Professional Documents
Culture Documents
Fizika I
Nakladnik Pomak, Zagreb 1. Ferenica 45 tel.: 01/24 50 904, 01/24 52 809 mtel.: +385 (91) 513 6794 www.pripreme-pomak.hr
Pomak, Zagreb, 2009. Intelektualno je vlasnitvo, poput svakog drugog vlasnitva, neotuivo, zakonom zatieno i mora se potovati (NN 167/03). Nijedan dio ove skripte ne smije se preslikavati ni umnaati na bilo koji nain, bez pismenog doputenja nakladnika. Skripta slui iskljuivo za internu uporabu na teajevima koji se, u okviru Priprema Pomak, odravaju kao pripreme za polaganje ispita iz fizike na Dravnoj maturi.
y
4 3 P(4, 3)
I. MEHANIKA
2 Pod pojmom mehanika razumjevamo skup znanosti koje prouavaju meudjelovanje tijela te 1 njihovo gibanje u prostoru tijekom vremena. Fizikalno utemeljenje pojma prostora i vremena te meudjelovanja tijela prvi je dao Isaac Newton 1687. u svom djelu Philosophica x 1 O 1 2 Matematica. Prostor je, prema Newtonu, velika uplja kutija u kojoj su Naturalis Principia 3 4 5 1 razmjetena izaberemo proizvoljno tijela (zvijezde, planeti, ljudi, cvijetovi, kamenje, mobiteli ...). Valja uoiti da je Ishodite O prostor nezavisan od tijela koja su u njemu razmjetena. Dakle, postoji trodimenzijski prostor kao neovisna kategorija. Vrijeme, prema Newtonu, takoer postoji neovisno o prostoru i tijelima u prostoru. Ono tee uvijek jednako, neovisno o promatrau i njegovom poloaju u prostoru. Fiziku u kojoj se prostor i vrijeme razumjevaju u navedenom smislu uobiajeno je zvati Newtonovska ili klasina fizika.
I. 1. KINEMATIKA
U kinematici opisujemo gibanje proizvoljnog tijela zabacujui uzrok gibanja toga tijela. Dakle, zanemarujemo meudjelovanje toga tijela i svih ostalih tijela. Utemeljimo pojam gibanja nekog, proizvoljno odabranog, tijela. Tijelo se giba kad mijenja svoj poloaj u odnosu na neka okolna (referentna) tijela tijekom vremena. Na primjer, vrh krede (tijelo) se giba u odnosu na plou (referentno tijelo) kod pisanja kredom po ploi. Poloaj odreujemo pomou koordinatnog sustava kojeg moemo proizvoljno odabrati. Npr. pri gibanju u ravnini rabimo dvodimenzionalni koordinatni sustav Oxy koji ima dvije koordinatne osi x (apscisa) i y (ordinata) koje najee uzimamo meusobno okomitima. Poloaj toke P u ravnini u odnosu na ishodite O(0, 0) odreen je ureenim parom (x, y) njenim koordinatama, npr. P(4, 3) (crte). Toka P je od ishodita udaljena 5 jedinica (Pitagorin teorem). Slino, pri gibanju po pravcu rabimo jednodimenzionalni koordinatni sustav npr. Ox. Na crteu je prikazana toka Q(3) koja je od ishodita O(0) udaljena 3 jedinice.
y
4 3 2 1 1 O 1 2 3 4 5 1 Ishodite O izaberemo proizvoljno P(4, 3)
O 0 1
Q(3)
Da bismo dobili jedinine duljine na koordinatnim osima moramo se dogovoriti za osnovnu jedinicu za mjerenje duljine (a takoer i vremena odnosno intervala vremena). DULJINA (L, l, d, x ...) je odabrana za osnovnu fizikalnu veliinu u SI sustavu, pa se njena jedinica mora definirati. 1 METAR (1 m) je duljina prametra (tapa) koji se uva u Parizu
Godine 1983. usvojena je sljedea definicija: Jedan metar jednak je duljini puta koji prevali val svjetlosti u vakuumu tijekom vremenskog intrvala (1/299 792 458) sekundi.
Izvedene jedinice za metar (ili bilo koju drugu fizikalnu veliinu) su: 1 dm = 10 1 m 1 cm = 10 2 m 1 mm = 10 3 m 1 m = 10 6 m 1 dam = 101 m 1 hm = 10 2 m 1 km = 103 m 1 Mm = 10 6 m
VREMENSKE TRENUTKE (i intervale) odreujemo pomou sata (tj. ure ili dobnjaka). VRIJEME (t, T ...) je odabrano za osnovnu fizikalnu veliinu u SI sustavu, pa se jedinica mora definirati.
Godine 1976. definiran je standard za vrijeme: Jedna sekunda je vremenski interval potreban za 9 192 631 770 vibracija atoma cezija.
U klasinoj fizici je potreban samo jedan sat, jer se pretpostavlja da se informacija izmeu dviju toaka u prostoru moe prenositi beskonanom brzinom (pogledati komentar na stranici 26.). Koordinatni sustav sa satom nazivamo sustavom referencije.
Bitno je uoiti da referentni sustav ine: referentno tijelo smjeteno u ishoditu, sat i koordinatni sustav.
Dimenzije tijela su esto nebitne za danu fizikalnu pojavu, pa se pri opisu pojave one mogu zanemariti. Tada tijelo nadomjetamo materijalnom tokom. Materijalna toka je matematiki objekt koji nema dimenzije i u njoj je smjetena ukupna masa tijela. Zamjena realnog tijela s materijalnom tokom je uvijek valjano kod translacijskog gibanja krutog tijela. Npr. kod opisa gibanja automobila po autoputu automobil zamiljamo kao materijalnu toku. Jednako tako postupamo kod gibanja automobila u zavoju zato jer za kratke intervale vremena (odgovarajui) kruni luk moemo zamijeniti odsjekom tangente na kruni luk. Putanja gibanja je stvarni ili zamiljeni trag kojeg tijelo ostavlja pri svom gibanju. Npr. vrh krede po ploi. Ako je putanja pravac onda je to pravocrtno gibanje. Ako je pak putanja zakrivljena krivulja, onda govorimo o krivocrtnom gibanju. (pravocrtno gibanje udesno ili ulijevo) (krivocrtno gibanje) Prevaljeni put je duljina putanje od poetne toke (P) do krajnje toke (K). Prevaljeni put najee oznaavamo sa s, ili x ili L Uoimo: Tu veliinu mjerimo na brojaniku automobila. Odrediti prevaljeni put u opem sluaju krivocrtnog gibanja tijela je vrlo netrivijalno! Razmislite, kako odrediti duljinu puta od toke P do toke K na crteu!
