Derima

sonshi

Mito bekrija
Autor Datum fotografisanja Lokacija Goran Dejanovic Vlastin 1979 DERIMA

18.05.2010.

Klub Knjige Ispod knjiare Svjetlost bio je jedan od najjeftinijih bircuza Sarajeva, perfektno opravdavajueg imena za izbivanja iz kue i luftanja iz gimnazije Klub knjige. Gdje si dosad?? Bio u Klubu knjige! Ja sam lan! Toila se jeftina loza, ljiva i tok do ruba ae, tako da su kockasti stoljnjaci vjeito bazdili na proliveni alkohol. Kad je bila Ljubina smjena - nije ba bilo obavezno ni plaanje Za naprednu socijalistiku omladinu! ivijo Ljubo! ivijooo! Hik! Jednom tako Sivi i ja zaluftamo i ekamo u Klubu Belog i X. Dimna zavjesa, ivopisni naroljani likovi. Jedan u GRAS-ovoj uniformi onako u havu recituje neto na starogrkom, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu. Za stolom preko puta, Abdulah Sidran sumnjivo mokrih pantalona recituje svojim prijateljima/fanovima neto o piki. - Ljubo, bogati jel se ovo Avdo zalio pivom po 3

pantolama ili se ... ehm, ehm?? - Omladino, svoja posla gledat'.. S druge strane sjedi i pije jedna dama s crncem (tada sam prvi put vidio crnca). Dama ima eir, veo, mreaste arape, buket cvijea, pui na mutiklu. Pariz, 1920. Sivi je ko fol meka, te eretski dobacuje anzelizeee, olalaaa, mulen ruuu. Malo malo - pa joj glava klone na sto. Tup! - pade sa stolice. Sivi joj pomae da se vrati u poetni poloaj i teatralno izgovara rijei na lanom francuskom Oh, mondje, mon amuuur! Crnac pokuava da bude konstruktivan, da je izvede iz kafane, a ova se ne da, vie, udara ga, pada preko stola. Konobar Ljubo ivo diskutuje na starogrkom sa vozaem tramvaja. Sidran dri bank u drutvu svojih veselih prijatelja/fanova dok se oko njih dosauje erkica jednog od njih. Kolektivni delirijum. Napokon dolazi i Beli, na svu sreu bez X. Ali umjesto za na sto sjede kod one dame i dobro se sa njom ispria! - Ma otkud ti zna ovu?? I e onaj upak X? - Ovo je mama od upka, 'ajmo, 'ajmo, 'ajmo odavde! Presreli smo usput X. i odveli ga na drugu stranu, prvo u bife Hvar, pa se zabetonirali u Lovcu.

27.05.2009.

Videoton Sekefehervar Ja sam ivio u onoj zgradi to gleda na eljin stadion. ivei tako tu, polako sam stekao jedno esto ulo: po amoru i agoru publike tano sam znao gdje je lopta, bez gledanja. Razlikovao sam po zvuku aut, korner, je li sudija peder ili nije - sve. Najvie mi se sviao zvuk kad Vujovi a poslije njega i Balji ulazi u esnaesterac. Veseo, zvonki zvuk koji se iri sa starih tribina, udara o amac i nekako "podie" izmeu sjevernog reflektora i pomonog terena. Tada bih ustajao da vidim eventualni pogodak. Ima jedan zvuk koji sam samo jednom uo sa eljinog. Taj zvuk je turobni tamno-sivi muk koji pritie u grudi i boli te glava. Ima ukus beznaa, razoaranja i nepravde. Miris neke teke sudbe, grozne kletve. Taj zvuk-muk sam uo nakon gola Videotona, pamtim ga i dan danas, nikako da izae iz mene j... mu Sekefehervar cijeli.

