarili ljude. U vojsci sam se upoznao s jezikom keltskih pomonih jedinica, osobito se dobro sjeam nekih njihovih pjesama... Ali barbarski dijalekti vrijede samo kao priuva ljudske rijei, i zbog onoga to e jo svakako izraziti u budunosti. Grki jezik, naprotiv, ima ve za sobom svoje riznice iskustva, ljudskog i dravnog. Od jonskih tirana do atenskih demagoga, od edne strogosti Agesilaja do razuzdanosti Dionizija ili Demetrija, od izdaje Demarata do vjernosti Filopona, sve ono to svaki od nas moe pokuati da napakosti svojima blinjima ili da im bude od koristi, ve je bar jednom uinio jedan Grk. Isto je tako i s naim osobnim izborom od cinizma do idealizma, od Pironova skepticizma do Pitagorinih svetih snova, sva naa odbijanja i prihvaanja, sve je to ve jednom bilo nae vrline i poroci imaju svoje grke uzore. Nita nije ravno po ljepoti latinskom zavjetnom ili pogrebnom zapisu ono nekoliko rijei uklesanih u kamen saimaju s bezlinom velianstvenou sve ono to svijet treba da zna o nama. Ja sam na latinskom jeziku upravljao carstvom moj e epitaf biti na latinskom uklesan 41na zidovima mog mauzoleja na obali Tibera, ali ja sam mislio i ivio na grkom. Bilo mi je esnaest godina kad sam se vratio s naukovanja u Sedmoj legiji, koja je u to doba bila utaborena na samim Pirenejima, u divljem kraju ovostrane panjolske koja se znatno razlikuje od junog dijela poluotoka na kojem sam odrastao. Moj tutor elije Atijan drao je da e biti dobro da uenjem nadoknadim ono nekoliko mjeseci grubog ivota i bjesomunog lova. Mudro je prihvatio Skaurov savjet da me poalje u Atenu k sofistu Iseju, umnome ovjeku osobito obdarenom rijetkim

improvizatorskim duhom. Atena me otprve osvojila. Pomalo nespretan ak, mladac nepovjerljiv po naravi, prvi put je udahnuo onaj svjei zrak, iskusio one ivahne razgovore, one etnje u dugim rumenim veerima, onu lakou bez premca u raspravama i uivanjima. Naizmjence sam se i usporedo bavio matematikom i umjetnou imao sam priliku sluati i Leotikidova predavanja iz medicine u Ateni. Svidjelo mi se lijeniko zvanje duh medicine ne razlikuje se bitno od duha u kojem sam nastojao obavljati svoje carske poslove. Zagrijao sam se za tu znanost koja nam je odvie bliska da bi mogla biti pouzdana, onako podlona oduevljavanju i zabludama, ali neprestano ispravljana doticajem s neposrednou i golotinjom. Leotikid je imao posve pozitivistiki pristup razradio je izvanredan sustav lijeenja fraktura. Uveer smo etali uz more taj se svestrani ovjek zanimao za grau koljaka i za sastav morskog mulja. Nedostajala su mu pomagala za ispitivanja alio je za laboratorijima i dvoranama za seciranje u Aleksandrijskom muzeju, koji je pohaao u mladim danima, alio je za tamonjim sukobima miljenja i nadmetanjem domiljatih umova. Onako hladna duha, nauio me pretpostavljati rije42 cima predmete, ne vjerovati previe formulama i radije zapaati nego suditi. Taj me opori Grk nauio metodi. Unato legendama koje krue o meni, ja nisam previe mario za mladost, a ponajmanje za svoju vlastitu. Kad se nepristrano razmotri, ta toliko hvaljena mladost ponajee me se doimlje kao grubo istesana i uobliena dob, kao razdoblje mutno i bezoblino, neuhvatljivo i krhko. Razumije se samo po sebi da za ovo pravilo znam stanovit broj divnih iznimaka, dvijetri ak i prekrasne, a meu njima si ti, Marko, najistija. Sto se mene osobno tie, ja sam sa dvadeset godina bio gotovo isti ovakav kakav sam danas, samo to sam bio nepostojan. Nije sve u meni bilo loe, ali je moglo biti loe ono dobro i najbolje potpomagalo je i ono najgore. Pocrvenim kad se sjetim kako sam slabo poznavao svijet, a mislio sam da ga poznajem, kako sam bio nestrpljiv, kako sam bio lakoumno ambiciozan i prostaki lakom. Da priznam? Usred ivota koji sam provodio u uenju u Ateni i u kojem sam se umjereno odavao i uicima, alio sam, ne toliko za samim Rimom, koliko za onom atmosferom u kojoj se neprestano sklapaju i razvrgavaju svjetski poslovi, gdje se uje kripa kolotura i zupanika u maineriji vlasti. Domicijanova je vladavina bila na izdisaju. Moj roak Trajan, koji se proslavio na granicama na Rajni, bivao je sve omiljeniji velikan i panjolsko je pleme hvatalo korijen u Rimu. Prema tom svijetu neposredne akcije inilo mi se da moja voljena grka provincija drijema u praini ustajalih ideja. Politika pasivnost Helena doimala me se kao prilino jeftin oblik odricanja. Moja udnja za vlau, za novcem, koji je u nas esto poetni oblik vlasti, i za slavom da ovim lijepim imenom nazovem ono nae nestrpljenje da ujemo kako se o nama lijepo govori, bijahu neprijeporni. S tim se nejasno mijeao i osjeaj da je Rim, u mnogo emu inferioran, ipak superioran u poznavanju svjetskih poslova koje iziskuje od svojih graana, bar od onih koji pripadaju senatskom ili vitekom redu. U tome sam tako daleko dotjerao te mi se inilo da bi me i najobinija rasprava o uvozu egipatskog ita bolje pouila o dravi nego sva Platonova Republika. Jo prije nekoliko

godina, kao mlad Rimljanin prekaljen vojnom stegom, vjerovao sam da bolje od svojih profesora razumijem Leonidine vojnike i Pindarove atlete. Napustio sam suhu i zlaanu Atenu 1 vratio se u grad u kojem se ljudi, zakukuljeni i umotani u teke toge, bore s veljakim vjetrom, u kojem su rasko i rasputenost bez drai, ali gdje i najneznatnija odluka utjee na sudbinu jednog dijela svijeta, i gdje e mladi i pohlepni provincijalac, koji nije previe tupoglav, vjerujui da slijedi samo svoje prilino prostake tenje, malopomalo ih gubiti kako ih bude ostvarivao, i nauiti se nadmetati s ljudima i stvarima, zapovijedati i, to je na kraju moda ipak malo vanije, sluiti. Nije sve bilo lijepo u tom dolasku na vlast estite srednje klase koja se uvrstila u oekivanju promjene reima politiko potenje odnijelo je prevagu zahvaljujui prilino sumnjivim lukavtinama. Predajui malopomalo svu upravu u ruke svojih tienika, Senat je stezao obru oko iznemoglog Domicijana. Moda se novi ljudi, za koje sam bio vezan rodbinskim vezama, i nisu mnogo razlikovali od onih na ije su mjesto doli. Dakako da nisu bili toliko okaljani vlau. Roaci i neaci iz provincije oekivali su u najmanju ruku nie poloaje, a jo se od njih trailo i da poteno obavljaju svoj posao. I ja sam dobio poloaj imenovan sam za lana suda za sporove iz nasljea. S tog skromnog poloaja pratio sam posljednje epizode dvoboja na ivot i smrt izmeu Domicijana i Rima. Car je izgubio oslonac u gradu u kojem se jo odravao na vlasti samo smaknuima to su ubrzavala njegov kraj. Sva se vojska urotila protiv njega. Nisam se ba razumio u taj okraj, kobniji i od okraja u areni prema tiraninu stjeranom u kripac osjeao sam tek pomalo uznosit prezir uenika filozofa. Sluajui Atijanove pametne savjete, radio sam svoj posao ne mijeajui se u politiku. Ta godina rada nije se mnogo razlikovala od godina uenja. Pravo nisam poznavao, ali sam imao sreu to mi je kolega na sudu bio Neracije Prisko, koji je pristao da me pouava i koji mi je sve do svoje smrti ostao pravni savjetnik i prijatelj. Bio je od onih ljudi, vrlo rijetkih, koji su, poznajui svoju struku do u tanine, promatrajui je tako rei iznutra i s gledita nedostupna laicima, sauvali ipak smisao za njezinu relativnu vrijednost u opem poretku stvari, pa je mjere ljudskim mjerilima. Bolje upuen od svih svojih suvremenika u primjenu zakona, nikad nije prezao od korisnih novina. Upravo njemu imam zahvaliti to sam poslije uspio provesti neke reforme. Nametali su mi se i drugi poslovi. Zadrao sam svoj provincijski akcent moj prvi govor na sudu izazvao je buru smijeha. Dobro mi je dolo druenje s glumcima, nad im se moja obitelj sablanjavala satovi dikcije bili su mi za dugih mjeseci najtea ali i najugodnija zadaa, i najbolje uvana tajna u mom ivotu. U tim mi je tekim godinama ak i razvrat sluio uenju nastojao sam se prilagoditi ponaanju rimske zlatne mladei, ali nikad nisam u tom potpuno uspio. Iz kukaviluka svojstvenog toj dobi, iju sam tjelesnu smionost troio na drugoj strani, samo sam se donekle uzdao u sebe. Nadajui 45HB se da nalikujem na druge, otupljivao sam ili izotravao svoju narav.

Nisu me voljeli. Nije, uostalom, ni bilo razloga da me vole. Neke moje znaajke, primjerice sklonost umjetnosti, koja se u atenskog aka nije ni zapaala, i koja e u cara biti manjevie prihvaena, smetale su ljude kod asnika ili suca na poetku karijere. Moj je helenizam izazivao podsmijeh, pogotovo to sam ga naizmjence nevjesto isticao ili prikrivao. U Senatu su me nazivali grkim akom. Oko mene se poela stvarati legenda, taj svjetlucavi i udnovati odsjaj sazdan isto toliko od naih djela koliko i od onoga to puk misli o nama. Besramni alitelji slali su mi svoje ene kad su uli za moju avanturu sa enom nekog senatora, ili svoje sinove kad sam se glupo razmetao svojom strau prema nekom mladom pantomimiaru. Uivao sam zbunjivati te ljude svojom ravnodunou. Najbjedniji su ipak bili oni koji su me nastojali predobiti za se lupetanjem o knjievnosti. Tehnika koju sam razradio na tim skromnim poloajima dobro mi je dola poslije, pri carskim audijencijama. Svakome se za kratkotrajne audijencije posve predati, izbrisati sav ostali svijet, kao da nitko drugi ne postoji u tom trenutku do taj bankar, taj veteran, ta udovica, pokloniti tim, toliko razliitim osobama, iako, naravno, zatvorenim u skuene granice svoje vrste, svu onu uglaenu pozornost koju inae ovjek u svojim najboljim asovima poklanja sam sebi, i gledati ih kako gotovo neizbjeno koriste tu prednost da se nadmu kao abe u onoj basni, na kraju ozbiljno posvetiti nekoliko trenutaka razmiljanju o njihovu problemu ili poslu. I opet je to kao u lijenika. Tako sam otkrivao uasne stare mrnje, gubu lai. Muevi protiv ena, oevi protiv djece, poboni nasljednici protiv cijelog svijeta tome nije moglo odoljeti ono malo potovanja to sam ga jo osjeao prema instituciji obitelji. Ne prezirem ja ljude. Kad bih ih prezirao, ne bih imao prava, pa ni razloga, da nastojim njima vladati. Znam da su tati, neuki, lakomi, zabrinuti, spremni gotovo na sve da bi uspjeli, da bi se proslavili, ak i u svojim oima, ili naprosto da ne bi patili. Znam da sam i ja kao oni, bar na mahove, ili da sam mogao biti takav. Razlike koje zapaam izmeu sebe i drugih previe su neznatne da bi neto znaile u ukupnom zbroju. Stoga se trsim da mi dranje bude isto tako daleko od hladne nadmonosti filozofa koliko i od cezarske bahatosti. Ni najmraniji ljudi nisu bez traka svjetlosti taj ubojica, recimo, dobro svira frulu, taj nadstojnik to biem para lea robovima moda je dobar sin taj idiot moda bi podijelio sa mnom svoju posljednju koricu kruha. Malo ih je od kojih ovjek ne bi mogao poneto nauiti. Naa je velika zabluda to pokuavamo izvui od svakog ponaosob vrline kojih on nema, i to se ne trudimo razvijati u njega one koje ima. Ovdje bih, na iznalaenje tih djelominih vrlina, primijenio ono to sam ve prije rekao, u osjetilnom smislu, o iznalaenju ljepote. Poznavao sam stvorenja kudikamo plemenitija i savrenija od sebe, kao to je tvoj otac Antonin druio sam se s mnogim junacima, pa i s nekim mudracima. U veine sam ljudi nalazio premalo postojanosti u dobru, ali nita vie ni u zlu. Njihovo nepovjerenje, njihova manjevie neprijateljska ravnodunost, gubila se gotovo prebrzo, gotovo stidljivo, suvie se lako pretvarala u zahvalnost, u potovanje, to uostalom nije zacijelo bilo nimalo trajnije. ak se i njihova sebinost mogla okrenuti na

neto korisno. Uvijek se udim to me tako malo ljudi mrzilo imao sam svega dvatri smrtna neprijatelja, koje sam, kao i 47Httjjj uvijek, bar djelomice zasluio. Bilo ih je i koji su me voljeli. Oni su mi dali mnogo vie nego to sam imao pravo od njih zahtijevati, pa ak i oekivati, svoju smrt, a gdjekad i ivot. A bog kojeg nose u sebi esto se otkriva na samrti. Samo se u neemu osjeam superioran veini ljudi ipak sam, sve u svemu, slobodniji a ujedno i podloniji nego to se oni usuuju biti. Gotovo nitko od njih nije svjestan svoje prave slobode ni svoje prave podlonosti. Proklinju svoje okove, a kadto bi se reklo i da se ponose njima. S druge strane, vrijeme im prolazi u pustoj dokolici ne znaju sami sebi napraviti ni najlaki jaram. Ja sam pak traio slobodu vie no mo, a mo samo zato to ona pokatkad omoguuje slobodu. Mene nije zanimala filozofija slobodna ovjeka dosadni su mi svi oni koji se time bave, nego tehnika traio sam onu sponu koja povezuje nau volju sa sudbinom, gdje stega pomae prirodi umjesto da je obuzdava. Nemoj misliti da je rije o volji stoika, iju mo ti preuveliava, ni o ne znam kakvom apstraktnom izboru ili odbacivanju koji prkose prilikama ovog naeg svijeta, potpunog i trajnog, sainjenog od predmeta i tjelesa. Sanjao sam o skrivenijem prihvaanju ili o podatnijoj dobroj volji. ivot mi je bio konj ijim se pokretima preputamo, ali tek poto smo ga ukrotili najbolje kako smo znali i umjeli. Sve je zapravo odluka uma, ali polagana, ali neosjetna, koja povlai za sobom i tijelo. Nastojao sam malopomalo dosegnuti ono gotovo isto stanje slobode, ili podlonosti. U tome mi je gimnastika bila od pomoi, a nije mi ni dijalektika bila naodmet. Ponajprije sam traio obinu slobodu odmora, slobodne trenutke. Njih ima u svakom sreenom ivotu, a tko ih ne zna sebi stvoriti, ne zna ni ivjeti. Iao sam jo i dalje zamiljao sam slobodu simul48 tanosti u kojoj bi bile mogue u isti mah dvije radnje, dva stanja. Nauio sam, primjerice, po uzoru na Cezara, da istodobno diktiram vie tekstova, da govorim a da ne prestanem itati. Otkrio sam nain ivota u kojem sam mogao savreno obaviti i najtei zadatak a da nisam dao sve od sebe. Da ti pravo kaem, ponekad sam se usudio ak i poduhvatiti da izbriem i pojam fizikog umora. Drugi put sam pak nastojao stei slobodu metodom alternacije cilj mi je bio da osjeaje, ideje, radnje mogu u svakom asu prekinuti pa ih poslije opet nastaviti. Izvjesnost da ih mogu odagnati od sebe ili ih ponovo dozvati kao robove, oduzimala im je svaku mogunost da me tiraniziraju, a mene oslobaala svakog osjeaja podlonosti. Otiao sam i dalje pa sam cijeli dan rasporedio oko svoje najdrae zamisli koju nisam uope naputao. Sve to me je moglo od nje odvratiti ili obeshrabriti, planovi i poslovi druge vrste, beznaajne rijei, tisue svakidanjih nezgoda, obavijalo se oko nje kao vinova loza oko stupa. Drugi put sam, naprotiv, cjepkao sve unedogled svaku misao, svaku injenicu lomio sam i dijelio na velik broj sitnijih misli i injenica, koje sam tako mogao lake drati na okupu. Odluke koje je bilo teko donijeti mrvio sam u prah siunih odluka koje sam usvajao jednu po

jednu, vezao jednu za drugu, pa su mi na taj nain bivale neizbjene i lake. Ipak sam se najvie pozabavio slobodom pristajanja, najteom od sviju. Htio sam iskoristiti svaku situaciju u kojoj sam se naao najbolje to mogu u godinama ovisnosti, moja je podlonost gubila ono to je u njoj bilo gorko ili ak nedostajalo kad bih je shvatio kao korisnu vjebu. Birao sam ono to sam imao, samo to sam prisiljavao sebe da to posjedujem u cijelosti i da uivam u tome koliko mogu. I najmunije sam poslove obavljao 49bez po muke pod uvjetom da ih zavolim. im bi me neto odbijalo, nastojao sam to prouiti, vjeto sam se trudio da izvuem odatle neki razlog da se radujem. Kad bih naiao na neto nepredvieno ili gotovo oajno, na neku zasjedu ili oluju na moru, poduzeo bih sve mjere potrebne za sigurnost drugih, a onda bih pokuao prihvatiti taj sluaj kao neto to mi je dobro dolo, uivati u onome to mi je nenadano donio, pa su se ta zasjeda ili oluja bezbolno uklapale u moje planove ili snove. ak i u najveoj nesrei doekao bih trenutak kad bi mi iscrpljenost oduzela neto od te strahote, ili kad bih je prihvatio pristajui da na nju pristanem. Ako ikad budem morao podnijeti muenje, a bolest e se svakako pobrinuti da me podvrgne mukama, nisam siguran da u moi dugo biti ravnoduan kao Trazeja, ali u se bar znati pomiriti sa svojim jaucima. Na taj nain, s mjeavinom suzdranosti i smionosti, brino usklaene podlonosti i pobune, krajnjih zahtjeva i razumnih ustupaka, naposljetku sam prihvatio sama sebe. Da je moj ivot u Rimu jo dulje potrajao, jamano bi me bio ogorio, iskvario ili istroio. Spasio me povratak u vojsku. I vojska ima svoje kompromise, samo to su oni jednostavniji. Odlazak u vojsku znaio je putovanje, pa sam se ushieno otisnuo na put. Promaknut sam u tribuna Druge Legije Pomonice. Proveo sam nekoliko mjeseci kiovite jeseni na obalama gornjeg Dunava bez ikakvog drugog drutva osim jedne nedavno objavljene Plutarhove knjige. U studenom sam premjeten u Petu Legiju Makedonsku koja je u to doba pa i sad bila utaborena na uu iste rijeke na granicama Donje Mezije. Snijeg je bio zameo ceste pa nisam mogao putovati kopnom. Ukrcao sam se na brod u Puli. Jedva sam naao vremena da usput ponovo svratim u Atenu, u kojoj u poslije jo dugo boraviti. Vijest o ubojstvu Domicijana, objavljena nekoliko dana nakon mog dolaska u tabor, nikog nije iznenadila a sve je obradovala. Uskoro je Nerva adoptirao Trajana. Zbog poodmakle dobi novog vladara bilo je samo pitanje mjeseci kad e prenijeti vlast na svog nasljednika. Osvajaka politika u koju se znalo da e moj roak uvui Rim, pregrupiranje snaga koje je zapoelo, postupno pootravanje discipline, sve je to dralo vojsku u stanju uzbuenosti i iekivanja. Te dunavske legije funkcionirale su 51precizno kao dobro podmazan stroj nisu bile ni najmanje nalik na one uspavane garnizone koje sam upoznao u panjolskoj. to je bilo jo vanije, pozornost vojske nije vie bila usredotoena na dvorske svae nego se prenijela na vanjske poslove carstva. Nae se postrojbe nisu vie svodile na bandu liktora spremnih da svakom kliu ili da svakog zakolju. Najpametniji su se asnici trsili da proniknu u opi plan reorganizacija u

kojima sudjeluju, da predvide budunost, ne samo svoju osobnu. Uostalom, na raun zbivanja u toj prvoj fazi promjena iznosili su podosta aljivih primjedaba, a uveer bi iarali stolove stratekim planovima isto toliko proizvoljnim koliko i besmislenim. Rimsko rodoljublje, nepokolebljiva vjera u blagodati nae vlasti i misiju Rima da vlada narodima, zadobivali su u tih profesionalaca brutalne oblike na koje nisam bio navikao. Na granicama, gdje je upravo bila potrebna vjetina, bar u tom trenutku, da se pomirimo s nekim nomadskim poglavicama, vojnici su potpuno potisnuli dravnike. Tlaka i rekvizicija u naturi stvarale su prilike za kojekakve zloupotrebe koje nisu nikog iznenaivale. Zahvaljujui stalnim podjelama meu barbarima, situacija je na sjeveroistoku bila, openito uzevi, povoljna da povoljnija nije mogla biti. Dvojim da se imalo popravila ratovima koji su slijedili. Granini incidenti nisu nam nanosili velike gubitke, a uznemirivali su nas samo zato to nisu prestajali. Valja priznati da je ta vjena budnost bar podravala vojni duh. Ipak, bio sam uvjeren da bi se uz neke manje trokove i malo vee umne napore mogle pokoriti neke poglavice, a da smo se s drugima mogli pomiriti. Stoga sam nakanio posvetiti se ovom potonjem cilju za koji nitko nije mario. Na to me gonila i moja sklonost egzotici volio sam posjeivati barbare. Ona velika zemlja to lei izmeu ua Dunava i ua Boristena, trokut u kojem sam najmanje dvije stranice obiao, spada meu najzaudnije krajeve na svijetu, barem za nas, ljude roene na obalama Sredozemnog mora, navikle na iste i suhe june krajolike, na breuljke i poluotoke. Ondje mi se dogaalo da se klanjam boici Zemlji, kao to se mi ovdje klanjamo bogu Rimu. Ne mislim toliko na boicu Ceres koliko na jednu jo drevniju boicu, iz vremena kad jo nije bilo etve. Naa zemlja, grka ili latinska, koja se posvuda oslanja na kostur od stijena, ima istu eleganciju mukog tijela. Skitska pak zemlja ima ono pomalo teko obilje tijela izvaljene ene. Ravnica se zavrava tek na nebu. Neprestano sam se divio udesnim rijekama ona golema zemlja bila je za njih tek padina i korito. Nae su rijeke kratke, nikad nismo daleko od izvora. Ali golemi tok koji se ondje zavrava zapletenim uem nosi sa sobom mulj nepoznata kontinenta i led nenapuenih krajeva. Studen na nekoj visoravni u panjolskoj ne zaostaje ni za kojom drugom, ali sam se sad prvi put suoio s pravom zimom, koja se u nas javlja manjevie nakratko, a ondje traje mjesece i mjesece tovie, ovjek nasluuje da je dalje na sjeveru trajna, bez poetka i svretka. One veeri kad sam stigao u tabor, Dunav je bio golema cesta od rumena leda, zatim od modrog, izbrazdana tragovima unutarnjih struja, dubokih poput koloteina. titili smo se od studeni krznom. Prisutnost tog bezlinog neprijatelja, gotovo apstraktnog, izazivala je neopisiv zanos, osjeanje poveane snage. Borili smo se da sauvamo tjelesnu toplinu kao to se drugdje borimo da sauvamo hrabrost. Bilo je dana kad bi snijeg izravnao neravnine u stepi, koje su se i inae jedva zapaale jahalj smo uzagrepce u svijetu ista prostora i istih atoma. Studen je najobinijim i najmekim stvarima 53pridavala prozirnost a u isti mah i nebesku krutost. Svaka se slomljena trska pretvarala u kristalnu frulu. Moj kavkaski vodi Asar probijao je

uveer led da napoji konje. Uostalom, te su nam ivotinje bile najkorisnije dodirne toke s barbarima u pogaanju i beskrajnim razgovorima o njima stvarala se neka vrsta prijateljstva i uzajamno potovanje zbog konjanikih pothvata. Uveer, logorske su vatre osvjetljavale izvanredne skokove vitkih plesaa i njihove udnovate zlatne narukvice. Koliko mi se puta u proljee dogaalo, kad bi mi otapanje snijega dopustilo da se odvaim zaci dublje u unutranjost zemlje, da za sobom ostavim juni obzor to zatvara poznata mora i otoke, i zapadni obzor gdje negdje daleko sunce zalazi nad Rimom, te sam pomiljao da prodrem jo dublje u te stepe ili dalje od gorskog vijenca na Kavkazu, na sjever ili do kraja Azije. Kakvo bih podneblje, kakvu faunu, kakve ljudske rase otkrio, kakva carstva, nama nepoznata, kao to ni oni za nas ne znaju, ili nas poznaju samo po nekoj vrsti robe koju prevozi dug lanac trgovaca, robe u njih tako rijetke kao to je u nas rijedak indijski papar ili jantar s Baltika? U Odesi mi je neki trgovac to se vraao s dugogodinjeg putovanja darovao jedan zeleni dragulj, poluproziran, svetu stvar, ini se, u golemu kraljevstvu do ijih je granica bio dopro, ali ije obiaje i bogove nije, u svojoj zaokupljenosti profitom, ni zapazio. Taj udni dragulj dojmio me se kao kamen to je pao s neba, meteor iz nekog drugog svijeta. Mi jo slabo poznajemo konfiguraciju svijeta. Nije mi jasno kako se ovjek moe pomiriti s tim neznanjem. Zavidim onima koji e uspjeti prevaliti put od dvije stotine i pedeset grkih stadija koje je tako tono izraunao Erastoten i koji e na kraju puta stii opet do istog mjesta. Razmiljao sam o tome kako bi bilo da jednostavno odluim ii sve dalje i dalje, stazom koja je ve zamijenila nae ceste. Poigravao sam se tom milju... Ostati sam, bez igdje iega, bez ugleda, bez svetih blagodati nae kulture, nai se medu sasvim nepoznatim ljudima i usred novih opasnosti... Dakako da je to bio puki san, i to najkrai od mojih snova. Ta sloboda koju sam izmislio postojala je samo u daljini uskoro bih obnovio sve ono ega sam se odrekao. tovie, posvuda bih bio samo Rimljanin daleko od Rima. Za Grad sam bio vezan nekom vrstom pupane vrpce. Moda sam se u to doba, kao tribun, osjeao jo tjenje vezan sa carstvom nego to sam sada kao car, iz istog onog razloga iz kojeg runi zglob nije toliko slobodan koliko mozak. Pa ipak, taj udovini san, od kojeg bi se bili zgrozili nai preci, mudro ogranieni na teritorij svoga Lacija, ja sam sanjao, a zbog toga to sam ga naas usnio, razlikovat u se dovijeka od njih. 55Trajan je bio na elu postrojba u Donjoj Germaniji. Dunavska me armija poslala da novom carskom nasljedniku prenesem estitke. Nalazio sam se na tri dana mara od Kolonije Agripine Koln, usred Galije, kad je na veernjem bivaku objavljena Nervina smrt. Nisam mogao odoljeti napasti da preduhitrim carsku potu i osobno priopim svom roaku vijest o njegovu preuzimanju vlasti. Odjurio sam u galopu ne zadravajui se usput nigdje do u Auguste Treveroruma Trier gdje je moj zet Servijan bio guverner. Veerao sam s njim. Njegova prazna glava bila je puna imperijalne magle. Taj podmukli ovjek koji je gledao kako da mi naudi, ili da me bar sprijei da omilim, naumio je da me pretekne po svom osobnom glasniku. Nakon dva sata napali su me kod gaza na rijeci

napadai su ranili mog sluaka i ubili nam konje. Ipak smo uspjeli uhvatiti jednog od napadaa, biveg roba mog zeta, koji nam je sve priznao. Servijan je morao shvatiti da nije lako sprijeiti ovjeka koji je nakanio potopoto nastaviti put, osim ako se ne pribjegne ubojstvu, pred kojim je njegov kukaviluk ipak ustuknuo. Morao sam prevaliti pjeice jo oko dvanaest milja prije nego to sam sreo seljaka koji mi je prodao svog konja. Stigao sam jo iste veeri u Agripinu za nekoliko duina konja ispred glasnika svoga zeta. Ova mi je avantura uspjela. Zbog toga me vojska vrlo lijepo primila. Car me zadrao uza se kao tribuna Druge Legije Vjerne. Posve je mirno primio vijest o svom stupanju na prijestolje. Poodavno je to oekivao pa nije morao mijenjati planove. Ostao je onakav kakav je oduvijek bio i kakav e ostati do smrti, vojni zapovjednik prednost mu je bila u tome to je, zahvaljujui posve vojnom shvaanju discipline, stekao predodbu o tome to je red u dravi. Sve se oko toga vrtjelo, bar u poetku, ak i ratni planovi i osvajaki ciljevi. Imperatorvojnik, ali nipoto vojnikimperator. Nita se nije promijenilo u njegovu nainu ivota njegova skromnost nije ostavljala mjesta prenemaganju ni uznositosti. Dok se vojska veselila, on je svoju novu dunost prihvatio kao dio svoga svagdanjeg posla i prostoduno izraavao svoje zadovoljstvo pred bliskim ljudima. Ja mu nisam ulijevao mnogo povjerenja. Bio mi je roak, dvadeset etiri godine stariji od mene, i nakon smrti mog oca jedan od mojih tutora. U izvravanju svojih rodbinskih obveza iskazivao je provincijsku ozbiljnost bio je spreman uiniti i vie nego to je mogue za moje napredovanje u slubi ako se pokaem dostojan njegova povjerenja, a ako se pokaem nesposoban, postupati sa mnom stroe nego i s kim drugim. Prema mojim je mladenakim ludorijama osjeao ogorenje koje nije bilo potpuno neopravdano, ali na kakvo se obino nailazi samo u obitelji uostalom, mnogo su ga vie sablanjivali moji dugovi nego ispadi. Neke su ga druge moje znaajke uznemirivale kako je bio prilino neobrazovan, osjeao je dirljivo potovanje spram filozofa i ljudi od pera, ali jedno je diviti se izdaleka velikim filozofima, a neto sasvim drugo imati uza se mlada asnika koji se previe zanima za knjievnost. Ne 57poznajui dobro moja naela, moja suzdravanja i konice, mislio je da mi sve to nedostaje i da se ne znam svladavati. Ipak, nikad nisam zanemarivao svoje dunosti. Tjeio ga je moj ugled dobra asnika, ali ja sam za njega bio samo mladi i nadobudni tribun kojeg treba strogo nadzirati. Umalo da me nije upropastila jedna nezgoda u privatnom ivotu. Osvojilo me jedno lijepo lice. Strastveno sam se zbliio s jednim mladiem koji je i imperatoru zapeo za oko. Bijae to opasna avantura, pa sam ba zato i uivao u njoj. Neki Gal, Trajanov tajnik, koji je ve poodavno bio stavio sebi u zadau da ga izvjeuje o mojim dugovima, odao nas je caru. Car se silno raestio bili su to za mene teki asovi. Neki prijatelji, meu njima i elije Atijan, inili su sve to su mogli da ga sprijee da ostane pri toj svojoj prilino smijenoj tvrdoglavoj kivnosti. Napokon je popustio pred njihovim molbama. Sama pomirba, u prvi mah prilino neiskrena s obje

strane, bila je za me vee ponienje od prethodnih gnjevnih scena. Priznajem da mi je taj Gal omrznuo preko svake mjere. Mnogo godina nakon toga, kad je bio osuen zbog krivotvorenja javnih spisa, uivao sam u svojoj osveti. Prvi pohod na Dakiju uslijedio je idue godine. I po svojim sklonostima i iz politikih razloga, oduvijek sam bio protiv rata, ali bio bih neto vie ili manje od ovjeka da me ti Trajanovi veliki pothvati nisu opili. Gledane u cijelosti i s distance, te ratne godine spadaju u moje najsretnije godine. Poetak je bio teak, ili mi se bar inilo da je teak. Isprva sam bio na niim poloajima jer nisam bio jo zadobio posvemanju Trajanovu naklonost. Ali poznavao sam nau zemlju i znao sam da sam koristan. Gotovo nesvjesno, iz zime u zimu, iz tabora u tabor, iz bitke u bitku, osjeao sam kako u meni rastu zamjerke Trajanovoj politici. U to vrijeme nije mi bila ni dunost ni pravo da javno iznosim te zamjerke. Uostalom, nitko me ne bi ni sasluao. Bio sam manjevie po strani, na petom ili desetom rangu, ali sam zato jo bolje poznavao svoje jedinice, ivio sam s njima. Jo sam uivao stanovitu slobodu akcije, ili bolje rei stanovitu ravnodunost prema samoj akciji, koju ovjek teko moe sebi priutiti kad jednom doe na vlast i kad je prevalio tridesetu. Imao sam svoje prednosti volio sam tu nau oporu zemlju, strastveno sam bio vezan za sve dragovoljne, uostalom samo povremene, oblike odricanja i stege. Moda jedini od asnika nisam alio za Rimom. to su dulje trajale ratne godine u blatu i snijegu, to su vie do izraaja dolazile moje mogunosti. Proivio sam tako jedno itavo doba izvanrednog zanosa, zahvaljujui dijelom maloj skupini niih asnika oko sebe koji su donijeli sa sobom iz azijskih garnizona prie o udnovatim bogovima. Kult Mitre, koji onda nije bio toliko rasprostranjen koliko nakon naih pohoda na Parte, osvojio me zakratko svojim zahtjevima strogog asketizma koji do kraja napinje luk volje svojom opsjednutou smru, eljezom i krvlju, i koji je uzdizao surovost naeg vojnikog ivota na vii stupanj tumaenja svijeta. Nita nije moglo biti oprenije pogledima na rat od pogleda koje sam poeo stjecati, ali oni barbarski obredi to stvaraju meu sudionicima spone na ivot i smrt, laskali su najskrovitijim snovima jednog mladog ovjeka koji nema strpljenja sa sadanjou i nije naisto s budunou, pa je samim time otvoren bogovima. Primili su me u svoje kolo u nekoj kuli od drva i trske, na obali Dunava, a svjedok mi je bio Marcije Turbo, moj ratni drug. Sjeam se kako pod teinom bika u samrtnim mukama umalo da nije pukao reetkasti pod ispod kojeg sam stajao 59da me pokropi krv. Poslije sam razmiljao o opasnostima kojima ovakva gotovo tajna drutva izvrgavaju dravu pod slabim vladarom, pa sam na kraju poduzeo protiv njih otre mjere, ali priznajem da njihovi lanovi stjeu pred neprijateljem gotovo boansku snagu. Svaki je od nas vjerovao da je nadiao uska ogranienja svoje ljudske sudbine, osjeao se istodobno kao on sam i kao neprijatelj, udruen s bogom za koga mu vie nije bilo jasno da li u liku ivotinje umire ili u ljudskom liku ubija. Ti udnovati snovi, kojih se danas ponekad grozim, nisu se, uostalom, mnogo razlikovali od Heraklitovih teorija o istovjetnosti strijele i cilja. Tad

su mi pomagali da lake podnosim ivot. Pobjeda i poraz bijahu izmijeani, stopljeni, razliite zrake istog sunanog dana. One daanske pjeake koje sam gazio kopitima svoga konja, one sarmatske konjanike pobijene poslije u borbi prsa o prsa dok su nam se propeti konji ujedali za grudi, pobjeivao sam jo lake zato to sam se poistovjeivao s njima. Ostavljeno na bojitu, razodjeveno, moje se tijelo ne bi mnogo razlikovalo od njihovih. Bol od posljednjeg udarca maem bio bi isti. Priznajem ti ovdje ove neobine misli koje spadaju u one moje najskrovitije, i udnu opijenost koju nisam nikad vie doivio u tom istom obliku. Stanovit broj uspjenih pothvata koji bi moda bili proli nezapaeni da ih je izveo obian vojnik, pribavio mi je u Rimu ugled a u vojsci svojevrsnu slavu. Dodue, veina je tih mojih navodnih podviga bilo samo nepotrebno junaenje. Danas u njima otkrivam, pomalo posramljeno, izmijeanu sa zanosom o kojem sam maloprije govorio, svoju nedostojnu elju da se svidim potopoto i da privuem pozornost. Tako sam jednog jesenskog dana preao na konju Dunav nabujao od kia, pod tekom spre60 mom batavskih vojnika. U tom je vojnom pothvatu, ako je to uope bio pothvat, moj konj imao vie zasluga od mene. Ali to me razdoblje junakih ludorija nauilo da bolje razlikujem razne vrste hrabrosti. Ona koju najvie cijenim jest ledena, ravnoduna, bez ikakvog fizikog uzbuenja, hladnokrvna kao to je boanska bezbrinost. Ne uobraavam sebi da sam je ikad stekao. Oponaanje hrabrosti kojim sam se poslije sluio bijae, u mojim najgorim danima, tek cinini nehaj za ivot, a u najboljim tek osjeaj dunosti kojeg sam se grevito drao. Ali ubrzo, im bih se suoio s opasnou, cinizam ili osjeaj dunosti ustupali su mjesto mahnitoj neustraivosti, nekakvu udnom orgazmu ovjeka sjedinjenog sa svojim usudom. U tadanjim mojim godinama, bijah neprestano opijen tom smionou. ovjek opijen ivotom ne misli na smrt ona ne postoji, on je porie svakom svojom gestom. Ako ga snae smrt, vjerojatno je nije ni svjestan ona je za nj tek udarac ili gr. Gorko se nasmijeim kad pomislim kako sad od dvije misli uvijek jednu posveujem svom kraju, ba kao da je potrebno toliko cifranja da se ovo istroeno tijelo odlui za ono to je neminovno. U ono doba, naprotiv, mladi koji bi bio mnogo izgubio da nije poivio jo koju godinu, vedro je svakog dana stavljao ivot na kocku. Ne bi bilo teko ovo to sam upravo ispripovjedio iskititi kao priu odvie naitana vojnika koji nastoji opravdati svoju ljubav prema knjigama. Ali takve pojednostavljene perspektive nisu tone. U meni su naizmjence vladale razne osobe, ni jedna osobito dugo, ali svrgnuti tiranin ubrzo bi opet preuzeo vlast. Tako je u meni ivio savjestan asnik, fanatino discipliniran, koji je, meutim, sa svojim ljudima rado dijelio ratna odricanja melankolik koji TVje sanjao o bogovima ljubavnik spreman na sve za jedan trenutak vrtoglavice mladi i ponositi porunik koji se povlai pod svoj ator, prouava svoje karte pri svjetlu svjetiljke i ne krije pred prijateljima prezir prema nainu na koji se vlada u svijetu budui dravnik. Ali nemojmo zaboraviti ni na nedostojnog ulizicu koji je bio spreman da se opije za carskim stolom samo da bi se svidio ni na mlaca koji dozlaboga samouvjereno i s visoka rjeava sva pitanja ni na ispraznog, duhovitog

brbljavca spremnog da za volju dobre ale izgubi dobra prijatelja ni na vojnika koji mehaniki precizno obavlja svoj prljavi gladijatorski posao. Spomenimo jo i onu dokonu osobu, bez imena, bez svog mjesta u povijesti, ali koja je isto tako ja kao i sve druge, obina igraka okolnosti, ni vie ni manje nego tijelo koje lei na svom poljskom krevetu, zaneseno mirisom, zaokupljeno dakom vjetra, mutno svjesno nekakvog vjeitog zujanja pela. Ali malopomalo jedan doljak stupa na scenu, ravnatelj kazaline druine, redatelj. Znao sam imena svojih glumaca, pripremao sam im vjerodostojno stupanje na pozornicu i izlazak s nje, brisao sam nepotrebne replike, i malopomalo sve vie izbjegavao jeftine efekte. Na kraju sam nauio i da ne pretjerujem s monolozima. S vremenom su me moji postupci zauzvrat oformili. Moji vojni uspjesi mogli su izazvati neprijateljstvo nekog ovjeka koji ne bi bio tako velik kao Trajan. Ali hrabrost je bila jedini jezik koji je on odmah razumio i ije su mu rijei ulazile ravno u srce. Na kraju je vidio u meni svog pomonika, tako rei sina, i nita od onoga to se poslije dogodilo nije nas moglo dokraja razdvojiti to se mene tie, neke su se od zamjerki to su se raale u meni na njegove nazore bar trenutno gubile, zaboravljale pred izvanrednom genijalnou koju je iskazivao u voenju vojske. Oduvijek sam volio gledati majstore na poslu. Car je u svom poslu imao vjetu i sigurnu ruku kojoj nije bilo ravne. Dobio sam zadau da na elu Minervine legije, najslavnije od sviju, unitim posljednja neprijateljska uporita u kraju oko erdapa. Poto sam opkolio tvravu Sarmizegetuzu, uao sam za carem u podzemnu dvoranu u kojoj su se savjetnici kralja Decebala svi potrovali na svojoj posljednjoj gozbi. Car mi je zapovjedio da spalim onu udnu gomilu mrtvaca. Iste veeri na obroncima bojnog polja natakao mi je na prst dijamantni prsten koji je bio dobio od Nerve i koji je ostao u neku ruku zalog nasljeivanju vlasti. Te sam noi zadovoljan usnuo. 63Moja netom steena popularnost proirila je za mog drugog boravka u Rimu neto od onog zanosa koji u upoznati kasnije, u mnogo veoj mjeri, u svojim sretnim godinama. Trajan mi je dao dva milijuna sestercija da ih podijelim puku, to, naravno, nije bilo dostatno, ali sam otada upravljao svojom imovinom koja je bila znatna, pa nisam vie imao novanih briga. Izgubio sam dobrim dijelom svoj sramni strah da se neu svidjeti, Oiljak na bradi posluio mi je kao izgovor da pustim kratku bradu poput grkih filozofa. Unio sam u svoje odijevanje jednostavnost koju sam jo poveao kad sam postao car nisam vie nosio narukvice niti sam se mirisao. injenica da je i ta jednostavnost bila poza nije bitna. Polako sam se navikavao na liavanje radi liavanja, i na onu opreku koju sam poslije zavolio izmeu bogatstva zbirke dragulja i sakupljaevih golih ruku. Da ostanem pri odijevanju, one godine kad sam sluio kao narodni tribun, desila mi se jedna nezgoda koja je protumaena kao znamenje. Jednog dana, kad je trebalo da odrim govor po groznom nevremenu, izgubio sam svoju kinu kabanicu od debele galske vune. Prisiljen da govor odrim u togi, u ijim se pregibima voda skupljala kao u lijebu, neprestance sam prelazio rukom preko ela otirui kiu to mi je navirala na oi. Pre64

hladjeti se u Rimu carska je povlastica jer car ne smije nikad, ma kakve bile vremenske prilike, nositi nita vie od toge od toga dana preprodavaica na uglu i prodava lubenica vjerovali su u moju sretnu zvijezdu. esto se govori o mladenakim snovima, a preesto se zaboravljaju mladenaki rauni. I to su snovi, nita pametniji od ostalih. Nisam ih ja jedini pravio u to vrijeme rimskih svetkovina sva je vojska jurila za poastima. Prilino sam se rado uivio u ulogu nadobudna mladia koju nikad nisam dugo igrao uvjerljivo i bez pomoi aptaa. Pristao sam savjesno obavljati najdosadniju dunost kuratora senatskih akata znao sam koje e se slube poslije najvie cijeniti. Carev lakonski stil, izvanredan u vojsci, bijae nedostatan za Rim carica, koja je imala slian knjievni ukus mojemu, nagovorila ga je da mi dopusti da mu ja sastavljam govore. To bijae prva velika Plotinina usluga. Taj mi je posao utoliko bolje iao od ruke to sam bio navikao na sline usluge. U teko doba svoga naukovanja, esto sam sastavljao senatorima bez ideja i verbalne vjetine harange, za koje bi oni na kraju povjerovali da su ih sami sroili. U tom svom radu za Trajana nalazio sam ono isto zadovoljstvo to su mi ga u mladim danima pruale vjebe iz retorike. Dok sam sjedio sam u svojoj sobi i iskuavao efekte govora pred zrcalom, osjeao sam se kao car. Zapravo sam se uio za cara. Smionosti za koje nisam vjerovao da sam sposoban postajale su mi lake im ih je netko drugi morao izgovoriti. Upoznao sam carev jednostavan, neartikuliran i stoga nejasan nain miljenja laskao sam sam sebi da ga poznajem bolje od sama cara. Volio sam oponaati stil vojnog zapovjednika, sluati ga u Senatu kako izgovara reenice koje izgledaju tipine za njega, a ja sam ih napisao. U nekim drugim prigodama, kad Trajan nije izlazio iz svoje sobe, povjeravao mi je dunost da sam proitam te govore koje nije ak ni itao, a moja dikcija, sad ve besprijekorna, sluila je na ast lekcijama trageda Olimpa. Zahvaljujui tim gotovo tajnim uslugama, zbliio sam se sa carem i stekao ak i njegovo povjerenje, iako je u njemu i dalje tinjala ona njegova odbojnost prema meni. Trenutano je bila ustuknula pred uitkom to ga osjea ostarjeli vladar kad vidi mladia svoje krvi kako zapoinje karijeru, za koju pomalo naivno vjeruje da e samo biti nastavak njegove. To je oduevljenje moda ba zato onako naglo planulo na bojnom polju kod Sarmizegetuze to se probilo kroz duboke slojeve nepovjerenja. I dandanas vjerujem da je u njemu bilo neto vie od neiskorjenjive odbojnosti zasnovane na teko zaglaenim sporovima, na razlikama u naravi ili, naprosto, na duhovnim navikama ovjeka u poodmaklim godinama. Car nije nikako trpio podreene bez kojih ne moe. On bi bio lake prihvatio kod mene mjeavinu revnosti i neurednosti u slubi bio sam mu tako rei sumnjiv ba zato to sam bio tehniki besprijekoran. To se lijepo vidjelo kad je carica poeljela da mi pomogne u karijeri dogovarajui mi enidbu s unukom njegova brata. On se odluno usprotivio tom braku pozivajui se na moje pomanjkanje domainskih vrlina, na preveliku mladost djevojke koja je tek iparica, pa i na neke moje davne dugove. Ali carica se zainatila, a i ja sam se zagrijao za tu

igru. Sabina u tim godinama nije bila bez drai. Taj brak, ublaen mojim gotovo stalnim izbivanjem, bio je poslije za me takav izvor ogorenja i briga da mi je sad ak teko prisjetiti se kakav je to bio trijumf za ambiciozna dvadesetosmogodinjaka. Bio sam vie no ikad lan obitelji i manjevie prisiljen da u njoj ivim. Ali nita mi u toj sredini nije bilo po volji, osim Plotinina lijepog lica. Nebrojeni panjolski roaci iz provincije vjeito su sjedili za carskim stolom, ba kao to sam ih i poslije nalazio na veerama svoje ene, za onih kratkih boravaka u Rimu. ak ne bih rekao ni da su u meuvremenu ostarjeli, jer su mi svi ti ljudi jo u ono doba izgledali kao stogodinjaci. Iz njih je izbijala nekakva ustajala razumnost, nekakav uegli oprez. Car je gotovo sav svoj vijek proveo u ratovanju poznavao je Rim kudikamo slabije nego ja. Pokazivao je mnogo dobre volje da se okrui onim najboljim to Grad nudi, ili to su mu prikazivali takvim. Slubena okolina sastojala se od izvanredno pristojnih i estitih ljudi, ali pomalo trome kulture, ija prilino mlitava filozofija nije zadirala do same sri stvari. Nikad nisam osobito volio Plinijevu utirkanu ljubaznost, a Tacitova uzviena krutost kao da je skrivala svjetonazor reakcionarna republikanca, neizmijenjena od Cezarove smrti. A ona nimalo slubena okolina bila je dozlaboga prostaka, zbog ega trenutano nisam bio izvrgnut novim opasnostima. Ipak sam prema svim tim, tako razliitim ljudima zadrao nunu uljudnost. Prema jednima sam bio smjeran, prema drugima popustljiv, pa i prost kad je trebalo, vjet ali ne pretjerano. Prevrtljivost mi je dobro dolazila bio sam svestran iz rauna, nepostojan iz uitka. Hodao sam po ici. Dobro bi mi bile dole lekcije ne samo od glumaca nego i od akrobata. ti U to su mi doba prigovarali zbog preljuba s nekim patricijkama. Dvijetri od tih toliko kritiziranih veza potrajale su gotovo do samog poetka mog principata. Iako je Rim prilino sklon razvratu, nikad nije odobravao ljubakanja svojih vladara. Iskusili su to na svojoj koi Marko Antonije i Tito. Moje su avanture bile skromnije, ali ne vidim kako bi inae, uz nae obiaje, mukarac kojem su se kurtizane oduvijek gadile a braka mu je ve preko glave, uope mogao upoznati raznoliki svijet ena. Moji su neprijatelji, na elu s onim groznim Servijanom, mojim vremenim zetom, koji je drao da mu trideset godina razlike meu nama daju pravo da se brine o meni kao pedagog i pijun, tvrdili da ambicija i radoznalost igraju kod mene vaniju ulogu u ljubavi nego sama ljubav, da me intimnost sa suprugama malopomalo uvodi u politike tajne njihovih mueva, i da mi povjeravanja mojih ljubavnica vrijede koliko i policijski izvjetaji kojima sam se poslije naslaivao. Istina je da mi je svaka malo dulja ljubavna veza gotovo neizbjeno donosila prijateljstvo i mua, debelog ili slabunjavog, razmetljivog ili stidljivog, gotovo uvijek slijepog, ali obino sam u tome nalazio malo zadovoljstva a jo manje koristi. Valja, tovie, priznati da su neka indiskretna kazivanja mojih ljubavnica ispripovijedana aptom na jastuku napokon probudila u meni simpatije za te ismijane i tako slabo shvaene mueve. Te moje veze, ugodne kad su ene bile vjete u ljubavi,

postajale su dirljive kad bi ene bile lijepe. Prouavao sam na taj nain likovnu umjetnost, upoznavao pojedine kipove i nauio cijeniti Veneru Knidsku ili Ledu to podrhtava pod teinom labuda. Bijae to svijet Tibula i Propercija melankolija, pomalo umjetni ar ali opojan kao kakva frigijska melodija, poljupci na stranjim stubitima, lepravi alovi oko grudi, odlasci u zoru i vijenci cvijea ostavljeni na pragu. Gotovo nita nisam znao o tim enama od svog ivota dali su mi vidjeti samo onoliko koliko se vidi u prolazu kroz odkrinuta vrata njihova ljubav o kojoj su mi neprestano govorile inila mi se gdjekad laka kao i njihove girlande, pomodan nakit, skup i krhak ures i sve sam neto mislio da se svojom strau kite kao i crvenilom i ogrlicama. I moj je ivot njima bio isto takva tajna, nisu ga ni eljele upoznati, radije su o njemu mutno sanjarile. Na kraju sam shvatio da pravila igre zahtijevaju ta vjeita preruavanja, ta pretjerivanja u ispovijedima 1 alopojkama, taj uitak as laan, as prikriven, te unaprijed utvrene susrete poput figura u plesu. ak i u svai od mene su se oekivali predvieni odgovori a uplakana je ljepotica krila ruke kao na pozornici. Vieput sam pomislio da su mukarci koji pate za enama vezani za hram i obredne rekvizite bar isto toliko koliko i za samu boicu naslauju se noktima namazanim kanom, miomirisima utrljanim u kou, tisuama lukavtina to poveavaju tu ljepotu ili je ponekad ak i tvore. Ti se njeni idoli po svemu razlikuju od visokih barbarskih ena ili od naih tromih i ozbiljnih seljanki raaju se iz pozla69Oduvijek sam uivao u ljepoti kose, tom svilenastom i lelujavom dijelu tijela, ali kose su u veine naih ena tornjevi, labirinti, barke ili gnijezda otrovnica. Njezina je kosa rado bila ono to sam elio da bude grozd u doba berbe ili krilo. Leei na leima, naslonjena svojom ponositom glavicom na mene, pripovijedala mi je neobino bestidno o svojim ljubavima. Volio sam njenu estinu i njenu ravnodunost u uitku, njenu izbirljivost i pomamu s kojom je razdirala sebi duu. Znao sam da je imala na desetke ljubavnika nije im ni broja znala ja sam bio tek statist koji ne zahtijeva od nje vjernost. Zaljubila se bila u jednog plesaa, nekog Batila, toliko lijepog da su joj se sve ludosti inile unaprijed opravdanim. Grcala je izgovarajui njegovo ime u rnora naruju, a moje ju je odobravanje ohrabrivalo. U drugim prigodama oboje smo se valjali od smijeha. Umrla je mlada, na nezdravu otoku na koji ju je obitelj bila prognala nakon skandalozne rastave. Drago mi je zbog nje to je tako ispalo, jer se bojala starenja, premda tako neto nikad ne osjeamo za one koje smo doista voljeli. Bila je silno rastrona. Jednog me dana zamolila da joj pozajmim sto tisua sestercija. Sutradan sam joj donio tu svotu. Sjela je na tlo, onako sitna kao djevojica to se titra, istresla vreicu na kameni pod i poela dijeliti sjajnu gomilu na hrpice. Znao sam da za nju, kao i za sve nas rasipnike, ti zlatnici nisu kovanice propisne teine s likom Cezarovim, nego arobna materija, osobna moneta s likom himere nalik na plesaa Batila. Ja vie nisam postojao. Bila je sama. Gotovo runa, onako namrtena ela, divno ravnoduna spram vlastite ljepote, raunala je i preraunavala na prste i teko zbrajala, kreveljei se poput kolarca. Nikad mi nije bila arobnija nego u tom asu.

Vijest o upadima Sarmata stigla je u Rim ba kad se slavio Trajanov trijumf u Dakiji. To slavlje, dugo odgaano, trajalo je ve bilo osam dana. Trebalo je gotovo godina dana da se iz Afrike i Azije dopreme divlje ivotinje koje su kanili pobiti u areni pokolj dvanaest tisua zvijeri i sustavno klanje deset tisua gladijatora pretvorili su Rim u zlo poprite smrti. Te sam se veeri zatekao na terasi Atijanove kue, s Marcijem Turbom i domainom. Rasvijetljeni grad predstavljao je grozan prizor bunog slavlja onaj teki rat kojem smo Marcije i ja bili posvetili etiri godine svoje mladosti postao je za puanstvo povod terevenenju, grubi trijumf iz druge ruke. Nije bilo uputno priopiti puku da te, toliko hvaljene pobjede nisu konane, i da se novi neprijatelj okomio na nae granice. Car je ve bio zaokupljen svojim planovima u Aziji pa se nije vie gotovo ni zanimao za situaciju na sjeveroistoku. Vie je volio da je smatra sreenom jednom zauvijek. Taj prvi Sarmatski rat prikazan je kao obian kazneni pohod. Poslali su me onamo s titulom guvernera Panonije i ovlastima glavnog zapovjednika. Potrajao je jedanaest mjeseci i bio je uasan. I dandanas mislim da je istrebljivanje Daana bilo uglavnom opravdano nijedan dravni poglavar ne gleda rado na organiziranog neprijatelja na svom 73pragu. Ali ruenje Decebalova kraljevstva stvorilo je u tim krajevima prazninu u koju su nahrupili Sarmati. Bande koje su navrle tko zna otkud zagadile su zemlju poharanu ratom, koju smo vie puta za redom spaljivali, i gdje su naim nedovoljnim snagama nedostajala uporita. Te su bande vrvjele kao crvi na leini naih daanskih pobjeda. Nai su nedavni uspjesi naeli disciplinu u naim redovima na predstraama sam nailazio na neto od prostakog nehaja rimskog slavlja. Neki su tribuni iskazivali budalastu samouvjerenost pred pogibli onako opasno izdvojeni u oblasti u kojoj nam je jedini dobro poznati dio bila naa biva granica, raunali su da e im nove pobjede donijeti nae oruje, koje sam gledao kako se iz dana u dan smanjuje zbog gubitaka i dotrajalosti, a raunali su i na pojaanja koja ja vie nisam oekivao znajui da e nam ubudue sve raspoloive snage biti usmjerene na Aziju. Nova je opasnost bila na pomolu etiri godine slubenih rekvizicija opustoile su sela u pozadini. Od prvih ratova s Daanima gledao sam kako se na svako stado volova ili ovaca sveano oduzeto neprijatelju nadovezuju beskrajne povorke stoke otete domorocima. Kad bi ovakvo stanje potrajalo, nije bio daleko trenutak kad bi seljako puanstvo, izmoreno uzdravanjem nae teke ratne mainerije, na kraju pretpostavilo nama barbare. Pljakanje soldateske nije moda bio toliko bitan problem, ali je bio jo uoljiviji. Bio sam toliko omiljen da se nisam bojao nametnuti postrojbama najstroa ogranienja uveo sam strogost, koje sam se i sam pridravao izmislio sam kult disciplinae Augustae koji sam poslije uspio proiriti na svekoliku vojsku. Vratio sam u Rim sve one brzoplete i nadobudne koji su me ometali u radu, a s druge strane, doveo sam strunjake koji su nm nedostajali. Trebalo je popraviti obrambene objekte koje smo, u svom ponosu na nedavne pobjede, bili dozlaboga zapustili, a od svih onih ije bi nas odravanje preskupo stajalo digao sam ruke. Graanski administratori, koji su se ilavo bili ukorijenili u neredu

to prati svaki rat, malopomalo su dostizali stupanj poluzavisnih poglavara spremnih na svakakva iznuivanja od naih podanika i na svakakve izdaje naih interesa. I tu sam razabrao da se u doglednoj budunosti mogu oekivati pobune i nove podjele. Mislim da ne moemo izbjei te nesree, ba kao to ne moemo izbjei ni smrt, ali do nas ipak stoji hoemo li ih jo odgoditi za nekoliko stoljea. Rastjerao sam nesposobne slubenike one sam najgore dao smaknuti. Otkrio sam da sam postao neumoljiv. Nakon vlanog ljeta slijedila je maglovita jesen a potom hladna zima. Javila se potreba za mojim poznavanjem medicine, ponajprije da bih sam sebe lijeio. Onaj ivot na granici svodio me malopomalo na razinu Sarmata kratka brada kao u grkih filozofa prerasla je u bradu barbarskog poglavice. Ponovo sam proao kroz sve ono to smo ve toliko gledali da nam se smuilo u ratovima s Daanima. Nai su neprijatelji spaljivali zarobljenike ive mi smo poeli svoje zarobljenike klati jer nismo imali prijevoznih sredstava da ih otpremimo na trnice robija u Rimu ili u Aziji. Kolci naih palisada bijahu naikani odsjeenim glavama. Neprijatelj je muio svoje taoce nekolicina je mojih prijatelja tako skonala. Jedan se od njih dovukao do naeg tabora na krvavim nogama bio je toliko iznakaen da se poslije nisam vie mogao sjetiti kako je nekad izgledao. Zima je odnijela svoje rtve skupine konjanika zarobljene ledom ili odnesene bujicom, bolesnike razdirane kaljem to su tiho jaukali pod sa74 75torima, ranjenike sa smrznutim batrljcima. Oko mene su se okupili divni ljudi visokog morala. Ta mala, vrsto povezana skupina kojom sam zapovijedao bijae proeta najuzvienijim oblikom vrline, jedinim u koji jo vjerujem nepokolebljivom odlunou da se bude od koristi. Jedan sarmatski prebjeg, kojeg sam uzeo za tumaa, stavio je ivot na kocku vrativi se u svoje pleme da ga potakne na pobunu ili izdaju uspio sam predobiti te ljude, pa su se otada borili na naim predstraama titei nae borce. Nekoliko smionih pothvata, nepromiljenih samih po sebi, ali majstorski izvedenih, pokazalo je neprijatelju koliko je besmisleno napadati Rim. Jedan od sarmatskih poglavica poveo se za Decebalovim primjerom nali smo ga mrtva pod njegovim pustenim atorom, uz njegove uguene ene i uasan sveanj u kojem su bila njihova djeca. Tog se dana moje zgraanje nad beskorisnim i uzaludnim prolijevanjem krvi proirilo i na barbarske gubitke alio sam za tim mrtvim ljudima koje je Rim mogao asimilirati i iskoristiti jednog dana kao saveznike protiv jo divljijih horda. Razbijeni napadai nestali su kao to su se i pojavili, u onoj mranoj oblasti iz koje e zacijelo izbiti jo mnoge oluje. Rat nije bio zavren. Morao sam ga obnoviti i dokrajiti nekoliko mjeseci nakon preuzimanja vlasti. Ali na toj je granici bar povremeno zavladao red. Vratio sam se u Rim obasut poastima. Ali sam se i postarao. Moje prvo konzulstvo bijae jo jedna godina rata, potajne ali neprestane borbe za mir. Ali nisam je vodio sam. Jo prije mog povratka slina se promjena stava zbila i u Licinija Sure, u Atijana, u Turba, ba kao da su me, unato strogoj cenzuri koju sam sam provodio nad svojim pismima, moji prijatelji ve shvatili, prethodili mi ili me slijedili. Nekad me moja promjenljiva srea zabrinjavala najvie radi tih mojih prijatelja strepnje ili nestrpljenja koje bih sam podnosio laka srca bivali su ubitani im sam ih

morao kriti od njihove skrbi ili ih alostiti svojim priznanjima zamjerao sam im to se u svojoj privrenosti vie brinu za mene nego za same sebe, to nikad ne vide ispod nemirne povrine posve mirno bie kojem je sve ravno do mora i koje stoga moe sve to preivjeti. Ali sad vie nisam imao vremena baviti se sobom ili ne baviti. Moja je linost poela blijedjeti upravo zato to su moja gledita postala vana. Najvanije je bilo da se netko suprotstavi politici osvajanja, da joj sagleda posljedice i kraj te da se spremi, ako je mogue, ispraviti njene pogreke. Moj poloaj na granici pokazao mi je jedno lice pobjede kojeg nema na Trajanovu stupu. Povratak u graansku upravu omoguio mi je da protiv ratnike struje prikupim dokumentaciju vaniju 77ak i od svih dokaza skupljenih u ratovanju. Zapovjednitvo legija i pretorijanske garde sastoji se iskljuivo od talijanskih elemenata ti daleki ratovi iscrpli su bili rezerve zemlje ve ionako osiromaene ljudstvom. Oni koji su preivjeli bili su isto toliko izgubljeni za uu domovinu koliko i oni koji su izginuli jer su ih silom naseljavali u novoosvojene zemlje. ak je i u provinciji sustav novaenja izazvao u to vrijeme ozbiljne nerede. Putovanje u panjolsku na koje sam bio krenuo malo kasnije da bih nadzirao eksploataciju rudnika bakra moje obitelji, potvrdilo mi je da je rat izazvao poremeaje u svim gospodarskim granama na kraju sam se uvjerio u opravdanost prosvjeda poslovnih ljudi s kojima sam se druio u Rimu. Nisam bio toliko naivan da bih povjerovao da uvijek samo o nama ovisi hoemo li izbjei rat, ali sam elio da svi nai ratovi budu samo obrambeni. Sanjao sam o vojsci izvjebanoj da odrava red na naim granicama, ispravljenim ako treba, ali pouzdanim. Svaki novi porast golemog imperijskog organizma nalikovao mi je na bolesnu izraslinu, na rak ili oteklinu od vodene bolesti, od ega emo naposljetku umrijeti. Ni jedno od ovih miljenja nije se moglo iznijeti pred carem. On je doao do onog trenutka u ivotu, razliitog za svakog od nas, kad se ljudski stvor predaje svom demonu ili svom geniju, pokoravajui se tajanstvenom zakonu koji mu nalae da uniti ili nadmai sama sebe. U cjelini su dostignua njegova principata bili izvanredna, ali nastojanja oko mira na koja su ga njegovi najbolji savjetnici vjeto nagovarali, svi oni grandiozni projekti arhitekata i pravnika za njegove vladavine, uvijek su mu manje znaili od jedne jedine pobjede. Ludilo rasipnitva obuzelo je tog ovjeka, tako plemenito tedljivog kad je bila rije o njegovim osobnim potrebama. Barbarsko zlato izvaeno sa dna Dunava, onih pet stotina tisua zlatnih poluga kralja Decebala, dostajali su da se isplate darovi puku, vojne nagrade od kojih sam i ja dobio svoj dio, bezumni luksuz igara i poetna ulaganja u veliku avanturu u Aziji. Ta zlokobna bogatstva stvarala su iluziju o naem financijskom stanju. Ono to je rat donio, to je i odnio. U to je vrijeme umro Licinije Sura. Bijae to najliberalniji od carevih osobnih savjetnika. Za nas je njegova smrt bila izgubljena bitka. Prema meni je oduvijek iskazivao oinsku skrb ve nekoliko godina ono malo snage to mu je bolest ostavljala nije mu doputalo da dugo radi na ostvarenju svojih osobnih ambicija, ali mu je uvijek dostajalo da pomogne ovjeku iji su mu se nazori inili zdravi. Osvajanje Arabije poduzeto je suprotno njegovim savjetima. Da je jo poivio, on je jedini mogao

pritedjeti dravi silan trud i trokove oko pohoda na Parte. Taj ovjek nagrizen groznicom koristio je satove nesanice da raspravlja sa mnom o planovima koji su ga iscrpljivali, ali iji mu je uspjeh bio vaniji od jo nekoliko mrvica ivota. Uz njegovo uzglavlje proivio sam unaprijed, i to do najmanjih administrativnih pojedinosti, neke od buduih faza svoje vladavine. Taj je ovjek na samrti tedio cara u svojim kritikama, ali je slutio da sa sobom odnosi sve ono mudro to je jo ostalo od poretka. Da je on poivio jo dvijetri godine, moda bih bio izbjegao neke krivudave putove na svom usponu do vlasti on bi bio uspio nagovoriti cara da me prije adoptira, i to otvoreno. Ali posljednje rijei tog dravnika koji mi je namro svoju zadau bijahu jedna od mojih carskih investitura. Kako je rasla skupina mojih pristaa, tako je rasla i skupina mojih neprijatelja. Najopasniji je od 79mojih protivnika bio Luzije Kvijet, Rimljanin s arapskom krvlju u svojim ilama, kojeg su numidski eskadroni odigrali vanu ulogu u Drugom daanskom ratu i koji se vatreno zalagao za rat u Aziji. Prezirao sam sve kod njega njegovu barbarsku rasko, preuzetno lepranje onih njegovih bijelih velova opasanih zlatnom vrpcom, njegove nabusite i prijetvorne oi, nevjerojatnu okrutnost spram poraenih i pokorenih neprijatelja. Ti elnici ratnike struje desetkovali su se u unutarnjim borbama, ali oni koji su ostajali drali su zato jo vre vlast u svojim rukama, a ja sam time bivao jo izvrgnutiji Palminu sumnjienju i Celzovoj mrnji. Sreom, moj je poloaj bio gotovo neosvojiv. Graanska je uprava sve vie poivala na meni otkako se car bio sav posvetio svojim ratnim planovima. Moji prijatelji, koji su me jedini mogli zamijeniti po svojim sposobnostima ili poznavanju poslova, pretpostavljali su plemenito i samoprijegorno mene sebi. Neracije Prisko, kojem je car vjerovao, smiljeno je svakim danom sve vie ograniavao svoju djelatnost na svoju pravnu struku. Atijan je uredio sebi ivot tako da meni slui uivao sam i Plotininu diskretnu potporu. Godinu dana prije rata postavljen sam na mjesto guvernera Sirije, a nakon toga i na mjesto legata u vojsci. Poto mi je povjereno da nadzirem i organiziram nae baze, postao sam jedan od komandnih poluga pothvata koji je po mom miljenju bio bezuman. Nakon kraeg skanjivanja, prihvatio sam i tu dunost. Da sam je odbio, zatvorio bih bio sam sebi put do vlasti u trenutku kad mi je vlast bila vanija nego ikad. A to je ujedno bila i jedina mogunost da igram ulogu mirovnog posrednika. U onih nekoliko godina to su prethodile velikoj dravnoj krizi, donio sam odluku zbog koje su me moji neprijatelji jednom zasvagda procijenili lakoum80 nim, to mi je djelomice i bio cilj, da tako preduhitrim svaki napad. Otputovao sam na nekoliko mjeseci u Grku. U tom putovanju politika nije, bar prividno, imala nikakva udjela. Bijae to izlet radi uitka i uenja vratio sam se s nekoliko graviranih pehara i knjiga koje sam podijelio s Plotinom. U Ateni mi je iskazana slubena poast koju sam prihvatio radosnije nego ijednu drugu imenovan sam za arhonta Atene. Priutio sam sebi nekoliko mjeseci rada i lakih zadovoljstava, proljetnih etnji po breuljcima proaranim anemonama, prisnog dodira s golim mramorom. U Heroneji, kamo sam bio otiao da se razdragam nad antikim parovima

