ZAECI UMJETNOSTI U PRADAVNA VREMENA

Dobrodoli na uvodno predavanje iz ciklusa povijesti svjetske umjetnosti. Predavanja iz tog ciklusa ii e kronolokim redom. Iz tog razloga nae prvo predavanje govorit e o razdoblju prahistorije - o razdoblju kada se prvi puta pojavljuje ovjek kakvog znamo i danas - a s njim, naravno i umjetniko izraavanje. Iako se ovo dananje, uvodno predavanje, nee doticati toliko umjetnosti koliko ona ostala razdoblja koja slijede - ba ovo predavanje bit e vano za razumijevanje svih ostalih razdoblja. Da bi smo bolje razumjeli razvoj umjetnosti danas emo se neto vie zadrati na samom razvoju ovjeka. Prapovijest ili prahistorija je najdue razdoblje u prolosti ovjeanstva. Procjenjuje se da ono traje od 1 800 000. godine pr.n.e. pa sve do 4000. godine pr.n.e. Prahistorija se podijelila na dva velika razdoblja kameno doba i metalno doba. Kameno doba dijeli se na starije, srednje i mlae kameno doba, a metalno doba na bakreno, bronano i eljezno doba. Paleolitik traje od 1 800 000. god. pr.n.e. pa do oko 10000. godine pr.n.e. Neolitik traje do 4000. godine pr.n.e. Metalno doba traje od 4000. godine pr.n.e. pa se nastavlja i kroz historiju. Starije kameno doba (paleolitik) razdoblje je u kojem su ljudske zajednice ivjele u piljama ili na otvorenim prostorima u atorima od ivotinjskih koa. Osim sabiranja divljih plodova, izvor prehrane bio je lov, pa se stoga ve zarana pristupilo izradbi kamenih i kotanih pomagala kojima se uspjenije lovilo. Isprva su to bili kameni oblutci s jedva vidljivim zahvatima kresanja, kakvima se sluio uspravni ovjek (Homo erectus), a znatno kvalitetnija i za lov primjerenija pomagala izraivao je neandertalac (Homo sapiens neanderthalensis), dok je proizvodnju kamenih rukotvorina gotovo do savrenstva savladao prethodnik dananjeg ovjeka, nazvan vrlo razumnim ovjekom (Homo sapiens sapiens). - odljevima i izvornim izlocima prikazan razvoj karakteristinih rukotvorina od sjekaa iz andalje I kod Pule i anika iz Punikva kod Ivanca, koji potjeu iz razdoblja donjega paleolitika (2 500 000. - 200 000. prije sadanjosti), kao i razliitih jezgri, strugala i iljaka iz Krapine i Vindije srednjega paleolitika (200 000. - 40 000. prije sadanjosti), pa sve do mnogobrojnih tipova kamenoga orua iz gornjopaleolitikoga sloja andalje II (40 000. - 10 000. prije sadanjosti). Meutim nije svuda u isto vrijeme zavrio paleolitik i poeo neolitik to e kasnije kroz povijest biti sluaj i sa svim ostalim razdobljima. Na nekim prostorima paleolitik je zavrio u 12. milenijumu pr.n.e.., a na drugim prostorima je paleolitik zavrio tek u 4. tisuljeu pr.n.e. Prvi uspravni ovjek naziva se Homo Erectus, a prvi razumni ovjek naziva se Homo Sapiens. Najstariji ostaci Homo Sapiensa naeni su u Africi i stari su oko 150.000 godina. Homo sapiens prvi se put javlja prije 400000 godina, ima volumen lubanje od 1400 kubnih cm, prvi poznaje umjetnost (Altamira, Lascaux), ima sloenu kulturu, njean obiteljski ivot, poznaje izradu oruja i orua HOMO SAPIENS NEANDERTHALENSIS (neandertalac) - pronaen je u dolini Neandertalu kraj njemakog grada Dseldorfa i prema nalazitu je nazvan Homo sapiens neanderthalensis. On nije ostavio umjetnost, nego samo orue. Upotrebljavao je vatru, a mrtve je sahranjivao uz posebne obrede. U Iraku je pronaen grob u kojem je jedan predstavnik neandertalaca leao na cvjetnom odru. Neki autori dre da je ta grana rodoslovnog stabla izumrla. Neki ih dijele na starije i mlae neandertalce. Ostaci starijih neandertalaca pronaeni su u Italiji, Francuskoj ,panjolskoj, Slovakoj i Hrvatskoj. Iznad Krapine na Hunjakovu brdu naeni su ostaci kostiju ljudi, koje je Dragutin Gorjanovi Kramberger, poznati geolog i paleontolog odredio kao HOMO NEANDERTHALENSIS KRAPINAENSIS (krapinski praovjek). Krapinski praovjek izraivao je orue od valutica,

posebnom tehnikom koju nazivamo musterijenskom (naziv je dobiven po lokalitetu Le MOUSTIER u Francuskoj ). Kultura koja je karakteristina za taj oblik praovjeka prilino je rairena, naziva se musterijenska kultura. Veina orua, iljci, strugala i slino dobivena je tehnikom od odbitaka (iverja) kamenih jezgara. U pilji Vindiji kraj Varadina naeni su ostaci neandertalaca koji pokazuju neke anatomske karakteristike modernog ovjeka. Za krapinskog praovjeka pretpostavlja se da je imao sekundarni ukop mrtvih. Mrtvaci su najprije bili izloeni na posebnom mjestu, a nakon toga su preneseni na mjesto gdje su ritualno ukopani. To upuuje na mogue religijske obrede krapinskih neandertalaca. Krapinski praovjek ili Krapinski neandertalac. Naziv za nalazite fosilnih ostataka praovjeka. Istraivanja paleolotikih nalazita u Hrvatskoj, kao i pria o krapinskim praljudima, zapoinju 23. kolovoza 1899. godine kada je Dragutin Gorjanovi-Kramberger na poziv fra. Dominika Antolkovia posjetio nalazite na Hunjekovu brijegu u Krapini kako bi prouio ostatke kostiju i zubi koji su tamo pronaeni. Naime, uslijed iskopavanja pijeska koje se vrilo na spomenutom brdu, radnici su pronali fragmente kostiju. Krapinski praovjek, znanstveno poznat kao Homo sapiens neanderthalensis, otkriven je davne 1899. godine kada su zapoela geoloka i pleontoloka istraivanja na Hunjakovom brdu u Krapini. Tijekom istraivanja, otkrivene su etiri zone odijeljene prema faunistikim nalazima: Castor fiber (dabar) Homo sapines (ovjek) Rhinocerus merckii (nosorog) Ursus spelaeus (piljski medvjed) Starost krapinskog praovjeka procjenjuje se na 100 000 godina. Tokom iskapanja 1905. godine je prikupljeno vie od 5 000 predmeta (kosti praovjeka i faune, artefakti), od ega su 874 ostatka ljudskog porijekla. Artefakti su pripadali musterijanskoj kulturi. Takoer su pronaeni i ostaci ognjita, po emu moemo zakljuiti da je krapinski praovjek poznavao vatru. Krapinski praovjek bavio se lovom i sakupljanjem umskih plodova, bio je nieg rasta i robusne grae. Ono na to treba posebno skrenuti panju jest nain na koji je nalazite rekonstruirano za potrebe javnog izlaganja. Rekonstrukcija neandertalaca je nainjena prema predrasudama koje su u ono vrijeme vladale o praljudima. Prikazivalo ih se kao priglupa i defektna bia. To je potpuno krivo. Neandertalci su bili na vrlo visokom stupnju razvoja, sposobni izraivati sofisticirana orua, brinuli su za bolesne, pokapali svoje mrtve, imali su neku vrstu jezika, te postoje naznake religioznosti. Znanstvenici jo uvijek otro polemiziraju o nainu na koji je krapinski praovjek nestao. Neki podupiru teoriju da je bio kanibal, no glavni argument protivnika te teorije je visok stupanj ljudskih odnosa postignut u zajednici, te skrb za pripadnike te zajednice. HOMO SAPIENS SAPIENS je vrsta kojoj mi pripadamo. Vjerojatno je istisnula neandertalca s kojim je ivio na istom prostoru. Znaajni fosilni nalazi vrste Homo sapiens, njegova orua i crtei naeni su u blizini francuskog mjesta CRO-MAGNON pa se naziva kromanjonskim ovjekom. Smatra se da je dananji ovjek njegov neposredni potomak. Upotrebljavao je finija orua za rad. Izraivao ih je od kamena, kosti rogova, slonovae, drveta. Orua i crtei pronaeni u peinama govore o visoko razvijenom stupnju kulture. Danas je suvremeni ovjek poznat u tri rase: bijela (europeidna), uta (mongoloidna) i crna (negridna). Rase se razlikuju po nekim osobinama kao to su boja koe i kose, oblik usnica, nosa i lubanje te proporcija tijela uope. Osobina rasa rezultat su prilagoavanja u odreenim uvjetima podruja na kojem ive. Crna boja koe nesumnjivo je u vezi sa stvaranjem zatitnog pigmenta protiv sunanog djelovanja u ekvatorijalnim podrujima. POJAVA SUVREMENOG OVJEKA