Pomak, r , je usmjerena duina (vektor) koja spaja poetnu (P) i krajnju toku (K). Pomak je (kao i svaki vektor) odreen duljinom (ili iznosom ili modulom), smjerom (pravac na kojem lei) i orjentacijom (poetna i konana toka). Oznaka za pomak je npr. PK , ili r ...
a) pravocrtno gibanje To je gibanje kod kojeg je putanja tijela pravac. Dakle, za opis pravocrtnog gibanja rabiti emo jednodimenzionalni koordinatni sustav. Potanko emo o tom gibanju govoriti kasnije. Primjeri: Sprinteri u utrci na 100 m, vlak na ravnom dijelu pruge, muha pri letu u sobi (krae vrijeme), pu na listu kupusa (krae vrijeme). Sada emo uvesti pojam brzine i ubrzanja za translacijsko gibanje tijela.
tp =10h 30min
tk =10h 45min
x p =50m
xk =200m
U trenutku tp poinje razgledati izlog Benettona, u t1 =10h 35min stie pred izlog Mladosti na poloaju x1 =100m, baci pogled na nova izdanja, prisjeti se neke stvarice iz izloga Benettona, vrati se do Benettona da bi pomnije razgledala te se u trenutku tk nae na uglu Ilice i Frankopanske (na poloaju xk ). u vremenskom intervalu t = tk t p =15min gospoica Mica se pomakla za t = xk x p = 200m 50m = 150m pritom je prevalila put
= ( x1 x p ) + ( x1 x p ) + ( xk x p ) = 50 + 50 + 150 = 250m
Za opisivanje translacijskog gibanja valja nam definirati sljedee veliine: brzina 1 Srednja brzina tijela po pomaku kao omjer pomaka i pripadnog vremenskog intervala.
v=
x xk x p = t tk t p
To je vektorska veliina.
Razumno je zapitati se kako to da je srednja brzina tijela po pomaku vektor kad je nismo zapisali kao vektor? Razlog lei u injenici da napisani izraz vrijedi samo za gibanje po pravcu na kojem svaki vektor (pa tako i uvedena veliina) moe imati samo dva smjera! Znai, x je algebarska veliina koja moe biti pozitivna, jednaka nuli ili negativna. U prvom sluaju se tijelo giba stalno u istom smjeru, u drugom miruje i u treem sluaju brzina tijela je mijenjala smjer tijekom gibanja! Nazivnik je, dakako, uvijek pozitivan. 2 Srednju brzinu tijela po prevaljenom putu kao omjer ukupnog prevaljenog puta i pripadnog vremenskog intervala.
v=
s t
[v] =
[ x ] = 1m = 1 m [ t ] 1s s
x kada t 0 . t
v=
Veliina (modul) ovog vektora jednak je graninoj vrijednosti srednje brzine po putu.
tk tk
v = lim
t 0
Ubrzanje (akceleracija) Ukoliko se trenutna brzina tijela v mijenja (po modulu i/ili po smjeru) tijekom vremena, definiramo novu fizikalnu veliinu koja opisuje tu promjenu. Za vremenski interval
t = tk t p
brzina se promjeni za
v = v k v p
Srednje ubrzanje
a - omjer promjene brzine i pripadnog vremenskog intervala v tj. to je brzina promjene brzine. a= t
Ovako napisani izraz za srednje ubrzanje vrijedi za svako gibanje i to pri jednodimenzijskom (pravocrtnom), dvodimenzijskom (ravninskom) ili trodimenzijskom (prostornom) gibanju tijela. Inae, za pravocrtno gibanje dovoljno je napisati a =
je promjena brzine v algebarska veliina koja moe biti pozitivna, jednaka nuli ili negativna.
Trenutno ubrzanje
a - granina vrijednost omjera
[ v ] = 1 s a] = [ [ t ] 1s
m =1 m s2
v=
x xk x p = t tk t p
( tk t p ) xk = x p + v ( tk t p )
Obino odaberemo
t p = t0 tk = t
x p = xo xk = x ( t ) x ( t ) = x0 + v(t t0 ) .
x ( t ) = x0 + vt .
Grafiki prikaz ovisnosti poloaja o vremenu: x - t dijagram: To je pravac koji sijee os poloaja u toki x0 !
x,m 20 17.5 15 12.5 10 7.5 5 2.5 0.5 1 1.5 2 t,s
Nagib pravca ovisi o brzini: tg = v , je kut izmeu grafa i osi t. Navedimo dva primjera: 1) x01 = 5m; v1 = 5
m x1 (t ) = 5 + 5t s m x2 (t ) = 9t 2) x02 = 0m; v2 = 9 s
x1 x2
Jedna od moguih fizikalnih interpretacija grafova na crteu: Biciklist Toni proao je kroz ishodite konstantnom brzinom 9 m/s u smjeru osi x i nastavio tako voziti u istom smjeru. U istom trenutku i u istom smjeru ali na 5 m od ishodita prola je biciklistica Rua konstantnom brzinom 5 m/s i nastavila tako voziti u istom smjeru.
s1 s2
Grafiki prikaz ovisnosti brzine o vremenu: v - t dijagram Uzimamo prethodna dva primjera:
v,ms 1 12 10 8 6 4 2 0.5 1 1.5 2 t,s
m s m 2) v2 = 9 s
1) v1 = 5
v2 v1
Povrina ispod tog dijagrama odgovara brojano prevaljenom putu u tom vremenskom intervalu.
Kako je kod ovog gibanja v = konst. a = Grafiki prikaz ovisnosti ubrzanja o vremenu: a - t dijagram
v m =0 2 t s
a,ms 2 1.5 1 0.5 0.2 -0.5 -1 -1.5 0.4 0.6 0.8 1 1.2 1.4 t,s
a = konst.
Kako ovisi brzina o vremenu?
a=
vk = v p + a ( tk t p )
v p = v0 vk = v ( t ) v ( t ) = v0 + at
v vk v p = t tk t p
( tk t p )
obino odaberemo
t p = 0s tk = t
v,ms 1 8 6
v2
Navedimo primjer: 4 v1 m m 1) v01 = 2 ; a1 = 2 2 v1 (t ) = 2 + 2t 2 s s m m t,s 2) v01 = 0 ; a2 = 6 2 v2 (t ) = 6t 0.2 0.4 0.6 0.8 1 1.2 1.4 s s Jedna od moguih fizikalnih interpretacija grafova na crteu: OpelVectra2.2 krenula je u poetnom trenutku t = 0 s iz ishodita ubrzanjem a2 = 6 m/s2 i nastavila se gibati po pravcu tim ubrzanjem. OpelCorsa1.4 gibala se u poetnom trenutku brzinom v1 = 2 m/s i nalazila se ispred OpelVectre2.2 na udaljenosti v01 = 2 m. OpelCorsa1.4 se nastavila gibati po istom pravcu konstantnim ubrzanjem a1 = 2 m/s2. Automobili su se sudarili nakon 1s.
s = s1 + s2 s2 =
s1 = ( v0 0 )( t 0 ) = v0 t 1 1 1 ( v v0 )( t 0 ) = at t = at 2 2 2 2 1 s ( t ) = v0 t + at 2 2
Izraz za prevaljeni put s(t) je kvadratna funkcija vremena. Grafiki prikaz: s - t dijagram Graf je parabola koja polazi iz ishodita! Taj graf nikad ne pada! Znai, kako vrijeme tee put se uvijek poveava! Navedimo primjer: m m 1) v01 = 2 ; a1 = 2 2 s1 (t ) = 2 + t 2 s s m m 2) v01 = 0 ; a2 = 6 2 s2 (t ) = 3t 2 s s
s,m 8 6 4 2
s2 s1
t,s
0.2
0.4
0.6
0.8
1.2
1.4
Kako je kod ovog gibanja s ( t ) = x = x ( t ) x0 slijedi x ( t ) = x0 + s ( t ) pa uvrtavanjem izraza za s(t) dobivamo funkcija vremena. Grafiki prikaz: x-t dijagram Graf je parabola koja sijee os ordinata u x0 ! Navedimo primjer: 1) x01 = 2 m; v01 = 2 m m ; a1 = 2 2 x1 (t ) = 2 + 2t + t 2 s s m m 2) x02 = 2 m; v02 = 0 ; a2 = 6 2 x2 (t ) = 2 + 3t 2 s s
x ( t ) = x0 + v0 t +
1 2 at . 2
x2 x1
Grafiki prikaz ovisnosti ubrzanja o vremenu: a-t dijagram a = konst. Graf je pravac paralelan s vremenskom osi. Navedimo primjer: m 1) a1 = 2 2 s 2) a2 = 6
a,ms 2 8 7 6 5 4 3 2 1 0.5 1 1.5 2 t,s
a2
m s2
a1
Povrina ispod tog dijagrama odgovara brojano promjeni brzine u danom vremenskom intervalu.