prijatelja iz Svetog bataljuna, bio sam dva dana u gostima kod Plutarha. I ja sam imao svoj Sveti bataljun, ali, kao to mi se esto deavalo, moj me ivot manje uzbuivao od povijesti. Bio sam u lovu u Arkadiji, molio se u Delfima. U Sparti, na obali Eurota, pastiri su me nauili svirati vrlo staru melodiju na fruli, udnovati neki ptiji napjev. U blizini Megare naiao sam na seljaku svadbu koja je potrajala do kraja noi. Moji pratioci i ja odvaili smo se pridruiti plesu, to nam kruti obiaji u Rimu ne bi bili dopustili. Tragovi naih zloina posvuda su se vidjeli zidine Korinta koje je razorio Mumije i mjesta u dnu svetita to su ostala prazna nakon pljake kipova organizirane za sramnog Neronova putovanja. Osiromaena Grka ivjela je i dalje u ozraju blage zamiljenosti, jasne istananosti i mudre slasti. Nita se nije promijenilo od vremena kad je uenik retora Iseja prvi put udahnuo onaj miris topla meda, soli i smole nita se zapravo nije promijenilo u vie stoljea. Pijesak na borilitima bijae isto onako zlaan kao i neko Fidija i Sokrat nisu vie dolazili onamo, ali mladii koji su se ondje vjebali jo su bili nalik na prelijepog Harmida. Katkad mi se inilo da grki duh nije izvukao do krajnjih zakljuaka premise svoga istinskog genija tek ih je trebalo ponjeti zrelo klasje na suncu, ve pokoeno, ne znai mnogo prema eleuzinskom obeanju sjemena skrivenog u onoj lijepoj zemlji. ak i u mojih divljih sarmatskih neprijatelja nalazio sam vaze savrena oblika, zrcalo ukraeno likom Apolonovim, grke odbljeske poput blijeda sunca na snijegu. Nazirao sam mogunost da heleniziram barbare, da duh Antike prenesem u Rim, da polagano nametnem svijetu jedinu kulturu koja se jednog dana odvojila od nakaznosti, bezoblinosti, nepokretnosti, koja je iznala definiciju metode, teoriju politike i ljepote. Mene nije vrijeao blag prezir Grka koji sam oduvijek nasluivao ispod njihovih najusrdnijih izraza potovanja. tovie, bio mi je prirodan. Ma kakve bile vrline po kojima sam se od njih razlikovao, znao sam da u dovijeka ostati neprofinjeniji od jednog mornara s Egine, da nikad neu biti onako mudar kao travarica iz Agore. Mirno sam prihvaao pomalo uznositu uslunost te gorde rase priznavao sam cijelom jednom narodu povlastice koje sam oduvijek tako rado dijelio voljenim osobama. Ali, da bi se Grcima dalo vremena da nastave i dovre svoje djelo, bilo je potrebno jo nekoliko stoljea mira i bezbrine dokolice, diskretne slobode koju omoguuje mir. Grka je raunala na nas kao na svoje uvare jer mi, uostalom, i sami tvrdimo da smo njeni gospodari. Obeao sam sam sebi da u bdjeti nad razoruanim bogom. Bio sam ve godinu dana na poloaju guvernera Sirije kad je Trajan stigao u Antiohiju. Doao je nadgledati prireivanje pohoda na Armeniju, koji je, prema njegovoj zamisli, imao prethoditi napadu na Parte. S njim je, kao i uvijek, bila Plotina, a dola je i Matidija, moja irokogrudna punica, koja ga je ve godinama pratila na logorovanjima kao ekonomka. Celzo, Palma i Nigrin, moji stari neprijatelji, bili su jo lanovi vijea i vodili su glavnu rije u glavnom stoeru. Sav je taj svijet nagrnuo u palau ekajui da se krene u pohod. Dvorske su spletke opet bile u punom jeku. Svi su stavljali svoje uloge prije nego to se zakotrljaju ratne kocke. Vojska je gotovo

odmah udarila na sjever. Gledao sam kako s njom odlazi sve ono mnotvo visokih dunosnika, ambicioznih i nepotrebnih pratilaca. Car se sa svojom svitom zadrao nekoliko dana u Komageni ve radi trijumfalnih sveanosti mali orijentalni vladari okupljeni u Satali utrkivali su se u prisegama na vjernost, na koje se ja, da sam bio na Trajanovu mjestu, ne bih mnogo uzdao. Luzije Kvijet, moj opasni suparnik, na elu prethodnice, zaposjeo je na svojoj velikoj vojnoj promenadi obale jezera Vana sjeverni dio Mezopotamije, iz kojeg su se Parti bili povukli, pripojen je bez po muke kralj Ozroenaca Abgar pokorio se u Edesi. 83Car se vratio u Antiohiju da tu prezimi odgaajui do proljea pohod na samo partsko carstvo, ali je ve bio odluio da ne prihvati nikakve mirovne pregovore. Sve je teklo po njegovu planu. Radost to e se napokon upustiti u tu dugo odgaanu pustolovinu pomladila je na neki nain tog ezdesetetverogodinj aka. Moja su predvianja i dalje bila sumorna. idovski i arapski elementi sve su se vie opirali ratu provincijski veleposjednici ljutili su se to moraju podmirivati trokove izazvane prolaskom postrojba gradovi su nerado podnosili nove namete. im se car vratio, prva je katastrofa najavila ostale usred jedne prosinake noi dogodio se potres i poruio za nekoliko trenutaka itavu jednu etvrt Antiohije. Natuen padom jedne grede, Trajan je junaki nastavio skrbiti o ranjenicima u njegovoj najblioj okolini bilo je nekoliko poginulih. Sirijsko je puanstvo odmah poelo traiti krivce toj nesrei. Odrekavi se ovoga puta svojih naela snoljivosti, car je pogrijeio dopustivi pokolj jedne skupine krana. Ni ja osobno nemam mnogo simpatija za tu sektu, ali prizori ibanja staraca i muenja djece pridonijeli su uznemirenosti duhova i jo vie ogadili tu sumornu zimu. Nedostajalo je novca da se odmah poprave tete od potresa tisue beskunika logorovale su nou na trgovima. Inspekcijski obilasci nastradalih otkrili su mi pritajeno nezadovoljstvo, potajnu mrnju, o emu velikodostojnici to su zakrili palau nisu imali ni pojma. Car je i usred tih ruevina nastavio pripremati vojni pohod itava je uma utroena u gradnju pokretnih mostova i pontona za prelazak preko Tigrisa. Radosno je prihvatio cio niz novih titula koje mu je dodijelio Senat jedva je ekao da svri s Orijentom pa da se vrati u Rim slaviti pobjedu. Razbjesnjivala su ga i najmanja odgaanja tako te se tresao kao u groznici. ovjek koji je nestrpljivo etkao po velikim dvoranama palae koju su neko davno bili izgradili Seleukidi, a ja sam je osobno kakva gnjavaa! ukrasio u njegovu ast pohvalnim natpisima i daanskim oklopima, nije vie bio onaj isti ovjek koji me primio u svom taboru u Agripini prije nepunih dvadeset godina. ak su mu i vrline ostarjele. One njegove pomalo grube ale iza kojih se nekad skrivala prava dobrota bijahu sad jo samo vulgarne navike odlunost mu se pretvorila u tvrdoglavost, a sposobnost iznalaenja neposrednih i praktinih rjeenja u posvemanje odbijanje da razmilja. Njegovo njeno potovanje prema carici i nabusita naklonost prema svojoj neakinji Matidiji preobrazili su se u staraku ovisnost o tim enama, ali se njihovim savjetima sve vie opirao. Jetreni napadaji zabrinjavali su njegova lijenika Kritona, ali on sam nije mario za njih. Njegovim je uicima

oduvijek nedostajalo istananosti, a razina im se s godinama jo vie srozala. Nije bilo toliko vano to e se car, kad zavri radni dan, predati vojnikim pijankama u drutvu mladia koje je smatrao simpatinim ili lijepim. Meutim, bilo je prilino nezgodno to nije dobro podnosio vino, a previe ga je pio, i to to je ona njegova svita podreenih, sve samih prosjenih ljudi, koje su odabrali i kojima su manipulirali sumnjivi osloboenici, mogli slobodno prisustvovati svim mojim razgovorima s njim i poslije ih prenositi mojim neprijateljima. Obdan sam viao cara samo na sastancima glavnog stoera posveenim jedino pojedinostima ratnih planova, kad uope nije bilo prilike da se slobodno iskae osobno miljenje. U svim drugim prigodama izbjegavao je razgovore u etiri oka. U pijanstvu se taj nimalo profinjeni 85L ovjek sluio svom silom nezgrapnih lukavtina. Nije vie bio tankoutan kao nekad navaljivao je da se pridruim njegovim terevenkama galama, kikot, najotrcanije ale mladih ljudi uvijek su mu bile dobro dole da mi dade na znanje da nije vrijeme za ozbiljne poslove vrebao je trenutak kad e mi jo jedna aa ispijena naduak oduzeti razum. Sve se oko mene vrtjelo u onoj dvorani u kojoj mi se inilo da mi se barbarski trofeji, glave divljih goveda, smiju u brk. Bokali su smjenjivali bokale, ovdjeondje bi izbila pijana pjesma oslanjajui se sve drhtavijom rukom o stol, zazidan u moda napol hinjeno pijanstvo, car je daleko od svega toga bludio u mislima azijskim putovima i tonuo sve dublje u svoje snove... Ti su snovi, na nesreu, bili lijepi. Bijahu to oni isti snovi zbog kojih sam ja nekad pomiljao da sve napustim i krenem preko Kavkaza sjevernim cestama put Azije. Toj opinjenosti kojoj se ostarjeli car predavao poput mjeseara bio je prije njega podlegao Aleksandar on umalo da nije ostvario te snove, i umro je zbog toga sa svojih trideset godina. Ali najvea se opasnost tih velikih planova krila ba u njihovoj svrsishodnosti kao i uvijek, bilo je napretek praktinih razloga da se opravda apsurd, da se vine do nemogueg. Nas je problem Orijenta zaokupljao ve stoljeima inilo se prirodnim da svrimo s njim jednom zasvagda. Naa razmjena robe s Indijom i s onom tajanstvenom zemljom svile iskljuivo je ovisila o idovskim trgovcima i arapskim izvoznicima koji su imali slobodan pristup do partskih luka i putova. Kad jednom svedemo ono golemo i klimavo carstvo arsakidskih konjanika na nepostojanje, dosegnut emo izravno one bogate granice svijeta najposlije ujedinjena Azija postat e za Rim samo jo jedna od njegovih provincija. Aleksandrijska luka u Egiptu bijae jedini na izlaz prema Indiji koji nije ovisio o dobroj volji Parta ali i tu smo se neprestano suoavali sa zahtjevima i pobunama idovskih zajednica. Da je Trajan uspio u svom pohodu, ne bismo se morali obazirati na taj nepouzdani grad. Ali mene svi ti razlozi nisu nikad mogli uvjeriti. Prije bi me zadovoljili solidni trgovaki ugovori, i ve sam nazirao mogunost da umanjim ulogu Aleksandrije osnivanjem jedne druge grke metropole nedaleko od Crvenog mora, to sam poslije i uinio kad sam utemeljio Antinupol. Sve sam bolje upoznavao taj zamreni azijski svijet. Jednostavni planovi o posvemanjem istrebljenju koji su uspjeli u Dakiji, nisu se mogli

primijeniti u toj zemlji sa znatno brojnijim i ukorjenjenijim puanstvom, o kojem je, uostalom, ovisilo bogatstvo svijeta. Kad smo preli Eufrat, stupili smo u zemlju rizika i fatamorgana, ivog pijeska i putova kojima nema kraja. Najmanji poraz imao bi za posljedicu poljuljan presti, a za njim bi mogle slijediti svakojake nesree nije bio problem samo pobijediti nego neprestano pobjeivati, a tako bismo iscrpli na kraju svoje snage. To smo ve i pokuali zgrozio sam se pri pomisli na Krasovu glavu koju su kao loptu bacali iz ruke u ruku na predstavi Euripidovih Bakha, to ju je jedan barbarski kralj s helenistikim pretenzijama bio priredio uveer nakon pobjede nad nama. Trajan je kanio osvetiti taj na stari poraz, a ja sam najvie mislio kako da ga ponovo ne doivimo. Prilino sam tono predviao budunost, to i nije teko kad ovjek poznaje dostatan broj elemenata sadanjice nekoliko nepotrebnih pobjeda odvui e predaleko nae postrojbe, nepromiljeno dovedene s drugih granica car e se na samrti ovjenati slavom, a nama koji preivimo ostavit e da rjeavamo sve probleme i lijeimo sva zla. HiCezar je imao pravo kad je rekao da vie voli biti prvi na selu nego drugi u Rimu. Ne zbog ambicija ni puste slave, nego zato to ovjek kad je drugi u Rimu moe samo birati izmeu opasnosti od poslunosti i opasnosti od pobune, ili, jo gore, od kompromisa. A ja nisam bio ak ni drugi u Rimu. Spremajui se da krene u pogibeljan pohod, car nije jo bio odredio ni svog nasljednika svaki korak naprijed davao je nove izglede lanovima glavnog stoera. Taj gotovo naivni ovjek inio mi se sada sloeniji od mene. Jedino su me njegove grubosti umirivale otresiti car postupao je sa mnom kao sa sinom. U drugim sam pak trenucima oekivao da e me, im se bude moglo bez mene, istisnuti Palma ili ubiti Kvijet. Nisam imao moi nisam uspio ak ishoditi ni audijenciju za utjecajne lanove antiohijskog sinedrija, koji su strepjeli, kao i mi, od ispada idovskih agitatora i koji su eljeli izvijestiti Trajana o rovarenju svojih suplemenika. Nije vie sluao ni mog prijatelja Latinija Aleksandra, potomka jedne od starih kraljevskih obitelji iz Male Azije, ije su ime i bogatstvo i te kako mnogo znaili. Plinije, koji je etiri godine prije toga bio poslan u Bitiniju, umro je ondje a da nije stigao izvijestiti cara o tamonjem pravom raspoloenju i financijskom stanju, pod pretpostavkom da bi mu to dopustio njegov nepopravljivi optimizam. Palma je ismijavao tajne izvjetaje licijskog trgovca Opramoje, koji je dobro poznavao prilike u Aziji. Osloboenici su iskoritavali jutarnji mamurluk carev nakon probanene noi da mi uskrate pristup do njegove sobe carev sluak po imenu Fedim, poten ali priglup i podgovoren protiv mene, dva puta mi se isprijeio na ulazu. Moj neprijatelj Celzo, naprotiv, zatvorio se jedne veeri u sobu s Trajanom i taj je njihov tajni razgovor potrajao satima, tako da sam na kraju povjerovao da sam propao. Traio sam saveznike na sve strane potkupio sam suhim zlatom bive robove koje bih bio najradije poslao na galije milovao sam grozne kovrave glave. Nervin je dijamant bio izgubio sjaj. Tada se pojavio najmudriji od mojih dobrih duhova Plotina. Caricu sam poznavao tada ve vie od dvadeset godina. Bili smo porijeklom iz iste sredine i otprilike istih godina. Gledao sam je kako mirno podnosi gotovo

isto tako skueni ivot kao to je bio i moj, a s jo manje nade za budunost. Pomagala mi je u mojim najteim trenucima drei se kao da nije toga svjesna. Ali u onim groznim danima u Antiohiji njena mi je prisutnost bila prijeko potrebna, kao to e mi poslije uvijek biti potrebno njeno potovanje, koje sam uivao sve do njene smrti. Navikao sam se bio na onu njenu priliku u bijeloj odjei, jednostavnoj koliko to moe biti enska odjea, na onu njenu utnju, na odmjerene rijei koje su uvijek bile samo odgovori, i to to su saetiji biti mogli. Njena vanjtina nije ni od ega odudarala u onoj palai starijoj od rimske raskoi ta je ki skorojevia bila posve dostojna Seleukida. Gotovo smo se u svemu slagali. Oboje smo patili od strasti da ukrasimo a potom ogolimo duu, da iskuamo duh na svakom kamenu kunje. Ona je bila sklona epikurejskoj filozofiji, tom uskom ali istom leaju na kojem bi se pokatkad opruile moje misli. Nju nije uznemirivala tajna bogova koja je mene progonila nije bila ni strastveno privrena tijelu kao ja. Bila je edna zato to joj se gadila povrnost, vie svjesno velikoduna nego po svojoj naravi, mudro nepovjerljiva ali spremna da sve prihvati od prijatelja, ak i neizbjene pogreke. Prijateljstvo je za nju bio izbor kojem je posveivala sve svoje bie sva mu se predavala kao to sam 89se ja predavao samo u ljubavi. Poznavala me je najbolje od sviju pred njom sam pokazivao ono to sam pred drugima skrivao, primjerice svoje potajne podlosti. Tjelesnu intimnost, koje nikad nije bilo meu nama, nadoknaivao je taj dodir dvaju duhova vrsto vezanih jedan za drugoga. Naem slaganju nisu bila potrebna oitovanja, objanjavanja ni suzdravanja dostajala su sama djela. Ona je vie pazila na njih nego ja. Ispod debelih iki to ih je zahtijevala moda, njeno glatko elo bijae sudako. Pamenje joj je uvalo toan otisak svake, i najmanje stvari nije joj se dogaalo, kao meni, da predugo oklijeva ili da se brzopleto odlui. Jedan joj je pogled dostajao da otkrije moje najskrovitije neprijatelje hladnokrvno je i mudro procjenjivala moje pristae. Zapravo smo bili ortaci, ali i najizotreniji sluh teko da bi otkrio meu nama znake tajnog dogovora. Nikad joj se nije preda mnom potkrala gruba pogreka da se potui na cara, ni neto tananija pogreka da ga opravdava ili hvali. to se mene tie, moja lojalnost nije dolazila u pitanje. Atijan, koji je bio netom stigao iz Rima, pridruio se tim naim razgovorima to su katkad trajali po svu no, ali reklo bi se da nita ne moe zamoriti tu nepokolebljivu i krhku enu. Uspjela je ishoditi da moj bivi tutor bude imenovan za careva osobnog savjetnika te tako izbaci iz igre mog neprijatelja Celza. Trajanovo nepovjerenje ili nemogunost da nae nekog tko e me zamijeniti u pozadini zadrat e me jo u Antiohiji raunao sam na njih dvoje da e me obavjetavati o svemu to ne budem mogao saznati iz slubenih izvjetaja. U sluaju poraza, oni e mi znati osigurati privrenost jednog dijela vojske. Moji protivnici morat e raunati s prisutnou tog kostobolnog starca koji se pridruio pohodu samo da meni pomogne, i te ene sposobne da podnosi dugotrajne napore kao vojnik. Gledao sam ih kako odlaze, car na konju, vrst i zaudo miran, strpljiva skupina ena u nosiljkama i pretorijanska garda pomijeana s numidskim izvidnicima onog stranog Luzija Kvijeta. Vojska koja je bila prezimila na

obalama Eufrata, krenula je im je stigao vojskovoa zapoeo je pohod na Parte. Prve su vijesti bile izvrsne. Babilon osvojen, Tigris prijeen, Ktezifont pao. Sve je, kao i uvijek, padalo pred zaudnim majstorstvom tog ovjeka. Arapski vladar Haracen sam se pokorio sili i tako prepustio rimskoj floti sav tok rijeke Tigris car se ukrcao na brod i zaplovio put luke Haraks u dnu Perzijskog zaljeva. Pribliavao se bajoslovnim obalama. Mene moja zabrinutost nije ostavljala, ali sam je krio kao kakav zloin imati pravo prije vremena znai nemati pravo. tovie, posumnjao sam u sama sebe osjeao sam se kriv zbog one nedostojne nevjerice koja nas prijei da priznamo veliinu ovjeku kojeg predobro poznajemo. Zaboravio sam bio da ima ljudi koji pomiu granice usuda, mijenjaju povijest. Hulio sam na carevu genijalnost. Izjedao sam se na svom poloaju. Ako se sluajno dogodi nemogue, moe li se sluiti da ja u tome ne sudjelujem? Budui da je uvijek sve lake od mudrosti, obuzimala me elja da opet navuem sarmatsku ianu koulju i iskoristim Plotinin utjecaj da me ponovo pozovu u vojsku. Zavidio sam i posljednjem od naih vojnika na praini azijskih putova i na srazu s perzijskim oklopnicima. Senat je ovog puta odobrio caru da ne proslavi samo jedan trijumf nego cio niz trijumfa koji e potrajati do kraja njegova ivota. I ja sam uinio to je bio red zapovjedio sam da se slavi i otiao sam prinijeli rtvu na brdo Kasiju. 91Iznenada se poar koji je tinjao u toj orijentalnoj zemlji rasplamsao na sve strane. idovski su trgovci odbili plaati porez u Seleukiji Kirena se odmah pobunila i tamonji orijentalni elementi poklali su grke ceste kojima se egipatsko ito dovozilo naim postrojbama presjekla je banda zelota iz Jeruzalema na Cipru je grko i rimsko puanstvo pohvatalo idove i natjeralo ih da se meu sobom pobiju u gladijatorskim dvobojima. Ja sam uspio ouvati red u Siriji, ali sam primjeivao iskre u oima prosjaka na pragovima sinagoga, nijeme podsmijehe na debelim usnama gonia deva, mrnju koju ipak nismo zasluili. Zidovi i Arapi udruili su se od sama poetka protiv ovog rata koji je zaprijetio da im upropasti trgovinu, ali je Izrael iskoristio prigodu da se okomi na svijet iz kojeg je bio iskljuen zbog svoje vjerske pomame, svojih neobinih obreda i nepomirljivosti svoga Boga. Car se brebolje vratio u Babilon i poslao Kvijeta da kazni pobunjene gradove Kirena, Edesa, Seleukija, velike grke metropole na Istoku, popaljene su za kaznu zbog veleizdaje zasnovane za vrijeme predaha karavana ili smiljene u idovskim zajednicama. Kad sam poslije obilazio te gradove koje je trebalo obnoviti, prolazio sam ispod poruenih kolonada, izmeu redova razbijenih kipova. Car Osdroj, koji je novano potpomogao te pobune, odmah je preao u napad Abgar je ustao i ponovo uao u spaljenu Edesu nai armenski saveznici, na koje je Trajan vjerovao da se moe osloniti, poduprijeli su satrape. Car se odjednom naao usred golemog bojnog polja gdje se trebalo braniti sa svih strana. Zimu je izgubio opsjedajui Hatru, gotovo neosvojivu tvravu usred pustinje, to je nau vojsku stajalo na tisue mrtvih. Njegova je tvrdoglavost sve vie bivala neka vrsta osobne hrabrosti taj bolesni ovjek nije htio pustiti stvar iz ruku. Od Plotine sam saznao da i dalje odbija imenovati svoga nasljednika, usprkos opomeni u obliku kratkotrajne uzetosti. Da je taj oponaatelj Aleksandra umro takoer od

groznice ili neumjerenosti u nekom nezdravom zakutku Azije, taj bi vanjski rat bio prerastao u graanski izbila bi borba na ivot i smrt izmeu mojih pristaa i pristaa Celza ili Palme. Odjednom nisam vie dobivao nikakvih vijesti tanku nit mog openja s carem odravale su jo samo numidske bande mog najveeg neprijatelja. U to sam doba prvi put zatraio od lijenika da mi crvenom tintom obiljei na prsima mjesto gdje mi je srce ako doe do najgoreg, nikako nisam htio da iv padnem u ruke Luziju Kvijetu. Teka zadaa da smirujem otoke i granine provincije pridodana je ostalim mojim poslovima, ali naporni dnevni rad nije bio nita prema dugim besanim noima. Svi problemi carstva titali su me u isti mah, ali mi je moj osobni problem bio najtei. elio sam vrhovnu vlast. elio sam je zato da mogu nametnuti svoje planove, iskuati svoja rjeenja, uspostaviti mir. A nadasve sam je elio zato da budem sam svoj gospodar prije nego to umrem. Bio sam na pragu etrdesetih. Da sam u to doba skonao, od mene bi ostalo samo ime u nizu imena visokih dunosnika i natpis na grkome u ast arhonta Atene. Otada, kad god bih vidio da je ieznuo ovjek u srednjim godinama, ije uspjehe i neuspjehe javnost misli da umije tono procijeniti, prisjetio bih se da sam ja u tim godinama postojao samo u svojim oima i u oima nekolicine prijatelja, koji su na mahove zacijelo sumnjali u mene kao to sam i ja sam sumnjao. Shvatio sam da malo ljudi uspije dati svoju punu mjeru prije nego to umre osjeao sam vie saaljenja prema njima raz93 miljajui o njihovim prekinutim poslovima. Ta opsjednutost neispunjenim ivotom prikovala bi mi misao na jednu toku, privlaei sve na sebe kao ir. S tom je mojom udnjom za vlau bilo kao i s ljubavnom udnjom, koja ljubavniku ne da ni da jede, ni da spava, ni da misli, pa ak ni da voli dok se god ne obave odreeni obredi. Najprei zadaci inili su mi se uzaludnim kad mi nije bilo dano da kao gospodar donosim odluke o budunosti bilo mi je potrebno da budem siguran da u vladati kako bi mi se vratila elja da budem od koristi. Ona palaa u Antiohiji gdje u nakon nekoliko godina ivjeti pijan od sree, bila mi je tada tek tamnica, i to moda tamnica osuenika na smrt. Slao sam tajne poruke proroitima, Jupiteru Amonu, u Kastaliju, Zeusu Dolihijskom. Pozivao sam perzijske mage iao sam ak tako daleko da sam zapovjedio da mi dovedu iz antiohijske tamnice zloinca osuenog na raspee, pa da mu vra preda mnom prereze grkljan ne bi li mi njegova dua, lebdei naas izmeu ivota i smrti, otkrila budunost. Taj je jadnik na taj nain izbjegao dulju agoniju, ali pitanja koja sam mu postavio ostala su bez odgovora. Nou sam se vukao od prozora do prozora, od balkona do balkona, po onim dugim dvoranama u palai jo napuklim od potresa, ispisujui ovdjeondje astroloke raune na ploama i ispitujui treperave zvijezde. Ali znamenje budunosti trebalo je traiti na zemlji. Car je napokon odustao od opsade Hatre i odluio vratiti se na ovu stranu Eufrata, s koje nije trebalo ni odlaziti. Taj je gorki povratak bio jo nesretniji zbog vruine koja je ve bila paklenska, i zbog dodijavanja partskih strijelaca. Jedne vrele svibanjske veeri izaao sam na gradska vrata da doekam na obalama Oronta malu skupinu ljudi

iscrpljenih groznicom, tjeskobom i umorom bolesnog cara, Atijana i ene. Trajanu je bilo stalo do toga da stigne na konju do ulaza u palau jedva se drao u sedlu taj ovjek, nekad tako pun ivota, kanda se promijenio vie od drugih nadomak smrti. Kriton i Matidija pomogli su mu da se uspne uza stube, odveli ga da legne i sjeli uz njegovo uzglavlje. Atijan i Plotina ispripovjedili su mi sve one ratne nezgode za koje nije bilo mjesta u njihovim kratkim porukama. Jedna od tih pria toliko me potresla da mi se zauvijek usjekla u pamenje sred mojih osobnih uspomena, mojih vlastitih simbola. im je stigao u Haraks, umorni je car sjeo na al uz trome vode Perzijskog zaljeva. U to vrijeme jo nije sumnjao u svoju pobjedu, ali su ga prvi put shrvali golemost svijeta, osjeaj starosti i granica koje nas sve sapinju. Krupne suze potekoe niz naborane obraze tog ovjeka za koga se smatralo da ne moe zaplakati. Vojskovoa koji je doveo rimske orlove do jo neistraenih obala pojmio je da nikad nee zaploviti onim morem o kojem je toliko sanjao Indija, Baktrija, sav onaj mutni Orijent kojim se izdaleka opijao ostat e za nj puka imena i snovi. Sutradan su ga ve loe vijesti nagnale da krene dalje. Kad god bi mi poslije usud uskratio neku elju, sjetio bih se suza koje je on prolio jedne veeri, na dalekoj obali, taj starac to je moda tada prvi put pogledao svom ivotu u oi. Sutradan sam se ujutro popeo do cara. Osjeao sam se pred njim kao sin, brat. Taj ovjek koji se uvijek diio time da ivi i misli kao bilo koji njegov vojnik, umirao je posve sam leei na krevetu, pravio je i dalje grandiozne planove koji nisu nikog vie zanimali. Kao i uvijek, njegov suhoparni i odsjeni govor nagrivao mu je misli jedva izgovarajui rijei, govorio mi je o trijumfu koji mu spre95Bjtaj maju u Rimu. Nijekao je poraz kao to je nijekao i smrt. Nakon dva dana ponovio se napadaj. Obnovio sam tjeskobna vijeanja s Atijanom i Plotinom. Cariina dalekovidnost uzdigla je mog prijatelja na svemoni poloaj pretorijskog prefekta, tako da nam je carska garda bila podlona. Matidija, koja nije naputala bolesnikovu sobu, bila nam je, sreom, privrena ta priprosta i njena ena bijae meka kao vosak u Plotininim rukama. Ali nitko se od nas nije usuivao podsjetiti cara da je pitanje njegova nasljednika ostalo otvoreno. Moda je on, kao i Aleksandar, odluio da ne imenuje sam svog nasljednika moda je prema Kvijetovoj struji imao obveza za koje je samo on znao, ili je jednostavno odbijao misliti na svoj kraj ima tako u nekim obiteljima staraca koji umiru bez oporuke. Nije njima toliko do toga da zadre do kraja svoje blago, ili svoje carstvo, od kojeg su im se ukoeni prsti ve napol odvojili, koliko do toga da ne stupe prerano u ono posmrtno stanje u kojem ovjek vie nema to odluivati, nikakva iznenaenja prireivati, niti to prijetiti ili obeavati ivima. alio sam ga nas smo se dvojica previe razlikovali da bi on u meni mogao nai onog poslunog nastavljaa svoga djela, odanog njegovim metodama, pa i pogrekama, kakvog veina ljudi koji su imali apsolutnu vlast u svojim rukama oajniki trae oko sebe na samrti. Ali svijet oko njega bijae pust, nije bilo dravnika ja sam bio jedini koga je mogao izabrati a da se ne ogrijei o svoje dunosti dobra dunosnika i dobra vladara taj poglavar, navikao da ocjenjuje uspjehe u slubi, bio je tako rei prisiljen da me prihvati. To je, uostalom, bio idealan razlog da

me zamrzi. Ipak, zdravlje mu se malopomalo toliko popravilo da je mogao izlaziti iz sobe. Govorio je ve i o tome kako e opet krenuti u vojni pohod, iako nije ni sam sebi vjerovao. Njegov lijenik Kriton, koji se radi njega bojao vruih ljetnih dana, uspio ga je napokon nagovoriti da se vrati u Rim. Uveer uoi odlaska, pozvao me na brod kojim se vraao u Italiju, i imenovao me za vrhovnog zapovjednika umjesto njega. Toliko je tek pristao da se obveze. Ali ono glavno nije uinio. Suprotno primljenim naredbama, odmah sam zapoeo, potajno, mirovne pregovore s Osdrojem. Igrao sam na kartu vjerojatnosti da neu vie morati caru polagati raune. Nije bilo prolo ni deset dana kadli me usred noi probudi dolazak glasnika odmah sam prepoznao u njemu Plotinina pouzdanika. Donio mi je dva pisma. U jednom mi je, slubeno, Plotina javila da Trajan nije mogao podnijeti ljuljanje broda pa se iskrcao u Selinuntu u Kilikiji gdje lei teko bolestan u kui jednog trgovca. U drugom, tajnom pismu javila mi je da je umro, i obeala da e tu vijest tajiti to dulje bude mogla kako bi mi dala priliku da je prvi saznam. Odmah sam se zaputio u Selinunt, samo to sam prije poduzeo sve potrebne mjere da osiguram sebi vjernost sirijskih garnizona. Tek to sam se otisnuo na put, jedan me novi glasnik slubeno obavijestio da je car umro. Njegova oporuka, u kojoj sam ja odreen za njegova nasljednika, poslana je po pouzdanu ovjeku u Rim. Sve ono o emu sam deset godina grozniavo sanjao, snovao, raspravljao ili utio, svelo se na pisamce od dva retka ispisano na grkome vrstim i sitnim enskim rukopisom. Atijan, koji me doekao na pristanitu u Selinuntu, prvi me pozdravio kao cara. I eto, tu, u tom intervalu od iskrcavanja bolesnika do trenutka njegove smrti, zbio se jedan od onih nizova dogaaja koje nikad neu moi rekonstruirati, iako se na njima temelji moja sudbina. 97Ponovo je uspostavljen red u mom ivotu, ali ne i u carstvu. Svijet koji sam naslijedio nalikovao je na ovjeka u naponu snage, jo uvijek krepkog, iako iskusno lijeniko oko zapaa ve na njemu jedva primjetne znake iscrpljenosti nakon preleane teke bolesti. Obnovljeni su pregovori, ovoga puta otvoreno razglasio sam na sve strane da me sam Trajan uputio na to prije nego to je umro. Jednim sam potezom precrtao sva opasna osvajanja ne samo Mezopotamije, gdje se nismo mogli odrati, nego i Armenije koja je bila predaleko i izvan ruke, pa sam je zadrao samo kao vazalnu dravu. Dvijetri potekoe, zbog kojih se mirovna konferencija mogla otegnuti godine i godine, da je glavnim pregovaraima bilo stalo do toga da je oteu, bijahu prebroene vjetim posredovanjem trgovca Opramoje u koga su satrapi imali povjerenje. Nastojao sam u pregovore unijeti onaj isti ar koji drugi iskazuju na bojnom polju iznudio sam mir. Uostalom, moj je partner elio mir u najmanju ruku koliko i ja Parti su jedva ekali da se ponovo otvore njihovi trgovaki putovi izmeu Indije i nas. Nekoliko mjeseci nakon velike krize obradovao sam se videi kako se na obali Oronta iznova stvara niz karavana trgovci su opet naselili oaze i pri svjetlu logorske vatre razgovarali o novostima, te svakog jutra odno103sili sa svojom natovarenom robom i gdjekoju nau misao, nae rijei i nae autentine obiaje, to je sve malopomalo osvajalo kuglu zemaljsku sigurnije nego to bi to mogle uiniti nae legije. Kolanje zlata i

razmjena ideja, suptilni kao optjecaj vitalnog zraka u arterijama, iznova su proradili u velikom tijelu svijeta opet je bilo zemlje poelo kucati. Buntovnika je groznica poela jenjavati. U Egiptu je bila toliko jaka da smo morali hitno formirati seljaku miliciju dok ne dou pojaanja naim jedinicama. Odmah sam povjerio svom drugu Marciju Turbu zadau da uspostavi red, to je on i uinio mudro i odluno. Ali red na ulicama samo me donekle zadovoljavao htio sam ga, ako je ikako mogue, vratiti i u due, ili da ga ondje bar prvi put uvedem. Jednotjedni boravak u Peluziju proveo sam sav u odravanju ravnotee izmeu Grka i idova, koji se nikad nisu slagali. Nisam vidio nita od svega onoga to sam elio vidjeti ni obale Nila, ni muzej u Aleksandriji, ni kipove u hramovima jedva sam stigao provesti jednu no u ugodnom banenju u Kanopu. est beskrajnih dana bio sam u uzavrelom kotlu suda zatienom od vanjske ege dugim zastorima od tankih letvica to su lupkale na vjetru. Nou su oko svjetiljaka zujali golemi komari. Pokuavao sam dokazati Grcima da nisu oni uvijek najpametniji, a Zidovima da nisu oni nipoto najistiji u poslu. Satirine pjesmice kojima su se drugorazredni Heleni izrugivali svojim protivnicima nisu bile nita manje glupe od grotesknih grdnji u idovskim etvrtima. Te dvije rase koje su stoljeima ivjele jedna uz drugu nisu nikad bile toliko radoznale da se upoznaju, ni toliko pristojne da se podnose. Iscrpljeni parniari smjenjivali su se na govornici do kasno u no, a u zoru su me nalazili jo uvijek na mojoj klupi kako prebirem po hrpi smea od lanih iskaza leevi izbodeni noevima koje su mi podastirali kao dokaze bijahu esto leevi bolesnika koji su umrli u krevetu od groznice i koje su ukrali balzamerima. Ali svaki as smirenja bijae pobjeda, neizvjesna kao i sve pobjede svaki spor okonan poravnanjem bijae presedan i zalog za budunost. Nije mi mnogo znailo to je postignut sporazum samo prividan, nametnut izvana, vjerojatno tek privremen znao sam da su i dobro i zlo stvar navike, da se ono to je privremeno produljuje, a ono to je vanjsko upija, i da se maska s vremenom pretvara u lice. Kako mrnja, glupost i ludilo trajno djeluju, nisam vidio razloga da isto tako ne djeluju i dobre namjere, bistar um i pravda. Red na granicama ne bi nita vrijedio kad ne bih uspio nagovoriti staretinara idova i kobasiara Grka da ive mirno jedan uz drugoga. Mir mi je bio cilj, ali nipoto idol, ne svia mi se ak ni rije ideal jer je predaleko od stvarnosti. Pomiljao sam da idem do kraja u odricanju od osvojenih krajeva pa da napustim i Dakiju, i bio bih to uinio da sam mogao naglo raskinuti s politikom svoga predasnika, ali bilo je bolje to pametnije iskoristiti prethodne steevine koje su ve bile ule u povijest. Onaj divni Julije Bas, prvi guverner te nedavno ustrojene provincije, sagorio je na poslu kao to je i meni malo nedostajalo one godine koju sam proveo na sarmatskim granicama, na nezahvalnoj dunosti da neumorno smirujem kraj to se smatrao osvojenim. U Rimu sam mu priredio trijumfalan pogreb kakav se inae prireuje samo carevima ta poast dobru slubeniku ispotiha rtvovanom bijae moj posljednji i diskretni prosvjed protiv politike osvajanja otkad sam stekao mo da je

prekratim, nisam je vie morao javno napadati. Meutim, nametnula se potreba da se ugui ustanak u Mauretaniji, gdje su pristae Luzija Kvijeta poticali nemire ipak, moja prisutnost ondje nije bila prijeko potrebna. Isto je tako bilo i u Britaniji, gdje su Kaledonci iskoristili povlaenje naih postrojba radi rata u Aziji da desetkuju nedostatne garnizone os tavljene na granici. Julije Sever hitno se prihvatio tog posla dok ja ne sredim stvari u Rimu i ne uz mognem krenuti na taj dugi put. Meutim, meni je bilo na srcu da sam okonam rat sa Sarmatima to je ostao nedovren, pa mi je trebao odreeni broj jedinica da stanem na kraj tamonjim barbarskim pljakama. Nigdje, pa ni tu, nisam htio robovati sustavima. Prihvaao sam rat kao sredstvo da se postigne mir, ba kao to se lijenik laa kauterija poto je iskuao sva obinija sredstva. U ljudskim je poslovima sve tako zamreno da e i moja miroljubiva vlast imati svoja ratna razdoblja, kao to i ivot velikog vojskovoe ima, htione htio, svoje periode mira. Prije nego to u krenuti na sjever da napokon okonam sukob sa Sarmatima, vidio sam se sa Kvijetom. Mesar iz Kirene ostao je opasan. Moj je prvi korak bio da raspustim njegove numidske izvidnike njemu je ostalo njegovo mjesto u Senatu, poloaj u regularnoj vojsci i onaj golemi veleposjed u zapadnim pjearama koji mu je mogao posluiti kao odskona daska ili kao azil, kako god bude htio. Pozvao me u lov u Miziju, u gustu umu, i vjeto mi namjestio zamku u kojoj sam, uz malo manje sree i tjelesne okretnosti, mogao lako zaglaviti. Bolje je bilo pretvarati se da nita ne sumnjam, i strpljivo ekati. Uskoro nakon toga u Donjoj Meziji, u vrijeme kad mi je kapitulacija sarmatskih vladara omoguila da ponem misliti na povratak u Italiju u skoroj budunosti, uz pomo ifriranih poruka koje sam razmijenio sa svojim bivim tu106 torom, doznao sam da se Kvijet iznenada vratio u Rim i sastao s Palmom. Nai su neprijatelji utvrivali svoje pozicije i prestrojavali jedinice. Nikakve sigurnosti nije moglo biti dok su god ta dvojica protiv nas. Javio sam Atijanu da hitno djeluje. Taj je starac udario kao grom. Prekoraio je moje naredbe i oslobodio me jednim udarcem svih mojih jo otvorenih preostalih neprijatelja. Istoga dana, u roku od nekoliko sati, Celzo je ubijen u Bajama, Palma u svojoj vili u Teracini, a Nigrin na pragu svoje ladanjske kue u Favenciji. Kvijet je poginuo na papuici kola kad se nakon sastanka s urotnicima vraao u grad. Rim je preplavio val terora. Mog vremenog zeta Servijana, koji se naoko bio pomirio s mojim uspjehom, ali je oito napeto vrebao moje budue pogreke, zacijelo je obuzela radost koja je bila po svoj prilici najblia zanosu to ga je on ikad osjetio u ivotu. Ljudi su ponovo povjerovali u sve one mrane glasine to su kruile o meni. Ove sam vijesti primio na brodu kojim sam se vraao u Italiju. Prestravile su me. ovjeku je uvijek drago kad se oslobodi svojih neprijatelja, ali moj je tutor iskazao staraku ravnodunost spram potonjih posljedica svoga postupka smetnuo je s uma da u ja morati jo vie od dvadeset godina ivjeti s posljedicama tih ubojstava. Sjetio sam se progona Oktavija koji su zauvijek okaljali uspomenu na Augusta, Neronovih prvih zloina nakon kojih su slijedili drugi. Spomenuo sam se posljednjih godina Domicijana, tog obinog ovjeka, nita goreg od drugih,

koga je nametnuti mu i pretrpljeni strah malopomalo liio svake ljudskosti, pa je na kraju umro usred svoje palae kao progonjena zvijer u umi. Moj mi je javni ivot ve izmicao iz ruku u prvom retku nadgrobnog zapisa, duboko uklesanom, bijae nekoliko rijei koje nikad vie neu 107moi izbrisati. Senat, ono veliko a slabo tijelo, koje je postajalo snano im bi ga tko progonio, nikad nee zaboraviti da su etiri njegova lana smaknuta kratkim postupkom po mojoj naredbi tri spletkara i jedan okrutni divljak postat e tako muenici. Odmah sam poruio Atijanu da me doeka u Brundiziju i poloi raun o svojim postupcima. Doekao me na dva koraka od pristanita, u jednoj od soba krme okrenute na istok gdje je nekad davno umro Vergilije. Doao mi je hramljui u susret do praga patio je od kostobolje. im sam se naao s njim nasamo, obasuo sam ga prijekorima vladavina za koju sam elio da bude umjerena i uzorna, poela je sa etiri ubojstva, od kojih je samo jedno bilo prijeko potrebno, a pri tom je nepromiljeno zanemarena zakonska forma. Ovu e mi zloupotrebu sile jo vie zamjerati zato to u se ubudue trsiti da budem milostiv, savjestan i pravedan ljudi e ovim umorstvima dokazivati da moje tobonje vrline nisu nita drugo do maske da bi mogli ispresti banalnu legendu o tiraninu koja e me moda pratiti dok je svijeta i vijeka. Priznao sam mu da se bojim nisam se osjeao lien okrutnosti vie nego drugih ljudskih mana. Posluio sam se onim opim mjestom da jedan zloin povlai za sobom drugi, i primjerom ivotinje koja se ostrvila. Stari prijatelj, za kojeg sam vjerovao da mi je potpuno odan, iskoristio je slabost koju je mislio da je zapazio u mene, pa je pohitao da preisti svoje raune s Nigrinom i Palmom pod izgovorom da slui meni. Kompromitirao je moja mirotvorna nastojanja pripremio mi je zlokoban povratak u Rim. Starac me zamolio za doputenje da sjedne, pa stavi na stoliicu nogu omotanu zavojima. Govorei i dalje, pokrih mu bolesnu nogu pokrivaem. Pustio me je da govorim smjekajui se kao uitelj koji slua kako uenik prilino dobro recitira zadanu teku lekciju. Kad sam zavrio, tiho me priupita to sam kanio uiniti s neprijateljima svoga reima. Ako treba, moe se lako dokazati da su mi ta etvorica radila o glavi svakako im je bilo u interesu da me ubiju. Svaki prelazak s jedne vladavine na drugu povlai za sobom slinu operaciju ienja on je ovu akciju preuzeo na sebe da meni ruke ostanu iste. Ako javno mnijenje bude trailo rtvu, nita lake nego da se njemu oduzme poloaj pretorijskog prefekta. On je i predvidio tu mjeru, i savjetuje mi da je poduzmem. A ako je potrebno jo neto vie da umirim Senat, nema on nita protiv toga da ga osudim na internaciju ili progonstvo. Atijan je bio tutor od kojeg sam izmamljivao pare, savjetnik u najteim mojim danima i najbolji moj pouzdanik, ali sam mu sad prvi put pomno promotrio lice briljivo izbrijanih obraza i iskrivljene ruke mirno prekriene na drku tapa od ebanovine. Prilino sam dobro poznavao razne elemente njegove egzistencije uspjena ovjeka enu koju je volio, a ije je zdravlje iziskivalo njegu, udate keri i njihovu djecu za koju je gajio ambicije u isti mah skromne i uporne kao to su bile i njegove, sklonost dobrim jelima, izrazitu slabost za grke kameje i mlade plesaice. Svemu je tomu

pretpostavio mene u posljednjih trideset godina najprea mu je briga bila da me titi, a potom da mi slui. Meni koji nisam stavljao iznad sebe nita od svojih ideja i planova, ili u najboljem sluaju sliku sama sebe kakav u biti u budunosti, ta banalna privrenost jednog ovjeka drugome inila se udesna, neizmjerna. Nitko nije vrijedan takve privrenosti, pa je ni dandanas ne mogu sebi objasniti. Posluao sam njegov savjet i smijenio ga s njegova poloaja. Pokazao mi je jedva primjetnim smijekom da je i 109L oekivao da u ga uhvatiti za rije. Dobro je znao da me nikakva skrb za starog prijatelja nee sprijeiti da se odluim za ono to je najpametnije. Taj profinjeni politiar nije ni elio da postupim drukije. Ne treba ipak preuveliavati veliinu te njegove nemilosti nakon nekoliko mjeseci to ih je proveo u zasjenku, uspio sam ga ponovo progurati u Senat. To je bila najvea ast koju sam mogao uiniti tom lanu konjanikog reda. Doivio je lijepu starost bogatog rimskog viteza, vrlo utjecajnog zahvaljujui poznavanju raznih obitelji i poslova esto sam bio gost u njegovoj vili u brdima Albe. Kako bilo da bilo, kao i Aleksandar uoi bitke, prinio sam rtvu strahu prije nego to sam uao u Rim kadikad brojim i Atijana meu svoje ljudske rtve. Atijan je bio dobro predvidio prirodno zlato potovanja bilo bi premekano kad mu se ne bi dodao odreeni procent straha. S ubojstvima etvorice bivih konzula dogodilo se ono isto to se dogodilo i s krivotvorenom oporukom poteni ljudi ista srca nisu htjeli povjerovati da sam ja u to umijean cinici su pretpostavljali sve najgore, ali su mi se zato jo vie divili. Rim se umirio im je saznao da ne kanim produiti tim putem od radosti to se nitko vie nije osjeao ugroen zaboravili su na mrtve. Svijet se divio mojoj blagosti zato to je vjerovao da je promiljena i slobodno izabrana, da je svakog jutra pretpostavljam nasilju koje bih mogao isto tako lako provoditi hvalili su moju jednostavnost jer su mislili da je sraunata. Trajan je imao veinu vrlina obina ovjeka moje su ih vrline vie iznenaivale da sam ih imao jo malo vie, vidjeli bi u njima rafiniranost poroka. Ja sam bio isti ovjek kao i nekad, samo to je svijet ono to je prije prezirao sad smatrao uzvienim pretjerana ljubaznost, u kojoj su neotesani ljudi vidjeli neku vrstu slabosti, moda i kukaviluka, doimala se sad kao glatka i sjajna navlaka na snazi. Dizali su do nebesa moju strpljivost s moliteljima, moje este posjete bolesnicima u vojnim bolnicama, moju prijateljsku prisnost s veteranima koji su se vratili na 111svoja ognjita. Nita se od svega toga nije razlikovalo od naina na koji sam cijelog ivota postupao sa svojim slugama ili s teacima na svom imanju. Svaki od nas ima vie vrlina nego to misli, ali ih samo uspjeh iznosi na vidjelo, moda zato to svijet ne oekuje da emo ih sauvati. Ljudi priznaju svoje najgore slabosti udei se to gospodar svijeta nije glupo nemaran, preuzetan ni okrutan. Odbio sam sve titule. Prvog mjeseca moje vladavine Senat me bez mog znanja okitio dugim nizom poasnih naslova to neki carevi omotaju sebi oko vrata poput ala s resama. Daanski, Partski, Germanski Trajan je volio te lijepe zvuke ratnike glazbe sline cimbalima i bubnjevima partskih pukovnija oni su u njemu budili odjeke i odzive, a mene su samo

zbunjivali i ozlovoljivali. Sve sam to ukinuo isto sam tako privremeno odbio i lijepu titulu Oca domovine, koju je August prihvatio tek potkraj ivota i koje ja nisam jo bio dostojan. Tako je bilo i s trijumfom bilo bi smijeno da sam pristao na nj za rat u kojem je jedina moja zasluga bila to sam ga okonao. Oni koji su u tome vidjeli moju skromnost varali su se koliko i oni koji su mislili da sam ohol. Nisam toliko vodio rauna o tuim dojmovima koliko o svojim probicima. elio sam da moj presti bude osoban, neodvojiv od mene, i da se moe neposredno izmjeriti otroumnou, snagom i ostvarenim djelima. Titule, ako dou, doi e poslije, ali e to biti druge titule koje e svjedoiti o mojim tajnim pobjedama na koje jo nisam smio polagati prava. Zasad sam imao pune ruke posla oko toga da postanem, da budem Hadrijan u punoj mjeri. Optuuju me da premalo volim Rim. Ipak je Rim bio lijep one prve dvije godine kad smo se drava i ja jo ogledali, grad uskih ulica i zakrenih foruma od opeke boje stare puti. Kad se Rim ponovo vidi, poslije Orijenta i Grke, to kao da je strani grad, to nikad ne moe osjetiti Rimljanin koji je u njemu roen i koji u njemu neprestano ivi. Ponovo sam se navikavao na njegove zime, vlane i aave, na njegova afrika ljeta ublaena svjeinom vodoskoka u Tiburu i jezera Albe, na njegov gotovo seljaki puk provincijski vezan za sedam breuljaka, ali ije se ambicije, glad za zaradom, opasnosti osvajanja i ropstva prenose malopomalo na sve svjetske rase, na tetovirane crnce, na kosmate Germane, na sitne Grke i na nezgrapne orijentalce. Oslobodio sam se nekih obzira odlazio sam u javna kupalita u vrijeme kad se narod kupa navikao sam podnositi igre u kojima sam do tada vidio samo rasipnitvo. Ipak, nisam promijenio svoje miljenje gadili su mi se ti masakri u kojima ivotinja nema nikakvih izgleda malopomalo sam uviao njihovu obrednu vrijednost, djelovanje traginog preiavanja na neuku rulju elio sam da sjaj svetkovina bude ravan sjaju Trajanovih svetkovina, ali s neto vie ukusa, pa i reda. Silio sam se da uivam u savrenom maevanju gladijatora, ali samo pod uvjetom da se nitko ne bavi time protiv svoje volje. Nauio sam da s visine tribine u cirkusu pregovaram sa svjetinom preko glasonoa, da joj nameem utnju s dunom smjernou koju mi je ona stostruko uzvraala, da joj nikad ne doputam nita vie od onoga to ima pravo oekivati i da joj nita ne odbijem bez obrazloenja. Nisam, kao ti, nosio sa sobom u carsku lou knjige ljude vrijea kad tko omalovaava njihove radosti. Kad bi mi se prizor gadio, napor da ga ipak podnesem vrijedio mi je kao vjeba vie nego da sam itao Epikteta. Moral je stvar privatnog dogovora pristojnost javna stvar svaka napadna sloboda oduvijek me se doimala kao jeftino razmetanje. Zabranio sam zajednika kupalita za mukarce i ene zbog gotovo svakodnevnih fizikih sukoba pretopio sam i vratio u dravnu blagajnu golemo srebrno posue to ga je bio naruio prodrljivi Vitelije. Nai prvi cezari izali su na sramotni glas kao lovci na nasljea. Ja sam uveo pravilo da ne primam u ime drave ni u svoje osobno ime nikakav legat na koji bi izravni nasljednici mogli polagati bilo kakvo pravo. Nastojao sam smanjiti prekomjerni broj robova u carskom kuanstvu, napose suzbiti njihovu drskost s kojom su se izjednaivali s najboljim graanima, a gdjekad ih i terorizirali. Jednog se dana jedan od

mojih ljudi bezobrazno obratio jednom senatoru. Dao sam ga iibati. Toliko sam mrzio nered da sam zapovjedio da se usred cirkusa izbatinaju rasipnici koje su upropastili dugovi. Da budu jasnije razlike, zatraio sam da se u gradu u svako doba nosi toga ili grimizna tunika, to je neugodno za noenje kao i sve poasti, ali sam se i sam strogo toga pridravao. Ustajao sam da primim prijatelje, stajao sam za sve vrijeme audijencija, u znak prosvjeda protiv nehajnog sjedenja ili leanja. Smanjio sam prevelik broj zaprega to su zakrivale nae ulice, taj luksuz brzine koji radi protiv sama sebe, jer pjeak bre napreduje u guvi od sto kola natrpanih jedna uz druge oko Svetog puta. U posjete sam odlazio na nosiljkama. Na njima sam ulazio i u samu kuu da pritedim domainu trud da me eka ili ispraa po suncu ili po groznom rimskom vjetru. Ponovo sam bio meu svojima oduvijek sam osjeao stanovitu njenost prema svojoj sestri Paulini, a ak mi se ni Servijan nije vie onoliko gadio. Moja punica Matidija vratila se s Orijenta s prvim znacima smrtonosne bolesti. Dovijao sam se kako da joj olakam bolove skromnim gozbama, da naprnjakom vina opijem tu matronu naivnu poput djevojke. Odsutnost moje ene, koja se u jednom asu hirovitosti povukla na ladanje, nije nimalo smanjivala ta zadovoljstva obiteljskog ivota. Od svih osoba vjerojatno sam se njoj najmanje uspio svidjeti. Istini za volju, nisam se mnogo ni trudio. Posjeivao sam obudovjelu caricu u kuici u kojoj se ona odala ozbiljnim zadovoljstvima razmiljanja i itanja. Opet sam uivao u Plotininoj lijepoj utnji. Blago se povlaila iz javnosti onaj njen vrt i svijetle sobe svakog su dana sve vie zatvarale tu Muzu, postajale hram carice koja ve pripada boanstvima. Njeno je prijateljstvo ipak ostalo zahtjevno, ali su svi ti zahtjevi bili razumni. Opet sam bio sa svojim prijateljima osjetio sam divan uitak ponovnog susreta nakon duge razdvojenosti, uitak da ih ponovo procjenjujem, a i oni mene. Umro je moj. sudrug u razonodama i nekadanjim knjievnim interesima Viktor Vokonije preuzeo sam na sebe dunost da mu odrim nadgrobni govor. Ljudi su se smjekali kad sam, meu pokojnikovim vrlinama, spomenuo i ednost, koju su opovrgavale njegove pjesme i nazonost na pogrebu Testila s uvojcima boje meda, koga je Viktor nekad nazivao svojom lijepom mukom. Moje licemjerje nije bilo tako vulgarno kao to bi se reklo meni se ini ednim svaki iskreni uitak. Uredio sam Rim kao kuu za koju gospodar misli da je moe mirne due napustiti, znajui da se u njoj nee nita loe dogoditi za njegova izbivanja novi su suradnici opravdali povjerenje, a izmireni suparnici veerali su u Palatinu s prijateljima iz tekih vremena. Neracije Prisko izlagao je za stolom svoje zakonodavne planove arhitekt Apolodor tumaio nam je svoje skice Cejonije Komod, prebogati patricij, potomak stare etruanske obitelji tako rei kraljevske krvi, 115dobar znalac vina i ljudi, smiljao je sa mnom planove o mom sljedeem potezu u Senatu. Njegov sin Lucije Cejonije, koji je u to vrijeme bio netom navrio osamnaestu, uveseljavao je svojim nasmijanom Ijupkou kraljevia te gozbe za koje sam ja elio da budu ozbiljne. On je ve imao neke

besmislene i prekrasne navike pasiju da gostima sam prireuje rijetka jela, izvanredan ukus za cvjetne dekoracije i ludu zaljubljenost u kocku i preruavanje. Njegov je Vergilije bio Marcijal recitirao je Marcijalove lascivne stihove sa armantnom bezonou. tota sam mu obeao to mi je poslije zadalo poprilino briga taj mladi lepravi faun ispunio mi je est mjeseci ivota. U iduim sam godinama toliko esto gubio Lucija iz vida i ponovo ga susretao da u na kraju moda sauvati o njemu sliku nastalu slaganjem svojih uspomena jedne na drugu, tako da ta slika naposljetku nee odgovarati ni jednoj fazi njegova kratka vijeka. Pomalo drzovit arbitar rimske elegancije, nadobudan govornik bojaljivo zaduben u primjere stila koji trai od mene miljenje o nekom tekom pasusu, savjestan mladi asnik to mrsi rijetku bradicu, bolesnik koji se trese od kalja i nad kojim bdijem do njegove agonije, sve su te slike nastale mnogo kasnije. Slika Lucija iz mladenakih dana ograniena je na tajne zakutke mojih uspomena lice, tijelo, blijedoruiasta alabastrena put, pravi lik iz nekog Kolimahova ljubavnog epigrama ili iz jasnih i golih stihova pjesnika Stratona. Ali urilo mi se da napustim Rim. Moji su dotadanji prethodnici odlazili iz Rima uglavnom radi rata moji veliki planovi, mirotvorna djelatnost, pa i sam moj ivot zapoinjali su za mene izvan rimskih zidina. Ostalo mi je jo samo neto da uradim da Trajanu priredim onaj trijumf koji ga je opsjedao u njegovoj bolesti. Trijumf zapravo dolikuje samo mrtvima. Dok je ovjek iv, svagda se nae ponetko da mu prigovori zbog njegovih slabosti, kao to su neko predbacivali Cezaru njegovu elavost i ljubakanja. Ali mrtvac ima pravo na tu vrstu sveanog uvoenja u grob, na tih nekoliko sati bune pompe prije nego to nastupe stoljea slave i tisuljea zaborava. Sudbina mrtvaca nije izloena promjenama ak i njegovi porazi zadobivaju pobjedniki sjaj. Trajanov posljednji trijumf nije slavio njegovu manjevie dvojbenu pobjedu nad Partima, nego onaj njegov poteni trud u kojem je protekao sav njegov ivot. Okupili smo se da proslavimo uspomenu na najboljeg imperatora kojeg je Rim imao od Augustovih starakih godina, najpredanijeg radu, najpotenijeg i najmanje nepravednog. Same njegove mane bile su tek osobine po kojima se prepoznaje savrena slinost mramornog poprsja s licem iva ovjeka. Careva se dua vinula u nebo po onoj nepominoj spirali na Trajanovu stupu. Moj je adoptivni otac postao bog zauzeo je svoje mjesto u nizu ratnikih olienja vjenog Marsa to potresaju i obnavljaju svijet iz stoljea u stoljee. Stojei na balkonu Palatina, vagao sam razlike meu nama ja sam se spremao za mirnije ciljeve. Poeo sam sanjariti o olimpskoj vladavini. 117r Rim nije vie u Rimu on mora propasti ili se ubudue izjednaiti s polovicom svijeta. Njegovi krovovi, terase, otoii od kua koje sunce na zalasku pozlauje tako lijepim rumenilom nisu vie kao neko, u doba naih kraljeva, bojaljivo okrueni bedemima i ja sam obnovio dobar dio bedema uz germanske ume i britanske pustopoljine. Kad god bih s nekog zavoja obasjanog suncem promatrao neku grku akropolu i njen grad

savren kao cvijet, povezan s breuljkom poput krunice cvijeta sa stabljikom, osjeao sam kako je taj neprispodobivi cvijet ogranien samim svojim savrenstvom, zaokruen na jednoj toci u prostoru i u jednom vremenskom segmentu. Njegova je jedina mogunost irenja bila, kao i u biljaka, zrno sjeme ideja kojima je Grka oplodila svijet. A Rim, tromiji i bezobliniji, razvuen u svojoj ravnici uz obale svoje rijeke, kretao se prema irem razvitku grad je prerastao u dravu. Ja sam elio da se drava i dalje iri, postane svjetski poredak, opi poredak stvari. Vrline koje su dostajale za gradi na sedam breuljaka morat e postati elastinije i raznovrsnije da bi pristajale cijeloj kugli zemaljskoj. Rim, koji sam se ja prvi usudio nazvati vjenim, sve e vie nalikovati na majke boice azijskih kultova na pramajku mladih ljudi i etve koja u naruju dri lavove i konice pela. Ali svaka ljudska tvorevina koja tei za vjenou mora se prilagoditi promjenljivom ritmu velikih objekata u prirodi, uskladiti se s nebeskim vremenom. Na Rim nije vie pastoralni gradi starog Euandra, bremenit budunou koja je ve donekle prola grabeljivi Rim iz doba Republike odigrao je svoju ulogu luda prijestolnica prvih cezara nastoji se i sama opametiti doi e i drugi Rimovi kojima ne vidim jasne obrise, ali u pridonijeti njihovu nastanku. Kad sam obilazio antike gradove, svete ali preivjele, bez sadanje vrijednosti za ljudski rod, obeao sam sam sebi da u svom Rimu pritedjeti okamenjenu sudbinu jedne Tebe, jednog Babilona ili jednog Tira. Rim e se izvui iz svog kamenog tijela od rijei drava, od rijei graanstvo, od rijei republika, sazdat e sebi pouzdaniju besmrtnost. U onim jo zaostalim zemljama na obalama Rajne, Dunava ili Batavskog mora svako selo zatieno ogradom od kolja podsjealo me na trane kolibe, na gomilu gnojiva gdje su spavali nai rimski blizanci zadojeni mlijekom vuice te budue metropole bit e nastavak Rima. Tjelesnim biima naroda i rasa, sluajnostima zemljopisa i povijesti, razlinim zahtjevima bogova i predaka, zauvijek emo nametnuti, ne ruei nita od svega toga, jedinstveno ljudsko ponaanje, empirizam mudra iskustva. Rim e se nastaviti i u najmanjem gradiu u kojem vlasti provjeravaju teinu robe, iste i osvjetljavaju ulice, suzbijaju nered, nebrigu, strah i nepravdu te razumno tumae zakone. Rim e propasti tek kad propadne i posljednji ljudski grad. Humanitas, Felicitas, Libertas ove lijepe rijei ispisane na noviima za moje vladavine nisam ja izmislio. Bilo koji grki filozof i gotovo svaki naobraeni Rimljanin ima iste svjetonazore kao i ja. Kad se naao pred jednim nepravednim, pretjerano 119strogim zakonom, uo sam Trajana kako je uzviknuo da njegova primjena ne odgovara vie duhu vremena. Ja sam moda prvi svjesno podredio sve svoje postupke tom duhu vremena, uinio od njega neto drugo, a ne maglovit san jednog filozofa ili pomalo nejasnu tenju dobra vladara. I zahvaljivao sam bogovima to su mi dali da ivim u doba kad se dunost koja me zapala sastoji u razumnom preureivanju svijeta, a ne da iz kaosa izvlaim neto amorfno ili da se opruim po lesu ne bih li ga uskrsnuo. Bio sam sretan to nam je prolost toliko duga da nam daje dovoljno primjera, i to nije preteka da nas zdrobi, to je razvitak nae

tehnike doao dotle da nam olakava higijenu u gradovima i prosperitet naroda, a da nije opet toliko pretjeran da preoptereti ovjeka nepotrebnim tekovinama, to su nae umjetnosti, voke pomalo zamorene obiljem roda, jo kadre da nam podare koji prekrasan plod. Radovao sam se to nas nae vjere, nejasne i asne, oiene od svake nepomirljivosti i svih divljih obreda, tajanstveno zdruuju s najdrevnijim snovima ovjeka i zemlje, ne branei nam laiko tumaenje injenica i racionalno poimanje ljudskog ponaanja. Bilo mi je, najposlije, drago to ni rijei ovjenost, Sloboda i Srea nisu pretjeranom i smijenom uporabom izgubile nita od svoje vrijednosti. Uviam da se moe staviti primjedba na svako nastojanje da se poprave uvjeti ljudskog ivota da ljudi toboe nisu vrijedni svega toga. Ali ja odbacujem takvu primjedbu laka srca dok god Kaligulin san bude neostvarljiv, i dok se god cijeli ljudski rod ne svede na jednu jedinu glavu predodreenu za sjekiru, moramo ga podnositi, odravati, koristiti za svoje svrhe, a dakako da nam je u interesu da mu sluimo. Moj se nain postupanja zasniva na nizu davnanjih zapaanja o samom sebi mene je uvijek svako jasno tumaenje uvjerilo, svaka me uljudnost osvojila, gotovo me svaka srea uvijek urazumila. Stoga se nisam mnogo obazirao na one dobronamjerne koji tvrde da srea razdrauje ljude, da ih sloboda omekava, da ovjenost kvari one kojima se iskazuje. Moda, ali pri sadanjem stanju stvari, to je isto kao i uskraivati pristojnu ishranu izgladnjelu ovjeku iz straha da za koju godinu ne pati od pretilosti. Kad se suvine ovisnosti svedu na najmanju moguu mjeru, kad se uklone nepotrebne nedae, za odravanje junakih vrlina ostat e jo uvijek cio niz pravih zala, smrt, starost, neizljeive bolesti, neuzvraena ljubav, razvrgnuto ili iznevjereno prijateljstvo, osrednji ivot manjeg raspona od naih planova i bljei od naih snova sve one nedae izazvane boanskom naravi stvari. Moram priznati da ne vjerujem mnogo u zakone. Kad su prestrogi, ljudi ih s pravom kre. Kad su prezamreni, ljudska otroumnost lako nae u onoj razvuenoj i slaboj mrei rupe kroz koje e se provui. Potivanje starih zakona odgovara onome to je najdublje u ljudskoj pobonosti, a slui i sucima kao jastuk da se na njima uspavaju. Najstariji zakoni imaju u sebi neto od onog divljatva koje su nastojali popraviti, a ak su i najdostojniji meu njima proizvod sile. Veina naih kaznenih zakona pogaa, moda i sreom, samo manji dio krivaca nai graanski zakoni nikad nee biti dovoljno elastini da se prilagode golemoj i nestalnoj raznolikosti injenica. Mijenjaju se sporije od obiaja opasni su kad kasne za obiajima, a jo su opasniji kad pokuavaju prednjaiti. Pa ipak, iz tog mnotva pogibeljnih novina ili zastarjele rutine, izbijaju ovdjeondje, kao i u medicini, gdjekoje korisne formule. Grki su nas filozofi uili da nastojimo bolje upoznati ljudsku narav, a ve nekoliko narataja naih ponajboljih 121pravnika rade na crti zdravog razuma. I sam sam ostvario neke od onih djelominih reformi koje su jedine trajne. Lo je svaki onaj zakon koji se preesto kri na zakonodavcu je da ga poniti ili promijeni, da se ne bi prezir koji je taj ludi propis na sebe navukao proirio i na druge,

pravednije zakone. Ja sam sebi postavio za cilj da se radije uzdravam od suvinih zakona i ograniavam se na manji broj strogo objavljenih pametnih odluka. Reklo bi se da je dolo vrijeme da se u interesu ovjeanstva svi stari propisi iznova preispitaju. Kad sam u panjolskoj, negdje u okolici Taragone, obilazio napol naputeni rudnik, napao me noem rob koji je svoj ve dugi vijek gotovo sav proveo u podzemnim rovovima tog rudnika. Nimalo nelogino, htio se osvetiti caru za svoje etrdeset tri godine robovanja. Razoruao sam ga bez po muke i predao ga u ruke svom lijeniku. Njegov je bijes splasnuo pa se ovjek pretvorio opet u ono to je uistinu bio, stvor nita manje razuman od drugih, ali mnogo vjerniji od veine. Taj prijestupnik, koji bi pri divljakoj primjeni zakona bio umah smaknut, postao mi je vrijedan sluga. Veina je ljudi slina tom robu previe su podjarmljeni duga razdoblja njihove tuposti samo se pokatkad prekidaju pobunama, podjednako brutalnim koliko i uzaludnim. Htio sam se uvjeriti hoe li pametno odmjerena sloboda postii neto vie, i udim se to slian pokus nije dosad izvelo vie vladara. Taj barbarin osuen na rad u rudniku postao je za me simbol svih naih robova, svih naih barbara. Nije mi se inilo nemoguim da se s njima postupi jednako kao to sam ja postupio s tim ovjekom, da se razoruaju dobrotom, pod uvjetom da prethodno znaju da je ruka koja ih je razoruala vrsta. Svi su narodi do sada propali zbog pomanjkanja veli122 kodunosti Sparta bi bila dulje poivjela da je zainteresirala helote za svoj opstanak. Atlas jednog lijepog dana odlui da prestane nositi na leima nebeski teret i njegova pobuna uzdrma zemlju. elio sam odgoditi to je mogue dulje, pa i izbjei ako se moe, trenutak kad e se barbari izvana i robovi iznutra okomiti na svijet koji moraju potivati s distance ili mu smjerno sluiti, a da ne smiju uivati njegove povlastice. Meni je bilo stalo do toga da i najobespravljeniji stvor, rob koji isti gradske kloake, i izgladnjeli barbarin to se potuca oko granica, nae svoj interes u opstanku Rima. Dvojim da bi i sva svjetska filozofija uspjela ukinuti ropstvo moda e mu samo promijeniti ime. Mogu zamisliti i gore oblike suanjstva od ovih naih bilo da e se ljudi pretvoriti u glupe i zadovoljne strojeve koji e vjerovati da su slobodni iako e biti podjarmljeni, bilo da e se u njih razviti, sve do iskljuenja dokolice i ljudskih uitaka, tako bjesomuna strast za radom kao to je strast za ratovanjem meu barbarskim rasama. Ipak, vie volim nae stvarno ropstvo od takva robovanja umu ili ljudskoj mati. Bilo kako mu drago, grozno stanje u kojem je ovjek preputen na milost i nemilost drugom ovjeku mora biti pomno regulirano zakonom. Ja sam pazio da rob ne bude vie ona anonimna roba to se prodaje a da se ne vodi rauna o obiteljskim vezama koje je on stvorio, onaj kukavni predmet iji iskaz sudac ne biljei dok ne bude podvrgnut mukama, umjesto da ga prihvati pod prisegom. Zabranio sam da se robovi sile na sramotne ili opasne poslove, da ih prodaju zakupnicima javnih kua ili gladijatorskih kola. Neka se tim poslovima bave samo oni koji ih vole, pa e ih bolje i obavljati. Na poljskim dobrima gdje se nadstojnici slue silom zamijenio sam gdje sam god

