Svijet bez raka G.

Edvear Griffin

Uz milijarde dolara koje se svake godine potroe na istraivanja, uz do datne milijarde dolara prihoda od prodaje lijekova povezanih s rakom i uz prikupljanje dobrovoljnih priloga koje je na najvioj razini u povijes ti - danas na raku vie ljudi zarauje za ivot nego to od njega umire. Kad bi se rjeenje pronalo u obinom vitaminu te divovske industrije moglo bi preko noi nestati. Rezultat toga je da je politika terapije pro tiv raka sloenija od znanosti.

SVIJET BEZ RAKA utire put u neistraeni teritorij i razotkriva kako je znanost postala iskvarena radi zatite ukorijenjenih komercijalnih interesa. Ova knjiga zadaje udarac koji moe sruiti carstvo. A moda i hoe.

SVIJET BEZ RAKA

Pria o vitaminu BI7
G. Edward Griffin

TELEdisk, 2 0 1 1 .

Biblioteka ZDRAVUE Nakladnik TELEdiskd.o.o. Naslov originala World VVithout Cancer The Story of Vitamin B 7 7 Copvright 1997 i 1974, G. Edvvard Griffin

C o p y r i g h t z a Hrvatsku TELEdiskd.o.o. Urednik biblioteke Darko Imenjak Prijevod Kreimir Ju ki Lektura i redaktura Sanja Veri Grafika obrada TELEdiskd.o.o. Design naslovnice Vladart&design Tisak Hitra produkcija knjiga d.o.o.

CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 764481 ISBN 978-953-7039-91-2

Niti jedan dio ove knjige ni u kojem obliku ne smije se objavljivati bez dozvole izdavaa, osim u svrhu citata ili kraih odlomaka u kritikama.

SADRAJ
PREDGOVOR PRVI DIO: ZNANOST O LIJEENJU RAKA 1: Sindrom Watergate
Primjeri nepotenja veu studiju uskraivanje i korupcije na polju istraivanja B17) lijekova; detaljan pogled na prvu dokaz daje studija testiranje. koja je proglasila odobrenja bilo laetril (vitamin bezvrijednim; laetrila) za

xiii

bila namjetena; odluka FDA o zabrani upotrebe laetrila zbog toga to nije bio testiran; kome (osim protivnicima njegovo

2: Genocid na Manhattanu
Stalni pokuaji s farmaceutskom industrije raka da dokae o tome beskorisnost laetrila; zatakani laboratorijski izvjetaji s Instituta Sloan-Kettering koji su industrijom; pria istinu iznijela na vidjelo. dokazali da laetril djeluje; veza Rockefellera kako je skupina zaposlenika Sloan-Ketteringa

19

3: Jedna jabuka dnevno

Pregled uvrijeenih znanstvenih govore u prilog tom shvaanju. zabluda kroz povijest; rak kao avitaminoza, kako ga je shvaao dr. Ernst T. Krebs mladi 1952. godine, i pregled dokaza iz prirode i povijesti koji

33

4 : Odluujui test
Pogled na mnoge kulture irom svijeta u kojima nema ili nije bilo raka; analiza njihove tradicionalne hrane.

41

5: Rak: navala ivota

Objanjenje trofoblastike teze o raku; opis jednostavnogurinskog testa na rak;procjena BCG cjepiva kao sredstva protiv raka; pregled vitalne uloge guterae u kontroli raka.

51

6: Potpuni mehanizam
Faktor raspon prehrane poremeaja kao kod mehanizam ljudi; podrke enzimskom faktoru; biografska skica dr. Ernsta T. Krebsa mlaeg i njegovog otkria laetrila; korisni uinci vitamina BI 7 na irok pregled sloenosti ukupnog prirodnog mehanizma obrane od raka.

61

7: Strah od cijanida
Novinska pria o paru u koji ovom se navodno otrovao jedui jezgre marelice; detaljnije koje razmatranje injenica sluaju; procjena toksinog potencijala sjemenki

69

sadre BI 7; dokaz daje laetril manje otrovan od eera.

8: NadriIijenici koji promiu laetril

Imena, profesionalni lijenika statusi, koji medicinska protiv raka; dostignua korisne kratak opis i kliniki nuspojave vitamina rezultati koje B15. nekih od istaknutijih podravaju laetril; izaziva njegova

77

upotreba; predloena prehrana

9: Nedokazani lijekovi za rak

Kliniki oporavak dokazi u prilog trofoblastikoj djelovanju laetrila. tezi; laboratorijski u eksperimenti koji pokazuju raka da laetril ubija stanice pripisuju raka; povijesti sluajeva pacijenata terminalnoj fazi koji svoj

87

1 0 : Dokazani lijekovi za rak

Uinci kirurgije i zraenja u tretiranju raka; usporedba koja pokazuje da oni koji ne prime nikakav tretman ive jednako dugo, ako ne i due, od tretiranih pacijenata.

101

1 1 : Nova dimenzija ubojstva

Dokaz da su lijekovi protiv raka nedjelotvorni i da izazivaju rak; FDA je odobrila eksperimente na ljudima koji su doveli do smrti od lijekova umjesto od raka.

115

1 2 : Statistika usporedba
Inherentne tim laetril; slabosti svih statistika o raku; potreba koje dobivaju za statistikim usporedbama i oni koji usprkos koriste slabostima; posljedice usporedba rezultata ortodoksni lijenici

129

konsenzusne

medicine.

DRUGI DIO: POLITIKA LIJEENJE RAKA 1 3 : Karteli - bijeg od konkurencije

Pregled znanosti o lijeenju raka; saetak politike lijeenja farmaceutskog kartela njegov brak I. G. Parben; rani uspjesi kartela s DuPontom, Standard Oilom i Fordom. raka; u rana povijest kemijskoSjedinjenim Dravama i

139

1 4 : Krajnji monopol
Rani primjeri podrke kartela Hitlera kartela. iz politikog zaborava totalitarnim i reimima; uloga I. G. Farbena u u izvlaenju moi pretvaranju nacistike drave instrument

153

1 5 : Ratne igre
Industrijske industrijalaca koju su Sjedinjene pripreme Parbenu Drave. Njemake i za Drugi reimu svjetski tijekom rat; stalna podrka amerikih uloga tako i za nacistikom tog razdoblja; profitabilna

163

igrali Ford i ITT u

ratnoj proizvodnji kako za nacistiku Njemaku

16: Zavjera
Napori pruili konano da se prikrije Farbenovo interesni sluaja vlasnitvo nad tvrtkama agenata u Americi; kartela u pomo vladu koju su Rockefellerovi odbacivanje krugovi; Farben. ubacivanje SAD-a;

171

17: Grupa Rockefeller

Biografska skica Johna D. poduzetnitva; njihov utjecaj poeci u Rockefellera starijeg i njegov kriarski pohod protiv slobodnog Oila; ulazak i Rockefellera u investicijsko bankarstvo; industriji meunarodnoj politici. Standard

185

farmaceutskoj

1 8 : Recept z a humanitarnost
Utjecaj medicine nad farmaceutskog kartela usmjereno je na na medicinske koritenje fakultete u zemlji; zaklada obrazovanje za stjecanje studenata kontrole lijekove; filantropskih

195

obrazovnim

institucijama.

1 9 : Tko plaa sviraa

Loe stanje u Carnegie sredstva medicinskog obrazovanja potrebe u za implementaciji kontrole u SAD-u uloga do koju 1910. g.; su uloga Flexnerovog izvjetaja Rockefeller novca i Zaklada kao zaklada dramatizaciji imale za reformom; Zaklada koritenje

207

Flexnerovog

izvjetaja;

stjecanje

nad amerikim

medicinskim

fakultetima.

2 0 : Tko bira pjesmu

AMA-in svojim primjeri utjecaj lanovima njihove na da bavljenje imaju povezanosti. medicinom kontrolu, u Americi; kako AMA-u kako vodstvo AMA-e farmaceutska ne doputa industrija; financira

215

2 1 : Plaanje reketa
Agenti kartela vanjskom u FDA i drugim vladinim agencijama; nesposobnost u CFR kao struktura FDA; kontrole nad politikom SAD-a; znanstvena rast moi FDA.

221

2 2 : Arsenal mjera prisile

Vladino ikaniranje laetrila tretmana industrije u za rak. prehrambenih dodataka i vitamina; terapije uloga laetrilom medija s u diskreditiranju ortodoksnog svijesti javnosti; usporedba cijene cijenom

235

2 3 : Dvostruka mjerila
Analiza poput dvostrukih vitamina i mjerila dodataka FDA prema kojima se bezopasne tvari koje nisu lijekovi, koje su prehrani, optereuju veim ogranienjima od onih

243

sadrane u

otrovnim

i opasnim

lijekovima.

2 4 : Hod po najvioj ici

Kako se lijenici zastraivanjem za odvraaju se od primjene laetrila; zato farmaceutska koji industrija trai zamjenu laetril koja moe patentirati; hrabar otpor lijenika

253

koriste laetril prema FDA i AMA-i.

2 5 : Pitanje motiva
Koji su zavjeri; motivi za reakcija protivljenje slojeva lijeenju laetrilom; teorije o ogranienoj i totalnoj najirih kao pokreta promjena.

265

2 6 : Svijet bez raka

Podruja na kontroverzija kojima su potrebna dodatna oko laetrila razlikuje od istraivanja medicinskih u vezi s vitaminom B17; kako se kontroverzija iz prolosti; analogija

281

izmeu biolokog i politikog raka; scenarij u kojem e oba raka biti pobijeena.

BILJEKE

291

Posveta
Ova knjiga posveena je uspomeni na dr. Ernsta T. Krebsa mlaeg i J o h n a A. Richardsona, dr. med. U sukobu sa silom i zlobom znanstvenih zabluda ipak nisu ustuknuli. Dok su drugi bjeei traili zaklon, oni su istupili na prvu crtu bojinice. Neka pria o njihovim djelima potakne gnjev javnosti koja je jedina u stanju osloboditi se neprijateljskog stiska oko naih ivota i naeg zdravlja.

Zahvale
Materijal sadran u ovoj knjizi ne bi bilo mogue sastaviti bez pomoi i vodstva brojnih ljudi. Zahvaljujem pokojnom dr. J o h n u Richardsonu na njegovom upornom uvjeravanju u vanost vitaminske terapije, sve dok to nije konano poelo prodirati u moju tvrdu glavu; mojoj supruzi Patriciji koja je, mjesecima prije toga, pokuavala potaknuti moje zanimanje za tu temu. Vjeno u biti zahvalan pokojnom dr. Ernstu T. Krebsu mlaem na njegovom strpljenju i temeljitosti u objanjavanju i pojanjavanju silnih znanstvenih pitanja. Za hvalan sam Bruceu Buchbinderu, Ralphu Bowmanu, Malvini Cassese, Franku Corteseu, Georgeu Hamu, Grace Hamilton, J i m u Foleyu, Macu i Idell Hays, Pokie Korsgaard, Sanfordu Kraemeru, dr. J. Miltonu Hoffmanu, Mauriceu LeCoveru, Bobu Leeju, Betty Lee Morales, Beverlv Newkirk, Johnu Purselvu, Julie Richardson, Bobu Riddelu, Lorraine Rosenthal, Alke Tucker, Lloydu VVallaceu, M. P. VVehling, Kimou VVelchu, Melindi VViman, Ann Yalian i drugima, a previe ih je da ih sve spomenem, na njihovom ustrajnom ohrabrivanju, beskrajnom strpljenju i konkretnoj podrci.

UPOZORENJE!
Svrha ove knjige je iznijeti dokaze da je rak bolest nedostatka jedne hranjive tvari. Njegov uzrok nisu bakterije, virusi ili zagonetni toksini nego nedostatak tvari koju je suvremeni ovjek iskljuio iz svoje prehrane. Ako je ta analiza tona onda su lijeenje i prevencija raka jednostavni. Sve to trebamo uiniti je vratiti taj lako dostupan i jeftin prehrambeni faktor u nae svakodnevne obroke. Ovo je uzbudljiva teorija. Obeava mogunost svijeta bez raka sada, a ne u nekom dalekom trenutku u budunosti, to bi znailo da bi se milijarde dolara koje se svake godine potroe na istraivanja i medicinske tretmane mogle preusmjeriti na veselije aktivnosti. Naravno, to bi takoer znailo da bi oko milijun strunjaka koji sada imaju plaen posao u industriji istraivanja raka, tretiranju raka i priku pljanju dobrotvornih priloga ubrzo ostalo bez posla. Tu radnja postaje zanimljiva jer su to isti oni ljudi kojima se obraamo za struno miljenje u vezi s vrijednou laetrila, prehrambene terapije. Ne bi trebalo iznenaditi to su ti strunjaci odbacili koncept prema kojem je rak posljedica avitaminoze. Oni od toga nemaju nikakve koristi. Ne samo to bi svijet bez raka doveo do okantnog gubitka prihoda nego bi predstavljao i udarac profe sionalnom prestiu. Zamislite: lijek za rak otkriven u sjemenkama voa umjesto u istraivakim laboratorijima! I da ga otkriju ljudi bez vladinih potpora ih uokvire nih prestinih diploma na zidovima! Slubena medicina rekla je svoje. Laetril je nadrilijenitvo, kau, i izruguju mu se kao nedokazanom tretmanu za rak. Meutim, prouimo malo poblie tu rije. Za veinu ljudi nedokazan jednostavno znai da nema dokaza. Ali, to je dokaz? To nije apsolutan koncept. U strogom smislu, ne postoji dokaz, postoje samo ar gumenti. Ako je promatrau argument uvjerljiv onda kaemo daje to dokaz, tezu koju podupire smatramo dokazanom. Ako drugi promatra isti argument sma tra neuvjerljivim tada on nije dokaz, a teza je za tog promatraa nedokazana. Kao to emo vidjeti u ovoj knjizi, postoji mnogo argumenata u prilog kon ceptu raka kao nedostatka hranjive tvari, vie nego dovoljno da veinu ljudi uvjeri da je teza dokazana. Ali rije dokazana, kad ju koristi FDA, ima potpuno drugo znaenje. To je tehnika definicija. Kada FDA kae da je neka terapija dokazana to samo znai da su se njeni zagovarai pridravali protokola za testiranje koje je odredila Agencija radi demonstriranja sigurnosti i djelotvornosti. Meutim, vano je znati da uspjena provedba tih testova ne znai, kako terminologija im plicira, daje terapija sigurna i djelotvorna. To samo znai da su testovi provedeni, da su rezultati procijenjeni i da je FDA dala svoje odobrenje za stavljanje lijeka na trite, esto usprkos oajnim rezultatima. Kad bi bolesnici s rakom koji su podvrgnuti tim za FDA dokazanim terapi jama proitali same laboratorijske izvjetaje sledili bi se od uasa. Oni ne poka zuju ni sigurnost ni djelotvornost i, u stvari, ni ne slue tome. Njihova je svrha utvrivanje smrtonosne doze - toke u kojoj e terapija ubiti 50% pacijenata - te

utvrivanje omjera izmeu onih koji od toga imaju koristi i onih koji nemaju. Taj je omjer esto na razini od svega osam ili devet ljudi na njih stotinu. Osim toga, imati koristi moe znaiti bilo kakvo blago poboljanje kao to je privremeno smanjenje veliine tumora. To gotovo nikada ne znai potpuno izljeenje. Ako se tim studijama ita dokazalo onda je to da je veina terapija za rak koje je odo brila FDA i opasna i nedjelotvorna. Zatim je tu pitanje novca. Protokoli testiranja koje je odredila FDA vrlo su skupi. Zagovaratelji nove terapije moraju zaposliti veliku skupinu tehniara te pripremiti tisue i tisue stranica sa statistikama. Potpuni izvjetaji znaju dosei teinu i visinu prosjenog mukarca. Taj proces moe trajati godinama i progutati vie od dvije stotine milijuna dolara po studiji. Samo velike farmaceutske kompanije mogu igrati tu igru. (Iako se javno ale zbog tih trokova privatno ih odobravaju, budui da to sprjeava konkurenciju od strane malih kompanija.) Potencijalna korist od izbacivanja novog proiz voda na svjetsko trite itekako je vrijedna tog ulaganja. No tko bi bio spreman potroiti toliki novac na razvoj proizvoda koji se ne moe patentirati? Tvari koje se nalaze u prirodi ne mogu se patentirati. Mogu se patentirati samo one koje su djelo ovjeka. Kad bi neka kompanija potroila dvije stotine milijuna dolara kako bi od FDA dobila dozvolu za neku prirodnu tvar njeni bi konkurenti tada bili u mogunosti prodavati taj proizvod, a kompanija zasluna za otkrie nikada ne bi uspjela vratiti uloena sredstva. Stoga - dobro ovo zapamtite - sve dok trenutni zakoni budu na snazi iskljuivo e patentirane tvari biti odobrene za terapiju protiv raka. Nikakva tvar iz prirode nikada nee biti legalno dostupna za rak ili bilo koju drugu bolest, osim ako ne bude mogue monopolizirati njen izvor ili patentirati njenu preradu. Koliko god ona bila sigurna i djelotvorna i koliko god ljudi imalo koristi od nje, zauvijek e biti osuena na kategoriju nedokazanih terapija. Kao takve, besplatno dostupne lijekove iz prirode uvijek e biti nezakonito prepisivati, promicati, a u mnogim sluajevima ak i koristiti. Dijelom iz tih razloga iznosim sljedee upozorenje i odricanje od odgovornosti. Ali ak i bez ove pozadine prie zdrav razum nalae da rtve raka treba poticati na veliki oprez prilikom izbora terapije. Stoga, evo upozorenja: laetril je, slubeno, nedokazan tretman za rak. Autor ove knjige istraiva je i pisac a ne lijenik. injenice iznesene na stranicama ove knjige nude se samo kao informacije, ne kao medicinski savjeti. Njihova je svrha stvoriti temelj za informirani pristanak. Iako svatko od nas moe napraviti mnogo na polju prevencije, samolijeenje klinikog raka nije preporuljivo. Primjena bilo koje terapije protiv raka, ukljuujui preh rambenu terapiju, trebala bi se provoditi pod nadzorom zdravstvenih radnika koji su specijalisti na svojim poljima rada.

Svijet bez raka

xiii

Predgovor
Od objavljivanja prvog izdanja ove knjige na pozornici raka odigrava se velika drama. Iako je istina da su na mjesta mnogih izvornih glumaca dole njihove zamjene, radnja predstave nije se promijenila. Ovo je kratak pregled te drame. Svake godine tisue Amerikanaca odlaze u Meksiko i Njemaku na terapiju laetrilom zato to je to u Sjedinjenim Dravama zabranjeno. Veini tih pacijenata reeno je da je rak od kojeg boluju u terminalnom stadiju i da im je preostalo jo nekoliko mjeseci ivota. Unato tome, nevjerojatan postotak njih oporavio se i ivi normalnim ivotom. Meutim, FDA, AMA, Ameriko drutvo za rak i centri za istraivanje raka nastavljaju tvrditi da laetril spada u nadrilijenitvo. Po nji hovim rijeima, pacijenti koji su se oporavili doivjeli su spontane remisije ili nikada nisu ni imali rak. Ako netko od tih ljudi na kraju umre nakon to je koristio laetril, glasnogov ornici ortodoksne medicine brzo e objaviti: Vidite? Laetril ne djeluje! Istovre meno stotine tisua pacijenata godinje umru nakon podvrgavanja kirurgiji, zraenju ili kemoterapiji, ali ti se tretmani i dalje propagiraju kao sigurni i djelotvorni. Prosjean pacijent s rakom koji se podvrgne terapiji laetrilom na tretman e potroiti izmeu 5.000 i 25.000 dolara. Velik je to iznos, ali je sitnica u usporedbi s astronomskim raunima konvencionalne medicine. Unato tome, nikad ne prestaju prigovori da su lijenici koji koriste laetril pohlepni nadrilijenici i arlatani koji ostvaruju dobit na bolesnima i prestraenima. Klasian sluaj optuivanja protivnika upravo za ono to sami radite. Danas se esto dogaa da stariji par potroi cijelu svoju ivotnu uteevinu na medi cinski centar i etu u njemu zaposlenih lijenika i tehniara, sve to u uzaludnoj nadi da e spasiti supruga ili suprugu od raka. Lako se moe dogoditi da e morati prodati i kuu kako bi platili raune. A najvee ogorenje izaziva upravo to to u veini sluajeva lijenici znaju da nema izgleda za dugoroan uspjeh. Ali preivjelom branom drugu to se rijetko govori. Sljedei put kad ujete kako glasnogovornik ortodoksne medicine osuuje te pohlepne lijenike koji zgru novac na laetrilu pratite ga kada krene na parkiralite. Najvjerojatnije e se odvesti u svom novom Jaguaru. Jedina stvarna razlika izmeu dananje kontroverzije i 1970-ih kad je ona zapoela u tome je to su mediji izgubili zanimanje za nju. Rijetko izvjetavanje stvorilo je laan dojam da je laetril postao nepopularan, ali nita nije dalje od istine. Pacijenti koji danas koriste laetril i dalje se broje u tisuama. Moe se uti miljenje da su masovni mediji odluili ignorirati laetril zato to je, u vrijeme kad je uivao nacionalni publicitet, postao popularan. Ljudi bi odluili isprobati ga usprkos negativnim kritikama u tisku. Ako im je bilo reeno da e svakako umrijeti, zato ne pokuati? I klinike u Meksiku odlino su poslovale. Drugi razlog mogao bi biti taj to, iako se kontroverzija nastavlja,

xiv

Svijet bez raka

zapravo nema niega konkretnog to bi bilo zaista novo. Svaki dogaaj samo je nastavak sila i rasprava koje su mu prethodile. Na primjer, 1977. roditelji Chada Greena kidnapirali su vlastitog sina i odveli ga u Meksiko kako ih slubenici iz Massachusettsa ne bi prisilili na kemoterapiju zbog leukemije od koje je bolovao. Oni su se umjesto toga opredijelili za preh rambenu terapiju. Dio je to visoke cijene koju plaamo za to to smo vladi ustu pili mo da odluuje to je najbolje za nas i nae obitelji. Kada interesne skupine postanu dovoljno politiki jake da piu zakone tada nam te skupine govore to da radimo - sve u ime nae zatite, dakako. Pria o Chadu Greenu dobila je velik publicitet, ali naalost ista stvar otada se nebrojeno puta ponovila s drugom djecom uz vrlo slabu medijsku popraenost. Primjerice, 1999. Jamesu i Donni Navarro reeno je da njihov etverogodinji sin Thomas ima maligni tumor na mozgu. Posljedica operacije bila je ta da je dijete izgubilo sposobnost govora, oslijepilo je i nije vie moglo hodati. Kad su lijenici roditeljima priopili da e Thomasa dodatno podvrgnuti zraenju i kemoterapiji oni su prouili medicinsku literaturu i tako saznali da bi ti tretmani vjero jatno dodatno oslabili funkciju djeakovog mozga i da su izgledi za dugorono preivljavanje ionako slabi. Zato su odluili isprobati alternativnu terapiju zvanu antineoplastoni koja se nudila na Istraivakom institutu Stanislavv R. Burzvnsky u Houstonu. U toj fazi umijeala se FDA i zabranila dr. Burzvnskom da djeaka primi za pacijenta, osim ako prije toga ne bude podvrgnut kemoterapiji i zraenju. G. Navarro objanjava: Ono to ti ljudi ne razumiju je da od njega vie nee ostati dopustimo li da ga prvo podvrgnu tom zastraujuem tretmanu. Budui da se nije pokorio zahtjevima lijenika bolniko osoblje poelo ga je uznemirivati telefonskim pozivima. Jedan onkolog zaprijetio je da e uputiti prijavu dravnim organima. Kako je g. Navarro i dalje odbijao lijenik je otiao u socijalnu slubu i podnio prijavu protiv roditelja za zlostavljanje djeteta. Filmski glumac Steve McQueen 1980. takoer se naao u vijestima kad je otiao u Meksiko radi laetrila i drugih neortodoksnih terapija. Kad je na kon operacije etiri mjeseca kasnije umro tisak je bio u ekstazi, objanjavajui amerikom narodu da laetril ne djeluje. Propustili su izvijestiti daje, kako se ini, laetril zaista izlijeio McQueenov rak i da je u njegovom trbuhu ostao samo nekancerozni tumor. (Veina tumora sastoji se od mjeavine kanceroznog i nekanceroznog tkiva.) McQueen se osjeao odlino i odluio je odstraniti izraslinu iz kozmetikih razloga. Njegova smrt bila je posljedica komplikacija te operacije, a ne raka. U najutjecajnijem tisku nije se mogla nai ni rije o njegovom prethodnom oporavku. Kao rezultat toga, mili juni Amerikanaca koji su pratili priu stekli su dojam da je laetril samo jo jedna prijevara. Nastavak je to trajnog pristranog medijskog izvjetavanja o laetrilu. A nastavlja se i danas. Najistaknutiji primjer kontinuiteta bili su takozvani znanstveni testovi koje provode najvei centri za istraivanje raka u zemlji radi utvrivanja da li laetril djeluje ili se radi o prijevari. I Klinika Mayo i Memorijalni centar za rak Sloan-

Svijet bez raka

XV

Kettering igrali su tu istaknute uloge. Dokazi o prljavoj igri koji su se uzdizali sa zgarita podataka koje su ostavili za sobom toliko su okantni i uvjerljivi da sam u ovom izdanju pripremio cijelo novo poglavlje kako bih ih izloio. Ne budete li proitali nita drugo iz ove knjige obavezno proitajte to poglavlje. Promijenit e va nain gledanja na integritet amerikog medicinskog istraivanja, najblae reeno. Ali ak je i to nastavak pseudoznanosti angairane za obranu postojeih ekonomskih interesa koji su ve poetkom 1970-ih bili snani. Dakle, iako se mnogo toga dogodilo od objavljivanja prvog izdanja ove knjige, osnovna pria ostala je ista. Naalost, auriranje knjige zahtijevalo je zapanjujue malo dopuna. Stvari i dalje stoje loe to se tie slobode izbora u terapiji protiv raka. Koliko pamtim, tijekom ljeta 1971. prvi sam put uo rije laetril. Pokojni dr. John Richardson i ja zajedno smo bili na kratkom odmoru u Oregonu, nastojei uivati u prirodnim ljepotama te drave. Kaem nastojei jer je dobri doktor, koji je bio izuzetno strastvena osoba, sa sobom ponio svoju torbu. Nije bila puna op reme za pecanje. U stvari, sadravala je gotovo pa beskrajnu koliinu korespon dencije, istraivakih radova i knjiga, a sve o neoekivanoj temi L-mandelonitril beta-glukuronizid u tretmanu raka kod ljudi. U poetku ta me tema zanimala otprilike koliko i da nauim vie o unutarn jim naprezanjima u konstrukciji grednih mostova. Nema sumnje, to su fasci nantne teme za lijenika i graevinskog inenjera ije su struke usko povezane s detaljima njihovih teorija i formula. Ali meni su bujna zelena uma i potok koji je uborio bili beskrajno vredniji moje panje i siguran sam da je moja nestrpljivost postala primjetna. Ali moj odluni drug nastavio je s upornou buldoga koji je upravo zagrizao u hlae. I inzistirao je da proitam prvi nacrt rukopisa koji je pripremio i koji bi mogao predati magazinu na objavljivanje. Tijekom itanja tog rukopisa po prvi sam put postao svjestan da se, iako postoje uvjerljivi dokazi daje vitaminska terapija djelotvorna u lijeenju raka, inilo kako mone sile rade na sprjeavanju da ta injenica postane poznata. Reagirajui kao to veina ljudi reagira kada prvi put uje tu tvrdnju, sjeam se da sam skeptino upitao: Tko su oni, Johne? Tko bi, zaboga, elio sprijeiti lijek za rak? Postavljanjem tog pitanja moje zanimanje naposljetku se probudilo i, iako to tada ne bih vjerovao, ve sam krenuo smjerom istraivanja koji e me odvesti do otkrivanja jedne od najnevjerojatnijih pria dvadesetog stoljea. Ambiciozan cilj ove knjige je predstaviti barem najvanije dijelove te prie i odgovoriti na pitanje: Tko su oni, Johne? G. Edward Griffin

Prvi dio ZNANOST O LIJEENJU RAKA

Sindrom VVatergate
Primjeri lijekova; proglasila da je upotrebe laetrila) nepotenja detaljan laetril bila laetrila za i korupcije B17) toga bilo to kome na polju istraivanja koja je dokaz zabrani testiran; pogled na prvu (vitamin zbog namjetena; veu studiju FDA bio o bezvrijednim; odluka nije (osim studija

uskraivanje

odobrenja njegovo

protivnicima

testiranje.

OVE E GODINE 550.000 Amerikanaca umrijeti od raka. Svaki trei medu nama oboljet e od raka tijekom svog ivota. To je osamdeset osam milijuna ljudi samo u Sjedinjenim Dravama. Cilj ove studije je pokazati da se ta ogromna ljudska tragedija moe odmah u potpunosti zaustaviti na temelju postojeeg znanstvenog znanja. Istrait emo teoriju da je rak, poput skorbuta ili pelagre, avitaminoza koju uzrokuje nedostatak jedne esencijalne hranjive tvari u prehrani modernog ovjeka te da je najbolji nain kontrole raka taj da jednostavno tu tvar ponovno ukljuimo u nau svakodnevnu prehranu. Ovo to ete proitati nema odobrenje organizirane medicine. Uprava za hranu i lijekove, Ameriko drutvo za rak i Ameriko lijeniko udruenje etiketirali su to kao prijevaru i nadrilijenitvo. Ustvari, FDA i druge vladine agencije koristile su sva raspoloiva sredstva kako bi sprijeile da ova pria dospije u javnost. Graani su pritvarani zbog odravanja javnih skupova na kojima su iznosili svoja uvjerenja o ovoj temi. Konfiscirani su filmovi i knjige. Lijenici koji ove teorije primjenjuju elei spasiti ivote svojih pacijenata sudski su gonjeni. Stav Velikog brata, koji je 1971. godine otvoreno iznio Grant Leake, naelnik odjela za prijevare kalifornijskog Ureda za hranu i lijekove, ovakav je: Mi emo ih tititi ak i ako neki od njih ne ele da ih se titi.'

Debate Over Laetrile*, Time, 12. travnja 1971. g., str. 20. 3

Svijet bez raka

Poetkom 1974. godine Kalifornijski medicinski odbor formalno je optuio dr. med. Stewarta M. Jonesa za primjenu laetrila u lijeenju pacijenata oboljelih od raka. Meutim, kasnije se saznalo daje dr. Julius Levine, jedan od lanova tog odbora, i sam koristio laetril u lijeenju raka od kojeg je bolovao. Kad je sluaj dr. Jonesa dospio na raspravu politiki pritisci bili su toliko jaki da je dr. Levine, umjesto da izrazi otvorenu podrku dr. Jonesu i njegovim pacijentima, radije podnio ostavku na svoj poloaj.2 To se dogaa u zemlji koja se hvali slobodom i iji je simbol Kip Slobode. Prvi put u naoj povijesti ljudi su prisiljeni bjeati s naih obala kao medicinski emigranti kako bi imali slobodu izbora i pravo odluivati o vlastitom tijelu. Laetril je dostupan u Australiji, Brazilu, Belgiji, Engleskoj, Filipinima, Grkoj, Indiji, Italiji, Izraelu, Japanu, Kostariki, Libanonu, Meksiku, Njemakoj, Peruu, Rusiji, panjolskoj, vicarskoj, Venezueli i Vijetnamu - ali nije doputen u zemlji slobodnih ljudi. Usprkos tome, mnogi lijenici prkose birokraciji i u vlastitim klinikama dokazuju da je pojam raka kao avitaminoze toan. Uz milijarde dolara koje se svake godine potroe na istraivanja, uz dodatne milijarde dolara prihoda od prodaje lijekova povezanih s rakom i uz politiare eljne glasova, koji obeavaju daljnji rast vladinih programa, vidimo da danas mnogo vie ljudi zarauje na raku nego to od raka umire. Kad bi se ta zagonetka rijeila obinim vitaminom, divovska poslovna i politika industrija nestala bi preko noi. Iz toga proizlazi da znanost o lijeenju raka nije ni blizu toliko sloena kao politika lijeenja raka. Ako je iz skandala VVatergate iz sedamdesetih godina proizalo ita dobroga onda je to osvjeivanje javnosti u pogledu injenice da Vladini dunosnici ponekad ne govore istinu. A kad ih se uhvati u njihovim neiskrenostima, bez iznimke tvrde da su lagali samo kako bi zatitili nacionalnu sigurnost, javno zdravlje ili neki drugi jednako plemenit cilj. Taj sindrom Wartergate nije nov. Prije nekoliko godina jedan agent FDA, koji je svjedoio na sudu protiv jednog poslovnog ovjeka iz Kansas Citvja, na unakrsnom je ispitivanju priznao da je pod zakletvom lagao dvadeset osam puta. Kad su ga pitali kaje li se zbog onoga to je uinio, odgovorio je: Ne. Ne kajem se ni zbog ega. Ne bih oklijevao izrei la ako bi to pomoglo amerikom potroau.3 FDA nije previe izbirljiva oko svojih taktika da pomogne amerikom potroau. Kada neki poslovni ovjek padne u nemilost birokracije ne biraju se sredstva, zakon se ne koristi kao razlog za napad nego kao oruje napada.

Laetrile Tifl", State Medic Out, San Jose Mercury (Kalif.), 10. travnja 1974. g.
3

Omar Garrison, The Dictocrats (Chicago-London-Melbourne: Books for Today, Ltd., 1970.), str.

130.

Sindrom W a t e r g a t e

Drugim rijeima, FDA ne poduzima mjere zato to zakon kae da bi trebala. Ona to radi zato to to eli, a zatim u zakonima trai izgovor. U slavnom sluaju SADa protiv Dextrinog obogaenog eera, na primjer, FDA je odluila da se eer obogaen vitaminima i mineralima vie ne smije zvati eer jer to predstavlja lano oznaavanje proizvoda. Ali sud je presudio drukije, istaknuvi: Osnovni nedostatak u argumentaciji Vlade lei u tome to ona nastoji, pod krinkom optube za lano oznaavanje proizvoda, zabraniti prodaju namirnice na tritu samo zato to joj se ne svia njezina upotreba. Ono to se dogaa u takvim sluajevima obino je mnogo vie od pretjerane revnosti aice birokrata. Pretvaranje da se titi javnost najdraa je maska za provedbu skrivenih planova. Zakone koji navodno tite javnost obino piu predstavnici onih istih industrija od kojih se potroai, kako se tvrdi, tite. Politiari, zahvalni na financijskoj podrci tih industrija, jedva ekaju da stave svoj potpis na zakone, vrei pritisak za njihovo usvajanje. Jednom kad stupe na snagu, zakoni slue samo tome da tite sponzorske industrije od konkurencije. Potroa je rtva, a ne zatiena strana. To jednako vrijedi na polju medicine kao i na bilo kojem drugom polju. U medicini je, meutim, potrebno jo i stvoriti dojam kako se sve radi znanstveno. Zbog toga je, pored angairanja pomoi politiara, potrebno vrbovati i znanstvenike - a taj pothvat lako je ostvariti promiljenim dodjeljivanjem sredstava za istraivanje. Da tako stoje stvari otkrio je 1966. godine bivi povjerenik FDA James L. Goddard u govoru pred Udruenjem farmaceutskih proizvoaa. Izrazivi zabrinutost zbog nepotenja prilikom testiranja novih lijekova, rekao je: okirali su me materijali koje smo primili. Osim problema kvalitete postoji problem nepotenja u primjeni novog lijeka za potrebe istraivanja. Priznajem da postoje sive zone u IND situaciji [istraivanju novog lijeka], ali svjesno preuivanje nepoeljnih klinikih podataka dobivenih na ivotinjama nije sivo pitanje. Svjesna odluka klinikih istraivaa kojima je vie stalo do prijateljstva s industrijom nego do tonih podataka nije sivo pitanje.4 Goddardov nasljednik u FDA bio je dr. Herbert Ley. On je 1969. godine svjedoio pred Senatskim odborom i opisao nekoliko sluajeva bezonog nepotenja prilikom testiranja lijekova. U jednom sluaju radilo se o docentu medicine koji je testirao 24 lijeka za 9 kompanija. Dr. Ley je rekao:

Vidi Pododbor za zdravlje Odbora za rad i socijalnu skrb, Preclinical and Clinical Testing by the Pharmaceutical Industry, 1976., Senat SAD-a, VVashington, D.C., 1976., II. dio, str. 157.

Svijet bez raka

Pacijenti koji su umrli tijekom klinikih ispitivanja nisu bili prijavljeni sponzoru... Preminuli su prijavljeni kao subjekti testiranja. Ljudi koji su bili prijavljeni kao subjekti testiranja u vrijeme testova nisu bili u bolnici. Obrasci za pristanak pacijenata nosili su datume iz kojih je vidljivo da su potpisani nakon smrti subjekata.5 Drugi sluaj ukljuivao je komercijalnu tvrtku za testiranje lijekova koja je radila na 82 lijeka iz 28 kompanija. Dr. Ley je nastavio: Pacijenti koji su umrli, napustili bolnicu ili odustali od studije u testovima su zamijenjeni drugim pacijentima, a da to nije navedeno u dokumentaciji. etrdeset jedan pacijent koji je bio prijavljen kao sudionik studije preminuo je ili nije bio u bolnici za trajanja studije... Voenje dokumentacije, nadzor i openito promatranje pacijenata bili su krajnje neprimjereni.6 Izmeu 1977. i 1980. godine otkriveno je da su 62 lijenika predala FDA klinike podatke koji su bili prepravljani ili potpuno falsificirani.7 U jednoj studiji koju je provela sama FDA otkriveno je da je svaki peti lijenik koji je bio pod istragom - bili su to lijenici koji su istraivali uinke novih lijekova - izmislio podatke i spremio honorar u dep.8 Nije rije o neuobiajenim ili pojedinanim sluajevima. John Braithvvaite, kriminolog iz Australskog instituta za kriminologiju (te bivi povjerenik za trgovake prakse u Australiji), kae: Problem je u tome to je vrlo mala vjerojatnost da veina prijevara prilikom klinikih ispitivanja ikada bude otkrivena. U veini sluajeva za koje javnost ipak sazna to se dogodi zbog iznimnog nemara nepotenog lijenika.9 Prema dr. Judith Jones, bivoj direktorici Odjela za praenje uinaka novih lijekova u FDA, ako istraivaka ustanova dobije rezultate koji ne potvruju sigurnost ili djelotvornost nekog lijeka nije neuobiajeno da farmaceutska kompanija izvjetaj spremi u ladicu i nastavi ga testirati drugdje, dok ne nae ustanovu koja e joj dati eljene rezultate. Nepovoljni izvjetaji rijetko se objavljuju, tovie, vre se pritisci na klinike lijenike da o njima ute.10

Senat SAD-a, Competitive Problems in the Pharmaceutical lndustry, 1969., dijelovi 6, 7 i 10; citirao John Braithwaite, Corporate Crime in the Pharmaceutical Industry (London: Routledge & Kegan Paul, 1984.), str. 52.
6

Ibid. Braithwaite, op. cit. str. 53.

8 9 10

Science, 1973., sv. 180, str. 1038. Braithvvaite, op. cit, str. 54.

Arabella Melville i Colin Johnson, Cured to Death; The Effects ofPrescription Drugs (Nevv York: Stein &Day, 1982.), str. 119.

Sindrom W a t e r g a t e

Kliniki istraivai su pred ogromnim iskuenjem da falsificiraju podatke. Amerike farmaceutske kompanije plaaju ak do 1.000 dolara po pacijentu, to pojedinim lijenicima omoguuje da na istraivanju lijekova zarade vie od milijun dolara godinje, to vie ako su tretmani imaginarni. ak i ako ne krivotvore testove mogu podsvjesno biti pristrani. Ti lijenici znaju da im se, ne prikau li rezultate koje farmaceutske kompanije ele vidjeti, uvelike smanjuju anse da u budunosti ponovno dobiju posao. Nije teko zamisliti da se novcem mogu podmititi komercijalne ustanove za testiranje. Ali esto se pretpostavlja da su sveuilini laboratoriji drukiji, da su imuni na profite koji se zgru u nepotenoj znanosti. Istina je, meutim, da novac ima jednak utjecaj na sveuilinom kampusu kao i bilo gdje drugdje. Govorei o istraivanju koje je provela FDA, dr. Braithvvaite objanjava: Kao to se, na temelju spomenute rasprave, moe predvidjeti na koji nain sponzori koriste unajmljene laboratorije ne bi li sa sebe skinuli odgovornost za istraivanje kvalitete, otkrilo se da unajmljeni laboratoriji imaju goru povijest krenja DLP-a [dobre laboratorijske prakse] od laboratorija sponzora. Ali najgoru povijest imaju sveuilini laboratoriji. Treba biti vrlo oprezan s takvim podacima, zato to je u studiju ukljueno samo pet sveuilinih laboratorija. Pa ipak, ti podaci morali bi poljuljati uvrijeeno uvjerenje da sveuiline istraivae ne motivira zarada i da gotovo i ne postoji mogunost da oni srozavaju istraivake standarde.11 Trag korupcije vodi do same FDA. Studija koju je proveo USA TODAY otkrila je da je vie od polovice strunjaka unajmljenih da Vladu savjetuju o sigurnosti i djelotvornosti lijekova financijski povezano s farmaceutskim kompanijama koje na taj nain zastupaju. U lanku stoji: Ti su strunjaci angairani da Upravi za hranu i lijekove prue savjete o tome koji bi lijekovi trebali dobiti dozvolu za prodaju, kakva bi upozorenja trebala pisati na kutijama i kako bi se trebala provoditi ispitivanja lijekova. Strunjaci bi trebali biti nezavisni, ali je USA TODAY otkrio da u 5 4 % sluajeva postoje izravni financijski interesi, bilo da je rije o samom lijeku ili miljenju koje se od njih trai. Sukobi interesa ukljuuju pomaganje farmaceutskim kompanijama da razviju lijek i zatim sudjelovanje u savjetodavnom odboru FDA koji lijek ocjenjuje. Sukob interesa uglavnom podrazumijeva posjedovanje dionica, konzultantske honorare ili istraivake potpore.12 Usredotoimo se sada na to kako stoje stvari u istraivanju raka. Znanost se moe zloupotrijebiti ne samo na nain da se na trite proguraju lijekovi koji ne

Braithvvaite, op. cit., str. 82. FDA advisers tied to industry, USA TODAY, 25. rujna 2 0 0 0 . g., str. 1A.

Svijet bez raka

djeluju nego i da se blokiraju lijekovi koji djeluju, zato to ti lijekovi predstavljaju potencijalnu konkurenciju farmaceutskoj industriji koja kontrolira proces odobravanja lijekova. Nekadanja kontroverzija oko lijeka protiv raka poznatog kao Krebiozen dr. Andrewa Ivyja primjer je toga. Prije no to se sukobio s FDA poetkom 1960-ih dr. Ivyje bio iroko priznat kao jedan od najistaknutijih medicinskih strunjaka u zemlji. Kao naelnik Odjela za klinike znanosti Sveuilita u Illinoisu pripremio je 350 kandidata za akademski stupanj doktora znanosti i magistra znanosti. Bio je ameriki predstavnik na Nirnberkom procesu nakon Drugog svjetskog rata u Njemakoj. Ameriko lijeniko udruenje dodijelilo mu je bronanu, srebrnu i zlatnu medalju kao priznanje za njegov izvanredan rad na polju medicine. Napisao je preko tisuu lanaka objavljenih u znanstvenim i medicinskim asopisima. Ustvari, i sama FDA esto ga je pozivala da iznese struno miljenje o medicinskim pitanjima na sudu. Ali kad je poeo koristiti neortodoksan pristup lijeenju raka preko noi su ga prozvali nadrilijenikom. Tijekom suenja dr. Ivyju u sudski je zapisnik uneseno pismo koje je napisao jedan lijenik iz Indianapolisa. Taj je lijenik u svom pismu tvrdio da je tretirao pacijenta koji je imao nekoliko tumora i da je biopsija tkiva pokazala da su tumori kancerogeni. Ustvrdio je da je nabavio Krebiozen u laboratoriju dr. Ivyja i primijenio ga, ali da od njega nije bilo apsolutno nikakve koristi. Meutim, kad su ga pozvali na klupu za svjedoke lijenik je okoliao i davao neodreene odgovore. Pod pritiskom unakrsnog ispitivanja na kraju se slomio i priznao da nikada nije tretirao takvog pacijenta, da nikada nije zatraio spomenutu biopsiju i da nikada nije upotrijebio Krebiozen, ni u jednoj prilici. Cijela pria bila je la. Zato je lano svjedoio? Njegov je odgovor bio da je jedan od agenata FDA napisao pismo i traio od njega da ga potpie. Uinio je to jer je elio pomoi Agenciji da stane na kraj nadrilijenitvu.13 U rujnu 1963. godine FDA je objavila izvjetaj u kojem se tvrdi daje Krebiozen, u svakom praktinom pogledu, isto to i kreatin, uobiajena tvar koje ima u svakom hamburgeru. Kako bi to dokazali priloili su preklopljene dijapozitive koji su navodno prikazivali spektrograme Krebiozena i kreatina poloene jedan preko drugog. Spektogrami su objavljeni u asopisu Life i drugim sredstvima masovnog priopavanja kao nepobitan dokaz da je Krebiozen beskoristan. Kad je senator Paul Douglas vidio spektrograme postao je sumnjiav. Zato je zamolio dr. Scotta Andersona, jednog od najveih autoriteta u zemlji po pitanju spektrograma, da napravi vlastitu studiju. Pomou standardnih tehnika analize dr. Anderson je identificirao dvadeset devet razlika izmeu tih dviju tvari. Bilo je esnaest kemijskih razlika i razlika u boji. Verzija koju je FDA objavila javnosti bila je paljivo pomaknuta od sredita tako da se stvori maksimalan

Garrison, op. cit, str. 134-35.

Sindrom W a t e r g a t e

privid slinosti, ali kad je vraena na svoju pravu os dvije tvari razlikovale su se kao nebo i zemlja.14 Taktike koje se koriste protiv laetrila jo su nepotenije od onih koje se koriste protiv Krebiozena. Moda najtetniji od svih bio je pseudoznanstveni izvjetaj koji je 1953. godine objavila Komisija za rak Kalifornijskog lijenikog udruenja. Izvjetaj je objavljen u travanjskom broju asopisa California Medicine i predstavljao je impresivnu zbirku tabela i tehnikih podataka koji su navodili na zakljuak da su svi aspekti laetrila temeljito istraeni. Analiziran je njegov molekularni sastav, proueno je njegovo kemijsko djelovanje, promatran je njegov uinak na takore koji imaju tumor te utvrena njegova djelotvornost na pacijentima oboljelima od raka. Iznesen je strog zakljuak svog tog navodno objektivnog istraivanja: Nisu pronaeni zadovoljavajui dokazi kojibi ukazivali na ikakav znaajan citotoksian uinak laetrila na stanice raka. Zakljuci Kalifornijskog izvjetaja dovoljni su veini lijenika i istraivaa. Niti jedan od deset tisua njih nikada nije vidio, a kamoli koristio, laetril. Ipak, svi oni znaju da laetril ne djeluje jer je tako rekao kalifornijski ogranak AMA-ine Komisije za rak, a oni nemaju nikakvog razloga dovoditi u pitanje pouzdanost onih koji su obavili taj posao. Novinar Tom Valentine intervjuirao je mnoge vodee onkologe kako bi utvrdio to misle o laetrilu. Ovdje opisuje tipinu reakciju: Dr. Edwin Mirand iz Memorijalne bolnice Roswell u Buffalou (New York) rekao je: Prouili smo ga i utvrdili da je bezvrijedan. Na pitanje je li ta ugledna mala bolnica, koja se bavi iskljuivo rakom, zaista i testirala laetril, dr. Mirand je odgovorio: Ne, nismo smatrali da je to potrebno nakon to su ga drugi ugledni istraivai testirali i utvrdili da nema uinaka u lijeenju raka. Pritom se, kao i svi autoriteti, pozvao na Kalifornijski izvjetaj.15 Drugi su naili na isti neprobojan zid. Profesionalni istraiva David Martin iznio je sljedee iskustvo: Onkolog o kojem je rije, kao to sam i pretpostavljao, rekao mi je da je laetril eerna pilula. Da mi je rekao da je eksperimentalno koristio laetril na odreenom broju pacijenata i utvrdio da je potpuno nedjelotvoran, moda bi me to impresioniralo. Ali kad sam ga pitao je li ga ikada sam koristio, odgovorio je da nije. Kad sam ga pitao je li ikada putovao u inozemstvo kako bi prouio iskustva s lijeenjem laetrilom u Njemakoj, Italiji, Meksiku, Filipinima ili drugim zemljama odgovorio je da nije. Jednostavno je ponavljao ono to je uo od drugih koji su

Ibid., str. 2 7 8 - 8 0 . Government Is Suppressing Cancer Control, The National Tattler, 11. oujka 1973. g., str. 2.

