1.

UVOD
Znanstvena razmiljanja o zbrinjavanju otpadnog papira razilaze se u dva dijametralno
razliita smjera, od koritenja otpadnog papira kao energenta (Krm, 1994) do njegove
ponovne upotrebe tj. reciklacije. Na europskom kontinentu ve vie od pola stoljea
preferira se i potie industrijska reciklacija. Svaka inovacija u podruju reciklacije papira
posljedina je u odnosu na razvoj tehnologije tiska i obrade tiskovnih podloga.
U sredite okvira teme magistarskog rada postavljen je novinski papir. Jednim, veim
dijelom sirovina za izradu novinskog papira upravo su same novine, tj. otpadni novinski
ofsetni otisci. Budui da su i novinski papiri za te novinske otiske bili proizvedeni od
nekih prethodnih starih novina, dio vlakana u ovakvoj sirovini ulazi u svoj trei ciklus
oporabe. Drugim, manjim dijelom za proizvodnju novinskog papira mogu se koristiti kao
sirovina ofsetni otisci na papirima iz primarnih vlakana, to su najee premazani papiri.
Vlakna tih otisaka preradom u novinski papir ulaze u svoj prvi ciklus oporabe.
Nekoliko je razloga za dodavanje otisaka na papiru iz primarnih vlakana u preradi starog
novinskog papira: viekratno reciklirana vlakna starog novinskog papira nakon ponovnog
recikliranja ne bi mogla proizvesti papir zadovoljavajue vrstoe. U tom segmentu uloga
je papira iz primarnih vlakana da svojim duljim i uuvanijim vlaknima pomogne tronim
novinkim vlaknima ispreplesti dovoljno vrst novi novinski papir.
vrstoa novinskog papira od posebne je vanosti zbog naina tiska novina koji se vri iz
role, pa je papirna traka izloena daleko veim naprezanjima nego to bi to bio sluaj kod
tiska iz araka.
Utjecaj papira iz primarnih vlakana znaajan je i za poboljanje optikih svojstava
novinskog papira dijelom samim vlaknima, a dijelom punilima.
Omjer optimalnih udjela ovih dviju sirovina za izradu novog novinskog papira posljedica
je odreivanja optikih i mehanikih svojstava, te je rezultat postizanja minimalne
zadovoljavajue kvalitete recikliranog novinskog papira.
Istraivanja obuhvaena ovim radom u znanstvenom pogledu prilog su pojanjenju
kompleksnog utjecaja karakteristika i udjela konvencionalnih i digitalnih ofsetnih otisaka
u uvjetima procesa kemijske deinking flotacije na neka mehanika svojstva recikliranih
vlakana.
Interesantna je i primjena opisanih istraivanja posebno pri planiranju proizvodnje
recikliranih papira u okviru konvencionalnog procesa s eventualnim dodatkom digitalnih
ofsetnih otisaka. Digitalni ofsetni otisci openito imaju trend poveanja u masi starog
papira za zbrinjavanje, a sve s ciljem dobivanja sekundarne sirovine koja bi zadovoljila
kriterije za proizvodnju tiskovnih papira.
1.1. CILJ, SVRHA I HIPOTEZA RADA
Cilj magistarskog rada je valorizacija utjecaja digitalnih ofsetnih otisaka na premazanom i
nepremazanom papiru iz primarnih vlakana na mehanika svojstva laboratorijskih
recikliranih papira kada se takvi otisci pojavljuju uz novinske otiske kao sirovina u
sastavu ulaznog papira za laboratorijsku reciklaciju. Valorizacija utjecaja digitalnih
ofsetnih otisaka provodi se sa aspekta tehnike tiska, svojstava vlakana, te prisutnosti
punila.
Svrha rada je pridonjeti boljem razumijevanju onih procesa laboratorijske reciklacije kod
kojih se javljaju problemi uvoenjem novih sirovina u izradu lista. Budui da se tehnike
digitalnog tiska rapidno razvijaju, nedvojbeno se poveava i udio digitalnih ofsetnih
otisaka u tiskarskoj produkciji globalno. Ako se digitalni ofsetni otisci nau kao
komponenta sirovine za izradu novinskog papira, biti e vano znati njihovo ponaanje u
procesu kemijske deinking flotacije.
Rad testira hipotezu da postoji ovisnost izmeu vrste papira na kojima su izraeni otisci i
tehnike tiska s jedne strane, te postupka kemijske deinking flotacije u eksperimentalim
uvjetima s druge strane, koja se odraava na kvalitetu recikliranih papira izraenu
evaluacijskim nizom karakteristika.
2
2. OPI DIO
2.1. POVIJESNI PREGLED IZRADE PAPIRA
Mnoge stare civilizacije, od Sumerske, Babilonske i Perzijske, pa ak i Egipatska,
koristile su se glinenim ploicama za pisanje, tonije graviranje. U starom Rimu su se
vaniji dokumenti uvali ugravirani na metalnim ploicama. Jednostavnije, pa i ee u
upotrebi bilo je pisanje na listovima palme, odakle se i do danas sauvao izraz list za
stranicu u knjizi. Matoviti Rimljani pisali su i na kori stabla, unutarnjoj, glaoj strani
kore, latinskog naziva liber koja takoer etimoloki donosi svoju konotaciju u pojam
knjige. Stare civilizacije mnoge zapise ostavile su i na pergamentu, tankoj prepariranoj
ovjoj koi, a zbog svojih dobrih svojstava upotreba pergamenta zadrala se u Europi sve
do izuma tiskarskog stroja. Egipatski papirus, premda je pojmu papir dao ime, nije
papir u pravom smislu rijei, ak usprkos toga to se izraivao od stabljika biljke papirus.
Prvi pravi papir vjeruje se da je izumio Tai Lum u Kini 105 godine pr.n.e. Kinezi su,
meutim, tajnu njegove izrade stoljeima strogo uvali (Romano, F.J, Romano, R.M,
1998). Ipak, kad je otkrivena, tajna izrade papira polako se poela iriti svijetom: zaista
polako, preko itave Azije, sjevera Afrike, pa sa Arapima u panjolsku, a odatle u Italiju,
Njemaku i drugdje po Europi (Lozo et al, 2001). I premda je papir oduvijek bio relativno
jeftin proizvod, stoljeima mu se u upotrebi uspjeno suprostavljao znatno skuplji
pergament i to prvenstveno zbog boljih mehanikih svojstava.
Tek su pomina slova i tiskarska prea donijeli prednost papiru. Smatra se da je i sam
Gutenberg svoju slavnu Bibliju u 42 retka po stranici tiskao dijelom na pergamentu, tj. da
je oko 30 primjeraka, od 180 do 200 koliko se pretpostavlja da je iznosila naklada tog
dvotomnog tipografskog remek-djela, bilo tiskano na pergamentu, a ostalo na papiru
(Fumanelli, L, 1965). Relativno naglo rasla je potreba za tiskovnim podlogama.
Pergament je za novu tehnologiju definitivno bio preskup, pogotovo to su se za tisak
mogli koristiti samo najtanji i najglai primjerci.
Papir se proizvodio od starih lanenih i pamunih krpa, a sam proces izrade bio je unutar
papirakog ceha u Europi strogo propisan. Postupak je bio naporan i dugotrajan, ak etiri
do pet tjedana trebalo je krpi da postane papirom. Majstori, ponosni na svoje djelo,
stavljali bi na listove papria svoj potpis u obliku vodenog iga, filigrana (Stipevi, A,
1985). Male iane figurice poloene na jo mokar list u situ ostavile bi svoj trag
stanjujui neznatno papir pod sobom.
3
U tiskarskoj Europi 18. stoljee obiljeeno je pojavom periodistike s dominantnim
novinskim tiskom; od proizvoaa papira se oekivalo da zadovolje svakodnevno sve
veu potronju papira. Nastojanja za unapreivanjem proizvodnje bila su usmjerena na
dva segmenta: ubrzavanje postupka izrade papira, te na koritenje novih sirovina za
njegovu izradu.
Poetkom 18. stoljea, 1719. godine Ferchault de Raumur predlae proizvodnju papira
od drveta, a polovicom stoljea Friedrich Keller tehniki usavrava tu zamisao. 1893.
godine Amerikanac Tilghman patentiraio je postupak, te je krenula sustavna proizvodnja
papira od drveta kao sirovine (Lisac, A.Lj, 1961).
Vezano uz drugi trini zahtjev, ubrzanju postupka izrade papira, najznaajniji doprios
dao je 1798. Nicolas Louis Robert prvim strojem za izradu papira. Tim izumom zapoelo
je razdoblje izrade papira u traci, u beskonanoj traci koliko se 15-ak metara papira tada
inilo. Robertov stroj znaio je takav tehniki napredak da je u kratkom periodu
transformirao manufaktunu izradu papira u industrijsku, prvo u Engleskoj, zatim u
Francuskoj, pa u Americi, te onda i drugdje po svijetu.
Neobina je injenica da je izrada papira u traci na neki nain bio izum prije svoga
vremena. Tako proizveden papir se, naime, nakon izrade rezao u arke, listove papira za
tisak. Neizrezane trake papira ekale su namotane u roli vie od 50 godina da William
Bullock konstruira u Americi rotacijski tiskarski stroj za tisak na papiru iz trake, 1856
godine (Crouse, D.B, 1989).
U Hrvatskoj su se manufakturnom izradom papira, ini se, bavili Pavlini, no industrijska
proizvodnja zapoela je u Rijeci. Mala radionica papira promjenom vlasnika 1827. godine
izrasla je u tvornicu i premda je u nazivu nosila obrtniku asocijaciju: Cesarsko kraljevska
manufaktura papira Smith & Meynier, ipak je imala sve karakteristike industrijske
proizvodnje. Tu se izraivao papir vrhunske kvalitete, a izvozio se u sve zemlje june i
srednje Europe, pa ak i na Daleki istok i u Junu Ameriku.
U Zagrebu je zamisao o tvornici papira potekla od grofa Janka Drakovia polovicom 19.
stoljea, no tek 1893. godine osnovano je dioniko drutvo tvornice. Prvotna nakana da se
tvornica papira iz praktinih razloga sagradi pokraj Glavnog kolodvora propala je zbog
negativnog odgovora tadanjih zagrebakih vlasti. Danas moemo biti ponosni na
ekoloku i zdravstvenu svijest gradskih poglavara i naelnika Adolfa pl. Moinskog.
Naime, : Slavno poglavarstvo nije molbi udovoljilo s razloga:
4
jer bi one sirovine i kemikalija koja su potrebna za proizvadjanje papira
okuivala zrak onog diela grada, koji bi bio najblii tvornici, pak da bi se tim
izgradjivanje toga diela zaprieilo, a da bi kodilo zdravlju onih koji bi u blizini
tvornice stanovali; -
jer da bi vode kaljuice, koje bi se imale odvajati u otvoreni sabirajui kanal, bez
svake dvojbe okuivale blinje temeljne vode, pak da bi se tim zdravlju stanovnika
onog diela grada, budui da se u pomanjkanju vodovoda moraju sluiti tamo
nalazeim se bunarima nakodilo, kad bi morali piti okuenu vodu. (Lisac, A. Lj,
1961)
Tako je Zagrebaka tvornica papira sagraena na Zavrtnici 1895. godine.
5
2.2. INDUSTRIJSKA PROIZVODNJA PAPIRA
2.2.1. Vrste vlakana
Papir se proizvodi na papir-stroju u kontinuiranoj traci. Osnovni sastojak papira ine
celulozna vlakna, a ovisno o vrsti i nainu obrade vlakana, te o koritenim dodacima, kao
to su punila, keljiva, premazi i sl., variraju i svojstva proizvedenog papira.
Viegodinje biljke su najeksploatiraniji izvor sirovine za proizvodnju papira. Iz stabala
bjelogorice i crnogorice prerauju se drvenjaa, poluceluloza i tehnika celuloza za izradu
papira. Vlaknata sirovina se takoer dobiva od jednogodinjih biljki, od polutvorina i iz
starog papira.
Glavni sastojci drveta su celuloza, hemiceluloze i lignin. Graa drveta i drugih biljaka je
tipino vlaknata zbog karakteristine strukture molekule celuloze. Vie slojeva stijenki
vlakna i lamele obavijaju staninu upljinu, lumen, zbog koje vlakno predstavlja kapilaru.
Celuloza je glavni sastojak stijenki biljnih stanica. Strukturu celuloze ini niz glukoznih
jedinica meusobno povezanih 1,4 glikozidnom vezom (poli 1,4D-glukopiranoza).
Poli glukozidna struktura je povoljna konfiguracija, jer su sve skupine ekvatorijalne.
Rndgenskom strukturnom analizom je utvreno da se celuloza sastoji od dugakih
paralelnih lanaca koji su meusobno povezani vodikovim vezama (Pine, H.S, 1994).
Skupine celuloznih lanaca koji se nazivaju fibrili (promjer cca 20000 pm) uvjetuju
vlaknatu strukturu biljnog materijala. Krutost drveta pripisuje se ligninu (polimernim
fenolima) i hemicelulozama koji povezuju poliglikozidne lance poprenim vezama.
Drvenjaa se dobiva mehanikim ralanjivanjem drveta bruenjem, uz moguu kemijsku
i termiku predobradu. Postupkom prerade iz drvenjae se ne uklanja lignin. Prisutnost
lignina uzrokuje kratak period svjetlostalnosti papira zbog oksidacijskog proces koji se
dodatno katalizira fotokemijski. Posljedica oksidacije lignina je njegovo tamnjenje, pa
papir poprima ukasto smei ton, a sama vlakna postaju krta (Roberts, J.C, 1996).
Zbog toga se vlakna drvenjae ee koriste za izradu kartona i ljepenke, nego za izradu
papira. Drvenjaa je bila sirovina za izradu novinskog papira prije nego to se novinski
papir poeo proizvoditi od recikliranih vlakana.
Polutvorina se dobiva preradom krpa, tj. otpada iz industrije tekstila. Duga, vrsta i skupa
tekstilna vlakna koriste se samo za izradu odreenih vrsta papira kao to su papiri za
6
novanice, vrijednosne papire, zemljopisne i pomorske karte i slino, odnosno kada se od
papira trai da bude mehaniki vrlo otporan i vrst (Romano, F.J, Romano, R.M, 1998).
Poluceluloza se dobiva blagom kemijskom obradom koja ne uklanja lignin iz vlakana, pa
je po sastavu slina drvenjai, iako su vlakna poluceluloze dulja.
Tehnika celuloza, koja se esto skraeno naziva i samo celuloza, dobiva se takvom
preradom drva kojom se otapa lignin. Prerada obuhvaa postupak kuhanja koji moe biti
kiseo, sulfitan, danas iz ekolokih razloga sve rjee u upotrebi, ili lunati, sulfatni. Sama
celulozna vlakna su neutralnog karaktera i premda se nakon podvrgavanja kuhanju ispiru,
upravo od ovih postupaka moe zaostati kiseo ili lunati karakter vlakana koji utjee na
pH vrijednost gotovog papira. Osim lignina, kuhanjem se otapaju i hemiceluloze.
Kuhanje se provodi pod pritiskom i na povienoj temperaturi. Vlakna se nakon kuhanja
mogu podvrgnuti i bijeljenju (Golubovi, A, 1973). Mogue je primijeniti reduktivno ili
oksidativno bijeljenje. Agensi koji se koriste za reduktivno bijeljenje su obino bisulfiti,
dok su oksidativni agensi najee peroksid, hipoklorit ili ozon (Roberts, J.C, 1996).
2.2.2. Priprema vlakana
Priprema vlakana za izradu papira obuhvaa dispergiranje u vodi, mljevenje i doziranje
dodataka.
Svrha dispergiranja je potpuno razvlaknjivanje na pojedinana vlakna u vodenoj
suspenziji (Roberts, J.C, 1996).
Mljevenjem se direktno utjee na svojstva budueg papira, kao to su mehanika svojstva,
svojstva povrine, poroznost, gustoa i slino.
Budui da su celulozna vlakna higroskopna, u vodi dolazi do njihovog bubrenja, a u tom
obliku su pogodna za mljevenje (Golubovi, A, 1973). Mljevenje se provodi u refinerima
koji mogu biti graeni stoasto ili sa rotirajuim diskovima. Ovisno o vrsti i stupnju
mljevenja vlakna se mljevenjem mogu rezati ili gnjeiti ili kao kombinacija navedenog,
raslojiti, raskoliti.
Posnim mljevenjem se vlaknima skrauje duljina, dobivaju se kratka vlakna koja e
formirati voluminozan papir.
Gnjeenje se postie tzv. masnim mljevenjem kojim se ne utjee na duljinu vlakana, ve
dolazi do fizikih promjena na stjenkama vlakna. Te promjene se odnose na oteivanje
7
primarne i sekundarnih stjenki vlakna (Carty, B, 1993). Masnim mljevenjem se vlakna
fibriliraju, tj. oteivanjem slojeva stjenki tijela vlakna poveeva im se ukupna povrina.
Ovakvim mehanikim djelovanjem uz prisutnost vode dolazi do kvalitetnijeg bubrenja
vlakana. Vlakna su nakon ovakve pripreme fleksibilnija, njihovo meusobno vezivanje u
listu je bolje, a time i papir postaje mehaniki otporniji.
Ovako predobraena vlakna mijeaju se u spremnicima sa odreenom koliinom punila i
eventualno keljiva i drugih dodataka, te se razrjeuju na potrebnu gustou pulpe, ovisno o
eljenoj gramaturi papira.
Punila su slabo topivi anorganski pigmenti bijele boje, karbonati, silikati, sulfati, oksidi i
sulfidi (Golubovi, A, 1973). Punila se papiru dodaju iz vie razloga, kao to su
poveanje gramature papira, zatim porast opaciteta i stupnja bjeline, mekoa i podatnost
lista za tisak, glatkost povrine, a zbog svog nehigroskopnog karaktera punila dijelom
utjeu i na dimenzionalnu stabilnost papira. estice punila u papiru, meutim, ometaju
meuvlaknato vezivanje to prvenstveno utjee na smanjenje vrstoe papira, otpornosti
papira na kidanje, savijanje i cijepanje. Prisutnost punila smanjuje i povrinsku vrstou
papira koja se manifestira upanjem i praenjem lista. Kod jako punjenih papira, kod
kojih udio punila dostie i do 30% ukupne mase papira, retencija punila u listu je
nejednolika to se manifestira dvostranou papira. Punila se, naime, na situ papir stroja
odvodnjom dijelom ispiru se sitove strane papira, a time direktno utjeu na meusobne
razlike gornje, pustene, i doljnje, sitove strane papira. Ove negativne pojave se mogu
gotovo u potpunosti anulirati premazivanjem papira.
Keljiva su hidrofobni dodaci papiru, najee prirodne ili umjetne smole, koje se dodaju u
masi ili povrinski u obliku premaza sa svrhom da papiru smanje upojnost i poroznost i da
povrinu lista uine homogenijom. Na taj nain stupanj keljenja papira ima poveznicu sa
smanjenjem pojave upanja i praenja povrine lista, dimenzionalnom stabilnou papira,
te vrstoom papira u mokrom.
Ostali dodaci papiru mogu biti bojila, optika bjelila i neki specijalni dodaci, kao to su
fungicidi, konzervansi i slino.
2.2.3. Papir stroj s ravnim beskonanim sitom
8
Pripremljena pulpa dovodi se na papir stroj na kojem zapoinje formiranje papirne trake.
Prvi i vjerojatno najvaniji dio stroja je sito na koje se nalijeva pulpa, tj. suspenzija
vlakana. Sam akt nalijevanja naziva se natok. Njegova je specifinost u utjecaju na
svojstva lista, u prvom redu na dvostranost i dvosmjernost lista.
Sito se rotirajui kree u smjeru proizvodnje trake papira. Na situ se odvija prva odvodnja
kojom zapoinje prelazak vlakana iz dispergiranog u vodi u gotovo potpuno suho stanje,
sa svega nekoliko postotaka vlage u formiranom listu.
Kozeny Karmen jednadba je izraz kojim se najee opisuje proces filtracije
suspenzije na situ (Roberts, J.C, 1996):
( )
p
C S
C
K
dt
dQ