123r mogao robove slobodnim kolonima. Nae zbirke anegdota pune su pria o sladokuscima koji svoju poslugu bacaju ribama grabljivicama, ali skandalozni i lako kanjivi zloini nisu nita prema tisuama banalnih nedjela koja svakodnevno ine ugledni ljudi tvrda srca a da nitko i ne pomilja da ih zbog toga uznemiruje. Velika se buka bila podigla kad sam prognao iz Rima bogatu i potovanu patricijku to je zlostavljala svoje stare robove javno se mnijenje mnogo vie uzruja zbog najmanje nezahvalnosti prema nemonim roditeljima, ali ja ne vidim velike razlike izmeu ta dva oblika neovjenosti. Poloaj je ena odreen udnim obiajima one su u isti mah podjarmljene i zatiene, slabe i mone, prezrene i potovane. U tom kaosu proturjenih obiaja drutvene su injenice nadreene prirodnima a esto ih nije ni lako luiti. Takvo je stanje stvari posvuda stabilnije nego to se ini u cjelini ene ele biti kakve jesu opiru se promjenama ili se koriste njima za svoje, uvijek iste ciljeve. Dananja sloboda ena, vea ili bar vidljivija nego u staro doba, nije nita drugo do jedan od aspekata lakeg ivota bogatijih vremena. Nije se ozbiljno diralo u negdanja naela, pa ni u predrasude. Bilo iskreno ili ne, slubene pohvale i nadgrobni spomenici pripisuju i dalje naim matronama one iste vrline marljivosti, ednosti i strogosti, koje su se zahtijevale od njih i pod Republikom. Te stvarne ili pretpostavljene promjene nisu, uostalom, nimalo preinaile vjenu slobodu ponaanja puka ni vjeitu dvolinost graana, a tek e vrijeme pokazati koliko su trajne. Slabost ena, kao i slabost robova, potjee iz njihova zakonskog poloaja, a njihova snaga nalazi nadoknadu u sitnim stvarima gdje je njihova mo gotovo neograniena. Malo sam vidio kua u kojima ne vladaju ene esto sam viao i da u kui vlada nadstojnik, kuhar ili osloboenik. U financijskim poslovima prema zakonu su pod nekom vrstom skrbnitva, a u praksi se u svakom duanu na Suburi obina prodavaica peradi ili piljarica ponaa za tezgom kao gazdarica. Atijanova je ena vodila obiteljsko imanje kao neobino sposoban poslovni ovjek. Zakoni bi se morali to manje razlikovati od obiaja ja sam enama dao veu slobodu u upravljanju njihovim imanjima, pravo da sastavljaju oporuke i nasljeuju. Zahtijevao sam da se nijedna djevojka ne udaje bez svoje privole to je zakonsko nasilje isto tako odvratno kao i svako drugo. Udaja je za njih najvanija stvar pa je samo pravo da o tome odluuju one same po svojoj volji. Nae nevolje potjeu dijelom iz injenice to je previe ljudi sramotno bogato ili oajno siromano. Sreom, u ovo nae doba postoji tenja da se izmeu te dvije krajnosti uspostavi ravnotea kolosalna bogatstva imperatora i osloboenika pripadaju prolosti. Trimalhijon i Neron su mrtvi. Ali treba jo mnogo poraditi oko razborite preraspodjele svjetskog gospodarstva. Kad sam preuzeo vlast, odrekao sam se dobrovoljnih priloga koje su gradovi davali caru, to nije bilo nita drugo do prikrivena kraa. Savjetujem i tebi da tako uini. Posvemanje brisanje dugovanja pojedinaca dravi bijae neto riskantnija mjera, ali nuna da se nakon deset godina ratne tednje pone sve iznova. Vrijednost je naeg novca ozbiljno opala u posljednjih sto godina, a upravo se po teaju naih

zlatnika prosuuje vjenost Rima. Na nama je da im vratimo njihovu vrijednost i teinu poteno odmjerenu u svim stvarima. Naa se zemlja nesustavno obrauje samo povlatene pokrajine, Egipat, Afrika, Toskana i jo nekoliko njih, umjele su osnovati seljake zajednice koje se znalaki bave uzgojem ita i vinove loze. Jedna 125n je od mojih stalnih briga bila da poduprem tu klasu, da odatle izvuem instruktore koji e pomagati zaostalijem, nazadnijem i nevinijem seljakom puanstvu. Stao sam na kraj sramotnom obiaju veleposjednika, koji ne haju mnogo za javno dobro, da ostavljaju zemlju pod ugarom svaka njiva koja nije pet godina obraivana pripast e ubudue onome tko se obveze da e je obraivati. Slino je i s rudnicima. Veina naih bogataa daju silne darove dravi, javnim ustanovama i vladaru. Mnogi od njih to rade iz interesa, gdjekoji iz plemenitih pobuda, a svi na kraju imaju korist od toga. Ja sam elio da njihova dareljivost zadobije druge oblike, a ne da bude razmetljiva milostinja, da ih nauim da razborito uveavaju svoja dobra u interesu zajednice, kao to su do tada radili samo da bi im se djeca obogatila. U tu sam svrhu sam preuzeo upravljanje carskim dobrima nitko nema prava postupati sa zemljom kao to krtac postupa sa svojim upom zlata. Nai su trgovci ponekad nai najbolji geografi, nai najbolji astronomi, nai najueniji prirodoznansrvenici. Nai bankari se ubrajaju meu najbolje poznavatelje ljudi. Koristio sam se njihovom strunou, ali sam se svim silama borio protiv upletanja u tue poslove. Potpora pruena brodovlasnicima udeseterostruila je razmjenu sa stranim narodima. Tako sam uspio uz male trokove obnoviti skupu imperijalnu mornaricu to se tie uvoza s Orijenta i iz Afrike, Italija je otok i njena opskrba itaricama, otkad ne podmiruje sama svoje potrebe, ovisi o trgovakim posrednicima. Jedini je nain da se osiguramo od opasnosti koje ova situacija donosi da s tim nunim poslovnim ljudima postupamo kao s dunosnicima i da ih strogo nadziremo. Nae stare provincije dosegnule su posljednjih godina stupanj blagostanja koji se moe jo vie podii, samo to to blagostanje treba da slui svima, a ne samo banci Heroda Atikog ili sitnom pekulantu koji zakupi svu proizvodnju ulja u nekom grkom selu. Nijedan zakon nije prestrog ako doputa da se smanji broj posrednika to vrve po naim gradovima soj bestidnih i trbuastih ljudi to se doaptavaju po krmama, nalakeni na tezge, spremni da potkopaju svaku politiku koja im ne donosi neposrednu korist. Pravilna raspodjela itarica pomae dravi da sprijei sramotno podizanje cijena u doba nestaice, ali sam se ja najvie uzdao u organiziranje samih proizvoaa, galskih vinogradara i ribara na Crnom moru, iju bijednu zaradu prodiru uvoznici kavijara i usoljene ribe, to se debljaju na raun tueg rada i stradanja. Jedan mi je od najljepih dana bio kad sam nagovorio skupinu pomoraca s Arhipelaga da se udrue i trguju neposredno s gradskim prodavaima. Nikad se nisam osjetio korisnijim vladarom. Poesto je mir za vojsku tek uurbana besposlica izmeu dvije bitke uz nerad i nered, druga je mogunost pripremanje za rat, pa i sam rat. Ja sam ovome uinio kraj moje neprestano obilaenje

predstraa bijae jedno od mnogih sredstava da korisno zaposlim vojsku u mirno doba. Posvuda, i u ravnici i u brdima, i na okrajku uma i usred pustinje, legija iri ili zbija svoje uvijek jednake zgrade, svoja vjebalita, barake podignute u Agripini radi zatite od snijega, u Lambezi radi zatite od pjeanih oluja, skladita ije sam nepotrebne zalihe rasprodao, asniki klub u kojem dominira vladarova bista. Ali ta je jednolikost samo prividna u tim, tako slinim nastambama ima svagda i raznih pomonih jedinica. Sve rase unose u vojsku svoje vrline i svoje posebno naoruanje, svoj pjeaki, konjaniki ili streljaki duh. U tom sirovom stanju nalazio sam onu razno127PH vrsnost u jedinstvu to bijae moj vladarski cilj. Dopustio sam vojnicima njihove nacionalne ratne poklie i komande na njihovim jezicima sankcionirao sam brakove ratnih veterana s barbarskim enama i ozakonio njihovu djecu. Na taj sam nain nastojao da ublaim surovost logorskog ivota i da se s tim obinim ljudima ljudski postupa. Izvrgavajui se opasnosti da izgube neto od svoje pokretljivosti, htio sam ih vezati za zemlju koju su branili nisam se libio podijeliti vojsku na pokrajine. Htio sam na razini carstva uspostaviti ono to je bila milicija u doba mlade Republike, u kojoj je svaki ovjek branio svoju njivu i svoje imanje. Posebice sam se trudio oko razvoja tehnike efikasnosti pojedinih legija, elio sam se posluiti tim vojnim centrima kao polugama civilizacije, kao klinovima dovoljno snanim da malopomalo nadomjeste one profinjene instrumente graanskog ivota to su ve bili otupjeli. Vojska je tako postala spona izmeu puka iz ume, stepe ili movare, i profinjenih stanovnika gradova, osnovna kola za barbare, kola izdrljivosti i odgovornosti za obrazovanog Grka ili mladog viteza naviknuta na lagodni ivot u Rimu. Osobno sam poznavao mune strane tog ivota, ali i njegove prednosti i smicalice. Ukinuo sam posebne povlastice zabranio sam da se asnicima esto odobravaju dopusti, i da se u taborima koriste dvorane za bankete, paviljoni za zabave i uzgajaju skupocjeni perivoji. Ta nepotrebna zdanja pretvorena su u bolnice i domove ratnih veterana. Novaili smo vojnike u preranoj dobi i zadravali ih u vojsci do duboke starosti, to je bilo u isti mah i preskupo i okrutno. Sve sam to promijenio. Disciplina Augusta mora odraavati humane tendencije svoga doba. Mi smo dravni dunosnici, a ne cezari. Ona aliteljica koju nisam jednog dana htio sasluati do kraja imala je pravo kad je uzviknula ako nemam vremena da nju sasluam, neu imati vremena ni da vladam. Moje isprike nakon toga nisu bile puka forma. Pa ipak, nedostaje mi vremena to se carstvo vie iri, to se vie raznih aspekata vlasti stjee u rukama najvieg dunosnika taj prezaposleni ovjek mora, htio nehtio, dio svojih poslova prenijeti na druge njegova e se sposobnost sve vie svoditi na to da se okrui pouzdanim suradnicima. Veliki zloin Neronov, pa i Klaudijev, bilo je to to su iz lijenosti dopustili osloboenicima i robovima da se domognu uloga pouzdanika, savjetnika i opunomoenika. Dobar dio svog vremena i putovanja utroio sam na biranje predstojnika novog inovnitva, na njihovo kolovanje i na to pomnije rasporeivanje na poloaje prema

njihovim nadarenostima, na iznalaenje mogunosti za korisnu uporabu te srednje klase o kojoj drava ovisi. Svjestan sam opasnosti to prijeti toj civilnoj vojsci, a to se moe izraziti jednom jedinom rijeju rutina. Taj mehanizam koji treba da traje stoljeima pokvarit e se ako se ne uva na gospodaru je da neprestano nadzire njegovo funkcioniranje, da predvidi ili popravi ono to je dotrajalo. Ali iskustvo nam pokazuje da e, uza svu nau beskrajnu skrb da odaberemo prave nasljednike, ipak uvijek ponajvie biti osrednjih careva, a da e u svakom stoljeu najmanje jedan od njih biti luak. U vremenima krize, ti e uredi, ako su dobro organizirani, moi i dalje obavljati svoje bitne funkcije i ispunjavati ono meuvrijeme, koje moe i vrlo dugo potrajati, od jednog pametnog vladara do drugog. Neki carevi vuku za sobom kolone barbara vezane meu sobom lancima oko vrata, beskrajne povorke poraenih neprijatelja. Meni e dunosnika elita koju sam uspio stvoriti biti drukija pratnja. Zahvaljujui lanovima Carskog vijea, mo129 M JVJV gao sam godinama izbivati iz Rima i navraati samo na krae vrijeme. Dopisivao sam se s njima najbrim glasnicima, a u sluaju opasnosti svjetlosnim signalima. Oni su pak izvjebali svoje vrijedne pomonike. Njihova je strunost moje djelo njihova redovita djelatnost omoguila mi je da se bavim drugim poslovima. Ona e mi omoguiti i da mirne due umrem. Od dvadeset godina carevanja dvanaest godina nisam imao stalnog boravita. Prebivao sam naizmjence u palaama azijskih trgovaca, u skromnim grkim kuama, u lijepim vilama s kupaonicama i grijanjem Rimljana u Galiji, u kolibama i na majurima. Ipak su mi najdrai bili laki atori, arhitektura od platna i uadi. Brodovi su bili isto tako raznoliki kao i nastambe na kopnu. Imao sam svoj brod s vjebaonicom i knjinicom, ali sam bio nepovjerljiv prema svakom stalnom stanitu, ak i pokretnom. Bio sam zadovoljan i na ladanjskoj lai sirijskog milijunaa, na brodovima flote za dugu plovidbu i na grkoj ribarskoj brodici. Jedini je luksuz bila brzina i sve to brzini pogoduje, najbolji konji, kola s najboljim oprugama, prtljaga koja zauzima najmanje mjesta, odjea i pribor koji najbolje odgovaraju podneblju. Ali najvanija je prednost bilo savreno tjelesno stanje ubrzani mar od dvadeset milja nije mi nita predstavljao, a no bez sna bijae samo neto kao poziv na razmiljanje. Malo ljudi voli duga putovanja, to vjeito raskidanje s navikama, neprestano potresanje svih predrasuda. Ali ja sam nastojao ivjeti bez predrasuda i sa to manje navika. Cijenio sam slatku mekou postelje, ali isto tako i dodir i miris gole zemlje, nejednakosti svakoga segmenta Zemljina kruga. Navikao sam se na razliitu hranu, na britansku kau i afrike lubenice. Jednog sam dana kuao nagnjilu divlja kojom se goste neka germanska plemena. Povraao sam, ali sam i to iskusio. Iako sam imao svoj utvreni ukus u ljubavi, ak sam i tu zazirao od rutine. Moja pratnja, svedena na najnunije ili najbolje pratioce, nije me mnogo titila od svijeta nastojao sam uvijek biti slobodan u kretanju i pristupaan. Provincije, te velike dravne jedinice, kojima sam ja osobno izabrao grbove, Britanija sa svojim prijestoljem na hridima ili Dakija sa

svojom sabljom krivoijom, bile su za me cjeline sastavljene od raznih dijelova, od uma iju sam hladovinu traio, od zdenaca na kojima sam pio vodu, od pojedinaca koje sam sluajno sreo na sastancima, od poznatih, kadikad i voljenih lica. Poznavao sam svaku milju naih cesta, koje su moda najljepi dar Rima svijetu. Ali najnezaboravniji su bili trenuci kad bi cesta zavrila pred planinom pa bi se valjalo penjati od rasjeline do rasjeline, od stijene do stijene, da bi se na vrhuncu Pireneja ili Alpa doekala zora. Nekoliko je ljudi prije mene proputovalo svijetom Pitagora, Platon, desetak mudraca i sijaset pustolova. Ali prvi put je putnik bio u isti mah i gospodar, potpuno slobodan da sve vidi, izmijeni i stvori. To je bila moja srea, i bio sam svjestan da e protei moda jo stoljea prije nego to se opet stekne takav sretan sklad funkcije, temperamenta i svijeta. Tad sam uvidio kolika je prednost to sam nov ovjek, sam, jedva vezan brakom, bez djece, pa gotovo i bez predaka, Uliks bez Itake osim Itake u sebi. Moram ovdje priznati neto to nisam jo nikome rekao nikad nisam imao osjeaj da sav pripadam jednom mjestu, pa ak ni svojoj voljenoj Ateni, ak ni Rimu. Svagdje stranac, nigdje se nisam osjeao posve izoliran. Usput sam se bavio raznim zanimanjima od kojih se sastoji carski posao prihvaao sam vojni ivot kao to se oblai odijelo 131HH koje je komotno zato to je ve noeno. Bez po muke sam progovarao logorskim jezikom, onim latinskim iskvarenim utjecajem barbarskih jezika, protkanim uobiajenim psovkama i jeftinim alama iznova sam se navikavao nositi nezgrapnu vojnu opremu na manevrima, navikavao sam se na prdmjenu ravnotee koju izaziva teak tit u lijevoj ruci. Posvuda me zadravao pipavi raunovodstveni posao, bilo da sam morao provjeravati raune Azijske provincije ili nekog britanskog gradia koji se zaduio radi podizanja javnog kupalita. Ve sam neto rekao o svom sudakom poslu. Padale su mi na um usporedbe s drugim zanimanjima mislio sam na putujueg lijenika koji ide od vrata do vrata i lijei bolesnike, na radnika iz komunalne slube pozvanog da popravi cestu ili vodovodnu cijev, na nadzornika koji tri s kraja na kraj galije potiui veslae, ali sluei se to manje biem. A danas, gledajui s terase vile kako robovi kreu granje ili plijeve gredice, najvie mislim na hodanje briljivog vrtlara amotamo. Obrtnici koje sam vodio sa sobom na putovanja nisu mi zadavali mnogo briga uivali su u putovanju kao i ja. Ali imao sam okapanja s ljudima od pera. Nezaobilazni Flegont ima bapske muice, ali to je jedini moj tajnik koji je do kraja izdrao na tom poslu jo je i sad sa mnom. Pjesnik Flor, kome sam ponudio da bude tajnik za latinski jezik, vikao je na sve strane da ne eli biti cezar i trpjeti skitske studeni i britanske kie. Nisu mu bila po volji ni duga pjeaenja. Prepustio sam mu slasti rimskog knjievnog ivota, krme u kojima se svake veeri sudionici okupljaju i razmjenjuju uvijek iste dosjetke i bratski podnose ubode istih komaraca. Svetoniju sam dao mjesto uvara arhiva, to mu omoguuje pristup do tajnih dokumenata koji su mu potrebni

za njegov rad na ivotopisima cezara. Tog spretnog ovjeka s dobro pogoenim nadimkom Trankvil teko je bilo zamisliti igdje izvan knjinice, pa je ostao u Rimu, gdje se sprijateljio s mojom enom i postao jedan od malog kruga nezadovoljnih konzervativaca to se sastaju kod nje da kritiziraju nain na koji se upravlja svijetom. To mi se drutvo nije svialo dao sam umiroviti Trankvila, koji se zatim povukao u svoju kuicu u Sabinskim brdima da na miru snatri o Tiberijevim porocima. Favorin iz Arelate vodio je neko vrijeme moje tajnitvo na grkom jeziku taj patuljak piskava glasa imao je soli u glavi. Bijae to jedan od najlicemjernijih ljudi koje sam ikad sreo prepirali smo se ali me njegova uenost razgaljivala. Zabavljala me i njegova hipohondrija, zbog koje je skrbio o svom zdravlju kao ljubavnik o svojoj dragoj. Njegov mu je hinduski sluga prireivao riu nabavljenu za skupe pare s Orijenta na alost, taj je egzotini kuhar slabo govorio grki, a jo slabije druge jezike. Od njega nisam gotovo nita uspio doznati o udesima njegove domovine. Favorin se hvalio da je u ivotu postigao tri rijetke stvari iako Gal, helenizirao se kao malo tko drugi iako ovjek skromna porijekla, neprestano se svaao sa carem a da mu ni vlas s glave nije pala, to uostalom meni slui na ast iako impotentan, stalno je plaao globe za preljube. iva je istina da su ga oboavateljice iz provincije dovodile u neprilike iz kojih sam ga ja vie puta morao izvlaiti. Ipak mi je dojadio pa sam umjesto njega uzeo u slubu Eudemona. Sve u svemu, bio sam neobino zadovoljan svojim suradnicima. Samo bogovi znaju kako se ipak ouvalo potovanje prema meni te male skupine prijatelja i slubenika usred grube prisnosti putovanja. Njihova je diskrecija bila, ako je to mogue, jo zaudnija od njihove odanosti. 133r Budui Svetoniji nee moi sakupiti mnogo anegdota o meni. Ono to javnost zna o meni otkrio sam joj ja sam. Moji su prijatelji uvali moje tajne, politike i ostale istini za volju, i ja sam esto uvao isto tako i njihove tajne. Graditi znai suraivati sa zemljom udariti ljudski peat na krajolik koji e se time promijeniti za vjena vremena. To znai i pridonijeti na taj nain onim promjenama to tvore ivot gradova. Koliko truda treba da se tono odredi mjesto jednog mosta ili fontane, da se na nekoj gorskoj cesti izvede zavoj koji e biti najekonominiji, pa samim time i najistiji... Proirivanje ceste to vodi u Megaru preobrazilo je onaj stjenoviti skironski kraj oko dvije tisue stadija poploane ceste sa atrnjama i vojnim straama izmeu Antinupola i Crvenog mora donijeli su pustinji nakon doba opasnosti vrijeme sigurnosti. Da se izgradi mrea vodovoda u Troadi nije bila previsoka cijena ukupni prihod od pet stotina gradova u Aziji vodovod u Kartagi nadoknadio je u neku ruku nedae Punskih ratova. Graditi utvrde bilo je, sve u svemu, isto to i podizati nasipe trebalo je pronai onu crtu na kojoj se moe braniti neka obala ili carstvo, toku na kojoj e se moi zadrati, zaustaviti i slomiti nadiranje valova ili barbara. Graditi luke znai oploditi ljepotu zaljeva. Osnivati knjinice znai i podizati javne itnice, spremati zimnicu za ono doba kad e se zamrznuti duh, to po nekim znacima sudim, i protiv svoje volje, da e se stvarno dogoditi. Mnogo sam toga obnovio, to znai da sam suraivao s minulim

vremenom, proniknuo u njegov duh ili ga preinaio, posluio se njime kao sponom s dalekom budunou, otkrivao ispod kamenja tajnu izvora. ivot je na kratak neprestano govorimo o minulim ili buduim stoljeima kao da su nam ona potpuno tua. Ja sam ih se meutim, u svojim igrama kamenom, doticao. Zidine koje uvrujem jo su tople od dodira s nestalim tijelima ruke koje jo ne postoje milovat e ove stupove. to sam vie razmiljao o svojoj smrti, a napose o smrti drugih, to sam vie nastojao naim ivotima dodati te gotovo neunitive produetke. U Rimu sam se najradije sluio vjenom opekom koja se sasvim polagano vraa zemlji iz koje je nastala, a njeno neprimjetno slijeganje i mrvljenje ostavljaju od graevine za sobom brdo, ak i kad se u njemu ne moe vie razaznati tvrava, cirkus ili grobnica. U Grkoj i u Aziji sluio sam se domaim mramorom, lijepim materijalom koji, kad se jednom isklee, ostaje vjeran ljudskoj mjeri, tako da plan cijelog hrama ostaje sadran u svakom djeliu slomljenog stupa. Arhitektura je bogata razliitijim mogunostima nego to bi se reklo po Vitruvijeva etiri pravila kameni blokovi mogu se, kao i glazbeni tonovi, slagati na bezbroj naina. Radi Panteona sam se obratio staroj Etruriji vraeva i proroka Venerino je svetite, naprotiv, kolo jonskih oblika na suncu, obilje bijelih i ruiastih stupova oko boginje puti iz koje je potekla Cezarova rasa. Atenski Olimpejon trebao je biti izravna protutea Partenonu, onako prostrt u ravnici nasuprot Partenonu na brijegu, prvi golem a drugi savren ar klei pred spokojstvom, sjaj pod nogama ljepote. Antinojeve kapele i hramovi, arobne odaje, spomenici tajanstvenog prelaska iz ivota u smrt, oratoriji prevelike boli i sree, bijahu mjesta molitve i prizivanja mrtvih u njima sam se predavao svojoj alosti. Moja grobnica na obali Tibera sagraena je u divovskim razmjerima po uzoru na antike grobnice na Via Appiji, ali same njene proporcije preobraavaju je i podsjeaju na Ktezifont, na Babilon, na terase i tornjeve kojima se 135PIJ ovjek pribliava zvijezdama. Egipatska groblja sa svojim obeliscima i redovima sfinga pred kenotafom podsjeaju pomalo neprijateljski Rim na nikad neprealjena prijatelja. Vila je bila grobnica mojih putovanja, posljednji nomadski tabor od mramora to odgovara atorima i paviljonima azijskih vladara. Gotovo sve to privlai na ukus ve je iskuano u svijetu oblika, pa sam preao u svijet boja jaspis zelen poput morskih dubina, zrnasti porfir boje puti, bazalt i mutni opsidijan. Grimizni zastori ukraavani su sve zamrenijim vezovima mozaici na podovima ili zidovima nisu nikad bili dovoljno zlaani, dovoljno bijeli ili dovoljno tamni. Svaki je kamen bio udna konkrecija jedne volje, jedne uspomene, kadikad i prkosa. Svaka je graevina bila odraz jednog sna. Plotinopol, Hadrijanopol, Antinupol, Hadrijanotera... Namnoio sam to sam vie mogao te konice ljudskih pela. Limar i zidar, inenjer i arhitekt prednjae u stvaranju tih gradova taj posao zahtijeva i odreene darove otkrivaa izvora. U svijetu koji je jo vie od polovice pokriven umama, pustinjom i pustarama lijepo je vidjeti poploanu ulicu, hram posveen bilo kojem boanstvu, javna kupalita i zahode, brijanicu u kojoj brija

razgovara s muterijama o novostima iz Rima, slastiarnu, prodavaonicu cipela, moda i knjinicu, lijeniku tablu, kazalite u kojem se s vremena na vrijeme igra koji Terencijev komad. Nai se Ijepodusi tue na jednoobraznost naih gradova smeta ih to u svakom gradu nailaze na isti spomenik caru i na isti vodovod. Ipak, nemaju pravo ljepota Nemauza razlikuje se od ljepote Arelate. Ali i sama ta jednoobraznost, koja se moe nai na tri kontinenta, raduje putnika isto kao i jednoobraznost miljokaza i u najobinijim naim gradovima umiruje nas pogled na postaju za izmjenu konja, potu ili svratiste. Grad je kao ljudska tvorevina moda doista jednolian, ali isto onako kao to su jednolina i saa puna meda, uvijek je to mjesto dodira i razmjene, kamo seljaci dolaze radi prodaje svojih proizvoda pa se zadravaju u njemu buljei u slikarije na portiku... Moji su se gradovi raali iz susreta susreta s nekim zakutkom na Zemlji ili iz susreta mojih carskih planova s dogaajima iz mog ivota. Plotinopol je nastao iz potrebe da se osnuje novo poljoprivredno trgovite u Trakiji, ali i iz njene elje da se iskae poast Plotini. Hadrijanotera je utemeljena da bude trgovite maloazijskih umara najprije je bio moja ljetna rezidencija, lovite puno divljai, paviljon od grubo otesanih brvana podno brda Atisa, pjenuavi potok u kojem se svakog jutra kupalo. Hadrijanopol u Epiru ponovo je postao urbano sredite u srcu jedne osiromaene provincije nastao je iz posjeta svetitu u Dodoni. Hadrijanopol, seljaki i vojniki grad, strateko sredite na rubu barbarskih pokrajina, napuen je veteranima iz ratova sa Sarmatima. Osobno poznajem dobre i slabe strane svih tamonjih ljudi, njihova imena, godine slube i ranjavanja. Najdrai moj grad Antinupol rodio se na mjestu gdje se dogodila nesrea, zbijen na uskom pojasu neplodne zemlje, izmeu rijeke i stijenja. Bilo mi je stalo do toga da ga obogatim drugim izvorima prihoda, trgovinom s Indijom, rijenim transportom i istananim arima grke metropole. Nema mjesta na Zemlji koje manje elim ponovo vidjeti, iako ima malo mjesta kojima sam poklonio vie panje. Taj je grad beskrajan peristil. Dopisujem se s njegovim guvernerom Fidom Akvilom glede propileja tamonjeg hrama i kipova pod slavolukom. Izabrao sam imena za sve gradske blokove i etvrtff1 jasne i tajne simbole, kompletan katalog svojih us136 pomena. Sam sam nacrtao raspored korintskog stupovlja i pravilnog reda palmi uz obalu rijeke. Tisuu sam puta proao u mislima tim gotovo savrenim etverokutom ispresijecanim paralelnim ulicama i prepolovljenim trijumfalnom avenijom to vodi od grkog kazalita do grobnice. Pretrpani smo kipovima, krcati naslikanim i isklesanim divotama, ali je to obilje puka iluzija neumorno reproduciramo nekoliko desetaka remekdjela koja vie ne bismo bili kadri sami stvoriti. Pa i ja sam za svoju Vilu naruio kopije Hermafrodita i Kentaura, Niobide i Venere. Nastojao sam ivjeti to vie usred tih melodija oblika. Poticao sam iskustva prolosti, uene arhaizme to otkrivaju smisao nauma i izgubljenih tehnika. Iskuavao sam i varijacije koje se sastoje u tome da oderanog Marsiju od bijelog mramora prenesemo u ruiasti mramor i tako ga vratimo u svijet naslikanih figura, ili da zrnastu masu egipatskih kipova prenesemo u boju

paroskog mramora, da idola pretvorimo u duha. Naa je umjetnost savrena, to e rei zaokruena, ali je njezino savrenstvo podlono modulacijama isto toliko razliitim koliko su razliite i modulacije ista glasa na nama je da se vjeto igramo te igre vjeitog pribliavanja jednom zauvijek naenom rjeenju ili udaljavanju od njega, da idemo do kraja u pridravanju ili pretjerivanju, da u tu lijepu sferu ukljuujemo bezbroj novih kombinacija. Velika je prednost imati za sobom tisuu primjera za usporedbu, to se moemo, ako hoemo, inteligentno nadovezati na Skopasa ili se sladostrasno suprotstaviti Praksitelu. Dodiri s barbarskom umjetnou naveli su me na pomisao da se svaka rasa ograniava na neke teme, na neke naine izraavanja od svih moguih a svako doba jo bira i izmeu mogunosti koje imaju pojedine rase. U Egiptu sam vidio gran138 diozna boanstva i kraljeve, a na narukvicama sarmatskih zarobljenika nalazio sam beskrajne inaice istog konja u galopu ili istih zmija to prodiru jedna drugu. Ali naa se umjetnost mislim na grku drala ovjeka. Samo smo mi uspjeli nepominim tijelom izraziti latentnu snagu i okretnost samo smo mi glatkim elom iskazali mudru misao. Ja sam kao i nai kipari ovjek mi dostaje, u njemu nalazim ak i vjenost. Voljena uma saeta je za me u liku kentaura, a bura nigdje ne die bolje nego u valovitom pojasu boice mora. Predmeti u prirodi i sveti amblemi imaju za me vrijednost samo kad su nabijeni ljudskim asocijacijama borov eer, grobljanski simbol u obliku falusa, plitica ukraena golubovima to mami na sijestu uz fontanu, grifon to odnosi voljenu osobu na nebo. Umjetnost portretiranja nije me osobito privlaila. Nai rimski portreti imaju samo dokumentarnu vrijednost lica prekopirana do najmanje bore ili bradavice prenesene s modela koje susreemo u ivotu i koje zaboravljamo im umru. Grci su, naprotiv, toliko voljeli ljudsko savrenstvo da se nisu mnogo bavili razliitim ljudskim licima. Obino bih bacio samo jedan pogled na svoj lik, na tamno lice izmijenjeno bjelinom mramora, na izbuljene oi, na sitne ali mesnate usne stisnute toliko da podrhtavaju. Vie me zaokupljalo jedno drugo lice. im je ono poelo neto znaiti u mom ivotu, umjetnost je prestala biti luksuz i postala je potpora, neka vrsta podrke. Nametnuo sam svijetu taj lik danas postoji vie portreta tog djeaka nego ijednog slavnog ovjeka, nego ijedne kraljice. Najprije mi je elja bila da s pomou kipova zabiljeim ljepotu koja se postupno mijenja, a onda je umjetnost postala neka vrsta arobnog ina koji moe oiviti izgubljeni lik. inilo mi se da su orijaki likovi sredstvo kojim 139r se mogu izraziti prave proporcije to ih ljubav pridaje biima htio sam da ti kipovi budu golemi kao lice vieno iz neposredne blizine, visoki i sveani poput privienja i utvara iz runih snova, teki kao to je teka ostala uspomena na njega. Zahtijevao sam savrenu izvedbu, puko savrenstvo, boga to za one koji su ga voljeli ostaje svako bie umrlo u dvadesetoj godini, ali i posvemanju slinost, prisnu nazonost, svaku nepravilnost lica draeg od same ljepote. Koliko smo samo raspravljali o tome da se sauva debela crta obrve, pomalo nabubrela oblina usne... Oajniki sam raunao na vjenost kamena, na vjernost bronce, da se ovjekovjei

prolazno ili ve istrunulo tijelo, ali sam isto tako zahtijevao i da mramor, svakodnevno premazivan mjeavinom ulja i kiselina, zadobije glatkou i tako rei mekou mladenake puti. Posvuda sam nailazio na to jedinstveno lice stapao sam boanske likove, spolove i vjene atribute, jedru umsku Dijanu sa sjetnim Bakhom, snanog Hermesa iz hrvaonica sa dvojnim bogom to spava s glavom na ruci, meu rasutim cvijeem. Ustanovio sam da mladi koji razmilja uvelike nalikuje na muevnu Atenu. Moji su kipari pomalo lutali oni najslabiji zapadali su povremeno u mekunost ili emfazu ipak su gotovo svi sudjelovali u tom snu. Ima kipova i slika izraenih dok je mladi bio jo iv. Oni odraavaju onaj golemi i promjenljivi krajolik to se protee od petnaeste do dvadesete godine ivota ozbiljni profil dobra djeaka. Postoji kip gdje se kipar iz Korinta usudio ouvati nehaj djeaka ispupena trbuha i oputenih ramena, s rukom na kuku, kao da na uglu ulice promatra igru kockama. Tu je i onaj mramorni kip gdje je Papije iz Afrodizije dao obrise tijela vie nego golog, bespomonog i svjeeg u svojoj krhkosti narcisa. A Aristej je na moj nalog isklesao onu malu, prkosnu i ponositu glavu od pomalo hrapavog kamena... Ima portreta izraenih nakon njegove smrti, na kojima se zapaa trag smrti, ona velika lica vinih usana, nabijena tajnama koje nisu vie moje zato to nisu vie tajne ivih. Tu je i onaj bareljef na kojem je Karijan Antonijan obdario eleuzinskom lakoom beraa u tunici od sirove svile, s prijateljskom njukom psa priljubljenom uz njegovu golu nogu. Pa onda ona gotovo nepodnoljiva maska, djelo jednog kipara iz Kirene, na kojem se uitak i bol stapaju i sudaraju na istom licu kao dva vala na istoj hridi. Pa oni jeftini glineni kipii to su nam posluili u imperijalnoj propagandi Tellus stabilita, dobri duh primirene Zemlje u obliku mladia to lei i dri u rukama voe i cvijee. Trahit sua quemque voluptas. Svakome svoj put svakome i svoj cilj, svoja tenja, ako ba hoe, svoja najskrovitija sklonost i svoj najuzvieniji ideal. Moj je ideal bio sadran u rijei ljepota, koju je tako teko definirati, usprkos svim bjelodanim dokazima osjetila i oiju. Osjeao sam se odgovoran za ljepotu svijeta. elio sam da gradovi budu sjajni, prozrani, zalijevani bistrom vodom, napueni ljudima kojima tijelo nee biti nagreno ni tragovima bijede ili ropstva, ni podbuhlou vulgarnog bogatstva elio sam da uenici ispravno izgovaraju lekcije koje nee biti besmislene da ene u kui odaju svojim pokretima neku vrstu majinskog dostojanstva, mirne snage da na vjebalita dolaze mladii kojima ni igre ni umjetnost nee biti strane, da vonjaci donose najljepe plodove a njive najbogatije etve. elio sam da se silna velebnost rimskog mira proiri na sve, neosjetna i prisutna kao glazba nebeskih tijela u pokretu da i najskromniji putnik moe putovati od jedne zemlje do druge, od jednog lr kontinenta do drugog, bez munih formalnosti, bez opasnosti, posvuda siguran u postojanje minimuma zakonitosti i kulture da nai vojnici nastave svoj vjeiti ratni ples na granicama, da sve tee glatko, i u radionicama i u hramovima da morem brode lijepi brodovi a da cestama esto prolaze zaprege da u dobro ureenom svijetu imaju svoje mjesto i filozofi i plesai. Tom idealu, u biti skromnom, ljudi bi se ee pribliili

kad bi mu sluili bar jednim dijelom one energije koju troe na glupe i okrutne djelatnosti. Srea mi je omoguila da djelomice ostvarim taj svoj ideal u ovoj posljednjoj etvrti stoljea. Arijan iz Nikomedije, jedan od najveih umova svoga doba, rado me podsjea na one lijepe stihove u kojima je stari Terpandar definirao u tri rijei spartanski ideal, savren nain ivota o kojem je Lakedemon sanjao a da ga nikad nije ostvario Snaga, Pravda, Muze. Snaga je bila osnova, prijeko potreban uvjet bez kojeg nema ljepote, vrstina bez koje nema pravde. Pravda je bila ravnotea pojedinih dijelova, cjelina skladnih proporcija koju nikakvo pretjerivanje ne smije poremetiti. Snaga i Pravda bijahu tek dobro ugoen instrument u rukama Muza. Svi oblici bijede i brutalnosti bijahu zabranjeni kao povrede lijepog tijela ovjeanstva. Svaka je nepravda bila pogrean ton koji valja izbjegavati u harmoniji sfera. U Germaniji sam se zadrao gotovo godinu dana radi obnavljanja i izgradnje utvrda i tabora, trasiranja novih i popravaka starih cesta. Novim bastionima podignutim na cesti dugoj sedamdeset milja pojaali smo granicu du Rajne. Ta zemlja vinograda i pjenuavih rijeka bila mi je dobro poznata tu sam naiao na tragove mladog tribuna koji je Trajanu donio vijest o njegovu preuzimanju vlasti. Iza nae posljednje tvrave izgraene od borovih trupaca zatekao sam isti onaj jednolini i crni obzor, isti onaj svijet koji je za nas zatvoren otkako su Augustove legije izvrile onaj nepromiljeni prodor, more drvea, rezervoar bijelih i plavokosih ljudi. Kad sam zavrio preustrojstvo obrane, siao sam kroz belgijske i batavske ravnice sve do ua Rajne. Puste dine tvorile su sjevernjaki krajolik ispresijecan utavom travom u luci Noviomag kue podignute na pilonima bijahu oslonjene na brodove privezane za njihove pragove na krovovima su primorske ptice savijale gnijezda. Volio sam ta turobna mjesta koja su mojim pobonicima bila runa, ono tmurno nebo, one muljevite rijeke to se probijaju kroz bezoblinu i mutnu zemlju, u kojoj nijedan bog jo nije umijesio glinu. Prebacio sam se na britanski otok brodicom gotovo ravna dna. Vjetar nas je vie puta uzastopce 143r vraao na obalu od koje smo se otisnuli to mi je muno putovanje priutilo nekoliko zaudnih dokonih sati. Divovski oblaci dizali su se iz tromog mora zamuenog pijeskom, to se neprestano valjalo u svom koritu. Kao to sam neko u Dakiji i Sarmatiji pobono promatrao boicu Zemlju, tako sam sad ovdje prvi put vidio Neptuna kaotinijeg od naeg, beskrajan tekui svijet. Proitao sam u Plutarha mornarsku legendu o jednom otoku u onim krajevima oko Arktikog mora na koji su pobjedonosni Olimpijci prije mnogo stoljea navodno prognali poraene Titane. Ti veliki zatoenici hridina i valova, neprestano ibani vjeito neumornim oceanom, nisu mogli spavati, ali su zato bili neprekidno zaokupljeni snovima, pa su i dalje prkosili olimpijskom poretku svojom silovitou, tjeskobom i eljom to ih vjeito raspinje. U tom sam mitu s granica svijeta otkrio filozofske teorije koje sam ve bio i sam usvojio svaki ovjek vazda, u svom kratkom vijeku, mora birati izmeu vjeite nade i mudrog pomanjkanja nade,

izmeu slasti kaosa i slasti uravnoteenosti, izmeu Titana i Olimpijaca birati izmeu njih ili ih napokon jednom uskladiti. Graanske reforme provedene u Britaniji dio su mog administrativnog ureenja o kojem sam govorio na drugom mjestu. Glavno je pri tome to to sam ja prvi car koji se bez borbe nastanio na tom otoku na rubu poznatog svijeta, u kojem se samo Klaudije usudio provesti nekoliko dana kao vrhovni zapovjednik. Cijele jedne zime Londinij je mojom voljom bio stvarno sredite svijeta, kao to je Antiohija bila prije iz nude, za vrijeme Partskih ratova. Svako je moje putovanje tako pomicalo teite vlasti, premjetajui ga na neko vrijeme na obale Rajne ili Temze, to mi je omoguivalo da procijenim dobre i loe strane svakog od tih sredita imperija. Taj boravak u Britaniji naveo me na pomisao da osnujem dravu koja bi bila usredotoena na Zapad, jedan atlantski svijet. Takve apstraktne perspektive nemaju praktine vrijednosti, ali prestaju biti apsurdne im ih onaj tko ih zamilja prebaci u dovoljno daleku budunost. Nepuna tri mjeseca prije mog dolaska, esta Legija Pobjednika prebaena je na britansko tlo. Zamijenila je ondje nesretnu Devetu legiju koju su Kaledonci bili potpuno razbili za vrijeme nereda to su izbili u Britaniji kao gnusan udarac u lea za vrijeme naeg pohoda na Parte. Dvije su se mjere nametnule da bi se sprijeilo ponavljanje sline katastrofe. Nae su postrojbe pojaane stvaranjem pomonog korpusa od domaeg puanstva. U Eboraku sam prvi put gledao s jednog zelenog breuljka manevre te netom osnovane britanske vojske. Istodobno je izgradnja zida kojim je otok podijeljen na svom najuem dijelu posluila za zatitu plodnih krajeva na jugu od napada sjevernih plemena. Sam sam nadzirao dobar dio tih radova izvedenih u isti mah na grebenu dugom osamdesetak milja. To mi je pruilo priliku da na tom strogo ogranienom podruju iskuam sustav obrane koji bi se mogao primijeniti i svagdje drugdje. Ali i sama je ta posve vojna akcija pogodovala miru i podizanju blagostanja toga dijela Britanije nicala su sela i puanstvo se slijevalo prema naim granicama. Na zemljanim radovima legiji su pomagale domorodake ekipe. Podizanje je tog zida bilo za mnoge od tih gortaka, do juer jo nepokorenih, prvi nepobitan dokaz zatitnike moi Rima, a isplaene nadnice prvi rimski novac to im je proao kroz ruke. Taj je bedem postao simbol mog odustajanja od osvajake politike podno najisturenijeg bastiona dao sam podii hram posveen bogu Terminu. 145r Sve me oaravalo u toj kiovitoj zemlji rese magle na obroncima bregova, jezera posveena nimfama jo fantastinijim od naih, melankolina rasa sivih oiju. Vodi mi je bio jedan mladi tribun iz britanskog pomonog korpusa taj plavokosi bog nauio je bio latinski, natucao grki i bojaljivo pokuavao pisati ljubavne stihove na tom jeziku. Jedne hladne jesenske noi posluio mi je kao tuma kod jedne sibile. Sjedei u zadimljenoj kolibi nekog keltskog ugljenara i grijui noge u debelim, nezgrapnim gaama od grube vune, opazili smo kako se ulja prema nama ta stara kreatura, sva pokisla, kose razbaruene vjetrom, divlja i plaljiva poput umske zvjerke. Naklopila se na zobene kruie to su se pekli na ognjitu. Moj je vodi uspio pripitomiti proroicu, pa je pristala da mi ispita kolutove dima,

iznenadne iskre, krhku arhitekturu od ugaraka i pepela. Vidjela je u njima gradove to se grade, razdraganu svjetinu, ali i popaljene gradove, tune povorke poraenih koje su opovrgavale moje snove o miru mlado i blago lice za koje je mislila da je ensko, ali joj ja nisam povjerovao bijelu sablast koja je moda bila samo kip, to je toj stanovnici uma i tresetita bilo jo tee shvatiti nego utvaru. A u razmaku od nekoliko valova godina, vidjela je moju smrt koju sam i bez nje mogao lako predvidjeti. Napredna Galija i bogata panjolska manje su me zadrale od Britanije. U Narbonskoj Galiji otkrio sam Grku koja je ak dotle rasijala svoje lijepe govornike kole i portike pod vedrim nebom. Zadrao sam se malo u Nemauzu da bih napravio plan za baziliku posveenu Plotini, koja e jednog dana postati njezin hram. Caricu su za ovaj grad vezale obiteljske uspomene, pa mi je taj suhi i zlaani kraj bio jo drai. Ali pobuna u Mauretaniji jo je tinjala. Skratio sam svoj boravak u panjolskoj, ak sam propustio da se izmeu Kordube i mora zadrim naas u Italiki gradu svog djetinjstva i predaka. U Gadima sam se ukrcao na brod za Afriku. Lijepi, tetovirani gortaki ratnici s Atlasa jo su uznemirivali gradove na afrikoj obali. Tu sam u svega nekoliko dana doivio numidsku varijantu okraja sa Sarmatima. Ponovo sam vidio plemena kako se predaju jedno za drugim, poglavice kako se gordo pokoravaju leei niice usred pustinje meu gomilom ena, zaveljaja i ivotinja na koljenima. Samo to je pijesak zamijenio snijeg. Bilo je lijepo jo jedanput provesti proljee u Rimu, zatei Vilu kako se gradi, prepustiti se Lucijevu hirovitu milovanju, Plotininu prijateljstvu. Ali taj moj boravak u gradu vrlo su brzo prekinuli alarmantni glasovi o ratu. Mir s Partima bio je sklopljen prije nepune tri godine, a ve su na Eufratu izbili ozbiljni nemiri. Brebolje sam se otputio na Istok. 147r MH Odluio sam stati na kraj tim pograninim neredima na neuobiajeniji nain nego to je pohod legija. Utanaio sam osobni sastanak s Osdrojem. Poveo sam bio sa sobom na Orijent carevu kerku koju je Trajan bio zarobio tako rei u kolijevci kad je zauzeo Babilon i poslije je uvao kao taoca u Rimu. Bijae to goljava djevojica krupnih oiju. Ona i ene koje su se brinule o njoj pomalo su mi smetale na putovanju koje je svakako trebalo obaviti bez zadravanja. Ta skupina stvorenja pod velovima truckala se na leima deva kroz sirijsku pustinju, pod malim atorom na kojem su zastori bili uvijek sputeni. Uveer, na svakoj etapi naeg puta, raspitivao sam se ima li princeza sve to treba. U Likiji sam se zadrao sat vremena ne bih li privolio trgovca Opramoju, koji je ve zasvjedoio svoje pregovarake sposobnosti, da me prati do partskog teritorija. Pomanjkanje vremena sprijeilo ga je da mi pokae svu svoju uobiajenu rasko. Taj ovjek razmaen bogatstvom bio je ipak divan suputnik vian opasnostima u pustinji. Mjesto sastanka bijae na lijevoj obali Eufrata, nedaleko od Dure. Preko rijeke smo preli na splavi. Vojnici partske carske garde u zlatnim oklopima, na nita manje sjajnim konjima, bijahu postrojeni

du obale u blistavoj vrsti Moj nerazdvojni Flegont bio je blijed kao krpa. A bojali su se pomalo ak i asnici koji su me pratili taj je sastanak mogao biti i klopka. Ali Opramoja, koji je poznavao Aziju u duu, bio je bezbrian, njemu je ulijevala povjerenje ta mjeavina tiine i metea, to mirovanje i iznenadni galopi, sva ta rasko baena na pustinju poput saga na pijesak. to se mene tie, ja sam bio udesno spokojan kao Cezar svojoj barci, vjerovao sam daskama to nose moju sudbinu. Pruio sam i dokaz tog svog povjerenja vrativi umah part sku princezu njezinu ocu, umjesto da je zadrim na naim linijama do svog povratka. Ujedno sam obeao da u vratiti i zlatno prijestolje arsakidske dinastije to ga je Trajan neko bio zaplijenio. Nama to prijestolje nije niem sluilo, a orijentalno je praznovjerje mnogo dralo do njega. Sjaj tog naeg sastanka bio je samo izvanjski. Inae se nije ni po emu razlikovao od pregovora dvaju susjeda koji se nastoje na lijep nain nagoditi u sporu oko zajednikog zida. Imao sam posla s prepredenim barbarinom koji govori grki, nimalo glupim, to ne mora znaiti da je bio perfidniji od mene, ali svakako previe prevrtljiv da bi mu ovjek mogao vjerovati. Moj neobini nain razmiljanja pomogao mi je da uhvatim njegovu teko uhvatljivu misao. Sjedei suelice tom partskom caru, nauio sam predviati njegove odgovore, a uskoro ga i navoditi na njih. Uivio sam se u njegov poloaj, zamislio sam sebe da sam ja Osdroj koji se nagaa s Hadrijanom. Grozim se beskorisnih rasprava u kojima svaki sudionik unaprijed zna da e popustiti ili da nee popustiti. Meni je u poslu istina nadasve sredstvo da se stvari pojednostavne i brzo rijee. Parti su se nas bojali, a mi smo strahovali od njih. Iz Spoja tih dviju strepnji mogao se izlei rat. Sa149.r trapi su bili skloni ratu iz svojih osobnih probitaka. Ubrzo sam uvidio da i Osdroj ima svoga Kvijeta, svoga Palmu. Farasman, najnemirniji od tih polusamostalnih vladara na granici, bio je za partsko carstvo jo opasniji nego za nas. Optuivali su me poslije da sam davanjem materijalne potpore neutralizirao te podle i podmitljive vladare. Bijae to dobro uloen novac. Bio sam odvie uvjeren u nadmo naih snaga da bih se dao smesti glupim samoljubljem. Bijah spreman uiniti sve puste ustupke koji su bili samo pitanje prestia, ali nikakve druge. Najtee je bilo uvjeriti Osdroja da ne obeavam mnogo zato to kanim ispuniti svoja obeanja. Povjerovao mi je na kraju, ili se bar pravio da mi vjeruje. Sporazum to smo ga sklopili za tog mog kratkog posjeta traje jo i dandanas u posljednjih petnaest godina mir nije naruen na granicama ni s jedne ni s druge strane. Raunam na tebe da e se ovakvo stanje odrati i nakon moje smrti. Jedne veeri, pod carskim atorom, na gozbi koju je u moju ast priredio Osdroj, opazio sam meu enama i paevima dugih trepavica jednog golog ovjeka, ispijenog i posve nepominog, ije krupne razrogaene oi nisu kanda uope zapaale ono more akrobata, plesaica i tanjura punih mesa. Obratio sam mu se preko svog tumaa, ali se on nije udostojio da

mi odgovori. Bijae to pravi mudrac. Meutim, njegovi su uenici bili govorljiviji te pobone skitnice dole su bile iz Indije, a uitelj im je pripadao monoj brahmanskoj kasti. Shvatio sam da su ga njegova razmiljanja dovela do uvjerenja da je cijeli svijet samo splet iluzija i zabluda samoprijegor, odricanje i smrt bijahu za nj jedini nain da se oslobodi te promjenljive bujice stvari, koja je naeg Heraklita, naprotiv, ponijela preko osjetilnog svijeta do sfere istog boanstva, do ne150 pominog i praznog nebeskog svoda o kojem je i Platon sanjao. Uza sve nespretnosti svojih tumaa, naslutio sam ideje koje nisu bile posve nepoznate nekima od naih mudraca, samo to ih je taj Indijac izlagao na odreeniji i ogoljeniji nain. Taj je brahman doao do stanja u kojem ga nita osim vlastita tijela nije vie razdvajalo od neopipljivosti boga, bez supstancije i oblika, s kojim se elio stopiti nakanio se bio sutradan iv spaliti. Osdroj me pozvao na tu sveanost. Podignuta je lomaa od miriljava drva ovjek je skoio na nju i nestao bez krika. Njegovi uenici nisu pokazivali nikakve znake alosti njima to nije bila pogrebna ceremonija. Sljedee sam noi dugo razmiljao o tome. Leao sam na skupocjenom vunenom sagu pod atorom zastrtim sjajnim i tekim tkaninama. Jedan mi je pa masirao noge. Izvana su dopirali rijetki zvui te azijske noi aputanje robova pred ulazom u moj ator, tiho utanje palme, hrkanje Opramoje iza jednog zastora, kopanje nogom sapeta konja, a poizdalje, iz enskog odjela, melankolino gugutanje pjesme. Brahman je sve to prezreo. Opijen odricanjem, taj je ovjek skoio u vatru kao to se ljubavnik svaljuje u postelju. Odbacio je stvari, bia, pa i sama sebe, kao odjeu koja mu je skrivala ono jedinstveno prisue, ono nevidljivo i prazno sredite do kojeg mu je bilo najvie stalo. Osjeao sam da sam drukiji, spreman za neto drugo. Trapljenje, samoprijegor i nijekanje nisu mi bili posve nepoznati iskusio sam ih jo u svojoj dvadesetoj godini, kao to gotovo uvijek biva. Nije mi bilo ni dvadeset godina kad me jedan moj prijatelj u Rimu odveo do starog Epikteta, u njegovu potleuicu na Suburi, nekoliko dana prije nego to e ga Domicije prognati. Bivi rob, kojem je njegov okrutni gospodar neko slomio nogu a da nije uspio izmamiti od njega jauk, boleljivi je starac strpljivo podnosio dugotrajne muke od bubrenih kamenaca, doimajui se kao da uiva upravo boansku slobodu. Zadivljeno sam promatrao njegove take, slamnjau na podu, svjetiljku od terakote, drvenu licu u glinenoj posudi, taj jednostavni pribor ista ivota. Ali Epiktet se odricao previe toga. Ubrzo sam pojmio da za mene nema nieg opasnijeg i lakeg od odricanja. Indijac je bio loginiji pa se odrekao i samog ivota. tota sam mogao nauiti od tih pukih fanatika, pod uvjetom da izokrenem smisao lekcije koju su mi dali. Ti su mudraci nastojali pronai svog boga s onu stranu mora oblika, svesti ga na jedinstvenu osobinu, neopipljivu, bestjelesnu osobinu koje se on odrekao onog dana kad je poelio da postane svemir. Ja sam drukije poimao svoje odnose s boanstvom. Zamiljao sam da mu pomaem u njegovim naporima da uoblii i uredi svijet, da mu razvije i umnoi vijuge, ogranke i krivine. Ja sam bio jedan od segmenata kotaa,

jedan od aspekata one jedinstvene snage zaokupljene umnaanjem stvari, orla i bika, ovjeka i labuda, falusa i mozga, sve skupa, Protej koji je ujedno i Jupiter. Nekako sam se ba u to doba poeo osjeati kao boanstvo. Nemoj me krivo shvatiti i dalje sam bio, vie nego ikad, onaj isti ovjek koji se hrani voem i zemaljskim ivotinjama, vraajui zemlji ostatke njene hrane, prinosei snu rtvu pri svakom obrtaju zvijezda, ludo nemiran kad god bi mi dugo nedostajala toplina ljubavi. Svoju snagu, tjelesnu i umnu hitrinu, odravao sam brino i dalje posve ljudskom gimnastikom. Ali to bih mogao vie rei nego da sam sve to doivljavao kao neto boanstveno? Proli su opasni mladenaki eksperimenti i urba da se iskoristi za uivanje vrijeme koje prolazi. Sa svoje etrdeset etiri godine, osjeao sam da nisam vie nestrpljiv, da sam siguran u sebe i savren, koliko mi je to doputala moja narav, vjean. Shvati dobro da je tu rije o jednom intelektualnom pojmu ludilo, ako se tako moe nazvati, nastupilo je tek poslije. Bio sam bog jednostavno zato to sam bio ovjek. Boanske titule koje su mi Grci poslije podarili bijahu samo javna potvrda onoga to sam poodavno bio sam ustanovio. Mislim da bih se osjeao kao bog ak i u Domicijanovoj tamnici ili u rudnikom oknu. Imam smionosti da to tvrdim zato to mi se to osjeanje ne ini ba toliko neobino, nipoto jedinstveno. I drugi su ga imali, ili e ga tek imati. Rekao sam da titule nisu mnogo pridonijele toj zaudnoj izvjesnosti naprotiv, tu su izvjesnost potkrepljivali moji najobiniji, svakodnevni carski poslovi. Ako je Jupiter mozak svijeta, onda ovjek kome je dunost da organizira i vodi ljudske poslove moe opravdano smatrati sama sebe dijelom tog mozga koji svime upravlja. Ljudi su gotovo uvijek, s pravom ili ne, shvaali svog boga kao providnost, a mene su moje funkcije obvezivale da za jedan dio ovjeanstva budem olienje te providnosti. to se drava vie razvija steui ljude svojim vrstim i ledenim karikama, to vie ljudsko samopouzdanje tei za tim da na drugom kraju toga golemog lanca dosegne oboavani lik svoga zatitnika ovjeka. Htio ja to ili ne, istonjaki su me narodi smatrali bogom. Pa ak i na Zapadu, ak i u Rimu, gdje nas tek poslije smrti proglaavaju boanstvima, nagonska puka pobonost sve je sklonija da nas jo za ivota smatra boanstvima. Uskoro su Parti iz zahvalnosti poeli podizati hramove rimskom caru koji je uspostavio i odrao mir. Dobio sam svoje svetite u Vologeziji, u srcu tog prostranog tueg svijeta. Daleko od toga da sam u tim znacima oboavanja vi153 J.r Bfc dio opasnost da ovjek koji ih prihvaa poludi ili se uzoholi, ja sam u njima otkrivao konicu, obvezu da se drim nekog vjenog uzora, da ljudskoj moi pridodam jedan dio Svevinje mudrosti. Biti bog iziskuje, na kraju krajeva, vie vrlina nego biti car. Posveen sam nakon osamnaest mjeseci u Eleuzini. Moj posjet Osdroju bijae u neku ruku prekretnica u mom ivotu. Umjesto da se vratim u Rim, nakanio sam nekoliko godina posvetiti grkim i istonjakim provincijama svoga carstva. Atena je sve vie bivala moj zaviaj, moje sredite. Bilo mi je stalo do toga da se

svidim Grcima i da se to vie heleniziram, ali to posveenje, djelomice motivirano politikim razlozima, bijae ipak vjerski doivljaj bez premca. Oni veliki obredi samo simboliziraju zbivanja iz ljudskog ivota, ali taj simbol ide dalje od sama ina, tumaei svaku nau gestu izrazima vjene mehanike. Pouka dobivena u Eleuzini mora ostati tajna uostalom, jo manje ima izgleda da bude razglaena zato to je po svojoj naravi neiskaziva. Kad bi se formulirala, zavrila bi na najbanalnijim iskazima upravo je u tome njena dubina. Vii stupnjevi koje sam poslije dosegnuo u privatnim razgovorima s hijerofantom nisu gotovo nita dodali onom prvom snanom dojmu koji sam stekao kao to ga stekne svaki hodoasnik to sudjeluje u obrednom pranju i pije s izvora. uo sam disonancije kako se slijevaju u harmoniju naas sam se oslonio na jednu drugu sferu koju sam gledao izdaleka, ali i iz neposredne blizine, onu ljudsku i boansku povorku u kojoj sam imao svoje mjesto, onaj svijet u kojem bol jo postoji, ali nema vie zablude. Ljudska sudbina, oni mutni obrisi u kojima i najnevinije oko moe otkriti mnogo pogreaka, blistala je kao are na nebu. Ovdje je mjesto da spomenem svoju naviku koja me cijelog ivota odvlaila na putove koji nisu bili tako tajni kao put u Eleuzinu, ali koji su zapravo paralelni s njim elim prozboriti o zvjezdoznanstvu. Oduvijek sam bio prijatelj astronoma i klijent astrologa. Znanost je ovih potonjih neizvjesna, netona u pojedinostima, ali moda tona u cjelini. Budui da za ovjeka, esticu svemira, vrijede isti zakoni koji vladaju i nebom, nije besmisleno tragati ondje gore za obrisima naih ivota, za hladnim privlanostima to sudjeluju u naim uspjesima i u naim pogrekama. Ni jedne jesenske veeri ne bih propustio pozdraviti na jugu Vodenjaka, nebeskog peharnika ili darodavca, pod ijim sam znakom roen. Nisam nikad zaboravljao potraiti pri njihovu prolasku Jupitera i Veneru koji upravljaju mojim ivotom, niti procijeniti utjecaj opasnog Saturna. Ali, koliko god to neobino odraavanje ljudskih poslova na zvjezdanom svodu zaokupljalo moje sate na javi, jo sam se vie bavio nebeskom matematikom, apstraktnim spekulacijama na koje ovjeka potiu ta velika uarena tijela. Bio sam sklon miljenju, kao i neki od naih najsmionijih mudraca, da i Zemlja sudjeluje u tom nonom i dnevnom gibanju, koje svete povorke u Eleuzinu na manjevie ljudski nain oponaaju. U svijetu u kojem je sve koloplet sila, ples atoma, u kojem je sve istodobno i gore i dolje, i na periferiji i u centru, teko sam mogao zamisliti da postoji nepomina kugla, vrsta toka koja se ne bi u isti mah i gibala. Drugi put bi opet moja nona bdjenja zaokupljalo izraunavanje kad e nastupiti ravnodnevica, to je neko davno otkrio Hiparh iz Aleksandrije. U tome sam nalazio, u obliku demonstracije, a ne vie legende ili simbola, ono isto eleuzinsko otajstvo prolaska i povratka. Djeviin klas nije vie u nae doba na onom mjestu 155r na karti gdje ga je Hiparh oznaio, ali je taj pomak posljedica zatvaranja ciklusa, pa upravo ta promjena potvruje pretpostavke astronomove. Polako i neminovno nebeski e svod ponovo postati onakav kakav je bio u Hiparhovo doba bit e opet ovakav kakav je u Hadrijanovo doba. Nered se

preobraa u red. Ta je promjena bila dio plana koji je astronom uspio predskazati. Ljudski je um tu otkrio svoje sudionitvo u svemiru utvrivanjem tonih teorema kao to i u Eleuzini sudjeluje obrednim uzvicima i plesovima. I ovjek koji promatra, i zvijezde koje on promatra, gibaju se neizbjeno prema svom cilju koji je oznaen negdje na nebu. Ali svaki je trenutak tog pada i zastoj, oznaka, segment krivulje vrste poput zlatna lanca. Svaki nas pokret u prostoru vraa na onu toku koja nam se ini da je sredite zato to smo se sluajno na njoj nali. Jo od onih noi u mom djetinjstvu kad mi je Marul rukom pokazivao na zvijea, nisam izgubio radoznalost za nebeske sfere. Za prisilnih bdjenja u taboru promatrao sam Mjesec kako plovi kroz oblake barbarskih nebesa poslije sam u svijetlim antikim noima sluao astronoma Terona s Rodosa kako mi objanjava svoj sustav svijeta izvaljen na brodskoj palubi usred Egejskog mora, gledao sam kako se polagano klati jarbol meu zvijezdama, kako prolazi od crvenog oka Bika do suza Vlaia, od Pegaza do Labuda i odgovarao sam kako sam najbolje znao i umio na naivna i ozbiljna pitanja mladia koji je sa mnom promatrao to isto nebo. Ovdje, u Vili, podigao sam opservatorij, ali me bolest prijei da se popnem uza stube do njega. Jednom sam u ivotu uinio i neto vie rtvovao sam zvijeima svu jednu no. Bijae to nakon mog posjeta Osdroju, kad sam prolazio kroz sirijsku pustinju. Leei na leima, irom otvorenih oiju, odbacio sam na nekoliko sati sve ljudske brige i unio se od veeri do zore u taj svijet ognja i kristala. Bijae to najljepe od svih mojih putovanja. Velika zvijezda iz zvijea Lire, sjevernjaa ljudima koji e ivjeti i kad nas vie ne bude desecima tisua godina, sjala je iznad mene. Blizanci su slabano treperili pri posljednjim zrakama sunca na zalasku Zmija je ustupala mjesto Strijelcu Orao se penjao prema zenitu iroko raskriljenih krila ispod njega je bilo ono zvijee koje astronomi jo nisu bili imenovali, a kojem sam ja poslije nadjenuo najdrae od svih imena. No koja nikad nije onako mrkla kako se ini onima koji ive i spavaju u sobama, bijae u prvi mah mrana pa onda svjetlija. Ugasile su se vatre koje smo bili ostavili gorjeti da zaplae akale ona hrpa eravica podsjetila me na mog djeda kako stoji u vinogradu, i na njegova proroanstva to su postala sadanjost a uskoro e biti prolost. Pokuavao sam se u raznim oblicima sjediniti s boanskim upoznao sam vie ekstaza ima ih uasnih a ima ih i potresno slatkih. Ekstaza je u toj sirijskoj noi bila neobino lucidna. Urezala mi je u pamet nebesko gibanje tako tono kao to ne bih uspio nikakvim djelominim promatranjem. Tono znam, u asu dok ti ovo piem, koje zvijezde prolaze ovdje, u Tiburu, iznad stropa ukraena tukaturom i skupocjenim slikarijama, a koje opet ondje, iznad jedne grobnice. Nakon nekoliko godina smrt e postati glavni predmet mojih razmiljanja, misao kojoj u posveivati sve one snage svoga uma koje ne zahtijevaju dravniki poslovi. A tko kae smrt, kae i onaj tajanstveni svijet do kojeg se moda dolazi preko nje. Poslije tolikih razmiljanja i eksperimenata, gdjekad i zazornih, jo uvijek ne znam to se zbiva iza onog crnog zastora. Ali ona je sirijska no moj svjesni doivljaj besmrtnosti.

