Nemaš pojma, Grizlijane

AUTOR: ANA ĐOKIĆ-PONGRAŠIĆ

Priča Nemaš pojma, Grizlijane! govori o razmaženom i nespretnom

medvjediću kojeg je cijeli život hranila njegova mama, pa sam nije ništa
znao napraviti. Ipak, jednom kada je krenuo u svijet, malo po malo sve je
naučio. Ova priča metaforički prikazuje s kakvim se sve problemima
susreće svaki od mališana pri polasku u školu, kada mora naučiti postati
samostalniji i prihvatiti odgovornost, iako bi radije ostao kod kuće na
brizi svojim roditeljima. Težak je to prijelaz i za dijete i za roditelje, ali se
mora napraviti kako bi se ono moglo pripremati za odrasli život.

Tako je i medvjedić Grizlija napokon došao u dob kada mama i tata ne

mogu više sve raditi za njega. To prvo prepoznaju roditelji, koji mu
prestanu davati sve što mu treba, kako bi se i on odvažio i sam krenuo u
svijet. Grizlija upravo to i radi – pokušava se snaći, odnosno sam
pronaći nešto za ručak. Pokušao je sam uhvatiti ribu, pticu ili možda
ukrasti pokoje jaje, ali nije mu ništa polazilo za rukom.

Njegov prelazak u svijet odraslih nije olakšalo ni stalno dobacivanje

kako nema pojma ni o čemu. Iako je ovo grubo prikazano, zapravo
govori o tome kako u početku nitko ništa ne zna, dok ne stekne neko
iskustvo ili znanje. Nije sramota u neznanju, nego u odbijanju učenja, a
medo nije bio takav. On je rado učio kada su mu drugi htjeli pokazati u
čemu griješi. A posebna učiteljica bila je koka, koja je pristala i nahraniti
ga u zamjenu za uslugu.  Priča uči djecu i o tome kako nema smisla
plakati nad onime u čemu nismo dobri, već se treba truditi i promijeniti
to radom.

Likovi koji prate njegov put su Mama, koja pokušava biti strpljiva s
medvjedićem, ali kada vidi da ne ide milom, napravi težak korak i
prividno napusti svoje dijete kako bi se ono samo odvažilo krenuti u
život. Ipak, to koliko je dobra majka govori da je uvijek bila uz njega, iako
on toga nije bio svjestan. Drugi likovi su koka, ptica i krokodilica. Priča
uči djecu kako nema smisla plakati nad onime u čemu nismo dobri, već
se treba truditi i promijeniti to radom.

Vrsta djela: basna
Mjesto radnje: šuma

Vrijeme radnje: ljeto

Tema djela: medvjedić Grizlijan u potrazi za hranom

Ideja djela: ako nešto i ne znaš, možeš to naučiti

Kratak sadržaj

Medo Grizlijan bio je medvjedić koji je jako volio jesti, ali nije volio raditi.
Jednoga dana, dok se tako odmarao u sjeni drveta, prišla mu je mama i
pitala ga do kad on misli tako ljenčariti i ništa ne raditi, ipak je on bio već
veliki medo, nije više bio dijete, čak su mu i šape bile već velike koliko i
majčine. Medo Grizlijan je na to samo pogledao majku i rekao joj da se
ona sigurno šali, pa on baš voli kada ga njegova majka hrani, a on ne
mora ništa raditi. Majka je na to samo kimnula glavom, poljubila sina i
otišla.

Nije to bilo ništa novo za medu Grizlijana, njegova majka je često znala
samo tako otići. Nije u tome vidio ništa zabrinjavajuće, zato je samo
veselo zafućkao i nastavio se odmarati. Nakon što je prošlo nešto
vremena, medo Grizlijan napokon je ogladnio. Trbuh mu je počeo kruliti i
on se ustao i pogledom potražio majku. Očekivao je da će se pojaviti
svaki tren i donijeti mu hranu.

Nakon što je vidio da mu se mama ne pojavljuje, Grizlijan je ljutit i već

jako gladan, odlučio sam potražiti nešto za jelo. Krenuo je u šumu, ali
koliko god da je hodao nije pronašao ništa što bi mogao pojesti. Sve što
je pronašao bili su slinavi puž, dvije osušene kišne gliste, tri muhe
zunzare i 44 komarca. To nije bila nikakva hrana za jednog gladnog
medu!