1
]
1

2 2
3
1
1
[1]
gdje je:
dQ / dt - stupanj drenae po jedinici poprenog presjeka mokre trake papira
p - stupanj pritiska kroz traku
C - volumen vlakana u jedinici suspenzije
S - specifina povrina vlakana u jedinici volumena
- viskoznost suspenzije
Odvodnjom se kroz okna sita mogu otplaviti i estice punila, sitnija vlakna ili djelii
vlakana, a to rezultira razliitostima u izgledu i svojstvima papira sa sitove i pustene
strane.
Osim dvostranosti, u natoku dolazi do pojave dvosmjernosti lista. Zbog brzine kojom se
sito kree u smjeru proizvodnje papira inercijom dolazi do orijentacije veeg dijela
vlakana u tom istom smjeru. Zbog toga smjer proizvodnje papirne trake predstavlja
uzduni smjer toka vlakanaca u gotovom papiru, za razliku od onog okomitog na njega,
koji je paralelan sa irinom proizvodne trake i naziva se popreni smjer toka vlakanaca.
9
Ovo negativno svojstvo industrijski proizvedenog papira je neizbjeno, a ublaava se
samo donekle poprenim potresivanjem sita za vrijeme natoka. Papir ima razliita
svojstva u uzdunom i poprenom smjeru toka vlakanaca, a premazivanje gotovog papira
ne ublaava te razliitosti. One se izrazito manifestiraju u veini mehanikih svojstava,
dimenzionalnoj stabilnosti i kapilarnoj upojnosti.
Nakon sita jo nedovoljno formirana papirna traka prebacuje se gornjom stranom na
pustenu traku, po kojoj ta strana papira i nosi naziv. Pust upija vodu, pa na izlasku iz ove
faze traka papira ima oko 40% suhe tvari i daljnje uklanjanje vode mehanikim putem
vie nije mogue. (Golubovi, A, 1973)
Tada slijedi suni dio stroja. On se sastoji od vie metalnih valjaka promjera veeg i od
jednog metra, zagrijanih iznutra vodenom parom. Tokom ove faze regulacijom
temperature valjaka papiru se uklanja sva suvina voda, a zaostaje najee tek 4 6 %
vlage koliko je u standarnim uvjetima ima gotovi papir. Suhom papiru se zaglauje
povrina prolaskom izmeu metalnih valjaka glatke povrine, ime se dobivaju strojno
glatki papiri. eli li se postii vea glatkost jedne ili obiju strana papira, papirna traka se
dodatno satinira prolaskom izmeu niza kalanderskih valjaka. Dodatno oplemenjivanje
papira premazivanjem moe se izvriti na papir stroju za itavu proizvodnu irinu trake ili
naknadno na posebnim strojevima kada se tzv. jumbo rola izree na ue trake. Koliina
nanesenog premaza kao i broj slojeva nanosa mogu varirati, a nakon suenja premaza
povrina papira se blago zagladi za mat premazane papire ili otro za premezane papire
visokog sjaja. Po potrebi se papiri iz uih rola reu u arke, sortiraju, broje, pakiraju i
skladite.
2.3. RECIKLACIJA PAPIRA
10
Industrijska reciklacija otpadnog papira obuhvaa vie postupaka od kojih su najvaniji
prikupljanje i sortinranje starog papira, razvlaknjivanje, grubo prosijavanje, odbojavanje
(deinking flotacija), ienje, fino prosijavanje, ispiranje, te eventualno uguivanje i
konzerviranje (McBride, D, 1993). Budui da su svojstva budueg recikliranog papira
ovisna o mnogim nijansama u toku postupka prerade, u pravilu se tokom itavog
postupka kontroliraju uzorci i prate svojstva kako bi se pratila i odrala zadovoljavajua
kvalitata papira (Spanenberg, J.R, 1993).
2.3.1. Razvrstavanje, sortiranje
Ve kod prikupljanja otpadnog papira vri se sortiranje zbog razliitih otkupnina za
pojedine vrste otpadnog papira. U ovom poetnom stupnju reciklacije sortiranje je
relativno grubo, pa se ulaskom u tvornicu papira sirovina mora ponovno pregledati i
razvrstati (Miller, B, 1993). U otkupljenom papiru esto se nalaze razni neeljeni,
neupotrebljivi ili ak tetni predmeti. Budui da bi oni mogli izazvati vrlo skupa oteenja
strojeva u procesu prerade starog papira, pregledavanje i razvrstavanje se vri runo, na
pokretnoj traci. Ovisno o kapacitetima daljnjih preradnih faza tvornice, ovako proieni
stari papir moe se ponovno balirati i uskladititi.
2.3.2. Razvlaknjivanje
Svrha razvlaknjivanja (engl. pulping, repulping) je odvajanje vlakana iz isprepletene
strukture papira u pojedinana vlakna. Pri tome se oekuje takoer da se i tiskarska boja
odvoji od vlakana u obliku sitnih estica.
Razvlaknjivanje otpadnog papira vri se u pulperima. Vodi koja uz rotaciju propelera
razvlaknjuje papir u vlakanca dodaju se kemikalije, a sam postupak se kontrolira s
obzirom na konzistenciju pulpe, pH vrijednost, temperaturu, te vrijeme razvlaknjivanja.
Stari papir kao sirovina unosi u postupak prerade osim tiskarske boje i neka druga
nevlaknata oneienja koja tvore ljepljive estice (engl. stickes). Najneugodnija i
najnepoeljnija su svakako ljepila sa etiketa, kuverti, maraka ili broiranog uveza.
Ljepljive estice potjeu od taljivih ljepila, adheziva, veziva premaza, termoplastinih
smola, UV lakova i voskova (Krueger, W.C, Bowers, D.F, 1981). Ljepljive estice se
openito mogu klasificirati kao hidrofobni, ljepljivi, deformirajui materijali razliite
11
topljivosti i talia (Galland,G, 1995). Razvlaknjivanje na vioj temperaturi u pravilu
znai skraenje vremena razvlaknjivanja. Na vioj temperaturi nevlaknata oneienja
omekavaju, pa se poveava i uinak koritenih kemikalija (Cleveland, F. C, 1993).
Vano je napomenuti da se za razvlaknjivanje najee koristi obraena procesna voda iz
krunog toka tvornikog sustava (engl. white water).
Pri postupku kemijske deinking flotacije koriste se slijedee kemikalije:
Natrijev hidroksid utjee na alkalnost pulpe, olakava odvajanje estica boje
sa vlakana na nain da pospjeuje bubrenje vlakana, a takoer utjee na
saponifikaciju masnih kiselina
Vodikov peroksid se koristi za bijeljenje kao i za prevenciju tamnjenja pulpe
Vodikov sulfid se obino koristi kao sredstvo za redukcijsko bijeljenje
Natrijev silikat se koristi kao sredstvo za vlaenje koje smanjuje povrinsku
napetost. To je povrinski aktivna tvar, slui kao stabilizator na taj nain se sprjeava
ponovno vezivanje ve odvojenih estica boja na vlakna u pulpi.
Sredstva za keliranje veu ione tekih metala i sprjeavaju razgradnju
vodikovog peroksida i vodikovog sulfida, te smanjuje potrebne koliine natrijevog
silikata u procesu.
Kolektori: deinking flotacija se razvila uz koritenje sapuna, a to su alkalne
soli masnih kiselina. Da bi propisno funkcionirala, flotaciji je potrebna pjena.
Sklonost sapuna pjenjenju povezana je s brojem ugljikovih atoma u lancu na nain da
manji broj atoma, 10 do 12, proizvodi vie pjene, dok vei broj atoma smanjuje njen
nastanak. Osim sapuna mogu se koristiti masne kiseline, sintetski i polusintetski
kolektori. Doziranje kolektora je vrlo delikatno zbog toga to prekomjerna koliina
moe promijeniti hidrofoban karakter estica u hidrofilan.
Disperzanti slue u deinkingu ispiranjem da smanje povrinsku napetost
pulpe i da oforme micelle odvojene estice neistoa obavijene hidrofilnim
slojem tako da se izbjegne adhezija na povrine drugih estica u suspenziji.
Displektori: Deinking se moe provesti kombinacijom flotacije i ispiranja.
Tada su potrebne nove vrste kemikalija koje se zovu displektori, a to su kombinacije
disperzanata i kolektora.
12
2.3.3. Proiavanje
Proiavanje je postupak kojim se iz pulpe uklanjaju oneienja kao to su smole,
estice gume, pijesak, metali, glina, polietilen, polistiren, ljepila, pa i boje. Osim to je za
efikasno proiavanje vana veliina ovih estica, vrlo je vana i njihova specifina
teina, budui da se postupak vri centrifugalnim proistaima. Veliine estica koje se
ovim postupkom mogu ukloniti iz pulpe su u granicama vidljivosti prostim okom.
Najmanje vidljive estice su veliine oko 40 m, a najkrupnije mogu iznositi i 4000 m,
napr. polimeri. Specifina teina tih estica je u rasponu od 0,5 do 2,0 g/cm (Merriman,
K.; 1993).
2.3.4. Prosijavanje
Prosijavanje slui za uklanjanje svih onih estica, tj. kvrica koje su vee od vlakanaca u
suspenziji. To mogu biti nerazvlaknjeni komadii papira, prisutni zbog nedostatnog
razvlaknjivanja ili u sluaju kada kvalitetno razvlaknjivanje naprosto nije mogue kao
kod novinskog papira predugo izloenog sunevom svjetlu. Te estice, nadalje, mogu biti
plosnati komadii plastike od omota ili vreica, razni adhezivi, ljepljive povrine i sl. koji
se ovim postupkom efikasno uklanjanju. Ako se, meutim, razgrade do formata veliine
vlakna, mogu zaostati u pulpi i kasnije u recikliranom papiru.
Prosijavanje se vri prolaskom pulpe kroz sita definiranih promjera otvora. Sita mogu
imati otvore ili proreze. Postupak prosijavanja oteava ponaanje vlakana, koja su sklona
stvaranju vlaknatog sloja na situ usprkos promjera otvora sita koja su vea od vlakana
(Bliss, T, 1993). Voda iz suspenzije naprosto iscuri kroz sito ostavljajui vlakna u njemu.
Zbog toga je potrebno taj sloj vlakana uklanjati sa sita i vraati u suspenziju. Budui da se
time usporava postupak, sustavi za prosijavanje esto rade pod pritiskom kojim se vlakna
protiskuju kroz sito.
2.3.5. Deinking flotacija
13
Deinking flotacija je proces selektivne separacije koji koristi mjehurie zraka da odstrani
estice boje iz razvlaknjene suspenzije. U flotacijskoj eliji estice boje se prihvaaju na
mjehurie zraka koji ih nose prema povrini. Flotacijske kemikalije se
dodaju u pulpu da poveaju hidrofobnost estica boje i da pospjee efikasnost flotacije.
Na povrini se stvara pjena koja se mora uklanjati.
Efikasnost flotacije ovisi o vjerojatnosti da se tri uvjeta ispune za svaku esticu boje, a to
su: sudar estice i mjehuria, prihvaanje estice na mjehuri, i na koncu uklanjanje
mjehuria sa esticom boje iz pulpe. Mnogi paramatri utjeu na efikasnost flotacije, a
mogu se razvrstati na etiri skupine (McCool, M, 1993):
1. svojstva estica, kao to su veliina, broj, oblik, kemizam povrine itd.
2. svojstva mjehuria, takoer njihova veliina, broj, kemizam povrine i dispergiranost,
3. stupanj mijeanja, tj. vrijeme i intenzitet flotacije,
4. procesni uvjeti, napr. vrsta otpadnog papira u postupku, koliina pepela, svojstva
vlakana, pH suspenzije, temperatura itd.
Svjetlina pulpe je vrlo esto mjera efikasnosti deinking flotacije budui da uklanjanje
tiskarske boje iz sustava samim time poveava svjetlinu. Efikasnost flotacije se odreuje
slikovnom analizom. Tom metodom mogu se odrediti broj i veliina prisutnih estica
boje, te veliina povrine koju one pokrivaju u laboratorijskom listu poslije flotacije.
Vrednovanje uinkovitosti flotacije odnosi se i na maksimalno smanjenje gubitaka
vlakana tokom postupka reciklacije.
2.3.6. Ispiranje
Ispiranje je mehaniki proces kojim se iz razvodnjene pulpe odvaja boja, punila i ostale
estice neistoe. Efikasnost ispiranja ovisi o veliini estica i to na nain da je ispiranje
kvalitetnije to su estice sitnije (Horacek, R.G, Forester, W, 1993). Moe se provoditi na
razliite naine, ureajima sa bonim sitima za suspenzije nie konzistencije, do 8% suhe
tvari, ekstraktorima sa konusnim sitima za suspenzije srednje konzistencije, od 8 do 15 %
suhe tvari i konano punim preama za guste suspenzije, tj. pulpe visoke konzistencije,
preko 15% suhe tvari.
14
2.3.7. Uguivanje
Ureaji za ispiranje suspenzija niskih konzistencija mogu se takoer koristiti za
uguivanje na kraju deinking procesa. Uguivanje je nuno u sluaju skladienja pulpe
do trenutka njenog koritenja, tj. izrade papira na papir stroju.
2.3.8. Mljevenje
Bez obzira to se reciklirani papir proizvodi od starog papira koji je u toku svoje primarne
izrade ve bio podvrgnut svim potrebnim postupcima pripreme, pa i mljevenju, ipak je u
svakom novom ciklusu potrebno izvriti ponovno mljevenje vlakana u refineru. Na taj
nain se utjee na bolje vezivanje vlakana u recikliranom papiru. Budui da su vlakna u
sekundarnom ciklusu kraa od primarnih, potrebno je provoditi mljevenje manjeg
intenziteta tzv. masno mljevenje koje ne skrauje vlakna, ve ih samo gnjei i raslojava.
Dobra fibrilacija je neophodna za postizanje zadovoljavajuih svojstava povrine i
mehanikih svojstava recikliranog papira. Fibriliranjem slojeva stjenki vlakana poveava
se ukupna povrina vlakana to ima direktnog utjecaja na kvalitetu bubrenja. Kvalitetno
bubrenje je nuan preduvjet za postizanje vee fleksibilnosti vlakana kako bi se
omoguilo to bolje meusobno vezivanje vlakana u buduem listu (Carty, B, 1993). To
znai da povrine vlakana u meusobnim kontaktima trebaju biti to vee. to su vlakna u
viem ciklusu ponovne upotrebe, to je ovaj problem naglaeniji zbog smanjene
mogunosti bubrenja takvih vlakana uzrokovanih ireverzibilnom kornifikacijom, tj.
nepovratnim oronjavanjem dijelova stjenki vlakana.
2.4. RECIKLACIJA PUNILA
Punila su sve prisutnija u proizvodnji papira. I dok se priblino polovina iskoritenih
papira reciklira da bi se iskoristila vlaknata sirovina, ponovna upotreba punila je gotovo
15
beznaajna (Moilanen et al, 2000). Vlaknati materijal se proiava deinkingom, a otpad
iz tog procesa (mulj) sadri uglavnom vlakna, punila i pigmente. Talog (mulj, pjena)
nakon deinkinga se openito karakterizira kao visoko sadrajan pepelom zbog relativno
mnogo anorganskih sastojaka iz pulpe starog papira. Sadraj pepela u pjeni varira ovisno
o vrsti starog papira koji se procesirao. Moe dostii i do 65%, no za deinking novina
pada i ispod 20% (Miner et al, 1993).
Obino se taj mulj uguuje te odbacuje kao kruti otpad ili se spaljuje (Turley, D,
Frances, R, 1994).
U principu, punila iz pepela nakon spaljivanja otpadnog deinking mulja mogla bi se
ponovno koristiti. Problem predstavlja ienje pepela i daljnje procesiranje, usitnjavanje,
regulacija pH vrijednosti, itd. i openito postizanje svojstava koja se od punila trae. Ta
svojstva su prvenstveno zadovoljavajua svjetlina i niska abrazivnost. Neistoe u punilu
najvie smetaju svjetlini punila.
Kod reguliranja abrazivnosti najvea smetnja su veliina estica i njihova otrina.
Spaljivanjem mulja postie se relativno dobro proiavanje punila, no tokom postupka
spaljivanja moe doi do poveanja dimenzija estica punila. Na visokim temperaturama
spaljivanja od cca 900C vie estica se moe stopiti u veu, "melting". U takvim
sluajevima potrebno je pepeo usitniti, tj. smrviti mljevenjem.
A. Moilanen et al. (2000) su izvrili probnu reciklaciju punila. Ispitivanja provedena na
papirima koji sadre reciklirana punila pokazuju da takvi papiri ne odstupaju u
mehanikim svojstvima od istovrsnih papira sa konvencionalnim punilima, dok je
svjetlina tih papira neto manja. Razlika u svjetlini papira sa recikliranim punilima od
svjetline papira sa primarnim punilima je to vea to je vie punila u papiru. Autori
upuuju na potrebu oplemenjivanja punila prije njihove ponovne upotrebe.
2.5. PROMJENE SVOJSTAVA RECIKLIRANOG LISTA PAPIRA
Papiri proizvedeni od recikliranih vlakana razlikuju se od papira iz primarnih vlakana po
mnogim karakteristikama.
16
U gruboj podjeli te razlike se mogu svrstati u optike i fizikalne karakteristike. Uzrok tih
razlika su prije svega promjene na samim vlaknima, a zatim i prisutnost raznih neistoa
koja se tokom reciklacije nedostatno uklanjaju iz pulpe. Pojaani napori za efikasnijim
uklanjanjem estica neistoa mogu se negativno manifestirati na gubitak mase, tj.
maseno iskoritenje (engl. yield) itavog procesa i time ga initi manje ekonominim.
Promjene tiskovnih svojstava recikliranih papira u odnosu na papire iz primarnih vlakana
usko su vezane za fizikalne promjene papira (Aspler, J. S, 1993). Fizikalna svojstva
papira diktiraju proces neometanog tiska i, kako objanjava J. Aspler, odnose se na sve
situacije u kojima bi se mogao usporiti ili prekinuti tisak, bilo zbog kidanja trake papira,
bilo zbog upanja ili praenja povrine lista, ili nedostatne dimenzionalne stabilnosti
papira.
Budui da postupci prosijavanja i ienja pulpe tokom reciklacije mogu ukloniti samo
odreeni dio neistoa, preostale neistoe e se zadrati u suspenziji sekundarnih
vlakana. Ako se meu neistoama nalazi mnogo ljepljivih estica slojevi papira
namotani na rolu mogu se meusobno slijepiti, uzrokujui tako cijepanje trake papira
tokom tiska. Ljepljive estice esto prate i oteavaju reciklaciju. One najee potjeu od
ljepila koja u sustav ulaze sa sirovinom, starim papirom. Ljepljive estice su esto i uzrok
nastanka rupa i pukotina u papiru na nain da se zalijepe za sito papir stroja, pa kako se
papirna traka kree prema ostalim fazama na papir stroju, preanju, suenju, doradi, na
mjestima na kojima su ljepljive estice izostale ostaju pukotine na traci papira (Smith, W.
E, 1993). Na taj nain ova vrsta oneienja oteava rad na papir stroju, koji se mora
esto zaustavljati, istiti i pregledavati.
Ling et al.(1994) su ispitivali mehanizme efikasnog uklanjanja ljepljivih estica tokom
reciklacije uredskog otpadnog papira. Ustanovili su da je optimalna kombinacija
mehaniko uklanjanje estica i lunati karakter pulpe, tj. centrifugalnim proistaima uz
dodatak natrijevog hidroksida, odnosno uz pH 11.
Heise et al. (2000) za efikasnije uklanjanje ljepljivih estica sugeriraju vie stupnjeva
prosijavanja prije flotacije, i samu flotaciju u posebnoj eliji sa tri istovremena dovoda
zraka. Njihova ispitivanja su pokazala uklanjanje vie od 80% ljepljivih estica.
Prisutnost oneienja u papiru proizvedenom od sekundarnih vlakana moe takoer
utjecati i na jakost papira, iako je u tom podruju daleko znaajniji utjecaj promijenjenih
svojstava vlakana. estice oneienja mogu svojom prisutnou utjecati na vezivanje
17
vlakno vlakno. Vlakna u okolini takve estice ne mogu se dobro meusobno povezati,
pa nastaje pukotina u strukturi lista. Prilikom optereenja papira u tisku, pogotovo tisku iz
role, ovakva pukotina moe utjecati na cijepanje itave trake papira.
O utjecaju oneienja koja prate sekundarnu sirovinu na svojstva kao to su krutost i
dvostruko savijanje, opsenija ispitivanja se tek oekuju. No, ta svojstva odnose se
prvenstveno na podruje izrade kartona i ljepenke, a mnogo manje na papire.
Ve je spomenuto da odreena oneienja, kao to su preostale estice tiskarske boje
smanjuju svjetlinu recikliranog papira.
2.5.1. Sitne estice
U recikliranim papirima prisutna je i odreena koliina sitnih estica, (engl. fines) koje
svojom prisutnou mogu znatno utjecati na svojstva lista. Te sitne estice definiraju se
dimenzijom (Patel, M.; Trivedi, R, 1993), a mogue je odrediti njihov maseni udio u
papiru po TAPPI 261; M. Patel i R. Trivedi (1993) nazivaju tako sve one estice u pulpi
koje mogu proi kroz sito od 200 ica po inu.
Tek nakon dimenzionalne klasifikacije sitne estice se razvrstavaju po vrsti, tj. porijeklu.
One tako mogu biti sama kratka vlakna nakon mljevenja, nadalje to mogu biti krhotine
vlakana i dijelii stijenki vlakana, tzv. vlaknati "fines" ije su dimenzije od 1 do 100 m;
meu sitne estice spadaju i punila jer su estice punila obino sitnija od 0,1 mikrometar;
i na koncu manjim dijelom sitne estice mogu zalutati u reciklirani papir procesnom
vodom kojom se stari papir razvlaknjuje u pulpu, a sainjavaju je estice tiskarske boje,
polimeri i drugi aditivi iz prethodnog ciklusa.
Makroskopsko promatranje sitnih estica pokazalo je da se vlaknate sitne estice razlikuju
po teksturi od ostalih sitnih estica i da se u pulpi vlaknate sitne estice mogu grupirati u
flokule i nakupine. M. Ajerisch i R. Pelton (1996) su ustanovili da su stvaranju flokula u
pulpi sklona upravo duga vlakna, pa je mogue da do flokuliranja dolazi u sluajevima
veeg omjera duljine i irine vlakana ili vlaknatog materijala, tj. sitnei. Ta vrsta sitnih
estica, vlaknatih sitnih estica, moe doprinijeti boljem vezivanju vlakana meusobno,
jer se formiranjem lista smjetaju u meuvlaknate prostore i popunjavaju ih. Vlaknate
sitne estice jednakog su sastava kao i vlakna, pa se dobro veu i isprepliu sa duljim
vlaknima i time mogu, po miljenju M. Patela i R. Trivedija, poboljati jakost papira
(1993).
18
Za razliku od njih, utjecaj sitnih estica punila potpuno je drugaiji. U dijelu istraivanja
koje su proveli ovi autori kontroliranim dodavanjem sitnih estica punila pulpi, do 20%,
uoili su pad mehanikih svojstava i to najvie indeksa prskanja, pa cijepanja, te prekidne
duine. Izraenije upanje kod recikliranih papira u odnosu na papire iz primarnih
vlakana takoer se tumai poveanom koliinom sitnih estica na povrini takvog papira
(Smith, W. E, 1993).
2.5.2. Optika svojstva
U ispitivanjima koja su proveli Eriksson et al. (1997) vidi se utjecaj tiskarske boje na
svojstva sekundarnog lista. Poevi od izrade papira od primarnih vlakana, navedeni
autori proveli su pet potpunih ciklusa ukljuujui i tisak i deinking. Gustoa lista se
recikliranjem poveava, no usprkos toga prekidna jakost (engl. tensile strength) se
smanjuje i to najvie u prvom ciklusu, odnosno tokom reciklacije primarnih vlakana. To
prvo suenje vlakana smanjuje i prekidno istezanje, dok daljnji ciklusi ne utjeu bitnije na
promjene vrijednosti. Kod optikih ispitivanja takoer se primijeuju najvee promjene u
prvom ciklusu. Svjetlina se smanjuje dok opacitet raste. Objanjenje za oboje se moe
traiti u poveanoj gustoi sekundarnog lista, ali i zbog prisutnih estica neuklonjene
tiskarske boje. Svakim ciklusom raste i sadraj pepela u papiru.
M. S. Mahagaonkar et al. (1997) su analizirali sastav ulaznih sirovina kao faktor svojstava
sekundarnog lista. Kada se postupku reciklacije podvrgavaju novine (engl. old
newspaper) ONP i revije (engl. old magazines) OMG tiskane na premazanom papiru iji
je sadraj pepela 30%, onda se variranjem njihovih omjera moe prouiti i utjecaj
pojedine vrste papira na dobiveni reciklirani papir.
Nakon razvlaknjivanja svjetlina znaajno opada kako se poveava udio OMG u papiru.
Poveana prisutnost punila do koje dolazi unoenjem OMG u pulpu moda bi trebala
utjecati na porast svjetline, meutim istovremeno sa punilima u pulpi se poveava i
koliina tiskarske boje zbog koje se smanjuje svjetlina. To je vidljivo i u istraivanjima
Lvesque-a et al. (1997). Negativan utjecaj preostalih estica tiskarske boje nadvladava
svjetlinu punila usprkos tome to se koliina punila u listu poveava. Utjecaj boje na
smanjenje svjetline dominira nad utjecajem punila na njeno poveanje (Mahagaonkar et
al, 1997). Nakon flotacije dolazi do poveanja svjetline laboratorijskih listova zbog
19
uklanjanja boje flotacijom s jedne strane, ali i zbog vee svjetline samih vlakana iz revija
u odnosu na novine.
Prema Kubelka Munk teoriji (Parson, S. R, 1981) opacitet odreuju koeficijenti
rasprenja svjetla i apsorpcije svjetla. Opacitet raste porastom bilo koje od ove dvije
veliine. Porast opaciteta nakon razvlaknjivanja dodatkom revija rezultat je porasta
koliine punila iz revija u pulpi.
U procesu proizvodnje papira uobiajeno je dodavanje punila sa ciljem da se poboljaju
izmeu ostalog i optika svojstva papira (Parson, S. R, 1981). estice punila zauzimaju
praznine izmeu vlakanaca, pa opacitet raste. Nakon flotacije dolazi do smanjenja
opaciteta zbog gubitka punila flotacijom.
2.5.3. Prisutnost punila
Nakon razvlaknjivanja sva ispitana mehanika svojstva su u opadanju porastom udjela
revija. I to je posljedica prisutnosti punila u pulpi (Mahagaonkar, M.; Banham, P, 1995).
Nakon flotacije dolazi do porasta vrijednosti mehanikih svojstava u odnosu na svojstva
listova prije flotacije.
Sadraj pepela novinskog papira iznosio je 0%, u opisanom eksperimentu se radi o
australskim novinama, dok je sadraj papela asopisa bio 30%. Za taj isti sastav ulaznog
papira, (sami asopisi) listovi nainjeni nakon dezintegracije, tj. prije flotacije imali su
20% pepela. Do gubitka od 10% pepela dolo je tokom postupka izrade lista, odvodnjom.
Nakon flotacije sadraj pepela smanjio se na 3,9%.
Mehanika svojstva ispitanih listova prije flotacije, pokazuju ispitivanja Mahagaonkara et
al. (1997), opadaju za indekse cijepanja, prskanja i kidanja, kako se u pulpi poveava udio
asopisa, a smanjuje udio novina. Ovaj efekt je posljedica prisutnosti punila u
premazanom papiru asopisa. Na listovima nakon flotacije poboljavaju se sva navedena
mehanika svojstva, i to najvie za indeks cijepanja, a znatno manje za indekse prskanja i
kidanja. Prisutnost celuloznih vlakana koja su u svom prvom ciklusu reciklacije takoer
utjee na porast mehanikih svojstava. Meutim, ak i kada su u listu prisutna kvalitetna,
duga vlakna reciklirana prvi puta, negativan utjecaj punila dominira, to se vidi po
najniim vrijednostima indeksa cijepanja, prskanja i kidanja na listovima prije flotacije za
sastav ulaznog papira sa najkvalitetnijim vlaknima, ali i sa najvie punila, kako su
prikazali Mahagaonkar et al. u drugom istraivanju (1995).
20
Kompleksnost problematike sastava papira manifestira se i u vieznanom utjecaju
prisutnosti punila. I dok se u odnosu na mehanika svojstva nekontrolirana prisutnost
punila smatra negativnom, za optika svojstva recikliranih papira punila imaju pozitivnu
ulogu. Njihova prisutnost poveat e opacitet i svjetlinu (Mahagaonkar et al, 1995).
Budui da nakon odbojavanja kemijskom flotacijom u pulpi zaostaje poneto tiskarskih
boja i ostalih oneienja koja znaajno umanjuju optika svojstva recikliranih papira,
utoliko je znaajnija uloga punila.
2.5.4. estice tiskarske boje
J. K. Borchardt i D. W. Matalamaki (1994) su prouavali efikasnost reciklacije tokom
svake pojedine faze procesa, (prosijavanje, flotacija, pranje, ponovno ienje i pranje)
varirajui kemikalije u pojedinim fazama. injenina je uska povezanost izmeu svjetline
papira i prisutnih estica tiskarske boje, jer efikasnost uklanjanja tih estica iz pulpe
tokom pojedine faze procesa ima za posljedicu postupno poveanje svjetline papira iz
sekundarnih vlakana.
J. M. Scheldorf i B. C. Strand (1996) se slau da svjetlina papira iz sekundarnih vlakana
ovisi o efikasnosti uklanjanja estica tiskarske boje postupkom kemijske deinking
flotacije novinskog papira. M. A. McCool i L. Silveri (1987) su prikazali karakteristinu
distribuciju veliine estica boje otputenih sa vlakana u reciklaciji, gdje se vidi da je
najvei broj estica manji od 1 mikrometra, i da je vrlo velik broj estica od 10 do 30
mikrometara. estica ostalih veliina je manje.
estice boje se najee sortiraju po svom najveem promjeru (Zabala, J. M.; McCool,
M.A, 1988). Efikasnost uklanjanja estica boje sa vlakana u pulpi razliita je u svakoj
fazi postupka, tako da se ispiranjem najbolje ukljanjaju estice do 10 mikrometara,
flotacijom one od 50 do 150 mikrometara, a ienjem vee estice od preko 1000
mikrometara (Harrison, A, 1989).
J. M. Scheldorf i B. C. Strand (1996) su konstruirali tri kompjutorska modela kojima se
moe simulirati uklanjanje boje sa vlakanaca tokom deinkinga i predvidjeti svjetlina
papira iz sekundarnih vlakana. To su SPECSEP, CONINK i BRIGHT. Teorijska
podloga za proraun svjetline pulpe su Kubelka Munk formule (Parson, S. R, 1981).
21
Provjeru i potvrdu svog modela su Scheldorf i Strand izvrili komparacijom rezultata
ispitivanja koja su proveli Borchardt i Matalamaki (1994), a postignuta podudarnost dala
je kredibilitet ovim kompjutorskim modelima. Podudarnost se oitovala u podruju
efikasnosti uklanjanja estica boje, u podruju masenog iskoritenja postupka i za porast
svjetline primijenjujui metodu flotacije i metodu ispiranja.
2.5.5. Jakost lista
Wuu Fuushern (1993) je izvrio ispitivanja jakosti vlakana izdvojenih iz listova papira
koji su bili podvrgnuti uestalim reciklacijama. Utvrdio je da se takva pojedinana vlakna
svakim daljnjim ciklusom neznatno slabije isteu i da istovremeno postaju vra, jaa.
Ti rezultati su u skladu sa injenicom da recikliranjem vlakna doivljavaju oteenja
poput mikrokompresija i oronjavanja. Istovremeno, laboratorijski listovi izraeni od tih
istih vlakana pokazuju pad jakosti svakim slijedeim ciklusom reciklacije. Takva
ispitivanja potvruju presudnu vanost veze vlakno vlakno za ukupnu jakost papira.
vrstoa samog vlakna nedostatna je za jakost papira ako vlakna u listu nisu meusobno
dovoljno povezana i isprepletena.
Ovdje treba napomenuti da se u podruju recikliranih vlakana pojmom "papir" doslovno
opisuje samo na papir, a ne kao pars pro toto mislei istovremeno i na kartone i na
ljepenke (veina standarada odnosi se izrijekom na sve tri grupacije). Razlog tome je taj
to je nain ispreplitanja vlakana u kartonu i u ljepenci do neke mjere razliit od onoga u
papiru, vie zalazi u treu dimenziju. Upravo se krutost recikliranih vlakana uzrokovana
njihovim oronjenjem koristi kao prednost pred primarnim vlaknima kod izrade kartona
(Dillon et al, 1999). Pri izradi kartona od recikliranih vlakana treba spomenuti jo jednu
razliku u odnosu na izradu recikliranih papira. Budui da svjetlina kod kartona nije toliko
traeno svojstvo kao kod tiskovnih papira, moe se za njegovu izradu koristiti dio vlakana
koja nisu podvrgnuta postupku deinkinga, kako predlau T. Blain i J. Grant (1994).
R. C. McKee (1971) je proveo ispitivanja brojnih svojstava recikliranih laboratorijskih
listova i usporedio ih sa svojstvima papira iz primarnih vlakana od nebijeljene celuloze.
Provodio je uestalo laboratorijsko recikliranje i pratio promjene koje uzrokuje svaki novi
ciklus na vlakna u procesu. Na svim uzorcima izvreno je mljevenje do istog stupnja
otjecanja, (engl. freeness). Tim pojmom opisuje se lakoa kojom voda otjee iz pulpe
kroz sito ili ianu mreu opisano metodom po TAPPI 227. U Americi i Kanadi otjecanje
22
se izraava u ml CSF (Canadian Standard Freeness). U Europi se ee mjeri kvaenje,
(engl. wetness) kao veliina suprotna otjecanju, a izraava se u SR (Schopper Riegler
stupnjevi). Kvaenje opisuje tekou kojom voda otjee iz pulpe. Pojam slian kvaenju
je vrijeme otjecanja (engl. drainage time) opisano metodom TAPPI 221. Na stupanj
otjecanja pulpe utjee stanje vlakana nakon mljevenja. Kratka vlakna i cjevasti elementi
kao i fibrili blokiraju odvodnju vie nego duga vlakna (Jeyasingam, J. T, 1984).
Reciklirani listovi, izmjerio je R. C. McKee (1971), pokazali su sve manju otpornost
prema prskanju, kidanju, istezanju i upanju, imali su manju poroznost, gustou i jakost
kod nultog raspona (engl. zero-span) (HRN ISO 15361:2001 en). Ispitivanje je provedeno
kroz est ciklusa tokom kojih su sva ova svojstva kontinuirano slabila. Suprotno od njih,
otpornost prema cijepanju i krutost po Taberu su porasle. Openito, otpornost prema
cijepanju obrnuto je proporcionalna vezivanju vlakana iz ega se zakljuuje da
meusobno povezivanje vlakana u listu slabi svakim ponovljenim recikliranjem.
W. Van Wyk i G. Gerischer (1982) su ispitivali laboratorijske papire dugih vlakana
sulfitne celuloze, takoer uestalim recikliranjem. Ustanovili su da je svakim daljnjim
ciklusom dolo do smanjenja otpornosti prema upanju (IGT test), kidanju, prskanju, a
smanjivao se i broj dvostrukih savijanja. Otpornost prema cijepanju rasla je do etvrtog
ciklusa, a nakon toga se smanjivala. Jakost kod nultog razmaka se nije znaajnije
mijenjala recikliranjem.
R. Lundberg i A. de Ruvo (1978) smatraju da na mehanika svojstva recikliranog papira u
itavom postupku prerade presudno utjeu uvjeti suenja papira tj. vlakana u prethodnom
ciklusu. Utvrdili su da kada je temperatura suenja u prethosnom ciklusu visoka, novim
razvlaknjivanjem papira u pulpu nastaje vie sitnih estica, sitnei, i da su dobiveni papiri
openito mehaniki slabiji.
2.5.6. Mljevenje recikliranih vlakana
Bhat et al. (1991) su se bavili mogunostima da se ve dokazano mehaniki slabom
recikliranom papiru na neki nain poboljaju svojstva. Mehanika svojstva papira kao i
sposobnost bubrenja vlakana smanjuju se tokom postupaka razvlaknjivanja i suenja.
Papiri proizvedeni od primarnih i sekundarnih vlakana, usprkos istim vremenima
mljevenja, razlikovat e se po gustoi i upojnosti reciklirani papir e biti manje gust i
vie upojan. Mljevenjem sekundarnih vlakana stvaraju se sitne estice koje se veinom
23
sastoje od mikrofibrila. Ti mikrofibrili su bili meusobno vrsto povezani postupkom
suenja na papir stroju. Odvajanjem tokom mljevenja mokrofibrili utjeu na poveanje
specifine povrine vlakana, (engl. specific surface area), vie nego na potencijal
bubrenja. Smanjenje mehanikih svojstava recikliranog papira povezano je s gubitkom
potencijala vezivanja, bilo da se radi o smanjenju jakosti meuvlaknatog povezivanja ili o
smanjenju broja tih veza.
Gubitak vrstoe papira iz sekundarnih vlakana moe se donekle nadoknaditi
mljevenjem. No, postoje odreeni limiti, prvenstveno u odnosu na daljnje reciklacije kod
kojih ovaj postupak vie nema utjecaja, zbog trajnih oteenja na vlaknima.
Alternativnu metodu za poboljanje vrstoe papira moe predstavljati dodavanje
kemikalija. Priprema pulpe lunatog karaktera pomae bubrenje vlakana. Time se
poveava povrina mogueg vezivanja, jer vlakna bubrenjem postaju fleksibilnija.
Bhat et al. (1991) su ustanovili da se neka mehanika svojstva kao to su prskanje,
prekidna duina ili broj dvostrukih savijanja mogu poboljati mljevenjem, a druga, kao
cijepanje i gnjeenje (engl. crush test za kartone) lunatim dodacima pulpi (najee 3%
NaOH).
U novije vrijeme razvija se nain odbojavanja pulpe upotrebom enzima. P. Bajpai i P. K.
Bajpai (1998) su usporeivali raznovrstan uredski otpad (engl. mixed office waste)
MOW, to ga najee ine fotokopije i ispisi laserskih printera, recikliran na tri naina:
prvo odvodnjom, zatim kemijskom flotacijom, i na koncu enzimatskim deinkingom. Istim
redosljedom rasle su vrijednosti za svjetlinu pulpe, a drastino je padalo broj zaostalih
estica boje. Ispitivanja mehanikih svojstava pokazala su da su najslabiji papiri nakon
deinkig flotacije. Enzimatski deinking omoguio je najvee vrijednosti za prekidnu
duinu i indeks prskanja. Indeks cijepanja najvei je za neodbojene listove.