157r SAECULUM AUREUMr Ljeto nakon sastanka s Osdrojem proveo sam u Maloj Aziji zadrao sam se u Bitiniji da sam nadzirem godinju sjeu dravnih uma. U Nikomediji, onom svijetlom, sreenom i prosvijeenom gradu, odsjeo sam kod prokuratora provincije, Kneja Pompeja Prokula, u nekadanjoj rezidenciji kralja Nikomeda, punoj sladostrasnih uspomena na mladog Julija Cezara. Povjetarac s Propontida osvjeavao je sve one prohladne i mrane dvorane. Prokul, ovjek od ukusa, prireivao je za me knjievne domjenke. Sofisti u prolazu, manje skupine studenata i ljubitelja knjievnosti, okupljali su se u perivojima, oko izvora posveenog Panu. Od vremena do vremena zagrabio bi odatle sluga vodu velikim vrem od prozirne gline i najbistriji stihovi doimali su se mutno prema toj istoj vodi. Jedne veeri itali smo prilino nejasno djelo Likofrona, koga volim zbog njegovih slaganja zvukova, aluzija i slika, sloenog sustava odraza i odjeka. Jedan djeak sjedio je po strani i sluao te teke strofe napol pozorno, napol zaneseno, pa sam umah pomislio na pastira u dnu ume kako rastreseno oslukuje nejasno krianje ptice. Nije donio sa sobom ni ploice ni pisaljke. Sjedei na rubu fontane, dodirivao je prstima lijepu glatku povrinu vode. Doznao sam da mu je otac zauzimao skroman 161r poloaj u upravi velikih carskih dobara poto su ga vrlo mladog povjerili na brigu djedu, poslali su ga na nauke u Nikomediju, k nekadanjem estom gostu njegovih roditelja, brodograditelju koji je u oima te siromane obitelji bio pravi bogata. Zadrao sam ga nakon odlaska svih ostalih. Nije bio osobito naitan, gotovo da je bio neuk, sklon razmiljanju i lakovjeran. Poznavao sam njegov rodni grad Klaudiopol. Uspio sam ga nagovoriti da mi pripovijeda o svojoj obiteljskoj kui na okrajku velikih borovih uma koje daju jarbole za nae brodove, o Atisovu hramu na brdu, iju je prodornu glazbu volio, o lijepim konjima u njegovu zaviaju i o njihovim udnim bogovima. Svojim pomalo priguenim glasom govorio je grki s maloazijskim akcentom. Odjednom je pojmio da ga pozorno sluam, ili moda gledam, pa se zbunio, pocrvenio i zapao u onu tvrdoglavu utnju na koju sam se uskoro navikao. Malopomalo smo se zbliili. Poslije me pratio na svim mojim putovanjima i tako je zapoelo onih nekoliko udesnih godina. Antinoj je bio Grk. Vratio sam se u sjeanja te stare i neznane obitelji sve do onog davnog doba prvih arkadijskih kolona na obalama Propontida. Ali Azija je djelovala na tu pomalo oporu krv poput kapi meda to zamuti i namirie isto vino. Otkrio sam u njega praznovjerje Apolonijeva uenika, monarhijsku vjeru orijentalnog podanika velikog kralja. Bio je neobino mualjiv iao je za mnom poput ivotinje ili prisnog duha. Imao je beskrajnu sposobnost mlada psa da se igra i dangubi, bio je isto tako divljaan i povjerljiv. Taj lijepi hrt eljan milovanja i zapovijedi nalegao mi je na ivot. Divio sam se njegovoj gotovo uznositoj ravnodunosti spram

svega to nije njegova radost ili kult ona mu je nadomjetala nesebinost, obzire, sve mukotrpno steene i stroge vrline. Divio sam se njegovoj tvrdoj blagosti, sumornoj privrenosti kojoj se sav odavao. Pa ipak, ta njegova pokornost nije bila slijepa podizao je katkad one svoje kapke, vrlo esto sputene u znak pristanka ili u snu tada su me u lice gledale najpozornije oi na svijetu slutio sam da mi sudi. Ali sudio mi je kao to vjernik sudi bogu strpljivo je i ozbiljno prihvaao moju grubost i iznenadno nepovjerenje bilo je toga poslije. Bio sam apsolutni gospodar samo jedanput i samo jednom biu. To to nisam do sada nita rekao o toj tako bjelodanoj ljepoti ne znai da sam suzdran kao potpuno opinjen ovjek. Ali lica koja traimo beznadno nam izmiu uvijek je to samo jedan tren... Vidim u duhu pognutu glavu ispod tamne mase kose, oi koje se zbog dugih kapaka doimaju kose, iroko i nekako oprueno lice. To se njeno tijelo neprestano mijenjalo, kao kakva biljka, a neke od tih promjena mogu se pripisati i protjecanju vremena. Djeak se promijenio porastao je. Dostajalo bi tjedan dana dokonosti da omeka popodne provedeno u lovu vraalo mu je jedrinu, atletsku brzinu. Nakon sata vremena provedena na suncu promijenila bi mu se boja jasmina u boju meda. Pomalo nesigurne noge drebeta izduile su se obrazi mu izgubili njene obline djetinjstva, malo se udubili ispod ispupenih jagodica prsa nabrekla od zraka kao u trkaa na duge staze zadobila su glatke i sjajne crte prsa bakhantica. Nadurene i nakreveljene usne nabile su se vatrenom gorinom, tunom zasienou. To se lice doista mijenjalo kao da sam ga danonono klesao. Kad se osvrnem na te godine, ini mi se da se vraam u zlatno doba. Sve je tada bilo lako nekadanji napori bijahu nagraeni gotovo boan163 rr skom lakoom. Putovanje je bilo igra suzdrano, poznato i vjeto ostvareno uivanje. Neprestani rad bijae samo jo jedan nain uivanja. Moj ivot, u kojem je sve stizalo kasno, mo, pa i srea, stekao je podnevni sjaj, osunanost popodnevnog odmora kad se sve kupa u zlaanu ozraju, predmeti u sobi i tijelo isprueno do mene. Zadovoljena strast ima svoju nevinost, gotovo isto tako krhku kao to je i svaka druga ono to je ostalo od ljudske ljepote preraslo je u predstavu, nije vie bilo divlja koju sam lovio. Ta avantura, tako banalno zapoeta, obogaivala mi je ali ujedno i pojednostavnjivala ivot budunost mi nije mnogo znaila prestao sam zadavati pitanja proroitima zvijezde su bile jo samo divne are na nebeskom svodu. Nikad prije nisam tako ushieno gledao blijedu zoru na obzoru otoja, osjeao svjeinu spilja posveenih nimfama kamo svraaju ptice selice, trom let prepelica u smiraj dana. Ponovo sam itao pjesnike neki su mi se od njih inili bolji nego prije, veina slabiji. Pisao sam stihove koji su mi se inili neto bolji nego inae. Gledao sam more drvea ume hrasta plutnjaka i bora u Bitiniji lovaku kuu s galerijama od letava gdje je djeak, obuzet nehajem zaviaja, sijao na sve strane svoje strelice, ma i zlatni pojas, valjao se sa psima po konim divanima. Ravnice su bile upile vruinu dugog ljeta izmaglica se penjala s livada na obali Sangarija gdje su galopirali opori neukroenih

konja u osvit dana silazili smo na obalu rijeke da se okupamo gazei usput visoku travu napojenu nonom rosom, pod nebom s kojeg je visio tanki polumjesec, amblem Bitinije. Tu sam zemlju obasuo povlasticama, ak je i ime dobila po meni. Zima nas je zatekla u Sinopi tu sam po gotovo skitskoj studeni sveano otvorio radove na proirivanju luke, ega su se prihvatili, na moj nalog, mornari nae flote. Na putu do Bizanta seoski su glavari na ulazu u sela palili velike vatre oko kojih se grijala moja garda. Bio je lijep prelazak preko Bospora u snjenoj vijavici pa jahanje kroz trake ume po britkom vjetru to je nadimao nabore ogrtaa, neumorno bubnjanje kie po kronjama i krovu atora, predah u radnikom taboru gdje e se podii Hadrijanopol, klicanje veterana iz ratova s Daanima, mekana zemlja iz koje e uskoro izniknuti zidine i kule. Obilazei garnizone na Dunavu, prisjetio sam se proljea u Sarmizegetuzi koja je sad postala bogato trgovite dijete iz Bitinije nosilo je na ruci narukvicu kralja Decebala. U Grku smo se vratili sa sjevera dugo sam se zadrao u dolini Tempe zapjenjenoj ivim vodama zatim na zlaanu Eubeju, pa u Atiku boje rujnog vina. U Ateni smo samo predahnuli u Eleuzini, za mog posveenja u Misterije, proveo sam tri dana i tri noi medu masom hodoasnika koji su bili stigli na tu svetkovinu jedina je mjera opreza bila zabrana da ljudi nose uza se noeve. Odveo sam Antinoja u Arkadiju njegovih prea ume su bile neprohodne kao i u doba drevnih lovaca na vukove. Katkad bi udarcem bia konjanik poplaio koju guju na kamenitim vrhuncima sunce je sjalo kao usred ljeta djeak je, naslonjen leima na stijenu, drijemao oborene glave na prsima, vjetar mu je mrsio kosu, slika i prilika Endimiona upol bijela dana. Zeca kojeg je moj mladi lovac jedva nekako pripitomio rastrgali su psi to bijae jedina nesrea u tim danima bez sjene. Ljudi u Mantineji otkrili su dotad nepoznate rodbinske veze s obitelji bitinijskih kolona taj grad u kojem su poslije tom 165jM istom djetetu podigli hramove obogatio sam i ukrasio. Vjekovno Neptunovo svetite, zaputeno i porueno, bijae ipak toliko potovano da je svakom bio zabranjen pristup do njega u njemu su se i dalje iza stalno zatvorenih vrata obavljale misterije starije i od samog ljudskog roda. Podigao sam novi hram, mnogo vei, u kojem se sad stara graevina nalazi kao kotica usred ploda. Na cesti nedaleko od Mantineje obnovio sam grobnicu u kojoj Epaminonda, poginuo u boju, lei uz mlada druga to je pao s njim podignut je stup, na kojem je uklesana pjesma, da se obiljei uspomena na doba kad je, gledano izdaleka, sve bilo nekako plemenito i jednostavno, njenost, slava, smrt. U Istamu, u Ahaji, proslavljene su igre sjajnije nego ikad od starih vremena nadao sam se da u obnavljanjem tih velikih helenskih svetkovina ponovo nainiti od Grke ivu cjelinu. Lov nas je odvukao u Helikonsku dolinu pozlaenu posljednjim jesenskim rumenilom zaustavili smo se uz Narcisov izvor, nedaleko od svetita ljubavi kou mlade medvjedice, trofej to je visio prikovan zlatnim avlima na zidu hrama, prinijeli smo na rtvu tom bogu, najmudrijem od sviju.

Brod koji mi je efeki trgovac Erast posudio da oplovim njime Arhipelag leao je usidren u Falerskom zaljevu, a ja sam se nastanio u Ateni kao ovjek koji se vratio na svoje ognjite. Usudio sam se taknuti u tu ljepotu, pokuao sam od tog divnog grada uiniti savren grad. Atena se prvi put poela ponovo napuivati, iznova rasti nakon dugog razdoblja nazadovanja udvostruio sam joj povrinu udario sam temelje novoj Ateni du Ilisa, utemeljio sam Hadrijanov grad uz Tezejev. Sve je to trebalo srediti, sagraditi. Prije est stoljea prekinuta je gradnja velikog hrama posveenog Zeusu koja tek to je bila zapoeta. Moji su se radnici prihvatili posla u Ateni je ponovo zavladala radosna radna vreva kakve nije bilo od doba Perikla. Dovrio sam ono to je jedan od Seleukida uzalud pokuavao dokonati popravio sam na samom mjestu ono to je bio opustoio na Sula. Nadzor nad radovima iziskivao je od mene da svakog dana prolazim tamoamo kroz labirint strojeva i sloenih kolotura, napol podignutih stupova i bijelih blokova mramora naslaganih pod plavim nebom. Tu sam ponovo doivio neto od onog uzbuenja s brodogradilita brod izvuen sa dna pripremao se za novu plovidbu. Uveer bi graditeljstvo ustupilo mjesto glazbi, toj nevidljivoj gradnji. Bavio sam se gotovo svim granama umjetnosti, ali je umjetnost zvukova bila jedina u kojoj sam se stalno vjebao i u kojoj smatram da sam neto postigao. U Rimu sam tajio tu svoju sklonost, ali u Ateni sam joj se mogao diskretno odati. Glazbenici su se okupljali u dvoritu pod empresom, podno Hermesova kipa. Bilo ih je svega estsedam orkestar se sastojao od frula i lira, kojima bi se gdjekad pridruio i virtuoz na citri. Ja sam najee svirao na poprenoj flauti. Svirali smo stare napjeve, gotovo zaboravljene, ali i nove melodije skladane za mene. Volio sam muevnu strogost dorskih napjeva, ali nisu mi bile mrske ni sladostrasne ili strastvene melodije, ni patetini ili vjeto isprekidani ritmovi koje ozbiljni ljudi, ija je glavna vrlina da se svega boje, odbacuju zato to im potresaju osjetila ili srce. Kroz ice njegove lire vidio sam profil svoga mladog sudruga, ozbiljno zaokupljenog svojom dionicom u orkestru, i prste kako mu briljivo prebiru po napetim icama. Ta lijepa zima obilovala je prijateljstvima imuni Herod Atiki, ija je banka financirala moje graditeljske radove uostalom, i sama je na tome dobro 167l zaraivala, pozvao me u svoje vrtove u Kefisiji, gdje je prebivao okruen svitom improvizatora i pomodnih pisaca njegov sin, mladi Herod, bijae pripovjeda u isti mah zabavan i profinjen postao je neizostavan gost na mojim veerama u Ateni. Izgubio je bio onu stidljivost zbog koje je prije ostajao bez rijei preda mnom, u vrijeme kad mi ga je atenska efebija bila poslala na sarmatske granice da mi estita stupanje na prijesto, ali mi se njegova sve vea tatina sad inila u najmanju ruku pomalo smijenom. Retor Polemon, velikan iz Ladiokeje, koji se s Herodom takmio u govornitvu, a napose u bogatstvu, oduevio me svojim azijatskim stilom, razlivenim i Ijeskavim poput valova Paktola taj je vjeti umjetnik rijei ivio kao to je i govorio, raskono. Ali najdrai mi je bio susret s mojim najboljim prijateljem Arijanom iz Nikomedije. Mlai od mene otprilike

jedanaest godina, bio je ve zapoeo lijepu politiku i vojnu karijeru u kojoj se i dalje istie i slui dravi. Njegovo iskustvo u dravnikim poslovima, poznavanje konja, pasa, svih tjelesnih vjebi, uvelike ga je izdvajalo od obinih slatkorjeivaca. U mladosti je bio rtva jedne od onih udnih duevnih strasti bez koje moda i nema prave mudrosti ni prave veliine dvije je godine proveo u Nikopolu, u Epiru, u hladnoj i goloj sobici u kojoj je umirao Epiktet poduhvatio se da prikupi i pribiljei od rijei do rijei sve to je potkraj ivota govorio taj bolesni filozof. To doba oduevljenja ostavilo je na njemu svoj peat odatle je ponio divnu moralnu disciplinu, nekakvu ozbiljnu prostodunost. Potajno se podvrgavao liavanju o kojem nitko nije ni slutio. Ali to dugo naukovanje u stoikoj dunosti nije ga zaledilo u dranju lanog mudraca bio je odvie profinjen a da ne bi zapazio da je s krajnostima u vrlini jednako kao i s krajno168 stima u ljubavi, da njihova vrijednost lei ba u njihovoj rijetkosti, u znaaju jedinstvenog remekdjela, istananog pretjerivanja. Uzor mu je bila Ksenofontova vedra inteligencija i savrena estitost. Napisao je povijest svoga zaviaja, Bitinije. Ja sam tu provinciju, kojom su prokonzuli dugo loe upravljali, uzeo pod svoju osobnu jurisdikciju a on me je savjetovao u planiranju reformi. Taj revni itatelj Sokratovih dijaloga odnosio se smjerno i njeno prema mom mladom miljeniku, jer je i te kako dobro poznavao brojne primjere junatva, odanosti, pa i mudrosti, kojima je Grka znala oplemeniti ljubav meu prijateljima. Ta dvojica Bitinijaca govorila su onim mekim jonskim dijalektom, u kojem su zavreci rijei po svom obliku tako rei homerski. Poslije sam uspio nagovoriti Arijana da se poslui tim dijalektom i u svojim djelima. Atena je u to doba imala svoga filozofa umjerena ivota Demonakt je u svojoj kolibi u selu Koloni ivio uzorno i veselo. Nije on bio Sokrat nije imao ni njegove istananosti ni njegova ara, ali ja sam volio njegovu podrugljivu dobroudnost. Komiar Aristomen, koji je poletno tumaio staru atiku komediju, bio je jo jedan od tih mojih prijatelja priprosta srca. Zvao sam ga svojom grkom jarebicom onako nizak, debeo i veseo kao dijete, ili kao ptica, poznavao je bolje od ikoga negdanje obrede, poeziju i kulinarske recepte. Dugo me je zabavljao i pouavao. Za Antinoja se u to vrijeme vezao filozof Habrija, platonovac sklon orfejstvu, najprostoduniji ovjek na svijetu, koji je tom djeaku bio vjeran kao pas, a poslije je tu vjernost prenio na mene. Ni nakon jedanaest godina provedenih na dvoru nije se promijenio uvijek je ostao ono isto bezazleno i odano stvorenje, obuzeto ednim snovima, slijepo za spletke i gluho za glasine. Katkad ir mi je i pomalo dosadan, ali e me samo smrt razdvojiti od njega. Moji odnosi s filozofom stoikom Eufratom bili su kratka vijeka. On se nakon blistavih uspjeha u Rimu povukao u Atenu. Uzeo sam ga da mi ita naglas, ali bolovi koje mu je ve poodavno zadavala upala jetre i slabost kao posljedica te bolesti, uvjerili su ga da mu ivot ne prua vie nita radi ega bi vrijedilo ivjeti. Zatraio je od mene odobrenje da prekine slubu kod mene samoubojstvom. Ja nisam nikad bio protiv dobrovoljnog

naputanja ivota pomiljao sam na to kao na mogunost u trenutku krize koja je prethodila Trajanovoj smrti. Taj problem samoubojstva koji me otada muio inio mi se u to vrijeme lakim rjeenjem. Eufratu sam dao traeno odobrenje dao sam svom mladom Bitinijcu da mu ga odnese, moda zato to bi i meni bilo drago da primim takav posljednji odgovor iz ruku takva glasnika. Filozof je doao te iste veeri u palau na razgovor koji se ni po emu nije razlikovao od prethodnih sutradan se ubio. Nekoliko smo puta poslije razgovarali o tom dogaaju djeak je dvatri dana nakon toga bio natmuren. To lijepo puteno stvorenje grozilo se smrti nisam uope primijetio da esto razmilja o njoj. Meni pak nije ilo u glavu kako se moe drage volje napustiti svijet koji mi se inio lijep, prije nego to se iscrpi do kraja, usprkos svim nedaama, i posljednja mogunost misli, dodira, pa ak i pogleda. Odonda sam se mnogo promijenio. Godine mi se brkaju u glavi sjeanje mi je tek freska na kojoj se gomilaju dogaaji i putovanja iz raznih godina. Raskono ureeni brod trgovca Erasta iz Efeza okrenuo je pramac na istok, pa na jug i na kraju prema Italiji, koja mi je sve vie bivala Zapad. Dva puta smo pristali na Rodosu zasljepljujue bijeli otok Del posjetili smo prvi put jednog travanjskog jutra, a drugi put za utapa o solsticiju loe vrijeme na epirskoj obali omoguilo mi je da produljim posjet Dodoni. Na Siciliji smo se nekoliko dana zadrali u Sirakuzi da istraimo tajnu izvora Aretuze i Kijane, lijepih modrih nimfi. Prisjetio sam se Licinija Sure koji je neko svoje slobodno vrijeme dravnika posveivao izuavanju divota voda. uo sam bio o zaudnim preljevima zore na Jonskom moru kad se promatra s vrha Etne. Odluio sam se popeti na tu goru iz podruja vinograda preli smo na podruje lave, pa snijega. Hitronogi djeak trao je uz teke uspone znanstvenici koji su me pratili jahali su na mazgama. Na vrhu je podignut zaklon kako bismo tu mogli doekati zoru. Svanulo je beskrajna vrpca duge pruila se od jednog kraja do drugog na ledenom vrhuncu plamtjeli su neobini ognjevi pred nama je pukao pogled na zemaljska i morska prostranstva sve do vidljive Afrike i nasluene Grke. Bijae to jedan od vrhunaca mog ivota. Nita mu nije nedostajalo, ni pozlaeni porub oblaka, ni orlovi, ni peharnik besmrtnosti. Halkionska doba, solsticij mojih dana... Daleko od toga da izdaleka preuveliavam svoju sreu, moram se trsiti da joj ne osiromaujem sliku ak mi je i sjeanje na nju odvie jako. Iskreniji od veine ljudi, priznajem bez ustruavanja, koji su bili tajni uzroci tom blaenstvu onaj mir tako pogodan duhovnom radu i disciplini ini mi se jednim od najljepih uinaka ljubavi. I udim se to na te, tako nepouzdane, tako rijetko savrene radosti u ljudskom ivotu, u kojem ih god obliku, uostalom, traili ili doivljavali, nazovimudraci gledaju toliko nepovjerljivo da se boje navikavanja na njih i pretjerivanja, umjesto da se pribojavaju pomanjkanja 171r ili gubitka tih radosti, pa u tiraniziranju svojih ula provode vrijeme koje bi bolje iskoristili da srede ili uljepaju svoju duu. U to sam vrijeme posveivao uvrivanju svoje sree, uivanju u njoj i prosuivanju o njoj, onu stalnu panju koju sam oduvijek posveivao i najmanjim svojim

postupcima. to je i sam spolni in nego trenutak strastvene panje poklonjene tijelu? Svaka je srea remekdjelo i najmanja je pogreka pokvari, i najmanje oklijevanje promijeni, i najmanja grubost nagrdi, i najmanja glupost otupi. Moja srea nije ni najmanje kriva za moje nesmotrenosti koje su je poslije upropastile dok sam god postupao u skladu s njom, bio sam mudar. I dandanas vjerujem da bi ovjek mudriji od mene mogao ostati sretan do smrti. Tek neto kasnije, u Frigiji, na granici gdje se mijeaju Grka i Azija, stekao sam najpotpuniju i najjasniju predodbu o toj srei. Utaborili smo se bili na jednom pustom i divljem mjestu gdje se nekad nalazio grob Alkibijada, koji je ondje poginuo kao rtva satrapskih smicalica. Postavio sam na tu, stoljeima zaputenu grobnicu kip od paroskog mramora, lik tog ovjeka, jednog od najvoljenijih u Grkoj. Isto sam tako zapovjedio da se na tom mjestu svake godine odravaju svetkovine u njegovu ast. Na prvoj od tih svetkovina stanovnici oblinjeg sela pridruili su se mojoj pratnji. rtvovan je mladi bik, a jedan je dio mesa odvojen za veernju gozbu. Na brzinu je prireena konjska trka u ravnici i plesovi, u kojima je moj Bitinijac sudjelovao ljupko i vatreno. Malo poslije, uz posljednju vatru, zabacio je svoja lijepa snana prsa i zapjevao. Volim se opruiti uz mrtve da procijenim svoju mjeru te sam veeri odmjerio svoj ivot sa ivotom onog postarijeg uivaoca u ivotu koji je na tom mjestu pao proboden strijelama, a branio ga je mlad pri172 jatelj i oplakala milosnica iz Atene. U mladosti nisam teio za tim da se mjerim s prestiem Alkibijadove mladosti, ali moja je raznovrsnost bila ravna njegovoj, ako ne i vea. Isto sam toliko i uivao, razmiljao jo i vie, a radio mnogo vie imao sam, kao i on, neobinu sreu da budem voljen. Alkibijad je sve zaveo, ak i povijest, a ipak je za sobom ostavio brda mrtvih Atenjana naputenih u kamenolomima kraj Sirakuze, uzdrmanu domovinu, bogove na raskrijima glupo osakaene njegovim rukama. Upravljao sam svijetom kudikamo veim od onoga u kojem je taj Atenjanin ivio. I uspio sam u tom svijetu ouvati mir. Opremio sam ga kao lijep brod spreman za putovanje koje e potrajati stoljeima. Borio sam se svim snagama da u ovjeku ohrabrim osjeaj za boansko ne rtvujui nita ljudsko. Moja mi je srea bila nagrada. VVflF r Bio je tu i Rim. Ali nisam vie morao imati obzira, umirivati i ugaati. Dostignua moje vladavine bila su bjelodana vrata Janusova hrama, koja se otvaraju u ratno doba, bila su zatvorena moji su planovi donosili plodove blagostanje provincija prelijevalo se u metropolu. Nisam vie odbijao titulu Oca domovine koju su mi bili ponudili kad sam preuzeo vlast. Nije vie bilo Plotine. Za jednog od mojih prethodnih boravaka u gradu, vidio sam posljednji put tu enu s pomalo umornim osmijehom na licu, koja se slubeno vodila kao moja majka, a koja mi je bila i vie od toga jedina moja prijateljica. Ovaj put sam od nje zatekao samo malu urnu u komorici pod Trajanovim stupom. Bio sam osobno nazoan na ceremoniji apoteoze suprotno carskim obiajima, bio sam u koroti devet dana. Ali smrt nije mnogo izmijenila onu nau prisnost kojoj ve godinama nije bila

potrebna nazonost carica je ostala ono to je oduvijek za mene bila um, duh s kojim se moj duh sjedinio. Neki su od velikih graevinskih radova bili pri kraju Kolosej je bio popravljen i opran od Neronovih uspomena kojih se jo nije bio oslobodio, a ukraen je, umjesto likom toga cara, golemim kipom Sunca, kralja Helija, podsjeajui na moje prezime Elije. Dovravao se i hram Venere i Rima, podignut takoer na mjestu sablanjive Zlatne kue, u kojoj se Neron neukusno razmetao nepoteno steenim luksuzom. Roma, Amor boanstvo Vjenog grada poistovjeeno je prvi put s Majkom ljubavi, nadahnuem svih radosti. To mi je bila jedna od misli vodilja u ivotu. Rimska je mo tako zadobivala onaj kozmiki i sveti znaaj, onaj miroljubivi i zatitniki oblik koji sam joj nastojao pridati. Dogaalo mi se gdjekad da poistovjeujem mrtvu caricu s tom mudrom Venerom, mojom boanskom savjetnicom. Sve su mi se vie sva boanstva inila tajanstveno stopljena u jednu cjelinu, beskrajno razliiti izrazi, ravnopravne manifestacije iste sile njihova su protuslovlja bila samo neka vrsta meusobnog slaganja. Nametnula mi se ideja da izgradim hram svim bogovima, Panteon. Odabrao sam mu mjesto na ostacima nekadanjeg javnog kupalita koje je rimskom puku bio darovao Agripa, Augustov zet. Od stare je graevine ostao samo jedan portik i mramorna ploa s posvetom rimskom puku nju smo pomno postavili onakvu kakva je bila na proelje novog hrama. Nije mi bilo stalo do toga da mi ime bude zapisano na tom spomeniku, ostvarenju moje ideje. Dapae, svialo mi se to ga natpis stariji od sto godina povezuje s nastankom carstva, s mirnom vladavinom Augustovom. ak i ondje gdje sam unosio neto novo, volio sam se nadasve osjeati kao onaj koji nastavlja neije djelo. Preko Trajana i Nerve, koji su mi slubeno postali otac i djed, bio sam vezan i s onih dvanaest cezara koje je Svetonije onako nagrdio Tiberijeva dalekovidnost ali bez njegove nemilosrdnosti, Klaudijeva naobrazba ali bez njegove slabosti, Neronova sklonost umjetnosti ali osloboena njegove glupe tatine, Titova dobrota 175r ali bez njegove dosadnosti, Vespazijanova tedljivost bez njegove smijene krtosti, sve su to bili primjeri na koje sam se ugledao. Ti su vladari odigrali svoju ulogu u ljudskim poslovima na meni je sad bilo da odaberem od njihovih djela ona koja vrijedi nastaviti, da uvrstim ona najbolja i ispravim ona najgora, sve dok drugi ljudi, manje ili vie mjerodavni, ali jednako tako odgovorni, ne preuzmu na sebe da isto tako uine i s mojim djelima. Posveivanje hrama Veneri i Rimu bijae svojevrstan trijumf popraen trkama brojnih kola, javnim priredbama, dijeljenjem zaina i miomirisa. Dvadeset etiri slona dovukla su bila na gradilite one goleme blokove i na taj nain pritedjela robovima mukotrpan rad, a zatim su sudjelovali i u povorci, ivi monoliti. Datum izabran za tu sveanost bijae dan godinjice nastanka Rima, osmi dan od travanjskih Ida ljeta osamsto osamdeset drugog od osnutka grada. Nikad nije rimsko proljee bilo tako blago, tako intenzivno ni tako plavo. Istoga dana, ozbiljnije i nekako prigueno sveano, obavljeno je u Panteonu posveivanje hrama. Sam sam bio

ispravio pretjerano bojaljive planove graditelja Apolodora. Koristei se grkom umjetnou samo kao ukrasima, kao dodatnom raskoi, za samu strukturu graevine vratio sam se u prvobitno i legendarno doba Rima, okruglim hramovima drevne Etrurije. elio sam da to svetite svih bogova ima oblik kugle zemaljske i zvjezdane sfere, kugle u kojoj se krije sjeme vjene vatre, uplje sfere u kojoj je sve sadrano. Bijae to i oblik onih koliba naih predaka iz kojih je dim s najstarijih ljudskih ognjita izlazio kroz otvor na vrhu. Kupola, izgraena od tvrde i lake lave koja kao da jo sudjeluje u dizanju plamenova, povezana je s nebom velikom, naizmjence crnom i modrom rupom. Taj je otvoreni i tajni hram zami176 ljen kao sunana ura. Sati e se redati uokrug po kasetama koje su brino uglaali grki obrtnici disk od sunanog svjetla visit e gore kao zlatni tit kia e na poploanom podu stvarati istu lokvu molitva e se kao dim dizati do one praznine u kojoj zamiljamo da prebivaju bogovi. Ta je sveanost bila za me jedan od onih trenutaka kad se sve stjee na jednom mjestu. Uza me je na dnu tog zdenca danjeg svjetla stajalo osoblje mog upravnog aparata, graa koja je tvorila sudbinu mojih zrelih godina to su ve bile napola prole. Razabirao sam strogu energinost Marcija Turba, svog vjernog suradnika nabusito dostojanstvo Servijana, ije gunanje, izgovarano sve tie i tie, nije vie dopiralo do mojih uiju kraljevsku otmjenost Lucija Cejonija i, malo po strani, u sjajnom polumraku kakav i prilii boanskim privienjima, sanjarsko lice mladog Grka to bijae olienje moje sree. Bila je tu i moja ena koja je tek nedavno primila titulu carice. Ve sam poodavno vie volio prie o ljubavima i svaama bogova od nevjetih komentara filozofa o boanskoj naravi prihvatio sam da budem zemaljski lik Jupitera koji je utoliko vie bog ukoliko je vie ovjek, oslonac svijeta, olienje pravde, poredak stvari, ljubavnik Ganimedov i Europin, nehajni suprug ogorene Junone. Kako sam tog dana bio sklon gledati sve obasjano svjetlom bez sjene, usporeivao sam u sebi caricu s tom boginjom kojoj sam za nedavnog posjeta Argosu posvetio zlatnog pauna ureenog dragim kamenjem. Mogao sam se rastavom osloboditi te ene koju nikad nisam volio da sam obian graanin, ne bih se skanjivao da to uinim. Ali ona mi nije mnogo smetala, a nita od njena ponaanja nije zavreivalo takvu javnu uvredu. Kao mlada supruga, vrijeala se zbog mojih nevjera, yrali gotovo isto onako kako se njezin stric ljutio na moje dugove u mladosti. Upravo je bila svjedok moje strasti koja je mogla dugo potrajati, a da nije niim pokazivala da to primjeuje. Kao i mnoge druge ene koje nisu osjetljive za ljubav, nije ni mo ljubavi dobro shvaala to je neshvaanje iskljuivalo i snoljivost i ljubomoru u isti mah. Uznemirila bi se bila jedino da su joj bile ugroene titule ili osobna sigurnost, a o tom nije bilo ni govora. Nita nije ostalo od one njene mladenake ljupkosti koja me nakratko bila privukla ta prerano ostarjela panjolka bila je ozbiljna i kruta. Samo sam njenoj uroenoj hladnoi imao zahvaliti to nije imala ljubavnika bilo mi je drago to zna dostojanstveno nositi svoje matronske velove koji bijahu tako rei udoviki. Bilo mi je po volji i to je na rimskim noviima cariin profil, a na naliju natpis to slavi katkad

ednost a katkad Spokojnost. Gdjekad sam pomiljao na ono simbolino vjenanje to se obavlja uveer na eleuzinskim svetkovinama izmeu prvosveenice i hijerofanta, vjenanje koje nije savez, pa ak ni dodir, ali je obred i kao takvo svetinja. Te sam noi nakon slavlja gledao s jedne terase kako gori Rim. Ti su kresovi bili ravni poarima koje je podmetnuo Neron bili su gotovo isto tako strani. Rim posuda za taljenje ali i uarena pe, uzavreli metal, eki ali i nakovanj, vidljivi dokaz povijesnih mijena i obnavljanja, jedno je od onih mjesta na svijetu gdje je ovjek najburnije ivio. Poar Troje, iz kojeg se spasio tek jedan bjegunac i odveo sa sobom svog starog oca, mladog sina i svoje lare, doveo je veeras do ovih velikih kresova. Isto sam tako mislio, obuzet nekakvom svetom prestravljenou, i na budue poare. inilo mi se da se milijun ivota, prolih, sadanjih i buduih, nove graevine to su nastale od starih i za kojima e slijediti graevine to e tek izniknuti, smjenjuju u vremenu kao valovi sluajno veeras ba pred mojim nogama ti golemi talasi udaraju o obalu. Prijei u preko onih trenutaka zanosa kad je carski purpur, sveta tkanina koju sam vrlo rijetko pristajao nositi, prebaen preko ramena stvorenja to je za mene postalo moj dobri duh godilo mi je, svakako onu zagasitocrvenu boju suprotstaviti blijedozlatnoj boji njegova zatiljka, ali nadasve prisiliti svoju sreu, svoju sretnu zvijezdu, te nepouzdane i neodreene veliine, da se utjelotvore u tom tako zemaljskom obliku, da steknu toplinu i spokojnu teinu puti. vrsti zidovi Palatina, u kojem sam tako rijetko boravio a koji sam netom bio obnovio, ljuljali su se kao bokovi lae zastori, odgrnuti da unutra ue rimska no, bijahu zastori kabine na krmi urlici svjetine bijahu hujanje vjetra sred uadi. Golema hridina to se nazirala daleko u tami, orijaki temelji moje grobnice koja se upravo poela graditi na obalama Tibera, nije u meni izazivala ni strah ni aljenje ni isprazne misli o kratkotrajnosti ivota. LJ Malopomalo se mijenjalo svjetlo. Ve vie od dvije godine sam protok vremena bijae obiljeen napretkom mladosti koja se formira, pozlauje, penje prema svom zenitu duboki se glas navikavao da dovikuje zapovijedi peljarima i lovakim predvodnicima produio se korak trkaa jahaeve noge vjetije su vladale konjem uenik koji je u Klaudiopolu uio napamet duge odlomke iz Homera zagrijavao se za sladostrastvenu i sloenu poeziju, oduevljavao se nekim pasusima iz Platona. Moj se mladi pastir prometao u mlada vladara. Nije to vie bio onaj ustri djeak to skae s konja na zastanku da mi u akama prui vodu s izvora darodavac je sad ve znao za golemu vrijednost svojih darova. U lovovima prireivanim u Lucijevim lovitima u Toskani uivao sam pomijeati to savreno lice s tromim i zabrinutim licima velikodostojnika, s otrim profilima istonjaka, s grubim njukama barbarskih hajkaa, natjerati svog ljubimca na teku ulogu prijatelja. U Rimu su se plele intrige oko te mlade glave, koristile se kojekakve smicalice da se osigura njegov utjecaj, ili da ga zamijene nekim drugim. On je umio sve to prezreti ili se ne obazirati na to zaokupljenost jednom jedinom milju davala je tom osamnaestogodinjaku sposobnost da ostane ravnoduan, kakva nedostaje i mudracima. Ali lijepa

su usta zadobila nekakvu gorku crtu koju su kipari ve bili zapazili. Ovdje pruam moralistima zgodnu priliku da likuju. Moji su kritiari spremni prikazati moju nesreu kao posljedicu zaluenosti, rezultat pretjerivanja. Jo mi je tee pobijati ih zato to mi nije jasno u emu je bila ta moja zaluenost, u emu sam to pretjerivao. Nastojim taj svoj prijestup, ako je to prijestup, svesti na pravu mjeru govorim sam sebi da samoubojstvo nije rijetka pojava i da nije nita neobino umrijeti u dvadesetoj godini. Antinojeva je smrt samo za mene problem i katastrofa. Moda je ta nesrea nerazluiva od vika radosti, od obilja iskustva, kojeg ne bih liio ni sebe ni svoga sudruga u opasnosti. ak je i moje kajanje bivalo malopomalo nekakav gorki oblik posjedovanja, nain da uvjerim sama sebe da sam ostao do kraja alosni gospodar njegove sudbine. Ipak, znam da treba raunati i s odlukama tog lijepog tuinca, to usprkos svemu ostaje svako bie koje volimo. Preuzimajui na sebe svu krivnju, svodim taj mladi lik na razmjere votane figurice koju sam oblikovao pa zdrobio svojim rukama. Nemam prava obescjenjivati izvanredno remekdjelo koje je on napravio od svog odlaska moram prepustiti tom djeaku zasluge za njegovu smrt. Razumije se samo po sebi da ne krivim ni najmanje tjelesnu privlanost, sasvim obinu, koja je odredila moj ljubavni izbor. Sline sam strasti vieput doivio u svom ivotu te su me este avanture stajale do tada tek neto malo preklinjanja, lai i nevolja. Moja kratkotrajna zanesenost Lucijem uvalila me je samo u dvijetri ludosti koje nije bilo teko popraviti. Nije bilo razloga da ne bude tako i s ovom mojom najveom ljubavlju, osim moda upravo te jedinstvene osobine kojom se razlikovala 181P od ostalih. Puka bi nas navika bila dovela do tog neslavnog kraja, ali bez ove nesree, koju ivot donosi svima onima koji prihvaaju da srea polako otupi od dugog vijeka. Tako bi mi se strast pretvorila u prijateljstvo, kao to prieljkuju moralisti, ili u ravnodunost, to se jo ee dogaa. Jedno mlado stvorenje odvojilo bi se od mene u trenutku kad bi me naa veza poela titati u njegovu bi se ivotu uspostavile neke drugaije ulne navike, ili iste u drugim oblicima budunost bi mu donijela brak, ni bolji ni gori od mnogih drugih, mjesto u provincijskoj upravi, upravljanje nekim poljoprivrednim dobrom u Bitiniji ili pak, po inerciji, nastavak dvorskog ivota na niem poloaju u najgorem sluaju, jednu od onih karijera bivih ljubimaca koji su se pretvorili u pouzdanike ili svodnike. Mudrost je, ako se ja u to neto razumijem, u tome da ovjek ne zanemari ni jednu od tih mogunosti i sluajnosti koje tvore sam ivot, nastojei izbjei ono najgore. Ali ni taj djeak ni ja nismo bili mudri. Nisam ekao dolazak Antinoja da se osjetim bogom, ali su uspjesi oko mene poveavali osjeanje vrtoglavice godinja doba kao da su suraivala s pjesnicima i s glazbenicima u mojoj pratnji da bi nam ivot pretvorili u trajno olimpijsko slavlje. Na dan kad sam stigao u Kartagu, prestala je petogodinja sua razdragana svjetina na pljusku pozdravila je u meni donosioca dobara s neba veliki radovi u Africi bili su zatim samo jo jedan nain da se kanalizira ta nebeska izdanost. Malo prije toga, kad sam bio na proputovanju kroz Sardiniju, oluja nas je nagnala da se sklonimo u

seljaku kolibu Antinoj je pomogao domainu da na aru ispee nekoliko renjeva tunjevine pomislio sam da sam Zeus koji je s Hermesom posjetio Filemona. Mladi to je sjedio podvijenih nogu na krevetu bio je sam Hermes koji je razvezao svoje sandale Bakho je ubrao ovaj grozd ili kuao umjesto mene rujno vino iz ovog pehara prsti ukoeni od tetive na luku bijahu Erosovi. Usred svih tih preruavanja, okruen takvim udesima, dogaalo mi se da zaboravim na ljudsko stvorenje, djeaka koji se uzalud trsio nauiti latinski, koji je molio arhitekta Dekrijana da mu daje satove iz matematike, a onda je odustao od toga, i koji bi se na najmanji prijekor nadurio i otiao na pramac promatrati more. Putovanje po Africi zavrilo se na najeem srpanjskom suncu u posve novim etvrtima Lambeze moj je suputnik djetinje radosno navukao vojnu tuniku i oklop nekoliko sam dana bio goli Mars sa ljemom na glavi koji je sudjelovao u logorskim vjebama, atletski Herkul opijen osjeajem svoje jo mladenake snage. Usprkos vruini i dugotrajnim zemljanim radovima obavljenim prije mog dolaska, vojska je, kao i sve ostalo, funkcionirala boanski lako bilo bi nemogue nagnati ovog trkaa da preskoi jo jednu preponu, ovog konjanika da izvede jo jedan skok, a da se ne narui vrijednost samih tih manevara, da se negdje ne poremeti ona tona ravnotea snaga u kojoj je bila njihova ljepota. asnike sam morao upozoriti tek na jednu jedva primjetnu pogreku, na nezatienost skupine konja koja je simulirala napad na otvorenom terenu potpuno sam bio zadovoljan svojim prefektom Kornelijem. Promiljen je red vladao u onoj masi ljudi, teglee stoke, barbarskih ena praenih snanom djecom koje su se gurale oko mog atora da mi poljube ruke. Ta poslunost nije bila dodvorljiva, divlja ustrina sluila je mom programu sigurnosti, nita nije bilo preskupo, nita nije bilo zanemareno. Pomiljao sam da naloim Arijanu da sastavi raspravu o taktici, preciznu kao dobro graeno tijelo. 183r Posveenje Olimpejona u Ateni nakon tri mjeseca bijae prigoda da se odri svetkovina koja je podsjeala na rimske sveanosti, ali ono to se u Rimu zbivalo na zemlji, bilo je tu na samom nebu. Jednog zlaanog jesenskog popodneva zauzeo sam svoje mjesto pod onim portikom zamiljenim u Zeusovim nadljudskim razmjerima taj mramorni hram podignut na mjestu odakle je Deukalion gledao kako se povlai potop, bio je kanda bez teine, kao da je lebdio poput tekog bijelog oblaka moja se obredna odjea slagala s veernjim bojama na oblinjem Himetu. Polemonu sam povjerio da odri sveanu besjedu. Tad mi je Grka dodijelila one boanske naslove u kojima sam istodobno vidio izvor prestia i potajni cilj svog ivotnog djela Euerget, Olimpijac, Epifan, Gospodar svijeta. I onaj najljepi koji je od svih naslova najtee zasluiti Jonjanin Helenofil. U Polemona je bilo neega glumakog, ali mimika velika glumca katkad izraava osjeaje svekolike svjetine, svekolikog stoljea. Podigao je pogled i sabrao se pred sam govor, reklo bi se da u sebi sakuplja sve darove sadrane u tom trenutku. Ja sam suraivao s vjekovima, sa samim grkim ivotom vlast koju sam imao nije bila toliko mo koliko tajanstvena sila, vea od ovjeka, ali sila koja je djelotvorna

samo posredstvom jednog ljudskog stvora obavljeno je vjenanje Rima s Atenom prolost je zadobila lice budunosti Grka je kretala dalje kao brod koji je dugo nepomino stajao bez vjetra, i koji ponovo u jedrima osjea snagu vjetra. U tom mi se asu srce steglo od neke sjete pomislio sam da se u rijeima dovrenje, savrenstvo krije rije svretak moda sam ponudio samo jo jedan plijen prodrljivu vremenu? Zatim smo uli u sam hram u kojem su kipari jo poslovali golem, dopola sastavljen Zeus od zlata i bjelokosti mutno je osvjetljavao polumrak podno skela ve je leao u svojoj filigranskoj koari veliki piton kojeg sam dao dopremiti iz Indije radi posveenja ovoga grkog svetita, boanska ivotinja, puzav simbol duha Zemlje odvajkada vezan za golog mladia to simbolizira carev dobri duh. Antinoj, koji se sve vie uivljavao u svoju ulogu, sam je posluio neman obrokom sjenica potkresanih krila. Zatim je podigao ruke i uzeo se moliti. Znao sam da se ta molitva, sroena radi mene, obraa samo meni, ali nisam bio toliko bog da bih joj odgonetnuo znaenje, ni da bih znao hoe li jednog dana biti usliana. Bilo je pravo olakanje izai iz one tiine, iz onog blijedog polumraka, i vratiti se u atenske ulice u kojima su se palile svjetiljke, gdje sam osjeao simpatije puka i sluao uzvike u veernjem pranom zraku. Mladi lik koji e uskoro uljepati mnoge novie u grkom svijetu postajao je za svjetinu prijateljska nazonost, znamenje. Nisam ga manje volio, nego sve vie. Ali teina ljubavi, kao i teina ruke njeno prebaene preko prsa, postajala mi je malopomalo preteka. Pojavili su se opet neki epizodisti sjeam se onog odrjeitog i profinjenog mladia koji me pratio za mog boravka u Miletu, a kojeg sam poslije ostavio. Sjeam se one veeri u Sardu kad nas je pjesnik Straton vodio od jednog ozloglaenog mjesta do drugog i kad smo bili okrueni sumnjivim oboavateljima. Taj Straton, koji je mranu slobodu azijatskih krmi pretpostavio mom dvoru, bijae duhovit i ironian ovjek, eljan da dokae ispraznost svega to nije sam uitak, moda zato da bi se opravdao to je tome rtvovao sve ostalo. Pa onda ona no u Smirni kad sam svog voljenog deka prisilio da podnosi nazonost jedne milosnice. Taj je djeak zadrao prilino strogu predodbu o ljubavi zato to je bila iskljuiva, gaenje mu je graniilo s muninom. Poslije se navikao. Ti se moji dokoni eksperimenti obino objanjavaju mojom sklonou razvratu meutim, s time je bila izmijeana i nada da se moe izmisliti neka nova prisnost u kojoj e sudionik uivanja i dalje ostati dragan i prijatelj elja da mladia uputim u neka svoja iskustva i moda neto manje svjesna namjera da ga malopomalo svedem na razinu uobiajenih uitaka koji ni na to ne obvezuju. Bilo je i tjeskobe u mojoj potrebi da povrijedim onu njegovu osjetljivu naklonost koja je prijetila da mi optereti ivot. Na putovanju po Troadi obili smo skamandrijsku ravnicu pod zelenim nebom katastrofe doao sam bio da utvrdim tetu od poplave koja je tumuluse drevnih grobova pretvorila u otoie. Zadrao sam se naas na Rektorovu grobu, da se saberem, a Antinoj je dotle otiao snatriti na Petroklovu grobu. Nisam uspio u tom mladom srndau to me pratio prepoznati takmaca Ahilovu drugu izvrgnuo sam ruglu strastvenu vjernost koja ponajbolje cvjeta u

knjigama ljepotan se uvrijedio i pocrvenio kao rak. Iskrenost je sve vie bivala jedina vrlina na koju sam se prisiljavao ustvrdio sam da su junake odlike kojima je Grka zaodijevala privrenost zrela mukarca mlaem drugu za nas poesto samo jedan oblik licemjernog prenemaganja. Podloniji nego to sam mislio da jesam utjecaju rimskih predrasuda, prisjetio sam se da one dodue priznaju uitke, ali da u ljubavi vide samo sramotno ludilo opet me spopao moj bijes da ne ovisim iskljuivo o jednom biu. Izbezumljivale su me mane koje su bile tipino mladenake i kao takve nerazluive od mog izbora na kraju sam u toj tako razliitoj strasti nalazio opet sve ono to me razdraivalo kod mojih rimskih ljubavnica miomirisi, uparaenost, hladni luksuz nakita opet su zauzeli svoje mjesto u mom ivotu. Gotovo neopravdane strepnje uvukle su se u njegovo sumorno srce opazio sam kako ga uznemiruje pomisao da e uskoro navriti devetnaest godina. Opasne muice i srdbe potresale su na onom tvrdokornom elu Meduzine kovre smjenjujui se s melankolijom to je nalikovala na tupost, sa sve potitenijom blagou. Jednom sam ga ak i udario dovijeka u se sjeati onih njegovih prestravljenih oiju. Ali unuti idol ostao je i dalje idol, i zapoele su rtve ispatanja. Sva tajanstva Azije s njenom pitavom glazbom pridonosila su tom sladostrasnom neredu. Prolo je bilo vrijeme eleuzinskih svetkovina. Posveivanje u tajne ili udne kultove, kojima se vie gledalo kroz prste nego to su bili doputeni, i na koje sam ja kao zakonodavac gledao s nepovjerenjem, odgovaralo je onom trenutku ivota kad ples prelazi u vrtoglavicu, kad pjesma zavrava vriskom. Na otoku Samotraki posveen sam u misterije Kabirija, drevne i bestidne, svete kao put ili krv o glenjeve su mi se trle zmije site mlijeka u spilji Trofoniji trake orfejske svetkovine bijahu povod za divljake obrede bratimljenja. Dravnik koji je pod prijetnjom najstroih kazni zabranio sve oblike sakaenja pristao je pribivati orgijama sirijske boginje gledao sam grozan vrtlog krvavih plesova. Opinjen kao jare pred gmazom, moj je mladi sudrug prestravljen promatrao ljude koji su odabrali da na zahtjeve godina i spola daju tako konaan odgovor kao to je smrt, pa moda i jo uasniji odgovor. Ali vrhunac je uasa uslijedio kad smo bili u Palmiri, gdje nas je arapski trgovac Melet Agripa ugostio na tri tjedna usred sjajne i barbarske raskoi. Jednog je dana, pri piu, taj isti Melet, velikodostojnik kulta boga Mitre, koji nije osobito ozbiljno shvaao svoje pastoralne duno186 187L sti, predloio Antinoju da sudjeluje u prinoenju rtve bika. Mladi je znao da sam se i ja svojedobno podvrgnuo slinom obredu, pa je objeruke prihvatio tu ponudu. Nisam smatrao nunim da se suprotstavim tom hiru, za koji je bio potreban samo minimum obreda pranja i suzdravanja. Pristao sam da i sam tome kumujem sa svojim tajnikom za arapski jezik Markom Ulpijem Kastorom. U ureeni sat sili smo u svetu spilju Bitinijac je legao da primi krvavo pokropljenje. Ali kad sam ugledao njegovo okrvavljeno tijelo kako izlazi iz one jame, kose slijepljene ljepljivim blatom, lica poprskana mrljama koje se nisu smjele sprati nego ih je trebalo ostaviti da se same izgube, smuilo mi se od uasa nad tim

podzemnim i zlokobnim kultovima. Nakon nekoliko dana zabranio sam postrojbama utaborenim u Emesi pristup u crni mitreum. Bilo je i nekih znamenja kao i Marko Antonije uoi svoje posljednje bitke, uo sam kako se u noi gubi glazba smjene strae zatitnikih bogova koji se povlae... uo sam ali se nisam na to obazirao. Sigurnost mi je bila kao u konjanika kojeg amajlija titi od pada. U Samosati je odran zbor malih kraljeva s Orijenta pod mojim pokroviteljstvom u lovovima u planini kralj Osdroj u Abgaru osobno me uio kako se lovi sokolima hajke unaprijed pripremljene kao kazaline scene gonile su u purpurne mree itava stada antilopa Antinoj se upinjao svom snagom da zadri par pantera to su mu se otimale dok ih je vodio vezane za teke zlatne ogrlice. Usred sve te raskoi sklapali su se sporazumi pogaanje mi je svagda ilo od ruke bio sam i dalje kockar koji svaki put dobiva. Zima mi je prola u onoj istoj palai u Antiohiji u kojoj sam nekad od vraeva traio da mi proriu budunost. Ali budunost mi sad nita vie nije mogla donijeti, bar nita to bi se moglo smatrati darom. Berba je bila zavrena bava je bila puna mota ivota. Istina je da sam prestao upravljati svojom sudbinom, ali su mi se one, nekad onako pomno razraene discipline sad inile samo kao prvi stupanj ovjekova znanja one su bile kao oni lanci kojima se plesa vee da bi bolje skakao kad ih se oslobodi. I dalje sam se poneega odricao nisam doputao da se vino slui prije druge none strae. Sjeao sam se Trajanovih drhtavih ruku na tim istim stolovima od ulatena drva. Ali ima i drugih vrsta pijanstva. Nikakva sjena nije padala na moj ivot, ni smrt, ni poraz, ni ono neprimjetno propadanje za koje smo sami sebi krivi, ni starost koja e na kraju ipak doi. Meutim, urio sam se kao da je svaki sat ujedno i najljepi i posljednji. Za svojih estih boravaka u Maloj Aziji upoznao sam se s omanjom skupinom znanstvenika koji su se ozbiljno bavili prouavanjem magije. Svako stoljee ima neke svoje smionosti najvei umovi naeg doba, kojima je dojadila filozofija to se sve vie vrti oko kolskih deklamacija, rado se zadravaju na tim granicama zabranjenim ljudima. U Tiru mi je Filon iz Biblosa otkrio neke tajne stare fenike magije poao je sa mnom i u Antiohiju. Numenije je ondje tumaio Platonove mitove o naravi due prilino bojaljivo. Um smioniji od njegova takva bi tumaenja daleko odvela. Njegovi su uenici zazivali duhove bijae to igra kao i svaka druga. udni likovi koji kao da bijahu sazdani od same sri mojih snova javljali su mi se usred dima stiraksa, lelujali i rasplinjali se ostavljajui za sobom samo dojam slinosti s nekim poznatim i ivim licem. Moda je sve to bilo puko opsjenarstvo, ali ako je i bilo tako, onda je opsjenar dobro znao svoj posao. Ponovo sam se latio izuavanja anatomije kojom 189r sam se donekle bavio u mladim danima, ali mi vie nije bio cilj da dobro upoznam grau tijela. Spopala me radoznalost da upoznam one meuprostore gdje se mijeaju tijelo i dua, gdje san odgovara javi, a gdjekad je i preduhitri, gdje ivot i smrt razmjenjuju atribute i maske. Moj lijenik Hermogen nije odobravao te eksperimente ipak me upoznao s nekolicinom praktiara koji su se bavili tim stvarima. Pokuavao sam s njima odrediti gdje je sjedite due, otkriti spone kojima je vezana za

tijelo, i izmjeriti vrijeme koje je potrebno da se ona odvoji od njega. Nekoliko smo ivotinja rtvovali u tim istraivanjima. Kirurg Satir odveo me u svoju bolnicu da prisustvujem agonijama ljudi. Sanjarili smo naglas nije li dua krajnji vrhunac tijela, krhka manifestacija muke i uitka postojanja? Ili da nije moda starija od tijela sazdana u njenu obliju, koje joj trenutano kolikotoliko slui kao instrument? Moe li se onda ona dozvati natrag u tijelo i ponovo uspostaviti s njim onaj tijesni savez, ono izgaranje koje nazivamo ivotom? Ako due posjeduju svoj identitet, mogu li se razmjenjivati, prelaziti iz jednoga u drugo poput krike voa ili gutljaja vina koji ljubavnici prenose jedno drugome u poljupcu? Svaki filozof dvadeset puta na godinu mijenja miljenje o tim stvarima u meni se skepticizam borio sa eljom za spoznajom, a entuzijazam s ironijom. Ali uvjerio sam se da na um proputa samo oskudan ostatak injenica do nas sve me vie zanimao mrani svijet senzacija, ona mrkla no u kojoj se vrte i bljeskaju sunca to nas zasljepljuju. Nekako nam je u to isto vrijeme Flegont, koji je skupljao prie o duhovima, ispripovjedio jedne veeri priu o Zarunici iz Korinta, za koju je jamio da je istinita. Ta nas je pustolovina u kojoj ljubav vraa jednu duu na zemlju i privremeno joj daruje tijelo, potresla sve odreda, ali ne podjednako duboko. Nekolicina je pokuala obaviti slian pokus. Satir je htio zazvati svog uitelja Aspazija, koji je s njim bio sklopio jedan od onih nikad neostvarenih ugovora prema kojima oni koji umiru obeavaju da e obavijestiti ive. Antinoj je i meni obeao neto slino, to sam ja olako shvatio jer nisam imao razloga vjerovati da me taj djeak nee nadivjeti. Filon je pokuao prizvati svoju enu od mrtvih. Dopustio sam da se spomenu i imena mog oca i majke, ali mi nekakva tankoutnost nije dopustila da se prizove Plotina. Ni jedan od tih pokuaja nije uspio. Ipak, otvorilo se vie udnovatih dveri. Nekoliko dana prije odlaska iz Antiohije otiao sam, kao i nekad, prinijeti rtvu na brdu Kasiju. Penjali smo se nou, kao i na Etnu, a poveo sam sa sobom samo nekolicinu prijatelja vinih penjanju. Nije mi bio cilj samo da prinesem rtvu pomirnicu u tom svetitu svetijem od svih drugih, nego i da ponovo s one visine gledam fenomen zore, to svakodnevno udo koje nikad nisam gledao bez priguena radosna kliktanja. Na vrhu brda blistaju na suncu bakreni uresi hrama, obasjana se lica osmjehuju na jarkom svjetlu dok su azijske ravnice i more jo uronjeni u tamu nekoliko trenutaka ovjek koji se moli na vrhu brda jedini uiva blagodati jutra. Sve je bilo pripravljeno za rtvu prvo smo se penjali na konjima a zatim pjeice po pogibeljnim stazama obrubljenim brnistrom i mastikom, koje smo obno prepoznavali po mirisu. Zrak je bio teak to je proljee bilo vrue kao to je negdje drugdje ljeto. Prvi put mi je, dok sam se penjao uzbrdo, ponestalo daha morao sam se naas osloniti na rame svoga ljubimca. Na stotinjak koraka od vrha uhvatila nas je oluja to ju je prije nekog vremena bio predvidio Hermogen, koji se razumije u meteorologiju. Sveenici su nam izali u susret da spr or nas doekaju usred sijevanja munja mala eta prokisla skroznaskroz uurbala se oko rtvenika spremnog za rtvu. Upravo kad je trebalo da

obred zapone, udari grom i ubije i rtvu i reca. im je proao prvi trenutak uasa, Hermogen se, radoznao kao pravi lijenik, sagne nad zgromljene rtve Habrija i prvosveenik kriknue zadivljeni ovjek i lane, rtve boanskog maa, bijahu sjedinjeni s vjenou mog duha ta dva ivota nadomjestila su i produljila moj ivot. Antinoj me grevito drao za miicu i drhtao, ali ne od straha, kao to sam tada mislio, nego obuzet milju koju sam tek poslije shvatio. Zgroen od propadanja, to e rei od starenja, on se zacijelo ve poodavno bio zarekao da e umrijeti na prvi znak oronulosti, pa ak i mnogo ranije. Danas vjerujem da se tako zarekao, kao to se mnogi zariu a da to nikad ne ostvare, vrlo rano, jo u doba kad je prebivao u Nikomediji, kad smo se susreli pokraj fontane. Time se moe objasniti njegov nehaj, strastvenost u uivanju, tuga i posvemanja ravnodunost spram budunosti. Ali trebalo je jo i da taj odlazak ne bude nita slino pobuni i da u njemu ne bude ni traga od alopojke. Munja na brdu Kasiju osvijetlila mu je izlaz smrt je mogla postati i posljednji oblik usluge, posljednji dar, jedini koji mu je jo preostao. Raskoni sjaj praskozorja nije bio nita prema osmijehu to je obasjao ono njegovo potreseno lice. Nakon nekoliko dana ponovo sam ugledao taj isti osmijeh, samo prikriveniji, zaodjeven dvosmislenou za veerom je Polemon, koji se pomalo bavio i hiromantijom, htio pogledati mladiu u dlan, dlan koji je i mene prestraio zaudnim pljuskom zvijezda. Djeak povue ruku i stisne aku blagom, gotovo stidljivom kretnjom. elio je sauvati tajne svoje igre, i tajnu svoga kraja. Zadrali smo se usput i u Jeruzalemu. Tu sam na terenu prouio plan da se podigne nov grad na mjestu gdje je stajalo idovsko naselje to ga je razorio Tito. Dobra uprava Judeje i procvat trgovine s Orijentom nametnuli su potrebu da se na tom raskriju izgradi velika metropola. Predvidio sam bio uobiajenu rimsku prijestolnicu provincije Elija Kapitolina imala bi svoje hramove, trnice, javna kupalita, svoje svetite rimske Venere. Moja nedavna zaokupljenost strastvenim i njenim kultovima navela me da na brdu Moriji odaberem najpogodniju spilju za slavljenje Adonisa. Ti su planovi razjarili idovsko puanstvo ti nesretnici vie vole svoje ruevine nego velik grad koji bi im omoguio dobru zaradu, naobrazbu i razonodu. Rulja je napadala radnike koji su poeli ruiti one trone zidove. Ipak se nisam dao pokolebati u Jeruzalemu se ozbiljno prihvatio posla Fid Akvila koji e uskoro zasvjedoiti svoje organizatorske sposobnosti na izgradnji Antinoje. Nakon mjesec dana stigli smo u Peluzij. Tu sam se pobrinuo da se obnovi grobnica Pompejeva. Sto sam se vie udubljivao u prilike na Orijentu, to sam se vie divio politikom geniju tog ovjeka kojeg je veliki Julije redovito pobjeivao. Pompej, koji je nastojao uvesti red u onaj nestalni azijski svijet, ini mi se da je gdjekad vie uradio za Rim 193r nego i sam Cezar. Ta je obnova bila jedna od posljednjih rtava koje sam prinio povijesnim pokojnicima uskoro u se pozabaviti drugim grobnicama. Ulazak u Aleksandriju nije bio svean. Trijumfalni je ulazak bio odgoen do dolaska carice. Moju su enu, koja je malokad putovala, bili nagovorili da provede zimu u blaem egipatskom podneblju. Isti je taj lijek

preporuen i Luciju, koji se jo nije bio potpuno oporavio od stalnog kalja. Okupljena je flotila brodova za plovidbu uz Nil, a programom bijae predvien niz slubenih inspekcija, sveanosti i gozbi, to je sve navjeivalo da e biti zamorno kao i sezona u Palatinu. Sve sam to ja organizirao rasko i sjaj dvora imaju svoju politiku vrijednost u toj staroj zemlji navikloj na kraljevsku pompu. Ali zato mi je jo vie bilo stalo do toga da nekoliko dana prije nego to mi dou gosti provedem u lovu. U Palmiri nam je Melet Agripa priredio lov u pustinji ali nismo odmaknuli dovoljno daleko da naiemo na lavove. Prije dvije godine u Africi sam imao priliku sudjelovati u nekoliko lijepih lovova na krupnu zvjerad. Antinoj je u to vrijeme bio jo vrlo mlad i neiskusan pa nije smio biti u prvim redovima. Bojao sam se za nj vie nego za sama sebe. Onako popustljiv kakav jesam, obeao sam mu da e u sljedeem lovu na lava igrati glavnu ulogu. Nije se vie s njim moglo postupati kao s djetetom, a bio sam i ponosan na njegovu mladenaku snagu. Otputili smo se do oaze Amon, na nekoliko dana hoda od Aleksandrije, one iste oaze u kojoj je Aleksandar neko bio doznao iz usta sveenika tajnu o svom boanskom porijeklu. Domoroci su nas obavijestili da se u tom kraju nalazi neobino opasna zvijer koja esto napada ljude. Uveer smo, oko logorske vatre, veselo usporeivali svoje budue pothvate s Herkulovima. Ali prvih smo dana naili samo na nekoliko gazela. Tad smo odluili da obojica stanemo u zasjedu pokraj pjeskovite bare obrasle trskom, kamo je u sumrak dolazio lav da se napoji. Crnci su bili zadueni da trubama, cimbalima i grajom nagone zvijer prema nama, a ostatak je nae pratnje ostao iza nas na stanovitoj udaljenosti. Zrak je bio teak i miran nije se trebalo ni obazirati na smjer vjetra. Bit e da nije jo bilo prolo ni deset sati jer me Antinoj upozori na jo irom otvorene crvene lopoe. Iznenada se kraljevska zvijer pojavi, lomei oko sebe trsku, i okrene nam svoju lijepu stranu njuku, jedno od najboanstvenijih oblija koja opasnost moe zadobiti. Stajao sam malo straga pa nisam imao vremena zadrati djeaka koji nepromiljeno potjera konja i hitne najprije koplje, a onda i dvije sulice, vrlo vjeto ali iz prevelike blizine. Probodena vrata, zvijer se srui na zemlju mlatei repom oko sebe od pjeane praine to se digla nismo vidjeli nita drugo do nejasne mase to je rikala napokon se lav pridigne i prikupi svu snagu da se okomi na konja i konjanika bez oruja. Predvidio sam bio tu opasnost sreom, Antinojev konj nije se ni pomaknuo nai su konji bili dobro uvjebani za ovakve igre. Nagnao sam svog konja izmeu njih izlaui svoj desni bok bio sam vian ovakvim manevrima nije mi bilo teko dokrajiti smrtno pogoenu zvijer. Sruila se po drugi put i njuku zarila u mulj tanka nit krvi potekla je u vodu. Velika maka boje pustinje, meda i sunca izdahnula je velianstvenie od ovjeka. Antinoj skoi s konja okupanog pjenom koji je jo drhtao pridruie nam se nai pratioci. Crnci su odvukli u tabor golemu mrtvu lovinu. Prireena je na brzinu neka vrsta gozbe leei potrbuke ispred bakrena pladnja mladi nam je 195r

svojim rukama dijelio porcije janjetine peene pod pekom. Pili smo u njegovu ast vino od palme. Njegov je zanos rastao poput pjesme. Moda je i preuveliavao znaenje pomoi koju sam mu pruio, smetnuvi s uma injenicu da bih ja to isto bio uinio za svakog lovca koji bi se naao u slinoj opasnosti ipak, osjeali smo da smo opet u onom junakom svijetu u kojem ljubavnici pogibaju jedan za drugoga. U njegovoj se radosti zahvalnost smjenjivala s ponosom, kao strofe u odi. Crnci su uinili pravo udo uveer se oderana koa njihala objeena o dva stupa, pod zvijezdama na ulazu u moj ator. Iako su je namazali miomirisima, osjeali smo svu no njezin divlji zadah. Sutradan, nakon doruka od voa, napustili smo tabor. Kad smo odlazili, opazili smo u jednoj jami ono to je ostalo od sinonjeg kralja bijae to tek crvena strvina nad kojom je lebdio oblak muha. Nakon nekoliko dana vratili smo se u Aleksandriju. Pjesnik Pankrat priredio mi je sveanost u muzeju. U glazbenoj dvorani izloena je bila cijela zbirka skupocjenih glazbala stare dorske lire, tee i jednostavnije od naih, do njih povijene perzijske i egipatske citre, frigijske svirale piskave poput glasova eunuha i tanane indijske frule kojima ne znam ni ime. Jedan je Etiopljanin dugo udarao u afrike tikve. Jedna ena, ija bi me poneto hladna ljepota bila zavela da nisam bio odluio pojednostavniti sebi ivot i svesti ga na ono to mi je bitno, izvlaila je iz trokutne harfe turobne tonove. Moj najdrai glazbenik Mesomed s Krete pratio je na hidraulikim orguljama recitaciju svoje poeme Sfinga, valovito djelo koje uznemiruje i gubi se kao pijesak na vjetru. Dvorana za koncerte gledala je na unutarnje dvorite, gdje su na vodi u bazenu cvjetali lopoi na estokoj jari kasnog kolovoskog popodneva. Za vrijeme stanke Pankrat nam je pruio priliku da se izbliza divimo tom tako rijetkom cvijeu crvenom poput krvi, to procvjeta tek potkraj ljeta. Odmah smo prepoznali skrletne lopoe iz oaze Amon Pankrat se oduevio slikom ranjene zvijeri to izdie usred cvijea. Predloio mi je da opie u stihovima tu lovaku epizodu kako krv lavlja boji vodene ljiljane. Premda ideja nije bila nova, naruio sam od njega tu pjesmu. Pankrat, koji ima sve to je potrebno dvorskom pjesniku, sroio je odmah nekoliko zgodnih stihova u ast Antinoju rua, hijacint i rosopas bijahu u njima rtvovani onim puj purnim krunicama to e ubudue nositi ime mog ljubimca. Jednom je robu zapovjeeno da ue u bazen i nabere ih pun rukovet. Mladi vian poastima ozbiljno je primio to cvijee slino vosku na spiralnim i mekim stabljikama. im je pala cvjetovi su se sklopili kao vjede. 197r Uto je stigla i carica. Izmuilo ju je dugo putovanje brodom bila je slaba ali i dalje otra na jeziku. Njeno druenje s politiarima nije mi vie zadavalo briga, kao u ono vrijeme kad je onako glupo podbadala Svetonija. Oko nje su sad bile same bezopasne ene od pera. Njena trenutana pouzdanica, neka Julija Balbila, sastavljala je prilino dobre stihove na grkome. Carica je sa svojom pratnjom odsjela u Liceju, odakle su malokad izlazile. Lucije je, naprotiv, kao i uvijek, bio eljan uitaka svih vrsta, pa i uitaka uma i oiju.