Vrlo esto odabiremo da je na poetku tijelo mirovalo u ishoditu, tj. sljedee poetne uvjete:
t0 = 0 s; x0 = 0 m; v0 = 0 m
v ( t ) = at; s ( t ) = 1 at 2 ; x ( t ) = 1 at 2
2 2
a<0
Uzmemo li u obzir da je ubrzanje negativno, moemo izraze za ovisnost brzine o vremenu, prevaljenog puta o vremenu i koordinate (poloaja) o vremenu prepisati u obliku:
v ( t ) = v0 at
1 s ( t ) = v0 t at 2 2
1 x ( t ) = x0 + v0 t at 2 2
Ubrzanje a uzimamo u ovim izrazima kao pozitivnu veliinu! Navedimo primjer: v,ms 5 m m 4 x0 = 2 m; v0 = 4 ; a = 3 2 3 s s 2 1) v = 4 3 t, t 0 1 2 2) s = 4 t 1.5 t , t 0 3) x = 2 + 4 t 1.5 t2, t 0 -1
1
v
0.5 1 1.5 2 t,s
x,m 5 4
Jedna od moguih fizikalnih interpretacija grafova na crteima (tj. podataka iz primjera): Tijelo (Ana na dasci za jedrenje) se u poetnom trenutku vremena t = 0 s nalazi na udaljenosti 2 m od referentnog tijela (bova), ima brzinu 4 m/s i giba se po pravcu (jedri po pravcu). Vjetar pue u suprotnom smjeru od smjera gibanja tako da tijelu (Ani s daskom) daje deceleraciju 3m/s2. Iz v-t grafa vidimo da e se tijelo zaustaviti nakon (4/3) s te e nakon toga zapoeti jednoliko ubrzano gibanje u suprotnom smjeru. Iz s-t grafa vidimo da je od poetka gibanja do trenutka zaustavljanja tijelo (Ana s daskom) prevalila put (8/3) m. Obzirom da se put ne moe smanjivati iz s-t vidimo da prikazani graf ima smisla (prikazuje put) od poetka gibanja do trenutka (4/3) s! Ostali dio grafa u s-t dijagramu nema smisao puta! Iz x-t grafa vidimo poloaj tijela u proizvoljnom trenutku od poetka gibanja. Tako npr. Ana e biti kod bove nakon 3.1 s.
Slobodan pad U homogenom gravitacionom polju Zemlje (mala promjena visine i uz zanemarivanje otpora zraka) sva tijela dobivaju jednako ubrzanje
a g = 9.81
m m 10 2 2 s s
Vrijednost ubrzanja ovisi o geografskoj irini. Relacije koje opisuju to jednoliko ubrzano gibanje po pravcu, zapisuju se u obliku: v(t) = gt s(t) =
1 2 gt 2 1 x(t) = x0 + g t2 2 1 2 g tp tp = 2
2H g
x0
H
O(0)
v =0
0
vk v( t p ) = g t p = g
2H vk = g
2gH
Vertikalni hitac prema dolje Tijelo na nekoj visini bacimo poetnom brzinom v 0 vertikalno prema dolje. to je jednoliko ubrzano gibanje s poetnom brzinom v(t) = v0 + gt
x0
H
O(0)
v =0
0
s(t) = v0 t +
1 g t 2 1 x(t) = x0 + v0 t + g t 2
1 g t 2 1 g t 2
v0 g
x(t) = x0 + v0 t
v
x0
vk = v( tusp ) = 0 tusp =
O(0)
2 v0 H= 2g
b Kruno gibanje
Gibanje kod kojeg je putanja krunica. Poloaj na krunici moemo odrediti u pravokutnom koordinatnom sustavu s dvije coordinate: P( xT , yT )
2 2 xT + yT = R 2
y
y T
T(xT, yT )
xT
y
T(R , )
ee poloaj odreujemo radijusom R i kutom kojega taj radijus zatvara s odabranom (najee horizontalnom) osi.
y
Kut najee mjerimo u radijanima. 1 rad = kut kojeg zatvaraju dva radijusa date krunice koji na pripadnoj krunici odsjecaju luk duljine radijusa.
R R R
=1rad
Ukoliko tijelo napravi puni okret l=2R Radijus prebrie kut od 360 R = 2R = 2 rad = 360 rad = 180
2 3
rad = 90 rad = 60
10
Pri gibanju tijela po krunici, tijelo za vremenski interval t = tk t p prevali put l odnosno pomakne se za PK . Istovremeno radijus privezan za tijelo prebrie kut .
Srednja kutna brzina
= lim
jedinica za mjerenje
[ ] =
[ ] = 1 rad s [t ]
Ukoliko se kutna brzina mijenja uvodimo fizikalnu veliinu koja opisuje tu promjenu
t = tk t p = k p
= lim
[ ] = 1 rad s2 [ t ]
(t ) 0
t t0
( t ) = 0 + t
uz t0 = 0 s
1 T
Jedinica za mjerenje [ f ] =
1 1 = = s 1 Hz herc [T ] s
11
Kako je = konst.
=0
b2) jednoliko ubrzano gibanje po krunici Putanja je krunica, a kutno ubrzanje konstantno, tj = konst.
( t ) 0
t t0
( t ) = 0 + t uz t0 = 0 s
( t ) = 0t + t 2
1 2
Naputak: Postoji puna matematika analogija izmeu jednolikog pravocrtnog gibanja (jednolike translacije) i jednolikog gibanja po krunici. Doista, jednolika translacija je opisana izra-
Navedena analogija vrijedi i za jednoliko ubrzano (usporeno) translacijsko gibanje i jednoliko ubrzano (usporeno) rotacijsko gibanje. Dakle, moemo pisati:
Translacijsko gibanje, a = konst Rotacijsko gibanje, = konst
x ( t ) = x0 + v0 t +
1 2 at 2
( t ) = 0 + 0t + t 2
(t ) = 0 + t
1 2
v ( t ) = v0 + at
12
I. 2. DINAMIKA
a) vektori pomak, brzina, ubrzanje odreeni su iznosom (modulom), smjerom i orjentacijom. To su, dakle, vektorske veliine.
Vrijeme, prevaljeni put odreeni su samo iznosom skalarne veliine Vektore predoujemo usmjerenim duinama - znamo poetnu toku P, znamo konanu toku K. Na konanoj toki stavljamo strelicu koja definira smjer vektora. Vektore emo oznaavati simbolima a, b
Duljinu vektora (ili iznos ili modul ili veliinu vektora) emo oznaavati simbolima bez strijelice a, b ...
Jednakost vektora a = b je ispunjena ukoliko vektori imaju jednaku veliinu (iznos) i gledaju u istom smjeru.
Jedinini vektor (ort)
a0 =
c = a+b
Poetak prvog dovedemo na poetak drugog. Konstruiramo paralelogram zajednika dijagonala je zbroj.