10

Svijet bez raka

vjerojatno i sami ponavljali ono to su uli od drugih, i tako sve do zastarjelog izvjetaja Kalifornijske komisije za rak iz 1953. godine.16 Vano je, stoga, znati neto o prirodi Kalifornijskog izvjetaja i znanstvenom integritetu onih koji su ga sastavili. Iako izvjetaj, kako gaje objavio California Medicine, nije bio potpisan, napisali su ga dr. lan MacDonald, predsjednik Komisije, i dr. Henry Garland, tajnik. Dr. MacDonald je bio ugledni kirurg onkolog, a dr. Garland - meunarodno poznati radiolog. Obojica su bila na popisu Tko je tko. U Komisiji je bilo jo sedam istaknutih lijenika - ukljuujui jo etiri kirurga, jo jednog radiologa i patologa - ali oni nisu imali presudnu ulogu u pripremi izvjetaja. Nitko od njih - ak ni MacDonald ili Garland - nikada nije koristio laetril u vlastitim eksperimentima iz prve ruke. Sve to su napravili bile su procjene i saeci tuih pisanih izvjetaja. Prije nego to prouimo te procjene i saetke valja se prisjetiti da su MacDonalds i Garland bili lijenici koji su dospjeli na naslovnice irom zemlje, tvrdei da ne postoji veza izmeu puenja cigareta i raka plua. U govoru pred Odsjekom za javno zdravstvo Kluba Commonvvealth u San Franciscu 9. srpnja 1964. godine dr. Garland je rekao: Trenutno je iroko prihvaena pretpostavka da je puenje cigareta u uzronoj vezi s golemim brojem raznih bolesti, od raka pa do koronarne ateroskleroze. Nakon to sam nekoliko godina prouavao to pitanje, a posebno vezu s primarnim bronhijalnim rakom, vrstog sam miljenja da ta pretpostavka nije dokazana... Mnogi smatraju da su cigarete, u umjerenim koliinama, jedno od boljih sredstava za smirenje... Pretilost vjerojatno predstavlja veu opasnost za ameriko zdravlje od cigareta. Dr. MacDonald je bio jo kategoriniji. U lanku objavljenom u U.S. News & WorldReport prikazan je s cigaretom u ruci. Citirane su njegove rijei daje puenje bezopasna razbibriga - do dvadeset etiri cigarete dnevno. Zatim je dodao: Mogli bismo prilagoditi stari slogan: Jedna kutija dnevno dri lijenika podalje.17 Zanimljiva je injenica da su upravo u to vrijeme proizvoai cigareta poeli doivljavati osjetni pad prodaje zbog zabrinutosti javnosti u vezi s rakom plua. Ustvari, industrija duhana ve je bila dala Amerikom lijenikom udruenju (AMA) prvih deset milijuna dolara od ukupno osamnaest milijuna obeanih za istraivanja o povezanosti puenja i zdravlja.

Cancer News Journal, sijeanj/travanj 1971. g., str. 22.

1 7

Heres Another View: Tobacco May be Harmless, U.S. News & World Report, 2. kolovoza 1957. g., str. 85-86.

Sindrom W a t e r g a t e

11

Uinak te prave poplave novca iz izvora koji je, da tako kaemo, imao posebne interese u rezultatima istraivanja bio je nevjerojatan i nije sluio na ast AMA-i. Rezultat je bila pretvorba relativno jednostavnog, jasnog projekta u udovinu beskorisnu zbrku i rasipanje novca. U izvjetaju AMA-inog Odbora za istraivanje o duhanu i zdravlju pie: Do danas je dodijeljeno otprilike 14 milijuna dolara [od strane industrije duhana] za 203 zasebna istraivaka projekta na 90 sveuilita i institucija. Kao izravan rezultat tih potpora objavljeno je 450 izvjetaja u znanstvenim asopisima i periodici.18 U izvjetaju su zatim nabrojani istraivaki projekti i opisani njihovi ciljevi. Evo samo nekih: Receptori nikotina u identificiranim stanicama mozga pua Uinci nikotina na ponaanje mieva Veza angine pektoris i bronhitisa s puenjem - Studija na amerikim i vedskim pijetlovima blizancima Sindrom postmaturiteta kod gravidnih enki takora nakon apsorpcije nikotina tijekom graviditeta Interakcija izmeu nikotina, kofeina i alkohola kod vjeverijih majmuna Uinak puenja na placentalni prijenos kisika kod gravidnih ovaca Urinarno izluivanje, distribucija u tkivu i razgradnja nikotina kod majmuna i pasa Tjelesna graa i smrtnost kod 105.000 vojnih veterana Drugog svjetskog rata Pregledate li starije izvjetaje AMA-inog Odbora za istraivanje o duhanu i zdravlju pronai ete samo pet istraivakih projekata koji se prvenstveno bave rakom. Jedan od njih bavio se samo procedurama laboratorijskog testiranja, a drugi je bio eksperiment kako bi se utvrdilo moe li se dim duhana koristiti za lijeenje raka koe! Tako su se samo tri njihova projekta zaista bavila podrujem koje je od stvarne vanosti za javnost. Tri od dvije stotine i tri ini samo oko jedan i pol posto, to nam poneto govori o AMA-inom znanstvenom integritetu po pitanju puenja i raka. Uz troak od samo osamnaest milijuna dolara - to je zaista malo u usporedbi s budetom koji je industrija duhana namijenila za oglaavanje tijekom istog razdoblja - bilo je mogue AMA-ina medicinska istraivanja odvratiti od vanih

Third Research Conference, Odbor za istraivanje o duhanu i zdravlju, AMA-ina zaklada za obrazovanje i razvoj, 7.-9. svibnja 1972. g., str. 4.

12

Svijet bez raka

pitanja raka i preusmjeriti ih na stotinu nesuvislih pitanja koja su sluila samo tome da unesu zbrku i odgode konanu istinu. AMA, koju je zaslijepila meteorska kia novanica od tisuu dolara, objavila je u asopisu American Medical Association Journal iz studenog 1959. godine uvodni lanak u kojem je otvoreno iznijela da nema dovoljno dokaza koji bi opravdali pretpostavku da je puenje cigareta glavni imbenik u porastu sluajeva raka plua. Osim toga, kroz svoj mastodontski istraivaki program AMA je sve vie oteavala dobivanje tih dokaza. Je li postojala ikakva veza izmeu osamnaest milijuna dolara koje je industrija duhana dala AMA-i i javnih istupa MacDonalda i Garlanda, dvojice njezinih najistaknutijih lanova u Kaliforniji? Moda i nije, iako su kruile glasine da su ta gospoda od znanosti zaista primila 50.000 dolara za svoja svjedoenja.19 Je li to istina ili ne, vie nije vano. Ono to jest vano je injenica da bi njihovo struno miljenje, daje postalo iroko uvrijeeno, oigledno imalo za posljedicu patnje i smrt nebrojenih dodatnih milijuna ljudi. Vana je i injenica da su to oni isti strunjaci ije se medicinsko miljenje jest iroko citiralo i uvaavalo kad je rije o laetrilu. Kao zanimljiva fusnota ovoj temi moe posluiti injenica daje dr. MacDonald nekoliko godina kasnije poginuo izgorjevi u krevetu, u poaru koji je izazvala njegova cigareta. Dr. Garland, koji se hvalio time da pui cigaretu za cigaretom od ranog djetinjstva, tvrdei za sebe da je ivi dokaz da su cigarete bezopasne, umro je nekoliko godina kasnije od raka plua. Godine 1963., deset godina po objavljivanju izvornog Kalifornijskog izvjetaja, Odjel za zdravstvo drave Kalifornije slubeno je objavio da su zakljuci zastarjele studije bili istiniti i prisvojio ih kao zakljuke vlastite studije. Meutim, napravio je time neoekivanu uslugu javnosti jer je prvi put objavio sve izvorne eksperimente i studije na kojima se izvjetaj temeljio i tako uinio dostupnima dokumentarne dokaze da su MacDonald i Garland krivotvorili saetak tih eksperimenata. U izvjetaju iz 1953. godine autori su objavili zakljuke dr. med. Johna W. Mehla koji govore da se cijanid ne moe osloboditi iz laetrila. Kao to emo objasniti u jednom od narednih poglavlja, oslobaanje cijanida oko stanice raka djelomian je razlog zato laetril djeluje. Zato je impliciranje da se cijanid ne moe stvarati bio ozbiljan udarac vjerodostojnosti teorije o laetrilu. Citirali su rijei dr. Mehla: Ti rezultati nisu dovoljni za konaan zakljuak pa e biti proireni, ali ne podravaju tvrdnje iznesene u prilog laetrilu. Meutim, nakon objavljivanja originalnih eksperimenata deset godina kasnije, pokazalo se da je pria bitno drukija. U labirintu statistika, tablica i

Vidi The Immoral Banning of Vitamin B17, Stevrart M. Jones, M.S., dr. med., Palo Alto, Kalifornija, sijeanj 1974. g., str. 1. Vidi takoer Cancer News Journal, sijeanj/travanj 1971. g., str. 3.

Sindrom W a t e r g a t e

13

dijagrama zakopan je tekst pod naslovom Izvjetaj o laetrilu, dodatak 4. To je laboratorijski izvjetaj koji su potpisali G. Schroetenboer i W. Vvolman. U njemu pie: Nakon tri sata mijeanja uz zagrijavanje osjetio se miris vodikovog cijanida... Vodikov cijanid bio je destiliran u natrijev hidroksid i utvren tehnikom prusko plavog.20 Taj izvjetaj nosi datum 14. sijenja 1953. godine, dva mjeseca prije no to je dr. Mehl ustvrdio da se cijanid ne moe oslobaati iz laetrila. Znaajno je, stoga, da su MacDonald i Garland potpuno ignorirali pozitivan izvjetaj, pridajui vanost negativnom. Otada su oslobaanje cijanida iz laetrila potvrdili AMA-in kemijski laboratorij, citokemijski odjel Nacionalnog instituta za rak pa ak i Kalifornijski odjel za javno zdravstvo. To je onaj isti Kalifornijski odjel za javno zdravstvo koji je slubeno objavio da je izvorni izvjetaj istinit i prisvojio ga. Jo jedna tvrdnja koju su iznijeli doktori MacDonald i Garland bila je ta da mikroskopska prouavanja tumora pacijenata koji su bili tretirani laetrilom nisu pokazala nikakve znakove povoljnog kemijskog djelovanja. Meutim, deset godina kasnije ispostavilo se da je ta tvrdnja bila bestidna la. Dodatak 3 sadri rezultate dvoje patologa koji su sasvim jasno rekli da jesu primijetili protutumorske uinke koji su zaista mogli biti rezultat djelovanja laetrila. Na primjer, u izjavi od 15. prosinca 1952. godine dr. med. John W. Budd izvijestio je: Sluaj IM... Hemoragina nekroza tumora vrlo je rairena... Moe se prihvatiti interpretacija da postoji kemoterapijski uinak. Osim toga, autopsijski izvjetaj J. L. Zundella od 10. rujna 1952. godine ukazuje na dva jasna sluaja primijeenog protutumorskog uinka. U njemu pie: M-l... Ovo bi moglo predstavljati kemijski uinak, budui da zahvaene stanice pokazuju koagulacijsku nekrozu i piknozu... M-3... ini se da se javlja dodatna degeneracija u tumorskim stanicama u limfnom voru. Smatram da se radi o moguem djelovanju kemijskog sredstva... Dva sluaja... pokazala su umjerene promjene... koje bi se mogle smatrati kemoterapijskim toksinim staninim promjenama.21

Report by Cancer Advisory Council on Treatment of Cancer with Beta-Cyanogenic (Laetriles), Kalifornijski odjel za javno zdravlje, 1963. g., dodatak 4, str. 1-2. 21 Ibid., Appendix 3, str. 1-2.

Glucosides

14

Svijet bez raka

Nita ne bi moglo biti jasnije od toga. Unato tome, u Kalifornijskom izvjetaju MacDonald i Garland glatko su ustvrdili: Nitko od konzultanata nije primijetio nikakve dokaze o citotoksinim promjenama.22 Ta je tvrdnja, naravno, bila la divovskih razmjera. ak i da MacDonald i Garland nisu dali lani saetak rezultata tih istraivaa Kalifornijski izvjetaj iz 1953. godine i dalje bi bio potpuno bezvrijedan kao znanstvena presuda protiv laetrila, jer su doze koje su koristili na pacijentima oboljelima od raka bile premale da se bilo to dokae. Ustvari, bile su otprilike pedeset puta manje od onih koje se koriste za postizanje optimalnih rezultata. U poecima istraivanja laetrila kliniki lijenici oprezno su primjenjivali samo pedeset do sto miligrama odjednom. Ohrabrivi se s vremenom, postupno su poveavali te razine sve dok 1974. godine nisu intravenozno koristili laetril u koliinama od est do devet tisua miligrama dnevno. Obino je potrebno akumulirati pedeset do sedamdeset tisua miligrama tijekom razdoblja od oko tjedan dana ili deset dana prije nego to pacijent moe osjetiti konkretne znakove poboljanja. Ali u eksperimentima koji su provedeni za Kalifornijski izvjetaj tipina koritena doza bila je samo pedeset miligrama po injekciji. Najvea pojedinana doza bila je manja od dvjesto miligrama, a najvea kumulativna doza bila je samo dvije tisue miligrama razdijeljenih na dvanaest injekcija. Pet pacijenata primilo je samo dvije injekcije, a pet je primilo samo jednu. Stoga ne udi da kalifornijski eksperimenti nisu uspjeli dati uvjerljive dokaze da je laetril djelotvoran u borbi protiv raka. Kao to je dr. Krebs u to vrijeme primijetio: Nita nije tako lako postii kao neuspjeh. Usprkos tom nevjerojatnom netonom prikazivanju injenica i izobliavanju znanstvene istine doktori MacDonald i Garland bili su prisiljeni (trea stranica Kalifornijskog izvjetaja) priznati: Svi lijenici iji su pacijenti bili ponovno pregledani govorili su o poboljanju u smislu zdravstvenog stanja, porasta apetita, poveanja teine i smanjenja bolova... Ali su zatim, pokuavajui umanjiti vanost tih rezultata, dodali: ... kao da su ta zapaanja nedvojbeni dokazi terapijskog djelovanja. Ta izjava, sama za sebe, trebala je diskvalificirati Kalifornijski izvjetaj, jer ta zapaanja zaista jesu jedna od vanijih stvari koje lijeniku govore je li njegova terapija lijekom djelotvorna ili ne.23 Mnogi lijenici bili bi presretni da njihovi

Report by Cancer Advisory Council, op. cit, str. 324. Current Diagnosis & Treatment, (Palo Alto: Lange Med. Publications, 1972.), str. 9 0 2 .

Sindrom VVatergate

15

pacijenti oboljeli od raka osjete poboljanje zdravlja i apetita, poveanje teine, a posebno smanjenje bolova. Tijekom 1970-ih godina bilo je malo vjerojatno da e laetril dobiti priliku da ga testira bilo tko osim njegovih protivnika. Svaki put kad bi zagovaratelji laetrila pokuali dobiti dozvolu za testiranje bili bi hladno odbijeni. Na primjer, 6. travnja 1970. godine Zaklada McNaughton pod sponzorstvom Andrewa McNaughtona uputila je FDA zamolbu za pokretanje takozvanih studija prve faze IND-a (istraivanja novog lijeka). Molba je odobrena 27. travnja. Tada je, prema rijeima jednog novinara, nastao kaos.24 ini se da je FDA primila telefonski poziv od bijesne i politiki utjecajne osobe koja je naredila: Prekinite testiranje! Sljedeeg dana, 28. travnja, FDA je poslala jo jedno pismo Zakladi, obavjetavajui ih da su, nakon ponovnog pregleda dokumentacije, pronaene odreene nepotpunosti u prijavi za IND i zahtijevala da im se golema koliina dodatnih podataka poalje u roku od deset dana. Zanimljivo je da pismo nije dostavljeno Zakladi McNaughton sve do 6. svibnja, devet dana nakon to je navodno bilo napisano pa postoji sumnja da je pismo vjerojatno bilo napisano mnogo kasnije, ali je na njega stavljen raniji datum kako bi bilo nemogue ispotovati ionako smijean rok od deset dana. est dana po primitku pisma o nepotpunosti, 12. svibnja, McNaughton je primio telegram od FDA u kojem ga obavjetavaju da je dozvola za istraivanje novog lijeka ukinuta. Usprkos tome McNaughton je, nadajui se da e FDA ponovno dopustiti IND kad primi dodatne podatke, nastavio prikupljati dokumentaciju: 15. svibnja, samo devet dana nakon to je primio izvorni zahtjev FDA, poslao je u Vvashington svu traenu dokumentaciju. Ali FDA je bila odluna. Nee biti testiranja laetrila. Bivi visoki slubenik FDA rekao je dr. Deanu Burku iz Nacionalnog instituta za rak da se u trideset godina rada ne moe sjetiti nijednog sluaja u kojem se inzistiralo da se u roku od samo deset dana na pedeset stranica prui odgovor na navodne nepotpunosti. Takoer, 1. listopada 1970. godine u proceduralnom priruniku FDA nije pisalo nita o tome da po isteku roka od samo deset dana za ispunjavanje zahtjeva treba poslati obavijest o ponitenju dozvole.25 Oigledno je cijeli postupak bio izgovor da se prekine testiranje laetrila, smiljen kao reakcija na politike pritiske. Jedan od navedenih razloga za ukidanje dozvole za IND bio je taj da je laetril potencijalno toksian. FDA je sveano izjavila:

Don C. Matchan, Why Won't They Test Laetrile? Prevention, sijeanj 1971. g., str. 149-50. Pismo dr. Deana Burka Elliotu Richardsonu, tajniku HEW-a, od 19. listopada 1971. g.; G. Edward Griffin, ur., Private Papers Relating to Laetrile, (VVestlake village, CA: American Media, 1997.).

16

Svijet bez raka

Iako se u prijavi za IND esto tvrdi da je amigdalin netoksian, nema podataka koji bi demonstrirali da nije toksian... Smatra se da je opasno rezultat poetne doze u okviru studije provoene na ljudima tijekom vie od est tjedana temeljiti na rezultatu jednokratne doze u okviru studije provedene na mievima. Takoer je opasno zapoinjati ikakve studije na ljudima dok se ne provjeri stupanj toksinosti na krupnim ivotinjama.26 To je nevjerojatna izjava. Prvo, kao to emo ilustrirati u jednom od narednih poglavlja, netoksinost amigdalina (laetrila) bila je dobro poznata, potpuno prihvaena i nekontroverzna injenica ve stotinu godina. Drugo, zabiljeeni sluajevi koji su bili priloeni prethodnim prijavama za IND bili su dodatni dokaz da je laetril siguran. I tree, samo pitanje toksinosti je apsurdno, budui da su svi lijekovi koje je FDA odobrila i koji se trenutano koriste u ortodoksnom lijeenju raka ekstremno toksini. Uskraivanje dozvole za testiranje laetrila na temelju tvrdnje da bi mogao biti toksian vrhunac je sofistike. Jo jedan razlog koji je FDA navela prilikom odbijanja davanja dozvole za testiranje laetrila bio je taj da lijenici koji su ga koristili nisu vodili dovoljno detaljne klinike zapise. To je takoer neuvjerljiv razlog, jer za prvu fazu kliniki zapisi nisu ni potrebni. Opravdano ogoren, hrabri dr. Burk iz Nacionalnog instituta za rak pisao je Elliotu Richardsonu, tadanjem tajniku Ministarstva zdravstva, obrazovanja i socijalne skrbi (koje je upravljalo FDA): Da bi FDA odobrila studije prve faze IND-a uope nije potrebno imati klinike studije, iako se od sponzora trai da preda bilo kakve indikacije kojima eventualno raspolae. Zaklada McNaughton ispunila je te zahtjeve u mjeri u kojoj je to trenutano mogue. Dr. Contreras [iz Meksika] i dr. Nieper [iz Njemake] prvenstveno su, sasvim opravdano, bili zaokupljeni tretiranjem oboljelih od raka laetrilom i slinim pomonim terapijama, a ne preciznom i potpunom provedbom klinikih evaluacija laetrila po protokolu FDA. Tvrdnja da njihovi zapisi nisu prikladni za takvu svrhu oigledna je obmana radi skretanja pozornosti, budui da takav uvjet za prvu fazu IND-a ne postoji, niti je iznesena bilo kakva tvrdnja u tom smislu.27 Ali namjetaljka je bila spremna. Laetril nee dobiti dozvolu za testiranje, bez obzira na injenice. Dana 1. rujna 1971. godine FDA je objavila da je ad hoc Povjerenstvo savjetnika za pregled i evaluaciju laetrila utvrdilo kako nema prihvatljivih dokaza terapijskog djelovanja koji bi opravdali klinika ispitivanja.

The Ad Hoc Committee ofOncology Consultants For Review and Evaluation FDA, 12. kolovoza 1961. g., str. 3-4. Pismo dr. Deana Burka Elliotu Richardsonu, 19. listopada 1971. g., op. cit.

oj Amygdalin

(Laetrile),

Sindrom VVatergate

17

A onda su objavili da se, zbog njihovih zakljuaka, laetril vie ne smije zagovarati, prodavati pa ak ni testirati u Sjedinjenim Dravama.28 Kalifornijski je izvjetaj ostao kao jedan od mjerodavnih izvora na koji se tzv. strunjaci u lijeenju raka pozivaju do besvijesti i temelj za pravna ogranienja u upotrebi laetrila. Industrija raka takoer je zagovaraima laetrila odbila pruiti priliku da provedu vlastita klinika istraivanja na temelju tako jadnih izgovora da bi to bilo smijeno da posljedice nisu tako ozbiljne. Sve to rezultat je pristranosti, nipoto objektivnosti. Umjesto da razjasne, izvjetaji i priopenja osmiljeni su tako da dovedu u zabludu. To je naredba odozgo, a ne znanost. Zato se to dogaa? Tim dijelom prie bavit emo se u sljedeem poglavlju

Priopenje za tisak, Ministarstvo zdravstva obrazovanja i socijalne skrbi /FDA, 1. rujna 1971. g.

2.

Genocid na Manhattanu
Stalni pokuaji industrije laetrila; veza o zatakani s Sloan-Kettering koji su Rockefellera tome raka dokazali da da dokae s beskorisnost Instituta pria laboratorijski izvjetaji laetril djeluje; industrijom; Sloan-Ketteringa farmaceutskom zaposlenika

kako je skupina

istinu iznijela na vidjelo.

PORED KALIFORNIJSKOG IZVJETAJA bilo je i drugih po svoj prilici kvalificiranih i uglednih organizacija koje su provele brojne druge studije o laetrilu. Meu njima su: projekt Sveuilita Stanford iz 1953. godine, studija Kalifornijskog sveuilita u Berkelevju iz 1961., studija Diablo Labsa iz Barkelevja provedena 1962. i studija iz 1965. godine provedena za Kanadsko udruenje lijenika na Sveuilitu McGill u Montrealu. Svaka od njih bila je ukaljana istom vrstom znanstvene nesposobnosti, pristranosti i iste prijevare kao i Kalifornijski izvjetaj iz 1953. godine. U nekima od tih studija otvoreno se priznaje kako postoje dokazi da laetril djeluje protiv raka, ali se odmah dodaje kako uinak laetrila ovisi o drugim faktorima. Neke od njih bile su samo studije o toksinosti, to znai da se nije nastojalo utvrditi je li laetril djelotvoran, ve samo kolika je koliina potrebna da ubije pacijenta. U veini tih eksperimenata jedini kriterij za mjerenje uspjenosti laetrila bilo je smanjenje veliine tumora. To na prvi pogled moe izgledati razumno, ali treba razumjeti da je veina tumora mjeavina malignih i benignih stanica i da presaeni tumori koji se koriste na laboratorijskim mievima sadre samo tri ili etiri posto pravog tkiva raka. Zdravi mievi odbacuju malignija tkiva i zato se ona ne mogu uspjeno presaivati. ak i kad bi laetril eliminirao sto posto raka ti bi se tumori smanjili za najvie tri ili etiri posto. Jedini smisleni test koji potvruje uspjenost lijeenja jest produenje ivota, a ne veliina tumora. Godine 1973., nakon viemjesenog opsenog prouavanja laetrila na mievima, Southern Research Institute iz Birminghama u Alabami predao je izvjetaj o svojim otkriima Nacionalnom institutu za rak. NCI je tada objavio
19

20

Svijet bez raka

da su te studije jo jednom dokazale kako laetril nema uinka u terapiji raka. Meutim, ako se stvari paljivije proue nije sve kako se na prvi pogled ini. Kopajui po neobraenim podacima sadranima u tablicama i dijagramima izvjetaja, dr. Burk je otkrio da su u eksperiment bile ukljuene tri grupe mieva: (1) velika grupa koja je dobivala premalo laetrila, (2) jo jedna velika grupa koja ga je dobivala previe i (3) mala grupa koja je dobivala optimalnu dozu. Mievi koji su dobivali premalo laetrila ugibali su jednako brzo kao i oni u kontrolnoj grupi koji ga uope nisu dobivali. Mievi koji su pak dobivali previe laetrila ugibali su bre od onih iz kontrolne grupe. Ali mievi koji su.dobivali odgovarajuu dozu ivjeli su znatno due od onih koji nisu dobivali nita! S obzirom na te rezultate mogli bismo se pitati kako je Nacionalni institut za rak mogao rei da od laetrila nema koristi. Evo to su napravili. Sve tri grupe strpali su u istu statistiku, ukljuujui one koji su dobivali premalo i one koji su dobivali previe laetrila. Pridruivi velike grupe maloj grupi, koja je preivjela znatno due, spustili su prosjek do toke u kojoj su mogli iskreno rei da ti mievi, kao ukupna grupa, nisu ivjeli znaajno due od onih koji uope nisu dobivali laetril. Statistike nisu lagale. Ali su lasci koristili statistiku.1 U meuvremenu je i dalje rastao broj pacijenata koji su se oporavili od raka i na sva usta hvalili laetril. Ti pacijenti i njihove obitelji osnovali su nacionalnu graansku organizaciju nazvanu Odbor za slobodu izbora u lijeenju raka. Nekoliko stotina ogranaka diljem zemlje odravalo je javne sastanke i konferencije za tisak, iznosei svjedoanstva pred dravnim zakonodavnim odborima i zahtijevajui legalizaciju laetrila. Trebalo je nekako uzvratiti tim laetrilaima. Tako je 1978. godine Nacionalni institut za rak pokrenuo jo jednu studiju kako bi umanjio vanost tog pokreta. Izabrao je devedeset tri sluaja raka kod kojih su zdravstveni kartoni upuivali na zakljuak da je laetril djelotvoran. Detaljni podaci poslani su na procjenu odboru koji se sastojao od dvanaest onkologa. Meu tim podacima bili su i sluajevi koji su ukljuivali tradicionalnu terapiju. Odbor nije bio upoznat s time koji sluaj prima odreeni tretman. Ocjena se trebala temeljiti iskljuivo na rezultatima. NCI je izdvojio sluajeve s laetrilom i veinu njih odbacio pa je odboru bilo odobreno da pregleda samo dvadeset i dva. Kako bi trebalo procijeniti uspjeh u lijeenju raka? Prema duini ivota? Kvaliteti ivota? Osjeaju dobrog zdravlja i odsutstva bolova? Sposobnou da se normalno funkcionira u svakodnevnom ivotu? Sve te kriterije koriste lijenici koji primjenjuju prehrambenu terapiju. Ne zamaraju se veliinom tumora jer, kao to je ve reeno, znaju da je veina tumora mjeavina malignih i benignih

Dr. Dean Burk iznio je okantno razotkrivanje te manipulacije statistikama u otvorenom pismu od etrnaest stranica dr. Seymouru Perryju iz NCI-ja 22. oujka 1974. g. Vidi Private Papers Relating to Laetrile, ur. G. Edvvard Griffin (Westlake Village, Kalif.: American Media, 1997.)

Genocid n a M a n h a t t a n u

21

stanica i da veina tumora sadri samo mali postotak stanica raka. Ako laetril kod pacijenta uspije ukloniti 100% raka njegov e se tumor moda smanjiti samo 5% ili 10%. Ali, koga briga? Pacijent je iv. Tumor nije bolest, tumor je samo simptom bolesti. Ortodoksna medicina, s druge strane, u potpunosti se fokusira na tumor. Za veinu onkologa tumor jest rak. Ako ga kirurki uklone ili spale sretno objavljuju pacijentu: Dobre vijesti. Cijelog smo ga uklonili! Moda su uklonili cijeli tumor, ali jesu li uklonili ono to je tumor izazvalo? I jesu li pritom oslobodili neke od tih malignih stanica, potaknuvi ih da se slobodno kreu cirkulacijskim sustavom dok ne pronau novi dom na nekom drugom mjestu u tijelu? Je li to razlog to tako velik broj pacijenata umire zato jer je rak metastazirao u druge dijelove tijela samo nekoliko mjeseci nakon to su uli apsurdne rijei poput: Cijelog smo ga uklonili? U svakom sluaju, lijenici koji koriste laetril uvijek upozoravaju da od svih mjerila uspjenosti smanjenje veliine tumora ima najmanje smisla. A koji je bio primarni kriterij koji je izabrao NCI? Veliina tumora, dakako. Ne samo da je to u skladu s ortodoksnim gleditem na rak, nego prikazuje mnogo boljima rezultate tretmana kao to su zraenje i kemoterapija, koji smanjuju tumor uinkovitije od laetrila. Smanjenje tumora za samo 15% u ivog i zdravog pacijenta proglasilo bi se neuspjehom. Dok bi smanjenje tumora za 60% u pacijenta na samrti znailo uspjeh. Unato toj namjetenoj igri, evo to je odbor utvrdio: meu pregledanim sluajevima lijeenima laetrilom dva pacijenta pokazala su potpunu reakciju (tumor je potpuno nestao), etiri su imala djelominu regresiju (veu od 50%), devet je bilo stabilizirano (tumori su prestali rasti), a tri su imala produene intervale bez bolesti. Drugim rijeima, kod osamnaest od dvadeset dva oboljela ili kod 82% zabiljeena je neka vrsta povoljne reakcije, ak i kad se kao kriterij uzima veliina tumora. Vrlo je malo odobrenih lijekova protiv raka koji se mogu pohvaliti tako dobrim izvjetajima. Nijedna od tih ohrabrujuih brojki nije imala nikakva utjecaja. U NCI-jevom slubenom izvjetaju pisalo je: Ti rezultati ne omoguuju nikakve definitivne 2 zakljuke koji bi potvrdili da laetril djeluje protiv raka. Briljantno su izabrali obmanjujue rijei. Nitko nije oekivao definitivne zakljuke na temelju samo jedne studije. Ali poten i cjelovit izvjetaj o rezultatima bio bi sasvim u redu. Usprkos tome, paljivo smiljena izjava stvarala je dojam da je laetril jo jednom pao na znanstvenom testu. Rijei nisu upotrijebljene da objasne, ve da pobude sumnje.

N.M. Ellison, Special Report on Laetrile: The NCI Laetrile Revievv. Results of die National Cancer Institute's Retrospective Laetrile Analysis. New England Journal of Medicine 2 9 9 : 5 4 9 - 5 2 , 7. rujna 1978. g.

22

Svijet bez r a k a

Sljedei in u toj drami pseudoznanosti bilo je kliniko ispitivanje na klinici Mayo u kojem je sudjelovalo 178 pacijenata. Ponovno je trebalo testirati amigdalin, ali ovaj put u kombinaciji s metabolikom terapijom koja se sastojala od prehrane, enzima i dodataka prehrani, upravo onoga to zagovaraju lijenici nutricionisti. Meutim, vodei lijenici koji koriste laetril ogoreno su prigovorili da se koriteni protokol ne moe usporediti s njihovim. Osim toga, postojala je ozbiljna sumnja u istou koritenog amigdalina. Sumnjalo se da je cijeli eksperiment paljivo isplaniran da bude neuspjean. I zaista, bio je neuspjean. Lijenici iz klinike Mayo izvijestili su: Nije opaena nikakva bitna korist. Teko je nadmaiti taj neoboreni rekord obmanjivanja pod okriljem znanosti. Meutim, bio je ipak oboren nekoliko godina kasnije u Memorijalnom centru za rak Sloan-Kettering na Manhattanu. Tijekom pet godina, izmeu 1972. i 1977. godine, laetril je bio temeljito testiran na Sloan-Ketteringu pod vodstvom dr. Kanematsua Sugiure. Kao vii laboratorijski istraiva u centru s vie od 60 godina iskustva dr. Sugiura je svojim znanjem i integritetom stekao najvei ugled. U znanstvenom laboratoriju, gdje se iznad svega trai istina, bio bi savren ovjek za to testiranje. Meutim, za ciljeve Sloan-Ketteringa predstavljao je najgori mogui izbor. Sugiura je svoje eksperimente podijelio na serije testova u kojima je koristio razne vrste laboratorijskih ivotinja i razliite tumore: neki od njih su bili presaeni, a neki su se prirodno razvili. Po zavretku svojih eksperimenata iznio je pet rezultata: (1) laetril je zaustavljao metastaze (irenje raka) kod mieva, (2) poboljavao je njihovo ope zdravstveno stanje, (3) inhibirao je rast malih tumora, (4) ublaavao je bolove i (5) djelovao je kao prevencija raka. U slubenom izvjetaju pisalo je: Rezultati jasno pokazuju da amigdalin znaajno inhibira pojavljivanje metastaza na pluima kod mieva sa spontanim tumorima dojki i znaajno poveava inhibiciju rasta primarnih tumora... ini se da laetril u odreenoj mjeri sprjeava pojavljivanje novih tumora... Poboljanje zdravlja i izgleda tretiranih ivotinja u usporedbi s kontrolnima uvijek je uobiajeno zapaanje... Dr. Sugiura nikada nije zabiljeio potpuno povlaenje tih tumora u cijelom svom dugogodinjem iskustvu s drugim kemoterapijskim sredstvima.3 Savjetujem itatelju da se vrati na prethodni odlomak i proita ga jo jednom jer, kao to emo vidjeti, samo koji mjesec kasnije glasnogovornici SloanKetteringa otvoreno su negirali postojanje ikakvih dokaza da od laetrila ima neke koristi.

Summary of the Effect of Amygdalin Upon Spontaneous M a m m a r y Tumors in mice, izvjetaj Slone-Ketteringa, 13. lipnja 1973. g.

Genocid n a M a n h a t t a n u

23

Kako bi itatelj mogao u potpunosti razumjeti to se dalje dogaalo treba u nekoliko rijei objasniti iru sliku. Upravni odbor Sloan-Ketteringa kontroliraju korporacijski direktori koji zastupaju financijske interese farmaceutskih kompanija. Vei dio te kontrole u rukama je dinastije Rockefeller i njihovih partnera iz kartela. U vrijeme Sugiurinih testova u odboru su sjedila trojica Rockefellera (James, Laurance i William) uz jo desetak ljudi ije su kompanije bile pod Rockefellerovim financijskim okriljem. Povijesni prikaz toga na koji su se nain Rockefelleri umijeali u farmaceutsku industriju nalazi se u drugom dijelu ove knjige. Ali da bismo razumjeli kako to utjee na ovaj dio prie moramo znati da su John D. Rockefeller stariji i njegov sin John D. Drugi poeli davati donacije Memorijalnoj bolnici 1927. godine. Tridesetih godina prolog stoljea poklonili su bolnici veliko zemljite na kojem je sagraena nova zgrada. Nita se ne poklanja, a da se neto ne dobije zauzvrat. U ovom sluaju to je bila kontrola nad jednim od najveih medicinskih centara na svijetu. Kako se to dogodilo opisao je Ralph Moss, bivi pomonik direktora za javne poslove u Sloan-Ketteringu. Govorei o ekspanziji Sloan-Ketteringa poslije Drugog svjetskog rata Moss je napisao: U sastavu upravnog odbora u to je vrijeme postojala neka vrsta ravnotee snaga u kojoj su Rockefelleri i njihovi saveznici imali potpuni nadzor, ali oni koji su zastupali interese Morgana drali su brojne utjecajne poloaje... Od tog vremena nadalje najveim svjetskim privatnim centrom za rak vladalo je neto poput konzorcija najveih banaka Wall Streeta i korporacija. Sredinom 1960-ih upravni odbor MSKCC-a poeo je poprimati prilino ujednaen izgled. Upadala je u oi injenica da su mnogi od njegovih vodeih lanova bili pojedinci ije su korporacije lako mogle izgubiti ili zaraditi goleme iznose novca ovisno o ishodu rata protiv raka.4 Sad kad nam je poznata pozadina dogaaja ne bi nas trebalo nimalo uditi to se Sugiurina otkria nisu svidjela njegovom poslodavcu. lanove odbora ne zanima previe to se dogaa unutar laboratorija. Pretpostavljaju da e, to god se dogaalo, rezultat biti novi patentirani lijek koji e donositi novac u njihove depove. Trebalo im je neko vrijeme da shvate koje su implikacije Sugiurinog rada, ali kada su shvatili, u sobi za sastanke odbora nastao je kaos. Bio bi straan ekonomski udarac industriji lijekova protiv raka da se lijek za rak pronae u ekstraktu sjemenke najobinije marelice. Sugiurin rad nikad se ranije nije dovodio u pitanje. Godine 1962. bilo je objavljeno vie od 200 Sugiurinih znanstvenih radova u kompletu od etiri

Ralph Moss, The Cancer Syndrome (New York: Grove Press, 1980.), str. 258.

24

Svijet bez r a k a

sveska. Uvod je napisao dr. C. Chester Stock, koji je u to vrijeme vodio odjel za laboratorijsko testiranje u Sloan-Ketteringu. Dr. Stock je napisao: U istraivanju raka malo je imena, ako ih uope ima, koja su toliko iroko poznata kao ime Kanematsua Sugiure... Izniman ugled koji njegov rad uiva moda je najbolje opisao komentar koji sam uo od jednog gosta, ruskog znanstvenika koji se bavi istraivanjem raka. On je rekao: Kada dr. Sugiura neto objavi znamo da ne trebamo ponavljati studiju jer bismo dobili iste rezultate o kojima je on izvijestio. Sve je to palo u zaborav sada kad su Sugiurini rezultati ugroavali priljev novca. Isti dr. Stock koji je napisao gore navedeno sada je bio potpredsjednik Sloan-Ketteringa i dijela opora koji je zavijao traei novu seriju testova. Moralo se dokazati da je Sugiura u krivu! Kako se ispostavilo, nekoliko drugih istraivaa ve je ponovilo Sugiurine eksperimente i dobilo u biti jednake pozitivne rezultate. Jedna od njih bila je dr. Elizabeth Stockert, a drugi je bio dr. Lloyd Schloen. Oboje su bili biokemiari na Sloan-Ketteringu u vrijeme dok su provodili ta istraivanja. Schloen je otiao tako daleko daje injekcijama dodao enzime za razgradnju bjelanevina - kao to obino rade lijenici koji koriste laetril - i izvijestio o stopostotnoj stopi izljeenja meu njegovim vicarskim albino mievima! 5 To nije bio rezultat koji je SloanKettering prieljkivao. Ustvari, bio je neugodan. Da su se barem ti izvjetaji mogli zaboraviti i da se barem moglo tvrditi kako nikada nisu niti postojali. Ali, za to je bilo prekasno. Ve su bili objavljeni, previe je ljudi znalo injenice. Sad je ove rezultate trebalo prikriti gomilama proturjenih izvjetaja i statistika. I najmirisnija rua izgubit e svoju dra u gomili smea. Najjednostavnija stvar na svijetu je postii neuspjeh. Nije teko falsificirati uinke laetrila. Dovoljno je samo unijeti nekoliko izmjena u protokol, smanjiti dozu, zamijeniti izvor dokumentacije, izmijeniti kriterije za procjenu, zabrljati proceduru i, ako je potrebno, lagati. Posegnulo se za svim tim podvalama kako bi se umanjila vanost Sagiurinih rezultata. One koji ne vjeruju da znanstvenici mogu lagati o tako vanim pitanjima treba podsjetiti da je 1974. godine u Sloan-Ketteringu izbio jedan od najveih znanstvenih skandala stoljea. Dr. William Summerlin, jedan od njihovih uglednijih istraivaa, tvrdio je da je pronaao nain da sprijei odbacivanje presaenog tkiva. Kao dokaz za svoje tvrdnje pokazao je bijelog mia s crnim kvadratnim povrinama krzna, tvrdei da su bijeli mievi sada prihvaali transplantiranu kou s crnih mieva. To nije bilo istina. Crne dijelove obojio je flomasterom.6
5 6

Ibid., str.139. Vidi Joseph Hbcon, The Patchwork Mouse; Politics and Intrigue in the Campaign Conauer Cancer (New York: Anchor Press/Doubleday, 1976.)

Genocid n a M a n h a t t a n u

25

Ako se moe falsificirati uspjeh moe se falsificirati i neuspjeh. Dr. Daniel S. Martin s Katolikog medicinskog centra u Queensu (New York) u ranijim istraivanjima nije uspio dobiti iste pozitivne rezultate s laetrilom, meutim nije koristio isti protokol kao Sugiura. Kako bi rijeio taj problem Martin je zamolio Sugiuru da sudjeluje u drugoj seriji testova, to je ovaj i uinio. Tom prilikom rezultati su govorili u prilog laetrila. Prilikom vizualnog pregleda bilo je dvostruko vie novih tumora kod mieva koji nisu dobivali laetril nego kod onih koji su ga dobivali. Sljedei korak u Sugiurinom protokolu trebalo je biti mikroskopsko prouavanje plunog tkiva (gdje se nalazio tumor) radi mjerenja rasta tumora na kraju eksperimenta. Meutim, Martin nije prihvatio ni vizualno ni mikroskopsko prouavanje. Umjesto toga inzistirao je na primjeni procesa koji se zove biotest (bioassay). U biotestu se pluna tkiva mieva izreu i zatim ubrizgaju u tijela drugih dvaju mieva. Ako ijedan od njih dobije rak znai da je ubrizgano tkivo bilo kancerogeno. Time je bilo dokinuto svako stupnjevanje rezultata bilo da se radi o znatnom poboljanju, neznatnom poboljanju ili nepromijenjenom stanju. Bez obzira na mogue usporavanje raka, bez obzira na njegovo potpuno povlaenje pod djelovanjem laetrila, sve dok je postojala ijedna stanica raka koja se mogla prenijeti zdravim mievima to su smatrali neuspjehom. Izvorni mievi bili rtvovani prije no to je laetril uope mogao djelovati. To je impliciralo da e praktino svi mievi, bez obzira na mogunost da im se stanje pobolja, u tijelu imati zaostale stanice raka. Prema tome, svi e testovi pokazati da laetril ne djeluje. Pomou ove metode dr. Martin je mogao ozbiljna lica objaviti da nema razlike izmeu tretiranih i kontrolnih ivotinja.7 Znanost je jo jednom zloupotrijebljena za prikrivanje istine. U meuvremenu, jedna je skupina zaposlenika u Sloan-Ketteringu poela iskazivati veliko nezadovoljstvo zbog naina na koji je njihova uprava pokuavala zatakati Sugiurine rezultate. Poeli su slati niz otvorenih pisama javnosti pod nazivom Drugo miljenje. Identiteti autora nisu bili poznati, ali iz podataka koje su objavljivali bilo je oigledno da imaju pristup toj organizaciji. Fotokopije vanih internih memoranduma - ak i fotokopije Sugiurinih laboratorijskih biljeaka - poslane su zagovarateljima laetrila i izabranim pripadnicima tiska. Ti su napadi sramotili i stvarali neugodnosti upravi koja je jedva ekala da se rasprava privede kraju te da s vremenom javnost izgubi interes za nju. Jedan od najotvorenijih pobornika tog gledita bio je Benno Schmidt, potpredsjednik Sloan-Ketteringa. Schmidt je bio invensticijski bankar s jakim vezama na svim vanim poloajima. Bio je bliski prijatelj Laurancea Rockefellera, lan upravnog odbora SK-a i predsjedavajui Nacionalnog odbora savjetnika predsjednika

Moss, Cancer Syndrome, op. cit, str. 140.

26

Svijet bez r a k a

artera u borbi protiv raka. Ta je skupina smislila takozvani rat protiv raka za koji se ispostavilo daje u prvom redu sredstvo za kanaliziranje milijarda dolara od poreza u istraivake centre poput Sloan-Ketteringa. to se Schmidta tie, jedini razlog za testiranje laetrila bio je taj da se uvjeri javnost da je nedjelotvoran. Bi li mogao djelovati ili ne, bilo je nevano. Ta injenica izala je na vidjelo - nedvojbeno sasvim sluajno - u intervjuu s dr. Martinom objavljenom u Scienceu 23. prosinca 1977. godine. Kad je novinar pitao Martina jesu li testovi na Sloan-Ketteringu namijenjeni u prvom redu znanstvenicima, ovaj je odgovorio: Gluposti. Naravno da se to radilo kako bi se pomoglo ljudima poput [Bennoa] Schmidta i lanova Kongresa da odgovore laetrilaima. Ne kako bi se dao doprinos znanosti, ne kako bi se testirao mogui lijek za rak, ne kako bi se utvrdila istina, nego kako bi se odgovorilo laetrilaima! U izjavi objavljenoj 11. kolovoza 1975. godine u Medical World Newsu Schmidt je izjavio: Klinika ispitivanja? Nema anse! Vjerujem da nema anse da se uvjere ljudi na Sloan-Ketteringu kako ipak postoje osnove da se nastavi s istraivanjima. Obino, ako potpredsjednikkae da nema anse - nema anse. Ali objavljivanje Drugog miljenja koje je izazvalo opu uzbunu prisililo je stratege da priekaju jo malo - da igraju poteno i budu nepristrani. A to bi moglo biti potenije od jo jednog testa? I kreemo ispoetka. Dana 6. listopada, ni etiri tjedna nakon izjave nema osnova da se ide dalje, Medical WorldNews objavio je jo jednu priu, objasnivi da se planira novo ispitivanje. Pisalo je: On e [Sugiura] dobiti jo jednu priliku da provjeri [svoje] miljenje u eksperimentu koji e provesti u suradnji s dr. Schmidom. Franze A. Schmid bio je veterinar s dugogodinjim radnim iskustvom u SloanKetteringu. Bio je ujedno Sugiurin zet i dijelio je s njim dom u Vvestchesteru. Ne treba ni rei da je taj odnos u narednim mjesecima bio pod velikim pritiskom. ini se da je Schmid bio izabran za suvoditelja tih testiranja, zato to je ve bio proveo dva testiranja laetrila koja su dala negativne rezultate ili su barem tako izvjestile tiskovine. Ustvari, Schmid u prvom testu nije koristio mikroskop prilikom procjene rezultata pa nije bilo mogue utvrditi kakvi su stvarni rezultati. Za drugo testiranje dobio je naputak da koristi dozu laetrila koja je bila pedeset puta manja od one koju je koristio Sugiura. Razumljivo, nije bilo pozitivnog uinka na smanjenje tumora ili metastaze. Ali u oba sluaja mievi tretirani laetrielom ivjeli su due od kontrolnih mieva, to je injenica o kojoj javnost nikada nije informirana. Nitko izvan Instituta nije znao za to, dok jedan novinar godinu dana kasnije nije izvukao tu informaciju od dr. Stocka.