Sa svojih dvadeset est godina nije bio izgubio nita od one svoje zaudne ljepote kojoj je mlade u Rimu klicala na ulicama. Ostao je luckast, podrugljiv i veseo. Nekadanji su mu se hirovi pretvorili u manije nikamo nije iao bez svoga kuhara vrtlari su mu ak i na brodu pravili neobine gredice od rijetkog cvijea svuda je sa sobom vukao svoj krevet koji je sam projektirao, etiri madraca nabijena sa etiri vrste miriljivih trava na kojima je spavao okruen svojim mladim ljubavnicama kao jastucima. Njegovi nafrakani i napudrani paevi, nakinureni poput Zefira i Amora, udovoljavali su koliko su god mogli njegovim ponekad i okrutnim muicama. Morao sam se umijeati da sprijeim malog Boreja, ijoj se vitkosti Lucije divio, da ne umre od gladi. Sve je to bilo prije neugodno nego zabavno. Skupa smo obili sve ono to se u Aleksandriji moe vidjeti svjetionik, Aleksandrov mauzolej, mauzolej Marka Antonija, u kojem Kleopatra vjeno trijumfira nad Oktavijanom, a nismo zaboravili ni na hramove, radionice, tvornice, pa ni na etvrt gdje se obavlja balzamiranje. Kod jednog sam dobrog kipara kupio svu silu Venera, Dijana i Hermesa za Italiku, svoj rodni grad, koji sam elio modernizirati i ukrasiti. Sveenik u Serapisovu hramu poklonio mi je servis od mlijenog stakla, koji sam poslao Servijanu, s kojim sam, iz obzira prema Paulini, nastojao ostati u podnoljivim odnosima. Na toj prilino zamornoj turneji sazrele su u meni neke velike graditeljske zamisli. Religije su u Aleksandriji raznolike kao i trgovina, samo to je kvaliteta tih proizvoda neto sumnjivija. U tome osobito prednjae krani mnotvom sekti, to je u najmanju ruku beskorisno. Dva arlatana meu njima, Valentin i Basilid, spletkarili su jedan protiv drugoga dok ih je rimska policija obojicu strogo nadzirala. Egipatski se olo koristio svakim vjerskim obredom da se s batinom u ruci okomi na strance smrt bika Apisa izaziva u Aleksandriji vie nereda nego carska smjena u Rimu. Pomodarski svijet u Aleksandriji mijenja bogove kao to se drugdje mijenja lijenik, s nita vie uspjeha. A zlato im je jedini idol nigdje nisam vidio bezonije molitelje. Posvuda sam nailazio na pompozne natpise kojima su se slavila moja dobra djela, ali im sam odbio osloboditi puanstvo nekog poreza koji je moglo lako plaati, ta mi je fukara ubrzo okrenula lea. Dvojica mladia koji su me pratili izvrijeani su u vie navrata prigovarali su Luciju zbog njegove raskoi, koja je dodue bila pretjerana, a Antinoju zbog nepoznatog porijekla, o kojem su 199r kolale nevjerojatne prie obojici su zamjerali njihov utjecaj na mene. Ova je posljednja tvrdnja bila smijena. Lucije, koji je o javnim poslovima prosuivao neobino otroumno, nije imao nikakvog politikog utjecaja, a Antinoj ga nije ni pokuavao stei. Mladi patricij koji je dobro poznavao svijet samo se smijao tim uvredama. Ali Antinoja su one boljele. idovi, podbadani svojim istovjernicima iz Judeje, uinili su sve to su mogli da jo vie pogoraju ionako lou situaciju. Sinagoga iz Jeruzalema poslala mi je svog najpotovanijeg lana Akibu. Taj gotovo devedesetogodinji starac, koji nije znao ni grki, dobio je zadau da me odgovori od planova koji su se ve poeli ostvarivati da se izgradi novi Jeruzalem. Uz pomo tumaa odrao sam s njim nekoliko razgovora koji

su njemu posluili samo kao izgovori za monolog. Za manje od sat vremena uspio sam tono utvrditi to on misli, iako nisam mogao prihvatiti njegova miljenja on se pak nije ni potrudio da mene shvati. Taj fanatik nije ni pomiljao da netko moe prosuivati na drukijim premisama od njegovih. Ponudio sam tom prezrenom narodu mjesto meu ostalim narodima u rimskoj zajednici. Jeruzalem mi je, meutim, na Akibina usta, priopio svoju volju da ostane do kraja tvrava jedne rase i jednog boga izdvojenih od ljudskog roda. Tu je sumanutu ideju starac izlagao sa zamornom otroumnou morao sam sasluati dug niz argumenata znalaki izvedenih jednih iz drugih o superiornosti Izraela. Meutim, nakon osam dana taj je tvrdokorni pregovara shvatio da je na pogrenom putu, pa mi je priopio da odlazi. Mrzak mi je poraz, ak i tui, a jo me vie boli kad je poraeni starac. Akibino neznanje, odbijanje da prihvati ita to nije u njegovim svetim knjigama i u njegovu narodu, pridavalo mu je neku vrstu uskogrudne prostodunosti. Ipak je bilo teko saaliti se nad tim sektaem. Reklo bi se da ga je dugovjenost liila svake ljudske elastinosti ono njegovo izmodeno tijelo i suhoparni duh bijahu obdareni ilavou skakavca. ini mi se da je poslije umro kao junak u borbi za svoj narod, ili bolje rei za svoj zakon svak se rtvuje svojim bogovima. U Aleksandriji je bivalo sve manje razonode. Flegont, koji je posvuda poznavao mjesne znamenitosti, glasovitu svodnicu ili hermafrodita, predloio nam je da nas odvede do jedne vraare. Ta svodnica nevidljiva svijeta stanovala je u Kanopu. Otputili smo se onamo nou brodom, po ustajaloj vodi kanala. Plovidba bijae sumorna. Izmeu dvojice mladia vladalo je, kao i obino, pritajeno neprijateljstvo meusobna prisnost na koju sam ih silio jo je vie pojaavala odbojnost jednog prema drugome. Lucije je svoju odbojnost prikrivao podrugljivom popustljivou, a moj mladi Grk povukao se u jedan od svojih napadaja tmurnog raspoloenja. Pa i ja sam bio poprilino umoran. Nekoliko dana prije toga, vraajui se s jedne trke po arkom suncu, uhvatila me bila naas nesvjestica, kojoj su jedini svjedoci bili Antinoj i moj crni sluga Euforion. Obojica su se silno zabrinula, ali sam ih natjerao da ute o tome. Kanop je samo jeftina dekoracija vraarina je kua bila u najprljavijem dijelu toga grada uitaka. Iskrcali smo se na tronu terasu. Vraara nas je ekala u kui sa sumnjivim potreptinama svoga zanata. Reklo bi se da zna svoj posao nije u nje bilo nieg od maioniarke na pozornici nije bila ak ni stara. Njezina su proroanstva bila zlokobna. Od nekog su mi vremena sva proroita predskazivala sve same brige, politike neprilike, dvorske spletke, ozbilj200 201r ne bolesti. Danas vjerujem da su preko tih usta iz tmine pokuavali utjecati na mene ljudi od krvi i mesa, da me na neto upozore a jo ee da me zaplae. Pravo stanje stvari u jednom dijelu Orijenta jasnije se oitovalo u tim prorotvima nego u izvjeima naih prokonzula. Hladnokrvno sam primao ta tobonja otkria jer moje potovanje spram nevidljiva svijeta nije ilo tako daleko da bih vjerovao tim boanskim

trabunjanjima. Deset godina prije toga, tek to sam bio preuzeo vlast, dao sam zatvoriti Dafnino proroite nedaleko od Antiohije, koje mi je bilo proreklo da u doi na vlast, iz straha da to isto ne prorekne i nekom drugom pretendentu koji naie. Ali uvijek je neugodno sluati nepovoljne vijesti. Poto se pobrinula da nas to vie uznemiri, proroica nam je ponudila svoje usluge da prinesemo jednu od onih arobnih rtava koje su specijalnost egipatskih vraara, to e dostajati da se sve lijepo sredi s usudom. Iz osobnog iskustva s fenikom magijom znao sam da strahota tih zabranjenih djelatnosti nije toliko u onome to se pokazuje koliko u onome to se krije. Da se nije znalo za moju nenaklonost ljudskim rtvama, vjerojatno bi mi savjetovali da rtvujem jednog roba. Stoga se vraara zadovoljila prijedlogom da rtvujem jednu svoju dragu ivotinju. rtva je, ako je ikako mogue, morala upravo meni pripadati. To nije smio biti pas, ivotinja koju egipatsko praznovjerje smatra neistom mogla je biti ptica, ali ja na put ne nosim krletke sa pticama. Moj mladi ljubimac predloi mi da rtvujem njegova sokola. To bi odgovaralo postavljenim uvjetima jer sam ja njemu darovao tu lijepu pticu koju sam bio dobio na poklon od kralja Osdroja. Djeak ga je hranio iz ruke to je bila jedna od rijetkih njegovih stvari do kojih mu je bilo mnogo stalo. Ja sam najprije to odbio, ali je on toliko navaljivao da sam shvatio da toj svojoj ponudi pridaje posebno znaenje, pa sam se raznjeio i pristao. Moj je glasnik Menekrat dobio potanke upute i otiao po pticu u nae boravite u Serapeju. Do tog je mjesta bilo vie od dva sata jahanja, ak i galopom. Nije dolazilo u obzir da to vrijeme provedemo u vraarinoj neistoj potleuici, a Lucije se pak tuio na vlagu na brodu. Flegont je naao izlaz iz te neprilike smjestili smo se kakotako kod neke svodnice, koja je prije toga bila udaljila iz kue svoje osoblje. Lucije je nakanio spavati, a ja sam iskoristio taj predah da izdiktiram nekoliko poruka. Antinoj se izvalio do mojih nogu. Flegontovo je pero kripalo pod svjetiljkom. Tek je uoi druge smjene none strae Menekrat donio pticu, rukavicu, kukuljicu i lanac. Vratismo se do vraare. Antinoj je skinuo kukuljicu s glave svom sokolu, dugo mu milovao pospanu i divlju glavicu i predao ga vraari koja zapoe dug niz arolija. Opinjena ptica ponovo je zaspala. Bilo je vano da se rtva ne otima i da smrt izgleda dragovoljna. Obredno namazana medom i ruinim uljem, nepomina je ptica sputena na dno kace napunjene vodom iz Nila utopljeno stvorenje poistovjetilo se s Ozirisom kojeg je bila odnijela rijena struja. Godine koje bi ptica provela jo na zemlji dodane su mojima mala dua potekla sa sunca sjedinila se s dobrim duhom ovjeka radi kojeg je rtvovana taj nevidljivi duh mogao mi se nakon toga ukazivati i sluiti mi u tom obliku. Duge manipulacije koje su zatim slijedile nisu bile zanimljivije od kuharskih priprema. Lucije je zijevao. Ceremonija je do sama kraja po svemu bila nalik na ljudski pogreb kaenje i pjevanje psalama otegnulo se do zore. Pticu zatvorenu u lijes pun mi203riljavih trava vraara je pred nama zakopala na obali kanala, na naputenom groblju. Potom je unula pokraj jednog stabla i brojila jedan po jedan zlatnik koje joj je Flegont dao.

Vratili smo se na brod. Puhao je neobino hladan vjetar. Lucije je, sjedei do mene, navukao svojim tankim prstima izvezene pamune pokrivae na mene. Iz puke pristojnosti nastavili smo nevezan razgovor o rimskim poslovima i skandalima. Antinoj je leao na dnu broda s glavom naslonjenom na moja koljena i pravio se da spava kako ne bi morao sudjelovati u razgovoru. Rukom sam mu gladio iju, kosu. Tako sam i u najispraznijim ili najtmurnijim trenucima imao osjeaj da ostajem u dodiru s velikim stvarima u prirodi, s gustim umama, s miiavom hrptenjaom pantera, s redovitim otkucajima izvorskog bila. Ali nikakvo milovanje ne dopire do due. Kad smo stigli u Serapej, sunce je sjalo prodavai lubenica izvikivali su svoju robu na ulicama. Spavao sam do uglavljenog vremena za sjednicu mjesnog vijea kojoj sam prisustvovao. Poslije sam tek doznao da je Antinoj iskoristio moju odsutnost da nagovori Habriju da ga ponovo otprati do Kanopa. Vratio se k vraari. Prvi dan mjeseca atira, druge godine od Dvjesto dvadeset este Olimpijade... To je obljetnica smrti Ozirisa, boga umiranja ve tri dana u svim selima uz rijeku razlee se kuknjava. Moji rimski gosti, manje naviknuti od mene na orijentalne misterije, radoznalo su pratili te ceremonije jedne drukije rase. Mene je sve to, naprotiv, razdraivalo. Svoj sam brod dao odmaknuti podalje od ostalih, daleko od svih naselja ipak se u blizini rijeke nalazio napol naputen faraonski hram, u kojem je jo bila sveenika kola, pa nisam mogao potpuno izbjei kuknjavi. Prethodne me veeri Lucije pozvao na veeru na svoj brod. Otiao sam do njega o zalasku sunca. Antinoj me nije htio pratiti. Ostavio sam ga na pragu svoje kabine na krmi leei na lavljoj koi, igrao se piljaka s Habrijom. Nakon pola sata, kad je pala no, predomislio se i dozvao amac. Uz pomo samo jednog veslaa, prevalio je uzvodno prilinu udaljenost koja nas je dijelila od ostalih brodova. Njegov ulazak pod ator na brodu gdje smo veerali, presjekao je pljesak izazvan izvijanjem jedne plesaice. Bio je u dugakoj sirijskoj haljini, tankoj poput vone koice i svoj posutoj cvjetiima i himerama. Da bi lake veslao, zasukao je bio desni rukav na glatkim prsima podrhtavae mu znoj. 205r Lucije mu dobaci vijenac koji on u letu uhvati njegovo veselje, gotovo buno, nije ni askom jenjavalo, podravano samo jednim peharom grkog vina. Vratili smo se zajedno mojim amcem sa est veslaa ispraeni odozgo Lucijevim zajedljivim pozdravom. Pustopano je veselje potrajalo i dalje. Ali ujutro sam mu sluajno dotaknuo lice ledeno od suza. Nestrpljivo sam ga upitao zato plae. Odgovorio mi je smjerno ispriavajui se umorom. Prihvatio sam tu njegovu la i ponovo zaspao. Njegova se prava agonija odigrala u tom krevetu do mene. Stigao je glasnik iz Rima dan sam proveo u itanju pote i odgovaranju na pisma. Antinoj je, kao i obino, tiho hodao amotamo po sobi ne znam pravo u kojem je trenutku taj lijepi hrt izaao iz mog ivota. Oko dvanaest sati Habrija je uzrujan uao u moju kabinu. Protivno svim propisima, mladi je napustio brod a da nije nikom rekao ni kamo ide ni koliko e dugo izbivati. Prolo je bilo najmanje dva sata od njegova odlaska. Habrija se prisjeao nekih njegovih udnih jueranjih rijei, i jutronje poruke

koja se ticala mene. Habrija mi nije krio svoje strepnje. Brebolje smo izali na obalu. Stari uitelj instinktivno se zaputio do kapelice na obali, malog, izdvojenog zdanja to bijae dio hrama u koji su Antinoj i on zajedno odlazili. Na jednom je rtveniku pepeo bio jo topao od spaljene rtve. Habrija je zavukao ruku u pepeo i izvadio iz njega gotovo netaknut pramen kose. Nije nam preostalo nita drugo nego da pretraimo okolicu. Cio niz spremnika koji su zacijelo neko sluili vjerskim obredima bijahu povezani s rukavcem rijeke. Na rubu posljednjeg bazena Habrija je spazio u mraku koji se naglo hvatao smotanu odjeu i sandale. Sioh niz skliske stube leao je na dnu, ve utonuo u rijeni mulj. Uz Habrijinu pomo, polo mi je za rukom da podignem tijelo to je odjednom postalo teko kao kamen. Habrija je dozvao veslae koji sklepae nosila od platna. Hitno pozvani Hermogen mogao je samo ustanoviti smrt. Ono onako podatno tijelo nije se vie dalo zagrijati ni oivjeti. Prenijeli smo ga na brod. Sve se preda mnom sruilo, sve se kanda ugasilo. Zeus s Olimpa, Gospodar svega, Spasitelj svijeta, sve se to skljokalo, ostao je jo samo sijed ovjek grcajui na brodskoj palubi. Nakon dva dana Hermogen me uspio nagovoriti da ponem misliti na pogreb. rtveni obredi kojima je Antinoj okruio svoju smrt ukazali su nam pravi put nije uzalud izabrao sat i dan kad Oziris silazi u grob. Zaputio sam se na drugu stranu rijeke, u Hermopol, gdje balzamiraju mrtve. Vidio sam takve strunjake u Aleksandriji i znao sam kako e mu unakaziti tijelo. Ali uasna je i vatra koja pri i pougljenuje nekad voljenu put, i zemlja u kojoj trunu mrtvaci. Brzo sam preao rijeku. uei u kutu kabine na krmi, Euforion je potiho mrmljao ne znam kakvu afriku tualjku. Uinilo mi se da je ta priguena i promukla pjesma moje vlastito zapomaganje. Prenijeli smo mrtvo tijelo u temeljito opranu dvoranu koja me podsjetila na Satirovu bolnicu. Pomogao sam modelaru posmrtne maske da uljem namaze lice prije nego to e na nj nanijeti vosak. Sve su metafore zadobile svoj smisao drao sam mu u rukama srce. Kad sam ostavio prazno tijelo, ono je sluilo jo samo pripremama za balzamiranje, prvoj fazi groznog remekdjela. Bijae to dragocjena supstancija preparirana solju i smjesom mirne koju vie nikad nee dotaknuti zrak ni sunce. Pri povratku sam svratio u hram pokraj kojeg je bila prinesena rtva porazgovarao sam sa sveenicima. Njihovo obnovljeno svetite ponovo e po206 207r stati mjesto hodoaenja cijelog Egipta njihova e kola, obogaena i proirena, ubudue biti posveena sluenju mom bogu. ak i u svojim najtupljim trenucima, nisam bio ni askom posumnjao da je ta mladost bila boanska. Grka i Azija proslavlja! e ga na na nain, igrama, plesovima i obrednim rtvama podno bijelog i nagog kipa. I Egipat, koji bijae nazoan njegovoj agoniji, sudjelovat e u toj apoteozi. Bit e to najmranije, najtajnije i najgrublje oboavanje ta e zemlja dovijeka igrati ulogu u njegovu balzamiranju. Stoljeima e sveenici obrijane glave recitirati litanije u kojima se spominje njegovo ime, za njih posve

bezvrijedno, a za mene sve i sva. Svake godine e sveti brod pronositi rijekom taj lik prvog dana u mjesecu atiru alobnici e stupati ovom strmom obalom kojom ja idem. Svaki sat ima svoju neposrednu zadau, svoju dunost koja dominira svima drugima moja je trenutna dunost bila da branim od smrti ono malo to mi je jo ostalo. Flegont je u moje ime sazvao na obalu arhitekte i graditelje iz moje pratnje. Obuzet nekakvim lucidnim pijanstvom, vukao sam ih po kamenitim breuljcima. Objanjavao sam im svoj plan, podizanje zida u krugu od etrdeset etiri stadija oznaio sam im na pijesku mjesto gdje e stajati slavoluk pobjede i gdje e stajati grobnica. Rodit e se grad Antinupol nadvladat u smrt podizanjem na toj zlokobnoj zemlji posve grkoga grada, bastiona koji e drati na pristojnoj udaljenosti nomade iz Eritreje, nove trnice na putu za Indiju. Aleksandar je proslavio Hefestionov pogreb pustoenjem i pokoljem zarobljenika. Ja sam drao da e biti ljepe da ponudim svom ljubimcu grad u kojem e njegov kult biti uvijek izmijean sa vrevom na javnom trgu, gdje e se njegovo ime spominjati u veernjim razgovorima, gdje e mladii dobacivati na gozbama vijence jedan drugome. Ipak mi jedna misao nije davala mira. inilo mi se nemoguim da to tijelo ostavim u tuoj zemlji. Kao to ovjek na putu nije siguran gdje e prenoiti pa rezervira prenoita istodobno u vie mjesta, zapovjedio sam da mu se u Rimu podigne spomenik na obali Tibera nedaleko od moje grobnice pomiljao sam i na egipatske kapelice koje sam iz pukog hira dao podii u Vili i koje su mi sad u ovom traginom sluaju dobro dole. Utvren je i dan pogreba koji e biti tek za dva mjeseca, koliko je potrebno za balzamiranje. Naloio sam Mesomedu da sklada pjesme za pogrebne zborove. Kasno u noi vratio sam se na brod Hermogen mi je spravio neki napitak da mogu zaspati. 209r Putovanje smo nastavili uzvodno, ali ja sam plovio Stiksom. U zarobljenikim logorima, na obalama Dunava, viao sam neko jadnike kako lee pokraj zida i neprestance udaraju glavom o zid divljim, mahnitim i njenim pokretom ponavljajui uvijek isto ime. U podrumima Koloseja pokazivali su mi lavove koji su skapavali zato to su im oduzeli psa s kojim su se bili navikli ivjeti. Nastojao sam se sabrati Antinoj je bio mrtav. U djetinjstvu sam urlao nad Marulovim mrtvim tijelom koje su vrane iskljuvale, urlao sam kao to nou urla izbezumljena ivotinja. I otac mi je umro, ali je dvanaestogodinje siroe zapazilo samo nered u kui, majin pla i svoj strah nita nije to siroe znalo o tjeskobi koja je samrtnika bila obuzela. Majka mi je umrla mnogo kasnije, u vrijeme kad sam slubovao u Panoniji, ne sjeam se vie tono datuma. Trajan je bio samo bolesnik koga je trebalo natjerati da sastavi oporuku. Plotinu nisam vidio kako umire. Atijan je umro, ali je bio starac. U ratovima u Dakiji izgubio sam drugove koje sam mislio da silno volim, ali smo tada svi bili mladi pa su nam i ivot i smrt bili podjednako opojni i laki. Antinoj je bio mrtav. Sjeao sam se fraza koje se obino govore Umiru i stari i mladi podjednako. Bogovi vole one koji umru mladi. I sam sam izgovarao te sra210

motne rijei govorio sam i kako umirem od umora, kako umirem od dosade. Upotrebljavao sam rije agonija, rije alost, rije gubitak. Antinoj je bio mrtav. Amor, najmudriji od svih bogova... Ali ljubav nije bila kriva za onaj nemar, za one okrutnosti, za onu ravnodunost izmijeanu sa strau kao pijesak sa zlatom to ga nosi rijeka, za onu samodopadnu zaslijepljenost presretna ovjeka koji stari. Kako sam mogao biti onako glupo zadovoljan? Antinoj je bio mrtav. Daleko od toga da sam ga previe volio, kao to je zacijelo Servijan u to vrijeme tvrdio u Rimu, ja nisam tog djeaka dovoljno volio da ostane iv. Habrija, koji je, kao pripadnik orfejskog kulta, smatrao samoubojstvo zloinom, uporno je isticao rtvenu osobinu te smrti pa i ja sam osjeao neku vrstu grozne radosti pri pomisli da je ta smrt bila dar. Ali jedini sam ja mogao procijeniti koliko gorine vri na dnu te slasti, koliko se oaja krije u tom odricanju, kakva se mrnja mijea s ljubavlju. Duboko uvrijeeno stvorenje bacilo mi je u lice taj svoj dokaz odanosti djeak koji je strepio da ne izgubi sve pronaao je taj nain da me zauvijek vee za sebe. Ako se nadao da e me tom rtvom zatititi morao je misliti da ga ne volim mnogo, ne shvaajui da e za mene najvee zlo biti ako ga izgubim. Suze su presahnule velikodostojnici koji su mi pristupali nisu vie morali odvraati pogled od mog lica, ba kao da je zazorno plakati. Nastavio sam obilaziti ogledna dobra i kanale za navodnjavanje nije mi bilo vano kako provodim vrijeme. Nebrojene glupe glasine irile su se po svijetu o mojoj nesrei ak i na brodovima to su pratili moj brod priale su se grozne prie pustio sam ih da naklapaju to hoe, jer sama istina nije bila takva da 211bi se mogla izvikivati na ulicama. I najzlobnije lai bile su na svoj nain istinite optuivali su me da sam ga sam rtvovao. Pa i jesam u neku ruku. Hermogen, koji me revno izvjeivao o tome to se sve pria, prenio mi je i neke vijesti o carici ona se pristojno drala, kao to se ljudi obino dre pred smru. Ta je njezina suut poivala na jednom nesporazumu pristala je da me ali pod uvjetom da se brzo utjeim. Pa i sam sam povjerovao da sam se gotovo ve smirio, zbog ega sam se malne posramio. Nisam znao da se u boli kriju udnovati labirinti kroz koje jo nisam proao. Nastojali su me razonoditi. Nekoliko dana nakon dolaska u Tebu doznao sam da je carica sa svojom pratnjom dva puta odlazila do podnoja Memnonova kolosa ne bi li ula onaj tajanstveni zvuk to ga isputa kamen u zoru, glasoviti fenomen koji svi putnici ele doivjeti. Ali udo se nije dogodilo iz praznovjerja su povjerovali da e se dogoditi u mojoj nazonosti. Pristao sam da sutradan poem sa enama sva su sredstva bila dobra da se prekrate beskrajno duge jesenske noi. Tog je dana oko jedanaest sati doao Euforion k meni da upali svjetiljku i pomogne mi da se odjenem. Izaao sam na palubu nebo je bilo jo posve crno, zapravo bronane boje kao u Homera, ravnoduno spram radosti i nevolja ljudskih. Bilo je prolo ve vie od dvadeset dana kako se ono dogodilo. Sjeo sam u amac kratka plovidba nije prola bez enske cike i strahovanja.

Iskrcali smo se nedaleko od kolosa. Na istoku se protegla blijedoruiasta vrpca poinjao je jo jedan dan. Tri puta smo uli onaj tajanstveni zvuk slian prasku kad se odapne tetiva na luku. Nepresuna Julija Balbila sroila je umah nekoliko pjesama. ene su pole obii hramove pratio sam ih neko vrijeme du zidova na kojima bijahu uklesani jednolini hijeroglifi. Dojadili su mi bili oni golemi kipovi uvijek istih kraljeva to sjede jedan do drugoga, sa svojim dugakim i ravnim stopalima ispred sebe, dojadili su mi oni teki kameni blokovi koji ne izraavaju nita od onoga to je za nas ivot, ni bol, ni poudu, ni gibanje koje oslobaa udove, ni razmiljanje koje organizira svijet oko jedne pognute glave. Sveenici koji su me vodili bili su kanda isto tako slabo upueni kao i ja u te ugaene ivote od vremena do vremena zapodjela bi se prepirka oko nekog imena. Znalo se tek toliko da je svaki od tih monarha naslijedio kraljevstvo, vladao svojim narodima i zaeo svoga nasljednika nita drugo nije od njih ostalo. Te opskurne dinastije bile su starije od Rima, starije od Atene, starije od onog dana kad je Ahil poginuo pod zidinama Troje, starije od astronomskog ciklusa od pet tisua godina to ga je Menon bio izraunao za Julija Cezara. Bio sam umoran pa sam otpustio sveenike. Neko sam se vrijeme odmarao u sjeni kolosa prije nego to u se vratiti na brod. Noge su kolosove bile do koljena pokrivene zapisima putnika na grkom jeziku imenima, datumima, molitvama, nekog Servija Suavija, nekog Eumena koji je est stoljea prije mene stajao na tom istom mjestu, nekog Paniona koji je prije est mjeseci posjetio Tebu... Prije est mjeseci... Spopala me elja kakvu nisam osjetio jo od onog doba kad sam u djetinjstvu urezivao svoje ime u koru kestenova na naem imanju u panjolskoj. Car koji je odbijao da mu nazive i titule urezuju u spomenike koje je sam podigao, uzeo je ma i urezao njime u tvrdi kamen nekoliko grkih slova, skraeni i poznati oblik svog imena AAPIANO. I to je bilo suprotstavljale vremenu ime, zbir ivota ije nebrojene elemen213i ili, rl te nee nikad nitko sabrati, biljeg to ga je ostavio za sobom ovjek koji je zalutao u ovom slijedu stoljea. Odjednom sam se sjetio da je dvadeset sedmi dan mjeseca atira, peti dan prije naih kalenda u decembru. Bijae to Antinojev roendan da je bio iv, djeak bi toga dana bio navrio dvadeset godina. Vratio sam se na brod ponovo se otvorila prerano zacijeljena rana vikao sam u jastuk to mi ga je Euforion bio podmetnuo pod glavu. Onaj les i ja bijasmo razdvojeni i noeni strujom svaki na svoju stranu. Peti dan prije naih kalenda u decembru, prvi dan u mjesecu atiru svaki je trenutak svojim protjecanjem zatrpavao ono tijelo, pokrivao njegov kraj. Penjao sam se uz skliski uspon noktima sam kopao onaj mrtvi, umrli dan. Flegont, koji je sjedio licem okrenut pragu, upamtio je ulaenje u kabinu na krmi i izlaenje iz nje samo po zraci svjetla to bi ga zasjenila svaki put kad bi se otvorila vrata. Kao ovjek optuen za zloin, prisjeao sam se svakog svog sata onoga dana kazivao sam u pero, odgovarao senatu u Efez pri kojoj je od tih reenica on leao u agoniji? Nastojao sam doarati sebi kako je kripao mosti pod njegovim urnim koracima, kako je

izgledala strma obala i ravne ploe, no kojim ree pramen na sljepoonici, nagnuto tijelo, kako savija nogu da razvee sandalu, kako na samo sebi svojstven nain rastvara usne i sklapa oi. Dobrom je plivau bila potrebna strahovita odlunost da se utopi u onom crnom mulju. Pokuavao sam u duhu doprijeti do one prekretnice do koje emo svi doi, kad srce zataji, kad mozak stane, kad plua prestanu udisati ivot. I ja u doivjeti taj potres, i ja u jednog dana umrijeti. Ali svaka je agonija drukija moj trud da zamislim njegovu agoniju zavrio je bezvrijednom tlapnjom On je umro sam. Opirao sam se borio sam se protiv boli kao protiv gangrene. Prisjeao sam se njegove tvrdoglavosti i lai, govorio sam sam sebi da bi se na kraju promijenio, udebljao, ostario. Uzaludan trud kao to se savjestan radnik kinji kopirajui neko remekdjelo, uporno sam zahtijevao od svoga pamenja bezumnu tonost obnavljao sam u sjeanju ona visoka i ispupena prsa nalik na ratniki oklop. Ponekad bi se slika javila sama od sebe, ponio bi me val njenosti, ponovo sam ugledao vonjak u Tiburu i efeba kako bere jesensko voe u svoju tuniku to mu je posluila umjesto koarice. Sve sam odjednom izgubio sudruga s nonih zabava, mladia koji bi unuo da Euforionu pomogne ispraviti nabore na mojoj togi. Ako je vjerovati sveenicima, patila je i sjena, alila za toplim zaklonom njegova tijela, obilazila jecajui poznatu okolicu, i daleka i posve bliska, trenutano preslaba da me upozori na svoju prisutnost. Ako je to istina, moja je gluhoa bila gora od same smrti. Ali jesam li ja onog jutra dobro shvatio ivog mladia dok je jecao kraj mene? Jedne me veeri Habrija pozvao da mi u zvijeu Orla pokae zvijezdu, dotle jedva vidljivu, koja je iznenada zatreperila poput dragulja, zakucala kao srce. Za mene je to bila njegova zvijezda, njegov znamen. Pratio sam je svake veeri do iznemoglosti na tom sam dijelu neba zapaao udne are. Mislili su da sam poludio. Ali to nije bilo vano. Smrt je gadna, ali je gadan i ivot. Sve se oko mene poemerilo. Osnutak Antinupola bijae tek igra jo jedan grad vie, utoite za trgovake prevare, za slubenike otimaine, za prostituciju, za nered, za kukavice koji oplakuju svoje mrtve prije 215r nego to ih zaborave. Apoteoza je bila uzaludna sve te javne poasti posluit e samo tome da djeak postane izgovor za podlosti ili za porugu, posmrtni predmet poude ili sablazni, jedna od onih ve natrulih legendi kojih su prepuni zakuci povijesti. Moja je korota bila samo jedna vrsta pretjerivanja, grubog razvrata ja sam ipak bio onaj koji ima koristi od toga, onaj koji uiva, onaj koji eksperimentira voljeni mi je darovao i svoju smrt. Prikraen ovjek oplakivao je sam sebe. Misli su kripale, rijei odlazile u vjetar, glasovi bijahu poput zujanja skakavaca u pustinji ili muha nad hrpom smea nai brodovi nadutih jedara poput prsa golubova nosili su spletke i lai, na ljudskim licima banila se glupost, Smrt se posvuda javljala sa svojim izgledom propadanja i truljenja trag gnjilenja na vou, jedva primjetna poderotina na dnu zastora, strvina na obali, pritevi na licu, tragovi ibe na mornarovim leima. Ruke su mi bile uvijek nekako prljave. Za vrijeme kupanja, kad bih pruio noge da mi robovi

odstrane s njih dlake, gledao sam gadljivo na svoje snaino tijelo, taj gotovo neunitivi stroj koji probavlja hranu, hoda, uspijeva spavati i koji e se danassutra ponovo naviknuti na ljubavnu rutinu. Podnosio sam jo samo sluge koji su se sjeali pokojnika oni su ga takoer voljeli, na svoj nain. Moja je alost nailazila na odjek u boli priglupog masera ili starog crnca koji se brinuo o svjetiljkama. Ali njih tuga nije prijeila da se slatko smiju osvjeavajui se na rijeci. Jednoga dana, nas lonjen na brodsku ogradu, opazio sam roba u prostoru za kuhanje kako vadi drob iz jednog od onih pilia koje Egipani legu na tisue u neistim peima. Rob je golim rukama zgrabio ljigavi drob i bacio ga u vodu. Jedva sam stigao okrenuti glavu da povratim. Na proputovanju kroz File, na sveca216 nosti koju nam je priredio guverner, trogodinji malian, taman poput bronce, sin nubijskog vratara, progurao se bio na galeriju na prvom katu da gleda plesove i pao odozgo. Uinjeno je sve to se moglo da se zataka ta nesrea vratar je susprezao jecanje da ne uznemiri goste svoga gospodara izveli su ga i iznijeli les na kuhinjski izlaz. Ipak sam spazio robova ramena kako se grevito diu i sputaju, kao da ga biuju. Imao sam osjeaj da uzimam na sebe tu oinsku bol kao to sam bio preuzeo Herkulovu, Aleksandrovu i Platonovu bol kad su oplakivali svoje mrtve prijatelje. Poslao sam tom jadniku nekoliko zlatnika, nita vie nisam mogao uiniti. Nakon dva dana opet sam ga vidio kako se blaeno trijebi od uiju leei na suncu pred ulazom. Nagrnuli su glasnici s porukama Pankrat mi je poslao svoju pjesmu bijae to osrednji centon u homerskom heksametru, ali zbog imena koje se u njemu spominjalo gotovo u svakom stihu bijae to za mene ganutljivije od mnogih remekdjela. Numenije mi je uputio pismenu utjehu sroenu po svim pravilima itao sam je svu no u njoj nije nedostajalo nijednog opeg mjesta. Te slabane obrane koje je ovjek podigao protiv smrti razvijale su se u dva pravca prvi je bio u tome da predoimo sebi smrt kao neizbjeno zlo, da se podsjetimo da ni ljepota ni mladost ni ljubav ne mogu izbjei propadanju, da nam se naposljetku dokae da je ivot sa svojom pratnjom nevolja grozniji i od same smrti, i da je bolje umrijeti nego ostarjeti. Takve istine treba da nas navedu da se pomirimo sa sudbinom, ali uglavnom tek opravdavaju oaj. Drugi pravac argumenata pobija onaj prvi, samo to nai filozofi nisu takve cjepidlake nije vie rije o tome da se pomirimo sa smru, nego da je zanijeemo. Samo je dua vrijedna bahato se uzima kao inje217r nica da je taj mutni pojam, koji nismo nikad vidjeli da funkcionira izvan ljudskog tijela, besmrtan, a da se nitko nije potrudio dokazati da ona doista postoji. Ja nisam bio o tome tako osvjedoen kad smijeak, pogled, glas, te neznatne stvarne injenice mogu propasti, zato ne bi mogla i dua? Zar je ona moda manje materijalna od topline tijela? ovjek se rastaje od posmrtnih ostataka u kojima nema vie due a meni je to jedino ostalo, to mi bijae jedini dokaz da je nekad postojao iv djeak. Smatra se da je smrt svakog pojedinog ovjeka nadoknaena u neku ruku besmrtnou ljudskog roda. Ali meni nije nita vrijedilo to e se narataj Bitinijaca smjenjivati dok je svijeta i vijeka na obali Sangarija. Govorilo se o slavi, toj lijepoj rijei od koje se nadimlje srce, samo to se nastojalo

oko nje i besmrtnosti uspostaviti lana zbrka, kao da je trag jednog stvorenja isto to i njegova prisutnost. Umjesto lesa, pokazivali su mi boga koji zrai tog sam boga ja napravio vjerovao sam u njega na svoj nain, ali ni najsvjetlija posmrtna sudbina usred tih zvjezdanih sfera nije mi mogla nadoknaditi onaj kratki ivot bog nije mogao zamijeniti iva ovjeka. Gnuao sam se tog ovjekova bjesomunog nastojanja da prezire injenice u korist snova. Ja sam drukije shvaao svoje obveze ovjeka koji je preivio. Ona bi smrt bila uzaludna kad ne bih imao hrabrosti pogledati joj u oi, prihvatiti sve one realnosti hladnoe, tiine, zgruane krvi, nepokretnih udova, sve ono to ovjek brebolje pokriva zemljom i licemjerjem radije sam pipao po mraku nego da se sluim tako slabim svjetiljkama. Osjeao sam kako moju okolinu poinje vrijeati ta moja tako dugotrajna bol ali vie ju je sablanjivala njena estina nego njen uzrok. Da sam isto tako alio zbog smrti brata ili sina, podjednako bi mi zamjerali to plaem kao ensko. Sjeanje je veine ljudi naputeno groblje na kojem poivaju bez poasti mrtvaci koje su prestali voljeti. Svaka preduga alost vrijea njihov zaborav. Vratili smo se brodovima do mjesta na rijeci gdje se poeo graditi Antinupol. Sad je bilo manje brodova nego u poetku. Lucije, koga sam malokad viao, otputovao je u Rim gdje mu je mlada ena rodila sina. Njegovim sam se odlaskom oslobodio mnogih znatieljnika i nametljivaca. Zapoeti zemljani radovi mijenjali su izgled obale meu gomilama iskopane zemlje nazirao se ve tlocrt buduih graevina, ali nisam vie uspio nai tono mjesto prinesene rtve. Balzameri su zavrili svoj posao uski lijes od cedrovine poloen je u porfirni sarkofag, a ovaj poslije okomito postavljen u najskrovitiju komoru hrama. Bojaljivo sam priao pokojniku. Reklo bi se da je preruen tvrdo egipatsko pokrivalo pokrilo mu je kosu. Noge omotane zavojima nalikovale su na dugi bijeli zamotuljak, ali profil mladog sokola nije se izmijenio trepavice su bacale na obojene obraze sjenu koju sam poznavao. Prije nego to e mu omotati i ruke, htjeli su da mi jo pokau pozlaene nokte. Poele su litanije pokojnik je na usta sveenika izjavio da je uvijek govorio istinu, da je uvijek bio edan, da je uvijek bio milostiv i pravedan, hvalio se vrlinama koje bi ga, da ih je doista imao, zauvijek odvojile od ivih ljudi. Dvoranu je ispunio uegli miris tamjana kroz oblak od tamjana pokuavao sam predoiti sebi na njegovim usnama osmijeh uinilo mi se da mu nepokretno lijepo lice podrhtava. Promatrao sam magine obrede kojima sveenici nastoje nagnati pokojnikovu duu da se jednim svojim dijelom nastani u kipu koji e uvati uspomenu na nj i sluao neke jo udnije zahtjeve. Kad je to bilo gotovo, 219u namjestili su mu na lice zlatnu masku izljevenu prema posmrtnoj maski od voska, koja mu je tijesno prianjala uz crte lica. Ta lijepa nepromjenljiva povrina uskoro e upiti u sebe sposobnost zraenja i grijanja zanavijek e leati u toj hermetiki zatvorenoj krinji, nepomian simbol besmrtnosti. Na prsa su mu stavili kitu bagremova cvijeta. Desetak je ljudi namjestilo teki poklopac. Ali ja sam se jo dvoumio oko mjesta stalnoga groba.

Sjetio sam se da sam, nalaui da se posvuda odravaju sveanosti apoteoze i pogrebne igre, da se kuje novac i postavljaju kipovi na javnim trgovima, uinio iznimku to se tie Rima. Pribojavao sam se da ne poveam jo vie kivnost koju manjevie izaziva svaki strani carski ljubimac. Pomislio sam da neu uvijek biti tu da titim njegovu grobnicu. Pa i spomenik predvien da se postavi na prilazima Antinupolu inio mi se takoer odvie javan, nedovoljno pouzdan. Posluao sam savjet sveenika. Oni su me upozorili na spilju na obronku arabijskog gorskog vijenca, na tri milje od grada, to bijae neko predviena da bude grobnica kraljevima Egipta. Volovskom zapregom odvezli su sarkofag do te padine. S pomou uadi spustili su ga do podzemnih rovova rudnika i naslonili ga na stijenu. Dijete Klaudiopola sputeno je u grobnicu poput faraona, poput Ptolemejevia. Ostavili smo ga samog. Stupio je u ono trajanje bez zraka, bez svjetla, bez godinjih doba i bez kraja, prema kojem se svaki ivot ini kratak. Dosegnuo je tu stabilnost, moda i mir. Na tisue stoljea to se jo kriju u neprozirnom krilu vremena proi e preko te grobnice a da mu nee vratiti ivot, ali nee nita dodati ni njegovoj smrti, nee nita izmijeniti na injenici da je nekad postojao. Hermogen me uhvatio ispod ruke da mi pomogne izai na zrak gotovo sam se obradovao kad sam se opet naao vani, kad sam opet ugledao izmeu dvije smee stijene hladno modro nebo. Ostatak je putovanja bio kratak. U Aleksandriji se carica ukrcala na brod za Rim. 221r DISCIPLINA AUGUSTAT U Grku sam se vratio kopnenim putem. Dugo sam putovao. Imao sam razloga misliti da mi je to zacijelo posljednje slubeno putovanje po Orijentu stoga mi je bilo jo vie stalo do toga da sve vidim svojim oima. Antiohija, u kojoj sam se zadrao nekoliko tjedana, ukazala mi se u novom svjetlu nisu me vie kao nekad privlaili sjaj kazalita i svetkovina ni slasti Dafninih vrtova ni arolika svjetina u prolazu. Sad sam bolje uoio vjeitu lakoumnost tog ogovarakog i podrugljivog svijeta koji me podsjeao na itelje Aleksandrije, svu glupost nazovi intelektualnih djelatnosti, banalno bogatako razmetanje luksuzom. Gotovo nitko od njihovih uglednika nije prigrlio u cjelini moj program javnih radova i reformi u Aziji zadovoljili su se time da se okoriste njime za dobro svoga grada, napose za vlastito dobro. Pomislio sam naas da na raun bahatog sirijskog glavnog grada poveam vanost Smirne ili Pergama ali mane Antiohije svojstvene su svim metropolama nije ih poteen ni jedan od tih velikih gradova. Iz gaenja nad gradskim ivotom, jo sam vie prionuo, ako je to uope bilo mogue, agrarnim reformama okonao sam dugotrajnu i sloenu reorganizaciju carskih dobara u Maloj Aziji seljacima je od toga bilo bolje, pa i dravi. U Trakiji sam obiao Hadrijanopol, 225r kamo su bili nagrnuli veterani iz daanskih i sarmatskih ratova privueni razdiobom zemlje i smanjivanjem poreza. Isti je takav plan trebalo provesti i u Antinupolu. Odavno sam ve sline olakice bio dao lijenicima i profesorima nadajui se da u time poduprijeti i razviti ozbiljnu i

obrazovanu srednju klasu. Poznate su mi sve njene slabosti, ali drava ne moe bez nje. Atena mi je ostala najdrae boravite divio sam se kako njena ljepota ne ovisi mnogo o uspomenama, ni o mojim osobnim ni o povijesnim taj je grad svakog jutra izgledao kao nov. Ovaj put sam odsjeo kod Arijana. Posveen kao i ja u Eleuzini, on je samim time bio primljen u jednu od velikih sveenikih porodica na tlu Atike, u porodicu Keriki, kao to je i mene bila primila porodica Eumolpid. Tu se i prienio ena mu bijae mlada, profinjena i ponosita Atenjanka. Oboje su me okruili nenametljivom panjom. Kua im je bila na nekoliko koraka od nove knjinice koju sam darovao Ateni, i u kojoj nita nije manjkalo od onoga to pomae meditaciji ili odmoru koji joj prethodi udobne stolice, grijanje koje odgovara esto otrim zimama, stube kojima se lako dolazi do galerija na kojima se uvaju knjige, alabastar i zlato priguene i mirne raskoi. Posebna je pozornost posveena izboru i rasporedu svjetiljaka. Sve sam vie osjeao potrebu da prikupim i ouvam knjige starostavne, da savjesnim prepisivaima povjerim izradu novih primjeraka. Taj plemeniti posao inio mi se isto tako hitan kao i pruanje potpore veteranima ili pomoi velikim i siromanim obiteljima. Mislio sam da e biti dovoljno nekoliko ratova i bijede koja ih prati, doba prostatva i divljatva pod nekolicinom loih vladara pa da zauvijek propadnu misli to su doprle do nas preko tih krhkih predmeta od vlakana i tinte. Svaki ovjek dovoljno imuan da se moe vie ili manje koristiti predmetima te kulturne batine inilo mi se da je duan sve to tititi i uvati na dobro ljudskom rodu. Mnogo sam itao u to vrijeme. Potaknuo sam Flegonta da sroi, pod naslovom Olimpijade, niz kronika koje e biti nastavak Ksenofontovih Helenika i zavriti mojom vladavinom. Smion plan utoliko to je golemu povijest Rima svodio na obian nastavak grke povijesti. Flegontov je stil, na alost, suhoparan, ali da se samo prikupe i utvrde injenice, znailo bi to ve neto. Taj je projekt pobudio u meni elju da ponovo zavirim u knjige starih povjesniara njihova djela, popraena mojim osobnim iskustvom, navela su me na sumorne misli. ini se da energija i dobra volja svakog dravnika ne znae mnogo pred onom bujicom sluajnog i u isti mah kobnog razvoja dogaaja koji su odvie zbrkani da bi se mogli predvidjeti, da bi se njima dalo upravljati i da bi se mogli ispravno procijeniti. Pozabavio sam se i pjesmicama volio sam iz daleke prolosti prizivati ono nekoliko jasnih i istih glasova. Sprijateljio sam se s Teognidom, aristokratom, izgnanikom i promatraem bez iluzija i gledanja kroz prste na ljudske djelatnosti, uvijek spremnim da raskrinka sve zablude i pogreke koje nazivamo svojim nevoljama. Taj tako lucidni ovjek okusio je estoke slasti ljubavi. Usprkos sumnjama, ljubomori i uzajamno zadavanim jadima, njegova veza sa Kimom potrajala je sve do starosti jednoga od njih i zrelih godina onoga drugoga. Besmrtnost koju je obeavao tom mladiu iz Megare bijae neto vie od puste rijei jer je to sjeanje doprlo do mene nakon vie od est stoljea. Ali od starih pjesnika

nadasve me privlaio Antimah sviao mi se njegov mutni i zgusnuti stil, njegove reenice iroka zamaha a opet 227r saete do krajnosti, one velike bronane kupe pune tekog vina. Vie sam volio njegov opis Jazonove plovidbe od ivljih Apolonijevih Argonauta. Antimah je bolje razumio tajanstva dalekih vidika i putovanja i sjenu kratkovjenog ovjeka koju baca na vjene krajolike. Strastveno je oplakao svoju enu Lidu tim je imenom pokojne ene naslovio dugu poemu u kojoj su sadrane sve legende o alosti i boli. Ta Lida, koju moda ne bih, da je iva, ni primijetio, postala mi je prisan lik, drai od mnogih enskih osoba u mom ivotu. Te pjesme, gotovo ve i zaboravljene, vraale su mi malopomalo vjeru u besmrtnost. Pregledao sam i svoja djela ljubavne stihove, prigodna djelca, odu u spomen Plotini. Moda e jednog dana netko jo poeljeti da sve to proita. Neodluno sam zastao pred nekim nepristojnim stihovima, ali sam na kraju i njih ostavio. Takve stihove piu i nai najpoteniji ljudi. Njima je to igra ja bih vie volio da su moji stihovi neto drugo, vjerna slika gole istine. Ali i tu nas, kao i drugdje, sputavaju opa mjesta poeo sam shvaati da sama intelektualna smionost nije dovoljna da ih se ovjek oslobodi, i da pjesnik nadvladava rutinu i namee svoju misao rijeima tek zahvaljujui isto tako dugom i napornom trudu kakvi su i moji carski poslovi. to se mene tie, ja sam mogao raunati samo na rijetku amatersku sreu bit e dobro ako od sve te gomile ostanu dvatri stiha. Ipak sam u to vrijeme skicirao poprilino ambiciozno djelo, napol u prozi napol u stihovima, u koje sam kanio unijeti i ozbiljnost i ironiju, udnovate injenice koje sam zapazio tijekom ivota, razmiljanja i gdjekoji san sve bi to bilo povezano posve tankom niti bila bi to neka vrsta Satlrikona, samo neto oporijeg. U njemu bih izloio filozofiju koju sam usvojio, heraklitovsku misao o mijeni i povratku. Ipak sam odloio taj pregolemi projekt. Te sam godine nekoliko puta razgovarao sa sveenicom koja me je nekad davno posvetila u Eleuzini, a ije ime mora ostati tajna. S njom sam uglavio sve pojedine oblike Antinojeva kulta. Veliki eleuzinski simboli i dalje su me uznemirivali svijet moda nema nikakva smisla, ali ako ga ima, taj se smisao oituje u Eleuzini mudrije i plemenitije nego igdje drugdje. Pod utjecajem te ene poduhvatio sam se administrativne podjele Antinupola na kvartove, ulice i gradske blokove. Bijae to u isti mah boanski plan i prenesena slika mog ivota. Sve je tu bilo obuhvaeno. Hestija i Bakho, boginja kunog ognjita i bog orgija, nebeska i zagrobna boanstva. Tu sam ubacio i svoje carske pretke, Trajana i Nervu, kao sastavne dijelove tog sustava simbola. Bila je tu i Plotina dobra Matidija bijae poistovjeena s Demetrom pa i moja ena, s kojom sam u to vrijeme bio u prilino srdanim odnosima, nala se u toj povorci boanskih osoba. Nakon nekoliko mjeseci dao sam jednoj etvrti Antinupola ime svoje sestre Pauline. Na kraju sam se zavadio sa Servijanovom enom, ali Paulina je zadrala u tom spomengradu svoje jedinstveno mjesto sestre. Taj tuni grad postao je idealno mjesto okupljanja i uspomena, Elizejske poljane jednog ivota, mjesto na kojem

se razrjeavaju protuslovlja, gdje je sve na svojoj razini podjednako sveto. Stojei pokraj prozora u Arijanovoj kui, u noi osutoj zvijezdama, sjetio sam se one reenice koju su egipatski sveenici dali uklesati na Antinojev lijes Posluao je naredbu neba. Je li mogue da nam nebo izdaje naredbe, i da ih najbolji meu nama uju dok su ostali ljudi svjesni samo sumornog muka? U to su vjerovali i eleuzinska sveenica i 229L Habrija. Volio bih da imaju pravo. Ponovo sam u duhu vidio onaj dlan izglaen smru, kakvog sam ga posljednji put vidio na dan balzamiranja na njemu nije vie bilo onih crta koje su me neko zabrinjavale taj me dlan podsjeao na one votane ploice s kojih se brie izvren nalog. Ali te nas uzviene tvrdnje osvjetljavaju a da ne griju, kao i sjaj zvijezda, te je no oko njih samo jo tamnija. Ako je Antinojeva rtva negdje na nekoj boanskoj vagi pretegnula na moju stranu, jo se nisu oitovali rezultati toga uasnog dara te blagodati nisu pripadale ivotu, pa ak ni besmrtnosti. Jedva sam se usuivao da im potraim ime. Gdjekad, u rijetkim trenucima, slabano svjetlo hladno bi zatreperilo na vidiku mog neba ono nije uljepavalo ni svijet ni mene i dalje sam se osjeao vie pogoen nego spaen. Nekako mi je u to vrijeme kranski biskup Kvadrat uputio apologiju svoje vjere. Ja sam se drao naela da se prema toj sekti odnosim strogo ali pravedno, kao to se odnosio i Trajan u svojim boljim danima. Upravo sam tada podsjetio guvernere provincija da zatita zakonitosti vrijedi za sve graane podjednako, i da e klevetnici krana biti kanjeni ako ih budu optuivali bez dokaza. Ali fanatici svaku snoljivost odmah shvaaju kao naklonost prema sebi. Ipak, ne mogu vjerovati da se Kvadrat nadao da e od mene napraviti kranina. Bilo kako mu drago, elio mi je dokazati vrijednost svoga nauka, napose da taj njihov nauk nije opasan po dravu. Proitao sam njegovo djelo ak sam bio toliko radoznao da sam naloio Flegontu da prikupi podatke o ivotu onog mladog proroka po imenu Isus, koji je osnovao tu sektu i izgubio ivot kao rtva idovske nesnoljivosti prije stotinjak godina. Taj je mladi mudrac ostavio za sobom, ini se, propise prilino sline propisima Orfeja, s kojim ga njegovi uenici katkad usporeuju. Unato neobino bezbojnoj Kvadratovoj prozi, ne moe se rei da nisam uivao u ganutljivoj drai vrlina obinih ljudi, u njihovoj blagosti, naivnosti i meusobnoj privrenosti. Sve mi je to bilo vrlo slino bratstvima koja robovi ili siromasi osnivaju na sve strane u ast naih bogova u gusto napuenim gradskim etvrtima. Usred svijeta koji je, usprkos svim naim naporima, i dalje okrutan i ravnoduan prema ljudskim patnjama i nadama, ta mala drutva za uzajamno potpomaganje slue nesretnicima kao oslonac i potpora. Ali bio sam svjestan i odreenih opasnosti. To slavljenje djejih i robovskih vrlina ilo je nautrb muevnijih i lucidnijih osobina. Ispod te zatvorene i otune nevinosti nasluivao sam estoku nepomirljivost sektaa spram ivotnih i misaonih oblika koji nisu njihovi, drsku oholost zbog koje dre vie do sebe nego do ostalih ljudi, i pogled navlas skuen naonjacima. Prilino su me brzo

zamorili Kvadratovi sitniavi argumenti i mrvice filozofije nevjesto posuene iz spisa naih filozofa. Habrija, vjeito zaokupljen brigom da se bogovi dolino tuju, bijae zabrinut zbog irenja takvih sekti meu puanstvom velikih gradova. Strahovao je za nae stare religije koje ne nameu ovjeku jaram nikakve dogme, pogodnije razliitim tumaenjima kao i sama priroda, i doputaju strogim umovima da izmisle sami za se neki vii moral, a da ne primoravaju mase da se dre prestrogih propisa kako ne bi izazvali prisilu i licemjerje. Arijan se slagao sa mnom. Cijele sam jedne veeri s njim raspravljao o zapovijedi da treba voljeti blinjega kao sama sebe ta se zapovijed odvie protivi ljudskoj naravi da bi je se iskreno drao obian puk, koji e uvijek samo 231r sebe voljeti, a ne pristaje ni filozofu koji ne voli odvie ni sama sebe. Uostalom, u mnogo emu ini mi se i miljenje naih filozofa isto tako skuenim, zbrkanim ili jalovim. Tri etvrtine naih intelektualnih napora tek je presipanje iz upljeg u prazno. Pitao sam se nije li ta sve vea praznina posljedica opadanja inteligencije ili kvarenja karaktera kako bilo da bilo, duhovna je osrednjost gotovo uvijek popraena zaudnom podlou. Naloio sam Herodu Atikom da nadzire izgradnju vodovodne mree u Troadi, a on je to iskoristio da sramotno rasipa dravni novac. Kad je pozvan da poloi raune, drsko je odgovorio da je dostatno bogat da pokrije sve te manjkove. Ali i samo je to bogatstvo bilo skandalozno. Njegov otac, koji je malo prije toga umro, diskretno ga je razbatinio tako to je velikoduno podijelio svoj imutak graanima Atene Herod je jednostavno odbio izvriti oeve legate, pa je nastao spor koji jo i danas traje. U Smirni je Polemon, jo donedavno moj prisni prijatelj, dopustio sebi da izbaci iz kue izaslanstvo rimskih senatora koji su mislili da mogu raunati na njegovo gostoprimstvo. To je raestilo tvog oca Antonina, tog najmirnijeg ovjeka na svijetu, pa su se dravnik i sofist na kraju potukli meu sobom ta je tunjava sramotna za budueg cara, ali je jo sramotnija za grkog filozofa. Onaj gramzljivi patuljak Favorin, koga sam bio obasuo poastima i novcem, izvaljivao je na sve strane dosjetke na moj raun. Navodno su onih trideset legija kojima sam ja zapovijedao jedini moj valjani argument u filozofskim sporovima koje sam iz tatine vodio i u kojima je on pazio da moja rije bude uvijek posljednja. To je znailo pripisivati mi preuzetnost i glupost u isti mah, a nadasve diiti se svojim udnim kukavilukom. Ali sitniavi se Iju232 di uvijek ljute kad netko drugi zna njihov skueni nosao isto tako dobro kao i oni. Onda im je sve dobar povod za zlobne primjedbe. Ja sam dao u kolski program uvrstiti neopravdano zanemarena djela Hesioda i Enija, a te su mi ukalupljene glave odmah pripisale elju da detroniziram Homera i kristalno bistrog Vergilija, iako sam upravo njih ponajee citirao. Arijan je bio pametniji od njih. Rado sam s njim razgovarao o svemu i svaemu. On je ouvao ushienu i ozbiljnu uspomenu na mladia iz Bitinije bio sam mu zahvalan to je uvrstio tu nau ljubav, kojoj je on bio svjedok, u red velikih uzajamnih privrenosti u prolosti razgovarali smo o tome s vremena na vrijeme, ali premda nismo nikad izrekli nijednu la, imao sam ponekad dojam da nae rijei zvue pomalo lano istina se

gubila u uzvienosti. Gotovo sam se isto tako razoarao i u Habriji on je bio slijepo odan Antinoju kao stari rob mladu gospodaru, ali je sad bio sav zaokupljen kultom novog boga pa ga se kanda uope nije vie sjeao ivog. Moj je crni sluga Euforion bar znao gledati na stvari izbliza. Arijan i Habrija bijahu mi obojica dragi i nisam se osjeao nita vredniji od ta dva estita ovjeka, ali mi se na mahove inilo da se jedini ja trsim da ostanem bistra pogleda. Da, Atena je i dalje bila lijepa a ja nisam alio to sam sam sebi nametnuo grke discipline. Sve to je u nama ljudsko, sreeno i jasno dolazi nam odatle. Ali dogaalo mi se da pomislim kako pomalo teka ozbiljnost Rima, njegov smisao za tradiciju i sklonost svemu konkretnom, bijahu potrebni da preobrazi u zbilju sve ono to je u Grkoj ostalo samo divan svjetonazor, lijep duevni zanos. Platon je napisao Republiku i proslavio ideju pravednika, ali mi smo se mukotrpno trsili, poueni vlastitim pogre233r kama, da od drave napravimo stroj sposoban da slui ljudima izvrgavajui ih to manje opasnosti da ih drava samelje. Rije filantrop jest grka, ali pravnik Salvije Julijan i ja potrudili smo se da promijenimo bijedni poloaj robova. Ustrajnost, dalekovidnost i voenje rauna o pojedinostima koje e ispraviti smionost globalnih pogleda, bijahu vrline koje sam stekao u Rimu. Negdje duboko u sebi otkrivao sam i Vergilijeve velike i melankoline krajolike, i njegove sutone zamagljene suzama. Iao sam jo dalje pa sam nailazio i na vrelu tugu panjolske i njenu golu estinu. Pomiljao sam na kapi keltske, iberijske, pa moda i punske krvi, koje su se moda izmijeale u ilama rimskih kolona u municipiju Italike. Sjetio sam se da su mom ocu nadjenuli nadimak Afrikanac. Grka mi je pomogla da procijenim te elemente koji nisu bili grki. Isto je tako bilo i s Antinojem on je za mene bio slika i prilika one zemlje to tako strastveno pati za ljepotom a moda e on biti i njen posljednji bog? Pa ipak, istanana Perzija i divlja Trakija zdruile su se u Bitiniji s pastirima drevne Arkadije onaj njegov malice povijeni profil podsjeao me na Osdrojeve paeve ono njegovo iroko lice ispupenih jagodica bijae lice trakih konjanika to galopiraju na obalama Bospora, a uveer se izliju u promuklim i tunim pjesmama. Nijedna formula nije dovoljno kompletna da sve obuhvati. Te sam godine zavrio reviziju atenskog ustava, znatno ranije zapoetu. Vratio sam se, koliko sam mogao, Klistenovim starim demokratskim zakonima. Smanjenje broja slubenika rasteretilo je dravne izdatke sprijeio sam davanje poreza pod zakup, taj nesretni sustav koji se jo, na alost, provodi ovdjeondje u lokalnoj upravi. Sveuiline zaklade, ustanovljene otprilike u to isto vrijeme, pomogle su Ateni da ponovo postane vano studijsko sredite. Ljubitelji ljepote koji su jo prije mene bili nagrnuli u taj grad zadovoljavali su se divljenjem spomenicima, ne marei za sve veu neimatinu njegovih stanovnika. Ja sam, naprotiv, sve uinio da poveam izvore prihoda te siromane zemlje. Jedan je od velikih projekata moje vladavine okonan malo prije mog odlaska iz Atene. Ustanovljivanje godinjih poklisarskih skupova na kojima e se ubudue u Ateni raspravljati o poslovima vanim za cijeli grki

svijet, vratilo je tom skromnom i savrenom gradu rang metropole. Taj je plan ostvaren tek nakon mukotrpnih pregovora s drugim gradovima, ljubomornim na prvenstvo Atene, koji se jo nisu mogli osloboditi vjekovnih i preivjelih pizmi na nju. Ipak, malopomalo razum, pa i oduevljenje, odnijeli su prevagu. Prvi se od tih skupova poklopio s otvaranjem Olimpejona za javnost. Taj je hram postao vie nego ikad simbol obnovljene Grke. U toj je prigodi izveden u Dionizijevu kazalitu niz neobino uspjelih predstava. Ja sam na njima sjedio na tek malko povienom mjestu, uz hijerofanta ubudue e sveenik Antinojeva kulta sjediti meu velikodostojnicima i sveenstvom. Dao sam proiriti pozornicu u kazalitu i ukrasiti je novim bareljefima. Na jednom od njih moj Bitinijac prima od eleuzinskih boica neku vrstu prava na vjeno graanstvo. Na pantenskom stadionu pretvorenom za nekoliko sati u umu iz mitolokih vremena, priredio sam lov na tisuu zvijeri i tako oivio na krae vrijeme, koliko je trajala ta sveanost, umski i divlji grad Dijanina sluge Hipolita i Herkulova pratioca Tezeja. Nekoliko dana zatim otputovao sam iz Atene. Nisam se vie u nju nikad vratio. 235r Uprava Italije, koja je stoljeima bila preputena na milost i nemilost pretorima, nikad nije bila do kraja ozakonjena. Stalni edikt, kojim je to jednom zasvagda regulirano, potjee iz tog doba mog ivota. Godinama sam se dopisivao sa Salvijem Julijanom o tim reformama, a moj povratak u Rim pospjeio je njihovo dovrenje. Nije bila rije o oduzimanju talijanskim gradovima njihovih graanskih prava naprotiv, tu nam je, kao i drugdje, bilo samo u interesu da ne nameemo silom umjetno jedinstvo. ak se i udim to su ti municipiji, od kojih su mnogi stariji od Rima, tako spremno odustali od svojih obiaja, gdjekad i vrlo mudrih, da bi u svemu slijedili primjer Rima. Moj je cilj bio samo da smanjim tu masu protuslovlja i zloupotreba koje na kraju proceduru pretvaraju u pravu umu, u koju se poteni ljudi ne usuuju zaci a razbojnicima je 1 te kako dobro dola. Rad oko toga nagnao me je da esto putujem po unutranjosti poluotoka. Vieput sam boravio u Bajama, u nekadanjoj Ciceronovoj vili koju sam bio kupio na poetku svoga principata privlaila me provincija Kampanija to me podsjeala na Grku. Na obali Jadranskog mora, u gradiu Hadriji, odakle su se moji preci prije gotovo etiri stoljea bili iselili u panjolsku, bijah poaen najviim municipijskim funkcijama nedale236 ko od tog burnog mora ije ime nosim, otkrio sam na zaputenom groblju obiteljske urne. Snatrio sam o tim ljudima o kojima nisam gotovo nita znao, a od kojih sam potekao i ija se rasa zavrava sa mnom. U Rimu se proirivao moj divovski mauzolej, ije je planove Dekrijan vjeto prekrojio jo se i dandanas radi oko toga. Egipat mi je dao ideju krunih galerija, rampi koje vode do podzemnih prostorija. Zamislio sam palau smrti koja nee sluiti samo meni i mojim neposrednim nasljednicima, nego e u njoj poivati i budui carevi