O pojavljivanju suvremenog ovjeka postoje dvije teorije: 1. Neki smatraju da su preci ljudi nastali u Africi te da su se kasnije proirili u Aziju i Europu. Pretpostavlja se da su predstavnici roda Homo preli iz Afrike na tlo Azije i Europe, te da je Homo sapiens njihov potomak. Ova teorija naziva se teorija jedinstvenog podrijetla, a potkrepljena je hipotezama o Evi. 2. Prema drugoj teoriji populacija modernih ljudi vodi podrijetlo od vrste Homo erectus.Svaka regionalna populacija je evoluirala specifinom linijom, koje su meusobno razmjenjivale gene i na kraju se razvile u vrstu Homo sapiens. Ova teorija naziva se teorija multiregionalnog kontinuiteta. Paleolitska umjetnost, je umjetnost od prije otprilike 32.000 do 11.000 godina, tijekom kamenog doba. Moe se podijeliti na dvije glavne kategorije: nosive komade, male figurice i dekorirane predmete i spiljsku umjetnost. Nosiva umjetnost su rezbarije od kostiju, rogova, kamena ili modeli u glini. Mnogo je takvih ostataka naeno u Europi, a isto tako i u sjevernoj Americi i Sibiru. Spiljsku umjetnost uglavnom nalazimo na podruju panjolske i Francuske, a sastoji se od slika, crtea i gravura na zidovima spilja. Mogua trea kategorija bi bile slike i simboli ugravirani na otvorenom prostoru, no malo je od toga ostalo sauvano. Paleolitska umjetnost je prvo otkrivena 1860-ih, kada je francuski paleontolog Edouard Lartet naao dekorirane predmete u spiljama i kamenim sklonitima u jugozapadnoj Francuskoj. Starost je procijenjena u vrijeme orua i kostiju ivotinja ledenog doba. Otkria su pokrenula ludilo prekapanja spilja u potrazi za prastarim predmetima, no malo je panje bilo posveivano crteima na zidu. Lokalni zemljoposjednici su 1880. otkrili crtee u panjolskoj spilji Altamira na to su arheolozi bili veoma sumnjiavi. 1895. zidovi prekriveni gravurama otkriveni su u spilji La Mouthe, u Dordonskoj regiji jugozapadne Francuske. ljunak je najprije zatrpao ulaz u ovu spilju, a paleolitski nanosi na pijesku potvruju veliku starost tih nalaza. 1901. gravure su naene u spilji Les Combarelles, a crtei u susjednom Font de Gaume-u, u istoj regiji kao La Mouthe. 1902. arheolozi su priznali postojanje spiljske umjetnosti. Od tada su brojna nova mjesta otkrivena, te su se istraivanja nastavila, osobito u panjolskoj i Francuskoj. 1994. Francuz imenom Jean-Marie Chauvet otkrio je spilju u dolini Adreche takoer u jugozapadnoj Francuskoj. Spilja Chauvet sadri slike brojnih ivotinja koje datiraju 32,000 godina u prolost, inei ih najstarijim spiljskim slikama. Od 1981. arheolozi su otkrili nalazita na otvorenom prostoru u panjolskoj, Portugalu, Australiji i junoj Africi. 1994. tokom rijeke Coa, u sjeveroistonome Portugalu, istraivai su nali kamenje s ugraviranim ljudskim figurama, konjima, kozorozima i divljim makama. Umjetnici su oito ekiem istokali konture ivotinja koje su kasnije spojili urezujui linije. Arheolozi procjenjuju te slike na 20,000 godina starosti te vjeruju da je takvo crtanje bilo veoma esto no da su ostaci propali zbog utjecaja erozije vjetra i kie. Stotinama hiljada godina su ovjekolika bia obdarena nemirnim razumom svu energiju troila na iznalaenja rjeenja da preive i odre potomstvo. Postepeno otkrivanje alata i materijala zaeto u dubinama paleolitika (starije kameno doba) u mezolitiku i neolitiku (mlae kameno doba) se karakterizira sve preciznijom obradom kamena i diferencijacijom odreenih alata. Pojedine skupine postepeno prelaze na sjedilaki nain ivota.To je trenutak od kojeg ovjek poinje prirodu prilagoavati sebi umjesto obratno, to nas i razlikuje od ostalih bia. Ova stalna borba ujedno potie razmiljanje o karakteru prirodnih pojava i njihovom porijeklu. ovjek sada stvara i oblike koji su izraz tjeskobe, elje i pritajenih strahova pred nedokuivim. GARGAS-Otisci ake Dananja svakodnevna djeja likovna igra u prvo vrijeme je vjerojatno imala magijski karakter, a danas u njoj prepoznajemo i najraniji trag razvoja ljudske samosvijesti. Dokaz da ovjek poinje svojim rukama ne samo spoznavati svijet ve ga i oblikovati.Pretpostavlja se da je oblik otiska sliniji karakteristikama enske ruke. to bi moglo znaiti da su prvobitni umjetnici-crtai bile ene.

Mlai paleolitik (4000010000 g.p.n.e.) uva najranije dokaze ljudske potrebe za likovnim izraavanjem. U procesu obrade kamena i izrade alata, da li pukim sluajem ili materijalizacijom religijskih shvaanja, nastaju kipii sa akcentiranim obiljejima ene. Grudi i bokovi su prenaglaeni kao simboli plodnosti i vjerojatno ukazuju na kultni karakter ovih idola poznatih kao Venere. Shematiziranost ovih venera, a i tragovi gravira iz istog perioda ukazuju na izrastanje oblika iz asocijacije u prirodnom obliku kamena ili kosti. Ovakvih figurica esto manjih od dlana ruke naeno je desetine, u Lausselu, Lespugneu, Willendorfu, Savignanu... i irom Evrope to govori o rasprostranjenosti kulta Magna Mater (Velike Majke). udo raanja je ve tada zauzelo bitno mjesto u religijskom poimanju svijeta Ljudski prikazi su rjei u spiljskom slikarstvu, a ei na nosivim predmetima. Mali ljudski kipii, poznati kao figure Venere, s uveanim grudima i trbunim dijelom su naeni uglavnom u centralnoj Europi. Takozvana Venera iz Willendorfa, Austrija (30,000 25,000 pr.Kr, Naturhistorisches Museum, Be, Austrija) je jedan od najboljih primjera. Venera iz Willendorfa je kipi izraen od mekanog vapnenca u razdoblju orinjasijena (4. paleolitsko razdoblje, po mjesto Aurignac u Francuskoj). Lik ene sa steatopigijom, tj. naslagama sala. Veliina oko 11 cm. Jedna od najljepih prethistorijskih boginja-idola, Willendorfska venera predstavlja u potpunosti ogledni primjerak univerzalnog tipa rasprostranjenog irom svijeta. Naglaene obline i reproduktivni organi nasuprot stilizacije kape i bezlinosti nepogreivo ukazuju da se nalazimo pred materijalizacijom ideje, a ne neke odreene linosti. Drugi, ali nita manje snaan oblik umjetnosti (ovdje jo uvijek moemo govoriti o praumjetnosti jer ove skulpture i crtei nastaju kao sekundarni izrazi totemskih magijskih kultova) nastaje u dubinama spilja franko-kantabrijskog podruja. Venera iz Willendorfa i Venera iz Lespugue su u prvom redu idoli a ne umjetnika djela. Svaka dalja umjetnika namjera ila je prvenstveno za tim da povea dra figurice i da slobodnim pretjerivanjem probudi realne asocijacije. Takav tip figure uvijek su iznova smatrane portretskim prikazom debelog paleolitskog tipa ene, koji je vjerojatno zaista i postojao. Takva pretpostavka izjednauje anatomski i umjetniki realizam, iji je zadatak upravo to egzorcistiko pretjerivanje. Stvarna likovna ideja dobiva svoj smisao ukrasom u kosi, preobilnim grudima i nabreklim tijelom - enske spolne oznake potpuno vladaju slikom i ine suvinom detaljnu izvedbu tijela. ivotinja je drugi centralni motiv paleolitske umjetnosti. Kao ovjeka, tako ni ivotinju ne prikazuje iz potrebe za figuralnim ukrasom, ve s odreenom svrhom i ciljem. Lov kao ivotna ovjekova potreba uvjetuje ve u samom poetku stanocit odnos prema ivotinji. Primitivno lovac ne gleda na ivotinju samo kao na svoj plijen ve i bie tajanstvene sile koje stoji pod okriljem odreenih snaga. Krupna divlja zauzima brojano prvo mjesto Mlai paleolitik (period magdalenien) izmeu 15 000. i 10 000. godine p.n.e. obiluje prvim pokuajima slikarskog izraavanja. Pored otiskivanja ake na zidu peine (Gargaspanjolska) razvija se animalistiko slikarstvo. Sav ivot ljudskih zajednica vezan je za migracije ivotinja i lov na njih. Crtei u Altamiri (panija), Lascauxu (Lasko) (Franc.),.... nastaju kao element magijske pripreme za lov jednakovrijedan kao i sam lov (dokaze za ovu pretpostavku moemo nai danas u ritualima amerikih indijanaca i plemena Oceanije. Figurativna paleolitska umjetnost se odnosi na prikaz ovjeka ili ivotinje, a nefigurativna na oblike znakova i simbola. Prikazi pojedinih ivotinja variraju od mjesta i vremenskog perioda. Najee su se u spiljama prikazivali bizoni i konji, a mamuti i jeleni se nalaze samo na nekim podrujima. Ribe i ptice su najee na nosivim predmetima. Prikazi insekata i biljaka su samo na nekim predmetima i jako su rijetki. Gotovo sve ivotinje su prikazane u profilu, uglavnom odrasle jedinke prepoznatljive vrste. Mnoge su ivotinje nedovrene ili dvosmislene, a ima i izmiljenih bia, kao jednorog u spilji Lascaux, Francuska. Broj figura varira od nekoliko do nekoliko stotina kao u spiljama Lascaux ili Les Trois Freres, Francuska.

