Svojom knjigom Das Prinzip Veranwortung Hans Jonas je pokuao naznaiti etiku za "tehnoloku civilizaciju".

Nasuprot dosadanjoj "antropocentrinoj" etici "istovremenosti", Jonasova etika za budue generacije zagovara vlastito pravo prirode i "obilje svijeta ivota" to ih moderni tehniki razvitak ne samo ugroava nego "kumulativnim karakterom" svojih djelovanja dovodi do propasti. Na nizu primjera Jonas, tovie, pojanjava da je propast cjeline ovjekova svijeta danas postala realna mogunost. Pri tom je znaajna teza da svaka zbiljska etika , pa i etika odgovornosti, svoj nastanak zahvaljuje " pritisku" sadanjih djelovanja i da slui "regulaciji" tih djelovanja, kako se ne bi ostalo u anomiji nenormiranog iskustva koje nastaje primjenom novih tehnonlogija. Nasuprot "udorednoj neutralnosti" ranije , posebno novovjekovne etike. Jonas otuda s pravom zastupa shvaanje da suvremeno "kumulativno-tehnoloko djelovanje" nije neutralno, te da upravo zbog toga i ponajprije zbog njegovih "potencijalnih posljedica" u budunosti valja u etici tragati za novim principima, normama i zakonima. Sam Jonas, meutim, uvia da zbiljska etika polazi od konkretnih uvjeta povijesnog svijeta ivota i "pritiska" sadanjih djelovanja, pa samo na taj nain, dakle povijesno, a ne "metafiziki", kako misli Jonas, ona moe primjereno "utemeljiti" i "opravdati" etike principe, norme i dunosti. U tom smislu i Jonasova "nova" etika sa svojim "principom odgovornosti" predstavlja vie problem nego rjeenje suvremene etike, a posebno bioetike.

Hans Jonas u svojoj knjizi Principi odgovornosti razmatra problem odgovornosti ne samo u individualnoetikom smislu nego i s obzirom na posledice naega delovanja za uslove ivljenja uopte, a posebno za uslove ivljenja buduih generacija ljudi. To naelo odgovornosti je zanimljivo, jer i ono govori o drutvenim promenama i o promenama u svetu uopte te o odgovornosti konkretnog ljudstva ne samo za stanje sveta u njegovoj sadanjosti nego i za posledice njegovog delovanja za budue generacije i za budunost sveta. Prema Jonasovu naelu Odgovornosti, ni jedna generacija ne bi buduim generacijama smela ostaviti loije uslove ivljenja nego to ih je sama zatekla. To novo naelo odgovornosti dodatak je tradicionalnoj individualnoj etici i praktinoj filozofiji te se u svom zahtevu moe razumeti samo iz pogleda povezanosti savremenih duhovnih, dakle drutvenih i humanistikih, nauka s prirodnim naukama. Ta povezanost i interdisciplinarna saradnja duhovnih s prirodnim, pre svega biomedicinskim i biotehnikim naukama ne znai ni padanje u biologizam ni u tehnicizam, nego predstavlja nastojanje da se uz pomo rezultata i tih pojedinanih nauka odgovori to je bolje mogue na ivotna pitanja svoga doba. U tome dolazi do izraaja integrativna uloga duhovnih nauka, ne samo meu humanistikim i drutvenim nego i meu prirodnim i tehnikim naukama, ako probleme svoga ljudstva i sveta uopte nastoje reiti primereno svomu dobu i rezultatima svih nauka. Da bi ispunile taj svoj zadatak, duhovne nauke tematiziraju dakako pre svega svoje podruje, tj. kulturni

I politiki ivot, ali pri tome koriste rezultate i ostalih nauka upravo u onom istom smislu u komu one u svom istraivanju i spoznavanju koriste i metode objanjavanja kao tipine metode prirodnih nauka, ali ne ostaju na tome, nego razvijaju svoju sopstvenu metodinost duhovnonaunog razumevanja ovekova istorijskog delovanja i razvijanja kulture. U vezi s tim javljaju se mnogi problemi i strukture, vrednosti, koji se ne mogu objasniti ni metodama ni rezultatima prirodnih i tehnikih nauka, pa otuda izrasta potreba duhovnih nauka da istrae, kako subjektivno djelovanje tako intersubjektivno i povijesno razumijevanje, sporazumijevanje i komuniciranje, bilo meu graanima u dravi bilo meu narodima i kulturama u povijesti i svijetu openito.