24
2.6. PROMJENE NA VLAKNIMA USLIJED RECIKLACIJE
Papiri iz recikliranih vlakana razlikuju se od papira iz primarnih vlakana izmeu ostalog i
po tome to imaju slabija mehanika svojstva (Ellis, R. L.; Sedlachek, K. M, 1993).
Suenje vlakana u primarnoj proizvodnji papira je upravo ona faza procesa koja za to
snosi najveu odgovornost. Jo je McKee (1971) prikazao utjecaj uzastopnih suenja
vlakana na prekidnu jakost papira iz recikliranih vlakana i ustanovio da uzastopna
suenja vlakana, prilikom svake reciklacije utjeu na progresivno slabljenje prekidne
jakosti recikliranog papira. Ellis i Sedlachek (1993) tvrde da su za prouavanje jakosti
papira iz recikliranih vlakana vana svojstva samih vlakana, i to:
A jakost vlakana,
25
B duljina vlakana,
C bubrenje vlakana ili njihova plastinost,
D potencijal vezivanja vlakana.
Ad A) Jakost samog vlakna obino se mjeri kao nulti raspon prekidne duine na listu
papira, premda jo nije sasvim jasno do kojeg stupnja na jakost vlakna utjee proces
suenja.
Ad B) Duljina vlakna ima vanu ulogu za jakost papira. Postupkom reciklacije vlakna
postaju kruta, pa zbog toga i krta, te se lome u refineru, usprkos toga to se ne provodi
posno mljevenje.
Ad C i D) Na vezu vlakno vlakno utjeu dva parametra: prvi, koji se moe pripisati i
bubrenju vlakna ili njegovoj plastinosti, odreuje kako vlakna prijanjaju jedno na drugo,
dakle odnosi se na povrinu vlakna koja se vee sa drugim vlaknima. Poznato je da su
reciklirana vlakna manje podatna od primarnih vlakana. Drugi parametar je specifina
jakost vezivanja. Mehanizam vezivanja vlakno vlakno ukljuuje utjecaj vodikovih veza,
a kod vlakana nakon suenja potencijal vodikovih veza moe biti smanjen.
Promatranje ovih etiriju parametara presudno je za prouavanje jakosti papira iz
recikliranih vlakana. Empirijska metoda koju je razvio Derek Page (1969) tumai utjecaj
suenja vlakana na svojstva papira.
2.6.1. Openiti utjecaj recikliranja
Mnogi istraivai su ispitivali to bi se moglo smatrati fundamentalnim problemima u
reciklaciji, odnosno kako na vlakna utjee postupak reciklacije i kakav je utjecaj takvih
vlakana na novonastali papir.
Van Wyk i Gerischer (1982) su prouavali utjecaj reciklacije na jakost papira u
laboratorijskim uvjetima. Koristei bijeljenu sulfitnu pulpu uz stupanj otjecanja od
38SR, otkrili su da kod gotovo svih papira jakost opada do etvrtog ciklusa, nakon ega
se stopa slabljenja mehanikih svojstava znatno usporava do desetog ciklusa.
Konkretno, njihova ispitivanja pokazuju jakost kidanja, prskanja i jakost kidanja kod
nultog razmaka nakon deset ciklusa. Uoava se da jakost kidanja kod nultog razmaka
ostaje gotovo konstantna tokom reciklacija. Takoer se uoava da je slabljenje veza meu
26
vlaknima od presudnog utjecaja na gubitak svojstava papira, za razliku od slabljenja
samih vlakana. Osnova za ovakav zakljuak je upravo jakost kidanja kod nultog razmaka
na koju recikliranje gotovo i nema utjecaja. Prema tome, zakljuuju Van Wyk i Gerischer
(1982), uzrok gubitka jakosti papira recikliranjem lei u slabljenju veza meu vlaknima.
Ispitivanja koja su proveli J. F. Bobalek i M. Chaturvedi (1989) potvruju ovu tezu
zadravanjem jakosti kidanja kod nultog razmaka konstantnom tokom tri ciklusa u svojim
ispitivanjima.
Y. Yamagishi i R. Oye (1981) su ispitivali laboratorijski izraene listove izraene od
recikliranih vlakana bjelogorine i crnogorine bijeljene pulpe meusobno jednakog
stupnja otjecanja. Slino kao i kod Van Wyk-a i Gerischera uoili su pad duine kidanja i
gustoe lista. Indeks cijepanja je porastao za bjelogorina, a smanjio se za crnogorina
vlakna.
R. C. McKee (1971) je otkrio da ona svojstva papira koja su, kao cijepanje, obrnuto
proporcionalna vezivanju vlakanaca, rastu usporedno broju recikliranja. Istovremeno
rastu i vrijednosti za svjetlinu i opacitet. Openito, sva svojstva doivljavaju najveu
promjenu u prvom ciklusu, bez obzira radi li se o rastu ili padu vrijednosti u odnosu na
papir iz primarnih vlakana.
Pokazalo se da je glavni uzrok svih promjena svojstava papira upravo smanjena
sposobnost vezivanja vlakanaca.
Smanjena sposobnost vezivanja se objanjava ireverzibilnom kornifikacijom vlakna, to
podrazumijeva krutost ili tvrdou vlakna (Ellis, R. L.; Sedlachek, K. M, 1993).
Pretpostavlja se da je gubitak fleksibilnosti i plastinosti vlakna povezan sa smanjenom
sposobnou bubrenja vlakna nakon to je ono jednom koriteno za izradu papira.
Koristei vrijednost zadravanja vode (engl. water retention value) WRV, kao mjeru za
kapacitet unutarnjeg bubrenja vlakna, McKee (1971) je potvrdio slian trend za
recikliranje, uz napomenu da je najvei pad vrijednosti kod prva dva ciklusa. WRV je
omjer zadravanja vode u pulpi i suhe tvari nakon centrifugitanja. To je mjera
sposobnosti bubrenja vlakana u pulpi, tj. mjera sposobnosti zadravanja vode meu
porama stijenki vlakana.
R. Lundberg i A. deRuvo (1978) su otkrili da suenje laboratorijskih listova na vioj
temperaturi ima za posljedicu manje bubrenje vlakanaca. Oni tvrde da pulpa prireena od
papira koji se suio na vioj temperaturi ne moe postii omjer zadravanja vode, WRV
27
inicijalne pulpe, ak ni nakon produljenog mljevenja. Stone i Scallan smatraju da se vee
pore na vlaknima zatvaraju tokom suenja i da proces suenja moe uzrokovati plastine
promjene du pukotine koje dovode do stvrdnjavanja vlakana.
R. Lundberg i A. deRuvo (1978) objanjavaju da na vlaknu dolazi do orijentacije
mikrofibrila i boljeg povezivanja lanaca ugljikohidrata, to ima za posljedicu intenzivnije
povezanu strukturu kojom se eliminiraju pukotine u stijenci vlakna. Uestalim
mljevenjem ti dijelovi vlakana postaju jo krui i vjerojatno jo lomljiviji.
Ova razmatranja odgovaraju prouavanjima koja je proveo S. Bugajer (1976), da
viekratna reciklacija dovodi do poveanja kristalininosti celuloze zbog ega se smanjuje
bubrenje i slabi meusobno povezivanje vlakana.
R. L. Ellis i K. M. Sedlachek (1993) smatraju da se ireverzibilno oronjavanje moe
razluiti na dva efekta: prvo, promjene koje se deavaju veinom na povrini vlakna i
drugo, promjene do kojih dolazi preteno u njegovoj unutranjosti.
F. G. Eastwood i B. Clark (1978) koriste izraze mokra plastinost i stanje povrine da bi
opisali ta dva efekta. Uvode i izraz savitljivost ili podatnost vlakna te naglaavaju
vanost potencijala vezivanja povrine vlakna. Mogue je takoer da recikliranje mijenja
savijanje vlakana i sadraj sitnih vlaknatih djelia, sitnei, to u tom sluaju znai da je
pulpa recikliranih vlakana zaista razliita od primarne pulpe.
Recikliranje znatno smanjuje sposobnost vlakana za formiranje novog papira, premda
uzroci ove pojave nisu u potpunosti razjanjeni. U svakom sluaju, najvea je uloga
gubitka sposobnosti vezivanja vlakana to je sigurno povezano sa smanjenim bubrenjem,
a vanost bi mogla imati i svojstva povrine vlakna.
2.6.2. Teorija prekidne jakosti papira
Papir je splet nepravilno povezanih celuloznih vlakana, a njegova prekidna jakost ovisi i o
vrstoi vlakana i o vrstoi vezivanja tih vlakana u papiru (Ellis, R. L.; Sedlachek, K. M,
1993).
Derek Page (1969) je opisao mehanizam kidanja trake papira s obzirom na ova dva
parametra. Kvalitativno, razmjer utvruje da je vrstoa slabije vezanih, rahlih papira
faktor pridruen vrstoi vezivanja, dok je kod vrih, kompaktnijih papira vanija
jakost samih vlakana.
28
2.6.3. Prva pretpostavka Page-ove teorije
Prva pretpostavka Page-ove teorije odnosi se na distribuciju sila u ispitivanoj traci papira
u trenutku kidanja. Tokom istezanja optereenje se rasporeuje na nekolicinu vlakana du
linije mogueg puknua trake papira i to zbog slabijeg meusobnog vezivanja na
krajevima vlakana. Nastavlja se kidanje veza meu vlaknima u zoni puknua. Preostala
vlakna preuzimaju optereenje sve dok ne dostignu napetost pucanja. U tom trenutku
dolazi do potpunog kidanja trake papira. To se izraava slijedeom formulom:
p f
c f
n n
Z n
T
+

[2]
gdje je:
nf - broj vlakana u zoni kidanja koja preuzimaju optereenje i na kraju pucaju,
np - broj vlakana u zoni kidanja koja se izvlae neoteena i ne nose teret kidanja,
T - prekidna jakost izraena kao prekidna duljina,
Zc - "zero-span", nulti raspon uzorka izraen kao prekidna duljina.
2.6.4. Druga pretpostavka Page-ove teorije
Page-ova druga pretpostavka dovodi u vezu broj vlakana koja pucaju u trenutku kidanja
trake papira i broj vlakana koja se izvuku iz trake papira neoteena. To se izraava
formulom:
f
p
n
n
= funkcija (f,B) [3]
gdje je:
f - srednja vrstoa vlakna,
B - srednja sila primijenjena du osi vlakna i du linije kidanja potrebna da izvue
vlakno iz lista papira.
29
Veliina B ovisi o relativnoj povrini vezivanja (engl. relative bonded area) RBA, dakle o
relativnoj povrini vlakna koja je u kontaktu s drugim vlaknima; o snazi vezivanja po
jedinici povrine i duini vlakna.
Prema Van der Akkeru vrstoa vlakna za prosjean list papira izraava se jednadbom:
( ) Z g A f
3
8
[4]
gdje je:
A - prosjeni popreni presjek vlakna,
- gustoa vlaknatog materijala,
g - gravitacijska konstanta.
Pretpostavljajui da sve veze vlakno vlakno djeluju zajedno po itavoj duljini vlakna,
veliina B je izraena jednadbom:
RBA
L
P b B

,
_

4
9
[5]
gdje je:
B - srednja sila primijenjena du osi vlakna i du linije kidanja potrebna da izvue
vlakno iz lista papira.
b - snaga vezivanja po jedinici povrine,
P - opseg poprenog presjeka vlakna,
L - duljina vlakna,
(L/4) - duljina vlakna izvuena iz papira,
RBA - relativna povrina vezivanja meu vlaknima.
30
Navedene jednadbe se mogu upotrijebiti da se dobije Page-ova jednadba za prekidnu
vrstou papira:
) (
12
8
9 1
RBA L P b
g A
Z
T

+

[6]
gdje je:
T - prekidna jakost izraena kao prekidna duljina,
Z - "zero-span", nulti raspon uzorka izraen kao prekidna duljina.
A - prosjeni popreni presjek vlakna,
- gustoa vlaknatog materijala,
g - gravitacijska konstanta.
b - snaga vezivanja po jedinici povrine,
P - opseg poprenog presjeka vlakna,
L - duljina vlakna,
RBA - relativna povrina vezivanja meu vlaknima.
2.6.5. Potvrda Page-ove teorije
Mnogi istraivai su testirali Page-ovu teoriju zadravajui neke veliine konstantnima, a
varirajui i mjerei ostale.
A. P. Arlov (1958) je koristio bijeljenu sulfitnu pulpu u kojoj je odravao konstantnu
duljinu vlakana, dok je mjerio silu naprezanja za svaki uzorak. Rezultati istraivanja
pokazuju da, kao to je Page i predvidio, postoji linearna ovisnost sa pozitivnim trendom
izmeu 1 / T i 1 / L.
Linearni pad je iznosio 0,991. Sline dobre linearne ovisnosti dobio je i J. A. Clark (1962)
sa vrijednostima 0,922 i 0,968.
2.6.6. Ovisnost svojstava vlakana i procesa reciklacije
31
Celulozna vlakna koja ponovno ulaze u postupak izrade papira podvrgavaju se mnogim
postupcima koji mijenjaju njihova svojstva. Najvaniji postupci procesa reciklacije mogu
se grupirati po vrsti utjecaja na promjene svojstava vlakana:
A - promjene dimenzija vlakana,
B - promjene na povrini vlakana,
C - promjene u razdiobi svojstava vlakana,
D - promjene morfologije vlakna.

Ad A) Promjene u dimenzijama vlakana odnose se i na duljinu vlakna, ali i na povrinu
poprenog presjeka vlakna. Do takvih promjena dolazi u pulperima, i jedinicama za
dispergiranje i u refinerima. Duljina vlakana smanjuje se mljevenjem, a popreni presjek
vlakna stanjuje se ljutenjem djelia povrinskog sloja vlakna.
Ad B) Druga grupa interakcija izmeu vlakna i postupka kojem je ono podvrgnuto
odnosi se na povrinska svojstva. Budui da je bijeljenje kemijski postupak, ima za
posljedicu kemijske promjene na povrini vlakna. Isti uinak imaju i kemijski aditivi.
Ad C) Razdioba svojstava vlakana posljedica je frakcioniranja vlakana. Sita i proistai
uklanjaju kvrice, u flotacijskim elijama moe doi do uklanjanja sitnih estica, sitnei,
a papir stroj frakcionira vlakna na sitne i itava vlakna. Svaki od ovih postupaka utjee
na svojstva vlakna u gotovom papiru, ovisno o broju i vrsti primijenjenih postupaka.
Ad D) Morfologija vlakna je izraz koji se odnosi na grau pojedinog vlakna. Ovisno o
procesnim varijablama, mijenjat e se i karakteristike vlakna kao to su postojanje ili
nepostojanje primarne stijenke vlakna, vrsta fibrilacije ili povezanost lanaca mikrofibrila
sa stjenkom stanice. Morfologija vlakna moe se promijeniti mehanikim djelovanjem, u
pulperu ili refineru, ili kemijskim djelovanjem kao to je bijeljenje. No, postupak koji
najvie mijenja morfologiju vlakna je svakako proces suenja, jer on uzrokuje
ireverzibilno unitenje stanine stjenke i deformira njegovu strukturu. Posljedica suenja
je lomljenje vlakana u procesima kao to su dispergiranje ili razvlaknjivanje i obrada u
refinerima.
32
Prilikom bilo kakvog predvianja kvalitete papira proizvedenog od recikliranih vlakana,
mora se raunati na interakcije izmeu vlakana i procesnih varijabli, tj. postupaka. Budui
da dolazi do ireverzibilnih promjena tokom suenja, potrebno je odrediti utjecaj tih
promjena na ona vlakna koje su ve bila jednom ili vie puta podvrgnuta suenju.
2.6.7. Reformulacija Page-ove jednadbe
Page-ova jednadba zadovoljavajue opisuje papire kod kojih su veze vlakno vlakno
dobre, kao to su standardni ambalani papiri ili tiskovni i pisai papiri. Ta jednadba je
baza simuliranog kompjutorskog programa MAPPS koji predvia svojstva papira ovisno
o vlaknima i procesnim varijablama, odnosno postupcima. Osnovna kvalitativna baza
podataka ovog programa bazira se na podacima o svojstvima primarnog vlakna.
Koritenje ve jednom upotrebljenih vlakana uvjetuje da se Page-ova jednadba
reformulira:
) (
12
8
9 1
RBA L P b
g C
Z
T

+
[7]
gdje je:
T - prekidna duljina
Z - "zero-span", nulti raspon izraen kao prekidna duljina
C - grubost vlakna, hrapavost povrine vlakna (engl. coarseness)
P - opseg vlakna
L - duljina vlakna
b - sila vezivanja vlakno vlakno
RBA - relativna povrina vezivanja
g - konstanta gravitacije
U radovima koje su prezentirali D. Clark (1962) i A. Jones (1972) vidi se da je najbolje
izraziti duljinu vlakna preko prosjene mase to je kompatibilno sa mjerenjem grubosti
vlakna. Grubost vlakna i njegov opseg mogu se izmjeriti uz pomo mikroskopiranja.
33
Reativna povrina vezivanja, RBA, se moe izraunati iz koeficijenta rasprenja vlakana
u papiru:
( )
0
0
S
S S
RBA

[8]
gdje je:
S
0
- koeficijent rasprenja u nevezanom listu papira
S - koeficijent rasprenja u papiru.
Uvrtavanjem prethodne jednadbe u reformuliranu Page-ovu jednadbu i skraivanjem
dobiva se izraz:
S
S
b b
Z
T

,
_

,
_

0
1
8
9 1

[9]
gdje je:
T - prekidna duljina
Z - "zero-span", nulti razmak izraen kao prekidna duljina
b - sila vezivanja vlakno vlakno
S
0
- koeficijent rasprenja u nevezanom listu papira
S - koeficijent rasprenja u papiru.
L P
C g

12
[10]
gdje je:
g - konstanta gravitacije
C - grubost vlakna, hrapavost povrine vlakna (engl. coarseness)
34
P - opseg vlakna
L - duljina vlakna
Lijevu stranu jednadbe smatramo Page-ovom konstantom. Sila vezivanja vlakno
vlakno i vrijednost So moe se izraunati iz krivulje ovisnosti Page-ovog parametra i
koeficijenta rasprenja.
U svakom sluaju, dosadanji rezultati upuuju na to da je za vrstou papira iz
recikliranih vlakana mnogo vaniji gubitak sile vezivanja vlakno vlakno nego gubitak
relativne povrine vezivanja (RBA).
I laboratorjska ispitivanja i industrijska proizvodnja pokazali su da papirni proizvodi od
uestalo recikliranih i suenih vlakana imaju slabija mehanika svojstva. Do toga dolazi
zbog toga to stanina stjenka vlakna gubi vodu kod prvog suenja i lamele se skupljaju.
Na nekim dijelovima vlakna lamele se priljube jedna uz drugu u tako uske plohe da ak ni
molekule vode ne mogu prodrijeti izmeu njih kad se vlakno ponovno uroni u vodu
(Smith, W. E, 1993).
Makroskopska posljedica ove pojave je ta da vlakno vie nikad ne moe zadobiti svoj
primarni promjer bubrenja, to opet ima za posljedicu smanjenu fleksibilnost i podatnost
u odnosu na svojstva vlakna prije suenja. Osnovno ogranienje za bolja mehanika
svojstva recikliranog papira je upravo nedostatak sposobnosti potpunog bubrenja i
kvalitetnog prijanjanja na susjedna vlakna.
Vaan utjecaj pripisuje se takoer i skraivanju vlakana, a odreeni upliv na svojstva
budueg papira iz recikliranih vlakana imaju i okolnosti kojima je bio podvrgnut papir iz
primarnih vlakana tokom svoje upotrebe, kao to je izlaganje toplini ili svjetlu, pa gubitak
vlage i ostalo.
Budui da se papir definira kao vlaknata tvorevina u kojoj su vlakna meusobno
povezana brojnim isprepletanjima u listu, ta struktura povezane papirne tvorevine moe
se opisati vjerojatnou distribucije orijentacije vlakna, duljine vlakna, irine i debljine
vlakna (Fuushern, W, 1993). U veini papira vlakna nemaju vie svoj poetni cilindrini
oblik zbog proizvodnih postupaka. Zbog toga se vlakno opisuje kao trakasti element sa
irinom W f i debljinom t f , gdje je t f najmanje dvostruka debljina stijenke vlakna,
duljinom vlakna i kutem orijentacije u odnosu na uzduni smjer toka vlakanaca
(MD, machine direction) u listu papira.
35
Tipino vlakno se obino vee s brojnim drugim vlaknima koja ga okruuju. Veza vlakno
vlakno ima kompleksnu fizikalnu strukturu.
Ploha povrine vlakna koja je vezana na druga vlakna izraava se omjerom:
( )
( )

l
l
b
[11]
gdje su:
l
b
() i l() - funkcije orijentacijskog kuta vlakna u papiru.
l() je polovina udaljenosti izmeu centara veznih ploha, a l
b
() je duljina vezne plohe.
R. W. Perkins je postavio omjer:
( )
( )
s
f
b
l
l