27.10.2008.

tafeta Te godine decentralizovalo stafetu i ona se obrela na jedno prijepodne u Domu pionira Bosko Buha. Ja bijah clan recitatorskog hora. Sta je to? To je nas dvanaestak, glupo obuceni, ja kazem lijepa je ova zemlja, meni najdraza a na to ces ti nigdje toliko algi kao u uvali mog djetinjstva, i tako u krug. Sala Boska Buhe je puna i mi prvi izlazimo na binu. Stafeta i 6 pionira oko nje su osvijetljeni, publika u polumraku. Ja se okrecem ka publici. Igbala me okrece za 180. Ja se ponovo okrecem ka publici. Igbala me ponovo okrece za 180. Pocinjemo recital buljeci u onaj mlin za kafu lijepa je ova zemlja, meni najdraza... Nakon petnaestak minuta mucenje se zavrsava. Silazimo s bine i tu skontah da ono nije publika nego recitatorski horovi drugih skola. Popese se ovi iz Ivan Goran Kovacic, okrenuse nam guzice i pocese da mumlaju u onaj mlin za kafu - kad su Tita Jozek zvali jel igrao sapca lapca ...

04.02.2011.

Energetska politika Milke Planinc Ranih osamdesetih poceo sam da sviram zahvaljujuci energetskoj politici Milke Planinc: nema energije - nema ni energetske krize. Baba je znala gasit struju nemilosrdno. Premal da goozim, apsolutno nista mi na pamet nije padalo sta da se radi po mraku. U zgradama od preko nekoliko spratova, lift je medjutim radio i za vrijeme redukcije. Moja "treba" je zivjela u zgradi od osamnaest spratova. Jednom sam je otpratio kuci, poljubio u obraz pred liftom i... negdje odozdo, iz smjera gdje sam zamisljao da stoji samo kaca za kupus i sanke blogerke Hasharijasta, zaori se rif Rock & roll Led Zeppelina. Ja u podrum, a u podrumu Blade runner priguseno svetlo prava atmosfera. Bakir prespojio struju s lifta, otvorio kafic. Raja pocistila, ispremjestala stare fotelje, klupe, gajbe. Igralo se karata, pikada, svega. Nanijelo se hand-made "marshalla", od starih cilima i kartona jaja pravila se zvucna izolacija. Skolski harmonijum umjesto Hammond orgulja, improvizovani bubanj. Svirke su bile ono sto se danas zove jam session. Jam po jam, session po session, taj podrum poce proizvoditi muzicare i bendove. Nasa pjevacica imala je zvonki glas i samo jednu manu - selila uskoro za Kuvajt. Odem ja do direktora skole, reko - druze direktore sta cemo za ono moje prvo mjesto u lizi lingvista, ucenik 7

generacije i to? Kaze - hoces u kucu cvijeca, Postojnsku jamu? - Tamo ste me prosle godine slali, nego imamo mi zabavni orkestar, a pjevacica na kraju skolske godine odlazi iz SA - mi bismo da nastupimo hitno u domu kulture. - A sta svirate? Nebo Drvara i polja Srema - sta, sta sviramo? - Aj vidjecu s Igbalom, ali da Z. ispravi sve negativne ocjene, inace ne svira!! - Ama druze direktore, nogiracemo ga odmah iz kulturnoumjetnickog drustva ako ih ne ispravi (lafo). I bogami uvrstise nas u program neke opake priredbe. To oprema vojnog orkestra, to light show, ton majstor iz Kulusica, ma svega. Izadjemo na scenu i zadamo Moonlight Shadow. A Sabina raskalasena, zadnji dani pred odlazak iz SA, izlece na binu u uskim zebrastim tolama, i fata se stalka od mikrofona - ista Nena Kerner 99 luftbalons, sve je licilo na san. To vam je isto ko kad bi danas neka pjevacica gola istrcala na binu, u publici cijela nasa generacija, plus nastavni kadar, mater joj se fata za glavu, Nevresa i Igbala je vuku za bluzu, sjedi pusti dijete. Ja sam svirao onu kristalnu a Z. distorzicnu gitaru, Zivotinja bas, Gogi bubanj. Odsvirali smo po mom skromnom misljenju - odlicno :)) Jeza me i sad prodje kad se sjetim: Sabina pjeva "Carried away by a moonlight shadow" - a onaj profi ton majstor iz Kulusica to izdupla u "moonlight shadow, shadow" - odjekuje - ma original! Kristalnu solo gitaru znam i dan danas zmireci odsvirat bez greske u 4 ujutru. Uslijedili su gromoglasni aplauzi 8