Lascaux, Francuska, zidno slikarstvo. Ova slika je napravljena oko 13,000. g. pr.Kr. Prikazuje kravu i male konje, a njezini su tvorci vjerovali da e im osigurati uspjean lov. Simboli i znakovi su mnogo ei u spiljskom slikarstvu nego prikazi ljudi ili ivotinja. U rasponu od jedne toke i linije do velike plohe sloeno grupiranih znakova mogu stajati samostalno u spilji, no ee se nalaze uz figurativne slike. esti su jednostavni simbolini motivi, ukljuujui i otiske ruke u obojenoj zemlji, a neki znanstvenici smatraju da su sloeniji znakovi obiljeja etnike grupe iz paleolita. Znanstvenici su isprva smatrali da je spiljsko slikarstvo bilo isto iz dekorativnih razloga, bez konkretne vanosti, no nakon daljnjih istraivanja sve figure daju neki smisao toj umjetnosti. Po teoriji popularnoj u ranom 20. st., ljudi iz kamenog doba su slikali ivotinje iz razloga da e iste susresti u stvarnosti. Tako koplja i druga oruja na slikama mogu kazivati da e imati uspjean lov. Ipak, ta je teorija jo na razmatranju. Slijedea popularna teorija kae da su spiljske slike sluile magiji plodnosti te su po njoj ljudi slikali ivotinje u nadi da e se iste razmnoiti i osigurati dovoljno hrane u budunosti. Neki smatraju da e ponovno slikanje ivotinje po staroj slici osigurati ponovni povratak ivotinje svako proljee. Neka istraivanja su pokazala da su najraskonije slike u spiljama s osobito dobrom akustikom, te smatraju da je glazba imala veliku ulogu u obredu. Takoer su mnoge ostale teorije na razmatranju, no smatra se da jedinstvena teorija nee biti dovoljna za objanjenje cijele paleolitske umjetnosti, koja je trajala 20,000 godina, na irokom podruju svijeta. Umjetnost na spiljskim zidovima sastoji se od raznih tehnika. Neki crtei sadre spojene ostatke mineralnih nakupina stalagmita i stalaktita za prikaz pojedinih dijelova ivotinje. Drugi dolaze od prstiju utisnutih u glinu koja se nalazila na stjenkama zida. Rad u glini naen je samo na prostoru Pirineja, isto tako sadri i gravure na stropu spilje te reljefi oblikovani u umjetnim nakupinama gline. Spiljski umjetnici su modelirali bizona u reljefu u francuskoj spilji Le Tuc d'Audoubert, dok je u spilji Montespan, Francuska, trodimenzionalna skulptura medvjeda od 700kg gline. Zidno kiparstvo, u niskom i visokom reljefu, je naeno samo u sredinjim regijama Francuske, gdje se glina mogla oblikovati. Otkriveni su i tragovi crvenog pigmenta na veini zidnih skulptura to znai da su nekad bili obojani. U nekim je spiljama strop bio previe visok za slikanje bez ljestava ili skela. U Lascauxu, spiljski zidovi pokazuju rupe gdje su mogle biti postavljene skele. Veliine spiljskih crtea jako variraju. Slike bikova u spilji Lascaux dugake su 5.5m. RANJENI BIZON IZ ALTAMIRE Slike oslikane oskudnom paletom rudnih pigenata u dubini peina najvjerojatnije su imale magijski znaaj u ritualu pripreme za lov i komunikaciji sa duhovima. Ali, primjer umirueg bizona iz Altamire pored ovog znaenja i odline analize oblika sadri jo jednu vrijednost: Nastojanjem da zabiljei bolnu grimasu na licu ivotinje crta prodire u svijet emocionalnih stanja. Upravo zbog nastojanja da se izrazi i oblikuje slika svijeta, ali i slika o svijetu i svijest o razumjevanju opteprirodnog principa raanje-umiranje, daje nam za pravo da govorimo o djelu umjetnika. Tek krajem paleolitika pojavljuju se crtei ovjeka, ali sa veoma stiliziranim obrisima. Za razliku od crtea ivotinja koji su uglavnom crtani bez kompozicijskog plana, sada se figure organiziraju u ritmiku cjelinu. Zahvaljujui novim otkriima i uenju ovjek sebe poinje doivljavati kao samosvjesno bie. Otkriva svoju snagu i vrijednost i eli da ih izrazi. Crte postaje poruka,rezultat potrebe za komunikacijom i biljeenjem dogaaja. Figure su stilizirane do nivoa prepoznavanja potrebnog da izrazi priu. Vremenom, iz ove ematizacije nastaju prva piktografska (slikovna) pisma. BORBA STRIJELACA IZ PEINE U MORELLI LA VIEJA Sa ovladavanjem linearnim predstavljanjem ovjek razvija i sposobnost uoavanja reda u prirodi i ponavljanja oblika. ovjek se poinje poigravati sa linijom, njenim ponavljanjem i variranjem, uvodei sada nove apstrahirane oblike i zapoinjui dekorativnu umjetnost ukraavanja. Iznalaze se nove i nove sheme kao simboli oblika i pojava. To je put koji e kasnije voditi do pojave piktografskog pisma i jezika simbola kojim se i danas sluimo. Ova

tenja za obiljeavanjem prostora, iznalaenja centra i periferije istovremeno raa osjeaj za geometriju. VALLON PONT DARC-Mamut Primarni znaaj pojave dekorativne stilizacije lei u okretanju linom konceptualnom doivljaju svijeta nautrb prostog reproduciranja senzacija iz realnog svijeta. Ujedno se poinje crtati na pristupanijim mjestima u peini, a dominantna je sada predstava ovjeka, pojedinana ili u grupi, sa naglaenom stilizacijom kao magijski znak jaanja samosvijest. Prva ovjekova zadaa bila je sakupljanje jer je ovjek ve tada radio po svojoj svrsi. Prvi alat ovjek je dobivao teui mekani kamen od kojeg je izraivao rune klinove ili oblutke. ovjek ivi u zajednicama od 50 do 60 lanova. Takve zajednice nastajale su kad se skupe ljudi radi ostavljanja potomstva i radi lakeg preivljavanja. Takve zajednice su bile kratkog vijeka svaki su se as mogle raspasti. ovjek je u tom dobu pronaao i vatru. Vatra je zasigurno najvei pronalazak u povijesti. ovjek ju je najvjerojatnije primijetio onda kad je grom negdje lupio i zapalio vatru. ovjek je tu vatru pokuavao zadrati to je dulje mogao jer je primijetio da ona daje toplinu. Po hladnijem vremenu kad bi se sklanjao u peine i spilje uvijek je sa sobom ponio i vatru. ivot u peinama nije bio stalan nego samo povremen radi zatite od kie i hladnoe. Ostalo vrijeme ljudi su lutali i skupljali. Nakon nekog vremena sjemenke u trapovima su proklijale i izrasle iz zemlje. Tako je otkrivena zemljoradnja i to najprije u Mezopotamiji. Prvo orue za zemljoradnju bila je kamena motika. Uz zemljoradnju ljudi su i dalje odlazili u lov i usavravali luk i strijelu. Prve pripitomljene biljke bile su itarice, pa je prva zemljoradnja i bila motiarstvo. Za spremanje hrane trebale su i neke posude pa je ovjek nauio praviti posude od keramike. Javljala se i tkalaka radnja jer se je morala izraivati i odjea. Poto je ovjek otkrio zemljoradnju morao je ostati ivjeti na jednom mjestu pa je zapoeo sjedilaki nain ivota. Iz toga su se razvijale krvne zajednice: rodovi, bratstva i plemena. Rodovi su se sastojali od 150 do 200 lanova. Nastalo je i prvo selo Kalat Jarmo, pa i prvi grad Jerihon. Zajednice vode ene i takve zajednice zovu se matrijarhati. Da bi se ostavljanje potomstva i dalje razvijalo ena iz jedne zajednice ostavljala je potomstvo iji je otac bio lan druge zajednice. Rad u zajednici je bio zajedniki, no bio je podijeljen prema dobi i spolu. ene su obraivale zemlju, a mukarci su bili stoari, lovci i ribolovci, a isto tako su i gradili naselja i branili ih od napada drugih zajednica. Ostarjele ene kuhaju, spremaju hranu, predu i tkaju, dok ostarjeli mukarci popravljaju kue, prave posue i razne alate. Jedina zadaa djece bila je uiti od odraslih. Mukarci polako preuzimaju vodstvo zajednice i takve zajednice zovu se patrijarhati. Uslijedio je napredak znanja i iskustva, a javlja se i promjena naina rada. U metalnom dobu tehnika se znatno razvija. Od zemljoradnje se odvaja obrt, a od obrta kasnije trgovina. Dogaa se drutvena podjela rada po zajednicama. Svaka zajednica do sada se bavila s raznim poslovima, a sada se svaka zajednica bavi svojim poslom. Ako neka zajednica ima mnogo obradive zemlje posvetit e se zemljoradnji. Ako pak druga zajednica ima mnogo gline, posvetit e se lonarstvo. Temeljni je rad fiziki rad i njime se bave gotovo svi ljudi. Neke bogatake obitelji bave se samo umnim radom i za njih rade ratni zarobljenici. Zbog okrenutosti zajednice k jednom poslu pojavljuje se viak proizvoda. Pa jaa trgovina. Prva vrsta trgovine bila je trampa s principom proizvod za proizvod. Nakon toga vrlo je traena bakrena ploica pa je ona postala predmet trgovine ili tadanji novac. Zbog ove trgovine poinje nejednakost ljudi. To doba nazvano je doba bogataa i siromaha. Rat postaje glavni izvor bogatstva, a ratno zarobljenitvo postaje roblje. Rodovi se raspadaju u patrijarhalne obitelji s 20-50 lanova. Zbog toga se javlja potreba za vezom s drugim obiteljima zbog potomstva, obrane i razmjene. Udruivanjem vie patrijarhalnih obitelji nastaju seoske opine koje su nova vrsta zajednice. Starjeina opine izabran je iz ugledne i bogate i ugledne obitelji. Uz starjeinu vlada i ratno vijee. Drutvo se