- pravilo trokuta
c = a+b
Poetak jednog dovedemo na na kraj drugog. Zbroj je vektor koji ide od poetka prvog do kraja drugog.
novi vektor | | a ija je veliina (iznos): | |a, a orijentacija: - ista kao i a za > 0 - suprotna od a za < 0 Za = 0 dobijemo nul-vektor 0 koji nema smjera. Za = 1 dobijemo (suprotni) vektor koji ima jednaki modul ali suprotnu orijentaciju.
13
c = a b = a + ( b )
Rastavljanje vektora na komponente Rastavljanje vektora na komponente vrimo uvijek u zadanom koordinatnom sustavu najee se odabire pravokutni koordinatni sustav
npr. dvodimenzionalni
ax je x - komponenta
a y je y - komponeneta
Tada je a = ax + a y . definiramo jedinine vektore (ortove) u smjeru x - osi i =
ax ; u smjeru y - osi ax
j=
ay ay
; u smjeru z - osi k =
az az
Tada se svaki vektor u koordinatnom sustavu Oxy (tj. u ravnini) moe zapisati u obliku
a = ax i + a y j
zbrajanje i oduzimanje vektora se lako obavlja: Neka su zadani vektori a = ax i + a y j i b = bx i + by j . Tada je
a b = (ax bx )i + (a y by ) j
Mnoenje vektora - skalarno mnoenje
a b = ab cos
Rezultat mnoenja je broj (skalar). On je jednak umnoku iznosa vektora i kosinusa kuta kojeg zatvaraju. Budui da je i i = j j = 1 , i j = 0 onda je skalarni produkt
a b = ax bx + a y by
Vektorsko mnoenje a b = c kod ega je modul vektora c jednak c = a b sin
b a = c
Dobije se kao rezultat vektor okomit i na a i na b . Duljina vektora jednaka je povrini paralelograma kojeg razapinju a i b , tj umnoku iznosa vektora a i
14
i j = k , j k = i , k i = j . Ako vektore a i b zapiemo u koordinatnom prikazu a = ax i + a y j , b = bx i + by j tada je njihov vektorski produkt a b = (axby a y bx ) k .
b) Meudjelovanje tijela. Sila Da neko tijelo meudjeluje s nekim drugim tijelom zapaamo po nekim uincima: - poveanju ili smanjenju brzine - deformaciji tijela - promjeni oblika tijela - promjeni obujma tijela - promjeni stanja povrine tijela - promjeni agregatnog stanja tijela ... Sila je fizikalna veliina kojom opisujemo koliko je meudjelovanje jednog tijela na drugo. Odreena je iznosom, smjerom i orijentacijom vektor! Tijela mogu meudjelovati kad su u dodiru (npr. ruka i spuva) Sile dodira - elastina sila pri deformaciji tijela - sila trenja pri klizanju jedog tijela na povrini drugog. Tijela mogu meudjelovati kad su meusobno razmaknuta (npr. Zemlja i Sunce, Zemlja i magnetska kazaljka, natrljani balon i ruka). Sile na udaljenost (ili sile polja) - gravitaciona sila - magnetska sila - elektrina sila Sile dodira i sile na udaljenost potjeu od djelovanja (najmanje) dvaju tijela. Kaemo da su to sile u Newtonovom smislu ili da su to Newtonove sile. Meutim postoje inercijalne sile (npr. centrifugalna inercijalna sila) koje se pojavljuju u neinercijalnim referentnim sustavima koje ne potjeu od meudjelovanja dvaju tijela. Inercijalne sile nisu Newtonove sile! b1) Masa. Gustoa Lake je pokrenuti fieka nego kamion. Kaemo da je kamion tromiji ili inertniji od fieka. Masa fizikalana veliina kojom mjerimo inertnost tijela ili veliinu gravitacionog meudjelovanja tijela sa Zemljom. odabrana za osnovnu fizikalnu jedinicu jedinica se definira [m] 1 kilogram 1kg - masa prakilograma utega koji se uva u Parizu Gustou homogenog tijela definiramo kao omjer mase i obujma tijela: =
m V
[ m] = 1 kg [V ] m3
b2) Newtonovi zakoni Svakodnevno iskustvo nas upuuje na to da postoji odreena veza izmeu: - ubrzanja a tijela - mase m tijela - sile F koja djeluje na tijelo
F = konst
Pretpostavimo da guramo (iz mirovanja) fieka i kamion jednakom silom. Obzirom da je
mF mK slijedi da emo fieka lake pokrenuti, a takoer da emo lake poveavati brzinu fieku nego kamionu. Dakle je aF > aK .
15
Pripreme za razredbene ispite
Eksperiment
a~
1 m
Ubrzanje tijela je, uz djelovanje iste sile obrnuto proporcionalno s masom tijela na koje sila djeluje. Ako je m = konst (npr. djelujemo razliitim silama na fieka) tada F1 < F2 povlai a1 < a2 .
Eksperiment a ~ F
Ubrzanje tijela je proporcionalno veliini (modulu) sile koja djeluje na tijelo i ima smjer sile. Ako na tijelo istovremeno djeluje vei broj sila F1 , F2 tada prethodni zakljuak vrijedi za njihovu rezultantnu FR . Dakle, FR = F1 + F2 + pa je ubrzanje tijela jednako a =
[ F ] = [ m][ a ] = 1kg
Umnoak mase tijela i njegove akceleracije jednak je rezultanti svih sila koje djeluju na tijelo. Zakon smo formulirali u referentnom sustavu Zemlja (tj. Zemlja je referentno tijelo). Ukoliko je FR = 0 (ili sile ne djeluju) onda imamo
ma = 0 v a= t
v = 0 vK = vP v = vK vP
a to znai brzina tijela se ne mijenja (niti po modulu niti po orijentaciji). Drugim rijeima, ako je zbroj sila koje djeluju na tijelo jednak nuli ili nikakve sile ne djeluju, tada se tijelo giba jednoliko po pravcu ili miruje tj. FR = 0 vK = vP . To je prvi Newtonov zakon (I N. Z.). Promjenu brzine, (tj. ubrzanje) uzrokuje meudjelovanje tog tijela i drugih tijela (tj. sila). I N. Z. se esto naziva zakonom inercije. Referentni sustavi u kojima vrijedi ovako formuliran zakon inercije nazivaju se inercijalnim referentnim sustavima (IRS) (npr. povrina Zemlje je priblino IRS). Svi inercijalni referentni sustavi se, jedan prema drugom, gibaju jednolikom brzinom po pravcu. Djelovanje je uzajamno! Naziv sila i protusila se pridjeljuje postojeim silama proizvoljno!
F21 - sila s kojom na tijelo 2 djeluje tjelo 1 (npr. sila) F12 - sila s kojom na tijelo 1 djeluje tijelo 2 (protusila)
III Newtonov zakon glasi
F 12
1 2
F 21
F12 = F21
Protusila i sila su jednake po veliini ali su supotnog smjera. One djeluju na dva razliita tijela! (npr. sila F12 djeluje na tijelo 1 tj. hvatite tog vektora je u tijelu 1 i ona opisuje meudjelovanje tijela 2 i tijela 1 (crte)). III N. Z. vrijedi samo za dva tijela koja meudjeluju ali ne za tri ili vie tijela u (istodobnom) meudjelovanju! b3) Neke vrste sila
1 Sila tea F g - sila s kojom Zemlja djeluje na tijelo u svojoj blizini. Naime, Zemlja djeluje na sva tijela gravitacijskom silom. Pritom je gravitacijska sila tim manja to je tijelo udaljenije. Uobiajeno je gravitacijsku silu Zemlje blizu povrine Zemlje zvati sila tea.
