Kod kuće je najgore

AUTOR: EPHRAIM KISHON

Kod kuće je najgore knjiga je koja se sastoji od 34 obiteljske priče. U svakoj od njih susrećemo razne
zgode glavnoga lika, pisca Ephraima Kishona. Njegovu obitelj čine najbolja supruga na svijetu, djeca
Rafi, Amir i Renana. Kishon je najzabavniji i najduhovitiji kada piše o sebi i svojoj obitelji.
Sve priče odišu nevjerojatnim humorom i sve su one u potpunosti istinite jer se identične stvari
događaju kod gotovo svake obitelji. Riječ je o svakidašnjim zgodama i nezgodama koje proživljavaju
roditelji širom svijeta, a u te se priče može uživjeti gotovo svaki čitatelj.
Svaki se roditelj jednom našao u ulozi da dijete ne želi jesti, ići na spavanje ili da vrišti kada mu nešto
nije po volji, a zasigurno se našao i u ulozi da djetetu ponekad ne zna dati odgovor na pitanje, da dijete
baca stvari iz kuće ili želi koristiti samo jednu vrstu dude jer uživa mučiti roditelje.
Jednako tako, svaki se muž svakodnevno susreće sa ženinim beskrajnim spremanjem, kao i s bračnim
razmiricama gdje je svjestan da u svemu uvijek pravo ima supruga, ili, kako je Kishon naziva, najbolja
supruga na svijetu.
Jedna od najpoznatijih i najsmješnijih scena u knjizi jest priča Sretna Nova godina. Najbolja se
supruga na svijetu počela spremati u tri sata popodne. Promijenila je tristo kombinacija i ideja za
frizuru. Satima je tražila i cipele koje će joj odgovarati. Osim toga, trebalo je pronaći i odgovarajuće
čarape. Ephraim je uzaludno čekao, čak je glumio da izlazi iz kuće kako bi se supruga požurila. Tada
je i rekao kako je ona potpuno luda i da se oženio luđakinjom te da se osjeća poput zatvorenika koji su
osuđeni biti u sobi sa svojom suprugom koja se po cijeli dan iznova svlači. Završila je sa spremanjem
u tri sata ujutro, a Ephraimu je prigovorila kako se još nije obrijao i kako ga uvijek mora čekati.
U knjizi se pojavljuju i drugi smiješni likovi poput njihove rodbine, koja nabraja kakve sve je osobine
njihovo prvo dijete naslijedilo od predaka, ili pomoćnice Latife koja je zabranjivala sve što su joj
supružnici naredili da napravi jer se, navodno, bojala uroka, a zapravo je bila lijena.
Nadalje, svakome je mužu, poput Ephraima, došlo da ode u park i živi poput ptice. Ephraim je
zasigurno glavni smiješni lik u knjizi, a to se saznaje već na početku kada je rekao da je prilikom
dolaska supruzi u bolnicu obukao tamno odijelo kao počast za njene muke. Također, kada se skoro
sam utopio dok je Amira učio plivati. Jedna od najsmješnijih priča bila je i Kikiriki s grožđicama u
kojoj je Ephraim pomeo sve grickalice ispred sebe jer je bio toliko gladan da se nikako nije mogao
suzdržati.
Iako ovaj naslov sugerira kako je kod kuće uvijek najgore, poanta svih ovih priča jest da, bez obzira na
to koliko nas naši najmiliji ponekad izluđivali, najveća ljubav jest upravo ljubav prema obitelji.
Ne čini se neobičnom činjenica da su Kishonove knjige dosad tiskane u 43 milijuna primjeraka i
prevedene na 37 jezika. Upravo je ova knjiga najčitanija hebrejska knjiga poslije Biblije te
najprodavanija je i najuspješnija Kishonova knjiga.
Vrsta djela: obiteljski roman
Mjesto radnje: Izrael
Vrijeme radnje: 80-e godine 20. stoljeća
Tema djela: doživljaji obitelji Kishon
Ideja djela: Iako nas naši najmiliji ponekad izluđuju, ne bismo mogli zamisliti život bez njih. Sve nas
obiteljske situacije, bile one smiješne ili tragične, povezuju. Nema veće ljubavi od one prema našoj
obitelji.