Genocid n a M a n h a t t a n u

27

Novi test koji su zajedno proveli Sugiura i Schmid uvjerljivo je potvrdio Sugiurine izvorne rezultate. U onoj grupi mieva koja je primala laetril bilo je manje od polovice tumora u odnosu na mieve iz kontrolne grupe. Rezultati su odmah procurili u tisak preko Drugog miljenja. Bile su to loe vijesti za SK-ov odjel za kontrolu tete. U posebnom lanku u San Francisco Examineru izvjestitelj Mort Young napisao je: Rezultati istraivanja provedenog na mievima u testu doktora Schmida jesu sljedei: 100 posto kontrolnih mieva ima metastaze na pluima, dok u grupi koja je primala laetril 31 posto mieva ima metastaze na pluima... To je dramatian preokret u odnosu na ranije testove dr. Schmida. 8 Povrni promatra mogao bi zakljuiti da je time pitanje konano rijeeno. Sugiura je na kraju obranio svoje rezultate. Ali povrni promatra bio bi u krivu. Ovdje su ulozi bili preveliki da se jednostavno preskoi mrea i estita protivniku na pobjedi. Bio je to sluaj tipa Dovraga sve. Odigrajmo jo jednu rundu pa jo jednu i jo jednu - dok ne pobijedi prava strana. Sloan-Kettering popratio je svoj poraz onako kako je jedino mogao potpunom utnjom. Dr. Schmidu su rekli da nikom ne smije nita govoriti o svojim rezultatima, a on ih je pokorno posluao. Uprava je, s druge strane, reagirala tako to je zakazala jo jedan test kako bi se razjasnili rezultati prethodnog; s implikacijom da je, nekako, bio manjkav. Nitko nije elio raspravljati o njemu. Sljedei test trebalo je provesti na Katolikom medicinskom centru - pod nadzorom, kao i ranije, dr. Martina. Meutim, ovaj je put dr. Suguira trebao biti zaslijepljen. Slijepo (nasumino) testiranje znai da pacijenti i oni koji provode program ne raspolau informacijama o tome tko prima pravi lijek, a tko dobiva placebo. Taj je element vrlo vaan kad je rije o testiranju na ljudima, jer bi, u protivnom, pacijent mogao svojim oekivanjem podsvjesno utjecati na rezultate. Ali u ovom sluaju pacijenti su bili mievi. Kako se ini, postojala je bojazan da e Sugiura postupati njenije s mievima koji su dobivali laetril, usaujui u njih oekivanje da ozdrave. Ili je moda zbog svojih saznanja mogao telepatski utjecati na tim za procjenu. Kako god bilo, samo je dr. Martin trebao znati koji e mievi biti tretirani - ili, u ovom sluaju, hoe li ijedan od njih biti tretiran. Ah, nije li znanost divna? Izgleda da je u ovom testu polovica mieva dobivala laetril, jer je ve nakon etiri tjedna Sugiura mogao vidjeti u kojim su kavezima jedinke s manje tumora po broju i veliini. Ti su mievi, k tomu, bili ivahniji. Njegove pretpostavke na kraju je potvrdio nitko drugi nego SK-ov potpredsjednik. Sugiura je bio oduevljen kad je priopio vijest Ralphu Mossu. Proli petak, rekao je, Dr. Stock mi je rekao da sam precizno pogodio koji mievi su kontrolni, a koji

Sloan-Kettering Tests Continue, San Francisco Examiner, 12. studenog 1975, str. 8.

28

Svijet bez raka

pokusni... To znai da ne moram iznova pisati izvjetaj o napretku.9 Usporedba na kraju testa pokazala je da su mievi tretirani laetrilom imali manje od polovice tumora u odnosu na kontrolne mieve. Jo se jednom dokazalo da je Sugiura bio u pravu. Reakcija uprave Sloan-Ketteringa bila je predvidljiva. Nije im preostalo drugo - s obzirom na prirodu ekonomskih sila koje ih kontroliraju - nego odbaciti i taj test i prijei na sljedei. Dr. Stock je rekao novinarima da je eksperiment morao biti prekinut zato to je dr. Sugiura shvatio koja je bila grupa tretiranih mieva. Izgubili smo mogunost nasuminog testiranja, rekao je. U intervjuu za magazin Science dodao je da je eksperiment poao krivo zbog nespretnih procedura ubrizgavanja. Prema slubenom izvjetaju Sloan-Ketteringa o laetrilu, objavljenom mnogo kasnije, dr. Martin je tvrdio da nije sve mieve koji su dobivali laetril drao u istim kavezima, ve ih je izmijeao s kontrolnim mievima. Dakle, Sugiura nije mogao izabrati prave kaveze.10 To znai da je ili (1) dr. Stock lagao kad je rekao da je izgubljena mogunost nasuminog testiranja ili je (2) dr. Martin lagao kad je rekao da su mievi bili izmijeani ili je (3) izvjetaj bio pogrean. Najvjerojatnije je izvjetaj bio pogrean. Moda su autori pobrkali okolnosti sa sljedeom serijom testova (da, jo jednom) u kojoj su, zaista, svi mievi bili izmijeani. Ona je takoer bila pod nadzorom dr. Martina, i takoer je bila nasumina za Sugiuru, ali se provela na Sloan-Ketteringu gdje su se stvari mogle pomnije pratiti. Sugiura je upozorio da je mijeanje mieva vrlo opasno, jer ih laboratorijski tehniari nee uvijek moi tono identificirati. to bi se dogodilo kad bi kontrolni mievi sluajno dobivali laetril umjesto otopine soli? Ignorirali su njegova upozorenja i nastavili s eksperimentom. Martin je imao potpunu kontrolu. Izgleda da se upravo dogodilo to da se tretiraju pogreni mievi. Podaci su pokazali da su kod mieva koji su trebali dobivati otopinu soli tumori prestajali rasti u 40% sluajeva! To je nemogue. Slana voda nikada prije nije zaustavljala rast tumora. Ipak, u ovom testu iznenada je postala arobni metak. Kako su, u usporedbi s time, proli mievi koji su dobivali laetril? Rast tumora kod tih mieva zaustavljen je u samo 27% sluajeva. Netretirani mievi bili su u boljem stanju od tretiranih! Konano su dobili rezultate koje su oekivali. Drskost objavljivanja oigledno nemoguih statistika razbjesnila je Dr. Sugiuru. Rekao je: Neto je ovdje udno. Mali tumori prestali su rasti u 40% sluajeva u grupi koja je dobivala otopinu soli, a samo u 2 7 % sluajeva u tretiranoj grupi. Mi u kemoterapiji

Moss, Cancer Syndrome, op. cit, str. 147.

D

Ibid, str. 147.

Genocid n a M a n h a t t a n u

29

koristimo otopinu soli zato to ona ne utjee na rast tumora. A sad se dogaa ovo. Neka ne zaborave spomenuti daje bilo vie poboljanja kod kontrolnih nego kod tretiranih mieva! Ne prihvaam to.11 Dr. Stocka nije brinula potpunost podataka. Podaci su ili u prilog eljenog zakljuka i to je bilo dovoljno. Njegova zavrna izjava bila je kratka i jasna: Rezultati eksperimenta ne potvruju Sugiurine prijanje pozitivne rezultate. Naravno da ih nisu potvrivali. Eksperiment je bio namjeten. Istina je jo jednom rtvovana na oltaru pohlepe za novcem. Pria je konano zavrena. Vie nee biti testiranja. Pet mjeseci kasnije, 15. lipnja 1977. godine, na Sloan-Ketteringu je odrana konferencija za novinare na kojoj je objavljeno da su ispitivanja laetrila zavrena. Bili su prisutni svi kljuni igrai: dr. Robert Good, direktor i predsjednik Instituta; dr. Lewis Thomas, predsjednik Centra; dr. C. Chester Stock, potpredsjednik; dr. Daniel Martin iz Katolikog medicinskog centra; i jo sedam osoba, ukljuujui dr. Kanematsua Sugiuru kojega su pozvali da prisustvuje, ali ne i da sudjeluje. Dr. Good je zapoeo konferenciju glasno itajui priopenje za tisak u kojem je stajalo da je, nakon opsenog i paljivo kontroliranog testiranja, utvreno da u suzbijanju raka laetril ne djeluje ni preventivno ni regredirajue ni antimetastatski ni kurativno. Kad je proitao priopenje, sudionici su poeli odgovarati na pitanja. Dr. Sugiura, netko je iznenada povikao. Ostajete li pri uvjerenju da laetril zaustavlja irenje raka? Televizijske kamere brzo su uperili prema Sugiuri. Oekivalo se da odgovori. U prostoriji je nastao muk. Sugiura je pogledao reportera i glasno i jasno odgovorio: Da! Sljedei mjesec, u srpnju 1977. godine, odrana su sasluanja pred Pododborom za zdravlje i znanstvena istraivanja, kojim je predsjedao senator Edward Kennedv. Priroda sasluanja postala je jasna iz naslova pod kojim su objavljena, a naslov je glasio FDA zabranjuje trgovinu lijekom laetrilom meu saveznim dravama. Jedan od strunjaka koji su svjedoili bio je dr. Lewis Thomas, predsjednik Sloan-Ketteringa. Evo to je rekao: Nema ni trunke znanstvenih dokaza koji bi navodili na zakljuak da laetril na bilo koji nain moe djelovati protiv raka. Nisam upoznat ni s kakvim znanstvenim radovima objavljenima u nekom od svjetskih akreditiranih asopisa o medicinskoj znanosti koji iznose podatke u prilog toj tvari, iako ima nekoliko radova, a jedan je nedavno objavio Institut Sloan-Kettering, u kojima su izvjeuje da nije opaen nikakav uinak protiv raka tijekom provoenja testova na raznim ivotinjama.

11

Ibid, str. 148.

30

Svijet bez raka

U narednim mjesecima direktori i slubenici Sloan-Ketteringa nastavili su ocrnjivati Sugiurine rezultate, tvrdei da ih nitko drugi nikada nije bio u stanju ponoviti. Drugim rijeima - lagali su. Lagali su o temi koja izravno utjee na ivote stotina tisua ljudi koji svake godine postanu rtvama raka. Nije pretjerano rei da je zbog te lai umrlo preko milijun ljudi, a moglo se pomoi. Postoji rije za to. To je genocid. Ralph Moss bio je u to vrijeme pomonik direktora za javne poslove u Sloan-Ketteringu. Ustvari, on je bio taj koji je trebao priopiti tisku da je laetril nedjelotvoran. Ali Moss je bio jedan od voa podzemnog pokreta Drugo miljenje i pomogao je da istina dopre do ostatka svijeta. Konano je, u studenom 1977. godine, odluio izai u javnost. Sazvao je vlastitu konferenciju za tisak i pred grupom novinara i snimatelja optuio dunosnike Sloan-Ketteringa da su organizirali zatakavanje velikih razmjera. Pokazao je dokumente koji to potvruju i naveo imena. Kao to se moglo oekivati, Mossa su sljedei dan otpustili. Koje je bilo slubeno opravdanje? Sam Moss je objasnio: Nisam ispunio svoje najosnovnije obveze na poslu - drugim rijeima, nisam htio falsificirati dokaze.12 Mediji glavne struje uskoro su zaboravili na Mossa i ostale zvidae pa je javnost bila poteena daljnjih pria vezanih uz laetril. Na kraju je pobijedila industrija raka. Povijest, kao u svim ratovima, piu pobjednici. Ono to slijedi nain je na koji nai medicinski povjesniari danas opisuju tu epizodu. Ovaj je komentar napisao dr. Arnold S. Relman, a objavljen je 28. sijenja 1982. godine u asopisu New England Journal of Medicine: Tijekom proteklih nekoliko godina posvetili smo mnogo panje laetrilu. Godine 1978. o laetrilu se mnogo prialo u javnosti. Slavili su ga kao neku vrstu prirodnog lijeka koji establiment ne priznaje i protiv kojeg su se urotili korumpirani farmaceutski proizvoai i lijenici. Prema glasinama koje su kruile zavjerenici su ignorirali dokaze o djelotvornosti laetrila i pokuavali promicati vlastite ortodoksnije (i otrovnije) oblike lijeenja raka. Nikada nije bilo nikakvih injenica koje bi potkrijepile te glasine... Dosad je bilo, vjerujem, dovoljno prilika da se testiranja laetrilom opravdaju. Dokazi nesumnjivo pokazuju da laetril ne pomae pacijentima... Nitko razuman ne bi podravao njegovu daljnju upotrebu i nikakva dravna legislativa vie ga ne 13 bi smjela doputati. To je, dakle, pozadina takozvanih znanstvenih dokaza da je laetril prijevara. Na temelju tog iskrivljavanja istine doneseni su zakoni po kojima je zabranjeno
Ralph Moss, The Cancer Industry; Unraveling the Politics (New York: Paragon House, 1989.), str. xi. Closing the Books on Laetrile , New England Journal of Medicine, 28. sijenja 1982. g., str. 236.

Genocid n a M a n h a t t a n u

31

prepisivati, davati, prodavati ili distribuirati laetril ili na bilo koji nain zastupati stav da spomenuta sredstva imaju ikakvu vrijednost u sprjeavanju, ublaavanju ili lijeenju raka.14 Zato bi itko, u vladi ili izvan nje, namjerno falsificirao klinike rezultate prijanjih eksperimenata s laetrilom, a zatim drugima onemoguio da provedu vlastite testove? Unato podrugljivom stavu dr. Relmana, farmaceutska veza klju je za razumijevanje odgovora. To je zapanjujua i fascinantna pria sama po sebi i toliko je bogata detaljima da je cijeli drugi dio ove knjige posveen upravo njoj. Ali mora nam od poetka biti jasno da ekonomija lijeenja raka esto ima veu teinu od znanosti o lijeenju raka. Ta je injenica dramatino izala na vidjelo na sastanku predstavnika visokih krugova odranom u Sloan-Ketteringu 2. srpnja 1974. godine. Raspravljalo se otvoreno, ali rasprava nije bila za javnost. Nikada ne bismo saznali za nju da zastupnik John Kelsev iz Michiganskog zastupnikog doma nekoliko godina kasnije nije dobio zapisnike s tog sastanka, koje je traio na temelju Zakona o slobodi informiranja. Zapisnici su pokazali da su, ak i tada, brojni dunosnici Sloan-Ketteringa bili uvjereni u djelotvornost laetrila, iako su ostala otvorenima neka pitanja o razmjerima njegove djelotvornosti. U zapisniku je stajalo: U Sloan-Ketteringu nisu previe zainteresirani za prouavanje amigdalina [laetrila], ali bi eljeli prouavati lijekove koji oslobaaju CN [cijanid]. Upravo je takvo i bilo predvianje autora, koje je iznio 1974. godine u prvom izdanju ove knjige. (Moete ga pronai u 24. poglavlju.) Predvianje se ticalo injenice da se amigdalin ne moe patentirati, jer se nalazi u prirodi. Veliku zaradu donose samo patentirani lijekovi. Zato industrija raka nikada nee biti zainteresirana za amigdalin, koliko god on bio djelotvoran. Umjesto toga, nastojat e stvoriti umjetan spoj koji e oponaati mehanizam njegovog djelovanja. Budui daje mehanizam djelovanja amigdalina selektivno otputanje cijanida na mjestu koje je zahvatio rak (vidi 6. poglavlje), logino je da monici iz Sloan-Ketteringa nisu bili previe zainteresirani za prouavanje amigdalina, ali bi umjesto toga eljeli prouavati lijekove koji oslobaaju CN. Iako je cijeli drugi dio ove knjige posveen analizi ekonomije i politike industrije raka, ta jedna reenica preuzeta iz zapisnika s politikog sastanka na Sloan-Ketteringu sve govori. Vratimo se jo jednom na neugodno pitanje zato industrija raka vodi rat protiv laetrila i posluajmo odgovor nesalomljivog dr. Burka u pismu koje je 3. srpnja 1973. godine uputio lanu Kongresa Robertu A. Roeu. Rekao je:

Vidi Section 10400.1, Title 17, Calif. Administrative Code.

32

Svijet bez raka

Moda se pitate, zastupnice Roe, zbog ega bi itko pribjegavao takvim naporima i laima samo da ne prizna to se dogodilo u eksperimentu koji je vodio NCI. Takvo priznanje i poputanje od kljune je vanosti. Prizna li itko iz hijerarhije FDA-NCI-AMA-ACS da je djelotvornost laetrila protiv tumora makar i jednom primijeena u NCI-jevim eksperimentima, nastat e trajna pukotina u birokratskom oklopu koja se moe beskrajno iriti dodatnim odgovarajuim eksperimentiranjem. Zato sumnjam da e se eksperimentiranje... nastaviti ili iznova pokrenuti. Naprotiv, vjerojatno e se poduzimati napori, kao to se ve poduzimaju, da se dosadanji opaeni pozitivni uinci objasne neodreenim i neznanstvenim metodama s namjerom obmanjivanja, slino kao i kod prvih objanjenja u vezi afere VVatergate... Danas u Sjedinjenim Dravama ima nekoliko tisua osoba koje svakodnevno uzimaju laetril. Stotine lijenika ga prouavaju ili ga ak sami uzimaju, a neke su bolnice i pokrenule istraivanje laetrila. S FDA ili bez nje, S NCI-jem ili bez njega, s obmanjivanjem ili bez njega. Moda nije daleko dan kada glasnogovornici NCI-ja i FDA vie nee moi spaavati obraz na ovakav nain, kao to je ve sada sluaj s nekim rtvama sudova i sasluanja u vezi VVatergatea, a sve zato to su ljudi zanemarivali vlastiti integritet zbog drugih stvari.15 Ali - treba imati petlju. Da ovjek koji radi za saveznu vladu, i to kao naelnik Odjela za citokemiju Nacionalnog instituta za rak, otvoreno optui svoje nadreene za korupciju - iznimna je rijetkost. Takav se ovjek, naalost, rijetko via u Vvashingtonu. Zavravajui svoje svjedoenje o laetrilu pred Kongresnim odborom 1972. godine dr. Burk je objasnio: Ne smatram da sam svojeglav. Samo vam govorim ono to iskreno mislim, a kada mislim da je neto istina, spreman sam to i rei, pa neka bude to bude... 16 A sada, vraam se u svoj laboratorij gdje se proiava istina. Poimo, figurativno reeno, za dr. Burkom u njegov laboratorij. Ostavimo po strani, na trenutak, pitanja politike i korupcije i posvetimo se proiavanju znanstvene istine.

Pretisak pisma objavljen u asopisu Cancer Control Journal, rujan/listopad 1973. g., str. 8 i 9. Iz Sasluanja Pododbora za javno zdravlje i okoli Odbora za meudravnu i vanjsku trgovinu, Zastupniki dom, Devedeset drugo zasjedanje Kongresa.
16

Jedna jabuka dnevno

Pregled uvrijeenih znanstvenih zabluda kroz povijest; rak kao avitaminoza, kako ga je shvaao dr. Ernst T. Krebs mladi 1952. godine, i pregled dokaza iz prirode i povijesti koji govore u prilog tom shvaanju.

POVIJEST ZNANOSTI POVIJEST je borbe protiv ukorijenjenih zabluda. Mnoga od najveih svjetskih otkria znanstvena je zajednica u poetku odbacivala. A one koji su prvi zagovarali ta otkria esto su ismijavali i osuivali kao nadrilijenike i arlatane. Kolumba su ogoreno napadali zbog toga to je vjerovao da je Zemlja okrugla. Bruna su spalili na lomai zbog toga to je tvrdio da Zemlja nije sredite svemira. Galileja su zatvorili zato to je govorio da se Zemlja okree oko Sunca. ak su i brau Wright ismijavali zbog njihovih tvrdnji da stroj moe letjeti. Kad govorimo o medicini, godine 130. po Kr. lijenik Galen iznio je odreene anatomske teorije koje e se kasnije pokazati tonima, ali zbog kojih je za ivota nailazio na otro suprotstavljanje. ak je morao pobjei iz Rima da se spasi od razjarene gomile. U esnaestom stoljeu optuivali su fiziara Andreasa Vesaliusa da je varalica i heretik zbog otkria u podruju anatomije ljudskog tijela. Vesaliusove teorije prihvaene su nakon njegove smrti, ali za ivota su mu unitile karijeru pa je bio prisiljen napustiti Italiju. William Harvev osramotio se kao lijenik zato to je vjerovao da srce pumpa krv po tijelu kroz arterije. VVilliama Rontgena, otkrivaa rendgenskih zraka, isprva su nazivali varalicom, a kasnije ga i osuivali iz straha da e njegove zrake ometati privatnost spavaih soba. VVilliama Jennera, kada je razvio cjepivo protiv velikih boginja, takoer su nazivali varalicom i otro kritizirali kao lijenika zbog navodno okrutnih i nehumanih eksperimenata koje je provodio na djeci. A Ignaza Semmelvveisa otpustili su iz bolnice u Beu zato to je zahtijevao od svog osoblja na porodiljnom odjelu da pere ruke. 33

34

Svijet bez raka

Prije nekoliko stoljea nije bila rijetkost da cijele pomorske ekspedicije umru od skorbuta. Izmeu 1600. i 1800. godine samo na popisu rtava Britanske mornarice bilo je preko milijun mornara. Medicinski strunjaci tog vremena bili su zbunjeni i uzalud su traili neku vrstu neobine bakterije, virusa ili toksina izvor kojih su, kako se tada mislilo, bila mrana spremita brodova. Pa ipak, lijek je ve stotinama godina bio poznat i opisan u zapisima. Tijekom zime 1535. godine, kad je francuski istraiva Jacques Cartier shvatio da su brodovi na rijeci St. Lavvrence zaglavljeni u ledu, skorbut je poeo ubirati svoj krvavi danak. Od sto deset lanova posade dvadeset pet je ve bilo umrlo, a veina ostalih bila je toliko bolesna da se oekivalo da se nee oporaviti. A onda im je jedan prijateljski raspoloen Indijanac pokazao jednostavan lijek. Koru i iglice bijelog bora - bogate askorbinskom kiselinom ili vitaminom C - umijeali su u pie, to je dovelo do trenutanog poboljanja i brzog oporavka. Po povratku u Europu Cartier je o tom dogaaju podnio izvjetaj medicinskim autoritetima. Ali njima su bile zabavne te vradbine neukih divljaka i nisu poduzeli nita da to istrae.1 Da, lijek za skorbut bio je poznat. Ali, zbog znanstvene arogancije trebalo je proi vie od dvjesto godina; stotine tisua ljudi morale su platiti ivotom prije no to su medicinski strunjaci poeli prihvaati i primjenjivati to znanje. Najzad je 1747. godine James Lind, mladi pomonik lijenika u Britanskoj mornarici, otkrio da narane i limuni ublaavaju skorbut. Predloio je da Kraljevska mornarica ukljui agrume u zalihe hrane na svim svojim brodovima. Pa ipak, trebalo je proi jo etrdeset osam godina da se njegova preporuka pone primjenjivati u praksi. Nakon toga su, naravno, Britanci bili u stanju nadmaiti sve druge pomorske nacije i ubrzo su Limeyji (tako su ih zvali zato to su na svojim brodovima uvijek imali limete) postali vladari Sedam mora. Nije pretjerano rei da je mo Britanskog carstva u velikoj mjeri bila izravna posljedica prevladavanja znanstvenih predrasuda prema terapiji vitaminima. Dokazano je da ni dvadeseto stoljee nije bilo iznimka u tom smislu. Prije samo nekoliko generacija velike dijelove amerikog Jugoistoka zadesila je strana bolest pelagra. Poznati lijenik Sir William Osier u knjizi Principles and Practice of Medicine (Medicinska naela i praksa), objasnio je da je u jednoj instituciji za duevne bolesti u Leonardu, North Carolina, treina tienika umrla od pelagre tijekom zimskih mjeseci. To je, kako je rekao, bio dokaz da je pelagra zarazna i da ju vjerojatno uzrokuje jo neotkriven virus. Kao to je jo 1914. godine dr. Joseph Goldberger dokazao, taje bolest povezana s prehranom. Bavei se njome pokazao je da se moe jednostavno sprijeiti ukljuivanjem jetrica ili kvasca u

Vidi American Indian Medicine, Virgil J. Vogel (Norman, Oklahoma: University of Oklahoma Press, 1970.)

J e d n a jabuka d n e v n o

35

prehranu. Ali tek je 1940-ih godina - gotovo trideset godina kasnije - moderni medicinski svijet u potpunosti prihvatio pelagru kao nedostatak vitamina B. 2 Pria oko perniciozne anemije gotovo je identina. Razlog zato se toliko oklijevalo priznati da su te bolesti posljedica nedostatka vitamina lei u tome to ljudi vrlo esto trae pozitivne uzrono-posljedine odnose u kojima jedna stvar uzrokuje neku drugu. Mnogo im je tee razumjeti negativan odnos u kojem nita ili nedostatak neega mogu stvoriti problem. Ali moda je jo vaniji intelektualni ponos. Netko tko se cijeloga ivota bavio znanou i stjecao znanje kojim prosjean ovjek ne raspolae, i koje ne razumije, obino nema strpljenja sluati nekoga tko nema to znanje - pogotovo ako ta osoba eli rei da se rjeenje na najzagonetniji znanstveni problem moe pronai negdje u prirodi ili u gotovo najjednostavnijim pripravcima od bilja i hrane. Znanstvenik se kolovao upravo zato da rjeava sloena pitanja pa se vrlo esto samozadovoljno podsmjehuje svakom rjeenju problema koje nije u skladu s njegovim mukotrpno steenim vjetinama. Da to malo bolje pojasnimo - prosjean se lijenik u dananje vrijeme intenzivno koluje vie od deset godina, uei o zdravlju i bolesti. Taj proces obrazovanja traje sve vrijeme dokle god se aktivno bavi svojom strukom. Najvei izazov medicinskoj struci u nae vrijeme predstavlja rak Da se rjeenje zagonetke, kad je rije o raku, moe pronai u jednostavnoj hrani koju jedemo (ili ne jedemo), vjerojatno bi se i mnoge druge bolesti mogle na taj nain lijeiti. Implikacije su pogubne. Kao to se jedan lijenik prikladno izrazio, Velik dio mog medicinskog obrazovanja bio je uzaludan. Uio sam krive stvari!. A nitko ne eli prihvatiti daje uio - ili pouavao - krive stvari. Stoga mnogi znanstvenici i lijenici podsvjesno, ali prirodno, ne priznaju da je bolest nedostatak vitamina sve dok to nije dokazano, dokazano i iznova dokazano. Godine 1952. dr. Ernst T. Krebs, biokemiar iz San Francisca, iznio je teoriju da rak, poput skorbuta i pelagre, nije uzrokovan nekom zagonetnom bakterijom, virusom ili toksinom, nego se radi samo o avitaminozi koju izaziva nedostatak jedne esencijalne hranjive tvari u prehrani modernog ovjeka. Identificirao je tu tvar kao dio grupe nitrilozida koja je iroko rasprostranjena u prirodi u vie od 1200 jestivih biljaka u gotovo svim dijelovima svijeta. Pogotovo je esta u sjemenkama voa iz obitelji rua (Rosaceae) kao to su gorki badem, marelica, glog, trenja, nektarina, breskva i ljiva, ali se nalazi i u travama, kukuruzu, sirku, prosu, manioki, sjemenu lana, sjemenkama jabuke i mnogim drugim namirnicama koje su, openito, izbaene iz jelovnika moderne civilizacije. Teko je jasno utvrditi kamo moemo svrstati nitrilozid. Budui da ga ne nalazimo odvojeno, nego u sklopu hrane, vjerojatno ga ne moemo klasificirati

Vidi History and Geography of the Most Important Diseases, Edvvin H. Ackerknecht (New York: Hafner Publishing Co., Inc., 1972.) str. 148 -149.

36

Svijet bez raka

kao hranu. On je poput eera - sastojak, faktor u hrani. Ne moe se klasificirati ni kao lijek, budui da je prirodna, neotrovna, u vodi topiva hranjiva tvar. To je sasvim obina tvar koja je primjerena ljudskom metabolizmu. Odgovarajui naziv za faktor u hrani koji ima ta svojstva je - vitamin. Budui da se taj vitamin uobiajeno javlja s B-kompleksom, i budui da je bio sedamnaesta takva tvar izolirana iz tog kompleksa, dr. Krebs ju je nazvao vitamin BI7. Rekao je: Mogu li se neotrovni nitrilozidi topivi u vodi prikladno opisati kao hrana? Vjerojatno ne u uem smislu te rijei. Oni nikako nisu lijekovi sami po sebi... Budui da nitrilozidi nisu ni hrana ni lijek, mogu se smatrati pomonim hranjivim faktorima. Drugi naziv za neotrovne pomone hranjive faktore topive u vodi jest vitamin.3 Kroninom boleu zovemo onu bolest koja obino ne prolazi sama od sebe. Metabolika bolest je ona koja nastaje unutar tijela i ne moe se prenijeti na drugu osobu. Rak, koji odgovara ovim karakteristikama, kronina je, metabolika bolest. Mnogo je takvih bolesti koje pogaaju modernog ovjeka, poput miine distrofije, bolesti srca, multiple skleroze i srpaste anemije. Znanstvenici su potroili milijarde dolara u potrazi za prevencijom tih bolesti koje onesposobljavaju i ubijaju ljude, ali danas nisu nita blie odgovorima no to su bili kada su poeli s istraivanjima. Moda je razlog u tome to jo uvijek trae ono neto to uzrokuje te bolesti, umjesto nedostatka neega. Dr. Krebs je istaknuo da u cijeloj povijesti medicinske znanosti nije bilo nijedne kronine metabolike bolesti koja bi se mogla lijeiti ili prevenirati lijekovima, kirurgijom ili mehanikim manipuliranjem tijelom. U svim sluajevima - bilo da se radi o skorbutu, pelagri, rahitisu, beriberiju, nonom sljepilu, pernicioznoj anemiji ili bilo kojoj drugoj bolesti - konano rjeenje pronaeno je samo u faktorima povezanim s odgovarajuom prehranom. Dr. Krebs smatra da je to vaan trag koji nam govori na to valja usmjeriti nau znanstvenu znatielju u nastojanju da bolje razumijemo dananje bolesti, posebice rak. Ali postoje i drugi tragovi. Kao to je mogao primijetiti svatko tko ima psa ili maku, ovi kuni ljubimci esto trae i jedu odreene trave, iako dobivaju adekvatnu hranu. Pogotovo je to est sluaj ako se ivotinja ne osjea dobro. Zanimljivo je spomenuti da instinktivno biraju trave kao to su divlji sirak, tuniska trava, sudanska trava i druge vrste iznimno bogate nitrilozidima ili vitaminom BI7. Kada majmuni i drugi primati u zoolokom vrtu dobiju svjeu breskvu ili marelicu, paljivo e odvojiti slatki mesnati dio, razbiti tvrdu koticu i pojesti
Krebs, The Laetriles/Nitrilosides in the Prevention and Control of Cancer (Montreal: The McNaughton Foundation, bez datuma), str. 16.

J e d n a jabuka dnevno

37

jezgru. To rade instinktivno, ak i ako nikad ranije nisu vidjeli tu vrstu voa. Te sjemenke spadaju medu najkoncentriranije izvore nitrilozida koji se mogu nai u prirodi. Divlji medvjedi konzumiraju goleme koliine nitrilozida u svojoj prirodnoj prehrani. Ne samo to trae bobice koje su bogate tom tvari, nego kada ubiju male biljojede za vlastitu hranu instinktivno preskoe dijelove s miiima i prvo pojedu utrobu i burag koji su puni trava bogatih nitrilozidima.4 ivotinjama u zatvorenitvu rijetko se doputa da jedu svu hranu koju bi instinktivno izabrale. U zoolokom vrtu u San Diegu, na primjer, rutinska prehrana za medvjede, iako hranjiva u mnogim drugim pogledima, gotovo je potpuno liena nitrilozida. Samo u jednoj umjetnoj spilji od raka je uginulo est medvjeda u est godina. Ope je miljenje strunjaka da je uzrok bio virus. Znaajno je to to se rak rijetko moe nai na tijelima divljih ivotinja ubijenih u lovu. Divlje ivotinje obole od raka tek kada ih ovjek udomai i prisili da jedu hranu koju im on daje ili ostatke s njegovog stola. Zapanjujue je kako istraivai raka imaju pred sobom tu oiglednu injenicu, a ne uviaju njezino znaenje. Dr. Dennis P. Burkitt, ovjek koji je prvi identificirao oblik raka poznat kao Burkittov limfom, odrao je predavanje na Medicinskom fakultetu Sveuilita u Iowi. Nakon dva desetljea iskustva i istraivanja u Ugandi i slinim zemljama, dr. Burkitt je primijetio da postoji odreena veza meu neinfektivnim (kroninim metabolikim) bolestima poput raka debelog crijeva, divertikuloze, ulceroznog kolitisa, polipa i upale slijepog crijeva. Sve se one javljaju zajedno, rekao je, i usudio bih se rei da im je uzrok zajedniki. Takoer je rekao da su sve te bolesti nepoznate u primitivnim drutvima i da najee zahvaaju ekonomski razvijenije zemlje. Nakon toga je dr. Burkitt skrenuo panju konkretno na rak i primijetio: Ova je bolest uzrokovana naim nainom ivota. Taj oblik raka gotovo je nepoznat u ivotinjskom carstvu. Jedine ivotinje koje obolijevaju od raka ili polipa debelog crijeva jesu one na koje izravno utjee na nain ivota - nai kuni psi koji jedu 5 nae ostatke. Sve su to izvrsna zapaanja. Ali ini se da ni dr. Burkitt ni itko drugi iz njegove ugledne publike nije uspio vidjeti nikakvo znaenje u tim injenicama. Predavanje je zavrilo zakljukom da je rak debelog crijeva vjerojatno povezan s bakterijama u debelom crijevu i da bismo svi trebali jesti vie mekinja i drugih vlakana iz itarica kako bismo poveali sadraj vlakana u naim crijevima i volumen nae stolice!
Vidi Peter Krott, Ph.D., Bears in the Family (New York E.P. Dutton 8c Co., 1962.) The Evidence Leavens: We Invite Colon Cancer, Medical World News, 11. kolovoza 1972. g., str. 33, 34.

38

Svijet bez raka

Ako nita drugo, dr. Burkitt je prouavao hranu koju jedemo, to je bio ogroman korak naprijed. Moda je u poetku i grijeio, ali barem je bio na pravom tragu. Kad bi vie istraivaa raka razmiljalo o hrani i vitaminima umjesto o bakterijama i virusima, ne bi im mnogo trebalo da shvate zato stope uestalosti raka u Americi uporno rastu. U pogledu okusa, volumena i raznolikosti, Amerikanci se zaista hrane vrlo dobro. Ali skupa ili ukusna hrana nije nuno i dobra hrana. Mnogi ljudi pretpostavljaju da je svejedno to ubacuju u eludac sve dok su siti. Kao nekom arolijom, sve to ue unutra nekako e pridonijeti savrenom zdravlju. Izruguju se ideji o pravilnoj prehrani. Pa ipak, mnogi od njih vrlo su izbirljivi u pogledu onoga to daju svojim makama i psima s rodovnikom ili svojim rasnim govedima i konjima. Dr. George M. Briggs, profesor nutricionizma na Sveuilitu u Kaliforniji i lan Istraivakog savjetodavnog odbora Nacionalnog vijea za stoku i meso, rekao je: Tipina amerika prehrana nacionalna je katastrofa... Kad bih to davao svinjama ili kravama, bez dodatka vitamina i drugih nadopuna, mogao bih unititi stonu industriju.6 Kratak pogled na ameriku prehranu sve govori. Police prodavaonica sada su pune namirnica bogatih ugljikohidratima koje su preraene, rafinirane, sintetizirane, aromatizirane umjetnim aromama i pune kemijskih konzervansa.7 Neki proizvoai, ciljajui svojim reklamama na prehrambeno osvijetene potroae, ak se hvale time koliko malo prave hrane ima u njihovim proizvodima. Svima je poznato da moderna prerada uklanja mnogo izvornih vitamina iz nae hrane, ali govore nam da ne brinemo zbog toga, budui da ih naknadno vraaju u namirnice prije slanja na trite. I tako vidimo kako je preko naeg kruha, mlijeka i drugih prehrambenih proizvoda veselo ispisana rije obogaen. Ali ne dajte se zavarati, to nije isto to i izvorna namirnica. U lipnju 1971. godine Journal oj the American Geriatric Society izvijestio je: Vitamini koji se uklanjaju iz hrane i vraaju kao obogaenje nisu sigurna zamjena, o emu svjedoi studija u kojoj je dr. sc. Roger J. Williams izvijestio da su takori koje su hranili obogaenim kruhom uginuli ili su bili jako pothranjeni. U usporedbi s njima, takori koje su hranili cjelovitijim kruhom uglavnom su se odlino razvijali.

University of California Nutrition Professor, A Health Advisor to the U.S. Government... Charges the Typical American Diet is a National Disaster, National Enauirer, 5. prosincal971. g., str. 2.
7

U amerikim prehrambenim proizvodima sada ima oko 3.000 aditiva za aromatiziranje, bojenje, konzerviranje i sline svrhe. Veina njih je bezopasna u koliinama koje se koriste, ali mnoge od tih kemikalija predstavljaju ozbiljnu opasnost po zdravlje kod dugotrajne upotrebe. Vidi Toxics A to Z, by Harte, Holdren, Schneider, i Shirley (Berkeley: University of California Press, 1991.).

J e d n a jabuka d n e v n o

39

Mnoge bolesti, kao to otkrivamo, mogle bi biti posljedicom nedostataka vitamina i minerala. Dokazano je da je ak i senilnost uzrokovana nedostatkom vitamina

Ustvari, evo korisnog eksperimenta koji bi se mogao i trebao provesti na svim satovima prirodnih znanosti u osnovnim kolama. Glodavci, ako se hrane samo obogaenim kruhom, vrlo brzo postanu antisocijalni. Neki su ak skloni kanibalizmu, a zapravo slijede instinktivan poriv da dou do vitalnih elemenata iz hrane koji im nedostaju. Veina e uginuti za jedan ili dva mjeseca. Kad djeca to vide, izgubit e volju za bijelim kruhom. Obogaeni kruh samo je mali dio ire slike. Proso je nekada bilo glavna svjetska prehrambena itarica. Bogato je nitrilozidima. Ali sada ga je zamijenila penica u kojoj nitrilozida praktiki uope nema - ak ni u cjelovitoj penici. Sirak je zamijenjen eernom trskom, a rezultat je isti. ak i stoku sve vie hranimo biljem, rast kojega potiemo na umjetan nain. Stona hrana siromana je nitrolozidima pa se u mesu koje jedemo zadrava manje vitamina B17. U nekim mjestima prehrana stoke danas sadri petnaest posto papira kako bi se stoka bre udebljala za trite.8 Gledajui unatrag, mnogi obiaji naih predaka, iako u to vrijeme bez znanstvenog opravdanja, oslanjali su se na stoljetno iskustvo koje su stjecali po naelu pokuaja i pogreke, a zatim se pokazalo da imaju veliku vrijednost. Lako je mogue da je Jedna jabuka dnevno dri lijenika podalje bilo vie od neutemeljene krilatice, pogotovo u doba kada su svi imali obiaj jesti i sjemenke tih jabuka. injenica je da cijeli plod jabuke - ukljuujui i sjemenke - sadri zapanjujue visoku koncentraciju vitamina, minerala, masti i bjelanevina kljunih za zdravlje. Sjemenke jabuke posebno su bogate nitrilozidima ili vitaminom BI7. Neukusni proljetni tonik, ili melasa od sirka sa sumporom, takoer je bio bogat izvor nitrilozida. A bakini pekmezi od marelica i bresaka gotovo uvijek su sadravali jezgre tog konzerviranog voa koje se jelo u zimskim mjesecima. Ona vjerojatno nije znala to breskve i marelice sadre niti zato su zdrave. Ali znala je da jesu zdrave jednostavno zato jer joj je to rekla njezina majka. I tako vidimo da su namirnice koje su nekad amerikom narodu pruale ogromne koliine prirodnog vitamina B17 s vremenom sve vie bile zanemarivane ili zamjenjivane namirnicama u kojima gotovo uope nema tog faktora. Znaajno je to je u tom istom razdoblju stopa raka neprekidno rasla do toke u kojoj danas svaka trea osoba obolijeva od te bolesti. Ne moe se tvrditi da stope raka rastu samo zato to drugi uzroci smrtnosti padaju te da zbog toga ljudi ive due. U prvom redu, ljudi ne ive ba toliko

Paper Fattens Catde, (UPI) Oakland Tribune, 22. studenog 1971. g.

40

Svijet bez raka

due - u prosjeku samo nekoliko godina, i to proteklih etiriju generacija. U godini 1972., godini u kojoj je prosjena dob amerikog stanovnitva padala, godini u kojoj je stopa rasta stanovnitva pala praktiki na nulu, stopa smrtnosti od raka narasla je na najviu razinu dosad: triput viu od stope iz 1950. godine.9 Osim toga, u onim zemljama gdje ljudi ive due nego u Sjedinjenim Dravama stopa raka nia je nego u SAD-u. Ne moe se pobjei od tih vanih injenica. Dok medicinski svijet, Savezna vlada i Ameriko drutvo za rak troe milijarde dolara i milijune radnih sati traei egzotini virus raka na koji planiraju potroiti jednako mnogo novca u pokuaju stvaranja djelotvornog cjepiva, odgovor im lei ravno pred nosom. Ustvari, postojao je u pisanoj i usmenoj predaji tisuama godina: I doda Bog: Evo, dajem Vam sve bilje to se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna to u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu! (Postanak 1:29)

Cancer Cure Still Eludes Scientists, (NEA) News Chronicle (Calif.) 29. kolovoza 1973. g., str. A-9.

4.

Odluujui test
Pogled na mnoge kulture irom svijeta u kojima nema ili nije bilo raka; analiza njihove tradicionalne hrane.

NAJBOLJI NAIN DA se dokae ili ospori teorija o lijeenju raka vitaminima bio bi uzeti veliku grupu od nekoliko tisua ljudi, izlagati ih tijekom mnogo godina stalnoj prehrani namirnicama bogatim nitrilozidima i onda provjeriti rezultate. To bi svakako bio odluujui test. Sreom, ve je proveden. U udaljenim i zabaenim mjestima Himalaja, izmeu zapadnog Pakistana, Indije i Kine, nalazi se maleno kraljevstvo zvano Hunza. Taj narod poznat je u svijetu po svojoj zadivljujuoj dugovjenosti i dobrom zdravlju. Za Hunze nije neobino da dozive vie od sto godina, a neki ak sto dvadeset pa i vie. Medicinski timovi koji su ih posjetili izvijestili su da meu Hunzama nisu pronali rak. Iako danas prihvaena znanost ne moe objasniti kako ti ljudi ive bez raka, zanimljivo je primijetiti da tradicionalna prehrana Hunza sadri preko dvjesto puta vie nitrilozida od prosjene amerike prehrane. Ustvari, u toj zemlji, u kojoj je novac bio nepoznat pojam, bogatstvo ovjeka mjerilo se brojem stabala marelica koje je posjedovao. A jezgre marelica smatrali su najcjenjenijom hranom. Na elu jednog od prvih medicinskih timova koji su doprijeli do zabaenog kraljevstva Hunza bio je svjetski poznati britanski kirurg i lijenik dr. Robert McCarrison. U asopisu Journal of The American Medical Association od 7. sijenja 1922. godine dr. McCarrison je izvijestio: Hunze ne znaju to je rak. Imaju... ogromne nasade marelica. Sue ih na suncu i u velikim koliinama koriste u svojoj prehrani.
41

42

Svijet bez raka

Kad Hunze posjetiteljima ponude svjeu breskvu ili marelicu, ovi po navici bace tvrdu koticu na zemlju nakon to su pojeli plod. To u njihovih vodia domaina izaziva zgranutost i nevjericu. Oni jezgru smatraju najukusnijim dijelom voa. Dr. Allen E. Banik, optiar iz Kearneva, Nebraska, bio je jedan takav posjetitelj. U knjizi Hunza Land (Zemlja Hunza) opisao je to se dogodilo: Prvo iskustvo s marelicama Hunza, svjee ubranima sa stabla, imao sam kad ih je moj vodi ubrao nekoliko, oprao u planinskom potoku i ponudio mi da ih kuam. Pojeo sam slasno voe i leerno bacio kotice na tlo. Nakon to me s nevjericom pogledao, jedan stariji ovjek sagnuo se i pokupio kotice. Razbio ih je izmeu dva kamena i dao mi ih je. Vodi je sa smijekom rekao: Pojedite ih. To je najbolji dio voa. To je pobudilo moju znatielju i pitao sam: to radite sa sjemenkama koje ne pojedete? Vodi mi je objasnio da spremaju zalihe, ali veinu vrlo sitno samelju i zatim pod pritiskom iscijede kako bi dobili vrlo hranjivo ulje. To ulje, tvrdio je moj vodi, prilino je slino maslinovom ulju. Ponekad, kad je potrebno, progutamo licu tog ulja. U posebnim danima primo nae chappatije [kruh] u njemu. U noima svetkovina nae ene njime naulje kosu kako bi bila sjajna. Dobar je sastojak za utrljavanje kod modrica na tijelu.1 Godine 1973. princ Mohammed Ameen Khan, sin Mira od Hunza, rekao je Charlesu Hillingeru iz Los Angeles Timesa da je prosjean ivotni vijek njegovog naroda oko osamdeset pet godina. Dodao je: Mnogi lanovi Vijea staraca koji pomau mom ocu u upravljanju zemljom imaju vie od sto godina.2 Sa znanstvenim nepovjerenjem i prema glasinama i prema pisanoj rijei, dr. Ernst T. Krebs mladi sastao se na veeri s princem Khanom i raspitivao o istinitosti lanka iz LA Timesa. Princ je sve spremno potvrdio i zatim ispriao kako kod njih nije neobino nakon ruka pojesti trideset do pedeset jezgri marelica, koje njima slue kao grickalice.3 Jedui ih, unosi se u tijelo ak 75.000 meunarodnih jedinica vitamina A dnevno, uz gotovo 50 mg vitamina BI7. Usprkos svemu tome, ili moda ba zbog toga, ivotni je vijek Hunza, kako je potvrdio princ, bio oko osamdeset pet godina. To je u neshvatljivoj opreci sa situacijom u Sjedinjenim Dravama, gdje je, u to vrijeme, ivotni vijek bio oko sedamdeset jedne godine. ak i danas, nakon vie od dva desetljea, oekivani ivotni vijek pri roenju u SAD-u je samo sedamdeset est godina.
Allen E. Banik i Renee Taylor, Hunza Land (Long Beach, Kalifornija: Whitehorn, 1960.), str. 123-24. Los Angeles Times, 7. svibnja 1973. g., dio I-A. Jezgre Hunza sadre samo oko 6% amigdalina prisutnog u obinim marelicama iz Kalifornije. Pojesti toliko jezgri uzgojenih u SAD-u ne bi bilo pametno zbog mogunosti trovanja. Vidi Sedmo poglavlje koje govori o otrovnosti kotica voa.
3

Odluujui t e s t

43

Ta brojka moe zvuati dosta dobro, ali sjetimo se da ukljuuje milijune starih ljudi koji jesu ivi, ali zapravo ne ive. Moda je njihov ivot zaista produen pomou operacija ili lijekova, ali je u tom procesu unitena kvaliteta njihovih ivota. Govorimo o onima sa smanjenom mentalnom sposobnou koji imaju bezizraajan pogled ili ovise o mehanizmima za odravanje ivota ili su vezani uz krevet i potrebna im je njega dvadeset etiri sata dnevno. U statistikama Hunza nema takvih sluajeva. Veina Hunza je zdrava, krepka i vitalna gotovo do pred samu smrt. Kvalitetan ivot vaniji je od duine ivotnog vijeka. Hunze imaju oboje. Treba istaknuti da unos vitamina A kod Hunza moe biti sedam i pol puta vei od najvee dopustive koliine - prema FDA - u tabletama ili kapsulama. Ta je Agencija pokuala potpuno zakonski zabraniti jedenje sjemenki marelice. ene Hunza poznate su po upadljivo glatkoj koi ak i u starosti. Njihova lica obino izgledaju petnaest do dvadeset godina mlade nego kod njihovih vrnjakinja u drugim dijelovima svijeta. One tvrde da njihova tajna lei u ulju jezgri marelica kojim gotovo svakodnevno mau kou. Godine 1974. Hunzejeposjetio senator Charles Percy, lan Senatskog posebnog odbora za pitanja starenja. Po povratku u Sjedinjene Drave napisao je: Poeli smo sa zanimanjem pratiti na koji nain ive Hunze. Bi li njihove prehrambene navike mogle biti izvorom dugovjenosti? ... Neki Hunze vjeruju da su za njihovu dugovjenost djelomino zaslune marelice. Kao to je ria osnovna namirnicama u nekim dijelovima svijeta, Hunzama su osnovna hrana marelice koje ljeti jedu svjee i sue ih na suncu za dugu zimu. Jezgre marelica fino melju i cijede zbog njihovog hranjivog ulja koje koriste za prenje i kao ulje za rasvjetu.4 I tako, Hunze koriste marelicu, njezinu jezgru i ulje jezgre za praktiki sve. Kao i veini zapadnih znanstvenika nepoznat im je kemijski i fizioloki sadraj nitrilozida iz tog voa, ali u praksi su nauili da konzumiranje u velikim koliinama poboljava ivot. Neki su riskirali ivot na opasnim himalajskim prijevojima kako bi doli do Hunza i objavili pet ili est izvrsnih knjiga, a jednu od onih koje zasluuju panju napisao je dr. Banik/ Takoer se tijekom nekoliko godina objavljivao velik broj lanaka u asopisima i novinama: svi oni daju istu sliku o prosjenoj prehrani Hunza. Osim sveprisutnih marelica, Hunze uglavnom jedu itarice i svjee povre. To ukljuuje heljdu, proso, lucernu, graak, bob, repu, salatu, klice mahunarki ili itarica i razne vrste bobica. Sve nabrojeno, osim salate i repe, sadri nitrilozide ili vitamin BI7.