Hodajući dalje, primijetio je nešto što bi mogao biti izvrstan obrok za

njega – jaja! Problem je bio što su se nalazila u gnijezdu, visoko na
drvetu, na najvišoj grani. Grizlijan ih nije nikako mogao dosegnuti,
koliko god se trudio i skakao prema njima.
Kada je pomislio da nikako neće moći doći do tih jaja, na granu
odjednom sleti ptica. Grizlijan se obraduje i dovikne ptici da mu dobaci
ta jaja iz gnijezda. Ptica se zaprepasti – to su bila njena jaja i iz njih su se
trebali izleći ptići! Medu Grizlijana to je iznenadilo, nije znao da se iz jaja
legu ptići. Ptica ga je potjerala, rekavši mu da on nema pojma i
zaprijetivši da će ga iskljucati. Medo se zbunjen udalji i nastavi lutati
kroz šumu.

Došao je tako sve do kraja šume, gdje je vidio mamu krokodilicu. Baš je
zakapala svoja jaja u zemlju, kako bi tamo bila na toplom i sigurnom. Ali
medo Grizlijan je pomislio da ih ona zakapa jer joj više ne trebaju, pa je
došao do nje i zatražio jedno ili dva jaja za ručak. I krokodilica se
zaprepastila, nije mogla vjerovati da je to pita, jer ona je jaja zakapala da
budu sigurna baš od takvih grabežljivaca kakav je bio i medo. Medi nije
bilo jasno zašto, pa mu je krokodilica objasnila da će se iz jaja izleći
njena djeca. I krokodilica je otjerala Grizlijana, rekavši mu da nema
pojma i zaprijetivši mu da će ga ugristi.

Grizlijan ode i uputi se do rijeke. Odlučio je tamo uloviti ribu. Ipak, imao
je problem jer ga nitko nikada nije naučio loviti ribu. Sve su mu se ribe
smijale i govorile isto ono što su rekle i ptica i krokodilica – Grizlijan
nema pojma!

Za medu je ovo bilo previše. Bio je strašno gladan i nije bilo nikoga tko
bi mu pomogao pronaći hranu. Počeo je plakati, strašno plakati, pa taj
plač čuje koka iz obližnjeg kokošinjca. Naredila je medi da prestane
plakati jer joj moči perje, pa ga pozvala da ode s njom. Dopustila mu je
da uzme par jaja s jedne police u kokošinjcu. Medi nije bilo jasno zašto
mu to daje, zar se iz njenih jaja neće izleći ptići ili krokodilčići? Koka
odmahne glavom i kaže mu da stvarno nema pojma. Objasnila mu je da
u tim jajima nema zametka pa se iz njih ne može ništa ni izleći.

Također mu je ponudila da ostane s njom i čuva njene piliće, a ona će

mu za uzvrat svaki dan dati nekoliko jaja za ručak. Gladni Grizlijan je
pristao i tako postao čuvar Grizlijan. Tako ne samo da je svaki dan dobio
ručak, nego se i lijepo sprijateljio s kokinim pilićima.

Sve je to iz prikrajka promatrala Grizlijanova mama, pomno motreći kako

li će se njeno dijete snaći u životu.
Likovi: medvjedić Grizlijan, Mama, Marina, Krokodilica, Smeđa Koka

Analiza likova

Medvjedić Grizlijan – medo koji je navikao da mama radi sve za njega i

dobavlja mu hranu. Čak i kada je narastao, nije se sam upuštao u lov,
nego sam ljenčario i čekao da mu mama donese nešto za jelo. To mu je
posve odgovaralo, čak je rekao majci da on voli kada ga ona hrani. Ali
majka je znala da to neće moći zauvijek biti tako. Zato je prisilila
medvjedića da sam ode u lov. Medo najprije nije znao kako nabaviti
hranu. Pronalazio je samo sitnice, a onda kada je pronašao jaja,
ispostavilo se da ona ne mogu biti za jelo. Na kraju je Grizlijan bio
očajan, mislio je da će umrijeti od gladi, pa je samo stao i plakao. Ipak,
došla je koka i naučila ga nekim stvarima. Ponudila mu je posao u
zamjenu za jaja. Grizlijan je prihvatio, što nam govori da više nije bio
lijen i pristao je raditi za hranu. Grizlijan se promijenio, puno toga naučio
i napokon postao spreman za odrasli život.