2
[12]
gdje je:
f = gustoa vlakana
s = gustoa papira
Kada je omjer
( )
( )
1

b
l
l
, na vlaknu nema nevezanih dijelova povrine, odnosno vlakno
je itavom povrinom vezano na druga vlakna.
36
2.7. IMBENICI UTJECAJA NA USPJENOST ODBOJAVANJA
Uspjenost deinking flotacije moe se oekivati samo kod pulpe u kojoj su estice boje
kvalitetno odvojene od vlakana.
Mehanizmi odvajanja boje sa vlakana su kemijski ili mehaniki (Borchardt, J. K, 1997):
povrinski aktivnim tvarima potie se odvajanje boje u vodenom mediju pulpe kvaenjem
povrine vlakana. Celulozna vlakna bubre, a time adhezija boje na vlakno postaje sve
slabija. Bubrenje se moe poboljati poveanjem pH vrijednosti do lunatog karaktera
pulpe. Mehanikim mijeanjem potie se razvlaknjivanje, ali i meuvlaknata abrazija koja
takoer doprinosi odvajanju estica boje sa vlakana.
J. K. Borchardt (1997) smatra da je prihvaanje estice boje na mjehuri zraka
djelomino funkcija kemizma povrinski aktivnih tvari. Povrinski aktivne tvari trebaju
osigurati kontrolirano pjenjenje na povrini suspenzije, tako da sloj pjene bude dovoljno
37
stabilan, te da "zarobi" estice boje i da takoer ta pjena potraje dovoljno dugo da se
stigne ukloniti prikupljanjem sa povrine.
B. Carr et al. (2001) su u svojim istraivanjima uvidjeli da se povrinski aktivne tvari
samom flotacijom uklanjaju iz pulpe i koncentriraju u pjeni, utjeui pri tome na
stabilnost pjene. Ustanovili su da stupanj izdvajanja povrinski aktivnih tvari ovisi o vrsti
vlakana, tj. o vrsti papira koji se reciklira. Takoer su utvrdili da povrinski aktivne tvari
prisutne u pulpi utjeu na poveano uklanjanje punila iz pulpe, ali i na povean gubitak
vlakana. U svakom sluaju zaostajanje povrinski aktivnih tvari u pulpi moe imati
negativan utjecaj na tok proizvodnje recikliranog papira, uzrokujui izmeu ostalog i
pjenjenje pulpe u natoku.
Na vanost stabilnosti mjehuria u pjeni uspozoravaju i R. Rao i P. Stenius (1998); niska
stabilnost pjene uzrokuje vraanje estica boje nazad u pulpu prije nego to se stigne
prikupiti i odvojiti pjena sa povrine.
R. Pan et al. (1996) ispitivali su imbenike utjecaja na efikasnost flotacije. Osnovni uzrok
prihvaanja estica boje na mjehurie zraka bazira se na hidrofobnosti estica. Sam
mehanizam prihvaanja se moe opisati slijedom podmehanizama:
prvo: pribliavanjem para estica mjehuri u tekuoj fazi i njihov sudar;
nadalje: puknue taknog sloja tekuine izmeu estice i mjehuria, te njihovo
povezivanje;
i konano: stabiliziranje povezanog para estica mjehuri i njegovo uspjeno
transportiranje u pjenu na povrini vodene faze.
Openito, vjerojatnost, P, da se estica boje ukloni iz pulpe je funkcija vjerojatnosti
svakog od ovih triju podmehanizama:

Pc vjerojatnost sudara estice i mjehuria, (engl. probability of collision);
Pa vjerojatnost povezivanja, (engl. probability of attachment);
Ps vjerojatnost stabiliziranja, (engl. probability of stabilisation);
dakle:
38
s a c
P P P P
[13]
Sasvim konkretno, vjerojatnost sudara estice i mjehuria posljedica je, izmeu ostalog, i
pribliavanja jednoga drugome u pulpi.
Postoji kritina udaljenost izmeu oboda mjehuria i estice, gc, za koju se smatra da e
je jake privlane sile nadvladati i privui meusobno. Pri tome se definira promjer
prihvaanja, Rcap, (engl. capture radius), a to je udaljenost sredita mjehuria od sredita
estice kada su one na kritinoj udaljenosti, dakle kada je kolizija estice boje i mjehuria
neizbjena.
R. Pan et al. (1996) su prikazali da je efikasnost flotacije to vea to je promjer
prihvaanja, Rcap, vei i to je vrijeme trajanja flotacije dulje (mjerenja su izvrili u
rasponu od 0 do 20 minuta).
Nadalje, efikasnost flotacije se smanjuje porastom veliine estica boje, odnosno za
estice iznad 200 mikrometara sve do 600 mikrometara efikasnost flotacije se smanjuje
na polovicu. Ovi rezultati poklapaju se sa onima J. K, Borchardta koji kae da je najvea
efikasnost flotacije za estice u rasponu od 20 do 200 mikrometara, a unutar tog raspona
postie se maksimalna efikasnost za estice od 30 do 80 mikrometara.
Theodore Heindel (1998) je detaljno opisao i matematiki obradio mikroprocese
sudaranja estica boje i mjehuria zraka, te njihovog prihvaanja kao preduvjeta
izdvajanja u pjenu. On smatra da je najkritiniji trenutak za stabilnost veze estica
mjehuri samo prihvaanje, kada se u jednoj toki na obodu mjehuria susreu tri faze:
kruta estica boje; tekua obod mjehuria i okruenje tj. pulpa; te zrak unutar
mjehuria.
J. J. Magda i J: Y. Lee (1998) su opisali utjecaj kolektora tokom flotacije. Oni smatraju
optimalnom za uklanjanje flotacijom veliinu estica boje od 40 do 250 mikrometara. No,
u pulpi se nalaze dispergirane i sitnije estice. J. K. Borchardt (1997) upuuje da su
naroito sitne estice boja za fleksotisak, ak manje od jednog mikrometra u promjeru.
Zbog toga se u proces esto dodaju kemikalije koje se nazivaju kolektori. Njihova je
uloga prikupljanje tih sitnijih estica boje u vee aglomerate i istovremeno poveavanje
hidrofobnosti povrine estica sa ciljem to kvalitetnijeg uklanjanja iz pulpe.
39
Budui da je efikasnost odbojavanja kljuan uvjet proizvodnje kvalitetnih tiskovnih
recikliranih papira, ne ude brojni pokuaji poboljanja te efikasnosti.
Fabry et al. (2001) su prouavali i termodinamikim modelima opisali sudaranje vlakana
za vrijeme razvlaknjivanja. Mjerili su efikasnost odbojavanja u ovisnosti o uvjetima
razvlaknjivanja: u lunatom mediju su vlakna fleksibilnija nego u neutralnom, bubrenje je
izraenije, stoga se boja lake odvaja od vlakana u sitnim esticama, pa je i njihovo
uklanjanje efikasnije.
2.7.1. Veliina mjehuria
Na efikasnost odbojavanja odreeni utjecaj imaju i drugi imbenici, kao to je veliina
mjehuria ili vrsta vlakana u postupku. J. K. Borchardt smatra da je minimalna veliina
promjera mjehuria 0,3 mm da bi mjehuri neoteen odplutao do povrine. No.
optimalna veliina mjehuria bi trebala biti oko pet puta vea od estice koju treba
transportirati u pjenu.
R. Rao i P. Stenius (1998) naglaavaju da je za uspjenost uklanjanja estica vaan i broj
mjehuria po jedinici volumena pulpe.
A. E. Garner i T. Heindel (2000) su istraivali da li na formaciju mjehuria zraka u
flotaciji ima utjecaja vrsta vlakana u procesu. Ispitivali su tri razliite vrste vlakana
dispergirane u pulpama jednake konzistencije i jednakog dotoka zraka u flotacijskoj eliji.
to su vlakna u pulpi bila dulja to se formirao vei broj velikih mjehuria, veih od 12
mm, a istovremeno se smanjio broj manjih mjehuria, manjih od 12 mm u promjeru.
Autori su ve ranije utvrdili da je formiranje veeg broja velikih mjehuria
proporcionalno konzistenciji pulpe.
T. G. M. van de Ven et al. (2001) su u svom istraivanju utvrdili da se poveanjem brzine
upuhivanja mjehuria zraka tokom flotacije smanjuje veliina mjehuria na oko 1 do 3
mm. Pri tome raste efikasnost odbojavanja jer se time poveava broj sudara estica boje
mjehuri. Veliki mjehurii openito imaju tendenciju prskanja ime su potpuno
neiskoriteni u odbojavanju.
C. O. Gomez et al. (2001) su dodavali silikonsko ulje u pulpu prije flotacije. To ulje
stvara tanki hidrofobni sloj na opni mjehuria zraka tokom flotacije. Takvi mjehurii,
obloeni silikonskim uljem poveavaju sposobnost flotacije u odnosu na "iste"
40
mjehurie, to su autori potkrijepili poveanjem vrijednosti i prosjene i maksimalne
svjetline pulpe nakon flotacije. Mjehurii zraka u pulpi kojoj je dodano ulje su sitniji i
sporije se kreu prema povrini, a to je, po miljenju autora, osnovni uzok efikasnijeg
odbojavanja pulpe.
Y. Ben i G. M. Dorris (2000) su proveli istraivanja sa ciljem da objasne pojavu uoenu u
proizvodnji novinskog papira, da su ofsetni otisci izloeni starenju i fleksografski otisci,
tokom reciklacije davali pulpu manje svjetline. Sa istim problemom bavili su se i L.
Sjstrm i A. Calmell (1997). Oni su konstatirali da se tiskarske boje tee uklanjaju sa
otisaka izloenih starenju tj. da reciklacijom takvih otisaka moe u pulpi zaotstati ak i do
30% poetne koliine boje. Smatrali su, dapae, da se nedostatna svjetlina pulpe ne moe
otkloniti mehaniki, odbojavanjem te da je uzrok toj pojavi slaba efikasnost flotacije.
Y. Ben i G. M. Dorris (2000) su ustanovili da uzrok treba traiti u procesu dezintegracije,
u prvom stupnju itavog postupka reciklacije. Potpomognuto mijeanjem, tu dolazi do
nepovratnog premijetanja dijela sitnih estica boje u unutranjost samih vlakana, na
povrinu lumena. Faktori utjecaja na ovaj fenomen su svakako vrijeme razvlaknjivanja,
prisutnost vrlo sitnih estica boje, velika koncentracija boje i izraenije mijeanje. Da bi
se sprijeila ova pojava, autori sugeriraju izmjenjivanje uvjeta dezintegracije: krae
vrijeme sa jaim mijeanjem, potrebno za razvlaknjivanje i odvajanje boje od vlakana, a
nakon toga slabije mijeanje. Produljeno vrijeme razvlaknjivanja dodatno usitnjava
estice boje to im omoguava uvlaenje u lumen vlakana.
Z. Bolana et al. (2003), te P. Bajpai i P.K. Bajpai (1998) upuuju na prednosti
odbojavanja enzimima kojima se postie vea svjetlina pulpe u odnosu na kemijsku
flotaciju.
2.7.2. Masena uinkovitost odbojavanja
Iako je osnovna uloga protoka mjehuria zraka flotacijskom elijom uklanjanje odvojenih
estica boje iz razvlaknjene pulpe, nedvojbeno je prisutno i uklanjanje sitnih estica,
sitnei, meu koje spadaju i punila, ali i samih vlakana. Uklanjanje vlakana iz pulpe je,
dakako, neeljeno i predstavlja gubitak u procesu reciklacije. Jo, naime, nije poznat
mehanizam kojim bi se vlakna prikupljena u pjeni iz nje izdvojila ili na bilo koji drugi
nain iskoristila.
41
Zbog toga je nedostatno valoriziranje uspjenosti odbojavanja iskljuivo sa stajalita
optikih kvaliteta pulpe, tj. recikliranog lista. Ekonomski balans postupka namee potrebu
praenja masenog iskoritenja procesa reciklacije.
Maseno iskoritenje deinking flotacije i svjetlina lista u pravilu su obrnuto proporcionalne
(Hunold et al, 1997).
M. Ajerisch i R. Pelton (1996) su izvrili detaljna ispitivanja kako na gubitak vlakana i
sitnih estica iz pulpe tokom deinking flotacije utjee, izmeu ostalog, konzistencija
pulpe i veliina mjehuria. Gubitak vlakana je openito vei to su mjehurii manji i to
je vea konzistencija pulpe. Vlakna i sitne estice se ukrcavaju na mjehurie (engl.
entrainment) i hidraulino se transportiraju u pjenu na povrini suspenzije ime su trajno
izgubljeni iz pulpe. Drugi nain izdvajanja vlakana iz pulpe deava se kod pojave
flokulacije vlakana i vlaknate sitnei u pulpi. Tada mjehurii zraka zaobilaze flokule i
prikupe manja vlakna i vlaknatu sitne u okolini ili izmeu flokula. Ako koji mjehuri
ostane "zarobljen" u flokuli, vrlo vjerojatno e itavu flokulu transportirati u pjenu. Za
sitne estice mogu je i klasini nain izvajanja iz pulpe, poput estica boje, sudarom sa
mjehuriem.
Maseno iskoritenje je statistiki parametar koji openito predstavlja omjer iskoritenog
dijela u odnosu na ukupni ulaz. U reciklaciji papira maseno iskoritenje predstavlja
postotni omjer masa iskoritenih vlakana u odnosu na masu sirovine koja se reciklira,
odnosno masu iskoritenog udjela vlakanaca poslije deinking flotacije u odnosu na masu
ulaznog starog papira u postupku, izraenu postotno.
L. Gttsching i H. Pakarinen (2000) prikazuju masene efikasnosti postupka reciklacije za
nekoliko vrsta papirnih proizvoda. Tako za izradu ambalanih papira i kartona masena
efikasnost iznosi od 90 do 95%, dok se za tiskovne papire kree u irem rasponu od 65 do
85%.
Velika masena efikasnost ambalanih papira i kartona tumai se proizvodnjom preteno
"smeih" pulpi koje se ne podvrgavaju postupku odbojavanja, ne metodom deinking
flotacije. Za razliku od njih, tiskovni papiri se proizvode nakon odbojavanja da bi se
osigurala to bolja optika svojstva papira, a podvrgavaju se i dodatnom izbijeljivanju.
No, i unutar ove grupacije postoje razlike. Kvalitetnii reciklirani papiri, proizvedeni iz
temeljito odbojene pulpe (engl. deinked pulp) DIP, postiu manje maseno iskoritenje, tek
oko 65%. Vee iskoritenje, od 80 do 90% biljei se u reciklaciji novina kod reciklacije
42
kojih se tolerira vei zaostatk sitnih estica tiskarske boje nakon odbojavanja, to je i
uzrok tonu boje novinskog papira.
P. Bajpai i P. K. Bajpai (1998), predstavljajui svoje rezultate enzimatskog odbojavanja, u
ispitivanjima masenog iskoritenja postiu bolje rezulate nego to je to sluaj sa, kako ga
autori nazivaju, konvencionalnim kemijskim deinkingom.
3. EKSPERIMENTALNI DIO
3.1. PLAN ISTRAIVANJA
Polazina osnova eksperimenta predstavlja pojanjenje mehanizma reciklacije papira
postupkom kemijske deinking flotacije kada se uz novinski papir obrauje i odreeni
udjel otisaka digitalnog tiska i izuavaju mehanika svojstva dobivenog laboratorijskog
lista.
Primjena ovakvih istraivanja se moe usmjeriti k industrijskoj proizvodnji novinskog
papira pri kojoj se kao sirovina koriste reciklirana vlakna. Veim dijelom su to vlakna iz
starog novinskog papira koja su ve prola barem jedan ciklus oporabe, a drugim dijelom
se takva vlakna oplemenjuju otpadnim otiscima revijalnog tiska na papirima koji u
reciklaciju ulaze prvi puta.
Otpornost na vlak novinskog papira od posebne je vanosti zbog naina tiska novina koji
se vri iz role, pa je papirna traka izloena daleko veim naprezanjima nego to bi to bio
43
sluaj kod tiska na arke. Dodavanje otisaka na papiru iz primarnih vlakana u industrijskoj
proizvodnji novinskog papira utjee na poveanje vrstoe ovog papira.
Proces reciklacije papira obuhvaa i postupke odvajanja estica tiskarske boje sa vlakana,
dezintegraciju, i njihovo uklanjanje iz razvlanjene pulpe, deinking flotaciju. Odreena
koliina estica boje zaostaje meu recikliranim vlaknima i premda se najee radi o
sasvim sitnim, oku nevidljivim esticama, one svojom prisutnou smanjuju optika
svojstva papira iz recikliranih vlakana. Dodavanjem papira iz primarnih vlakana utjee se
na poveanje svjetline recikliranog papira dijelom samim iim vlaknima, a dijelom
punilima koja se unose u sustav.
Druga polazina osnova eksperimenta je injenica da se digitalni tisak u svim
tehnolokim oblicima rapidno razvija i zauzima sve znaajnije mjesto u ukupnoj
tiskarskoj produkciji. Zbog toga postoji mogunost da jednom, u industrijskoj proizvodnji
novinskog papira, udjel otiska na papirima iz primarnih vlakana ine upravo digitalni
otisci.
Na ovim razmiljanjima bazira se plan eksperimenta, a on obuhvaa vie cjelina.
Prvu cjelinu ini izrada triju serija laboratorijskih recikliranih listova papira. Svaka serija
laboratorijskih recikliranih listova izrauje se od kombinacije novinskih otisaka, tj.
konvencionalnog ofsetnog tiska na industrijski recikliranom papiru iz sekundarnih
vlakana i digitalnih ofsetnih otisaka na papiru iz primarnih vlakana.
Prva serija izrauje se od kvalitetnih novinskih otisaka i digitalnih ofsetnih otisaka
na premaznom papiru.
Druga serija izrauje se od kvalitetnih novinskih otisaka i digitalnih ofsetnih
otisaka na nepremazanom papriu.
Trea serija se izrauje od nekvalietnih novinskih otisaka, tj. onih kod kojih je u
tisku dolazilo do kidanja ili cijepanja trake papira, i digitalnih ofsetnih otisaka na
nepremazanom papiru.
Svaka serija laboratorijskih recikliranih listova sastoji se listova izraenih prije flotacije i
listova izraenih poslije flotacije, da bi se detaljno mogao pratiti uinak laboratorijske
deinking flotacije.
44
U svakoj seriji se u koracima po 20% smanjivao udjel konvencionalnog ofsetnog otiska
na novinskom papiru i istovremeno se poveavao udjel digitalog ofsetnog otiska. Na taj
nain je unutar svake serije izraeno po est listova prije flotacije i est listova poslije
flotacije.
Drugu cjelinu sainjavaju ispitivanja svojstava tih laboratorijskih listova papira. Mjeranja
obuhvaaju opa svojstva papira, masu, gramaturu, debljinu, prostornu masu, specifini
volumen i sadraj vlage; zatim mehanika svojstva papira, kidanje, prskanje i cijepanje; te
sadraj pepela u papiru.
Trea eksperimentalna cjelina sastoji se od prikaza dobivenih rezultata, od prikaza
njihovih meusobnih ovisnosti i od tumaenja tih ovisnosti.
3.2. MATERIJALI I UREAJI
Za laboratorijsku reciklaciju koriteni su novinski viebojni otisci tiskani na novinskom
papiru, gramature 45 g/m proizvedenom u Zagrebakoj tvornici papira PAN, digitalni
viebojni otisci na obostrano mat premazanom papiru, gramature 200 g/m i digitalni
viebojni otisci na nepremazanom papiru, gramature 120 g/m proizvedenom u
Zagrebakoj tvornici papira PAN.
Laboratorijski reciklirani listovi izraeni su u Laboratoriju za ekologiju na Grafikom
fakultetu u Zagrebu.
Novinski viebojni otisci tiskani su u tiskari Slobodne Dalmacije, Split, na ofsetnom
stroju Koenig & Bauer Albert iz role.
Digitalni viebojni otisci su tiskani tehnikom digitalnog ofseta na tiskarskom stroju Indigo
E-print 1000+ na Grafikom fakultetu Sveuilita u Zagrebu.
Odreivanja otpornosti prema kidanju, cijepanju i prskanju izvrena su u Laboratoriju
Zagrebake tvornice papira PAN, na ureajima Frank, Elmendorf i Mullen.
45
Odreivanje mase, gramature, debljine, prostorne mase, specifinog volumena, sadraja
vlage i sadraja pepela izvreno je u Laboratoriju za materijale u grafikoj proizvodnji na
Grafikom fakultetu u Zagrebu.
3.2.1. Priprema otisaka za laboratorijsku reciklaciju
Novinski viebojni otisci tiskani na novinskom papiru, gramature 45 g/m sa 10% punila,
proizvedenom u Zagrebakoj tvornici papira PAN, tiskani u tiskari Slobodne Dalmacije,
Split, na ofsetnom stroju Koenig & Bauer - Albert; ovi otisci koristili su se za izradu prve
i druge serije laboratorijskih listova; za izradu tree serije laboratorijskih listova koristili
su se oni otisci ovog papira koji su u tisku pokazali nedostatnosti u vidu kidanja ili
cijepanja trake papira.
Digitalni viebojni otisci na obostrano mat premazanom papiru, gramature 200 g/m sa
28% punila, otisnuti tehnikom digitalnog ofseta na tiskarskom stroju Indigo E-print
1000+ na Grafikom fakultetu Sveuilita u Zagrebu; ovi otisci koristili su se za izradu
prve serije laboratorijskih listova.
Digitalni viebojni otisci na nepremazanom papiru, gramature 120 g/m sa 12% punila,
otisnuti tehnikom digitalnog ofseta na tiskarskom stroju Indigo E-print 1000+ na
Grafikom fakultetu Sveuilita u Zagrebu; ovi otisci koristili su se za izradu druge i tree
serije laboratorijskih listova.
Omjeri sirovina, tj. otisaka za laboratorijsku reciklaciju mijenjali su se unutar serije
laboratorijske reciklacije u koracima po 20% udjela, pa su tako i oznaeni u prikazu
rezultata, te u tablici 1:
Tablica 1: Sustav oznaka laboratorijskih listova po sastavu ulaznog papira
oznaka sastav ulaznog papira za reciklaciju
N100 D0 100% novinski otisak
N80 D20 80% novinski otisak i 20% digitalni ofsetni otisak
N60 D40 60% novinski otisak i 40% digitalni ofsetni otisak
N40 D60 40% novinski otisak i 60% digitalni ofsetni otisak
N20 D80 20% novinski otisak i 80% digitalni ofsetni otisak
46
N0 D100 100% digitalni ofsetni otisak
3.2.2. Tisak
3.2.2.1. Konvencionalni ofsetni tisak
Tisak novina vri se tehnikom indirektnog tiska ofsetnom rotacijom, odnosno tiskom na
traku papira. Tiskovna forma koja je nositelj tiskovnih elemenata i slobodnih povrina
postavlja se na temeljni cilindar. Hidrofilne slobodne povrine tiskovne forme prihvaaju
na sebe tekuinu za vlaenje jer joj je osnovna komponenta voda. Tiskovni elementi
tiskovne forme su oleofilni i hidrofobni, pa na sebe prihvaaju ofsetnu boju, budui da se
vezivo ofsetne boje sastoji od ulja i smola. Sa tiskovne forme, tj. sa temeljnog cilindra
tekuina za vlaenje i ofsetna boja prenose se na gumenu navlaku ofsetnog cilindra
(Bolana, S, 1997). Sam tisak vri se pritiskom ofsetnog cilindra na papirnu traku koja
prelazi tiskovnim cilindrom. Viebojni tisak ostvaruje se tiskarskim strojevima sa vie
tiskovnih jedinica budui da je za tisak svake pojedinane boje potrebna zasebna tiskovna
forma. Za novinski tisak koriste se tiskarske boje koje sue penetracijom i Heat-Set boje
koje sue pod utjecajem poviene temperature.
Slika 1. Shematski prikaz ofsetnog tiska (Kipphan, 2001)
47
3.2.2.2. Digitalni ofsetni tisak (Indigo tisak)
Indigo digitalni tisak svrstava se u elektrofotografske digitalne tehnike za tisak tekuim
bojilima. Princip tiska je ofsetni, dakle indirektni (Kipphan, 2001). Nepostojanje tiskovne
forme u materijalnom obliku ini Indigo tisak digitalnim. Latentna tiskovna forma kreira
se pojedinano za svaki otisak na fotokonduktorskom cilindru elektrinim nabojem.
Indigo tisak digitalnim ini takoer i upravljanje tiskom uz pomo raunala kao i
raunalno memoriranje tiskovnog modela budueg otiska. U ovom kontekstu mogue je
izraivati reprodukcije, tj. otiske bez postojanja materijalnog originala. Slika se iz
raunala prenosi na fotokonduktor laserom koji djelomino izbija naboj sa tiskovnih
elemenata. Slobodne povrine ostaju jae nabijene, pa se na njih prihvaa tekue bojilo,
ElectroInk, kojeg preuzima ofsetni cilindar. Budui da je ofsetni cilindar zagrijan na
temperaturu iznad 100C, bojilo gubi tekuu komponentu, postaje vrui, ljepljivi sloj
taline i poinje polimerizirati. Prilikom prelaska na znatno hladniji papir sloj boje se
skrutne i prilijepi na povrinu papira (Kipphan, 2001). Viebojni tisak ostvaruje se
pojedinano za svaku boju na istom tiskovnom agregatu uz novu latentnu tiskovnu formu
za svaku boju svakog otiska.
48
Slika 2. Shematski prikaz Indigo digitalnog tiska (Kipphan, 2001)
3.2.3. Postupak laboratorijske reciklacije i izrada listova po metodi TAPPI 205:
49
Slika 3. Shematski prikaz postupka laboratorijske reciklacije
Izrezuje se 88g uzorka na dijelove formata cca 4 cm. U dva obroka po 44 g uzorka
dodaje se po 2 l vodovodne vode temperature 50C , te flotacijska sredstva redom kako je
prikazano u tablici 2:
Tablica 2: Redoslijed i vrsta flotacijskih sredstava za laboratorijsku reciklaciju
Priprema otisaka
(odvaga, usitnjavanje)
Dezintegracija otisaka uz
dodatak kemijskih
flotacijskih sredstava (T
= 50
0
C)
Mijeanje razvlanjene
pulpe uz dodatak vode (T
= 30
0
C)
Deinking flotacija
Izrada
laboratorijskog
lista iz pulpe prije
flotacije
Prikupljanje pjene
Izrada laboratorijskih
recikliranih listova
poslije flotacije
Ispitivanja:
-sadraj pepela
-indeks kidanja
-indeks cijepanja
-indeks prskanja
-ostala ispitivanja
Izbor otisaka za
laboratorijsku reciklaciju
50
Redoslijed Vrsta flotacijskih sredstava
1. 0,3 ml 50% Flokutana
2. 1,54 ml 10% H2O2
3. 1,73 ml 5% NaOH
4. 0,053 ml Aquasec
U dezintegratoru se vri razvlaknjivanje uzoraka tokom 40 minuta, nakon ega se
dezintegrirani uzorak prenosi u posudu za mijeanje gdje joj se dodaje jo 4 l vode
temperature 30C.
Slika 4. Shematski prikaz dezintegratora
Od razvlaknjene pulpe izdvaja se 1824 ml uzorka i nalijevanjem na sito izrauje se
laboratorijski list prije flotacije. Sito je etvrtastog oblika formata A4.
Preostalih 10,176 l uzorka prenosi se u flotacijsku eliju u kojoj flotacija traje 8 minuta.
51
Slika 5. Shematski prikaz flotacijske elije
Za to vrijeme se sa povrine pulpe prikuplja pjena i filtrira u Bchnerovom lijevku.
Po zavretku flotacije izrauju se laboratorijski listovi, a za svaki se uzima 2018 ml pulpe.
Sa sita se nakon odvodnje list papira prebacuje na podlogu na kojoj se dodatno valjkom
istiskuje voda. Nakon suenja gotovi listovi odvajaju se od podloge.
3.3. METODE MJERENJA
Mjerenja prekidne sile, sile cijepanja i tlaka prskanja izvrena su u laboratoriju
Zagrebake tvornice papira. Sva ostala mjerenja provedena su na Grafikom fakultetu u
laboratoriju katedre za Materijale u grafikoj proizvodnji.
3.3.1. Gramatura
52
Gramatura, povrinska masa ili masa jedinine povrine je masa jednog kvadratnog metra
papira, kartona ili ljepenke izraena u gramima. U SI sustavu jedinica za gramaturu g/m.
Gramatura se najpreciznije odreuje gravimetrijski, kao aritmetika sredina mjerenja
mase na preciznoj vagi vie uzoraka izrezanih na dimezije 10 x 10 cm (HRN ISO 536; T
410):
10000
A
m
g [14]
gdje je:
g gramatura papira, g/m
m masa uzoka, g
A povrina uzorka, cm
3.3.2. Debljina
Debljina papira, kartona ili ljepenke je udaljenost izmeu dviju paralelnih strana
ispitivanog lista. Odreuje se mjerenjm na mikrometru, ulaganjem uzorka izmeu dviju
paralelnih metalnih mjernih ploha, a izraava se u milimetrima sa preciznou od 0,001
mm (T 411).
3.3.3. Prostorna masa
Prostorna masa ili gustoa papira, kartona ili ljepenke je masa jednog kubinog
centimetra ispitivanog uzorka. Odreuje se iz omjera gramature i debljine papira, a
izraava se u g/cm.
1000

d
g
[15]
53
gdje je:
prostorna masa,
1
]
1

3
cm
g
g gramatura,
1
]
1

2
m
g
d debljina, [ ] mm
3.3.4. Specifini volumen
Specifini volumen je volumen to ga u prostoru zauzima jedan gram ispitivanog papira,
kartona ili ljepenke. Odreuje se kao omjer debljine i gramature papira, a izraava se u
cm/g.
1000
1

g
d

[16]
gdje je:

