A zašto ne bi

AUTOR: GRIGOR VITEZ

Zbirka pjesama “A zašto ne bi…” slikovnica je za prvi razred osnovne

škole i sadrži tri pjesme. Njihovi nazivi su: “Kako živi Antuntun, “Paun” i
“A zašto ne bi”. Po zadnjoj pjesmi cijela je zbirka i dobila ime. Sve
pjesme popraćene su i autorovim ilustracijama u knjizi. Pjesme su
namijenjene djeci najranije dobi. Uči ih jednostavnim stvarima o svijetu i
životu, ali i o njima samima. Tako prva pjesma kao glavni motiv postavlja
dječaka koji zamišlja najnevjerojatnije stvari. Taj dječak simbol je sve
djece. Djeca ne vide svijet točno onakvim kakav je, u njemu vide i
mnoge  čudnovate stvari koje su odrasli zaboravili primjećivati.

Zato je djeci lako poistovjetiti se s dječakom koji od ovog svijeta želi

više. On ne želi obična stabla, već zamišlja ona na kojem rastu lopte,
baloni i bomboni. Obične krave i ovce su mu dosadne, bolje je imati ona
koje osim vune proizvode i rukavice, a osim mlijeka, i maslac i sir. Sve
ovo govori o neograničenosti dječje mašte, koju odrasli ne bi smjeli
sputavati, već joj se diviti.

O sličnoj ideji govori i druga pjesma, ona o Antuntunu. Antuntun također

je neobičan i svojeglav dječak. Ništa ne radi onako kako bi trebalo, ali ne
zato što je neposlušan, nego zato što je poseban. I on od svijeta očekuje
više i drugačije, ne može se zadovoljiti običnim stvarima. Ljudi oko
njega to prihvaćaju, razumiju, kao što razumiju kada dijete radi stvari na
svoj način – ne iz neposluha, nego iz velike mašte.

Posljednja pjesma, ona o paunu, uči djecu da ne valja biti previše

uobražen i misliti za sebe da smo u svemu najbolji, jer tek onda, u očima
drugih, ispadamo glupi. Paun je imao prekrasno perje, ali to mu nije bilo
dovoljno, hvalio se da zna i najljepše pjevati. Čak bolje i od slavuja.
Pjevao je i pjevao, hvaleći se i pritom ispadao smiješan, jer pauni
nemaju lijep glas, nikako ljepši od ptica pjevica. Djeca se ovom pjesmom
uče skromnosti. Treba biti svjestan svojih kvaliteta, ali jednako toliko i
svojih ograničenja.
Poseban štih ovoj pjesmi daje rima i onomatopeja u posljednjim
stihovima. Kao i u ostalim pjesmama, rima im daje ritam koji pjesmu

čine brojalicom i zato ih djeca puno lakše nauče i usvajaju, te shvaćaju

njihovu pouku.

A zašto ne bi… – analiza pjesme

Ova pjesma govori o dječaku bujne mašte i velike domišljatosti. On

svijet zamišlja sasvim drukčije nego drugi ljudi, svuda oko sebe vidi
mogućnost za smisliti nešto neobično. Čini to lako, kao da jede
medenjake. Za njega ne postoji obična svakodnevica, sve može biti
drugačije nego što jesti. Dječak je jako kreativan, a njegove ideje lako se
mogu zamisliti, ali teško ostvariti.

Tako je i za šumsko drveće osmislio novi zadatak. Pitao se zašto na

njemu umjesto lišća ne bi mogli rasti neki neobični predmeti kao što su
baloni i lopte, možda bomboni ili nalivpera. I satovi bi mogli biti drugačiji
i umjesto da samo kucaju, mogli bi i svjetlucati poput ogledala.

Dječak se pitao i zašto ovca ne bi bila drukčija i umjesto da samo jede

travu i daje vunu, mogla bi tu vunu sama i presti i od nje raditi rukavice. I
krave bi za tog dječaka morale biti posebne, pa bi same pravile maslac i
sir, a ne samo davale mlijeko. Iz ovoga možemo zaključiti da je dječak
jako volio maslac i sir, pa je poželio da ih krava sama napravi.

