Lesi se vraća kući

- U pokrajini Jokšir, u malenom selu Grinal Bridž, živio je Sam Karaklo sa svojom ženom, sinom
Džoom i njihovom prekrasnom kerušom Lesi. Lesi je bila omiljeni pas u selu, pa i šire. Svi su
poznavali Lesi. Ljudi su govorili kako se po njoj sat može mjeriti, što je bilo i istina. Džoova
porodica je bila siromašna i nisu mogli izdržavati rasnu kerušu Lesi, pa su je odlučili prodati.
Prodali su je vojvodi od Rudlinga koji već duže vrijeme pokušava kupiti Lesi. To je za Džoa bio još
samo jedan običan dan, jer mu roditelji nisu rekli da su prodali Lesi. Kada je izašao i škole Džo se
nadao da će ga Lesi čekati, kao što je to radila stalno, ali ovog puta to se nije desilo. Džo je
preplašen stigao kući u nadi da će tamo zateći svoju Lesi, ali tamo su ga samo dočekale riječi
majke i oca kako govore da je Lesi prodata i da je nikada više neće vidjeti. Narednog dana Džo
nije mogao da povjeruje vlastitim očima, Lesi ga je čekala ispred škole. Sretan i veseo požurio je
da kaže roditeljima, ali kada im je rekao da se vratila, rekli su mu da je mora odmah vratiti
vojvodi. Nakon ponovnog povratka Lesi, vojvoda je odlučio da je odvede na svoje imanje na
sjever Škotske, zajedno njegovim čuvarom pasa Hajnesom i unukom Prisilom. Džo nije mogao
vjerovati da nikada više neće vidjeti Lesi. Kada su stigli u Škotsku, Lesi je bila poslušna, ali kada bi
ona osjetila da je došlo vrijeme da ide po svog dječaka pred školu, jako bi se uznemirila. Sve je
bilo dobro dok se Hajnes nije krenuo ružno ophoditi prema Lesi. Vikao bi na nju i potezao bi
uzicu, na što je Lesi reagirala, kao i svaki pas. U jednom trenutku je povukao snažno uzicu i Lesi
je pobjegla. Bježala je u pravcu Grinal Bridža. Nije se zaustavlja dok nije osjetila da se odmakela
od štenare. Na svom putom Lesi se suočavala sa mnogobrojnim nezgodama. Razboljela se,
preplivala je rijeku, napali su je drugi psi, pucali su joj u nogu, odveli su je u sinteraj iz kojeg je
uspjesno pobjegla. Nakon svega tog, Lesi je nastavila polako, mucno ali sigurno da ide prema
jugu, prema svom domu. Kada je stigla u Englesku, Lesi naravno to nije znala, preplivala je rijeku
koja dijeli Englesku i Škotsku, i opet je nastavila na jugu. Ranjena, izmorena, izgladnjela, jedva se
vucala po putu, dok samo nije pala na bok i tako ostala. Te večeri, stariji gospodin Den je našao
Lesi kako leži na putu i odveo je kod svoje žene Deli. Gospodja se jako obradovala. Dali su joj
mlijeka, ugrijali je, očistili i nadali se da će preživjeti noć. Nakon nekoliko dana, Lesi je bila
zdrava, čista i lijepa i zavoljeli su je, a posebno gospođa Deli. Den se raspitao da li Lesi pripada
nekome, ali se niko nije javio, tako da su jako obradovali. Nakon nekoliko sedmica Lesi su se
vratila čula, i postala je skoro jako kao i prije. Lesi im je bila jako zahvalna, ali je ona morala
nastaviti svoje putovanje, prema svom domu u Grinal Bridz. Oni su osjetili kako ona mora ići, pa
su je pustili. Lesi je nastavila da ide prema jugu. Lesi je na putu ka svom domu srela