odvojeni od nas perspektivom stoljea. U toj su grobnici predviena mjesta i za vladare koji e se tek roditi. Pobrinuo sam se i da se ukrasi kenotaf podignut na Marsovu polju u spomen na Antinoja, za koji je jedan plitki brod iz Aleksandrije dopremio obeliske i sfinge. Dugo me zaokupljao jedan novi projekt, pa i sad me zaokuplja Odeon, ogledna knjinica, sa dvoranama za nastavu i predavanja, koja e u Rimu biti sredite grke kulture. Ona nije onako raskona kao to je nova knjinica u Efezu sagraena trietiri godine prije toga, niti je onako ljupka i elegantna kao to je knjinica u Ateni. elim da ta zaklada postane takmac, ako ne i premac, muzeju u Aleksandriji na tebi je njezin daljnji razvitak. Radei oko toga, esto mislim na onaj lijepi natpis koji je Plotina dala uklesati iznad ulaza knjinice to ju je bila podigla usred Trajanova foruma Bolnica za duu. Vila je bila ve toliko dovrena da sam mogao u nju prenijeti svoje zbirke, glazbala i vie tisua knjiga koje sam bio pokupovao posvuda pomalo na svojim putovanjima. U njoj sam priredio niz sveanosti na kojima je sve bilo briljivo smiljeno, jelovnik banketa i ogranien popis uzvanika. Stalo 237r mi je bilo do toga da sve bude u skladu sa spokojnom ljepotom perivoja i dvorana, da voe bude isto onako izvrsno kao i koncerti, a redoslijed posluenja isto onako savren kao i are ugravirane na srebrnim tanjurima. Prvi put sam se zainteresirao za izbor jela naloio sam da se kamenice dopremaju iz Lukrina a slatkovodni rakovi iz galskih rijeka. Budui da mi je bio mrzak pompozni nehaj koji je tako esto svojstven carskim gozbama, uveo sam pravilo da mi se svako jelo pokae prije nego to se poslui i najbeznaajnijem od mojih gostiju. Zahtijevao sam da osobno provjeravam raune kuhara i dobavljaa. Vieput sam se sjetio i kako mi je djed bio krt. Iako ni malo grko kazalite u Vili, pa ni neto vee latinsko, nisu jo bili zavreni, u njima je izvedeno nekoliko predstava. Naloio sam da se izvode tragedije i pantomime, glazbene drame i atelane. Ponajvie sam uivao u istananoj gimnastici plesa, otkrio sam svoju slabost za plesaice s kastanjetama koje su me podsjeale na moj zaviaj u Gadama i na prve predstave koje sam gledao u djetinjstvu. Volio sam onaj reski zvuk, one ruke dignute uvis, ono zaodijevanje velovima ili njihovo skidanje, onu plesaicu koja prestaje biti ena da bi postala as oblak a as ptica, as val a as trirema. ak sam se nakratko i zagrijao za jednu od njih. tenare i ergele nisu bile zanemarene za mog izbivanja. Ponovo sam nalazio otru dlaku u pasa, svilasta lea u konja, lijep opor paeva. Priredio sam nekoliko puta lov u Umbriji, na Trazimenskom jezeru ili, neto blie Rimu, u umama Albe. Uici su opet nali mjesto u mom ivotu za njih se brinuo moj tajnik Onezim. On je znao kad treba izbjegavati stanovite slinosti, a kad ih, naprotiv, treba traiti. Ali takav uurbani i rastreseni ljubavnik nije ba bio omiljen. Tek ovdaonda naiao bih na neko njenije ili profinjenije stvorenje, nekoga koga je vrijedilo sluati ili moda ponovo vidjeti. Takve su sretne prigode bile rijetke, a zacijelo sam sam bio tome kriv Obino bih se zadovoljio da utaim ili zavaram glad. U

drugim zgodama dogaalo mi se da me obuzme staraka ravnodunost spram tih igara. U satima nesanice hodao sam amotamo po Vili i bazao iz dvorane u dvoranu, ometajui ponekad u radu obrtnika koji je upravo slagao mozaik usput bih razgledao Praksitelova Satira i zastajkivao pred likovima voljenog pokojnika. U svakoj je prostoriji bio po jedan njegov lik, i na svakom portiku. Rukom bih zaklanjao plamiak svoje svjetiljke, opipavao mu kamena prsa. Ti su susreti oteavali zadau pamenju odgrtao sam kao zastor bjelinu paroskog ili pentelijskog mramora probijao sam se nekako kroz nepomine obrise do ivog oblija, od mramora do puti. Zatim bih nastavio obilazak, razgledana bi statua opet utonula u mrak, a svjetiljka bi mi otkrila na dvatri koraka od mene drugi lik ti veliki bijeli kipovi nisu se mnogo razlikovali od utvara. Gorko sam pomiljao na one arolije kojima su egipatski sveenici privlaili duu pokojnikovu u nutrinu drvene imitacije kojom su se sluili u svojim obredima i ja sam to isto radio opinjavao sam kamen koji je mene opinio nikad vie neu umaknuti onoj tiini, onoj hladnoi koja e mi ubudue biti bliskija od topline i glasa ivih ljudi kivno sam gledao ono opasno lice s neuhvatljivim osmijehom. Ali nakon nekoliko sati, izvaljen na svom krevetu, odluio sam od Papija iz Afrodizije naruiti nov kip zatraio sam da vjernije uoblii obraze na onom mjestu ispod sljepoonica gdje su neznatno bili udubljeni, da nagib vrata prema ramenu bude blai. Vijence od vinove loze ili vrpce sa draguljima zamijenit u 239r samo sjajem neukraenih kovra. Nisam zaboravljao naloiti ni da ti likovi u bareljefu ili biste budu uplji kako bi im se smanjila teina i olakalo prenoenje. Najvjerniji od tih likova pratili su me posvuda, nije mi vie bilo vano ni jesu li lijepi ili nisu. ivio sam naoko razborito bavio sam se revnije nego ikad svojim carskim poslovima unosio sam u njih, ako ne onoliko ara kao nekad, a ono moda vie pronicavosti. Izgubio sam donekle uivanje u idejama i novim susretima, i onu duhovnu elastinost koja mi je omoguivala da se uivim u tuu misao, da je iskoristim i istodobno procijenim. Moja radoznalost, koja mi se prije inila glavnom oprugom moje misli, jednim od temelja moje metode, zadravala se jo samo na ispraznim pojedinostima. Otvarao sam pisma upuena mojim prijateljima, koji su se zbog toga vrijeali zabavljalo me nakratko to zavirivanje u njihove ljubavi i obiteljske svae. Bilo je u tome i pomalo sumnjiavosti po nekoliko bih dana strahovao od otrova. Bijae to ona uasna strepnja koju sam neko zapaao u pogledu bolesnog Trajana i koju vladar ne smije priznati zato to se ini groteskna sve dok je samo trovanje ne opravda. Takvo strahovanje moe izgledati udno kod ovjeka koji je inae ogreznuo u premiljanja o smrti, ali ja ne tvrdim da sam dosljedniji od drugih. Obuzimali su me pritajena srdba i mahnito nestrpljenje kad bih se naao i pred najmanjom glupou, i pred najbanalnijom podlou, gaenje od kojeg nisam ni sebe izuzimao. Juvenal se drznuo da u jednoj od svojih Satira izvrijea glumca Parisa koji se meni sviao. Dozlogrdio mi je bio taj

naduti i nabusiti pjesnik nisam mnogo drao do njegova prostakog preziranja Orijenta i Grke, izvjetaena velianja tobonje priprostosti naih predaka i one mjeavine otankih opisa poroka i deklamacija o kreposti to draka itatelja umirujui u isti mah njegovu dvolinost. Kao pisac imao je ipak pravo na stanovite obzire. Pozvao sam ga u Tibur da mu osobno priopim osudu na progonstvo. Taj ovjek koji prezire rimsku rasko i uitke, moi e ubudue na samom mjestu izuavati provincijske navade. Njegovo vrijeanje lijepog Parisa oznailo je sputanje zastora u njegovu osobnom komadu. Negdje u to isto vrijeme Favorin se skrasio u svom udobnom progonstvu na otoku Hiju, gdje bih volio i sam boraviti, ali odakle njegov opaki glas nije vie mogao doprijeti do mene. Otprilike u to isto vrijeme istjerao sam grubo s gozbe u dvorani jednog prodavaa mudrosti, prljava cinika koji se tuio da skapava od gladi, kao da taj soj i zasluuje neto bolje silno sam uivao gledajui tog brbljavca presamiena od straha kako bjei usred lavea pasa i podrugljiva smijeha paeva nije mi vie imponirao takav filozofski i knjievniki olo. Razdraivale su me i najsitnije nezgode u politici, ba kao i najmanja neravnina na poploanom podu u Vili, i najmanja kap voska na mramoru, i najmanji nedostatak na predmetu za koji ovjek eli da bude savren i besprijekoran. Arijan, koji je nedavno postavljen za guvernera Kapadokije, upozorio me u jednom izvjetaju na Farasmana, koji je u svom malom kraljevstvu na obalama Kaspijskog mora nastavio igrati dvostruku igru koja ga je pod Trajanom bila skupo stajala. Taj je kralji potajno gurao prema naim granicama horde barbarskih Alana, a njegovi su sporovi s Armenijom ugroavali mir na Orijentu. Kad sam ga pozvao u Rim, odbio je doi, kap to je bio odbio prisustvovati skupu u Samostati prije etiri godine. Umjesto isprike, poslao mi je na dar tri stotine zlatnih haljina, kraljevsku odjeu, 241koju sam dao da je nose u areni zloinci izvrgnuti na milost i nemilost zvijerima. Ta me nepromiljena gesta zadovoljila poput geste ovjeka koji se ee do krvi. Imao sam tajnika, sasvim osrednjeg ovjeka, ali sam ga drao u slubi zato to je do u tanine poznavao administrativne poslove, iako me razdraivao svojom zagriljivom i tvrdokornom umiljenou, odbijanjem da iskua nove metode u radu i manijom da unedogled raspravlja o nepotrebnim pojedinostima. Taj me glupan jednog dana ozlovoljio vie nego obino, pa sam digao ruku na njega. Na nesreu, ba sam u ruci drao pisaljku i ozlijedio mu desno oko. Neu nikad zaboraviti onaj njegov bolni jauk, ruku koju je nespretno podigao da se obrani od udarca, zgreno lice iz kojeg je potekla krv. Odmah sam pozvao Hermogena koji mu je pruio prvu pomo, a zatim je pozvan i oni lijenik Kapito. Ali sve bijae uzalud oko mu je iscurilo. ovjek se nakon nekoliko dana vratio na posao, sa zavojem na licu. Pozvao sam ga k sebi i smjerno zamolio da sam odredi nadoknadu koju mu dugujem. Smjekajui se zlobno, odgovori mi da trai samo neto, drugo desno oko. Ipak je na kraju pristao na mirovinu. Zadrao sam ga u slubi njegova mi nazonost slui kao

opomena, moda i kazna. Nisam htio osakatiti tog jadnika. Ali nisam htio ni da djeak koji me volio umre u svojoj dvadesetoj godini. Odnosi sa idovima sve sa vie nazadovali Usprkos estoku otporu zelotskih skupina, radovi su u Jeruzalemu bili pri kraju. Poinjene su neke pogreke koje su se same po sebi mogle ispraviti, ali su ih krivci za nerede mali brzo iskoristiti. Deseta Pohodna Legija nosi kao amblem vepra taj je amblem istaknut na gradska vrata kao to je i obiaj, ali puanstvo, nenaviknuto na naslikane ffi isklesane likove kojih se ve stoljeima liava iz praznovjerja vrlo nepovoljnog za razvitak umjetnosti, shvatilo je tu sliku kao sliku svinje i smatralo da je to uvreda za udoree Izraela. Blagdan idovske Nove godine, slavljen uz veliku buku truba i ovnujskih rogova, izazivao je svake godine krvave sukobe. Nae su vlasti zabranile javno itanje stanovite legendarne prie o pothvatima idovske junakinje, koja je navodno pod lanim imenom postala milosnica jednog perzijskog kralja i potaknula divljaki pokolj neprijatelja prezrenog i progonjenog naroda kojem je i sama pripadala. Rabini su se dosjetili da nou itaju ono to im je guverner Tinej Ruf zabranio itati danju. Ta okrutna pria, u kojoj se Perzijaneri i adovi nadmeu u zvjerstvima, raspirila je nationalai ar zelota do usijanja. Naposljetku je taj isti Tinej Ruf, inae vrlo mudar ovjek koji se i sam zanimao za izraelske zasade, odluio zabraniti i obrezivanjje, lI taj stari idovski obiaj, i odredio stroge kazne prema zakonu o kastraciji, koji sam ja bio nedavno donio, koji je bio ponajvie uperen protiv zlostavljanja mladih robova u koristoljubive ili razvratne svrhe. Nadao sam se da e time izbrisati jedan od znakova po kojima se Izraeliani razlikuju od ostalih pripadnika ljudskog roda. Ja sam bio utoliko manje svjestan opasnosti koja nam prijeti od te mjere to sam ujedno bio obavijeten da su mnogi prosvijeeni i bogati idovi u Aleksandriji i u Rimu prestali podvrgavati svoju djecu tom obiaju, to ih izvrgava ruglu u javnim kupalitima i palestrama te i sami nastoje prikriti na sebi te znakove. Nisam ni znao koliko se ti bankari i sakupljai vaza za mirhu razlikuju od pravih Izraeliana. Kako rekoh, nita od svega toga nije bilo nepopravljivo, osim same mrnje, uzajamnog prezira i kivnosti. U naelu, judaizam ima svoje mjesto meu vjerama u naem carstvu. Izrael zapravo ve stoljeima ne eli biti samo jedan od mnogih naroda koji imaju svoga boga meu ostalim bogovima. I najzaostaliji Daani znaju da se njihov Zalmoksid u Rimu zove Jupiter, punski Bal s Kasijeva brda poistovjetio se bez po muke s Ocem koji u ruci dri Pobjedu i koji je donio Mudrost na svijet Egipani, koji se inae silno die svojim mitovima starijim vie od deset stoljea, spremni su u Ozirisu vidjeti Bakha s pogrebnim obiljejima opori Mitra zna da je on brat Apolonov. Nijedan narod osim izraelskog nije toliko drzak da smatra da je sva istina svedena na uske granice jednog jedinog poimanja boanstva, vrijeajui tako viestruku narav Boga koji sadri sve nijedan drugi bog nije svoje poklonike nadahnjivao prezirom i mrnjom spram onih koji se mole pred razliitim rtvenicima. Stoga mi je jo vie bilo stalo do toga da od Jeruzalema

na1 pravim grad kao to su i svi drugi, u kojem vie rasa i vie vjera mogu ivjeti u miru. Smetnuo sam s uma da u svakoj borbi izmeu fanatizma i zdravog razuma malokad pobjeuje ovaj drugi. Otvaranje kola u kojima se ue grka slova sablaznilo je sveenstvo u tom starom gradu rabin Joua, drag i obrazovan ovjek s kojim sam esto razgovarao u Ateni, a koji je nastojao opravdati pred svojim narodom svoju stranu naobrazbu i odnose s nama, naloio je svojim uenicima da se tim svjetovnim studijima bave samo ako mogu nai sat vremena koji ne pripada ni danu ni noi, jer se idovski Zakon mora uiti dan i no. Ugledni lan sinedrija Imael, kojeg su smatrali pristaom Rima, radije je pustio svoga neaka Bena Damu da umre nego da prihvati usluge grkog kirurga kojeg mu je bio poslao Tinej Ruf. Dok se u Tiburu jo tragalo za sredstvima da se duhovi smire a da to ne izgleda kao poputanje zahtjevima fanatika, na Orijentu se dogodilo ono najgore. U Jeruzalemu je zelotska pobuna slavila pobjedu. Jedan pustolov sa dna drutvenog taloga, neki Simon, koji se sam prozvao Bar Koba, Sin Zvijezde, odigrao je u toj pobuni ulogu lui namazane katranom, ili zrcala kojim se pali vatra. O tom Simonu mogu govoriti samo ono to sam uo tek sam ga jedanput vidio, onog dana kad mi je centurion donio njegovu odsjeenu glavu. Ali spreman sam mu priznati genijalnost koja je uvijek potrebna da se netko brzo i visoko uzdigne meu ljudima ne moe se ovjek tako nametnuti a da ne posjeduje bar neku, pa makar i primitivnu sposobnost. Umjereni su Zidovi prvi optuili tog tobonjeg Sina Zvijezde za prevaru i opsjenu. Ja bih prije rekao da je taj neuki ovjek bio jedan od onih koji na kraju sami povjeruju u svoje lai, i da je kod njega fanatizam 245l iao ruku pod ruku prepredenou. On se izdavao za junaka na kojeg idovski narod stoljeima rauna da e zadovoljiti sve njegove tenje i mrnje taj se demagog proglasio Mesijom i kraljem Izraela. Ostarjeli Akiba, kome je sve to udarilo u glavu, vodio je za uzdu konja tog istog pustolova po ulicama Jeruzalema. Prvosveenik Eleazar ponovo je posvetio hram koji su toboe okaljali neobrezani posjetitelji to su bili preli preko njegova praga. Sljedbenici Sina Zvijezde razdijelili su pobunjenicima brda oruja to su ve dvadeset godina bila zakopana u zemlji. Isto je tako bilo i s neispravnim primjercima oruja koje su idovski radnici u naim arsenalima namjerno tako izraivali da ih naa intendatura nije htjela prihvatiti. Zelotske su skupine napale izdvojene rimske garnizone i masakrirale nae vojnike takvom rafiniranom okrutnou da je to pobudilo najgore uspomene na idovsku pobunu pod Trajanom. Naposljetku je sav Jeruzalem pao u ruke pobunjenika a nove etvrti Elije Kapitoline planule su poput baklje. Prvi odredi Dvadeset druge Dejotarove Legije, upuene hitno iz Egipta pod zapovjednitvom sirijskog legata Publija Marcela, potukle su do nogu deset puta brojnije bande. Pobuna je prerasla u rat, i to u rat bez milosti. Dvije legije, Dvanaesta Gromovita i esta eljezna, odmah su pojaale snage koje su se ve nalazile u Judeji nakon nekoliko mjeseci Julije Sever,

koji je nedavno bio umirio gorske krajeve na sjeveru Britanije, preuzeo je u svoje ruke voenje vojnih operacija. Sa sobom je doveo manje odrede britanskih pomonih jedinica naviklih da se bore na tekom terenu. Nae postrojbe, sa svojom tekom opremom, nai asnici vini uobiajenim formacijama u bici kare ili falangu, teko su se privikavali na ovaj rat pojedinanih okraja i prepada, gdje su ge i u ravnici primjenjivale metode ulinih borbi. Velik ovjek na svoj nain, Simon je podijelio svoje oristae na stotine eta, razmjestio ih po gorskim vrhuncima, u zasjede po spiljama i naputenim kamenolomima, i sakrio ih kod stanovnika prenapuenih gradskih predgraa. Sever je ubrzo shvatio da se taj neuhvatljivi neprijatelj moe istrijebiti, ali ne i pobijediti, pa se pomirio s ratom iscrpljivanja. Seljaci koje je Simon fanatizirao ili zastraio bili su od sama poetka na strani zelota svaka je tamonja stijena bila utvrda, svaki vinograd rov, svako imanje morali smo pokoriti glau ili zauzeti na juri. Jeruzalem je pao tek tree godine, kad su se i posljednji napori oko mirovnih pregovora pokazali beskorisnim uniteno je i ono malo to je Titov poar bio potedio od idovskog grada. Sever je pristao da dugo zatvara oi pred bjelodanim ortatvom drugih veih gradova. I njih smo poslije, kao posljednje neprijateljske tvrave, napadali i osvajali redom, ulicu po ulicu, ruevinu po ruevinu. U to doba velike kunje meni je mjesto bilo u taboru, u Judeji. Imao sam neogranieno povjerenje u svoja dva vojskovoe, ali sam utoliko vie morao podijeliti s njima odgovornost za odluke koje su, ma to mi poduzimali, morale biti okrutne. Potkraj druge godine ratovanja, poeo sam se spremati za put, obuzet gorinom. Euforion mi je opet spakirao toaletni pribor koji je bio izradio jedan obrtnik u Smirni, a koji se donekle pohabao uporabom, krinju s knjigama i zemljovidima, kipi od bjelokosti to je predstavljao carskog dobrog duha i njegovu srebrnu svjetiljku. Iskrcao sam se u Sidonu negdje na poetku jeseni. Vojevanje je najstariji moj zanat. Nikad mu se nisam vraao a da me ne nagradi za sva moja lisavanja stanovitim duhovnim vrednotama nije mi 247L ao to sam posljednje dvije djelatne godine svog ivota proveo dijelei s legijama surovost i oaj rata u Palestini. Opet sam bio ovjek odjeven u kou i eljezo koji gura od sebe sve to nije neposredan problem, podravan jednostavnim navikama tekog ivota, poneto sporiji nego nekad u uzjahivanju konja i sjahivanju, malo mualjiviji, moda i tmurniji, okruen kao i uvijek samo bogovi znaju zato oboavanjem i bratskom odanou postrojba. Za tog svog posljednjeg boravka u vojsci sklopio sam poznanstvo neprocjenjive vrijednosti uzeo sam za pobonika mlada tribuna po imenu Celer i zbliio se s njim. Poznaje ga, nije me odonda vie naputao. Divim se njegovu lijepom licu Minerve pod ljemom. ula su, sve u svemu, ipak igrala nevanu ulogu u toj mojoj naklonosti, koliko je to mogue dok je god ovjek iv. Preporuujem ti Celera on ima sve odlike koje se trae od asnika drugog ranga same njegove vrline prijeit e ga uvijek da se vine do prvog ranga. Jo sam jednom naiao, u neto drukijim okolnostima nego ikad, na jedno od onih stvorenja kojima je sueno da budu odani, da

vole i slue. Otkako ga poznajem, Celer nije nikad nita pomislio to ne bi sluilo mojoj udobnosti ili sigurnosti. Jo se uvijek oslanjam na njegovo pouzdano rame. U proljee tree godine ratovanja vojska je opsjedala citadelu Betar, orlovsko gnijezdo gdje su Simon i njegove pristae odolijevali gotovo godinu dana polaganim mukama gladi, ei i oaja, i gdje je Sin Zvijezde gledao kako umiru njegovi privrenici jedan za drugim a da nije pristao na predaju. Naa je vojska patila gotovo koliko i pobunjenici, koji su pri povlaenju bili spalili vonjake, opustoili njive, poklali stoku, zagadili zdence bacajui u njih nae mrtve. Te su divljake metode bile odvratne, pogotovo primijenjene na onu prirodno neplodnu zemlju oglodanu do kosti dugim stoljeima mahnitosti i bijesa. Ljeto je bilo vrue i nezdravo, groznica i srdobolja desetkovale su nae postrojbe, ali je divna stega vladala i dalje u legijama prisiljenim istodobno na mirovanje i na budnost. Razdraenu i bolesnu vojsku podravao je nekakav utljivi bijes koji je preao i na mene. Moje tijelo nije vie kao nekad podnosilo ratne napore, vrele dane, sparne ili ledene noi, otar vjetar i kripavu prainu. Dogaalo mi se da ostavim u porciji slaninu i kuhanu leu vojnikog sljedovanja, ostajao sam radije gladan. Do kasno u ljeto vukao sam vrlo neugodan kaalj nisam bio jedini. U dopisivanju sa Senatom izostavljao sam formulu to se obvezatno nalazi na poetku slubenih izvjetaja Car i vojska su dobro. Car i vojska bili su, naprotiv, dozlaboga umorni. Naveer, nakon posljednjeg razgovora sa Severom, posljednjeg presluavanja prebjega, dolaska posljednjeg glasnika iz Rima, posljednje poruke Publija Marcela zaduenog da oisti okolicu Jeruzalema, ili poruke Rufa zauzetog preustrojavanjem Gaze, Euforion bi tedljivo odmjerio vodu za moju kupku u koritu od nakatranjena platna. Na kraju bih legao u krevet i pokuao razmiljati. Istini za volju, taj je rat u Judeji bio jedan od mojih poraza. Simonovi zloini i Akibino ludilo nisu bili moje djelo, ali sam zamjerio sam sebi to sam bio slijep u Jeruzalemu, rastresen u Aleksandriji, nestrpljiv u Rimu. Nisam znao nai rijei kojima bih sprijeio, ili bar odgodio, onaj napadaj narodnog bijesa nisam znao biti na vrijeme dovoljno elastian ili dovoljno vrst. Dakako da nismo imali razloga da se uznemirujemo, jo manje da oajavamo prevarili smo se i pogrijeili samo u naim odnosima s Izraelom, svugdje smo drugdje u to vrijeme krize 249r ubirali plodove esnaestogodinje velikodunosti na Orijentm. Simon je mislio da moe igrati na kartu pobune arapskoga svijeta sline pobuni koja je obiljeila posljednje mrane godine Trajanove vladavine tovie, usudio se raunati i na partsku pomo. Prevario se i ta pogreka u raunu stajala ga je polagane smrti u opkoljenoj citadeli Betaru arapska plemena nisu se solidarizirala sa idovskim zajednicama Parti su ostali vjerni ugovorima sklopljenim s nama. ak su i sinagoge u velikim sirijskim gradovima ostale neodlune ili mlake one su se najzagrijanije zadovoljile time da potajno alju novac zelotima. idovsko puanstvo u Aleksandriji, inae uvijek vrlo nemirno, ostalo je ovaj put mirno. idovski apsces ograniio se samo na neplodno podruje izmeu Jordana i mora. Taj se bolesni prst mogao

mirne due spaliti ili odrezati. Pa ipak, reklo bi se da su se u izvjesnom smislu vratili oni teki dani to su neposredno prethodili mojoj vladavini. Kvijet je neko bio zapalio Kirenu, posmicao uglednike u Laodikeji, zauzeo poruenu Edesu... Veernji mi je glasnik javio da smo ponovo osvojili onu gomilu sruena kamenja koju sam ja bio prozvao Elija Kapitolina, a koju su idovi i dalje nazivali Jeruzalem. Spalili smo Askalon i morali pobiti mnotvo pobunjenika u Gazi... Kad je esnaestogodinja vladavina strastveno miroljubivog vladara zavrila ratom u Palestini, inilo se da su izgledi za mir u svijetu prilino neizvjesni. Nalaktio sam se, neudobno mi je leati na poljskom krevetu. Dakako da je bar nekolicina idova odoljela zelotskoj zarazi ak su i u Jeruzalemu farizeji pljuvali na zemlju kad bi naiao Akiba i smatrali starom budalom tog zanesenjaka koji je bacio u vjetar solidne prednosti rimskog mira, dovikivali mu da e mu prije izrasti trava u ustima nego to jzjae pobijediti u ratu. Ipak sam vie volio lane proroke od tih ljubitelja reda po svaku cijenu koii su nas prezirali, iako su raunali na nas da emo ih zatititi od Simonovih zahtjeva da mu dadu svoje zlato pohranjeno kod sirijskih bankara i svoje posjede u Galileji. Mislio sam na prebjege koji su io prije nekoliko sati sjedili pod ovim atorom, ponizne, pomirljive i uslune, ali vazda spremne da okrenu lea liku mog dobrog duha. Naeg najboljeg agenta, Elija BenAbajada, koji je bio rimski dounik i obavjetajac, opravdano su prezirala oba tabora. Meutim, on je bio najinteligentniji ovjek u toj grupi, slobodarski duh meka srca, razdiran izmeu ljubavi spram svog naroda i naklonosti spram nas i nae knjievnosti ali i njemu je zapravo samo Izrael bio na srcu. Joua BenKisma, koji je propovijedao smirivanje, bijae tek neto plaljiviji ili licemjerniji Akiba. Pa ak i kod rabina Joue, koji je dugo bio moj savjetnik za odnose sa idovima, nasluivao sam, ispod njegove elastinosti i elje da se dopadne, nepomirljive razlike, toku na kojoj se dvije suprotne misli susreu samo da bi se nadrnetale. Nai su se teritoriji protezali na stotine milja, na tisue stadija, s onu stranu golog brdskog obzora, ali na stijeni Betara bijae naa granica. Mogli srno razoriti debele zidine te citadele u kojoj je Simon u svojoj mahnitosti radio sebi o glavi, ali nismo mogli sprijeiti tu rasu da nam kae ne. Oko mene je zujao komarac Euforion je ostario i nije dobro zatvorio tanke zastore od tila. Knjige i mape ostavljene na zarnlji ukale su na propuhu to je prodirao ispod platnenog zida. Sjedei na krevetu, obuo sam izme i napipao oko sebe svoju tuniku, opasa i kratki ma izaao sam da se nadiern nonog zraka. Prolazio sam irokim pravilnim ulicama tabora, pustim u taj kasni sat, i osvijetljenim 2517 f gradskih ulica straari su me u prolazu sveano pozdravljali. Prolazei uz baraku koja nam je sluila kao bolnica, osjetio sam bljutavi zadah bolesnika oboljelih od srdobolje. Poao sam prema zemljanom nasipu to nas je dijelio od ponora i od neprijatelja. Po tom je bedemu hodao dugim, odmjerenim koracima straar ocrtavajui se opasno na mjeseini prepoznao sam u tom hodanju tamoamo gibanje kotaia u golemoj maineriji u kojoj sam ja stoer ganula me naas ta osamljena spodoba,

taj kratkotrajni plamen to gori u prsima ovjeka sred svijeta opasnosti. Prozujala je strijela, tek neto malo neugodnija od komarca koji mi nije dao mira pod atorom nalaktio sam se na bedem od vrea pijeska. Ve nekoliko godina pripisuje mi se neobina vidovitost i poznavanje boanskih tajni. Ljudi se varaju ne znam ja nita. Ali istina je da su mi u tim noima u Betaru prolazile pred oima prikaze koje su me uznemirivale. Perspektive koje su se otvarale s visine onih golih bregova nisu bile onako velianstvene kao vidici s Janikula, nisu bile onako zlaane kao pogledi sa Suniona bila su im nalije, nadir. Mislio sam kako se uzalud nadamo da e Atena i Rim uivati onu vjenost koja nije dana ni ljudima ni stvarima, a koju najmudriji meu nama osporavaju ak i bogovima. Ti profinjeni i sloeni oblici ivota, te civilizacije to se udobno osjeaju u svojoj istananoj umjetnosti i srei, ta sloboda uma da se obavjetava i sudi o svemu, ovisili su o nebrojenim i rijetkim mogunostima, prilikama koje je gotovo nemogue spojiti i za koje ne treba oekivati da e potrajati. Uspjet emo stati na kraj Simonu Arijan e znati obraniti Armeniju od alanskih najezdi. Ali doi e druge horde, drugi lani proroci. Nae slabane napore da poboljamo uvjete dskog ivota rastreseno e nastaviti nai nasljed i naprotiv, sjeme pogreke i propasti sadrano samom dobru narast e tijekom stoljea do udovinih razmjera. Svijet kojem smo dozlogrdili potrait druge gospodare ono to se nama inilo mudro, zeledat e njima besmisleno, a grozno ono to se nama inilo lijepo. Poput ovjeka posveena u Mitrin kult, moda i ljudski rod osjea potrebu za kupkom u krvi i za povremenim silaenjem u grob. Gledao sam kako se vraaju okrutni zakoni, neumoljivi bogovi, neprijeporni despotizam barbarskih vladara, svijet rascjepkan na neprijateljske drave, vjeiti plijen nesigurnosti. Drugi straari ugroeni od strijela hodat e tamoamo po bedemima buduih gradova, nastavit e se ta glupa, bestidna i surova igra, a ljudska e vrsta starei zacijelo proizvesti nove rafinirane oblike strahota. Nae doba, ija sam ogranienja i nedostatke upoznao bolje nego itko drugi, smatrat e se moda jednog dana, naprotiv, jednim od zlatnih doba ovjeanstva. Natura deficit, fortuna mutatur, deus omnia cernit. Priroda nas izdaje, srea se mijenja, a sve to s visine gleda bog. Stiskao sam na prstu kamen prstena na koji sam jednog gorkog dana dao urezati tih nekoliko tunih rijei. Iao sam jo dalje u svom razoaranju, moda i u svetogru, pa sam na kraju zakljuio da je posve prirodno, ako ne i pravedno, to moramo na kraju propasti. Nai se pisci iscrpljuju, likovna umjetnost uspavljuje, Pankrat nije Homer, Arijan nije Ksenofont kad sam poelio u kamenu ovjekovjeiti Antinojev lik, nisam naao Praksitela. Naa znanost tapka na mjestu poslije Aristotela i Arhimeda nikakav tehniki napredak nebi podnio iscrpljivanje dugim ratom ak je i naim bludnicima dotuila srea. Udobniji nain ivta i slobodoumlje ostvareni tijekom posljednjeg stoljea djelo su tek neznatne manjine pametnih glava masa ostaje neuka, okrutna kad joj moe biti, svakako sebina i ograniena, a sva je prilika da e takva i ostati. Nai su napori bili unaprijed osujeeni prevelikim brojem gramzljivih prokuratora i publikana, nepovjerljivih

senatora i brutalnih centuriona, a vrijeme za uenje na njihovim grekama nije dano ni carstvima ni ljudima. Ondje gdje bi tka popravio svoje tkanje, gdje bi vjet matematiar ispravio svoju pogreku, a umjetnik dotjerao svoje jo nesavreno ili lako oteeno djelo, priroda vie voli poeti iznova od same gline, od sama kaosa, a to se rasipnitvo zove prirodni poredak stvari. Podigao sam glavu i krenuo dalje da se razgibam. S vrha Simonove citadele, mutni odbljesci pocrvenili su nebo, neobjanjivi odrazi nonog ivota neprijatelja. Zapuhao je vjetar od Egipta, vrtlog praine proe mimo poput sablasti, spljoteni obrisi bregova podsjetie me na arabijsko gorje na mjeseini. Vratio sam se polagano drei skut ogrtaa na ustima, srdit na sama sebe to sam protratio no na jalova premiljanja o budunosti, a mogao sam se umjesto toga spremiti za sutranji dan ili spavati. Propast Rima, ako do toga doe, pogodit e moje nasljednike ljeta osamsto osamdeset sedmog rimske ere moja je zadaa bila da uguim pobunu u Judeji i da vratim s Orijenta svoju bolesnu vojsku bez prevelikih gubitaka. Prelazei preko zbornog mjesta u taboru, poskliznuo sam se dvatri puta o krv sino smaknutog pobunjenika. Legao sam odjeven na krevet nakon dva sata probudile su me trube to su trubile ustajanje. Cijelog svog ivota dobro sam se slagao sa svojim tijelom. Preutno sam raunao s njegovom poslunou i snagom. Ta se tijesna povezanost poela kidati moje tijelo nije vie tvorilo jedinstvenu cjelinu s mojom voljom, s moj im umom, s onim to moram, nespretno dodue, nazvati svojom duom. Nekadanji moj pametni drug bio je jo samo rob koji nevoljko obavlja svoj posao. Tijelo me se zapravo bojalo, neprestano sam u prsima nejasno osjeao strah, stezanje koje jo nije bilo bol ali je bilo prvi korak do njega. Odavno sam se ve bio navikao na nesanicu, ali mi je san postao gori od nesanice tek to bih zadrijemao, prenuo bih se od uasa. Poeo sam patiti od glavobolje, to je Hermogen pripisivao vruem podneblju i tekom ljemu naveer, nakon dugotrajnih napora, svalio bih se na leaj kao klada. Ustajanje da bih primio Rufa ili Severa bijae napor za koji sam se dugo unaprijed pripremao. Sjedei oslanjao sam se svom snagom na priruje stolice, a bedra su mi podrhtavala kao u premorena trkaa. I najmanji pokret zadavao mi je muke, a ivot im se sastojao od samih takvih muka. Jedna gotovo smijena nezgoda, djetinja slabost, otkrila je bolest to se krila iza tog uasnog umora. a ednoj sjednici glavnog stoera poela mi je 255L curiti krv iz nosa, ali se na to u poetku nisam uope osvrtao. Meutim, nastavila mi je curiti i za veerom, a u noi sam se probudio obljeven krvlju Pozvao sam Celera koji je spavao u susjednom atoru, a on je probudio Hermogena, ali onaj grozni mlaki mlaz i dalje je tekao. Mladi asnik briljivo mi je obrisao tu tekuinu koja mi je uprljala liceu zoru sam poeo povraati kao to u Rimu povraaju na smrt osueni kad u kupaonici reu sebi ile na rukama zagrijali su mi, koliko su mogli, tijelo to se smrzavalo, s pomou pokrivaa i zagrijanih predmeta. Da bi mi

zaustavio krvarenje, Hermogen mi je propisao snijeg. U taboru ga nije bilo pa mi ga je Celer jedva nekako uspio pribaviti sa vrha Hermona. Poslije su mi rekli da su ve digli ruke od mene, a i ja sam osjeao kako me za ivot vee jo samo tanana nit, neprimjetna kao to mi je bilo i ubrzano bilo to je uasavalo mog lijenika. Ipak je to neobjanjivo krvarenje prestalo pa sam ustao iz kreveta i nastojao ivjeti kao i obino, ali mi to nije ba uspijevalo. Jedne veeri, tek donekle oporavljen, kad sam nesmotreno pokuao malo jahati na konju, dobio sam i drugu opomenu, ozbiljniju od one prve. U trajanju od jedne jedine sekunde osjetio sam kako mi je srce naglo zalupalo, a onda se smirilo, prekinulo i stalo uinilo mi se da padam kao kamen u ne znam kakav bunar, koji je jamano bila smrt. Ako je to doista bila smrt, ljudi se varaju kad kau da je smrt nijema mene su nosili katarakti a bijah zagluen poput ronioca hukom vode. Nisam dospio do dna, isplivao sam na povrinu guei se. Sva se moja snaga u tom trenutku, za koji sam mislio da mi je posljednji, usredotoila u zgrenoj ruci na Celerovu ramenu to je stajao uza me poslije mi je pokazao otiske mojih prstiju na ramenu. Ali ta je trenutana agonija, kao i svako drugo tjelesno iskustvo, neopisiva i ostaje tajna onoga koji je preivio, htio on to ispriati ili ne. Odonda sam prolazio kroz sline krize, ali nikad istovjetne. Vjerojatno se ne moe dva puta proi kroz onaj uas i tminu i ostati iv. Hermogen je naposljetku dijagnosticirao poetak vodene bolesti srca. Valjalo je prihvatiti naloge koje mi je izdala ta bolest to mi je iznenada postala gospodar, pomiriti se s dugim razdobljem nerada, ako ba ne i odmora, svesti na neko vrijeme perspektive ivota na razmjere postelje. Gotovo sam se stidio te svoje unutarnje bolesti tako rei nevidljive, bez vruice, bez gnojnih upala, bez bolova u utrobi, kojoj su jedini simptomi malo tee disanje i modrica od sandale na oteenoj nozi. Oko mog atora zavladao je neobian muk reklo bi se da se cijeli tabor kraj Betara pretvorio u bolesniku sobu. Zrak u onom mom zatvorenom kavezu od platna bio je jo tei zbog miriljiva ulja to je gorjelo podno mog kunog duha. Kovaki udarci ekiem u mojim arterijama nejasno su me podsjeali na otok titana na rubu noi. U stanovitim trenucima ta nepodnoljiva buka pretvarala se u galop po mekoj zemlji. Otimao mi se um, onako briljivo zauzdavan gotovo pedeset godina. Krupno tijelo nosila je matica, pomirio sam se s milju da sam umoran ovjek koji rastreseno broji zvjezdice i rombove na svom pokrivau, gledao sam u mraku bijelu mrlju jednog poprsja. Pjesma u slavu Epone, boice konja, koju je neko tiho pjevuila moja panjolska dadilja, visoka, natmurena ena nalik na Parku, dopirala je iz ponora dubokog vie od pola stoljea. inilo mi se da se dani, pa i noi, mjere onim smeim kapima koje mi je Hermogen kapao u staklenu alicu. 257U Uveer bih skupio svu svoju snagu da sasluam Rufov izvjetaj rat se primicao kraju. Akiba se koji se od poetka neprijateljstava naoko povukao iz javnih poslova, posvetio nastavi rabinskog prava u gradiu Usfi u Galileji. Njegova je tamonja predavaonica postala sredite zelotskog otpora. Ruke tog devedesetogodinjaka ifrirale su tajne poruke i slale ih

Simonovim sljedbenicima. Fanatine uenike tog starca morali smo silom vraati kuama. Nakon dugog oklijevanja, Ruf je odluio zabraniti prouavanje idovskog prava kao buntovniku djelatnost. Nekoliko dana nakon toga Akiba, koji se usprotivio toj naredbi, bio je uhien i smaknut. S njim su pobijena i devetorica drugih doktora prava koji su bili dua zelotske stranke. Sve sam te mjere odobrio klimanjem glave. Akiba i njegovi pristae umrli su uvjereni da su oni jedini neduni, jedini pravednici. Ni jedan od njih nije ni pomislio preuzeti svoj dio odgovornosti za nesree koje su snale njihov narod. ovjek bi im zapravo mogao i pozavidjeti kad bi se mogao diviti slijepcima. Ja ne uskraujem toj desetorici mahnitaca naziv heroja, ali sigurno je da nisu bili mudraci. Tri mjeseca nakon toga, jednog hladnog jutra u veljai, sjedei na vrhu breuljka naslonjen na stablo ogoljene smokve, pratio sam juri koji je nekoliko sati prethodio predaji Betara. Gledao sam kako jedan po jedan izlaze posljednji branitelji tvrave, ispijeni, izmodeni, nakazni, ali i lijepi kao to je lijepo sve to se ne da ukrotiti. Potkraj tog istog mjeseca zapovjedio sam da me odnesu do Abrahamova zdenca, gdje bijahu okupljeni pobunjenici, uhvaeni s orujem u ruci meu gradskim puanstvom, da ih prodaju na drabi podrugljiva djeca, ve krvolona, izobliena nepomirljivim uvjerenjima, hvalila su se na sav glas kako su pobili na desetke ionara, starci zatoeni u svojim mjesearskim sno. a matrone raskvaene puti ili sveane i mrane kao Velika majka orijentalnih kultova, prolazili su ispred hladnih pogleda trgovaca robljem. To je mnotvo prolo mimo mene kao oblak praine. Joua BenKisma, voa takozvanih umjerenjaka, koji je neslavno propao u svojoj ulozi mirotvorca, podlegao je u to isto vrijeme od posljedica duge bolesti umro je zazivajui na nas rat izvan granica nae zemlje i pobjedu Parta nad nama. S druge strane, idovski krani, u koje nismo dirali, a koji su bili kivni na preostali dio hebrejskog naroda zato to su progonili njihova proroka, gledali su u nama bi Boji. Nastavljao se dug niz ludosti i nesporazuma. Na mjestu gdje je nekad stajao Jeruzalem postavljen je natpis kojim je idovima zabranjeno pod prijetnjom smrtne kazne da se ponovo naseljavaju u onoj gomili ruevina. U natpisu se od rijei do rijei ponavljala reenica nedavno ispisana na portalu hrama da je pristup u hram zabranjen svima neobrezanima. Jedanput godinje, devetog dana mjeseca aba, idovi imaju pravo plakati pred jednim od poruenih zidova. Oni najpoboniji nisu htjeli napustiti svoju rodnu grudu i nastanili su se kako su najbolje znali i umjeli u dijelovima koji bijahu najmanje poharani ratom. Oni najfanatiniji iselili su se na partski teritorij, drugi su otili u Antiohiju, Aleksandriju i Pergam najlukaviji su se preselili u Rim gdje su se dobro snali. Judeja je izbrisana sa zemljovida i po mojoj naredbi preimenovana u Palestinu. U one etiri ratne godine opljakano je i porueno pedeset tvrava i vie od devet stotina gradova i sela neprijatelj je izgubio gotovo est stotina tisua ljudi a borbe, endemske groznice i epidemije odnijele su nama gotovo devedeset tisua yudi. Odmah iza rata pristupilo se obnovi zemlje 259L

ponovo je izgraena Elija Kapitolina u neto skromnijim razmjerima uvijek treba sve iznova zapoinjati U Sidonu sam se neko vrijeme odmarao u kui i vrtu koje mi je ustupio jedan grki trgovac. U oujku su ve ondje unutarnja dvorita bila puna rua. Oporavio sam se tovie, iznenadio sam se koliko mi se vratilo snage koju mi je bila satrla estina prvog napadaja. Ipak, ne moemo rei da znamo netoo bolesti dok ne uoimo njenu udnovatu slinost s ratom i ljubavlju one kompromise, opsjene, zahtjeve, onu udnu i jedinstvenu smjesu nastalu od mijeanja neije naravi i bolesti. Osjeao sam se bolje, ali da bih nadmudrio svoje tijelo, da bih mu nametnuo svoju volju ili da bih iz opreza popustio njegovoj volji, ulagao sam isto onoliko vjetine koliko mi je nekad trebalo da proirim ili uredim svoj svijet, da izgradim svoju linost i uljepam sebi ivot. Opet sam se umjereno poeo baviti gimnastikom, lijenik mi vie nije branio jahati, ali je to sad bio tek nain prijevoza. Odrekao sam se opasnih konjanikih skokova. I u radu i u zabavi nisu mi vie rad i zadovoljstvo bili ono glavno, najpree mi je bilo da se ne umorim. Prijatelji su mi se divili kako sam se naoko dobro oporavio nastojali su uvjeriti sami sebe da je ta moja bolest bila iskljuivo posljedica pretjeranih napora u ratnim godinama i da se vie nee ponoviti. Ja nisam tako mislio sjetio sam se onih velikih borova u bitinijskim umama koje drvosjea usput zasijee i obiljei, pa se sljedee sezone vrati da ih posijee. Potkraj proljea ukrcao sam se na brod prekomorske flote i otplovio u Italiju sa sobom sam poveo Celera, bez koga vie nisam mogao, i Diotima iz Gadare, mladog Grka ropskog porijekla, kojeg sam upoznao u Sidonu i koji je bio lijep. Vraao sam se preko Arhipelaga i zacijelo posljednji put u ivotu gledao pine kako skau u modroj vodi. Promatrao sam, pomiljajui vie da u tome vidim neko znamenje, dug i pravilan let ptica selica, koje su pokatkad, ja se odmore, prijateljski slijetale na brodsku pa1 bu Naslaivao sam se onim mirisom soli i sunca na ljudskoj koi, onim mirisom mastike i smrdljike na otocima, gdje bi ovjek rado ivio, iako unaprijed zna da nee na njima pristajati. Diotim je bio stekao onu izvanrednu knjievnu naobrazbu koja se esto daje mladim robovima obdarenim tjelesnim draima kako bi im se poveala vrijednost. U sumrak, leei na krmi pod malim purpurnim atorom, sluao sam ga kako mi ita pjesnike iz svog zaviaja, sve dok no ne bi podjednako izbrisala stihove to opisuju traginu neizvjesnost ljudskog ivota i one druge to govore o golubicama, vijencima rua i ljubljenim usnama. S mora se dizao vlaan dah zvijezde su se penjale jedna po jedna na svoja mjesta brod to ga je vjetar bio nagnuo na jednu stranu jurio je na zapad gdje se jo vidjela posljednja crvena vrpca za nama je ostajala svjetlucava brazda koju e uskoro pokriti tamna masa valova. Pomislio sam kako me samo dva vana posla ekaju u Rimu prvi je moj izbor nasljednika, to zanima i cijelo carstvo a drugi moja smrt, to se tie samo mene. 261r Rim mi je priredio trijumf koji ovaj put nisam odbio. Nisam se vie odupirao tim asnim, a ujedno i tatim obiajima sve ono to istie ovjekove napore, pa bilo to i samo za jedan dan, inilo mi se poeljnim u svijetu gdje se sve tako brzo zaboravlja. Nije se slavilo samo uguivanje

idovske pobune bijae to, u jednom dubljem smislu, samo meni poznatom, moj osobni trijumf. Za te sam poasti vezao i Arijanovo ime. On je bio nanio alanskim hordama cio niz poraza i odbacio ih zadugo u ono mrano sredite Azije koje su oni mislili da su zauvijek napustili. Armenija je bila spaena pokazalo se da se taj itatelj Ksenofonta moe mjeriti sa svojim uzorom i da nije izumrla rasa pisaca koji znaju, ako treba, i zapovijedati i boriti se. Te veeri, kad sam se vratio kui u Tibur, klonula srca ali mirne ruke, uzeo sam od Diotima vino i tamjan, svakodnevne rtve svom dobrom duhu. Jo dok sam bio privatni graanin, poeo sam kupovati i spajati komad po komad zemlje to se prostire podno Sabinskih brda, uz bistre vode, strpljivo i uporno, kao seljak koji zaokruuje svoje vinograde. Izmeu dva carska putovanja logorovao sam u tim umarcima na koje su navalili zidari i graditelji. Mlad ovjek, obuzet azijskim predrasudama, smjerno je zahtijevao od njih da potede drvee. Kad sam se vratio sa svog velikog putovanja po Oriientu, grozniavo sam se latio posla da dovrim onu golemu pozornicu za dramu koja je do tri etvrtine bila ve okonana. Ovaj put sam se vratio tamo da najrazumnije to mogu dotrajem svoje posljednje dane. Sve je ondje bilo predvieno da mi olaka posao i uivanje ured, dvorane za primanje i sudnica, u kojoj u u posljednjoj instanciji rjeavati teke sluajeve te tako pritedjeti sebi zamorne odlaske u Rim i povratke u Tibur. Svim sam tamonjim graevinama nadjenuo imena koja podsjeaju na Grku Poikil, Akademija, Pritanej. Znao sam da ona mala dolina obrasla maslinama nije Tempa u Tesaliji, ali zaao sam bio u godine kad nas svako lijepo mjesto podsjea na drugo, jo ljepe, i kad je svaki uitak optereen sjeanjem na nekadanje uitke. Bio sam spreman predati se onoj enji koja je zapravo melankolija udnje. Jednom sam posebno mranom kutu u perivoju ak dao ime Stiks, a livadi posutoj anemonama Elizejske poljane, spremajui se tako za onaj svijet ije su muke sline naima, ali ije maglovite radosti nisu vrijedne naih. Najvanije je ipak to sam u samom srcu tog svoj utoita podigao jo jedno povuenije skrovite, mramorni otoi usred bazena okruenog kolonadom, tajnu odaju koja je pokretnim mostom, toliko laganim da ga mogu jednom rukom gurnuti po lijebu, povezana s obalom ili, bolje rei, razdvojena od nje. U tu sam sjenicu dao prenijeti dvatri voljena kipa, i onu malu bistu Augusta kao djeteta, koju mi je darovao Svetonije dok smo jo bili prijatelji, lamo sam se povlaio poslije ruka da spavam, snatrim, itam. Moj bi pas, leei na pragu, ispruio spred sebe svoje ukoene ape, na mramoru bi titrali odbljesci, a Diotim bi, da se rashladi, naslonio 263r obraz na glatki bok velike vaze. Razmiljao sam o svom nasljedniku. Nemam djece, i nije mi ao to ih nemam. Dakako, u trenucima umora i slabosti, kad se ovjek odrie sama sebe, poalio sam ponekad to se nisam potrudio da zanem sina koji bi me produio. Ali to pusto aljenje poiva na dvije podjednako dvojbene pretpostavke da nas sin nuno produuje, i drugo, da ta udna hrpa dobra i zla, ta masa sitnih i bizarnih osobitosti to ine jednu osobu, zasluuje da bude nastavljena. Iskoristio

sam svoje vrline kako sam najbolje znao i umio, a nisam zanemario ni svoje poroke, ali mi nije bilo osobito stalo do toga da sve to nekome ostavim. Uostalom, pravi se ljudski kontinuitet ne zasniva na krvi Cezar je Aleksandrov izravni nasljednik, a ne ono slabunjavo dijete to ga je rodila jedna perzijska princeza u nekoj azijskoj citadeli, a Epaminonda se, umirui bez poroda, s pravom pohvalio da su mu sve njegove pobjede keri. Veina ljudi koji neto znae u povijesti imali su osrednje ili jo gore izdanke kao da su sami iscrpli svu snagu svoje loze. Oinska se njenost gotovo uvijek kosi s vladarskim probicima. A kad bi i bilo drukije, carski sin mora jo podnijeti sve nedostatke prinevskog odgoja, najgoreg odgoja za budueg vladara. Sva je srea to je naa drava znala ustanoviti pravilo o nasljeivanju carstva, a to je pravilo adopcija u tome vidim mudrost Rima. Znam kakve se opasnosti kriju u tom izboru, i kakve su sve pogreke mogue poznato mi je da zaslijepljenost ne proistjee samo iz oinske ljubavi, ali ta odluka pri kojoj razum vodi glavnu rije, ili bar sudjeluje u njoj, init e mi se dovijeka da je kudikamo bolja od mutne volje sluajnosti i prirode koja ne razmilja. Carstvo onome koji ga je najdostojniji! Dobro je to ovjek koji je dokazao svoje sposobnosti upravljajui svjetskim poslovima sam bira svoga nasljednika, i to je ta odluka, ije su posljedice neobino dalekosene, ujedno i posljednja njegova povlastica i posljednja usluga dravi. Pa ipak mi se taj, tako vani izbor inio tei nego ikad. Ogoreno sam bio zamjerao Trajanu to se dvadeset godina skanjivao prije nego to je odluio da mene adoptira, i to je to uinio tek na samrti. Ali prolo je bilo ve osamnaest godina od mog preuzimanja vlasti, a ja sam, usprkos svim opasnostima mog pustolovnog ivota, isto tako neprestano odgaao izbor svoga nasljednika. Pronosilo se tisuu glasina, gotovo sve lanih, iznosilo se tisuu kojekakvih pretpostavki, ali ono to se smatralo mojom tajnom bijae tek moje skanjivanje i dvojba. Gledao sam oko sebe dobrih je dunosnika bilo napretek, ali ni jedan od njih nije imao potrebnu irinu pogleda. etrdeset godina estitosti govorilo je u prilog Marciju Turbu, mom dragom nekadanjem sudrugu i neprispodobivom pretorskom prefektu, ali on je bio mojih godina, dakle prestar. Julije Sever, vrstan vojskovoa i dobar upravlja Britanije, nije mnogo znao o sloenim prilikama na Orijentu Arijan je zasvjedoio sve sposobnosti to se trae od dravnika, ali je on bio Grk, a nije jo bilo dolo vrijeme da se rimskim predrasudama nametne grki car. Servijan je jo bio iv ta njegova dugovjenost doimala se kao promiljen raun, stanovit oblik tvrdokornog iekivanja. ekao je ve ezdeset godina. Jo u Nervino doba ohrabrila ga je bila adopcija Trajana, a ujedno i razoarala. Nadao se neem boljem, ali je mislio da e mu dolazak na vlast toga roaka, neprestano zaokupljenog vojskom, u najmanju ruku osigurati visok poloaj u dravi, moda i drugo mjesto, ali se i tu prevario dobio je rtili prilino praznu zdjelu poasti. ekao je i u vrijeme kad je zapovjedio svojim robovima da me napadnu pri izlasku iz umarka topola na obali

rijeke Mozeledvoboj na ivot i smrt koji se zapodjeo toga jutra izmeu mladia i pedesetogodinjaka potrajao je dvadeset godina. Podgovorio je cara protiv mene, preuveliavajui moje ispade i iskoritavajui i moje najsitnije pogreke. Takav je neprijatelj izvrstan uitelj opreza on me, sve u svemu, mnogo nauio. Kad sam preuzeo vlast, bio je toliko lukav da se pretvarao kako se pomirio s neim neizbjenim oprao je ruke od urote etvorice konzula, a ja sam se radije pravio da ne vidim mrlje na njegovim jo prljavim rukama. On se pak zadovoljio time da tek aptom rogobori i da se sablanjava samo iza zatvorenih vrata. Podravan u Senatu malom ali monom skupinom okorjelih konzervativaca kojima su smetale moje reforme, skrasio se u toj svojoj ulozi tihog kritiara vlasti. Malopomalo je odbio moju sestru Paulinu od mene. S njom je imao samo ker udatu za nekog Salinatora, ovjeka visoka roda koga sam ja uzdigao na konzulski poloaj, ali ga je suica rano pokosila. Moja neakinja nije ga mnogo nadivjela, a njihova jedinca Fuska okrenuo je protiv mene njegov podmukli djed. Ipak se mrnja meu nama zadrala u odreenim granicama ja njemu nisam uskraivao udio u javnim slubama, samo to sam izbjegavao da na ceremonijama budem pokraj njega jer bi mu njegove visoke godine davale prednost pred carem. Kad god bih se vratio u Rim, iz pristojnosti bih pristao doi na jedan od onih obiteljskih rukova na kojima su svi neprestano na oprezu dopisivali smo se njegova pisma nisu bila bez duha. Najposlije mi je ipak dojadilo to otuno pretvaranje. Mogunost da zbacimo masku u svakom pogledu jedna je od rijetkih prednosti koje nam donosi starost odbio sam otii na Paulinin pogreb. U taboru kod Betara, u najteim asovima tjelesnih nedaa i klonulosti, najgora mi je bila pomisao da e Servijan postii svoj cilj, i to mojom krivnjom. Taj osamdesetogodinjak koji tedi snagu uspjet e nadivjeti pedesetsedmogodinjeg bolesnika, a ako umrem bez oporuke, znat e predobiti glasove i nezadovoljnika i onih koji e misliti da su mi ostali vjerni ako izaberu mog zeta. Iskoristit e to beznaajno srodstvo da potkopa moje djelo. Da bih se umirio, govorio sam sebi da bi carstvo moglo dobiti i gore gospodare Servijan ipak ima stanovitih vrlina pa ak bi i debeli Fusko mogao jednog dana biti dostojan vladanja. Ali ono malo snage to mi je jo ostalo odupiralo se toj lai, i elio sam jo poivjeti da zgazim tu guju. Kad sam se vratio u Rim, ponovo sam se poeo viati s Lucijem. Svojedobno sam bio preuzeo na sebe stanovite obveze prema njemu kakve obino ovjek ne kani izvriti, ali sam ih ja ispunio. Uostalom, nije istina da sam mu obeao carski purpur takve se stvari ne obeavaju. Ali gotovo petnaest godina plaao sam njegove dugove, zatakavao skandale, uredno mu odgovarao na pisma, koja su bila divna, samo to su uvijek zavravala traenjem novca za njega ili promaknua za njegove tienike. Bio je odvie upleten u moj ivot da bih ga mogao iskljuiti iz njega, sve da sam i htio, a nisam htio. U razgovoru je briljirao taj mladi ovjek, za koga su svi mislili da je povran, itao je vie i bolje nego ljudi od pera kojima je to posao. Ukus mu je u svemu bio izvanredan, bilo da je rije o ljudima, stvarima, ponaanju ili o pravilnom nainu skandiranja nekog

grkog stiha. U Senatu, gdje su 8a smatrali sposobnim senatorom, stekao je glas vrsna govornika. Njegovi govori, jezgroviti i kieni 267r u isti mah, onako kako ih je izgovarao, sluili su kao primjeri profesorima besjednitva. Ja sam ga imenovao pretorom, a poslije i konzulom dobro je obavljao te slube. Nekoliko godina prije toga oenio sam ga kerkom Nigrinovom, jednog od konzula smaknutih na poetku moje vladavine. Taj je brak postao simbol moje pomirljive politike. Brak nije bio osobito sretan mlada ena tuila se da je mu zapostavlja ipak mu je izrodila troje djece, od koje i jedno muko. Na njene gotovo svakidanje jadikovke odgovarao je s ledenom uljudnou da se ovjek eni radi obitelji, a ne radi sebe, i da jedan tako vaan ugovor ne trpi bezbrine ljubavne igre. Njegov sloeni sustav zahtijevao je ljubavnice radi vanjskog sjaja, a hoke robinje za uivanje. Satirao se od uitaka, ali onako kao to se umjetnik satire da bi ostvario remekdjelo tko sam ja da mu zamjeram! Gledao sam ga kako ivi moje se miljenje o njemu neprestano mijenjalo, to nam se dogaa samo s osobama koje su nam bliske. O drugima donosimo svoj sud napreac, i to jednom zasvagda. Pokatkad bi me uznemirila neka njegova promiljena drskost, grubost ili hladna i lakoumna rije, ali ee bi me oduevio njegov hitri i ivahni um, a gdjekoja pronicava primjedba iznenada bi kanda nagovijestila i budueg dravnika. Razgovarao sam o tome s Marcijem Turbom, koji je nakon napornog dana pretorskog prefekta dolazio svake veeri poavrljati sa mnom o tekuim poslovima i odigrati partiju kocke. Ponovo smo pomno pretresli Lucijeve izglede, kakav bi danassutra mogao biti car. Moji su se prijatelji udili tim mojim skrupulama neki su od njih slijegali ramenima i savjetovali mi neka uinim kako me volja. Ti su ljudi valjda mislili da je ostaviti nekome pola svijeta isto to i ostaviti mu ladanjsku kuu. Nou sam premiljao o tome Lucije je tek bio navrio tridesetu. to je Cezar bio u svojoj tridesetoj godini nego tek mladi patricij u dugovima do grla i osramoen skandalima? Kao i u onim tekim danima u Antiohiji prije nego to roe je Trajan adoptirao, razmiljao sam, sa zebnjom u srcu, kako nita nije sporije od pravog raanja odrasla ovjeka. Pa i ja sam bio ve prevalio tridesetu kad mi je rat u Panoniji otvorio oi pred odgovornostima vrhovne vlasti katkad mi se inilo da je Lucije zreliji nego to sam ja bio u njegovim godinama. Odluio sam se iznenada, nakon jednog napadaja guenja teeg od prethodnih, to me podsjetilo da nemam vie mnogo vremena. Adoptirao sam Lucija koji je uzeo ime Elije Cezar. Nije bio odvie ozbiljan u svojoj ambicioznosti, mnogo je zahtijevao ali nije bio gramzljiv, jer je bio navikao da uvijek dobije sve to zaeli nehajno je primio moju odluku. Bio sam toliko nesmotren da sam mu rekao da e plavokosom princu divno pristajati carski purpur. Zlobnici su se pourili ustvrditi da carstvom plaam svoju nekadanju fiziku intimnost. To zaista znai ama ba nita ne znati o tome kako razmilja jedan vladar, ako bar donekle zasluuje svoj poloaj i titulu. Da su takvi obziri igrali bilo kakvu ulogu, Lucije nije bio jedini koga sam mogao izabrati.

