SANJA PILI Fora je biti faca, zar ne?

SUBOTA Moj ivot je pakao. Doslovno. Imam etrnaest i pol godina. I nita ne razumijem. Dvije dosadne sestre enskog spola gnjave me zajedno s mamom enskog spola. Tata je zbrisao kao svaki pravi moderni mukarac, neko davno. I sad je bolestan na srce. A mene mui pitanje smisla nae egzistencije. To je tako kad ste roeni u obitelji intelektualaca. Neprestano neto razmiljam... Radije bih da sam glup kao panj. Ovako, preda mnom je neizvjesna budunost, prepuna dvojbi, sumnji i depresije. Ve vidim: zaljubit u se u pametnjakoviku koja ita knjige, boji kosu i traljavo se odijeva. Moj prijatelj Miha jede hamburgere i vozi tatin motor. Njegov tata klopa janjetinu, a djed uzgaja svinje. Miha je sretan i debeo, a ja suh i nervozan, Cure me ne ljive. Nekako mi se ini da nisam neka marka. - Previe si zaokupljen nebitnim stvarima - kae Miha dok sjedimo na klupi u parku. On vae dok govori i govori dok vae. Na ruci ima skupocjeni sat i lani oko vrata. Kosa mu je crna poput ugljena i bujna. Bucmast je, ali mu dobro stoji. Izgleda kao neki arapski princ. A tako se i ponaa. - Misli? - Znam - kae Miha. - I to bi trebao uraditi? - pitam ga. - Pojednostaviti - kae Miha. - to to znai?

- Ne bih ti znao objasniti. Moda, ne razmiljati. -Jednog dana e imati problema sa srcem jer ne razmilja jedui to smee. - I tvoj tata ima problema sa srcem, a suh je kao dvopek... Zautim. Park na Svaievu trgu dosadan je poput muke arape. Ali ja imam Flokija, psa kojeg treba njegovati i maziti. Mjeanac. Veselo, naporno smee bie bijele njuke bez pedigrea. ak se i ne zna tko su mu roditelji. Siroe naeno u podnoju Sljemena. Totalni psei luzer. Gospoa Zvoni, prastara usidjelica iz prizemlja, prolazi pokraj nas. Miha je ne gleda. On iz nekakvog udnog razloga uope nije srdaan s ljudima. Dobro, istina, Miha stanuje u Gundulievoj, a ja u Hatzovoj. To nije njegova susjeda pa se i ne mora smijeiti. Ali ja elim biti simpatian. I elim da svi govore kako sam simpatian. Kad ve nisam lijep. - Dobar dan, Borna. Izveo si Flokija u etnju. Ti si tako dobar i pristojan djeak.

Pocrvenio sam od sree. A Miha ravnoduno sjedi, prekriio ruke preko trbuha i zatvorio oi. - Da - potvrdih. - Mama posprema. - Eh, ti si pravi sin - uzdahne gospoa Zvoni, a ja sam i znao zato je uzdahnula. Na drugom katu u naoj kui stanuje neki tip s majkom. Kad se napije urla i baca televizor kroz prozor, a ona zove policiju. I tako se to ponavlja, tipa odvedu na psihijatriju, onda ga vrate, pa on ponovno baca televizor kroz prozor... Uope nisam siguran isplati li se biti pristojan i jo pravi sin. Nemam pankersku frizuru, razgovaram koristei peteroslone rijei, briem noge pri ulasku u stan, ali moje ponaanje cijene samo graani roeni jo za Austro-Ugarske. Novije generacije me totalno ignoriraju, da ne kaem iskoritavaju, pogotovo moja starija sestra Margita i njezin zarunik Zlatko. Kad god ele biti sami - izbace me iz stana. Onda lutam ulicama, buljim u izloge i osjeam se poput prolivene juhe. Jer osim to sam dobar po karakteru, jo sam i pjesniki nastrojen, to je dodatna oteavajua okolnost. ivot me mrzi. - Eno, Sonje - Miha me upozorio progutavi posljednji zalogaj. Onda je zazvidao. Normalne djevojke ne bi se trebale osvrtati na razliita zvidukanja (Floki je naulio ui, zatim vujakinja Debra i jazavar Pupi), ali naravno, pitanje je postoje li normalne djevojke ili su moji kriteriji previsoki za ovo doba. - Haj! - Sonja se doklatarila do nas. Na sebi je imala crne tajice i dugaku crnu majicu. Ila mi je na ivce, tako odrpana.

- Kaj delate? - upitala je. - Prodajemo zjake - rekao sam bijesno. - Nervozan si? - upitala me. - Miha, prijatelj ti je nervozan. - Aha - potvrdio je Miha - nema curu pa ivani. - Budalo! - Evo, vidi! - Ne zna sa enama - izjavi Sonja. - Ti nisi ensko... - Ne svaajte se - Miha je tucnuo. Moram popiti kolu. astim vas u venku. Floki se uzvrpoljio. Osjetio je da se neto dogaa. etnja izvan zatvorskog kruga Svaieva trga? Super. Vau! - Mogao si nabaviti i boljeg psa. Ovaj nije reprezentativan za etnju gradom - izjavi Miha kiselo. Namjeravao me totalno unititi. Razoriti. Baciti hidrogensku bombu na moju ojaenu psihu. Uskrsni praznici su zavrili, kola je zapoela, a nita se posebno nije dogodilo. Opet u ekati nove praznike... Mislio sam da e prologodinji ljetni praznici promijeniti moj ivot, da u doivjeti avanturu, nauiti skijati na vodi, upoznati posebnu osobu, otkriti koveg sa zlatnicima u moru ili neto slino dok sam se odmarao u Njivicama. Nita od toga nije se dogodilo. Jedino mi je narastao nos. Zatim ui. I stopala. - Priekaj da kupim pizzu - rekla je Sonja. - Gladna sam. Juer sam zatulumarila do ponoi. Sva srea da je subota...

- Blago tebi to moe tako dugo biti vani - nasmijao se Miha. - Ja sam sa starcima posjetio kumove. Ali se isplatilo. Darovali su mi knjigu o motorima. - Jo uvijek vozi motor? Tvoj tata je zbilja lud. - Kad god znam da nema policije u blizini. Uostalom, on je sa mnom. Oboava motore. Vozi ih od dvanaeste. Sonja me je ignorirala. Ila mi je na ivce. Glupa, povrna krava, mislio sam i smijeio se. Ima tetoviranu ruu na nadlanici, a ponaala se kao da studira kibernetiku. Ni ona mene ne zarezuje pet posto. Sjeli smo na pletene stolice. Sonja je vakala pizzu. - Razmiljala sam da stavim piercing na usnicu. Ali mama mi nee dati. I to misli, bi li mi smetao dok klopam - pogledala je u Mihu. - Radi to hoe - odgovorio je ravnoduno. -Ne moe u osnovnoj imati piercing. Priekaj jo koji mjesec. - Ideja ti je sasvim glupa - rekao sam. - Tebe nisam nita pitala - odvratila je Sonja. Floki je zalajao na retrivera koji je prolazio. - Prestanite se svaati - naredio je Miha. - Zar ne vidite da sam u komi zbog svretka proljetnih praznika. Tko e po ovom lijepom vremenu ponovno sjediti u klupi? Jo kad se samo sjetim kole, dosadnog Topia i Mirkovike... Uzdahnuli smo. Zajednika nesrea nas je zbliavala. - to je, inae, s Paulom? Javlja ti se jo uvijek? -upitao je Miha Sonju.

- Aha - odgovorila je. - Pie mailove. - Ljetne ljubavi su super! Naulio sam ui. Sjetih se ljetovanja i mog debakla: svi su imali uspjeha u lovu na komade, samo sam ja ispao gubitnik. Nitko se u mene nije zapiknuo, osim Julijane, gazdariine kerke. Ljetovao sam s mamom u nekom ugavom apartmanu. Bilo je prilino dosadno. Mama je bila negativistiki raspoloena - vjerojatno je i ona htjela imati kakvog udvaraa. Stalno smo zajedno odlazili na plau, tako da sam ja smetao njoj, a ona meni. Ne znam zato je izabrala Njivice za ljetovanje. Tamo nikoga nismo poznavali. Uglavnom, Julijana mi se nabacivala i objanjavala mi kako si horoskopski odgovaramo. Ja bik, ona riba. Dobivao sam plikove od alergije. Nema mi groznije stvari od razglabanja o horoskopima, a Julijana jo k tome voljela i gledati ljubavne filmove! Uas! - Da, malo sam uvjebala engleski... Vratio sam se u sadanjost. Pa to je napredak, pomislio sam. Ve sam zaboravio koliko mi Sonja ide na ivce. Prole godine u prosincu sjedili smo zajedno u klupi i gotovo sam poludio. Stalno je posuivala kemijsku od mene, prepisivala zadae i lupkala nogom. Uope ne kuim kako je zavrila polugodite bez ijedne loe ocjene, ak su je i pohvalili. Bio sam uasnut. Mrzim neureene, lijene, povrne cure koje se snalaze u ivotu. Ali i takve nau deka! Nekakvog Paula. Moda i bre nego one normalne. Meni se Julijana nije sviala, a jedino me ona zamijetila. Osjeao sam se glupo, ali nikako nisam znao izai iz tog filma. Druio sam se s njezinim bratom koji je takoer bio dosadan. Vozili smo se na biciklu i napokon sam ojaao noge. Bar neka korist od ljetovanja. Vie nisam izgledao kao kukac.

- I to emo danas? - upitao sam. - Pokuao sam postati konstruktivan. - Ja idem u kino s Anamarijom - rekla je Sonja. - Moe sa mnom na flipere - rekao je Miha. Nije mi se dalo ii na flipere. Ali, morao sam se pokrenuti. Pronai nove izazove, ma pokrenuti se. Osjeao sam se loe u svojoj koi, kao u premalenom kaputu. Jednom rijeju, osim to su mi drugi ili na ivce, iao sam i sam sebi. Vie nisam elio biti dobar. Ni pristojan. Mama je poslala poruku: Ruak. Imamo nenadane goste. Pojavi se za desetak minuta. - Stara me zove - rekao sam. - Roditelje treba zadaviti - rekla je Sonja. - Uvijek nas kontroliraju. - Kako koga - rekao sam. - Mene nitko ne kon-irolira. Znam se pobrinuti za sebe. - A ja kao ne znam... - Nisam to mislio. - Ponaa se kao da si popio napitak za genijalce i sutra dobiva Nobelovu nagradu. A sve bi dao da nekoj curi stavi ruku na cicku. Eto, toliko o tome. - Prava si prostakua. Dosadna si sa svojim zakljucima. - Da, ali ono s cickom je istina. - Ne svaajte se - upetljao se Miha. - Vi zbilja ne znate normalno razgovarati. - I tako moram ii. Floki se uzvrpoljio. Bio je sretan to opet odlazimo u etnju. Pomislio sam kako nikada neu imati curu, jer su sve grozne. Zaredit u se ili otvoriti hotel za pse. Ipak su oni nai najbolji prijatelji.

- Vidimo se - nasmijao se Miha. VANESA Otkljuavao sam vrata stana i uo maminu milozvunu reenicu: - Toliko sam vesela da si se pojavila... Nisam imala pojma to se dogaa s tobom. Ipak smo bile najbolje prijateljice. Upao sam u dnevni boravak. iljasta, visoka, mrava osoba sjedila je za ovalnim stolom kupljenim na otplatu u dvadeset etiri rate. A pored nje je zbunjeno i pomalo dosaujui se sjedila djevojka plave kovrave kose, plavih oiju i sasvim blijedog, prozranog tena. Na sebi je imala ruiastu majicu na kojoj je pisalo Girls. I uto obojane nokte u skladu sa suknjom. Malo previe boje, pomislio sam. Ups! - Evo Borne i Flokija - mama nas je predstavila. - Sjea li se moje prijateljica iz djetinjstva Jasne i njezine kerke Vanese? - Ne sjeam se. - Kad si imao sedam godina druili smo se. - Ah, da. Pomalo mi sijeva. Pruio sam ruku. - Drago mi je. - Vratile su se u Hrvatsku. Iz Los Angelesa. Pokuat e ovdje opet ivjeti. - Zbilja pokuati - rekla je Jasna. Mama je bolesna, ali bojim se da ipak neemo tu ostati. U ovih mjesec dana... - Zar si mjesec dana u Zagrebu?

- Da. Vidim, sve je drukije. Ipak sam se odvikla od takvog ivota. A i Vanesa. Nama je tu sve malo i sporo. - Zato se prije nisi javila? - Nisam stigla - odgovori Jasna nehajno. - Nisi stigla? - mamin glas je zadrhtao. - Nisi stigla? - Ne - odgovori Jasna ne primjeujui laganu uvrijeenost u maminu glasu. Sjeo sam do Vanese. - Haj - nasmijeio sam se. - Svia li ti se u Hrvatskoj? - Da - odgovori ona s amerikim naglaskom. - Ali nedostaju mi prijatelji. I ve smo predugo ovdje. - Znai, ti ne bi rado ivjela ovdje? - Ne - odgovori Vanesa - ali roditelji bi se rado vratili. Otac, a i mama. Bar tako misle. Ili moda vie ne misle. Sjeam se da ima sestre. Gdje su? - Margita na izletu sa zarunikom Zlatkom. A Sanja, pojma nemam... - Ha, zarunikom? - Da, tako su definirali svoj odnos - rekoh mudro.

Vanesa se nasmijei. Bila je zgodna, usnice je na-mazala sjajnim ruem. Izgledala je kao cura iz magazina za djevojke, slatka i skladna. Plavih oiju kojih je sve manje na ovim prostorima. - Ima li prijatelje, mislim, ovdje? - Da - rekla je Vanesa. - Imam Mirelu, kod bake. Druimo se. Mami je obavljala poslove u Zagrebu, so, oh, sorry, stalno mi dolazi engleski... - Kako to da si dola sada? Zar nema nastavu? - Oh, imam. Ali ja sam dobar stjudent. Malo u polagati ispite... Dobro uim pa nema veze... Mama je dotle razgovarala s Jasnom. Rukom se naslonila na fotelju. Skuio sam da je tema ozbiljna. ivot, mukarci, vjetice iz ureda, zaputeni Zagreb - to su bile mamine glavne toke kad bi postala ozbiljna. Inae je priala viceve i pjevala krae operne arije, kupovala haljine u Skandalu i svejedno tvrdila da izgleda babasto. - Hej, moete se povui u tvoju sobu - rekla je mama. - Ne mora prislukivati. - Mama je paranoina - objasnio sam Vanesi. -Je li i tvoja? - Paranoik. Uglavnom - odgovorila je. - Ali to je normalno. O, soba ti je ekslent. Pogledao sam svoju jazbinu davno obojanih zidova sasvim drugim oima. - Nemoj me zafrkavati. - Da, ba je okej. Bila sam u puno soba u Zagrebu. Male su i nemaju svjetla. Osim u novim naseljima. Puno smo se druili s ljudima.