1
specifini volumen (engl. bulk),
1
]
1

g
cm
3
d debljina, [ ] mm
g gramatura,
1
]
1

2
m
g
3.3.5. Prekidna svojstva papira
Prekidna svojstva papira, kartona ili ljepenke obuhvaaju nekoliko veliina, a to su
otpornost papira prema kidanju ili prekidna sila, zatim prekidno istezanje, pa prekidna
jakost papira, prekidna duina i indeks kidanja (HRN ISO 1924-1; ISO 1924-2; T 404; T
494). Otpornost prema kidanju, tj. prekidna sila i prekidno istezanje se mjere na ureaju,
dok se ostale veliine iz izmjerenih odreuju raunski.
Test se provodi na ureaju koji se zove kidalica. Mjerenja su izvrena na kidalici Frank.
Uzorci za ispitivanje se izrezuju u trake irine 15 mm i duljine 180 mm. Privruju se na
54
dvije hvataljke koje se ukljuivanjem ureaja poinju udaljavati jedna od druge sve do
momenta kidanja ispitivanog uzorka.
3.3.5.1. Otpornost prema kidanju, prekidna sila
Kidalica registrira silu na vlak potrebnu da doe do kidanja ispitivane trake papira. Ta sila
se naziva prekidna sila i izraava se u N. Od poetka ispitivanja do trenutka kidanja trake
papira, otpornost papira prema kidanju je vea od vlane sile koja djeluje na uzorak.
Nakon kidanja trake papira vlana sila je vea od otpornosti papira prema kidanju. Samo
u trenutku kidanja ispitivane trake papira vlana sila i otpornost prema kidanju su
jednake, pa se mjerenjem jedne, sile, moe odrediti i druga, otpornost prema kidanju.
Zato se i otpornost prema kidanju izraava se N. Prekidna sila djeluje na uzorak
jednodimenzinalno.
3.3.5.2. Prekidno istezanje
Osim otpornosti prema kidanju na kidalici se mjeri i prekidno istezanje papira. To je
postotno poveanje dimenzije papira od poetne, u stanju mirovanja ureaja, do one u
trenutku kidanja trake.
3.3.5.3. Prekidna jakost
Prekidna jakost papira je maksimalna prekidna sila po jedinici irine ispitivanog uzorka
koju papir izdri do trenutka kidanja. Odreuje se kao omjer prekidna sile i irine uzorka,
a izraava se u kN/m.
w
F
S [17]
55
gdje je:
S prekidna jakost,
1
]
1

m
kN
F prekidna sila, [ ] N
w irina trake, [ ] mm
3.3.5.4. Prekidna duina
Prekidna duina je zamiljena duina trake ispitivanog papira koja bi ,objeena za jedan
kraj, pukla u objesitu pod vlastitom teinom. Odreuje se kao omjer prekidne sile i
umnoka irine trake i gramature, a izraava u kilometrima. Prekidne duine uzoraka
papira razliitih gramatura mogue je meusobno usporeivati.
1000
81 , 9

,
_

g w
F
L
[18]
gdje je:
L prekidna duina, [ ] km
F prekidna sila, [ ] N
w irina trake, [ ] mm
g gramatura,
1
]
1

2
m
g

3.3.5.5. Indeks kidanja
Indeks kidanja se odreuje kao omjer prekidne jakosti i gramature i izraava se u Nm/g.
Na taj nain indeks kidanja omoguava meusobno usporeivanje rezultata izmjerenih na
uzorcima papira razliith gramatura.
56
1000
g
S
I
[19]
gdje je:
I indeks kidanja,
1
]
1

g
Nm
S prekidna jakost, [ ] kNm
g gramatura,
1
]
1

2
m
g
3.3.6. Otpornost prema prskanju
Otpornost prema prskanju ispitivanog papira, kartona ili ljepenke jednaka je tlaku
potrebnom da uzorak prsne. Mjerenja su izvrena na ureaju Mullen. List uzorka papira
hermetiki se privrsti metalnim zvonom na gumenu podlogu na koju sa doljnje strane
djeluje komprimirani zrak. Pod utjecajem komprimiranog zraka i gumena podloga i
ispitivani uzorak papira se deformiraju ispupenjem sve dok uzorak ne prsne. Registrira
se tlak u kPa u trenutku prskanja uzorka (HRN ISO 2758; T 807). Tlak na povrinu papira
djeluje dvodimenzionalno u svim smjerovima. Mogue je mjeriti i visinu deformacije
papira ispupenjem do momenta prskanja u milimetrima.
3.3.6.1. Indeks prskanja
Indeks prskanja se izraunava kao omjer otpornosti prema prskanju i gramature
ispitivanog papira, a izraava se u kPam/g. Koristei se ovom veliinom mogue je
usporeivati otpornosti prema prskanju papira razliitih gramatura.
57
g
p
x
[20]
gdje je:
x indeks prskanja,
1
]
1

g
kPam
2
p otpornost prema prskanju, [ ] kPa
g gramatura,
1
]
1

2
m
g
3.3.7. Otpornost prema cijepanju
Otpornost prema cijepanju jednaka je sili potrebnoj da se pocijepa ispitivani uzorak
papira, kartona ili ljepenke koji je prethodno zarezan. Mjerenja su izvrena na ureaju
Elmendorf. Otpornost prema cijepanju se izraava u mN (HRN ISO 1974; T 494).
3.3.7.1. Elmendorf metoda
Metodom po Elmendorfu test se provodi na nain da se vie uzoraka ispitivanog papira
privrsti na hvataljke, od kojih je jedna sastvni dio stativa, a druga je sastavni dio klatna.
Prije nego to se odpusti klatno, izvri se na uzorcima definirano zarezivenje noem.
Definirano zarezivanje znai jednaku dubinu reza svaki puta za sve uzorke, kao jedan od
uvjeta ponovljivosti testa. Odputeno klatno izvri njihaj tokom kojeg se uzorci papira
pocijepaju u nastavku reza. Mjeri se sila potrebna za cijepanje uzoraka i poistovjeuje se
sa otpornou papira prema cijepanju.
n
F
F
p
[21]
gdje je:
58
F otpornost prema cijepanju, [ ] mN
p
F
izmjerena sila cijepanja, [ ] mN
n broj istovremeno pocijepanih uzoraka (najee 4)
3.3.7.2. Indeks cijepanja
Indeks cijepanja odreuje se kao omjer otpornosti papira prema cijepanju i gramature
papira. Izraava se u mNm/g. Izraavajui izmjerene vrijednosti otpornosti prema
cijepanju u formi indeksa cijepanja omoguuje se usporeivanje rezultata uzoraka papira
razliitih gramatura.
g
F
X
[22]
gdje je:
X indeks cijepanja,
1
]
1

g
mNm
2
F otpornost prema cijepanju, [ ] mN
g gramatura,
1
]
1

2
m
g
3.3.8. Vlaga u papiru, kartonu ili ljepenki
Pojam vlage u papiru, kartonu ili ljepenki nije jednoznaan, ve moe oznaavati
apsolutni sadraj vlage u papiru kao i relativnu ili ravnotenu vlanost papira. Relativna
ili ravnotena vlaga se odnosi na relativnu vlanost zraka u neposrednoj blizini papira, na
njegovoj povrini.
59
Apsolutni sadraj vlage u papiru odreuje se gravimetrijski nakon potpunog suenja
uzoraka papira u suioniku na temperaturi vioj od 100C. Izraava se kao postotni udio u
masi uzorka prije suenja (T 412). Apsolutni sadraj vlage u papiru determinira se tokom
proizvodnje papirne trake, u procesu primarnog suenja. Promjenama vlanosti zraka ili
temperature u okolini papira mijenja se i sadraj vlage u papiru budii da su celulozna
vlakna higroskopna. Variranje vlage u papiru znaajno se manifestira na mnoga svojstva
papira, pogotovo na mehanika.
postotak vlage
( )
100
1
2 1

w
w w
[%] [23]
gdje je:
1
w masa klimatiziranog uzorka, [ ] g
2
w - masa suhog uzorka, [ ] g
3.3.9. Sadraj pepela
Sadraj pepela u papiru, kartonu ili ljepenki je postotno izraen zaostatak nakon arenja
suhog uzorka na 900C. arenje se provodi u mufolnoj pei tokom dva sata. arenjem
sva organska materija u papiru sagorijeva, pa se pepeo zaostao nakon arenja sastoji od
iskljuivo anorganskih tvari (HRN ISO 2144; T 413).
Sadraj pepela nepunjenih i nepremazanih, naravnih papira moe iznositi do 3%, a ine
ga kalijeve ili magnezijeve soli kojih se u manjoj koliini moe nai u stijenkama
vlakana. Unutar navedenih 3% moe se nalaziti i aluminijev sulfat ako ga se koristi u
postupku keljenja papira.
Sadraj pepela iznad ovih vrijednosti ine punila kojima se u masi ili u premazu
oplemenjuje papir. Kod punjenih papira sadraj pepela moe iznositi i do 30%. Neka
punila erenjem gube na teini (redukcija sulfata u sulfide, kalcijevog karbonata u
kalcijev oksid i sl.), no taj gubitak se kompenzira sadrajem pepela vlaknatih sirovina,
60
dakle unutar opisanih 3%. Zbog toga se sadraj pepela poistovjeuje sa sadrajem punila
u papiru.
100
w
w
B
A
A
[%] [24]
gdje je:
A sadraj pepela, [%]
Aw - masa pepela, [ ] g
Bw masa suhog uzorka, [ ] g
3.3.10. Maseno iskoritenje
Maseno iskoritenje (engl. yield), itavog postupka reciklacije odreuje se kao postotni
omjer mase matrijala izdvojenog pjenom i mase ulaznih otisaka.
100 1

,
_

A
p
w
w
y
[%] [25]
gdje je:
y maseno iskoritenje, [%]
wp masa pjene, [ ] g
wA
ulazna masa otisaka, [ ] g
4. REZULATI ISTRAIVANJA
4.1. REZULTATI ISTRAIVANJA ZA PRVU (I) SERIJU LABORATORIJSKIH
LISTOVA
U prvoj seriji recikliranih laboratorijskih listova varira sastav ulaznog papira od samog
konvencionalnog ofsetnog otiska na novinskom papiru (N100 D0) do samog digitalnog
61
ofsetnog otiska na premazanom papiru (N0D100), smanjujui udjel jednog i poveavajui
udjel drugog u koracima po 20% (N80 D20; N60 D40; N40 D60; N20 D80). Budui da
se radi o ulaznim papirima razliitih sastava i svojstava, oekivano su i reciklirani listovi
unutar ove serije meusobno razliiti, takoer i po sastavu i po svojstvima.
Za izradu prve serije laboratorijskih listova koriten je novinski papir, a on je industrijski
proizveden od recikliranih, sekundarnih vlakana i sadri 10,12% punila; papir za digitalni
tisak je premazan, proizveden od primarnih vlakana sa 27,61% punila. Sadraj punila (tj.
pepela) u sastavu ulaznog papira raste proporcionalno udjelima ovih dvaju papira tokom
serije.
za svaki sastav ulaznog papira izraeni su laboratorijski listovi prije i poslije flotacije.
Sadraj pepela kao mjera koliine punila izmjeren je svim laboratorijskim listovima prije
i poslije flotacije.
Za laboratorijske listove prve serije dijagram 1. a prikazuje indeks kidanja prije flotacije
usporedno sa postotkom pepela prije flotacije u ovisnosti o sastavu ulaznog papira,
dijagram 1.b. prikazuje indeks kidanja poslije flotacije usporedno sa postotkom pepela
poslije flotacije u ovisnosti o sastavu ulaznog papira, a dijagram 1.c prikazuje pravac
regresije u podruju sigurnosti za indekse kidanja.
62
N100 D0 N80 D20 N60 D40 N40 D60 N20 D80 N0 D100
8
10
12
14
16
18
20
22
24
26
8
10
12
14
16
18
20
22
24
26

%

p
e
p
e
l
a
i
n
d
e
k
s

k
i
d
a
n
j
a

(
N
m
/
g
)
sastav ulaznog papira
% pepela
indeks kidanja
Dijagram 1. a I serija: Indeks kidanja i postotak pepela prije flotacije u ovisnosti o
sastavu ulaznog papira
N100 D0 N80 D20 N60 D40 N40 D60 N20 D80 N0 D100
6
8
10
12
14
16
18
20
22
24
26
28
6
8
10
12
14
16
18
20
22
24
26
28

%

p
e
p
e
l
a
% pepela
indeks kidanja
i
n
d
e
k
s

k
i
d
a
n
j
a

(
N
m
/
g
)
sastav ulaznog papira
Dijagram 1. b I serija: Indeks kidanja i postotak pepela poslije flotacije u ovisnosti o
sastavu ulaznog papira
63
1,4 1,6 1,8 2,0 2,2 2,4 2,6
0,5
1,0
1,5
2,0
2,5
3,0
3,5
4,0
Prva serija - indeks kidanja
Jednadba: y = A + B x
Koeficijent korelacije:
R
2
= 0.63476
A = -0.29266 0.87307
B = 1.23155 0.4671
mjereni podaci
linearni fit
gornja granica pouzdanosti (95%)
donja granica pouzdanosti (95%)
Indeks kidanja (prije flotacije) [Nm/g]
I
n
d
e
k
s

k
i
d
a
n
j
a

(
p
o
s
l
i
j
e

f
l
o
t
a
c
i
j
e
)

[
N
m
/
g
]
Dijagram 1. c I serija: Pravac regresije u podruju sigurnosti za indekse kidanja
Za laboratorijske listove prve serije dijagram 2. a prikazuje indeks cijepanja prije
flotacije usporedno sa postotkom pepela prije flotacije u ovisnosti o sastavu ulaznog
papira, dijagram 2.b. prikazuje indeks cijepanja poslije flotacije usporedno sa postotkom
pepela poslije flotacije u ovisnosti o sastavu ulaznog papira, a dijagram 2.c prikazuje
pravac regresije u podruju sigurnosti za indekse cijepanja.
64
N100 D0 N80 D20 N60 D40 N40 D60 N20 D80 N0 D100
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14

%

p
e
p
e
l
a
i
n
d
e
k
s

c
i
j
e
p
a
n
j
a

(
m
N
m
2
/
g
)
sastav ulaznog papira
% pepela
indeks cijepanja prije flotacije
Dijagram 2. a I serija: Indeks cijepanja i postotak pepela prije flotacije u ovisnosti o
sastavu ulaznog papira
N100 D0 N80 D20 N60 D40 N40 D60 N20 D80 N0 D100
6
8
10
12
14
16
18
20
22
24
26
28
6
8
10
12
14
16
18
20
22
24
26
28

%

p
e
p
e
l
a
% pepela
indeks kidanja
i
n
d
e
k
s

k
i
d
a
n
j
a

(
N
m
/
g
)
sastav ulaznog papira
Dijagram 2. b I serija: Indeks cijepanja i postotak pepela poslije flotacije u ovisnosti
o sastavu ulaznog papira
65
0,3 0,4 0,5 0,6 0,7 0,8 0,9 1,0
0,2
0,4
0,6
0,8
1,0
1,2
1,4
mjereni podaci
linearni fit
gornja granica pouzdanosti (95%)
donja granica pouzdanosti (95%)
Prva serija - indeks cijepanja
Jednadba: y = A + Bx
Koeficijent korelacije:
R
2
= 0.94378
A = -0.13956 0.09781
B = 1.34264 0.16385
Indeks cijepanja (prije flotacije) [mNm
2
/g]
I
n
d
e
k
s

c
i
j
e
p
a
n
j
a

(
p
o
s
l
i
j
e

f
l
o
t
a
c
i
j
e
)

[
m
N
m
2
/
g
]
Dijagram 2. c I serija: Pravac regresije u podruju sigurnosti za indekse cijepanja
Za laboratorijske listove prve serije dijagram 3. a prikazuje indeks prskanja prije flotacije
usporedno sa postotkom pepela prije flotacije u ovisnosti o sastavu ulaznog papira,
dijagram 3.b. prikazuje indeks prskanja poslije flotacije usporedno sa postotkom pepela
poslije flotacije u ovisnosti o sastavu ulaznog papira, a dijagram 3.c prikazuje pravac
regresije u podruju sigurnosti za indekse prskanja.
66
N100 D0 N80 D20 N60 D40 N40 D60 N20 D80 N0 D100
0,5
1,0
1,5
8
10
12
14
0,5
1,0
1,5
8
10
12
14
% pepela
indeks prskanja
%

p
e
p
e
l
a

i
n
d
e
k
s

p
r
s
k
a
n
j
a

(
k
P
a
m
2
/
g
)
sastav ulaznog papira
Dijagram 3. a I serija: Indeks prskanja i postotak pepela prije flotacije u ovisnosti o
sastavu ulaznog papira
N100 D0 N80 D20 N60 D40 N40 D60 N20 D80 N0 D100
0,5
1,0
1,5
8
10
12
14
0,5
1,0
1,5
8
10
12
14

%

p
e
p
e
l
a
% pepela
indeks prskanja
i
n
d
e
k
s

p
r
s
k
a
n
j
a

(
k
P
a
m
2
/
g
)
sastav ulaznog papira
Dijagram 3. b I serija: Indeks prskanja i postotak pepela prije flotacije u ovisnosti o
sastavu ulaznog papira
67
0,06 0,07 0,08 0,09 0,10 0,11 0,12 0,13 0,14 0,15
0,04
0,06
0,08
0,10
0,12
0,14
0,16
0,18
mjereni podaci
linearni fit
gornja granica pouzdanosti (95%)
donja granica pouzdanosti (95%)
Prva serija - indeks prskanja
Jednadba: y = A + Bx
Koeficijent korelacije:
R
2
= 0.93985
A = -0.02056 0.01488
B = 1.22602 0.15508
Indeks prskanja (prije flotacije) [kPam
2
/g]
I
n
d
e
k
s

p
r
s
k
a
n
j
a

(
p
o
s
l
i
j
e

f
l
o
t
a
c
i
j
e
)

[
k
P
a
m
2
/
g
]
Dijagram 3. c I serija: Pravac regresije u podruju sigurnosti za indekse prskanja
Za laboratorijske listove prve serije dijagram 4. a prikazuje gramature prije i poslije
flotacije u ovisnosti o sastavu ulaznog papira, dijagram 4. b prikazuje gramaturu prije
flotacije usporedno sa postotkom pepela prije flotacije u ovisnosti o sastavu ulaznog
papira,a dijagram 4. c prikazuje gramaturu poslije flotacije usporedno sa postotkom
pepela poslije flotacije u ovisnosti o sastavu ulaznog papira.
68
N100 D0 N80 D20 N60 D40 N40 D60 N20 D80 N0 D100
90
100
110
120
130
140
150
160
g
r
a
m
a
t
u
r
a

(
g
/
m
2
)
sastav ulaznog papira
prije flotacije
poslije flotacije
Dijagram 4. a I serija: Gramatura prije i poslije flotacije u ovisnosti o sastavu
ulaznog papira
N100 D0 N80 D20 N60 D40 N40 D60 N20 D80 N0 D100
0
5
10
15
100
120
140
160
0
5
10
15
100
120
140
160

%

p
e
p
e
l
a
g
r
a
m
a
t
u
r
a

(
g
/
m
2
)
sastav ulaznog papira
% pepela
gramatura
Dijagram 4. b I serija: Gramatura i postotak pepela prije flotacije u ovisnosti o
sastavu ulaznog papira
69
N100 D0 N80 D20 N60 D40 N40 D60 N20 D80 N0 D100
0
5
10
15
100
120
140
160
0
5
10
15
100
120
140
160

%

p
e
p
e
l
a
% pepela
gramatura
g
r
a
m
a
t
u
r
a

(
g
/
m
2
)
sastav ulaznog papira
Dijagram 4. c I serija: Gramatura i postotak pepela poslije flotacije u ovisnosti
o sastavu ulaznog papira
Za laboratorijske listove prve serije dijagram 5. a prikazuje debljine prije i poslije flotacije
u ovisnosti o sastavu ulaznog papira, dijagram 5. b prikazuje debljinu prije flotacije
usporedno sa postotkom pepela prije flotacije u ovisnosti o sastavu ulaznog papira, a
dijagram 5.c prikazuje debljinu poslije flotacije usporedno sa postotkom pepela poslije
flotacije u ovisnosti o sastavu ulaznog papira.
70
N100 D0 N80 D20 N60 D40 N40 D60 N20 D80 N0 D100
0,24
0,26
0,28
0,30
0,32
0,34
0,36
0,38
0,40
0,42
0,44
d
e
b
l
j
i
n
a

(
m
m
)
sastav ulaznog papira
prije flotacije
poslije flotacije
Dijagram 5. a I serija: Debljina prije i poslije flotacije u ovisnosti o sastavu
ulaznog papira
N100 D0 N80 D20 N60 D40 N40 D60 N20 D80 N0 D100
0,0
0,2
0,4
8
10
12
14
0,0
0,2
0,4
8
10
12
14

%

p
e
p
e
l
a
d
e
b
l
j
i
n
a

(
m
m
)
sastav ulaznog papira
% pepela
debljina prije flotacije
Dijagram 5. b I serija: Debljina i postotak pepela prije flotacije u ovisnosti o
sastavu ulaznog papira
71
N100 D0 N80 D20 N60 D40 N40 D60 N20 D80 N0 D100
0,0
0,2
0,4
8
10
12
14
0,0
0,2
0,4
8
10
12
14

%

p
e
p
e
l
a
% pepela
debljina poslije flotacije
d
e
b
l
j
i
n
a

(
m
m
)
sastav ulaznog papira
Dijagram 5. c I serija: Debljina i postotak pepela poslije flotacije u ovisnosti
o sastavu ulaznog papira
U dijagramu 6 prikazuje se za laboratorijske listove prve serije specifini volumen prije i
poslije flotacije u ovisnosti o sastavu ulaznog papira, u dijagramu 7 prikazuje se prostorna
masa listova izraenih prije i poslije flotacije u ovisnosti o sastavu ulaznog papira, a u
dijagramu 8 se prikazuje masa listova izraenih prije i poslije flotacije u ovisnosti o
sastavu ulaznog papira. U dijagramu 9 nalazi se prikaz masenog iskoritenja vlakana u
postupku laboratorijske reciklacije u ovisnosti o sastvu ulaznog papira.
72
N100 D0 N80 D20 N60 D40 N40 D60 N20 D80 N0 D100
2,5
3,0
3,5
s
p
e
c
i
f
i

n
i

v
o
l
u
m
e
n

(
c
m
3
/
g
)
sastav ulaznog papira
prije flotacije
poslije flotacije
Dijagram 6 I serija: Specifini volumen prije i poslije flotacije u ovisnosti o sastavu
ulaznog papira
N100 D0 N80 D20 N60 D40 N40 D60 N20 D80 N0 D100
0,28
0,30
0,32
0,34
0,36
0,38
0,40
0,42
prije flotacije
poslije flotacije
p
r
o
s
t
o
r
n
a

m
a
s
a

(
g
/
c
m
3
)
sastav ulaznog papira
Dijagram 7 I serija: Prostorna masa prije i poslije flotacije u ovisnosti o
sastavu ulaznog papira
73
N100 D0 N80 D20 N60 D40 N40 D60 N20 D80 N0 D100
8
9
10
11
12
13
prije flotacije
poslije flotacije
m
a
s
a