You Live To Be 100 in Hunza, Parade, 17. veljae 1974. g., str. 11.

44

Svijet bez raka

Treba rei da je, naalost, posljednjih godina konano probijena uska cesta preko tog planinskog dijela pa je hrana iz modernog svijeta doprla i do Hunza, nakon ega su zabiljeeni prvi, iako rijetki, sluajevi raka. Godine 1927. dr. McCarrison postavljen je na mjesto direktora istraivanja prehrane u Indiji. Dio njegovog posla sastojao se od eksperimenata na albino takorima kako bi se utvrdilo na koji nain na njih utjee hrana Hunza u usporedbi s hranom iz drugih zemalja. U eksperiment je bilo ukljueno vie od tisuu takora. Paljivo su ih pratili od prvog dana sve do dvadeset sedmog mjeseca (to kod ljudi odgovara dobi od otprilike pedeset godina), kada su takori koji su dobivali hranu Hunza bili ubijeni i secirani. Evo to je izvijestio McCarrison: Tijekom protekle dvije godine i tri mjeseca nije bilo sluajeva bolesti u svemiru albino mieva, nije bilo smrti od prirodnih uzroka meu odraslim ivotinjama i, osim nekoliko sluajnih smrti, nije bilo smrtnosti meu mladuncima. I kliniki i post-mortem pregledi ove grupe pokazali su da su apsolutno zdravi. Moda neki od njih i imaju kakvu skrivenu bolest ali, ako je tako, nisam uspio pronai ni klinike ni mikroskopske dokaze za to.5 Spomenimo, za usporedbu, da su kod vie od dvije tisue takora koje su hranili tipinom indijskom i pakistanskom kuhinjom ubrzo zabiljeeni problemi s oima, irevi, apscesi, pokvareni zubi, iskrivljena kraljenica, gubitak krzna, anemija, koni poremeaji, problemi sa srcem, bubrezima i lijezdama, kao i irok raspon gastrointestinalnih poremeaja. U nastavku eksperimenata McCarrison je jednoj grupi takora davao tipinu hranu engleskih niih klasa: bijeli kruh, margarin, zaslaeni aj, kuhano povre, konzervirano meso i jeftine demove i elee. To je prehrana koja se puno ne razlikuje od one velikog broja Amerikanaca. Pored toga to su takori oboljeli od raznih kroninih metabolikih bolesti, postali su krajnje razdraljivi. McCarrison je napisao: Bili su razdraljivi i esto su ujedali one koji su ih hranili. Bilo je oigledno da im ne odgovara prisilan boravak u kavezu: esnaestog dana eksperimenta poeli su 6 ubijati i jesti slabije meu sobom. Stoga ne udi da je ovjek koji ivi zapadnjakim nainom ivota rtva kronine metabolike bolesti raka, dok u Hunza to nije sluaj. I ako netko sumnja da bi ta razlika mogla biti rezultat nasljednih faktora, vano je znati da

Citirao Renee Taylor, u Hunza Health Secrets (New York: Avvard Books, 1964.), str. 96-7.
6

Ibid, str. 97.

Odluujui

test

45

kada Hunze napuste svoj nepristupaan kraj i prihvate jelovnike drugih zemalja, ubrzo podlijeu istim bolestima i tegobama - ukljuujui rak - kao i ostatak ovjeanstva. Eskimi su jo jedan narod koji su medicinski timovi promatrali mnogo desetljea i utvrdili da uope ne obolijevaju od raka. U knjizi Vilhjalmura Stefansona Rak: Bolest civilizacije? Antropoloka i povijesna studija7 saznajemo da je tradicionalna prehrana Eskima nevjerojatno bogata nitrilozidima prisutnima u ostatku mesa sobova i drugih ivotinja koje pasu travu. Nitrilozidi su takoer prisutni u jednoj vrsti bobica (Rubus spectabilis) koja obilno raste u arktikim krajevima. Jo jedna eskimska poslastica je zelena salata. Priprema se od sadraja eluca sobova i jelena - svjee trave iz tundre. Meu tim travama posebno je est morski trozubac (Triglochin maritima). Studije koje je provelo ameriko Ministarstvo poljoprivrede pokazale su da je morski trozubac vjerojatno bogatiji nitrilozidima od bilo koje druge trave. to se dogaa kad Eskim napusti svoj tradicionalni nain ivota i pone se hraniti na zapadnjaki nain? Ima veu ansu oboljeti od raka nego prosjeni Amerikanac. Lijenik Otto Schaefer, dr. med., koji je prouavao prehranu i stupanj zdravlja Eskima, izvijestio je daje taj narod doivio drastinu promjenu u prehrambenim navikama. Neizravno ju je prouzroila izgradnja vojnih i civilnih aerodroma irom kanadskog Arktika sredinom 1950-ih godina. Ta je izgradnja privukla Eskime zato to su im bili ponueni novi poslovi, novi domovi, nove kole - i novi jelovnici. Samo generaciju ili dvije ranije njihova se prehrana gotovo u cijelosti sastojala od divljai i ribe, sezonskih bobica, korijenja, lisnatog zelenja i alga. Ugljikohidrati gotovo uope nisu bili zastupljeni. A onda se iznenada sve to promijenilo. Dr. Schaefer pie: Kad Eskim napusti nomadski nain ivota i pone ivjeti u naselju, on i njegova obitelj prolaze kroz osobite promjene. Njegova djeca rastu bre i budu via, ranije ulaze u pubertet. Zubi im se kvare, njegova supruga obolijeva od bolesti une vreice. Velika je vjerojatnost da neki lan obitelji oboli od kakve degenerativne bolesti po kojoj su bijelci dobro poznati.8 Mogli bismo navesti mnoge druge narode u svijetu koji dijele iste karakteristike. Abhazi koji ive duboko na Kavkazu na sjeveroistonoj strani Crnog mora gotovo su jednako poznati po zdravlju i dugovjenosti kao Hunze. Slinosti izmeu tih dvaju naroda zapanjujue su. U prvom redu, Abhazija je surova zemlja na

Cancer: Disease of Civilization? An Anthropological and Historical Study, New York: Hill and Wang, 1960.
Q

Nutrition Today, studeni/prosinac 1971. g., citirano u Modern Refined Foods Finally Reach The Eskimos, Kaysers Health Research, svibanj 1972. g., str. 11, 46, 48.

46

Svijet bez raka

kojoj nije lako uzgojiti ljetinu. Stanovnici su navikli na teak svakodnevni rad tijekom itavog ivota. Upravo su zbog toga fiziki i mentalno zdravi sve do trenutka smrti. U pravilu umiru brzo, uz malo ili nimalo popratnih bolesti. Kao kod Hunza, oekivani ivotni vijek Abhaza znatno je dui od osamdeset godina. Mnogi imaju vie od sto godina. Jedna od najstarijih osoba na svijetu bila je gospoa Shirali Mislimov iz Abhazije koja je 1972. godine, prema procjenama, imala 165 godina.9 Drugi je zajedniki faktor, naravno, hrana, koja je obino siromana ugljikohidratima, sadri mnogo biljnih bjelanevina i bogata je mineralima i vitaminima, pogotovo vitaminom BI7. Sve dok su sjevernoameriki Indijanci bili vjerni svojim tradicionalnim obiajima i prehrani, bili su izvanredno otporni na rak. U jednom je razdoblju Ameriko udruenje lijenika poticalo saveznu vladu da provede studiju, elei otkriti koji su to razlozi zbog kojih ima tako malo sluajeva raka meu Indijancima plemena Hopi i Navajo. U asopisu Journal oj the AMA od 5. veljae 1949. godine pisalo je: ini se da je indijanska prehrana slaba po kvaliteti i koliini te nedovoljno raznovrsna. Lijenici su se pitali ima li to ikakve veze s injenicom da je samo 36 sluajeva malignog raka otkriveno meu 30.000 prijema u bolnicu Ganado Arizona Mission. Lijenici kau da bi u jednakoj populaciji bijelaca bilo oko 1.800 sluajeva. Trideset est u usporedbi s tisuu osamsto iznosi samo dva posto od oekivanog broja. Oigledno, ti podaci o neemu ovise. Dr. Krebs je, provevi temeljita istraivanja na tu temu, napisao: Na temelju povijesnih i antropolokih podataka analizirao sam sadraj nitrilozida u prehranama raznih sjevernoamerikih plemena. Dokazi bi trebali jednom i zauvijek pokazati da hrana koja sadri nitrilozide nije otrovna. Neka od tih plemena unosila su preko 8.000 miligrama vitamina B17 (nitrilozida) dnevno. Moji podaci su potpuni u sluaju Indijanaca plemena Modoc.10 Letimian pogled na uroenike populacije koje ne obolijevaju od raka u tropskim podrujima poput June Amerike i Afrike otkriva veliko obilje i raznovrsnost namirnica bogatih nitrilozidima. Ustvari, vie od jedne treine

The Secret of Long Life by Sula Benet, (N.Y. Times News Service), L.A. HeraldExaminer, 2. sijenja 1972. g., str. A-12. Takoer Soviet Study Finds Recipe for Long Life, National Enquirer, 27. kolovoza 1972. g.,str. 13.
10

Pismo dr. E. T. Krebsa ml. upueno r. Deanu Burku iz Nacionalnog instituta za rak od 14. oujka 1972. g., Griffin; Private Papers, op. cit.

Odluujui t e s t

47

svih autohtonih biljaka na tom podruju sadri BI7. Jedna od najeih je manioka (kasava), koju ponekad opisuju kao kruh tropskih krajeva. Ali ona nije isto to i slatka manioka koju radije jedu u gradovima zapadne civilizacije. Autohtoni plod je gori, ali je bogat nitrilozidima. Slatka manioka ima mnogo manje te vitalne tvari, a ak je i ona toliko preraena da su praktiki uklonjeni svi nitrilni ioni.11 Jo je 1913. godine dr. Albert Schvveitzer, svjetski poznati lijenik misionar, za boravka u Africi upro prstom u osnovni uzrok raka. Nije izolirao konkretnu tvar, ali je na temelju svojih zapaanja bio uvjeren da odgovor lei u razlikama u prehrani. U svom predgovoru knjizi Alexandera Berglasa Rak: Uzrok i lijek (Cancer: Cause and Cure, Pariz: Pasteur Institute, 1957.), napisao je: Kad sam doao u Gabon 1913. godine zapanjilo me to to nisam susreo nijednoga pacijenta oboljelog od raka. Nisam vidio nijedan sluaj raka meu domaim stanovnitvom dvjesto milja od obale... Ne mogu, naravno, sa sigurnou tvrditi da uope nije bilo raka, ali poput ostalih lijenika na granici mogu samo rei da, ako su i postojali neki sluajevi, morali su biti vrlo rijetki. ini se daje to odsutstvo raka posljedica razlika izmeu prehrane domaeg stanovnitva i Europljana... Misionarski i medicinski asopisi zabiljeili su mnogo populacija irom svijeta koje ne poznaju rak. Neke se nalaze u tropskim regijama, neke na Arktiku. Neke su lovci koji jedu goleme koliine mesa, neke su vegetarijanci koji gotovo uope ne jedu meso. Premda ive na razliitim kontinentima i pripadaju razliitim rasama, jedina stvar koja im je zajednika jest to da nepostojanje raka odnosno stupanj obolijevanja od raka izravno ovisi o koliini nitrilozida ili vitamina B17 u njihovoj prirodnoj prehrani. Kao odgovor na to, skeptik bi mogao tvrditi da te primitivne grupe nisu izloene istim kancerogenim elementima kojima je izloen moderan ovjek pa je moda to razlog zato su imuni na rak. Dajmo im da udiu isti zrak pun smoga, da pue iste cigarete, gutaju iste kemikalije dodane u njihovu hranu ili vodu, koriste iste sapune ili deodorante pa da vidimo to e onda biti. To je valjan argument. Ali, sreom, ak je i to pitanje sada rijeeno, kako pokazuje iskustvo. U gusto naseljenoj dravi Kaliforniji, u kojoj je zrak esto zagaen, ivi preko 100.000 ljudi koji ine populaciju s uestalou raka ispod pedeset posto u odnosu na ostatak stanovnitva. Ta jedinstvena grupa ima isti spolni, dobni, socioekonomski, obrazovni, okupacijski, etniki i kulturni profil kao i ostatak stanovnitva te drave, koji ima dvostruko veu uestalost raka. To je kalifornijska populacija adventista sedmog dana.

The Laetriles/Nitrilosides, op. cit, str. 9 , 1 0 .

48

Svijet bez raka

Postoji samo jedna materijalna razlika koja tu populaciju izdvaja od one ostatka drave. Ta je populacija uglavnom vegetarijanska. Znatno poveavajui koliinu povra u svojoj prehrani - kako bi kompenzirali odsustvo mesa - oni proporcionalno poveavaju prehrambeni unos vitamina B17 (nitrilozida).12 Razlog zato ta populacija nije potpuno otporna na rak - poput Hunza, starosjedilakih Eskima i drugih slinih populacija - vjerojatno lei u tome to: 1) mnogi lanovi te sljedbe pridruili su joj se nakon to su gotovo cijeli ivot slijedili opi ili standardni obrazac prehrane; 2) voe i povre koje jedu nije svjesno birano prema sadraju B17 i oni openito ne jedu sjemenke voa; i 3) ne pridravaju se svi adventisti sedmog dana vegetarijanske prehrane. Jo jedna grupa koja, zbog vjerske doktrine, jede vrlo malo mesa i, stoga, vee koliine itarica, povra i voa koji sadre BI7, jest mormonska populacija. U Utahu, u kojem ima sedamdeset tri posto mormona, stopa raka je dvadeset pet posto ispod nacionalnog prosjeka. U okrugu Utah, koji ukljuuje grad Provo i ima devedeset posto mormona, stopa raka je dvadeset osam posto nia od nacionalnog prosjeka za ene i trideset pet posto za mukarce.13 U ljeto 1940. godine Nizozemsku su okupirale vojne snage nacistike Njemake. Pod diktatorskim reimom cijela nacija od oko devet milijuna ljudi bila je prisiljena drastino promijeniti svoje prehrambene navike. Dr. C. Moerman, lijenik iz Vlaardingena u Nizozemskoj, opisao je to se dogodilo tijekom tog razdoblja: Bijeli kruh zamijenjen je integralnim i raenim kruhom. Opskrba eerom bila je drastino smanjena i uskoro je potpuno prestala. Koristio se med, ako je bio dostupan. Prekinut je uvoz ulja pa se zato vie nije proizvodio margarin, zbog ega su ljudi nastojali doi do maslaca. K tome, potroai su nabavljali to je mogue vie voa i povra, nagomilavajui i kupujui od poljoprivrednika sve to su mogli. Ukratko: ljudi su glad zadovoljavali velikim koliinama prirodnih elemenata bogatih vitaminima. Sad razmislite o tome to se dogodilo kasnije: godine 1945. ta je nametnuta prehrana iznenada prekinuta. Koji je bio rezultat toga? Ljudi su opet poeli jesti bijeli kruh, margarin, obrano mlijeko, mnogo eera, mnogo mesa i samo poneko povre i malo voa... Ukratko: ljudi su jeli previe neprirodne i premalo prirodne 14 hrane pa nisu dobivali dovoljno vitamina.

U povru se nalaze i druge tvari koje djeluju protiv raka - poput beta karotena i grupe spojeva poznatih kao saponini koji se nalaze u irokom rasponu povra i mahunarki. ini se, meutim, da nitrilozidi imaju najsnanije djelovanje. Vidi Vegemania, Scientists Tout the Health Benefits of Saponins, Richard Lipkin, Science News, 9. prosinca 1995. g., str. 392-3. Cancer Rate for Mormons Among Lowest, Los Angeles Times, 22. kolovoza 1974. g., II. dio, str. 1.
14

The Solution of the Cancer Problem (m.s., 1962.) str. 31.

Odluujui t e s t

49

Dr. Moerman je pokazao da je 1945. godine stopa raka u Nizozemskoj naglo pala u odnosu na 1942. godinu i dosegla najniu razinu. Ali nakon 1945. godine, kako se ponovno poela preraivati hrana, stopa raka iznova je poela rasti i otada cijelo vrijeme postupno raste. Naravno da iskustva iz Nizozemske ili ona zabiljeena meu adventistima sedmog dana ili mormonima nisu konaan dokaz, jer jo uvijek ostaje otvoreno pitanje konkretnog prehrambenog faktora, ili prehrambenih faktora, koji ta iskustva potvruju. Zato suzimo podruje. Od 1960-ih godina poveavao se broj ljudi koji su prihvaali teoriju o lijeenju raka vitaminima i u skladu s time mijenjali svoju prehranu. Oni predstavljaju sve drutvene slojeve, sve dobi, oba spola i nalazimo ih u gotovo svakoj razvijenijoj zemlji u svijetu. Samo u SAD-u broje se u tisuama.15 Znaajno je, dakle, da nakon prelaska na prehranu bogatu vitaminom B17 nitko od njih, koliko je poznato, nije obolio od raka.16 U ljeto 1973. godine saznalo se da je Adelle Davi, jedna od najpoznatijih nutricionistica u zemlji - ena koju su smatrali strunjakinjom po pitanjima prehrane i raka - i sama oboljela od jednog od najopasnijih oblika raka. Preminula je u svibnju, godinu kasnije. inilo se da e to biti kraj nutricionistike teorije o raku. Ali, ako se stvari paljivije razmotre, ona nikad ni u jednoj od svojih brojnih knjiga, ili u predavanjima, nije tretirala nitrilozide kao vitamin pa ak ni kao esencijalnu hranjivu tvar. Spomenula je da je laetril, po njezinom miljenju, djelotvoran u tretiranju raka nakon to se povukao, ali izgleda da njegovu upotrebu, u manje koncentriranom i prirodnijem obliku, nije smatrala neophodnom u ovjekovoj svakodnevnoj prehrani. ini se da ak ni nakon to joj je dijagnosticiran rak u tome nije vidjela nikakvu vezu. Autor se s njom dopisivao upravo po tom pitanju, i evo dijela njezinog odgovora: Budui da nas okruuju stotine kancerogenih tvari u konzervansima, aditivima, otrovnim sprejevima, umjetnim gnojivima te u zagaenom zraku i vodi, tvrdnja da je rak bolest uzrokovana nedostatkom vitamina svakako je netona i previe pojednostavljena.17
Dr. Dean Burk je 30. svibnja 1972. godine uputio pismo lanu Kongresa Louu Freyju ml. u kojem je rekao da gaje kontaktiralo najmanje 7 5 0 osoba, ukljuujui mnoge doktore medicine, velik dio kojih mu se obratio iskljuivo radi prevencije raka. Vidi Cancer Control Journal, svibanj/lipanj 1973. g., str. 1. Na isti su nain autora ove knjige u protekla dva desetljea kontaktirale doslovce tisue korisnika laetrila.
16 Otkad su ove rijei ugledale svjedo dana u knjizi objavljenoj 1974. godine, autor je sreo dvije osobe koje su tvrdile da su dobile rak nakon to su svakodnevno jele jezgre marelice. Dvije! Nije poznato koliko su ih tono pojele ili od ega se jo sastojala njihova prehrana (u jednom sluaju poznato je da je prehrana bila uasna) ili koliko su se strogo pridravale programa ili kakvo im je bilo prethodno zdravstveno stanje ili kakvim su vrstama kancerogenih tvari mogle biti izloene, ukljuujui medicinske rendgenske preglede i puenje. Ipak, ti sluajevi dokazuju da ideja lijeenja raka vitaminima nije 1 0 0 % savrena. Prihvaate li 9 9 % ? 17

Poruka Adelle Davi upuena G. Edvvardu Griffinu, 1. kolovoza 1973. g.; Griffin, Private Papers, op. cit.

50

Svijet bez raka

Treba rei da je ta dama bila izvanredna nutricionistica. Pomogla je tisuama ljudi da povrate zdravlje boljom prehranom i kuhanjem zdravije hrane. Ali oigledno je da se nije slagala s ljudima koje sam ranije spomenuo - koji su izmijenili svoju prehranu tako to su u nju ukljuili namirnice bogate nitrilozidima; i tako, nesretna injenica da je podlegla raku ne dokazuje nedjelotvornost laetriela. Zato, ponovimo injenice. Dok njihovi sugraani boluju od raka u stopi od jedne na svake tri osobe, koliko je poznato, ak ni jedan na tisuu onih koji redovito uzimaju nitrilozide ne obolijeva od te strane bolesti. Mnogima logika ovih injenica iznesenih na jednom mjestu ima smisla pa bi se vrlo lako ve ovdje mogla zavriti rasprava. Ali, s obzirom na snano protivljenje ovom shvaanju, nemojmo se zadovoljiti logikom teorije. Potvrdimo naa uvjerenja i znanou o toj teoriji, kako bismo razumjeli zato djeluje onako kako nam naa logika govori da sigurno djeluje.

5 .

Rak: navala ivota

Objanjenje cjepiva guterae kao u trofoblastike teze na o raku; opis uloge jednostavnog urinskog testa sredstva protiv kontroli raka. rak; procjena BCG raka; pregled vitalne

GODINE 1902. JOHN BEARD, profesor embriologije na Sveuilitu Edinburgh u kotskoj, napisao je lanak objavljen u britanskom medicinskom asopisu Lancet u kojem je ustvrdio da nema razlike izmeu stanica raka i odreenih predembrijskih stanica koje su normalne za rane faze trudnoe. Struni naziv za te normalne stanice je trofoblasti. Opseno istraivanje dovelo je profesora Bearda do zakljuka da su rak i trofoblasti, zapravo, jedno te isto. Zato je njegova teorija poznata kao trofoblastika teza o raku.1 Trofoblast u trudnoi zaista ima sva klasina obiljeja raka. Brzo se iri i razmnoava dok prodire u stijenku maternice, pripremajui mjesto gdje e se embrij moi vezati radi majinske zatite i hranjenja. Trofoblast se formira kao rezultat lanane reakcije koju pokree jedna druga stanica koja se zove diploidni totipotent.2 Za nae potrebe jednostavno emo ju zvati stanica ukupnog ivota, jer u sebi sadri sve odvojene karakteristike itavog organizma i ima potpuni kapacitet da se razvije u bilo koji organ ili tkivo ili, to se toga tie, u cijeli embrij.

Ponekad ju zovu i unitarna teza o raku na temelju toga to su svi oblici raka, u osnovi, isti. Nema potrebe da ulazimo u sve detalje oko formiranja tih stanica, jer to nas obino samo optereuje injenicama koje nisu neophodne za razumijevanje osnovne teorije. Svatko koga zanima pozadina ove teorije moe se informirati u javnoj knjinici konzultirajui bilo koji standardni prirunik o embriologiji. Posebice su vrijedni The Enzyme Treatment of Cancer and its scientific Basis Johna Bearda (London: Chatto & Windus, 1911.) i The Biology of Cancer Charlesa Gurchota (San Francisco: Friedman, 1948.). 51

52

Svijet bez raka

Oko osamdeset posto tih stanica ukupnog ivota smjeteno je u jajnicima ili testisima i slue kao genetski spremnik za budue potomstvo. Ostale su rasporeene drugdje po tijelu zbog razloga koji jo nisu u potpunosti jasni, ali bi mogli ukljuivati procese regeneracije i ozdravljenja oteenog ili ostarjelog tkiva. Hormon estrogen dobro je poznat po tome to izaziva promjene u ivom tkivu. Iako se openito smatra enskim hormonom, prisutan je kod oba spola i obavlja mnoge vitalne funkcije. Gdje god je tijelo ozlijeeno, bilo fizikom traumom, kemijskim djelovanjem ili boleu, estrogen i drugi steroidni hormoni uvijek se javljaju u visokim koncentracijama i mogue je da slue kao stimulatori ili katalizatori staninog rasta i obnavljanja tijela. Danas znamo da stanica ukupnog ivota dobiva poticaj za stvaranje trofoblasta kada doe u dodir s tim steroidnim hormonima koji djeluju kao organizacijski podraaji. Kad se to dogodi onim stanicama ukupnog ivota koje su se razvile iz oploene jajne stanice, nastaju posteljica i pupana vrpca, sredstva za hranjenje embrija. Ali kad se dogodi nespolnim putem u sklopu opeg procesa ozdravljenja, rezultat je rak. Da budemo precizniji, trebali bismo rei da je rezultat rak ako se proces ozdravljenja ne zavri nakon to obavi svoj zadatak. U svom djelu A Report on Cancer, (Izvjetaj o raku) 3 koje otkriva mnogo iznenaujuih informacija, dr. sc. Hardin B. Jones spomenuo je ovu pojavu: Druga vana stvar koju treba uzeti u obzir u vezi s rakom je da su svi oblici otkrivenog raka povezani s nasuminim izgledima za preivljavanje koji se ne smanjuju dok je rak prisutan. To uvjerljivo implicira da postoji neko prirodno fizioloko obuzdavanje napredovanja te bolesti i da je brzo napredovanje raka koje esto moemo vidjeti u terminalnim stadijima posljedica zatajenja prirodnog obuzdavajueg utjecaja. Ubrzo emo vidjeti zato taj prirodni obuzdavajui utjecaj moe zakazati, ali zasad, kako ne bismo previe pojednostavljeno opisali taj proces, moemo rei da je rak rezultat prekomjernog ozdravljenja. To je razlog zato se kae da puenje, prekomjerno izlaganje suncu ili brojne tetne kemikalije mogu uzrokovati rak. Bilo to to uzrokuje tetu na tijelu moe dovesti do raka ako tjelesni procesi ozdravljenja ne rade pravilno - kao to emo vidjeti. Dr. Stevvart M. Jones iz Palo Alta, Kalifornija, opisao je taj proces na ovaj nain:

Rad iznesen pred 11. godinjom konferencijom znanstvenih pisaca Amerikog drutva za rak, New Orleans, 7. oujka 1969. g.

Rak: navala ivota

53

Svaki put kad se stanica trofoblasta pojavi u tijelu izvan trudnoe, mogue je da prirodne sile koje ju kontroliraju u normalnoj trudnoi nisu prisutne i u tom sluaju ona zapoinje s nekontroliranim dijeljenjem, invazijom, irenjem i metastaziranjem. Na to ju potie organizirajua tvar, obino estrogen, ije prisustvo dodatno pospjeuje aktivnost trofoblasta/ib je poetak raka.4 Ako je istina da stanica trofoblasta nastaje u lananoj reakciji koja ukljuuje estrogen ili druge steroidne hormone, iz toga bi logino slijedilo da je neprirodno visoko izlaganje tim tvarima faktor koji pogoduje nastanku raka. I zaista, dokazano je da je to istina. Upotreba dietilstilbestrola kao stimulatora debljanja stoke prekinuta je 1972. godine zato to je dokazano da je taj sintetski estrogen, koji je u tragovima bio prisutan u govedini koju kupujemo u naim prodavaonicama, uzrokovao rak eluca kod pokusnih takora. Takoer je otkriveno da ene koje uzimaju kontracepcijske pilule - posebice one koje sadre estrogen - ne samo to dobivaju ireverzibilne promjene na grudima, nego imaju i gotovo triput vei rizik od raka u odnosu na ene koje ih ne uzimaju. Tu injenicu istaknuo je dr. Otto Sartorius, direktor Klinike za kontrolu raka u Opoj bolnici Santa Barbara u Kaliforniji, koji je zatim dodao: Estrogen je hrana na kojoj raste karcinom [rak]. Kako biste izazvali rak kod niih ivotinja, prvo trebate uvesti estrogensku bazu.5 U svemu tome postoji faktor koji izaziva zbunjenost jer se, povremeno, ini da neki oblici raka reagiraju na hormonsku terapiju - davanje estrogena ili testosterona. Ali ta vrsta terapije daje povoljne rezultate samo u sluajevima koji ukljuuju rak spolnih lijezda, kao to su grudi ili prostata, ili onih organa na koje snano djeluju spolni hormoni. Pacijenticama se daju muki hormoni, a pacijentima enski hormoni. Prividno povoljno djelovanje rezultat je pokuaja hormona da se suprotstave ili oslabe te lijezde. Ako se rak sporije razvija, to je zato to je organ usporen. Meu nuspojave takvih terapija spadaju promjene seksualne fiziologije pacijenta. Takoer, korisne rezultate koje daju, ako ih uope ima, lijenici obino opisuju kao palijativne, to znai da se rak ne lijei, nego se samo privremeno usporava. Ali najgori je dio to to bi - pogotovo u sluaju mukaraca koji koriste estrogen - prisustvo neprirodno visokih razina steroida u cijelom sustavu lako mogla biti faktor koji pogoduje nastanku novog kanceroznog tkiva na drugim mjestima osim primarne lokacije. Kad se rak pone stvarati, tijelo reagira pokuajem da ga izolira i okrui stanicama koje su sline onima na mjestu gdje se pojavio. U poetku je rezultat toga oteklina ili kvrica. Dr. Jones nastavlja:

Nutrition Rudiments in Cancer, S.M. Jones, M.S., B.A., Ph.D., M.D., (Palo Alto, Kalifornija., 1972.) str. 6.

54

Svijet bez raka

Kako bi suzbilo estrogensko djelovanje trofoblasta, tijelo preplavljuje podruja trofoblasta morem beta glukuronidaze (BG) koja deaktivira av estrogen pri dodiru. Istovremeno, stanice tkiva koja su napadnuta trofoblastima defenzivno se umnaaju u pokuaju da lokalno obuzdaju irenje. Obino su pokuaji tijela da kontrolira gnijezdo trofoblasta uspjeni, trofoblast bude uniten i benigni polip ili drugi benigni tumor ostane kao podsjetnik da je tijelo pobjedilo rak.6 Pod mikroskopskom analizom utvrdi se da mnogi od tih tumora podsjeaju na mjeavinu ili hibrid trofoblasta i okolnih stanica, to je injenica koja je neke istraivae navela na preuranjeni zakljuak da ima mnogo razliitih tipova raka. Ali tumori se ine razliitima u onoj mjeri u kojoj su dobroudni; to znai - u mjeri u kojoj sadre nekancerozne stanice. to je vea malignost, to tumori vie poinju sliiti jedan drugome i jasnije poinju poprimati klasina obiljeja trofoblasta u trudnoi. A najmalignije od svih oblika raka - korionepiteliome - gotovo je nemogue razlikovati od stanica trofoblasta. Jer, kako je dr. Beard istaknuo prije gotovo jednog stoljea, oni su jedno te isto. Zanimljivpodataku vezi s tim injenicama je taj da stanice trofoblasta stvaraju poseban hormon koji se lako moe otkriti u urinu. Taj hormon poznat je kao korionski gonadotropni hormon (CGH). 7 Ako je rak trofoblast, onda bi se moglo oekivati da stanice raka takoer lue taj hormon. I zaista, one to rade. Takoer, injenica je da ni za jednu drugu vrstu stanica nije poznato da lui CGH. 8 To znai da ako se CGH otkrije u urinu, to pokazuje da je prisutan ili normalan trofoblast trudnoe ili abnormalan maligni rak. Ako se radi o pacijentici - ili je trudna ili ima rak. Ako se radi o mukarcu, rak je jedini mogui uzrok. Vanost te injenice je dalekosena. Jednostavan test urina, slian dobro poznatom testu trudnoe na kuniu, moe otkriti prisustvo raka mnogo ranije nego to se on manifestira kao bolest ili kvrica. To baca ozbiljnu sumnju na opravdanost kirurkih biopsija. Mnogi lijenici uvjereni su da bilo kakvo rezanje malignih tumora, ak i radi biopsije, poveava vjerojatnost da e se tumor proiriti. (Vie o tome u jednom od narednih poglavlja.) U svakom sluaju, upitna je potreba za takvim procedurama s obzirom na injenicu da je dostupan urinski test na CHG. 9 Tijekom 1960-ih i 70-ih godina dr. Manuel Navarro,
Citirano u Birth Control Pills Endanger Your Breasts, Ida Honorof, Prevention, srpanj 1972. g., str. 89. Vidi takoer Pill Linked to Cancer Risk, L.A. Times, 2 1 . studeni 1972. g., str. A-21.
6 7

Ibid., str. 7. U humanoj biologiji, ponekad se spominje pod nazivom HCG (humani korionski gonadotropin). Slina tvar lui se u prednjoj hipofizi, ali nije ista.

8 9

To je modificiran, osjetljiviji mikro-Aschheim Zondek test i ne smije se brkati s Anthrone testom koji se temelji na slinom principu ali, zbog tehnikih problema povezanih sa samim testom, zasad nije pouzdan kao C H G test.

Rak: navala ivota

55

profesor medicine i kirurgije na Sveuilitu Santo Tomas u Manili, ponudio je taj test amerikim lijenicima i izvijestio o 95%-tnoj tonosti i kod pacijenata koji imaju i onih koji nemaju rak. Kod gotovo svih takozvanih greaka radilo se o tome da je aktivnost raka otkrivena kod pacijenata za koje se vjerovalo da nemaju rak. Ali u velikom postotku sluajeva ti isti pacijenti kasnije su dobili klinike manifestacije raka, to upuuje na zakljuak da je CHG test ipak bio toan. Lijenici koji su imali iskustva s tim testom nauili su da nikada ne pretpostavljaju da je pogrean kada ukazuje na prisustvo trofoblasta. Okrenimo se sada pitanju obrambenih mehanizama. Prije nego to se moemo nadati da emo pobijediti rak, moramo prvo razumjeti kako priroda pobjeuje rak - kako priroda titi tijelo i kontrolira rast stanica trofoblasta. Bilo bi za oekivati da je to glavno pitanje koje danas odreuje smjer istraivanja raka. Naalost, nije tako. Veina istraivakih projekata zaokupljena je egzotinim i toksinim lijekovima ili ureajima koji emitiraju smrtonosne zrake u odabrane dijelove tijela. U prirodi nema pandana niemu od toga pa ne udi to je napredak razoaravaju. Ali, u novije vrijeme, mala grupa istraivaa poela se ponovno okretati prirodi i, budu li ustrajali na tom putu, s vremenom e sigurno postii uspjeh. Od svog tog rada najvie obeava prouavanje prirodnog mehanizma tijela za imunitet. Tijela svih ivotinja sadre milijarde bijelih krvnih zrnaca. Postoje razliite vrste kao to su limfociti, leukociti i monociti, ali sve one imaju istu funkciju - napadaju i unitavaju sve to je strano i tetno za ljudsko tijelo. Ljudi koji imaju smanjen broj bijelih krvnih zrnaca postaju osjetljivi na infekcije svih vrsta i, ustvari, ako je stanje dovoljno ozbiljno, mogu umrijeti od obine inficirane posjekotine ili prehlade. Budui da je funkcija bijelih krvnih zrnaca da unitavaju strana tijela, inilo bi se loginim da ona takoer napadaju i stanice raka. Jedan medicinski asopis ovako je objasnio problem: Jedno od kljunih svojstava naeg tijela je sposobnost razlikovanja izmeu sebe i ne-sebe. Drugim rijeima, mi moemo prepoznati (bioloki) strani materijal koji dospije u naa tijela. Ta sposobnost omoguava nam da se borimo protiv infekcija i da stvaramo otpornost na budue infekcije. To takoer znai da kod transplantacije organa problem nije samo u sloenoj operaciji. Za obrambeni sustav tijela - imunoloki aparat - presaeni organi su, jednako kao bakterije i virusi, strani napadai koje treba suzbiti. Imunologe je jako dugo zbunjivalo to to stanice raka, iako su nesumnjivo strane tijelu, nekako uspijevaju izbjei smrtonosnoj panji imunolokih sustava. Presudno je pitanje, kako?10

New Assaults on Cancer, Roger Lewin, World of Research, 13. sijenja 1973. g., str. 32.

56

Svijet bez raka

U ovom inae odlinom lanku nalazimo jednu od velikih pogrenih pretpostavki koja je danas smetnja gotovo svim ortodoksnim pristupima istraivanju raka: pretpostavku da su stanice raka strane tijelu. Upravo suprotno, one su vitalan dio ciklusa ivota (trudnoe i ozdravljenja). U skladu s time, priroda ih je opskrbila djelotvornim sredstvima za izbjegavanje bijelih krvnih zrnaca. Jedna je od karakteristika trofoblasta to da je okruen tankim proteinskim omotaem koji nosi negativan elektrostatski naboj. Tehniki naziv za to je pericelularna sijalomucinska ovojnica. Bijela krvna zrnca takoer imaju negativan naboj. I budui da se jednaki polovi odbijaju, trofoblast je dobro zatien. Obrambeni faktor je samo obino stanino elektrostatsko polje. Komentirajui vanost tih injenica, dr. Krebs je napisao: Tri etvrtine stoljea klasina je imunologija praktiki udarala glavom o kameni zid u jalovoj potrazi za antigenima raka, stvaranjem antitijela za rak itd., itd. Rak ili stanica trofoblasta nije antigena zbog pericelularne sijalomucinske ovojnice...11 Dio naina na koji je priroda rijeila taj problem, kao to je istaknuo profesor Beard 1905. godine, nalazi se u deset ili vie enzima guterae, od kojih su tripsin i kimotripsin posebice vani za unitavanje trofoblasta. Ti enzimi u svom neaktivnom obliku (kao zimogeni) nalaze se u lijezdi guterai. Tek nakon to stignu do tankog crijeva pretvaraju se u svoj aktivni oblik. Kad se oni apsorbiraju u krvotok i stignu do trofoblasta, probave negativno nabijenu proteinsku ovojnicu. Rak nakon toga bude izloen napadu bijelih krvnih zrnaca i stanice raka umiru.12 U veini rasprava o ovoj temi polazi se od pretpostavke da su limfociti najaktivnija od brojnih vrsta bijelih krvnih zrnaca. Ali miljenja o tome se danas neprestano mijenjaju. Jedna je studija, na primjer, izvijestila da su pravi napadai monociti. Iako monociti ine samo dva ili tri posto od ukupnog broja, studija je utvrdila je da su daleko razorniji za kancerozna tkiva od limfocita koji su bili brojniji. U svakom sluaju, krajnji rezultat je isti.13

Pismo dr. Krebsa Andrevvu McNaughtonu od 2. kolovoza 1971. g., McNaughton Foundation, San Francisco, Kalif., Griffin, Private Papers, op. tit.
12 Rad tog mehanizma znatno je sloeniji nego to se moe zakljuiti iz ovog pojednostavljenog objanjenja, a mnogo toga jo nije potpuno razjanjeno. Na primjer, istraivai jo nisu odgonetnuli kako su stanice trofoblasta u trudnoi zatiene od kimotripsina za vrijeme poetne faze trudnoe. One, oigledno, imaju neku vrstu dodatne zatite koja nedostaje stanicama trofoblasta izvan trudnoe. Mogue je da su to poviene lokalne razine kobalamina koji pretvara cijanovodinu kiselinu u tiocijanat (vitamin B 1 2 ) , uz privremenu visoku razinu rodanaze (zatitnog enzima). Ali to nije potpuno sigurno i predstavlja zanimljivo podruje za budua istraivanja. 13 Vid Cancer killing Cells Found to Eat Tumors, Harry Nelson, autor za Times Medical, LA. Times, 4. travnja 1973. g., str. 32.

Rak: navala ivota

57

Ubrzo nakon to je Beard iznio svoju zapanjujuu teoriju, lijenici su poeli eksperimentirati s enzimima guterae u lijeenju raka, a i povoljni izvjetaji su se poeli pojavljivati u medicinskim asopisima tog vremena. Godine 1906. Frederick Wiggins, dr. med., opisao je svoj uspjeh u sluaju raka jezika i u zakljuku izrazio nadu da e budue rasprave o tripsinu i amilopsinu i klinika iskustva s njima u razumnom vremenu izvan svake sumnje demonstrirati da na raspolaganju imamo siguran i djelotvoran lijek za tretiranje malignih bolesti.14 Izmeu studenog 1906. i sijenja 1907. godine medicinski asopisi objavili su taj i jo tri izvjetaja o uspjenom lijeenju raka enzimima guterae. Poevi od 1972. godine velik publicitet poeo se poklanjati obeavajuem eksperimentalnom radu s BCG-om (cjepivom protiv tuberkuloze poznatim kao Bacillus Calmette Guerin). To se temeljilo na teoriji da BCG - virus TBC-a koji je oslabljen tako da ne predstavlja prijetnju pacijentu - stimulira stvaranje bijelih krvnih zrnaca u tijelu u sklopu njegovog prirodnog mehanizma obrane. Kada cjepivo ue u krvotok tijelo ne zna da je virus TBC-a slab i poinje stvarati bijela krvna zrnca kako bi odbilo napadaa. I ona tada slue kao barijera svakom pravom virusu TBC-a koji bi se mogao pojaviti kasnije. Osim to djeluju kao budua barijera protiv TBC-a, pretpostavlja se da su, barem teoretski, takoer djelotvorna protiv stanica raka. I bilo je opreznih izvjetaja o odreenom napretku u tom smjeru. Meutim, kao to smo vidjeli, prisustvo bijelih krvnih zrnaca samih za sebe tek je jedan dio rjeenja za problem raka. Bez uzimanja u obzir faktora guterae i prehrane, pravi napredak na tom putu bit e vrlo ogranien. Uspjeh s BCG-om koji je zabiljeen u mnogim izvjetajima mogao se pripisati kako prehrambenim faktorima tako i bilo emu drugom.U jednom takvom izvjetaju opisan je tretman za rak koji je pruala dr. Virginia Livingston. Pacijent, koji je takoer bio lijenik, odluio je na temelju vlastitog iskustva da e, budui da je konvencionalna terapija protiv raka davala tako slabe rezultate, umjesto toga isprobati BCG. Zato se obratio dr. Livingston koja je, u to vrijeme, bila jedan od malobrojnih lijenika koji su znali za taj pristup. Tretman je potom bio opisan u lanku: Dr. VVheeleru [pacijentu] ubrizgan je BCG, odreena mu je stroga dijeta s niskim unosom kolesterola te je dobivao antibiotike. Dijeta je, kako je rekao, zabranjivala rafinirani eer, meso peradi i jaja te propisivala sirovo povre, mnogo ribe i vie vitaminskih dodataka. Nakon dva mjeseca oteklina je splasnula, rekao je dr. Wheeler.

VViggin, E H . , Case of Multiple Fibrosarcoma of the Tongue, with Remarks on the Use of Trvpsin and Amylopsin in the Treatment of Malignant Disease, /. Am. Med. Assoc, 15. prosinca 1906. g.; 47:2003-8.

58

Svijet bez raka

Zadnji laboratorijski testovi pokazali su remisiju kanceroznih stanica - to jest, povratak u normalno zdravo stanje - i prisustvo novog, zdravog tkiva, rekao je. 15 Analizirajmo to. Prehrana koju je dobivao dr. Wheeler sastojala se od namirnica koje ne troe enzime guterae za svoju probavu. To je slino prehrani to ju propisuju lijenici koji koriste terapiju vitaminom B17 jer ona oslobaa gotovo sve enzime guterae za apsorpciju u krvotok gdje mogu raditi svoj posao na stanicama raka. Pored toga, dr. VVTieeler je dobivao vie vitaminskih dodataka. Stoga je sasvim mogue da su ta dva faktora bila jednako vana, ako ne i vanija, od davanja BCG-a. Ako se vratimo na temu enzima guterae, poznato nam je da stanice trofoblasta u normalnom embriju nastavljaju rasti i iriti se sve do osmog tjedna. Tada iznenada, bez oiglednog razloga, prestanu rasti i budu unitene. Dr. Beard je jo 1905. godine imao openit odgovor na pitanje zato se to dogaa. Ali nedavna istraivanja pruila su preciznija objanjenja. U osmom tjednu poinje raditi bebina guteraa. Znaajno je da je tanko crijevo, blizu toke gdje se guteraa prazni u njega, jedno od malobrojnih mjesta u ljudskom tijelu gdje se rak gotovo nikada ne moe nai. Sama guteraa esto jest ukljuena u primarnu malignost, ali to je zato to se nuni enzimi ne aktiviraju dok ne izau iz guterae i uu u crijeva ih krvotok. Zbog toga u tankom crijevu ima izuzetno mnogo tih tvari, dok ih sama guteraa moda dobiva vrlo malo. Kao to je primijetio jedan kliniki lijenik: Jedno od najupadljivijh obiljeja patologije malignih bolesti jest gotovo potpuni izostanak karcinoma [raka] u dvanaesniku [prvom segmentu tankog crijeva] i njegova sve vea uestalost du gastrointestinalnog trakta u izravnom omjeru s udaljenou od tog poteenog segmenta.16 Takoer, vidljivo je da dijabetiari - oni koji boluju od zatajenja guterae 17 - imaju triput veu vjerojatnost da dobiju rak od nedijabetiara. Te injenice, koje su godinama zbunjivale medicinske istraivae, konano je mogue objasniti u svjetlu trofoblastike teze o raku. Ta teza, kao to je ustvrdio dr. Krebs, nije dogma koje se nepopustljivo dre njeni zagovaratelji; to je samo jedino objanjenje koje je u potpunom skladu sa svim utvrenim injenicama o raku.

Vaccine B C G Used With Amazing Success-Brings Complete Reversal of cancer in Patient With Malignant Neck Tumor, National Enauirer, 26. studenog 1972. g.
16

Raab, W.-Klin. Wchnschr. 14:1633, citirano u Laetriles/Nitrilosides, op. cit., str. 35. Jones, Nutrition Rudiments in Cancer, op. cit., str. 8.

17

Rak: navala ivota

59

Dr. Stevvart M. Jones tome je dodao: Ta je teorija najstarija, najuvjerljivija i najrazumnija postojea teorija o raku. Izdrala je test od sedamdeset godina suoavanja s novim informacijama o raku, a da ju nikad nije opovrgnula bilo koja nova injenica... Opsena, heterogena znanost o raku koja se u meuvremenu razvila koherentna je samo u svjetlu ove teorije.18 Zvati to teorijom vrhunac je suzdravanja. U nekom trenutku mora se priznati da je istina - istina i da je potraga gotova. To se konano dogodilo 15. listopada 1995. godine na stranicama jednog ortodoksnog medicinskog asopisa - 93 godine nakon to je profesor Beard objavio tu teoriju i 43 godine nakon to ju je dr. Krebs razglasio po cijelom svijetu. Bio je to izvjetaj o studiji koju su na Medicinskom fakultetu u Pittsburghu proveli doktori Acevedo, Tong i Hartsock. Ta studija, koja se bavila genskim karakteristikama humanog korionskog gonadotropnog hormona, potvrdila je da su rak i trofoblast isto. Izvjetaj je zakljuio: Nakon 93 godine dokazano je da je Beardova teorija bila ispravna.19 Meutim, rasprava e se nastaviti. Mnogima je istraivanje uzbudljivije (i profitabilnije) od otkria. Zato e i dalje, sve dok budu dobivali dovoljno novca, nagomilavati u svojim umovima i laboratorijama teorije i projekte koji ne vode nikuda. Ali istina je zapanjujua i jednostavna. Iako veina istraivaa polazi od pretpostavke da je rak stran tijelu i dio procesa smrti i raspadanja, on je, umjesto toga, vitalan dio ciklusa ivota i izraz navale ivota i ozdravljenja.