Uto mi je ena umrla u svojoj rezidenciji u Palatinu, koju je oduvijek vie voljela od Tibura i u kojoj je ivjela okruena malom svitom svojih prijatelja i panjolskih roaka do kojih joj je jedino bilo stalo. Malopomalo su se gubili meu nama uzajamni obziri, pristojnost i slabani pokuaji razumijevanja ostavljajui za sobom golu odbojnost, zlovolju i zlopamenje, a s njene strane i mrnju. Poletio sam je tih posljednjih dana zbog bolesti je 269r postala jo nabusitija i mrzovoljnija. Taj joj je moj posjet pruio priliku da me estoko izgrdi, nakon ega joj je odlanulo, a bijae toliko bezobzirna da je to uinila pred svjedocima. Bilo joj je drago to umire bez djece moji bi sinovi zacijelo bili slini meni pa bi joj bili odbojni kao i njihov otac. Ove rijei, iz kojih je izbijala tolika kivnost, bijahu jedini dokaz ljubavi koji mi je pruila. Moja Sabina pretresao sam u sebi ono malo podnoljivih uspomena koje ostaju za svakim biem ako se ovjek potrudi da ih potrai. Prisjetio sam se koare voa koju mi je bila poslala za roendan nakon jedne svae. Prolazei na nosiljci uskim ulicama u Tiburu pokraj skromne ladanjske kue koja je nekad pripadala mojoj punici Matidiji, spomenuo sam se s gorinom u dui nekolikih noi onog davnog ljeta kad sam se uzalud trudio da mi bude lijepo uz onu hladnu i grubu mladu suprugu. enina me smrt nije toliko ganula koliko smrt dobre Arete, kljuarice moje Vile, koju je te iste zime pokosila groznica. Kako je carica podlegla bolesti koju lijenici nisu sasvim pouzdano ustanovili, a koja joj je pod sam kraj zadavala strane boli u utrobi, optuivali su me da sam je otrovao, a ljudi su olako povjerovali tim bezumnim glasinama. Razumije se samo po sebi da mi takav suvian zloin nikad ne bi pao na pamet. Moda je smrt moje ene nagnala Servijana da stavi sve na kocku on se inae mogao mirne due pouzdati u utjecaj koji je ona imala u Rimu njenom je smru izgubio svoj najugledniji oslonac. tovie, bio je ve u svojoj devedesetoj godini nije ni on imao vie vremena na bacanje. Posljednjih je nekoliko mjeseci nastojao privui u svoju kuu manje skupine asnika pretorijanske garde. Pokatkad bi se usudio iskoristiti praznovjerno potovanje koje uli270 eva duboka starost, pa se meu etiri zida svoje kue ponaao kao car. Odnedavno sam bio pojaao tajnu vojnu policiju, tu odvratnu ustanovu, priznajem, au su dogaaji potvrdili da je i korisna. Sve sam znao o tim njihovim tajnim vijeanjima, na kojima je stari Urso uio svog unuka kako se kuje urota. Starca nije iznenadilo imenovanje Lucija poodavno je ve moju neizvjesnost u tom pogledu bio protumaio kao vjeto prikrivenu odluku, ali je za svoj naum izabrao trenutak kad je sam in adopcije bio u Rimu jo prijeporan. Njegov tajnik Krescent, kojem je bila dojadila slabo nagraena etrdesetogodinja vjernost, otkrio mi je njegov naum, dan predvienog udara, mjesto i imena urotnika. Moji neprijatelji nisu se ba potrudili da napregnu matu, jednostavno su naumili kopirati atentat koji su nekad bili spremali na mene Nigrin i Kvijet trebalo je da me ubiju na jednom vjerskom obredu na Kapitolu, a sa mnom i mog adoptiranog sina. Iste sam noi poduzeo stanovite mjere opreza na je neprijatelj ionako predugo ivio Luciju u ostaviti nasljedstvo osloboeno opasnosti. Negdje

oko ponoi, u sivo praskozorje u veljai, jedan tribun, nositelj smrtne osude za Servijana i njegova unuka, pojavio se u kui mog zeta imao je nalog da u predvorju prieka izvrenje osude. Servijan je pozvao svoga lijenika sve je prolo kako treba. Prije nego to e umrijeti, poelio mi je da polako u mukama umirem od neizljeive bolesti i da ne uivam kao on povlasticu kratke agonije. elja mu je ve usliana. Nisam laka srca zapovjedio ovu dvostruku smrtnu kaznu, ali nisam poslije nimalo alio, a jo se manje kajao. Izravnao sam jedan stari raun, to je bilo sve. Nikad nisam mislio da je starost isprika za ljudsku zlobu dapae, rekao bih da je ona prije otegotna okolnost. Neto sam se dulje skanjivao kad sam bio donosio osudu Akibi i njegovim sljedbenicima obojica su bili starci, ali sam vie drao do fanatika nego do urotnika. to se Fuska tie ma koliko on bio beznaajan, i ma koliko da ga je od mene odbio onaj njegov mrski djed, on je ipak bio i Paulinin unuk. Meutim, krvne su veze vrlo slabe, ma to se govorilo, kad nisu pojaane naklonou. To se jasno vidi u svakoj obitelji kad je u pitanju i najmanje nasljedstvo. Neto me vie sputavala Fuskova mladost tek je bio navrio osamnaestu. Ali dravni interesi zahtijevali su takav rasplet koji kao da je stari Urso navlas uinio neizbjenim. A i meni je ve smrt bila za vratom pa nisam imao kad razmiljati o smrti te dvojice. U iduih nekoliko dana Marcije Turbo udvostruio je budnost. Servijanovi prijatelji mogli su mi se osvetiti. Ipak, nita se nije dogodilo, ni atentat, ni pobuna, ni rogoborenje. Ja nisam vie bio onaj novajlija koji je nastojao predobiti javno mnijenje nakon ubojstva etvorice konzulara devetnaest godina pravednosti ilo mi je u prilog svi su se gnuali mojih neprijatelja svjetina mi je odobravala to sam se oslobodio izdajice. Zalili su Fuska, iako nisu smatrali da je bio neduan. Znam da mi Senat nije oprostio to sam jo jedanput udario na jednoga od njegovih lanova, ali je utio i utjet e sve do moje smrti. Kao i onomad, stanovita koliina milosti ubrzo je ublaila stanovitu koliinu okrutnosti nisam dirnuo ni u jednog od Servijanovih pristaa. Jedina je iznimka bio znameniti Apolodor, taj zadrti uvar tajni moga zeta, koji je podijelio njegovu sudbinu. Taj je nadareni ovjek bio omiljen arhitekt moga predasnika znalaki je rasporedio velike blokove Trajanova stupa. Nas se dvojica nismo trpjeli on je neko izvrgnuo ruglu moja nespretna amaterska djela, moje savjesno raene mrtve prirode s tikvicama i bundevama, a ja sam opet mladenaki preuzetno kritizirao njegove radove. Poslije je on napadao moje nije imao pojma o lijepim vremenima grke umjetnosti. Taj mi je plitki logiar prigovarao da sam hramove napunio golemim kipovima, koji bi, kad bi mogli ustati, poruili svojim glavama svodove svih svetita glupa kritika koja vie pogaa Fidiju nego mene. Ali bogovi ne ustaju ne ustaju ni da nas opomene, ni da nas zatite, ni da nas nagrade, ni da nas kazne. Ni te noi nisu ustali da spase Apolodora. 2731 U proljee me Lucijevo zdravlje poelo ozbiljno zabrinjavati. Jednog jutra u Tiburu, poslije kupanja, otili smo na palestru na kojoj je Celer vjebao s drugim mladiima. Jedan je od njih predloio jedno od onih natjecanja u

kojima svak tri oboruan titom i kopljem. Lucije se, kao i obino, izvlaio, ali je napokon, na nae prijateljsko podrugivanje, pristao. Dok se oboruavao, tuio se kako mu je bronani tit preteak prema Celerovoj jedroj ljepoti, njegovo se sitno tijelo doimalo krhkim. Iza nekoliko koraka, stao je bez daha i sruio se na zemlju bacajui krv. Ova je nezgoda prola bez posljedica i on se uskoro oporavio. Ja sam se uznemirio, ali nisam se smio nakon toga opet tako brzo umiriti. Prve znake Lucijeve bolesti otpisao sam glupo i samouvjereno, kao ovjek koji je dugo bio snaan, s uroenom vjerom u neiscrpne zalihe mladosti i pravilno funkcioniranje tijela. Istina je da se i sam Lucije prevario i njega je i nas zavarala njegova ivahnost. Moje su najbolje godine prole na putovanjima, u taborima i na istaknutim borbenim poloajima osobno sam se uvjerio u sve prednosti tekog ivota i u povoljni utjecaj suhih i ledenih krajeva na ljudsko zdravlje. Odluio sam imenovati Lucija za guvernera one iste Panonije u kojoj sam ja bio stekao svoja prva zapovjednika is274 kustva. Situacija na toj granici nije bila onako nepovoljna kao nekad Lucijeva se zadaa svodila na mirne poslove graanske uprave i bezopasnih vojnih inspekcija. Mislio sam da e se u onoj surovoj zemlji osloboditi rimske mlitavosti i da e na taj nain bolje upoznati nepregledni svijet kojim se upravlja iz Rima i o kojem Rim ovisi. On se pribojavao onog barbarskog podneblja nije mu bilo jasno da se i izvan Rima moe uivati u ivotu. Ipak, pristao je na tu dunost onako ljubazno kao to je pristajao na sve da mi ugodi. Cijelog sam ljeta pomno itao sve njegove slubene izvjetaje i tajne izvjetaje Domicija Rogata, koga sam kao svoga pouzdanika poslao s njim da mu bude tajnik i da ga nadzire. Bio sam zadovoljan tim izvjeima Lucije je u Panoniji dokazao da posjeduje ozbiljnost koju sam zahtijevao od njega, a koju bi moda bio izgubio nakon moje smrti. tovie, izvrsno se ponio u nizu konjanikih okraja na prednjim poloajima. U provinciji je, kao i svugdje drugdje, umio oarati ljude oko sebe nije mu pri tome smetala ni pomalo opora strogost bar ne bi bio jedan od onih dobroudnih vladara kojima vlada neka klika. Meutim, ve se na poetku jeseni prehladio. Mislilo se da je brzo ozdravio, ali je ponovo poeo kaljati vratila mu se i vruica koje se nikako nije mogao osloboditi. Neko se vrijeme osjeao neto bolje, ali mu se na proljee stanje naglo pogoralo. Prestravili su me lijeniki izvjetaji inilo mi se da javna pota koju sam ustanovio, s usputnim postajama za izmjenu konja i kola na velikim udaljenostima, slui jedino tome da svakog jutra dobivam samo vijesti o bolesniku. Nisam mogao sebi oprostiti to sam prema njemu bio neovjean iz straha da ne budem, ili da ne izgledam, popustljiv. 275im se toliko oporavio da je mogao putovati, pozvao sam ga u Italiju. U pratnji staroga Rufa iz Efeza, specijalista za plune bolesti, osobno sam otiao u luku Baje da doekam svoga krhkog Elija Cezara. Podneblje u Tiburu, iako bolje nego u Rimu, nije ipak dovoljno blago za naeta plua. Odluio sam da kasnu jesen provede u tom malo pogodnijem mjestu. Brod se usidrio usred zaljeva bolesnik je sa svojim lijenikom stigao amcem do obale. Upalo se lice doimalo jo mravije pod gustom bradom na obrazima, koju je pustio da nalikuje na mene. Ali oi su mu sauvale tvrdi

sjaj dragog kamena. Prve su mu rijei bile da se vratio samo zato to sam ja zapovjedio da se vrati uprava je u najboljem redu u svemu me je posluao. Ponaao se kao kolarac koji se opravdava i objanjava kako je proveo dan. Smjestio sam ga u Ciceronovu vilu u kojoj je bio proveo ljeto sa mnom kad mu je bilo osamnaest godina. Bio je toliko tankoutan da nikad nije spomenuo preda mnom te dane. Prvih se dana inilo da je bolest savladana povratak je u Italiju bio sam po sebi lijek u to je doba godine u tom kraju bilo sve purpurno i ruiasto. Ali poele su kie vlaan vjetar puhao je sa sivog mora u onoj staroj kui podignutoj u doba Republike nije bilo suvremene udobnosti kao u Vili u Tiburu. Gledao sam Lucija kako sjetno grije na eravici svoje duge prste okiene prstenjem. Hermogen se bio nedavno vratio s Orijenta, kamo sam ga bio poslao da obnovi i popuni svoje zalihe ljekarija iskuao je na Luciju djelovanje blata zasienog jakim mineralnim solima to je slovilo kao lijek za sve bolesti. Ipak nije pomoglo njegovim pluima nita vie nego i mojim ilama. Bolest je iznijela na vidjelo najgore znaajke njegove opore i povrne naravi posjetila ga je ena njihov se sastanak, kao i obino, zavrio gorkim rijeima nije mu vie dolazila. Doveli su mu i sina, lijepog sedmogodinjaka, nasmijanog i krezubog ravnoduno ga je gledao. ivo se raspitivao za politike novosti u Rimu nisu ga zanimale kao dravnika nego kao kockara. Ali njegova je lakoumnost bila svojevrsna hrabrost budio se nakon dugih popodneva bolova ili tuposti da bi se sav unio u jedan od onih nekadanjih iskriavih razgovora. Ono njegovo uznojeno lice znalo se jo smjekati, izmodeno tijelo pridizalo se ljupko da doeka lijenika. Ostat e do kraja princ od bjelokosti i zlata. Uveer nisam mogao spavati pa sam sjedio u bolesnikovoj sobi. Celer, koji nije ba volio Lucija ali je bio isuvie odan meni da ne bi brino sluio one koji su mi prirasli srcu, pristao je bdjeti uza me iz pokrivaa je dopiralo hroptanje. Obuzimala me gorina duboka kao more nije on mene nikad volio nai su odnosi ubrzo bili postali odnosi izmeu razmetnog sina i popustljivog oca ivot mu je protekao bez ikakvih velikih planova, bez ozbiljnih misli, bez snanih strasti protratio je svoje godine kao to se raspikua razbacuje zlatnicima. Oslonio sam se bio na ruevni zid gnjevno sam mislio na silne trokove njegove adopcije, na tri stotine milijuna sestercija podijeljenih vojnicima. Pratila me u izvjesnom smislu moja alosna srea ispunio sam svoju davnanju elju da dadem Luciju sve to se moe dati a da drava nita ne izgubi. Ne prijeti mi opasnost da se osramotim svojim izborom. Duboko u sebi ak sam se pobojao da e se i oporaviti. Ako sluajno pozivi jo nekoliko godina, neu moi ostaviti carstvo toj sjeni od ovjeka. ini mi se da je on prozreo ove moje misli, iako me nikad nita nije pitao pratio je tjeskobnim pogledom svaku mju, i najmanju gestu. Imenovao sam ga po drugi 277r put za konzula bio je zabrinut da nee moi obavljati svoje dunosti od strepnje da me nee zadovoljiti, pogoralo mu se zdravstveno stanje. Tu Marcellus eris... Ponavljao sam u sebi Vergilijeve stihove posveene Augustovu neaku kojem je takoer bilo obeano carstvo, ali ga je smrt

sprijeila na tom putu. Manibus date lilia plenis... Purpureos spargam flores... Ljubitelj cvijea primit e od mene samo bezvrijedan pogrebni vijenac. Povjerovao je da mu je bolje pa se htio vratiti u Rim. Lijenici, koji su medu sobom raspravljali jo samo o tome koliko e dugo poivjeti, savjetovali su mi da mu uinim po volji prevezao sam ga u nekoliko etapa do Vile. Trebalo je da ga predstavim Senatu kao nasljednika carstva na prvoj sjednici odmah nakon Nove godine. Obiaj je bio da mi se u toj prigodi zahvali prikladnim govorom mjesecima je ve bio zaokupljen tim govorom, pa smo neke teke dijelove zajedno izbrusili. Na tome je radio i onog jutra sijeanjskih kalenda kad je iznenada poeo bacati krv i kad ga je spopala vrtoglavica zavalio se na naslon stolice i sklopio oi. Smrt je za to krhko bie nastupila kao nesvjestica. Bilo je to na samu Novu godinu. Da se ne bi prekinule javne proslave i puko veselje, zabranio sam da se odmah oglasi njegova smrt tek je sutradan slubeno objavljena. Pokopan je tiho na svom obiteljskom posjedu. Uoi pogreba Senat mi je uputio izaslanstvo da mi izrazi suut i da Luciju ponudi boanske poasti, na koje je imao pravo kao carev adoptirani sin. Ali ja sam tu ponudu odbio sve je skupa ionako ve previe stajalo dravu. Ograniio sam se na to da se podigne nekoliko posmrtnih kapelica i da mu se na vie mjesta gdje je boravio postave kipovi. Siroti Lucije ipak nije bio bog. Ovaj put je svaki trenutak bio dragocjen. Ali imao sam vie nego dovoljno vremena razmiljati uz bolesnikovu postelju imao sam spremne planove. Primijetio sam bio u Senatu stanovitog Antonina, ovjeka pedesetih godina, iz provincijske obitelji, koji bijae Plotinin dalji roak. Dojmio me se svojom skrbi, smjernom i njenom u isti mah, za svoga punca, nemonog starca to je sjedio do njega proitao sam njegove osobne podatke pokazalo se da je taj vrijedni ovjek na svakoj dunosti koju je obavljao bio besprijekoran slubenik. Moj je izbor pao na njega. to ga bolje upoznajem, to se moje povoljno miljenje o njemu sve vie pretvara u duboko potovanje. Taj jednostavni ovjek posjeduje vrlinu o kojoj dosad nisam vodio mnogo rauna, ak ni onda kad sam je i sam iskazivao, a to je dobrota. Nije on bez nekih nedostataka mudrih ljudi njegova je inteligencija pri savjesnom obavljanju svakidanjih dunosti usmjerena vie na sadanjost nego na budunost njegovo je poznavanje svijeta svedeno na same njegove vrline putovanja mu bijahu ograniena na nekoliko slubenih misija, koje je, uostalom, dobro obavio. Ne poznaje dobro umjetnost uvodi novine samo kad ne moe drukije. Provincije, na primjer, nee njemu nikad predstavljati sve one silne mogunosti razvitka koje su oduvijek imale za mene on e vie nastaviti nego proirivati moje djelo, ali e ga dobro nastaviti, drava e u njemu imati potena slugu i dobra gospodara. Ali vijek jednog narataja inio mi se prekratak kad je rije o tome da se zajami sigurnost svijeta bilo mi je stalo do toga da produim to vie mogu tu liniju razborite adopcije, da carstvu priredim jednu etapu vie na tom vremenskom putu. Kad god bih se vratio u Rim, nikad ne bih propustio priliku da obiem svoje stare prijatelje Vere, panjolce

279kao to sam i ja, jednu od najliberalnijih obitelji iz krugova visoke magistrature. Ja tebe poznajem jo od kolijevke, mali moj Anije Vere, koji se sad mojom zaslugom zove Marko Aurelije. Jedne od najsvjetlijih godina moga ivota, u vrijeme obiljeeno podizanjem Panteona, iz prijateljstva spram tvoje obitelji, uveo sam te u sveti kolegij Arvalskog bratstva, kojem predsjedava car i koji pobono bdi nad starim naim, rimskim vjerskim obiajima. Drao sam te za ruku dok si te godine prinosio rtvu na obali Tibera gledao sam, obuzet njenom razgaljenou, tvoje lice jedanaestogodinjaka zaplaenog cicanjem rtvovane svinje, ali trsei se da to bolje oponaa dostojanstveno dranje odraslih. Pobrinuo sam se za kolovanje prepametnog maliana pomogao sam tvom ocu da ti nae najbolje uitelje. Verus, Verissimus, Najistinitiji igrao sam se tvojim imenom ti si moda jedina osoba koja mi nikad nita nije slagala. Gledao sam te kako revno ita filozofske spise, odijeva tkanine od grube vune, spava na tvrdome, sili svoje pomalo krhko tijelo na sva stoika trapljenja. Bilo je u svemu tomu i pretjerivanja, ali pretjerivanje je vrlina u sedamnaestogodinjaka. Ponekad se pitam na koji e se greben nasukati ta mudrost, jer uvijek se ovjek na kraju nasue nee li to biti supruga, previe voljeni sin, najposlije jedna od onih zakonitih zamki u koje se hvataju bojaljiva i ista srca, ili e to moda biti naprosto starost, bolest, umor ili razoaranje koje nam govori ako je sve isprazno, onda je i vrlina isprazna? Zamiljam, umjesto tvog prostodunog mladenakog lica, umorno, starake lice. Slutim da se iza tvoje tako dobro nauene strogosti krije blagost, moda i slabost nasluujem u tebi genija koji ne mora biti dravniki. Ipak e svijet zacijelo zauvijek postati bolji kad se jednom taj udrui s vrhovnom vlau. Uinio sam sve to potrebno da te Antonin adoptira. Pod tim novim imenom koje e nositi jednog dana na popisu careva, ti si ve sad moj unuk. Vjerujem da svijetu dajem jedinstvenu priliku da ostvari Platonov san, da njime zavlada filozof ista srca. Ti si nerado primao poasti tvoj te poloaj obvezuje da ivi na dvoru uznemiruje te Tibur, ovo mjesto na kojem u ja do kraja sakupljati sve slasti to ih ivot prua. Viam te kako ozbiljno eta stazama ispod isprepletenih rua, gledam smjekajui se kako te privlae lijepa stvorenja od krvi i mesa koja susree u prolazu, kako se njeno dvoumi izmeu Veronike i Teodore, i kako se ubrzo odrie i jedne i druge u korist suzdranosti, te puke utvare. Nisi mi skrivao svoj sjetni prezir spram tih prolaznih divota, spram onoga mog dvora to e se rasplinuti nakon moje smrti. Ne voli me mnogo, sinovsku ljubav osjea vie prema Antoninu u meni nasluuje drukiju mudrost od one kojoj te ue tvoji uitelji, a u mom odavanju putenim uicima nain ivota protivan strogosti tvoga naina, iako je paralelan s mojim. Svejedno, ne mora me razumjeti. Ima raznih vrsta mudrosti, a sve su one potrebne svijetu nije loe da se smjenjuju. Osam dana nakon Lucijeve smrti zaputio sam se na nosiljci u Senat zamolio sam za doputenje da tako uem u vijenicu i da odrim govor leei, oslonjen na hrpu jastuia. Zamaram se kad govorim pa sam zamolio senatore da se okupe u uskom krugu oko mene da ne bih morao naprezati grlo. Izrekao sam pohvalu Luciju tih nekoliko reenica zamijenilo

je u programu sjednice besjedu koju je toga dana imao odrati. Zatim sam objavio svoju odluku, imenovao sam Antonina, a izgovorio sam i tvoje ime. Raunao sam na jednoglasno pri280 281r hvaanje tako je i bilo. Izrazio sam svoju posljednju volju koja je prihvaena kao i sve ostale. Zatraio sam da Antonin adoptira i Lucijeva sina, koji e na taj nain postati brat Marka Aurelija vas ete dvojica zajedno vladati raunam na tebe da e kao stariji misliti na njegovo dobro. Stalo mi je do toga da drava ouva neto od Lucija. Kad sam se vratio kui, prvi put nakon duljeg vremena dolo mi je da se osmjehnem. Izvanredno sam odigrao svoju igru. Servijanove pristae, konzervativci neprijateljski raspoloeni prema mom djelu, nisu se jo predali. Sve one lijepe rijei koje sam izgovorio u prilog tom naem drevnom i preivjelom senatorskom tijelu nisu u njihovim oima mogle nadoknaditi ona dvatri teka udarca koje sam im zadao. Iskoristit e po svoj prilici moju smrt da ponite moje odluke. Ali ni moji smrtni neprijatelji nee se usuditi da odbace svog najestitijeg predstavnika i sina jednog od svojih najuglednijih lanova. Obavio sam svoju javnu dunost i mogao sam se vratiti u Tibur, povui se u svoje utoite u svoju bolest, da ispitujem svoje bolove, da se odajem onim malobrojnim uicima koji su mi jo ostali, da obnovim prekinuti dijalog s jednom prikazom. Moja je carska batina u sigurnim rukama pobonog Antonina i ozbiljnog Marka Aurelija pa i Lucije e i dalje ivjeti u svom sinu. Sve sam to prilino dobro sredio. PATIENTIA 282L Pie mi Arijan U skladu s primljenim naredbama, zavrio sam krunu plovidbu po Crnom moru. Petlju smo zatvorili u Sinopi, iji e ti stanovnici biti dovijeka zahvalni na velikim radovima oko obnove i proirenja luke to su obavljeni pod tvojim nadzorom prije nekoliko godina... Usput budi reeno, podigli su ti spomenik koji nije ni osobito vjeran ni osobito lijep poalji im drugi, od bijelog mramora... Neto dalje na istoku uzbueno sam obuhvatio pogledom ono isto Crno more odakle ga je s brijega na Ksenofont prvi put ugledao i odakle si ga i ti sam nedavno promatrao... Obiao sam priobalne garnizone njihovi zapovjednici zasluuju svaku hvalu za uzornu disciplinu, za primjenu najnovijih metoda vjebanja i za dobru kvalitetu inenjerijskih radova... Zapovjedio sam da se na svom tom divljem i jo nedovoljno poznatom dijelu obale iznova izmjeri dubina mora, gdje god treba, i isprave dosadanje oznake za plovidbu... Plovili smo du Kolhide. Znajui koliko se ti zanima za kazivanja drevnih pjesnika, raspitivao sam se kod stanovnika za Medejine arolije i Jazonove pothvate. Ali ini se da oni uope ne znaju za te prie... 285r Na sjevernoj obali ovoga negostoljubivog mora pristali smo uz mali otok koji je ipak velik u legendi Ahilov otok. Kao to zna, pria se da je Tetida podigla svoga sina na tom otoiu izgubljenom u magli dolazila je svake veeri sa dna mora i razgovarala na alu sa svojim djetetom. Na tom, danas nenastanjenom otoku samo koze pasu. Tu je i Ahilov hram.

Galebovi, morske laste, bumice i svakojake druge morske ptice slijeu na njega, a lepet njihovih krila natopljenih morskom vlagom neprestano osvjeava predvrae svetita. Ali taj je Ahilov otok, kao to je i red, ujedno i Patroklov otok i nebrojeni zavjetni darovi kojima su ukraeni zidovi hrama posveeni su sad Ahilu, a sad njegovu prijatelju, jer dakako da oni koji vole Ahila isto tako aste i tuju uspomenu na Patrokla. Sam se Ahil javlja u snovima moreplovaca koji plove ovim krajem on ih titi i upozorava na opasnosti mora, kao to to drugdje ine Dioskuri. A uz Ahila se pojavljuje i Patroklova sjena. Pripovijedam ti sve ove stvari jer mislim da ih je vrijedno znati, i jer su ih oni koji su mi ih kazivali sami doivjeli ili su doznali za njih od pouzdanih svjedoka... Ponekad mi se ini da je Ahil najvei ovjek po hrabrosti, duevnoj snazi i znanju, uz tjelesnu okretnost i arku ljubav spram svoga mladog sudruga. A nita mi se kod njega ne ini vee od oaja zbog kojeg je prezreo ivot i poelio smrt kad je izgubio voljenog ovjeka. Odlaem na koljena pozamani izvjetaj guvernera Male Armenije, zapovjednika pohodne flote. Arijan je, kao i obino, dobro obavio svoj posao. Ali ovog puta je uinio i neto vie darovao mi je neto to mi je potrebno da umrem na miru dao mi je sliku mog ivota kakvu bih volio ostaviti za sobom. On zna da se ono to je bitno ne biljei slubenim ivotopisima, ne zapisuje na nadgrobnim spomenicima, a zna i da protjecanje vremena samo jo vie zamagljuje nesreu. Ovako kako je on vidi, pustolovina mog postojanja zadobiva smisao, uobliuje se kao u pjesmi ta jedinstvena njenost oslobaa se kajanja, nestrpljenja i tate zanesenosti kao dima ili praine bol se bistri i oaj proiava. Arijan mi otkriva dubine neba i junaka i prijatelja i misli da nisam toga odvie nedostojan. Moja tajna odaja usred bazena u Vili nije dovoljno skrovito sklonite vuem tamo ovo svoje ostarjelo tijelo i patim. Dakako da mi prolost ovdjeondje nudi utoita u kojima bar donekle izmiem sadanjim svojim jadima snjenu ravnicu na obali Dunava, perivoje u Nikomediji, Klaudiopol pozlaen berbom afrana u cvatu, neku ulicu u Ateni, oazu u kojoj se lopoi lelujaju nad muljem, sirijsku pustinju na mjeseini pri povratku iz Osdrojeva tabora. Meutim, ta tako draga mjesta esto su vezana uz premise koje su dovele do neke zablude, pogreke, poraza za koji samo ja znam. U tekim trenucima svi moji putovi sretna ovjeka kanda vode u Egipat, u jednu odaju u Bajama ili u Palestinu. to je jo gore, umor mog tijela prenosi se na pamenje slika stuba to vode na Akropolu postaje gotovo nepodnoljiva ovjeku koji se zadie kad se penje uza stube u vrtu srpanjsko sunce na palestri u Lambezi omamljuje me kao da mu danas izlaem golu glavu. U Tiburu, usred vrelog mjeseca svibnja, sluam na alu Ahilova otoka dugu alopojku valova, udiem isti i prohladni zrak, lagano bazam po zaravanku pred hramom okupanom morskom vlagom, vidim Patrokla... To mjesto koje vie nikad neu vidjeti postaje moje tajno boravite, moje posljednje skrovite. Vjerojatno u ondje biti i u smrtnom asu. 287Nekad sam davno dao filozofu Eufratu odobrenje da se ubije. Nita mi se nije inilo jednostavnije od toga svaki ovjek ima pravo da odlui od kojeg trenutka nema koristi od njegova ivota. Nisam tada znao da smrt

moe postati predmet slijepog ara i gladi kao i ljubav. Nisam bio predvidio one noi kad sam oko svoga kratkog maa obavio opasa da bih se prisilio da dobro razmislim prije nego to u se posluiti njime. Arijan je jedini prozreo tajnu te moje neslavne borbe protiv praznine, jalovosti, umora i gaenja od ivota to dovodi do elje za smru. Od toga ovjek nikad ne ozdravi ta me stara groznica vieput obarala unaprijed sam strepio od nje kao bolesnik koji predosjea sljedei napadaj. Hvatao sam se za bilo to da odgodim trenutak te none borbe posla, razgovora to se ludo otezao do zore, milovanja, knjiga. Smatra se da e se car ubiti samo ako ga na to primoraju dravni razlozi pa i sam je Marko Antonije imao dobro opravdanje izgubljenu bitku. Moj strogi Arijan manje bi se divio oaju koji sam ponio sa sobom iz Egipta da ga nisam nadvladao. Moj je zakonik branio vojnicima taj dragovoljni odlazak koji sam doputao mudracima nisam smatrao da imam vie prava da dezertiram od bilo kojeg legionara. Ali znam kako je to strastveno milovati vlakna ueta ili otricu noa. Na kraju sam od same elje za smru podigao bedem protiv nje vjeita mogunost samoubojstva pomagala mi je da strpljivije podnosim ivot, ba kao to napitak za uspavljivanje nadohvat ruke umiruje ovjeka koji pati od nesanice. Po nekom prisnom protuslovlju, ta moja opsjednutost smru prestala me muiti kad su se pojavili prvi znaci bolesti i odvratili mi pozornost od smrti. Ponovo sam se poeo zanimati za ivot koji me naputao u perivojima Sidona arko sam poelio uivati u svom tijelu jo nekoliko godina. elio sam umrijeti, ali ne da se uguim bolest ogadi ovjeku smrt pa eli ozdraviti, to je na neki nain elja za ivotom. Ali slabost, patnja, tisuu tjelesnih nedaa uskoro obeshrabre bolesnika pa on vie ne eli ponovo se penjati uzbrdo, ne eli te predahe koji su zapravo zamke, tu teturavu snagu, taj prekraeni ar, to vjeito iekivanje sljedeeg napadaja. Oslukivao sam sama sebe. Ona potmula bol u prsima moda je samo prolazna neugodnost, posljedica jela pojedenog na brzinu, ili moda od neprijatelja treba oekivati napad kojem ovaj put neu moi odoljeti? Nikad ne bih stupio u Senat a da ne pomislim kako su se vrata za mnom zatvorila moda zauvijek, kako me ekaju, kao Cezara, pedeset urotnika naoruanih bodeima. Za veerom u Tiburu strepio sam da u biti nepristojan prema gostima ako ih budem morao naglo napustiti bojao sam se da u umrijeti u kupki ili u neijem mladenakom naruju. Dunosti koje su mi nekad bile lake, ili moda ak i ugodne, postale su pravo ponienje otkad su mi bile neugodne ovjeku omrzne srebrna posuda koju svakog jutra daje lijeniku da je pregleda. Glavna bolest povlai za sobom itavu povorku sporednih boljetica sluh mi je oslabio juer sam morao zamoliti Flegonta da ponovi itavu jednu reenicu postidio sam se toga kao kakva zloina. Mjeseci nakon adopcije Antonina bili su grozomorni boravak u Bajama, povratak u Rim i pregovori koje sam morao voditi iscrpli su ono malo snage to mi je jo ostalo. Ponovo me opsjedala pomisao na smrt, samo to su ovaj put razlozi bili bjelodani pa sam ih morao sam sebi priznati ni mi najgori neprijatelj ne bi mi se valjda podsmjehnuo. Nita me vie nije zadravalo svi bi shvatili

289da se car povukao na ladanje poto je sredio svoje dravnike poslove i poduzeo sve potrebne mjere da olaka sam sebi kraj. Ali brinost mojih prijatelja tjerala ih je da me neprestano nadziru svaki je bolesnik zatoenik. Ne osjeam vie snage potrebne da se kratki ma zarije tono u ono mjesto nekad obiljeeno crvenom tintom ispod lijeve sise. Time bih ovoj svojoj bolesti samo dodao jo i odvratnu mjeavinu zavoja, krvavih spuvi i kirurga to raspravljaju pri dnu moga kreveta. Morao bih se za svoje samoubojstvo spremati isto onako promiljeno kao to se atentator sprema za atentat. Najprije sam se sjetio svoga glavnog lovca Mastora, te lijepe, divlje sarmatske ivotinje koja me godinama prati vjerno kao vujak, a katkad me nou uva pred vratima. Iskoristio sam trenutak samoe da ga pozovem i objasnim mu to oekujem od njega. U prvi mah nije me uope razumio. Tada mu je sinulo a lice mu se zgrilo od strave. On vjeruje da sam ja besmrtan, gleda kako ujutro i uveer lijenici ulaze u moju sobu, slua me kako stenjem dok me punktiraju, ali sve to nije pokolebalo njegovu vjeru u mene. Bijae to za nj isto kao da je gospodar bogova odluio da ga iskua pa je siao s Olimpa da zatrai od njega da mu zada smrtni udarac. Oteo mi je iz ruku svoj kratki ma koji sam mu bio uzeo, pa je pobjegao od mene urlajui na sav glas. Nali su ga u dnu perivoja kako lunja na mjeseini i naklapa neto na svom barbarskom jeziku. Umirili su tu zaplaenu ivotinju koliko su mogli, i nitko mi vie nije spominjao taj dogaaj. Ali sutradan sam opazio da je Celer na radnom stolu nadomak mom krevetu zamijenio metalnu pisaljku zailjenom trskom. Potraio sam boljeg saveznika. Imao sam neogranieno povjerenje u Jolu, mladog lijenika iz Aleksandrije kojeg je Hermogen ljetos bio izabrao da ga zamjenjuje za njegova izbivanja. U razgovoru s njim rado sam iznosio pretpostavke o naravi i porijeklu stvari. Sviao mi se njegov smioni i sanjarski duh i tamna vatra u njegovim duboko usaenim oima. Znao sam da je u palai u Aleksandriji otkrio formulu izvanredno djelotvornih otrova koju su neko bili sastavili Kleopatrini ljekarnici. Ispit kandidata za medicinsku katedru koju sam bio netom osnovao u Odeonu, posluio mi je kao izgovor da udaljim Hermogena na nekoliko sati i tako stvorim sebi priliku za tajni razgovor s Jolom. On me umah razumio i poalio, i nije mogao da mi ne da za pravo, ali mu je Hipokratova zakletva branila dati bolesniku kodljivu drogu, bez obzira o emu bila rije odbio je moj zahtjev kruto se drei lijenikog kodeksa. Ja sam ostao uporan pri svom zahtjevu i posluio se svim sredstvima ne bih li izazvao njegovo saaljenje ili ga potkupio. To e biti posljednji ovjek kojeg sam u ivotu preklinjao da mi pomogne. Napokon se predao i obeao mi da e otii po odreenu dozu otrova. Uzalud sam ga ekao sve do veeri. Kasno sam u noi doznao da su ga nali mrtvog u njegovu laboratoriju, s boicom u ruci. To srce isto od svakog kompromisa nalo je taj izlaz da ostane vjerno svojoj zakletvi a da ipak ne odbije moj zahtjev. Sutradan mi je Antonin doao u posjet taj moj iskreni prijatelj jedva je susprezao suze. Nepodnoljiva mu je bila pomisao da ovjek kojeg je

navikao voljeti i potivati kao oca toliko pati da eli umrijeti. inilo mu se da nije ispunio svoju dunost dobra sina. Obeao mi je da e se uz pomo moje okoline potruditi da me njeguje i olaka mi boli, da mi ivot do kraja ostane ugodan i lak, pa da moda i ozdravim. Raunao je na mene da u ga i dalje to dulje voditi 1 Pouavati, osjeao se odgovornim pred cijelim carstvom za ostatak mog ivota. Znam koliko vrijede 291ta jadna uvjeravanja, ta naivna obeanja. Pa ipak nalazim u njima olakanje i utjehu. Antonin me svojini obinim rijeima uvjerio te sam se iznova sabrao prije smrti. Smrt Jole, koji je ostao vjeran svojoj lijenikoj dunosti, bodri me da budem do kraja vjeran propisima svoga carskog ponaanja. Patientia juer sam vidio Domicija Rogata koji je postao prokurator dravne riznice i dobio zadau da nadzire kovanje novog novca. Izabrao sam tu rije da bude moje posljednje geslo. Mislio sam da je moja smrt moja posve osobna odluka, posljednja obrana slobodna ovjeka, ali sam se prevario. Vjera milijuna Mastora ne smije se pokolebati niti se drugi Jole smiju dovesti u napast. Pojmio sam da bi se aici mojih vjernih prijatelja oko mene samoubojstvo inilo da je izraz ravnodunosti, pa moda i nezahvalnosti. Ne elim njihovu prijateljstvu ostaviti tu neugodnu sliku muenika koji nije kadar podnijeti jo jednu muku. Malopomalo, u noi nakon Joline smrti, ukazali su mi se i drugi razlozi ivot mi je mnogo dao, ili sam bar znao mnogo izvui od njega. U ovom trenutku, kao i u doba moje sree, iz posve drugih razloga, ini mi se da mi nema vie to pruiti, ali nisam siguran da nemam od njega vie to nauiti. Sluat u njegove tajne upute do samog kraja. Cijelog sam ivota vjerovao u mudrost svoga tijela, nastojao to bolje uivati u razliitim osjeajima koje je taj prijatelj budio u meni, pa moradoh okusiti i ove posljednje. Ne odbijam vie ovu agoniju namijenjenu samo meni, ovaj potanko razraeni kraj u mojim ilama to sam ga moda batinio od nekog pretka, roenog iz moje naravi i pripremanog malopomalo svakim mojim postupkom tijekom ivota. Proao je as nestrpljenja na toci na kojoj se sad nalazim, oajavanje bi bilo isto toliko neukusno koliko i nadanje. Odustao sam od pospjeivanja svoje smrti. Mnogo toga valja jo uiniti. Moji afriki posjedi, koje sam naslijedio od punice Matidije, treba da postanu ogledna poljoprivredna dobra seljaci iz sela Boristen, osnovanog u Trakiji u spomen na dobra konja, imaju pravo na pomo nakon otre zime. Naprotiv, treba odbiti potporu bogatim poljodjelcima u dolini Nila, uvijek spremnim iskoristiti carevu dobrotu. Julije Vestin, prefekt naobrazbe, alje mi izvjetaj o otvaranju javnih kola gramatike upravo sam zavrio reformu Palmirina trgovakog zakona u njemu je sve predvieno, namet na prostituciju i troarina za karavane. Upravo je sazvan kongres lijenika i pravnika da utvrdi krajnje granice trudnoe i stane na kraj beskonanim pravnikim zakoljicama. U veteranskim naseobinama sve su ei sluajevi bigamije trudim se koliko mogu da uvjerim veterane da ne zlorabe nove zakone kojima im je doputeno da se ene, te da ne uzimaju vie od jedne ene. U Ateni se podie Panteon po uzoru na Rim sastavljam natpis koji e stajati na njegovim zidovima u njemu nabrajam, kao primjere i obveze u budunosti, usluge koje sam uinio grkim grado.vima i barbarskim

narodima usluge Rimu razumiju se same po sebi. Nastavlja se borba protiv sudske okrutnosti morao sam prekoriti guvernera Kilikije kojem je palo na pamet da muenjem pomori kra293dljivce stoke u svojoj provinciji, kao da obina smrt nije dostatna da se ovjek kazni i makne. Drava i municipiji zlorabili su presude na prisilni rad kako bi doli do jeftine radne snage zabranio sam tu praksu i kad je rije o robovima i kad je rije o slobodnjacima, ali je vano paziti da se taj odvratni sustav ponovo ne uspostavi pod nekim drugim imenom. U nekim mjestima na teritoriju bive Kartage jo se prinose rtve djece treba pronai nain da se Balovim sveenicima zabrani uivanje u podizanju lomaa. U Maloj Aziji nai su graanski sudovi sramno povrijedili prava nasljednika Seleukida, jer su oduvijek bili neprijateljski raspoloeni prema nekadanjim vladarima. Ispravio sam tu vjekovnu nepravdu. U Grkoj jo traje suenje Herodu Atikom. Flegontova kutija za poruke, s pisaljkama od plovuca i tapiima od crvena voska, ostat e do kraja uza me. Kao i u doba moje sree, svi vjeruju da sam bog, pa mi i dalje priivaju tu titulu, ak i u trenutku kad prinose nebu rtve za carevo zdravlje. Ve sam ti rekao zato mislim da ta blagotvorna vjera nije besmislena. Jedna slijepa starica dola je pjeice iz Panonije, a krenula je bila na taj mukotrpni put samo da me zamoli da joj prstom dotaknem ugasle zjenice od mog dodira vratio joj se vid, kao to je ona u svom vjerskom aru i oekivala to se udo tumai njenom vjerom u boanskog cara. Dogodila su se i neka druga uda bolesnici tvrde da su me vidjeli u snovima, kao to i hodoasnici u Epidauru sanjaju Eskulapa, pa tvrde da su se nakon toga probudili izlijeeni, ili da im je bar bolje. Ja se ne podsmjehujem toj suprotnosti izmeu svoje iscjeliteljske moi i svoje bolesti ozbiljno prihvaam te nove privilegije. Slijepa starica to polako ide pjeice s kraja barbarske provincije postala je za me ono to mi je nekad bio onaj rob iz Tarakona simbol svih naroda imperija kojima sam vladao i sluio. Njihovo mi je golemo povjerenje nagrada za dvadeset godina rada to mi ne bijae mrzak. Flegont mi je nedavno proitao djelo nekog idova iz Aleksandrije koji mi takoer pripisuje nadljudske sposobnosti. Primio sam bez poruge taj opis sijedog vladara koga su viali na svim zemaljskim cestama, kako silazi u riznice rudnika, kako budi plodnost zemlje i posvuda uspostavlja blagostanje i mir, opis posveena ovjeka koji je obnovio sveta mjesta svih rasa, poznavatelja maginih vjetina, vidovnjaka to je uznio jednog djeaka u nebo. Taj me ushieni idov bolje razumio od mnogih senatora i prokonzula, taj preobraeni neprijatelj dopunjuje Arijana udim se kad vidim kako sam s vremenom u neijim oima postao ono to sam elio biti, i to mi je tako malo trebalo da postignem taj uspjeh. Tom ugledu pridodaju svoju velianstvenost starost i smrt, koje su mi sasvim bliske ljudi mi se pobono sklanjaju s puta, ne usporeuju me vie kao nekad sa spokojnim i blistavim Zeusom, nego s Marsom Gradivusom, bogom dugih ratova i stroge discipline, s ozbiljnim Numom nadahnutim bogovima u posljednje vrijeme ovo moje blijedo i izmoreno lice, ukoeni pogled i krupno tijelo, ukrueno snagom volje, podsjea ih na Plutona, boga sjena. Samo je nekolicina mojih prisnih znanaca, dragih i prekaljenih prijatelja,

izbjegla toj stranoj zarazi oboavanja. Mladi odvjetnik Fronton, budui sudac koji e jamano biti jedan od dobrih slubenika tvoje vladavine, doao je k meni da porazgovaramo o govoru koji treba da odrim pred Senatom. Glas mu je podrhtavao a u oima sam mu proitao ono isto oboavanje izmijeano sa strahom. Nisu vie za mene spokojne radosti ljudskog prija294 295teljstva oboavaju me, previe me tuju da bi me voljeli. Dosuena mi je srea slina onoj koju imaju neki vrtlari sve to sam elio posaditi u ljudsku matu pustilo je korijen. inilo se da je Antinojev kult najlui moj naum, pretjerivanje u samo mojoj boli. Ali nae je doba eljno bogova i najvie voli one najvatrenije i najtunije, one koji s vinom ivota mijeaju gorki med s one strane groba. U Delfima je djeak postao Hermes, uvar praga i gospodar mranih prelazaka to vode do carstva sjena. Eleuzina, u kojoj je njemu bilo zabranjeno kao djeaku strancu da bude posveen sa mnom, napravila je od njega mladog Bakha Misterija, vladara graninih podruja izmeu utila i due. Arkadija njegovih predaka povezuje ga s Panom i Dijanom, umskim boanstvima tiburski seljaci poistovjeuju ga s blagim Aristejem, kraljem pela. U Aziji vjernici nalaze u njemu svoje njene bogove koje jesen lomi ili ljeto prodire. Na rubu barbarskih zemalja moj pratilac u lovu i na putovanjima zadobio je lik Trakog Konjanika, onog tajanstvenog putnika to jae kroz lovita po mjeseini odnosei due u naborima svog ogrtaa. Sve je to moglo biti tek izdanak slubenog kulta, puko laskanje ili dodvoravanje sveenika eljnih novane potpore. Ali taj mi mladi lik izmie udovoljavajui tenjama priprostih srdaca jednini od onih obrata priroenih samoj naravi stvari, taj mrani i divni efeb postao je u pukoj pobonosti oslonac slabih i siromanih, tjeitelj mrtve djece. Lik na bitinijskim noviima, profil petnaestogodinjeg djeaka lepravih uvojaka, ushienog i lakovjernog osmijeha koji nije bio dugo zadrao, vjeaju o vrat novoroenadi kao amajliju i pribijaju ga na male grobove na seoskim grobljima. Nedavno, kad sam pomiljao na svoj kraj, kao peljar koji se ne brine za sebe ali strepi za putnike i brodski tovar, govorio sam gorko sam sebi da e ta uspomena ieznuti sa mnom stoga mi se inilo da e ono mlado stvorenje, briljivo balzamirano u dnu mog sjeanja, na taj nain po drugi put umrijeti. Ta posve opravdana bojazan ipak se donekle ublaila, jer sam nadoknadio koliko sam mogao tu preranu smrt. Slika, odraz, slabaan odjek ivjet e bar jo nekoliko stoljea. Kad je rije o besmrtnosti, ne moe se mnogo vie od toga uiniti. Ponovo sam se vidio s Fidom Akvilom, guvernerom Antinupola, kad je bio na proputovanju do svog novog mjesta u Sarmizegetuzi. Opisao mi je godinje obrede to se odravaju na obali Nila u ast mrtvog boga. Tisue hodoasnika dolaze iz sjevernih i junih krajeva, prinose rtve u pivu i itaricama, mole se, a svake tree godine odravaju se na njegov roendan igre u Antinupolu, kao i u Aleksandriji i Mantineji, i u mojoj dragoj Ateni. Te trijenalne sveanosti odrat e se opet na jesen, ali se vie ne nadam da u doivjeti deveti povratak mjeseca atira. Stoga je jo vanije da se unaprijed odrede sve pojedinosti tih sveanosti. Proroite pokojnog djeaka djeluje u tajnoj komori faraonskog hrama koji sam dao

obnoviti. Sveenici prenose svakog dana po nekoliko stotina ve spremnih odgovora na sva pitanja koja zadaju ljudska nada ili tjeskoba. Zamjerali su mi to sam osobno sastavio neke od tih odgovora. Ipak, nisam time kanio iznevjeriti potovanje prema svom bogu niti samilost prema eni vojnika koja pita hoe li joj se mu iv vratiti iz garnizona u Palestini, ni prema bolesniku eljnom utjehe, ni prema trgovcu iji se brodovi ljuljaju na valovima Crvenog mora, ni prema branom paru koji eli sina. U najgorem sluaju, nastavio sam na taj nain igre logogrifa, stihovane 297arade koje smo nekad zajedno igrali. Isto su se tako udili to sam ovdje, u Vili, oko kanopske kapelice u kojoj se slavi njegov kult na egipatski nain, dao podii paviljone za zabavu sline onima iz predgraa Aleksandrije, koje se isto tako zovu, i to sam omoguio svojim gostima da se u njima zabavljaju i uivaju, i to ponekad i sam u njima sudjelujem. On je bio navikao na takve stvari. ovjek se ne moe ipak godinama zatvarati u jednu jedinu misao a da u nju malopomalo ne prodru i sve druge ivotne navike. Uinio sam sve ono to se preporuuje. ekao sam, katkad se i molio. Audivi voces divinas... Glupoj Juliji Balbili inilo se da u zoru uje Memnonov tajanstveni glas ja sam oslukivao none umove. Od meda i ruina ulja pravio sam pomast koja privlai sjene, izlagao sam zdjelicu mlijeka, aku soli, kap krvi, ono to ih je neko dralo na ivotu. Opruio sam se na mramorni pod malog svetita svjetlo zvijezda prodirale je kroz pukotine u zidu i ovdjeondje svjetlucalo, uznemirivalo blijedim odbljescima. Sjetio sam se naloga koje su sveenici aputali na uho pokojniku, putokaza uklesanog na grobu prepoznat e put... I propustit e ga uvari na pragu... I ii e i obilaziti oko onih koji ga vole milijune i milijune dana... Pokatkad, u dugim razmacima, priinilo mi se da osjeam neiju prisutnost, lagan dodir poput treptanja trepavica, mlak poput doticaja dlana. A uz Ahila pojavljuje se i Patroklova sjena... Nikad neu znati nije li ta toplina, ta blagost izvirala jednostavno iz mene sama, kao posljednji napor ovjeka u borbi protiv samoe i none studeni. Ali pitanje koje se takoer postavlja u nazonosti naih ivih ljubavi danas me vie ne zanima svejedno mi je dolaze li utvare koje sam prizvao iz limba mog sjeanja ili iz limba nekog drugog svijeta. Moja je dua, ako imam duu, od iste materije kao i sablasti ovo tijelo oteenih ruku i modrih noktiju, ova alosna, napol raspadnuta masa, mjeina puna bolesti, elja i snova, nije mnogo vra ni gua od sjene. Ja se razlikujem od mrtvih samo po sposobnosti da se guim jo koji trenutak vise njihovo mi se postojanje ini u neku ruku pouzdanijim od mojega. Antinoj i Plotina u najmanju su ruku isto tako stvarni kao i ja. Premiljanje o smrti ne ui nas umiranju, ne olakava nam odlazak, ali sad vie i ne traim olakice. Sitno, nadureno i muiavo lice! Tvoja rtva nije mi obogatila ivot nego smrt. Njeno pribliavanje ponovo uspostavlja meu nama nekakvo tijesno sudionitvo ivi ljudi oko mene, vjerne sluge, gdjekad i dosadne, nee nikad znati u kojoj nas mjeri ivot vie ne zanima. Gadljivo se prisjeam onih crnih simbola u egipatskim grobnicama suhog skarabeja, ukoene mumije, abe to vjeito lee jajaca. Ako je

vjerovati sveenicima, ostavio sam te na onom mjestu gdje se elementi jednog bia razdiru poput pohabana odijela kad ga napnemo, na sumornom raskriju izmeu onoga to vjeno postoji, onoga to je bilo i onoga to e biti. Moda ti ljudi najposlije imaju pravo, moda je smrt od iste neuhvatljive i zbrkane tvari kao i ivot. Ali sve te teorije besmrtnosti ne ulijevaju mi povjerenje sustav nagrada i kazni ostavlja hladnim suca koji zna kako je teko suditi. S druge strane, kadikad mi se i ono suprotno rjeenje ini odvie jednostavnim, pukim nitavilom, upljom prazninom u kojoj odjekuje Epikurov smijeh. Promatram svoj kraj ovom serijom eksperimenata na sebi nastavljam dugo prouavanje zapoeto jo u Satirovoj bolnici. Zasad su promjene isto onako vanjske kao i promjene koje izazivaju vrijeme i nevrijeme na spome299r niku, ne dirajui ni u njegovu materiju ni u arhitekturu. Katkad mi se ini da kroz pukotine opaam i dodirujem neunitive temelje, vjenu stijenu. Ono sam isto to sam i bio, umrijet u nepromijenjen. Na prvi pogled, snano dijete iz panjolskih vrtova i nadobudni asnik to se vraa pod ator otresajui s ramena pahuljice snijega, izgledaju mi isto onako uniteni kao to u i ja biti kad proem kroz vatru na lomai ali jo su tu, neodvojivi od mene. ovjek koji je jaukao na prsima mrtvaca i dalje stenje u nekom zakutku u meni, usprkos manje ili vie ljudskom miru u kojem sam ve prisutan putnika zatoena u zauvijek nepokretnom bolesniku zanima smrt zato to je to jo jedan odlazak. Ona snaga koja sam nekad bio jo je kanda kadra pokrenuti nekoliko drugih ivota, podii svjetove na noge. Kad bi se kojim udom jo nekoliko stoljea nadovezalo na ovo malo dana to mi je jo ostalo, uinio bih opet ono isto to sam uinio, ponovio bih ak i iste pogreke, obiao bih iste Olimpe i ista pakla. Ovakav je zakljuak valjan argument u prilog korisnoj smrti, ali istodobno izaziva u meni i dvojbe o posvemanjoj djelotvornosti smrti. U stanovitim sam ivotnim razdobljima zapisivao svoje snove i raspravljao o njihovu znaenju sa sveenicima, filozofima i astrolozima. Ta sposobnost snivanja, ve godinama oslabljena, vratila mi se ovih posljednjih mjeseci koliko traje agonija dogaaji na javi ne ine mi se toliko stvarni, a ponekad bih rekao da nisu ni toliko vani. Ako nam taj svijet larvi i duhova, u kojima ima kudikamo vie banalnih 1 apsurdnih zbivanja nego na zemlji, daje kakavtakav pojam o stanju due odvojene od tijela, zacijelo u svoju vjenost provesti alei za divnim vladanjem osjetilima i provjerenim perspektivama ljudskog razuma. Pa ipak, osjeam i nekakvu slast utonem u te puste predjele snova naas postaiem gospodar stanovitih tajni koje mi uskoro izmiu, pijem vodu na nekim izvorima. Neki dan sam bio u Amonovoj oazi, one veeri kad smo krenuli u lov na veliku zvijer. Bio sam radostan sve se dogodilo isto onako kao i onda kad sam bio u punoj snazi najprije se ranjeni lav sruio, a onda se osovio na noge pohitao sam da ga dokrajim. Ali ovaj put mi se konj propeo i bacio me na zemlju, preko mene se prevalila ona uasna krvava masa, zarila mi pande u prsa. Prenuo sam se u svojoj odaji u Tiburu zapomaui na sav glas. Tu skoro vidio sam opet svog oca kojeg se inae vrlo rijetko sjetim. Leao je u

svojoj bolesnikoj postelji, u jednoj sobi nae kue u Italiki, koju sam napustio odmah nakon njegove smrti. Na stolu mu je stajala boica puna napitka za umirenje, preklinjao sam ga da mi je dade. Probudio sam se prije nego to mi je stigao odgovoriti. udim se to se veina ljudi toliko boji duhova, a tako olako pristaju razgovarati s mrtvima u snovima. I znamenja su sve ea sad mi se ini da je sve neka poruka ili znak. Maloprije mi je ispao iz prstena i napukao skupocjen dragulj, na kojem je jedan grki majstor bio urezao moj profil. Auguri ozbiljno vrte glavom, a ja alim za tim savrenim remekdjelom. Dogaa mi se da o sebi govorim u prolom vremenu. Kad se u Senatu raspravljalo o nekim dogaajima to su se zbili nakon Lucijeve smrti, uhvatio sam nekoliko puta sama sebe kako govorim o tim okolnostima kao da su se odigrale nakon moje smrti. Prije nekoliko mjeseci, ba na moj roendan, dok su me u nosiljci nosili uza stube na Kapitol, naao sam se licem u lice sa ovjekom u alosti koji je plakao. Primijetio sam kako je moj stari Habrija problijedio. U to sam vrijeme jo 301izlazio, osobno sam obavljao svoje dunosti pontifika Arvalskog bratstva, vrei sve one drevne obrede rimske religije koju na kraju krajeva vie volim od veine stranih kultova. Stajao sam pred rtvenikom spremajui se da upalim vatru i prineseni bogovima rtvu za Antonina. Iznenada mi skut toge kojim sam bio pokrio elo sklizne i pade na rame tako da ostadoh gologlav, te sam iz poloaja prinositelja rtve dospio u poloaj rtve. Doista je na mene doao red. Moja strpljivost donosi plodove manje patim ivot mi je opet gotovo lijep. Ne prepirem se vie s lijenicima satrli su me njihovi glupi lijekovi, ali sami smo krivi za njihovu preuzetnost i licemjerno cjepidlaenje ne bi nam oni toliko lagali kad se mi ne bismo toliko bojali patnje. Nedostaje mi snage za nekadanje napadaje bijesa znam iz pouzdana izvora da je Platorije Nepot, kojeg sam nekad mnogo volio, zloupotrijebio moje povjerenje nisam ga pokuavao natjerati na priznanje niti sam ga kaznio. Ne zabrinjava me vie budunost svijeta ne nastojim vie izraunati, obuzet tjeskobom, koliko e jo potrajati rimski mir preputam tu brigu bogovima. Nije to zato to sam stekao vie povjerenja u njihovu pravdu, koja nije naa pravda, niti vie vjere u ljudsku mudrost, dapae. ivot je okrutan, to dobro znamo. Ali upravo zato to ne oekujem mnogo od ljudske sudbine, sretna razdoblja, djelomian napredak i ovjekovi napori da uvijek poinje iznova i nastavlja, ine mi se pravim udom to nadoknauje gotovo nepreglednu masu zala i neuspjeha, nebrige i zabluda. Nastupit e katastrofe i propasti, nered e prevladati, ali od vremena do vremena bit e i reda. Opet e zavladati mir izmeu dva rata, a rijei sloboda, ovjenost, pravda ponovo e ovdjeondje zadobiti smisao koji smo im nastojali pridati. Nee sve nae knjige oropasti, netko e popraviti nae razbijene kipove, iz naih frontona i kupola poniknut e drugi frontoni i kupole, neki e ljudi misliti, raditi i osjeati kao i mi usuujem se raunati na te nastavljae to e se pojavljivati u nepravilnim razmacima tijekom stoljea na tu isprekidanu besmrtnost. Ako barbari ikad zavladaju svijetom, bit e prisiljeni prihvatiti neke od naih metoda i na kraju e biti slini nama. Habrija se boji da e

se jednog dana vrhovni pastir Mitre ili Kristov biskup naseliti u Rimu i zamijeniti pontifeksa maksimusa. Ako i doe, na alost, taj dan, moj nasljednik na vatikanskoj obali nee vie biti poglavar kruga posveenika ili skupine sektaa, nego e i on postati jedna od univerzalnih figura vlasti. Naslijedit e nae palae i arhive, i razlikovat e se manje od nas nego to bi se reklo. Mirno prihvaam te nevolje vjenog Rima. Lijekovi vie ne djeluju, noge mi sve vie otjeu, drijemam vie sjedei nego leei. Jedna e od prednosti smrti biti i to to u se opet moi ispruiti na postelji. Sad je na meni red da tjeim Antonina. Podsjeam ga da mi se smrt ve odavno ini najelegantnijim rjeenjem mog problema moje se elje, kao i uvijek, napokon ispunjavaju, samo na neto polaganiji i posredniji nain nego to sam mislio. Drago mi je to mi je bolest do kraja ostavila netaknut razum, radujem se to ne moram proi kroz sve kunje duboke starosti, to mi nije sueno upoznati ono otvrdnjavanje, ono ukruivanje, ono osuivanje, ono uasno pomanjkanje elja. Ako se ne varam u raunu, majka mi je umrla otprilike u ovim mojim sadanjim godinama, a ivim ve upola dulje od svog oca koji je preminuo sa etrdeset godina. Sve je spremno orao koji e odnijeti bogovima carevu duu dri se u pripravnosti za pogrebnu sveanost. Moj mauzolej na ijem vrhu sad sade emprese koji e tvoriti tamnu 303piramidu uperenu put neba, bit e dovren ba na vrijeme da se u njega prenese jo vrui pepeo. Zamolio sam Antonina da poslije prenese onamo i Sabinupropustio sam bio da joj nakon smrti iskaem boanske poasti koje joj, na kraju krajeva, pripadaju, pa nee biti zgoreg da se taj propust ispravi. A volio bih i da ostaci Elija Cezara poivaju uza me. Prevezli su me u Baje. Po ovoj srpanjskoj jari putovanje je bilo mukotrpno, ali ovdje na moru lake diem. Valovi ume na obali kao utava svila i aputavo milovanje jo uivam u dugim rumenim veerima. Ove ploice na kojima piem drim jo samo da bih neim zabavio ruke koje se gibaju i protiv moje volje. Poslao sam po Antonina glasnik je odjurio uzagrepce u Rim. Topot Boristenovih kopita, galop Trakog Konjanika... Oko kreveta mi se tiska mala skupina mojih najbliih. Zao mi je Habrije suze ne pristaju starakim borama. Celerovo je lijepo lice mirno kao i uvijek trsi se da me njeguje ne odajui nita ime bi mogao pridonijeti bolesnikovoj uznemirenosti i umoru. Ali Diotim jeca zarivi glavu u jastuie. Pobrinuo sam se za njegovu budunost on ne voli Italiju ostvarit e svoj san da se vrati u Gadaru i otvori ondje s prijateljem besjedniku kolu on nee mojom smru nita izgubiti. Pa ipak, sitna mu ramena grevito drhte pod naborima tunike osjeam pod prstima taj njegov njeni pla. Hadrijan e ostati na kraju ljudski voljen. Mala moja duo, njena i nestalna duo, druice moga tijela to ti bijae domain, ti e sii u ona blijeda mjesta, tvrda i gola, gdje e se morati odrei nekadanjih svojih igara. Gledajmo jo asak zajedno dobro poznate obale, predmete koje vie jamano neemo vidjeti... Pokuajmo u smrt stupiti otvorenih oiju.... BOANSKOM HADRIJANU AUOUSTU SINU TRAJANA OSVAJAA PARTIJE

UNUKU NERVINU PONTIFEKSU MAKSIMUSU PO XXII. PUT NOSITELJU TRIBUNSKE VLASTI TROSTRUKOM KONZULU DVOSTRUKOM TRIJUMFATORU OCU DOMOVINE I NJEGOVOJ BOANSKOJ SUPRUZI SABINI NJIHOV SIN ANTONIN LUCIJU ELIJU CEZARU SINU BOANSKOG HADRIJANA DVOSTRUKOM KONZULU RADNA BILJENICA IJADRIJANOVIH MEMOARAPosveeno G. F Ova je knjiga zamiljena a potom i napisana, u cjelini ili djelomice, u razliitim oblicima, izmeu 1924. i 1929, od moje dvadesete do dvadeset i pete godine. Sve sam te rukopise unitila, kao to su i zasluili. U jednom svesku Flaubertove korespondencije, koji sam esto preitavala i u njemu potcrtavala mnoge reenice oko 1927. godine, nala sam i ove nezaboravne rijei Kako nije vie bilo bogova a Krista jo nije bilo, postoji u povijesti jedan jedinstveni trenutak, izmeu Cicerona i Marka Aurelija, kad je ovjek ostao sam. Dobar dio mog ivota proi e u nastojanju da odredim, a onda i portretiram, tog ovjeka samog a ipak vezanog za sve. Iznova sam poela raditi oko toga 1934. godine napisala sam petnaestak stranica za koje sam vjerovala da su konane ponovo sam nekoliko puta otpoinjala i naputala taj posao izmeu 1934. i 1937. godine. Dugo sam zamiljala to djelo u obliku niza dijaloga u kojima e se oglasiti svi glasovi toga doba. Ipak, to god radila, pojedinosti su potiskivale cjelinu dijelovi su ugroavali ravnoteu svega Hadrijanov se glas gubio u svoj toj vici. Nisam uspijevala ustrojiti taj svijet kako ga je vidio i uo jedan ovjek. 309Jedina reenica koja je ostala od verzije iz 1934. godine glasi Pomalo nazirem profil svoje smrti. Kao to slikar koji je izabrao krajolik to e ga naslikati neprestance premjeta svoj tafelaj sad na lijevu, sad na desnu stranu, i ja sam napokon nala pravo gledite za svoju knjigu. Uzeti jedan ivot koji je Povijesti poznat, zabiljeen i utvren ukoliko to ivot ikad moe biti, tako da se jednim pogledom obuhvate svi njegovi obrisi tovie, izabrati trenutak kad je ovjek koji je proivio taj ivot kadar da ga odvagne i ispita, pa i naas procijeni. Uiniti sve to tako kao da se on pred svojim ivotom nalazi u istom poloaju kao i mi. Jutra u Villi Adriani nebrojene veeri provedene u kavanicama oko Olimpejona neprestano kretanje amotamo po grkim morima ceste u Maloj Aziji. Da bih mogla iskoristiti te svoje uspomene, morale su mi postati isto tako daleke kao i drugo stoljee. Eksperimenti vremenom osamnaest dana, osamnaest mjeseci, osamnaest godina, osamnaest stoljea. Nepomino preivljavanje kipova koji, kao Mondragonov Antinoj u Louvresu, jo ive u nutrini tog mrtvog vremena. Isti taj problem razmatran u perspektivi ljudskih generacija dva tuceta

pari izmodenih ruku, oko dvadeset pet staraca dostajali bi da se uspostavi neprekidan kontakt izmeu Hadrijana i nas. Godine 1937. za jednog od svojih prvih boravaka u Sjedinjenim Dravama, itala sam radi ovog djela neke knjige u knjinici Sveuilita u Yaleu opisala sam posjet lijeniku i napisala odlomak o odustajanju od tjelesnih vjebi. Ti su fragmenti ostali, poneto preraeni, i u sadanjoj verziji. Bilo kako mu drago, bila sam jo premlada. Ima knjiga kojih se ovjek ne smije prihvatiti da ih pie prije svoje etrdesete godine. Prije toga izvrgava se opasnosti da previdi velike prirodne granice to dijele, od ovjeka do ovjeka, od stoljea do stoljea, beskrajnu raznolikost osoba, ili da, naprotiv, prida preveliko znaenje obinim administrativnim barijerama, carinarnicama ili vojnim straama. Meni su sve te godine bile potrebne da nauim tono izraunati razmak izmeu cara i sebe. Prestajem raditi na ovoj knjizi izuzev nekoliko dana u Parizu izmeu 1937. i 1939. godine. Sluajno sam naila na sjeanje Lawrencea od Arabije koje me podsjetilo da je on iao Hadrijanovim tragovima u Maloj Aziji, samo to kod Hadrijana nije u pozadini bila pustinja nego breuljci u Ateni. to sam vie o tome razmiljala, to me vie obuzimala elja da zbog pustolovine ovjeka koji odbacuje ivot a nadasve odbacuje sebe preko Hadrijana izrazim stanovite ovjeka koji ne odbacuje ivot, ili ga na jednom mjestu odbacuje da bi ga na drugom prihvatio. Uostalom, razumije se samo po sebi da su asketizam jednoga i hedonizam drugoga u mnogo emu zamjenjivi. U listopadu 1939. ostavila sam u Europi rukopis s veim brojem svojih biljeaka ipak sam ponijela sa sobom u Sjedinjene Drave nekoliko saetaka koje sam neko bila sastavila u Yaleu, kartu Rimskog Carstva u trenutku irajanove smrti koju sam godinama nosala sa sobom, i Antinojev profil iz Arheolokog muzeja u Firenci kupljen u samom muzeju 1926. godine, profil na kojem je Antinoj mlad, ozbiljan i mio. 311r Izmeu 193. i 1948. nisam ni pipnula to svoje zapo eto djelo. Mislila sam katkad na njega, ali obeshrabreno gotovo ravnoduno, kao na neto nemogue. I pomalo se sramila to sam uope tako neto pokuala. Oajavanje pisca koji ne pie. U fiajteim asovima obeshrabrenosti i malodunosti sam u divni muzej u Hartfordu Connecticut gledati Canalettovu vedutu Rima, smei i zlaani Panteon kako Se ocrtava na modrom nebu u lijepo ljetno predveerje. Svagda sam se odande vraala razvedrena i utjeena. Ofco 1941. godine sluajno sam otkrila kod jednog bojama u New Vorku etiri Piranesijeve gravire, koje smo G... i ja kupile. Na jednoj od njih, pogledu na Hadrijanovu vilu koji do tada nisam poznavala, prikazana je kanopska kapelica iz koje su u 17. stoljeu odneseni Antinoj izraen u egipatskom stilu i bazaltni kipovi sveenica koji se danas mogu vidjeti u Vatikanu. U prvom je planu okrugla graevina raspuknuta kao lubanja, s koje visi iblje poput pramenova kose. Piranesijev upravo medijski genij

naslutio je ovdje neto kao halucinaciju, dugotrajna sjeanja na obrede, traginu arhitekturu jednog unutarnjeg svijeta. Vie sam godina gotovo svakog dana gledala tu sliku ne mislei uope na svoj nekadanji naum, za koji sam mislila da sam ga napustila, takvi su udnovati obrati onoga to se zove zaborav. Kad sam u proljee 1947. godine sreivala svoje spiSpalila sarn blijeske iz Yalea mislila sam da su mi nepotreterae. Ipak, Hadrijana spominjem u eseju o grkim mitovima koji sam napisala 1943. godine, a objavio ga je Caillois u Les Lettres frangaises u Buenos Airesu. Godine 1945. slika utopljenog Antinoj a, noena na neki nain strujom zaborava, izbija na povrinu u jo neobjavljenom eseju Kantik slobodne due napisanom uoi teke bolesti. Valja imati na umu da je sve ono to ja ovdje pripovijedam iskrivljeno zbog onoga to ne pripovijedam ove biljeke popunjavaju samo jednu prazninu. U njima nema rijei o onome to sam radila u tim tekim godinama, ni o mojim mislima, ni o djelima, ni o tjeskobama, ni o radostima, ni o silnim reperkusijama vanjskih zbivanja, ni o vjeitom iskuavanju same sebe na kamenu kunje samih injenica. Isto tako utke prelazim preko doivljaja u bolesti i onih drugih, skrovitijih, koje oni za sobom povlae, i vjeite prisutnosti ljubavi ili traganja za njom. Nije vano, moda je bio potreban taj prekid, taj prijelom, taj mrak u dui koji su mnogi od nas doivjeli u to doba, svatko na svoj nain, vrlo esto traginije i konanije nego ja, da me prisili da pokuam premostiti ne samo udaljenost koja me dijeli od Hadrijana, nego nadasve udaljenost koja me dijeli od same sebe. Kako je korisno sve to ovjek radi za sebe kad ne misli na svoju korist. Za svih tih godina u tuini i dalje sam itala antike pisce svesci crvenih ili zelenih korica u izdanju LoebaHeinemanna postali su mi druga domovina. Jedan je od najboljih naina da se rekonstruiraju misli jednog ovjeka da se obnovi njegova knjinica. Godinama sam nesvjesno tako radila na popunjavanju polica u Tiburu. Preostalo mi je jo samo zamisliti nateene ruke bolesnika na napol odmotanim rukopisima. 313Rekonstruirati iznutra sve ono to su arheolozi u 19 stoljeu uinili izvana. U prosincu 1948. primila sam iz vicarske, gdje sam je za vrijeme rata pohranila, krinju punu obiteljskih spisa i pisama starih i po deset godina. Sjela sam uz vatru da obavim tu svojevrsnu groznu posmrtnu inventuru. Otvarala sam svenjeve pisama, preitavala sam, prije nego to u je spaliti, tu pozamanu korespondenciju s ljudima koje sam zaboravila i koji su mene zaboravili, jedni su jo bili ivi a drugi mrtvi. Neki su od tih listia potjecali od generacije prije moje ak mi ni imena tih ljudi nisu nita govorila. Mehaniki sam bacala u vatru tu razmjenu mrtvih misli s iezlim Marijama, Francoisama i Faulovima. Razmotala sam etiripet listova pisanih na pisaem stroju papir je bio ve poutio. Proitala sam poetak Dragi moj Marko... Marko... O kojem je to prijatelju, o kojem ljubavniku, o kojem daljnjem roaku rije? Nisam se uope sjeala tog imena. Tek sam nakon nekoliko trenutaka shvatila da ime Marko tu stoji umjesto imena