Kratak sadržaj
Na sliku i priliku
U prvoj priči, Na sliku i priliku, predstavljanje novorođenčeta dragoj rodbini jedan je od
najuzbudljivijih događaja. Novopečeni otac odlučio je s rodbinom posjetiti svoga Rafija. Skoro svi su
novorođenčetu kupili preslatki kompletić koji će od sada na dar dobivati svi očevi prijatelji. Otac je
htio supruzi pokloniti krzneni kaput, ali bilo je ljeto, i dijamantnu ogrlicu, ali bila mu je preskupa.
Stoga je donio prekrasan buket crvenih karanfila s bogatom šarenom vrpcom i bananu za Rafija.
A u znak priznanja za sve njene napore, obukao je tamno odijelo i tako joj dao do znanja da joj oprašta
sve paklenske muke kroz koje je noćas prošao. Kada su stigli u rodilište, žene nije bilo u sobi, ali u
kolicima je stajalo dijete. Svi su bili oduševljeni i tražili sličnosti s precima.
Otac je bio posebno ganut:
“Zaljubio sam se u nj na prvi pogled.”
Tada je ih je prekinula sestra koja im je rekla da to dijete ne pripada gospođi Kishon i da je djevojčica.
Sretna Nova godina
U sljedećoj priči, Sretna Nova godina, glavnoga lika Ephraima najbolja supruga na svijetu izluđuje jer
se od tri sata popodne sprema za doček kod njihovog prijatelja Tibija. Supruga je nezadovoljna
odjećom: crnom i plavom haljinom s izrezom i bijelom bluzom, a ormar jedva može zatvoriti. Bilo je i
problema s traženjem čarapa i šminkom.
U jedanaest sati Ephraim zaprijeti da će otići sam, no supruga još nije gotova. Krenuo je spavati i
sanjao kako je poput Henrika VIII. obrubio glave šest svojih žena.
U pola dva supruga je još mazala trepavice:
“Ona je posve luda, pomislio sam. Oženio sam se luđakinjom.”
U međuvremenu joj je zapalio najlonski ogrtač koji je mrzio. U tri sata zaista je bila gotova, ali
nagovorila je Ephraima da se ponovno brije. On je u ogledalu gledao svoje ispijeno lice, ubrzo je
supruga izgubila strpljenje:
“Ta dođi već jednom! Uvijek te moram čekati!”
Latifa od uroka
Priča Latifa od uroka prikazuje supružnike koji ne uspijevaju naći kućnu pomoćnicu zbog Rafijevog
plača. Ubrzo nađu Latifu, krupnu ženu koja je govorila hebrejski. Odbijala je raditi poslove zbog
uroka. Kada su joj u siječnju naredili da skine zastore, rekla je da će Rafi dobiti tešku bolest i
supružnici su morali potpisati izjavu da ih je Latifa upozorila.
Rafi je dobio temperaturu 40, a liječnik je ustanovio upalu pluća i rekao kako nije bilo pametno skidati
zastore. Otad Latifu slušaju za sve, a posebno da dvadeset i sedam dana ne smiju mesti pod ako žele
da im dijete ozdravi.
Latifa svaki dan leži i gleda televiziju:
“Stan nam je svakim danom sve prljaviji, ali, da pokucam u drvo, Rafi sve manje kašlje.”
Malo proljetno čišćenje
U Malom proljetnom čišćenju najbolja supruga na svijetu odlučila je ove godine samo dobro pomesti
pod. Prije toga odlučila ga je pokvasiti pa je pred kućom vijugao potočić. Poslije se pretvorio u rijeku i
supruga je renovirala cijelu kuću te potrošila brdo novca.
Za večeru su uvijek bila jaja i Ephraim je jedan dan spavao u parku, jeo travu i pio vodu iz prskalice,
baš kao ptica. Osjećao se preporođeno. Kada je stigao kući, supruga mu je rekla da kada već čiste
kuću, da to bude do temelja.
Ephraim joj odgovori da je u pravu i da će pričekati da prođe blagdan jer će onda biti jeftinije. Supruga
je počela brisati prašinu od lišća.