Zar joj se svia taj pisai stol iz prethistorije s debelim slonovskim nogama? I uta Ikeina polica provercana preko granice, oko koje smo drhturili kao da vercamo oruje? I plakat Mela Gibsona? On je ve i za moju mamu prestar. A ja drim Hrabro srce na zidu. Nije ni udo to nemam puno prijatelja. Dobro, kvadrati su presudili. Soba je velika. Dvadeset kvadrata. ivjela stara Austrija! A pod je hrastov, ako je to vano. Katkad osjeam da u ivot zavriti kao profesor povijesti, jer uvijek sam u zaostatku, a i divim se starinama. Moram postati moderan. - Hoe da u subotu idemo na modnu reviju za mlade u City centar. Bit e zabavno? - izgovorih odjednom se prisjeajui da me Jura pozvao jer njegov ujak, modni kreator, ima prezentaciju kolekcije. - Mejbi - odgovori Vanesa. - Vidjet u kakvi su nam planovi... Vanesa je sjela na pod, a ja na krevet. Bio sam ponosan jer se nisam oznojio vodei razgovor. Moram poeti oponaati Mihu. On brblja kao navijen, a mobitel mu neprestano zvoni. Moj ne zvoni nikada. Dobro, malo pretjerujem. - Vrlo lijepo govori hrvatski... - Ma da... Kod kue razgovaramo hrvatski. A i druim se s Hrvatima, puno. Zapravo, mama me gnjavila da ne zaboravim na jezik. Ba me gnjavila. Morala sam plesati i folklor, zatim itati knjige... Moja najbolja prijateljica zove se Lucija. Takoer se rodila u Zagrebu. Idemo u isti razred. - Super. A moj najbolji prijatelj zove se Miha... Nadam se da e ga upoznati. Vanesa mi se sviala. vakala je vakau i gledala kroz prozor. Uinila mi se ba kao prava cura za mene. Ali Amerika je Amerika. Ne vrijedi pokuavati. Zato sam se skulirao. Znam da sam

jednostavno prepristojan da bih imao uspjeha kod ena. I ne znam zato me to toliko mui, ali istina je. Mene cure zanimaju jo od petog razreda. Mihu cure ne zanimaju i zato sve skau oko njega. Sestrin zarunik Zlatko rekao je da je to uobiajena pojava. I da trebam biti hladan kao led, sladoled, smrznuto pile i boca ampanjca ukoliko se elim doepati kakvog komada. Mama nas je pozvala na ruak. U kuhinji je bila zategnuta situacija. Mama je izgledala pomalo uvrijeeno, ali se trudila to ne pokazati. Meutim, poznajem je kao svoj dep. Valjda je bila uvrijeena na Jasnu to joj se nije prije javila. Priali smo o Americi, internetu i filmovima koje smo zajedniki gledali. Oceanovih 11, Bradu Pittu i kako je postao tata... Razmiljao sam elim li biti kao Brad Pitt jednog dana? Ili... Zapravo, to elim biti? Problem je bio to sam stalno neto razmiljao, a bolje je biti glup. Glupai bolje prolaze. To znai da razmiljanje kodi. Sva srea da imam Mihu koji me uvijek sputa na zemlju kad otplovim mislima i kad previe pametujem. Ruak je bio za etvorku. Ali dan je, sve u svemu, ipak bio za pet! KOLA U koli je debilana. Mislim, mama me lijepo usosila. Zbog mogueg fakultetskog obrazovanja ve sada patim skupljajui odline ocjene i bubajui nezanimljive predmete. Poelio sam biti kuhar i izbjei trebanje, ali mama je rekla da sam neuvjerljiv. S obzirom da ne znam ni jaja ispei, smatra da to nije moja istinska elja. Tako da u se na kraju morati upisati u gimnaziju, a s vremenom u otkriti svoju istinsku strast.

Inae, danas je Zvonarevika iz matematike dobila ivani slom jer je shvatila da smo u deset dana praznika zaboravili sve to smo ove godine uili... Glupost! Podijelila nam je nekakve informativne testove, a onda se zgraala nad rezultatima. I cvilila je kako je dananja mlade grozna. udio sam se takvom raspoloenju... to bismo mi morali rei? eka nas uenje. Zar je to normalno? Osim svega, iako je poznato da se u svijetu raa vie ena negoli mukaraca od nas trideset u razredu, dvadeset je djeaka... Grozno. Sa Sonjom, ba sam zloban, nas je dvadeset jedan. Uope se ne razumijem u cure, ma kakve bile. Ipak, danas sam upoznao jo jednu djevojku. Zbunjenu, pa mi je bilo malo lake. Nosi duge haljine i zove se Monika. Ima mobitel bez fotoaparata. Pitam se samo gdje ga je nala? I pije vodu iz boice. Vrlo je sretna to e uskoro stupiti na snagu zakon o zabrani puenja na javnim mjestima. I smatra da je noenje krzna smrtni grijeh. Oi su joj plave, a kosa tanka i duga, skupljena u pletenicu. Sudarili smo se na izlasku iz kole, kao na filmu. Upisala se na teaj crtanja koji se odrava u prostorima nae kole. eli se upisati u kolu za primijenjenu umjetnost i dizajn. Ispriao sam joj se i krenuli smo u razgovor. Kasnije mi je Miha rekao da se druim sa samim luzericama i udakinjama. Ne elim zbilja biti glupan, ali nekako ispada da nisam faca. Otiao sam u Namu i kupio si od uteevine sek-si bokserice. Ukoliko bokserice u Nami mogu uope biti seksi?! Ne znam zato sam pomislio da mi se kupovinom gaa moe promijeniti ivot, ali neto sam morao uiniti. Upisat u se u teretanu to prije. Doao sam kui, a tamo je sve bilo po starom. Tri ene u jednoj kuhinji. Prije ili poslije zavrit u u ludnici. Ili promijeniti spol.

- Kako je bilo u koli? - upitala me mama. - Ova ti frizura loe stoji - rekla je Margita niim izazvana. - Mislim da nam je brat neraspoloen - dodala je Sanja. Sanja ima devetnaest godina, nije se uspjela upisati na Glumaku akademiju i trenutano radi kao konobarica. Osjea se odraslo. Mama pati od grinje savjesti to joj djeca moraju zaraivati za ivot. Tata alje neku jadnu alimentaciju i uope, prilino se zezamo s lovom. Pokuavam se pretvarati da mi to nije vano, ali kad god nemam uspjeha kod cura pomislim da je to zbog mog imovinskog stanja. - Dobro - rekao sam - i bio bih bolje da vi niste tako dosadne. Objektivno razmiljajui smatram se zlostavljanom osobom. Susret s tri ene nakon e-stosatnog obrazovanja je poput horora s vampirima, glistama i izvanzemaljcima. Sjeo sam za stol i poeo jesti kelj. Tuno. Osjeao sam se poput nekog lika iz Dickensova romana. - Ne seri - rekla je Sanja. - Ne treba nam depre-sivac u stanu. Sanja brije na optimizam. Zapravo, usprkos tome to nije upala na Akademiju, stalno je dobre volje. Deki joj ostavljaju napojnice i ona se osjea vrlo samostalno. Pravi se vana. Sve ene se prave vane, kad bolje razmislim. Opet sam se sjetio plana da postanem manje pristojan i pronaem svoje pravo ja. U kui u i dalje biti dobro odgojen jer sam u manjini, ali s curama u morati nekako drugaije... Za poetak u se doepati novaca kako bih malo ojaao samopouzdanje. I oito moram promijeniti stil odijevanja. Nemam ni sunane naoale, a one bi sigurno dale zagonetan izraz mom prilino dosadnom izrazu lica. - Zato si tako kiseo? - upitala me Sanja. - Daj reci. - Razmiljam...

- Ma nemoj, a o emu? - O tome kako moram postati faca - izlanuh. Bilo je to jae od mene. Uvijek sam govorio ono to mislim. Greka. - Ti jesi faca - uplela se mama. - Zar misli da nisi? Pogledao sam je, a komadi krumpira plivao je u lici. - Nekako se ne osjeam tako - priznao sam... - A zato?- upitala me Margita suosjeajno. Joj, sad sam nadrapao. Sad e poeti psihologizira-nje. Brbljanje. Razglabanje. Testiranje. Prouavanje. - Ne znam. - Moda si se previe povukao? - rekla je Margita. - Treba izlaziti s dekima. Igrati nogomet. - Lako je rei - odvratio sam. - A da me pustite na miru. Danas ne stignem voditi Flokija u etnju, idem neto obaviti. -to? - Mogu li biti malo tajanstven i nedokuiv? - upitao sam. - Hm - mama me pogledala skeptino. Osjeao sam se kao da sam ja Floki. PLAN ILI NEMA PLANA Izaao sam. Nazvao Mihu. Zapravo nisam imao nikakav plan u glavi. - Osjeam se bez veze - priznao sam kao kakva curica. - to eli? Mogu ti pokazati novi PlayStation...

- Ne, htio bih da odemo do trosa. Tamo e, moda, biti kakvo drutvo. Neki deki... Moram vie izlaziti... - Upii se sa mnom na plivanje... -Joj, to ne bi... - Kilav si, to je tvoj problem. A da pone boksati, he-he? Evo, stiem. Miha je stigao u novoj majici iz Diesela. Gotovo mi je pozlilo. On je pravi pravcati minker. Nema majicu kupljenu na trnici kao ja. Tako je strano cool. U prodavaonici je kupio Zero kolu. - edan sam. A moram smraviti, tako kau... - Tko kae? - Ma, moja susjeda. Nutri... nutricionistkinja. Gotovo sam slomio jezik dok sam nauio kako se to izgovara. Baba je dosadna. Svakog dana kad me ugleda na stubitu pone me daviti zdravom hranom... Zar sam se udebljao? - Moda malo.,.. - I to mi fali? - Meni je okej... - Sve su to gluposti. A to ti se dogaa? - Ne mogu vie izdrati kod kue... Jednostavno. - Sva srea da imate veliki stan. Previe ena je oko tebe... Cure su tako glupe. Koji put se pitam zato toliko razmilja o curama? - Lako tebi... Oko tebe tre. - Dosadne su, istinski dosadne. Na trosu smo nali Kiflu i Robija. Upravo su se skejtovima uputili prema Mimari. Izgledali su odluno.

- Hoe da te nauimo skejtati? - upitali su me. - Mislim da bih se raspao - rekao sam iskreno. - Nauit emo preskakati prepreke, zidie, klupe... ili obian flatground za poetak. - Nita ja vas ne razumijem... Mama bi me razbila da se razbijem... - Ma daj, ne zezaj! - nasmijao se Kifla. - Samo gledaj to radimo. - Dobro. I tako nemam pametnijeg posla... - Hoe li nam se ti, Miha, pridruiti? -Jednoga lijepog dana - odgovorio je Miha. -1 ja sam u fazi gledanja. Doli smo do muzeja Mimara. Sjeo sam na klupu kao kakav umirovljenik. I Miha zajedno sa mnom. Deki su letjeli preko stepenica, a ja sam zijevao od uasa i zatvarao oi. Onda sam stao i ja na skejt, a to je izgledalo vie nego smijeno... Nisam mogao odrati ravnoteu. Bilo mi je prvi put. Kad neto prvi put radite, uvijek je koma. Koma nad komama. A ja sam trebao pomo. Osjeao sam se loe i gotovo. Nazvao sam oca. To je znailo da sam zbilja loe. Taj lik me vie ivcirao nego to me nije ivcirao. A opet, trebao sam savjet odrasle osobe koja nije ena... - Bok, tata. Ja sam. - O ti si, ba mi je drago... - Htio bih razgovarati s tobom... - Kai... - Ne ovako preko telefona. Htio bih da se naemo... - Zar se neto dogodilo? - Ne, nije. Ali svako malo sam loe volje. Je li to normalno u razvoju muke jedinke?

- To je normalno kako u razvoju, tako i kad se ne razvija, he-he... - Kad se moemo vidjeti? - Petak? Poslije posla. Doi do mene pa emo otii u kafi... - Okej. Odjednom sam se osjeao vano. Ipak sam se pokrenuo. Ponovno sam stao na skejt i ovog puta sve je izgledalo bolje. Pojurio sam nekoliko metara... - Moda te i navuemo na skejtanje - rekao je Kifla. - Glavno da sam se izvukao iz etnje s Flokijem - rekao sam. PSIHIKO SAZRIJEVANJE Poludjet u. Svi gledaju Big Brother i nekakve glupe sapunice. Cure, uglavnom, pa se s njima ne snalazim u obinim razgovorima. Ali zato mi je Vanesa poslala poruku: Mogu ii s tobom na modnu reviju u subotu. Osjeao sam se kao da me probudio pjev ptica (iako zapravo mrzim da me ita probudi). Malo mi je poraslo perje. Zatim sam poslao poruku Julijani: Kako si? to radi? elio sam da misli na mene i ne zaboravi me. Naravno da mi i dalje nije stalo do nje, ali shvatio sam da moram biti moderan i traen. Odluio sam se pomalo uvaljivati svakoj curi koju upoznam. Postati zavodnik, a ne simpatini klinac. ak sam i razgovor na stubitu s gospoom Zvoni skratio s prosjene tri minute na jednu. Postat u cool, kad je to toliko vano. Neu vie itati ozbiljne knjige i pokuat u biti gluplji nego to jesam. Na mamin nagovor prouavam Kafku koji se nalazi u lektiri za srednju kolu. Pretvorit u se u kukca ako tako nastavim. I ukoliko se ne

upiem u teretanu ili ne ponem igrati nogomet, jao meni! Nogice e mi opet oslabjeti. I ovako sam dovoljno udan za ovaj svijet. Nisam nikada uo za Nevena Ciganovia ni Modnog Maka. Dobar odgoj me unitio. Negledanje televizije isto. Jo k tome kao roeni Zagrepanin navijam za Hajduk. Mislim da mi nisu svi kotaii u glavi dobro posloeni. Neki cvile i svako malo stanu. Danas smo u koli govorili o psihikom sazrijevanju tijekom puberteta i trebali smo odgovoriti na neka pitanja. Na primjer: kakve sam promjene raspoloenja iskusio ovih dana, to elim od ivota, jesam li promijenio svoje ponaanje u posljednje vrijeme, na koji mi nain roditelji mogu pomoi u rjeavanju raznih problema... Odvratna pitanja. Skuio sam da mogu uvjebati laganje odgovarajui neiskreno pa sam odgovorio kako uope ne mijenjam raspoloenje, a s roditeljima prijateljski razgovaram kad imam problema. Lagao sam sto na sat. Kad imam problema zavuem se u miju rupu. Da sam bar buntovnik, ljutio bih se na sve nepravde ovog svijeta i svi bi mi bili krivi za sve. Tako je puno ugodnije. Julijana mi je odgovorila: Imam deka i jako sam dobro. To me porazilo. Osjetio sam kako mi mravi ubojice hodaju tijelom. Zar Julijana koju ja nisam elio ima deka? Ovaj svijet je postavljen naopake! Bre-bolje sam napisao: I ja imam curu. Zove se Vanesa i ivi u Americi. Super! uzvratila je. Kao da me maljem udarila po glavi. I onda jo jednom. Samo uivaj, uzvratio sam dok mi se gorina razlijevala duom.

J ti, odgovorila je hladno. Nikakvu pusu ili smjeka nije poslala. Znai, izvisio sam! onja je prola pokraj mene dok sam tako oa-muen buljio u mobitel. - Zna to ima novoga? - upitala je. - Mirela slavi roendan i pozvala me je... - Dobro se provedi - odgovorio sam. - A tebe nije pozvala... - Oito. - I nisi alostan zbog toga? Previe si treber i onda nema prijatelja... - Nisam ja nikakav treber, naprotiv. A to to sam pristojan i nisam stalno na cesti i ne izgledam kao strailo je moj izbor. A ti si glupa krava, ako ba eli znati... - Majmune, pravi se vaan... - Kravo, pusti me na miru. Zato mi se, uope, obraa? - Odvratan si. - I ti si odvratna. Radije skini tu minku s lica... onja me pogledala prijetei:

- Zapamtit e me! - Po tome kako si grozna - odgovorio sam, Krv mi je navrla u lice. Bio sam ljutit, ali odjednom sam se osjeao ivim. Razbjesnio sam se i godilo mi je. Kao da sam pojeo komadi zabranjenog voa ili kolaa. Ljutnja je bila slatka. Pretvarao sam se u buntovnika, ba kao to sam poelio. S Mihom sam iao kui. - Danas sam Sonji rekao da je krava. - Pa to? - odgovorio je Miha. - Cure su dosadne. Zar ne gleda televiziju? ita li novine? Dosadne su. Uvijek isto priaju. - Da, ali... - Moj tata kae da je sve to zato to su se ene emancipirale i sad ne znaju to ele. A trebaju vrstu ruku... - Ali tvoj tata, bogme, jako slua tvoju mamu. Ona je gazda u kui. - ini ti se. On joj samo udovoljava da bi mogao ivjeti na svoj nain... Kupuje joj sve to treba. I ima ljubavnicu. - Ljubavnicu? - Da. Ja znam i mama zna, ali pravimo se da ne znamo - uzvrati Miha. - Ipak, ne kuim to te tako uzrujava. ivot je jednostavan. A lovom se moe kupiti sve to poeli. - Ide li na Mirelin roendan? - Da, A ti? -Ne. - Nije te pozvala? -Ne. - teta. Bit e mi dosadno bez tebe.

