SEMINARSKI RAD

Knjievna djela, opusi, poetike III Religijska retorika, Irska katolika crkva i duhovnost u djelu Portret umjetnika u mladosti Jamesa Joycea

Datum

Ernad Osmi

Uvod

Portret umjetnika u mladosti objavljen je serijski izmeu 1914 i 1915. Roman sadri brojne injenice koje se poklapaju sa ivotom Jamesa Joycea. Protagonist Stephen Dedalus, mogli bismo rei, Joyceov fikcionalni dvojnik. Joyce je, ak, i objavljivao pod pseudonimom Stephen Dedalus prije nego to je objavio roman. Kao i Joyce, Stephen je, takoer, sin osiromaenog oca i pobone majke, pohaa Clongowes, Wood, Belvedere, i University Colleges, borei se sa pitanjima vjere, nacije i slobode Ono to je bitno za razumijevanje teme i nekih teza koje e se kasnije iznijeti u radu jeste objanjenje politikih i vjerskih prilika u vrijeme Joyceovog odrastanja. Dok je Joyce jo odrastao Irska je bila pod Britanskom vlau ve od 16. st. i tenzije izmeu Irske i Britanije su naroito porasle nakon to je medljika unitila sav krompir u Irskoj i uzrokovala glad u zemlji. Dodatne politike prepirke uzrokovala su unutranja neslaganja izmeu katolika koji su eljeli samostalnost i protestanata koji su bili naklonjeni britanskoj vlasti. U vrijeme kada se Joyce rodio, irski nacionalist Chales Stewart Parnell je irio pokret za irsku nezavisnost.1 Usprkos mnogim uspjesima, Parnellova ljubavna veza sa udatom Engleskinjom, razljutila je lanove Katolike crkve u Irskoj, koji su ga izopili, a mnogi njegovi suradnici su mu okrenuli lea. Mnogi irski nacionalisti su okrivljivali Katoliku crkvu za Parnellovu smrt budui da je Parnell umro sa samo 45. Reminescencije na Parnella posvuda su u Joyceovim djelima (veera i svaa). Parnellov sluaj doveo je do jasnijih odnosa izmeu Irske parlamentarne partije i Katolike crkve na jednoj strani i Crkve i Britanske vlade na drugoj. Poetkom novog stoljea

Charles Stewart Parnell bio je tree dijete od njih estero. Otac John Henry Parnell bio je bogat zemljoposjedniku Avondaleu. Majka Delia Stewart, Amerikanka, bila je ki junaka amerike mornarice, kapetana Charlesa Stewarta. Njezin je djed bio lan obitelji Tudor, to znai da se mogao pozivati na daleko srodstvo s britanskom kraljevskom obitelji. I sam John Henry Parnell bio je roak jednog od glavnih irskih plemia, lorda Powerscourta. Zbog toga je Charles Stewart Parnell imao dojmljivu mreu veza s raznim drutvenim skupinama: s Irskom crkvom, kojoj je pripadao (i u kojoj su ljudi uglavnom bili unionisti), s aristokracijom preko roaka Powerscourta, s amerikim ratom za nezavisnost i Ratom 1812. (u kojem mu je djed dobio orden za hrabrost od amerikog kongresa), kao i s kraljevskom obitelji. Unato tome, izgradio je ugled kao irski nacionalni voa.

hijerarhija Irske katolike crkve priskrbila je toliko moi u kulturnom, ekonomskom i politikom ivotu Irske da je preuzela na sebe mnoge dunosti graanske drave (prijevod).2 Nakon Velike gladi, Irska je postala zemlja voena sveenstvom: broj sveenika, kaluera i sestara se poveao sa 5, 955 iz 1861. na 14, 145 u 1901, a broj stanovnika je opao za treinu u istom periodu (Prema podacima iz knjige Sveenici i narod u Irskoj ((Priests and people in Ireland), Michaela J. F. McCarthya). Iako u Irskoj nikada nije postojao jasno definirani antiklerski pokret kao oni u Njemakoj, Italiji, Francuskoj i Velikoj Britaniji, Parnellova kriza je, ipak, uvjerila znaajnu grupu nacionalista, katolika, da izgube povjerenje u crkvenu hijerarhiju. U Irskoj, antiklerizam je bio djelomino drutvenog i politikog karaktera i Joyce nije morao daleko ii da nae kritike Crkve: protivklerni stavovi postojali su u njegovoj porodici, i biografi njegovog oca, John Wase Jackson i Peter Costello upratili su ove stavove najdalje do djeda njegovog oca (prijevod). 3 Podudarnost stavova Johna Stanislausa, Joyceovog oca, i Simona Dedalusa je lahko uoljiva u Portretu, pogotovo kada se tie njegova odnosa prema Parnellu. Ono to je zanimljivo jeste da Stephenovo odricanje crkve ne proistie iz politikih razloga, koliko iz seksualnih kompleksa i estetskih pitanja. Meutim, ni Crkva nije ostala duna Joyceovom, najprije tajnom, zatim otvorenom otporu prema Crkvi-nedvojbeno je odbila njegov rad.

