ZNANSTVENI STIL

TZV. SPECIJALNI STIL

o Pismena i usmena froma.
o Pripada skupni tzv. specijalnih stilova, tj. onih stilova koji imaju određenu užu,
specijalnu sferu upotrebe. (Katnić-Bakaršić 1999:2)

Govorništvo/retorika znanosti
• Cilj je efektnije organizirati znanstveni diskurs.
• A) "Retorika je više od uređivanja izloga; ona ispituje nužne i dovoljne uvjete za
stvaranje ubjeđivačkog diskurs u svim sferama. Nauka ne može biti isključena iz
toga." (Gross 1996:viii)
• B) "Retorički, stvaranje znanja jest zadatak koji počinje od samo-ubjeđivanja a
završava sa ubjeđivanjem drugih." (Gross 1996:3)
• C) "Retorika znanosti promatra znanstvene tekstove kao retoričke objekte, čija je
namjena ubjeđivačka; istovremeno, ona im ne odriče mogućnost postojanja estetske
dimenzije. Ta dimenzija, međutim, za retoriku znanosti nije cilj po sebi – ona je uvijek
"sredstvo ubjeđivanja, način uvjeravanja znanstvenika da je neka konkretna nauka
ispravna. U nauci, ljepota nije dovoljna…” (Gross 1996:5)
• Proučava razvoj znanstvenoga stila, promjene koje se u njemu odvijaju, njegovu
kompozicijsku shemu i odabir argumenata. (Katnić-Bakaršić 1999:26)

Jezične funkcije znanstvenoga stila

• referencijalna funkcija – donošenje novih informacija;
• konativna funkcija (uvjeravanja i argumenata);
• katkad i ekspresivna funkcija;
• metajezična funkcija (zastupljenost definicija);
• fatička funkcija.
 Fatička funkcija
• Ustaljeni izraza, konektora koji signaliziraju da se radi o znanstvenom tekstu, a sami
po sebi ne prenose nove informacije. Npr.
• „U prethodnom poglavlju pokazano je da….
• U daljnjem tekstu razmatra se…
• Predmet ovoga rada jeste/jesu…
• Ovaj rad treba poslužiti kao poticaj za dalja istraživana u oblasti XX.
• Da zaključimo.
• Da rezimiramo.” (Katnić-Bakaršić 1999:27)

Emocionalno – ekspresivna sredstva

• Zastupljenost emocionalno – ekspresivnih sredstava;
• Subjektivnost.
• Svaki znanstvenik želi uvjeriti znanstvenu zajednicu u ispravnost svojih ideja, misli,
zaključaka i sl. On je duboku uvjeren u ispravnost svojih ideja.
• Znanstvenik pri stvaranju znanstvenog djela mora voditi računa o njegovu sadržaju,
predočiti ga kao cjelinu, izdvojiti iz njega glavno (bitno) i dati ga u logičkom slijedu.
Pritom mora uvažavati činjenicu da svoje znanstveno djelo gleda očima onog komu je
namijenjeno, tj. da i sadržaj svoje znanstvene poruke i jezik kojim taj sadržaj ostvaruje
prilagodi mogućnostima primatelja svoje znanstvene poruke, a da subjektivna sredstva
(u tome smislu i emocionalno – ekspresivna) iskoristi samo ondje gdje su ona (do
stanovite mjere) dopuštena (npr. u populariziranju znanstvene poruke). (Silić 2006:44)

Intertekstualnost
• Na temelju formalnih kriterija u prošlosti se tvrdilo da je znanstveni stil izrazito
monološki.
• Međutim, treba uzeti u obzir da je znanstveni tekst predstavlja primjer
intertekstualnosti, iz čega proizlazi da je on izrazito dijaloško stil.
• Intertekstualnosti – dijaloški stil.
• Primjeri intertekstualnosti su: navodnici, citati, parafraziranje, popis korištene
literature, pisanje bilješki itd.
• "Prizivanjem autoriteta prethodnih rezultata početni dijelovi naučnih postupaka,
radova podvlače značaj i relevantnost trenutnoga istraživanja; citiranjem autoriteta
 prethodnog postupka ovi dijelovi utvrđuju naučnikov kredibilitet kod istraživača."
(Katnić-Bakaršić 1999:27)

Obilježja znanstvenoga stila

• Jasnoća, jednostavnost, ekonomičnost, odmjerenost, konciznost, koherentnost,
objektivnost znanstvenog sadržaja, strogoća i racionalnost.
• Karakteristika znanstvenog stila su i definicije, bilješke, česta uporaba pasiva, citati
itd.
• „Znanstvenik piše dobro i lijepo ako piše logično, jasno i točno.” (Musić 2006:89)

Deskriptivna funkcija
• Svojom deskriptivnom funkcijom; tj. činjenicom da se njime opisuju pojave,
događaji, istraživanja, znanstvena otkrića, teorije, itd.
• - teži k točnošću, jednoznačnošću, jasnoćom, preciznošću, nedvosmislenošću,
sporazumijevanju među ekspertima te provjeru navedenih rezultata.
• - zahtjevom za terminološkom ujednačenošću i ispravnošću.
• - zahtjeva za dovršenošću i potkrijepljenošću svake tvrdnje. (A. Frančić 2006:279)

AUTOR ZNANSTVENIH TEKSTOVA TREBAO BI PAZITI:

• „primjernost teksta (čitatelju, prigodi, djelu u kojemu se objavljuje)
• ujednačenost (pri uporabi naziva, jezičnu ujednačenost, ujednačenost pri uporabi
brojeva, kratica, simbola itd.)
• uravnoteženost među dijelovima teksta
• usustavljenost i povezanost svih dijelova teksta
• kratkoću, ali koja nije na štetu korisnih podataka
• zanimljivost i živost u izražavanju, koliko je to moguće.” (A. Frančić 2006:279-280)

Ustrojstvo znanstvenog teksta

• Model: tvrdnja – odnos prema tvrdnji (poricanje, dokazivanje, zaključivanje na
temelju tvrdnje, način ostvarivanja tvrdnje itd.).
• Svako se od tih načela može ostvariti i na razini rečenice i na razini teksta.
• „Znanstvena riječ (naziv), pa i znanstvena rečenica, i dio znanstvenoga teksta ne smiju
izgubiti smisao izvađeni iz svoga konteksta. Oni moraju značiti isto i u kontekstu i
izvan njega.” (A. Frančić 2006:280)
 Povezivanje sadržaja na razini rečenice
• Veznici (ako, kad, iako, premda, tako da, da, tko, što, koji itd.) povezuju sadržaj na
razini rečenice.