Doao sam kui i odmah upao u svoju sobu. Izbjegao Sanju s njezinim vjenim osmijehom. Upravo se spremala za odlazak na posao. - Burke, kako si? - upitala me. Dignuo sam palac i ubrzao korak. Ah, kako je divno biti sam u kui. Dodue, Floki je ve cvilio pred vratima pa sam mu dopustio da mi pravi drutvo. Sjeo sam na krevet i razmiljao. Duboko. Moram se pretvoriti u zavodnika. Dosta je bilo zezanja. Promijenit u stil odijevanja. Sve mora biti modernije. Kad ve svi lau, muljaju i pretvaraju se i ja u pokuati neto slino. Onda sam poeo razmiljati o Mihinom tati i njegovoj ljubavnici. Zatim sam razmiljao o mom ocu. I on ima neku ensku koja se brine za njega, ali kae da nije u ozbiljnoj vezi. Jednom mi je priznao (nakon tri piva, omaklo mu se) da je pobjegao iz braka jer vie nije mogao izdrati brani ivot. Rekao je da mama nije nita kriva, ali on vie nije mogao igrati ulogu mua. Objasnio mi je da u to shvatiti kad narastem. Ja sam pak znao da je zbrisao zbog nas djece. Bilo nas je previe, jednostavno. Dobro je i izdrao petnaest godina. Za jednog biveg rokera bilo je to too much. Preselio se u naslijeeni bakin stan. Da je baka jo poivjela, moda bi dulje bio s nama, tko zna? Zatim sam razmiljao o tome kako me Mirela nije pozvala na roendan. Vratit u joj milo za drago. Jednom kad postanem faca, ignorirat u je! Psihiko sazrijevanje? to je to? I u kojoj godini ivota prestaje? ini mi se: nikada!

MONIKA Opet sam sreo Moniku. Ovog puta nije ila na teaj, nego u Botaniki vrt. Tamo je, naime, vjebala crtanje, takoer.

- Mogu li ii s tobom? - upitao sam je. - Ako eli - odgovorila je. - Nadam se da ti nee biti dosadno. - Ve dugo nisam bio u prirodi - zezao sam se. - Ja esto idem na Sljeme - odgovorila je. - Ti zbilja ivi zdravim ivotom. - Moji roditelji bave se prehranom i zdravljem. - Ne misli li da je to pomalo dosadno? Jesti zdravo. Najbolje stvari nisu zdrave. - Navikla sam se. I mesa jedem malo. - Bez veze, to ti je bez veze. Moda si zato tako ozbiljna. - Nisam ozbiljna. Samo se elim to bolje pripremiti za upis u kolu... - Ali u tu kolu idu sami luaci, budui umjetnici. - Kakve gluposti govori? -Joj da, govorim gluposti. Vidi, ono je drvo pogodno za crtanje. - Ima pravo - rekla je Monika i nasmijeila se. Napokon. Imala je udesan osmijeh. Sasvim bi joj izmijenio lice. Sjeli smo na klupu. Monika je poloila blok na koljena i poela crtati. - Zar eli postati slikarica? - upitao sam je. - Aha - kimnula je glavom. - Meni se ini da umjetnici loe ive. - Svi loe ivimo - rekla je Monika ozbiljno. Jorgovan je zamirisao. - to najbolje crta? - Make, imam maku doma. - A ja psa - rekao sam.

- Zgodno - odgovorila je Monika. I pogledala me. Malo sam se zakoio, ali svejedno, osjeao sam se ponosno. Nauit u razgovarati sa enama, ma kud puklo da puklo. I neu im samo biti prijatelj. Bogme e one jo patiti za mnom. Makar morao nauiti voziti skejt i praviti se vaan dvadeset etiri sata na dan! Miha je rekao da je kod Mirele bilo super jer je s dekima igrao PlayStation, a pomalo su i gledali nogometnu utakmicu. - Cure su se druile s curama, a mi deki s dekima, he-he... Ba kao to ja volim. onja je plesala i pjevala pjesme Amy Winehouse na svom iskrivljenom engleskom. I najeli smo se evapa. Volim kad su roditelji razumni i hrane nas pizzama i evapima, a ne nekim glupim sendviima nasmijao se. - Imat u sto kila - dodao je. - Nema veze - utjeio sam ga. Zgodan si. Ali trebao bih te upoznati s Monikom, ona klopa uglavnom travu. - Ne, hvala. A tko je to? - Ona cura za koju si rekao da je udna. -Joj, sjeam se. Zbilja je opaljena mokrom krpom... - Ali draga je... - Tebi su sve drage... Nema kriterije. Ali danas bismo, napokon, mogli u Cinestar. Igraju Gospodari Dogtowna u 18. Treba ga vidjeti na velikom platnu. Prava makljaa. Gnjave me deki sa trosa, zbilja me pokuavaju navui na skejtanje. A skejteri su sami mravci. Ne kanim se odrei hrane. I ne elim biti kod kue. Mama ima napadaje migrene, a to je tek pravi horror. - Moe - odgovorio sam. -1 tako nikamo ne izlazim.

- Barem ui. I imat e dobre ocjene. - Blago tebi. Tebi ih poklanjaju - rekoh znajui da se Miha nee uvrijediti. - To mi odgovara. Tata je glavni za sve te likove. Moe ih pojesti za doruak. - Zavidim ti. - Znam. Svi mi zavide. Stari je zapravo okej, a to to mu se svi ulizuju je njihov problem. Meni odgovara... U Cinestaru smo sreli deke iz Klaieve. I oni su doli pogledati taj kultni film. U njihovom drutvu djelovao sam kao alien. Odjeveni u Vans jakne s kariranim kapama na glavi i razvezanim tenisicama izgledali su kao slona braa, a ja sam utrao u njihov svijet u iznoenim samtericama. (Inae, jedina djevojka koja nije prilikom upoznavanja skenirala kako sam odjeven bila je Monika i zbog toga sam joj bio zahvalan.) Film je bio zanimljiv i zabavan, ali me je definitivno odbio od ikakvih adrenalinskih ludorija. Shvatio sam da je vonja biciklom najvie to u ikada riskirati po tom pitanju. Kad sam doao kui upisao sam u organizator: Plan za postati zavodnik i omiljen u drutvu: Promijeniti garderobu. Kupovati odjeu u Warehouseu i Urban Republicu. Nabaviti sat. Kupiti MP3 player. Drati se uspravno i kad se ugavo osjeam. Gledati s dekima nogomet na televiziji. Od starog zahtijevati vei deparac.

Prestati biti pod uplivom enskog dijela obitelji. Nauiti Flokija da me poslua od prve. STARI I JA Naao sam se sa starim. Proao kroz hodnik i upao u njegov ured. Radi u Zavodu za zatitu prirode. Htio je biti veterinar, a sad se brine o medvjedima. Barem tako pria. I o nekom rijetkom cvijeu. Nakon rokerske faze upao je inovniku. Katkad svira s privremenim bendom Nesanica. Okupio je grupu starkelja koji sluaju Boba Dylana i Rolling Stonese. Soba mu je mala i zaputena. Na zidu je objeen poster medvjeda i hrvatske nogometne reprezentacije. Moje fotografije nema. Ni sestrinih. - Doao si - rekao je i uzdahnuo. Vedriji je dok telefonski razgovaramo. - Ba te je lijepo vidjeti. to se dogaa? - Nita posebno... - Sanja i Margita su okej? - Da - uzvratih. - Ali ja se osjeam bez veze. Nisam in. Nekako sam jadan. Ne sad, inae. - Kako jadan? - tata pokupi cigarete sa stola. -Idemo u Mravca. - Mislim da sam zastario model... Ne uklapam se dovoljno u svoje drutvo. - Pa i ja se ne uklapam - tata e toboe nehajno. - Ali meni se to ne svia. Izali smo iz grade, proli park s djecom koja su se njihala na ljuljakama i sjeli za prvi stol u Mravcu. Pokraj ulaza i visoke tegle s nekakvom puzajuom biljkom.

- I u emu je problem? - upitao me je dok smo sjeli. - Moram ti rei poraavajuu istinu, a to je da veina ljudi misli da se negdje ne uklapa. ak i roboti to misle. - Odluio sam postati drukiji... - Da? Pustit e kosu? Poeti svirati gitaru? Upisati se na manekenski teaj? Borilaki sport? - Ne, htio bih da mi povea deparac - rekoh -a da ne kae mami. - Ja sam i ovako ve vorc - odgovori on i lice mu se smrai na trenutak. Primijetio sam da kad god se spomene novac, ljudima prijee sjena preko lica. Uvijek. - Nemam dovoljno dobru garderobu, nemam dovoljno para kad treba izai van s curama... - Ima koliko ima... - Ali sad je to vano. Imati, mislim. Vie nego u tvoje doba. A uostalom mislim da sam previe pristojan. - Molim? - Ti si imao zanimljiviju mladost... - Hm, odmah sam si natovario vas djecu na vrat...

- Ali cure su te htjele. I nosio si konata odijela... - Kupio sam ih na trideset est mjeseci otplate, he-he... - Trebam vei deparac - rekao sam odluno. -Ipak si ti zbrisao od nas... - Plaam alimentacije, zar ne? - To su smijeni iznosi - izgovorih. Nisam bio ni svjestan da mogu izgovoriti takvu reenicu. - Opa! - iznenadi se stari. - Ne kui ti jo kako je ivot kompliciran... - ao mi je. Ja nisam stvorio ovaj svijet. Tata me pogleda zaueno. - Hm, da sam znao to to sada znam - prozbori. - Dobro, smislit emo neto. Nemoj dramatizirati. Poet u svirati po svadbama, promijeniti repertoar - nasmije se kiselo. Pogledah ga. Da, kad se roditelji rastanu, sve se promijeni. Malo-pomalo nestane bliskosti, one prave, istinske... Mihin tata stalno provodi vrijeme s Mihom, upoznaje ga s prijateljima, poslovnim partnerima, vodi ga na pecanje, a Mihi to bude dosadno. Ipak, pravi su kompii, razgovaraju normalno i otvoreno o svemu, a pogotovo o budunosti... Ve je i kupio stan na Mihino ime. Odlaze na skijanje i putuju po inozemstvu. Poeli smo brbljati o nogometu i Biliu, zatim o rukometu, na kraju o psima. Tu nita pametno nisam mogao rei. Sjetio sam se Flokija kojeg moram preodgojiti tako da prestane gristi moje papue i pone se odazivati na moje pozive kad ga pustim s lanca. to mi je to trebalo? Zato sam si zakomplicirao ivot? Tko kae da moram biti faca? Tko kae da se moram natjecati? Nitko.

Ili svi, zapravo? S VANESOM U CITY CENTRU S Vanesom sam se naao na tramvajskoj stanici u Frankopanskoj, a onda smo se nekako dovukli do City centra. Jura je ve bio tamo, on je glumio manekena. Njegova ujaka Jozu Soria reklamirali su kao novog modnog kreatora pred kojim stoji blistava karijera i stalno su mu ime ponavljali preko razglasa. Ja sam na sebi imao nove Diesel kratke hlae s bezbroj depova i majicu s mrtvakom glavom na leima. ak sam i Sanjinu konu narukvicu navukao na ruku. Vanesa se pojavila u kratkim svijetlim hlaica-ma i bijeloj majici sa zlatnim leptirom. Hm, napokon sam se osjeao kao mukarac, moda zbog nove odjee koju sam kupio nakon susreta s ocem. Ugurao mi je u ruke neki novac koji smo izvukli iz bankomata i tuno me pogledao prije negoli smo se rastali. Tip je, shvatio sam, u depresiji. Nije on nikakav roker, kad bolje razmislim. A ja sam busom iz Mravca zapalio u Avenue Mall i tamo lutao po prodavaonicama. Na kraju sam kupio neto izvan svog pristojno obinog stila i to prokrijumario u stan. Nisam htio da me cure zapitkuju otkuda mi ta udnovata garderoba. Mama je otputovala u Zagorje, na vikend. Vanesa je bila odlino raspoloena: - Okej je ovdje - rekla je s naglaskom. - Danas je psea vrua - dodala je nespretno. - Ti tramvaji su ba horibl. Nisam stao u obranu Zagrebakoga elektrinog tramvaja, nego sam gledao kako da se domognem besplatne Coca-Cole. Uspio sam uletjeti medu narod koji se tiskao oko anka dok je tretala glazba Tokio Hotela. Hm, barem to prepoznajem, pomislio sam. I sjetio se onje.

- Ju ar kjut - rekla je Vanesa slatko kad sam joj dodao kolu. Poela je modna revija. Sjeli smo na arene jastuke, a ispred nas prolazili su manekeni i manekenke. Osjeao sam se sablasno, a opet cool. Bolje i to nego da itam Ilustriranu povijest svijeta dok mi sisterice svako malo upadaju u sobu. Deki su na sebi imali arenu odjeu, ute i ruiaste koulje i nosili su iroke hlae. Kombinacija sportsko lampavog stila i nije bila loa, ali ustanovio sam da se ne mogu zamisliti u ruiastim bojama. Jedva sam usvojio crnu... Jura je imao izgeliranu kosu, poeljanu sa strane. Razmiljao sam trebam li se pretvoriti u minkera, repera, rokera ili skinsa po vanjskom obliju. S mrtvakom glavom na leima dosegnuo sam odreenu zrelost i nisam vie izgledao kao pristojan deko. Vanesa je ispijala kolu na slamku. Jura mi je namignuo dok je prolazio pokraj mene. City centar bio je prepun ljudi koji kupuju. Osjeao sam se kao da nekamo pripadam. Makar meu ljude to voze kolica prenatrpana namirnicama. U publici sam ugledao i Prosinekog s djecom. Dodue, nije sjedio na jastucima, nego je samo tuda prolazio. Fotoreporteri su ga okruili. Moda sam ipak trebao trenirati nogomet? - Vraamo se u Los Angeles. Za dva tjedna - rekla je Vanessa. - Ipak - odgovorio sam. - Nadao sam se da e ostati zauvijek. - Stvarno? - Da - nasmijeio sam se, a manekenka u visokim petama stala je pokraj mene i okrenula se. Curama treba zabraniti da budu lijepe, pametne ili poeljne. Na manekenke inae ne trzam, ali ova je bila zgodna. Ba prava. S velikim poprsjem.

- Da. teta. Mislio sam s tobom uvjebati engleski. I moda jo poneto - osmjelio sam se. I nastavio razmiljati u nogometnim terminima. Kako se zabija gol? Tako to stvori priliku i puca. A kako se zabijaju poljupci. Isto tako. - A to? - Ne znam. Moda pravo prijateljstvo - poeo sam se izvlaiti osjeajui kako crvenim. -Hm. - A moda i... Ima li deka? - Da, of kors - rekla je Vanesa. - Uvijek imam deka. Cure koje nemaju deke imaju problema... - A deki koji nemaju cure? -1 oni imaju problema. Ali to ne tako loe za njih. - Znai, ima ga. -Jes. Dva. Inae bih loe prolazila. Sve cure trae deke i samo to rade. - Zbilja? - Prave se kao da ne, ali da... Ti e biti moj deko iz Hrvatska. Moe? - Moe - nasmijeio sam se. - A ja imam curu u Njivicama, na Krku - smislio sam. - Dobro - rekla je Vanesa. - Hoemo se dopisivati na Faceu? - Aha - kimnuo sam znaajno. to je pak sad Face?- pitao sam se. Ve su svi priali o tom portalu, a ja sam glup i pojma nemam. Ispred nosa ponovno mi je prola manekenka. Zatim je izaao Jozo Sori, modni kreator, ovjeuljak od metar i ezdeset, s naoalama na nosu i odjeven u najobinije hlae i majicu. Nisam tako zamiljao Jurina ujaka.

Hm, shvatio sam da, izgleda, nisam ba matovit. Svako malo se iznenadim kako je sve drukije od onoga to zamiljam.