i ovacije. Dosao direktor da cestita - kaze - sta znaci munlajt sedo sedo? - Kaze njemu trinaestogodisnja Sabina - nema slobode koja nije suzama ucila da se smije ahahahaha :) Bila je to '83. ili '84. Bio je to band od pet trinaestogodisnjaka koji su bez icije pomoci uvjezbali i otprasili uzivo Mike Oldfielda. Danasnje trinaestogodisnje Rimljane mame vodaju za rukicu do skole i nazad. Milka, hvala tebi dje cula i dje ne cula, pusti sta zli jezici pricaju, energetska politika ti je bila MRAK! Ahahahaha :)) Hashi, hvala na prostoru, izvini za kupus, trebalo nam je bure za bas bubanj! --P.S: Nesto ranije Sabina, Z. i ja napisali smo i iskomponovali nasu protestnu pjesmu koja je obradjivala tematiku nuklearne opasnosti :-o, te u Pionirskoj dolini snimili "spot" za Sarajevsku hroniku (ili bjese SA3). Ako neko od citalaca ima pristupe arhivima Sarajevske hronike, molim da se javi, placam suhim zlatom. http://youtu.be/tt8d3Shlfrg

31.05.2009.

Prvi put autom na more Chola je prodao cetvorokanalnu miksetu i kupio bijeli Spacek na zelene tufne. Posto nije imao vozacku, uglavnom sam vozio ja. Nakon beskrajnog niza kvarova, Chola je popizdio i uzeo ribarski za Ploce. Ja i R. smo bili uporni i popravljali, popravljali, popravljali. Kad smo najzad sve popravili, na dan polaska na more otpao nam je volan na Vrbanji pa smo produzili ravno u banderu. Ne bas ravno, jer je kocio samo zadnji desni tocak. Karameho nije htio da vari zahrdjalu letvu volana bjez'te djeco ja vas necu nosit na dusi ali smo slucajno nabasali na jednog koji je vario ogradu komsija, kapni dera ovde. I ovde malo isto. Sutradan sam u trolejbus usao s ruksakom na ledjima i volanom na ramenu. Na Vrbanji smo odmotali Spaceka sa bandere, uglavili volan i krenuli na put. Auspuh Spaceka je bio genijalnim rjesenjem sproveden u kabinu pa smo vozili otvorenog krova sjedeci po naslonima sjedista. Putujuci, otkrili smo i da nemamo amortizere, samo opruge. Bio je jedan valovit tunel, mislim bas Ivan. Na izlazu iz tunela obavezni drot. Slika u njegovim ocima morala je biti sljedeca: 10

Bijeli Spacek na zelene tufne iskace iz tunela i federira gore-dole. Kad je u fazi dole - skripi po asfaltu i od trenja frcaju iskre na sve strane. Na naslonima sjede cetiri kosijanera, jedan drzi macku, jedan vozi nogama, dvojica sviraju gitare (macka nam je sluzila kao indikator, da se ne pogusimo od auspuha). Drot je mislio da je u pitanju opticka varka ili crtani Skubi-Dubici i nije nas zaustavio. Mozda je ostavio alkohol nakon toga :) Spacek se prepolovio odmah po dolasku na more, pred autokampom. Pukla sasija kad se ukrcao Chola i jos dvanaest razdraganih uzvanica iz odbora za docek.

11

17.02.2011.

Dijana Ruku na srce, Dyane 6 i nije bila ba neki prigodan auto za Sarajevo, smog, sol po ulicama i to. Daba ti kabriolet kad nema kad krov otvorit, a limarija tanka. Evo mi oko pantalona i dan danas kai flekav od motornog ulja, uspomena na vezivanje haube otpale u predjelima, ini mi se Salakovca i Grabovice pri vonji nadzvunom brzinom od 90 km/h. Baglama zarala i odvalila se, poleti hauba kao soko sivi, srea pa ne izdade onaj zubac kojim je naprijed zakaena. Pamtim to kao da je danas bilo kad sam kroz oferajbu umjesto kanjona Neretve ugledao unutranjost motora, pa bukvalno stao na konicu i izvirio kroz otvoren krov da vidim cestu. A evo gdje smo krenuli: no prije cugamo votku kod alankihota, on ita neke novine i odjednom dreknu: - ahebomater, u Piranu parking XY hiljada dinara na sat! Jah, i? Pa ajmo i mi parkirat u Piran, bit hadije jedan dan! Ili jedan sat, ahahaha! Ajmo! Ajmo, ahahaha! Ajmo, ajmo! 12