Marko Aurelije, i da u rukama drim odlomak izgubljenog rukopisa. Od tog trenutka najvanije mi je bilo da potopoto ponovo napiem tu knjigu. Te sam noi ponovo otvorila i dvije knjige koje su mi takoer bile vraene, ostaci rasute knjinice. Bijahu to Dion Kasije u lijepom izdanju Henrija Estiennea, i jedan svezak obinog izdanja djela Historia Augusta, dva glavna izvora za upoznavanje Hadrijanova ivota koje sam bila kupila kad sam nakanila pisati ovu knjigu. Sve ono to smo svijet i ja u meuvremenu preivjeli obogatilo je te ljetopise davno minulog doba i bacilo drugo svjetlo i druge sjene na taj carski ivot. Neko sam ponajvie mislila na ovjeka od pera, putnika, pjesnika, ljubavnika nita od toga nije izblijedjelo, ali sam prvi put vidjela kako se izvanredno jasno ocrtava, meu svim tim likovima, najslubeniji i ujedno najskrovitiji lik samog ca314 ra ivot u svijetu koji se rui nauio me da spoznam vanost vladara. Uivala sam izraujui i prepravljajui portret toga gotovo mudrog ovjeka. Samo me jo jedna povijesna figura gotovo isto tako snano privlaila Omar Hajjam, pjesnik i astronom. Ali ivot je Hajjamov ivot promatraa, i to ista promatraa svijet akcije bio mu je odvie dalek. Uostalom, ne poznajem Perziju i ne znam perzijski. Isto tako, nije mi enska osoba mogla biti glavna junakinja, nisam mogla, primjerice, uzeti Plotinu da mi bude, umjesto Hadrijana, glavni stoer u kazivanju. ivot je ena odvie ogranien, ili odvie skrovit. im jedna ena pone pripovijedati, odmah joj prigovaraju da vie nije ensko. Ionako je ve prilino teko izrei po neku istinu i na muka usta. Otila sam u Taos, u Novi Meksiko. Ponijela sam sa sobom bijele listove papira da na njima ponem iznova pisati ovu knjigu, poput plivaa koji skae u vodu ne znajui hoe li doplivati do druge obale. Do kasno u no radila sam na njoj izmeu New Yorka i Chicaga, zatvorena u svom odjeljku spavaih kola kao u hipogeju. Zatim sam cijeli sutranji dan radila u restoranu jednog kolodvora u Chicagu ekajui vlak koji je zapeo negdje u snjenoj vijavici. Nakon toga iznova, sve do zore, sama u kolimavidikovcu ekspresnog vlaka do Santa Fea, okruena tamnim gorskim kosama Kolorada i vjenim arama zvijezda. Tako sam u jednom dahu ispisala pasuse o hrani, ljubavi, snu i poznavanju ljudi. Ne sjeam se ni jednog dana provedenog s vie ara ni lucidnijih noi. 315r Prelazim to bre mogu preko tri godine istraivanja koje zanima samo strunjake, i preko razvitka metode srodne ludilu to bi zanimalo samo bezumnike. Pa ipak rije ludilo previe mirie na romantiku recimo radije da je rije o stalnoj uronjenosti, pronicavoj koliko je god to mogue, u ono to je neko bilo. Jednom nogom u znanstvenosti, a drugom u magiji ili, tonije reeno i bez metafora, u onoj suosjeajnoj magiji koja nam omoguuje da se u mislima unesemo u neiju nutrinu. Portret neijeg glasa. Odluila sam ove Hadrijanove memoare napisati u prvom licu zato da bih se najvie to mogu oslobodila svakog posrednika,

pa i same sebe. Hadrijan je mogao sam o svom ivotu govoriti snanije i istananije nego ja. Vrijeme tu ne igra nikakvu ulogu. Uvijek se udim kako moji suvremenici, koji vjeruju da su osvojili i preobrazili svemir, ne znaju da moemo po svojoj volji smanjiti razmak izmeu stoljea. Sve nam i svi izmiu, pa i mi sami. Ja slabije poznajem ivot svog oca nego Hadrijanov. Kad bih morala napisati svoj ivotopis, rekonstruirala bih ga izvana, mukotrpno, kao i svaki drugi ivot morala bih posegnuti za pismima i za tuim uspomenama da bih fiksirala ta nepouzdana sjeanja. Uvijek su to samo porueni zidovi, puke sjene. to se tie Hadrijanova ivota, nastojala sam da se praznine u njegovim zapisima poklapaju s onim to bi i on sam bio zaboravio. To ne znai, kao to se esto prenaglaava, da je povijesna istina uvijek i u svemu nedokuiva. Ta je istina kao i sve druge ovjek se vara vise ili manje. Svi oni koji povijesni roman svrstavaju u posebnu kategoriju smeu s uma da je romanopisac uvijek samo tuma koji, s pomou metoda svoga doba, tumai odreeni broj minulih dogaaja, svjesnih ili nesvjesnih uspomena, vlastitih ili tuih, satkanih od istog materijala kao i Povijest. Proustovo je djelo, ba kao i Rat i mir, rekonstrukcija jedne izgubljene prolosti. Istini za volju, povijesni roman od 1830. godine naginje melodrami i pustolovnoromantinoj prii, ali nita vie nego i Balzacova divna Vojvotkinja od Langeaisa ili njegova zaudna Zlatooka djevojka. Flaubert pomno rekonstruira Hamilkarovu palau s pomou stotina sitnih pojedinosti, ba kao to radi i kad pie o Vonvilleu. U nae doba, povijesni roman ili bar ono to nazivamo povijesnim romanom, da nam bude lake mora biti uronjeno u ponovo pronaeno vrijeme i ukorijenjeno u jednom unutarnjem svijetu. Pravila igre sve saznati, sve proitati, o svemu se obavijestiti i istodobno primijeniti u svoje svrhe Duhovne vjebe Ignacija Lovole, ili metodu hinduskog asketa koji se godinama svim silama trsi da to bolje vidi sliku koju predouje sebi pod sklopljenim vjeama. Pratiti preko tisua i tisua biljeaka na karticama vrijeme kad se neto zbilo nastojati licima koja poznajemo samo u kamenu vratiti njihovu pokretljivost i ivu gipkost. Kad se dva zapisa, dvije tvrdnje, dvije ideje pobijaju, treba ih radije izmiriti meu sobom nego ponititi, vidjeti u njima dvije razne fasete, dvaju uzastopnih stanja iste injenice, uvjerljivu realnost zato to je kompleksna, ljudsku zato to je viestruka. Nastojati iitavati zapis iz 2. stoljea oima, duom i osjetilima 2. stoljea, uroniti ga u luinu koju tvore injenice iz onog doba ukloniti, ako je ikako mogue, sve one ideje, sve one osjeaje to su se nagomilali u nizu slojeva izmeu tih osoba i nas. Ipak, posluiti se, ali oprezno, i to samo u pripremnoj fazi prouavanja, 317r mogunostima usporeivanja ili provjeravanja, novih perspektiva to su malopomalo nastajale tijekom stoljea ili dogaaja koji nas razdvajaju od tog zapisa, te injenice tog ovjeka koristiti se njima u neku ruku kao orijentirima pri povratku do jedne odreene vremenske toke Pripaziti da

vlastita sjena ne padne na sliku, ne dopustiti da dah zamagli zrcalo, uzeti samo ono to je u nama najtrajnije i najhitnije u osjeajima izazvanim osjetilima ili u duhovnim operacijama, kao dodirnu toku s tim ljudima koji su kao i mi grickali masline, pijuckali vino i imali prste ljepljive od meda, boili se s britkim vjetrom i kiom koja zasljepljuje, ljeti traili hlad pod platanom, uivali i razmiljali, starjeli i umirali. Nekoliko sam puta zamolila lijenike da na temelju oskudnih podataka iz kronike postave dijagnozu Hadrijanove bolesti. Uostalom, ti se podaci u biti ne razlikuju mnogo od klinikih opisa Balzacove smrti. Da bi se bolje razumjela Hadrijanova bolest, valjalo se posluiti prvim simptomima bolesti srca. to je Hekuba njemu? pita se Hamlet kad putujui glumac oplakuje pred njim Hekubu. I eto, Hamlet je prisiljen priznati da je taj glumac koji roni prave suze uspio uspostaviti s pokojnicom, koja je umrla prije tisuu godina, dublji odnos nego to ga on ima sa svojim ocem pokopanim dan prije toga, ali iju nepravdu ne osjea toliko da bi ga mogao bez razmiljanja osvetiti. Ljudska supstancija i struktura ne mijenjaju se mnogo. Nita nije stalnije od zaobljenosti glenja, mjesta tetive na peti ili oblika nonog palca. Ali ima razdoblja kad cipele manje deformiraju nogu nego u neko drugo doba. U stoljeu o kojem je rije jo smo uvijek vrlo blizu nesputanoj slobodi golog stopala. Pripisujui Hadrijanu stanovit uvid u budunost, drala sam se granica vjerodostojnosti pazei da ta predvianja ostanu ipak neodreena. Nepristran analitiar ljudskih poslova obino se ne vara mnogo u pogledu daljnjeg toka zbivanja ipak, ozbiljno grijei kad nastoji predvidjeti toan nain na koji e se dogaaj odigrati, njegove pojedinosti i obrate. Napoleon je na Svetoj Heleni prorekao da e Europa sto godina nakon njegove smrti biti revolucionarna ili kozaka vrlo je tono postavio dva elementa problema, ali ih nije mogao zamisliti jedan uz drugi. Meutim, u cjelini, samo iz oholosti, grubog neznanja ili kukaviluka, ne elimo vidjeti u sadanjosti obrise epoha to e tek doi. Slobodoumni mudraci antikog svijeta prosuivali su kao i mi na temelju fizike ili univerzalne fiziologije predviali su kraj ovjeka i smrt Zemlje. Plutarh i Marko Aurelije dobro su znali da bogovi i civilizacije prolaze i izumiru. Nismo mi prvi koji gledamo u oi neumitnoj sudbini. Ta vidovitost koju sam pripisala Hadrijanu bijae, uostalom, samo nain da istaknem gotovo faustovsku crtu njegove linosti, koja se, primjerice, oituje u Sibilinskim pjesmama, u spisima Elija Aristida ili u Frontonovu portretu ostarjelog Hadrijana. Opravdano ili ne, suvremenici su tom ovjeku na samrti pripisivali nadljudske vrline. Da taj ovjek nije ouvao mir u svijetu i obnovio gospodarstvo imperija, ne bi me toliko zanimale njegove osobne zgode i nezgode. Nikad ne moemo posvetiti previe vremena neobino zanimljivom radu na usporedbi tekstova. Pjesma o lovakom trofeju u Tespisu, koju je Hadrijan posvetio Amoru 1 Veneri Uranskoj na breuljcima Helikona, kraj Narcisova izvora, potjee iz jeseni 124. godine car je u to

doba bio proao kroz Mantineju gdje je, kako nas izvjeuje Pausanija, dao obnoviti Epaminondinu grobnicu i na nju uklesati pjesmu. Taj je natpis iz Mantineje danas izgubljen, ali Hadrijanova gesta dobiva svoj pravi smisao tek kad se dovede u vezu s jednim pasusom iz Plutarha, koji nam govori kako je Epaminonda na tom mjestu pokopan izmeu dvojice mladih prijatelja to su pali zajedno s njim. Ako pretpostavimo da su se Antinoj i car prvi put sreli kad je Hadrijan boravio u Maloj Aziji 123. i 124. godine, to je svakako najvjerojatnije i najbolje potkrijepljeno pronaenom ikonografijom, te su dvije pjesme dio onoga to bi se moglo nazvati Antinojevim ciklusom, jer su obadvije nadahnute onom istom Grkom herojskih ljubavnika koju e poslije, nakon smrti miljenikove, Arijan evocirati usporeujui mladia s Patroklom. Ima nekoliko osoba ije bih portrete bila rado razvila Plotina, Sabina, Arijan i Svetonije. Ali njih je Hadrijan mogao vidjeti sa svoga stajalita samo djelomice. Pa i sam se Antinoj vidi tek posredno, preko carevih uspomena, to e rei ocrtan strastveno i potanko, s gdjekojom pogrekom. Sve to bi se moglo rei o Antinojevoj naravi sadrano je u najmanjem od njegovih portreta. Eager and impassionated tendemess, sullen effeminacv Gorljiva njenost bez strasti, mrzovoljna enstvenost Shellv, s divnom pjesnikom prostodunou, izrie u est rijei ono bitno, dok se veina likovnih kritiara i povjesniara 19. stoljea gubila u beskrajnim deklamacijama o vrlinama ili idealizirala Antinoj a, licemjerno i maglovito. Portreti Antinoja ima ih napretek, od neprispodobivih do osrednjih. Svi oni, usprkos razlikama, ovisno o kiparevoj vjetini ili o uzrastu modela, razlikama izmeu portreta za koje je mladi osobno pozirao i portreta raenih u spomen na pokojnika, diraju u srce nevjerojatnom realistinou lika koji se uvijek moe odmah prepoznati, ma koliko razliito bio interpretiran. Dira u srce i tim jedinstvenim primjerom u antici, da se umnoava i preivljava u kamenu lice koje nije bilo lice dravnika ni lice filozofa, nego je jednostavno bilo voljeno. Od svih su tih likova dva najljepa ujedno i najmanje poznata, i jedini za koje znamo kako im se zove autor. Jedan je od njih bareljef na kojem se potpisao Antonijan iz Afrodizije i koji je otkriven tek prije pedesetak godina na zemljitu agronomskog instituta Fundi Rustici i danas se nalazi u dvorani upravnog odbora tog istog instituta. Kako ni jedan vodi kroz Rim, ionako ve pretrpan kipovima, ne upozorava na njega, turisti i ne znaju za nj. Antonijan je isklesao svoje djelo u talijanskom mramoru stoga je sigurno da ga je taj umjetnik izradio u Italiji, po svoj prilici u Rimu, gdje je dugo boravio, u Vili kamo ga je Hadrijan bio doveo s nekog od svojih putovanja. To je vrlo profinjeno djelo. Mlado lice, sjetno i pognuto, uokvireno je isprepletenim arabeskama od vilica vinove loze ovjek, htione htio, pomilja na berbu kratkog ivota, na miriljavu atmosferu jesenske veeri. Djelo nosi tragove godina provedenih u podrumu za posljednjeg rata bijela boja mramora privremeno je potamnjela, umrljana zemljom. Bogovi doista pate od ljudskih ludosti. Biljeka iz 1958. godine. Gornji su reci prvi put objavljeni prije est godina u meuvremenu je Antinojev bareljef kupio jedan rimski bankar, Arturo

Osio, neobian ovjek koji bi zainteresirao Stendhala ili Balzaca. Osio se brine o tom lijepom predmetu isto onako brino kao to se brine i o svojim ivotinjama koje dri na slobodi na svom imanju nedaleko od Rima, i o drveu koje je na tisue posadio na svom veleposjedu u Orbetellu. Rijetka vrlina Talijani ne vole drvee, ustvrdio je Stendhal 1828. godine, a to bi tek danas rekao kad bi vidio kako rimski spekulanti ubijaju ubrizgavanjem vrue vode pinije s kronjama u obliku suncobrana, strogo zatiene gradskim propisima, samo zato to im smetaju da izgrade na tim mjestima svoje mravinjake. To je i rijedak luksuz malo jer bogataa tako oduevljenih svojim umama i livadama da se po njima slobodno kreu ivotinje, ali ne radi lovakog uitka nego zato da obnove neku vrstu zemaljskog raja Gotovo isto tako malo ljubavi ima i spram antikih kipova, tih velikih mirnih predmeta, trajnih i krhkih u isti mah u kolekcionara ovog naeg burnog doba bez budunosti. Po savjetu strunjaka, novi vlasnik Antonijanova bareljefa dao je da ga vjete ruke pomno oiste. Polaganim i blagim trljanjem vrcima prstiju skinuta je s mramora hra i plijesan i vraen je kamenu njegov meki sjaj alabastra i bjelokosti. Drugo je od ta dva remekdjela znameniti sardoniks poznat pod imenom Gema Marlborough, jer je pripadao toj obiteljskoj zbirci koja danas vie ne postoji za taj lijepi intaljo mislilo se ve da je izgubljen, kao da je u zemlju propao. Ponovo je izbio na vidjelo na javnoj drabi u Londonu, u sijenju 1952, kad je vraen u Rim zahvaljujui istananom ukusu velikog kolekcionara Giorgia Sangiorgija. Zahvalna sam tom gospodinu to sam imala priliku vidjeti i drati u ruci taj jedinstveni dragulj. Na njegovu rubu moe se proitati nepotpun potpis za koji se opravdano smatra da je potpis Antoniana iz Afrodizije. Umjetnik je tako znalaki urezao savren profil u uski okvir sardoniksa da taj dragi kamen svjedoi, koliko i kip ili. bareljef, o jednoj velikoj izgubljenoj umjetnosti. Zbog proporcija samog djela ovjek zaboravlja na dimenzije predmeta. U bizantsko doba to je remekdjelo bilo ugraeno u grumen istog zlata. U tom je obliku, idui iz ruke u ruku pojedinih nepoznatih kolekcionara, djelo dospjelo u Veneciju, gdje se spominje da se nalazi u jednoj velikoj zbirci u 17. stoljeu. Glasoviti antikvar Gavin Hamilton kupio ga je i donio u Englesku, odakle se dragulj vratio na svoje polazite, u Rim. Od svih predmeta koji jo postoje na kugli zemaljskoj, jedino se za ovaj moe prilino pouzdano ustvrditi da ga je Hadrijan esto drao u rukama. Treba zaviriti u sve skrivene kutke jednog predmeta da bi se otkrile najjednostavnije stvari od opeg knjievnog interesa. Tek kad sam prouavala spise Hadrijanova tajnika Flegonta, doznala sam da upravo toj zaboravljenoj osobi dugujem prvu i jednu od najljepih velikih pria o duhovima, mranu i ulnu priu Zarunica iz Korinta, koja je poslije nadahnula Goethea, pa i Anatola Francea za Korintski pir. Usput budi reeno, Flegont je isto tako napisao, odajui podjednaku neogranienu radoznalost za sve to nadilazi ljudska iskustva, apsurdne prie o dvoglavim udovitima i hermafroditima koji raaju. Takve su bile teme, bar u neke dane, razgovora za carskim stolom.

Oni koji bi radije itali Hadrijanov dnevnik umjesto Hadrijanovih memoara smeu s uma da ovjek od akcije malokad vodi dnevnik gotovo se uvijek tek poslije, u razdoblju duljeg mirovanja, prisjea, biljei i ponajee udom udi. Kad i ne bi bilo drugih dokumenata, Arijanovo pismo caru Hadrijanu o krunoj plovidbi po Crnom moru dostajalo bi da se u grubim crtama rekonstruira ta carska figura pomna tonost dravnog poglavara koji eli sve znati, zanimanje za javne radove u miru i u ratu, sklonost vjernim i vjeto izraenim kipovima, zaokupljenost poezijom i drevnim legendama. To je svijet, rijedak u svim vremenima, koji e potpuno ieznuti poslije Marka Aurelija, svijet u kojem se, koliko god bili tanani preljevi u iskazivanju potovanja i smjernosti, ovjek od pera i dunosnik obraa jo uvijek vladaru kao prijatelju. Sve je tu sjetno vraanje idealu drevne Grke, diskretna aluzija na izgubljene ljubavi i na mistine utjehe koje trai preivjeli ljubavnik, opsjednut neznanim zemljama i barbarskim podnebljima. Tako duboko predromantina evokacija pustih krajeva naseljenih morskim pticama podsjea nas na onu divnu vazu pronaenu u Villi Adriani, koja se danas nalazi u muzeju Terme u Rimu, gdje na snje323 nobijelom mramoru iri krila i polijee, na posvemanjoj osami, jato aplji. Biljeka iz 1949. godine. to se vie trsim izraditi vjeran portret, to se vie udaljujem od knjige i od ovjeka koji bi se mogli svidjeti. Shvatit e me samo gdjekoji prouavatelj ljudske sudbine. Roman danas prodire sve druge forme ovjek je tako rei prisiljen posegnuti za njim. Ova studija o sudbini ovjeka koji se zvao Hadrijan bila bi u 17. stoljeu tragedija, a u doba renesanse, moda, esej. Kako su neotesani ljudi koji mi govore Hadrijan, to ste vi! Moda su isto tako neotesani i oni koji se ude to sam izabrala tako daleku i stranu temu. Vra koji si zaree palac u trenutku kad priziva duhove zna da e mu se oni odazvati samo zato da mu siu krv. Isto tako zna, ili bi morao znati, da su glasovi koji mu govore pametniji i vredniji panje od njegovih jauka. Uskoro sam zapazila da piem ivotopis velika ovjeka. Otuda jo vee potivanje istine, jo vie pozornosti i, s moje strane, jo vie utnje. U ovoj je knjizi saet golem trud koji sam obavila za samu sebe. Navikla sam se svake veeri gotovo automatski zapisivati rezultate dugotrajnih vizija prouzrokovanih prisnou s jednim drugim dobom, u koje sam se prenosila mislima. Biljeila sam i najmanju rije, i jedva primjetne nijanse prizori koji su u ovoj knjizi, ovakvoj kakva jest, svedeni na dva retka, zbivali su se do u tanine i kanda usporenim tempom. Sakupljeni jedan uz drugi, ovi, da tako kaem, izvjetaji iznosili bi vie tisua stranica u knjizi. Ali svakog sam jutra spaljivala ono to sam obno napisala. Na taj sam nain sroila i velik broj vrlo nejasnih razmiljanja, pa i poprilino nepristojnih opisa. Svaki je ispripovijedani ivot u izvjesnom smislu primjeran ovjek pie da bi napadao ili branio jedan svjetonazor, da bi izloio svoj nain ponaanja. Isto je tako istina da se gotovo svaki ivotopisac diskvalificira idealiziranjem ili ocrnjivanjem pod svaku cijenu, grubim preuveliavanjem

nekih pojedinosti ili opreznim izostavljanjem drugih. Proizvoljno izgraen lik zamjenjuje ovjeka kojeg bi trebalo razumjeti. Nikad ne valja smetnuti s uma grafiki prikaz ljudskog ivota, koji se ne sastoji, ma to ljudi govorili, od jedne horizontale i dvije vertikale, nego prije od tri beskonane krivulje koje se neprestano pribliavaju i udaljavaju jedna od druge ono to je ovjek vjerovao da jest, ono to je elio biti i ono to je odista bio. ovjek zaljubljen u istinu, ili bar u tonost, vrlo esto moe primijetiti, kao i Pilat, da istina nikad nije ista. Otuda, izmijeano s izriitim tvrdnjama, ima tu i oklijevanja, odstupanja i okolianja kojih ne bi bilo u konvencionalnijeg ovjeka. U stanovitim trenucima, uostalom malobrojnijim, pomiljala sam ak i da car lae. Tad ga je trebalo pustiti da lae, kao to i svi mi laemo. to god radili, uvijek na svoj nain obnavljamo spomenik. Ali mnogo je ve i to ako se sluimo autentinim kamenjem. Ja sam svako bie koje je preivjelo ljudsku pustolovinu. 325Mene to 2. stoljee zanima zato to je zadugo bilo stoljee posljednjih slobodnih ljudi. to se nas tie, mi smo moda ve vrlo daleko od tog doba. Na dan 26. prosinca 1950, jedne ledene veeri u gotovo polarnoj tiini na otoku Mount Desert u Sjedinjenim Dravama, nastojala sam oivjeti egu i sparinu jednog srpanjskog dana 138. godine u Bajama, teret pokrivaa na tromim i umornim nogama, gotovo neujni um mora bez plime i oseke koji dopire ovdaonda do ovjeka zaokupljenog hropcem svoje agonije. Pokuavala sam doprijeti tako i do posljednjeg gutljaja vode, do posljednjeg gra, do posljednje slike u glavi. Caru je preostalo jo samo da umre. Ova knjiga nije nikom posveena. Trebalo je da bude posveena G. F. i bila bi joj posveena kad ne bi bilo pomalo nepristojno stavljati osobnu posvetu na poetak djela u kojem mi je bilo stalo do toga da izbriem svaki svoj trag. Ali i najdua posveta bila bi svejedno odvie nedostatna i odvie banalna da se iskae ast jednom tako neobinom prijateljstvu. Kad pokuam definirati to dobro koje uivam ve godinama, obino kaem sama sebi da takva povlastica, ma koliko rijetka bila, ne moe ipak biti jedinstvena, da u pustolovini stvaranja knjige ili u ivotu sretna pisca moru kadikad postojati netko u pozadini tko nee propustiti netonu ili slabu reenicu koju bi pisac, umoran, najradije ostavio, netko tko e i dvadeset puta, ako treba, proitati s njim dvojbenu stranicu, netko tko umjesto njega s polica u knjinici skida debele knjiurine u kojima bi se mogao nai kakav koristan podatak i uporno ih iznova prelistava kad ih je pisac ve iz pukog umora zatvorio, netko tko ga podrava, slae se s njim a katkad i prepire, netko tko s istim arom dijeli s njim umjetnike uitke i ivotne uitke, poslove koji nikad nisu dosadni ali nisu ni laki, netko tko nije ni njegova sjena, ni njegov odraz, pa ni njegova nadopuna, nego svoj ovjek, netko tko mu ostavlja bo326 ansku slobodu, a ipak ga obvezuje da bude u punoj mjeri ono to jest. Hospes Comesque.

U prosincu 1951. saznala sam da je tih dana umro njemaki povjesniar Vilhelm Weber, a u travnju 1952. da je umro i znanstvenik Paul Graindor ijim sam se radovima uvelike sluila. Neki sam dan razgovarala sa dvije osobe, G. B.... i J. F.. koji su u Rimu upoznali gravera Pierrea Gusmana, u vrijeme kad je oduevljeno crtao pojedine dijelove Vile. Osjetila sam da pripadam nekoj vrsti Gens Aelia, gomili tajnika velikog ovjeka, da sudjelujem u smjeni strae carske garde koju tvore humanisti i pjesnici to se smjenjuju oko jedne velike uspomene. Tako je a to se isto zacijelo odnosi i na strunjake za Napoleona i za ljubitelje Dantea s vremenom nastao krug ljudi povezanih istim simpatijama ili zaokupljenih istim problemima. Postoje Blaziji i Vadiji, a i njihov je debeli roak Bazil tu negdje. Sluilo mi se jednom, samo jednom, da se naem pred onom mjeavinom uvreda i vojnikih ala, pred citatima okrnjenim ili iskrivljenim tako vjeto da nae reenice kazuju neku glupost koju inae ne kazuju, pred varljivim argumentima sklepanim od tvrdnji koje su toliko mutne i toliko bespogovorne da ih zdravo za gotovo prima itatelj koji potuje ovjeka s diplomom i koji nema vremena ni elje da sam zaviri u izvore. Sve je to svojstveno jednom stanovitom soju i jednoj stanovitoj sorti, koji su, sreom, vrlo rijetki. Koliko, naprotiv, moemo nai dobre volje u mnogih znanstvenika koji bi mogli vrlo lako, u nae doba pomamne specijalizacije, napreac prezreti svaki literarni pokuaj rekonstrukcije prolosti koja naoko zadire u njihovu domenu... Mnogi su mi se od njih spontano sami ponudili da naknadno isprave neku moju zabludu, potkrijepe neku pojedinost, podupru neku pretpostavku ili olakaju novo istraivanje, pa moram ovdje uputiti izraze prijateljske zahvalnosti tim svojim dobrohotnim suradnicima. Svako novo izdanje knjige duguje poneto estitim ljudima koji su je proitali. Treba raditi to se najbolje moe. Dotjerivati. Dotjerano iznova neprimjetno dotjerati. Ja popravljam sam sebe, rekao je pjesnik Yeats, kada dotjerujem svoja djela. Juer sam u Vili mislila na tisue tihih ivota, skrovitih kao to su ivoti ivotinja, bez misli kao to su ivoti biljaka, Cigana iz Piranesijeva doba, pljakaa ruevina, prosjaka, kozara, seljaka nastanjenih kojekako u nekom zakutku razvalina, to su se tu smjenjivali izmeu Hadrijana i nas. Na okrajku maslinika, u djelomice oienom antikom hodniku, G... i ja smo se nale pred leajem od trske jednog pastira, pred njegovom improviziranom klinanicom uguranom izmeu dva rimska betonska bloka, pred jo toplim pepelom njegove vatre. Osjeale smo se prisno sa skromnim, obinim stvarima gotovo isto onako kao to se osjeamo u Louvreu nakon zatvaranja, kad meu kipovima iskrsavaju platneni leajevi uvara. Godine 1958. nita ne treba mijenjati u prethodnim recima pastirova je klinanica, iako ne i njegov leaj, svejednako na istom mjestu. G... i ja smo se opet odmarale na travi u dolini Tempe, meu ljubicama, u ovo sveto doba godine kad sve poinje iznova, usprkos prijetnjama koje ovjek danas posvuda sije ugroavajui svijet i sama sebe. AH Vila je pretrpjela pogubne promjene. Dakako da to nije posvemanja promjena

ne mijenja se tako brzo cjelina koju su stoljea polako razarala i oblikovala. Ali zbog pogreke rijetke u Italiji, opasna su se poljepanja pridruila iskopavanjima i nunim popravcima. Posjeeni su maslinici da bi ustupili mjesto napadnom parkiralitu i kiosku s napicima kakvi se podiu na izlobenim prostorima, ime je otmjena osamljenost drevne umske sjenice pretvorena u dananji gradski trg posjetioci mogu ugasiti e na betonskoj fontani kroz nepotrebnu gipsanu masku koja oponaa starinu jedna druga maska, jo nepotrebnija, resi zid velikog bazena ukraenog danas flotilom pataka. Gipsane kopije prilino banalnih kipova iz grkorimskih perivoja napabirenih ovdje pri nedavnim iskopavanjima, ne zasluuju ni ovakvo poasno mjesto ni ovakvo ponienje te replike od runog, nabuhlog i mekog materijala, postavljene prilino proizvoljno na postolja, pridaju neko melankoninoj Kanopi izgled dijela studija za filmsku rekonstrukciju ivota rimskih careva. Nita nije tako krhko kao ravnotea lijepih mjesta. Tekst ostaje netaknut, bez obzira na naa proizvoljna tumaenja, i nadivljava nae komentare, ali i najmanja nesmotrena restauracija kamene graevine, i najmanja asfaltirana cesta usred polja gdje je stoljeima na miru rasla trava, ini neto nepopravljivo za vjena vremena. Gubi se ljepota, a isto tako i autentinost. Ima mjesta koja je ovjek odabrao da na njima ivi, nevidljivih prebivalita izgraenih izvan vremena. Prebivala sam u Tiburu, moda u i umrijeti u njemu, kao Hadrijan na Ahilovu otoku. Ne. Jo sam jednom posjetila Vilu i njezine vrtne paviljone podignute za privatni ivot i odmor, i njezine raskone ruevine bez sjaja, koje ne mogu biti manje carske, gdje je bogati amater nastojao spojiti umjetnike uitke s draima ladanjskog ivota u Panteonu sam potraila tono mjesto na koje je pala sunana zraka jednog jutra 21. travnja ponovo sam hodnicima Mauzoleja prola onaj pogrebni put kojim su tako esto ili Habrija, Celer i Diotim, prijatelji iz posljednjih dana. Ali prestala sam osjeati neposrednu prisutnost tih bia, ivu zbilju tih dogaaja oni ostaju u mojoj blizini, ali su proli, isto tako kao i uspomene iz mog ivota. Nai odnosi s drugima imaju svoj vijek trajanja prestaju kad se postigne zadovoljenje, kad se naui lekcija, kad se dovri djelo. Rekla sam ono to sam imala rei, nauila sam ono to 329sam mogla nauiti. Okrenimo se sad na neko vrijeme drugim poslovima. BIBLIOGRAFSKA NAPOMENA Rekonstrukcija kao to je ova koju ste proitali, to e rei pisana u prvom licu i stavljena u usta ovjeku koga treba opisati, granii ponegdje s romanom a ponegdje s poezijom, pa joj moda i nije potrebna nikakva dokumentacija. Ipak, vjernost injenicama znatno pridonosi njezinoj ljudskoj vrijednosti. itatelj e ovdje nai popis glavnih tekstova na temelju kojih je ova knjiga napisana. Uostalom, dokumentirajui tako knjievno djelo, postupam samo po uzoru na Racinea koji je, u predgovorima svojim tragedijama, pomno navodio sve svoje izvore. Ali ponajprije, da odgovorim na najprea pitanja, ponovo u, po uzoru na

Racinea, navesti neke pojedinosti, prilino malobrojne, koje sam pridodala povijesti ili sam ih oprezno preinaila. Marul je povijesna linost, ali sam njegovu glavnu osobinu, vidovnjatvo, posudila od Hadrijanova ujaka, a ne od djeda izmislila sam i okolnosti njegove smrti. Iz jednog natpisa na spomeniku saznajemo da je sofist Isej bio jedan od Hadrijanovih uitelja, ali nije pouzdano utvreno, kao to se u knjizi navodi, da je uenik putovao radi toga u Atenu. Gal je postojao, ali pojedinosti o njegovu skonanju unijela sam samo da istaknem jednu od najee spominjanih Hadrijanovih znaajki osvetoljubivost. Epizoda o posveenju u Mitrin kult izmiljena je taj je kult u to doba bio ve rairen u vojsci mogue je, ali nema nikakvih dokaza, da je mladom asniku Ha331 Jf r drijanu palo na pamet da bude posveen u taj kult. To isto, naravno, vrijedi i za Antinojevo prinoenje rtve bika u Palmiri dakako da su Melet Agripa, Kastor i u prethodnoj epizodi, Turbo doista postojali ali njihovo sudjelovanje u obredima posveenja potpuno je izmiljeno. U te dvije scene slijedila sam tradiciju koja kae da je kupka u krvi prinesene rtve dio Mitrina obreda, kao i obreda sirijske boginje neki je uenjaci pripisuju samo ovoj potonjoj. Ove pozajmice jednog rituala drugom psiholoki su bile mogue u doba kad su se spasonosne religije kontaminirale u atmosferi radoznalosti, skepticizma i mutnog vjerskog zanosa kakva je vladala u 2. stoljeu. Povijest ne potvruje Hadrijanov susret s gimnozofom, a posluila sam se za tu svrhu tekstovima iz 1. i 2. stoljea u kojima se opisuju takve epizode. Sve su pojedinosti o Atijanu tone, osim jedne ili dvije aluzije na njegov privatni ivot o kojem nita ne znamo. Cijelo poglavlje o ljubavnicima napisala sam na temelju dva Sparcijanova stiha XI, 7 u kojima je o tome rije pri tome sam, izmiljajui ondje gdje je trebalo, nastojala ostati u granicama vjerojatnosti. Pompej Prokul bio je guverner Bitinije, ali nije pouzdano da je to bio 123. i 124. godine kad je car onuda proputovao. Straton iz Sarda, erotski pjesnik ije nam je djelo poznato po zbirci Palatinska antologija, ivio je vjerojatno u Hadrijanovo doba nema nikakvih dokaza ni protudokaza da se car upoznao s njim na jednom od svojih putovanja po Maloj Aziji. Lucijev posjet Aleksandriji 130. godine izveden je kao to je to ve uinio i Gregorovius iz esto osporavanog teksta Hadrijanovo pismo Servijanu, iako pasus koji se odnosi na Lucija nipoto ne potvruje takvo tumaenje. Stoga su podaci o njegovu boravku u Egiptu vie nego nepouzdani naprotiv, pojedinosti o Luciju u to doba preuzeti su gotovo svi iz Sparcijanova ivota Elija Cezara. Priu o Antinojevoj rtvi dugujemo tradiciji Dion, LXIX, 11 Sparcijan, XIV, 7 pojedinosti o gatanju nadahnute su egipatskim magijskim uputama na papirusu, ali su dogaaji one veeri u Kanopu izmiljeni. Epizoda o malianu koji je pao s balkona na jednoj sveanosti, koja se u knjizi zbiva za Hadrijanova boravka u Pilama, preuzeta je iz izvjea Oxyrhynchus Papyri i zbila se zapravo gotovo etrdeset godina nakon Hadrijanova putovanja po Egiptu. Povezivanje smaknua Apolodora sa Servijanovom urotom puka je pretpostavka, koja se meutim moe braniti.

Marko Aurelije spominje na vie mjesta Habriju, Celera i Diotima, ali samo po imenu i po njihovoj dubokoj privrenosti uspomeni na Hadrijana. Posluila sam se njima da bih doarala dvor u Tiburu u posljednjim godinama Hadrijanove vladavine Habrija predstavlja krug filozofa platonovske ili stoike kole oko cara Celer koga ne treba mijeati sa Celerom kojeg spominju Filostrat i Aristid i koji je bio ta jnik ab epistulis Graecis predstavlja vojni element, a Diotim skupinu carskih miljenika. Ta su mi, dakle, tri povijesna imena posluila kao polazite da donekle izmislim tri osobe. Naprotiv, lijenik Jola stvarna je osoba, ali nam povijest nije zabiljeila njegovo ime, niti nam kazuje da je bio porijeklom iz Aleksandrije. Osloboenik Onezim je postojao, ali ne znamo je li Hadrijanu sluio kao svodnik Servijan je imao tajnika po imenu Krescent, ali nam povijest ne govori da je izdao svoga gospodara. Trgovac Opramoja je postojao, ali nema dokaza da je pratio Hadrijana na putovanju Eufratom. Arijanova je ena povijesna linost, ali ne znamo je li bila profinjena i ponosita, kao to u knjizi kae Hadrijan. Samo je nekolicina epizodnih likova, rob Euforion, glumci Olimp i Batil, lijenik Leotikid, mladi britanski tribun i vodi Asar, potpuno izmiljena. One dvije vraare, s britanskog otoka i iz Kanope, izmiljene su osobe, ali zastupaju svijet gatanja i ljudi koji se bave okultnim znanostima kojima se Hadrijan rado okruivao. Ime Areteja potjee iz jedne Hadrijanove autentine pjesme Ins. Gr XIV, 1089, ali sam ga ja proizvoljno prisila kljuarici Vile ime glasnika Menekrata uzela sam iz Pisma kralja Fermesa caru Hadrijanu Bibliothqque de lEcole de Chartes, sv. 74, 1913, teksta koji je zapravo legenda, ali je moda preuzeo tu pojedinost iz drugih, danas izgubljenih dokumenata. Imena Benedikta i Teodote, blijedih zaljubljenih utvara koje se provlae kroz Misli Marka Aurelija, preinaena su iz stilistikih razloga u 333r Veroniku i Teodora. Najposlije, grka i latinska imena uklesana u bazu Memnonova kolosa u Tebi veinom su preuzeta iz Letronneova djela Zbirka grkih i latinskih natpisa u Egiptu, 1848 izmiljeno je ime Eumen koji je toboe bio na tom mjestu est stoljea prije Hadrijana kako bi se moglo izraunati za nas, pa i za samog Hadrijana, koliko je vremena proteklo od prvih grkih posjetilaca Egipta, suvremenika Herodotovih, do ovih rimskih izletnika jednog jutra u 2. stoljeu. Kratka naznaka Antinojeve obiteljske sredine nije povijesno utemeljena, ali vodi rauna o drutvenim prilikama koje su u to doba vladale u Bitiniji. U stanovitim prijepornim momentima zato je otputen Svetonije, je li Antinoj bio slobodnjakog ili ropskog porijekla, koliko je Hadrijan aktivno sudjelovao u Palestinskom ratu, kad je tono odrana apoteoza Sabine i pogreb Elija Cezara u Aneoskoj tvravi valjalo je birati izmeu razliitih pretpostavki povjesniara, pa sam nastojala izabrati uvijek vjerodostojnije rjeenje. U drugim sluajevima Trajanovoj adopciji Hadrijana ili Antinojevoj smrti trudila sam se da nad kazivanjem ostavim da lebdi neka neizvjesnost, koja je, prije nego to je postala neizvjesnost povijesti, jamano bila neizvjesnost samog ivota. Dva osnovna vrela za prouavanje Hadrijanova ivota i linosti bili su mi grki povjesniar Dion Kasije, koji je stranice svoje Rimske povijesti

posveene Hadrijanu napisao etrdesetak godina nakon careve smrti, i latinski kroniar Sparcijan, jedan od autora zbirke Historia Augusta, koji je nakon neto vie od jednog stoljea napisao svoje djelo Vita Hadriani, jedan od najboljih tekstova iz te zbirke, a isto tako Vita Aelii Caesaris, neto manje djelo u kojem lik Hadrijanova adoptiranog sina djeluje neobino vjerodostojno, dodue i pomalo povrno, ali samo zato to je i sama osoba bila takva. Ta se dva autora oslanjaju na izgubljene dokumente, izmeu ostalih i na Memoare koje je Hadrijan objavio pod imenom svog osloboenika Flegonta, i na zbirku carevih pisama koja je Flegont sakupio. Ni Dion ni Sparcijan nisu veliki povjesniari ni veliki ivotopisci, ali su im upravo zbog pomanjkanja talenta, a donekle i sustavnosti, bili neobino bliski dogaaji koje opisuju, tako da su moderna istraivanja ponajee uvjerljivo potvrdila njihova kazivanja. I ova knjiga koju ste netom proitali zasniva se dobrim dijelom na toj gomili sitnih podataka. Spomenimo jo, ne pokuavajui, uostalom, da nam lista bude kompletna, nekoliko detalja napabirenih iz drugih ivotopisa zbirke Historia Augusta, primjerice ivotopisa Antonina i Marka Aurelija iz pera Julija Kapitolina i nekoliko reenica preuzetih od Aurelija Viktora i od nepoznatog autora Epitoma, koji Hadrijanov ivot ve tretiraju kao legendu, ali se inae odlikuju izvanrednim stilom. Iz Suidinih historiografskih biljeaka u njegovu Rjeniku uzela sam dva slabije poznata podatka Utjehu koju je Hadrijanu uputio Numenije, i pogrebnu glazbu koju je Mesomed skladao u povodu Antinojeve smrti. I sam je Hadrijan ostavio nekoliko autentinih djela kojima sam se posluila administrativnu korespondenciju, fragmente govora i slubenih izvjetaja, primjerice glasovitu besjedu odranu postrojbama u Lambezi, to je sve ponajee sauvano u natpisima na spomenicima, zatim sudskim odlukama koje su nam prenijeli pravnici, pjesmama koje spominju pisci iz tog doba, kao to je znamenita Animula vagula blandula, ili pjesmama pronaenim na spomenicima u obliku zavjetnih posveta, kao to je pjesma Erosu i Afroditi Uranskoj uklesana u unutarnji zid hrama u Tespisu Kaibel, Epigr. Gr. 811. Prijeporna je autentinost Hadrijanovih triju pisama o njegovu privatnom ivotu Pismo Matidiji, Pismo Servijanu i Pismo cara na samrti upueno Antoninu, to se mogu redom nai u zbirci pisama koju je sakupio gramatiar Dositej, te Vopiskovu djelu Vita Saturnini i u knjizi Grenfella i Hunta Fayum Towns and their Papyri, 1900. Ipak, sva ta tri pisma u znatnoj mjeri sadre znaajke ovjeka kojem se pripisuju, pa sam neke podatke iz njih upotrijebila u ovoj knjizi. Gotovo svi pisci 2. i 3. stoljea spominju na bezbroj mjesta Hadrijana i njegovu okolinu upotpunjavajui kazivanja Ijetopisaca i esto popunjavajui praznine u njihovim iskazima. Da navedem samo nekoliko primjera, epizoda lova u Libiji proistekla je sva iz jednog odlomka Hl r Pankratove okljatrene pjesme Hadrijanovi i Antinojevi lovovi pronaene u Egiptu i objelodanjene 1911. godine u zbirci Oxyrhynchus Papyri III, br. 1085. Atenej, Aulo Gelije i Filostrat naveli su mnoge pojedinosti o sofistima i pjesnicima sa carskog dvora. Plinije mlai i Marcijal dodali su

gdjekoju crtu poneto izblijedjelim portretima Vokonija i Licinija Sure. Opis Hadrijanove boli zbog Antinojeve smrti inspirirao je povjesniare toga doba, ali i stanovite pasuse crkvenih otaca, koji ga, naravno, osuuju, ali su gdjekad u tom pogledu humaniji i, to je jo vanije, razliitiji meu sobom nego to bi se moglo oekivati. Dijelovi Arijanova pisma caru Hadrijanu o krunoj plovidbi po Crnom moru, u kojima takoer ima osvrta na tu temu, uneseni su u ovu knjigu jer se autorica slae s onim strunjacima koji vjeruju da je taj tekst u biti autentian. Pohvala Rimu sofista Elija Aristida, djelo tipino za Hadrijanovo doba, posluilo mi je da u nekoliko redaka naznaim Hadrijanovu sliku ide alne drave. Nekoliko povijesnih detalja iz Talmuda, gdje su oni ugraeni u golemu masu legendarne grae, dopunili su Eusebijevo kazivanje u Crkvenoj povijesti o Palestinskom ratu. Spomen Favorinova progonstva potjee iz fragmenta njegova vlastitog rukopisa iz Vatikanske biblioteke objavljenog 1931. godine M. Norsa i G. Vitelli, papiro vaticano greco, II, iz Studi e Testi, LIII ona uasna epizoda o oslijepljenom tajniku preuzeta je iz rasprave Galena, lijenika Marka Aurelija slika Hadrijana na samrti inspirirana je Frontonovim traginim portretom ostarjelog cara. Pojedinosti nekih dogaaja koje nisu zabiljeili antiki povjesniari preuzela sam s likovnih spomenika i natpisa na njima. Neki kratki prikazi zvjerstava iz ratova s Daanima i Sarmatima, spaljivanje ivih zarobljenika i samoubojstva savjetnika kralja Decebala trovanjem na sam dan predaje, potjeu s bareljefa na Trajanovu stupu W. Froehner, La Colonne Trajan, 1865 I. A. Richmond, Trajans Army on Trajans Column, u Papers of the British School at Rome, XIII, 1935 dobar dio slika s puta prenijela sam s novia iz tog doba. Pjesme Julije Balbile uklesane u noge Memnonova kolosa posluile su mi kao polazite u kazivanju o posjetu Tebi R. Cagnat, Inscrip. Gr. ad res romanas pertinentes, 11867 datum Antinojeva roenja preuzela sam s natpisa Zadruge obrtnika i robova u Lanuviju, koja je 133. godine izabrala Antinoja za svog zatitnika Corp. Inscr. Lat. XIV, 2122. Taj datum osporava Mommsen, ali su ga poslije prihvatili i neki manje kritiki raspoloeni znanstvenici onih nekoliko reenica navedenih kao natpis s miljenikove grobnice preuzela sam iz velikog hijeroglifskog teksta s obeliska u Pinciju, u Rimu, koji opisuje Antinojev pogreb i ceremonije njegova kulta A. Erman, Obelisken Romischer Zeit, u Mitt. d. deutsch. arch. Inst Rom. Abt, XI, 1896 O. Marucchi, Gli obelischi egiziani di Roma, 1898. O boanskim poastima iskazanim Antinoju i o njegovim fizikim i psihikim karakteristikama mnogo vie svjedoe natpisi, spomenici i kovanice nego pisana povijest. Zasad ne postoji nijedna dobra moderna biografija Hadrijana na koju bih mogla uputiti itatelja jedino takvo djelo vrijedno spomena, ujedno i najstarije, jest ono koje je napisao Gregorovius, izdano 1851. revidirano izdanje 1884, kojem ne nedostaje ni ivotnosti ni kolorita, ali je nepotpuno u pogledu Hadrijana kao administratora i vladara, a dobrim je dijelom i zastarjelo. Isto su tako zastarjele i briljantne skice jednog Gibbona ili jednog Renana. Djelo B. W. Hendersona The Life and Principate of the Emperor Hadrian, objelodanjeno 1923. godine, povrno unato

svojoj opsenosti, daje tek nepotpunu sliku Hadrijanovih misli i problema njegova doba, a nedostatno se koristi i izvorima. Meutim, premda definitivnu biografiju Hadrijana tek treba napisati, inteligentnih saetaka i solidnih studija detalja ima napretek suvremena je znanost u mnogo emu osvijetlila Hadrijanovu vladavinu i upravu. Navest u samo nekoliko novijih djela, ili bar donekle novijih, do kojih je razmjerno lako doi, kao to su na francuskom jeziku poglavlja o Hadrijanu u knjizi Leona Homa Le HautEmpire Rimain, 1933, i djelo E. Albertinija LEmpire Romain, 1936 analiza Trajanovih ratova s Partima i Hadrijanove miroljubive politike u prvom svesku Histoire de lAsie Renea Grousseta, 1921 studija o Hadrijanovu knjievnom opusu u m,djelu Henrija Bardona Les Empereurs et les Lettres latines, 1944 radovi Paula Graindora Athenes sous Hadrien, Kairo, 1934 Louisa Perreta La Titulature imperiale dHadrien, 1929, i Bernarda dOrgevala LEmpereur Hadrien, son oeuvre legislative et administrative, 1950. Ovo je posljednje djelo gdjekad zbrkano u pojedinostima. Ipak, najdublje studije o Hadrijanovoj osobi i vladavini pripadaju i dalje njemakoj koli J. Diirr, Die Reisen des KaIsers Hadrian, Be, 1881 J. Plew, Quellenuntersuchungen zur Geschichte des Kaisers Hadrian, Strasbourg, 1890 E. Kornemann, Kaiser Hadrian und der letzte grosse Historiker von Rom, Leipzig, 1905 i nadasve kratka i divna studija Wilhelma Webera Untersuchungen zur Geschichte des Kaisers Hadrian, Leipzig, 1907, i njegov sadrajni esej, koji je i neto lake pribaviti, objavljen 1936. godine u zbirci Cambridge Anclent History, sv. XI, The Imperial Peace, str. 294324. Na engleskom jeziku, u opusu Arnolda Tovnbeeja ima ovdjeondje osvrta na Hadrijanovu vladavinu, koje su u Hadrijanovlm memoarima posluile kao klice nekih pasusa u kojima sam car izlae svoje politike poglede napose treba obratiti pozornost na njegov tekst Roman Emplre and Modem Europe objelodanjen u Dubim Revlew 1945. godine. Vidi takoer vano poglavlje o Hadrijanovim drutvenim i financijskim reformama u knjizi M. Rostovtzeffa Social and Economic Historj oj the Roman Empire, 1926 a glede nekih pojedinosti i studije R. H. Laceva The Equestrian Officials of Trajan and Hadrian Their Career, with Some Notes on Hadrians Reforms, 1917 pa Paula Alexandra, Letters and Speeches of the Emperor Hadrian, 1938 zatim W. D. Graya, A Study of the Life of Hadrian Prior to his Accession, Northampton, Mass 1919 potom F. Pringsheima, The Legal Policy and Reforms o Hadrian, u Journal of Roman Studles, XXIV, 1934. O Hadrijanovu boravku na Britanskom otoju i podizanju zida na granici sa kotskom treba proitati klasino djelo J. C. Brucea, The Handbook to the Roman Wall, revidirano izdanje R. G. Collingwooda iz 1933. godine, i djelo tog istog Collingwooda u suradnji s J. N. L. Myresom Roman Britain and the English Setlements, drugo izdanje, 1937. O numizmatici Hadrijanove vladavine izuzev novia s Antinojevim likom o kojima e jo biti rijei vidi relativno novija djela H. Mattinglva i E. A. Svdenhama The Roman Imperial Coinage, II, 1926, i P. L. Stracka Untersuchungen zur Romischen Reichspragung des zweiten Jahrhunderts, II, 1933. O linosti Trajana i njegovim ratovima vidi R. Paribeni, Optimus Princeps, 1927 R. P. Longden, Nerva and Trajan i The Wars of Trajan, u Cambridge

Ancient Historj, XI, 1936 M. Durry, Le Regne de Trajan dapres les Monnaies, Revue Hist LVII, 1932, i W. Weber, Trajan und Hadrian, u Meister der Politik, I2, Stuttgart, 1923. O Eliju Cezaru A. S. L. Farquharson, On the Names of Aelius Caesar, Classical Quarierly, II, 1908, i J. Carcopino, LHeredite dynastique chez les Antonins, 1950, ije su hipoteze odbaene u korist doslovnijeg tumaenja tekstova. O sluaju etvorice konzulara vidi A. von Premerstein, Da Attentat der Konsulare auf Hadrian im Jahre 118, u Klio, 1908 J. Caropino, Lusius Quietus, lhomme de Qwmyn, u Istros, 1934. O Hadrijanovoj grkoj okolini A. von Premerstein, C. Julius Quadratus Bassus, u Sitz. Bayr. Akadem. d. Wiss 1934 P. Graindor, Un Milliardaire Antique, Herode Atticus est sa famille, Kairo, 1930 A. Boulanger, Aelius Aristide et la Spohistique dans la Province dAsie au Ile siecle de notre ere, meu publikacijama Bibliotheque des Ecoles Franaises dAthenes et de Rome, 1923 K. Horna, Die Hymnen des Mesomedes, Leipzig, 1928 G. Martelloti, Mesomede, izdanje Scuola di Filologia Classica, Rim, 1929 H. C. Puech, Numenius dApamee, u Melanges Bides, Bruxelles, 1934. O ratu sa idovima W. D. Gray, The Founding of Aelia Capitotina and the Chronology of the Jewish War under Hadrian, American Journal of Semitic Language and Literature, 1923 A. L. Sachar, A History of the Jews, 1950 i S. Liberman, Greek in Jewish Palestine, 1942. Arheoloka otkria u Izraelu u posljednjih nekoliko godina obogatila su u poneemu nae znanje o pobuni Bar Kobe i ratu u Palestini, ali veina tih otkria, do kojih je dolo poslije 1951. godine, nije se mogla koristiti u ovoj knjizi. Ikonografija Antinoja, a usput i njegova ivotna povijest, jo uvijek zanimaju arheologe i estetiare, napose 339r u germanskim zemljama, otkako je 1764. godine Winckelmann dodijelio vano mjesto Antinojevim portretima, ili bar glavnim njegovim portretima poznatim u to doba, u svojoj Povijesti umjetnosti staroga vijeka. Veina tih radova s kraja 18, te iz 19. stoljea, nisu nam danas vie zanimljiva osim kao kurioziteti. Ipak je djelo L. Dietrichsona Antinoiis, Christiania, 1884, nadahnuto prilino zbrkanim idealizmom, vrijedno panje zbog autorova truda da sakupi gotovo sve antike spomene Hadrijanova ljubimca meutim, u ikonografskom su smislu nazori i metode u toj knjizi zastarjeli. Knjiica F. Labana Der Gemutsausdruck des Antinoiis, Berlin, 1891, iznosi redom estetike teorije koje su u to doba u Njemakoj bile u modi, ali niim ne obogauje samu ikonografiju mladog Bitinijca. Opseni esej J. A. Svmondsa o Antinoju u njegovoj zbirci Sketches in Italy and Greece, London, 1900, vrlo je zanimljiv iako je po tonu i podacima ponegdje zastario, kao i jedna napomena istog autora na istu temu u njegovu izvanrednom i iznimnom eseju o spolnoj inverziji u antici, A Problem in Greek Ethics deset primjeraka izvan prodaje, 1883, pretiskano u 100 primjeraka 1901. Djelo E. Holma Da Bildnis des Antinotis, Leipzig, 1933, djeluje pomalo akademski i ne donosi nove poglede ni nove obavijesti. Kad je rije o likovnim prikazima Antinoja, izuzev numizmatikih, najbolja je relativno novija studija Pierra Marconija Antinoo. Saggio sull Ane dell Eta Adrianea objavljena u 39. svesku

Monumenti Antichi, R. Accademia dei Lincei, Rim, 1923, do koje je, uostalom, prilino teko doi jer se mnogi svesci ove biblioteke mogu nai samo u nekim velikim knjinicama. Marconijev esej, prilino prosjean Ovo isto, naravno, vrijedi i za mnoge druge ovdje spomenute radove. Gdjekoja rijetka knjiga, koja ie rasprodana i koja se moe nai samo na policama odreenih knjinica, ili tekst koji je objelodanjen u kojem starijem broju znanstvenog asopisa, potpuno su nedostupni golemoj veini itatelja. U 99 posto sluajeva italac, koji se eli obavijestiti, a nema vremena niti poznaje metode iskusnih profesionalaca, htione htio, bit e prisiljen itati vulgarizirana djela na koja gotovo sluajno naie, ali se ni najbolja meu ovima ne pretiskuju pa se ni do njih nne moe doi. Ono to nazivamo naom kulturom ee je nego to mislimo kultura zatvorenih ustanova. sa stajalita estetskog diskursa, znai ipak velik napredak u ikonografiji, usprkos nepotpunosti, a svojom preciznou prekrauje maglovita sanjarenja to su ih ispredali oko Antinoja ak i ponajbolji romantiarski kritiari. Vidi isto tako kratke studije o ikonografiji u opim djelima o grkoj ili grkorimskoj umjetnosti kao to su, recimo, PropylaenKunstgeschichte G. Rodenwaldta, III, 2, 1930 E. Strong, Art in Ancient Rome, drugo izdanje, London, 1929 Robert West, Romische PortratPlastik, II, Mtinchen, 1941 I C. Seltman, Approach to Greek Art, London, 1948. Zapisi R. Lancianija i C. L. Viscontija u Bollettino Communale di Roma, 1886, esej G. Rizza, AntinooSilvano, u Ausonia, 1908. i S. Reinacha Les Tetes des medaillons de lArc de Constantin, u Rev. Arch kolo IV, XV, 1910, P. Gaucklera, Le Sanctuaire syrien du Janicule, 1912, H. Bullea, Ein Jagddenkmal des Kaisers Hadrian, u Jahr. d. arch. Inst XXXIV, 1919, i R. Bartoccinija, Le Terme di Lepcis, u Africa Italiana, 1929, kao i mnogi drugi odnose se na portrete Antinoja identificirane i otkrivene potkraj 19. i u 20. stoljeu, te na okolnosti pod kojima su pronaeni. to se tie novia s Antinojevim likom, po miljenju numizmatiara koji se danas bave tom temom, i dalje je najbolje djelo Numismatique dAntinoos, u Joum. Inst. dArcheologie Numismatique, XVI, str. 3770, 1914, iz pera G. Bluma, mladog znanstvenika poginulog u Prvom svjetskom ratu, koji je ostavio za sobom i nekoliko drugih ikonografskih studija o Hadrijanovu ljubimcu. O noviima s Antinojevim likom kovanim u Maloj Aziji vidi navlastito kod E. Babelona i T. Reinacha, Recueil General des Monnaies Grecques dAsie Mineure, IIV, 19041912, i I, drugo izdanje, 1925 za takve kovanice kovane u Aleksandriji, vidi J. Vogt, Die Alexandrinischen Mtinzen, 1924, a za neke sline kovanice kovane u Grkoj, C. Seltman, Greek Sculpture and Some Festival Coins, u Hesperia Journ. of Amer. School of Classical Studies at Athens, XVII, 1948. O mutnim okolnostima pod kojima je Antinoj umro vidi W. Weber, Drei Untersuchungen zur aegyptischgriechischen Religion, Heidelberg, 1911. Ve spomenuta knji341 fga P. Graindora Athenes sous Hadrien sadri str. 13 zanimljiv podatak o toj temi. Tono mjesto Antinojeva groba nije nikad utvreno, unato argumentima C. Htilsena, Da Grab des Antinoiis, objavljeno u Mitt. d.

deutsch. arch. Inst Rom. Abt XI, 1896, i u Beri. Phil. Wochenschr 15. oujka 1919. i suprotnim gleditima H. Kahlera u njegovu djelu, nie navedenom, o Hadrijanovoj vili. Recimo jo da izvrsna rasprava P. Festugierea La Valeur religieuse des Papyrus Magiques objavljena 1932. u knjizi LIdeal religieivc des Grecs et lEvangile, a napose njegova analiza rtve Esiesove smrti potapanjem u vodu i uzdizanja rtve na taj nain do stupnja boanstva, iako se ne odnosi na priu o Hadrijanovu miljeniku, osvjetljuje obiaje koje smo dosad poznavali samo iz mrtve knjievne tradicije, i omoguuje nam da tu legendu o dragovoljnom rtvovanju izvuemo iz ropotarnice traginoepskih rekvizita i smjestimo je u vrlo precizan okvir stanovite okultne tradicije. Gotovo sva opa djela o grkorimskoj umjetnosti daju znaajno mjesto hadrijanskoj umjetnosti. Neke sam od njih spomenula u pasusu o portretima Antinoja, a za gotovo kompletnu ikonografiju Hadrijana, Trajana, njihovih enskinja i Elija Cezara vidi ve spomenuto djelo Roberta Westa Romische PortraitPlastik, a od mnogobrojnih ostalih knjiga P. Graindora, Bustes et StatuesPortraits de lEgypte Romaine. Kairo, bez naznake godine, F. Poulsena Greek and Roman Portrait in English Countrj Houses, 1923, u kojima ima nekoliko manje poznatih i rijetko reproduciranih portreta Hadrijana i ljudi iz njegove okoline. O dekorativnoj umjetnosti u Hadrijanovo doba openito, a napose o vezi motiva kojima su se sluili klesari i graveri s politikim i kulturnim uputama vladara, vidi vrlo lijepo djelo Jocelvn Tovnbee The Hadrianic School, A Chapter in the History of Greek Art, Cambridge, 1934, koje zavreuje posebnu pozornost. Umjetnika djela raena po Hadrijanovoj narudbi, ili ona koja su bila u njegovim zbirkama, spominjala sam u ovoj knjizi samo ukoliko upotpunjuju Hadrijanovu fizionomiju kao ljubitelja starina i umjetnosti ili ljubavnika koji skrbi da ovjekovjei voljeno lice. Carev opis Antinojevih likova, pa i slika ivog miljenika prikazana vie puta u ovom djelu, inspirirani su, naravno, portretima mladog Bitinijca pronaenim mahom u Hadrijanovoj vili, koji i dandanas postoje, a poznajemo ih po imenima velikih talijanskih sakupljaa 17. i 18. stoljea. Dakako da im ih nije ostavio sam Hadrijan. Malu glavu koja se sad nalazi u Nacionalnom muzeju u Rimu atribuirao je Pirro Marconi kiparu Aristeju u ve spomenutom eseju. Antinoja Farnese u Napuljskom muzeju pripisala je autorica ove knjige jednom drugom kiparu iz Hadrijanova doba, Papiju. Pretpostavka da je jedan Antinojev lik, koji se danas ne moe pouzdano identificirati, nekad resio hadrijanske bareljefe u Dionizovu kazalitu u Ateni preuzeta je iz ve spomenutog djela P. Graindora. Na temelju jednog detalja, autorica je prihvatila miljenje da su trietiri lijepa grkorimska ili helenistika kipa, pronaena u Hadrijanovu zaviaju Italiki, od kojih bar jedan, ini se, potjee iz aleksandrijske kole, zapravo grke statue s kraja 1. ili poetka 2. stoljea i da ih je car darovao svom rodnom gradu. Ove iste ope napomene vrijede i za spominjanje spomenika koje je podigao Hadrijan, iji bi detaljni opisi pretvorili ovu knjigu tako rei u struni prirunik, posebice opis Hadrijanove vile, a car kao ovjek od

ukusa ne bi tjerao itatelja da temeljito upoznaje njegov posjed. Nae spoznaje o Hadrijanovim velikim graevinama, u Rimu i u raznim dijelovima carstva, potjeu od njegova biografa Sparcijana i Pausanijina djela Vodi po Grkoj, to se tie graevina podignutih u Grkoj, ili od kasnijih kroniara kao to je Malala, koji se najvie zadravao na graevinama to ih je Hadrijan podigao ili obnovio u Maloj Aziji. Od Prokopa znamo da je vrh Hadrijanova mauzoleja bio ureen mnogobrojnim kipovima, koji su Rimljanima posluili kao projektili za vrijeme Alarikove opsade Rima. Jedan njemaki putnik iz 8. stoljea dao nam je u svom djelu Anonyme de Einsiedeln sliku Mauzoleja na poetku srednjega vijeka, koji je jo u doba Marka Aurelija bio pretvoren u tvravu, ali jo ne i u Aneosku tvravu. Ove podatke i nazivlje nadopunili su poslije svojim nalazima arheolozi i epigrafisti. Spomenut emo samo jedan od tih nalaza, i to ne tako davni, kojim je utvreno, po tvornikim oznakama na opekama kojima je zidan, da slava za izgradnju ili posvemanju rekonstrukciju Panteona pripada Hadrijanu, iako se dugo vjerovalo da ga je on samo obnovio. to se tie hadrijanske arhitekture, upuujem itatelja na veinu ve spomenutih opih djela o grkorimskoj umjetnosti, ali i na neke druge autore, primjerice C. Schultess, Bauten des Kaisers Hadrianus, Hamburg, 1898 G. Beltrani, Panteone, Rim, 1898 G. Rosi, Bollettino della comm. arh. comm LIX, str. 227, 1931 M. Borgatti, Castel S. Angelo, Rim, 1890 S. R. Pierce, The Mausoleum of Hadrian and Pons Aelius, objavljeno u Journ. of Rom. Stud XV, 1925. O Hadrijanovim graevinama u Ateni vidi i ve vieput spomenuto djelo P. Graindora Athenes sous Hadrien, 1934, i G. Fougeres, Athenes, 1914, koje, koliko god bilo staro, jo uvijek sadri sve ono to je bitno. Napomenimo jo za itatelja koji se zanima za ono jedinstveno mjesto, Villa Adriana, da imena njenih razliitih dijelova koja Hadrijan nabraja u ovoj knjizi i koja su jo i dandanas u uporabi, potjeu takoer iz Sparcijanovih naznaka koje su istraivanja na samom mjestu prije potvrdila i dopunila nego osporila. Nae poznavanje razliitih stanja te ruevine od Hadrijana do danas potjee iz cijelog niza pisanih ili graviranih dokumenata poam od renesanse, od kojih su moda najdragocjeniji Izvjee koje je arhitekt Ligorio podnio kardinalu dEste 1538. godine, pa Piranesijevi divni drvorezi iz 1781. godine i, po jednom detalju, crtei graanina Poncea Arabesgues antigues des bains de Livie et de la Villa Adriana, Pariz, 1789, na kojima su jo ouvani ukrasi od tuka kojih danas vie nema. I danas su jo vani radovi Gastona Boissiera iz njegove knjige Promenades Archeologiques, 1880, H. Winnefelda, Die Villa des Hadrian bei Tivoli, Berlin, 1895, i Pierrea Gusmana, La Villa Imperiale de Tibur, 1904. Od novijih djela spomenimo R. Paribenija, La Villa dell Imperatore Adriano, 1930, i vrijedan rad H. Kahlera Hadrian und seine Villa bei Tivoli, 1950. Neke je itatelje Hadrijanovih memoara iznenadilo spominjanje mozaika na zidovima Vile ti su se mozaici nalazili u dvorani i niama za nimfe, i esto su se mogli vidjeti u kampanijskim vilama u 1. stoljeu. Vjerojatno su ukraavali i paviljone oko palae u Tiburu, a prema mnogim

svjedoanstvima, bilo ih je i na bonim osloncima svodova zahvaljujui Piranesiju, znamo da su mozaici na svodovima u Kanopi bili bijeli, a bilo je i slika u mozaiku koje su bile utisnute, po obiaju, u dvoranske zidove. o svim ovim detaljima, osim ve citiranog Gusmana, vidi i tekst P. Gaucklera u Daremberg i Saglio, Dictionnaire des Antiquites Grecqus et Romaines, III, 2 Musivum opus. One koji se zanimaju za osnutak Antinupola, podsjeamo da su ruevine grada koji je Hadrijan utemeljio u poast svom ljubimcu postojale jo na poetku 19. stoljea, kad je Jomard izradio crtee za grandiozni Opis Egipta, rad zapoet po Napoleonovu nalogu, koji sadri uzbudljive slike tog poruenog grada kojeg danas vie nema. Oko sredine 19. stoljea jedan je egipatski industrijalac ostatke ruevina pretvorio u vapno kojim se koristio pri gradnji tvornice eera u blizini. Francuski arheolog Albert Gayet radio je revno na tom opustoenom terenu, ali, ini se, prilino nesustavno. Ipak, podaci koje je iznio u svojim tekstovima izmeu 1896. i 1914. godine i dandanas su vrlo korisni. Papirusi s mjesta negdanjeg Antinupola i Oxyrunchusa, objavljeni u razdoblju od 1901. do naih dana, ne sadre nikakve nove pojedinosti o arhitekturi tog hadrijanskog grada ni o kultu careva ljubimca, ali su nam donijeli potpuni pregled upravne i vjerske podjele grada, to je oito djelo samog Hadrijana to svjedoi o snanom utjecaju eleuzinskog rituala na autorov duh. Radi toga vidi ve spomenuto djelo Wilhelma Webera, Drei Untersuchungen zur aegyptischgriechischen Religion, kao i E. Kuhn, Antinoopolis, Ein Beitrag zur Geschichte des Hellenismus in romischen Aegypten, Gottingen, 1913, i B. Kiibler, Antinoopolis, Leipzig, 1914. Kratki tekst M. J. de Johnsona, Antinoe and its Papyri, objavljen u Joum. of Egyp. Arch I, 1914, daje dobar saetak topografije Hadrijanova grada. Podatak da je postojala cesta koju je Hadrijan izgradio izmeu Antinupola i Crvenog mora zahvaljujemo antikom natpisu pronaenom na tom terenu Ins. Gr. ad Res. Rom. Pert l, 1142, ali ini se da do dana dananjeg nije utvrena tona trasa te ceste. Stoga je udaljenost koju Hadrijan navodi u ovoj knjizi tek priblino tona. Napokon, jedna reenica iz opisa Antinupola, koja je ovdje pripisana samom caru, preuzeta je iz kazivanja gospodara Lucasa, francuskog putnika, koji je posjetio Antinupol na poetku 18. stoljea.