- Dobra modna revija - rekla je Vanesa. - Joj, ajmo malo opingirati. Oznojio sam se kao da odgovaram fiziku, ispred ploe, a hlae mi upravo skliu niz noge i otkrivaju poderane bokserice. Zar jo i to moram preivjeti da bih se uklopio u sadanje vrijeme i trendove? - Moe - rekoh iroko se osmjehujui. Postat u frajer ma koliko me to kotalo. Poet u gledati i sapunice, ukoliko je to bitna tema razgovora... Jao, ba sam se uvalio! Izvadio sam mobitel. - Hajde da nas fotografiram. Za uspomenu - rekao sam. - Moe - pristala je Vanesa i napuila usnice. Ispali smo super. I ja sam napokon imao fotku prave cure u mobau, a ne mame, Flokija i susjede koja zalijeva rue u vrtu... RAD NA SEBI (MENI) Poeo sam raditi na sebi. Prvo sam stao na skejt i odvozio se nekoliko metara bez padanja. Onda sam se popiknuo i gotovo zavrio u grmlju. Zatim sam imitirao Mihu. U sjedenju, na primjer. On sjedi u stolici kao daje cijeli svijet njegov. Jednostavno se uvali. Isto tako - kao da je cijeli svijet njegov - ulazi u prodavaonicu, kino ili slastiarnicu. I kad stoji ispred ploe, djeluje uvjerljivije od profesora - kao da je on ispitiva. Kad me Cvenika poslala po imenik u zbornicu odluio sam u hodniku vjebati uspjean hod. Uspravio sam se i od usahlog kromanjonca pretvorio se u zgodnog mladia sa zadatkom.

Ogledavao se u staklenim vratima i prozorima. Hodao uspravno. Balika koja vodi dramsku grupu namignula mi je. Bio sam ponosan. U zbornicu sam uao dostojanstveno. Nigdje nikog. Otiao sam do pretinaca u kojima stoje imenici i izvukao ga. Jednog dana ja u biti Bil Gates. Ili Nadal. Ili Nikola Tesla. Ili Slaven Bili. Ba je ugodno imitirati Mihu. Ponaao sam se kao da sam osvojio Mount Everest i dobio plazmu za roendan. Poslao sam Julijani Vanesinu fotku. Ovo je moja cura, napisao sam. Lijepa je, odgovorila je, a ja sam se nadao da me, pod jedan, nee otkriti u lai; pod dva, da joj se suze kotrljaju niz obraze; pod tri, da mi je zavidna. - Kaj se pravi vaan? - rekla je Margita kad sam doao doma. Otkuda ti ta majica? - upitala me. - Miha mi je poklonio - izvalio sam. Odluio sam poeti lagati. Onako, pod sitno. Kao to lau svi oko mene, a ja se pravim glup. - To nije njegov stil - rekla je. - Ba zato - odgovorio sam. - Zato mi ju je dao... - Izgleda kao diler droge... - Hvala - rekao sam. - Malo pretjerujem, bracek. Fora si. Nekako drukiji. - elim biti drukiji - odgovorio sam. - Zato? Sladak si ovako. I pametan. - Hm, ali nekako uvuen u sebe. ivim kao kornjaa. - Svi ivimo kao kornjae - rekla je Margita. -Kornjaico moja!

Sanja je upala u kuhinju. - Kak ste, sisavci? Naradila sam se danas. Mislim da u ipak nastaviti sa studiranjem. Moram neto izmisliti... - Poputa te optimizam. - Nita mene ne poputa - odvratila je. Ali danas me jedan tip iivcirao tako da sam mu poeljela izliti kavu u krilo... - Treba se bogato udati... - Tko e me? - rekla je Sanja. - Samo su zgubidani oko mene. Nego, kaj si upao u neku sektu? Izgleda, hm, mistino. I otkud ti ove hlae?... - Malo mijenjam stil. Mihine su, njemu su premale - zapetljavao sam se. - A da me pustite na miru! Moram razmiljati. Floki je mahao repom. Mislio je kako u ga izvesti u etnju. Popustio sam. Floki mi se jedini istinski veselio. Nije gledao ni kako sam odjeven ni to priam. Volio me svim svojim malim srcem. - Prijavit u se na telki za pljeskaicu u showovima - rekla je Sanja. - Dosta mi je tog birca. Unitit e moju divnu i dobru narav... - Tu se nema para - odvratila je Margita. - Okej. Nemoj me jo i ti deprati... Nazvat u oca. Moda on ima kakvu ideju... - On nema nikakvih ideja - rekao sam. - To je samo gubljenje vremena... Nisam elio da Sanja nazove oca. On bi izlanuo da sam bio kod njega. Na kraju krajeva, znam da mi je htio pomoi. Znam i to da bi rado njima pomogao. Ali ivot je takav. Promijeni te... - Vidjet u - rekla je Sanja. Uzeo sam Flokija i iziao.

to radi? napisala je Vanesa. Hoemo se jos jednom naci prije nego odidem? Moe sutra, odgovorio sam. A to u odjenuti. Ovu majicu s mrtvakom glavom ve sam nosio nekoliko dana. ak mi je i onja rekla da je cool! to sad? Moram li se vratiti u svoje uobiajeno izdanje? Nazvao sam Mihu... - Doi, dosadno mi je... - U zadnje vrijeme esto ti je dosadno izjavio je. Dobri Miha, pomislio sam. to bih da nema njega? Zapravo, to bih bez prijatelja? Miha se pojavio. Nosio je sendvi u ruci i bio oputen. - Evo me. Zar ba mora stalno hodati s tim cuckom? I zato se ne izvue iz te majice... - Ba sam te htio zamoliti... - to? Ajmo ispred Mimare... moda se ukae netko od poznatih. - Tamo je zabranjeno putati psa... -Joj, zabrane su zato da se kre, rekao je moj tata. Inae, u kui mi je panika. Tatina ljubavnica nazvala je mamu. Napila se kao deva jedan dan kad su se posvaali i izvrijeala moju staru... -I? - I tata nita nije priznao. Svi znamo da ima ljubavnicu, ena je nazvala mamu, ali on i dalje tvrdi da je dotina luakinja koja ga proganja... Fakat ima dobre ivce. A to me treba zamoliti? - Joj, glupo je. Tebi e to biti zaista glupo. -to? - Moe li, ukoliko te netko od mojih pita, potvrditi da su ove hlae i ova majica na meni zapravo tvoje? - Ti si lud.

- Da si ih dobio i bile su ti pretijesne... Bla, bla... - Ali zato? - Ma, tata mi kupuje stvari, hou dobro izgledati, bogatije mislim, a sestre ne znaju... Poludjele bi kad bi skuile da mi dodaje lovu. A ja moram nauiti nove vjetine. Laganje, na primjer. - Zato? - upita Miha prelazei raskrije. Zato-plilo je, znoj mi je klizio niz lea. - Zato. Zato jer svi lau. -Hm. - Pogledaj svog oca... -Da. - Sebe. - Kad ja laem? - Ma, sjeti se samo koliko si izbivao iz kole tvrdei da si bolestan? I koliko si puta slagao... I svi su ti povjerovali. - He-he... Ali glupo mi je. Okej, ako tako eli... Previe se optereuje drugima - rekao je i namignuo. - Eh, da mi je biti na tvom mjestu - uzdahnuo sam zavidno. - Evo onje... Moram u videoteku posuditi mami dva filma... U fazi je plakanja. A bilo bi bolje da se svaa. onja nam se pribliila. Nije gledala u mom smjeru, u posljednje vrijeme me ignorirala. to mogu kad bih je volio vidjeti poeljanu i normalnu. - Haj! - pozdravila nas je veselo i dalje me ne gledajui. - Pustili su te na slobodu? -Tko? - Starci - uzvratio je Miha. One dvije jedinice nisu ti trebale... - Joj, to mogu kad sam se zapila...

- Daj! - Ma da, bila sam u Melinu s jednom frendicom i naruile smo pivo, jedno pa drugo... Svata. Floki me je gledao. - Hoemo li se pomaknuti s mjesta? - upitao sam. - Ide s nama do videoteke? - upitao ju je Miha. utio sam. Odluio sam postati manje konzervativan i dosadan. ekao sam to e ta nalarfana glupaa odgovoriti i imao prijateljski osmijeh na licu. - Moe - rekla je. Floki je zamahnuo repom. Prolazili smo pokraj Skandala. - Hej, ekaj! Svia li ti se ova majica? - upitao sam ugledavi u izlogu majicu s Piratima s Kariba. - Opet je mrtvaka glava na njoj... - nasmijao se Miha. - Ali ovo je drugi dizajn. I ima maeve po sredini. - Kako to da ne kupuje vie majice s Miki Mausom? - upitala me onja. - Ne zezaj - rekao sam pomirljivo. - A i tebi bi bilo bolje da za promjenu katkad odjene neto enskasto. Ovako izgleda kao... -Kao? Kao transvestit, pomislio sam. - Ne elim se svaati... - Ni ja... - ujte, i meni je dosta svaa... - rekao je Miha.

Posudili smo filmove i odetali do Mimare. Ponovno sam isprobao skejtanje. Ilo mi je sve bolje. Zakljuio sam da mi promjena izgleda pomae u svemu. Moda bih se trebao malo obrijati sa strane, a ostaviti vie kose na vrhu glave? Ili sam ipak poludio? DRUENJE S VANESOM Vanesa me ekala ispred Mozaikove knjiare. Tamo je kupovala magnetie s natpisima: Svi imaju pravo na moje miljenje; Moda uvijek kasnim ali ekanje se isplati, a ja sam doao u novom looku. Nakon kole odjurio sam poput glupe opingholiarke u Skandal i kupio majicu s piratima i maem. Da bih se doepao te majice razbio sam plavog praia koji je godinama sluio kao ispomo u kriznim situacijama. Mama bi ga otkljuala - imao je plastini poklopac s kljuanicom na trbuhu - i izvadila lovu kad nam je ustrebalo za nasune ivotne potrebe. Inae, prai je bio moj i novac u njegovoj keramikoj utrobi pripadao je meni. Ali uglavnom, uvijek bi neka egzistencijalna kriza oduzela moje prirodno pravo na blago. Umjesto novog mobitela mogao sam se hvaliti uplatnicom za struju ili ekolokom perilicom za rublje s 1000 okretaja. - Ovo je za frendove Hrvate - rekla je. - Veselim se to u putovati. Voljela bih da doe jednom... tvoja i moja mama su prijateljice... - Kao da vie i nisu... - Ma, vi ne razumijete. Tamo se razliito ljudi drue... Nije kao tu, da ste stalno zajedno... Nema

vremena... Opet ima majicu s mrtvaka glava... Skuplja ih? Odmahnuo sam glavom. - Sluajno. Vanesa se nasmijeila. - Kamo idemo? - U Tkalcu. Moemo proetati do Kaptol centra... Pogledao sam se u izlog Dallas recordsa i ustanovio da se opet drim pogrbljeno. Uspravio sam se. Morao sam se stalno iznova usredotoiti na to da elim biti faca. Nisam ni znao da je to tako teko. Jednostavnije mi je bilo biti onaj Borna od prije to hoda u obinim hlaama bez depova i puta da ga Floki zaustavlja kod svakog drveta i stubita. Moje komparativne prednosti u vidu naitanosti i kulturnog ponaanja jednostavno nikoga nisu zanimale... I to to sam volio sluati opere. Ja, iji je tata bio isti roker... i jo sam smrvio prase... Ako sam htio postati drukiji, morao sam odnekud poeti. - to je ovo? - upitala me Vanesa ugledavi zlatnu kuglu na sredini Bogovieve. - Prizemljeno Sunce. Skulptura. - Hm. Sunce kae? Zato bi Sunce htjelo biti na Zemlji? - Mi ljudi uvijek bismo neto htjeli zarobiti - rekao sam pravei se pametan. - To je istina. Neto. Ili nekoga. Pomislio sam kako Vanesa dobro govori hrvatski i kako mi je ao to e otputovati. Nestati. Ishlapjeti. Proli smo pored prodavaa slika, harmonikaa, bronanog Ljudevita Gaja i doli do trga. Odjednom mi se Zagreb uinio malen poput licitarskog srca.

Sjeli smo u Funk. Iskreno, elio sam Vanesu odvesti i pokazati joj park na Opatovini i sjediti s njom na klupi. Moda je poljubiti u obraz ili u vrat. Nisam ba savladao ljubljenje ni udvaranje, ali inilo bi se da bi to bilo pametno... - Reci mi, Vanesa, onako prijateljski, jesam li ja, ovaj, zanimljiv? - Molim? - Jesam li ja zgodan deko, onako curama, to misli... - Kakvo pitanje! Zato ti ne bi bio zgodan? - Pitam. Jesam li zanimljiv? Kakvi su deki u Americi? - Oni su veseli i bave se sportom ili samo jedu i gledaju televiziju... - A mi ovdje? - Vi polako hodate. I ne putujete... Jesam to dobro rekla? -Aha. - Ne putujete... Vanesa otpije kolu na slamku. Gledao sam kako joj se usne skupljaju, a lice se svejedno smijei. Valjda sam ispao glup. Njezine okrugle loptaste grudi nazi-rale su se ispod majice. Na ruci je imala narukvicu sa sliicama svetaca - bio je to posljednji modni hit. I traperice iz kojih su virile crne tange. Crne! Hm, vjerojatno je puno iskusnija od mene, pomislio sam. Kako se postaje iskusan, pitao sam se. Tako to se usudi biti hrabar, odgovorio je glas u meni. - Vanesa, najradije bih te poljubio - izvalio sam - tako si slatka. - Izjavio sam to, a uope nisam imao pojma o ljubljenu. Vanesa se uozbiljila.

- Mislim da bi to bilo bez veze - poklopila me. - Mi smo samo prijatelji. I moj deko iz Hrvatke. Ali ne pravi. - Ipak bih te poljubio. Znam da smo samo prijatelji - izvlaio sam se. Bilo mi je neugodno i sav sam se preznojio iako u kafiu nije bilo osobito toplo. - Ve e se poljubiti - rekla je. - Poslat u ti knjigu iz Amerike How to Get a Girl to Fall in Love with You. Jako je smijena. Pie da se mora praviti vaan. Napisao ju je neki mladi s puno cura. Sve pie o zavoenju. Ja sam tako uhvatila svoja dva deka. - Dvojicu. - Da, tako je okej. Malo izaem s jednim, malo s drugim. Onda su jako dobri. - To mi zvui jako emancipirano. - Ne znam. Al' tako ide dobro... Znai, u pravu sam to se moram promijeniti. Pristojne i dobre cure vie ne postoje. Brani parovi ive u laima. Roditelji su umorni od djece. Jedno se pria, a drugo se radi... - Sviaju li ti se ti tvoji deki? - Pa, Dan mi je drai... - odgovori Vanesa veselo. - I moji ga roditelji poznaju. Tamo roditelji poznaju mladie s kojima cure izlaze... - Nisi zaljubljena... - Neee. To isto pie u knjizi. Ako hoe imati curu, nemoj se zaljubiti... - Sve je to bulit. - Bulit, he-he? Ali tako pie... - Ja sam itao druge knjige. - To su ih prije pisali.. Zastarjele su...

- Znai, ti mene ne bi voljela ak i kad bi me voljela, na primjer... - Ne razumijem... - Nema veze... Dakle, postoje uspjeni ljudi i uspjeni klinci. Vanesa je uspjena ba kao i Miha, njoj sve ide po planu. A meni? No, dobro. Tko mi je iz mog drutva najsliniji? Nitko. Ali ne smijem tako razmiljati. Kau da vlasnici pasa nalikuju na svoje pse. Znai, ja sam Floki. Zaigran, tupav i ne lajem. Simpatian usidjelicama i maloj djeci. Bez pedigrea. - Ah - uzdahnuo sam. - Moram jo puno uiti... - Svi moramo jo uiti - rekla je Vanesa. Gledao sam njezin profil i nadao se da e mi stii kakva poruka da ne ispadnem obian tip kojeg nitko ne treba. Ali nikakve poruke nisu stizale. I znao sam da se moram jo mnogo truditi... ivot je poput skejtanja, treba stalno iznova pokuavati odravati se na daski. Mama je ivana. Ne znam o emu se radi, ali ivana je. Kae daje upala u srednje godine i da ima pravo na svoju ivanost. Dosadilo joj je razmiljati o tome jesmo li gladni, siti, sretni, trebamo li izravnati zube i biti samopouzdani. - Nadi si deka - rekla joj je Margita bezbrino. Margita je upecala Zlatka i pravi se vana. On je oboava iako ja ne kuim to je na Margiti za oboavanje. - S vas troje nai nekoga? - upitala je mama zabezeknuto. - to mi vrijedi moj dobar izgled jer kad spomenem djecu potencijalni kavaliri razbjee se glavom bez obzira... Neki dan mi je udvarao iica od pedeset godina s brkovima. Meni. Hej! Zar sam na to spala? Na mukarce s brkovima, a bez brade. Zagorske varijante erifa McClouda! Hou nekog normalnog. To me je gotovo ubilo.