dijeli na robovlasnike, robove i slobodne siromane seljake. Robovlasnici organiziraju vojsku i sudove te izdaju zakone. Takoer uvode i poreze da bi plaali vojsku i inovnike. Pojavljuje se drava. Na mjestu razmjene meu opinama nastaju gradovi. Gradovi postaju drave na ijem je vrhu knez. Poinje doba civilizacije. Kroz prahistoriju broj robova sve vie raste, a broj slobodnih seljaka je sve manji jer se seljaci zaduuju kod bogatih da bi platili porez, a kad ne mogu vratiti dug onda najee sami postaju robovi bogataa. Fiziki rad postaje sramota za slobodnog ovjeka. Robovi se smatraju oruem koje govori. U prahistorijsko doba razvija se i kultura. Strunjaci za kulturu prapovijesti su arheolozi. Prva se razvijaju vjerovanja. Kult lubanje je tovanje ljudske glave. Arheolozi su pronali na jednom mjestu uredno pokopane ljudske glave bez ostatka tijela. Totemizam je oboavanje ivotinja. Ljudi su u to doba vjerovali da su njihove svete ivotinje praotac i pramajka njihove horde. Dolazi do pojave osobnih imena. Svaka zajednica dobiva ime po svom totemu i svaki lan zajednice zove se kao i njihov totem. Tijekom vremena se javljaju obredi magije totemu, a jednom godinje praovjek ubija svog totema i njime prehranjuje zajednicu i lanovi zajednice tako se duhovno spajaju sa svojim totemom. Totemi su dotad bili samo ivotinje, no to kasnije postaju i biljke i neki predmeti. Nakon totemizma javlja se animizam ili vjerovanje u duhove. Praovjek je pridonosio rtvu dobrim duhovima. No na kraju ovjek shvaa da je o najrazvijenije bie, pa svi duhovi dobivaju ljudski oblik i izgled. Razvija se politeizam, a i monoteizam. Od umjetnosti najrazvijenije su likovna umjetnost i kiparstvo. Najpoznatija spilja s likovnim crteima je spilja Altamira u panjolskoj. Izrauju se i kipovi totema. Na nakit i alat se rezbare totemi. Za religijske obrede i za istjerivanje zlih duhova koristi se minkanje. Poinje i tetoviranje, ponajprije tetovae totema. Glazba se slabije razvijala, a prvi instrument bio je bubanj. Knjievnost se razvija usmenom predajom. Graditeljstvo je kasnije postalo vrlo razvijeno. Gradila su se prva naselja, kue i svetita. Sve graevine graene su od ogromnih kamenih blokova to se naziva megalitsko graditeljstvo i razvijeno je u Europi i Africi. Najpoznatije takvo svetite je Stonehenge u Engleskoj. Stonehenge je graevina iz neolitika i bronanog doba, smjetena u okolini Amensburya u Engleskom okrugu Wiltshire, otprilike 13 km sjeverozapadno od Salisburya. Stonehenge je dodan u UNESCO-ovom popis Zatiene batine tijekom 1986. godine. Stonehenge Prethistorijski spomenik na Salisburkoj nizini, sjever Salisburya, u jugozapadnoj Engleskoj koji datira od mlaeg kamenog do starijeg bronanog doba (3000.-1000. pr.Kr). Spada meu megalitike spomenike jer je graen od ogromnih kamenih blokova. Spomenik danas u ruevnom stanju, a nije poznato kojoj je svrsi Stonehenge sluio, no smatra se u obredne ili vjerske svrhe. On nema jedinstvenu strukturu, nego seriju struktura koje su izmjenjivane i ponovno graene tijekom perioda od 1500 godina. Malo je poznato o njegovim graditeljima. U 17. stoljeu engleski sakuplja starina John Aubrey izloio je teoriju da je to druidski hram. Druga je pretpostavka da su sami Rimljani sagradili spomenik. Obje su pretpostavke osporene u 20. stoljeu kada je dokazano da je Stonehenge sagraen 2000 godina prije dolaska Druida i Rimljana na to podruje. Danas se smatra da su neolitski narodi britanskih otoka zapoeli gradnju Stonehengea prije 5000 godina. Iskopavanja Stonehengea 1950-ih su pokazala da je spomenik graen u tri glavne faze. Najranija je dovrena otprilike 2900. pr.Kr. Sastoji se od krunog jarka promjera 110 m i dubine od 1,5 m. Arheolozi smatraju da su se kao motike koristili jelenji rogovi. U drugoj fazi koja je trajala od 2900. do 2500. pr.Kr. podignuto je vie drvenih debla koje su stavili u sredite jama. Na sjeveru otkud se ulazilo u hram su takoer podignute i grede. Stonehenge je uvelike promijenjen tijekom tree faze gradnje, koja je trajala od otprilike 2550. do 1600. pr.Kr. Otprilike 80 stupova (tzv. plavih kamena, zbog njihove boje) od vulkanskih stijena je podignuto u dva koncentrina kruga u sreditu mjesta. Stupovi su stigli s planina Preseli u jugozapadnom Walesu, smjetenih 220 km od Stonehengea. Prijevoz tih stupova, od kojih

svaki tei 4 tone, bio je nevjerojatan pothvat te se odvijao po moru, rijekama i kopnu. Tijekom te gradnje ubrzo su stupovi maknuti i doneseni novi od druge vrste stijena, pjeanih, iz Marlborough doline, 40 km sjeverno od Stonehengea. 30 tih kamena je podignuto u krugu od 33 m promjera. Na njih su dodani jo i "nadvratci" tvorei tako prsten na stupovima. Tako dva stupa s gredom na njima tvore luk zvan trilithon (od grkog to znai tri kamena). Od izvornih 30 danas stoji jo 17 stupova i 6 "nadvrataka". Na sjeveroistoku se nalazi otvor te tako ima oblik potkove. Na britanskim otocima se nalazi vie od 1000 kamenih krugova, no Stonehenge je jedinstven meu njima. Zato je Stonehenge sagraen ostaje nepoznato. Mnogi se znanstvenici slau da je morao biti sveto ili posebno mjesto religioznih rituala i ceremonija. Mnogi smatraju da je Stonehenge sagraen od tovatelja Sunca. Otvor u krugu je okrenut prema ljetnom izlasku Sunca. U susjednoj je Irskoj slian spomenik Newgrange, sagraen priblino u isto vrijeme okrenut prema zimskom izlasku Sunca. Ranih 1960-ih ameriki je astronom Gerald S. Hawkins izloio teoriju u kojoj je Stonehenge zvjezdarnica i kalendar iznenaujue sloenosti, a koja je danas veoma popularna. On je smatrao da su stari ljudi pomou Stonehengea predviali astronomske pojave, ukljuujui i zimski i ljetni solsticij te pomrine Sunca i Mjeseca. Dananji znanstvenici mogu samo nagaati o tome to je Stonehenge znaio njegovim graditeljima i to ih je nagnalo da uloe toliko rada i panje njegovom stvaranju. Do samog poetka 20-og stoljea, veina kamenja koja sainjava Stonehenge nije se nalazila na svojim originalnim lokacijama. Razlog tomu je povean broj posjetitelja toj lokaciji, a ti su se posjetitelji esto penjali po monolitima i na taj su ih nain pomicali. Provedene su 3 faze konzervatorskih radova vezanih uz tienje Stonehengea od daljnjeg propadanja. Palo i oteeno kamenje je vrlo uspjeno i paljivo zamijenjeno i postavljeno na originalne lokacije. Stonehenge je dodan u UNESCO-ov popis Zatiene batine tijekom 1986. godine. Prapovijest Sam kompleks koji sainjava Stonehenge je mogue podijeliti u 3 glavne faze izgradnje, premda postoje jasni dokazi da je aktivnosti bilo i prije i nakon glavnih faza izgradnje. To se odnosi na samu lokaciju Stonehengea, ali i na njegovu okolinu. Prvi se dio spomenika sastoji od prstena koji u promjeru ima 115 metara. Unutar njega se nalaze kruno rasporeeno 56 upljina koje jo nazivaju i Aubreyevim rupama (po John Aubrey skupljau starina iz 17-og stoljea koji je te rupe prvi otkrio). Zna se da su barem neke od tih rupa bile koritene za potrebe pohranjivanja pepela kremiranih ljudi. Veina ostalih pokopa se obavljala u sredinjoj udubini unutar samog Stonehengea. Izvan samog ulaza u kompleks, nalazi se Heel Stone Dokazi druge faze izgradnje viu nisu vidljivi. Arheoloka istraivanja su pokazala da su oko 2100 godine pr. n. e. Dva koncentrina kruga bila nainjena od 82 uspravna kamena, postavljena oko sredita prstena. Ovo je kamenje dopremljeno iz mjesta udaljenog oko 400 kilometara od Stonehengea. Mjesto se zove Preseli Hills i nalazi se u Walesu. Nain na koji je kamenje dopremljeno jo nije poznat i o njemu se mnogo raspravljalo u arheolokoj zajednici. U istom tom razdoblju je obavljeno i konano prilagoavanje oblika i geometrije Stonehengea vezano uz obiljeavanje solsticija. Treu fazu izgradnje je obiljeilo micanje ranije spomenutih kamenja iz sredita spomenika i dopremanje ogromnih Sarsen kamenja s lokacije koja se nalazi oko 35 kilometara sjeverno. To je kamenje dodatno obraeno prije nego je postavljeno u uspravan poloaj. Njihov poloaj je takoer ocrtavao kruni oblik. Unutar ovog krunog rasporeda monolita, nalazi se 5 masivnih kamenova koji posloeni ine oblik slova U. U samo je kamenje uklesano vie slika razliitih alatki (oruja) poput sjekira i slino. Trea faza radova na Stonehengeu se pripisuje kulturi Wessex iz ranog Bronanog doba koja datira u vrijeme oko 2000 godine p.n.e. Nakon tog razdoblja uinjeno je vie modifikacija na samom Stonehengeu dio kamenja iz sredita je uspravljen, iskopano je i vie jaraka. Teorije o Stonehengeu

Cijeli je kompleks poravnat u smjeru sjeveroistok jugozapad, i neke od teorija istiu da je taj poloaj odreen potrebom za praenje i obiljeavanje solsticija i ekvinocija. Neki su zbog toga tvrdili da je Stonehenge sluio kao drevni kalendar ili opservatorij. Postojala je ak i tvrdnja da je Stonehenge zapravo replika ogromne vagine. Vagina kao objekt tovanja, nije neobina pojava u prapovijesti jer je esto pripisivana kultu majke ene i obiljeavanja plodnosti. Ponekad se Stonehenge povezuje s legendom o Arturu i arobnjaku Merlinu. Merlin je navodno naredio premjetanje Stonehengea s njegove prvotne lokacije u Irskoj na Mount Killaraus u. Kamenje su, dakako, donijeli divovi iz Afrike. Postoji jo itav niz legendi i teorija o samom Stonehengeu kao i o nainu njegove gradnje. Uz ove spomenute, esta je i teorija da su bia iz svemira (vanzemaljci) pomogli i upravljali izgradnjom Spomenika. Nedavna prolost STONEHENGE (stone znai kamen, henge znai krug) je najpoznatiji svjetski prethistorijski spomenik koji se nalazi u Velikoj Britaniji. To je zapravo krug od sloenog megalitskog kamenja koje je 6 - 7,3 m visoko iznad zemlje, u zemlji je 1,2 - 2,4 m, a najtei kamen ima teinu oko 40 tona. STONEHENGE je star preko 4000 godina. Smatra se da je kamenje STONEHENGEA postavljano od 2550 do 1600 god. prije nove ere. Kamenje je slagano u fazama. Najprije je napravljen vanjski krug od velikog kamenja pjeenjaka (tako da je na dva okomita kamena poloen jedan vodoravni) i unutar njega krug od manjeg kamenja tzv. plavog kamena. Unutar ovih krugova veliko kamenje pjeenjaka sloeno je u obliku potkove (opet na dva okomita poloen jedan vodoravni) i unutar njega manje kamenje tzv. plavo kamenje sloeno je takoer u obliku potkove. U sredini je bio kamen postavljen okomito koji je predstavljao oltar. Oko ovog kamenja bila su dva kruga rupa, zatim podignuta zemlja kao obala rijeke, pa kanal i ponovno podignuta zemlja kao obala rijeke. Do STONEHENGEA je vodila avenija i tu su pred ulazom bila dva kamena kroz koje je sredinom ljeta-ljetni solsticij- sunce u svanue bacalo svoje zrake u sredinu kruga, na oltar. Isto se deavalo i u zimi- zimski solsticij- kad je sunce zalazilo i svoje zadnje zrake bacalo na oltar u sredini kruga. Tu je i kamen za koji se misli da su na njemu prinoene rtve. Smatra se da je STONEHENGE kroz tisuljea sluio kao opservatorij, hram, kalendar, kompjuter, vozilo za prolost i budunost Linije krajolika i STONEHENGEA govore o vanosti kruga - koji je simbol jednote, Boga, bez poetka i kraja, zatim vertikalnim i horizontalnim linijama, o slaganju gore, dolje, desno i lijevo, vodi, zemlji i kamenu u gradnji STONEHENGE je mjesto sjeanja na prole aktivnosti, ceremonije i ivote i mjesto s koga se moe poi u budunost Danas je Stonehenge jo uvijek objekt obavijen velom tajni i mistinosti barem za neke. To mjesto jo uvijek tuju neo druidi i oni koji slijede poganska i neo poganska vjerovanja. Takoer, tu se od 1972. do 1984. odravao i glazbeni festival. Godine 1985. Festival je zabranila Vlada Velike Britanije. Kao posljedica, izbio je sukob izmeu policije i organizatora Festivala. Taj je sukob ostao poznat kao Bitka kod Beanfielda (Battle of the Beanfield). Kako je u proteklim godinama u blizini samog Spomenika izgraeno vie modernih prometnica, poeo se otjecati njihov utjecaj na Stonehenge. Vlada je stoga pokrenula itav niz ambicioznih projekata kojima bi se do 2008- godine zatvorile sve dosadanje prometnice u blizini Stonehengea te kako bi se taj spomenik sauvao i za budue narataje. I premda je osnovna namjena Stonehengea poznata, kao i itav niz drugih detalja o njemu, on je i dalje za dobar dio ljudi objekt ispunjen mistikom i tajnovitou. Slika uspravnih i impozantnih monolita postavljenih u kruni raspored, dio su slike i predodbe koja je danas dio ope kulture.