Silom preljubnici
Silom preljubnici donose supružnike koji su odlučili ljetni odmor provesti u mirnom obiteljskom
pansionu. Tamo su ih svi čudno gledali i ogovarali jer su mislili da su ljubavnici, o njima se svašta
govorkalo. Jedan od razloga bio je i taj što je supruga ponijela kufer svoje majke na kojem piše Erna
Spitz. Tamo su dolazili razni muževi sa svojim ljubavnicama.
Ubrzo su se vratili kući i supruga je opet postala obična domaćica:
“Samo mi pokatkad predbaci da sam je iznevjerio – i to baš s njom!”
Strašna crvenkapica
U Strašnoj crvenkapici, u devet sati navečer, Rafi je bio povjeren na čuvanje baka-servisu u obliku
gospođe Regine Popper. Vani je bila oluja, a on nije mogao zaspati. Gospođa mu je odlučila ispričati
priču o Crvenkapici, a Rafi se bojao vuka i počeo bježati. Kada je priča završila, mama se vratila i
zatekla Rafija na ormaru. Gospođa je objasnila da je bio nemiran i da mu je zato ispričala priču.
Bio je sav znojan, a mama je zahvalila gospođi:
“Što bismo mi bez vas?”
A La recherche du temps perdu (Traganje za izgubljenim vremenom)
Najbolja supruga na svijetu imala je proslavu mature i pozvala je svoga supruga. Svi su je zvali Popi, a
on se osjećao usamljen i izgubljen poput Izraelca u Ujedinjenim narodima.
Ubrzo je suprug zbijao šale i svi su umirali od smijeha. Najbolja supruga na svijetu bila je oduševljena
jer nije imala pojma da može biti tako duhovit.
On joj odgovori: “To je tvoj propust, draga – dobacih joj nehajno. – Nikada nisi znala prosuditi
ljude.”
Podilaze nas mravi
Priča Podilaze nas mravi prikazuje kako su se pokušavali riješiti mrava. Sprej, prašak, ubijanje jednog
po jednog, miris krastavca – ništa nije pomoglo. Čak ni sanitarna inspekcija nije znala što da rade pa
su ubrzo mravi postali dio domaćeg ugođaja.
S kompjuterom nema šale
U priči S kompjuterom nema šale, Ephraimu je došla opomena za vodu jer se zove kao pritok rijeke
Jordan. Otišao je osobno riješiti problem i objasniti da je samo pisac. Saznalo se da je kompjuter u
Jeruzalemu pomahnitao te da šalje dugove i opomene krivim ljudima.
Na kraju je sve riješeno, a Ephraim istakne:
“Budućnost pripada kompjuterima.”
Pakao zvani kakao
U priči Pakao zvani kakao radi se o Amiru, riđokosom tiraninu koji još od rođenja slabo jede. Na kraju
je tast smislio igru za njega, tako da Amir misli da će prevariti tatu da opet nije popio. Ephraimu je
igra dojadila i smatrao je svog sina preglupim, no Amir je ustrajao na igri.
Supruzi je jedino važno da pije kakao:
“Kad ne bi od svega bilo najvažnije da Amir popije kakao, doista ne bih znao zašto postojim.”
Poraz za zelenim stolom
U Porazu za zelenim stolom, Ephraim je Rafiju kupio stolni nogomet. Rafi uvijek želi pobijediti:
“Kad god igra sa svojim vršnjacima i od njih doživi poraz, lice mu se zajapuri a niz obraze mu
poteknu krupne suze.”
Zbog toga je htio igrati samo s tatom koji ga je uvijek morao pustiti da pobijedi. Rafi jednostavno nije
imao dara za igranje. U naletu bijesa zbog toga što je izgubio, bacio je na pod sve igračke i tri tatina
igrača ostala su bez glave.
Nakon toga, Rafi je osvajao teren i Ephraim je i ostalim svojim igračima odrubio glave, ističući kako
bi učinio i više od toga, samo da svome sinu vrati samopouzdanje.
I stroj je samo čovjek
Supruga je kupila novi stroj za pranje rublja koji je počeo hodati kada bi se uključila centrifuga. Zvali
su ga Jonathan i ubrzo su se navikli na njegovo skakanje po sobi, iako bi nasmrt prepao njihove goste.