H a ns J o n as i p r i n c ip o d g o v o r n o s ti U savremenu etiku svest Hans Jonas je uveo pojam odgovornos tj. svojim glavnim kasnim delom Princip odgovornosti. Ovo delo definie sueljavanje etike s naraslom nauno-tehni kom moi koja je upravo svojim naglim i globalnim porastom pokazala neodrivost pretpostavki svih dotadanjih etika. Elementi na koje su se preutno oslanjale dosadanje etike, po Jonasu su:stalnost ljudske naravi, odredivost dobra i domet ljudskog delovanja a s njim i domet odgovornosti. Porast naunotehnike moi kako nad vanljudskom prirodom tako i nad samom ljudskom naravi kvalitetno drukije odreuje ljudsko delovanje koje zahteva i drukiju etiku. Dosadanje su etike bileobeleene etikom neutralnou u ophoenju sa vanljudskim svetom, antropocentrinou, neprornenljivou ljudske biti, malim dometom uinkovitosti delovanja, kratkoom predvianja, postavljanja cilja i uraunljivosti kao i ogranienom kontrolom situacije. Nasuprot tim obelejima nova etika odgovornosti bi trebala, ne dirajui u vrednou intimne neposrednosti odnosa prema blinjem, u svoje podruje uvesti do sad nepostojee podruje: krhkost i ranjivost prirode. Ona se nadalje mora suoiti s razlikom tehnike moi i predviajueg znanja. Znanje postaje dunou i istodobno smo prisiljeni priznati vlastito neznanje kada su u pitanju dalekosene posledice

delovanja. Nadalje nova etika odgovornosti mora priznati kako postoje svrhe u samom sebi i izvan ljudske sfere. Tako je biosfera, primer, svrha samoj sebi.

Doseg ljudskog delovanja kako na prostorno globalnom nivou tako i unutar vremenskog okvira budunosti zahteva novu etiku koja se moe orijentisati samo prema nivou same opasnosti. Nepovratni procesi unitenja prirode, genetska manipulacija prirodom i ovekom u sredite etikih rasprava stavljaju pojam odgovornos tj. Jonas uvodi novi kategoriki imperativ koji glasi: "Deluj tako da uinci tvojih ina ne budu razarajui za buduu mogunost ovakvog ivota" ili "Ne unitavaj uslove za beskonani nastavak oveanstva na zemlji." Ovaj princip vie nije upuen najpre pojedincu, nego nadasve kolektivnom delovanju, dakle, prvenstveno politici. Kako uozbiljiti etiku odgovornosti? Pr ema Jonasu potrebna je heuristika straha i to zato to je saznanje zla laka od saznanja dobra. Kako ovako formulirani princip vie ne crpi svoju snagu iz religije, Jonas vidi jedinu mogunost u metafizikom utemeljenju etike, a time i principa odgovornosti. Tako se Jonas sasvim jasno odvaja od dve opteprihvaene dogme zapadnog miljenja. One, na ime, kako ne postoje metafizike istine i one po kojoj nema prelaza iz biti (Seiri) u trebati (Sollen). Obavezujuu vrednou bitka Jonas pokazuje paradigmom roditeljske odgovornosti koja proizilazi iz same prirode. Roditeljska odgovornost ne zavisi ni od kakvog pr ethodne saglasnasti ili pristanka, neopoziva je i neodreciva i istovremeno je globalna. Princip odgovornosti je tako nezavisan od ideji prava i ideji uzajamnosti. Jonas pledira za etiku ouvanja, odgovornog odricanja. Ne smemo sve to moemo. Tako on trai "mo nad moi" i odustajanje od trke za utopijama. Za to je potrebna sveobuhvatna nauka koja e biti u stanju predoiti uasne posledice tehnikog ovladavanja prirodom. Antiutopistika i skeptina maksima daje uvek prednost loim prognozama pred dobrim. Ovaj metodiki pesimizam se orijentie na najgorem i ne eli se zavaravati principom nade. Konkretna podruja na kojima Jonas pokazuje i pojanjava svoja razmiljanja jeste medicina i ljudska biologija. Ovde su stvari najosetljivije jer se radi o nama samima. Jonas, bez obzira radi li se o fascinaciji predtehniki izvedivim u medicini, o vetakom odranju tela u ivotu zbog koritenja organa, o snu besmrtnosti ili genetskoj manipulaciji ili o kloniranju, pokazuje koje su posledice mogue kada ovek pone preuzimati ulogu nadoveka. Osim vizija uasa, sam ritam napredovanja u navedenim podrujima jo vie poveava uas. Koje su anse etike odgovornosti da ogranii ovakav brzi tehniki napredak? Zapadna liberalna demokratija, pritisak trita i ekonomskog uspeha ne osigurava uspeh etike odgovornosti. Jonas e zato ponekad spominjati i ekodiktaturu kao poslednju mogunost spreavanja najgoreg u izrazito kriznim situacijama u kojima je u pitanju opstanak oveanstva