Vuedolska kultura je kultura mlaeg eneolita (bakrenog doba), nazvana po lokalitetu Vuedolu (5 km istono od Vukovara), gdje je otkriveno veliko naselje bakrenog doba. Jo se naziva i slavonska kultura i Zok-kultura (prema nalazitu Zok u Maarskoj). Trajala je otprilike 2150.-1850. pr.Kr. Rasprostranjena je na podruju Srijema, istone i posavske Slavonije te okolice Bjelovara. Isto tako je rasprostranjena i u Austriji, Maarskoj, junoj Slovakoj i Rumunjskoj. Naselja vuedolske kulture se nalaze uglavnom na uzvisinama, obino uz rijeke (Vuedol, Vinkovci) i movarno podruje. Oblik vuedolske kue je pravokutan s predvorjem i sredinjim ognjitem, napravljena s drvenim stupovima, pleterom i premazom od gline (Vuedol). Grobova nije mnogo pronaeno, a pokojnici su pokapani ili unutar kue ili ispred s osobnim predmetima. Bilo je i sojenikih naselja, a negdje se ak stanovalo i u spiljama. Izrada oruja i orua bila je od kamena i kostiju, a ve je bilo poznato i lijevanje bakrenih predmeta, kao to su kalup i sjekirica iz Vuedola. Na lokalitetima vuedolske kulture naeno je i fino keramiko posue crne boje (amfore, vrevi, alice, trokutaste boca i nekoliko posuda neobinog oblika), s raznim pravilno organiziranim, urezanim ukrasima ispunjenim bijelom bojom inkrustacijom. Ukrasi su uglavnom pravolinijski, a ima i krivolinijskih (rozeta). Najbolji primjer ukraavanja su Vuedolska golubica i idoli iz Ljubljanskog Barja. Vuedolska kultura se dijeli na tri faze, a smatra se da je nastala negdje u slavonsko-srijemskom prostoru iskrivljenjem lengyelsko-sopotske pod utjecajem kostolake kulture. U srednjoj fazi se proirila na Baranju i Banat, a u posljednjoj se proirila na sve strane te je dolo do raspada jedinstvene kulturne na manje tipove. Vuedol nije samo lokalitet koji je dao ime kulturi, ve i prostor na kojem se razvijala sama kultura. Vuedolska kultura se razvijala od oko 3000.g.pr.Kr. do oko 2300.g.pr.Kr. Vuedolskoj kulturi je na podruju Vuedola prethodila badenska kultura, a naslijedit e je ranobronana Vinkovaka kultura. Vuedolska kultura je, uz vinkovaku kulturu u unutranjosti te cetinsku u primorju, jedna od najznaajnijih kultura metalnog doba na naim prostorima.

10

AnA
Vuedol, na desnoj obali Dunava, mjesto gdje svaki pedalj zemlje otkriva tragove prapovijesne vuedolske kulture to se proirila na itav prostor dananje srednje Evrope, a prema jugoistoku sve do Egejskog mora i do Troje. Arheoloki predmeti dokazuju da se upravo tu dogodila prva protoindustrijska revolucija vezana uz prvu serijsku proizvodnju sjekira, toga prapovijesnog oruja. Sjekira je oznaila stvaranje prve evropske vojske, pa i vladara jer je bila simbolom ne samo boanske nego i vladarske moi. U metalurgiji Vuedol je bio korak ispred poznatih onodobnih civilizacija. Krenuo je prvi u serijsku proizvodnju predmeta od arsenskog bakra, a usavravanje postupka rezultiralo je otkriem prave bronce. Zato je vuedolska kultura znak da je Evropa upravo tu uinila onaj civilizacijski skok kakav je u isto vrijeme, 3000.god.pr.Kr., formiranjem naselja, grada drave i pisma, dostignut u Mezopotamiji, Egiptu i Kini. Vatra je bila zemaljski oblik boanskoga svjetla, slika izvorne svjetlosti Sunca.esto se tvrdi da postignuta razina civilizacije razumijeva da je ovjek pokorio prirodne sile. Meutim, ovjek tim silama nikada nije u potpunosti ovladao. On ne moe sprijeiti kiu da pada ili munju da para nebo. Civilizaciju je stoga tonije opisati kao ovjekovo razumijevanje prirodnih sila i suradnju s njima. Prva sila kojoj se pribliio bila je sila vatre. Ovladavanje vatrom ishodite je svih ljudskih pokuaja da promjene svijet koji ih okruuje i prilagode ga svojim fizikim potrebama. Vatra na najvaniji izvor energije osvjetljava i grije nae domove, omoguuje spravljanje hrane, pokree nae automobile, zrakoplove i strojeve. Manifestira se u razliitim oblicima i dolazi iz razliitih izvora. Pa ipak, vatra je tajna. Ne postoji kemijska formula za vatru kao to, primjerice, postoji za vodu. Ne razumijemo u potpunosti sloeni proces to se zbiva dok vatra gori. Stari su narodi vjerovali u tri oblija vatre: nebesku (Sunce), onu iz zraka (izalu iz groma) i onu zemaljsku. Prvo je oblije vatre izraeno suncem. Ve su i najstariji narodi mogli shvatiti ulogu sunca za ivot na zemlji. Njihova ivotna borba za opstanak i produenje vrste uglavnom je bila odreena sunevim kretanjem nebom. Tako je najranijim zemljoradnicima sunce postalo prvo i osnovno boanstvo koje je preuzelo primat praroditeljici svega ivoga Velikoj majci Zemlji. U izrazitim zemljoradnikim civilizacijama prije svega je to primjer staroga Egipta, Sunce je glavno boanstvo (Ra, Amon Horus). Kod stoarskih naroda koji se pojavljuju kasnije, jer je ovjeku trebalo vie vremena da pripitomi ivotinju, negoli biljku, Suncu ne pripada glavno mjesto na Olimpu, ali ima izdvojen, neugroen poloaj. Vano je za spomenuti grkog Heliosa i rimskog Sola jer emo najvie i spominjati grke i rimske bogove. Koliko je sunce zauzimalo vano mjesto u ivotima vladara, potvruje nam Louis XIV, francuski kralj, koji je sebe nazvao Kralj Sunce. Drugo oblije nebeske vatre je bljesak munje. U mnogim se grafikim prikazima iz pretpovijesnih razdoblja munja prikazuje kao kamen koji pada s neba ili kao kamena sjekira koju je netko zavitlao s nebesa. I danas esto kaemo da emo neto uiniti pa makar sjekire padale s neba. To je po svoj prilici zaostala asocijacija na pradavna vremena kad su se, za

11

iznenadne promjene vremena, jedino kamene sjekire mogle kotrljati s neba kao obiljeje Gromovnika. Grom za razliku od Sunca ima dvostruko obiljeje: razorno i korisno. Stari su pastirski narodi, tijekom ljetnih mjeseci, na panjacima u planinama bili osobito ugroeni od groma. Za iznenadnih nevremena, estih u tim prostorima, stado se u panici sabija pod prvo najmonije drvo. Ono najvee koje i privue prvi grom. Ako do toga doe u stotinki sekunde biva unitena egzistencija itava sela ili plemena. Bog groma, Gromovnik tako postaje vladarom svijeta pastirskih naroda. Korisno djelovanje groma oito je pri brzom oslobaanju ogromnih prostora od ume. Na irem se podruju to najlake moe uiniti vatrom, a posebno ako je izazove grom. Tako nastaju panjaci, ali i plodna zemljita. Uz poare on donosi i kiu, najpotrebniju za vruih ljetnih mjeseci. Zato Gromovnik biva bitan, ne samo za stoare ve, i za zemljoradnike. Munja stie s kamenjem, a to kamenje ustvari vitlaju zaraeni bogovi, Gromovnici: nordijski Tor, slavenski Perun, grki Zeus. Poto Gromovnik uzrokuje poare na zemlji, s kojih su ljudi mogli vatru prenijeti u svoje domove, je li to moda nain kako su je ukrali bogovima? Mitovi mnogih naroda razlau tu krau vatre bogovima, a ako i nije ukrana iz poara koji je uzrokovao grom, gromoglasan tutanj groma moe sliiti udarcu dva kamena, to je i jedan od naina kako proizvesti vatru. Drugi nain je trljanjem drveta o drvo. U staroj se Indiji vatra palila trljanjem tapia jedan o drugi ili rotacijom tapia o drvenu podlogu. tapi za rotaciju izraen je od tvrdoga drveta smokve, a podloga za pripaljivanje bila je od meka drveta mimoze. Time dotiemo simboliku smokvina drveta. I Egipani i Grci su koristili ovaj postupak, a za Egipane smokvino drvo predstavljalo je drvo plodnosti, falusovo drvo. To moemo povezati i s Biblijom u kojoj Adam prekriva spolovilo smokvinim listom. Budui da je vatra agresivan muki element, i boanstva vatre su muka: Hefest (grko) i Vulkan (rimsko); dok su boanstva ognjita i simbola kunoga zajednitva enska: Hestia (grko) i Vesta (rimsko). Sveenice vezane uz odravanje vatre na zajednikom svetom gradskom ognjitu morale su biti djevice kao i njihove boice. (instalacija s principom mukoga okrenuti plamen i enskoga ognjite). Prema vie verzija grkih mitova Prometej je ukrao vatru bogovima: zapalivi je na kotau Helijevih kola, ukravi je s Olimpa ili Hefestove (bog vatre, ljevaa i kovaa) radionice. Na zemlju ju je prenio kriomice u zapaljenoj stabljici trske, da se ne vidi plamen i da je vjetar ne ugasi. Po drugoj verziji, ta biljka nije trska ve divovski komora koji raste po cijelom Mediteranu. Njegova stabljika je ispunjena vrlo suhom bijelom srikom koja je lako zapaljiva, dok je kora tvrda, tako da vatra nastavlja tinjati u stabljici ne oteujui koru. Prvo lijevanje bakrenih predmeta u prapovijesti zapoelo je tehnikom istisnutoga voska. Taj najstariji nain lijevanja bakra vezan je za jednodijelne kalupe od gline koji se lijepe oko ve oblikovana predloka izraena o voska. Kad se takav kalup zagrije, vosak kroz posebno nainjen otvor iscuri, a tekui se metal ulije u nastalu upljinu. Da bi se dolo do gotova predmeta, kalup se mora razbiti. Tim nainom lijevanja svaki je novoizraeni predmet unikatan. Uz tu tehniku lijevanja vee se i grki mit. Na Kreti je u minojsko doba Hefest, bog vatre i prvi ljeva, nainio Tala, bronanoga diva. Zeus je Tala dao Minoju da uva Kretu. On je svakoga dana triput optravao otok i bacao stjenje na svaki brod koji se pribliio. Imao je samo jednu ilu u tijelu koja se protezala od glave do pete gdje je bila zatvorena epom. Kad su Argonauti

