IVANA BRLI MAURANI: KAKO JE POTJEH TRAIO ISTINU

Biljeke o piscu: Ivana Brli Maurani roena je 1874. godine u Ogulinu. Jedan dio svog djetinjstva provela je u rodnom gradu, a preostali u Zagrebu u djedovoj kui. Udala se u osamnaestoj godini za dr. Vatroslava Brlia. Bila je vrlo obrazovana i naitana, govorila je i pisala francuski, njemaki, ruski i engleski. Svjetsku slavu i glas hrvatskog Andersena stekla je djelima Prie iz davnine i udnovate zgode egrta Hlapia. Ta djela su doivjela velik broj izdanja i prevedene su na petnaestak jezika. Ivana Brli Maurani je naa prva spisateljica - akademik, a dva put je predloena za Nobelovu nagradu iz podruja knjievnosti. Umrla je u Zagrebu 1938. godine. Vrsta djela: Bajka u prozi Mjesto radnje: uma, krevina Vrijeme radnje: Vrlo davno doba Tema: Potjehovo traenje istine Ideja: Trebamo sluati svoje srce jer ono ne moe pogrijeiti kao razum Kratki sadraj: Starac Vjest ivio je sa svoja tri unuka na jednoj krevini u staroj bukovoj gori. Jednog proljetnog jutra poslao ih je u umu da vide to je s pelama. U umi je bilo jo mrano i hladno od zime pa su pozvali Svaroia da im donese svjetlost. Svaroi im je pokazao svijet i rekao im da ostanu uz djeda i pomau mu dok ne umre. Kad su se vratili kui, zaboravili su to im je Svaroi rekao i tada je Bjesomar, koji je mrzio Vjesta jer ga je guio dim njegove svete vatre (simbol potenja), poslao svoje male bjesove da obmanu unuke i tako uniti starca. I Marun i Ljutia su podlegnuli rijeima malih bjesova, ali Potjeh je ostao pri istini i poao ju je traiti. Njegov bjes ga je pokuavao obmanuti cijelu godinu, ali Potjeh je ostao poten kao i prije dok su njegova braa postajala sve tvreg srca. Tako su zamalo ubila vlastitog djeda, a uto je Potjeh poginuo kad je saznao istinu i da se ogrijeio o djeda kojeg nije smio napustiti, poginuo i njegov bjes je poeo ciati i vritati od alosti. Tako su bjesovi brae iskoili iz njihovih torbi i oni su potrali i spasili djeda... Zatim su sva trojica pola do Svaroievih dvora pred kojima je Potjeh sjedio i plakao jer nije mogao ui i djed je umro za njega i proveo ga kroz vrata... Bjesomar je od ljutnje odrezao rogove svoj trojici bjesova, ali njegova sramota i neuspjeh su ostali.

Likovi: starac Vjest njegovi unuci: Marun, Ljutia, Potjeh Svaroi Bjesomar Potjehov bjes Analiza likova: Vjest Mudar i poten starac, spreman na oprost i rtvu za dobro. Vjest bijae mudar starac... Otimaju mu se i ruke i srce, da ogrli ljubljeno dijete svoje, da ga utjei, da mu pomogne... Marun Slabog karaktera, povodljiv, lakovjeran i nepromiljen, od zaslijepljenosti bogatstvom mu srce potpuno otvrdne. Marun i ne promisli, je li istina, to mu bjes govori nego se obradova i onda ree djedu, kako mu bjes aptae. Ljutia Takoer slabog karaktera i povodljiv, lakovjeran i nepromiljen, ali mu srce od borbi nije toliko otvrdnulo. Ljutia kao i Marun nita ne promisli... Potjeh Iskren, prezire lai i prijetvorbe, jedini nije posluao bjes, greka mu je u tome to nije sluao svoje srce, poginuo je za istinu. Ali Potjeh vrlo ljubljae istinu, zato ne htjede da poslua bjesa, niti da lae djedu, nego otepe bjesa nogom i ree djedu: Ne znam, djede, ni to sam vidio, ni to sam uo. Svaroi: Simbol Sunca, Boga; zlatno mome, mudar i pun dobrih savjeta za ivot. Bjesomar: Zao, mrzi Vjesta zbog vatre i dima koji ga je guio, eli ovladati Potjehom i braom kako ni se rijeio starca, za neuspjeh krivi druge, sklon ljutnji.