18

Ibid., str. 1,6.

Human Chorionic Gonadotropin-Beta Subunit Gene Expression in Cultured Human Fetal and Cancer Cells of Different Types and Origins, Herman F. Acevedo, Ph. D., Jennifer Y. Tong, Ph. D., i Robert J. Hartsock, dr. med., Cancer, 15. listopada 1995. g., sv. 76, br. 8, str. 1 4 6 7 - 1 4 7 3 .

6 .

Potpuni mehanizam
Faktor prehrane i njegovog otkria sloenosti raka. kao mehanizam podrke enzimskom faktoru; biografska skica dr. Ernsta T. Krebsa mlaeg laetrila; korisni uinci vitamina mehanizma obrane od BI 7 na irok raspon poremeaja kod ljudi; pregled ukupnog prirodnog

KAO TO SMO pokazali u prethodnom poglavlju, rak moemo promatrati kao neku vrstu procesa prekomjernog ozdravljenja u kojem tijelo stvara stanice trofoblasta pokuavajui prevladati odreenu tetu na normalnim tkivima ili njihovo starenje. Te stanice trofoblasta zatiene su proteinskom ovojnicom s elektrostatskim nabojem. Meutim, u prisustvu dovoljnih koliina enzima guterae ta se zatitna ovojnica razgradi, to izlae trofoblaste razornoj sili bijelih krvnih zrnaca tijela. Na taj nain, priroda je guterai dodijelila vitalnu ulogu sprjeavanja raka tako to stanice trofoblasta dri pod kontrolom. Ali to se dogaa ako je, zbog starosti ili nasljednih faktora, guteraa slaba ili ako namirnice koje jedemo troe gotovo sve enzime guterae na svoju probavu, ostavljajui vrlo malo za krvotok? to ako, zbog operacije ili zraenja, oko raka postoji oiljno tkivo koje usporava cirkulaciju i sprjeava enzime da dopru do njega? I to je ako je brzina kojom se rak iri toliko velika da enzimi guterae ne mogu drati korak s njom? to onda? Odgovor je daje priroda osigurala rezervni mehanizam, drugu liniju obrane, koja ima izvanredne anse obaviti posao ak i ako prva linija popusti. Ona ukljuuje jedinstven kemijski spoj koji doslovno truje maligne stanice raka i istovremeno hrani sve ostale. I tu se ideja lijeenja raka vitaminima konano vraa u priu. Kemijski spoj o kojem je rije je vitamin BI7, a nalazi se u prirodnim namirnicama koje sadre nitrilozid. Takoer je poznat i kao amigdalin i, kao takav, bio je opseno prouavan i koriten vie od sto godina. Ali, u svom koncentriranom i proienom obliku koji je razvio dr. Krebs specijalno za
61

62

Svijet bez raka

terapiju protiv raka, poznat je kao laetril. Meutim, jednostavnosti radi, u ovoj knjizi prednost emo dati jednostavnijem imenu, a to je vitamin B17. Profesor John Beard, ovjek koji je prvi predstavio trofoblastiku tezu o raku, slutio je da postoji i prehrambeni faktor pored enzimskog faktora, ali ga nikad nije uspio identificirati. Tek su 1952. godine taj ekstrinsini faktor otkrili dr. Ernst T. Krebs ml. i njegov slavni istoimeni otac. Tij ekom velike epidemij e gripe 1918. godine koj a j e odnijela ivote vie o d deset milijuna Amerikanaca, dr. Krebs stariji uspio je spasiti gotovo 100% pacijenata koji su se nali pod njegovom njegom, a bilo ih je na stotine. Kao diplomirani ljekarnik i ovlateni lijenik zaposlen u Nevadi, bio je ivo zainteresiran za injenicu da su Vvashoe Indijanci iz tog podruja gotovo potpuno otporni na bolesti dinog sustava bijelog ovjeka. Otkrio je da je njihov narodni lijek za takve bolesti Dortzina voda, uvarak od korijena divlje biljke sline perinu, poznate pod botanikim imenom Leptotaenia dissecta. Eksperimentirao je s tom biljkom, razvio djelotvornije metode ekstrakcije aktivnih sastojaka i otkrio da posjeduje zadivljujua antiseptika i ljekovita svojstva. Taj ekstrakt koristio je u spaavanju ivota svojih pacijenata tijekom epidemije 1918. godine. Tako je dr. Krebs stariji 1918. godine bio prvi koji je uveo i koristio antibiotik u znanstvenoj medicini. Meutim, u to se vrijeme ak i tvrdnja o vjerojatnosti da uope postoji antibiotik ili unutarnji germicid koji moe ubiti bakterije, a da ne nateti tijelu, smatrala apsurdnom. Journal of the American Medical Association je 5. lipnja 1920. godine glatko odbacio te tvrdnje. Bilo je to trideset godina prije nego to su Carlson i Douglas sa Sveuilita Vvestern Reserve u Clevelandu, Ohio, ponovno otkrili leptonin - antibiotik iz korijena leptotenije i objavili svoje otkrie u asopisu Journal of Bacteriology u svibnju 1948. godine. U njihovom saetku pie: Antibiotska aktivnost uljnih frakcija korijena biljke Leptotaenia dissecta utvrena je na 62 soja i vrste bakterija, plijesni i gljivica. ...sredstvo je bilo baktericidno za gram-pozitivne bakterije ... i gram-negativne bakterije. Godine 1953. znanstvenici s Medicinskog fakulteta Sveuilita u Utahu objavili su vie radova pod naslovom Studije o antibiotskom ekstraktu leptotenije.1 Potvrdili su tvrdnje dr. Krebsa starijeg o uinku leptonina protiv virusa gripe. Stvarnost leptonina kao antibiotika irokog spektra postala je toliko osnovana da je Odjel za bakteriologiju Medicinskog fakulteta Sveuilita Southern California jednom studentu odobrio njegovo istraivanje, prihvaajui ga kao temu za magistarski rad iz mikrobiologije. Taj isti student, Daniel Everett Johnson, kasnije je doktorirao mikrobiologiju na Kalifornijskom sveuilitu u Los

Antibiotics and Chemotherapy (3 (4) 3 9 3 ) , 1953.

Potpuni m e h a n i z a m

63

Angelesu 1953. godine na temelju svoje dizertacije koja je pokazala antibiotsko djelovanje leptonina protiv stotina razliitih mikroorganizama. Dr. Krebs stariji takoer se rano poeo zanimati za rak. Primijetio je da je to bolest koja pogaa uglavnom bijelce. Sjeajui se svojstava Dortzine vode naslutio je da se klju vjerojatno krije ili u nekoj ljekovitoj biljci ili u hrani. Meutim, do konanog otkria nije doao on nego njegov sin, koji se u to vrijeme potpuno posvetio traenju odgovora na zagonetku o raku. Dr. Ernst T. Krebs mlai u poetku je elio slijediti svog oca u bavljenju medicinom. Ubrzo nakon to se upisao na medicinski fakultet shvatio je da predmet njegovog zanimanja nije lijeenje pacijenata nego svijet medicinske kemije. Nakon tri godine anatomije i medicine na Medicinskom fakultetu Hahnemann, promijenio je studij i postao doktor biokemije. Kao student bio je na praksi na Sveuilitu u Illinoisu izmeu 1938. i 1941. godine. Specijaliziravi se za bakteriologiju, diplomirao je na Sveuilitu u Illinoisu 1942. godine. Poslijediplomsku praksu odradio je na Sveuilitu Mississippi i na Kalifornijskom sveuilitu. Tijekom svog ivota dr. Krebs je napisao mnogo znanstvenih radova, ukljuujui radove Unitaristika ili trofoblastika teza o raku i Nitrilozidi u biljkama i ivotinjama. Primio je mnoga priznanja i doktorate u svojoj zemlji i inozemstvu. Bio je znanstveni direktor Memorijalne zaklade John Beard do svoje smrti 1996. godine. Otkrio je takoer je vitamin B15 (pangaminu kiselinu), za koji je dokazano da je vana dodatna terapija u lijeenju mnogih bolesti povezanih s oslabljenom cirkulacijom. Rano u svojoj studentskoj praksi dr. Krebs se upoznao s trofoblastikom tezom o raku koju je bio iznio profesor John Beard. Radei u okviru te teorije i imajui podrku dr. Charlesa Gurchota, profesora farmakologije s Medicinskog fakulteta Kalifornijskog sveuilita, poeo je traiti prehrambeni faktor na koji je bio ukazao Beard. Do 1950. godine identificirao je konkretan sastav te tvari, izolirao ju u kristalnom obliku, dao joj ime laetril,2 i testirao ju na ivotinjama kako bi bio siguran da je netoksina. Sljedei korak bilo je dokazati da nije tetan za ljude. Postojao je samo jedan nain da se to uini. Zato je zavrnuo rukav i ubrizgao ga u vlastiti krvotok. Ba kao to je bio predvidio, nije bilo apsolutno nikakvih tetnih ili zabrinjavajuih nuspojava. Sada je bio spreman za posljednju fazu eksperimenata - same pacijente oboljele od raka.

Materijal je bio dobiven iz jezgri marelice. Budui da je skretao polarizirano svjetlo na lijevu stranu (laevorotatory), i budui da je kemijski bio mandelonitril, od spojenih prvih i zadnjih slogova dobivena je rije laetril (engl. laetrile).

64

Svijet bez raka

Molekula B17 sadri dvije jedinice glukoze (eera), jednu benzaldehida i jednu cijanida, sve vrsto povezane unutar nje. Kao to je svima poznato, cijanid moe biti vrlo otrovan pa ak i smrtonosan ako se uzme u dovoljnoj koliini. Meutim, ovako vezan u tom prirodnom stanju, kemijski je inertan i nema apsolutno nikakvog uinka na iva tkiva. Analogno tome, za plinoviti klor takoer se zna da je smrtonosan. Ali kad je klor kemijski vezan s natrijem u natrijev klorid, tada je to relativno bezopasna tvar poznata kao - kuhinjska sol. Postoji samo jedna tvar koja moe otkljuati molekulu BI 7 i osloboditi cijanid. Ta je tvar enzim zvan beta glukozidaza, koji emo zvati enzim za otkljuavanje.3 Kada B17 doe u dodir s tim enzimom u prisustvu vode, oslobaa se ne samo cijanid nego i benzaldehid koji je i sam vrlo otrovan. Ustvari, kada te dvije tvari djeluju zajedno, otrovnije su barem sto puta od svake pojedinano; ta je pojava u biokemiji poznata kao sinergizam.4 Sreom, enzim za otkljuavanje ne moe se nai u opasnim koliinama nigdje u tijelu osim u stanici raka, gdje je uvijek prisutan u golemim koliinama, ponekad u razinama preko sto puta viim od onih u okolnim normalnim stanicama. Rezultat je taj da se vitamin B17 otkljuava u stanici raka i oslobaa svoje otrove u stanici raka, samo u stanici raka. Postoji jo jedan vaan enzim zvan rodanaza, koji emo identificirati kao zatitni enzim.5 A to je zato to ima sposobnost neutralizirati cijanid tako to ga trenutano pretvara u nusprodukte koji su zapravo korisni i neophodni za zdravlje. Taj enzim moe se u velikim koliinama nai u svim dijelovima tijela osim u stanici raka koja, stoga, nije zatiena. Analizirajmo slujeve koji bi, na prvi pogled, mogli izgledati kao iznimke od tog pravila. Rekli smo da se enzim za otkljuavanje ne moe nai u opasnim koliinama nigdje u tijelu osim u stanici raka. To je istina, ali obratimo panju na izraz u opasnim koliinama. Enzim za otkljuavanje zapravo se u razliitim koncentracijama nalazi posvuda u ljudskom tijelu. Pogotovo je est u zdravoj slezeni, jetri i endokrinim organima. Meutim, u svim je tim sluajevima takoer prisutna jo vea koliina zatitnog enzima (rodanaze). Zdravo je tkivo, stoga, zatieno, jer obilje tog zatitnog enzima potpuno neutralizira uinak enzima za otkljuavanje.

To je openit naziv koji se koristi za kategoriju enzima. Specifian enzim koji, kako se ini, otkljuava sintetiki B17 poznat kao laetril zove se beta glukuronidaza.
4

Zanimljivo je usput spomenuti da je priroda iskoristila isti sinergizam kao obrambeni mehanizam kod otrovne stonoge iz Louisiane i Mississippija. Tom je stvorenju priroda dala parove lijezda koji su smjeteni na jedanaest segmenata njegova tijela. Kad osjeti prijetnju, iz tih lijezda izbacuje cijanid i benzaldehid sa smrtonosnim uinkom koji je dobro poznat. Vidi Secretion of Benzaldehyde and Hydrogen Cyanide by the Millipede Pachydesmus Crassicutis, Science, 1 3 8 ; 5 1 3 , 1 9 6 2 .
5

Otprilike od transumporaza.

1965.

godine

naovamo,

rodanaza

se

znanstvenoj

literaturi

zove

tiosulfat

Potpuni m e h a n i z a m

65

Maligna stanica, u usporedbi s time, ne samo to ima vee koncentracije enzima za otkljuavanje od onih u veini normalnih stanica, nego joj potpuno nedostaje zatitni enzim. Tako je ona izrazito osjetljiva na oslobaanje cijanida i benzaldehida. Tako nekancerozni organi prirodno posjeduju jedinstvenu sposobnost da se zatite od molekule B17 pa ak i hrane njome, dok kancerozno tkivo tu istu vitaminsku tvar pretvara u snaan otrov protiv kojega nema obrane. Imajui to na umu, zabavno je gledati kako znanstveni strunjaci koji se protive laetrilu otkrivaju svoje krajnje neznanje i aroganciju u vezi s ovom temom. Na primjer, u izvjetaju kalifornijskog Savjetodavnog odbora za rak iz 1963. godine moemo proitati: Primili smo miljenje dr. Jessea P. Greensteina, efa laboratorija za biokemiju na Nacionalnom institutu za rak, u vezi s rasporedom beta glukuronidaze u neoplastinim [rak] i ne-neoplastinim [zdravim] tkivima i u vezi s tvrdnjom da postoji tumorski enzim [za otkljuavanje] beta glukuronidaza. Ustvari, kako je rekao doktor Greenstein, beta glukuronidaza se nalazi u svim tkivima ivotinjskog tijela... Drugim rijeima, ima mnogo vie normalne beta glukuronidaze nego tumorske beta-glukuronidaze u tijelu bilo koje ivotinje. U pismu datiranom 10. studenog 1952. godine, dr. Greenstein je napisao: Takva tvrdnja... da je 'maligna stanica... takorei otok okruen morem beta-glukuronidaze obina je besmislica..6 Dr. Greenstein je savreno u pravu kada primjeuje da se enzim za otkljuavanje nalazi u svim tkivima ivotinjskog tijela, ali je sto posto u krivu kad uz ismijavanje pokuava opovrgnuti da je prisutan u ogromnoj koncentraciji unutar i oko malignih stanica. Meutim, nedostatak njegova strunog znanja postaje vrlo oigledan iz injenice da nije, kako izgleda, nikad uo za zatitni enzim u tim tkivima i njegovo protudjelovanje. On dri obinom besmislicom biokemijski mehanizam o kojem, oito, ne zna nita. Dr. Otto Vvarburg primio je Nobelovu nagradu za to to je dokazao da stanice raka ne dobivaju energiju oksidacijom, poput drugih stanica, nego kroz fermentaciju eera. Vvarburg je objasnio: S gledita fizike i kemije ivota, ta razlika izmeu normalnih stanica i stanica raka toliko je golema da je veu razliku teko zamisliti. Plinoviti kisik, donor energije kod biljaka i ivotinja, u stanicama raka svrgnut je s prijestolja i zamijenjen reakcijom dobivanja energije prisutnom kod najniih ivotnih oblika; tonije, fermentacijom glukoze.7

Izvjetaj Savjetodavnog vijea za rak, op. cit, str. 14 i 15. Citirano u Prevention, svibanj 1968. g.

66

Svijet bez raka

Iz toga je lako vidjeti zato sve to poboljava normalan respiratorni metabolizam inhibira irenje raka. Meutim, bit je u tome da e svaki benzaldehid koji bi se mogao proiriti izvan stanica raka i doi u dodir s normalnim stanicama biti oksidacijom pretvoren u bezopasnu benzojevu kiselinu. Poznato je da benzojeva kiselina ima odreena antireumatska, antiseptika i analgetska svojstva. To bi moglo djelomino objasniti injenicu da B17 ima neoekivan uinak ublaavanja intenzivnih bolova povezanih s terminalnim rakom, to postie bez pomoi narkotika. Iako nije analgetik sam po sebi, kada doe u dodir sa stanicama raka oslobaa benzojevu kiselinu tono na oboljelom mjestu i, tako, preplavljuje to podruje prirodnim analgetikom.8 U meuvremenu, benzaldehid koji preostane u stanicama raka bit e gotovo potpuno bez kisika, zbog ega e se zadrati i obavljati svoje smrtonosno sinergistiko djelovanje kroz due vrijeme. S druge strane, ako se mala koliina cijanida proiri na susjedna normalna tkiva, enzim rodanaza ga, u prisustvu sumpora, pretvara u tiocijanat koji je, kao to je ranije reeno, savreno bezopasan. Ali, pored svega toga, poznato je da je tiocijanat prirodni regulator krvnog tlaka. Takoer slui kao metabolika rezerva za stvaranje vitamina B12 ili cijanokobalamina u tijelu, tvari koja je neophodna za zdravlje. Za mnoge je veliko iznenaenje kada saznaju da je cijanid esencijalan i integralan dio vitamina B12, kao i B17. 9 Jo jedna neoekivana, ali poeljna, posljedica uzimanja vitamina B17 jest to to stimulira hemoglobin ili broj crvenih krvnih zrnaca. Jo je 1933. dokazano da izlaganje malim koliinama cijanidnog plina izaziva taj uinak kod mieva,10 ali tek nakon to je dr. Krebs zapoeo s radom takoer je demonstrirano da se kao rezultat unutarnjeg kemijskog djelovanja laetrila to dogaa i kod ljudi. Drugi eksperimenti pokazali su da cijanid i benzaldehid, koji se u tragovima oslobaaju u ustima i crijevu, ne samo da nisu razlog za paniku, nego su zapravo dio osjetljive prirodne ravnotee i imaju iskljuivo blagotvornu ulogu. U ustima i elucu, ti spojevi napadaju bakterije koje uzrokuju karijes i zadah iz usta: U crijevima ulaze u interakciju s bakterijskom mikroflorom i suzbijaju ili eliminiraju plinove koji se odavna povezuju sa zapadnjakom hranom. Meutim, najzanimljiviji sporedni uinak je vjerojatna veza izmeu vitamina B17 i bolesti srpaste anemije. Crna rasa u Africi razvila je srpaste stanice u krvi, kako se ini, kao faktor prirodne imunosti na malariju. Razvoj tog svojstva ovisio je, jednim dijelom, o bogatom sadraju nitrilozida u autohtonoj afrikoj prehrani. Nakon migracije pripadnika crne rase u moderne gradove Amerike i

Meutim, kliniki lijenici koji koriste laetril smatraju da je glavni uzrok smanjenja bolova vjerojatno zaustavljanje irenja tumora i razaranja zdravog tkiva.
9

Vitamin B 1 2 ne stvara se u biljnim tkivima. On je produkt ivotinjskog metabolizma u kojem se cijanidni radikal vee s hidroksikobalaminom (B12a) i stvara cijanokobalamin ( B 1 2 ) .
10

Maxwell i Bischoff, Journal of Pharmacology and Experimental Jherapy, 4 9 : 2 7 0

Potpuni m e h a n i z a m

67

Europe njihove prehrambene navike drastino su se promijenile. Rezultat toga je bolna hemolitika kriza uzrokovana sljepljivanjem crvenih krvnih zrnaca. Ve je utvreno da se ta bolest moe ublaiti tabletama cijanata. Ali cijanat takoer moe nastati kao rezultat djelovanja vitamina B17 unutar tijela i ini se loginim pretpostaviti daje tako sama priroda regulirala nain na koji ga tijelo uzima. Zastanimo, onda, na trenutak i razmislimo o vanosti ovih pokazatelja. Je li mogue da su reumatske bolesti, odreeni aspekti hipertenzije (povienog krvnog tlaka), karijes, mnogi nai gastrointestinalni poremeaji, srpasta anemija - i rak - svi izravno ili neizravno povezani s jednostavnim nedostatkom vitamina BI7? I, ako to jest mogue, to je onda s drugim neinfektivnim bolestima koje mue ovjeanstvo i zbunjuju medicinske istraivae? Bi li se rjeenja za njih takoer mogla nai na polju prehrane, umjesto u lijekovima? Potpun odgovor na ta pitanja moda neemo dobiti jo desetljeima, ali vratimo se na glavnu temu - rak - i podruje onih pitanja na koja imamo odgovore. Vie nije spekulacija, nego injenica potkrijepljena gomilom dokaza da je vitamin B17 vitalan dio zadivljujueg biokemijskog procesa koji unitava rak i, istovremeno, hrani i podrava nekancerozne stanice. (^Svaka osoba ima stanice trofoblasta kao rezultat trajnog i normalnog procesa regeneracije. Njih, meutim, pod kontrolom dri metabolika barijera koja se sastoji od enzima guterae kimotripsina i nitrilozidnog faktora iz hrane, vitamina BI7. Ta barijera predstavlja k n r n p 1 p k < . a n i s a v r e n prirodni mehanizam koji jednostavno nije mogao biti sluajan. Kao to je spomenuto u prethodnom poglavlju, danas se mnogo spekulira o kancerogenim utjecajima - stvarima koje navodno uzrokuju rak. Govore nam da puenje, dugo izlaganje suncu, kemijski aditivi u naoj hrani ili ak odreeni virusi mogu uzrokovati rak. Ali, kao to smo vidjeli, pravi je uzrok nedostatak enzima i vitamina. Te druge svari samo su specifini poticaji koji pokreu proces. Bilo to to izaziva due razdoblje stresa ili teti tijelu moe potaknuti proces ozdravljenja. Ako on nije pod nadzorom zato to tijelu nedostaju nuni kemijski sastojci za obnavljanje ravnotee, onda je rezultat rak Stoga, specifini kancerogeni utjecaji, poput dima cigareta ili virusa, ne uzrokuju rak; samo odreuju gdje e se on pojaviti. Prirodne obrane protiv raka ne ukljuuju samo enzime guterae i vitamin B17. Na primjer, lijenici u Europi izvijestili su da hipertermija - namjerno podizanje pacijentove tjelesne temperature - u tolikoj mjeri poveava djelotvornost vitaminske terapije da to ukazuje na jo jedan sinergizam, kao izmeu cijanida i benzaldehida. Oni kau da kada se temperatura tijela podigne s normalnih 37 na 41 Celzijev stupanj, djelotvornost se poveava od tri do deset puta. Drugim rijeima, kad je temperatura porasla i dosegla 41 stupanj, potrebna je samo jedna treina do jedna desetina laetrila za postizanje odreenog uinka protiv

68

Svijet bez raka

raka. Mogue je da fermentativna funkcija stanica raka slabi zbog pojaane oksigenacije i cirkulacije povezane s vruicom. Zanimljivo je, kad o tome govorimo, spomenuti da je dr. Wilfrid Shute (svjetski poznati zagovaratelj terapije vitaminom E za srane pacijente) izvijestio da se, zbog nekog razloga koji mu nije bio poznat, ini da pacijenti koji su bili na golemim dozama vitamina E nisu obolijevali od raka toliko esto kao drugi pacijenti. Dobitnik Nobelove nagrade dr. Linus Pauling iznio je miljenje da bi vitamin C takoer mogao biti koristan kao sredstvo protiv raka. Dr. Umberto Saffiotti iz Nacionalnog instituta za rak blokirao je rak plua kod mieva pomou vitamina A.11 Takoer, kao to je objavljeno u broju asopisa Biomedical News iz listopada 1971. godine, goleme oralne doze vitamina B kompleksa smanjile su rast raka kod eksperimentalnih mieva za ak sedamdeset posto. Jasno je da mnogo toga jo treba otkriti i nitko ne tvrdi da se jedino u vitaminu B17 nalaze svi odgovori. Pored hipertermije i vitamina A, B, C i E vjerojatno vanu ulogu imaju i drugi enzimi, drugi vitamini, pa ak i razine pH. ini se da je vitamin B17 meu tim faktorima najvaniji i ima najizravnije djelovanje, ali nijedan od njih ne moe se zanemariti, jer su svi oni meusobno povezani dijelovi ukupnog prirodnog mehanizma. Sreom, nije nuno da ovjek u potpunosti razumije svaki aspekt ovog mehanizma kako bi on na njega djelovao. Sve to zapravo treba znati jest da treba jesti hranu bogatu svim vitaminima i mineralima - posebice vitaminom B17 - i svesti na minimum dugotrajne tetne utjecaje na tijelo i stres.12

Is There An Anti-Cancer Food?, Gena Larsen, Prevention, travanj 1972. g.

12

Izvrstan vodi za pripremu jela bogatih vitaminom B17 je The Little Cyanide Cookbook June de

Spain (Vvestlake Village, CA: American Media, 1975.).

Strah od cijanida
Novinska pria o paru koji se navodno otrovao jedui jezgre ovom eera. marelice; sluaju; detaljnije razmatranje procjena injenica u toksinog potencijala sjemenki koje sadre B17; dokaz daje laetril manje otrovan od

DANA 1. RUJNA 1972. godine Zavod za zdravstvo Kalifornije medicinskoj je struci i tisku objavio svoj Mjeseni izvjetaj o obolijevanju. U njemu se nalazila stavka o jednom paru iz Los Angelesa koji je bio lijeen od trovanja cijanidom nakon to je pojeo trideset jezgri marelica. Dana 4. rujna Los Angeles Examiner objavio je UPI-jevu vijest pod naslovom: KOTICE VOA MOGU STVARATI CIJANID. A est dana kasnije New York Times je objavio slinu priu: JEZGRE MARELICA POVEZANE S TROVANJIMA NA OBALI. Svi Amerikanci bili su upozoreni - i zaplaeni - da se uvaju tih sjemenki! Onima koji su bili tek maglovito upoznati s priom o laetrilu to je praktiki bio nokaut-udarac upotrebi vitamina BI7. A kao to emo pokazati u poglavlju koje slijedi, vjerojatno se upravo to i htjelo postii. Kao odgovor na tu novinsku priu, g. Jay Huchinson, bivi pacijent s rakom koji svoj oporavak pripisuje laetrilu, brzo je poslao sljedee aljivo pismo, s hitnom avionskom dostavom, Mohammedu Jamelu Khanu, Miru od Hunze: Dragi Mire i Rhani od Hunze: Pourio sam vam poslati ovo izuzetno hitno upozorenje kako biste poduzeli hitne mjere i upozorili vau vladu i va narod na prijetnju zdravlju o kojoj je izvijestio Zavod za javno zdravstvo Kalifornije 3. rujna 1972. godine. Prilazem lanke iz novina u San Franciscu... Mire, morate uvjeriti va narod da prestane jesti te kotice! Prestanite praviti brano od njih! Prestanite hraniti vau novoroenad uljem i, za Muhameda miloga, prestanite ih pomazivati njime!...
69

70

Svijet bez raka

Molim vas da mi brzo odgovorite i, pritom, ako vam nije teko, objasnite nam zato je va narod meu najzdravijima na svijetu, zato vai mukarci i ene ive vitalnim ivotom i u svojim kasnim devedesetim godinama te zato vi i va divan narod nikada ne obolijevate od raka?1 Veina ljudi, meutim, uope nije shvatila sarkazam. Oni su priu o otrovanom paru shvatili smrtno ozbiljno. Mnogi koji su bili uli da bi te sjemenke mogle biti korisne protiv raka, ali nisu razumjeli njihov kemijski sastav, sada su se bojali koristiti ih i bili su puni sumnji. Jedan pretjerano revni zavod za zdravstvo na Havajima konfiscirao je sve sjemenke marelice s polica trgovina zdrave hrane, a veinu trgovina na kopnu zastraivanjem su prisilili da ih izbace iz ponude. Novinska pria dobro je ispunila svoju svrhu. Sumnjajui da bi se u ovoj prii moglo skrivati vie od onoga to je vidljivo na prvi pogled, autor ove knjige pokuao je dobiti vie detalja od Zavoda za zdravstvo - pogotovo imena para o kojem se radilo. Ali, inilo se da Zavod nije elio da im netko postavlja pitanja. Dr. Ralph W. Vveilerstein, medicinski dunosnik kalifornijskog javnog zdravstva u Uredu za hranu i lijekove, odgovorio je: Zao nam je, povjerljivost izvjetaja o obolijevanju sprjeava intervjuiranje pacijenata koji su se otrovali u Los Angelesu.2 ini se da je dr. Dean Burk iz Nacionalnog instituta za rak uspio dobiti vie informacija. U pismu datiranom 13. prosinca 1972. godine objasnio je: Taj par iz Los Angelesa... zaista se razbolio i bio je primljen na hitni odjel nakon to je popio napitak pripremljen od jezgri marelica, plodova marelice i destilirane vode koji je odstajao preko noi - smjesu koja je vjerojatno tijekom noi donekle fermentirala i nesumnjivo bila vrlo gorka te izazvala bolest (muninu, povraanje itd.) nakon otprilike jednog sata, to je prilino dugo za cijanid, koji obino djeluje unutar nekoliko minuta od unosa. G. Murrav [iz Zavoda za zdravstvo okruga Los Angeles] nije bio spreman izjasniti se je li cijanid bio glavni uzrok bolesti od koje su se, kako se ini, brzo oporavili. Rekao je da s obzirom na okolnosti... ne elite brzati sa zakljucima i rei da je njihova bolest definitivno bila posljedicom unosa amigdalina... Mislim da osobno ne mogu rei da sam dokazao da su njihovu bolest izazvale jezgre marelica. Naravno, zanimljivo je da je od, pretpostavljam, tisua sluajeva iz kalifornijskih Mjesenih izvjetaja o obolijevanju nekako ba Murrayjev i Chinnov materijal o amigdalinu [pria o paru iz Los Angelesa] dospio u tisak irom zemlje - vjerojatno uz pomo i vodstvo dravnih zdravstvenih vlasti.

Citirano u Of Apricot Pits and Hunzaland, Mike Culbert, Berkelev Daily Gazette, 13. kolovoza 1972. g. Pismo autoru od 20. rujna 1972. godine; Griffin, Private Papers, op. cit.

S t r a h od cijanida

71

G. Gray je u jednom nezavisnom lanku napisao: Pristup Zavoda za zdravstvo bio je diskreditirati laetril, a da se uope nikad izravno ne spomene. Dobili su suradnju tiska tako to novinari nisu otili dalje od ureda Zavoda za zdravstvo u pisanju svojih pria..3
V

U drugom pismu, datiranom 20. prosinca 1972. godine, dr. Burk je dodatno proirio svoja gledita: injenica je da znaajno velik broj ljudi jede 10-20 jezgri marelica tijekom dana, a nakon nekog vremena ak i 50-100 jezgri bez opasnosti, iako ipak ne sve odjednom kao to su... uradili sladokusci iz Los Angelesa. Ista opa situacija vrijedi za velik broj uobiajenih namirnica koje mogu biti otrovne ili izazvati alergiju i slino kao to su jagode, luk, kampi itd., koje zdravstvene agencije, proete duhom 1984. godine, nikada masovno ili u potpunosti ne uklanjaju s polica prodavaonica hrane.... Jedno je da zdravstvena agencija upozorava ljude protiv glupih i rijetkih postupaka u pogledu bilo kojeg aspekta zdravlja, a neto sasvim drugo da se ljudima potpuno uskrati izvrsna hrana koja je potpuno bezopasna ako se jede na normalan, razuman nain kako to ini 99,999% stanovnitva.4 Rekli smo da je vitamin B17 bezopasan za nekancerozne stanice. To je istina, ali vjerojatno bi bilo preciznije rei da je onoliko bezopasan koliko to neka tvar moe biti. Na kraju, ak i voda ili kisik, koji su neophodni za ivot, mogu biti fatalni ako se uzmu u neprirodno velikim dozama. A to takoer vrijedi za vitamin B17.fNa primjer, noTpalnn je da se vrlo mala koliina beta glukozidaze (enzima za otkliuavanie1 moe nai unutar sjemenki veine voa bogatog nitrilozidima. Taj enzim, kada ga aktiviraju izluine u ustima i elucu, izaziva oslobaanje vrlo malih koliina ciianida i henzaldehida na tim mjestima. Kao to je ranije spomenuto, prisustvo ogranienih koliina tih kemikalija u ustima, elucu i crijevima nije opasna i ini se da je zapravo dio predviene osjetljive prirodne kemijske ravnotee ije odsustvo moe doprinijeti karijesu, loem zadahu i raznim gastrointestinalnim poremeajima. Ali to se dogaa ako se te sjemenke jedu u pretjeranim koliinama? Postoji sluaj ovjeka koji je, navodno, umro zato to je pojeo gotovo punu alicu sjemenki jabuka. Usput reeno, taj sluaj nikada nije provjeren i lako je mogue da je izmiljen; ali pod pretpostavkom da je istinit, da je ovjek sa sjemenkama pojeo i jabuke, dobio bi iz plodova dovoljno dodatne rodanaze

Pismo dr. Deana Burka g. M. Standardu, 13. prosinca 1972. g., Griffin, Private Papers.
4

Pismo dr. Deana Burka g. B. Stenjenu, predsjedniku waikikijskog ogranka Nacionalnog zdravstvenog saveza, 2 0 . prosinca 1972. g., Griffin, Private Papers.

72

Svijet bez raka

(zatitnog enzima) da neutralizira uinak ak i tolike koliine sjemenki u njegovom elucu. Ali, morao bi u tom sluaju pojesti nekoliko sanduka jabuka, to je, naravno, nemogue. Treba spomenuti da na nekoliko mjesta u svijetu postoje odreene sorte marelica koje daju jezgre s deset puta veom koncentracijom nitrilozida od onih koje rastu u Sjedinjenim Dravama. ak ni te jezgre nisu opasne, naravno, kad se jedu u razumnim koliinama i s cijelim plodom, ali kad se jedu samo jezgre, i to u velikim koliinama, mogu biti opasne. Kod Hunza jezgre prvih plodova svih novih stabala marelica prvo provjere starjeine, kako bi vidjeli jesu li ekstremno gorke. Ako utvrde da jesu - to se vrlo rijetko dogaa - to stablo unite. Ta neuobiajena stabla takoer se ponegdje mogu nai i u Turskoj. Ali tamo ih ne unitavaju jer se smatra da su jezgre dobre za zdravlje. U Turskoj je bio jedan ili dva sluaja kada su mala djeca mislila da su jezgre divlje marelice jezgre domae sorte pa su se razboljela ili umrla. Ali to je ak i u Turskoj izvanredno rijetko. U Sjedinjenim Dravama, naravno, nikada nije zabiljeeno postojanje takvih stabala. Tijekom javnog predavanja dr. E. T. Krebsa mlaeg na temu laetrila jedna je ena iz publike pitala postoji li ikakva opasnost da se pojede previe sjemenki koje sadre faktor B17. Ovo je bio njegov odgovor: To je odlino pitanje. Ustvari, ono ponekad ilustrira uroenu zadrtost ljudskog duha. Pojedemo li sjemenku s cijelim plodom, nemogue je da dobijemo previe nitrilozida iz jezgri. S druge strane, ako uzmemo jabuke, bacimo cijele plodove i prikupimo pola alice sjemenki jabuke pa odluimo pojesti tih pola alice sjemenki jabuke, postoji mogunost da se ozbiljno razbolimo od prevelike koliine cijanida... Ne moete pojesti toliko bresaka, marelica, ljiva, treanja ili jabuka da dobijete dovoljnu koliinu sjemenki u kojoj bi bila otrovna koliina nitrilozida, ali moete uzeti dio biljke i uiniti to.5 Dr. Krebs je zatim istaknuo da prenje tih sjemenki ne umanjuje vrijednost vitamina B17, ali unitava enzim za otkljuavanje. Tako oni koji su zabrinuti zbog otrovnosti mogu poduzeti dodatne mjere opreza i ispriti svoje sjemenke prije nego ih pojedu.6 Meutim, treba imati na umu da priroda nije predvidjela njihovo konzumiranje na taj nain i, radei to, gubimo mogue koristi od kemijske aktivnosti u ustima, elucu i crijevima.

Cancer News Journal, rujan/prosinac 1970. g., str. 7, 8.

6

Za one koji to ele raditi dr. Krebs predlae prenje od 30 do 50 minuta na 100 C kako bi se

deaktivirala beta glukozidaza.

S t r a h od cijanida

73

Nije poznato kolika je koliina n i t r i l n z i d a potrebna tijelu. Moda se nikada nee moi utvrditi jervarira ovisno o osobi - njezinoj dobi, spolu, stanju guterae, prehrani, teini i nasljednim faktorima. To je razlog zato je apsurdno da bilo tko pokuava objaviti ili propisati takozvane minimalne dnevne potrebe (Minimum Daily Requirements, MDR) ili preporuene dnevne doze (Recommended Daily Allovvances, RDA), kako ih sada zovu. Takoer se vrlo esto, kad je rije o bolestima nedostatka hranjive tvari, smatra da su ili prisutne ili nisu prisutne i da ne postoji nita izmeu. Ili imamo skorbut ili ga nemamo. To moe voditi u zabludu. Skorbut je krajnji oblik nedostatka vitamina C. Kod slabijeg oblika ne moraju biti prisutni klasini simptomi skorbuta, ali se on moe manifestirati kao umor, osjetljivost na infekcije i druge nefatalne bolesti. Svjetski poznati biolog Albert Szant-Gyorgyi ovako je to objasnio: Skorbut nije prvi simptom nedostatka. To je znak konanog sloma organizma, predsmrtni sindrom i postoji ogromna razlika izmeu skorbuta i potpuno zdravog stanja... Ako zbog neodgovarajue prehrane dobijete prehladu i umrete od upale plua, vaa dijagnoza bit e upala plua, a ne neishranjenost, i vjerojatno je da vas je va doktor lijeio samo od upale plua.7 Slino tome, nemogue je znati koji zdravstveni problemi, osim raka, mogu biti posljedicom djelominog nedostatka vitamina BI7. Zato se veina promatraa slae da je, kada niste sigurni, bolje uzeti previe nego premalo. Dr. Krebs je predloio minimalnu razinu od pedeset miligrama BI 7 dnevno za normalnu, zdravu odraslu osobu. Naravno, netko tko ima predispoziciju za rak imao bi vee potrebe, a netko tko je ve bolovao od te bolesti imao bi mnogo vee potrebe. Prosjena jezgra marelice uzgojena u Sjedinjenim Dravama sadri priblino etiri ili pet miligrama BI7. Meutim, to je samo prosjena brojka i moe varirati u rasponu od ak est puta, ovisno o veliini jezgre, sorti stabla, klimi i stanju tla. Ali, uzmemo li prosjenu brojku, moemo vidjeti da je potrebno deset do dvanaest jezgri marelice dnevno kako bi se dobilo pedeset miligrama BI7. Je li to opasna koliina? Teko. Zabiljeeni su sluajevi u kojima su ljudi svakodnevno jeli osamdeset pet do sto jezgri marelica bez tetnih nuspojava. Meutim, treba odmah istaknuti da to nije preporuena doza. Budui da koliina nitrilozida u tim jezgrama moe varirati u odnosu od ak est naprema jedan,

The Living State; With Observatipns on Cancer (New York and London: Academic Press, 1972.), str. 77.

74

Svijet bez r a k a

mogue je da je osamdeset pet jezgri s jednoga stabla ekvivalentno petstotinjak jezgri s drugog stabla. Priroda nije svemogua. Ona ne moe predvidjeti takve neumjerenosti. Zato je mudro drati se jednostavnog pravila da se ne jede odjednom koliina sjemenki vea od one koja bi se pojela unutar razumne koliine cijelih plodova. To je zdravorazumsko pravilo i moe se slijediti s potpunom sigurnou. Nijedna kemijska tvar iz prirode nije tako pogreno shvaena kao cijanid. Tijekom godina stvorilo se neznanje koje granii s praznovjerjem, a ono potjee jo iz ranih dana znanosti kada je otkriveno da je cijanid potencijalno otrovan. To prastaro pogreno shvaanje odralo se sve do danas u tolikoj mjeri da je, za prosjenu osobu, rije cijanid sinonim za otrov. Posljedica toga je kulturalna odbojnost prema toj tvari svaki put kad ju otkrijemo u naoj hrani. Poduzimaju se svi napori da se ona ukloni iz namirnica. Police u naim prodavaonicama stalno obilaze predstavnici lokalnih zdravstvenih agencija kako bi se uvjerili da ona nee doprijeti do nas, a savezna Uprava za hranu i lijekove ak je objavila da je protuzakonito prodavati bilo koji proizvod u kojem ima vie od etiristotog dijela od jednog posto te tvari!8 Uz takvu vrstu zatite nije ni udo da su Amerikanci rtva munjevitog irenja avitaminoze poznate kao rak. Toliko o cijanidu u prirodnim namirnicama. to je s laboratorijskim oblicima vitamina B17 poznatima kao amigdalin ili laetril? Odgovor je da tu ima jo manje razloga za brigu. Ve vie od stotinu godina standardni prirunici iz farmakologije tu tvar opisuju kao neotrovnu. Nakon gotovo dva stoljea upotrebe u svim dijelovima svijeta nikada nije bilo niti jednog prijavljenog sluaja smrti ili ozbiljne bolesti povezane s njim. Openito se smatra da je amigdalin 1830. godine otkrio njemaki kemiar Liebig. Prema American Illustrated Medical Dictionary (izdanje iz 1944. godine), amygdalin znai poput badema, to navodi na zakljuak da je prvi materijal iz kojega je izoliran bila jezgra gorkog badema.9 U ovom ili onom obliku otad se gotovo neprekidno prouava i, prema dr. Burku, o amigdalinu se u kemijskom i farmakolokom pogledu zna vie nego o veini lijekova u irokoj primjeni. Spominje se u farmakopejama od 1834. godine. Jo su 1848. godine provedena ispitivanja otrovnosti na psima. Godine 1907. uvrten je u Merckov Index. A 1961. pojavio se u kinesko-korejskim biljnim farmakopejama Sun Chu Leeja i Yung Chu Leeja, u kojima je opisana njegova specifina primjena za otapanje raka.10

Vidi Requirements of the United States Food, Drug, and Cosmetic Act, FDA publikacija br. 2, dopunjeno izd., lipanj 1970. g., str. 26. U Sjedinjenim Dravama komercijalni ili slatki bademi ne sadre vitamin B I 7 . Meutim, gorki bademi vrlo su bogati ovom tvari - ak i bogatiji od jezgri marelica. Ali, dijelom zbog amerike vee sklonosti prema okusu slatkog badema, a dijelom zato to je FDA ograniila prodaju gorkih badema (vidi prethodnu biljeku), gotovo sva stabla gorkih badema sada su unitena.
10 9

Pismo dr. Deana Burka g. M. Standardu, 13. prosinca 1972. g.; Griffin, Private Papers, op. cit.

S t r a h od cijanida

75

Poput mnogih kemijskih tvari amigdalin se moe javljati u nekoliko razliitih kristalnih oblika. Koji e oblik imati ovisi o broju molekula vode ugraenih u njega. Meutim, bez obzira na oblik, svi kristali, nakon to se otope, daju jedan te isti amigdalin. Tip kristala amigdalina koji je razvio dr. Krebs, poznat kao laetril, jedinstven je zbog toga to je znatno topljiviji od bilo kojeg drugog oblika pa se zato moe davati pacijentu u mnogo veim koncentracijama u istom volumenu ubrizganog materijala. Komentirajui pitanje o moguoj otrovnosti laetrila, dr. Burk je sve saeo u ovu kategoriku tvrdnju: U etrdeset pet godina uenja i istraivanja raka, od toga posljednjih trideset tri godine na amerikom Nacionalnom institutu za rak, s ladicama koje su doslovno natrpane svom moguom objavljenom literaturom o primjeni amigdalina (laetrila) u vezi s rakom i uz bezbrojne neobjavljene dokumente i pisma, nisam pronaao nikakve tvrdnje o dokazanoj farmakolokoj tetnosti amigdalina za ljudska bia u bilo kojoj dozi koju preporuuju ili primjenjuju lijenici u Sjedinjenim Dravama i inozemstvu.11 Dr. D. M. Greenberg, profesor emeritus biokemije na Kalifornijskom sveuilitu u Berkelevju, i savjetnik Savjetodavnog vijea za rak Kalifornijskog zavoda za javno zdravstvo, dodao je ovo zapaanje koje se slae s prethodnim: Nema sumnje daje isti amigdalin (laetril) neotrovna tvar. To ne dovodi u pitanje nitko tko je prouio izvjetaje predane Savjetodavnom vijeu za rak savezne drave Kalifornije.12 U ranim danima eksperimentiranja s laetrilom postojala je bojazan da bi ta tvar mogla biti otrovna kada se uzima oralnim putem. Ta zabrinutost temeljila se na injenici da, u poetku, nisu bili usavreni naini da se iz ekstrakta marelice ukloni beta-glukozidaza (enzim za otkljuavanje). Budui da je laetril visoko koncentrirani oblik B I 7 , na temelju teorije se strahovalo da bi mogao predstavljati problem kada ga aktiviraju eluani sokovi. Zbog toga su neki od ranih pisanih radova o laetrilu preporuali samo injekcije i upozoravali da se ta tvar ne uzima oralno. U svakom sluaju, odavno nitko ne upozorava na to jer nema potrebe, a danas nema ba nikakvih medicinskih razloga da se izbjegava oralni oblik.

Pismo dr. Deana Burka odvjetnicima Stephenu Wiseu i Gregoryju Stoutu od 17. prosinca 1972. g.; Griffin, Private Papers, op. cit. 12 Izjava dana 13. listopada 1969. g., citirano u izvjetaju priloenom u pismu dr. Deana Burka, Ibid.

76

Svijet bez r a k a

Tablete aspirina dvadeset su puta otrovnije od ekvivalentne koliine laetrila. Otrovnost aspirina kumulativna je i moe se nakupljati danima ili ak mjesecima. Meutim, kemijsko djelovanje B17 obino se zavri za nekoliko sati i ne nakupljaju se nikakvi ostaci. Svake godine u Sjedinjenim Dravama preko devedeset ljudi umre od trovanja aspirinom. Nitko nikad nije umro od BI7. Aspirin je analog jedne tvari koja se nalazi u prirodi, ali je, usprkos tome, umjetan lijek. Nije jednak modelu prema kojem je stvoren. Nasuprot tome, B17 je tvar koja se u velikim koliinama nalazi u biljkama koje su prikladne za ljudsku prehranu. To nije umjetna kemikalija i nije stran tijelu. Njegov proieni oblik zvan laetril jo je manje otrovan od eera. U nizu testova provedenih na odraslim mievima dr. Dean Burk je izvijestio da su ivjeli u savrenom zdravlju do izuzetno duboke starosti - njihova normalna prehrana sastojala se od pedeset posto odmaenih jezgri marelica. Rekao je da je na taj nain svaki mi dobivao ogromnih stotinu dvadeset pet miligrama vitamina B17 dnevno. I dodao je da su jezgre pruale, ktomu, izvrstan hranjivi materijal, bogat bjelanevinama i mineralima.13 U drugom nizu testova bijeli takori dobivali su sedamdeset puta veu dozu od normalne doze laetrila koja se daje ovjeku i jedine izazvane nuspojave bili su pojaani apetit, poveanje teine i poboljano zdravlje; ba kao to bi se i oekivalo kod uzimanja vitamina.

' Pismo dr. Deana Burka lanu Kongresa Louu Freyju ml. od 30. svibnja 1972. g., objavljeno u Cancer Control Journaf, svibanj 1973. g., str. 6.