12

kriomice pristali na Kreti, arobnica Medeja iupala je Talu ep i on je, izgubivi krv, umro. Ovaj opis Tala, s jednom ilom, prikaz je tehnike lijevanja, tj. tehnike istisnutoga voska. Ovu priu o razvoju metalurgije ne poinjemo od samih njezinih poetaka, ve od razdoblja izmeu 3500. i 2000. god. pr. Kr., to je razdoblje bakrenoga i bronanoga doba. S prodorom naroda sa sjevernokavkaskih stepa po. 4. tisuljea pr. Kr. dolazi do velikih promjena na podruju Europe. Vidljive promjene to ih donose su u izrazitoj nomadskostoarskoj orijentaciji, a njihovu pokretljivost su poveavala teka teretna kola na etiri kotaa. To su prva kola euroazijskog tla, a vukli su ih volovi. U njihovim stadima, prvi put na ovom tlu nalazimo koze i ovce, a vratio se i davno iezli konj. Tu kulturu nazivamo badenskom. Ona primarno zauzima desnu dunavsku obalu od ua Save u Dunav, pa uzvodno do Njemake, a Vuedol je najvee od svih naselja. Na podruju istone Slavonije pojavila se oko 3500. god. pr. Kr. i trajala je do oko 3000. god. pr. Kr. u Evropi, a u to vrijeme dolo je do osnutka Troje, proliterarnog razdoblja u Mezopotamiji i prve egipatske dinastije. Oni proizvode metalne predmete koji izgledom nisu dojmljivi, ali ih moemo zvati prvim pravim orujem. Prvi se put kovinom moglo rezati, sjei i bosti. Tome je zasluna struktura metala, u kojem se uz bakar uvijek nalazio i arsen. Arsenski bakar je i nevolja ljevaa jer nakon topljenja zaostane stanovita koliina arsena koja je otrovna. Meutim, arsen je bakru dao novu kvalitetu. Tvrdoa novog metala se poveala za duplo i dala arsenskom bakru tvrdou bronce. Poele su se proizvoditi tanke plosnate sjekire, bodei i noevi, to prije nije bilo mogue. Naputa se tehnika istisnutog voska kojom su se dobivali samo unikatni predmeti i prelazi se na proizvodnju metala u jednodijelnim otvorenim kalupima za viekratnu upotrebu. Kao to je ve reeno, arsenski bakar je predstavljao velik izazov za ljevae, jer tijekom procesa lijevanja isparava arsen. Do kraja lijevanja svi koji bi se nali oko vatre mogli su smrtno stradati. Trebalo je otkriti mogunost opstanka. Isparavanje arsena moe se uoiti po mirisu enjaka, pa je to bilo jedino vano upozorenje da se ljevai udalje od vatre dok se osjea takav miris. Ipak, svatko tko je dulje vrijeme topio arsenski bakar, kronino je oboljevao jer je sustavno udisao male koliine plina i prolazio je slijedee faze: gubitak osjeaja u jagodicama prstiju oduzimanje udova prvo su bile pogoene noge, pa je uoljivo hramanje paraliza smrt Ako se uzima u malim kontroliranim koliinama arsen je afrodizijak koji poveava potenciju u seksualnom ivotu. Vijesnik je 1993. prenio lanak Maggie Fox u kojem je prikazana knjiga Dnevnik Jacka Trbosjeka. Iz dnevnika Jamesa Maybricka, navodnoga Trbosjeka, saznaje se da je on bio uspjeni trgovac pamukom i okorjeli posjetitelj raznih bordela, koji je redovito uzimao arsen radi poticanja svoga seksualnog ivota. Kad metalurgija postaje sve bitnija u ivotima ljudi, postaje bitan i Hefest, grki bog vatre i metalurgije. Skoro svi metalurki bogovi starih naroda bili su obiljeeni hromou. To je bio i razlog za traenje jedinstvenoga objanjenja. Neki znanstvenici smatraju da je Hefestova hromost bila odraz stvarnog stanja. Vjet kova je bio rijedak i cijenjen ovjek i suplemenici su esto obogaljili dobra kovaa da bi sprijeili njegov odlazak ili bjeanje. Kasnije se pretpostavlja da bi se Hefestova hromost mogla vezati uz rukovanje arsenskim bakrom. Ta pretpostavka je utemeljenja od prve jer se bakreni, bronani, zlatni i srebrni predmeti proizvode lijevanjem, a ne kovanjem kojim se obrauje eljezo. Kovanje je mogue izvoditi na jednom mjestu, pa je kova mogao biti obogavljen. Meutim, ljevai su mogli biti samo hromi, jer obogavljeni ne bi mogli nositi pune posude tekueg metala i precizno ih lijevati u kalupe.

13

Kako se hromost u poslu s arsenom nije mogla izbjei, prikazali su tako i svoga boga, a arsenove afrodizijake elemente su istaknuli na njegovom uitelju i kasnije prvom pomoniku, patuljku Kedalionu (ime mu dolazi od stare rijei kedalon falus, spolovilo). Prema davnoj tradiciji, patuljcima se pripisuje nerazmjerno velik falus, kao znak seksualne moi. Takvo vjerovanje nalazimo i kod Aristotela, koji patuljke usporeuje s malim mazgama, jer i jedne i druge obiljeuju velike genitalije. Takoer patuljke najee veemo uz kovae, ljevae i rudare. Ta se tradicija najbolje odrala u u germanskim priama o patuljcima, a nalazimo potvrdu za to i u jednoj od najpoznatijih bajki Snjeguljica i sedam patuljaka, u kojoj se patuljci bave rudarstvom. Vraamo se na Olimp, meu bogove, da bi saznali neto vie o Hefestovu ivotu. Gromovnik zeus (otac bogova i ljudi) i njegova ena Hera, vrhovna boanstva grkog Olimpa prema Homeru su roditelji boga vatre, posebno ljevake i kovake vatre Hefesta, koji svojim spretnim rukama stvara udesni svijet umjetnosti. Kad je Hera vidjela tek roena, nemona i runa sina Hefesta, plaei se podsmjeha bogova, s uasom ga je i gaenjem bacila s visina Olimpa. Hefest je neugledna lika i hrom na obje noge i kao da tek svojom dobrotom i izazivanjem poruge, poput klauna, odrava pravo da bude meu Olimpljanima. Hefest je uvijek prikazan s koninom, crvenom kapom koja je simbol vatre. Nesretni je hefest ipak preivio pad , jer je pao u ocean gdje su ga prigrlile njegove keri, Tetida (majka grkog junaka Ahileja) i Eurinome, i odgojile. Skriven duboko pod morem u spilji, devet je godina uio ljevaki zanat kod Eurinome (smrti) i patuljka Kedaliona (falos), koji mu pomae i kasnije, kao iskusnom ljevau. Znaenja njihovih imena govore o znaajkama arsena, koji je utjecao na ljevae, pa i na njihova boga smrtonosan u velikim koliinama i afrodizijak u malim koliinama. Hefest se kasnije oduuje Tetidi, tako to za njena sina Ahileja (junaka pod Trojom) izrauje neunitiv oklop. Ta scena prikazana je na freski u Pompejima, prisutni su Hefest, Tetida i Kedalion u Hefestovoj radionici. (rekonstrukcija scene sa izlobe u Klovievim dvorima) Drao se podalje od Olimpljana jer majci nije oprostio to ga je odbacila i konano joj se odluio osvetiti. Kao vjet umjetnik Heri je na Olimp poslao zlatno prijestolje udesne ljepote iz kojega ona vie nije mogla ustati. Nikakav trud bogova nije joj mogao pomoi, a Hefest se na Olimp nije elio vratiti. Nisu pomogle niije molbe da oslobodi majku. Hefesta je na Olimp na prijevaru vratio Dioniz. Bog ga je vina opio i posjeo na magarca te u veseloj pratnji pijanih atira i menada vratio na Olimp. Tako je Hera osloboena okova, jer se Hefest nije sjeao uvrede to mu je majka nanijela. Druga verzija mita o Hefestovu padu vezana je uz svau njegovih roditelja. U ljutnji je Zeus zakovao Heru da visi s nebesa, a okova ju je oslobodio Hefest. U bijesu Zeus baci Hefesta s Olimpa i on pade na otok Lemno. Od udarca je slomio obje noge i postao hrom, a lemno je postao njegovo utoite, pa je tamo preselio i radionicu. Jedamput se godinje u Ateni slavilo boga Hefesta kao prestinoga boga vatre ovoga izrazito zanatlijskoga grada. Na dugom putu od luke do Hefestova hrama sudionici povorke etali su pocupkujui poput hroma ovjeka izvodei takozvani jarebiji ples. Igra hromih jarebica izvodila se u erotskim plesovima posveenim metalurkoj vjetini. Uskoro ete saznati kakve veze ima ova ptica s Hefestom, metalurgijom i erotikom. Hefest je posjedovao brojne vjetine i poznat je po mnogim djelima koja zbog njegove poslunosti ocu Zeusu nisu uvijek imala pozitivan predznak. On je izraivao neobine predmete, nakit i oruje ( Zeusov trozub za munje, Agamemnonov skeptar, ogrlicu za Harmoniju...), a posebno se istiu zlatne pomonice koje mu pomau pri