Potjehov bjes: Malen i crn, izuzetno vragolast i uporan iako tu upornost pokree strah od Bjesomara, no u njemu se skrivaju i pozitivne strane koje se pokau u njegovom aljenju za poginulim Potjehom, priviknuo se na Potjeha i njegove pozitivne osobine Nauio se bjes na Potjeha i nikada jo nije imao tako lagodnog ivovanja kao uz ovog pravednika. Uz njega je po miloj volji lakrdijao, niti mu je tko zanovijetao, niti mu tko zapovijedao. A sad, pomisli li pravo, treba da se vrati u rakitu, u ono blato, do ljutog cara Bjesomara, a meu pet stotina bjesova, sve samih bjesnih prica, kao to i on sam bijae. Bijae on tomu odvikao. Promisli on, promisli malo, snudi se, snudi malo - pa sve jae. I to bi dlanom o dlan udario, eno ga, ludo i bezglavo eljade, to as prije likovae, stade sada plakati i revati i valjati se po onom kouhu od ljutoga jada. Citati: Protrne od radosti Potjeh i ree: Moj boiu Svaroiu, koliko te ekam! Reci mi jadnome, to li mi ono ree da imam initi? Evo se ovdje kinim i muim i dozivam svu mudrost godinu dana - i nikako da se dosjetim istini! Kad on to ree, Svaroi nekud zlovoljno strese glavom i zlatnim pramom. Ej momiu, momiu! Rekao sam ti da ostane uz djeda svoga, dok mu ljubav ne vrati, i da ga ne ostavlja, dok on tebe ne ostavi, - ree Svaroi. A onda jo ree: Mislio sam, da si ti najmudriji od brae, a eto ti ba i jesi najlui. Kini se i mui i doziva mudrost godinu dana, da dozna istinu. A da si posluao srce svoje, kad ti je na pragu kolibe govorilo da se povrati i da ne ostavlja djeda, eto ti, jadan, istine i bez mudrosti! Tako ree Svaroi i jo jedared zlovoljno strese glavom i zlatnim pramom, pa se ogrnu zlatnom kabanicom i nestade ga. U ovom odlomku se nalazi i poruka za itatelja koja kae da treba sluati svoje srce jer se svi odgovori nalaze u njemu. Razum esto grijei, a da mi tog nismo ni svjesni, no srce uvijek govori pravo. Takoer, odlomak govori da se ne isplati uvijek rtvovati kako bi se neto otkrilo. Zapravo, ove reenice nas navode na detaljnije razmiljanje o nama i naim postupcima...

Lete niza stijenu, jedan drugomu za petama i ne zaustavljaju se do pol zaravanka, gdje leae velik kamen, sav obrastao mahovinom. Tu se zaustavljaju na mahovini te se od velikog zamaha i od puste ludorije koprcaju jedan preko drugoga. Tako se sputa i hohoe druba dva tri puta, a u Potjehu sve jedna misao drugu goni: i gledao bi ih i smijao bi im se, a opet ga jad hvata, to mu toliku halabuku diu, pa tko bi se u njoj domislio istini. Amo tamo, amo tamo, al onda odlui Potjeh: E, nema smijeha ni aranja, ja se tih danguba rijeiti moram, jer uz njih badava sam doao ovamo. Ovaj citat pokazuje kolika je Potjehova ustrajnost u traenju istine i otkriva snagu njegova karaktera. Bilo bi lijepo kad bi svi ostajali toliko ustrajni u svom naumu iako bez nekog pokretaa iz pozadine (kao Potjehov bjes koji je bio motiviran strahom). Ali, tu se oituje i dvojba koja se svakodnevno javlja i u naim ivotima, samo to ovdje privlanost zabave ne ostavlja utjecaj, a Potjeh joj odolijeva.

Lektire - download lektira:

www.lektire.org