Dječak voli igru u prirodi, ali ne voli kada pada kiša ili kada sniježi. Tako
je osmislio da se to događa samo kada njemu odgovara, odnosno, samo
kada se na oblaku odvrne pipa. Također, možemo zaključiti da dječak
ide u školu jer je poželio da njegove školske zadatke i domaću zadaću
napiše posebna olovka koja će se, uz to, sama i zašiljiti.

Na kraju, nakon što je sve to osmislio, dječak je poželio osmisliti

posebnu spravu, koja će poput sprava za tkanje i sprava za pranje, biti
sprava za znanje. Ona bi se noću ukopčala u glavu i u nju prenijela
znanje bez potrebe da se uči.
Kako živi Antuntun – analiza pjesme

U pjesmi “Kako živi Antuntun” imali smo prilike kroz rimu upoznati
zanimljivog i neobičnog dječaka, kako pjesnik kaže “neobičnog uma”.
Ovaj dječak živi u desetom selu i vodi neobičan život. On zna sve vezano
za životinje, zna kako se iz jajeta mogu izleći pačići, pilići ili neke druge
ptice. No, umjesto da ih stavi pod ptice kako bi se to i dogodilo,
Antuntun odluči jaja posaditi u vrtu.

Također, Antuntun voli mrak i grabi ga loncem, često radi i po mraku. Na

čudan način pokušava zakrpati razlupano jaje, a umjesto da uhom sluša,
on uhom pokušava saznati je li jelo slano. Nadalje, on ribu uči pjevati, a
bicikl tjera da pase na livadi.

Antuntun je i prasetu dao neobičan zadatak, tjera ga da mu lovi miševe. I

s guskom i kvočkom je odlučio postupiti na drukčiji način – guske lovi
sijenom, a pod kvočku stavlja novac da mu izlegne još i više. Ovce
posoli sa snijegom, a kroz žito vesla čunom. Vrlo je neobičan taj
Antuntun.

Paun – analiza pjesme

Pjesma “Paun” govori o paunu koji ima jako visoko mišljenje o sebi. On
za sebe smatra da je najljepši i da nema nikoga ljepšeg od njega. Paun
je, naime, kraljevske krvi i zove se Veličanstvo Paun Prvi. Odjeća mu je
puna dragulja i na glavni nosi blistavu krunu.

Ali paun se, osim svojim izgledom, hvalio i svojim pjevanjem! Govorio je
da pjeva divno i prekrasno. Mislio je da pjeva bolje i od slavuja, te
njegov glas nazvao bijednim i sitnim, što naravno nije bila istina.

Vrsta djela: zbirka pjesama

Bilješka o autoru

Grigor Vitez rodio se 1911. godine u Kosovcu u Slavoniji. Najviše se

istaknuo pisanjem pjesama za djecu.
Radio je kao učitelj prije početka Drugog svjetskog rata, a nakon toga u
Ministarstvu prosvjete te kao urednik u Mladost, izdavačkoj kući. Bavio
se pisanjem proze i poezije, a pisao je i tekstove za neke časopise.

Radio je i kao prevoditelj za slovenske, ruske i francuske pisce. 1963.

godine dobio je nagradu “Mlado pokoljenje”.

Djeca se kroz svoje školovanje često mogu susresti s djelima Grigora

Viteza jer se ona često nalaze u školskim čitankama.

Neka od njegovih najpoznatijih djela za najmlađe čitatelje su: “Iza brda

plava”. “Hvatajte lopova”. Također, poznat je i njegov igrokaz ” Plava
boja snijega” koji se može vidjeti u Gradskom kazalištu Trešnja u
Zagrebu.

Općenito najpoznatija djela su: “Kad bi drveće hodalo”, “Jednog jutra u

gaju”, “Sto vukova” i “Vesele zamke”. Djelo koje odiše vedrinom je
svakako “A zašto ne bi…”, dok se u tužnije pjesme može ubrojiti
zasigurno djelo “Što mi se tužio hrast”.

Umro je u Zagrebu 23. studenog 1966. godine.