14

kretanju, mjehovi koji na njegovu rije potpiruju vatru i dvanaest tronoaca za olimpijske bogove koji se sami kreu, najljepi meu njima je Ahilejev tit. Jednom je prilikom Zeusa strahovito zaboljela glava, Hefest je svojom dvostrukom sjekirom zasjekao Zeusu glavu da bi bol izala, a pri tom je iz glave iskoila i neozlijeena boica mudrosti Atena. Tako je Zeus Hefestovom pomou Zeusu darovao mudrost. Kad je Prometej ukrao vatru bogovima i darovao je ljudima, Zeus je u ljutnji odluio kazniti i ljude i Prometeja. ovjeanstvu je odluio poslati sveope zlo, pa je zapovjedio Hefestu da od zemlje i vode naini prvu enu Pandoru. Iz posude koju je nosila i znatieljno otvorila izletjee bolesti, brige i napori, a u njoj je ostala tek varljiva nada. Tako su kanjeni ljudi. Zeus je potom naredio Hefestu da Prometeja zakuje za Kavkaz. Tu je trpio strane i vjene muke. Svaki dan do njega je dolazio orao i kljucao mu jetru, do idueg dana jetra bi se obnovila i muka bi ponovo poinjala orlovim dolaskom. Nakon vie tisua godina Prometeja je s Kavkaza oslobodio Heraklo. Po svemu ovome vidi se da je Hefest za bogove ono to je Dedal za ljude: genijalan izumitelj. On je istodobno i bog vatre i ljevakog zanata i ima mnoge zajednike osobine s drugim bogovima Staroga svijeta vezanima uz lijevanje i kovanje: primjerice Ptah (egipatski) i Vulkan (rimski). Bili su hromi i esto su ih povezivali s patuljcima koji kao i Hefest nose crvene konine kape to podsjeaju na plamen. Stari grci su esto ostavljali uz ognjita male statue patuljaka koje su podsjeale na Hefesta. Svrha im je bila uvanje kunog ognjita. I egipatskog Ptaha, boga vatre i ljevaa, ponekad su prikazivali kao izobliena patuljka iskrivljenih nogu, s rukama na bokovima i ogromne glave. Kao to je reeno udiu li se male koliine arsena on postaje afrodizijak, a velike koliine izazivaju hramanje i uranjenu smrt. Upravo radi toga Hefestov je simbol jarebica, ptica koja u nevolji hramlje, i koja je zbog velike koliine jaja u gnijezdu olienje plodnosti. O jarebiinoj plodnosti naeni su i zapisi na glinenoj ploici iz hetitskoga carstva naenoj u Hatui, u dananjoj sredinjoj Turskoj. U 13. st. pr. Kr. Klinastim su pismom zabiljeene vraarine protiv spolne nemoi. Ako mukareva snaga spadne u mjesecu nissanu, uhvati muku jarebicu, iupaj joj krila, udavi je i pospi solju. Istuci je i izmijeaj u prah zajedno s planinskom biljkom dadanu. Uspi mu u pivo i daj mu da pije, mukarcu e se vratiti spolna mo. Uzmi udo muke jarebice, slinu bika u erekciji, slinu bika u erekciji, slinu jarca u erekciji. Stavi u vodu i daj mu da pije. Potom smotaj u dlaku s repa i vunu uzetu blizu spolovila ovna i stavi na njegova stegna i vratiti e mu se muka snaga... Sada emo se okrenuti podruju Vuedola i dovesti u vezu sve dosad reeno. Vuedolska je kultura (3000. 2400. god. pr. Kr.) istodobna sumerskom razdoblju u Mezopotamiji ( pojavi gradova drava i klinastoga pisma), Starom carstvu u Egiptu (stvaranje drave i hijeroglifskoga pisma) i poecima Troje. Matina zona nastanka vuedolske kulture je Srijem i istona Slavonija. Visoki gospodarski standard je ostvarivala stoarstvom, a do kasne faze irila se i zauzela sva podruja s leitima bakra. Godine 1938. na istaknutom platou Gradac na lokalitetu Vuedol, Robert Schmidt otkopao je Megaron (kuu) ljevaa bakra. Na kunoj podnici sredinje prostorije bili su ostaci dviju ljevakih pei, a izvan kue jo tri. Ispod kue ukopana je katakombna grobnica s petero djece (tri novoroeneta, jedno od nekoliko mjeseci I jedno od etiri godine), a nalazi se ispod idealnoga sredita glavne prostorije Megarona.

15

Dokazano je da stari narodi povezuju izvore vode, rudnike i spilje s rodnicom Zemlje - Majke, pa je sve to prebiva u utrobi zemlje ivo, u stanju dozrijevanja. Minerali, rudaa iskopana u rudniku, u neku su ruku embriji, a njihovo vaenje je neka vrst prisilnog poroaja. Zato su stari narodi rtvovali djecu ili vrili nasilne porode i zakopavali fetuse i djecu ispod talionikih pei, da bi se oduili Zemlji za rudu koju ona njima daruje. Radili su to ne samo iz zahvalnosti ve i iz straha da ih Zemlja ne bi kaznila poplavama, zemljotresima i ostalim prirodnim katastrofama. Jo i danas postoje takvi rituali u zabaenim dijelovima Afrike, gdje se izazivaju namjerni trudovi kod ena, a fetus se spaljuje u iskopanoj jami uz odreene vrabine, pa se iznad toga gradi pe. Poto je ljevaki posao opasan po ivot, Megaron ljevaa bakra nije samo radionica ve i hram posveen bogu vatre, a ljeva nije samo radnik ve ima ulogu i sveenika-amana. Na Gradcu je pronaena i grobnica branog para, s mukarcem koji je zagrlio enu i bogatim keramikim prilozima koji upuuju na njegovu vanu ulogu u drutvu. Moe se pretpostaviti da je mukarac metalurg. Cijeli je Gradac u vuedolsko vrijeme bio odvojen dubokim jarkom od ostatka naselja jer je kao ljevako sredite zbog otrovnih plinova bio vrlo opasan za ostale stanovnike. Ispred samog ulaza u Megaron iskopana je keramika ptica, koja je u arheoloki dnevnik ubiljeena kao koko . vrlo vjerovatno se pisac dnevnika, dr. eper, dosjetio da koko u ove krajeve Evrope dolazi 2000 godina kasnije, pa je prekriio prvi navod i napisao golub. Kada je golub postao golubica teko je rei, ali nesumnjivo je da je ova ptica danas simbol Vukovara. Na Gradcu je sve vezano uz ljevarstvo, ali je golubicu teko dovesti u vezu s njim. To nas vraa jarebici koja je simbol ljevaa i pitanju je li golubica moda jarebica? Ovo nije jedinstven primjer pojave jarebice. U sklopu Minojeve palae na Kreti u Knosu naen je oslikani stepenasti paviljon s malim portikom s tankim stupom iz oko 1700. god. pr. Kr. Friz se protezao du tri zida paviljona i u cijelosti je oslikan prizorima jarebica u razliitim krajolicima. Dio friza prikazuje jarebice u dnevnom, a dio u nonom okruenju. Friz bismo mogli povezati s Perdikom, mladim izumiteljem, Dedalovim neakom, koji se u zraku pretvorio u jarebicu kad ga je ljubomorni stric gurnuo sa stijene. Zato to je izumio pilu oponaajui riblju kraljenicu. U vremenu koje odgovara vuedolskoj kulturi nije do sada naena pila, ali su brojni, vrlo precizni rezovi na kostima i rogovima izvaenima iz jama vuedolske kulture jedino mogli biti izvedeni pilom. To dovodi mitove o Dedalu i Perdiki u vezu s vuedolskom kulturom. Perdika je na grkom drugo ime za Tala, brzonogog bronanog demona koji je optravao Kretu, a ve je dokazano da je Crvenonoga jarebica jedna od najizrazitijih trkaica meu pticama. Jarebica je uglavnom poljska ptica. Zadrava se na stepama. Najee joj je kretanje u promjeru od 2 km. Gnijezdo ima u travi, do 18 jaja, pa je zato smatraju simbolom plodnosti. Premda i mujak i enka uvaju gnijezdo, ono je u velikoj opasnosti. Dok enka sjedi na gnijezdu mujak je na strai. Kad opazi da bi netko mogao ugroziti ili napasti gnijezdo slui se varkom da odmami neprijatelja. Potri, pa zastane kao da je upravo slomio nogu te tako hramajui izgleda kao lak plijen za lovca. Kad lovca dovoljno udalji od gnijezda, odleti. Ubrzo se kroz travu vraa do gnijezda na strau. Upravo zbog hramanja i plodnosti jarebica je simbol Hefesta. Mujak za razliku od enke ima tamnosmeu mrlju u obliku slova A na prsima. Slinu takvu aru ima i posuda u obliku ptice naena na Gradcu, ta ara i injenica da je naena ispred