Stručnjak im je rekao da se to događa zbog premalo stavljenog rublja. Supruga je trpala rublja koliko
god je mogla i više nije skakao, ali Ephraimu ga je bilo žao i izvadio je dvije kile rublja, pustivši ga da
hoda kao u dobra stara vremena.
Šuti i plivaj
S druge strane, u priči Šuti i plivaj! Amir se bojao vode i nikako nije želio ući, a Ephraim je pokušao
sve načine, dok ga nije odlučio zgrabiti sve dok ne zapliva. Međutim, čuvar bazena preko zvučnika
naredio mu je da pusti dijete, a Ephraim se skoro utopio i čuvar ga je osvijestio umjetnim disanjem.
Čuvar mu kaže:
“I takav čovjek još pokušava dijete učiti plivati!”
Saga o Forsyteima
U priči Saga o Forsyteima, Ephraim i najbolja supruga na svijetu svakoga petka prate tu izraelsku
seriju. Iz sobe gdje spava njihova novorođena kćerkica Renana začuo se čudni zvuk i dječji plač, no ni
to ih nije spriječilo da nastave gledati seriju; čak ni dva provalnika koja su upala u kuću.
Ephraim se čak uvrijedi jer mu je supruga rekla da već jednom počne razlikovati likove jer je ona do
prije dvije epizode ispala prava budala.
Duda Cuci
Priča Duda Cuci kreće od Ephraima koji priča kako njihova kćerkica Renana želi samo dudu po
imenu Cuci. Supružnici su strepili da se duda ne bi zauvijek izgubila pa su je osigurali na 20 000 funti.
Jedne su večeri potajice gledali kroz ključanicu kako Renana sama gura dudu u procjep između
jastuka.
Dakle, jednostavno uživa mučiti roditelje, a liječnik kaže da je ta pojava česta kod djece njene dobi, a
da je uzrok tome nedostatak roditeljske ljubavi.
Prohujalo kroz prozor
U priči Prohujalo kroz prozor, otkriva se kako Renana baca s balkona sve što joj dođe pod ruku. Stoga
su supružnici odlučili povisiti i sakriti sve predmete, no Renana se počela penjati na jastuke kako bi
dobavila stvari. Čak su unajmili dječaka da skuplja stvari koje baca.
Ubrzo se počela verati na stolice pa je obitelj počela živjeti kao u oblacima, jeli su u kuhinji na
najvišoj “stalaži”, gdje su prije držali neupotrebljive vjenčane darove. No, to nije sve, počela se penjati
i uz ljestve i Ephraim je odlučio sljedeće:
“Zamolio sam ženu da nastavi pisati umjesto mene, i da mi javi kad Renana bude prestala rasti.”
Nadnaravni odrezak
Prema Nadnaravnom odresku, supružnici sa svojom djecom svake subote večeraju divovske odreske u
restoranu “Martin i Cion”. No, nikako ih ne uspijevaju pojesti pa su odlučili zamoliti konobara da
spreme ostatak za njihovog psa.
Drugi put su rekli da ne žele ništa dodatno osim odrezaka i da im je pas uginuo pa su napokon odreske
jeli dan i noć.
Lutke na uzici
U priči Lutke na uzici Renana je izrazila želju da ode s ocem u kazalište, no stalno je zapitkivala zašto.
Ephraim ističe:
“Izašao sam iz kazališta mršaviji za nekoliko kilograma i stariji za nekoliko godina dok je Renana u
mom naručju bila puna životne energije.”
Kad bi sve životinje svijeta
Kad bi sve životinje svijeta je priča u kojoj Ephraim na početku govori kako je njegov nakladnik vrlo
dobronamjeran čovjek kojem piščeva dobrobit leži na srcu. Predložio mu da je da počne pisati dječje
knjige o životinjama jer danas knjige više nitko i ne čita.
Međutim, sve su životinje već bile iskorištene pa je Ephraimu preostalo samo da piše o morskim
spužvama. Za dva dana završio je prvi nastavak:
“Sunđer spužva, zvani Gužva”.
Operacija Apollo
U Operaciji Apollo, vrijeme je maškara. Rafi se odlučio za gusarsku odjeću, ali Amir je želio biti
astronaut.