By the beginning of the new century the hierarchy of the Irish Catholic Church had acquired so much power in the cultural, economic and political life of Ireland that it had effectively taken over many of the duties of the civil state., 0521886627.Cambridge.University.Press.James.Joyce.in.Context.Mar.2009, str. 334. Although Ireland never had the kind of anticlerical freethought movements that were so active in Germany, Italy, France and Great Britain, the Parnell crisis had convinced a considerable group of nationalist Catholics that the church hierarchy was not to be trusted. In Ireland anticlericalism was partly social and partly political and Joyce did not have to look very far to find critics of the Church: anticlerical attitudes ran in his family, and his fathers biographers John Wyse Jackson and Peter Costello have traced these positions back at least to his fathers grandfather., 0521886627.Cambridge.University.Press.James.Joyce.in.Context.Mar.2009, str. 335.
3

Zastraivanje i obacivanje
Na samome poetku romana, glavni lik, Stephen Dedalus susree se sa prijetnjama koje su izazvane od strane vjernika, tanije njegove tetke i majke, zbog njegove izjave da eli oeniti Eileen, kerku protestanata. -O, Stephen e se ispriati. Dante je rekla: -O, ako nee, doletjet e orlovi pa e mu iskljuvati oi.4 Nije potrebno mnogo da uvidimo koliko su potovaoci crkve, njezini sljedbenici spremni zastraivati radi ouvanja vjere. Stephen je mali djeak i nije svjestan onoga to pria niti razumije posljedice. Ipak, moda nas se u prvim paragrafima najavljuje njegova elja za pobunom i odstranjenjem od porodice. Na prijetnje Stephen odgovara pjesmicom: Oi e mu iskljuvati, I mora se ispriati I mora se ispriati, Oi e mu iskljuvati ()5

Portret umjetnika u mladosti, James Joyce, Zora, Zagreb 1965, str. 8. Isto.

Pjesmica nagovjetava njegov budui razvoj, njegov nain razmiljanja, koji e biti filtriran kroz umjetnost, kroz estetsko oblikovanje. U ranoj mladosti, Stephen ne razumije veinu stvari, koje se deavaju oko njega, meutim, te stvari i kasnije su ostale nejasne, odnosno toliko apsurdne da ih ovjek i nema potrebe razumijevati: osuda djeaka to su se ljubili, jednako je nerazumna odrasloj osobi, ali i djetetu, koje je neiskvarenog uma i due i koje ima samo intuiciju da pomou nje razlikuje dobro od loega. Prva Stephenova boina veera funkcionie poput alegorije u kojoj se objanjava stav Stephenov, Caseyiev, stav Simona i Dante, Stephenove tetke, nekadanje asne sestre. Rasprava izmeu Caseya i Dante poinje kada Casey citira ujaka Charlesa: Platit u vam vae, veleasni, ako prestanete kuu Boju pretvarati u izbornu prostoriju.6 Dante mu govori kako takve rijei nisu pristojne za jednog katolika, a Simon dodaje da se crkva treba pitati o vjeri, a ne o narodu. -Kad bi primili edan savjet, brinuli bi se samo za vjeru. -Ali i to je vjera, -primijeti Dante. Kad opominju narod, ine svoju dunost. -U Boji dom idemo, -dometne Casey, - da se u svoj svojoj poniznosti molimo naem stvoritelju, a ne da u njemu sluamo izborne govore. -Pa i to je vjera, -Dante e opet. Imaju sasvim pravo. Moraju voditi svoje stado. I s propovjedaonice pripovijedati politiku, zar ne? -upita gospodin Dedalus.7

Isto, 25. Isto, 26.