16

kue ljevaa, iji je simbol jarebica. Otvara mogunost da ta posuda stvarno i predstavlja jarebicu. U kasnoj se fazi vuedolska kultura proirila na sva podruja s leitima bakra, tako su svoju bogatu regiju djelomice zamijenili brdsko-planinskim podrujima i novom vrstom gospodarstava metalurgijom. Razlog je tomu prvo primijenjeno lijevanje u dvodijelne glinene kalupe, kojima se postizala serijska proizvodnja potpuno identinih predmeta. To je prva masovna proizvodnja, po prvi se put mogu nai ostave s 50 istovjetnih metalnih predmeta. Tako se zainjala prva europska vojska, naoruana bojnim sjekirama, kopljima i bodeima. Kalupe nalazimo na podruju Vuedola, Vinkovaca i Sarvaa. Put irenja kulture moemo pratiti prema zapadu, na krajnjem sjeveru Jadrana u Akvileji. irenje prema sredinjem junom Jadranu moe se pratiti po ostavama metalnih predmeta u Bosni. U mnotvu razliitih tipova sjekira s rupom za nasad drke, vuedolska se izdvaja po duljem cilindrinom nasadu za drku pa je nazvana - vuedolska bojna sjekira. U tradiciji nekih evropskih naroda, sluajno naenu kamenu sjekiru nazivaju grmljavinskim kamenjem. Kad se govori o sjekiri prije svega se misli na kamenu glaanu alatku koja ima paralelno postavljenu otricu s izbuenom rupom za nasad drke. Druga joj je strana uvijek zaravnana poput ekia. Zato ih moemo s pravom nazvati sjekira-eki. Posebno je zanimljivo da su se takve kamene sjekire istodobno pojavile s identinim bakrenima. Premda bi se moglo oekivati da su bakrene sjekire dole neto kasnije te da im je kamena posluila kao predloak, to se iz brojnih nalaza jo ne moe dokazati. Kamene sjekire-ekii izgledale su kao potpuno savren alat i nije udno to su se koristile gotove dva i pol tisuljea. Kasnije se pojavljuju sjekire s krino postavljenim nasuprotnim otricama. Slie na ono to danas nazivamo pijukom i ne treba nas uditi da ih se veliki broj nalo u okolici rudokopa. Nasljeuju ih badenske sjekire koje izgledaju primitivno u odnosu na prethodne, ali su zbog arsenskoga bakra u svom sastavu znatno ubojitije. Lake su od kamenih sjekira a njihov se razvoj usmjeruje iskljuivo ka oruju. Takve sjekire radile su se sve do pojave eljeznih na koje su obino pridodani brojni ukrasi i teko mogu biti funkcionalne, vie su statusni simbol. Koristile su se prije u ceremonijalnoj funkciji i da istaknu dominantan poloaj onih koji ih posjeduju, kao znamen vlasti. No sjekire su taj status imale i znatno ranije, kao prilog grobovima. To nije bilo lako uoiti upravo zbog primitivnog materijala od kojeg su nainjene. Najspektakularniji nalazi sjekira naeni su Varni uz crnomorsku obalu iz 4500. god. pr. Kr. U toj nekropoli je zabiljeeno vie naina pokopa: u mukim grobovima u ispruenom poloaju, u enskima u zgrenu poloaju te simbolini grobovi bez pokojnika, ali s vrlo bogatim prilozima. Za takve grobove bez ljudskih kostiju s glavom oblikovanom u glini i sa zlatnim aplikacijama koje predoavaju dijelove lica, s dijademom, s naunicama i brojnim drugim zlatnim ukrasima pretpostavlja se da pripada boici Obnove. U njima su i kamene sjekire i bakrene sjekire s rupom za nasad i s drkom sa zlatnom oplatom. Tri su muka groba posebno bogato opremljena. U jednom nalazimo dvije sjekire (kamenu i bakrenu) poloene u desnu ruku sa zlatnom oplatom za drak. Moe se zakljuiti da su sjekire najprestiniji prilog u grobovima. Tako simbolino pokopana boica Obnove (sa sjekirom), koja je primano boanstvo ovih stanovnika dijeli svoj status s mukarcem dominantna poloaja. To nam govori da dolazimo do vremena prijelaza u patrijarhalno drutvo. U Mikeni je u prostoriji uz metalurku radionicu naena freska sa enskim likom. Vjeruje se da je to Potnija, a ona je najvjerojatnije predhelenistika Velika majka zemlja. Zanimljivo je da se uz ime mikenske Potnije vezuje i pridjev izveden iz njezina imena kojim su se opisivali kovai i ljevai.

17

Na nalazu iz rimskoga vremena, na piramidalnom bronanom reljefu iz Maarske prikazan je Jupiter Dolichen kako stoji na biku s munjama u jednoj i visoko podignutom dvostrukom sjekirom i drugoj ruci. Tradicija takva prikazivanja u rimsko vrijeme potie iz hetitskog vremena i vezuje se uz zamjenu staroga enskog boanstva (Velike majke) Gromovnicima, koji preuzimaju vodeu ulogu meu bogovima (Zeus). U Uru u mezopotamskom prostoru na velikom kamenom reljefu iz 22. st. pr. Kr. prikazan je u sjedeem poloaju: bog mjeseca Nana (kojega su bogovi odredili za kralja Ura) u ruci dri sjekiru koja odraava njegov statusni simbol vladar. Iz znatno kasnijeg vremena, iz druge polovice 8. st. pr. Kr. prikaz je Gromovnika Adada kojega nose etvorica asirskih ratnika na postamentu. U lijevoj ruci dri munje, a u desnoj sjekiru. Tu se vidi veza izmeu grkog Zeusa i asirskog Adada obojica su gromovnici i statusni simbol im je sjekira. Najznaajni spomenik nastao u rano dinastikom razdoblju Laga iz sredine 3. tisuljea pr. Kr. jest Stela jastrebova koja opirnim tekstom i reljefom velia pobjedu kralja grada Lagaa nad susjednim gradom Umom. Ako bismo s tom mezopotamskom vojskom usporedili egipatsku tisuu godina mlau, onu sa sveane procesije na najviim terasama hrama kraljice Hatepsut u Deir el-Bahariju, lako je uoiti da im je zajednika sjekira, neto drugaijega tipa, ali je nose na isti nain, visoko podignutu na ramenu u visini glave. U Egiptu je sjekira vaan simbol. Kao oruje je kraljevski simbol, a kao vjerski predmet nosi boansku mo, univerzalni je simbol boanstva. Jedna sjekira oznaava jednoga boga, dok tri sjekire predstavljaju sve bogove. U kneevskim grobovima u Tiftu i Podgorici nalazimo predmete koji idu iskljuivo uz muki pokop: sjekire od srebra ili bakra. To znai da se moe govoriti o mukoj aristrokraciji iji pripadnici imaju vrlo osobit ukras na glavi u obliku veega broja masivnih zlatnih kariica. Zlatne ukrasne kariice koje su po pravilu dio nonje tadanjih knezova, interpretirane su kao ukras koji se nosio na traci od tkanine postavljenoj oko glave. Mogu se postaviti sprijeda i na zaglavlju. Slino je poznato s ilustracija pripadnika muke aristokracije Bliskog istoka iz tog vremena. Sjekira, kao pojam na natpisima, u kombinacijama s drugim hijeroglifom - jest bog, veliki bog. U Memfisu je jedno od imena za Ptaha bilo veliki bog sjekire, a jedno od najstarijih za Horusa veliki gospodar sjekire, a simbolizirali su ga jednostrana ili dvostruka sjekira ili eki. Radi svih ovih primjera sjekiru kao prilog u grobu moemo tumaiti kao simbol mrtvih valdara koji su usporedno i bogovi. esto su, kao to smo ve rekli, sa sjekirama prikazivani bogovi ljevaa i kovaa poput Ptaha i Hefesta. Hefest s njom moe raskoliti glavu jednom Zeusu. Dobar je primjer za to traka s bronanog tita iz Olimpije iz 6. st. pr. Kr. na kojem je prikazan Zeus iz ije raskoljene glave iskae Atena, a Hefest se udaljava s dvostrukom sjekirom u ruci. Ta scena pokazuje da kova donosi mudrost, znanje i praktine vjetine, sve ono to ima i boica Atena. Znaenje kovaa u drutvu iz druge polovice 4. i u 3. tisuljeu pr. Kr. ostalo je u ljudskom pamenju i u kasnijim vremenima. Vladari konjanikih naroda sa stepa, ali samo oni najelitniji, mogli su ispred svoje carske titule dodati - kova. Meu takvim rijetkima bio je i gospodar svijeta, najvei vojskovoa i osvaja kojeg svijet pamti Dingis-kan ili Temudin (od imena mongolskoga nebeskog kovaa). Slijedi grki mit koji e nas dovesti u novu fazu metalurkog razvoja. Afrodita (Venera pandan grkoj Afroditi),boica ljepote, je od najstarijih dana bila simbol za bakar, jer je roena na Cipru (cuprum - bakar). Brana veza s Hefestom (Vulkan pandan grkom Hefestu), runim bogom ljevaa (bakra i bronce) ini se loginom, njihov brak ini ravnoteu (vezom

18

runoe i ljepote). Ipak, brak je pomutila njezina ljubavna veza s Aresom (u rimskoj religiji Marsom planetom koji je zbog svoje crvene boje simbol za eljezo). Ta ljubavna veza nije dugo trajala (Hefest je bacio na gole ljubavnike zlatnu mreu i pokazao ih je ostalim bogovima. Tako ih je osramotio.), ali ima i realnu vremensku i metalurku podlogu (bakar + eljezo). Na samom kraju vuedolske kulture u Vinkovcima, na prijelazu u ranobronanu kulturu naena su 4 predmeta (igle i ila) koji su u svom sastavu imali veu koliinu eljeza. Tako se moe zakljuiti da se na samom prijelazu iz arsenskog bakra u broncu zbio nesretan spoj bakra i eljeza koji je trajao kratko, kao i veza Afrodite (Venere) i Hefesta (Marsa) . eljezo bakru ne moe poveati tvrdou ve je nepotreban sastojak ili jo vie smetnja, pa ga je nuno odstraniti. Podno hetitske prijestolnice Kultepe Kani naeno je asirsko trgovite Karum za broncu i bronane predmete iz vremena 2000. 1900. god. pr. Kr. U naselju se izdvajaju velike ljevake radionice koji su istodobno i stambeni objekti. To nam govori o poveanju ljevakih radionica s pojavom bronce, koja je za razliku od arsenskog bakra bila bezopasna. Uvoenje bezopasne bronce uzrokovalo je veliki tehnoloki skok ali je na neki nain degradiralo metalurki zanat jer ga je liilo privilegirana statusa. Ovakav razvoj metalurgije objanjava zato je Hefesta ovoga puta kao odraslu osobu Zeus bacio s Olimpa. Pogled na ljevaku radionicu (bronca) prema grobnom prikazu iz Tebe u Egiptu oko 1500. god pr. Kr. Posebno valja uoiti otvoreno ognjite na kojem je postavljena posuda za lijevanje, mjehovi za raspirivanje vatre i nain kako se dri posuda puna rastopljene bronce u trenutku lijevanja. Kova je bio uistinu moan ovjek i bilo mu je ak dodijeljeno mjesto meu bogovima. Nije sluajno sto je ak i danas ime Kova (i njegove inaice) najee ime meu europskim narodima.

19