Upravo sam poeo izlaziti iz krize etrnaestogodinjaka, upisao se u dramsku sekciju u koli, a mama upada u krizu. I sve je u kriznom stanju. Kao da smo u ratu... TKO JE UO ZA SLAVU RAKAJ? (EVO, JA!) Sreo sam Moniku nakon sto godina. Hodala je polako svojim smirenim meditativnim korakom, nosei blok za skiciranje u rukama. Ta e zbilja daleko dogurati. - Ide sa mnom na izlobu Slave Rakaj? - upitala me. treberica. Ja sam naravno znao tko je Slava Rakaj. Shvatio sam da nisam dovoljno oglupavio da bih postao sretan... - U Klovieve? - Da. Protegni noge. Lijepo je na Gornjem gradu. A i voljela bih da mi pravi drutvo... Istoga trenutka pomislio sam na Flokija kojeg bi trebalo proetati i odustao od potrebe da potrim kui i uzmem ga sa sobom. Umjesto toga sam uvukao trbuh i isprsio se. - Moe. I kako ti ide crtanje? - Napredujem. Polazim i instrukcije kod profesora Felera. Jednom tjedno. Vjebam crtati stolice da ne lebde. Ne znam to u ukoliko ne poloim prijamni. Nemam vezu, a to je bitno. A bitno je i znati dobro crtati. - Ba si zapela za tu kolu? - Da. Volim umjetnost. Smiruje me. Pogledao sam Moniku. Duga joj je suknja leprala oko nogu. Na sebi je imala pamunu jaknu s izvezenim cvijeem. Kosu je skupila u pletenicu. Izgledala je kao da nije s ovoga svijeta, a vjerojatno i nije bila. Zapravo, skuio sam da svatko od nas ivi u svom svijetu. U Babilonskoj kuli. I zato se, uglavnom, ne razumijemo... Obino shvaamo ljude i umjetnike koje su ivjeli u prolim vremenima, ali obine susjede, ne.

Gluhonijema Slava Rakaj sa svojim lopoima nam je bliska (to mogu kad sam iz intelektualne obitelji) jednako kao i Marija Juri Zagorka (nastavljam i dalje biti naitan), ali da su ive sigurno ne bi bile toliko cijenjene i morale bi davati intervjue u kojima bi objanjavale koje kreme za lice upotrebljavaju. Uli smo u Galeriju i kupili karte s popustom za studente. Neki tip s okruglim naoalama uputio nas je na prvi kat. Iako sam se poprilino trudio postati glup, Slavini akvareli su me dirnuli. Bili su odlino osvijetljeni, izranjali iz tmine kao iz nekog pravog jezera. Zazvonio mi je mobitel. Miha the King, pisalo je. - Gdje si? - upitao me. - U Klovievim dvorima. - Molim? - Na Gornjem gradu - pojednostavnio sam. - to tamo radi? Stara, ovaj mama - ispravio se - imala je infarkt. U bolnici je. -Joj! - Kau daje to bio slabi infarkt - nee biti posljedica, ali mora se odmarati... U kui je odmah nastao kaos. - ao mi je. -Jedem pizzu na Dolcu. Nije mi ni do ega. Stari izi. Osjea se krivim... - Izgleda da vlada neka bolest. Moja mama je takoer ivana... A i Sanja... - Postoji li netko tko nije ivan? - upitao me Miha. - Hvala - uo sam ga kako se obraa konobaru. - Postoji... - rekao sam i nasmijeio se. - Jedna cura. Monika.

Monika me pogledala iznenaeno. - Zaletjet u se do vas... A to tamo radite? - Razgledavamo slike... - Slike? -Aha. - Zar si poludio? - ekaj nas ispred... - ekat u vas u venku... To mi je jednostavnije. Tamo u si maznut kolu... - Dobro... Baj! - Eh, kad bih ja barem bila ovako talentirana -uzdahnula je Monika gledajui Slavin autoportret. - Moda i jesi - rekao sam. - A i slii na nju... Miha se naslonio na ogradu. Izgledao je zabrinuto i nesretno iako je osmijehom to pokuao sakriti. - E, sad mi je dosta! - uzviknuo je kad smo se pribliili. - ega ti je dosta? - Svega - rekao je i pruio ruku Moniki. - Ti si ona to crta, sjetio sam se... Tata e se morati izjasniti. Ne elim da mi se mama ivcira... - Opa! - to opa? Volim kad je mir u kui. - Mir je jako vaan - rekla je Monika. - Okej, moda nisam mislio ba na takav mir... - Na kakav? - Na taj koji si ti mislila... - A koji sam ja mislila?

- Mir. Onaj dosadni. Monika ga pogleda otrovnim pogledom. Gotovo sam se iznenadio. - Oprosti, nisam htio. Ali, zna, kad ljudi izgledaju tako pristojno kao kuhane pilee noge, pomisli da eznu za nekim posebnim mirom... - Nisam nikakva pilea noga... - Tsss, tsss, danas oito nije moj dan... - Nemojte se svaati... Tek ste se upoznali... - A kad se ti natee sa onjom... to je to? - Ona je nemogua. -Joj, opet smo skrenuli s teme. A u ovom trenutku glavna tema sam ja... I moja mama. I moj otac. I njegova histerina ljubavnica. - uj, odrasli su ljudi - rekao sam filozofski. -Neka to rijee meu sobom - ukoio sam se od pameti i vrline. Oponaao sam sestre izgovarajui kljune reenice... - Ne. Posjetit u histerikuu i gotovo. Mislim, ljubavnicu. Imam njezinu adresu. - To je savreno glupo - Monika je pogledala Mihu sveznajuim pogledom. Zatim je prola rukom preko ela i otvorila katalog sa Slavinim slikama da bi ga ponovno prouavala. - Otkuda ti ovaj old timer? - upitao ju je Miha pokazujui na mobitel. - Mama mi ga je dala - odgovori Monika udubljena u katalog. - Zar je iz kamenog doma? Nema ni fotoaparat. - Ne - potvrdila je. Ali meni je dobar. Miha pokae gestikulacijom: Ova je enska aknuta? utio sam. - I ja mislim da nije pametno posjeivati ljubavnicu. Moda se veza prekine.

- Ha, hou biti siguran - Miha se nasmije. - Ne elim da mu ta koza prilazi na sto metara, molim lijepo. Odglumit u najgoreg i najproblematinijeg sina na svijetu pa da vidim hoe li baba htjeti ostati... - Tvoj tata je bogat... - Ha, nisam mislio da je to problem... - Mnoge ga ene proganjaju... - Ba ga alim... - ... zbog love... - Sve ja to znam, ali sad je dosta... - Ne moe odluivati za druge - Monika se ponovno vratila u stvarnost. - Tko kae? - odgovori Miha. - Nije u redu... - Ja odluujem ovog puta. elim zdravu mamu. Mi mukarci odluujemo. Odluio sam da se ti zaljubi u mene, evo sad... - Taj film nee gledati - ree veselo Monika. -Pravi si prostak! Vjetar zapuhne i ike joj zalepraju. Prvi put sam vidio da se zbilja od srca nasmijala. - Vidjet emo - Miha joj odgovori zagonetno, a onda podrigne. - Svinjo! - uzvikne Monika. I ja sam se zaprepastio. Od Mihe se svata moglo oekivati, ali ipak... - Sorry - izgovori on nevino. - Pobjeglo mi je... Hm, rekao je to tako umiljato da sam se iznenadio. Gle kako odjednom moe biti sladak! A ja? Kakav sam ja? Pomalo letvast. U stvari, poput Pinokija koji jo nije oivio. Kao da sam progutao metlu.

Monika je otpijala limunadu. - Hoemo pozvati Sonju da nam se pridrui? -upita me Miha. - Zato? - Bez veze. Prijateljica nam je, a ja sam ivan... - Duboko udahni desetak puta i bit e ti bolje -izjavi Monika. - Zar ti uvijek nekoga ili neto ispravlja ? - upita je Miha. Poput Borne si. On je neprestano obuzet raznim slutnjama, dvojbama i moralnim dilemama... - To je u redu - branila me Monika. - Ali je dave... - Hej, razgovarate kao da me nema! Jeste li normalni? Kao prvo i prvo, nisam lud za Sonjom, kao drugo, malo sam ipak olabavio... Vie nisam onako pristojan kao prije... - Ha, nisam zamijetio. - Kad si budala - rekoh. - Hm, ipak sam zamijetio - odvrati Miha smijui se na budala. - Ti bi se ba trebao druiti sa Sonjom da te malo pokvari. - Duhovito. - A ja bih se trebao druiti s Monikom da me malo popravi, zar ne? - upita i namigne mi. Monika ga blago pogleda. - Mislim da si ti izgubljen sluaj. Miha ipak nije nazvao Sonju i tako smo brbljali do devet naveer. Monika je priala o dupinima, zdravoj prehrani, o vitaminima i skladu uma i tijela. Smijala se na Mihine zezalice kako e je nauiti jesti goleme hamburgere, gledati najgluplje televizijske programe i umakati pomfrit u

majonezu, zatim je poduiti u izleavanju na kauu presvuenim ivotinjskim krznom i uope raznim ivotnim radostima. Monika se sve vie smijala pa sam se pitao ima li pravde na ovome svijetu? Zato nije bila oduevljenja mojim opservacijama o umjetnosti i socijalnoj pravdi za sve? Ba sam pomislio da sam naao srodnu duu, a kad tamo preziratelj enskog spola uspjeno ju je zavodio... Dobro, nisam bio neto posebno zainteresiran za Moniku, ali elio sam imati ensko bie u blizini, pogotovo jer mi je to pomagalo da ne djelujem luzerski i bezvezno. - Rekao si da su ti cure dosadne - gorko sam podsjetio vraajui se kui... Ali vidim da se nisi dosaivao... - Monika je okej. Iako je malo opaljena... Uostalom, popravila mi je dan. -Da? - Da. Mislio sam da u puknuti od bijesa... A, uostalom, moda bi zbilja bilo dobro da prestanem s prederavanj em... Ha, znai tako! Miha je takoer odluio promijeniti plou. Nisam jedini. I on e opet bolje proi od mene. Ugrizao sam se za usnicu. Vrlo je teko biti faca, zakljuio sam. VANESA JE OTPUTOVALA, A SONJA JE SKRATILA JEZIK Domaje nastao rusvaj zbog prasca. Mama je pronala dio uha i rep smrskane ivotinje i shvatila da je ostala bez novaca za kupnju novog neophodno potrebnog ormaria za cipele i vjealica za predsoblje. Narasli su joj onjaci. - Kako si mogao razbiti prase? - urlikala je po stanu. - Kakav je to nain! Ako si trebao novce, mogao si mi to rei. Na to si ih uope potroio? - Na majicu s mrtvakom glavom, sportske naoale za sunce, dvoje hlaa i teniske...

- Ti nisi normalan... - elim dobro izgledati. - Ti nisi normalan... - Mislim da mi je dosadanja garderoba postala neadekvatna... - Ma nemoj. To od tebe nisam oekivala. Da brines o krpama... - Ni ja od sebe nisam to oekivao. Ali postalo mi je vano. Ne znam ni sam kako... - Sanja i Margita se mue... svima treba neto novo... Ali trenutana je situacija... - Nisam mogao vie ekati... uostalom, to je bila moja kaica... - Nominalno. Moda. U idealnim uvjetima. Zar si se usporeivao s Vanesom? Njezini imaju para. - Usporeivao sam se s dekima i curama iz razreda. - Oh. No dobro. Neu dalje iriti temu. to je tu je. Ja sam se usporeivala sa enama koje imaju ormarie za cipele u predsoblju - rekla je odjednom pomirljivo. - ao mi je zbog prasca. Bilo je dobro dizajnirano. Ali morat u razgovarati s ocem. Treba vie sudjelovati u odgoju. Izvukao se i pravi se glup... I zbilja, zar smatra da druga djeca ive puno bolje od tebe? Potvrdio sam. - Moda ne u Africi, ali u mom razredu sigurno - pokuao sam biti duhovit... - Joj, stara pria koja se svako toliko ponavlja -rekla je mama i zagrlila me. - Zna - rekla je - jednom sam i ja baki ukrala novac iz novanika da bih kupila pernicu kakvu je imala moja prijateljica... Eto, da zna. Ali drugi puta mi mora rei to ti se zbiva u glavi... Iako, iskreno, ne

znam kako da doemo do vie novaca... A svia li ti se Vanesa? - upitala me i prela na novu temu. - Ne razmiljam o njoj jer se vraa u Ameriku. - A ima li problema u komunikaciji s drugima? Zaljuljao sam se na stolici. Stara je lagano postajala nepodnoljiva.

- Ne. Poeo sam brbljati... Sve vie govorim. I izvan kue... - Moda ti nedostaje otac... - Joj mama, daj prestani! Jednostavno sam fina dua. Nemoj me povlaiti za jezik. Ali sredit u to... - Ha, i ja sam oduvijek bila pristojna. To mi se osveuje... - nasmijeila se. - Sad u napraviti pizzu. Zaboli me glava od ovakvih razgovora... - rekla je i poela petljati po kuhinji. Hvala Bogu, pomislio sam. Na mobitel je stigla Julijanina poruka: Kako si? to radi? Menije dosadno. Jedva ekam ljeto. Odgovorio sam: A to ti je s dekom? Otiao je na natjecanje iz matematike u Zagreb. A to je s tvojom curom? Seli se u Ameriku. I to e sada? Nai si drugu, he-he, odgovorio sam kao pravi frajer. Ima pravo. I ja bih tako postupila. Ma nemoj, pomislio sam. Prole godine si me proganjala, a sad se i ti pravi faca! Zar su svi koje poznajem postali face, minkeri i kuleri u nekoliko posljednjih mjeseci?