Mama medvjedica – iako je voljela svoga sina, znala je da se mora

osamostaliti. Nije se mogla zauvijek brinuti za njega, već ga je morala
naučiti da se pobrine sam za sebe. Odbila je donositi mu hranu, što ga je
natjeralo da sam nauči kako je pronaći. Iako se čini da je gruba prema
njemu, ona je to učinila za njegovo dobro. O tome koliko je dobra majka
vidimo i po tome što ga nikada nije ostavila. Pratila je svaki njegov
korak, samo što je to činila bez da on to zna. Jedino je tako njen sin
mogao nešto naučiti, ali ona je ipak bila u blizini, ako slučajno zapadne u
kakvu opasnost. Majka medvjedica pravi je primjer roditeljske ljubavi
koja, za dobrobit djeteta, nekada mora biti i oštra.

Koka – koka je jedina pristala naučiti nešto Grizlijana, a ne mu samo

prigovarati da nema pojma. Objasnila mu je koja se jaja smiju jesti i
zašto. Također, ponudila mu je da se brine o njenim pilićima u zamjenu
za jaja za ručak. Koka je bila suosjećajna, jedina se odazvala medinom
plaču i odlučila mu pomoći. Njena dobrota se isplatila jer je dobila
nekoga tko bi se brinuo za njenu djecu.

Bilješka o autoru

Ana Đokić-Pongrašić rođena je u Beogradu 1965. godine. Diplomirala je

na studiju filozofije na Filozofskom fakultetu. Nakon toga preselila se u
Zagreb, gdje je postala profesionalni pisac. Piše romane i tekstove za
djecu, ali i radijske, televizijske i kazališne tekstove. Sve skupa je
objavila preko trideset različitih djela, najviše romana, zbirki priča,
slikovnica i drama.

Također je urednica preko trideset knjiga suvremenih autora, te je

uredila i tri antologije suvremene proze za djecu i mladež. Svojim radom
nastoji popularizirati ovu umjetnost među širom publikom. Zbog toga je
2004 godine organizirala festival književnosti Pazi, knjiga!, književno-
likovnu nagradu Ovca u kutiji, koja se dodjeljuje najboljoj hrvatskoj
slikovnici; 2008. godine osnovala je nagradu Lice knjige za najbolje
grafički oblikovanu knjigu hrvatske, a 2012. godine pokrenula
međunarodnu putujuću izložbu ilustracija Voli me/Ne voli me. Radila je
na još nekoliko sličnih projekata.

Njeni radovi objavljeni su i izvan granica naše zemlje. Djela su joj

objavljena i u Srbiji i Crnoj gori, Francuskoj i još nekoliko europskih
zemalja. Također je dobitnica i nekoliko prestižnih nagrada poput one
Mato Lovrak 2002. i Marin Držić 2006 godine.

Sama za sebe kaže kako voli dobre knjige, predstave i čokoladu i kako
vjeruje u ljubav. Nastoji se boriti protiv stava da su oni koji pišu za djecu
manje vrijedni kao pisci.

Suosnivač je Autorske kuće koja okuplja autore, prevoditelje i umjetnike

kako bi proširili umjetnost među onima koji je vole. Voditelj je udruge
Knjiga u centru i članica je Hrvatskog društva pisaca, Hrvatskog društva
dramskih umjetnika i Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade.

Neka djela koje je napisala su: Sebastijan nevidljivi, Tibor – paun bez
repa, Nemaš pojma, Grizlijane!, Zoe, djevojčica s vrha solitera, Ana i
Andersen, Sve što unam o patuljku, Recepti za sreću, Gordana među
vrbama, Anja i crna ovca, Strašna priča i još mnogo toga.