16
Fg = mg
Sila tea je okomita na povrinu Zemlje (u smjeru prema sreditu Zemlje). Ubrzanje sile tee (na Zemlji) jednako je g = 9.81 ms2 . Dakako, i druge planete imaju svoju silu teu kojoj je ubrzanje razliito od navedenog na Zemlji. 2 sila pritiska, Fp - sila s kojom tijelo djeluje na podlogu na kojoj se nalazi 3 sila reakcije podloge, Fr - sila kojom podloga djeluje na tijelo koje se nalazi na podlozi. III N. Z. Fr = Fp
4 teina tijela, G - sila s kojom tijelo djeluje na podlogu na kojoj se nalazi ili na ovjes ako je objeeno.
Valja se zapitati kolika je teina tijela? Ako tijelo miruje na horizontalnoj podlozi ili se zajedno s podlogom giba jednoliko po pravcu onda imamo G = Fr iz III. N. Z. i
Ftr = Fp
- faktor (koeficjent) trenja. Opisuje ovisnost sile trenja o kvaliteti podloga i o vrsti
podloga. Uoiti da sila pritiska Fp ne djeluje na tijelo nego na podlogu. Protusila te sile djeluje na tijelo i jednaka je Fr.
17
sila trenja kotrljanja javlja se pri kotrljanju tijela po podlozi. Stotinjak puta je manja od sile trenja klizanja.
6 Elastina sila, Fe - sila koja se javlja u deformiranom tijelu U sluaju elastine opruge ona je proporcionalna veliini deformacije opruge x. l0 - duljina nerastegnute opruge l - duljina rastegnute opruge x = l l0 je produljenje (ili skraenje) opruge
Fe ~ x Fe = k x gdje je k =
Fe koeficijent elastinosti x
[k ] =
[ Fe ] = 1 N . [ x] m
c) Primjena Newtonovih zakona c1) horizontalni hitac U homogenom gravitacionom polju zemlje g na
visini H, tijelu damo poetnu brzinu v0 u horizontalnom smjeru i omoguimo mu da pada. Na tijelo djeluje samo sila tea Fg (otpor zraka zanemarujemo)
ma = Fg = mg a = g
Uz koordinatni sustav kao na slici imamo: ax = 0 , a y = g Poetni uvjeti:
t0 = 0 s
x(0) = 0 m vx (0) = v0 y(0) = 0 m v y (0) = 0
m s
x komponenta gibanja je jednoliko gibanje po pravcu ax = 0 : vx ( t ) = v0 = konst., x ( t ) = v0t , y komponenta gibanja je jednoliko ubrzano gibanje po pravcu
a y = g : v y ( t ) = gt , H = y (t p ) =
y (t ) =
1 2 gt 2
1 2 2H gt p t p = g 2 2H g
D = x ( t p ) = v0t p = v0
18
t=
x(t ) 1 x 2 (t ) y (t ) = g 2 v0 v0 2 g y (t ) = 2 x 2 (t ) 2v0
Iz Pitagorinog pouka slijedi da je veliina (modul) brzine u bilo kojem trenutku data izrazom
2 v(t ) = v0 + ( gt ) 2
Horizontalni hitac moemo gledati kao kombinaciju jednolikog gibanja po pravcu u horizontalnom smjeru i jednoliko ubrzanog gibanja (slobodnog pada) u vertikalnom smjeru prema dolje.
c2) kosi hitac Gibanje tijela izbaenog poetnom brzinom v0 , pod
kutem , u odnosu na horizontalu u homogenom gravitacionom polju Zemlje. Na tijelo tijekom gibanja djeluje samo sila tea Fg (zanemarujemo otpor zraka) pa slijedi ma = Fg = mg a = g U odabranom koordinatnom sustavu je
ax = 0 t0 = 0 s
m , ay = g s2
Poetni uvjeti: x(0) = 0 m vx (0) = v0 cos v0 x y(0) = 0 m v y (0) = v0 sin v0 y U x smjeru - jednoliko gibanje po pravcu
Vrijeme uspinjanja t H do najvie visine H odreujemo iz uvjeta da je u tom trenutku ykomponenta brzine jednaka nuli. Slijedi t H = tijelo jednaka je
H = y (t H ) =
t p = 2t H =
2v0 sin g
D = x(t p ) = v0 cos
2 v0 sin 2 D= g
19
I. 3. Koliina gibanja
Drugi Newtonov zakon
ma = F
moemo zapisati i u malo drugaijem obliku. Rabei a =
v vk v p imamo = t t
ma =
Veliina
mvk mv p t
=F
mv = p
tj. umnoak mase tijela i njegove brzine ima vana svojstva. Naziva se koliina gibanja (ili katkada impuls) tijela. Jedinicu koliine gibanja dobivamo iz definicije:
[ p ] = [ m][v ] = kg
m Ns s
pk p p t = F ili F t = p .
Izraz I = F t se zove impuls sile i jednak je umnoku sile i vremena djelovanja sile.
[ I ] = [ F ] [ t ] = Ns
p1 = m1 v1 p2 = m2 v2 p1 = m1 v1 p2 = m2 v2
pu = 1 + Promjene koliina gibanja kuglicapsu p2
pu = p1 + p2
p1 = p1 p1 p 2 = p2 p 2
Ako su estice za vrijeme sudara meudjelovale vremenski interval t, tada iz III N. Z.
20
Ako se nakon sudara tijela gibaju zajedno apsolutno neelastini sudar. ZOKG: m1 v1 + m2 v2 = ( m1 + m2 )v12
v12 =
m1 v1 + m2 v2 m1 + m2
Dio mehanike energije (kinetike) se pretvori u unutranju energiju. Ukoliko je mehanika energija ouvana apsolutno elastini sudar
m1 v1 + m2 v2 = m1 v1 + m2 v2
Nakon sudara tijela se ne gibaju zajedno.
W = F s
Pretpostavljamo da je sila konstantna i po veliini i po smjeru na itavom pomaku. Jedinica za mjerenje [W ] = [ F ] [ s ] = Nm J dul Rad je pozitivan kad je F istog smjera kao i s , tj. W > 0 kad je < 90 Rad je negativan kad je F suprotnog smjera od s , tj W < 0 kad je 90 < < 270 Rad je jednak nuli, W = 0 za 1 s = 0 nema pomaka 2 F = 0 tj. sila okomita na pomak. Sila F nikada ne vri rad.
Grafiko raunanje rada: Povrina ispod F-s dijagrama brojano odgovara izvrenom radu. Ako je sila konstantna tijekom gibanja onda je situacija prikazana na crteu:
W=
1 1 Fe x = kx x 2 2 1 W = k x2 2
21
na kojima moemo silu Fs1 smatrati konstantom. Raunamo mali doprinos rada W1 = Fs1 s1 a ukupan rad dobijemo zbrajanjem ovih malih doprinosa rada W = W1 + W2 + ...
Korisnost ureaja,
P= P =
Snaga je omjer izvrenog rada W i vremenskog intervala t za koji je dani rad izvren.