Povezivanja sadržaja na razini teksta

• Dok lične zamjenice (npr. on, ona, ono, oni, one, ona); posvojne zamjenice (načelno
njegov, njezin i njihov); pokazne zamjenice (najčešće taj, onaj, takav, onakav i sl.);
prilozi (načelno tamo, tuda, kamo, kuda, gdje, tada, tu, onuda i sl.); čestice (međutim,
pak, ipak itd.) i frazne konstrukcije tipa (pri tome, s obzirom na to, u skladu s tim, u
vezi (svezi) s tim, slično tomu, u skladu s takvim shvaćanjem, na sličan način, nasuprot
tomu, neovisno o tome i sl.) povezuju sadržaj na razini teksta.

Primjer
• U likovima i situacijama „Glembajevih” ima manje simboličnog ambigviteta, a više
društvenopovijesne eksplicitnosti – što je posljedica autorove težnje da preko
pozornice progovori o društvenom kontekstu u kojemu likovi agiraju i kojega su oni
eksponenti.
• Roman, iako autonomna tvorevina duha, ne smije ignorirati spoznaju da zbilja nije
„ni smislena ni apsurdna”. Ona „naprosto jest”.

KONKRETNO – APSTRAKTNO
• Definicija: Apstrakcija je misaono oduzimanje nekih (nebitnih) obilježja predmeta, da
bi se tako izdvojila neka bitna, postojana, zakonita obilježja. (Simeon 1969:98).
• Dakle, pod apstrakcijom mislimo na nešto što je uopćeno, općenito. Samim time jedna
te ista riječ može imati isto značenje: konkretno – ako se odnosi na samo na jedan
stvarni predmet, pojavu ili stanje; apstraktno – ako se odnosi na više stvarnih
predmeta, pojava ili stanja, odnosno na stvarne predmete, pojave ili stanja iste vrste.
• Ovaj je čovjek biće koje misli. – imenica čovjek ima konkretno značenje
• Čovjek je biće koje misli.

Konkretne i apstraktne jezične kategorije

• U znanstvenom stilu prevagu nad fonologijom (osobito intonacijom) i morfologijom
imaju leksik (riječi) i sintaksa.
• Konkretnost se gramatičke kategorije utvrđuje kontekstom.
• Konkretno – dominira aktivna lica prvo i drugo lc. jednine i množine, a u apstraktnoj
pasivna lica kao vršiocu radnje (treće l. jednine i množine).

Gramatičke kategorije
• Zahtjeva se oblik koji je najneutralniji, tzv. svevremenski, izvanvremenski,
bezvremenski i sl. prezent.
• Njime se označava logička bezvremenost. Osim svevremenskog prezenta tj.
izvanvremenskog prezenta upotrebljava se još izvanvremenski futur, infinitiv i
nesvršeni glagolski oblici.

Primjer svevremenskog prezenta:

• Filipove kavanske meditacije o krizi ličnosti i osjećanja svoga “ja” pod udarom
osjetilne atomizacije spajaju Macha s Proustom, teoriju impresionizma s
pripovjednom magijom sjećanja. (Silić 2006:46)

Treće lice jedine i množine

• U znanstvenom stilu kao vršilac glagolske radnje načelno se pojavljuje treće lice.
• Treće lice jednine – češće, množine rjeđe.
• Ukupnost razmatranja o umjetnosti u Povratku pokazuje da se Filipovo stvaralaštvo,
kao uostalom i njegova razmišljanja o stvarima izvan umjetnosti, opire razvrstavanju
prema krilaticama i šablonama – u prvom redu u alternativi “impresionizam” i
“ekspresionizam”. (Silić 2006:47)

Autorsko mi / mi skromnosti
• „U znanstvenom stilu će se pojaviti i prvo lice množine, ali ne u liku osobe koja svoj
govor spaja s onima uime kojih govori, nego u liku osobe koja govori, tj. u liku autora
govora o predmetu o kojemu je riječ. Npr.
• Prvom zaključku – da je Krleža nepravedan prema svojim ranim dramama – možemo
dodati tvrdnju da vremenska udaljenost ne zajamčuje nepristran sud, pogotovo kada
se autor osvrće na neku svoju prošlu fazu.” (Silić 2006:47)

Pasivni oblik
• Prvom zaključku – da je Krleža nepravedan prema svojim ranim dramama – može se
dodati tvrdnja (…)
• Odnos pasivnoga trećega lica množine i aktivnoga prvoga lica množine. Usp.
• Prenese li se jezični postupak na slikarstvo, na platnu se ne ostvaruje ono što vidimo,
nego ono što znademo, ono čega se bojimo ili što pak priželjkujemo – svakako
projekcija duševnih stanja i procesa.
• Čitaju li se danas ti romani, upada u oči da su vrlo rijetka djela u kojima se saznaje
nešto podrobnije o pravoj djelatnosti središnjih likova.
• Čitaju li se (ti romani) – čitamo li (te romane); saznaje se – saznajemo. (Silić 2006:48)

Glagolski oblici kojima se iskazuje subjektivni stav

Znanstvenom stilu strani su oblici:
• kondicional (“Da mu daju, kopao bi i sutra”); optativ (“Kopao, da Bog da, i sutra”);
• imperativ (“Uzmi motiku i kopaj”). Npr.
• Pojedine pasaže eseja o Dobroviću, na primjer, teksta nastalog desetak godina prije
Krležina prvog romana, mogle bi se – eksperiment bi bio zanimljiv – interpolirati u
pripovjedni tekst Povratka, na mjestima gdje je Filip razmišlja o svojim likovima
projektima. (Silić 2006:48)

Infinitiv
• Neutralan način izražavanja.
• Pogodan je za iskazivanje odnosa prema sadržaju poruke. Npr.
• Dobro je sjetiti se ovdje programske izreke Paula Kleea koji kaže da umjetnost ne
reproducira ono što se vidi, nego postiže da stvari postaju vidljive. (…)
• Usp. Dobro je (dobro bi bilo) da se sjetimo (…).

Infinitiv uvjetovan kontekstom

• Nijedno konkretno infinitivno značenje (koje je uvjetovano kontekstom) u
znanstvenom stilu neće imati mjesta. Npr.
• “Kucati!” ili “Usuditi se reći da on to ne zna!”
• Takvi će infinitivi, kao i sva emocionalna – ekspresivna sredstva imati mjesto u
književnoumjetničkom ili razgovornom stilu.
• (Silić 2006:51)

Glagoli umjesto glagolskih imenica

• Na taj način doprinosi se jasnoći i određenosti u znanstvenom stilu. Npr.
• NE - DA√
• vršiti komunikaciju komunicirati
• provesti istraživanja istražiti
• izvršiti analizu analizirati.