I krenemo nas etvorica da parkiramo u taj Piran na sat vremena. Vjerovatno smo mislili da je Piran negdje kod Zaostroga pa smo krenuli pravac Ploe. Odmah iza Blauja poe motor da se gasi. Valja propuhat tangas diznu. Propuem ja diznu, kad ono isto. U to se iznenada isprazni rezervoar. Naspemo mi skoro pun. Hmm, Dijana troi 20 litara? Ko da je Volga? ... Znam ta je! Treba natelovat karburaciju. Karburacija se na Dijani telovala metodom krivljenja plovka koji regulie dotok goriva u karburator. Uzme pa rukom krivi taj plovak gore-dole, pa kad ti se dopadne zvuk motora to je to. Natelujem ja karburaciju, kad ono isto. Nakon osamsto sati puta, s otpalom haubom, bez kapi benzina, ugasi se motor pred nekom mehaniarskom radnjom na buduem koridoru VC, hajmo re u Vrapiima pred Mostarom, ali nisam siguran: Majstore reko - ja telovo i telovo, al Dijana cuga 20 litara, ne vjerovat! Jata neg cuga, kad ti je upalj rezervoar. Plati etvorostruko benzin, plati varenje rezervoara nema se vie para za do Pirana i nazad, aj, a kamo li za dobar parking u Piranu. - Ma ajmo mi u Meugorje do B, pa emo u Zaostrog kod ! Ajmo! Ajmo, ahahaha! Ajmo, ajmo! 13

I odemo mi u Meugorje. Kad smo popili svo vino koje se zvalo spuc (od glagola spucati), popeli smo se na meugorski kri. Kae nama B. koji je iz tih krajeva: eh evo to je to i sad zamislite u sebi neku elju. S obzirom da se moja elja ispunila (motor se vie nikad nije ugasio), ja sad tano znam ta su ostala trojica momaka, plus B. zaeljeli :) O njima mi godinama sa najrazliitijih strana planete stiu samo lijepe vijesti, jedna ljepa od druge. ivjeli, "momci"!
Na slici: moja Dijana goes to Supetar trajektom (tako se ne gasi i ne troi dvadeset litara); kartezi of alankihot

14

25.03.2008.

Oiljci Autosugestivna amnezija je dobro funkcionirala vie od 10 godina, do sinonje iznenadne erupcije emocija. Flashback: Voljelo se dvoje mladih, est mjeseci, godinu. Ona je radila u baru na periferiji. Posao joj je naao Brat koji stanuje u blizini. Brat je bio strog. Mladi je mislio da je to dobro. Kad bi radila veernju a dan zatim jutarnju smjenu djevojka bi ponekad prespavala kod Brata. Mladi je mislio da je to dobro. Ne vraam se kui, Brat me udao za bogatog Arapa. Ispod knjiga sam ti ostavila milion i po lira, vrati dugove. Odakle ti milion i po, kurvo rumunska? Pa zato to sam rumunska kurva. Arap i Ramona su dobili sina ve nakon 7-8 mjeseci braka.

15

11.10.2008.

Formula brzine oslobaanja Sino posljednja sablja svjetla stie sa svetionika, pomilova jarbol i isporui me Moru. Pupana vrpca koja me vezivala za Zemlju pue. Iza stijene i svetionika na njoj, nastavljala je da tee moja prolost. Dugi val Aliseja uzdie krmu, pjeni uz pramac i nestaje pri horizontu, ka Rakovoj obratnici. Smiren, oslukujem brod kako koriguje kurs voen smjerom vjetra i ritmom valova. Posvuda harmonini mir. Osjeam: More, barka i ja se stapamo u jedno. Moji pokreti postaju spori ali odluni, misli jednostavne i kristalno jasne. Promijenie se smisao i znaenje vremena i sat se ponovo vrati svojoj staroj namjeni, prestavi da diktira deadline i kanjenja. Ja se osjetih slobodan i siguran. Otkrih i dostigoh moju brzinu oslobaanja.