"Nadrilijenici" koji promiu laetril

Imena, i kliniki podravaju njegova kratak opis profesionalni laetril; statusi, medicinska nuspojave prehrana koje dostignua koji izaziva raka; rezultati nekih upotreba; od istaknutijih lijenika protiv korisne predloena B15. vitamina

LAETRIL JE PROKLETA PRIJEVARA! To je bilo javno priopenje Helene Brown, predsjednice kalifornijskog Amerikog drutva za rak.1 Jo 1974. godine bilo je najmanje dvadeset est objavljenih radova uglednih lijenika koji su koristili laetril prilikom tretiranja svojih pacijenata i zakljuili da je laetril siguran i djelotvoran u lijeenju raka.2 Pored toga, postoje opirni privatni zapisi lijenika koji su ga koristili u klinikom okruenju, ali nikada nisu objavili svoje rezultate, osim u pismima to su ih poslali svojim kolegama ili u javnim predavanjima i intervjuima. Ameriko drutvo za rak i drugi glasnogovornici ortodoksne medicine ele nas uvjeriti kako samo nadrilijenici i ludi znanstvenici prihvaaju taj zakljuak. Ali lijenici koji su proveli te eksperimente i oni koji se slau s njihovim zakljucima nisu nadrilijenici. Navedimo neke od njih: U Njemakoj - Hans Nieper, dr. med. Bivi je direktor Odjela za medicinu u Bolnici Silbersee u Hannoveru. Pionir je medicinske upotrebe kobalta i pripisuje mu se razvoj ciklofosfamida, lijeka protiv raka. Zaetnik je ideje elektrolitskih nosaa u prevenciji srane nekroze. Ranije je bio na elu Laboratorija za kemijska
The Pain Exploiters: The Victimizing of Desperate Cancer Patients, Today's health, studeni 1973. g., str. 28. Potpuni popis tih radova nalazi se u The Laetriles/Nitrilosides, op. cit, str. 8 4 , 8 5 . 77

78

1/

Svijet bez raka

istraivanja cirkulacije Bolnice Aschaffenburg. Naveden je u Who's Who in World Science (Tko je tko u svjetskoj znanosti), a bio je i direktor njemakog Drutva za medicinsko lijeenje raka. Jedan je od najslavnijih i najuglednijih svjetskih specijalista za rak. Tijekom posjete SAD-u 1972. godine dr. Nieper je novinarima rekao: Nakon vie od dvadeset godina tako specijaliziranog rada, utvrdio sam da su neotrovni nitrilozidi - to jest, laetril - daleko superiorni bilo kojem drugom poznatom tretmanu ili sredstvu za prevenciju raka. Po mom miljenju, to je jedina postojea mogunost za konanu kontrolu raka. U Kanadi - N.R. Bouziane, dr. med. Bivi je direktor Istraivakog laboratorija u Bolnici St. Jeanne d'Arc u Montrealu i lan bolnikog odbora za tumore zaduenog za kemoterapiju. Diplomirao je medicinu s najviim ocjenama na Sveuilitu u Montrealu, a stupanj doktora znanosti stekao je na Sveuilitu u Montrealu i Sveuilitu St. Joseph's, podrunici Sveuilita Oxford u New Brunswicku. Bio je profesor kemije i profesor hematologije i ima certifikat koleda kao kliniki bakteriolog, hematolog i biokemiar. Takoer je bio stariji lan Amerikog udruenja bioanalitiara. Nakon prvog niza testova s laetrilom ubrzo nakon njegova otkria dr. Bouziane je izvijestio: Uvijek imamo dijagnozu na temelju histologije [mikroskopske analize tkiva]. Nikada nismo pristupali istraivanju nijednog sluaja bez histolokih dokaza o raku... U naem su istraivanju neki terminalni sluajevi bili toliko beznadni da nisu ak ni primili ono to smatramo osnovnom dozom od trideset grama. Meutim, veina pacijenata postala je pokretna i neki su se u tom kratkom razdoblju ponovno poeli baviti svojim normalnim aktivnostima uz doze za odravanje zdravlja.3 Na Filipinima - Manuel Navarro, dr. med. Bivi je profesor medicine i kirurgije na Sveuilitu Santo Tomas u Manili; pridrueni lan filipinskog Nacionalnog vijea za istraivanja; lan Filipinskog kolegija lijenika, Filipinskog udruenja za endokrinologiju i metabolizam; lan Filipinskog lijenikog udruenja, Filipinskog drutva za rak i mnogih drugih medicinskih grupa. Meunarodno je priznat kao istraiva raka i autor je vie od sto vanijih znanstvenih radova, od kojih su neki bili proitani pred Meunarodnim kongresom za rak. Godine 1971. dr. Navarro je napisao:

The Laetrile Story, op. cit. str. 3. Takoer Cancer News Journal, sijeanj/travanj 1971. g., str. 20.

"Nadrilijenici" koji p r o m i u laetril

79

Specijalizirao sam se za onkologiju [prouavanje tumora] posljednjih osamnaest godina. Isti broj godina koristim laetril-amigdalin u tretiranju svojih pacijenata koji boluju od raka. Tijekom tog razdoblja od osamnaest godina tretirao sam ukupno vie od pet stotina pacijenata laetrilom-amigdalinom raznim nainima primjene, ukljuujui oralni i intravenozni. Veina mojih pacijenata koji su primali amigdalin bila je u terminalnom fazi bolesti kad smo zapoeli tretman tim materijalom. Moje je dobro promiljeno kliniko miljenje, kao aktivnog onkologa i istraivaa na ovom polju, da sam dobio vrlo znaajne i ohrabrujue rezultate s upotrebom laetrila-amigdalina u tretiranju pacijenata u terminalnoj fazi raka i da su ti rezultati usporedivi ili bolji od rezultata koje sam dobio s upotrebom otrovnijih standardnih citotoksinih sredstava.4 U Meksiku - Ernesto Contreras, dr. med. Vie od tri desetljea vodio je Kliniku za rak Good Samaritan (danas Bolnica Oasis) u Tijuani. Jedna je od najuglednijih linosti meksike medicine. Poslijediplomsko obrazovanje stekao je na Harvardskoj djejoj bolnici u Bostonu. Radio je kao profesor histologije i patologije na meksikom Vojnom medicinskom fakultetu i kao glavni patolog u Vojnoj bolnici u Ciudad de Mexicu. Dr. Contrerasjeprviputuo zalaetril 1963. godine kadmu jejedna pacijentica u terminalnoj fazi raka iz Sjedinjenih Drava skrenula panju na njega i zamolila ga da je njime tretira. Ta se ena oporavila i dr. Contreras je poeo intenzivno istraivati njegova svojstva i upotrebu. Otad je lijeio mnogo tisua pacijenata koji su bolovali od raka, veinom amerikih graana kojima je bila uskraena sloboda koritenja laetrila u njihovoj zemlji. Dr. Contreras je ovako saeo svoja iskustva s terapijom vitaminima: Palijativno djelovanje [poboljavanje kvalitete ivota pacijenta] prisutno je kod oko 60% sluajeva. esto, i u znaajnoj mjeri, vidim zaustavljanje ili ak 5 povlaenje bolesti kod oko 15% vrlo uznapredovalih sluajeva. U Japanu - Shigeaki Sakai, istaknuti tokijski lijenik. U radu objavljenom u listopadu 1963. godine u asopisu Asian Medical Journal, dr. Sakai je izvijestio: Pokazalo se da laetril, kada se daje oboljelima od raka, gotovo da nema tetnih nuspojava i rekao bih da osim laetrila nijedan lijek protiv raka ne moe dovesti do breg oporavka takvih pacijenta. Razumije se samo po sebi da laetril kontrolira rak i prilino je djelotvoran bez obzira na to koji dio tijela pogaa.
Pismo dr. Navarra g. Andrevvu McNaughtonu iz Zaklade McNaughton od 8. sijenja 1971. g., objavljeno u Cancer News Journal, sijeanj/travanj 1971. g., str. 19, 20.
5

Cancer News Journal, sijeanj/travanj 1971. g., str. 20. Moramo imati na umu da su to pacijenti u terminalnoj fazi bolesti - ljudi koje je ortodoksna medicina otpisala kao beznadne sluajeve. Petnaest posto oporavka u toj grupi vrlo je impresivno dostignue.

80

Svijet bez raka

U Italiji - profesor Ettore Guidetti, dr. med. s Medicinskog fakulteta Sveuilita u Torinu. Dr. Guidetti je govorio na konferenciji Meunarodne unije protiv raka odranoj u Brazilu 1954. godine i otkrio kako je prema njegovim istraivanjima primjena laetrila kod pacijenata u terminalnoj fazi raka uzrokovala razaranje irokog raspona tumora, ukljuujui tumore maternice, cerviksa, rektuma i dojke. U nekim sluajevima, rekao je, mogli smo vidjeti kako grupa smrtonosnih neoplastinih masa slinih cvjetai nestaje vrlo brzo. Izvijestio je da je, nakon to je dao laetril pacijentima koji boluju od raka plua, mogao uz pomo radiografije pratiti povlaenje neoplazmi ili metastaza. Nakon Guidettijevog izlaganja jedan ameriki lijenik iz publike ustao je i rekao da je laetril istraen u Sjedinjenim Dravama i da je utvreno kako je beskoristan. Dr. Guidetti je odgovorio: Ne zanima me to je utvreno u Sjedinjenim Dravama. Ja samo izvjetavam o onome to sam vidio u svojoj klinici..6 U Beligiji - profesor Josepha H. Maisina stariji, dr. med., sa Sveuilita u Louvainu gdje je bio direktor Instituta za rak. Bio je takoer predsjednik emeritus Meunarodne lige protiv raka koja svake etiri godine organizira Meunarodni kongres o raku. L u Sjedinjenim Dravama moemo navesti sljedea ugledna imena: dr. Dean <c iz Nacionalnog instituta za rak; dr. John A. Morrone iz Medicinskog centra Jersev City; dr. Ernst T. Krebs m l , koji je razvio laetril; dr. John A. Richardson, hrabri lijenik iz San Francisca koji je osporavao pravo vlade da zabrani upotrebu laetrila u Sjedinjenim Dravama;7 dr. Philip E. Binzel mlai, lijenik iz Washington Court Housea, Ohio, koji je koristio laetril vie od dvadeset godina s izvanrednim uspjehom te mnogi drugi iz vie od dvadeset zemalja s jednako besprijekornim reputacijama. Veina tih lijenika neovisno je izvijestila da pacijenti obino doivljavaju nekoliko vanih nuspojava. One ukljuuju normaliziranje krvnog tlaka kori pacijenata s hipertenzijom, poboljanje apetita, poveanje hemoglobina i brpja crvenih krvnih zrnaca, nestanak fetora j (jw p t n Q - t t a ] 1 B r '^nf > c m J r i s a esto prisutnog kod bolesnika u terminalnoj fazi raka), i iznad svega, oslobaanje od bolova bez narkotika. akTako jepacijent terapijulaetrilom zapoeo prekasno da bj s? spasio, jwaj posljednji uinak sam je po sebi veliki blagoslov. Ne smije se zakljuiti da je jedina korist od laetrila to da poboljava kvalitetu ivota dok pacijent umire. Produenje ivota mnogim je pacijentima najvea nagrada. Dr. Binzel je u knjizi Alive and Well (ivi i zdravi) usporedio statistike o dugoronom preivljavanju svojih pacijenata koji boluju od raka sa stopama

6 7

Cancer News Journal, sijeanj/travanj 1971. g., str. 19.

Vidi John A. Richardson, dr. med, i Patricia Griffin, R.N., Laetrile Case Histories; The Richardson Cancer Clinic Experience (VVestlake Village, CA: American Media, 1977.)

"Nadrilijenici" koji p r o m i u laetril

81

preivljavanja onih koji su na ortodoksnim terapijama. U njegovu studiju bilo je ukljueno 108 pacijenata, sluajevi kojih su pokazivali 23 razliita tipa raka. Evo to je izvijestio: To znai da od 1 0 8 pacijenata s metastatskim rakom, kroz razdoblje od 18 godina, 7 6 pacijenata ( 7 0 , 4 % ) nije umrlo od raka. Opet, ak i ako dopustim mogunost da je 9 pacijenata - koji su umrli iz nepoznatog razloga - zaista umrlo od raka, imamo... 6 2 , 1 % [stopu dugoronog preivljavanja].... Uzmete li u obzir samo one pacijente koji su preivjeli pet ili vie godina, to znai da su moji rezultati bili 2 8 7 % bolji od onih o kojima je izvijestilo Ameriko drutvo za rak kad se radi o tretiranju metastatskog raka samo ortodoksnim metodama.8 Sljedei dijagram, preuzet iz knjige dr. Binzela Alive and Well, pokazuje njegovu usporedbu izmeu prehrambene i konvencionalne terapije. Primarni rak predstavlja pacijente sa samo jednom lokacijom raka. Metstatski rak predstavlja pacijente iji se rak proirio na vie lokacija. PREIVLJAVANJE PACIJENATA (5 ILI VIE GODINA)
POETNA OKUPA

100

PREHRAMBENA TERAPIJA

80

N LU

s
LU

PREHRAMBENA TERAPIJA

cc

X. <

o.

60

s
a.

40

20

| KONVENCIONALNA TERAPIJA

PRIMARNI RAK

KONVENCIONALNA TERAPIJA

METASTATSKI RAK

Philip E. Binzel, dr. med., Alive and Well: One Doctor's Experience with Nutrition in The Treatment of Cancer Patients (VVesdake Village, CA: American Media, 1994.)

82

Svijet bez raka

Pored klinikih rezultata koje su ti lijenici postigli u tretiranju ljudi provedeno je barem pet paljivo kontroliranih eksperimenata na mievima koji su pokazali nedvojbeno djelovanje laetrila protiv raka. To ukljuuje: (1) eksperiment proveden u Scind Laboratories iz San Francisca 1968. godine, (2) studije na Pasteurovom institutu (Pariz) dovrene 1971. godine, (3) studije provedene na Institute von Ardenne (Dresden, Njemaka) 1973. godine, (4) eksperimente na Institutu Southern Research iz 1973. godine, i (5) brojne pokuse na SloanKetteringu od 1972. do 1977. godine. Usprkos svemu tome, glasnogovornici ortodoksne medicine i dalje tvrde kako nema dokaza da laetril djeluje. Dokazi su posvuda.9 Iako se upotreba samo laetrila pokazala djelotvornom u mnogim sluajevima, jo bolji rezultati obino se postiu kad se uzimaju i dodaci prehrani. Pokojni John Richardson, dr. med. iz San Francisca postigao je jednu od najviih stopa oporavka meu lijenicima koji koriste laetril u cijelom svijetu. Evo kako je sam iznio savjete koje je davao svojim pacijentima: Biljno carstvo: Iz biljnog carstva jedite sve to je jestivo i na to niste preosjetljivi. Sve jedite cijelo. Jedite sve jestive dijelove hrane - pogotovo vlaknaste dijelove. Takvu je hranu najbolje jesti sirovu; ali kad ju ne moete podnijeti sirovu, kuhajte hranu tek onoliko koliko je potrebno da ju ipak konzumirate u sirovom obliku. ivotinjsko carstvo: Jedite svu ribu to je mogue svjeiju i lagano skuhanu bez ivotinjskih masti (mogu se koristiti biljna ulja). Jedite meso peradi bez koe. Sve to ne spada u ovu formulu zaboravite. To ne jedite. Formula je sveobuhvatna pa nije potrebno spominjati: nema mlijenih proizvoda, govedine, ovetine, svinjetine, slanine, unke itd. Jetra je za neoplastine bolesti ono to je srce za bolesti cirkulacije. Jetra je kljuna. Pijte dovoljno tekuine, ukljuujui svjee sokove, negazirane ili gazirane. Vitaminski dodaci: Vit. C, 1500 mg do 5000 mg; 800-1200 meunarodnih jedinica d-alfa tokoferola (vitamina E); uzimajte i kvalitetne multivitaminske dodatke, najbolje ekoloke ili dobivene iz prirode. Otrove svih vrsta treba izbjegavati, ukljuujui duhan i alkohol. Pijte to manje kave, izbjegavajte sredstva za smirenje, sedative, analgetike. Antibiotici su u redu. Odmaranje je vano, dok bi kod vjebanja trebalo tedjeti oboljelo podruje... Trebali biste ukljuiti vitamin B15 (pangaminu kiselinu) koja detoksicira jetru kao transmetilacijsko sredstvo i poveava potencijal tkiva za apsorpciju

See How They Lie, See How They Lie, dr. Dean Burk, Cancer News Journal, sv. 9, br. 3 (lipanj 1974. g.), str. 5.

"Nadrilijenici" koji p r o m i u laetril

83

kisika, a budui da trofoblast ivi od procesa fermentacije, oigledni su razlozi za uzimanje B I 5 . Dodatni enzimi guterae: Utvrdili smo da su tvari dobivene od osuene jetre djelotvorna nadopuna prehrani.10 Prehrambena ogranienja koja je propisao dr. Richardson namijenjena su onima koji imaju rak. Nisu preporuljiva zdravim osobama jer su nepotrebno restriktivna. Za one koji nemaju rak - uobiajena prehrana koja sadri namirnice bogate nitrilozidima trebala bi biti dostatna.11 Evo to je preporuio dr. Krebs: Za doruak kaa od heljde, prosa i lana, sa eleom od bazge na dvopeku od prosa. Sve to uz dodatak pirjanih suhih ljiva. Za ruak lima grah ili varivo od graha i zelenog kukuruza sa slanutkom; peciva od prosa sa demom od ljiva; vino od bazge. Za ruak salata s klicama graha i prosa; peciva od heljde i prosa; zaslaena melasom od sirka; kuni koji je, po mogunosti, bio hranjen djetelinom; nakon ruka rakija od marelica, bresaka, treanja ili ljiva pripremljena na izvornan nain gnjeenjem cijelog voa. Grickanje bobica iz porodice malina, oraha i izdanaka bambusa takoer je preporuljivo. Dr. Krebs je istaknuo da u Starom zavjetu postoji formula za pripremu zrnja za kruh i ona govori o est sastojaka, od kojih je pet bogato nitrilozidima. To su jeam, grah, lea, proso i grahorica (slanutak ili garbanzo).12 Predviena prirodna ravnotea ne zahtijeva goleme koliine vitamina BI7 u svakodnevnoj prehrani nita vie no to je potrebno kad se radi o drugim vitaminima. Mogue je da netko samo pojede sjemenke iz jedne do dvije jabuke dnevno i time dobije odgovarajuu koliinu. Ali to je vjerojatno na granici nedovoljnog, posebice s obzirom na to da u zapadnom drutvu B17 uglavnom nije prisutan u drugim namirnicama koje bi dopunile tu koliinu. Zato bi vjerojatno bilo preporuljivo imati vei unos od toga. Oigledno, neke od namirnica koje je spomenuo dr. Krebs nisu lako dostupne prosjenom stanovniku grada. Kao zamjenu, mnogi ljudi jednostavno su usvojili naviku da svakodnevno pojedu est do dvanaest jezgri marelica ili bresaka ili ih melju u svojim mikserima i koriste kao lagani zain za itarice, salate i slino. Oni koji ne vole nagorak okus tih sjemenki mogu ih mljeti i stavljati u prazne kapsule. To znai da nitko ne mora biti uskraen za taj vitamin ako ga zaista eli.
Otvoreno pismo zainteresiranim lijenicima, datirano studeni 1972. g., dopunjeno 1972. g.; Griffin, Private Papers, op. cit.
11 Jo jednom toplo preporuujemo The Little Cyanide Cookbook June de Spain (Wesdake Village, CA: American Media, 1975.). 12

Ezekiel 1V-.9.

84

Svijet bez r a k a

Vitamin B15 nekoliko je puta spomenut kao vana dopunska terapija vitaminu B17 i ta dva vitamina esto se brkaju. Zato odvojimo trenutak da objasnimo razliku. Vitamin B15 ponekad zovu i pangamina kiselina. Pan znai posvuda, a. gami znai sjeme. Tako je nazvan jer se nalazi u malim koliinama gotovo posvuda na zemlji u sjemenu i obino u pratnji drugih vitamina iz B-kompleksa. Njega je, kao i B17, takoer otkrio dr. E. T. Krebs mlai, kad je istraivao kemijska svojstva jezgri marelica 1952. godine. Moe se rei da je to bio neoekivan bonus ili nusprodukt potrage za vitaminom BI7. Najbolji nain da shvatimo djelovanje B15 je da ga smatramo instant-kisikom. On poveava djelotvornost kisika u cijelom tijelu i pomae u detoksikaciji otpadnih produkata. Budui da stanice raka ne rastu u prisutnosti kisika, nego ovise o fermentaciji glukoze, vjerojatno je daje BI 5, neizravno, neprijatelj raka. U Sjedinjenim Dravama vitamin B15 nije iroko poznat i rijetko se koristi. Razlog tomu je pria gotovo identina onoj o laetrilu. Vladini slubenici nisu htjeli priznati da je B15 dragocjen. U meuvremenu, uvelike se koristi u mnogim drugim zemljama. Rusija pogotovo prednjai pred Sjedinjenim Dravama u upotrebi ove tvari i provela je opsena istraivanja o njegovim primjenama. Ustvari, 1965. godine Sovjetska akademija znanosti objavila je zbornik radova od 205 stranica o svojim dotadanjim otkriima. Godine 1968. Znanstveni savjetodavni odbor Ministarstva zdravstva jednoglasno je potvrdio sve izvorne tvrdnje iz izvjetaja i sovjetskoj industriji lijekova odobrio masovnu proizvodnju B15 za opu upotrebu. Objavljeno je da su ruski sportai dobivali velike doze B15 za vrijeme njihovog sudjelovanja na Olimpijskim igrama. Ako je to istina, za to postoje dobri razlozi. Eksperimenti su pokazali da ta tvar, iako je samo prirodni prehrambeni faktor, znatno poveava tjelesnu snagu i izdrljivost. Kad su takori bili stavljeni u kade s vodom i prisiljeni da plivaju, svi oni koji su dobivali vitamin B15 i dalje su plivali dugo nakon to su se drugi umorili i utopili. Kad su drugi takori bili stavljeni u staklene komore iz kojih je postupno uklanjan kisik, takori na vitaminima ivjeli su mnogo due - i time uz manje kisika - od kontrolne grupe. Sovjetski znanstvenici objavili su da je vitamin B15 djelotvoran na takvim podrujima kao to su problemi s cirkulacijom, srani problemi, povien kolesterol u krvi, otvrdnjavanje arterija, bronhijalna astma, dijabetes melitus i zarastanje rana. Posebice su istaknuli da je B15 djelotvoran u usporavanju procesa starenja! Profesor Shpirt iz Gradske klinike bolnice br. 60 u Moskvi zakljuio je: Vjerujem da e doi vrijeme kada e kalcijev pangamat (B15) biti, pored 13 soljenke, na stolu svake obitelji s lanovima starijim od etrdeset godina.
Za detaljnu analizu tih otkria vidi Vitamin B15 (Pangamic Acid: Properties, Functions, and Use.), (Moskva, Znanstvena izdavaka kua, 1965.), prevela i objavila zaklada McNaughton, Sausalito, Kalifornija.

"Nadrilijenici" koji p r o m i u laetril

85

Lijenici koji ele koristiti vitamin B I 5 u Americi prisiljeni su djelovati na rubu zakona jer je njihova vlada ikanirala njegove proizvoae i blokirala njegovo putanje u prodaju. Kao to je primijetio dr. Krebs: Nas zanima vitamin B15 - prirodni sastojak prirodne hrane, za koji se eksperimentiranjem utvrdilo da je definitivno koristan za poveanje otpornosti na bolesti, a takoer i za odravanje zdravog funkcioniranja tijela. Pangamina kiselina daje narodu Rusije, Japana, Jugoslavije, Francuske, panjolske i Njemake veliku prednost u pogledu zdravlja i dugovjenosti. Ali nije dostupna nama, u zemlji gdje je otkrivena. Sreom, postoje neki dokazi da nekoliko prestinih medicinskih institucija konano poinje priznavati B15 usprkos vladinim preprekama. Nadajmo se da e se taj trend ubrzano iriti. Mogue je da e ortodoksna medicina priznati i prihvatiti B15 mnogo prije BI7. To je zbog toga to treba prevladati manje postojeih interesa. AMA nije objavila nikakve openite negativne i pogrdne izjave pa niija reputacija nije ugroena. Ali, s vremenom, sama teina injenica morat e takoer dovesti do prihvaanja B17. A ljudi koji danas nose glavni teret kontroverzije, profesionalnog izopavanja i drutvenog prezira postat e poznati, i to ne kao nadrilijenici, nego kao veliki medicinski pioniri svoga vremena.

9 .

"Nedokazani" lijekovi za rak

Kliniki dokazi u prilog trofoblastikoj laboratorijski ubija stanice terminalnoj djelovanju eksperimenti raka; raka laetrila. fazi koji pokazuju sluajeva povijesti tezi; da laetril u pacijenata koji svoj oporavak pripisuju

RANIJE SPOMENUTO ZASTRAIVANJE cijanidom bilo je samo jedan mali plotun u neprekidnoj baranoj vatri napada slubenih institucija na laetril. itav koriteni arsenal protee se od taktika zastraivanja do istih lai. Ali uglavnom se javlja u obliku izjava znanstvenika, pod krinkom prividne zabrinutosti za dobrobit javnosti, da vitaminska terapija moe zvuati dobro u teoriji, ali da u praksi jednostavno ne djeluje. Dr. Ralph VVeilerstein, medicinski slubenik za javno zdravstvo kalifornijske Uprave za hranu i lijekove glatko je rekao: Nitko nije pokazao bilo kakve 1 pouzdane podatke da ima ikakvu vrijednost. Savezna FDA objavila je: Uprava za hranu i lijekove nije vidjela nijedan kompetentan, znanstveni dokaz da je laetril djelotvoran u lijeenju raka.2 A Ameriko drutvo za rak (ACS), u impresivnoj knjizi pod naslovom Unproven Methods of Cancer Management (Nedokazane metode lijeenja raka), ustvrdilo je: Nakon palj ivog prouavanja literature i drugih dostupnih informacija, Ameriko drutvo za rak nema dokaza da tretiranje laetrilom daje ikakve objektivne 3 rezultate u lijeenju raka kod ljudi.

Food additive ban likely, San Jose Mercury (Kalif.), 9. rujna 1972. g. A Cancer Journal for Clinicians (objavio ACS) srpanj/kolovoz 1972. g. Unproven Methods of Cancer Management, 1971., str. 139. 87

88

Svijet bez raka

Komentirajui tu tvrdnju, dr. Dean Burk iz Nacionalnog instituta za rak rekao je da je to: ... tvrdnja koja nema gotovo nikakvu znanstvenu vrijednost, meutim, ima veliku vrijednost kao puka propaganda. injenica je... da openito ima malo dokazanih metoda koje su u irokoj primjeni, tako da je rije nedokazana, kako je koristi ACS, preteka i neopravdana rije.4 Meutim, to se tie ire javnosti, ako Ameriko drutvo za rak klasificira vitamin B17 ili laetril kao nedokazan lijek protiv raka, tada je to sve to ona treba znati. Zbog toga je slubena priopenja prestinih organizacija poput ovih teko ignorirati. Ali, isto vrijedi i za povoljne rezultate onih klinikih lijenika koji su koristili laetril na svojim pacijentima. Netko je u krivu! Na prethodnim stranicama prouili smo znanstveni integritet istraivakih projekata na kojima se temelji slubeno protivljenje laetrilu i vidjeli da su oni u svakom pogledu okantno manjkavi. Otkrili smo, takoer, da gotovo svi strunjaci za rak koji govore protiv laetrila ne rade to iz osobnog iskustva, ve jednostavno iz svoje potpune vjere u znanstveni integritet tih diskreditiranih izvjetaja. Meutim, dokazivanje da su argumenti protiv laetrila lani ne predstavlja argument u korist laetrila. Nuno je, stoga, prouiti dokaze da vitamin B17 zaista u praksi djeluje jednako dobro kao to djeluje u teoriji. Djelotvornost trofoblastike teze kao osnove za terapiju protiv raka demonstirana je i u laboratoriju i u klinikama. Na primjer, 1935. godine, davno prije otkria laetrila, dr. Isabella Perry s Odjela za patologiju Medicinskog fakulteta Sveuilita u Kaliforniji provela je niz eksperimenata u kojima je takore s tumorima podvrgnula produenom udisanju cijanidnih para. Evo to je napisala: Znatan postotak ivotinja tretiranih na taj nain pokazao je potpuno povlaenje tumora. I tumori koji su se povlaili i oni koji su rasli kod tretiranih ivotinja imali su nisku sposobnost za presaivanje.5 Perry je primijetila da ti eksperimenti vjerojatno nisu od velike koristi za ljude jer, da bi uope bile djelotvorne, razine cijanidnih para morale bi biti opasno blizu smrtonosnima - to je problem koji nije prisutan kada se cijanid oslobaa samo na mjestu raka, kao to je sluaj kod djelovanja vitamina BI7. Unato
Pismo dr. Deana Burka dr. Franku Rauscheru, direktoru Nacionalnog instituta za rak od 20. travnja 1973. g., objavljeno u Cancer Control Journal, rujan/listopad 1993. g., str. 5.
5 1he Effects of Prolonged Cvanide Treatment on The Body and Tumor Growfh in Rats, American Journal of Cancer, 1935., 25:592.

"Nedokazani" lijekovi za rak

89

tome, kod tih takora dolo je ne samo do potpunog povlaenja tumora nego, u usporedbi s kontrolnom grupom koja nije dobivala cijanid, i do prosjenog produenja ivota od preko tristo posto. Kad se okrenemo laboratorijskim izvjetajima o laetrilu, rezultati jo vie ohrabruju, u prvom redu zato to nema opasnosti povezane s udisanjem cijanidnih para. Dr. Dean Burk, direktor Odjela za citokemiju vladinog Nacionalnog instituta za rak, izvijestio je da BI7, u nizu testova provedenih na ivotinjskim tkivima, nije imao nikakvog tetnog uinka na normalna tkiva, ali je u dodiru sa stanicama raka oslobaao toliko cijanida i benzaldehida da nijedna od njih nije mogla preivjeti. Rekao je: Kada dodamo laetril kulturi raka pod mikroskopom, pod uvjetom daje enzim glukozidaza takoer prisutan, moemo vidjeti kako stanice raka umiru poput muha..6 Tijekom sudjelovanja na Sedmom meunarodnom kongresu o kemoterapiji odranom u Pragu 1971. godine, dr. Burk je izjavio: ini se da laetril djeluje protiv mnogih oblika raka, ukljuujui rak plua. I apsolutno je netoksian... In vitro testovi s Ehrlichovim ascitinim karcinomom [poseban tip kulture raka] otkrili su da, dok je samo cijanid ubijao jedan posto stanica, a samo benzaldehid dvadeset posto, kombinacija tih dviju tvari bila je djelotvorna protiv svih stanica. Amigdalin [laetril] uz dodatak glukozidaze [enzima za otkljuavanje] takoer je uspio ubiti 100 posto stanica ascitinog tumora, zahvaljujui oslobaanju istih dvaju spojeva. (2) U drugoj seriji testova dr. Burk je izvijestio da je za produenje ivota takora koji su imali rak laetril bio zasluan osamdeset posto u odnosu na one iz kontrolne grupe koja nije bila inokulirana.7 ovjek koji je doao do tih otkria bio je jedan od vodeih specijalista za rak u svijetu. Primio je nagradu Gerhard Domagk za istraivanje raka, nagradu Hillebrand Amerikog kemijskog drutva i proglaen je vitezom zapovjednikom Medicinskog reda Betlehema (Rim) koji je 1459. godine osnovao papa Pio XI. Imao je doktorat iz biokemije koji je stekao na Sveuilitu u Kaliforniji. Bio je lan Nacionalnog vijea za istraivanja Sveuilita u Londonu, Instituta za biologiju Kaiser Wilhelm, a takoer i Harvarda. Bio je vii kemiar na Nacionalnom institutu za rak, koji je pomogao osnovati, a 1946. godine postao je direktor odjela za citokemiju. Bio je u jedanaest znanstvenih organizacija, napisao je tri

Amygdalin Claimed Nontoxic Anti-Cancer Therapeutic Agent, Infectious diseases, 1971. g., str. 1 , 2 3 .

15. listopada

Svjedoenje na Sasluanjima pred Pododborom za javno zdravlje i okoli, Odbor za unutarnju i vanjsku trgovinu, Zastupniki dom, Devedeset drugi kongres, citirano u Cancer News Journal, srpanjlistopad 1972. g., str. 4 8 .

90

Svijet bez r a k a

knjige o istraivanju kemoterapije raka. Suautor je vie od dvjesto znanstvenih radova s podruja kemije stanica. Ako dr. Burk kae da laetril djeluje, on djeluje! Dr. Burk nije lijenik. On je biokemiar. Njegovi eksperimenti provedeni su na kulturama raka i laboratorijskim ivotinjama, ne na ljudima. Meutim, kao to smo vidjeli, podaci o zdravlju Hunza, Eskima i drugih grupa irom svijeta statistiki su dokaz da vitamin B17 - zajedno s drugim tvarima s kojima se javlja u prirodi - zaista kontrolira rak kod ljudi s djelotvornou od gotovo 100%. Ali to je s rakom koji je ve nastao? Moe li B17 obnoviti zdravlje osobe nakon to ona oboli? " Odgovor je da, ako se bolest otkrije ha vrijeme i ako pacijent nije pretrpio preveliku tetu od prethodnog tretiranja rendgenskim zraenjem ili otrovnim lijekovima. Naalost, veina rtava raka pone uzimati laetril tek nakon to je njihova bolest toliko uznapredovala da su rutinski medicinski kanali od njih digli ruke. Obino im kau da imaju jo nekoliko mjeseci ili tjedana ivota. I u tom traginom stanju pred smrt pacijenti se odlue za vitaminsku terapiju kao posljednju nadu. Ako umru - a zaista, mnogima se to dogodi - ubrajaju se u statistike neuspjehe laetrila. Ustvari, injenica da je u toj fazi mogue spasiti ikoga od njih predstavlja pobjedu laetrila. Nakon to avitaminoza uznapreduje do odreenog stupnja, teta koju je napravila jednostavno se ne moe popraviti. Poznato je, na primjer, da teak nedostatak vitamina A kod gravidnih ivotinja dovodi do potpunog sljepila potomstva. Ustvari, potomstvo e se roditi bez onih upljina, mrenice ili ak bez optikih ivaca. Nikakva koliina vitamina A dana u toj kasnoj fazi ne moe vie vratiti vid. Slino tome, dijete kojem su se noge iskrivile uslijed rahitisa, bolesti uzrokovane nedostatkom vitamina D, nikada ne moe opet postii normalnu strukturu kostiju, koliko god vitamina D primalo. Kod raka je proces drugaiji. Umjesto izostanka razvoja normalnog tkiva ili pojave malformacija, tkivo doslovno biva uniteno. Kancerozne izrasline napadaju i razaraju, ostavljajui za sobom organe koji ne mogu raditi jer su gotovo potpuno nestali. ovjeku koji je pogoen vatrenim orujem moe se izvaditi metak, ali on moe svejedno umrijeti. Slino tome, vitamin B17 moe deaktivirati pacijentov rak, ali pacijent moe svejedno umrijeti od ireverzibilne tete ve uinjene na njegovim vitalnim organima. Tako je, s obzirom na taj strahoviti hendikep, broj pacijenata u terminalnoj fazi bolesti koji su ipak ozdravili zapravo krajnje impresivan. Ustvari, postoji doslovce na tisue takvih povijesti sluajeva u medicinskim zapisima. Ameriko drutvo za rak pokualo je stvoriti dojam da su svi koji svoje izljeenje pripisuju laetrilu hipohondri koji zapravo nikada nisu ni imali rak. Ali zapisi otkrivaju prilino drugaiju priu. Pogledajmo samo nekoliko primjera.

"Nedokazani" lijekovi za rak

91

DAVID EDMUNDS Gospodin David Edmunds iz Pinole, Kalifornija, operiran je u lipnju 1971. godine zbog raka debelog crijeva, koji se takoer bio proirio ili metastazirao na mokrani mjehur. Kad ga je kirurg otvorio, otkrio je da se maligno tkivo toliko proirilo daje bilo gotovo nemogue u potpunosti ga ukloniti. Zaepljenje crijeva rijeeno je presijecanjem debelog crijeva i izvlaenjem otvorenog kraja izvan njegovog abdomena - to je procedura poznata kao kolostomija. Pet mjeseci kasnije stanje se pogoralo i g. Edmundsu je reeno da ima jo samo nekoliko mjeseci ivota. Gospoa Edmunds, registrirana medicinska sestra, ula je za laetril i odluila ga je isprobati. est mjeseci kasnije, umjesto da lei na samrtnoj postelji, g. Edmunds se, na iznenaenje svojih lijenika, osjeao toliko dobro da se vratio gotovo normalnom nainu ivota. Istraivaka citoskopija mokranog mjehura pokazala je da je rak nestao. Na vlastito inzistiranje ponovno je primljen u bolnicu kako bi se utvrdilo moe li se njegovo debelo crijevo opet sastaviti. Prilikom operacije nisu pronali nita to bi uope podsjealo na tkivo raka. Zato su ponovno sastavili crijevo i poslali ga kui na oporavak. Bilo je to prvi put u povijesti bolnice da je kod ovakvog stanja napravljena obrnuta kolostomija.8 U vrijeme kad ga je autor zadnji put kontaktirao tri godine kasnije, g. Edmunds je ivio normalnim ivotom i bio je zdrav i pun energije. JOANNE WILKINSON Godine 1967. u VValnut Creeku, Kalifornija, gi Joanne Wilkinson, majci estero djece, uklonjen je tumor iz lijeve noge neposredno ispod bedra. etiri mjeseca kasnije dolo je do recidiva koji je zahtijevao dodatnu operaciju i uklanjanje miia i kostiju. Godinu dana kasnije na preponama se pojavila bolna kvrga i poela je oticati. Biopsija je otkrila da joj se rak vratio i da se iri. Lijenik joj je rekao da e opet biti nuna operacija, ali da e ovaj put morati amputirati nogu, kuk, a vjerojatno i mokrani mjehur i jedan bubreg. Plan je bio da joj prvo otvore plua kako bi vidjeli je li i taj dio zahvatio rak. Ako ga nau, onda nee amputirati jer ionako ne bi bilo anse da ju spase. Na molbe njezine sestre i jedne zajednike prijateljice ga Wilkinson je odluila da se nee podvrgnuti kirurgiji, ve e umjesto toga isprobati laetril. To je jako uznemirilo njezinog lijenika, koji joj je rekao da ako ne ode na operaciju nee ivjeti due od dvanaest tjedana. Ga Wilkinson opisuje to se zatim dogodilo:

Vidi Cancer 'Miracle-Cure', Mark Trantwein, Berkeley Daify Gazette.

92

Svijet bez raka

Bila je subota, 16. studenog 1968. godine. Nikada neu zaboraviti taj dan! Na nozi sam jo imala avove od biopsije. Dr. Krebs9 mi je dao injekciju laetrila - i tumor je reagirao. Jako je narastao - od veliine oraha do veliine malog limuna - i krvario je etiri ili pet dana. Dolazila sam ponedjeljkom, srijedom i petkom svaki tjedan tijekom pet tjedana na injekcije, a onda se tumor poeo smanjivati. Pet tjedana kasnije vie ga nisam mogla napipati. Rendgenska snimka napravljena mi je esti tjedan, u ponedjeljak, i redovno nakon toga ila sam na rendgen kako bi se pratio napredak. Nastavila sam primati injekcije tijekom est mjeseci - 10 cm3 triput tjedno i, naravno, pridravala sam se prehrane bez mlijenih proizvoda, bez iega napravljenog s bijelim branom - bez jaja - ali s bijelom ribom, piletinom i puretinom. I osjeala sam se divno! Ustvari, u kolovozu 1969. godine doktor mi je rekao da mi vie ne trebaju injekcije. Moje rendgenske snimke bile su u redu i pokazivale su da se tumor smanjio. Formiralo se oiljno tkivo i nije bio aktivan.10 Posljednji put razgovarao sam s gom Williams devet godina nakon to joj je njezin lijenik rekao da bez operacije nikako nee ivjeti due od dvanaest tjedana. ivjela je zdravim i produktivnim ivotom. Sve to je ostalo kao sumoran podsjetnik na to da se jedva spasila bio je mali oiljak od biopsije. JOE BOTELHO Gospodin Joe Botelho iz San Pabla, Kalifornija, bio je na operaciji (transuretralnoj resekciji) i lijenik mu je rekao da ima tumor na prostati koji jednostavno treba izvaditi. Kako je reagirao na to? Nisam im dopustio da ga izvade jer sam mislio da e ga to samo proiriti. Lijenik mi je rekao da neu dugo poivjeti. elio mi je dati kobalt, a ja nisam pristao ni na to. U prodavaonici zdrave hrane uo sam za lijenika u San Franciscu koji koristi laetril. Posjetio sam ga i rekao mi je da je prostata veliine sapuna. Dobivao sam jednu injekciju svaka etiri dana tijekom nekoliko mjeseci.11 Gospodin Botelho, koji je tada imao ezdeset pet godina, pridravao se strogog reima prehrane osmiljenog tako da tijelo ne troi enzim guterae, tripsin. Kad je autor razgovarao s njim tri godine kasnije, tumor je bio nestao i rekao je da mu je ak i kosa poela ponovno tamnjeti. Nije bio siguran to je uzrok tomu, ali pripisivao je to svojim boljim prehrambenim navikama.

Radi se o Byronu Krebsu, dr. med., bratu dr. E. T. Krebsa mlaeg.

1 0 11

Vidi LaetrileAn Answer to Cancer? Prevention, prosinac 1971. g., str. 172-175. Ibid., str. 1 7 5 , 1 7 6 .

"Nedokazani" lijekovi za rak

93

ALICIA BUTTONS Alicia Buttons, supruga slavnog komiara Reda Buttonsa, meu tisuama je Amerikanaca koji svoje ivote pripisuju djelovanju laetrila. Govorei na konferenciji o raku u Los Angelesu, Red Buttons je izjavio: Laetril je spasio Aliciju od raka. Lijenici ovdje u SAD-u prognozirali su joj prolog studenog jo samo nekoliko mjeseci ivota. Ali ona je sada iva i zdrava, predivna i vitalna supruga i majka, zahvaljujui Bogu i onim divnim ljudima koji su imali hrabrosti stati u obranu svoje znanosti.12 Ga Buttons je bolovala od uznapredovalog raka grla i lijenici ortodoksne medicine odustali su od nje kao od terminalnog sluaja. Meutim, otputovala je - bila joj je to posljednja ansa - u tadanju Zapadnu Njemaku kako bi zatraila terapiju laetrilom od dr. Hansa Niepera iz Bolnice Silbersee u Hanoveru. Za nekoliko mjeseci rak joj se potpuno povukao, bolovi su nestali, apetit joj se vratio i bila je zdravija i jaa nego ikad. Lijenici u Sjedinjenim Dravama potvrdili su njezin zapanjujui oporavak, ali nisu mogli vjerovati da je obian vitamin odgovoran za to to je Alicia i dalje iva i zdrava dvadeset tri godine kasnije. CAROL VENCIUS Nespremnost mnogih lijenika da prihvate da lijeenje raka vitaminima djeluje lijepo je opisala gospoica Carol Vencius, biva rtva raka iz Marin Countvja, Kalifornija. Nakon uspjenog lijeenja laetrilom u Tijuani, Meksiko, pod njegom dr. Ernesta Contrerasa, gica Vencius vratila se kui. Evo to je ispriala: Otila sam drugom lijeniku koji me potom lijeio. Doekao me s pitanjem: to radite ovdje? Razbijate li sjemenke marelice, kupate li se u njima? Kade li Vas tamjanom?. Rekla sam mu: U redu, dosta sa alama i zamolila ga da proita lanak College of Marin Times [u kojem su bile informacije o laetrilu]. Odgovorio je da po tom pitanju nema to rei. Kad sam inzistirala, rekao je: Carol, moda mi ipak moete pomoi. Vidite, patim od nesanice i siguran sam da bi me taj lanak mogao uspavati..13 Pria gice Vencius, naalost, nije jedina. Poela se aliti da se openito osjea bolesno: nou se preznojavala, osjeala je svrbe, imala je vruice i glavobolje.

Comedian Red Buttons Says 'Laetrile Saved My Wife From Death By cancer' The National Tattler, 19. kolovoza 1973. g., str. 5.
1 a

Laetrile Works Through C.O.M. Times, College of Marin Times, 12. travnja 1972.

94

Svijet bez raka

Nakon opsenih pretraga u bolnici rekli su joj da ima Hodgkinovu bolest (oblik raka koji u poetku zahvaa limfne vorove). Gica Vencius je nastavila: Samo nekoliko dana nakon toga doao mi je u posjet jedan prijatelj i ispriao da u Meksiku postoji terapija vitaminom zvanim laetril. Nisam posluala njegov savjet, bila sam previe uplaena. A osim toga, tada sam imala potpuno povjerenje u svoje lijenike... Prva stvar koju su pokuali bilo je zraenje kobaltom. Nedugo nakon to su poeli, moj lijenik mi je rekao: Carol, Vi, naravno, znate da ete nakon ovog tretmana biti sterilni.. Vraga sam znala. Naravno da sam se jako uzrujala... Prola sam kroz menopauzu u dobi od 28 godina. Druge nuspojave bili su neopisivi bolovi, gubitak apetita i privremeni gubitak kose. est mjeseci nakon tretmana njezina pluna i perikardna upljina poele su se puniti tekuinom. Pokuali su je drenirati iglama, ali nastavila se puniti. Imala je slabije srane napade. Nakon est tjedana i tri drenae perikardne upljine njezini lijenici i dalje su raspravljali da li da joj izvade perikard (membranu koja okruuje perikardnu upljinu). Dana 28. studenog 1970. godine izvadili su ga. Tijekom narednih mjeseci - do srpnja - ponovno je osjeala opi umor, patila od nesanice i gubitk apetita, a zatim se - tijekom iduih nekoliko mjeseci - stanje jo vie pogoravalo, sve dok lijenici nisu odluili pokuati s lijekovima. Prva injekcija izazvala mi je blagu muninu. Dva tjedna kasnije primila sam jo dvije injekcije koje su izazvale snanu muninu i dijareju. Osjeala sam intenzivne bolove u vilici koji su trajali tjedan dana. Bilo je toliko strano da nisam mogla jesti. Nakon toga sam tjedan dana imala migrenske glavobolje pa greve u elucu pa onda greve u nogama. Simptomi su ukupno trajali etiri tjedna. Meutim, nakon toga sam se deset dana osjeala tako dobro, kako se ve godinama nisam osjeala. Taj pozitivan rezultat, kako su mi rekli, bio je znak da je bolest jo uvijek aktivna i da su lijekovi bili od koristi. Zatim je opet krenulo nizbrdo, vratili su se bolovi, nesanica, umor i sve ostalo. Tada sam odluila da, to god se dogodilo, vie neu ii na kemoterapiju. U toj fazi gica Vencius je zakljuila da ionako nema nade pa nije bilo razloga da ne ode u Meksiko i, na kraju krajeva, ne iskua lijeenje laetrilom. Dr. Contreras joj je rekao da Hodgkinova bolest sporije reagira na vitaminsku terapiju od mnogih drugih oblika raka, kao to su rak plua, guterae, jetre ili debelog crijeva, ali da svakako vrijedi pokuati. Meutim, ve nakon treeg dana uzimanja laetrila rekla je da su joj se bolovi potpuno povukli, a nakon samo tjedan dana ponovno se osjeala gotovo normalno. Za nekoliko mjeseci povratila je zdravlje i nastavila uzimati uobiajenu dozu vitamina B17 za odravanje.