Vanesa je otputovala. Bio sam alostan: uz nju sam se osjeao odraslo, a i mogao sam joj priati O svemu. Zapravo, s Vanesom sam bio otvoreniji nego s veinom cura koje sam susreo. Moda i zato to sam znao da e otputovati, ali i da tajne koje joj povjerim nee ii dalje. Bila je otvorena,

vesela i vrlo pozitivna. Ba kao da je izala iz nekog asopisa za djevojke, samo, he-he, ipak pametnija. - Hoe li mi pisati? - upitao sam je. - Of course - nasmijala se - esto. I napravi profil na Facebooku pa u ti slati cvjetie, medvjedie i dobre vile... - Zbilja? - Da. Moi e vidjeti fotografije mojih prijatelja. I kako se zabavljam, i kako slavim roendane i budem u kampovima... -1 tvog deka? - Da, jednog... Dana. Ali i on je samo prijatelj, tako kaem... Ne elim da drugome bude sumnjivo... - Ne razumijem... - Vidim da mora uiti... Poslat u ti onu knjigu da ita... ao mi je to na kraju nisam upoznala tvog Mihu... - I bolje. Onda bih te morao dijeliti s njim... - Smijean si... - A ti si zabavna. Svakako mi pii. - Okej - rekla je veselo Vanesa. Mirisala je na ljubiice ili se to meni samo inilo (s obzirom na literaturu koju sam proitao), a nekako sam i postao sjetan. I razmiljao filmski. Izgledali smo kao lijep par koji se rastaje. Na sebi sam imao sive nove Replay hlae, iroke s mnotvom depova i djelovao sam svjetski. Mama mi je kupila nove majice, posljedica njezina prosvjetljenja oitovala se u injenici da je izbjegla majice s Batmanom ili dinosaurima. Iz razbijenog prasca iitala je, oito, da sam u komi, tj. ranjivo pubertetsko bie ije elje izazivaju pozornost. Istina, Sanja je podivljala

kad je doznala da sam lovu potroio na garderobu kao kakva fifica, a ona se mui u gostionici zaraujui za makare i rueve. Priznajem, nisam postupio lijepo prema uoj obitelji koja cipele i dalje mora ostavljati na vidnom mjestu u predsoblju i preskakati ih, ali, pitam se, odnose li se oni dobro prema meni? Uostalom, jesam li uope elio doi na ovaj svijet? Tko me pitao? Tata? Mama? Zar im dvije kerke nisu bile dovoljne? S obzirom na pad nataliteta, odradili su svoju graansku dunost i mogli su odahnuti. Ali onda sam im se zalomio ja, to je napokon bilo dovoljno za opi financijski bankrot. Istina, stambeno smo bili osigurani zahvaljujui precima koji su trezvenije razmiljali... Sve mi je to prolazilo kroz glavu dok sam se rastajao s Vanesom na Trgu bana Jelaia. Vanesa me poljubila ravno u usta (ups, neoekivano!), a onda je ula u tramvaj broj est i otila iz mog ivota. Maui. Hm, osjeao sam se prilino slomljeno iako za to, u stvari, nije postojao nikakav pametan razlog. Ali skuio sam da se prilino slomljeno moe osjeati i zato to te eka test iz matematike ili posjet maminim kumovima. Ili zato to omiljeni film ne moe posuditi u videoteci jer je ve posuen... Optereen takvim crnim mislima, na uglu Gajeve sreo sam Sonju. Zapravo, sudarili smo se. Izlazila je iz ShoeBee-Doo prodavaonice. - Bok - pozdravio sam je. - Jesi li nauila povijest? Zna da sutra Mezika ispituje - Aha... - potvrdila je rastreseno. - Kupila sam cipele. S remeniima... Hoe da ti ih pokaem? Meni su foraste... - Ha - sumnjiavo sam zavrtio glavom. Nisam bio sasvim siguran da e se i meni sviati. - Ajde rekao sam nevoljko. Sonja se naslonila na zid i otvorila kutiju. Goleme naranaste cipele debelih peta izronile su iz mraka. S remeniima koji su se mogli oviti oko irafina vrata... - Super su - potvrdio sam. - Ali kako to da nisu crne? Ti voli nositi crno...

- Ne vie. Hm. Upoznala sam Ivanku Mazurkijevi i ona je sasvim luda. Otkaena. Bila sam na njezinom koncertu. ena se oblai fenomenalno. Kombinira sve boje. I hoda po svijetu u crvenim arapama i zelenoj haljini. - Sad e i ti tako? - upitao sam. - Ba i ne - odgovorila je. - Ide li sa mnom do trosa? Uzimam instrukcije iz skejtanja. Ma, zezam se. ekaju me Kifla i Robi. Samo u se malo prodirati. Razmiljam trebam li kupiti skejt... I jesam li ja iz njihova filma. Ili mi je bolje prebaciti se na bicikl. - Bicikl? Po gradu. Po ovoj guvi? - Da. Sve je vie biciklista, nisi li primijetila? Uostalom, mogu se voziti po ploniku... Ali stara bi izila... U Biciklu ga moe posuditi na sedam dana i onda vidjeti eli li ga voziti ili ne... - Ha, na kraju e postati i sportski tip... - Da, prijavit u se za mistera kole... - Ma daj! - Zezam se. - Miss ili mister ili jesi ili nisi. Ove godine sigurno e pobijediti Marko. A od enskih bi mogla Nives. Ili Dora. One su slatkaste. - Moda... Ali meni su bezline. - Ti si kompliciran. - Nisam. - Ili ima komplekse. Svakoj curi nae manu. - Misli?

- Da, u tome je tvoj problem, he-he... I nemoj mi sad odmah rei da sam glupa krava. Jer onda u ja tebi rei da si idiot. I onda emo se opet posvaati. A sad smo ve deset minuta vrlo pristojni jedno s drugim... - uj, i ti si danas vrlo fina... - Ne znam to mi je... Moda zato to sam se posvaala s najboljom prijateljicom, zatim s bratom i tatom... Svi mi idu na ivce. A opet, nije u redu da mi svi idu na ivce... - Ali je prirodno... - Misli? Moram se skulirati. Pokvarila sam neke ocjene bez veze... - Hm, to ti nije pametno... - Nije, znam... Doli smo do trosa, ali Kifla se jo nije bio pojavio... - Sjednimo na klupu. Ako ima vremena - predloio sam. - Priekat u ga... - Ma imam. Jedva ekam da zavri kola... U stvari, ne znam to ekam. Zbilja nisam pri sebi... - Ni ja ba nisam pri sebi... Cijeli ivot... - To mi je poznato. Hm, ali zato si danas tako pitom? - He-he, nemoj da ti moram odgovoriti. Popio sam tablete za smirenje... - Zar zbilja? - Zezam te. I ti si danas mirna. Sasvim nova Sonja... -Joj, da. Moda me netko zaarao. Ili sam se dovoljno nasvaala... Uope mi mozak ne radi. A ni jezik. Ponaam se kao plavua, zar ne? Pomislio sam na Vanesu. Moda bih trebao imati nekoliko cura, nekoliko simpatija... - Hoe da idemo u kino?

- Nas dvoje? Zar nas dvoje smrtnih neprijatelja? - upitala je Sonja upirui prstom u mene. - Nasmijava me... - Pa, zakopali smo sjekiru... - Oh, pozlit e mi, pretvaram se u pristojnu djevojku... Uope ne znam to trebam odgovoriti... Dogovorit emo se... Svijet je totalno poludio... U Italiji se organizira izbor za najljepu asnu sestru... Ako su one provikale, mogu i ja... Postat u umiljata, he-he... Nasmijao sam se. Hm, moda i Sonja nije toliko antipatina i nadmena kao to mi je izgledala, pomislio sam. Ili se, moda, samo elim doepati cure... Ili samo elim nauiti novu vjetinu ophoenja? Ili je sve to normalno? Ili na mene djeluje nova odjea? Ili? Imam li pravo promijeniti miljenje o nekome? Jesam li pri sebi? LJUBAVNICA BIBA Miha me nagovorio da posjetimo ljubavnicu njegova tate. Dakle, uope nisam znao u to se upetljavam. Takav manjak inteligencije posjeduje morski krastavac, kamen i moja malenkost. Ne znam to mi je bilo... Kako me uspio nagovoriti? Jednostavno. U koli pod odmorom obrazloio mi je plan. - uj - zapovjedio je - ide sa mnom. - Kamo? - Vidjet e! Iznenaenje. - Joj, ne volim iznenaenja - rekao sam.

- Ni ja - odgovorio je. - Ba zato. - O emu se radi? - O mami - odgovorio je. - Kako je? - upitao sam. - Oporavlja se - pojasnio mi je. - Ali baba je i juer zvala. Tatina ljubavnica. Javio sam se pa je spustila slualicu. - Kako zna da je bila ona? - Znam. - A stari? - Stari uti. Mislim da se preplaio. Velik je on igra, zna... Ne eli skandal pa se pritajio. Ali uvijek uradi po svom. Njega se mora sluati, kad tako odredi... - Vi ste najbolji prijatelji. Divno je to ima tatu koji se brine za tebe... - Daaaa..., ali i voli da je po njegovu. Zapaljen je za tu svoju Bibu. Kako se netko moe zvati Biba? - to fali tom imenu? - Prostako je. - A Miha? - To mi je po pradjedu. Mihovil. I nije prostako. - Dobro. Ni Biba nije prostako. - Ali baba je vjetica... -Joj, rei u te Moniki... da tako govori o enskama. - Zeza me? - Svia ti se?

- Poslala mi je poruku. I spomenula nekog slikara. Pa sam morao gledati u enciklopediju... -Jo e se i propametiti - izletjelo mi je... - Neu. He-he... Svi znaajni i pametni tipovi o kojima uimo u koli zavrili su u zatvorima, muila ih je inkvizicija ili su umirali od gladi... Znai, nije ba pametno biti pametan... - Opa! I ja sam doao do slinog zakljuka, he--he... Ali... Vidim da ipak svata zna. - Informiram se o bitnom. Moj tata kae da ukoliko eli biti uspjean, samo treba biti dobro informiran... Tako se on obogatio. Na dionicama. Uglavnom, po zavretku kole odnio sam knjige kui i kao opijen krenuo za Mihom. Sjeli smo u tramvaj i odvezli se na rnomerec. Izili smo na posljednjoj postaji; Miha je bio zadihan i crven u licu. - Pozlit e ti. to se uzrujava? - upitao sam. - Malo mi je frka. - Mislim da je ovo glupo - promucao sam. - Moda - rekao je i usporio korak. Proli smo trgovinu namirnica i uli u malu ulicu. Tamnosiva etverokatnica izronila je pred naim oima. Miha je pretraivao natpise na zvonima. - Jurii, evo tu je. Tko zna na kojem je katu... Srce mi je poelo ubrzano tui. - Hej, mene se ovo ne tie! - zapoeo sam pokuavajui se izvui. - Uostalom, moda enske nema kod kue... - Onda nita. Ali isto tako bi i mogla biti... Kad sam ve doao, neu odustati... - I to e joj rei? - upitao sam ga dok smo se penjali stubama. - Nemam pojma - odgovorio je tiho. Uspeli smo se na trei kat. - Tu ivi! - uzviknuo je.

Pogledao sam prema bijelim vratima s dvije brave. Na mjedenoj ploici pisalo je velikim slovima Jurii. Srce mi je poelo luaki kucati. - to e joj rei? - ponovno sam upitao preznojavajui se. - Nemam pojma - ponovio je Miha i pritisnuo zvono. Jednom, dvaput... - Dolazim - uo se djeji glas... Zatim su se uli koraci... Vrata su se otvorila i provirilo je lice djeaka od kojih deset godina. Plava bujna kosa i plave oi. - Koga trebate? Uglavnom, ako tada nisam umro - neu nikada. Uhvatila me teka panika. Shvatio sam koliko mrzim svae, natezanja i stresne situacije. Dodue, na sebi sam imao majicu s iscerenim facama Iron Maidena (hm, uope nisu moj omiljeni sastav) koja je sugerirala da se mogu nositi s kriznim situacijama... - Trebam gospou Jurii. Bibu - nastavio je Miha. Vie nije bio crven u licu. - Mama - djeak se okrenuo prema unutranjosti stana i zaviknuo - netko te treba... - Stiem - uo se zvonki glas. Na vratima se pojavila ljepotica. Najzgodnija ena koju sam ikada ugledao. Duga kosa padala joj je do pola lea i uope nije izgledala kao neija mama... Zatreptala je oima... Miha je na trenutak zanijemio. Umjesto debele babe ugledao je Miss svijeta. - to elite? - upitala je ena smijeei se. - elim da mog oca ostavite na miru - zagrmio je Miha. Ipak se snaao, iako se vidjelo da je izbezumljen. - Ne smijete unitavati tue brakove i zdravlje drugih ljudi. Pustite mog tatu i mamu... Ne gnjavite ga... Mama je dobila infarkt, a vi ga proganjate... - Ts, ts, tie - Biba je spustila glavu - malo tie govori... Ne vii...

- Vi ste vjetica - rekao je Miha. - to se dogaa, mama? - upitao ju je djeak. - Kako vas nije sram... - Ma to ti, klinac, mene vrijea! - raestila se ljepotica. - Tko ti je dao pravo da me vrijea? Zvat u policiju - snala se. - Bjeimo - rekao sam Mihi. Bilo mi je neugodno. - Maknite se iz naeg ivota - nije prestajao Miha podiui se na prste. On koji je uvijek bio cool i ravnoduan izvodio je scenu. Uinilo mi se kao da se nalazim u nekom filmu. I shvatio sam da je jednostavno biti super kad je sve po tvom, ali kad nije... - Mali ljigave, brii! - urliknula je ljepotica malo porunjevi... - to ti zna! to ti razumije? - Mama, tko su ovi? - Nemam pojma! - razjarena ljepotica povukla se u stan i zalupila vratima. Cijelo stubite se zatreslo. Miha je ponovno pritisnuo zvonce. - Ajmo kui. Rekao si to si htio - zamolio sam ga. Bilo mi je dosta svega. Moji roditelji nisu se svaali i sad sam im bio zahvalan. Tata je isplovio iz brane prie bez scena. Tko zna kako zapravo drugi ljudi ive? Viao sam siromahe koji skupljaju boce iz kontejnera, alkoholiare to ispijaju konjake na klupi u parku, susjeda koji baca televizor s drugog kata... Hm. Nisam bio oaran. elio sam se vratiti to prije u svoj stan i pogladiti Flokija... - Baba je lijepa - promucao je Miha dok smo se sputali niz stube. - Ali nadam se dame je ozbiljno shvatila... - Zar se tata nee ljutiti na tebe?

- Ne znam. Nee. Ipak sam ja njegov sin, he... I sad mi je lake... Hitno mi treba nekakva hrana. Kupit u hotdog na uglu. Hoe li i ti? Odmahnuo sam glavom. Doao sam kui umoran kao da sam kopao, orao, pljevio, putovao na Mjesec i bio u ratu... Sanja i Margita udno su me gledale. - to se s tobom dogaa? Sanja je ispijala kavu. - Nita. - Jesi li se zaljubio? - upitala me. - Ma, daj... - Flokija treba izvesti u etnju. Nakon to pojede veeru, bilo bi pametno da se potrudi oko njegovih urolokih potreba... - Da... Ali kratko. Moram uiti. - Mislim da je to pametno - nasmijeila se. - Ajde, bracek, to te mui? - Nita - ponovio sam i otiao u svoju sobu. POLJUBAC, I TO PRVI Tri dana proveo sam razmiljajui o ivotu. Uglavnom. Ilo mi je na ivce to sam ustanovio da sam osjeajan. Ustanovio sam to po trideset peti put posljednjih sedam mjeseci. Dobro, nije to uvijek ni najvea mana. Sviam se prodavaicama, maminim prijateljicama i umirovljenicima Doma za lijepu starost. U tom domu ivi bakina sestra koju redovito posjeujem. I Moniki. Ali njoj se svia i Miha. Zar je to mogue? Dodue, i ja sam se spetljao sa onjom, ako se to tako moe rei. S curom za koju sam do juer mislio da je obina bezveznjaa i da ima mozak veliine graka!

Kako u kinu nisu igrali zanimljivi filmovi, otili smo u Maksimir, u Zooloki vrt, gledati majmune. Nije mi jasno kako nam je uope takva ideja pala na pamet! Ali ustanovio sam da se sa onjom sve vie smijem i dobro zabavljam. Ona je, zapravo, vesela... Uglavnom, cupkala je u svojim naranastim cipelama ispred kaveza s majmunima nadijevajui im imena nastavnika. Mri Franjo, impanza. Sudoveki Zlatko, loza mandrila... Hranila je slona Dumbu kockicama eera. I kreveljila se. - Nisam mislio da si tako djetinjasta... - To je najstroa tajna... Nemoj nikome rei. - to ti se dogodilo? - Ne znam. Sutra u ispraviti sve ocjene. Otkad sam upoznala Ivanku Mazurkijevi postala sam dobre volje. I poela sam gledati utu minutu na televiziji... Zna, ono smijeno kad uvale nekom psa na uvanje i onda nestanu... pa ovjek ee psa... joj, to mi je vrlo komino... I, uostalom, kod kue se sve promijenilo... Mama je nala novi posao... dugo je bila nezaposlena... Opet je poela kuhati veere za prijatelje... - Zna li koliko si mi prije ila na ivce? - He-he, i ti meni. Bio si mi daleko najantipatiniji stvor na kugli zemaljskoj. Ali nikad ne reci nikad; tu poslovicu stalno ponavlja moja mama... - Da, ima pravo. Sjeli smo na klupu. Majmuni su nas promatrali. Mi smo promatrali majmune. Onda sam ja promatrao Sonju.