Metafora u znanstvenom stilu

• Metafore koje su to prestale biti.
• Suhe metafore.
• „Moramo odmah reći da u znanstvenom stilu ima metafora, ali demetaforiziranih,
metafora koje su to prestale biti izgubivši ekspresivnost svoga značenja… Evo nekih:
Npr. list papira, rep zrakoplova, krilo zrakoplova, utroba broda, glava motora, noge
stola, crkvena lađa i sl.” (Silić 2006:60)

Raznovrsnost znanstvenoga stila

• Podjela je nastala s obzirom na područje (znanost) i s obzirom na primatelja teksta.
• Raznovrsnost podstilova i žanrova.

Klasifikacija znanstvenoga stila

• strogo znanstveni funkcionalni podstil (akademski);
• znanstveni – popularni podstil.
• pedagoški podstil.
• Prema Tošoviću tri podstila:
• A) strogo naučni (akademski)
• B) naučno –udžbenički
• C) naučno-popularni podstil (Tošović 2002:266)

Tipični predstavnik znanstvenoga stila

• Tipični predstavnik znanstvenoga stila je strogo naučni podstil.
• Određen broj ljudi, ekspertima.
• Dobar uzorak predstavlja A. Einstein teorija relativiteta:
• Specijalna teorija relativiteta
• Opća teorija relativiteta. (Tošović 2002:266-267)
• Branko Tošović naučni stil dijeli na:
• strogo naučni (akademski);
• naučno-popularni
• naučno-udžbenički stil. (Tošović 2002:266)

Razlike
• „U objašnjenju razlike između njih obično se ističe da je autor strogo naučnog podstila
stručnjak koji se obraća stručnjaku, autor naučno-udžbeničkog stručnjak koji se obraća
budućem stručnjaku, a naučno-popularnog stručnjak koji se obraća onome koji nije
specijalista za konkretnu oblast.” (Tošović 2002:266)

Obilježja podstilova
• Pedagoškim podstilom se pišu ili bi se trebali pisati svi školski udžbenici, a
znanstveno –popularnim podstilom pišu se različita djela o određenom znanstvenom
području namijenjen laicima (primjerice neki popularni priručnik iz psihologije,
priručnici o računalima za neznalice i sl.).
• Dakle, njihova uloga je da se populariziraju znanstvena postignuća. Osim toga
tim stilom pišu se članci, brošure i članci; znanstveno-popularne televizijske i
radijske emisije.

Strogo znanstveni podstil

• Profesionalcima za određeno područje, oblast.
• Različiti nazivi (naučni stil, naučno-tehnološki stil, naučni jezik, jezik nauka, stil
naučnih radova i sl.). (Tošović 2002:266)
• Posjeduje svu znanstvenu aparaturu (citate, bilješke, literaturu).
• Citati ima ilustrativnu ulogu u stvaranju znanstvenoga teksta. (Katnić-Bakaršić
1999:28)

Uloga citata
• „A) citat signalizira da je riječ o naučnom tekstu i da njegov autor poštuje formalne
okvire toga teksta i stila; u tom smislu njegova je funkcija i autoreferencijalna (naučni
tekst ukazuje na samoga sebe kao naučni tekst);
• B) citat treba potvrditi neku autorovu misao, ilustrirati je, ili pak pokazati stav sa
kojim se autor ne slaže - „citiranje uvijek podrazumijeva vrijednosni (odnosno
relacioni) sud prema faktičkom sadržaju samoga teksta citata„ (Bakaršić 1996:150):
• C) konačno, citat uvijek uočljivo pokazuje dijalogičnost i intertekstualnost naučnog
teksta; on uvijek pokazuje upućenost na Drugoga; na Drugo, ali istovremeno postaje i
dio novoga teksta, u kojem uspostavlja nove odnose.”
• (Katnić-Bakaršić 1999:28)
• U strogo znanstvenom podstilu dosljednije se poštuju ili bi se barem trebale poštivati
sve zakonitosti znanstvenog stila; a za razliku od njih znanstveno-popularni i
pedagoški podstil bliži je ostalim funkcionalnim stilovima, osobito publicističkom.
(A. Frančić 2006:281)
• Danas su vijadukati premostili vrletne usjeke, tuneli otvorili utrobu i najvećih planina,
mostovi povezali otoke s kopnom, a kanali presjekli najveće prepreke. (Kalogjera
1999:45)
• U navedenom primjeru imamo metaforu, personifikaciju primjerenu više
književnoumjetničkom, a ne pedagoškom funkcionalnom stilu.
• (A. Frančić 2006:281)

ZNANSTVENI PODSTILOVI

Strogo znanstveni podstil

• Namijenjen:
• Profesionalcima za određeno područje, oblast.
• Različiti nazivi (naučni stil, naučno-tehnološki stil, naučni jezik, jezik nauka, stil
naučnih radova i sl.). (Tošović 2002:266)
• Posjeduje svu znanstvenu aparaturu (citate, bilješke, literaturu).
• Citati ima ilustrativnu ulogu u stvaranju znanstvenoga teksta. (Katnić-Bakaršić
1999:28)
• Pravila navođenja citata.

Uloga citata
• „A) citat signalizira da je riječ o naučnom tekstu i da njegov autor poštuje formalne
okvire toga teksta i stila; u tom smislu njegova je funkcija i autoreferencijalna (naučni
tekst ukazuje na samoga sebe kao naučni tekst);
• B) citat treba potvrditi neku autorovu misao, ilustrirati je, ili pak pokazati stav sa
kojim se autor ne slaže - „citiranje uvijek podrazumijeva vrijednosni (odnosno
 relacioni) sud prema faktičkom sadržaju samoga teksta citata„ (Katnić-Bakaršić
1996:150):
• C) konačno, citat uvijek uočljivo pokazuje dijalogičnost i intertekstualnost naučnog
teksta; on uvijek pokazuje upućenost na Drugoga; na Drugo, ali istovremeno postaje i
dio novoga teksta, u kojem uspostavlja nove odnose.”
• (Katnić-Bakaršić 1999:28)

Obilježja podstilova
• U strogo znanstvenom podstilu dosljednije se poštuju ili bi se barem trebale poštivati
sve zakonitosti znanstvenog stila; a za razliku od njih znanstveno-popularni i
pedagoški podstil bliži je ostalim funkcionalnim stilovima, osobito publicističkom.
(A. Frančić 2006:281)

Razvoj znanstvenoga stila

• Princip IMARD.
• Introduction – Uvod; M – Metode; R – Rezultate; D – Diskusija.
• „Koje se pitanje (problem) proučavao? Odgovor daje Uvod. Koji je problem
proučavan? Odgovori su Metode. Kakvi su Rezultati? Odgovori su Rezultati. Šta ti
rezultati znače? Odgovor je Diskusija."
• (Katnić-Bakaršić 1999:28)
• Znanstveni stil s obzirom na tip znanosti.