"Nedokazani" lijekovi za rak

Pitanje doza za odravanje vrlo je vano. ini se da ovjek koji oboli od raka i oporavi se ima znatno veu potrebu za B17 od osoba koje ne boluju od raka. Veina lijenika koji su koristili laetril prilikom lijeenja raka nauila je kroz iskustvo da njihovi pacijenti, nakon to se oporave, mogu smanjiti doze laetrila, ali ako ga potpuno izbace, to je gotovo siguran poziv raku da se vrati. To je razlog zato lijenici koji koriste laetril nikad ne kau da on izlijei rak. Radije koriste precizniju rije kontrolira, koja implicira da se radi o trajnom procesu. MARGARET DeGRIO Tu injenicu najdramatinije i najtraginije ilustrira sluaj ge Margaret DeGrio, supruge okrunog supervizora u Sierra Countvju, Kalifornija. Nakon to je dvaput bila na operaciji, a rak se i dalje irio, tri lijenika su joj rekla da je njezin sluaj beznadan i da moderna medicinska znanost vie ne moe nita uiniti. Ali Mike DeGrio itao je o laetrilu i odluio je odvesti svoju suprugu na lijeenje u Meksiko. Bila je to ista stara pria: Ona se odmah poela oporavljati i, nakon etiri mjeseca intenzivnog tretmana, vratila se u svoj dom u Sjevernoj Kaliforniji s tek blagim simptomima raka od kojega je prije bolovala. Brzi nestanak tumora potvrdio je njezin ameriki lijenik, iako nije mogao objasniti zato se to dogodilo. Meutim, nedugo nakon toga ga DeGrio oboljela je od ozbiljne infekcije dinog sustava. Hospitalizirali su je u San Franciscu zbog upale plua. Tamo je bila vie od tri tjedna. Za to vrijeme njezin lijenik i bolniko osoblje nisu joj doputali da uzima svoju dozu laetrila za odravanje jer su se bojali da bi se to moglo kositi s kalifornijskim zakonom protiv nadrilijenitva. Uskraivanje te doze dogodilo se u kritinom trenutku njezinog oporavka i faze izljeenja. Ga DeGrio podlegla je raku u noi 17. listopada 1963. godine.14 DALE DANNER Godine 1972. dr. Dale Danner, podijatar iz Santa Paule, Kalifornija, dobio je bolove u desnoj nozi i jaki kaalj. Rendgenske snimke otkrile su karcinom obaju plunih krila i neto to je izgledalo kao masivni sekundarni tumori u nozi. Rak je bio otporan na radioterapiju i nije ga bilo mogue operirati. Prognoza je bila: neizljeiv i fatalan. Na inzistiranje svoje majke dr. Danner je pristao isprobati laetril, iako nije vjerovao u njegovu djelotvornost. Kako bi joj ugodio, u Meksiku je kupio veliku zalihu laetriela. Ali iz onoga to je proitao u medicinskim asopisima bio je uvjeren da se radi o obinom nadrilijenitvu i prijevari. Moda je i opasan, mislio je, jer je iz literature znao da sadri cijanid.
14 The Laetrile Story, Jim Dean i Frank Martinez, The Santa Ana Register, rujan 1964. g. Izvrstan prikaz jalovosti i traginosti ortodoksne terapije protiv raka moe se pronai u See the Patients Die, Wynn Westover (Sausalito, CA: Science Press International, 1974.)

96

Svijet bez r a k a

Za nekoliko tjedana bolovi i kaalj pogorali su se do te mjere da ih nije bilo mogue obuzdati nikakvom koliinom lijekova. Puzao je od bolova, nije spavao tri noi, postao je maloduan i oajan. Oamuen nedostatkom sna, lijekovima i bolovima, posegnuo je, na kraju, za svojim zalihama laetrila. Dok si je davao jo jednu ogromnu dozu lijeka, nadajui se da e mu pomoi da zaspi, ubrizgao si je laetril izravno u arteriju. Prije no to je izgubio svijest, dr. Danner je uspio uzeti dozu za barem punih deset dana - a moda ak i dvadeset dana - odjednom. Kad se probudio trideset est sati kasnije, udio se tomu to je iv i to su mu se i kaalj i bolovi znatno smanjili. Vratio mu se apetit i osjeao se bolje no ikad u posljednjih nekoliko mjeseci. Nevoljko je morao priznati daje laetril djelovao. Zato je kupio dodatne zalihe i zapoeo rutinski tretman manjim dozama. Tri mjeseca kasnije vratio se na posao.15 WILLIAM SYKES U jesen 1975. godine William Sykes iz Tampe, Florida, obolio je od limfocitne leuukemije i raka slezene i jetre. Nakon to mu je izvaena slezena lijenici su mu rekli da, u najboljem sluaju, ima jo nekoliko mjeseci ivota. Iako su mu preporuili kemoterapiju - ne kao lijek, nego tek kako bi pokuali odgoditi smrt za nekoliko tjedana - g. Sykes se umjesto toga odluio za laetril. Evo kako sam opisuje to se dogodilo: Kad smo posjetili lijenika nekoliko tjedana kasnije, on je objasnio kako i zato laetril pomae mnogim pacijentima oboljelima od raka i predloio mi je da uzimam intravenozne injekcije od 30 cm3 laetrila svakodnevno tijekom sljedea tri tjedna. Takoer mi je dao enzime i dijetu koju sam trebao slijediti, zajedno s dodacima prehrani. Nakon nekoliko dana poeo sam se osjeati bolje, ali prilikom naeg treeg posjeta lijenik mi je rekao da me vie ne moe lijeiti. Rekli su mu da e mu ukinuti dozvolu za rad bude li nastavio koristiti laetril. Pokazao je mojoj supruzi kako e mi davati laetril, prodao nam je ono to je imao i dao nam adresu gdje moemo nabaviti jo. Sljedei tjedan nastavio sam s programom i svakim danom osjeao sam se bolje. Jednog me dana nazvao lijenik iz Ann Arbora i pitao zato se nisam vratio na kemoterapiju. Rekao je da igram ruski rulet sa ivotom. Na kraju me nagovorio da se vratim na kemoterapiju pa sam otiao u Ann Arbor i zapoeo tretmane. Svakim danom osjeao sam se gore. Oi su me pekle, osjeao sam kao da mi trbuh gori. Za samo nekoliko dana bio sam toliko slab da sam jedva mogao ustati iz kreveta... Lijek me ubijao bre od bolesti! Nisam ga vie mogao podnositi pa

Pria je potvrena u intervjuu s autorom snimljenom na kazetu.

"Nedokazani" lijekovi za rak

97

sam prekinuo kemoterapiju. Vratio sam se svojim zalihama laetrila i dodataka prehrani i ubrzo sam se poeo osjeati bolje. Ovaj put je trebalo vie vremena, jer sam se borio protiv uinka kemoterapije, kao i protiv raka... Ubrzo sam opet mogao raditi sklekove i vjebe, a da se nisam umarao. Danas, u dobi od 75 godina [20 godina nakon to su rekli da imam jo samo nekoliko mjeseci ivota] i dalje igram racquetball dvaput tjedno.16 U pismu autoru datiranom 19. lipnja 1996. godine ga Hazel Sykes iznijela je ovu dodatnu informaciju: Nakon to je Bili pobijedio rak, jednog je dana k njemu doao lijenik. (To je bio dr. med. koji je davao kemoterapiju u jednoj poznatoj bolnici.) elio je znati kako je Bili pobijedio rak, jer je njegova supruga bila teko bolesna od raka. Bili je rekao: Zato joj ne date kemoterapiju? Njegov odgovor bio je: Nikada ne bih dao kemoterapiju nikome od mojih prijatelja ili lanova obitelji!. On nije bio jedini lijenik koji je doao k Billu s istim pitanjem.17 BUD ROBINSON Sljedeem pismu Buda Robinsona iz Phoenbca, Arizona, nije potreban dodatni komentar. Bilo je poslano dr. Ernstu Krebsu mlaem. Dragi dr. Krebs, Hvala Vam to ste mi poklonili novi roendan (17. svibnja). Podsjeam Vas, 15. studenog 1979. godine moj lijenik i jo etiri urologa prognozirali su mi najvie etiri mjeseca ivota s rakom prostate te mi zakazali termine za zraenje i kemoterapiju, za koje sam znao da e me ubiti ako to ne uini rak. Zato sam odbio njihove tretmane. Onda sam Vas jedne nedjelje popodne kontaktirao telefonom i zapoeo s vaim jednostavnim programom. Sada mi je 71 godina i u 13. sam godini [preivljavanja]. Tri od etiri urologa umrla su od raka prostate, a etrdeset ili pedeset ljudi danas je ivo i osjeaju se jako dobro, zahvaljujui tome to su slijedili moj jednostavan Krebsov program. Hvala Vam jo jednom to ste mi vratili moj ivot. Va prijatelj, H. M. Bud Robinson18

Otvoreno pismo Dragim prijateljima*; Griffin Private Papers, op. cit. Pismo autoru, 19. lipnja 1996. g., Griffin Private Papers, op. cit. Pismo Buda Robinsona Erstu T. Krebsu mlaem, 18. svibnja 1992. g.; Griffin Private Papers, op. cit.

98

Svijet bez raka

To pismo napisano je 1992. godine. Kad ga je autor kontaktirao u lipnju 1996. godine g. Robinson je i dalje bio zdrav. Tada mu je bilo 75 godina, a ne 71, a broj oboljelih od raka kojima je pomogao da se izlijee narastao je na 90. Upotreba amigdalina u lijeenju raka nije nova. Najraniji zabiljeeni sluaj objavljen je 1845. godine u Gazette Medical de Pari.'9 Mladi pacijent koji je bolovao od raka dobio je 46.000 miligrama amigdalina kroz razdoblje od sedam mjeseci 1842. godine i, prema izvjetaju, jo uvijek je bio iv u vrijeme objavljivanja lanka tri godine kasnije. ena kojoj se rak bio proirio po itavom tijelu primala je razliite koliine amigdalina poevi od 1834.(!) godine i jo uvijek je bila iva u vrijeme izvjetaja jedanaest godina kasnije. Od objavljivanja tog prvog izvjetaja objavljene su i dokumentirane doslovce tisue slinih povijesti sluajeva. To je vano znati jer, kao to smo ranije pokazali, glasnogovornici ortodoksne medicine autoritativno tvrde da jednostavno nema dokaza da laetril djeluje. Istina je da su dokazi posvuda. Kad ih se suoi s ovim dokazima, neki lijenici, zbog svojih profesionalnih predrasuda prema prehrambenoj medicini, trae alternativna objanjenja. Najdrae im je objanjenje da je rak sa zakanjenjem reagirao na ranije tretmane, kao to su zraenje ili farmaceutski lijekovi. A ako sluajno nije bilo prethodnog tretmana osim laetrila, onda kau da pacijent vjerojatno nikada nije ni imao rak. A kad im se pokae da je pacijent bio na operaciji ili biopsiji, tvrde da se radilo o spontanoj remisiji, to znai da je jednostavno nestao sam od sebe, bez intervencije izvana. Istina je, naravno, da povremeno ima sluajeva kad se rak prestane iriti ili nestane bez medicinskog tretmana.20 Ali takvi su sluajevi rijetki. Kod raka na odreenim dijelovima tijela, kao to je korionepiteliom testisa, na primjer - toliko su rijetki da se ne mogu statistiki analizirati. A kad se dogodi niz takvih sluajeva, a svi ukljuuju dokazani rak i svi su reagirali na BI7, nerazumno je govoriti o spontanoj regresiji. Prilikom govora na jednom banketu u San Franciscu 19. studenog 1967. godine, dr. Krebs se osvrnuo na est takvih sluajeva. Zatim je dodao: Sada je prednost ako prethodno niste bili na zraenju, jer ako niste prethodno primili zraenje koje nije dalo rezultate, onda ne moete uivati zamiljene koristi od zakanjelog djelovanja ranijeg zraenja. Zato ovaj mladi spada u kategoriju spontane regresije...

,y

70

Gazette Medical de Pari, sv. 13, str. 5 7 7 - 5 8 2 .

Bilo bi zanimljivo prouiti takve sluajeve kako bi se vidjelo postoji li veza s moguom promjenom prehrambenih navika. Moja je pretpostavka da bi takva studija pokazala promjenu u hrani, bilo u izboru ili promjeni mjesta, koja je dovela do manjeg optereenja guterae i/ili pruila bolji izvor prirodnog vitamina B17.

"Nedokazani" lijekovi za rak

99

A kada to znanstveno prouimo, znamo da se spontana regresija javlja u manje od jedan na 150.000 sluajeva raka. Statistika vjerojatnost daje spontana regresija zasluna za potpuno povlaenje est uzastopnih sluajeva korionepitelioma testisa daleko je manja od vjerojatnosti da sunce sutra ujutro nee izai. S godinama koje prolaze i sve veim brojem pacijenata koji su ivui dokaz svojih tvrdnji, postaje sve tee ignorirati ili odbacivati te oporavke. Ako se radi o spontanim remisijama, onda se zaista, ruku na srce, moe rei da laetril dovodi do mnogo vie spontanih remisija od svih drugih oblika terapije zajedno!

10.

"Dokazani" lijekovi za rak

Uinci kirurgije i zraenja u tretiranju raka; od usporedba koja pokazuje da oni koji ne prime nikakav tretman ive jednako dugo, ako ne i due, tretiranih pacijenata.

POBORNICI TERAPIJE LAETRILOM oduvijek su naglaavali da za rak nema lijeka, u uem smislu rijei. Budui da je to u osnovi bolest izazvana nedostatkom hranjive tvari, moe se samo govoriti o prevenciji ili kontroli, ali ne i o lijeku. Meutim, meu pobornicima ortodoksnih terapija nema takve suzdranosti. Slubeni glasnogovornici industrije raka govore amerikoj javnosti, ne trepnuvi okom, da imaju dokazane lijekove za rak i da svatko tko pribjegava nadrilijekovima kao to je laetril samo gubi dragocjeno vrijeme koje bi puno bolje iskoristio sluei se tim dokazanim lijekovima. Koji su to lijekovi? To su kirurgija, zraenje i farmaceutski lijekovi. Slijedi tipian izvjetaj koji su objavile jedne novine iz Los Angelesa: Ameriko drutvo za rak danas je upozorilo na sve ee prijevare u vezi s rakom koje se dogaaju u dolini San Fernando. Ga Stanlev Grusheskv, predsjednica za obrazovanje podrunice tog drutva u Dolini, rekla je da je zabrinuta zbog mogunosti da je proteklih tjedana neke stanovnike obmanula propaganda u korist neortodoksnih lijenika tvrdnjama o nedokazanim lijekovima za rak... Tim bi se tvrdnjama lako mogle namamiti lakovjerne rtve u rvanj nadrilijenitva... Ga Grusheskv je rekla da... Nadrilijeenje raka ubija mnoge lakomislene pacijente jer vrijeme koje se izgubi na lane ureaje i tretmane odgaa djelotvoran tretman, sve dok ne bude prekasno da se spasi pacijentov ivot.1
Amer. Cancer Soc. Warns of Valley Quacks, The Valley News (Van Nuys, Kalif.), 10. prosinca 1972. g. 101

102

Svijet bez raka

U istom je stilu dr. Ralph Vveilerstein iz Kalifornijskog zavoda za javno zdravstvo izjavio: Upotreba laetrila u ranim sluajevima raka nautrb konvencionalnih tretmana mogla bi biti opasna, budui da se tretman prihvatljivim, modernim kurativnim metodama - kirurgijom ili zraenjem - odgaa sve dok se ne pojave metastaze, a tada rak moda vie nije izljeiv.2 U knjigama o raku u javnim knjinicama esto se mogu nai knjike oznake koje dijeli Ameriko drutvo za rak. Na jednoj od njih prikazan je pikov as sa sloganom: NEDOKAZANI LIJEK ZA RAK. NEMOJTE SE KLADITI U SVOJ IVOT NA NJEGA. Na poleini pie: Za vie informacija o dokazanim lijekovima za rak piite ili nazovite Ameriko drutvo za rak. Kao odgovor, autor im je poslao pismo u kojem je izrazio iznenaenje tvrdnjom da je bilo koja terapija protiv raka dovoljno djelotvorna da se moe zvati dokazanim lijekom. Evo odgovora: Za gospodina G. Edwarda Griffina: Hvala vam na Vaoj poruci. Ima dokazanih lijekova - ako se rak otkrije na vrijeme - to su operacije i/ili zraenje, a i kemoterapija, sve vie i vie, igra svoju ulogu.3 Ameriko drutvo za rak je 1996. godine tvrdilo da postoje milijuni izlijeenih. U njihovim objavljenim statistikama za tu godinu moemo nai ovo: Procjenjuje se da je vie od 10 milijuna Amerikanaca koji su danas ivi bolovalo od raka, a od toga je 7 milijuna dobilo dijagnozu te bolesti prije pet ili vie godina. Veina od tih 7 milijuna pacijenata moe se smatrati izlijeenima.4 To je stav ortodoksne medicine. Zato pogledajmo rezultate i koristi od takozvanih izljeenja postignutih operacijama, zraenjem i kemoterapijom. Operacija je najmanje tetna od tih triju stvari. Moe spasiti ivot, pogotovo kad je potrebno ukloniti zaepljenja crijeva kako bi se sprijeila smrt od sekundarnih komplikacija. Operacija takoer ima psiholoku prednost jer vidno uklanja tumor i nudi privremeno olakanje ili nadu. Meutim, operacija je korisna u onoj mjeri u kojoj tumor nije zloudan. to je vei udio stanica raka u tom tumoru, manje je vjerojatno da e operacija pomoi. Najzloudniji od svih tumora obino se smatraju inoperabilnima.

2 Citirano u College of Marin Times (Kentfield, Kalif.), 26. travnja 1972. g. Pismo Mabel Burnett od 18. prosinca 1972. g.; Griffin, Private Papers, op. cit.
4

CancerFacts & Figures1996., str. 1.

"Dokazani" lijekovi za rak

103

Daljnja je komplikacija operacije u tome to rezanje tumora - ak i radi biopsije - dovodi do dviju stvari koje mogu pogorati stanje. Prvo, jzaziva traumu na tom podruju. Tojpokree proces ozdravljenja koji pak_dovodi do stvaranja veeg broja stanica trofoblasta kao nusprodukata tog procesa. (Vidi V. poglavlje.) Drugi je uinak to da, ako se maligno tkivo ne ukloni u potpunosti, ostatke moe okruiti oiljno tkivo od operacije. Kao posljedica toga, rak esto bude izoliran od djelovanja enzima guterae koji su neophodni za izlaganje stanica trofoblasta kontrolnom djelovanju bijelih krvnih zrnaca. Moda je najvei razlog protiv operacije injenica da, statistiki, nema vrstih dokaza da pacijenti koji se podvrgnu operaciji imaju imalo dui oekivani ivotni vijek, u prosjeku, od onih koji to ne uine. Prvu statistiku analizu ovog pitanja sastavio je 1844. godine dr. Leroy d'Etoilles, a objavila ju je Francuska akademija znanosti. To je, do danas, najopsenija studija te vrste ikada objavljena. Tijekom razdoblja od trideset godina 174 lijenika predala su povijesti sluajeva 2.781 pacijenta. Prosjeno preivljavanje nakon operacije bilo je samo jednu godinu i pet mjeseci - to se mnogo ne razlikuje od dananjeg prosjeka. Dr. Leroy d'Etoilles razvrstao je svoje statistike prema tome jesu li pacijenti bili podvrgnuti operaciji, kaustinim sredstvima ili su odbili takve tretmane. Njegova otkria bila su okantna: Kada se sve uzme u obzir, operacije ili kaustina sredstva imali su kao rezultat produenje ivota od dva mjeseca za mukarce i est mjeseci za ene. Ali to je bilo samo u prvih nekoliko godina nakon poetne dijagnoze. Nakon tog razdoblja, oni koji nisu prihvatili tretman imali su oko pedeset posto veu vjerojatnost preivljavanja.5 Novija istraivanja dala su sline rezultate. Pacijenticama oboljelima od raka dojke uklanjao se ne samo tumor nego i cijela dojka i limfni vorovi. esto su se uklanjali i jajnici, jer njihovi hormoni stimuliraju rak. Najzad je 1961. godine zapoeto je opseno istraivanje, nazvano Nacionalni projekt za kirurgiju i pomona sredstva kod raka dojke. Nakon sedam i pol godina statistikih analiza rezultati su bili konani: nije bilo znaajne razlike u postotku preivjelih izmeu pacijenata koji su imali manju operaciju i onih koji su imali veu. Moglo se i oekivati da e se poduzeti napori da se diskreditira ta studija. Timovi revizora proeljavali su arhive 5.000 lijenika i 484 medicinska centra koji su u njoj sudjelovali. Godine 1991. objavljeno je da studija nije pouzdana. Zato? Zato to je jedan lijenik (od njih 5.000) falsificirao svoje podatke, a dva

Walter H. Walshe, The Anatomy, Physiology, Pathology and Treatment of Cancer (Boston: Ticknor & Co., 1844.)

104

Svijet bez raka

medicinska centra (od 484) vie nisu mogla pronai sve laboratorijske testove svojih pacijenata ili njihove formulare o pristanku.6 Ali dokaze nije bilo mogue pokopati. Na Medicinskom fakultetu u Irvinu Kalifornijskog sveuilita slina studija provedena izmeu 1984. i 1990. godine dovela je do ovog zakljuka: Kad su svi drugi faktori jednaki, nema razlike izmeu BCS-a [potedne operacije dojke] i potpune mastektomije bilo da je rije o potpunom izljeenju ili ukupnom preivljavanju..7 Jedan od vodeih nacionalnih statistiara za podruje raka je Hardin B. Jones, dr. se, bivi profesor medicinske fizike i fiziologije s Kalifornijskog sveuilita u Berkelevju. Nakon viegodinjeg analiziranja klinikih podataka, ovo je izvjetaj koji je iznio na konvenciji Amerikog drutva za rak: U pogledu operacija, nikakva veza izmeu intenziteta operativnog zahvata i duine preivljavanja nije bila pronaena kod potvrenih malignosti. Naprotiv, jednostavna ekscizija raka pruala je u osnovi jednako preivljavanje kao radikalna ekscizija i disekcija limfnih vorova.8 Ti podaci, naravno, odnosili su se na operaciju dojke. Govorei o operacijama openito, dr. Jones je nastavio: Iako nema dovoljno netretiranih sluajeva koji bi se statistiki usporedili s tretiranima, iznenauje da je rizik od smrti dviju grupa toliko slian. U usporedbama se polazilo od pretpostavke da su tretirani i netretirani sluajevi neovisni jedni o drugima. Ustvari, ta je pretpostavka pogrena. U poetku su svi sluajevi netretirani. Kako vrijeme prolazi, neki pacijenti prime tretman, a vjerojatnost tretmana poveava se proporcionalno vremenu u kojem je bolest prisutna. Stoga oni sluajevi kodkojih neoplastini proces napreduje sporo [i zbog toga su automatski skloniji dugoronom preivljavanju] imaju veu mogunost da postanu tretirani sluajevi. Meutim, iz istog razloga, vjerojatnije je da e te osobe due preivjeti, bilo da su tretirane ili ne. Da bi tablice duine ivota stvarno reprezentirale netretirane pacijente oboljele od raka, potrebno ih je prilagoditi u skladu s injenicom da sluajevi koji prirodno due ive imaju veu vjerojatnost da budu premjeteni u kategoriju tretiranih, nego da ostanu meu onima koji su netretirani do smrti.

Vidi Ravdin, R.G., et.al, Results of a Clinical Trial Concerning The Worth of Prophvlactic Oophorectomv for Breast Carcinoma, Surgery, Gynecology & Obsetrics, 131:1055, prosinac 1970. g. Takoer Breast Cancer Excision Less with Selection, Medical Tribune, 6. listopada 1971. g., str. 1. Takoer Breast Cancer Research on Trial, Science News, 30. travnja 1994. g., str. 2 7 7 , 2 8 2 , 2 8 3 , 2 8 6 . Treatment Differences and Other Prognostic Factors Related to Breast Cancer Survival: Delivery Systems and Medical Outcomes, Anna Lee Feldstein, Hoda Anton-Culver i Paul J. Feldstein, Journal ofthe American Medical Association, ISSN:0098-7484,20. travnja 1994. g. Hardin B. Jones, Ph. D, A Report on Cancer, rad iznesen na 11. godinjoj konferenciji znanstvenih pisaca Amerikog drutva za rak, New Orleans, 7. oujka 1969. g.

"Dokazani" lijekovi za rak

105

ini se da je prividni oekivani ivotni vijek netretiranih sluajeva raka nakon takvogprilagoavanja tablice dui nego kod tretiranih sluajeva. [istaknuo autor] Kolika je, dakle, statistika ansa za dugorono preivljavanje od pet ili vie godina nakon operacije? To, kako kau, ovisi o dijelu tijela koji je zahvatio rak, brzini njegovog rasta i o tome je li se proirio na sekundarno podruje. Na primjer, dva najea oblika raka koji zahtijevaju operaciju jesu rak dojke i rak plua. Kod raka dojke samo esnaest posto pozitivno reagira na operaciju ili terapiju rendgenskim zraenjem. Kod raka plua postotak pacijenata koji e preivjeti pet godina nakon operacije varira izmeu pet i deset posto.9 A to u optimistine brojke u usporedbi s oekivanim preivljavanjem kod nekih drugih tipova raka kao to su, na primjer, korionepiteliomi testisa. Kada govorimo o raku koji je metastazirao na sekundarne lokacije, slika postaje praktiki beznadna - s operacijom ili bez nje. Kako je to jedan specijalist za rak saeo bez uvijanja: Pacijent kod kojega prilikom prvog pregleda postoje kliniki vidljive udaljene metastaze ima praktiki beznadnu prognozu kao i pacijenti kod kojih metastaze u isto vrijeme nisu primijeene, ali se kasnije jave na lijeenje s udaljenim metastazama.10 Objektivna je procjena, stoga, daje statistika stopa dugoronog preivljavanja nakon operacije, u najboljem sluaju, prosjeno samo deset ili petnaest posto. A nakon to rak metastazira na drugo mjesto, operacija nema gotovo nikakvu vrijednost u pogledu preivljavanja. Razlog je to to, poput drugih terapija koje odobrava ortodoksna medicina, operacija uklanja samo tumor. Ne uklanja uzrok. Argumenti za terapiju rendgenskim zrakama isti su kao i za operaciju. Cilj je ukloniti tumor, ali spaljivanjem umjesto izrezivanja. Ovdje se, takoer, u prvom redu unitavaju nekancerozne stanice. to je tumor zloudniji, to je otporniji na radioterapiju. Kad ne bi bilo tako, terapija rendgenskim zraenjem imala bi visok postotak uspjenosti - koji, naravno, nema. Ako se prosjean tumor sastoji od kanceroznih i nekanceroznih stanica, i ako je zraenje razornije za nekancerozne nego za kancerozne stanice, onda je
Vidi Results of Treatment of Carcinoma of the Breast Based on Pathological Staging, F.R.C Johnstone, dr. med., Surgery, Gynecology & Obstetrics, 134:211,1972. Takoer Consultant's Comment, George Crile ml., dr. med., Calif. Medical Digest, kolovoz 1972. g., str. 893. Takoer Project at better Lung Cancer Survival, Medical tribune, 20. listopada 1971. g. Vidi takoer izjavu dr. Lewisa A. Leonea, direktora odjela za onkologiju Bolnice Rhode Island u Providenceu, citiranu u Cancer Controls Still Unssuccessful, LA. Herald Examiner, 6. lipnja 1972. g., str. c-12.
10

Johnstone, Results of Treatment of Carcinoma of the Breast, op. cit.

106

Svijet bez raka

logino oekivati da rezultati budu smanjenje veliine tumora kao i poveanje postotka zloudnosti. Ustvari, upravo to se i dogaa. Komentirajui taj mehanizam, dr. John Richardson objasnio ga je ovako: Zraenje i/ili otrovi koji oponaaju zraenje zaista smanjuju opipljivu, oiglednu ili mjerljivu tumorsku tvorbu. esto to smanjenje moe biti do sedamdeset pet posto mase tvorbe ili vie. Zraenje i otrovi jesu sredstva sa selektivnim djelovanjem. Oni selektivno ubijaju sve osim definitivno neoplastinih [kanceroznih] stanica. Na primjer, dobroudni miom maternice obino se pod zraenjem istopi kao snijeg na suncu. Ako u takvom tumoru ima neoplastinih stanica, one e ostati. Veliina samog tumora tako se moe smanjiti za devedeset posto, dok e se relativna koncentracija definitivno neoplastinih stanica time poveati za devedeset posto. Kao to svi kliniki lijenici znaju - ili bi barem trebali znati - pacijentovo ope zdravlje ne popravlja se u znaajnoj mjeri nakon to su zraenje ili otrovi smanjili vidljivu tvorbu u leziji. Naprotiv, esto dolazi do eksplozivnog ili fulminantnog poveanja bioloke malignosti lezije. Karakteristina je u vezi s time pojava difuznih metastaza i naglo slabljenje ope vitalnosti, nakon ega ubrzo slijedi smrt.11 I tako vidimo da rendgenska terapija trpi od istih nedostataka kao i operacije. Ali ima i jedan nedostatak vie: zapravo poveava vjerojatnost da e se rak razviti u drugim dijelovima tijela. Pretjerano izlaganje zraenju djelotvoran je nain da se izazove rak. To je prvi put dokazano u sluaju preivjelih u Hiroimi. Kod njih je zamijeeno poveanje uestalosti raka. U meuvremenu su to potvrdile mnoge nezavisne studije. Na primjer, nedavni naslov u jednim nacionalnim novinama kae nam: OTKRIVEN 'ALARMANTAN' BROJ SLUAJEVA RAKA KOD LJUDI KOJI SU IMALI TERAPIJU RENDGENSKIM ZRAKAMA PRIJE 20 GODINA. 12 Standardni prirunik za registrirane medicinske sestre Textbook of Medical Surgical Nursing najkategoriniji je po tom pitanju. U njemu pie: To pitanje vano je za javno zdravlje jer potencijalno ukljuuje velik broj ljudi koji mogu biti izloeni niskim razinama zraenja tijekom dugog vremenskog razdoblja. Klasian primjer predstavljaju ene koje su poetkom 1920-ih godina radile na bojenju kazaljki satova i budilica svjetleim bojama (koje su sadravale radij). Godinama kasnije, zbog kancerogenog uinka radija javljao se sarkom kostiju. Slino tome, leukemija se ee javlja kod radiologa nego kod drugih lijenika. Jo jedan primjer su preivjeli iz Hiroime u kojih je bilo vidljivo djelovanje niskih razina zraenja...
Otvoreno pismo zainteresiranim lijenicima, studeni 1972. g.; Griffin, Private Papers, op. cit. National Enauirer, 7. listopada 1973. g., str. 29.

"Dokazani" lijekovi za rak

107

Meu najozbiljnije kasne posljedice radijacijskog oteenja spada poveana osjetljivost na maligne metaplazije i razvoj raka na mjestima ranijeg ozraenja. Dokazi navedeni u korist ovog odnosa govore o poveanoj uestalosti karcinoma koe, kostiju i plua nakon razdoblja latencije od dvadeset i vie godina, tj. od vremena kad su ta mjesta bila ozraena. Dodatnu podrku pruaju relativno visoka uestalost karcinoma titnjae sedam i vie godina nakon niske doze zraenja na podruju grudne lijezde u djetinjstvu, kao i poveana uestalost leukemije nakon ozraenja cijelog tijela u bilo kojoj dobi.13 Godine 1971. istraivaki tim sa Sveuilita u Buffalou pod vodstvom dr. Roberta W. Gibsona izvijestio je da manje od dvanaest rutinskih medicinskih snimaka istog dijela tijela poveava rizik od leukemije kod mukaraca za barem ezdeset posto.14 Drugi znanstvenici sve su zabrinutiji zbog rastue zaluenosti Amerikanaca rendgenskim zrakama i mole da se to ludilo zaustavi, traei ak i ukidanje pokretnih rendgenskih jedinica za snimanje plua radi otkrivanja TBC-a. 1 5 A ta rutinska rendgenska snimanja bezopasno su blaga u usporedbi s intenzivnim zraenjima koja se danas emitiraju u tijela oboljelih od raka. Rendgenske zrake izazivaju rak zbog barem dva faktora. Prvo, one nanose fiziku tetu tijelu, koja potie stvaranje stanica trofoblasta u sklopu procesa ozdravljenja. Drugo, one slabe ili unitavaju stvaranje bijelih krvnih zrnaca koja, kao to smo vidjeli, tvore imunoloki obrambeni mehanizam, prvu crtu obrane tijela protiv raka. Kada se radi o statistikama, malo je ili nimalo dokaza da zraenje zaista poveava pacijentove izglede za preivljavanje. Nacionalni projekt za kirurgiju i pomona sredstva kod raka dojke, koji smo ranije spomenuli u vezi s operacijama, takoer je proveo studije o uincima zraenja. Evo saetka njihovih otkria: ...postoperativno zraenje nije pacijentima tretiranima na taj nain pruilo zamjetljive prednosti u smislu da povea udio onih koji nee imati problema tijekom narednih pet godina.16 U kolovozu 1998. godine Science News objavio je pregled podataka biljeenih tijekom vie od 30 godina i izvijestio da zraenje moe zapravo smanjiti izglede pacijenta za preivljavanje: *

Brunner, Emerson, Ferguson i Doris Suddarth, Textbook of Medical-Surgical Nursing (Philadelphia: J.B. Lippincott Co., 1970.) 2. izdanje, str. 198. Too Many X-Rays Increase Risk of Leukemia, Study Indicates*, National Enauirer, 5. prosinca 1971. g., str. 11.
15 Top FDA Officials Warn: Chest X-Rays in Mobile Vans Are Dangerous and Must be Stopped, National Enauirer, 10. rujna 1972. g., str. 8. 6 Fisher, B et. al, Postoperative Radiotherapy in the Treatment of Breast Cancer; Results of the NSAPP Clinical Trial, Annals of Surgery, 172, br. 4, listopad 1970. g. 14

108

Svijet bez raka

Podaci iz devet studija... pokazuju da tretmani zraenjem nakon operacije zapravo smanjuju izglede za preivljavanje mnogih pacijenata, pogotovo onih kod kojih se rak u poetku nije proirio. Rezultati su objavljeni u asopisu Lancet od 25. srpnja... Stopa preivljavanja 2 godine nakon operacije bila je 48 posto za one koji su primili tretmane zraenjem i 55 posto za pacijente koji su imali samo operaciju.17 ^ PrV> [ D <L O G / t J / L . To je neugodna injenica za radiologe jer dovodi u pitanje smisao njihova rada u medicinskoj zajednici. Zbog toga se ne moe oekivati da ete uti kako o tim pitanjima raspravljaju radiolozi ili oni ija primanja ovise o izradi, prodaji, upotrebi ili odravanju linearnih akceleratora vrijednih milijune dolara. Iznenauje, stoga, kad ujemo kako su o tim istinama otvoreno progovorila tri radiologa na istom podiju tijekom jednog medicinskog skupa. Bili su to William Powers, dr. med., direktor Odjela za radijacijsku terapiju na Medicinskom fakultetu sveuilita u Washingtonu, Phillip Rubin, _dx_md!JLjiaelnik Odjela za radioterapiju na Medicinskom fakultetu Sveuilita u Rochesteru i Vera. Peters, dr. med., iz Bolnice Princess Margaret u Torontu, Kanada. Dr. Powers je izjavio: Iako se predoperativna i postoperativna terapija zraenjem ve desetljeima esto koriste, jo uvijek nije mogue dokazati nedvojbenu kliniku korist od tog kombiniranog tretmana... ak i ako se stopa izljeenja zaista povea kombinacijom zraenja i terapije, nuno je utvrditi tetu u poveanom pobolu koji se moe javiti kod pacijenata bez povoljne reakcije na dodatnu terapiju.18 Ono to dr. Powers misli kada kae povean pobol jest injenica da zbog zraenja ljudi obolijevaju. U studiji provedenoj na Sveuilitu Oxford utvreno je da je mnogo ena koje su primile zraenje umrlo od sranog udara jer su im srca bila oslabljena tretmanom. 19 Zraenje takoer slabi imunoloki sustav, to moe dovesti do smrti uslijed sekundarnih uzroka kao to je upala plua. Mnogi pacijenti kojima na smrtnom listu pie da su umrli od zatajenja srca, upale plua ili zatajenja disanja zapravo su umrli od raka ili - da budemo precizniji - od tretmana raka kojemu su se podvrgli. Statistike o raku - temeljene na podacima iz smrtnih listova - skrivaju istinu o neuspjenosti ortodoksne terapije protiv raka.

Lung Cancer Radiation Questioned, Science News, 1. kolovoza 1998. g., str. 68. Preoperative and Postoperative Radiation Therapy for Cancer, govor na estoj nacionalnoj konferenciji o raku odranoj pod sponzorstvom Amerikog drutva za rak i Nacionalnog instituta za rak, Denver, Colorado, 18.-20. rujna 1968. g.
19 18

Breast Cancer Update/Q & A, Ridgely Ochs, Newsday, 19. prosinca 1995. g., str. B23.

"Dokazani" lijekovi za rak

109

Na spomenutoj konvenciji radiologa, dr. Phillip Rubin iznio je pregled statistika o preivljavanju raka objavljenih u asopisu Journal of the American Medical Association. Zatim je zakljuio: Kliniki dokazi i statistiki podaci iz brojnih pregleda citiraju se kako bi se ilustriralo da se nije postiglo nikakvo poveanje preivljavanja dodatnim zraenja. Tome je dr. Peters dodala: Kod karcinoma dojke stopa smrtnosti i dalje se podudara sa stopom uestalosti, to dokazuje da nije bilo pravog poboljanja uspjenosti tretiranja bolesti u proteklih trideset godina, iako je tijekom tog vremena bilo tehnikih poboljanja i u kirurgiji i u radioterapiji. Usprkos injenici da su iskustva gotovo svih lijenika suprotna, Ameriko drutvo za rak i dalje javnosti lupeta o tome kako njihove statistike pokazuju veu stopu oporavka meu tretiranim pacijentima nego meu netretiranima. Na kraju krajeva, da nije tako, zato bi itko troio novac ili pristajao na bolove i nagrivanje tijela koji su posljedica ortodoksnih tretmana? Ali, kako se samo mogu izvlaiti s takvim otvorenim laima? Odgovor je da oni zapravo ne lau - samo su malo iskrivili istinu. Drugim rijeima, oni samo prilagoavaju metodu prikupljanja i evaluacije statistika kako bi dobili eljene rezultate. Prema rijeima dr. Hardina Jonesa: Evaluacija klinike reakcije na tretiranje raka operacijom i zraenjem, odvojeno ili u kombinaciji, dovodi do sljedeih otkria: Dokazi u prilog vie stope preivljavanja tretiranih grupa u odnosu na netretirane neobjektivni su zbog metode definiranja grupa. Sve prijavljene studije uzimaju na razmatranje sluajeve u vrijeme nastanka bolesti i prate ih do smrti ili do kraja trajanja studije. Ako osobe u netretiranoj ili sredinjoj grupi umru bilo kada tijekom provoenja studije, prijavljuju se kao smrti u kontrolnoj grupi. Meutim, u tretiranoj grupi, smrti koje se dogode prije zavretka tretmana iskljuuju se iz statistika, budui da ti pacijenti vie ne zadovoljavaju kriterije utvrene definicijom izraza tretiran. to je vie vremena potrebno za zavretak tretmana, kao, na primjer, u viestupanjskoj terapiji, to je pogreka vea... Kad se urauna taj uinak, uobiajene malignosti pokazuju upadljivo slinu stopu smrtnosti, bilo da se tretiraju ili ne.20

Jones, A Report on Cancer, op. cit.

110

Svijet bez raka

Takva statistika pogreka je znaajna, ali teko da bi mogla biti odgovorna za najdrau tvrdnju Amerikog drutva za rak kako je zabiljeeno milijun i pol ljudi izlijeenih od raka zahvaljujui naporima medicinske struke i Amerikom 21 drutvu za rak kojem pomae FDA. Odgovor lei u injenici da postoje neki oblici raka, kao to je rak koe, koji vrlo dobro reagiraju na tretman. esto prestanu rasti ili nestanu ak i bez tretmana. Rijetko su fatalni. Ali oni pogaaju velik broj ljudi - dovoljno da to drastino promijeni statistike tablice. U poetku se razliiti oblici raka koe nisu ukljuivali u nacionalne tablice. Osim toga, u to je vrijeme vrlo malo ljudi trailo medicinski tretman konih poremeaja, jer su ih radije tretirali domaim lijekovima, od kojih su mnogi, usput reeno, djelovali jednako dobro kao i dananje znanstveno prihvatljivije tehnike. U svakom sluaju, kako su lijenici postajali sve brojniji, a ljudi sve imuniji te u mogunosti potraiti strunu lijeniku pomo, i kako su stari narodni lijekovi bili sve manje cijenjeni, broj prijavljenih sluajeva raka koe postupno je rastao pa ga danas Ameriko drutvo za rak navodi kao referentni podatak. Tako sve to su trebali uiniti, kako bi dobili veinu od tih milijun i pol izlijeenih, bilo je - izmijeniti svoje statistike, ukljuivi u njih i rak koe - abrakadabra! Kako je otkrio dr. Hardin Jones: Poevi od 1940. godine razni dvojbeni stupnjevi malignosti poeli su se, redefiniranjem naziva, klasificirati kao rak. Nakon tog datuma udio izljeenja raka s normalnim oekivanim ivotnim vijekom brzo je porastao, u skladu s udjelom ukljuenih dvojbenih dijagnoza.22 Ameriko drutvo za rak tvrdi da pacijenti danas preivljavaju due zahvaljujui ortodoksnoj terapiji. Ali ljudi ne ive due nakon to dobiju rak; oni ive due nakon to im se dijagnosticira rak. Uz moderne dijagnostike tehnike rak se moe otkriti u ranijoj fazi. Vrijeme izmeu dijagnoze i smrti jest due, ali duina samog ivota uope se nije poveala.23 To je samo jo jedna statistika varka. Kod primjene terapija rendgenskim zrakama smanjuje se broj leukocita u tijelu, zbog ega pacijent postaje osjetljiviji na infekcije i druge bolesti. Takvi pacijenti esto podlegnu, na primjer, upali plua umjesto raku. I, kao to je ranije reeno, to je ono to pie na smrtnom listu - kao i u statistikama. Kao to je primijetio dr. Richardson:

Pismo ge Glenn E. Baker, glavne direktorice, Juni okrug, ACS, upueno g. T. G. Kentu, objavljeno u Cancer Newsjournal sijeanj/veljaa 1972. g., str. 22. 22 Jones, A Report on Cancer, op. cit. 23 Robert N. Proctor, Cancer Wars: How Politics Shapes What We Know and Don't KnowAbout Cancer (New York: Basic Books, 1995.), str. 4.

"Dokazani" lijekovi za rak

111

Vidio sam pacijente koji su zbog zraenja kraljenice kobaltom ostali paralizirani, a nakon vitaminskog tretmana njihov je HCG test bio jedva pozitivan. Kod tih smo pacijenata uklonili rak, ali zbog radiogenog manipuliranja ne mogu hodati... Umrijet e od kobalta, a ne raka.24 Postoji stari vic o lijeniku koji je nesretnoj udovici rekao: Bit e vam drago uti da smo izlijeili bolest vaeg supruga neposredno prije no to je umro.. Smrt amerikog senatora Paula Tsongasa u sijenju 1997. godine bila je dokaz da to nije vic. U njegovom nekrologu je pisalo: Tsongas je hospitaliziran 3. sijenja zbog problema s jetrom izazvanih tretmanima protiv raka. U trenutku svoje smrti bio je izlijeen od raka. Ako je pacijent dovoljno jak da preivi zraenje, problem i dalje nije rijeen. Nakon to je rak metastazirao na drugo mjesto, praktiki nema izgleda da pacijent preivi. Osim to nema gotovo nikakvu vrijednost u pogledu preivljavanja, za radioterapiju je takoer karakteristino da potie irenje raka koji bi trebala suzbijati. Jedna je od najrazvikanijih tvrdnji Amerikog drutva za rak da rano otkrivanje i tretiranje poveavaju izglede za preivljavanje. To je jedan od onih slogana koji dovode milijune ljudi u ordinacije njihovih lijenika na mistino iskustvo zvano godinja kontrola. Pregled i kontrola mogu biti djelotvoran poticaj za prihode industrije raka, ali njihova medicinska vrijednost nije toliko dokazana kao to bi se dalo zakljuiti iz medijske kampanje. Kao to je dr. Hardin Jones jasno rekao: U pogledu trajanja malignih tumora prije tretmana, nijedna studija nije utvrdila razvikani odnos izmeu ranog otkrivanja i boljeg preivljavanja nakon tretmana... Ozbiljni pokuaji da se brzi tretman dovede u vezu s izgledima za izljeenje bili su neuspjeni. Kod nekih tipova raka primijeeno je suprotno od oekivane veze izmeu kratkog trajanja simptoma i visokih izgleda za izljeenje. Dugo trajanje simptoma prije tretmana kod nekoliko tipova raka dojke i grla maternice povezano je s duim preivljavanjem od uobiajenoga... Ni vrijeme ni opseg tretmana prave malignosti osjetno ne mijenjaju prosjean tijek bolesti. Postoji 25 mogunost da tretman pogora prosjenu situaciju. S obzirom na sve to, razdraujue je sluati kako glasnogovornici ortodoksne medicine neprestano upozoravaju javnost da je upotreba laetrila tetna, uz argument da se zbog uzimanja laetrila oboljeli od raka nee izlijeiti od dokazanih lijekova. Proglas dr. Ralpha "VVeilersteina iz Kalifornijskog

Pismo Johna Richardsona, dr. med., G. Edwardu Griffinu od 2. prosinca 1972. g.; Griffin, Private Papers, op. cit. 25 Jones, A Report on Cancer, op. cit.

112

Svijet bez raka

zavoda za javno zdravstvo s poetka ovog poglavlja tipian je primjer. Ali dr. VVeillerstein ima dvije slabe toke. U prvom redu, vrlo je mali broj pacijenata koji trae terapiju laetrilom, a da ve nisu bili podvrgnuti takozvanim modernim kurativnim metodama operacija i zraenja. Ustvari, mnoge od njih proglasili su beznadnim sluajevima nakon to te metode nisu dale rezultata. Ti ljudi se tek nakon operacija i zraenja okreu vitaminskoj terapiji kao posljednjoj ansi. Tako je prigovor dr. Vveilersteina usmjeren na iskonstruirani problem. Ali vanija od toga je injenica da tretmani koje zagovara Vveilerstein jednostavno ne djeluju. Borei se poput usamljenog ratnika u neprijateljskom uporitu, dr. Dean Burk iz Nacionalnog instituta za rak uporno je nazivao stvari pravim imenom. U pismu svom efu, dr. Franku Rauscheru, rekao je: Usprkos gore spomenutim dokazima... slubenici Amerikog drutva za rak, pa ak i Nacionalnog instituta za rak, nastavili su javnosti objanjavati da otprilike svaki etvrti sluaj raka danas biva izlijeen ili kontroliran, ali to rijetko ili nikada ne potkrepljuju statistikim ili epidemiolokim dokazima. A ti dokazi su nuni da takva izjava bude i znanstveno smislena, koliko god ona bila djelotvorna za prikupljanje sredstava. Takva je izjava pogrena zato to skriva injenicu da, kod sistemskog ili metastatskog raka, stvarna stopa kontrole u vidu konvencionalnog petogodinjeg preivljavanja jedva da je vea od jedan prema dvadeset...26 Netko bi mogao upitati dr. Vveilersteina gdje su sve te moderne kurativne metode na koje se on, Kalifornijsko savjetodavno vijee za rak i velik broj administratora tako govorljivo pozivaju?.. Ne, metastazirani rak, u svojim raznim oblicima i vrstama ostaje, u najveoj mjeri, jednako neizljeiv kao to je bio u vrijeme Kefauverovog amandmana prije deset godina.27 Statistike Amerikog drutva za rak su fascinantne. One se sastoje od mnogo stranica tablica i dijagrama koji prikazuju rak prema lokaciji, spolu, dobi i geografiji. Ali kad se radi o konkretnim brojkama o tim dokazanim izljeenjima - nema niega. Postoji samo nepotkrijepljena tvrdnja: Danas svaki trei pacijent biva spaen, za razliku od svakog petog prije jedne generacije.. To moda jest, a moda nije istina, ovisno o definiciji rijei spaen. Ali ak i ako to ne osporimo, moramo imati na umu da takoer postoji odgovarajue poveanje broja onih koji obolijevaju od raka. Zato je tako? Evo slubenog objanjenja: Glavni faktori jesu poveanje dobi stanovnitva i broja stanovnika. Znanost je pobijedila mnoge bolesti pa se prosjean ivotni vijek Amerikanaca produio. Dui ivot vodi ovjeka u dob u kojoj rak najee pogaa - od petog desetljea ivota nadalje.

Pismo Deana Burka Franku Rauscheru; Griffin, Private Papers, op. cit, str. 3. Pismo Deana Burka lanu Kongresa Freyu ml.; Griffin, Private Papers, op. cit, str. 5.