(
g
)
sastav ulaznog papira
Dijagram 8 I serija: Masa lista prije i poslije flotacije u ovisnosti
o sastavu ulaznog papira
N100 D0 N80 D20 N60 D40 N40 D60 N20 D80 N0 D100
0
20
40
60
80
100
m
a
s
e
n
o

i
s
k
o
r
i

t
e
n
j
e

(
%
)
sastav ulaznog papira
Dijagram 9 I serija: Maseno iskoritenje postupka laboratorijske reciklacije u
ovisnosti o sastavu ulaznog papira
74
4.2. REZULTATI MJERENJA ZA DRUGU (II) SERIJU LABORATORIJSKIH
LISTOVA
Za izradu laboratorijskih listova druge serije koriteni su novinski otisci, tj.
konvencionalni ofsetni otisci na industrijski recikliranom papiru sa 10,12% punila, te
digitalni ofsetni otisci na nepremazanom papiru proizvedenom od primarnih vlakana sa
12,21% punila.
Omjeri udjela ovih dvaju ulaznih papira vararaju u koracima po 20%.
Druga serija laboratorijskih listova obuhvaa laboratorijske listove proizvedene prije i
poslije flotacije za svaki sastav ulaznog papira.
Dijagram 10. a prikazuje za drugu seriju laboratorijskih listova indeks kidanja prije
flotacije usporedno sa postotkom pepela prije flotacije u ovisnosti o sastavu ulaznog
papira, dijagram 10. b prikazuje indeks kidanja poslije flotacije usporedno sa postotkom
pepela poslije flotacije u ovisnosti o sastavu ulaznog papira, a dijagram 10. c prikazuje
pravac regresije u podruju sigurnosti za indekse kidanja.
N100 D0 N80 D20 N60 D40 N40 D60 N20 D80 N0 D100
5
10
15
20
25
5
10
15
20
25

%

p
e
p
e
l
a
i
n
d
e
k
s

k
i
d
a
n
j
a

(
N
m
/
g
)
sastav ulaznog papira
% pepela
indeks kidanja
Dijagram 10. a II serija: Indeks kidanja i postotak pepela prije flotacije u ovisnosti o
sastavu ulaznog papira
75
N100 D0 N80 D20 N60 D40 N40 D60 N20 D80 N0 D100
4
6
8
10
12
18
20
22
24
26
28
4
6
8
10
12
18
20
22
24
26
28
% pepela
indeks kidanja

%

p
e
p
e
l
a
i
n
d
e
k
s

k
i
d
a
n
j
a

(
N
m
/
g
)
sastav ulaznog papira
Dijagram 10. b II serija: Indeks kidanja i postotak pepela poslije flotacije u ovisnosti
o sastavu ulaznog papira
2,0 2,5 3,0 3,5 4,0 4,5
2,0
2,5
3,0
3,5
4,0
4,5
5,0
5,5
Druga serija - indeks kidanja
Jednadba: y = A + B x
Koeficijent korelacije:
R
2
= 0.91646
A = 0.6779 0.40277
B = 0.92196 0.13918
mjereni podaci
linearni fit
gornja granica pouzdanosti (95%)
donja granica pouzdanosti (95%)
Indeks kidanja (prije flotacije) [Nm/g]
I
n
d
e
k
s

k
i
d
a
n
j
a

(
p
o
s
l
i
j
e

f
l
o
t
a
c
i
j
e
)

[
N
m
/
g
]
Dijagram 10. c II serija: Pravac regresije u podruju sigurnosti za indekse kidanja
76
Za laboratorijske listove druge serije dijagram 11. a prikazuje indeks cijepanja prije
flotacije usporedno sa postotkom pepela prije flotacije u ovisnosti o sastavu ulaznog
papira, dijagram 11. b prikazuje indeks cijepanja poslije flotacije usporedno sa postotkom
pepela poslije flotacije u ovisnosti o sastavu ulaznog papira, a dijagram 11. c prikazuje
pravac regresije u podruju sigurnosti za indekse cijepanja.
N100 D0 N80 D20 N60 D40 N40 D60 N20 D80 N0 D100
4
5
6
7
8
9
10
11
12
4
5
6
7
8
9
10
11
12

%

p
a
p
i
r
a
i
n
d
e
k
s

c
i
j
e
p
a
n
j
a

(
m
N
m
2
/
g
)
sastav ulaznog papira
% pepela
indeks cijepanja
Dijagram 11. a II serija: Indeks cijepanja i postotak pepela prije flotacije u ovisnosti
o sastavu ulaznog papira
77
N100 D0 N80 D20 N60 D40 N40 D60 N20 D80 N0 D100
4
5
6
7
8
9
10
11
12
4
5
6
7
8
9
10
11
12

%

p
e
p
e
l
a
% pepela
indeks cijepanja
i
n
d
e
k
s

c
i
j
e
p
a
n
j
a

(
m
N
m
2
/
g
)
sastav ulaznog papira
Dijagram 11. b II serija: Indeks cijepanja i postotak pepela poslije flotacije u
ovisnosti o sastavu ulaznog papira
0,60 0,65 0,70 0,75 0,80 0,85 0,90 0,95
0,5
0,6
0,7
0,8
0,9
1,0
1,1
1,2
1,3
mjereni podaci
linearni fit
gornja granica pouzdanosti (95%)
donja granica pouzdanosti (95%)
Druga serija - indeks cijepanja
Jednadba: y = A + B x
Koeficijent korelacije:
R
2
= 0.63404
A = 0.02888 0.30176
B = 1.06907 0.4061
Indeks cijepanja (prije flotacije) [mNm
2
/g]
I
n
d
e
k
s

c
i
j
e
p
a
n
j
a

(
p
o
s
l
i
j
e

f
l
o
t
a
c
i
j
e
)

[
m
N
m
2
/
g
]
Dijagram 11. c II serija: Pravac regresije u podruju sigurnosti za indekse cijepanja
78
Za laboratorijske listove druge serije dijagram 12. a prikazuje indeks prskanja prije
flotacije usporedno sa postotkom pepela prije flotacije u ovisnosti o sastavu ulaznog
papira, dijagram 12. b prikazuje indeks prskanja poslije flotacije usporedno sa postotkom
pepela poslije flotacije u ovisnosti o sastavu ulaznog papira, a dijagram 12. c prikazuje
pravac regresije u podruju sigurnosti za indekse prskanja.
N100 D0 N80 D20 N60 D40 N40 D60 N20 D80 N0 D100
1,0
1,5
4
6
8
10
12
1,0
1,5
4
6
8
10
12

%

p
e
p
e
l
a
% pepela
indeks prskanja
i
n
d
e
k
s

p
r
s
k
a
n
j
a

(
k
P
a
m
2
/
g
)
sastav ulaznog papira
Dijagram 12. a II serija: Indeks prskanja i postotak pepela prije flotacije u ovisnosti
o sastavu ulaznog papira
79
N100 D0 N80 D20 N60 D40 N40 D60 N20 D80 N0 D100
1,0
1,5
4
6
8
10
12
1,0
1,5
4
6
8
10
12

%

p
e
p
e
l
a
% pepela
indeks prskanja
i
n
d
e
k
s

p
r
s
k
a
n
j
a

(
k
P
a
m
2
/
g
)
sastav ulaznog papira
Dijagram 12. b II serija: Indeks prskanja i postotak pepela poslije flotacije u
ovisnosti o sastavu ulaznog papira
0,14 0,16 0,18 0,20 0,22 0,24 0,26
0,14
0,16
0,18
0,20
0,22
0,24
0,26
0,28
0,30
0,32
0,34
mjereni podaci
linearni fit
gornja granica pouzdanosti (95%)
donja granica pouzdanosti (95%)
Druga serija - indeks prskanja
Jednadba: y = A + B x
Koeficijent korelacije:
R
2
= 0.923
A = -0.02321 0.0321
B = 1.21094 0.17488
Indeks prskanja (prije flotacije) [kPam
2
/g]
I
n
d
e
k
s

p
r
s
k
a
n
j
a

(
p
o
s
l
i
j
e

f
l
o
t
a
c
i
j
e
)

[
k
P
a
m
2
/
g
]
Dijagram 12. c II serija: Pravac regresije u podruju sigurnosti za indekse prskanja
80
Za laboratorijske listove druge serije dijagram 13. a prikazuje gramature listova izraenih
prije i poslije flotacije u ovisnosti o sastavu ulaznog papira, dijagram 13. b. prikazuje
gramaturu listova izraenih prije flotacije usporedno sa postotkom pepela prije flotacije u
ovisnosti o sastavu ulaznog papira, a dijagram 13. c prikazuje gramaturu listova izraenih
poslije flotacije usporedno sa postotkom pepela poslije flotacije u ovisnosti o sastavu
ulaznog papira.
N100 D0 N80 D20 N60 D40 N40 D60 N20 D80 N0 D100
124
126
128
130
132
134
136
138
140
142
144
146
148
150
g
r
a
m
a
t
u
r
a

(
g
/
m
2
)
sastav ulaznog papira
prije flotacije
poslije flotacije
Dijagram 13. a II serija: Gramatura prije i poslije flotacije u ovisnosti o sastavu
ulaznog papira
81
N100 D0 N80 D20 N60 D40 N40 D60 N20 D80 N0 D100
0
5
10
120
130
140
150
0
5
10
120
130
140
150
%

p
e
p
e
l
a

g
r
a
m
a
t
u
r
a

(
g
/
m
2
)
sastav ulaznog papira
% pepela
gramatura
Dijagram 13. b II serija: Gramatura i postotak pepela prije flotacije u ovisnosti o
sastavu ulaznog papira
N100 D0 N80 D20 N60 D40 N40 D60 N20 D80 N0 D100
0
5
10
120
130
140
150
0
5
10
120
130
140
150
% pepela
gramatura
%

p
e
p
e
l
a

g
r
a
m
a
t
u
r
a

(
g
/
m
2
)
sastav ulaznog papira
Dijagram 13. c II serija: Gramatura i postotak pepela poslije flotacije u ovisnosti
o sastavu ulaznog papira
82
Za laboratorijske listove druge serije dijagram 14. a prikazuje debljine lisotva izraenih
prije i poslije flotacije u ovisnosti o sastavu ulaznog papira, dijagram 14. b prikazuje
debljinu listova izraenih prije flotacije usporedno sa postotkom pepela prije flotacije u
ovisnosti o sastavu ulaznog papira, a dijagram 14. c prikazuje debljinu listova izraenih
poslije flotacije usporedno sa postotkom pepela poslije flotacije u ovisnosti o sastavu
ulaznog papira.
N100 D0 N80 D20 N60 D40 N40 D60 N20 D80 N0 D100
0,28
0,30
0,32
0,34
0,36
0,38
0,40
d
e
b
l
j
i
n
a

(
m
m
)
sastav ulaznog papira
prije flotacije
poslije flotacije
Dijagram 14. a II serija: Debljina prije i poslije flotacije u ovisnosti o sastavu
ulaznog papira
83
N100 D0 N80 D20 N60 D40 N40 D60 N20 D80 N0 D100
0,2
0,4
4
6
8
10
12
0,2
0,4
4
6
8
10
12

%

p
e
p
e
l
a
d
e
b
l
j
i
n
a

(
m
m
)
sastav ulaznog papira
% pepela
debljina
Dijagram 14. b II serija: Debljina i postotak pepela prije flotacije u ovisnosti o
sastavu ulaznog papira
N100 D0 N80 D20 N60 D40 N40 D60 N20 D80 N0 D100
0,2
0,4
4
6
8
10
12
0,2
0,4
4
6
8
10
12

%

p
e
p
e
l
a
d
e
b
l
j
i
n
a

(
m
m
)
sastav ulaznog papira
% pepela
debljina
Dijagram 14. c II serija: Debljina i postotak pepela poslije flotacije u ovisnosti
o sastavu ulaznog papira
84
U dijagramu 15 prikazane su masa laboratorijskih listova druge serije u ovisnosti o
sastavu ulaznog papira, dok se u dijagramu 16 nalazi prikaz masenog iskoritenja vlakana
u postupku laboratorijske reciklacije u ovisnosti o sastvu ulaznog papira.
N100 D0 N80 D20 N60 D40 N40 D60 N20 D80 N0 D100
10,5
11,0
11,5
12,0
12,5
prije flotacije
poslije flotacije
m
a
s
a

(
g
)
sastav ulaznog papira
Dijagram 15 II serija: Masa lista prije i poslije flotacije u ovisnosti
o sastavu ulaznog papira
85
N100 D0 N80 D20 N60 D40 N40 D60 N20 D80 N0 D100
0
20
40
60
80
100
m
a
s
e
n
o

i
s
k
o
r
i

t
e
n
j
e

(
%
)
sastav ulaznog papira
Dijagram 16 II serija: Maseno iskoritenje postupka laboratorijske reciklacije u
ovisnosti o sastavu ulaznog papira
4.3. REZULTATI MJERENJA ZA TREU (III) SERIJU LABORATORIJSKIH
LISTOVA
Za izradu tree serije laboratorijskih listova koristili su se novinski otisci sa 10,12%
punila, s tom razlikom da su se za treu seriju koristili oni novinski otisci kod kojih je
registriran neki proizvodni nedostatak zbog kojeg je u tisku dolazilo do kidanja ili
cijepanja trake papira.
Drugu ulaznu komponenetu za laboratorijsku reciklaciju predstavljaju digitalni ofsetni
otisci na nepremazanom papiru proizvedenom od primarnih vlakana sa 12,21% punila
kao i za drugu seriju.
I omjeri ovih dvaju papira variraju u koracima po 20%, a serija obuhvaa listove
proizvedene prije i poslije flotacije.
Dijagram 17. a prikazuje indeks kidanja prije flotacije usporedno sa postotkom pepela
prije flotacije u ovisnosti o sastavu ulaznog papira, a dijagram 17. b prikazuje indeks
kidanja poslije flotacije usporedno sa postotkom pepela poslije flotacije u ovisnosti o
sastavu ulaznog papira za treu seriju laboratorijskih listova.
86
N100 D0 N80 D20 N60 D40 N40 D60 N20 D80 N0 D100
4
6
8
20
22
24
26
4
6
8
20
22
24
26

%

p
e
p
e
l
a
i
n
d
e
k
s

k
i
d
a
n
j
a

(
N
m
/
g
)
sastav ulaznog papira
% pepela
indeks kidanja
Dijagram 17. a III serija: Indeks kidanja i postotak pepela prije flotacije u ovisnosti o
sastavu ulaznog papira
N100 D0 N80 D20 N60 D40 N40 D60 N20 D80 N0 D100
4
6
8
20
22
24
26
4
6
8
20
22
24
26

%

p
e
p
e
l
a
i
n
d
e
k
s

k
i
d
a
n
j
a

(
N
m
/
g
)
sastav ulaznog papira
% pepela
indeks kidanja
Dijagram 17. b III serija: Indeks kidanja i postotak pepela poslije flotacije u
ovisnosti o sastavu ulaznog papira
Dijagram 18. a prikazuje indeks cijepanja prije flotacije usporedno sa postotkom pepela
prije flotacije u ovisnosti o sastavu ulaznog papira, a dijagram 18. b prikazuje indeks
87
cijepanja poslije flotacije usporedno sa postotkom pepela poslije flotacije u ovisnosti o
sastavu ulaznog papira za treu seriju laboratorijskih listova.
N100 D0 N80 D20 N60 D40 N40 D60 N20 D80 N0 D100
3
4
5
6
7
8
9
10
3
4
5
6
7
8
9
10

%

p
e
p
e
l
a
i
n
d
e
k
s

c
i
j
e
p
a
n
j
a

(
m
N
m
2
/
g
)
sastav ulaznog papira
% pepela
indeks cijepanja
Dijagram 18. a III serija: Indeks cijepanja i postotak pepela prije flotacije u ovisnosti
o sastavu ulaznog papira
N100 D0 N80 D20 N60 D40 N40 D60 N20 D80 N0 D100
3
4
5
6
7
8
9
10
3
4
5
6
7
8
9
10

%

p
e
p
e
l
a
% pepela
indeks cijepanja
i
n
d
e
k
s

c
i
j
e
p
a
n
j
a

(
m
N
m
2
/
g
)
sastav ulaznog papira
Dijagram 18. b III serija: Indeks cijepanja i postotak pepela poslije flotacije u
ovisnosti o sastavu ulaznog papira
88
Dijagram 19. a prikazuje indeks prskanja prije flotacije usporedno sa postotkom pepela
prije flotacije u ovisnosti o sastavu ulaznog papira, a dijagram 19. b prikazuje indeks
prskanja poslije flotacije usporedno sa postotkom pepela poslije flotacije u ovisnosti o
sastavu ulaznog papira za treu seriju laboratorijskih listova. U dijagramu 20 nalazi prikaz
masenog iskoritenja vlakana u postupku laboratorijske reciklacije u ovisnosti o sastvu
ulaznog papira.
N100 D0 N80 D20 N60 D40 N40 D60 N20 D80 N0 D100
1,2
1,6
4
6
8
10
1,2
1,6
4
6
8
10
%

p
e
p
e
l
a

i
n
d
e
k
s

p
r
s
k
a
n
j
a

(
k
P
a
m
2
/
g
)
sastav ulaznog papira
% pepela
indeks prskanja
Dijagram 19. a III serija: Indeks prskanja i postotak pepela prije flotacije u ovisnosti
o sastavu ulaznog papira
89
N100 D0 N80 D20 N60 D40 N40 D60 N20 D80 N0 D100
1,2
1,6
4
6
8
10
1,2
1,6
4
6
8
10
% pepela
indeks prskanja
%

p
e
p
e
l
a

i
n
d
e
k
s

p
r
s
k
a
n
j
a

(
k
P
a
m
2
/
g
)
sastav ulaznog papira
Dijagram 19. b III serija: Indeks prskanja i postotak pepela poslije flotacije u
ovisnosti o sastavu ulaznog papira
N100 D0 N80 D20 N60 D40 N40 D60 N20 D80 N0 D100
0
20
40
60
80
100
m
a
s
e
n
o