W = F v t
[ P] =
[ W ] = 1 J [ t ] s
1W W kada t
Ako t0 tada dobivamo trenutnu snagu P tj. to je granina vrijednost omjera t0! Dobivamo P = F v gdje je v trenutna brzina. c) mehaniki oblici energije Zaliha rada kojeg tijelo moe izvriti mijenjajui svoje stanje naziva se energijom.
c1) energija gibanja (kinetika energija) Posjeduje ju tijelo koje se giba. Ovisi o: - masi Ek ~ m 1 2
2 - brzini Ek ~ v 2 Pogledajmo tijelo mase m, koje lei na horizontalnoj podlozi i miruje. Neka na njega pone djelovati konstantna sila F u horizontalnom smjeru ( Ftr - zanemarujemo). Nakon to tijelo prevali put s ono ima brzinu v (jednoliko ubr. gib.). Sila F je
izvrila rad W = F s = ma
Ek =
mv
v 1 2 = mv 2a 2
Ek = W =
Naputak:
1 2 mv 2
Kada se kae zaliha rada onda se ne misli da je rad pohranjen u tijelu tj. ne misli se da tijelo ima rad. Rad nije funkcija stanja tijela (vidjeti poglavlje o toplini). To znai da tijelo ne sadri rad u sebi. Takoer, koliina topline i toplinski kapacitet tijela nisu funkcije stanja tijela. U drugu ruku, obujam, broj estica, unutarnja energija su funkcije stanja tijela (dakle, te veliine tijelo sadri u sebi). Rad se pojavljuje pri meudjelovanju dvaju ili vie tijela. U tom procesu se mijenjaju energije tih tijela. Analogna tvrdnja vrijedi za koliinu topline i toplinski kapacitet tijela.
22
- Gravitaciona potencijalna energija, E pg Posjeduje ju tijelo koje se nalazi u gravitacionom polju. Ovisi o: - masi E pg ~ m visini
E pg ~ h
E pg = mgh
Razina (referentno tijelo) od koje se mjeri visina moe se proizvoljno odabrati, jer je u svim fizikalnim pojavama vana ne sama potencijalna energija E pg , ve njena promjena E pg kojom se odreuje izvreni rad. Dakle, E pg ovisi otkuda mjerimo visinu a E pg ne ovisi o tome. Neka tijelo mase m podiemo s povrine Zemlje jednoliko malom brzinom (pa Ek moemo zanemariti). Znai tijelo podiemo silom F = Fg . Rad te sile na putu h jednak je W = F h = m g h. Ako tijelo ispustimo s te visine tako da ono padne na povrinu Zemlje, ono moe izvriti upravo toliki rad, tj. u stanju na visini h ima zalihu rada mgh tj.
E pg = mgh
c3) potencijalna elastina energija, E pe
To je energija pohranjena u deformiranom tijelu. U sluaju elastine opruge ovisi o: - deformaciji E pe ~ x 2 konstanti elastinosti E pe ~ k
Da bismo oprugu rastegli (ili stisnuli) za x, moramo izvriti rad nad njom jednak W =
1 2 kx 2
Kad se opruga vraa u nerastegnuto stanje, moe upravo toliki rad izvriti, tj u stanju protegnua x ima zalihu rada, tj. elastinu potencijalnu energiju
E pe =
1 2 kx 2
d) Zakon ouvanja mehanike energije (Emeh = Ek + Epg + Epe) Gledamo tijelo mase m koje slobodno pada s visine H (otpor zraka zanemarujemo). U stanju 1 tijelo ima ukupnu mehaniku energiju Eu1 = Ek1 + E pg1 = 0 + mgH = mgH ;
u stanju 2
Eu 2 =
u stanju 3
2 mv3 m Eu 3 = + 0 = 2 gH = mgH . 2 2
Dakle, tijelo ima jednaku energiju u stanjima 1, 2 i 3 a takoer i u svim ostalim meustanjima koja nismo naveli. Kaemo da je mehanika energija ouvana
23
Openito, u zatvorenom sustavu (u kojem nema sila trenja i sila otpora (disipativnih sila)) je zbroj svih oblika mehanike energije konstantan tijekom vremena, tj.
Ek 1 + E pg1 + E pe1 = Ek 2 + E pg 2 + E pe 2
ili
Ek + E pg + E pe = konst. ZOME!
Energija moe mijenjati oblik, ali se ne moe niti stvoriti, niti unititi! Ukoliko u sustavu postoje sile trenja tada mehanika energija nije ouvana. Tada je Ek 2 < Ek 1 tj. sila trenja je potroila dio mehanike energije Wtr = Ek 1 Ek 2 = Emeh . Mehanika energija prelazi u unutranju energiju tijela. Opi zakon ouvanja energije: ukupna koliina energije svih oblika, ukljuujui i mehaniku i sve oblike unutarnje energije, ostaje itavo vrijeme konstantnom. (E1 = E2 + W)
v2 . R
Izraz za centripetalno ubrzanje se moe zapisati na vie meusobno ekvivalentnih naina: Rabei izraz za obodnu brzinu v = R imamo acp = 2 R . Slino, rabei izraz za obodnu brzinu v = acp = 4 2 R. T2
2R gdje je T period rotacije imamo T
Centripetalno ubrzanje se pojavljuje kod svih gibanja kojima putanja (trajektorija) nije pravac. To je istina zato jer zakrivljene dijelove putanje moemo shvatiti kao krune lukove na kojima (kao i kod gibanja po krunici) imamo centripetalno ubrzanje. U vezi sa centripetalnim ubrzanjem uvodi se pojam centripetalne sile Fcp = m acp kojega valja ispravno razumjeti. Centripetalna sila nije neka posebna sila nego je to nain djelovanja jednog ili vie tijela na uoeno tijelo mase m pri emu to meudjelovanje dovodi do gibanja uoenog tijela po krunom luku (ili krunici). Znai, razliite sile mogu igrati ulogu centripetalne sile (gravitacijska sila, sila trenja klizanja, Coulombova sila, magnetski dio Lorentzove sile ...) Navedimo sada razliite meusobno ekvivalentne izraze za centripetalnu silu.
Fcp = macp =
24
Ulogu centripetalne sile moe igrati npr. gravitaciona sila (gibanje m v 2 mZ M S . Zemlje oko Sunca). Znai imamo Z = R R2 Slino, u Bohrovom modelu atoma vodika ulogu m v 2 kq q centripetalne sile igra Coulombova sila. Dakle, vrijedi e = e 2 p . R R
mv 2 = mg R
Ulogu centripetalne sile moe igrati i rezultanta FR dvije ili vie sila.
Npr. tijelo objeeno o nit koje se vrti u horizontalnoj ravnini. FN - sila napetosti niti i Fg - sila tea na tijelo Rezultanta tih sila je FR = Fg2 + FN2 + 2 Fg FN cos i vrijedi
FR = Fcp . Ali nema straha od zaguljenih formula! Neka je kut izmeu sila FN i FR. Vrijedi Fg ctg = Fcp.
