Durante (Dante) Alighieri

Nakon pada grke civilizacije i propasti Rimskog carstva na svjetsku pozornicu nastupa mrano doba srednjeg vijeka. Mrano u svakom pogledu, a pogotovo u umjetnosti, koja je manje vie zabranjena, osim u religijske svrhe. Sredinom 13.stoljea, tonije 29.05.1265. roen je Alighieri Durante,a umro je s noi 13. na 14. rujna 1321. Malo je pouzdanih podataka, no njegov ivot i djelo pobuuju zanimanje ve njegova mlaeg suvremenika Giovanija Boccaccia, Danteova prvog biografa (rije je o romanu, a ne o vjerodostojnom ivotopisu, koji pokazuje Boccacciovu zadivljenost genijem). Dante je sin Alighiera di Bellinciona Alighierija koji je pripadao drevnoj ali i dekadentnoj gvelfskoj obitelji i njegove prve ene, Belle, koja je bila kerka Duranta di Scolaia Abatija, koji bio gibelinska vlastela. Nekoliko mjeseci po Danteovom roenju, pobjedom Charlesa od Anjou nad kraljem Manfredom od Beneventa (26. veljae 1266. godine) zavrava se razdoblje carstva u Italiji, Napulj postaje francuski i osigurava se prevlast gvelfskoj struji u Toskani. Zbog toga Dante odrasta u duhu fjorentinske demokracije. Borio se u ratu Firence protiv gibelina (pristaa njemakih vladara). U politikom ivotu grada sudjeluje kao lan Vijea stotine. Za Firenzu je vrio razne diplomatske slube, a kao lan Bijelih pruao je otpor papinim nastojanjima da podvrgne Toscanu crkvenoj dravi. Ve je tada Dante bio napisao svoje prvo djelo, Novi ivot, nadahnuto ljubavlju prema Beatrice Portinari, a posveeno je firentinskom pjesniku Cavalcantiju, kojeg i sam Dante naziva svojim prvim prijateljem. Poetkom 1300. godine, papom je proglaen Bonificij VIII. Politike prilike u Firenci su bile katastrofalne, jer se vladajua gvelfska stranka podijelila u dvije struje, poznate kao Bijeli i Crni, gdje su se Bijeli vie zalagali za ustav i graanska prava a Crni, uglavnom imuniji i vlastela, davali potporu papi koji je nastojao zaustaviti demokratske procese u Toskani. Vrhunac sukoba se dogodio 1. svibnja kada je dolo do krvavog sukoba predstavnika ove dvije struje. Dana 7. svibnja Dante odlazi na diplomatsku slubu u San Geminagno. Poslije svog povratka biva izabran za jednog od est gradskih priora (gradskog poglavara). Kao pristaa Bijelih, Dante s drugim priorima uspostavlja mjere protiv papine dominacije u gradu i kanjava voe obje struje te doputa odbjeglim pristaama Bijelih povratak u Firencu. Kao odgovor na ove mjere papa alje francuskog princa s trupama u Firencu, koji ulazi u grad 1. studenog i vraa Crne na vlast. Kada su se papine pristae (Crni) domogli vlasti (1302.), Dante je osuen na progonstvo, a presudom od 10. oujka iste godine zaprijeeno mu je i lomaom, ukoliko se zatekne na teritoriju opine.

Nekoliko godina prije progonstva, Dante se oenio Gemmom di Manetto Donati, roakinjom svojeg najeeg protivnika Corsa Donatija i imao je etvero djece. Nakon progonstva, nikad vie nije vidio svoju enu. Kao izbjeglica ivio je u Arezzu, Veroni, Ravenni, a neko vrijeme, ini se, i u Parizu. Obijajui tue pragove, napisao je: Kuat e slan okus tueg hljeba, i kako tvrd je put kad preko stuba tuih se penjat i silaziti treba. Dante nije gubio nadu da e se jednog dana vratiti u rodni grad. Materijalna nesigurnost i teke ivotne prilike prisiljavale su ga da trai utjecajne zatitnike pokuavajui privui njihovu pozornost protiv pape, a sa smru cara Henrika VII. izgubio je sve izglede da bi neka vanjska intervencija mogla izmijeniti politiko stanje u Firenci. Razoaran je 1315. odbio prihvatiti poniavajue uvjete povratka, i sve se vie udaljavao od ranijih pristaa i istomiljenika, postajui sve vie "svoja vlastita stranka". Od 1318. trajno se nastanio u Ravenni, gdje je - kako se misli - predavao retoriku. Godinu dana prije smrti u Veroni je napisao na latinskom raspravu: Quaestio de aqua et terra (Rasprava o vodi i zemlji.). Razbolio se putujui u Veneciju i po povratku u Ravennu 1321. godine u noi s 13. na 14. rujna umro. Firenca, koja ga je doivotno prognala i osudila na lomau, pedesetak godina nakon pjesnikove smrti poziva drugog velikog pisca (Boccaccia) da dri javna predavanja o znaenju Danteove Boanstvene komedije koja se ispoetka nazivala samo Commedia da bi ju sam Boccaccio kasnije nazvao boanstvenom. Ovo remek-djelo zapadne civilizacije i kulture prvi put je tiskano pod nazivom La Divina Commedia 1555. godine.