i
s
k
o
r
i

t
e
n
j
e

(
%
)
sastav ulaznog papira
Dijagram 20 III serija:Maseno iskoritenje postupka laboratorijske reciklacije u
ovisnosti o sastavu ulaznog papira
Sveukupni rezultati svih izvrenih mjerenja za sve tri serije laboratorijskih listova
prikazani su tablino u prilogu.
90
5. RASPRAVA
Valorizacija utjecaja digitalnih ofsetnih otisaka na mehanika svojstva laboratorijski
recikliranih listova postavljena je kao cilj istraivanja. Ta procjena bazira se na
rezultatima mjerenja otpornosti prema kidanju, cijepanju i prskanju laboratorijskim
listovima izraenima prije i poslije kemijske deinking flotacije. Na rezultatima slinih
istraivanja drugih autora bazirala su se i oekivanja ponaanja rezultata u ovom
istraivanju. U pravilu, za konvencionalne ofsetne otiske sva mehanika svojstva na
listovima izraenima prije flotacije se smanjuju, dok na listovima izraenima poslije
flotacije rastu usporedno s poveanjem udjela papira iz primarnih vlakana u sastavu
sirovine za reciklaciju (Mahagaonkar, Banham, 1995; Mahagaonkar et al. 1997).
Ulaznim otiscima, tj. papirima za laboratorijsku reciklaciju unose se u postupak
reciklacije i punila koja ti papiri sadre. Razvlaknjivanje ulaznih papira provodi se u
dezintegratoru uz dodatak vode i kemijskih sredstava, kako je opisano u poglavlju 3.2.3.
Mjerenjem postotka pepela na laboratorijskim listovima izraenima prije flotacije moe
se pratiti izdvajanje punila odvodnjom. Do odvodnje punila dolazi na situ za formiranje
laboratorijskih listova, budui da su punila sitne estice u rasponu od 0,2 do 2,0 m
(Patel, M, Trivedi, R.; 1993).
Laboratorijskom reciklacijom konvencionalnih ofsetnih otisaka na novinskom papiru sa
10% punila u kombinaciji digitalnim ofsetnim otiscima na premazanom papiru sa 28%
punila u listovima izraenima prije flotacije gubitak punila odvodnjom je znatan, te u
listovima zaostaje prosjeno 11,18%. Unutar ove, prve (I) serije laboratorijskih
recikliranih listova porastom udjela digitalnih ofsetnih otisaka na premazanom papiru u
sastavu papira za laboratorijsku reciklaciju postotak pepela, kao mjera za koliinu punila,
raste za 2,5 %, dij. 1a, 2.a, 3.a.
Do smanjenja koliine punila odvodnjom dolazi i laboratorijskom reciklacijom
konvencionalnih ofsetnih otisaka na novinskom papiru u kombinaciji sa digitalnim
ofsetnim otiskom na nepremazanom papiru sa 12% punila, to se prati postotkom pepela
u listovima izraenima prije flotacije. Unutar ove, druge (II) serije laboratorijskih listova
postotak pepela prosjeno iznosi 8,07%. Porastom udjela nepremazanog papira u sastavu
ulaznog papira za laboratorijsku reciklaciju postotak pepela se smanjuje za 5,5%, dij.
10.a, 11.a, 12.a.
91
Laboratorijskom reciklacijom nekvalitetnih novinskih otisaka, tj. konvencionalnih
ofsetnih otisaka na novinskom papiru kod kojeg je u tisku dolazilo do kidanja ili cijepanja
trake papira, u kombinaciji sa digitalnim ofsetnim otiscima na nepremazanom papiru,
izdvajanje punila odvodnjom je jo izraenije. U laboratorijskim listovnima ove, tree
(III) serije izraenima prije flotacije prosjeni sadraj pepela iznosi 6,84%. Porastom
udjela nepremazanog papira u sastavu ulaznog papira za laboratorijsku reciklaciju
postotak pepela se smanjuje za 4,64%, dij. 17.a, 18.a, 19.a. O znaajnom gubitku punila
odvodnjom izvjetavaju i Mahagaonkar et al. (1997) u svojim istraivanjima.
Kemijska deinking flotacija razvlaknjene pulpe provodi se sa ciljem izdvajanja estica
tiskarske boje definiranim upuhivanjem mjehuria zraka koji kasnije na povrini pulpe
tvore pjenu. Osim estica tiskarske boje, na mjehurie zraka veu se djelomino i svi
ostali sastojci pulpe: punila, djelii vlakana, ostala oneienja, pa i sama vlakna.
Izdvajanje punila flotacijom moe se pratiti mjerenjem postotka pepela u listovima
izraenima poslije flotacije.
Laboratorijski listovi izraeni poslije flotacije iz konvencionalnih ofsetnih otisaka na
novinskom papiru sa 10% punila u kombinaciji digitalnim ofsetnim otiscima na
premazanom papiru sa 28% punila sadre prosjeno 11,13% pepela. Unutar ove, prve (I)
serije laboratorijskih recikliranih listova porastom udjela digitalnih ofsetnih otisaka na
premazanom papiru u sastavu papira za laboratorijsku reciklaciju postotak pepela raste za
4,5 %, dij. 1b, 2.b, 3.b.
Do smanjenja koliine punila flotacijom dolazi i laboratorijskom reciklacijom
konvencionalnih ofsetnih otisaka na novinskom papiru u kombinaciji sa digitalnim
ofsetnim otiskom na nepremazanom papiru sa 12% punila. Unutar ove, druge (II) serije
laboratorijskih listova postotak pepela prosjeno iznosi 7,64%. Porastom udjela
nepremazanog papira u sastavu ulaznog papira za laboratorijsku reciklaciju postotak
pepela se smanjuje za 5,7%, dij. 10.b, 11.b, 12.b.
Takoer, laboratorijskom reciklacijom nekvalitetnih novinskih otisaka, tj.
konvencionalnih ofsetnih otisaka na novinskom papiru kod kojeg je u tisku dolazilo do
kidanja ili cijepanja trake papira, u kombinaciji sa digitalnim ofsetnim otiscima na
nepremazanom papiru, dolazi do izdvajanja punila flotacijom. U laboratorijskim listovima
ove, tree (III) serije izraenima poslije flotacije prosjeni sadraj pepela iznosi 6,73%.
Porastom udjela nepremazanog papira u sastavu ulaznog papira za laboratorijsku
92
reciklaciju postotak pepela se smanjuje za 4,24%, dij. 17.b, 18.b, 19.b. Uoava se da
izdvajanje punila flotacijom nije znatno. Ova tvrdnja se moe potkrijepiti usporedbom
sadraja pepela listova izraenih prije i poslije flotacije unutar iste serije laboratorijskih
listova. Tako razlika prosjenih vrijednosti postotka pepela za prvu seriju iznosi
0,05%, za drugu 0,43%, a za treu 0,11%.
U daljnjim istraivanjima predvia se i ispitivanje sadraja pepela u prikupljenoj
flotacijskoj pjeni.
Indeks kidanja je mjera vrstoe papira na vlak, te je, uz indeks cijepanja, mehaniko
svojstvo koje se neizostavno odreuje papirima predvienima za tisak iz role.
Laboratorijskim listovima izraenima prije flotacije iz sastava ulaznog papira
konvencionalnog ofsetnog tiska na novinskom papiru i digitalnog ofsetnog tiska na
premazanom papiru indeks kidanja se smanjuje poveanjem udjela digitalnog ofsetnog
otiska za 5,93 Nmg, a prosjeno iznosi 20,94 Nmg, dij. 1.a. I u istraivanjima ostalih
autora ponaanje laboratorijskih listova je slino, Patel i Trivedi (1993); Mahagaonkar et
al. (1997); Moilanen et al. (2000).
Na laboratorijskim listovima izraenima poslije flotacije za iste kombinacije otisaka u
sastavu ulaznog papira za laboratorijsku reciklaciju, indeksi kidanja se takoer smanjuju
poveanjem udjela digitalnih ofsetnih otisaka na premazanom papiru i to za 1,56
Nmg. Prosjena vrijdnost iznosi 22,34 Nmg, dij. 1.b. Iako je smanjenje indeksa
kidanja prisutno i na listovima prije i poslije flotacije, trend smanjenja je blai na
listovima poslije flotacije. Izdvajanje estica tiskarskih boja, punila, djelia vlakana i
ostalih oneienja kemijskom deinking flotacijom odraava se i na vrstou recikliranog
papira. Blagi pozitivan utjecaj kemijske deinking flotacije moe se pratiti porastom
prosjee vrijednosti indeksa kidanja za listove izraene poslije flotacije u odnosu na one
izraene prije flotacije, a ona iznosi 1,40 Nmg.
Na laboratorijskim listovima izraenima prije flotacije iz sastava ulaznog papira za
laboratorijsku reciklaciju konvencionalnih ofsetnih otisaka na novinskom papiru i
digitalnih ofsetnih otisaka na nepremazanom papiru indeks kidanja se smanjuje porastom
udjela digitalnih ofsetnih otisaka za 3,9 Nmg i prosjeno iznosi 22,33 Nmg,
dij.10.a.
Na laboratorijskim litovima istih sastava ulaznih papira za laboratorijsku reciklaciju
izraenima poslije flotacije indeks kidanja se takoer smanjuje porastom udjela digitalnih
93
ofsetnih otisaka. i to izraenijim trendom, za 7,4 Nmg, sa prosjenom vrijednou
24,67 Nmg, dij. 10.b. I na ovim uzorcima se potvruje blagi pozitivan uinak kemijske
deinking flotacije usporedbom prosjenih vrijednosti indeksa kidanja na laboratorijskim
listovima izraenima prije i poslije flotacije, a iznosi 2,34 Nmg.
Izradom laboratorijskih recikliranih listova iz novinskih otisaka slabije kvalitete, tj. onih
od kojih je u tisku dolazilo do kidanja ili cijepanja trake papira, u kombinaciji sa
digitalnim ofsetnim otiscima na nepremazanom papiru, prosjean indeks kidanja na
listovima izraenima prije flotacije iznosi 22,47 Nmg, dij. 17.a, a na listovima
izraenima poslije flotacije 23,87 Nmg, dij. 17.b. Uinak kemijske deinking flotacije
vidljiv je u razlikama ovih vrijednosti, 1,40 Nmg. I na listovima ove kombinacije
sastava ulaznog papira za laboratorijsku reciklaciju indeksi kidanja se smanjuju za 3,99
Nmg porastom udjela digitalnog ofsetnog otiska u listovima izraenima poslije flotacije,
dij. 17.b.
Laboratorijskim listovima izraenima prije flotacije iz sastava ulaznog papira
konvencionalnog ofsetnog tiska na novinskom papiru i digitalnog ofsetnog tiska na
premazanom papiru indeks cijepanja se smanjuje poveanjem udjela digitalnog ofsetnog
otiska za 1,86 mNmg, a prosjeno iznosi 6,27 mNmg, dij. 2.a. Patel i Trivedi
(1993), Mahagaonkar et al. (1997) i Moilanen et al. (2000) biljee u svojim istraivanjima
takoer silazni trend za indekse cijepanja na listovima izraenima prije flotacije.
Na laboratorijskim listovima izraenima poslije flotacije za iste kombinacije otisaka u
sastavu ulaznog papira za laboratorijsku reciklaciju, indeksi cijepanja se takoer smanjuju
poveanjem udjela digitalnih ofsetnih otisaka na premazanom papiru i to za 4,30
mNmg. Prosjena vrijdnost iznosi 6,70 mNmg, dij. 2.b. Iako je smanjenje indeksa
cijepanja prisutno i na listovima prije i poslije flotacije, trend smanjenja je blai na
listovima prije flotacije. Utjecaj kemijske deinking flotacije moe se pratiti blagim
porastom prosjee vrijednosti indeksa cijepanja za listove izraene poslije flotacije u
odnosu na one izraene prije flotacije, a ona iznosi 0,43 mNmg.
Na laboratorijskim listovima izraenima prije flotacije iz sastava ulaznog papira za
laboratorijsku reciklaciju konvencionalnih ofsetnih otisaka na novinskom papiru i
digitalnih ofsetnih otisaka na nepremazanom papiru, indeks cijepanja se smanjuje
porastom udjela digitalnih ofsetnih otisaka za 3,06 mNmg i prosjeno iznosi 5,86
mNmg, dij.11.a.
94
Na laboratorijskim litovima istih sastava ulaznih papira za laboratorijsku reciklaciju
izraenima poslije flotacije indeks cijepanja se takoer smanjuje porastom udjela
digitalnih ofsetnih otisaka, i to za 3,51 mNmg, sa prosjenom vrijednou 6,19
mNmg, dij. 11.b. I na ovim uzorcima se potvruje blagi pozitivan uinak kemijske
deinking flotacije usporedbom prosjenih vrijednosti indeksa cijepanja na laboratorijskim
listovima izraenima prije i poslije flotacije, koja iznosi 0,33 mNmg.
Izradom laboratorijskih recikliranih listova iz novinskih otisaka slabije kvalitete, tj. onih
od kojih je u tisku dolazilo do kidanja ili cijepanja trake papira, u kombinaciji sa
digitalnim ofsetnim otiscima na nepremazanom papiru, prosjean indeks cijepanja na
listovima izraenima prije flotacije iznosi 6,63 mNmg, i prosjeno se smanjuju za
4,67 mNmg, dij. 18.a. I na listovima ove iste kombinacije sastava ulaznog papira za
laboratorijsku reciklaciju indeksi cijepanja na listovima izraenima poslije flotacije se
smanjuju, i to 2,45 mNmg porastom udjela digitalnog ofsetnog otiska u njima, a
prosjena vrijednost iznosi 6,25 mNmg, dij. 18.b.
Laboratorijskim listovima izraenima prije flotacije iz sastava ulaznog papira
konvencionalnog ofsetnog tiska na novinskom papiru i digitalnog ofsetnog tiska na
premazanom papiru indeks prskanja se smanjuje poveanjem udjela digitalnog ofsetnog
otiska u sastavu ulaznog papira za 0,40 kPamg, a prosjeno iznosi 1,10 kPamg, dij.
3.a. Patel i Trivedi (1993), Mahagaonkar et al. (1997) i Moilanen et al. (2000) i za indekse
prskanja dobivaju rezultate silaznog trenda na listovima izraenima prije flotacije.
Na laboratorijskim listovima izraenima poslije flotacije za iste kombinacije otisaka u
sastavu ulaznog papira za laboratorijsku reciklaciju, indeksi prskanja se takoer smanjuju
poveanjem udjela digitalnih ofsetnih otisaka na premazanom papiru za 0,51 kPamg.
Prosjena vrijdnost iznosi 1,10 kPamg, dij. 3.b.
Na laboratorijskim listovima izraenima prije flotacije iz sastava ulaznog papira za
laboratorijsku reciklaciju konvencionalnih ofsetnih otisaka na novinskom papiru i
digitalnih ofsetnih otisaka na nepremazanom papiru, indeks prskanja se smanjuje
porastom udjela digitalnih ofsetnih otisaka za 0,34 kPamg i prosjeno iznosi 1,44
kPamg, dij.12.a.
Na laboratorijskim litovima istih sastava ulaznih papira za laboratorijsku reciklaciju
izraenima poslije flotacije indeks prskanja se takoer smanjuje porastom udjela
digitalnih ofsetnih otisaka za 0,47 kPamg, sa prosjenom vrijednou 1,19 kPamg,
95
dij. 12.b. Na ovim uzorcima se uoava neznatan uinak kemijske deinking flotacije
usporedbom prosjenih vrijednosti indeksa prskanja na laboratorijskim listovima
izraenima prije i poslije flotacije, a iznosi 0,04 kPamg.
Izradom laboratorijskih recikliranih listova iz novinskih otisaka slabije kvalitete, tj. onih
od kojih je u tisku dolazilo do kidanja ili cijepanja trake papira, u kombinaciji sa
digitalnim ofsetnim otiscima na nepremazanom papiru, prosjean indeks prskanja na
listovima izraenima prije flotacije iznosi 1,33 kPamg, i smanjuje se za 0,41
kPamg, dij. 19.a. I na listovima ove iste kombinacije sastava ulaznog papira za
laboratorijsku reciklaciju indeksi prskanja na listovima izraenima poslije flotacije se
smanjuju, i to za 0,18 kPamg porastom udjela digitalnog ofsetnog otiska u njima, a
prosjena vrijednost iznosi 1,35 kPamg, dij. 19.b. Na ovim uzorcima uinak kemijske
deinking flotacije je jo manji, to se prati usporedbom prosjenih vrijednosti indeksa
prskanja na laboratorijskim listovima izraenima prije i poslije flotacije, koja iznosi
0,02 kPamg.
Openito je za sva ispitana mehanika svojstva dokazano da se nakon provedene
laboratorijske reciklacije izmjerene vrijednosti indeksa kidanja, cijepanja i prskanja
smanjuju promjenom sastava ulaznog papira za laboratorijsku reciklaciju, i to smanjenjem
udjela konvencionalnih ofsetnih otisaka na novinskom papiru iz sekundarnih vlakana i
istovremenim poveanjem udjela digitalnih ofsetnih otisaka na premazanom ili
nepremazanom papiru iz primarnih vlakana. Meutim, moe se uoiti da je silazni trend
ispitanih mehanikih svojstava blae izraen za one sastave ulaznih papira za
laboratorijsku reciklaciju kod kojih dominiraju konvencionalni ofsetni otisci na
novinskom papiru, tj. kada udjel digitalnih ofsetnih otisaka ne prelazi 20 do 40 %. Ova
zapaanja mogu biti vana u primjeni provedenih istraivanja, u planiranju proizvodnje
recikliranih tiskovnih papira, budui da je u industrijskoj proizvodnji novinskog papira
udjel starog papira iz primarnih vlakana manji od udjela otpadnih novina.
Prikazani rezultati mehaniih svojstava su u korelaciji sa slinim rezultatima ostalih
autora, Patel i Trivedi (1993), Mahagaonkar et al. (1997) i Moilanen et al. (2000) samo u
domeni prouavanja listova izraenih prije flotacije. Kod listova izraenih poslije
flotacije, svi spomenuti autori biljee porast vrijednosti mehanikih svojstava i upravo na
takvim rezultatima bazirala su se i oekivanja rezultata ovog rada. Meutim, u svojim
istraivanjima spomenuti autori su kombinirali papire iz sekundarnih vlakana (ONP) i
razliite papire iz primarnih vlakana, no uvijek otisnute konvencioanalnim ofsetnim
96
tiskom. Proizlazi da uvoenje u prouavanje otisaka digitalne ofsetne tehnike tiska donosi
neoekivanje rezultate.
U prikazanim rezultatima provedenog istraivanja u okviru ovog rada sva mehanika
svojstva imaju silazni trend poveanjem udjela digitalnih ofsetnih otisaka bez obzira da li
su tiskani na premazanom ili na nepremazanom papiru. To moe biti posljedica slabljenja
vrstoe samih vlakana ili slabljenja veza meu vlaknima, kako je detaljnije objanjeno u
poglavlju 2.6. Pretpostavlja se da u procesu laboratorijske reciklacije nije moglo doi do
tako izraenog slabljenja vrstoe vlakana tehnike celuloze papira iz primarnih vlakana
da bi ta vlakna tvorila laboratorijski reciklirani list slabijih mehanikih svojstava od
laboratorijskog lista recikliranog novinskog papira proizvedenog iz sekundarnih vlakana.
Na temelju toga se pretpostavlja da u laboratorijskim recikliranim listovima porastom
udjela digitalnih ofsetnih otisaka na papiru iz primarnih vlakana dolazi do slabljenja
vezivanja vlakana meusobno. Takoer se pretpostavlja da do slabljenja meuvlaknatog
vezivanja dolazi dijelom zbog prisutnosti estica punila u listu, a jo vie zbog prisutnosti
neuklonjenih estica ElectroInka sa digitalnih ofsetnih otisaka.
Potvrda pretpostavke da je utjecaj punila na mehanika svojstva recikliranog lista
prisutan, ali ne dominantan uoava se usporedbom prosjenih vrijednosti mehanikih
svojstava na listovima izraenima poslije flotacije. Tako za laboratorijske reciklirane
listove za iju izradu se uz novinske koristio i digitalni ofsetni otisak na premazanom
papiru a 28% punila prosjena vrijednost za indeks kidanja iznosi 22,34 Nmg, dij. 1.b, a
za prskanje 1,10 kPamg, dij. 3.b. Kod laboratorijskih listova za iju izradu se uz
kvalitetne novinske otiske koristio digitalni ofsetni otisak na nepremazanom papiru sa
12% punila, ove vrijednosti su vee i iznose 24,67 Nmg za indeks kidanja, dij. 10.b,
odnosno 1,48 kPamg za indeks prskanja, dij. 12.b. Za laboratorijske listove za iju
izradu se uz nekvalitetne novinske otiske koristio digitalni ofsetni otisak na
nepremazanom papiru sa 12% punila, ove vrijednosti su takoer vee i iznose 23,87
Nmg za indeks kidanja, dij. 17.b, odnosno 1,35 kPamg za indeks prskanja, dij. 19.b.
Pretpostavka da je utjecaj zaostalih neuklonjenih estica ElectroInka na slabljenje
ispitanih mehanikih svojstava dominantan potvruje se slikovnom analizom
laboratorijskih recikliranih listova.
Na slici 7 prikazan je u naravnoj veliini izgled recikliranog laboratorijskog lista
digitalnog ofsetnog Indigo otiska. Usporedbom s izgledom recikliranog laboratorijskog
97
lista konvencionalnog ofsetnog novinskog otiska, slika 6, moe se uoiti da su estice
EloctroInka znatno vee.
Slika 6. Laboratorijski list recikliranog novinskog konvencionalnog ofsetnog otiska
prije flotacije
Slika 7. Laboratorijski list recikliranog digitalnog ofsetnog Indigo otiska prije flotacije
98
Slikovnom analizom uzoraka recikliranih laboratorijskih listova dobiva se precizan uvid
u broj zaostalih estica, njihovu veliinu i veliinu povrine lista koju zauzimaju, kako su
prikazali Mikac - Dadi, V. et al, (2003) u svojim istraivanjima na istim uzorcima.
Dijagram 21.a. Slikovna analiza laboratorijskog recikliranog lista izraenog prije
flotacije od konvencionalnog ofsetnog otiska (Mikac - Dadi, V. et al, 2003)
Dijagram 21.b. Slikovna analiza laboratorijskog recikliranog lista izraenog poslije
flotacije od konvencionalnog ofsetnog otiska (Mikac - Dadi, V. et al, 2003)
Ofsetne boje sa novinskog otiska odvajaju se u procesu dezintegracije gotovo u cijelosti
(96%) u estice sitnije od 0,25 mm. Narednih 3,96% estica su veliina od 0,25 do 2,00
mm, a samo 0,04% estica je vee od toga, slika 21.a. Postupkom laboratorijske
kemijske deinking flotacije izdvaja se iz pulpe vie od treine (35,8%) estica
konvencionalne ofsetne boje, slika 21.b. McCool i Silveri (1987) izvjetavaju da se boja
99
sa konvencionalnih ofsetnih otisaka dezintegracijom ralanjuje na sitne estice u rasponu
od ak 0,1 do cca 300 mikrometara, no najvie ih je veliine 10 do 40 mikrometara.
Postupkom kemijske deinking flotacije postie se najefikasnije uklanjanje estica u
rasponu od 20 do 200 mikrometara, kako tvrdi Borchardt (1997) ili u rasponu od 40 do
250 mikrometara kako tvrde Magda i Lee (1998). Unutar tog raspona kree se i
maksimalna efikasnost za estice od 30 do 80 mikrometara (Borchardt, J. K, 1997).
Slika 8. estica konvencionale ofsetne boje na recikliranom listu poslije flotacije,
poveanje 150 x, (Z.Bolana et al, 2000)
Na slici 8 moe se uoiti estica konvencionalne ofsetne boje smjeena izmeu vlakana
reciliranog lista papira. Svojom prisutnou meu vlaknima takve estice, pogotovo kada
su prisutne u veem broju i u prisutnosti punila, ometaju vezivanje vlakana meusobno.
Taj utjecaj prisutnosti estica oneienja bilo koje vrste izraeniji je u listovima
izraenima od viestruko recikliranih vlakana, koja su svakim ciklusom reciklacije sve
manje fleksibilna i sve vie kruta i lomljiva. Posljedica smanjene sposobnosti vezivanja
vlakana manifestira se slabljenjem mehanikih svojstava recikliranog papira, o emu su
izvjetavali mnogi autori: McKee (1971); Lundberg i deRuvo (1978); Bobalek i
Chaturvedi (1989); Ellis i Sedlachek (1993); Smith i Bunker (1993) i ostali.
Postupak laboratorijske dezintegracije ima drugaiji uinak na otiske digitalnog
ofsetnog tiska. Povrine otisnute ElectroInkom na temperaturi od 50C i kasnije 30C
omekavaju i odvajaju se od tiskovne podloge u esticama plosnatog oblika znatno veih
povrina od estica konvencionalne ofsetne boje, a to su prikazali i Z. Bolana et al.
(1998) i Z. Bolana et al. u drugom radu (1999). To su plohe ponekad povrine i nekoliko
100
kvadratnih milimetara, tumae Z. Bolana et al. (1998). (Te estice svojom dimenzijom
moda i ne zasluuju nazivati se u deminutivu, no izraz "estica" je uvrijeen.).
Dijagram 22.a. Slikovna analiza laboratorijskog recikliranog lista izraenog prije
flotacije od digitalnog ofsetnog otiska (Mikac - Dadi, V. et al, 2003)
Dijagram 22.b. Slikovna analiza laboratorijskog recikliranog lista izraenog poslije
flotacije od digitalnog ofsetnog otiska (Mikac - Dadi, V. et al, 2003)
Na temelju slikovne analize laboratorijskog lista izraenoga prije flotacije od digitalnog
ofsetnog otiska uoava se da je u listu izmjereno 82,4% estica klase veliina do
0,25mm, 12,7% estica ElectroInka klase veliine estica od 0,25 do 2,00 mm, onih od
2,00 do 5,00 mm ima 4%, dok je 0,8% estica ElectroInka veih od 5,00 mm.
101
Iz prikaza slikovne analize laboratorijskog lista izraenog poslije flotacije moe se pratiti
vrlo slaba uinkovitost postupka laboratorijske deinking flotacije nakon koje zaostaje ak
91,4% estica ElectroInka tj. uklanja se samo 8,6% ukupnog broja estica iz pulpe
razvlaknjenog digitalnog ofsetnog otiska. Unutar broja estica ElectroInka koje su
kemijskom deinking flotacijom uklonjene iz pulpe, 40,6% se odnosi na estice klase
veliina do 0,25mm. Time se potvruje konstatacija da je uinkovitost kemijske deinking
flotacije pridruena manjim klasama estica. R. Pan et al. (1996) takoer izvjetavaju da
se uinkovitost kemijske deinking flotacije smanjuje porastom veliine estica u pulpi.
Mogue je da je razlog zbog kojeg se digitalni ofsetni otisci ralanjuju u tako velike
estice vezan uz nain formiranja tih otisaka. U procesu tiska tekue bojilo, ElectroInk,
prelaskom na ofsetni cilindar zagrijan na temperaturu iznad 100C postaje vrui, ljepljivi
sloj taline koji se skrutne i prilijepi na znatno hladniju povrinu papira u trenutku samog
otiskivanja (Thompson, B, 1998). Velike razgranate molekule polimera meusobno se
isprepletu i poveu tako vrsto da se procesom dezintegracije ne mogu dovoljno usitniti.

Slika 9. estica ElectroInka na recikliranom listu poslije flotacije, poveanje 150 x,
(Bolana,Z, Hladnik, A, 2002)
Na slici 9 moe se uoiti estica digitalne ofsetne boje smjeena izmeu vlakana
reciliranog lista papira. Prisutnost tako velikih estica neuklonjenih estica ElectroInka
znaajno ometa vezivanje vlakana meusobno, osobito zbog toga to sekundarna vlakna
slabije bubre, te su nakon reciklacije manje fleksibilna od primarnih, kao to je opisano u
102
poglavlju 2.5.6. Takva oronjena vlakna nisu u mogunosti povezati se preko estica
ElectroInka upravo zbog njihove veliine.
Slikovnom analizom recikliranih listova izraenih od digitalih ofsetnih otisaka potvuje
se pretpostavka da je prisutnost zaostalih neuklonjenih estica ElectroInka dominantan
uzrok slabljenja svih ispitanih mehanikih svojstava, pogotovo zbog toga to je smanjenje
mehanikih svojstava izraenije poveanjem udjela digitalnih ofsetnih otisaka u sastavu
papira za laboratorijsku reciklaciju.
Kontrolna ispitivanja za sam postupak izrade recikliranih listova obuhvaaju
odreivanje gramatura, debljina, specifinih volumena, prostornih masa i masa listova
prije i poslije flotacije.
Usporedbom gramatura laboratorijskih listova izraenih prije i poslije flotacije moe se
registrirati da se gramature gotovo kontinuirano smanjuju porastom udjela digitalnog
ofsetnog otiska u sastavu ulaznog papira za laboratorijsku reciklaciju, dij. 4.a, 13.a.
Takoer se uoava da su sve gramature listova poslije flotacije manje od onih prije
flotacije za isti sastav ulaznog papira.
Promatrajuu vrijednosti gramatura i postotka pepela u listovima izraenima prije i
poslije flotacije od digitalnog ofsetnog otiska u kombinaciji sa konvencioanlanim
ofsetnim otiskom uoava se da usprkos porasta koliine punila u listovima, gramatura tih
listova opada, 4.b i 4.c.
I u rezultatima koje su prikazali Moilanen et al. (2000) vidi se da je mogue da se
recikliranim listovima smanjuje gramatura usprkos porasta koliine punila u njima.
Objanjenje ovakvih rezultata je kompleksno, no jedan aspekt se pouzdano moe povezati
sa sastavom ulaznog papira s obzirom na vrstu vlakana. Novinski papir je ve prethodno
bio recikliran, tj. bio je proizveden iz sekundarnih vlakana, a u svakom ciklusu vlakna su
se skraivala i bila podvrgavana masnom mljevenju koje se prakticira u industrijskoj
proizvodnji recikliranih papira da se pospjei bubrenje vlakana. Masno mljevenje
pogoduje fibriliranju vlakana i nastanku vlaknatih sitnih estica, vlaknatoj sitnei.
Karakteristika je vlaknatih sitnih estica da se ponaaju poput vlakana. Isprepliui se s
njima i meusobno, utjeu do neke mjere i na poboljanje mehanikih svojstava lista
(Patel, M, Trivedi, R.; 1993).
103
Porastom udjela digitalnog ofsetnog otiska na papiru iz primarnih vlakana u sastavu
ulaznog papira za laboratorijsku reciklaciju smanjuje se prisutnost vlaknatih sitnih estica
i poveava udjel tehnike celuloze, duljih posno mljevenih vlakana.
Kljuna je injenica da gramatura papira ovisi o konzistenciji pulpe u trenutku nalijevanja
na sito. Prisutnost veeg broja kraih masno mljevenih vlakana i velike koliine vlaknatih
sitnih estica, utjee na porast konzistencije pulpe, usprkos tome to je masa ulaznog
papira bila jednaka za sve listove u seriji prije flotacije. Posno mljevena tehnika celuloza
bez prisutnosti vlaknatih sitnih estica tvorit e pulpu manje konzistencije. To je razlog
zbog kojeg opada gramatura porastom udjela digitalnih ofsetnih otisaka u sastavu ulaznog
papira za laboratorijsku reciklaciju.
Razlog zbog kojeg laboratorijski listovi izraeni poslije flotacije imaju manju gramaturu
nego listovi izraeni prije flotacije, takoer se moe objasniti promjenom konzistencije
pulpe. Procesom flotacije, naime, izdvajaju se iz pulpe osim estica boje jo i estice
punila, ali i vlakana i vlaknate sitne estice, pa je konzistencija pulpe poslije flotacije
nuno manja od konzistencije pulpe prije flotacije. Prisutnost punila moe utjecati na
porast gramature samo ako se usporeuju papiri proizvedeni od istovrsnih vlakana,
odnosno ako je koliina punila jedina razlika izmeu ispitivanih papira.
Debljine laboratorijskih recikliranih listova takoer se kontinuirano smanjuju za
laboratorijske listove izraene prije i poslije flotacije tj. porastom udjela digitalnog
ofsetnog otiska u sastavu ulaznog papira, dij. 5.a, 14.a.
Iz prikazanih rezultata se moe pretpostaviti da su masno mljevena vlakna novinskog
papira voluminoznija od vlakana tehnike celuloze. Dodatni utjecaj na debljinu lista
imaju i vlaknate sitne estice. Prisutnost punila u recikliranim listovima nema bitnijeg
utjecaja na debljinu papira. Punila su sitna, od 0,2 do 20 mikrometara (Patel, M, Trivedi,
R.; 1993) i smjetaju se izmeu vlakana popunjavajui upljine meu njima (Moilanen et
al. 2000). Punila mogu bitnije utjecati na debljinu papira samo kada su prisutna u obliku
premaza.
Takoer se i mase laboratorijskih listova izraenih prije i poslije flotacije smanjuju
porastom udjela digitalnog ofsetnog otiska u sastavu papira za laboraotorijsku reciklaciju,
dij. 8 i 15. Moe se uoiti da su vrijednosti masa listova izraenih prije flotacije vee od
onih izraenih poslije flotacije, to je razumljivo s obzirom na izdvajanje dijela sadraja
pulpe flotacijom u pjenu. Smanjenje masa listova poveanjem udjela digitalnog ofsetnog
104
otiska u sastavu papira za laboratorijsku reciklaciju moe se objasniti veim gubicima
punila iz pulpe razvlaknjenih otisaka na papirima iz primarnih vlakana.
Specifini volumen laboratorijskih listova izraenih prije i poslije flotacije blago
opada porastom udjela digitalnog ofsetnog otiska u sastavu papira za laboratorijsku
reciklaciju, dij. 6. Na svim laboratorijskim listovima izraenima prije flotacije specifini
volumen je manji od specifinog volumena listova izraenih poslije flotacije.
Mahagaonkar et al. (1997) objanjavaju da je to sluaj kod svake reciklacije, bez obzira
na sastav ulaznog papira, tj. da je specifini volumen vei nakon flotacije zbog gubitka
punila. I u rezultatima ovih autora uoava se smanjenje specifinog volumena
poveanjem udjela papira iz primarnih vlakana u sastavu ulaznog papira za laboratorijsku
reciklaciju.
Prostorna masa laboratorijskih listova izraenih prije i poslije flotacije u porastu je
usporedno s poveanjem udjela digitalnog ofsetnog otiska u sastavu ulaznog papira za
laboratorijsku reciklaciju, dij. 7. Poveanje vrijednosti prostorne mase upuuje na
kompaktnost papira koja je izraenija poveanjem udjela tehnike celuloze u njima
(Golubovi, A, 1993). Prisutnost vlakana iz novinskog papira i vlaknatih sitnih estica
utjeu na formiranje manje kompaktnog, rahlog papira.
Vrijednost masenog iskoritenja postupka reciklacije prosjeno iznosi 87,64% i za
veinu uzoraka je ak vea od maksimalne predviene za reciklaciju novinskog papira po
L. Gttsching-u i H. Pakarinen-u, 85% (2000), dij. 9, 16 i 20.
Gubitak dijela vlakana i vlakantih sitnih estica neizbjean je u postupku flotacije.
Prikupljena flotacijska pjena je pokazatelj tih gubitaka, jer se pjena sastoji od izdvojenih
vlakana i vlaknatih sitnih estica, zatim punila, a samo manjim masenim dijelom sastoji
se od estica boje, najvie do 5%, kako navode M. Ajersch i R. Pelton (1996).
Budui da masena iskoritenja ne odstupaju znaajno unutar serija, moe se pretpostaviti
da se za pulpe preteno konvencionalnog ofsetnog tiska na novinskom papiru kemijskom
deinking flotacijom u pjenu izdvajaju osim estica boje jo i vlakna i vlaknate sitne
estice, kojih u takvoj pulpi ima mnogo. Budui da su takve pulpe neto vee
konzistencije, poveani gubitak vlakana je oekivan (Ajersch, M, Pelton, R.; 1996). Za
pulpe preteno digitalnih ofsetnih otisaka u pjenu se izdvaja neto manje vlakana, a
takoer i neto manje vlaknatih sitnih estica jer ih u takvoj pulpi ima manje, zbog ega je
105
i konzistencija pulpe manja. No, zbog porasta koliine punila u pulpi digitalnih ofsetnih
otisaka, raste izdvajanje punila u pjenu.
Prikazanim vrijednostima masenog iskoritenja jo jednom se potvruje pretpostavka da
kemijska deinking flotacija nije dovoljno uinkovit postupak za reciklaciju digitalnih
ofsetnih otisaka u laboratorijskim uvjetima, budui da su maseno iskoritenje deinking
flotacije i optika svojstva lista u pravilu obrnuto proporcionalni, kako su u svojim
radovima dokazali Hunold et al, (1997) i Scheldorf, J. M, Strand, B. C. (1996). Iz toga
proizlazi da bi se rezultat uinkovitijeg izdvajanja estica ElectroInka kemijskom
deinking flotacijom oitovao i mogao bi se pratiti odreivanjem masenog iskoritenja
postupka reciklacije.
Iz svih prikazanih rezultata ispitivanja obuhvaenih ovim radom vidljivo je da se u
laboratorijskim uvjetima digitalni ofsetni otisci dezintegracijom ne ralanjuju u estice
dovoljno sitne da bi postupak kemijske deinking flotacije bio uinkovit za njihovo
izdvajanje iz pulpe. Na taj nain oba postupka postaju nedovoljno uinkovita, to se prati
masenim iskoritenjem postupka reciklacije i slikovnom analizom listova izraenih prije i
poslije flotacije, a manifestira se slabljenjem njihovih mehanikih svojstava.
Zbog toga se namee potreba za razvojem novih tehnologija u podruju reciklacije
digitalnih ofsetnih otisaka, kojima bi se zadovoljavajuom uinkovitou odvajale i
uklanjale estice ElectroInka iz razvlaknjene pulpe.
Proizlazi da uvoenje digitalnih ofsetnih otisaka u postupak laoboratorijske reciklacije
dovodi do novih spoznaja u podruju mehanikih svojstava recikliranih listova, pa
rezultati ovog magistarskog rada u tom kontekstu predstavljaju znanstveni doprinos.
106
107
6. ZAKLJUAK
Kvaliteta novinskog papira kao reprezentanta tiskovnog recikliranog papira, kvalificira se
optikim i mehanikim svojstvima, te karakteristikama povrine. Na ta svojstva se u
procesu reciklacije moe utjecati izborom vrste papira i tehnike tiska otisaka kao i samim
postupkom reciklacije, to je bio cilj istraivanja ovog rada.
Rezultati provedenog istraivanja upuuju da mehanika svojstva recikliranog lista ovise
o kompleksnom utjecaju vie faktora. Oni ukljuuju ne samo svojstva tiskovne podloge i
mehanizam i uvjete procesa reciklacije, ve i tiskovne principe pojedine tehnike tiska.
Dokazano je da u recikliranim listovima zaostaju punila iz ulaznog papira za
laboratorijsku reciklaciju to se prati odreivanjem postotnog sadraja pepela u
laboratorijskim listovima. Iz sadraja pepela u laboratorijskim listovima izraenima prije
flotacije prati se izdvajanje dijela punila do kojeg dolazi odvodnjom, a iz sadraja pepela
u laboratorijskim listovima izraenima poslije flotacije prati se dodatno izdvajanje punila
do kojeg dolazi kemijskom deinking flotacijom. Usporedbom prosjenih vrijednosti
postotka pepela laboratorijskih listova izraenih prije i poslije flotacije uoava se da
izdvajanje punila kemijskom deinking flotacijom nije znatno, te za laboratorijske listove
za izradu kojih se uz novinske otiske koristio i digitalni ofsetni otisak na premazanom
papiru iznosi 0,05%, a na nepremazanom 0,43%.
U radu je dokazano da se indeks kidanja smanjuje poveanjem udjela digitalnog
ofsetnog otiska u sastavu papira za laboratorijsku reciklaciju. Pad vrijednosti indeksa
kidanja izraeniji je poveanjem udjela digitalog ofsetnog otiska na nepremazanom
papiru, 7,5 Nmg, u odnosu na premazani papir, 1,5 Nmg, na listovima izraenima
poslije flotacije.
Dokazano je da je indeks cijepanja u korelaciji sa indeksom prskanja. Poveanjem
udjela digitalnog ofsetnog otiska na premazanom papiru u sastavu papira za laboratorijsku
reciklaciju indeks cijepanja se smanjuje za 4,5 mNmg, a indeks prskanja za 0,5
kPamg, dok se na nepremazanom papiru indeks cijepanja smanjuje za 3,5 mNmg,
a indeks prskanja za 0,4 kPamg na listovima izraenima poslije flotacije.
Openito se iz dobivenih rezultata moe zakljuiti da je trend smanjenja mehanikih
svojstava prisutan, ali blae izraen kod recikliranja onih sastava ualznih papira za
laboratorijsku reciklaciju kod kojih dominiraju konvencioanlni ofsetni otisci na
novinskom papiru. Trend smanjenja mehanikih svojstava izraeniji je kod recikliranja
108
onih sastava papira za laboratorijsku reciklaciju kod kojih dominiraju digitalni ofsetni
otisci.
Pretpostavlja se da na smanjenje svih ispitanih mehanikih svojstava porastom udjela
digitalnih ofsetnih otisaka na papiru iz primarnih vlakana, i na premazanom i na
nepremazanom, utjee prisutnost estica oneienja u recikliranom listu.
Na temelju provedenih istraivanja pokazalo se da postupak recikliranja kemijskom
deinking flotacijom za digitalne ofsetne otiske nije dao oekivane rezultate to se moe
potvrditi:
1. usporedbom prosjenih vrijednosti mehanikih svojstava laboratorijskih listova
izraenih prije i poslije flotacije:
a) za digitalne ofsetne otiske na premazanom papiru indeks kidanja se
razlikuje za 1,40 Nmg, inedks cijepanja za 0,43 mNmg, dok je
za indeks prskanja 0 kPamg;
b) za digitalne ofsetne otiske na nepremazanom papiru indeks kidanja se
razlikuje za 2,34 Nmg, indeks cijepanja za 0,38 mNmg, a indeks
prskanja za 0,04 kPamg;
2. slikovnom analizom kojom je potvrena prisutnost zaostalih, neuklonjenih estica
ElectroInka;
3. na temelju dobivenih velikih iznosa masenog iskoritenja, prosjeno 87,64% nakon
provedene kemijske deinking flotacije, koji upuuju na zaostajanje estica boje u
recikliranom listu.
U radu je takojer dokazano da se gramature, debljine, mase i specifini volumeni
laboratorijskih listova smanjuju porastom udjela digitalnih ofsetnih otisaka u sastavu
papira za laboratorijsku reciklaciju. Smanjenje navedenih svojstava je prisutno i kod
recikliranja premazanih i nepremazanih papira na listovima izreenim prije flotacije i jo
izraenije na listovima izreenima poslije flotacije. To upuuje na smanjenje
konzistencije razvlaknjene pulpe smanjenjem udjela novinskog i porastom udjela papira
iz primarnih vlakana u sastavu papira za laboratorijsku reciklaciju.
Sumarno se moe zakljuiti da je provedenim istraivanjem potvrena hipoteza da
postoji ovisnost izmeu vrste papira na kojima su izraeni otisci i tehnike tiska s jedne
strane, te postupka laboratorijske kemijske deinking flotacije u eksperimentalim uvjetima
s druge strane, koja se odraava na mehanika svojstva recikliranih papira.
109