16

12.10.2008. Proces Nije pitao za visinu kazne, ponudio je svoju glavu na pladnju prije izricanja presude. Optueni, osjeate li se krivim? Da!, slagao je. Ploviti se mora, mislio je. Jer zloin je to, pie u knjigama koje on nikada nije itao. Velik i teak kao i kazna ili oprost ovog suda. I shvatio nije je li mu izreena najstroa kazna ili je presuda bila oslobaajua.

17

20.01.2009. Baykal Boy Roman je svirao kontrabas balalajku u Oili, onda je odluio da je verc bolja lova a balalajku je ostavio meni. On je iz Irkutska, na Bajkalu ljeti rukama fata ovolike ribe. A zimi se na Bajkalu ne moe piti vodka jer se i ona zaledi! Piju samo isti piritus. Tvrdio je da razumije sve to ja kaem, i da ja u stvari priam Ukrajinski. Jednom mi je Roman sprio transformator od multiefekta za bas, pa umjesto da kupi novi za 10, otvorio zagrijanim iletom plastiku, premotao (premotavao, daaaaanima) 10 kilometara bakarne ice pa zatopio svijeom. Osobito iznenaujuu rusku inventivnost ispoljio je napravivi panovu frulu od cijevi od pleksiglasa, plutenih epova i jo neega, ne sjeam se ega, ali se sjeam da se to moralo topiti na radijatoru i kuhati u erpi. to jest jest, Romanov transformator i dan danas besprekorno radi, panova frula ne znam ali je imala kristalan zvuk i bila natimana perfektno. 18

Roman je volio kaubojske filmove, te je "po sluhu" nauio da svira teme iz spaghetti westerna na svojoj hand-made panovoj fruli. Svirali smo po ulicama te Morricone-ove kaubojce i pokoju rusku tradicionalnu, ja gitaru i usnu harmoniku, on frulu, i postigli nezapamen uspjeh kod publike. Sjeam se da su nam baki davali ne samo turisti nego i kuhari i pizza-majstori. Duo se raspao kad je Roman otkrio Knocking on the heaven's door i Yesterday, a odbio da svira "Jehal Kozak".

19

19.10.2008. Thomas Thomas je stao pred Ombre Rosse i podigao naocale da bolje osmotri kafanu. U sebi je rekao Ne! Ovdje ne! Ali vec za koji dan usao je u ritam od sto - dvjesto eura skupih vina i viskija za vece. Nije nikoga castio niti su drugi castili njega. Pricao je malo ili nikako a kad bi se napio pricao bi o svjesnom bitku ili kritici bistrog uma. Kad je zaspao na sanku, nepotrebna romanticna svijeca mu je zapalila rever. Ja sam se neuljudno smijao ispod barske stolice a Thomas je izjavio Bitak je imperfektan! i nastavio da cuga. Jednom mi je ispricao pricu o tome kako su izvjesni Sonshi i njegov prijatelj monah setali uz rijeku i raspravljali o poimanju srece rijecnih riba, te o poimanju poimanja srece rijecnih riba. Prica je bila toliko suluda i simpaticna da sam po tom Sonshiju nazvao ovaj blog. Vidio sam ga i kako se u delirijumu kotrlja po pjaci ispred kafane. Od tada mu je bila taraba glede alkohola pa je presao na kapucino i vodu. Onda bi nestajao - Imam jedan hitan posao! - i vracao se pjan da nastavi s vodom i kapucinom. Pozvao sam ga na jedrenje, jednom. Bogami dodje 20

Thomas na vrijeme na voz i dovezosmo mi brod iz Toskane do Rima, ima tu desetak sati plovidbe. I fino bi. I dobro je on te konope zatezao i popustao, u kompas gledao Ali nista. Nikad me nakon toga nista nije pitao, niti o moru i jedrima, niti o ljudima koje je tom prigodom upoznao. Nista. Cesto bi nestajao iz grada na desetak dana i opet se vracao Eksperimentalni teatar u Milanu? Da, eksperimentalni teatar u Milanu! Od ljeta se privalio kod Reme konobara na gajbu. Remo prica da je Thomas u dvije godine popio kucu koju je prodao u Paviji. Vidio sam ga juce. Ceteres i pet pedeset godina, vreca za spavanje pod miskom, ruksak na ramenu, propali glumac, neshvaceni filozof trazi posao, bilo kakav. Ja spustih pogled.