Nije se slagao s očevim prijedlozima što da obuče pa je Ephraim odlučio nazvati nepoznat broj i
praviti se da razgovara sa stricem astronautom kako bi ga pitao što oni nose. Rekao je Amiru da nose
sve isto što i kauboji pa su se uputili u maškare.
Vrtuljak
U priči Vrtuljak, Ephraim otkriva kako nepotrebne darove čuvaju za darove drugima. Imaju cijele
kategorije, od rođendana do useljenja. Tako je jednom najbolja supruga na svijetu na dar od
Ephraimovog prijatelja dobila veliku bombonijeru umotanu u celofan.
Htjeli su je smjestiti u kategoriju razno, ali uhvatila ih je želja za slatkim. Na bombonijeru se uhvatila
plijesan pa su napali njegovog prijatelja, ali se saznalo da je ta bombonijera prošla cijelu zemlju uzduž
i poprijeko.
Za kim suđe zvoni
Ephraim priča kako on i supruga nisu neki zagriženi vjernici, ali da blagdane strogo poštuju. Htjeli su
pozvati svoje prijatelje na večeru, ali supruga nije htjela prati silno suđe poslije večere pa je izmislila
da im se pokvarila pećnica. Istu stvar su rekli i njihovi prijatelji pa su pokušali uključiti i treće
prijatelje koji su izmislili da boje stan.
Četvrti prijatelji htjeli su ih primiti otvorenih ruku, no Ephraimu je to bilo čudno:
“Svi ćemo lijepo ostati kod kuće, ko što u duhu našeg najljepšeg povijesnog običaja i postoji.”
Telekomplikacije
U priči Telekomplikacije Ephraim otputuje u Ameriku i pokušava dobiti suprugu na telefon, no jave se
Renana i Amir koji su govorili 8 minuta i tako je Ephraim morao platiti 166 dolara i 70 centi.
Kikiriki s grožđicama
Ephraim i najbolja supruga na svijetu nisu sigurni je li ih gospođa Spiegel koja ih je pozvala u srijedu
navečer u pola devet pozvala na večeru ili ne. Od večere ipak nije bilo ništa pa su supružnici navalili
na masline, sir i kikiriki jer taj dan nisu stigli ni ručati.
Ephraimu je želudac sve glasnije krulio:
“U meni je nestalo i trag samokontrole. Trpao sam u usta sve što mi je bilo nadohvat ruke.”
Više nije mogao ni pomisliti na jelo, no tada ih je gospođa Spiegel pozvala u susjednu sobu, gdje su
ugledali purana, juhu od gljiva, prženi krumpir, šparoge, salate i umake.
Moje zlato spava
Ephraim otkriva kako Amir liježe između 23 sata i 2 sata, a ujutro jedva ispuže iz kreveta. Nedjeljom i
blagdanima uopće ne ustaje. To je posljedica toga što su supružnici tijekom Šestodnevnog rata cijele
noći slušali radio, a nisu imali srca Amira otjerati u krevet. Supruga je odlučila da vrijeme za spavanje
pomaknu unaprijed i da mu daju potpunu slobodu. Tako je šesnaestog dana zaspao točno u 20 sati i
probudio se u 7 ujutro.
Ephraim ističe da je tako i ostalo:
“Osim ako ne lažemo, kao i svi roditelji.”
Raja iz turističkog raja
Ephraim otkriva kako Izraelci ne podnose vlagu. Supružnici su zbog toga odlučili provesti vikend u
hotelu, gdje su se morali sakrivati i stalno premještati zbog važnih turista koji su dolazili. Hranu su im
gurali kroz podrumski prozorčić, a na kraju su dobili malu splav na jezeru. U Tko pita, ne skita Amir
je pitao oca kako znamo da se Zemlja okreće oko Sunca, što mu on nije znao objasniti, kao i njegovi
prijatelji pa mu je na kraju rekao: “Sve se okreće, sine – mrmljao sam. – Sve se okreće…”
Ulijepi bližnjega svoga
Ephraim iznosi kako Amir i ostala djeca kupuju slikovnice samo ako mogu sama ulijepiti sličice, a
ostatkom, ljepila premazati pokućstvo i sagove. Čak je Amira uhvatio u krađi njegova novca. Jedan je
roditelj predložio dansku metodu: preplaviti tržište naljepnicama sve dok ih se djeca ne zasite. No,
ipak nije bila djelotvorna i izišao je novi album Svijet sporta.