Izgledala mi je vrlo zanimljivo. Bila je nekako ista, a opet drukija. I ja sam bio isti, a drukiji. ak sam pomislio kako bih sa Sonjom mogao razgovarati o horoskopima, minki i leteim tanjurima ukoliko bi ona to htjela. I imao sam osjeaj da bi ona razumjela moj interes za operetu, operu i gospodina Verdija... Iako, moda pretjerujem. Osjeao sam marce, a i sav sam se oznojio. I htio sam zagrliti Sonju, a bilo me je strah... E, onda sam se sjetio Mihe. Grozno. Taj je bio hrabar! Podrignuo se pred Monikom, izvrijeao je tatinu ljubavnicu, vozio motor, a opet, bio je simpatian... Zar i ja ne bih trebao skupiti barem malo hrabrosti? Na tu zastraujuu pomisao o hrabrosti potrudio sam se i prebacio ruku preko Sonjina ramena. I priekao. Nita se nije dogodilo. Sonja je opet poela promatrati majmune. Majmuni su malo skakali po granama drvea, zatim su trijebili buhe, ekali se po glavi i malo promatrali nas. Osjeao sam se kao majmun. Sonja je utjela. Osjeao sam se kao majmun na kvadrat. Nisam se usudio maknuti ruku sa Sonjina ramena. to ako sam krivo zakljuio da joj se sviam? to ako sam joj dosadan? Jedva sam skupio hrabrosti da je zagrlim, a sad nemam hrabrosti da je odgrlim. Osjeao sam se kao majmun na kub. Kao kralj svih majmuna. Malo sam se promekoljio, a ruka mi je i dalje bila ovijena oko Sonjina vrata. - Neto te svrbi? - upitala me Sonja. - I hoe li me ve jednom poljubiti? Ili nee?

Umro sam. Znao sam da su dananje cure mone. Imao sam tri ene u kui. Tri ene. Sve zaposlene, sve emancipirane i sve izravno... Ali ovome se nisam nadao...

Sonja je okrenula lice prema meni. Napokon je prestala buljiti u majmune. - elim da se poljubimo - rekla je i zatvorila oi. Ja sam svoje irom otvorio. Onda sam pritisnuo usne na Sonjine. I pomaknuo ruku. I uzdahnuo... A Sonjine usnice bile su slatke i vrlo ukusne. Poput jagoda u eeru. Ili dinje. To je bio moj prvi poljubac. Prvi. I bio sam sav uzbuen. Nisam elio da Sonja to otkrije. Poljubio sam je ponovno. Pravio sam se cool najvie to sam mogao. Znao sam da se Sonja ve bila ljubila s dekima. Jednom je o tome priala Mihi. A ja sam se toga sjetio ba u ovome vanom trenutku. I sva pamet mi je nestala iz glave. Odjednom sam bio glup. Nisam se sjeao tko je napisao Hamleta i gdje se nalazi Kuala Lumpur. A svata znam. Dodue, proplivao sam tek s deset godina! - Super se ljubi - rekla je Sonja, a ja sam gotovo pao pod klupu. Podsjetila me na onu prijanju Sonju i progutao sam knedlu nelagode. - I ti - proaptao sam kad sam doao k sebi. - I nadam se da si ne kani pirsati usnice kao to si namjeravala... - rekoh pokuavajui biti duhovit i odrastao mukarac. - Ne - nasmijala se. Ah, kako se sve mijenja! Tko e se na to priviknuti? Ona dojueranja prostakua odjednom me drala za ruku, a ja sam se rascvao kao poriluk na mjeseini. I taman kad sam mislio postati zloest i faca, pretvorio sam se u janjece. Strano! Osim to uspravnije hodam i imam majice sa zmijom koja guta krokodila i mrtvakim glavama ostao sam romantik i pristojno eljade. Zar mi zbilja nema spasa? NIKAD NE RECI NIKAD, DRUGI PUT

Najgora stvar koju sam morao priznati Mihi je da sam prohodao sa Sonjom. Dakle, mislio sam da u propasti u zemlju. Prvo sam ga pitao ima li kakvih novosti u vezi tatine ljubavnice i cjelokupne ljubavno-politike situacije i doznao da se po tom pitanju nita ne dogaa. Biba oito jo nije nazvala tatu i nije nas cinkala, ali sigurno se radi o nekoj strategiji s njezine strane... - Zna s kim sam juer bio? - upitao sam ga. - Juer? Kada? Pa sa mnom. - Ne, poslije... Sa Sonjom. - to sa Sonjom? Pa bili ste u razredu. I danas ste bili zajedno u razredu. I prije mjesec dana. - I nisi li neto primijetio? - Ne... prijei na stvar.. - Nisi li primijetio da smo danas dugo razgovarali... - Jesam. Pa to. Opet neto komplicira? -Juer smo se... Juer smo prohodali... - Vi ste... prohodali? Ti i ona? Ona i ti? Vjeni neprijatelji. Ne vjerujem. - Jesmo. - Sutra ete se potui... Niste prohodali, ali se? - Jesmo. - Mulja. Nije 1. april... - Sonja se promijenila... - Moda si se ti promijenio, tikvane? Ona nikad nije bila loa cura, za razliku od drugih... - Nisam to rekao. - Ali si tako mislio. Joj, sjedimo na ovaj zidi. I ja tebi moram neto priznati. -to?

- Neto zastraujue. - Ma nema toga... - Zna da volim brbljati, zna da se volim praviti vaan i zna da mislim da su cure uglavnom najdosadnija bia na svijetu, a cvijee, umjetnost i knjige zanimljive su mi samo po tome koliko mi nisu zanimljive... E pa ipak, i ja sam ga nadrljao... - Kako si nadrljao? - Svia mi se Monika. Dok si se ti zabavljao u Zoolokom vrtu, ja sam pak sjedio s Monikom u Botanikom vrtu. Obojica smo zavrili u vrtovima, he-he... Moe li to zamisliti? I ne samo da sam sjedio, ve sam joj i pozirao za portret. Ukoen kao lopata sjedio sam dva sata da bih na kraju ustanovio kako sam ruan i kako imam prevelike ui. Bar ih je tako Monika nacrtala. I onda sam jeo njezin sendvi, najneukusniji na svijetu i rekao sam joj da mi je dobar... I jedva sam je pustio da ode kui... - Hm, moda si zreo za psihijatra... - Zezao sam se kako e se ona zaljubiti u mene, a na kraju... nemam pojma. Sasvim je udna, a svia mi se... Sva je iz prolosti... A onda opet... Sram me je i priznati. S njom mi nije dosadno iako bi mi trebalo biti... Sluao sam prie o zeevima i zagaenju voda i nisam joj ispriao ni jedan vic... - Ima jo dana... A moda je i bolje. - Jo sam i popio au aja iz termosice i listii su mi se zalijepili za zube. - Zbilja nevjerojatno. - Nikad ne bih pomislio da mi se moe sviati djevojka koja nosi termosicu u torbi.. - Nikad ne reci nikad.

- to sad bulazni? Uglavnom, bio sam smlavljen. Doao sam kui i smazao tri nicla da bih se povratio. I jo sam joj poslao poruku prije spavanja. Eto. - Ha-ha - nasmijao sam se. Drago mi je da nisam jedini luak u kvartu. - Moe biti uvjeren - potvrdio je Miha. Skoili smo sa zida. - Ajmo potraiti Kiflu i Robija. Htio bih opet vjebati skejtanje. Nekako mi se ini da sam sve manje klempav. (to ini jedan poljubac? Odmah se osjea samopouzdanije i bolje. Zato su bajke uvijek zavravale poljupcima. I Snjeguljice, Pepeljuge i Trnoruice su se pretvarale u prave komade. I zato je Margita uvijek dobre volje. Jer se stalno ljubi sa Zlatkom, u kuhinji, u stubitu, u kinu, na balkonu. Moram nagovoriti mamu da se pone cmakati, moda joj se raspoloenje popravi. A i Sonja je danas blistala u koli i odjenula je naranastu majicu s leptirima i stalno mi je namigivala. S leptirima! Ona! Dodue, jo uvijek ima tri prstena u obliku zmije na desnoj ruci. I slua rep pod odmorom. Ne znam kako u joj podvaliti Verdija, ali smislit u.) FACA NA FACEBOOKU Upisao sam se na Facebook. Super zabavna stvar. I odmah sam naao Vanesu. I sklopio tri prijateljstva. Opisao sam se kao pametnjakovi koji voli klasinu glazbu, a zanima ga i skejtanje. Stavio sam svoju najljepu fotografiju a la James Bond i Slaven Bili. Snimila me mama prole godine u Njivicama na plai u lealjci i ispao sam stariji i zreliji. Onako muki, a ne kao pekmezasti balavac. Iako sam uglavnom veinu svog kratkog boravka na Zemlji proveo u pekmezastom raspoloenju, volim izgledati kao faca. Pogotovo to sam izabran da najavljujem zavrni sveani program kojim emo se oprostiti od kole. Ne znam koga zanima takva priredba,

ali ja se ve osjeam poput Danijele Trbovi i Mirka Fodora zajedno. Kae enska iz dramske da sam talentiran i nije joj jasno gdje sam se prije skrivao. Iskreno, izgleda da sam imao razne komplekse koji mi polako kopne. Je li to zbog toga to se ljubim sa onjom (sedam poljubaca) ili zato to mi je tata poveao deparac ili zato to sam promijenio nain odijevanja (fluorescentno zelene bokserice i majica na kojoj pie Ja sam ja) ili zato to sve bolje skejtam (samo dva pada u grmlje rua ispred Mimare i jedno zabubavanje u spomenik J. J. Strossmayera), ne bih znao. U svakom sluaju pekmezastost me polako naputa i moja unutarnje psihika struktura ojaava, tako da sam otporniji na stresove, a i zabavniji. ak me i glupaa Mirela (nisam joj zaboravio to me nije pozvala na roendan) poela ljiviti. Ali ja ne ljivim nju. Pravim se vaan ba kao to mi je savjetovala Vanesa. Inae, Vanesa na fotkama koje je stavila na Face izgleda kao kakva kraljica najljepa i najnasmijanija. Prava amerika reklama za sreu. I ima 584 prijatelja. Nemre bilivit! Mislim da je lake skupiti 584 neprijatelja, he-he... Stari me je nazvao da se naemo pa smo se opet vrlo konspirativno nali u Mravcu. Bio je bolje volje. S bendom je ugovorio dvije svadbe Kod Drageca. - Radi se o drugim i treim brakovima i graanskoj klasi. Sva srea da jo postoji, tako da mogu zaraditi neke pare... A to se s tobom dogaa? Stil si promijenio, vidim. Malo vie me podsjea na mene, a to godi... -Da? - Nego to. Jesi siguran da te nikada nije zainteresirala svirka? Odmahnuo sam glavom. - Ba bi bilo dobro da se baci na gitaru... - Bolje na harmoniku. Svi sluaju narodnjake..

- I to to kae. A kako stoji s curama? Opa! Tata se trudi ispuniti svoj oinski zadatak. Moda me kani poduiti seksualnom odgoju ili pravilima samuraja ili smicalicama koje su potrebne da bih napredovao kroz godine kolovanja? Teko je biti otvoren kad se s nekim ne via redovito. Neko me nosio na ramenima i igrao sa mnom ovjee ne ljuti se... Onda ga je uhvatila kriza. Moda je izgubio samopouzdanje? Moda se nije vie dovoljno ljubio s mamom? - Dobro. Imam curu. - Zbilja. -Da. - Kako to sada izgleda? - Nemam pojma to pod time misli... - Drukije je vrijeme... Drukije nego prije. A Sanja, je l se ona snala? - Mogao bi je ba i nazvati... - Ma, hou... ekam taj honorar od svirke. Ipak smo mi roditelji obini bankomati... Mislim, lova je najvanija... - Ne znam ba... - Zar si promijenio plou? Proli put si bio vrlo materijalistiki nastrojen... - Da. Ali nakon to sam pokupovao nekoliko majica i malo se redizajnirao, shvatio sam da nije sve ba tako crno... - Hvala Bogu. I s koliko e proi? - Odlinim. treber. - Moda nisam zasluio tako dobra sina. - Moda, he-he...

- Ma jesam, jesam... Kako je mama? - Koji put ivani. Ali je okej. Upisala se na salsu, ples. - Je li nala nekog tipa? - Ne pada joj na pamet. - teta. Bilo bi joj pametno. I ja sam sam. Hm, ova moderna vremena su doista naopaka. Otac mi se ispovijedao umjesto da ja cvilim u njegovu krilu. Zar ba moram znati to i njega mui? Starenje? elavljenje? Prostata? Gubljene miinog tonusa i nedostatak plavokosih ljepotica u blizini? Ili ga mui, kao i mene, smisao ljudskog postojanja? Iako, otkako ne razmiljam o tako tekim temama, sve mi ide bolje... - Moda bi mogao uzeti Flokija na nekoliko mjeseci... - Ne mogu se obvezati... Zar vam on predstavlja problem? - Neeee - neuvjerljivo sam odgovorio. - Osim to je jo zaigran kao kad je bio mali. Veseo je i voli jesti sladoled. - Kad je to nauio? - Ah, dosta davno. Od vanilije. A ni lubenica mu nije strana... - Moda misli da je ovjek... Vegetarijanac... - Ta ti je dobra... - Ne, naalost, nisam jo sposoban brinuti se ni za obinog cucka - rekao je. Oprata mi? Kimnuo sam glavom. - Htio sam rei, ipak moe na mene raunati... Ne po pitanju Flokija, dodue... Ako ti mogu to pomoi... Znam da ti nije lako meu svim onim enama. I znam da nisam bio dobar rastavljeni otac... Glupo je to od tebe traim da me razumije... Ali negdje sam pogubio svoje snove... Ne

razumijem kako se to dogodilo. Ostario sam i umorio se. I pobjegao. Glupo je to to pria netko tko svira / can't get now i nosi uske traperice i izme s petom - tu se nasmijao - ali istina je... Sjedim u uredu i razmiljam o medvjedima, a onda s dosadnim tipovima poput mene sviram... No, sad sam barem odluio poveati broj gaa... elim da ti bude dobro. I da curama bude dobro. To sam htio rei. Mislim na vas. Joj! Dok sam ga sluao stisnulo mi se grlo kao da cuclam limun i gotovo su mi suze navrle na oi. Sva srea to sam, u meuvremenu, donekle odrastao... Sjetio sam se i Monikina savjeta o dubokom disanju. Pa sam udahnuo... I sjetio sam se da me Sonja eka ispred Cinestara. A ta mi je spoznaja odmah popravila raspoloenje. - Ma, sve je u redu... Svi smo okej. Sestre pogotovo. Imaju duge jezike. I uglavnom su super volje. Katkad mislim da su retardirane... A ja sam ispunio neke planove koje sam si zacrtao. Nisam vie ba truba. Iako nisam ni Rambo. Stari se nasmijao. - Misli li da su rastanci korisni? Pogledao sam ga. I bio miran. Nekako zadovoljan. Svialo mi se to mi se obraa kao prijatelju ije ga miljenje zanima. -Jesu. I ponovni sastanci su korisni - rekao sam. Nisam znao trebam li ga zagrliti ili ne. A onda sam ga zagrlio. I on je zagrlio mene. Vjerojatno se sa zagrljajima ne moe pogrijeiti. Iako, ako dobro razmislim, nisu sasvim facasti a ni cool. SVI ELE NETO

Ljubavnica Biba ipak je uzvratila udarac. Pojavila se na Mihinim vratima. Bez pardona. Sva srea to mu mama nije bila kod kue. Otila je u laganu etnju s prijateljicom. A ljepotica se pojavila namirisana, sreena i ljutita. Miha joj je otvorio vrata. I odmah zatvorio. Pomislio je da e pasti u nesvijest. Bilo mi je smijeno dok mi je priao to se dogaalo. I napeto. Moda ljudi vole gledati sapunice zato to je ivot jedna obina sapunica? Pomalo bljutava i gorkasta, puna nesporazuma. Ljubavnica je ponovno pozvonila. Ovog je puta Mihin tata otvorio vrata. - Biba! - uzviknuo je. A onda je dodao: - Jesi li normalna... Biba je ula u stan. Jednostavno. U tiklama od deset centimetara. Sa srebrnom golemom torbom. (U kojoj je moda pitolj, pomislio je Miha. Ili no.) - Naravno da sam normalna, Milane - prosiktala je. - Nee mene nitko povlaiti za nos. Ni zezati... - Dogovorili smo se... - Ni ti ni tvoj nepristojni klinac... - Koji klinac? - Ovaj! - uzviknula je i pokazala na Mihu koji se naslonio na ormari s cipelama. (Onakav kakav eli moja stara.) - Kakve on veze ima? - Balonja mi je doao na vrata... I napravio scenu... Kao da sam dro... - nije dovrila rije. - Miha, o emu se radi?