Ako se tijelo giba ubrzano po krunici tada vektor ubrzanja a ne gleda prema sreditu. Rastavljamo ga tada na: radijalnu komponentu ar = obodne brzine at =
v2 R
v =R = R tj. t t
25
R - pomak sistema tramvaj u odnosu na sistem zemlja za t rT - pomak putnika u sistemu tramvaj za t
rZ - pomak putnika u sistemu zemlja za t
Rabei crte nalazimo vezu izmeu pomaka: rZ = R + rT - relativne veliine Uzmimo radi jednostavnosti da je putnik materijalna toka te da se giba u smjeru relativne brzine V . Uzmimo takoer os x tako da se ona podudara sa smjerom vektora V . Slijedi xZ = X + xT ; yZ = yT ; zZ = zT ; tZ = tT . Obzirom da je X = VtT slijedi
xZ = xT + VtT yZ = yT zZ = zT
Dobiveni izrazi zovu se Galilejeve transformacije.
tZ = tT Prema pretpostavci vrijeme je u klasinoj fizici apsolutno tj. neovisno o promatrau. Znai, vrijeme jednako tee za promatraa u inercijalnom sustavu Zemlja kao i u inercijalnom referentnom sustavu tramvaj. Ako vrijeme jednako tee u svim inercijalnim sustavima onda su i vremenski intervali jedne te iste pojave meusobno jednaki u tim sustavima tZ = tT t . U klasinoj (Newtonovoj) fizici se uzima da je brzina prenoenja meudjelovanja izmeu dvaju tijela neizmjerno velika. to to znai? Pogledajmo dva tijela koja miruju na nekoj udaljenosti. Neka tijela meudjeluju gravitacijskom (ili elektrinom) silom. Pretpostavimo da se jedno od tih tijela priblii (ili udalji) od drugog tijela. Koliko treba vremena da drugo tijelo osjeti pomicanje prvog tijela? Ako se gravitacijsko (ili elektrino) meudjelovanje prenosi konanom brzinom onda je za to potrebno neko konano vrijeme. U klasinoj fizici uzimamo da drugo tijelo osjeti promjenu meudjelovanja istodobno s pomicanjem prvog tijela! Dakle, brzina prenoenja meudjelovanja izmeu tijela je neizmjerno velika.
Kako su povezane brzine putnika izmjerene u razliitim sistemima? r vT = T - brzina putnika izmjerena u sistemu tramvaj tT
vz =
V=
rZ r R = + T tj. vz = V + vT - relativne veliine tZ tZ tT Ako se putnik giba jednoliko ubrzano v aZ = z - ubrzanje u sistemu zemlja t z aT = vT - ubrzanje izmjereno u tramvaju tT
26
iz vz = V + vT slijedi vz = V + vT . No, tramvaj se giba jednoliko po pravcu V = 0 vZ vT Rabei vZ = vT dobivamo a to povlai aZ = aT . - apsolutne veliine = tZ tT Valja uoiti da su relativne veliine one koje su meusobno povezane Galilejevim transformacijama (vektori poloaja, brzine). Apsolutne veliine ne ovise o izboru inercijalnog sustava (ubrzanje, vrijeme). Jednadbe gibanja, tj. II N.Z. imat e isti oblik u svim inercijalnim sistemima referencije
mZ aZ = FZ mT aT = FT
Sile meudjelovanja u oba inercijalna sustava su iste.
b) neinercijalni sistem referencije - sistem referencije koji se giba ubrzano u odnosu na referentno tijelo. Npr. tramvaj pri polasku sa stanice ili dolasku na stanicu, automobil u zavoju, Zemlja pri gibanju oko Sunca. Radi jednostavnosti promatrat emo pravocrtno gibanje sustava. Sistem tramvaj i sistem zemlja. Promatramo uteg objeen o nit u tramvaju. Inercijalni sustavi PZ - uteg se za njega giba jednoliko po pravcu
jednoliko ubrzano po pravcu. Djeluju sile Fg i FN koje vie ne lee na istom pravcu. Rezultanta tih sila je razliita od nule a to znai da se uteg giba jednoliko ubrzano: FR 0 ma = FR .
27
Ako se promatra nalazi u rotirajuem sustavu (jednoliko kruenje) tada e on osim sile Fe (elastine sile rastegnute opruge) morati uvesti inercijalnu silu Fi koju esto nazivamo centrifugalnom silom Fcf , a trebalo bi preciznije centrifugalna inercijalna sila Fcfi . Vrijedi
Fcfi =
Uvodi ju samo promatra koji rotira zajedno s tijelom PR (neinercijalan sustav). Za promatraa na Zemlji PZ (koji je u inercijalnom sustavu) centrifugalna inercijalna sila Fcfi ne postoji!
2 U jednakim vremenskim intervalima spojnica Sunca i planeta prebrie jednake povrine. 3 Za svaki planet je omjer kvadrata ophodnog vremena T i kuba njegove srednje udaljenosti od Sunca R jednak konstanti: 4 2 s2 T2 = konst. Vrijednost konstante se moe izraunati: konst = = 2.97 1019 3 . MS m R3 Za sve planete je ovisnost njihova ubrzanja ap o udaljenosti od Sunca r sljedeeg oblika:
ap =
MS r2 mp M S r2
, - gravitacijska konstanta
Fp = ma p =
Newton uz pretpostavku postojanja sile ovakve vrste izmeu Zemlje i Mjeseca uspjeva objasniti gibanje Mjeseca oko Zemlje. Newton 2222222 generalizira: Bilo koja dva tijela masa m1 , odnosno m2 na razmaku r (dimenzije tjela su zanemarive u odnosu na taj razmak tj. smatramo ih materijalnim tokama ili kuglama) se meusobno privlae gravitacionom silom
F =
m1m2 r2
= 6.67 1011
Nm 2 kg 2
Gravitaciona sila je proporcionalna umnoku masa tijela i obrnuto proporcionalna kvadratu udaljenosti izmeu tih tijela.
28
b) gravitaciono polje To je prostor oko masivnog tijela M, u kome se osjea gravitaciono djelovanje tog tijela. Za opisivanje polja uvodimo nekoliko veliina: b1) jakost gravitacionog polja, g m - probna masa F - sila s kojom u datoj toki na probnu masu m djeluje tijelo mase M
g=
nalazi probna masa). Ovisi samo o poloaju toke i o tijelu koje stvara polje M. Karakteristika toke polja
[g] =
[F ] = N = m [ m] kg s 2
valja shvatiti kao ubrzanje koje e materijalna toka doivjeti u toj toki polja!) Ukoliko je tijelo M sferno (dakle kugla) ili tokasto onda je grav. sila jednaka F = jakost grav. polja jednaka je g =
mM ,a r2
M . r2
b2) gravitacioni potencijal Dovodimo iz probnu masu m u toku 1 u gravitacijskom polju tijela M. Pritom gravitaciona sila izvri rad W1 (naime tijelo M privlai probnu masu m), tj. u toki 1 probna masa m raspolae potencijalnom gravitacionom energijom koja je tim vea to je vea masa m. Vrijedi E pg ~ m . Relacijom
1 =
E pg1 m
[ ] =
[E] = J . [ m] kg
Potencijalna
gravitacijska energija proizvoljnog tijela mase m u gravitacijskom potencijalu (koji potjee od drugih tijela) jednaka je E pg = m . Gravitacijski potencijal sfernog (ili tokastog) tijela mase M jednak je (r ) = Potencijalna gravitacijska energija jednaka je E pg (r ) =
M . r
Fg = Fcp mg =
mvI2 to povlai vI = gR R
29
Pripreme za razredbene ispite
druga: vII To je brzina kojom treba vertikalno izbaciti neko tijelo (s povrine planete) pa da ono ode u , tj. oslobodi se gravitacijskog polja. Izraz za drugu kozmiku brzinu dobijemo iz zakona ouvanja energije (ZOE):
Ek 1 + E pg1 = Ek + E pg = 0
2 mvII mM =0 R 2 M vII = 2 = 2 gR = 2vI R
I. 8. Hidrostatika i hidrodinamika
Fluidi: Tekuine: Plinovi: - tekuine i plinovi - malo stlaive, mogu tei tj. lako mijenjaju oblik - lako mijenjaju obujam i oblik. To su nakupine molekula (atoma) na sluajan nain rasporeenih koje se dre na okupu slabim silama.