Ephraim će reći:
“Ako neko vrijeme ne budete čuli za mene potražite me u našoj dnevnoj sobi pod hrpom
južnoameričkih centarfora i europskih golmana.”
Kako je Napoleon izgubio bitku kod Waterlooa
U važnoj priči Kako je Napoleon izgubio bitku kod Waterlooa, Ephraim iznosi kako su Blucher i
Wellington bitku kod Waterlooa dobili kada su u rat pošli sami, ostavivši svoje žene daleko od kuće.
U priči Zlatna zaliha glavni lik je pošao psihijatru jer već duže vremena osjeća gorak okus u ustima.
Jedan mu je čovjek rekao kako su Amerikanci ogorčeni na Izraelce jer se nisu dali zastrašiti njihovim
ekonomskim prijetnjama i ucjenama pa im sada uskraćuju pošiljke šećera. Neuspješno je pokušavao
doći do šećera, a supruga mu nije dopuštala da koristi zalihe šećera. Stoga je donio kući četiri
kilograma zaliha gipsa, za koje su se pretvarali da je šećer, da bi mu supruga dopustila da koriste šećer.
Poklonjenu konju ne gleda se u zube
Ephraim tvrdi da kod njih novac ne igra ulogu sve dok postoji kredit, ali uvijek muke muče s pitanjem
što će kupiti jedno drugome za blagdane. Iako su se ove godine dogovorili da neće kupovati ništa jer
uvijek kupe nepotrebne stvari, najbolja supruga na svijetu dočekala ga je s hrpom darova. Briznula je u
plač kada je shvatila da je on uistinu došao praznih ruku.
Ephraim je ipak iznenadi:
“Tek kad se dobro isplakala, posegao sam u džep i izvukao zlatni sat optočen dragim kamenjem.”
Podijeli pa vladaj
Ephraim govori o tome da još uvijek zna dijeliti samo na mađarskom pa je nabavio japansko džepno
računalo. To je vrlo brzo otkrio Amir pa ga je Ephraim razbio. Najbolja supruga na svijetu posumnjala
je da Amir ima vlastiti kompjuter u sobi jer je ravnodušno primio vijest. Sve su pretražili, ali nisu ništa
našli. Bilo kako bilo, Amir ima sve bolje ocjene iz matematike, a na licu mu titra smiješak Mona Lise.
Veličina na malom ekranu
U pretposljednjoj priči, Veličina na malom ekranu, radi se o tome kako je Ephraim, iako je imao
postignuća, ostao nepoznato javno lice. To se promijenilo kada ga je neko dijete s mikrofonom nasred
ulice pitalo što misli o općem stanju u svijetu, na što je on odgovorio da nema razloga za zabrinutost.
Odjednom su ga svi počeli primjećivati i od supruge je dobivao više pažnje.
Ubrzo je sve splasnulo, a Ephraim se silno trudio da ga ljudi ne zaborave. Čak je i stao kopati nos kako
bi ga kamera snimila. Onda je saznao da je za svoju posljednju priču dobio Bialikovu nagradu.
Ephraim je zatim otišao na televiziju i pitao ih hoće li prenositi dodjelu nagrade. Nisu mu to mogli
sigurno obećati pa je odlučio da neće primiti nagradu. Jedna mu je čistačica ipak obećala da će ga
prokrijumčariti u studio B, među statiste TV serije Čovječe, ne ljuti se.
Radosti obiteljskog prijevoza
U posljednjoj priči, Radosti obiteljskog prijevoza, Ephraim ističe kako je ipak na kraju pristalica braka
te da muškarac zapravo teži za ženom s kojom će podijeliti breme života, za nekim kome se može
izjadati. Oženi se, i eto mu već razloga da se jada.
Nevolja s kojom se Ephraim susreće jest vožnja automobilom s vlastitom obitelji jer ne može prijeći ni
petnaest metara da supruga ne počne vikati:
“Crveno! Crveno!”