Ikonički znakovi
• Verbalna sredstva.
• Ikonički znakovi.
• Primjerice, grafikon, tabele, crteži, fotografije, ultrazvučni snimci i sl.
• „Sve to u funkciji je preglednosti, logičnosti, preciznosti, kojoj nauka mora težiti, a
ujedno tvori ukupnost crta koje čine naučni stil. ” (Katnić-Bakaršić 1999:28)

Sažeci
• Na početku ili na kraju teksta.
• Na jednom svjetskom jeziku.
• Pruža osnovne informacije o sadržaju radu i osnovnim zaključcima.
• Piše se u 3. licu ili u bezličnim i pasivnim konstrukcijama.
• U pravilu nema citata.
• Ključne riječi.

Žanrovi Strogo znanstvenog podstila

• znanstveni rad, izvorni znanstveni rad, pregledni članak, monografija, referat,
recenzija, doktorat, magistarski rad,
• diplomski i seminarski rad.
• Posebni žanrovi toga podstila su enciklopedijski (članci i natuknice).

ŽANROVI/USMENA REALIZACIJA
• Usmeno predavanje, izlaganje na znanstvenom kongresu, znanstvene diskusija, obrana
doktorata ili magistarskoga rada i sl.
• Stilske specifičnosti.
• Pauze, oklijevanje, poštapalice, ponavljanje, gubljenje toka misli, digresije itd.

jezična sredstva za izkazivanje sumnje i negodovanje

• (a) leksička sredstva: glagoli koji imaju semantiku neslaganja i sumnje u
vjerodostojnost tvrdnje (sumnjam, ne slažem se, pitam se...); riječce za negaciju (ne);
intenzifikatori i modalne riječi (sigurno, nipošto, teško da se može..., apsolutno,
donekle...);
• (b) leksičko-sintaktička sredstva (fraze i rečenice koje su već postale šablonizirane i
mogu se smatrati propozicionalim konektorima ovoga žanra): koliko ja znam, prema
mojim istraživanjima, bojim se da se ne može prihvatiti, vjerujem da nema osnove za
takvo tumačenje i sl.
• Ali (međutim) – konektori koji povezuju dva suprotna iskaza. (Katnić-Bakaršić
1999:29)

referat i članak
• Obilježja su: preciznost, u potpunosti poštuje pravopisnu, gramatičku i leksičku
normu hrvatskoga jezika. (A. Frančić 2006:281)
• Treba razlikovati sljedeće faze:
• određivanje teme
• izradba osnovnog kostura
• pisanje referata odnosno sastavljanje
• sastavljanje popisa literature
• čitanje, provjera, lektoriranje čitavoga referata odnosno članka. (V. A. Frančić
2006:282)

Struktura znanstvenog ili stručnog članka

• uvod
• razradba
• zaključak
• * literatura.
• Na početku znanstvenog članka treba se nalaziti: nacrt na hrvatskom jeziku, a na kraju
sažetak na stranom jeziku i ključni pojmovi na hrvatskom i stranom jeziku. (A.
Frančić 2006:283)

STUDENTSKI REFERATI
• Moraju imati:
• naslovnu stranicu
• uvod u kojem se određuje tema
• glavni dio, razradbu teme
• zaključak
• literaturu
• i priloge ako postoje.
• Studentski referati trebali bi biti pisani strogo znanstvenim ili barem pedagoškim
podstilom.

STUDENTSKI SEMINARI
• naslovnu stranicu
• sadržaj/kazalo
• uvod
• glavni dio
• zaključak
• literaturu
• i priloge ako postoje.
 RECENZIJA

Definicija
• „Recenzija je pismeni kritički prikaz, odnosno ocjena umjetničkoga ili znanstvenoga
djela kojom recenzent vrednuje rezultate tuđeg djela.” (Musić 2006:64)
• Priručnici, studije, članci, udžbenici, književna ili druga pisana djela.
• „Recenzija se piše znanstvenim funkcionalnim stilom uz neke elemente
administrativnoga funkcionalnoga stila (klišejiziranost izraza).” (A. Frančić 2006:288)

KLASIFIKACIJA RADOVA
• izvorni znanstveni članak,
• prethodno priopćenje,
• stručni rad,
• pregledni rad.

VRSTE RECENZIJE
• obostrana (recenzent ne zna tko je autor članka, a autor članka ne zna tko je
recenzent);
• jednostrano anonimna (recenzent zna tko je autor, ali autor ne zna tko je recenzent);
• ili potpisna (autor potpisuje članak koji se daje na recenziju, a recenzent potpisuje
svoju recenziju).
• (A. Frančić 2006:289)

mišljenje recenzenta
• Osobni stav o radu.
• Formulacije:
• smatram da bi autor trebao, mislim da se rad u ovom obliku može tiskati i sl.

URUČAK
• Nazivi:
• izručak,
• uručak. (A. Frančić 2006:290)
• Uručak se na znanstvenim i stručnim skupovima nudi slušateljima kako bi lakše pratili
usmeno izlaganje predavača.
• Sadržava:
• osnovne teze izlaganja
• i najzanimljivije primjere.

Izgled uručka
• ime i prezime izlagača
• adresu ustanove u kojoj je izlagač zaposlen ili koju izlagač zastupa
• elektroničku adresu
• naziv skupa na kojem je izlaganje održano
• datum i održavanje skupa
• naslov izlaganja. (A. Frančić 2006:290)

Znanstveno popularni podstil

• Znanstveno-popularnim podstilom pišu se djela o određenom znanstvenom području
namijenjena laicima. Primjerice,
• Popularna psihologija, praktični priručnik za kuhanje, priručnik za nastavnike.
• populariziranje znanstvenih postignuća. Tim podstilom pišu se i:
• članci, brošure i članci; znanstveno-popularne televizijske i radijske emisije.

obilježja
• S jedne strane teži k jasnoći, jednostavnošću i razumljivošću te privlačenjem
pozornosti, a s druge strane je usmjeren za preciznošću i stručnošću.
• (V. A. Frančić 2006:281)
• supostojanje osobina znanstvenog i publicističkog stila.

pedagoški podstil
• Svi školski udžbenici.
• Namijenjen je učenicima.
• Razlikovanje stila udžbenika/ uvođenje metajezika određene znanosti.