a) pritisak i tlak Silu F koja djeluje na neku povrinu veliine A nazivamo silom pritiska ili kratko pritiskom. Tlak definiramo kao skalarnu veliinu p =
p=
F A
Tlak je omjer normalne komponente F sile koja djeluje na povrinu kojoj je plotina A. Jedinica za mjerenje jednaka je 1 Pa:
[ p] =
[F ] = 1 N [ A] m 2
1Pa , Paskal
p1 =
F A
Mjerimo li tlakove u preostalim oznaenim tokama dobivamo p1 = p2 = p3 = p4 = p5 = p6 - Pascalov zakon Kad djeluju samo povrinske sile tlak u svim tokama unutar tekuine je jednak. Drugim rijeima, tlak kojeg stvaraju povrinske sile prenosi se bez izmjena u svaku toku tekuine. primjena hidraulini tijesak Da bi sile bile u ravnotei tlakovi u svim tokama tekuine moraju biti jednaki tj. p1 = p2 to povlai
F1 F2 = . A1 A2
30
a2) tekuina pod djelovanjem sile tee hidrostatski tlak U cilindrinoj posudi baze A imamo mirnu tekuinu gustoe i visine h i konstantne temperature. Tekuina se nalazi u gravitacionom polju jakosti g. Na dno posude e djelovati sila teina tekuine jednaka sili tei Fg .
p = pa + ph = pa + gh
b) Sila uzgona Fu . Arhimedov zakon Kad se vrsto tijelo uroni u tekuinu sa svih strana tekuina tlai njegovu povrinu. Kako je tlak na veoj dubini vei, pojavljuje se rezultantna sila koja djeluje na tijelo suprotno od smjera sile tee tj. uvis. Tu silu nazivamo silom uzgona Fu .
Radi jednostavnosti pogledajmo silu na vertikalno uronjeni kvadar visine h i baze A. Sile F3 i
Fu = F2 F1 = p2 A p1 A =
31
f = t - uvjet lebdjenja
tonjenje tijela u fluidu: Fu < Fg - tijelo tone
c) dinamika fluida Promatramo tok idealnog fluida: - pretpostavljamo da nema viskoznosti (unutarnjeg trenja) - tok je stacionaran (laminaran) tj. putanje djelia fluida se ne sijeku - zamiljamo da je fluid konstantne gustoe, tj. ne moe se stlaiti c1) jednadba kontinuiteta (neprekidnosti) Tekuina prolazi laminarno kroz cijev promjenjivog presjeka. Definiramo maseni protok kroz neki presjek kao masa tekuine m koja za vrijeme t proe kroz popreni presjek A cijevi na crteu:
Slino, uvodi se volumni protok kao obujam fluida V koji za vrijeme t proe kroz popreni presjek A cjevi na crteu:
m t kg [ qm ] = 1 s qm =
Veza izmeu tih veliina je oblika qm = qV . Izvod jednadbe kontinuiteta: Pri stacionarnom toku nestlaivog fluida, za vrijeme t kroz presjek A1 protee masa
V t m3 [ qV ] = 1 s qV =
m1 = A1 v1t
Ista takva masa mora proi i kroz presjek A2 zbog nestlaivosti
m2 = A2 v2 t Mora biti m1 = m2 (tekuina ne istjee iz cijevi osim na poetku i na kraju cijevi). Slijedi A1 v1t = A2 v2 t
Jednadba kontinuiteta je oblika
A1v1 = A2 v2
ili openito A v = konst.
32
qV =
tj.
A vt = Av t
qV = konst.
Jednadba kontinuiteta nam kae da je volumni protok du cijevi konstantan. c2) Bernoullijeva jednadba Povezuje tlak unutar fluida s njegovom brzinom i poloajem u gravitacionom polju.
p1 - statiki tlak s kojim fluid s lijeve strane djeluje na presjek A1 p2 - statiki tlak s kojim fluid s desne strane djeluje na presjek A2
Za vrijeme t volumen
V1 = A1 v1t
V2 = A2 v2 t = V1 V na poloaju h2 i brzine v2 .
Taj premjetaj su izvrile sile pritiska, koje su pritom izvrile rad
W = p1 A1 v1t p2 A2 v2 t = = ( p1 p2 ) V
Izvreni rad je rezultirao promjenom kinetike energije
Ek =
1 2 1 2 mv2 mv1 2 2
E pg = mgh2 mgh1
33
p+
Dakle, Bernoullijva jednadba opisuje injenicu da je ukupni tlak unutar tekuine koja se giba konstantan du cijevi.
pd =
A2 A1
v1 A2 = v1 v2 A1
v2 v
tj. uzimamo da je brzina sputanja nivoa tekuine u posudi zanemariva. Bernoullijeva jednadba
pa +
mi vi2 2 vi = ri Eki =
34
Pripreme za razredbene ispite
Eki = Ekr =
1 mi ri 2 2 2
I = mi ri 2
i
[ I ] = [ m] v 2 = kgm2
Ekr =
1 2 I 2
I CM = MR 2
I CM =
1 MR 2 2
I CM =
1 ML2 12
1 I CM = ML2 3
kugla
I CM =
2 MR 2 5
sfera
I CM =
2 MR 2 3
35
a1) Steinerov pouak (teorem o paralelnim osima) Usporedimo li momente tromosti tijela za dvije meusobno paralelne osi vrtnje (neka jedna od njih prolazi kroz centar mase CM tijela) koje su na razmaku d, tada vrijedi Steinerov pouak
I 0 = I CM + Md 2
a2) Moment sile, M moment sile M definiramo kao M=kF gdje je k krak sile (najkraa udaljenost od osi vrtnje do pravca djelovanja sile) F veliina (modul) sile
[ M ] = [ k ][ F ] = m N
M =r F
Smjer momenta se odreuje pravilom desne ruke: Prstima pokazujemo smjer preklapanja prvog faktora ( r ) na drugi ( F ). Tada palac pokazuje smjer momenta sile M .
Uvjet ravnotee obzirom na rotaciju (vrtnju) tijela:
M1 + M 2 + M3 = 0
tj.
M1 = M 2 + M 3
ili
k1 F1 = k2 F2 + k3 F3
Zbroj svih momenata sila u odnosu na datu os mora biti jednak nuli! Uoimo da je to nuno ali ne i dovoljno da bi tijelo bilo u statikoj ravnotei. Tijelo je u statikoj ravnotei ako je zasebno zbroj svih sila i zbroj svih momenata tih sila oko neke osi jednak nuli. a3) veza izmeu momenta sile i kutne akceleracije mi - masa i-tog djelia
Fit = mi ait
Moment te sile u odnosu na centar vrtnje 0 je
M = M i = mi ri 2 i i
tj.
M=I .
36
W = F s = ( F sin ) s = = ( F sin ) r = M
Rad pri malom pomaku s , tj. malom zakretu jednak je W = M Trenutna snaga jednaka je
P=
W =M otkuda slijedi P = M . t t 1 2 1 2 I1 I 2 2 2
b) kotrljanje i moment koliine gibanja Kod kotrljanja tijela, os rotacije vie nije fiksirana u prostoru.
vCM =
Kotrljanje se moe shvatiti kao kombinacija iste translacije i iste rotacije. Pogledajmo:
Ukupna kinetika energija valjka, mase M i radijusa R, koji se kotrlja moe se zapisati u obliku
EK =
1 I P 2 2
1 I CM 2 2
i translacione kinetike energije centra mase
1 2 MvCM 2
37