21

28.01.2009. Putovnica Ima ovde jedna ekipa, ja ih zovem Srbija do anka. Piju pivo i trube o Kosovu. Njihov lider je Mia. On kao da ima neki govnjivi arobni tapi kojim pretvara ljude u srpske patriote. Sve ok ekipa, da se razumemo, ali mnogo su bre smeni sa tim svojim dolce vita srpstvom. Kad je Kizo odlepio od Rima i odluio da se vrati na rodni Miljakovac, napravili smo mu oprotajnu urezu i skupili kintu za poklon. Tom prilikom svi smo se oleili, a posebno Mia. Kako sam sedeo do njega - vidim, i ne mogu da verujem - viri mu iz depa Hrvatska Putovnica : ) Ukradem mu ja putovnicu, otvorim i vidim njegova slika i ime : ) Popnem se na stolicu i kaem - Alo bre Srbi, pazi malo ovamo! Gledajte ta vam ef ekipe nosi u depu, hahahah : ) htedoh da ispadnem duhovit. Rale je u neverici izjavio jebemlitimamicu , petnes' godina me pali Srbija, Srbija !!! a zatim su u Miinom smeru poele da lete i neke tee uvrede, staklene i metalne prirode. Scena je podseala na onaj urin ske kad mu domaice jebu kevu zbog kunih arolija. Ja sam se provukao ispod stola i pobegao, ne znam ta je dalje bilo a stid me da pitam : )

22

11.02.2009. Boomerang Sreujem novu kancelariju, metodoloki - odozgo prema dole. Krenuo sam od kaenja bumeranga iznad radnog stola. Poto nisam imao pri ruci ekser, odluio sam da recikliram stari. Popeo sam se na stol, istegao skoro do plafona, jedva nabacio bumerang na ekser i ostao uaknut u tom poloaju narednih par sati. Poloaj je otprilike Beavis & Butthead kad sluaju AC/DC, glava pognuta k'o u bika, desna ruka uvis : ) Skoio sam sa stola kao Angus Young u vjernu publiku i ugazio u vjevericu. Sjeo sam za kompjuter i valjao se od mjeavine bola i smijeha, kao kad te neko kaklji, dok je desna ruka stremila u visinu u smjeru bumeranga : ) Poto bumerang stoji nahero, a ja sam djevica u horoskopu, sutra mi se valja opet pentrati na desk u cilju ostvarivanja simetrije i perfekcije.

23

09.08.2010.

Sonshi and Paris Hilton are going to the Sanctuary of Our Lady of Divine Love Ne ukinuse nas i ne otpustise zimus, pa smo prosli kroz fazu samohvalospjeva raznih sindikata koji se jednoglasno smatraju najzasluznijima za taj rezultat. Jednog dana stize mail: - Povodom uspjesnog prevazilazenja krize nas sindikat poziva sve zainteresirane radnike, njihove zivotne saputnike i obitelji tad i tad, tu i tu, pa da idemo na hodocasce u svetiliste Divino Amore, da se zahvalimo. Odgovorim ja njima - evo ja sam zainteresirani radnik, mogu li povesti saputnicu, ali vanbracna je saputnica? Kazu moze, no problem. - e reko' - super, upisi mene i Paris Hilton na spisak! Naljutili se oni i napisali mi da se oni u moja ubjedjenja ne mijesaju, i da malo smanjim ton, nisam duhovit. Ama, ne mijesam vam se u ubjedjenja, nisam ni duhovit, samo konstatujem: ili vjerujemo da smo spaseni Bozjom rukom, ili sindikalnom borbom, ne moze i jedno i drugo (ako moze i jedno i drugo - e onda moze i Parishilton sa mnom na hodocasce). Je li to vi propagirate tezu o sopstvenoj ne-ulozi i bespotrebnosti? Ok, samoukinite se onda, ali vas 24

bas ne kontam.. Prodje otad vremena, strasti se stisale, kad eto danas jednog uvazenog clana tog autodestruktivnog sindikata: - ej care ... ovaj, ... jel ti fakat goozis Parishilton?

Sonshi 2011

25