žanrovi
• Udžbenici, priručnici, skripta, predavanja (u usmenoj i pismenoj formi).
 Usmena realizacija
• Elementi usmenoga izlaganja:
• (a) "neleksička glasovna umetanja" tipa mmm ili hm ili aa koje su zapravo pauze,
ispunjene glasovima, a signaliziraju oklijevanje govornikovo u izboru narednih
jezičnih elemenata;
• (b) poštapalice (ovaj, onaj, je li, pa, vidite...), čija je funkcija slična prethodnoj;
• (c) ponavljanje segmenata, ponavljanje fraza, riječi, razbijanje rečenične strukture
(narušavanje koordinacija subjekta i predikata), miješanje konstrukcije (započinjanje
iskaz jednim tipom konstrukcije, a dovršavanje drugom), digresija i slično, što je sve
posljedica spontanoga govorenja, trenutnih gubitka koncentracije, a ponekad i
indisponiranost govornika. (Katnić-Bakaršić 1999:30)

Sredstva uvjeravanja
• Retoričko pitanje. Npr.
• Što je to zapravo ekologija i kako se može definirati?
• Ovdje imate čestice koje su zanimljive... – 2. lice uopćenom značenju itd.
• Skretanje s predavanja. (Katnić-Bakaršić 1999:30)

ADMINISTRATIVNI STIL

UREDSKI STIL
Obilježja:
Službena komunikacija između pojedinca i ustanove, između ustanova, države i
državnika i sl.
Uredsko – poslovni rječnik i nazivlje struke.
Ustaljena pravila i sheme.
Djeluje u određenoj sferi s određenom funkcijom. (V. Katnić-Bakaršić 1999:32).

Podstilovi
• zakonodavno-pravni,
• društveno-politički,
• diplomatski,
• poslovni i
• personalni podstil (A. Frančić 2006:252.).

Podjela prema B. Tošoviću

• zakonodavno-pravni, čiji su žanrovi zakoni, statuti, ustavi, odluke, naredbe, rješenja;
• društveno-politički, rezolucije, povelje, deklaracije, programi, referati, izjave;
• diplomatski, note, protokoli, memorandumi…
• poslovni, ugovori, dopisi, fakture, certifikati, narudžbe, uplatnice, računi;
• personalni podstil, stil molbe, autobiografije, žalbe, osobni dokumenti, punomoći,
upitnici, ankete, formulari. (Tošović 2002:288).

Ovisi o izvanjezičnim prilikama

Stil ureda, diplomacije, državne uprave, politike, ekonomije, industrije, trgovine i sl.
Različit je od ostalih stilova po tome što:
ovisi o izvanjezičnim prilikama, tj. o politici i ideologiji.
(A. Frančić 2006:252.).

Pismena forma
• Pismena forma.
• Leksik je klišejiziran.
• (u vezi s (Vašim) dopisom, Temeljem odluke…,Temeljem članka xx Zakona o…,U
prilogu se dostavlja), sintagme (* kako i na koji način, prosječno vremensko trajanje,
ispod 18 godina starosti, duljina trajanja), semantičkim praznim riječima (pitanje,
problem, plan). (A. Frančić 2006:252.).
• Latinizmi.

Greške u administrativnom stilu

• Upravo smo počeli raditi na materijalu kojeg ste nam nedavno poslali.
• Biti će nazočni.
• Tri su člana dovoljni.
• (Silić 1996a:354-355).
 Poželjnije značajke
• Ustaljena struktura, činjenice, objektivnost, jednostavnost, logičnost, sažetost,
preglednost, koherentnost, analitičnost, klišejiziranost izraza, te usklađenost s
normom hrvatskoga standardnoga jezika.
• (A. Frančić 2006:254).

Na gramatičkom planu
• Nominalni stil.
• Apstraktne imenice.
• Broj glagola je smanjen.
• Postojeći glagoli su u formi prezenta, rjeđe perfekta i futura.
• 3. lice ili pasivne konstrukcije.
• Dekomponirani glagoli (donijeti odluku, podnijeti izvještaj, uputiti čestitku).
(V. Katnić-Bakaršić 1999:32).
• Pogodbene rečenice.
• Red riječi je slobodan.

Primjerice
• Ako supružnik, djeca i drugi uzdržavani članovi uže obitelji tuzemnoga poreznoga
obveznika imaju prebivalište ili uobičajeno boravište u inozemstvu, tada se uvjeti za
korištenje osobnog odbitka moraju dokazati potvrdama mjerodavnih tijela u
inozemstvu.
• Poreznoj upravi treba priložiti ove isprave… (A. Frančić 2006:255).

PLEONAZMA
• Gomilanje suvišnih riječi.
• Naivnih ili nesvjesnih.
• Ne znam kako i na koji način da se tome suprotstavim.
• Sve je učinjeno.
• No međutim oni svejedno nisu zadovoljni. Zastupnici se biraju na vrijeme od četiri
godine.
• (A. Frančić 2006:255).
Npr.
 PRIJAVA NA NATJEČAJ
• tko šalje prijavu
• kome je prijava poslana
• predmet prijave
• sadržaj
• pozdrav
• potpis
• popis priloga
• kada i gdje je prijava napisana (mjesto i datum). (A. Frančić 2006:258).

Primjerice,
• Josip Janković
• Stjepana Radića 82
• 88 000 Mostar Osnovna škola…
Matica hrvatska…
88 000 Mostar…
• Premet: Prijava na natječaj

• Na osnovi natječaja objavljenog u Večernjem listu 15. lipnja 2009. godine

prijavljujem se na radno mjesto nastavnika hrvatskoga jezika.
• S poštovanjem
Josip Janković
• Prilozi:
• životopis
• domovnica
• diploma
• potvrda o položenom stručnom ispitu.
• Mostar, 18. lipnja 2009. (Usp.A. Frančić 2006:258).

Kompliciran stil
• upoznata sam s radom - znam raditi
• željela bih se obratiti s obzirom na objavljeni natječaj - javljam se na natječaj
objavljen
• prezime +ime (Marković Marko) - (Marko Marković)
• kraćenje imena ulice na osobno ime + inicijal prezimena (*Vladimira N.) - Ulica
Vladimira Nazora, Vladimira Nazora, V. Nazora, Nazorova.
• molbi pridajem životopis - molbi prilažem životopis. (A. Frančić 2006:260).

ŽIVOTOPIS
Dvije varijante životopisa (administrativni stil)
• životopis pisani kao kontinuirani tekst (tzv. narativni životopis)
• životopisi pisani u obliku natuknica (tzv. tablični životopis).

Sadrži elemente:
• osobni podatci (osobno ime i prezime, datum i mjesto rođenja, a fakultativno još
podaci o nacionalnosti, bračnom stanju, djeci i sl.)
• podatci o školovanju (vrste završnih škola te stručno ili znanstveno usavršavanje,
a fakultativno teme diplomskog/magistarskog/doktorskog rada, uspjehe,
nagrade)
• podatci o zaposlenju (institucije, vrijeme i vrsta poslova, suradnja s drugim
institucijama, članstvo u stručnim udruženjima, nagrade i odlikovanja)
• ostalo (sve ono što se smatra važnim, npr. znanje stranih jezika, poznavanje rada
na računalu, položen vozački ispit, odslužen vojni rok, članstvo u strukovnim
udruženjima i sl.)
• (A. Frančić 2006:262).