Porast udjela digitalnog tiska u ukupnoj tiskarskoj produkciji otvara mogunost koritenja
takvih otisaka kao sirovine za industrijsku reciklaciju. Provedena istraivanja mogu
doprinjeti boljem razumijevanju primjene postupka kemijske deining flotacije na digitalne
ofsetne otiske. Utvreno nedovoljno usitnjavanje i izdvajanje estica ElectroInka iz pulpe
takvih otisaka upuuje na potrebu daljnjih istraivanja. Na temelju dobivenih rezultata
utvreno je da se postupkom reciklacije otpadnog novinskog papira u kombinaciji sa
digitalnim ofsetnim otiscima kemijskom deinking flotacijom u laboratorijskim uvjetima
dobivaju prihvatljiviji rezultati to je udjel digitalnih ofsetnih otisaka manji, 20 do 40%.
Zbog sve veeg koritenja sekundarnih sirovina u industrijskoj proizvodnji, oekuje se da
rezultati ovog rada doprinesu razvoju novih metoda reciklacije otisaka.
7. LITERATURA

110
1. Ajersch,M.; Pelton,R.: Mechanisms of pulp loss in flotation deinking, Journal of
Pulp and Paper Science, 22 (9) (1996) 338 345
2. Arlov,A.P.: Norsk Skogind, 13 (10) (1958) 342
3. Aspler,J.S.: Print quality of recycled-fiber papers, in A secondary fiber recycling,
Ed. Spanenberg, R.J., TAPPI Press, Atlanta 1993, 21 27
4. Bajpai,P.; Bajpai, P.K.: Deinking with enzymes: a review, TAPPI Journal, 81 (12)
(1998) 111 117
5. Ben,Y.; Dorris,G.M.: Irreversible ink redeposition during repulping, Part II:
ONP/OMG Furnishes, Journal of Pulp and Paper Science, 26 (8) (2000)
289 - 293
6. Bhat,G.R.; Heitmann,J.A.; Joyce,T.W.: Novel techniques for enchancing the
strenght of secondary fiber, A TAPPI Press Anthology of Published Papers,
Atlanta 1991, 156 162
7. Blain,T.; Grant,J.: ONP re-use without deinking: short sequence recycling, Pulp &
Paper Canada, 95 (5) (1994) 43 46
8. Bliss,T.: Screening, in A secondary fiber recycling, Ed. Spanenberg, R.J., TAPPI
Press, Atlanta 1993, 125 140
9. Bobalek,J.F.; Chaturvedi,M.: TAPPI Journal 72 (6) (1989) 123
10. Bolana,S.: Glavne tehnike tiska, Ed.Acta Graphica, Zagreb, 1997
11. Bolana,Z.; Agi,D.; Bauer,K.: Recycling possibilities of digital prints, Advantages
in printing science and technology, Ed. Bristow, J.A, PIRA International 24
Surrey, 1998.
12. Bolana,Z.; Agi,D.; Bauer,K.: Recycling possibility of digital impressions,
Conference Proceedings, IARIGAI, Mnchen, (1999).
13. Bolana,Z: Agi.D; Bolana,I.: Influence of the Offset Ink Formulation on the Paper
Recycling Efficiency, Conference Proceedings, 11th DAAAM Symposium,
Opatija, (2000) 37
14. Bolana,Z.; Bolana,I.; Barbari,.: Annals of DAAAM, Proceedings 55 (2002)
15. Bolana,Z.; Bolana,I.; Hladnik,A.: 28th Eucepa proceedings, Lisabon, (2003)
111
16. Bolana,Z.; Bolana,I.; Hladnik,A.: The influence od digital printing techniques on
the print recycling efficiency, Conference Proceedings, ICIS 02, Tokio (2002)
17. Bolana,Z.; Hladnik,A.: The Characteristic of Recycled Fiber from Digital Prints,
Conference Proceedings, 8th European Conference for Non Destructive Testing,
Barcelona, (2002), 343
18. Borchardt,J.K.: The use of surfactants in de-inking paper for paper recycling,
Current Opinion in Colloid & Interface Science, 2 (1997) 402 - 408
19. Borchardt,J.K.; Matalamaki,D.W.: Newsprint deinking: unit operation studies of
flotation wash deinking, Pulp & Paper Canada, 95 (10) (1994) 374 380
20. Bugajer,S.: Papel 37 (12) (1976) 108
21. Carr,B.; Vernac,Y.; Beneventi,D.: Reduction of flotation losses, Part 2:
Detrimental effect of released surfactants on flotation efficiency, Pulp &Paper
Canada, 102 (7) (2001) III, 26 29 (T198 T192)
22. Carty,B.: Conditioning of secondary fiber, in A secondary fiber recycling, Ed.
Spanenberg, R.J., TAPPI Press, Atlanta 1993, 185 196
23. Clark,J.A.: TAPPI Journal 45 (8) (1962) 628
24. Cleveland,F.C.: Pulping of secondary fiber, in A secondary fiber recycling, Ed.
Spanenberg, R.J., TAPPI Press, Atlanta 1993, 91 100
25. Crouse,D.B.: Web Offset Press Operating, Graphic Arts Technical Foundation,
Pittsburg, (1989) 1
26. Dillon,S:; Jones,R.; Buzzi,V.: On the mechanical behavior of aging and recycled
paper structures under cyclic humiditiy, Composite structires, 47 (1999) 727
- 736
27. Eastwood,F.G.; Clark,B.: Fibre-Water inteeractions in papermaking, BPBIF
London, 2 (1978) 835 848
28. Ellis,R.L; Sedlachek,K.M.: Recycled vs. virgin fiber characterisatics a
comparison, in A secondary fiber recycling, Ed. Spanenberg, R.J., TAPPI Press,
Atlanta 1993, 1993, 7 19
29. Eriksson,I.; Lunabba,P.; Petterson,A.; Carlsson,G.: Recycling potential of printed
thermomechanical fibers for newsprint, TAPPI Journal 80 (7) (1997) 151 -158
112
30. Fabry,B.; Roux,J-C.; Carr,B.: Characterisation of friction during pulping: An
interesting tool to achieve good deinking, Journal of Pulp and Paper Science,
27 (8) (2001) 284 288
31. Fumanelli,L.: Il carattere nella storia e nellarte della stampa, Ed. Fondazione
Giorgio Cini, Venezia 1965, 39
32. Fuushern,W.: Mechanical properties and structural changes in recycled paper,
Ph.D.Thesis, University of New York, 1993
33. Galland,G.: Stickies: Origins and Solutions, 2nd Advance Training Course on
Deinking Technology, France 1995
34. Garner,A.E.; Heindel,T:J.: The effect of fibre type on bubble size, Journal of pulp
and paper science, 26 (7) (2000) 266 269
35. Golubovi,A.: Svojstva i ispitivanje papira, Ed. GF, Zagreb, 1993.
36. Golubovi,A.: Tehnologija izrade i svojstva papira, Ed. VG. Zagreb, 1973
37. Gomez,C.O.; Acuna,C.; Finch,J.A.; Pelton,R.: Aerosol enchanced flotation
deinking of recycled paper, Pulp & Paper Canada, 102 (10) (2001) III 28
30 (T279 281)
38. Gttsching,L.; Pakarinen,H.: Recycled fiber and deinking, Ed. FPEA and TAPPI,
Jyvskyl, (2000), 15
39. Harrison,A.: Pulp & Paper 63 (3) (1989) 60
40. Heindel,T.J.: Fundamentals of flotation deinking, TAPPI Journal, 82 (3) (1998)
115 124
41. Heise,O.U.; Kemper,M.; Wiese,H.; Krauthauf,E.A.: Removal of residual stickies at
Haindl paper using new flotation technology, TAPPI Journal, 83 (3) (2000)
73 79
42. Horacek,R.G.; Forester,W.: Washing, in A secondary fiber recycling, Ed.
Spanenberg, R.J., TAPPI Press, Atlanta 1993, 163 184
43. Hunold,M.; Krauthauf,T.; Mller,J.; Putz,J.: Effect of air volume and air bubble size
distribution ona flotation in injector aerated deinking cells, Journal of pulp and
paper science, 23 (12) (1997) 555 560
113
44. Jeyasingam,J.T.: The need for improving the efficiency of brown stock washers
used for agricultural residue pulp. Nonwood plant fiber pulping, Progress
report, TAPPI Press, 15 (1984) 71
45. Jones,A.R.: TAPPI Journal 55 (10) (1972) 1522
46. Krm,A.; Engstrm,J.; Kutinlahti,T.; Pajula,T.: Life cycle analysis of newsprint:
European scenarios, Paperi je puu paper and timber, 76 (4) (1994) 232 - 237
47. Kipphan,H.: Technologies and Production Methods, Ed. Springer, Berlin, 2001
48. Krueger,W.C.; Bowers,D.F.: Removing stickies from recycled fiber, TAPPI
Journal, 64 (7) (1981) 39 - 41
49. Lvesque,M.; Dessureault,S.; Barbe,M.C.: Determination of recycled pulp optical
properties from sheet inked area, Jounal of pulp and paper science, 23 (6) (1997)
254 262
50. Ling,T.F.; Sutman,F.J.; Richmannn,S.K.; Letscher,M.K.: Effect of pulping
conditions on stickies behavior in office waste deinking systems, TAPPI
Journal, 77 (7) (1994)
51. Lisac,A.Lj.: Razvoj industrije papira u Zagrebu, Ed. Zagrebaka tvornica papira,
Zagreb, 1961, 13
52. Lozo,B.; Vujnivi,M.; Berti,I.: Proizvodnja papira crtice iz prolosti, Zbornik
radova "Bla Baromi", Senj (2001), 28 32
53. Lundberg,R.; deRuvo,A.: The influence of drying conditions on the recovery of
swelling and strength of recycled fibers, Svensk Papperstidning, 11 (1978),
355-358
54. Magda,J.J.; Lee,J.Y.: A critical examination of the role of ink surface
hydrophobicity in flotation deinking, TAPPI Journal, 82 (3) (1998) 139
145
55. Mahagaonkar,M.; Banham,P.: Effects on deinking on optical and psysical
properties of secondary fiber after pulping and flotation, APPITA, 48 (6) (1995)
56. Mahagaonkar,M.; Stack,R.K.; Banham,W.P.: The effects of coated magazines on
deinking of newsprint after pulping and flotation, TAPPI Journal 81 (12)(1997)
114
57. McBride,D.: Rejects Handeling and Sludge Pressing in recycling and deinking
systems, in A secondary fiber recycling, Ed. Spanenberg, R.J., TAPPI Press,
Atlanta 1993, 249 259
58. McCool,M.: Flotation deinking, in A secondary fiber recycling, Ed. Spanenberg,
R.J., TAPPI Press, Atlanta 1993, 141 - 162
59. McCool,M.A.; Silveri,L.: TAPPI Press, Atlanta, Pulping Conference Proceeding,
(1987) 33
60. McKee,R.C.: Effect of repulping on sheet properties and fiber caracterisation, Paper
Trade Journal 5 (1971) 34 40
61. Merriman,K.: Cleaning for contaminant removal in recycling fiber systems, in A
secondary fiber recycling, Ed. Spanenberg, R.J., TAPPI Press, Atlanta 1993, 101
122
62. Mikac Dadi,V.; Dimbeg Mali, V.; Bolana,I.; Hladnik,A.: Optike
karakteristike recikliranih vlakana, Zbornik radova Bla Baromi, Senj 2003,
21 - 26
63. Miller,B.: Receiving, inspection and Storage of secondary fiber, in A secondary
fiber recycling, Ed. Spanenberg, R.J., TAPPI Press, Atlanta 1993, 87 90
64. Miner,R.; Someshwar,A.; Wiegand,P.; Fisher,R.; Berger,H.; Borton,D.; Unwin,J.:
Characterisation of wastes and emissions from mills using recovered fiber, in A
secondary fiber recycling, Ed. Spanenberg, R.J., TAPPI Press, Atlanta 1993, 41
67
65. Moilanen,A.; Mrsky,P.; Knuutinen,T.; Krogerus,B.; Ranta,J.; Sipila.K.;
Johansson,A.: Recycling and processing of Ash from incineration of waste paper
and deinking sludge for paper filler, Paperi ja Puu, Paper and Timber, 82 (2)
(2000), 546 552
66. Page, D.H.: TAPPI Journal 52 (4) (1969) 674
67. Pan,R.; Paulsen,F.; Johnson,D.A.; Bousfield,D.W.; Thompson,E.V.: A global model
for predicting flotation efficiency, TAPPI Journal, 79 (4) (1996)
68. Parson,S.R.: Pulp and paper chemisry and chemical technology, Casey,J,P. Ed.
Willey Interscience, New York, 1981, 238 240
115
69. Patel,M.; Trivedi,R.: Variations in strengh and bonding properties of fines from
filler, fiber and their aggregates, TAPPI Press, Anthology of Published Papers,
1993
70. Pine, H.S.: Organic Chemistry, Ed. McGraw Hill, 1994, 793
71. Rao,R, Stenius,P.: The effect of flotation deinking chemicals on bubble formation,
Journal of pulp and paper science, 24 (5) (1998) 156 160
72. Roberts,J.C.: The Chemistry of paper, Ed. The Royal Society of Chemistry,
Cambridge, UK, 1996
73. Romano, F.J, Romano, R.M.: The GATF Encyclopedia of Graphic
Communications, Ed. Romano,R.M, Romano,F.J. GATF Press, Pittsburgh,1998.
74. Scheldorf,J.M.; Strand,B.C.: Simulation of ink removal at a newsprint deinking
facility, TAPPI Journal, 79 (12) (1996) 135 - 141
75. Sjstrm,L.; Calmell,A.: Detachment of printing ink from different types of fibers,
Jounal of pulp and paper science, 32 (2) (1997) 67 72
76. Smith,W.E.; Brookes Bunker,L.: The impact of secondary fiber on the paper
machine, in A Secondary fiber recycling, Ed. Spanenberg, R.J., TAPPI
Press, Atlanta 1993, 29 36
77. Spanenberg,J.R.: Introduction to secondary fiber processing, in A secondary fiber
recycling, Ed. Spanenberg, R.J., TAPPI Press, Atlanta 1993, 85
78. Stipevi,A.: Povijest knjige, Ed. Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1985,
262
79. Thompson,B.: Printing Materials, Science and Technology, Pira International,
Surrey,1998.
80. Turley,D.; Frances,R.: Design of a modern waste paper deinking process, APPITA,
48 (2) (1994) 125 128
81. van de Ven,T.G.M.; Sauv,C.P.; Garnier,G.: Deinking of recycled fibers in a
flotation flow loop, Colloids and surfaces A (192) (2001) 53 60
82. Van Wyk,W.; Gerischer,G.: The influence of recycling on the strength properties
of machine made paper, Paperi ja Puu, 9 (1982) 526-533
83. Yamagashi,Y.; Oye,R.: Japaan TAPPI 35 (9) (1981) 33
116
84. Zabala,J.M.; McCool,M.A.: TAPPI Journal 71 (8) (1988) 62
7.1. STANDARDI I METODE
85. HRN ISO 536 : 2001 en Papir i karton Odreivanje gramature
86. HRN ISO 1974 Papir Odreivanje otpora na cijepanje (Elmendorfova
metoda)
a. Paper Determination of tearing resistance (Elmendorf method)
87. HRN ISO 1924 - 1 : 2001 en - Papir i karton Odreivanje vlanih svojstava
1. dio: Metoda stalnog optereenja
88. ISO 1924 2 Paper and board Determination of tensile properties Part 2: a.
Constant rate of elongation method
89. HRN ISO 2144 : 2001 en Papir i karton Odreivanje ostatka (pepela)
arenjem na 900C
90. HRN ISO 2758 Papir Odreivanje otpornosti jaine pucanja
a. Paper Determinationa of bursting strenght
91. HRN ISO 15361 : 2001 en Pulpe Odreivanje vlanih svojstava kod nultog
raspona, u vlanome ili suhome stanju
92. T 205 sp 95 Forming Handsheets for Physical Tests of Pulp
93. T 221 cm 99 Drainage time of pulp
94. T 227 om 99 Freeness of pulp (Canadian standard method)
95. T 261 cm 00 Fines fraction by weight of paper stock by wet screening
96. T 404 cm 92 Tensile breaking strength and elongation of paper and paperboard
97. T 410 om 98 Grammage of paper and paperboard (weifht per unit area)
98. T 411 om 97 Thickness (caliper) of paper, paperboard and combined board
99. T 412 om 94 Moisture in pulp, paper and paperboard
100. T 413 om 93 Ash in wood, pulp, paper and paperboard: Combustion at 900C
101. T 414 om 98 Internal tearing resistance of paper (Elmendorf-type method)
117
102. T 494 om 96 Tensile properties of paper and paperboard
103. T 807 om 99 Bursting strength of paperboard and linerboard
Legenda TAPPI metoda:
om - official method
cm - classical method
sp - standard practice
10. PRILOZI
10.1. Tablini prikaz rezultata istraivanja
118
10.2. Pojmovnik
U redcima koji slijede sadrani su pojmovi, izrazi i kratice spomenuti u radu od kojih se
neki jo nisu adekvatno udomaili u hrvatskom prijevodu, pa ovaj pojmovnik predstavlja
samo sugestiju za razmiljanje buduim autorima unutar iste tematike.
Coarseness grubost, hrapavost (povrine vlakna)
CPO computer printout otpadni kompjuterski ispisi
Deinking deinking - odbojavanje
DIP deinked pulp odbojena pulpa
Dirt count broj neistoa (zaostalih u recikliranom listu)
Drainage time vrijeme otjecanja (vode iz pulpe)
Entrainment ukrcavanje (estica boje na mjehuri zraka)
Fiber bonding potential potencijal vezivanja vlakana (meusobno)
Fines sitne estice (u pulpi), (definirane dimenzijom);
fiber fines - vlaknati sitne (sama kratka vlakna i dijelii vlakana)
filler fines - punila
white water fines - ostala oneienja (unesena u pulpu procesnom vodom)
Flotation flotacija
Freeness stupanj odvodnje, lakoa otjecanja (vode iz pulpe)
Hardwood bjelogorina celulozna vlakna
aspen jaska
bass wood vrsta lipe
beech bukva
birch breza
maple javor
oak hrast
Hornification kornifikacija, oronjavanje, oronjenje
Micelles odvojene estice neistoa u pulpi obavijene hidrofilnim slojem
MOW mixed office waste raznovrstan (papirni) uredski otpad
NIP non impact printing tisak bez pritiska
OMG old magazines otpadne revije
ONP old newspaper otpadne novine
119
ORP office recovered paper reciklirani uredski papir
OWP - office waste paper uredski otpadni papir
Printability tiskovna svojstva (papira koja se odnose na kvalitetu otiska)
RBA relative bonded area relativna povrina vlakna (u kontaktu s drugim
vlaknima)
Repulping ponovno razvlaknjivanje
Runnability prolaznost kroz stroj, (svojstva papira koja omoguavaju neometani
tisak)
Softwood crnogorina celulozna vlakna
fir jela
pine bor
spruce smreka,omorika
Specific surface area specifina povrina vlakna (u kontaktu s drugim vlaknima)
Stickies ljepljive estice
Sunbaked izloen starenju sunevom svjetlou
Tensile strength prekidna jakost (papira)
Water retention value omjer zadravanja vode (mjera za kapacitet bubrenja vlakana
u pulpi)
Wetness stupanj zadravanja vode (u pulpi)
White water proiena procesna voda, voda zatvoreneg industrijskog sustava
WRV water retention value
Yield maseno iskoritenje (reciklacije); masena uinkovitost
Zero-span nulti raspon


120