Stvaralatvo
Prvo Danteovo pjesniko djelo Novi ivot (Vita nuova) (pisano 1292.-1293.)
-sadravalo je kolekciju lirskih pjesama u formi autobiografskog romana -Sve strofe napisane su u jedanestercima, tri komada u svakoj strofi, ako simbol Svetog Trojstva, od kojih se prvi stih rimuje s treim, a drugi s prvim iz slijedee strofe - ispisuje povijest platonske ljubavi prema Beatrice, te se Dante izdie iznad provansalskih trubadurskih obrazaca. Ljubavne pjesme i prozna poglavlja Vitae novae, napisana na talijanskom, vrhunac su iskustva vladajue kole slatkoga novog stila.

- Beatrice Portinari je upoznao u najranijoj mladosti i ona je odigrala presudnu ulogu u njegovu ivotu i stvaralatvu. Po idealiziranoj koncepciji ljubavi, u duhu firentinske pjesnike kole "dolce stil nuovo", (draesni/ljupki novi stil) Beatrice je uzdignuta do nadzemaljskog simbola - blaen je onaj koji moe posvjedoiti o njezinoj ljepoti ("Beato, o anima bella, chi te vede") ona postaje i mistini voa ljudske due i boga. Djelo Vita nuova obuhvaa rane Danteove stihove koji su povezani duljim proznim odlomcima i komentarima po svojoj moralno filozofskoj koncepciji i originalnoj konstrukciji, obilju alegorija i mladenakoj svjeini to je bio "prvi jaki akord" koji nagovjetava autora Boanske komedije.

Filozofsko djelo Gozba (Convivio)

-Pisano u izgnanstvu, bilo je zamiljeno kao cjelina od 14 kancona i 15 traktata. Djelo nije dovreno, ali i ovako fragmentirano daje uvid u Danteove moralne i politike preokupacije. -U prvobitnoj zamisli enciklopedijski pregled dotadanje znanosti i filozofski komentar kanconama nadahnutim "ljubavlju i vrlinom" Convivio je zapravo pohvala narodnom jeziku (novo svjetlo: novo sunce- oznaava Danteov prekid sa srednjovjekovnom tradicijom sluenja iskljuivo latinskim jezikom) i gradu Rimu, po Danteu voljom providnosti odreenom sreditu

Latinskom spis O pukome jeziku (De vulgari eloquentia)

-Pie o potrebi da se u raznolikostima 14 talijanskih narjeja pronae ono to je zajedniko (Gotovo prosjak, obioh sve krajeve gdje zvui talijanski jezik), takav lingvistiki tip koji bi harmonizirao sve ono to je dotad bilo regionalno, da jedinstven narodni jezik postupno ali neizbjeno doe na mjesto latinskog.

Latinski traktat Monarhija (Monarchia)

- Uz mnoga zanimljiva miljenja, zalae se za monarhistiki oblik politikog ureenja, istiui uzajamnu neovisnost i ravnopravnost Carstva i Crkve.

Zbirka Rime
-u njoj su obuhvaeni ostali pjesniki sastavi

Boanska komedija (Commedia)tek kasnije od strane Boccaccia prozvana La Divina Commedia