- Vrijeao me je... nakon tri godine veze, nisam zasluila ovakav tretman. - Sve smo se dogovorili, Biba. - Rekao si da e se rastati. Gdje ti je ena pa da raspravimo? - Nita ti nisam obeavao... - Molim? - ula si ono to si eljela uti. Nisam ti obeao nikakvu rastavu. Ali smiri se. - Gdje ti je ena? Rekao si da je bolesna. - I ti si se usudila doi? - I tvoj klipan je doao do mene... - Nisam imao pojma... - Hou vidjeti tvoju enu... - Otila je na kontrolu... A ti, Miha, ne mora sve sluati... Biba, hajdemo u Esplanadu na cugu... Sve u ti objasniti. Samo se nemoj uzrujavati... - Nee me praviti budalom...

- Smiri se... A s tobom u, Miha, razgovarati... - Zbilja ti nema ene doma? - Pa vidi... Sve e biti u redu. Mihin tata uzeo je novanik i mobitel i izaao na stubite. - Da se nisi maknuo iz stana - naredio je Mihi. - I da nisi zucnuo o ovome mami - proaptao je prijetei. Mihi je srce silo u pete. A onda mu se diglo iz peta, he-he. Bio je ljutit. Na sebe, tatu i Bibu. I nije se osjeao hladnokrvno. Babetina je bila prokleto lijepa. - To mi je zapravo najtee palo - rekao mi je. -Znao sam da mu je teko odrei se takve ljepotice. Mihina mama nije doznala za Bibin posjet. Tata se vratio kui i pravio se lud, kao da nita nije bilo. - Ne mijeaj se u moje stvari - rekao je Mihi - sve u srediti kad za to doe vrijeme. Ako znam voditi poduzee, onda znam voditi i sve ostalo... Tako su Miha i njegov tata zahladili odnose. Dobro, nije to dugo trajalo, moda pet dana, ali ipak! Shvatio sam da nita nije vjeno: raspadaju se drave, bendovi, prijateljstva... I zato mu vie ba i nisam zavidan! Svatko nosi svoj kri, rekla bi moja baka...

SVAKIDANJA STATISTIKA Do sada sam se sa Sonjom poljubio 11 puta. Miha se s Monikom poljubio samo tri puta. Ona je tvrd orah. Uglavnom, vrlo smo ponosni to imamo cure. Pohvalio sam se Julijani. Imam novu curu, napisao sam joj.

Super, odgovorila je. A to je s tvojim dekom? Dobro je. Je l' te slua? Pa i ne. I to e onda? Vidjet u. Moram uiti. ao, otkantala me. I opet nije bila ljubomorna. I opet nije patila. Zbilja sam grozan. Zato elim da pati netko do koga mi nije stalo? Zato to sam i ja jedno nesavreno ljudsko bie ba kao i svi ostali. Inae, onja je katkad ona ista onja od prije. Uhvati je uta minuta i onda se naljuti na mene, ali ja se vie ne ivciram. Zapravo, ak mi se i svia to kako zna biti temperamentna. Na njezin nagovor sam se oiao i sad imam frizuru a la jeek. Upotrebljavam gel i izgledam kao skejter. Djevojke me zagledaju kad se vozim tramvajem, a meni godi. Poeo sam razmiljati o aparatiu za ispravljanje zuba. Odlino se osjeam u svojoj koi. Kako je to divno! Izgleda da je promjena moje osobnosti zapoela kad sam kupio majicu s mrtvakom glavom... Svako putovanje poinje prvim korakom, kae kineska poslovica. Ili japanska. (Moda zagorska, ha-ha.) Vie nisam onako neraspoloen kao prije, a i stekao sam nove prijatelje. I ja poput Mihe sjedim cijelom stranjicom na stolici, a nauio sam i hodati kao da je pola svijeta u mojem vlasnitvu. Dodue, to djeluje primitivno, ali neka. Iako sam neki dan bio u Glazbenom zavodu i sluao Darka Petrinjaka kako svira gitaru, Ilicom se kreem kao da mi je tata Todori. Ili Kerum. Skuio sam da se ljudi uglavnom prave vani, pa se i

ja pravim vaan. Skromnost me je ubijala i ne elim vie biti skroman. ak i Floki vie ne zastajkuje kod svakog stubita i drveta i pouri kad ga pozovem s notom ozbiljnosti u glasu. - Ne pretjeruj s promjenama - kae mi Monika. - Sad ide u drugu krajnost. Budi ono to jesi. - Ali ja ne znam to tono jesam. A postalo mi je ugodno biti faca. - Svi volimo biti face - odgovorila je Monika. -Svatko od nas eli biti vaan. I to je najvanije, svi mi jesmo vani. - Pozlit e mi... Govori kao propovjednik. Veleasni Sudac. Ne vjerujem da su svi ljudi jednako vani. Nemoj mi sad kvariti dobro raspoloenje. Nauio sam se malo biti bahat i nepristojan, a ti me koi... Uostalom, kako to da ti se svia Miha? - Suprotnosti se privlae. Valjda. Pa i ti si se spetljao sa Sonjom. Miha mi kae da je nisi mogao smisliti... - Da. U glavi sam imao idealnu djevojku, neku koja e se diviti svakoj mojoj misli i koja e me voljeti usprkos tome to se ne kuim u modu i nosim samterice... -I? -I? -1 nita. - Sonja se divi svakoj tvojoj misli? - Hm, ne. - A ti se divi svakoj njezinoj misli? - Sigurno ne. - A ipak ste se povezali. -Da.

- Ti si se malo promijenio, a i ona se malo promijenila. A samterice si bacio. Ona je sigurno isto neto bacila. - Crni demper s rupom. I crne isprane tajice. - Eto vidi. - Joj, a zato si ti uvijek tako smirena? Ti tvoji roditelji alternativci... - uj! Ljudi su razliiti. Netko treba mobitel s petsto funkcija da bi se dobro osjeao. Druga je osoba pak sretna kad ga nema. I obje mogu biti zadovoljne sobom, a i face. - Govori kao da ima sto godina. U stvari, kao ja kad sam bio dosadniji... Pardon... Mi smo slini. - Da, mi smo slini... - A opet nismo... - A opet nismo. Zamisli da se svijet sastoji od nepreglednog mnotva Borni. Samo je atomska bomba stravinija od te ideje... - Nije ba tako... - Ili da hrpe Monika hodaju gradovima... - Malo bi se dosaivali, zar ne? - Aha - rekao sam i zijevnuo. - Huljo! - nasmijala se Monika. - A ba sam poela uivati u svom predavanju... - Nije lako Mihi s tobom - zakljuio sam. - Mi pametni smo fakat dosadni... Zato ja sad skrivam svoju pamet. I itam stripove o Mister Nou, he-he... I djeje slikovnice. I igram se autiima... Sanja je nala novi posao. U butiku Hollywood u Gundulievoj. Meni je pala sjekira u med jer ima popust od trideset posto na odjevne predmete koje tamo kupuje. Inae, u Hollywoodu se prodaju razne krpe iz Turske koje dobro izgledaju. I razne lane marke. Tako da smo se svi u obitelji

opskrbili novitetima. A Sanja je divna, sprijateljila se s pola ulice, prodavaicama iz okolnih trgovina, prometnikom, studentima Muzike akademije i vlasnikom pizzerije Tomato. - Kaj, bracek? Si se smiril? - pitala me kad sam svratio do nje. - Nita mi se vie ne povjerava. Ima li curu? Simpatiju? Malo se previe licka u posljednje vrijeme. utim. Pravim se tajanstven. Hodam s tamnim naoalama. Tankih okvira. Debelih okvira. Nosim ruksak na kojem pie Just do it\ Kupio sam i konatu narukvicu, slinu kakvu nosi pijanist Maksim Mrvica. - Da, slijedim trendove... - Dat u ti po nosu... Zna - pogleda me sestra znaajno - juer me zvao stari... - Ma nemoj... - pravim se iznenaen. - I raspitivao se kako smo... - Katkad se ujem s njim... - Mislim da se eli vratiti kui... - Ne vjerujem... - Ti bi volio da se vrati? - Vie ne... - A mama? - Sumnjam. - Meni bi bilo drago. On nema novu ensku, a stara samuje. Zar ne bi bilo pametno da se ponovno spoje? - Ne bulazni... Uostalom, dobro nam je i ovako... Sjetio sam se razgovora s Monikom.

- Iako nikad ne zna to je u neijoj glavi... Neki se ljudi mijenjaju, neki ne... Ali kad neto pukne, puknuto je... Uostalom, u stanu nas je ve previe... - Majmune! - Zna to, radije si i ti nai deka. Ima pravo Margita. Ljudi kad su sami previe razmiljaju o drugima i bave se tuim ivotima... - Ti kao nisi sam... - Moda i nisam. - Znai, ima komada? Mogla sam si misliti. Sve silne pretvorbe tvog izgleda... - Zar si mi zavidna? - Jesi li se cmoknuo? - to te briga. - Reci mi... Zna da vodim antologiju prvih poljubaca... - Zato me zeza? - Ma daj... Ne zezam. Sve svoje prijateljice ispitala sam gdje su se prvi puta poljubile i kako je bilo... - I to si doznala? - Najvie prvih poljubaca razmijeni se u stubitu, zatim u parku, potom u nekoj rupi na plesnjaku... Ipak, prvo ljubljenje katkad se odvija u kinu, muzeju, smonici, upi, ak i kui strave u Gardalandu, izmeu ulaska raznih kostura na scenu... - He-he... A, molim te, tko se poljubio u muzeju? - Moja prijateljica Marica. Na izlobi u Etnografskom, he-he... Sakrili su se iza pei. Ona i njezin Pero.

- Ne poznajem Maricu. - Pa ne mora sve poznavati. A gdje si se ti cmoknuo? utio sam. - Ma daj, reci... I dalje sam utio. -Ja sam se u stubitu... Nimalo romantino mjesto. A ti? Daj mi reci. Shvati to kao istraivaku radoznalost. Hm, kako se praviti vaan ako se ne pohvalim, zapitao sam se. - Ispred kaveza s majmunima u zoolokom vrtu. Na klupi - priznao sam. Htio sam da se dozna da se sve vie pretvaram u facu i mukarca. - Ha-ha - nasmijala se Sanja. - Mogla sam si misliti? A tko je sretnica? - E, to ti neu rei. - Dobro, dobro... - Kavez s majmunima... Ba zgodno. Ma, reci mi... - Nije vano. - Poznajem je? - Ne - slagao sam... I tako nisam nita priznao. Bio sam ponosan na sebe jer sestre me uvijek preveslaju. Previe sam osjetljiv na njih pa im ispriam i to treba i to ne treba. A htio sam imati tajnu. Mukarci s tajnom su zanimljiviji. Makar i ta tajna potrajala samo nekoliko dana. Dok Miha neto ne izvali ili dok ja neto ne izvalim.

SVE JE OKEJ, ZAR JE TO TAKO JEDNOSTAVNO? Vanesa mi je poslala knjigu o zavoenju, ali nisam se odmah bacio na itanje. Nisam imao vremena, a i nije mi se dalo petljati s rjenicima. Ali zato sam joj se odmah pohvalio curom. Iako, preutio sam da se radi o Sonji. Ne sjeam se, naime, jesam li je Vanesi ogovarao pa ne bi bilo pametno... Imam curu, napisao sam na chatu. Bravo, odgovorila mi je. Je li ti knjiga koristila? Nisam je jos otvorio, objavio sam ponosno. Upotrijebio sam vlastiti sarm. Sto je sarm? upitala me. Osobnost, odgovorio sam. To je dobro. Ali nadji jos neku curu. Bitno je da ih je vise. Moda. Vidjet ces. Da, ali zasad mi je dovoljna jedna. Iskljuio sam se s interneta. Odjednom sam se udobno osjeao u svojoj koi. Ve dugo nisam bio tako zadovoljan sobom. Pustio sam ariju Zbor Zidova iz opere Nabucco i poeo itati knjigu Mudre misli. Znao sam da mi vie ne mogu nakoditi... Ako ima cilj, nai e i put do njega, pisalo je... Uz najbolju volju jo nisam oglupavio. Zapravo, moglo bi se rei da sada jedino skrivam svoju pamet. Vie priam o nogometu, igricama i sudakim nepravdama, a manje prigovaram kad me

netko davi groznom glazbom i televizijskim emisijama o manekenkama, dijetama i slavnim osobama. Zapravo, kompleksi su mi se smanjili. Neki dan sam ak ponovno odjenuo stare samterice (ipak ih nisam ih bacio, zlu ne trebalo) - sve minkerske hlae bile su u pranju, i nita se posebno nije dogodilo. Sonja me pohvalila, rekla je da izgledam kao hipik, jedino mi kosa treba narasti. Hm, ba i nisam elio ii tako daleko u prolost, iako bi to i Moniki bilo super. Iskreno govorei, i ona je posebna cura. Jede svoje jezive sendvie s mrkvom i salatom, a Miha s kulenom, i dri ga u aci. Mihu, mislim. - Rekao si da su cure dosadne - kaem Mihi kad ga elim zafrkavati. - Da... Jo uvijek tako mislim - ne predaje se on. - ast iznimkama. - A to je s ljubavnicom Bibom? - upitao sam ga, - Nemam pojma - odgovorio je. - Dovoljno sam se zbog nje ivcirao. A i tata je lukav. Nekako ju je maknuo... Barem mislim. S njim nikada ne zna. - A mama? - Oporavlja se. Juer je pekla kolae. Sve e biti u redu. Samo da tata prestane vrljati... - Ali ta Biba je zbilja zgodna... - Da. Tata voli lijepe enske. - Mama i tata se nee rastati? - Kod nas nema rastave... Mi smo nazadni po tom pitanju, he-he... Nema rastave i gotovo. - Moda je to dobro... - Valjda... - Iako ni ovako nije loe. S tatom na drugoj lokaciji... Ali opet...

-Joj, samo nemoj poeti filozofirati... Dobro je i tako. Dovoljno je to me Monika gnjavi predugakim i prepametnim reenicama... - He-he, ba mi je drago... - Vole jedan, samo zezaj... Sve je na svom mjestu. Ja, sestre, mama, tata, ocjene, Sonja, Botaniki vrt, Floki, gospoda Zvoni, ak i tip s drugog kata koji je ponovno bacio televizor kroz prozor. Sve je isto, a opet drukije. O emu se radi? Jesam li ja postao drukiji? Ne znam, moda malo. Floki je ostao isti, to jedino znam. Jo uvijek grize moje papue i ne shvaa me ozbiljno. Dapae, poeo se ulizivati Sonji ne bi li me razljutio i napravio ljubomornim. A Sonja je kupila zelenu haljinu pa je vie ne prepoznajem. Dobro, katkad navue i kakvu crnu majicu na sebe i zna biti loe volje, ali rijetko. Nauila je skejtati bolje od mene, a Kifla i Robi joj se dive. I ja joj se divim. Ne kuim kako to da nisam prije vidio njezine dobre strane... Bio sam neraspoloen, znam... Ali sad je drukije. Mama je prestala ivaniti, a nabavila je i novu kasicu. Opet je to moja kasica, ali ovoga puta je sasvim moja! Mama i dalje sanjari o polici za cipele - jednog dana kad se obogatim kupit u je... Margita se zabavlja sa zarunikom i pravi se vana, a Sanja je dobre volje kao i uvijek. Takva joj je narav. Sanja ne zna za dramu, poraze, loa raspoloenja... Vjerojatno nam je neki predak bio veseljak... Nisu svi bili intelektualci, neki su se i veselili, he-he... Tata i dalje svira po svadbama i vie nije tako krt. Opustio se. Zna da ga neemo previe zagnjaviti obvezama i da emo ga pustiti da se i dalje odmara od obitelji i zabavlja s medvjedima. ivot ide dalje. I ja idem dalje. Nisam vie u komi. Moda sam postao faca? A moda sam to oduvijek i bio? I u majicama s Mikijem Mausom i u majicama s mrtvakom glavom. Tko zna?

SVRETAK 18.04.2010.