Primjer narativnoga životopisa

• Ivan Horvat
• ŽIVOTOPIS
• Rođen sam 26. listopada 1972. u Zagrebu. Nakon završene osnove škole (OŠ
Miroslava Krleže) upisao sam Klasični gimnaziju. Maturirao sam s odličnim
uspjehom. Jednopredmetni studij kroatistike završio sam 1996. na Filozofskom
fakultetu Sveučilišta u Zagrebu s prosjekom ocjena 4.7. Za diplomski rad
odabrao sam temu Germanizmi u zagrebačkoj kajkavštini. Tijekom studija dobio
sam Rektorovu nagradu za iznimna studentska ostvarenja.
• Nakon završetka studija dvije sam godine radio kao honorarni lektor u Vjesniku.
Godinu dana u Osnovnoj školi Davorina Trstenjaka i godinu u Srednjoj školi
Sesvete bio sam nastavnik hrvatskoga jezika te knjižničar. Od 2003. stalno sam
 zaposlen u V. gimnaziji. U siječnju 2004. izabran sam u zvanje profesora
mentora.
• Govorim njemački i engleski jezik, znam se služiti računalom, imam vozačku
dozvolu.
• Regulirao sam vojnu obvezu. (A. Frančić 2006:262).

Primjer tabličnoga životopisa:

• ŽIVOTOPIS
• Osobni podaci:
• Ime i prezime: Ivan Horvat
• Datum rođenja: 26.10.1972.
• Mjesto rođenja: Zagreb
• Adresa: Trg Josipa Jurja Strossmayera 10
• Nacionalnost: Hrvat
• Bračno stanje: oženjen (dvoje djece)
• Telefon: 01/ 660 – 062
• E-pošta: ihorvat@nrt.hr
• Obrazovanje:
• 1980.-1988. Osnovna škola Miroslava Krleže, Zagreb
• 1988.-1992. Klasična gimnazija, Zagreb
• 1992. -1996. studij kroatistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu
• -dobitnik Rektorove nagrade (1995./1996.) za iznimna studentska ostvarenja
• -diplomski rad Germanizmi u zagrebačkoj kajkavštini
•
• Radno iskustvo:
• 1998.-2000. lektor u Vjesniku
• 2000.-2001. nastavnik u Osnovnoj školi Davorina Trstenjaka, Zagreb
• 2001. – 2003. nastavnik u Srednjoj školi Sesvete
• 2003. – nastavnik u V. gimnaziji, Zagreb
• -od siječnja 2004. u zvanju profesora mentora
• Ostalo:
• -govorim njemački i engleski jezik
• -služim se računalom
• -regulirana vojna obveza (A. Frančić 2006:263).
 POSLOVNO PISMO
• dokument kojim se prenosi određena poslovna poruke. Svojom strukturom i
jezikom i tonom odaje autora i tvrtku u čije je ime napisano.
• prvi kontakt s nekom osobom ili tvrtkom. (A. Frančić 2006:270).

Opća pravila:
• pismo mora biti kratko (bez nepotrebnih pojedinosti), a poruka mora biti jasna
• pismo mora biti uljudno.
• tekst poslovnog pismo može se pisati:
• bez uvlačenja retka ili
• je uvučen svaki novi odjeljak.
• (A. Frančić 2006:270).

Struktura pisma:
• zaglavlje
• naziv poduzeća, adresa, broj telefona, broj faksa, adresa elektroničke pošte,
zatim registarski broj i adresu na kojoj je poduzeće registrirano.
• adresa primatelja
• Navodi se puna adresa;
• ime i prezime osobe; ili
• funkcija osobe kojoj je pismo namijenjeno (npr. rukovoditelj marketinga).
• mjesto i datum
• iza adrese primatelja (Zagreb, 21. srpnja 2004.) ili
• na samom kraju pisama (U Zagrebu 21. srpnja 2004.).
• predmet
• Predmet se odnosi na samu temu, odnosno na naslov pisma.
• Predmet: Prijava na natječaj.
• oslovljavanje
• sadržaj:
• Kompozicijska shema je: uvod, glavni ili središnji dio i završetak.
• pozdrav
• potpis
• Prilog/prilozi, npr.
• Katalog
• Cjenik
• Preslike
• Način otpreme. (A. Frančić 2006:271-273).

Primjer,
• Javljamo se u vezi s Vašom narudžbom datiranom 17. siječnja – Javljamo se u
vezi s Vašom narudžbom od 17. siječnja.
• Bili bismo Vam zahvalni kad biste bili tako ljubazni i obavijestili nas…. -
Molimo, obavijestite nas…
• Žao nam je što Vas moramo obavijestiti da tu robu trenutačno ne posjedujemo
na zalihama. - Ta je roba trenutačno rasprodana.
• Ova je pritužba zbog nezadovoljstva načinom na koji se prema meni danas
postupali u Vašoj prodavaonici.
• -Danas sam bio veoma nezadovoljan uslugom u Vašoj prodavaonici.
• (A. Frančić 2006:275).

POSJETNICA
• 1. Ime i prezime.
• 2. Prije imena i prezimena može se navesti titula.
• 3. Kratica ing., dipl. ing., dipl. oec., prof. (osim ako je riječ o sveučilišnom
profesoru) uvijek se navode iza imena i prezimena.
• 4. Broj mobitela faksa i elektroničku adresu.
• (A. Frančić 2006:275).

UGOVOR
• Pripada administrativnom funkcionalnom stilu hrvatskoga jezika.
• Mora biti napisan točno, jednostavno, sažeto, izbjegavati pleonazme i sl.

NOVINARSKO-PUBLICISTIČKI STIL

Obilježja
• Stil javnoga priopćavanja.
• Karakteristike:
• Široka sfera upotrebe, velika žanrovska raznovrsnost, namijenjen je velikom broju
adresata. Realizira se u različitim medijima. (V. Katnić-Bakaršić 1996:59).
• novinarski je funkcionalni stil najsloženiji stil standardnoga jezika.

Različito značenje
• Novinarstvo – dnevne teme (tekuća tematika);
• Publicistika – univerzalne teme (potaknute aktualnim događajima).

Jezične funkcije
• Referencijalna (funkcija priopćavanja).
• Konativna (funkcija uvjeravanja ili ideološka).
• Vokativ, imperativ, usklik i retoričkih pitanja.
• Predstavlja nastojanje na dijalogu između publike i novinara.
• Npr. Dobrodošli! Poštovanje! Pripremite se, veliki ples sa zvijezdama upravo počinje.
• (V. Katnić-Bakaršić 1996:59).