Djeca su na njezinoj strani, no on dosad nije imao nijedan prometni prekršaj, a supruga je dosad
uspjela udariti u dva kamiona i jedan glasovir, oboriti sat za parkiranje i pregaziti bezbroj mačaka.
Odlučili su Ephraimu reći za metodu “uradi sam”, da unaprijed prije svakoga križanja sam sebe
upozorava. Primjerice:
” A kad naglo skrenem, mrmljam sebi u bradu: “Kako to vozim? Kako to vozim?
Sada, ističe Ephraim, ima mira u svom autu. Najbolja supruga na svijetu sada kraj njega sjedi stisnutih
usnica, djeca ga šutke preziru, kuja Maksy ponekad zalaje, a on se mirno i polako vozi u ludnicu.
Likovi: Kishon, Rafi, Amir, Renana, najbolja supruga na svijetu
Analiza likova
Ephraim Kishon – Autor svih priča koji piše o svojoj obitelji. Svoju obitelj voli više od svega, što je
vidljivo u prvom susretu s njegovim sinom. U odgoju se trudi ne biti previše strog.
“Kad sam maloprije ugledao Rafija, srce mi je snažno zakucalo, a u glavi mi je odzvanjalo:
“Čuj, stari, nema labavo, to je tvoj sin.” Zaljubio sam se u nj na prvi pogled.”
“Meni, na primjer, ne bi ni na pamet palo da silim svoga sina na nešto za što on nema volje. Odlučni
korak mora on sam učiniti, poput mlada orla koji prvi put napušta roditeljsko gnijezdo i vine se u
nebesko prostranstvo. Treba ga samo blago gurnuti – sve ostalo je stvar prirode. Od svega je
najvažnije imati strpljenja, razumijevanja i ljubavi – ponajviše ljubavi.”
U ludim obiteljskim situacijama često čezne za svojim mirom, a pokaže se i nespretnim.
“Danas se od Fuhrmana nisam vratio kući. Spavao sam u parku na klupi, jeo travu i pio vodu iz
prskalice, baš kao ptica. Prijalo mi je. Osjećam se preporođen.”
“Zatim elegantnim skokom zaronim ponovo u vodu da bih toj maloj budali pokazao kako se to radi. Ali
što je to? Nikako da uskladim ruke i noge, kao da su se posvađale… čini mi se kao da tonem… pa ja
tonem… Upomoć!… Mama!
Bavi se pisanjem i često pokazuje koliko je humorističan. Iako u braku ponekad ima razmirica, ističe
da je ipak pristalica braka.
“Oženio sam se luđakinjom. Osjećao sam se poput onih prokletnika u Sartreovu komadu Iza
zatvorenih vrata, koji su, kao najteži grešnici, osuđeni biti u istoj prostoriji sa ženom koja se oblači-
svlači, oblači-svlači, i tako unedogled.”
“Budući da smo pri kraju knjige, htio bih na ovom mjestu istaknuti da sam, kad uzmem sve u
obzir, ipak pristalica braka. Jest da čovjek radi kao rob, ali bar zna zašto; s vremenom izvodi punu
kuću nestašne dječice, ne trati više dragocjeno vrijeme na svaku mačku i ribu – ukratko, nije više ni
slika onog osamljenog, bijednog stvora kakav je bio za sretnih samačkih dana.”
Svoju dobroćudnost pokazao je čak i prema stroju.
“Iz tjedna u tjedan moja bi ga žena dupkom punila a on je samo radio i radio. Srce mi se paralo od
žalosti.”
Najbolja supruga na svijetu – Ephraimova supruga kojoj se nikad ne otkriva ime. Domaćica je
lijepog fizičkog izgleda i ima zelene oči.
“Moja žena, doduše, sasvim dobro izgleda, pa i više od toga, ali kazati za nju da je “mačka”?..
Kreten! Zar su ovdje svi poludjeli?
“U očima najbolje supruge na svijetu zasjao je vragolasti zeleni palmičak.”
Uvijek gleda praktičnu stranu svega i ponekad, kada se dogodi problem, odmah se predaje. Osim toga,
često ima i histerične ispade.
“Najbolja supruga na svijetu gledala je na to, kao i uvijek, s praktične strane: nije važno što dijete
misli, važno je da pije kakao.”