Kako se rasprava pretvara u estoku svau, Dante poinje sve vie citirati vjerske knjige i pretvara se u fanatinog progonitelja i inkvizitora. (Casey) Van s Bogom! -Bogohulnik! avo! vritae Dante. Bog i vjera prije svega na svijetu -avoli pakleni! Mi smo pobijedili! Smlavili smo ga! Sotona! Vrata lupnue za njom -(Casey) Jadni Parnell-vike glasno. Moj mrtvi kralju! Jecae glasno i gorko.8 Dante, ne samo da predstavlja stavove tadanje Irske crve, ve i naroda, za koje Stephen smatra da je nesposoban za bilo kakav duevni napredak sve dok tjeraju u izgnanstvo heroje i spasitelje nacije. Drugi susret sa zastraivanjem deava se po ulasku oca Dolana u uionicu: otac Dolan iiba Stephena ne sasluavi njegovo opravdanje zato nije u stanju da pie. Primjeujemo stalno naglasak na iracionalnosti onih koji kanjavaju i protjeruju, niti otac Dolan, niti Dante imaju neki valjan razlog osim straha u sigurnost svoga autoriteta i vjere. To se posebno moe primijetiti u sluaju tetke Dante, koja sitnim detaljima u svome ponaanju odaje svoju privrenost Irskoj (kada se putala engleska himna, opomenula je nekog ovjeka koji je krenuo skinuti eir), ali ona je spremna izdati vou zbog javnog morala. Stephenov stav prema incidentu sa Dolanom (prefektom uionice) jasno se oituje u kratkoj reenici, gotovo neprimjetno ubaenoj kao komentar na cijeli crkveni kolektiv: Prefekt uionice je dodue sveenik, ali to je ipak bilo okrutno i nepravedno. 9 Ironija odzvanja u reenici-

Isto, 32. Isto, 41.

ta znai ovo dodue sveenik: implicitna poruka, da je nepravednost i okrutnost neto to se oekuje od sveenika ili da sveenik uvijek ima pravo, pa ak i onda kada grijei. Najzanimljiviji dio, i sigurno, onaj koji je podijelio itatelje na one koji su ga progutali u jednom dahu, ili na one koji su ga zaobili. Nakon serije odlazaka kod prostitutki, nakon svjesnog injenja grijeha, prejedanja, ismijavanja vjernika, Stephen odlazi na slubu povodom tovanja svetog Franje Ksaverskog, zatitnika njegove kole. Slubu i propovijed dri otac Arnall, ije prisustvo u Stephenu budi sjeanja na djetinjstvo. Stephen se ne pojavljuje na propovijedi sa velikim oekivanjima, naprotiv, sa imidom romantiarskog demonskog junaka, ravnodunog i hladnog duha, sve posmatra sa podozrenjem i oprezom. Ono to e ga dotai jeste mo Arnallove retorike, mo njegovih rijei kojim opisuje pakao i alost nad zalutalim duama. Moto Arnallove propovijedi glasi: Spomeni se samo etiriju posljednjih stvari, pa nee nikada grijeiti.10 U ovom dijelu (treem poglavlju knjige) primjeuju se aluzije na Danteov Pakao: Arnallovi opisi pakla, slini su Danteovim, ali nain na koji Arnall predstavlja slike odgovara vie biblijskom stilu. Joyce smjeta sliku pakla u centar strukture romana, slino kao to u Danteovom paklu avo boravi u centru zemlje tako da hodoasnik koji trai Boga mora pasti na dno da bi se uzdigao ka spasenju. U trenutku beznaa, Stephenu, kao i Danteu ukazuje se Djevica Marija, Stephena vodi do Emme, a Dantea do Beatrie. Stavila je (Djevica Marija) njihove ruke jednu u drugu, ruku u ruku i, govorei njihovim srcima rekla: -Uhvatite se za ruke, Stephen i Emma. Na nebu jer sada lijepa veer. Zgrijeili ste, ali vi ste jo uvijek moja djeca.11

10

Isto, 85. Isto, 91.

11

Koliki je utjecaj na njega ostavila Arnallova propovijed govore Stephenovi strahovi od pakla, i gubitak svake nade u spasenje. On, ne samo da zamilja plamen ve osjea vatru na svome tijelu. Nogama vie nije mogao doticati pod, zato tromo sjedne za svoj stol, nasumice otvori neku knjigu i zadubi se u nju. Svaka rije bijae njemu namijenjena. To je istinaMeso mu se skupilo osjeajui promicanje poudnih plamenih jezika, osui se kao da oko sebe osjea vrtlog zaguljivog zraka. Umro jeMozak mu se pone variti i vreti u lubanji koja se lomila. Plamenovi izbiju iz lubanje vritei kao glasovi: -Pakao! Pakao!12 Arnallova propovijed ne pokazuje samo mo vjere, ve prije svega jezika, koji je uobliio i opisao sve strahote pakla. Njegov govor unutar romana djeluje zastraujui, ali ita se teno, gotovo uz ushienje. Zatim predstavite sebi da se taj ogavni smrad pomilijunstrui i pomilijunstrui milijunima i milijunima smrdljivih leina koje nagomilane jedna na drugu lee u tmini to smrdi kao gorostasni uzgojeni ir.13 Arnall stalno ponavlja moto sa poetka, molei svoje sluaoce da se stalno prisjeaju etiriju stvari: smrti, posljednjeg suda, pakla i raja. Poinje temom smrti, pomou nje upozorava sve prisutne koliko je ovjekov vijek kratak i kako je beznaajan, u nastavku objanjava da e sve doekati veliki sud (Strani sud je tu.)14da bi, zatim, poeo opisivati pakao.