Politika i novinarstvo
• Tko upravlja medijima upravlja i državom?!
• Različita jezična sredstva i različita frekvencija pojedinih žurnalizama kod medija iz
iste sredine koje se zalažu za suprotne političke opcije.
• (V. Katnić-Bakaršić 1996:59).

Žanrovska raznovrsnost
• Deskriptivno i analitičko novinarstvo.
• Uporaba neutralnih, stilski nemarkiranih i ekspresivnih, stilski markiranih sredstava.

Klasifikacija novinarsko-publicističkoga stila

• 1. žanrovi kojima je primarna uloga da nose određenu obavijest;
• 2. žanrovi s elementima književnoumjetničkog funkcionalnoga stila.
• (Usp. Silić 2006:77).

Prva skupina/ obavijesna, informativna, prosvjetiteljski i pedagoški žanrovi

• vijest,
• komentar,
• kronika,
• prikaz,
• intervju,
• reportaža.

Druga skupina / žanrovi propagandnoga, agitativnoga i zabavnoga karaktera

• kratka priča,
• kozerija,
• humoreska,
• esej,
• feljton,
• nekrolog,
• panegirik,
• persiflaža,
• pamflet,
• parodija,
• groteska,
• lakrdija. (Silić 2006:77).

Vijest
• VIJEST - nema komentara niti vlastitog stajališta. Mora sadržavati zanimljivo, novo,
povjereno i korisno. Uvijek govori o posebnom događaju.
• Odgovara na pet pitanja: Što se dogodilo?, Tko je u tome sudjelovao?, Gdje se
dogodilo?, Kad se to dogodilo? i Zašto se dogodilo?,
• Kako se to dogodilo?

KOMENTAR
• KOMENTAR - ili objašnjenje je tumačenje nekog govora ili teksta.
• Cilj komentara je da iznese obrazloženo i jezgrovito stajalište o nečemu s uvjerenjem
u ispravnost svoga stajališta.

Sportski komentari
• Žanrovi sportskoga novinarstva imaju najveći stupanj predvidljivosti jezičnih
elemenata.
• ”igraču nije pošlo za nogom da…; ”u igri koja je zadovoljila borbenošću po veoma
hladnom vremenu; gosti su došli prepolovljeni na tu utakmicu; njegov projektil otišao
je pored vratnice”
• „govor sportskih stranica vrlo daleko od toga da izražava istinske emocije: strasti su u
njemu izlizane i, u krajnjoj konsekvenciji, više-manje lažne, zgurane u uvijek iste ili
gotovo iste istrošene jezične kalupe” (Škiljan prema (Katnić-Bakaršić 1996:59).

Intervju
• INTERVJU (engl. interview – međupogled).
• Za intervju treba pridobiti osobu, koju želimo intervjuirati, zatim dogovoriti se o temi,
ponuditi pitanja koja smo pripremili i koja ćemo postaviti. Pitanja su jednostavna,
potiču zanimljive odgovore. Ispitivač je odgovoran i za odgovore.
• Razlikujemo intervju za javnost i radni intervju koji podrazumijeva ispitivanje
svjedoka, učenika i sl.

Reportaža
• REPORTAŽA je pripovijedanje praćeno dokumentarnim snimkama.
• Najzahtjevnija i najsloženija novinarska vrsta.
• Dobro se uklapa u radio i televizijski medij.
• Tematika može biti iz različitih područja života.

Kronika
• KRONIKA je novinarski žanr ili književni žanr.
• Vijesti o društvenim aktualnim zbivanjima prema odgovarajućem redoslijedu.
• Jezik je jednostavan i razumljiv.
• Od sintaktički složenih rečenica najčešće se koriste vremenske.

Anketa
• ANKETA - je kratak razgovor između anketara i anketiranoga.
• Svrha anketa je otkriti što ljudi znaju, misle i procjenjuju o nekoj društvenoj pojavi, o
situaciji ili nekoj osobi.
• Pitanja moraju biti jednoznačna, jasna i jednostavna.
 Novinski naslovi
• Uporaba neutralnih, stilskih nemarkiranih i ekspresivnih, stilskih markirani sredstava.
• Tekstualna stilistika smatra da su naslovi jedna od jakih pozicija teksta.
• Zadatak naslova, podnaslova i nadnaslova je da privuče pažnju čitatelja, da sadrži
osnovnu informaciju o onome što je sadržaj teksta, a da to bude jezično efektno,
upečatljivo.
• (V. Katnić-Bakaršić 1996:59-60).

Jezične funkcije u naslovima

• referencijalne i konativne; poetsku.
• „Zapravo, može se reći da u novinskom naslovu često dolazi do mijenjanja jezičke
funkcije sa referencijalne i konativne na poetsku, budući da poruka skreće pažnju na
samu sebe.”
• (Katnić-Bakaršić 1996:60).

Na udarnom mjestu
• Posebno pismo, na posebnu (udarnu) mjestu, s ključnim riječima (napisa), s riječima
ekspresivna značenja, s karakterističnim rečenicama i interpunkcijskim znakovima
itd.” (Silić 2006:89).

Klasifikacija naslova
• Na:
• nominativne,
• informativne,
• reklamne. (Silić 2006:89).

Nominativni naslovi
• Takvim se naslovima imenuje sadržaj.
• Imenice i pridjevi.
• Glagolski su oblici „obezglagoljeni” odnosno lišeni i vremena i radnje.
• Glagoli su pretvoreni u glagolske pridjeve radne i trpne ili u odnosne rečenice.
 Primjerice,
• “Prva sjednica Odbora za uspostavu povjerenja”;
• “Optimizam u plaštu opreza”;
• “Pariz na dva kotača”;
• “Bozanić – novi predsjednik HBK-a”;
• “Prognanici ostali u mraku..” ;
• “Preživio ubod u srce” ;
• “Telefon otkrio lopova” ;
• “Proglašen mrtvim pa oživio”... (Silić 2006:89).

Informativni naslovi
• Informativnim se naslovima prenosi sadržaj.
• Glagoli, glagolski oblici, upitne riječi, rečenični znakovi itd.
• (Silić 2006:89).

Primjerice,
• “Branitelji otplaćuju traktore – pšenicom!”
• “Kako i gdje se osigurati”
• “Tko će plaćati cestare”
• “Arapi s hrvatskim putovnicama?”
• “Kako protiv hunjavice”
• “Kako spasiti američku čast?”... (Silić 2006:89).

Reklamni naslovi
• „Reklamnim se naslovima nudi sadržaj, pa u njima glavnu ulogu imaju poticajne
(sugestivne) riječi, poticajna (sugestivna) sredstva (različita karaktera) i načini
iskazivanja poticajnosti (sugestivnosti) (imperativi, upitnici, uskličnici, crtice itd.).“
• (Silić 2006: 90).