Paralele izmeu Jonasa i Levinasa I zmeu etike odgovornos ti kod Jona sa i odgovornosti kod Levinasa, usprkos razliitim polazitima, mogue je uspostaviti nekoliko paralela koje osvjetljuju pojam odgovornos t i. As ime t r i ja etikog odnosa je prisutna u obje vizije. Upr avo zbog ove asimetrije postoji pr avo drugoga koje prethodi mom pravu ili ga suspendira. Drugi kod Levina sa je budua generacija kod Jonasa. Lice drugoga kao i generacija koja dolazi zapovijedaju: "Ne ubi j !" Nada l j e, u obje je etike istaknuta ljudska konanost, stvorenost. Iz tog proi z l a zi nagl a s ak na sadanjosti, na dimenziji vremena koja je najprikladnija ljudskom ivljenju, za razliku od budunosti koju je isticao Heidegger, a koji stoji u temeljima i j e d n og i drugog filozofa. Kod Levina sa postoji probl em prelaska iz f enomenoloko-opi sne razine na proskr ipt ivnu, obvezujuu. Sam Jonas e rei kako mu kod Levina sa nedostaje izvod ka t egor i kog imperativa odgovornosti iz strukture bitka. Levina s, meut im, doista stoji na drugom terenu. On dolazi iz biblijskos emi t skog razumijevanja svijeta i prevodi ga na grki, filozofski j e z ik. Tako se na l a zi nasuprot zapadnoj filozofiji i praksi koja iz nje izlazi, a u kojoj totalitet ima pr ednost pred be skona nim, isti nad drugim, sinhronost pred diakronijom, filozofija logoc ent r i zma nad smislom. Levinas stoga preokree temeljni odnos etike i ontologije. Etika je prva filozofija. Tako e odgovornost prethoditi slobodi i utemeljivati j e, a ne obr a tno. Jo j e d na toka je vana. Levinas istie nunost malih dobrota, malih odgovornos ti koje su nezamjenjive u svijetu gdje se odgovornost misli globa lnim t e rminima. Na taj nain on spaava pojedinca iz osjeaja nemoi koji

se pojavljuje svugdje gdje je odgovornost narasla do globalne nepreglednosti u kojoj pojedinac vie ne vidi naina kako postvariti svoju odgovornos t. Ne vrijedi probuivati pojedinca na odgovornost za svijet i istovremeno ga ostaviti s amog pred t e inom planetarnih razmjera. Domet pojma odgovornosti kod Jonasa raste s rastom znanstveno-tehnoloke moi. Odgovornost je tako korelat moi. to vie moi to vie odgovornosti. Dunost odgovornosti mora moi doprijeti do toke do koje dopire i naa mo. Jedino tako e odgovornost moi obuzdati mo i skratiti uitak kako bismo ostavili prostora buduim generacijama. Ovdje je pogled upuen do krajnjih obrisa obzora moi. Opasnost je da se narasla planetarna odgovornost pretvori u nemo i neodgovornost za sve to je manje od globalne odgovornosti. Odgovornost tei univerzalizaciji, ali istodobno mora pronalaziti put konkretizaciji i svakodnevnim odlukama i odnosima