12

Isto, 97. Isto, 95. Isto, 88.

13

14

Arnallovo oruje je obraanje u drugome licu, pribliavanje grjeniku, tako da onaj koji je grijeio pomisli da se sve direktno na njega odnosi. On ne bira rijei, nema milosti pri opisivanju muka. Sve je pitanje vremena, i vrijeme koje tako brzo protjee nee nam ostaviti mjesta da se pokajemo za sve to smo uinili, a na onima kojima se obraa je da se potrude da ne bude prekasno. Spominjui u svojoj propovijedi Satanuo njegovu izjavu: non servam (ne sluim), Arnall opravdava njegovo izgnanstvo iz raja, ali budui da se Arnall pojavljuje kao figura koja spaja Stephenov proli ivot i nagovjetava budui, moemo uspostaviti vezu izmeu Sataninog non servam, sa Stephenovim odbacivanjem vjere i slube domovini. -Pazi Cranley, -ree on (Stephen). Pitao sime pto bih uinio i to ne bi uinio. Kazat u ti to neu uiniti. Ja neu sluiti onomu u to vie ne vjerujem, pa zvalo se to moj dom, domovina ili crkva, i pokuat u da se izrazim u nekom obliku ivota ili umjetnosti, i to slobodno koliko god mogu i sasvim onako kako mogu, a za svoju obranu upotrebljavat u samo oruje koje sam sebi doputam da upotrijebim-utnju, progonstvo i lukavost.15 Prvi oblik javnog odricanja vjere je odbijanje poziva za sveenika. Njegova dua je ponovo bila pripremljena za pad, ali ovaj put se izdigla u umjetnosti, u momentu kada je ugledao djevojku na plai. Pokajanje i vjerski ekstremizam trajali su kratko i nisu zadovoljili onaj neobjanjivi poriv u Dedalusu da otkrije svoj nain i da ivi u apsolutnoj slobodi. Bijae mu namijenjeno da, odvojivi se od ostalih, ui vlastitu mudrost ili mudrost drugih putujui sam meu napastima svijeta. Napasti svijeta su njegovi grijesi. On e pastiali jo nije pala, jo je neokaljana, ali tik pred padomI tako znai ogluio se pozivu straara koji su uvali njegovo djeako doba i pokuali ga uiniti jednim od svojih16

15

Isto, 190. Isto, 126.

16

10

Znai li to da se iz svega navedenog moe zakljuiti da je Stephen Dedalus izrastao u ateistu. Ne. Od prvih pitanja o Bogu, jo kao djeak, shvatio da Bog boravi u jeziku, time u nama, i da Bog ostaje uvijek isti Bog i Bogu je pravo ime Bog.17 Njegov otpor, i osjeaj pobune ne bi ni postojao kada ne bilo neega nepoznatog spram ega bi definirao pad svoje due, meutim, taj pad je u kontekstu, jer dok s jedne strane se oprata sa domovinom i katolianstvom, sa druge pronalazi pravoga sebe. Treba, takoer, biti oprezan pa rei kako Stephen spominjui Boga, pogotovo pred kraj romana, najee mu daje pridjev rimokatoliki. -Znai li to da se boji, upita Cranley, -da bi te Bog rimokatolika mogao ubiti i prokleti ako nedostojan stupi za stol gospodnji? -Bog rimokatolika mogao bi i to sada da uini-odrvati Stephen. Ali vie od toga ja strahujem od kemijske reakcije koja bi se mogla proizvesti u mojoj dui kakvim lanim potovanjem prema nekom simbolu za kojim stoji dvadeset stoljea autoriteta i potovanja.18 Stephen se ne odrie spiritualnosti, kontemplacije o Bogu, jer, drukije ne bi mogao imati izgraene stavove, ve se odrie okova konteksta u kojem on kao ovjek postoji i u kojem je sve definisano unaprijed. Ono to je apsurdno jeste da i njegova elja da se vine kao Dedalus u visine i da postane slobodan je simbol, koliko god usamljen u toj namjeri bio. Stephen se identificira sa figurom da bi se suprotstavio drugim figurama iz prolosti i sadanjosti.

17

Isto, 14. Isto, 187.

18

11

Literatura
Cambridge.University.Press.James.Joyce.in.Context.Mar.2009. Portret umjetnika u mladosti, James Joyce, Zora, Zagreb 1965. The Cambridge Introduction to James Joyce, Eric Bulson, 2006.

12