Primjerice,
• “Otkrij nove ideje”
• “Dođi, kupi, osvoji!”
• “Dolazi i ostaje zauvijek!”
• “Za bolji stil života”
• “Vjerujte u tradiciju”
• “Uvijek među prvima”
• “Dođi, uvjeri se i izaberi!”...
• (Silić 2006: 91).

Stilska razina
• Klinton je Sarajlija? (Dani, 31.1. 1995, 23)
• Gdje je osam miliona dolara? (Dani, sept. 1997, 44)
• Sve će to narod povratiti (Dani, septembar 1997, 40)
• Antiobrazovanje (Oslobođenja, 10.10. 1997, 2)
• Čudo bosanskoga odmora (Dani, sept. 1997, 78)
• Posljednji tango u Parizu (Dani, sept. 1997, 18)
• (Katnić-Bakaršić 1999:60).

Poslovice, frazemi i krilatica

• Svi za jednoga, jedan za sve;
• Do posljednjega glasa – Do posljednjega daha naslov filma. (Katnić-Bakaršić
1999:60).
• Ekonomisti okrenuli leđa Mesiću (JL, 10. svibnja 2008., str. 1);
• Antunović o Milanoviću: Nisam ga više mogla gledati kako gura glavu pod tepih (JL,
17. ožujka 2008., str. 1).

Gradacije
• Sitno, sitnije, najsitnije
• Žestoko, žešće.
• (Katnić-Bakaršić 1999:60-61).

Antonimi
Više hrane, manje kalorija (MH, studeni
• 2006., str. 60);
• Male promjene za veliki rezultat (JL, 1. ožujka 2008., str. 49),

Oksimoron, metafora i personifikacija

• Bronca zlatnoga sjaja (GS, 13. svibnja 2008., str. 39);
• U jednoj šumi na dnu mora (GS, travanj 2007., str. 129);
• Posmrtno pravo glasa (V, 10. travnja 2008., str. 25),
• metafore:
• Hamlet kojeg voli i Amerika (VL, 10. svibnja 2008., str. 12)
• personifikacija:
• Nove, pametne e-zdravstvene kartice (JL, 10. svibnja 2008., str. 13);

Primjer novinskih naslova

• Zatukao ženu sjekirom, skočio u bunar pa se objesio
• Objesio se o netom propupalu trešnju
• U požaru izgorio prasac Vicko, krava Jagoda i čovjek Ivan
• Krava propala kroz krov na glavu Turčinu koji je igrao domino
• Umirovljenici odmaraju na klupama, a groblja zjape prazna (članak o blagdanu Svih
svetih i slaboj posjećenosti groblja).
• Osmoškolci ubili Boga u vjeroučiteljici
• (naslov) Žohar u saborskom restoranu;
• (podnaslov): Gamad na ručku
• Zagrebačka banka zadovoljna brojem pljački poslovnica.

Publicistički stil
Obilježja
• Realizira se u formi većih publikacija.
• Publicistički stil je „najživlji” funkcionalni stil.

Podstilovi:
• Publicistički u užem smislu (npr. feljton – analitičko novinarstvo), književno-
publicistički (polemika), naučno – popularni (čiji su žanrovi knjige, feljtoni i članci) i
memoarski podstil (memoari, sjećanja, uspomene, dnevnici).
• (V. Katnić-Bakaršić 1996:62).
• Drugu skupinu čine kratka priča, kozerija, humoreska, groteska, lakrdija, pamflet,
parodija, feljton, panegirik, nekrolog, esej (ogled).
• Svi navedeni žanrovi po prirodi su propagandi i zabavnoga karaktera.
• Za razliku od prve skupine dopuštene je veća individualna sloboda autora, kao i
ekspresivnost i emocionalnost.

Kratka priča:
• karakterizira čvrsto organiziranja radnja s neočekivanim obratom.
• Jezik je jednostavan i sugestivan.

Kozerija:
• podrazumijeva duhovito pripovijedanje o aktualnim događajima, pojavama i
ličnostima.
• Jezik je emocionalan, prirodan i ekspresivan.

Humoreska:
• kratka priča zabavnoga karaktera.

Groteska:
• je karikirana, odnosno iskrivljena slika stvarnosti koja izaziva zastrašujuće osjećaje.
• Sadržaj često crpi iz izmišljenoga svijeta, tj. fantastike.

Lakrdija:
• sadržaj sirov šala.
• Jezik je grub, nepristojan i prostački (s ciljem da pokaže stvarnost onakva kakva one
jest.)

Pamfletom:
• se kao uvredljivim napisom napada ličnost, stranka s ciljem da se diskreditira.
• Česte su stilske figure (parabola).

Parodija:
• može biti prozni ili poetski tekst.
• Pod tim nazivom podrazumijevamo oponašanje pisca ili njegova djela, i to
oponašajući njegov jezik i stil.
• Cilj je ismijati pisca, njegov jezik i njegov stil.
 Panegirik:
• (hvalospjev, slavopojka) je govor u slavu i pohvalu nekoj ličnosti održanoj na javnom
mjestu. Isto tako može biti natpis u novinama.
• Karakterističan je po pretjeranom hvaljenju, što često dovodi do neiskrenosti.
• Smatra se izvještačenim, nekritičkim i neumjerenim.
• Stil je hiperboličan i manirističan.

Nekrolog
• govor povodom nečije smrti.
• Jezik mu je obično nesvakodnevan, a stil uzvišen.

Esej
• galicizam (essai) i znači ogled.
• Prema Milivoju Solaru esej je „takva književna vrsta u kojoj biva ujedinjena
znanstvena namjera u obradi određenog životnog ili znanstvenog pitanja s težnjom da
se ta obrada ostvari na umjetnički konkretan, živ, uvjerljiv i stilski dotjeran način,
takav način u kojem dolaze do izražaja i sposobnosti pisca da ostvari umjetničke
dojmove.” (Solar 1996:220).

Feljton (podlistak)
• publicistički je žanr kojim se na popularan način obrađuje umjetnost i znanost, kao i
aktualna pitanja iz društvenog života.
• Feljton i reportaža se pokatkad ujedinjuju i tako vjerodostojnije prikazuju život ljudi,
istaknutih pojedinaca iz kulture, znanosti, športa, politike, vjerskih zajednica,
obljetnica, pojava, događaja, opće-interesantnih.
• Leksikolog Bratoljub Klaić navodi da je feljton riječ francuskoga podrijetla i znači:
podlistak; novinski članak popularno-znanstvenog, društvenog ili literarnog karaktera,
napisan živo i duhovito; „listić”. (Klaić 1980:418).