-Ma kako bilo zanimljivo Danteovo stvaralatvo prije Boanstvene komedije, ono je samo nagovjetaj Danteova pjesnikog genija. Djelo koje je za Danteove komentare bilo "vjena glazba", "iroka rijeka u koju se ulijevaju mnogi pritoci", "sustav moralnih istina" i "glas nakon deset stoljea utnje" zamiljeno je nakon Beatricine smrti, zapoeto 1307. (neki dre i 1313.), a dovreno iste godine kada Dante umire (1321.). - Djelo se sastoji od tri dijela Pakao, istilite i Raj (Inferno, Purgatorio, Paradiso) i obuhvaa stotinu pjevanja u rimovanim jedanaesterakim tercinama -Dante je uspio stvoriti pjesniki svijet koji po snanim slikama i dubokim snanim osjeajima sadri "povijest pjesnikova ispatanja i savrenstva. Iskreno tendenciozan, Dante razotkriva ljudske strasti i poroke vremena, ne tedei ni crkvu ni njezine predstavnike. Najivlji su mu likovi pjesnikovih suvremenika. Unosei u djelo iskustvo svoga burnog ivota, ogoren na sugraane koji su ga prognali, na grad koji lako mijenja zakone i principe, Firentinac i sam "rodom ali ne po obiajima" Dante je usprkos dogmatskim uvjerenjima pokazao iroko razumijevanje za ljudsku slabost i veliinu. -U poetskoj viziji Komedije savladana je prolaznost vremena, ostvareno jedinstvo Zemlje i zagrobnog svijeta. Razmjetajui grjenike prema prirodi i teini njihova grijeha, nije dao samo upeatljive slike paklenskih muka ve i svu dubinu ljudskog oajanja, osjeaj promaenosti i nitavila, pakao kao alosnu dolinu, "loco selvaggio" pravi ponor i prazninu u svemiru. -U pratnji rimskog pjesnika Vergilija i oboavane ideal-ene Beatrice, Dante sagledava misteriju bola, govori o varljivosti zemaljske slave, igoe svoje politike protivnike i iznosi s izvanrednom sugestivnou tragiku, prkos, strast, fantastiku. Gledajui u istilitu put iskupljenika, osloboenje ovjeka od materijalnih zavisnosti i mogunost njegova usavravanja, pjesnik otkriva Raj kao harmoniju, jedinstvo ovjeka i kozmosa, misterij one ljubavi koja "pokree sunce i ostale zvijezde". U alegorijskoj formi vizije zagrobnog ivota dana je monumentalna slika jedne epohe u njenim socijalnim, politikim i moralnim stremljenjima.

Ljupki novi stil (il dolce stil nuovo)

Dante je dao zavrni oblik vanom smjeru ljubavne poezije, tzv. ljupkog novog stila (il dolce stil nuovo, koji se razvio na podruju Toskane, a predstavnici su mu osim Dantea dva Guida : Guido Guinizelli i Guido Calvacanti. Ta je kola na stanovit nain nagovjetaj uene poezije, tj. pretpostavlja poznavanje predmeta o kojem se pie, fenomena ljubavi, te zahtijeva njegovanost oblika i jezinu pravilnost, a zapravo je neizravno ustanovila i talijanski knjievni jezik prihvatom toskanskog narjeja kao norme. Nain pisanja ljubavne lirike, galantna poetika, u Danteovu tumaenju vana je karika u povijesti europske poezije isto toliko kao i poimanje ljubavi u duhovnome, spiritualnom smislu na putanji od provansalskih trubadura, sicilijanskih pjesnika do petrarkista.

Zakljuak
Dante je izrazio i vrijeme u kojemu je ivio i trajne ljudske dileme izmeu dunosti i osjeaja, misaonosti i akcije. Izvrio je dalekosean utjecaj na europsku literaturu, a u djelima Marulia, Preerna i mnogih drugih se osjea neprekidna Danteova prisutnost. Mislim da je vrlo teko danas shvatiti taj svijet i ljude koji su imali nesreu roditi se tada, no Dante je, sasvim nehotino, pokrenuo jednu lavinu koja je ve sredinom 14. st. prerasla u pokret obnove umjetnosti, filozofije i religije, koji je zahvatio cijelu Italiju, te se proirio diljem Europe, a znaio je prekretnicu jer su se ljudi poeli okretati svjetovnom ivotu i svojoj ulozi u njemu, naputajui polako vjerovanje da moraju patiti na ovom svijetu kako bi si osigurali mjesto u raju na onom svijetu. Rije je o renesansi. Iako Dante nije imao nita s tim i vrlo vjerojatno bi se zgrozio nad vrijednostima koje je renesansa donosila, ipak je njegov kameni bio taj koji se poeo kotrljati, kad je inzistirao na tzv. vulgarizaciji jezika (koritenja narodnog, a ne latinskog). Kao lirski pjesnik, i danas stoji u samom vrhu predivne poezije svih vremena, iako je prva asocijacija na njegovo ime za veliku veinu ljudi - PAKAO.