“Ephraime, onoga dana kad ona bude dohvatila ključeve, ja se selim iz kuće – saopći mi njezina
majka.”
“Ona tvrdi da se može opustiti jedino kad sama vozi. Najčešće mi silom oduzme auto, uz silne drame i
histerične napade, i uz gromoglasan aplauz s galerije. Dosad je već uspjela udariti u dva kamiona i
jedan glasovir, oboriti sat za parkiranje i pregaziti bezbroj mačaka. Četiri prometna prekršaja.”
Rafi – Prvo dijete u obitelji. U pričama pratimo njegov život od samog rođenja do sedme godine. Ima
velik broj sposobnosti, ali ne voli gubiti.
“Mali doduše dobro crta, množi razlomke napamet kao od šale, ali kada treba nešto načiniti rukama,
onda kao da su mu obadvije lijeve. (…) Ja se zbog toga ne uzbuđujem – mali slika tako divne slike da
nastavnik nikako ne može vjerovati da mu ih nisam ja napravio, i sa svojih je sedam godina vrlo
bistar, živahan i posve normalan dječak.”
“Nezgoda je jedino u tome što mali nespretnjaković ima neodoljivu potrebu da pošto-poto pobijedi.
Kad god igra sa svojim vršnjacima i od njih doživi poraz, lice mu se zajapuri a niz obraze mu poteknu
krupne suze.”
Amir – Drugo dijete u obitelji. Ima riđu kosu i plave oči. Još od rođenja slabo jede pa s njim imaju
problema, kao i s tim što odbija spavati jer mu je to, kako kaže, dosadno.
“Amir, naš riđokosi tiranin, još od rođenja slabo jede. Ne voli ni žvakati ni gutati.”
“Najbolja supruga na svijetu i ja umirali smo od srama u našim naslonjačima, pri pomisli da u isto
vrijeme naš sin Amir luta kod kuće polumračnim sobama poput Hamleta u Helsingoru.”
Boji se plivati i zbog toga je pravio scene na bazenu. Za maškare je silno želio biti astronaut. Uvijek
ima pregršt pitanja za oca.
“Ugrizao me! Ugrizao ruku koja ga hrani, ugrizao rođenog oca koji se s toliko ljubavi brine o
njemu!”
“Naprotiv, rita se na sve strane, udara me nogama u leđa i urla na sav glas. Lice mu se nabralo od
plača, u samo nekoliko minuta ostario je za cio dan.”
“Tata – reče mi moje plavooko, riđokoso, drugorođeno dijete – je li istina da se Zemlja okreće oko
Sunca?”
Renana – Najmlađe dijete u obitelji. Prikazuje se njezin razvoj od novorođenčeta do predškolskoga
djeteta.
“Iz tog kruga izdvojila se mala djevojčica, neobično pametna za svoje godine, a k tome još i prava
ljepotica, i pritrčala ocu: – Tata, hoću Piccoli.”
Želi samo jednu vrstu dude, “Cuci” i vrišti kada je nema. Roditelji su saznali da ju namjerno sakriva
kako bi dobila više pažnje. Usto, uvijek postavlja bezbroj pitanja zašto.
“Kod Renane je, međutim, problem u tome što ona nema potrebu za bilo kojom dudom već je
privržena jednoj jedinoj, posve određenoj dudi po imenu Cuci.”
“Odahnuli smo: naše je dijete zdravo kao dren, nema kompleksa i nije ovisno ni o kakvoj dudi, već
jednostavno uživa da nas muči.”
“Kad se Renanom jednom nađete na kolosijeku zvanom “zašto”, nikada s njega nećete sići osim ako
joj nečim posve drugim ne zaokupite pažnju, kao recimo: “Gledaj, srce, tata stoji na glavi!” ili
“Hoćeš li žvaku?” Odgajati djecu nije ni izdaleka tako lako što izgleda.”
Ephraimova majka – Prilikom Rafijeva rođenja, nije dopuštala da mu se itko približi bliže od dva
metra.
“Na putu za rodilište moja nas je majka uvijek iznova opominjala da djetetu nikako ne smijemo prići
bliže od dva metra, jer je sigurno da po nama vrve razni mikrobi, virusi i bacili. Time nas je sve
duboko povrijedila.”