"Dokazani" lijekovi za rak

113

Sve je to naoko uvjerljivo - dok se ne proue injenice: Prvo, poveanje broja stanovnika nema nikakve veze s time. Statistike svaki trei i svaki peti proporcijske su, a ne brojane. One predstavljaju omjere koji vrijede bez obzira na veliinu populacije. Drugo, prosjean ivotni vijek stanovnitva od 1980. do 1996. godine produio se za manje od tri godine. To nikako ne moe objasniti drastino poveanje smrtnosti od raka u tom istom razdoblju. I tree, starija ivotna dob uope ne mora biti faktor - o emu neosporno svjedoe Hunze i Abhazi kod kojih nema sluajeva raka. U svibnju 1986. godine oblaci propagande rasprili su se i suneva zraka istine probila se do medicinskih medija. The New England Journal of Medicine objavio je izvjetaj Johna C. Bailara III. i Elaine M. Smith. Dr. Bailar je radio u Odjelu za biostatistiku harvardskog Fakulteta za javno zdravlje; dr. Smith je radila na Medicinskom centru Sveuilita u Iowi. Njihov izvjetaj bio je brutalno iskren: ini se da su neke mjere koje su poduzete u praenju raka dovele do znaajnog napretka, neke pak do znaajnog nazadovanja, dok kod nekih nije bilo veih promjena. Koju god mjeru odabrali, ona nam ukazuje kako na nevieni uspjeh u borbi protiv raka tako i na katastrofu. Najbolju mjeru napretka u borbi protiv raka po naem miljenju predstavlja kombinirana stopa smrtnosti za sve oblike raka, dobno prilagoena amerikom standardu iz 1980. godine. Ta mjera uklanja uinke promjene dobnog sastava i broja stanovnika, sprjeava selektivno iznoenje podataka kako bi se potkrijepila odreena gledita, svodi na minimum uinke promjena u dijagnostikim kriterijima koje su povezane s nedavnim napretcima u pregledima i otkrivanju i izravno mjeri ishod koji nas najvie zanima - smrt... Dobno prilagoene stope smrtnosti pokazuju spor i postojan rast tijekom nekoliko desetljea i nema dokaza ni o kakvom novijem trenda smanjivanja. U tom klinikom smislu gubimo rat protiv raka... Glavni je zakljuak taj da priblino 35 godina intenzivnih napora usmjerenih na poboljanje tretmana moramo ocijeniti kao uvjetni neuspjeh.28 U nastavku izvjetaja, objavljenom jedanaest godina kasnije, Dr. Bailar je otkrio da se turobna slika nije popravila. Rekao je: Desetljeima ulaemo najvee napore: milijarde dolara potpora, najbolje znanstvene talente kojima raspolaemo. Nita od toga nije dalo rezultate..29

Progress Against Cancer? New England Journal of Medicine, 8. svibnja 1986. g., str. 1231. $30 billion 'War on Cancer' a bust? USA Today, 29. svibnja 1997. g., str. 1.

114

Svijet bez raka

Jasno je da Ameriko drutvo za rak - ili barem netko na vrlo visokom poloaju u njemu -amerikom narodu pokuava prodati maglu. injenice govore - unato ACS-ovim statistikama - da ortodoksna medicina nema dokazane lijekove za rak, a ono to ima alosno je nedostatno s obzirom na presti koji uiva, novac koji prikuplja i snobovski prezir kojim obasipa svakoga tko ne prihvaa njezine tretmane.

11

Nova dimenzija ubojstva

Dokaz da su lijekovi protiv raka izazivaju raka. rak; FDA je odobrila nedjelotvorni i da eksperimente na ljudima koji su doveli do smrti od lijekova umjesto od

SLJEDEI LANAK POJAVIO se u Los Angeles Timesu 18. kolovoza 1973. godine pod naslovom: UBOJSTVO LIJEKOM ZA RAK - LAETRILOM: Los Angeles (UPI) - Predsjednica kalifornijske podrunice Amerikog drutva za rak u srijedu je proizvoae i distributere lijeka laetrila nazvala iriteljima obmana i istog nadrilijenitva. Helene Brown... rekla je da je FDA redovno testirala laetril, dobila negativne rezultate i zabranila njegovu upotrebu kao lijeka za rak. Nadrilijeenje raka je nova dimenzija ubojstva prema gi Brown koja je rekla... da se danas 10 vrsta raka moe izlijeiti ili kontrolirati kemoterapijom - tretiranjem bolesti lijekovima. Ni mjesec dana kasnije, govorei na ACS-ovoj nacionalnoj konferenciji o njezi pacijenata oboljelih od raka, ga Brown otvoreno je izjavila: Trenutano medicinsko znanje omoguuje izljeenje sedamdeset posto svih vrsta raka, ako ] se otkriju rano. Glasnogovornici Amerikog drutva za rak nikad se ne umore od ponavljanja mita o dokazanim lijekovima. Ali rijetko izgledaju toliko smijeno u oima onih koji neto znaju o pravim statistikama o preivljavanju kao kada govore o izljeenjima kemoterapijom.

Cancer Quacks Deadly, (AP) The Clarion Ledger, (Miss.), 13. rujna 1973. g. 115

116

Svijet bez r a k a

Vidjeli smo kratak pregled bijednih rezultata ortodoksne kirurgije i zraenja. Meutim, uspjesi takozvanih lijekova protiv raka jo su slabiji. Glavni je razlog taj to je veina tih lijekova koji su trenutano u upotrebi vrlo otrovna, ne samo za rak, nego i za tijelo openito. Mnogo su pogubniji za zdravo tkivo nego za malignu stanicu. Sve tvari mogu biti otrovne ako se uzmu u dovoljno velikoj koliini. To vrijedi za aspirin, eer, laetril pa ak i vodu. Ali za razliku od tih tvari, lijekovi protiv raka nisu otrovni zbog predoziranja ili nuspojava, nego im je to primarni uinak. Drugim rijeima, njihova otrovna priroda ne tolerira se samo kao nuna cijena koju treba platiti da se postigne neki eljeni uinak, ona jest eljeni uinak. Te kemikalije biraju se zato to imaju svojstvo razlikovanja razliitih tipova stanica i, zbog toga, truju neke tipove stanica vie nego druge. Ali nemojte odmah zakljuiti da prepoznaju razliku izmeu kanceroznih i nekanceroznih stanica, ubijajui samo kancerozne, jer nije tako. Stanini otrovi koji se danas koriste u ortodoksnoj terapiji protiv raka ne mogu razlikovati kancerozne od nekanceroznih stanica. Umjesto toga, oni djeluju tako da prave razliku izmeu stanica koje rastu brzo i stanica koje rastu sporo ili uope ne rastu. Ciljaju na stanice koje se aktivno dijele. Posljedica toga je da ne ubijaju samo stanice raka koje se dijele nego i mnotvo normalnih stanica u tijelu koje su takoer u procesu diobe. Teoretski, one kancerozne stanice koje se dijele bre od normalnih stanica bit e unitene prije no to pacijent moe umrijeti, ali to je cijelo vrijeme neizvjesna trka. U sluaju kanceroznih stanica koje se dijele istom brzinom, ili ak sporije od normalnih stanica, ne postoji ak ni teoretska ansa za uspjeh. U svakom sluaju, cilj tih lijekova je trovanje sustava pa su bolovi i munine koji zbog toga nastaju esto vea patnja od same bolesti. Otrovi pogaaju krvne stanice prilikom diobe i uzrokuju trovanje krvi. Gastrointestinalni sustav zahvaaju konvulzije, uzrokujui muninu, dijareju, gubitak apetita, greve i sve veu slabost. Stanice dlaka brzo rastu pa tijekom tretmana otpada kosa. Zahvaeni su i reproduktivni organi, to uzrokuje sterilnost. Mozak postaje umoran. Vid i sluh slabe. Svaka mogua funkcija poremeti se i pacijenti osjeaju takve bolove da bi mnogi od njih radije umrli od raka nego nastavili tretman. Ironino je da osoblje koje daje te lijekove pacijentu poduzima velike mjere opreza kako bi bilo sigurno da se i samo ne izlae njima. Standardni prirunik za medicinsko osoblje Handbook of Cancer Chemotherapy daje ovo upozorenje: Potencijalni rizici povezani s rukovanjem citotoksinim sredstvima postali su problem za zdravstvene radnike. U literaturi se navodi da zdravstveni radnici koji se ne pridravaju mjera sigurnog rukovanja osjeaju razne simptome kao to su nadraenost oka, membrane i koe, ali i vrtoglavicu, munine i glavobolje. Pored toga, i dalje se istrauje mogua veza s mutagenezom i teratogenezom

Nova dimenzija ubojstva

117

[deformirane bebe]. Za mnoga kemoterapijska sredstva, posebice alkilirajua sredstva* poznato je da su karcinogena [uzrokuju rak] u terapijskim dozama. [istaknuo autor]2 Budui da su ti lijekovi tako opasni, Chemotherapy Handbook navodi esnaest sigurnosnih procedura OSHA-e (Agencija za sigurnost i zdravlje na radu) za medicinsko osoblje koje radi u njihovoj blizini. To ukljuuje noenje jednokratnih maski i odijela, naoala i dvostrukih rukavica od lateksa. Agencija za zatitu okolia, pod kategorijom opasni otpad, regulira proceduru za zbrinjavanje potroenih igala i druge opreme koja se koristi s tim lijekovima. Ipak, te iste tvari ubrizgavaju se izravno u krvotok nesretnih pacijenata kako bi ^izlijeile rak od kojega boluju! Mnogi od tih lijekova opisuju se kao radiomimetici, to znai da oponaaju ili stvaraju isti uinak kao zraenje. Zbog toga takoer suzbijaju imunoloki sustav i to je jedan od razloga zato pridonose irenju raka na druga podruja. Ali dok su rendgenske zrake uglavnom usmjerene na samo jedno ili dva mjesta, te kemikalije vre svoj smrtonosni utjecaj na svaku stanicu u tijelu. Kao to je istaknuo dr. John Richardson: I terapija zraenjem i pokuaji trovanja kod domaina izazivaju snanu imunosupresiju koja uvelike poveava osjetljivost na metastaze. Bilo bi sasvim iracionalno pokuati tretirati rak imunoloki i/ili fizioloki i istovremeno davati imunosupresante u obliku zraenja bilo koje vrste, metotreksata, 5-FU, citoksina ili slinih beskorisnih i opasnih opih staninih otrova. Svi ti tretmani, kao to znamo, koriste se za sprjeavanje pojave odbacivanja koja je povezana s transplantacijom organa. itav je fizioloki smisao racionalne terapije protiv raka pojaati pojavu odbacivanja.3 Gledite da toksini lijekovi protiv raka obino postiu upravo suprotno od onoga to im je namjena nije ogranieno na pobornike laetrila. To je ivotna (ili bismo moda trebali rei smrtna?) stvarnost koja je postala iroko prihvaena ak i meu onima koji primjenjuju te lijekove. Dr. John Trelford s Odjela za porodiljstvo i ginekologiju Bolnice Dravnog sveuilita u Ohioju, na primjer, je rekao: ini se da danas kemoterapija ginekolokih tumora ne produava oekivani ivotni vijek osim u sporadinim sluajevima... Problem slijepe primjene kemoterapije znai ne samo gubitak uinka lijeka nego i smanjenje pacijentove 4 otpornosti na stanice raka zbog otrovnosti tih sredstava, [istaknuo autor]
Roland T. Skeel, dr. med., i Neil A. Lachant, dr. med., Handbook of Cancer Chemotherapy; Fourth Edition (New York: Little, Brown and Company, 1995.) Otvoreno pismo zainteresiranim lijenicima, studeni 1972. g.; Griffin, Private Papers, op. cit.
4

A Discussion of the Results of Chemotherapylogical Cancer and the Hosts Immune Response, Zbornik radova este nacionalne konferencije o raku, op. cit.

118

Svijet bez r a k a

Dr. Trelford nije usamljen u svojim zapaanjima. Izvjetaj Southern Research Instituta, datiran 13. travnja 1972. godine, na temelju istraivanja provedenog za Nacionalni institut za rak pokazuje da veina prihvaenih lijekova iz kategorije dokazanih lijekova Amerikog drutva za rak izaziva rak kod laboratorijskih ivotinja koje su prethodno bile zdrave!5 U hrabrom pismu dr. Franku Rauscheru, svom nadreenom u Nacionalnom institutu za rak, dr. Dean Burk osudio je politiku daljnjeg prihvaanja tih lijekova na Institutu kada svi znaju da uzrokuju rak. On je tvrdio: Ironino je da su praktiki sva kemoterapijska sredstva protiv raka - koja trenutano imaju odobrenje Uprave za hranu i lijekove za primjenu ili testiranje na ljudima koji boluju od raka - (1) vrlo ili na razliite naine otrovna u koritenim dozama; (2) izrazito imunosupresivna, to jest destruktivna za pacijentovu prirodnu otpornost na razliite bolesti, ukljuujui rak; (3) uglavnom vrlo karcinogena [uzrokuju rak]... Te sada pouzdano utvrene injenice objavljene su u brojnim publikacijama samog Nacionalnog instituta za rak, kao i u publikacijama iz itavih Sjedinjenih Drava i, zapravo, iz cijelog svijeta. Takoer, ovo to je upravo reeno o kemoterapijskim sredstvima protiv raka koja je odobrila FDA vrijedi, iako moda u manjoj mjeri, i za radioloke i kirurke tretmane raka kod ljudi... U Vaem odgovoru na moju raspravu od 19. oujka spremno ste priznali da lijekovi protiv raka koje je odobrila FDA jesu otrovni, imunosupresivni i karcinogeni, kao to je pokazano. Ali ste potom, unato dokazima (ukljuujui i Vau izjavu iz Bijele kue od 5. svibnja 1972. godine) koji odreda ukazuju na alosno nisku djelotvornost takvih lijekova izjavili, prilino paradoksalno: Smatram da je program kemoterapije protiv raka jedna od najboljih programskih sastavnica koje je NCI ikada imao.... Netko bi se mogao pitati ne stvara li to prilino lou sliku o drugim programskim podrujima?... Iskreno, nikako Vas ne razumijem. Ja tvrdim da se program i niz spojeva s odobrenjem FDA koji imaju djelotvornost od samo 5-10% teko mogu opisati rijeju izvrsno, tim vie to predstavljaju ukupan plod tridesetogodinjih 6 napora svih nas na podruju terapija protiv raka. Malo je dokaza za dugogodinje preivljavanje uz kemoterapiju. Evo samo nekoliko navoda negativnih ocjena koje su dali lijenici, od kojih mnogi i dalje prepisuju kemoterapiju: Dr. B. Fisher je, piui za Annals ofSurgery (rujan 1968. g.), ustvrdio:

NCI-jev ugovor o istraivanju P H - 4 3 - 6 8 - 9 9 8 . Informacija sadrana u pismu Deana Burka lanu Kongresa Lou Freyu ml., 30. svibnja 1972. g.; Griffin, Private Papers, op. cit, str. 5.
6

Pismo Franku Rauscheru od 2 0 . travnja 1973. g.; Griffin, Private Papers, op. cit.

N o v a dimenzija ubojstva

119

Kao rezultat jake otrovnosti i njegovog nedostatka terapijskog uinka, daljnja upotreba 5-FU kao pomone terapije kod operacije dojke u primijenjenom reimu nije opravdana.7 Dr. Saul A. Rosenberg, izvanredni profesor medicine i radiologije na Medicinskom fakultetu Sveuilita Stanford: Zadovoljavajua palijacija postie se kod mnogih pacijenata. Meutim, doi e do neizbjenog recidiva malignog limfoma i, to zbog otpornosti na lijek, to zbog netolerancije na lijek, bolest e se ponovno javiti zahtijevajui prilagodbe kemoterapijskog programa te zavriti neuspjehom kontrole procesa bolesti.8 Dr. Charles Moertal s Klinike Mayo: Nai najdjelotvorniji reimi prepuni su rizika, nuspojava i praktinih problema; nakon to tu cijenu plate svi pacijenti koje smo tretirali, samo e mali postotak biti nagraen kratkotrajnim razdobljem obino nepotpune regresije tumora... Nai prihvaeni i tradicionalni kurativni napori, dakle, neuspjeni su u 85% sluajeva... Neki pacijenti s gastrointestinalnim rakom mogu imati vrlo dugo preivljavanje bez ikakvog tretmana, [istaknuo autor]9 Dr. Robert D. Sullivan, Odjel za istraivanje raka na Klinici Lahey: Poduzimaju se enormna istraivanja na podruju raka kako bi se razvili lijekovi protiv raka za upotrebu u kontroli neoplastinih bolesti kod ljudi. Meutim, napredak je spor i nikakva kemijska sredstva sposobna za ope kurativno djelovanje na metastazirane oblike raka dosad nisu razvijena.10 Ako je istina daje ortodoksna kemoterapija (1) otrovna, (2) imunosupresivna, (3) kancerogena i (4) nedjelotvorna, zato bi je onda lijenici i dalje koristili? Odgovor je da ne znaju to bi drugo radili. Pacijenti se obino ne alju na kemoterapiju, osim ako njihovo stanje nije toliko beznadno da se gubitak ivota ionako ini neizbjenim. Neki lijenicu tu fazu ne zovu terapija, nego eksperimentiranje, to je, iskreno govorei, poteniji opis.

Surgical Adjuvant Chemotherapy in Cancer of the Breast: Results of A Decade of Cooperative Investigation, Annals ofSurgery, 168, br. 3, rujan, 1968. g. The Indications for Chemotherapy in the Lymphomas, Sixth National cancer Conference proceedings, op. cit.
a

Govor odran u dvorani Klinikog centra Nacionalnog instituta za rak, 18. svibnja 1972. g. Ambulatory Arterial Infusion in the Treatment of Primary and Secondary Skin Cancer, Zbornik radova este nacionalne konferencije o raku, op. cit.
10

120

Svijet bez raka

Jo jedan razlog za koritenje lijekova u tretiranju raka lei u tome to lijenik nije sklon rei pacijentu da nema nade. On u sebi zna da je nema, ali takoer zna da pacijent to ne eli uti i da e potraiti drugog lijenika koji e nastaviti s nekom drugom vrstom tretmana, koliko god on bio beskoristan. Zato rjeava problem tako to i dalje predlae tretman. U svojoj knjizi The Wayward Cell, Cancer (Neobuzdana stanica, rak), dr. Victor Richards jasno kae da se kemoterapija koristi u prvom redu samo kako bi se pacijenta poticalo da se vraa na tretmane i zbog jaanja njegovog morala dok umire. Ali to nije sve! On kae: Usprkos tome, kemoterapija ima izuzetno vrijednu ulogu jer usmjerava pacijenta na pravilnu medicinsku terapiju, a u pacijenata u kojih je rak u odmakloj fazi ili je lijeenje beznadno ne doputa pomisao da su lijenici digli ruke od njih. ... Razborita primjena i testiranje potencijalno korisnih lijekova takoer mogu sprijeiti irenje nadrilijeenja raka.11 [istaknuo autor] Boe sauvaj da netko odustane od dokazanih lijekova - koji izazivaju muninu, strane bolove, irenje raka i priznato su nedjelotvorni - radi takvog nadrilijenitva kao to je laetril! Ovdje je, konano, razotkriven pravi cilj veine takozvanih edukacijskih programa ortodoksne medicine - psiholoki uvjetovati ljude da ne probaju nij ednu alternativnu vrstu terapije. To je razlog zato ponavlj aju mit o dokazanim lijekovima. Ameriko drutvo za rak u svom je lanku Unproven Methods of Cancer Management (Nedokazane metode lijeenja raka) ustvrdilo: Kada netko shvati daje 1.500.000 Amerikanaca danas ivo zato to su otili svojim lijenicima na vrijeme i da se ta izljeenja mogu zahvaliti dokazanim tretmanima zraenjem i kirurgiji, manje je vjerojatno da e riskirati sa sumnjivim lijenikom ili nekim nedokazanim tretmanom.12 Prije nego to zavrimo s temom terapije protiv raka i prijeemo na polje istraivanja o raku, razjasnimo i rezimirajmo naa dosadanja otkria. Evo kratkog pregleda etiriju ponuenih oblika terapija protiv raka: OPERACIJA: Najmanje tetna. Ponekad moe spasiti ivot, mjera za hitne sluajeve. Nema dokaza da pacijenti koji prime radikalne ili opsene operativne opcije ive imalo due od onih koji prime najkonzervativnije opcije ili, to se toga
Victor Richards, The Wayward Cell, Cancer; Its Origins, Nature, and Treatment, (Berkeley: The University of California Press, 1972.), str. 2 1 5 - 1 6 . 12 Unproven Methods of Cancer Management, op. cit, str. 1 7 , 1 8 .
11

Nova dimenzija ubojstva

121

tie, onih koji ne prime nikakvu operaciju. Vjeruje se da poveava vjerojatnost irenja raka na druge lokacije. Kada se radi o unutarnjim tumorima koji zahvaaju reproduktivne ili vitalne organe, statistika stopa dugoronog preivljavanja je, u prosjeku, 10-15%. Nakon to je rak metastazirao, statistiki izgledi za dugorono preivljavanje blizu su nule. RADIOLOGIJA: Vrlo tetna na mnogo naina. iri rak i slabi pacijentovu otpornost na druge bolesti. Ozbiljne i bolne nuspojave, ukljuujui zatajenje srca. Nema dokaza da tretirani pacijenti u prosjeku ive imalo due od onih koji nisu tretirani. Statistika stopa dugoronog preivljavanja nakon metastaza blizu je nule. KEMOTERAPIJA: Takoer iri rak kroz slabljenje imunolokih obrambenih mehanizama i ope trovanje. Pacijenta ini osjetljivim na druge bolesti i infekcije, to esto dovodi do smrti od drugih uzroka. Izuzetno teke nuspojave. Nema dokaza da tretirani pacijenti u prosjeku ive imalo due od onih koji nisu tretirani. Statistika stopa dugoronog preivljavanja nakon metastaza blizu je nule. VITAMINSKA TERAPIJA: Neotrovna. Nuspojave ukljuuju poveani apetit, dobivanje na teini, nii krvni tlak te poveanje razine hemoglobina i broja eritrocita. Uklanja ili znatno smanjuje bolove bez primjene narkotika. Jaa otpornost tijela na druge bolesti. Prirodna je tvar koja se nalazi u hrani i kompatibilna je s ljudskim biolokim iskustvom. Unitava stanice raka i hrani nekancerozne stanice. Ima li se u vidu da veina pacijenata zapone s vitaminskom terapijom tek nakon to su ih ortodoksnim tretmanima rezali, spaljivali ili trovali i nakon to im je reeno da za njih vie nema nade, broj pacijenata koji ozdrave i dugorono preive (15%) vrlo je ohrabruju. Za one koji se najprije okrenu vitaminskoj terapiji, stopa dugoronog preivljavanja vea je od 80% (vidi sljedee poglavlje za statistiki pregled.) I na kraju, kada se posvetimo pitanju istraivanja raka, vidimo da se suoava s istim frustracijama i samoizazvanim neuspjesima kao i lijeenje raka. Gotovo svi trenutani istraivaki projekti zaokupljeni su pitanjem kako lijeiti rak, umjesto da se bave pitanjem to je rak. Zbog toga je osnovni problem istraivanja raka danas mnogo vie pitanje fundamentalne nego primijenjene znanosti. Trinaesto izdanje Encyclopedia Britannica iz 1926. godine o teorijama o raku kae sljedee: Sam broj i raznovrsnost hipoteza pokazuju da nijedna nije potvrena. Veina njih pokuava objasniti rast, ali ne i porijeklo bolesti.

122

Svijet bez r a k a

Kad je u pitanju ortodoksna medicina, ta je tvrdnja danas jednako istinita kao to je bila 1926. godine. Kao rezultat toga, istraivai sastavljaju sve dui popis stvari koje navodno uzrokuju rak - sa svime, od smoga u zraku i insekticida u sirovom vou i povru do brojnih nepoznatih virusa. Ne shvaajui da sve to djeluje samo kao poticaj za pravi uzrok - nedostatak enzima i vitamina oni istrauju sve mogunosti odjednom. Pokuavaju pronai tisuu zasebnih lijekova od kojih svaki ima specifinu namjenu - filtrirati smog, uklanjati insekticide, unitavati viruse i tako dalje. to vie istrauju, otkrivaju vie uzroka i njihov zadatak sve je beznadniji. Unato ovom nizu neuspjeha, gotovo svakodnevno itamo u naem tisku ohrabrujue prie o tome kako smo nadomak velikom uspjehu u lijeenju raka. Dana 23. rujna 1972. godine Los Angeles Herald-Examiner je ak na naslovnoj stranici objavio vijest i to masnim slovima: PRONAEN LIJEK PROTIV RAKA! A ugledni istraivai iz najprestinijih medicinskih institucija po navici paradiraju pred televizijskim kamerama govorei nam kako su svojim najnovijim otkriima sve blie odgovorima na zagonetnu bolest raka i kako su nadomak lijeku za rak. Nalazimo se nadomak velikom uspjehu ve desetljeima! Razlog za to je jednostavan. Ti ljudi primaju istraivake potpore savezne vlade, zaklada osloboenih poreza i Amerikog drutva za rak. Oni moraju tvrditi da postiu ohrabrujue napretke ili vie nee dobivati sredstva. Da su iskreno izvijestili da su radili vie od etiri desetljea, zaposlili tisue istraivaa, iskoristili milijune radnih sati i potroili milijarde dolara, a nisu doli ni do ega bitnoga - pa, lako je zamisliti to bi se dogodilo s buduim financiranjem njihovih istraivakih projekata. Kola istraivanja raka sada dosee vrijednost od vie milijarda dolara godinje. Najvei dio tog kolaa dobivaju oni koji tvrde da su nadomak velikom uspjehu jer, tko bi elio biti odgovoran za ukidanje sredstava ba sada kad je lijek tako blizu? U meuvremenu, istraivai nisu toliko zaokupljeni time da shvate to je rak, koliko traenjem tvari ili tretmana kojima se rak moe ukloniti. I to je teorija fantastinija, vei su izgledi da dobiju savezni novac. Kada tisak pie o istraivakim potporama, naslovi esto govore cijelu priu: MORSKO JAJE POMAE U SUZBIJANJU RAKA KOD MIEVA (L.A. Times); STRUNJACI U LOVU NA ZAGONETNO SREDSTVO KOJE UZROKUJE RAK, (LA. Times); OTROV ZA TAKORE POMAE PACIJENTIMA U TERMINALNOJ FAZI RAKA DA IVE DUE, TVRDI TIM LIJENIKA (National Enquirer); NADA NA KRILIMA LEPTIRA (Medical World News). Ovaj bi zadnji naslov moda trebalo proiriti. lanak poinje ovako: Slutei na temelju ranijih spoznaja da kukci sintetiziraju tvari koje mogu usporiti rast stanica, kemiar George R. Pettit s Arizonskog sveuilita u Tempeu proveo je est godina, i potroio oko 100.000 dolara, ekstrahirajui spojeve iz etvrt

N o v a dimenzija ubojstva

123

milijuna leptira... u sklopu programa Nacionalnog instituta za rak. Kako bi dobio svoje... kukce, dr. Pettit zatraio je pomo 500 sakupljaa s Tajvana. I tako potraga ide dalje - otrov za takore, avionsko gorivo, krila leptira, morska jaja - sve osim prirodne ljudske hrane. Znaajno je da su jedini sluajevi kada ortodoksna istraivanja daju korisne informacije oni kada je to u skladu s trofoblastikom tezom o raku. Ili, drugim rijeima, na polju konkretnog znanstvenog znanja steenog kroz nedavna znanstvena istraivanja nema niega to nije u skladu s trofoblastikom tezom o raku. To vrijedi za iroki raspon istraivakih projekata. Na primjer, uzbuenje oko mogunosti da BCG djeluje kao sredstvo protiv raka u skladu je s injenicom da su leukociti prva linija obrane protiv raka, kao to je teoretizirao dr. John Beard prije gotovo jednog stoljea. Dr. Robert Good, bivi predsjednik Instituta Sloan-Kettering, otkrio je jo ranije, dok je bio predsjednik Odjela za patologiju Sveuilita u Minnesoti, da se ini kako mijenjanje koliine bjelanevina u prehrani mieva utjee na poveanje njihove otpornosti na rak. Rekao je: Taj rad otvara pitanja o ulozi prehrane kod ljudi koji boluju od raka.13 Na studije ga je potaknulo zapaanje da australski Aboridini konzumiraju hranu siromanu bjelanevinama, a imuni su na rak. Dobri doktor Good bio je na pravom tragu, ali to je bio trag koji on nikada nije slijedio. Niskoproteinska prehrana ne moe se patentirati. I dr. J. N. Davi, profesor patologije na Medicinskom fakultetu Albanv, sluajno je naiao na dio rjeenja kad je primijetio da je posljednjih godina dolo do zapanjujueg poveanja uestalosti raka jednjaka u Keniji, dok ga u susjednoj Ugandi praktiki nije bilo. Primijetio je, takoer, da je vrlo mogue da postoji odreena veza izmeu raka debelog crijeva i prehrane. Zapitao se zato je rak debelog crijeva rijedak sluaj u siromanim zemljama gdje vlada oskudica hrane. Onima koji su upoznati s tradicionalno visokim sadrajem nitrilozida u nerafiniranoj hrani siromanih zemalja odgovor je oigledan. Bude li dr. Davi nastavio postavljati prava pitanja, prije ili kasnije morat e pronai prave odgovore. A onda e se morati boriti protiv cijelog medicinskog establimenta. U meuvremenu, doao je do zakljuka da bi se uzrok razlika mogao nalaziti u vrstama piva koje se piju u tim dvjema zemljama - to moda nije daleko od istine, jer se razliita piva rade od razliitih itarica kao to su kukuruz, sirak i proso, koje imaju razliite koncentracije vitamina BI7. 1 4 Ali, sve dok dr. Davi
Protein StudyDiet Linked to Cancer Control, San Francisco Chronicle, 2 1 . listopada 1971. godine. Takoer American College of Surgeons, A New Cancer Link; Gene-Pool Pollution, Modem Medicine, 29. studenog 1971. g., str. 13.
14

Vidi Seek Clues to Dramatic Rise of Throat Cancer in Kenya, Infectious Diseases, 2. srpnja 1972. g.

124

Svijet bez r a k a

bude teoretizirao samo o pivu, a ne o vitaminima, zadrat e potovanje svojih kolega i vjerojatno e nastaviti dobivati sredstva za svoj istraivaki program. I tako to ide. Trofoblastika teza (injenica) o raku stalno dobiva nove potvrde od strane nezavisnih istraivaa koji, naalost, ne nasluuju vanost svojih otkria. Meutim, neki od njih s vremenom primijete iru sliku. Na primjer, dr. Bruce Halstead, direktor i osniva Instituta Vvorld Life Research u Coltonu, Kalifornija, putovao je u Sovjetski Savez i otkrio da tamonji znanstvenici istrauju prirodne neotrovne tvari jo od 1960-ih godina i da su, kako se ini, daleko ispred Sjedinjenih Drava na tom podruju. Oduevljeno je govorio o jednoj takvoj tvari zvanoj Eleuterococcus koja je, prema njegovom opisu, sumnjivo slina pangaminoj kiselini ili vitaminu B15 koji je otkrio dr. Krebs. U svakom sluaju, dr. Halstead nije uspio privoljeti FDA da odobri eksperimentiranje s tom tvari. alio se: Pokuavao sam svugdje. Ne mogu nagovoriti nijednu farmaceutsku kompaniju da me podri zbog propisa FDA koji se odnose na specifine lijekove. Tu je cijelo podruje medicine u sukobu. Dr. Halstead je takoer bio na pravom tragu, to je nesumnjivo razlog zato je naiao na kameni zid otpora medicinskog i politikog establimenta. Kad je primijetio daje Kongres upravo bio odobrio 1,6 milijarda dolara za istraivanje raka, rekao je da, po njegovom miljenju, to nee dati rezultata jer e sve biti potroeno na istraivanja egzotinih i otrovnih umjetnih lijekova umjesto na istraivanje prirodnih neotrovnih spojeva. Zatim je dodao: Predviam da e lijekovi za rak doi s podruja prirodnih proizvoda. Jednog dana otkrit emo da je neko autohtono stanovnitvo imalo proizvod koji lijei rak i da ga je koristilo. Moda ga nisu svjesno koristili u tu svrhu, ali otkrit emo da su ga koristili i da su rezultati bili autentini. Kad bismo zaista mogli provesti detaljnu studiju svih prirodnih materijala koje koriste primitivna plemena irom svijeta, vjerujem da bismo (Sjedinjene Drave) postali vrlo produktivno podruje u istraivanju raka.15 Ali to nije pristup industrije raka. Umjesto toga, zalueni svojim novosteenim vjetinama u stvaranju umjetnih spojeva, oni preziru prirodu i trate milijarde dolara poreznih obveznika na svoje otrovne spojeve. I, kako se svake godine razviju deseci takvih lijekova, oboljeli od raka postaju ljudski pokusni kunii za njihovo testiranje.

Russia, U.S. Join Ranks in Cancer Battle Project, L.A. Herald Examiner, 20. veljae 1972, str. A18.

Nova dimenzija ubojstva

125

Nisu sva testiranja pokuaji da se izlijei rak. Mnoga od njih provode se samo zato to istraivai imaju na raspolaganju velik broj pacijenata koji e, po njihovom rezoniranju, ionako umrijeti pa zato onda ne koristiti njihova tijela u istraivake svrhe dok u njima jo ima malo ivota. Ako to zvui kao previe otro osuivanje, razmislite o istraivakom projektu koji je financirala savezna vlada u Psihijatrijskom istraivakom centru drave Marvland u Cantonsvilleu. Projekt je vodio dr. Stanislav Grof, psihijatar rodom iz eke koji se specijalizirao za upotrebu psihodelinih lijekova, posebice LSD-a. Ta je pria toliko bizarna da e mnogima biti teko povjerovati u nju. Zato razmotrimo priu oevica, posebnog izvjestitelja Washington Posto koji je posjetio istraivaki centar i pogledao video-snimke nekih eksperimenata. Izvjestitelj je, usput reeno, bio izuzetno naklonjen cijelom eksperimentalnom programu i predstavio ga je u najboljem moguem svjetlu. Ali usprkos toj pristranosti, izvjetaj predstavlja okantno razotkrivanje potpune nebrige tih ljudi za ljudske uzorke koji su im dani za eksperimentiranje: Ujutro na dan njegove seanse, pacijentu se daje jedna crvena rua u vazi. Glazbeni terapeut iz centra izabrao je program namijenjen pojaanju iskustva - Vivaldija, Beethovena, Bacha, Wagnera, Simona i Garfunkela, Ramavana majmunsko pjevanje s Balija i drugo... Evo primjera jedne seanse snimljene na videokaseti: Pacijent koji je bolovao od raka, fiziki radnik u kasnim etrdesetima, potiten i u strahu od skore smrti, tjeskobno je sjedio na kauu razgovarajui s Grofom i medicinskom sestrom. To tako boli, rekao je glasom punim emocija. Nikada ne plaem, mislim, ne mogu si pomoi, ali moram pustiti to da izae prije ili kasnije. Zajecao je i Grof gaje utjeio. Sestra mu je intravenozno ubrizgala jaku dozu LSD-a i ekao je deset do trideset minuta da pone djelovati. Kad je poeo djelovati, reagirao je strahom. Ne znam to da radim, zavapio je. Jecao je i na kraju povratio u lonac... Grof ga je umirio s nekoliko rijei, nakon ega mu je na ui stavio stereo slualice. Pacijent je bio svladan monim zvukom Mormonskog crkvenog zbora koji je pjevao Molitvu Gospodnju. Leao je nepomino... Nakon dueg vremena pacijent je poeo izgovarati rijei: Poput vatrene lopte. Sve je baeno u nju, koliko se mogu sjetiti. Sve je definitivno uniteno. Sve je nestalo. Ne sjeam se, ali tko god to bio, rekao je da je osloboen. Netko je bio osloboen. Ne znam tko je to bio. Ne znam tko je to bio, ali bio je slobodan. Grof je upitao pacijenta je li on taj koji je osloboen i ovjek je odgovorio, Da, da.16

LSD Therapv: Quiet Revolution in Medicine, L. A. Times, 15. prosinca 1972. g., VII. dio str. 10, 11.

126

Svijet bez raka

Sljedei dan pacijent je bio uvjeren da je doivio vjersko iskustvo. Osoblje je bilo vrlo zadovoljno jer, kako su objasnili, pomogli su pacijentu da pronae smisao u svom ivotu i potpunije uiva u svojim zadnjim mjesecima. etiri dana kasnije, ovjek je umro od raka. okantno je saznati da, prema etikom kodeksu koji slijede FDA i medicinska struka koju ona sada kontrolira, nije nuno obavijestiti pacijenta da se na njemu eksperimentira. To je zlokobna injenica, ne samo za pacijenta koji prima eksperimentalni lijek, nego i za pacijenta koji oekuje lijeniku pomo, ali umjesto toga ga stave u kontrolnu grupu u kojoj prima placebo - odnosno ne dobiva nikakvu pomo. Robert N. Veatch, strunjak za medicinsku etiku, rekao je 1973. godine Senatskom pododboru za zdravstvo daje, samo u jednom tipinom istraivakom projektu devedeset i jedno dijete, koje je sluilo kao kontrola u studiji tretmana za astmu, primalo nedjelotvoran tretman u razdobljima koja su trajala do etrnaest godina. Takoer je potvrdio da nijedna majka ili dijete iz studije nisu znali da je u tijeku bilo kakva studija.17 Od 1970. godine vie od 100.000 pacijenata koji su bolovali od raka koriteno je u eksperimentima bez njihovog znanja i pristanka.18 U izvjetaju koji je pripremljen za predsjednika Senatskog pododbora i objavljen u Kongresnom zapisniku 5. listopada 1966. godine dr. Miles H. Robinson je otkrio: Neutvreni broj pacijenata oboljelih od raka koji su inae imali prilino dug oekivani ivotni vijek umro je tijekom tih testiranja prema izvjetajima u NCIjevom Cancer Chemotherapv Reports. Pune razmjere smrtnosti i pobola teko je procijeniti, budui da mi je urednik asopisa rekao da se objavljuju samo najbolja istraivanja.19 Sljedee izjave preuzete su iz samo nekoliko od tih najboljih slubenih izvjetaja o kemoterapiji: Poduzeti su napori da se izaberu pacijenti koji su u dovoljno dobrom stanju da podnesu predvienu otrovnost... Neoekivano, zbog rane smrti dvoje od prvih petero tretiranih pacijenata doza je morala biti smanjena na 8,0 mg/kg/dnevno. Nije primijeeno nikakvo znaajno djelovanje protiv tumora u bilo kojem trajanju...

Unethical Experiments Hit, Prevention, srpanj 1973. g., str. 97. Omar Garrison, The Dictocrats, (Chicago, London, Melbourne: Books for Today, Ltd., 1970.), str. 271.
19

Ibid., str. 2 7 3 .

N o v a dimenzija ubojstva

127

Tijekom ove studije umrlo je estero od osmero pacijenata [djece]... Nikakav terapijski uinak nije primijeen. Klinike manifestacije otrovnosti sastojale su se od povraanja, hipotenzije, promjena u sluznici usta i dijareje, tim redom po uestalosti. Oteenja bubrega i edem mozga primijeeni su prilikom posmrtnog prouavanja svih estero pacijenata koji su umrli za vrijeme primanja ovog lijeka... Smrt dvoje pacijenata nedvojbeno je bila uzrokovana otrovnou lijeka... Kod osmero od etrnaestero pacijenata koji su preivjeli poetni ciklus terapije bilo je vidljivo brzo ope propadanje. Oni su umrli unutar deset tjedana od poetka terapije. Nae je miljenje da je otrovnost lijeka doprinijela brzoj smrti tih pacijenata... Zbog teke otrovnosti, uzroka smrti etrdesetero pacijenata izvorno tretiranih punim petodnevnim pripremnim dozama koje su koristili radnici u VVisconsinu, istraivai u istonoj grupi odluili su izbaciti petu pripremnu dozu iz svakog ciklusa.20 injenica je da se mnogi od tih eksperimenata ne provode zato da se vidi je li lijek djelotvoran protiv raka, ve samo zato da se utvrdi koliko ga se moe dati prije nego to se pacijent razboli od njegovog otrovnog djelovanja. Prosjenoj je osobi teko pojmiti razmjere tih legaliziranih tortura i ubojstava to se u ime znanosti vre nad rtvama koje nita ne slute. I alosno je da toliki broj ljudi iz medicinske struke, ali i povezanih s njom, prihvaa to bez protesta. FDA financiraipotie iru upotrebu tih smrtonosnih lijekova dok istovremeno lijenicima zabranjuje eksperimentiranje s laetrilom - za koji se zna da je barem tisuu puta manje otrovan - uz apsurdan argument da jo nije dokazano da je bezopasan] To je kao dodavanje soli na ranu! M za jedan lijek protiv raka koji je odobrila FDA nije dokazano da je bezopasan. Naprotiv, za veinu je dokazano da su izuzetno opasni. Pa ipak, Ameriko drutvo za rak je imalo obraza nazvati upotrebu laetrila novom dimenzijom ubojstva, dok su, ustvari, oni i njihovi beskorisni, nedokazani nadrilijekovi ti koji zaista zasluuju taj epitet.

Ibid., str. 2 7 3 , 2 7 4 .

12.

Statistika usporedba
Inherentne slabosti svih statistikim usporedba medicine. usporedbama rezultata koje statistika o usprkos dobivaju raku; potreba za tim slabostima; ortodoksni lijenici konsenzusne i oni koji koriste laetril; posljedice

ZNATAN DIO RESURSA Amerikog drutva za rak i Nacionalnog instituta za rak troi se na prikupljanje statistika. Svake godine proeljavaju se podaci tisua lijenika i bolnica kako bi se izradile statistike prema geografiji, dobi, spolu, lokaciji, razmjerima, tipu tretmana i duini preivljavanja. To je divovski zadatak na koji se utroe stotine tisua radnih sati i milijuni dolara. Ta je aktivnost otprilike jednako vana za pobjedu nad rakom kao i prebrojavanje rtava za vrijeme rata. Strunjaci znaju sve o tome tko ima rak, ali nita o tome kako ga izlijeiti. Za razliku od pobornika ortodoksne medicine koji objavljuju tone statistika o praktiki svemu, pobornici vitaminske terapije izuzetno nerado govore u tim kategorijama. To se isprva moe initi kao nedostatak samopouzdanja s njihove strane ili, jo gore, kao pokazatelj da zapravo nemaju nikakvih vrstih dokaza kojima bi potkrijepili svoje tvrdnje. Meutim, za to oklijevanje postoje dobri razlozi. Prvi je razlog to to - da bi se dobile statistike iz kojih bi se mogle napraviti korisne usporedbe - treba postojati kontrolna grupa. To, drugim rijeima, znai da bi oni koji vjeruju u vitaminsku terapiju morali primiti pacijente oboljele od raka, ali onda neke od njih ne tretirati ili ih tretirati ortodoksnim terapijama. To bi, naravno, tim lijenicima bilo ravno ubojstvu i oni u tome ne bi mogli sudjelovati. Ve su bili svjedocima traginih rezultata ortodoksnih terapija to su ih proli pacijenti koji kod njih dolaze kad im to ostane kao zadnja nada. Traiti od tih lijenika da dijelu pacijenata odrede nastavak tih tretmana bilo bi kao traiti od njih da stave vrui ara na ljudsku kou da vide hoe li uzrokovati
129

130

Svijet bez r a k a

opekline i bolove. Pa ipak, ne formirati takve kontrolne grupe ostavilo bi prostora za tvrdnje daje pacijentov oporavak ovisio o neem drugom, na primjer spontanoj regresiji ili naknadnoj reakciji na ortodoksni tretman. Vana je jo jedna injenica: ak i da se formiraju kontrolne grupe, bilo bi teko pouzdati se u njih sa sigurnou. Postoji toliko varijabli u faktorima kao to su lokacija raka, stupanj metastaziranja, prehrambena prolost, nasljedne osobine, emocionalno stanje, dob, spol, ope zdravlje, medicinska povijest, okoli i tako dalje. Gotovo svaka od tih varijabli mogla bi se navesti kao razlog zbog kojega su statistike nevaee. Svaki put kad su pobornici vitaminske terapije nastojali ponuditi preglede svojih klinikih rezultata, pobornici ortodoksne medicine osuivali su ih jer njihove studije nisu imale odgovarajue kontrolne grupe, tvrdei da se njihovi rezultati mogu objasniti drugim faktorima ili da je njihova dokumentacija o praenju subjekata nakon studije neadekvatna. U veini sluajeva, to su bili opravdani prigovori. Ali upravo te iste slabosti prisutne su i u veini statistikih studija ortodoksne medicine. Glavna je razlika u tome to se za ortodoksne studije pretpostavlja da su tone pa se rijetko dovode u pitanje. Prava je istina da, zbog ranije spomenutih brojnih varijabli, ne postoji polje medicine u kojem su statistike toliko zbunjujue i besmislene kao na polju raka. Ustvari, u mnogim sluajevima patolozi se meusobno nee sloiti oko toga je li neko tkivo uope kancerogeno. Dakle, kritikama nisu podlone samo statistike prehrambenih terapeuta. Ali samo su prehrambeni terapeuti ti koji, openito govorei, iskreno priznaju ove probleme i zbog toga nerado govore o konkretnim brojkama ili omjerima. Dr. Krebs je, na primjer, uporno odbijao navoditi statistike, smatrajui da su besmislene sa znanstvene toke gledita i da ne mogu dokazati istinitost njegove teorije. Svatko tko inzistira na brojkama, tvrdio je on, pokazuje da ne razumije znanstveni nain razmiljanja koji je s time povezan. To bi bilo kao da pokuate dokazati vrijednost kisika prikupljajui povijesti sluajeva ljudi koji tvrde da im je disanje spasilo ivot. Naravno, spasilo im je ivot. Ali onaj tko u to ne vjeruje mogao bi nai stotinu prihvatljivih objanjenja zato je neto drugo, a ne kisik, razlog to su ivi. I dr. Richardson je toplo preporuio da se statistike ne koriste, a zatim je dodao:
i *

Ali ovo je bolest nedostatka vitamina i enzima. Ne usuujemo se govoriti o petogodinjem preivljavanju kada zapravo govorimo o 100%-tnom preivljavanju uz profilaksu [prevenciju]. Kada ponete ubijati ljude radiomimetikim napadima na njihova tijela - govorite o smrti od zraenja, a ne smrti od raka.

Statistika usporedba

131

Postoji nekoliko drugih razloga zato ne treba koristiti njihova lana i zavaravajua mjerila. Jedan od razloga je taj to se to mjerilo ne primjenjuje na bolesti uzrokovane nedostatkom vitamina. Kasnije, kada B17 postane prihvaen... izgledat emo budalasto zato to smo se ponizili pristajui na upotrebu tog mjerila. Svatko tko pone shvaati vitaminski aspekt ubrzo uvia da je to poput mjerenja vode i elika istim nespretnim ureajem.1 Nespremnost pobornika vitaminske terapije na bavljenje statistikama temelji se na potovanju prema znanstvenoj istini. Unato tome, javnost trai statistike usporedbe, a malo je onih koji e se pomuiti, ui u bit stvari i shvatiti zato takvim usporedbama ne treba vjerovati. Rezultat toga je da ortodoksna medicina, sa svojim gomilama statistikih dijagrama i tablica, s lakoom pobjeuje u utrci za javnim miljenjem, dok se lijenike orijentirane na prehranu osuuje kao varalice, nadrilijenike i ubojice. Uinimo tu trku potenom. Ne branei vrijednosti takvih statistika, barem pogledajmo to nam govore, takve kakve jesu. Priznajmo injenicu da sve statistike o raku treba promatrati s rezervom, ali dajmo prehrambenim terapeutima ono isto pravo da ih koriste koje imaju i njihovi kritiari. Statistike Amerikog drutva za rak pokazuju da e, prema sadanjim stopama, na svake tri obitelji rak pogoditi dvije. Na svakih pet smrti od svih uzroka, jedna je smrt od raka. Na svakih pet osoba koje dobiju rak, dvije e biti spaene, a tri e umrijeti.2 Dvije petine, dakle, predstavljaju ACS-ovu stopu izljeenja od priblino etrdeset posto. Te su brojke uvelike namjetene tako da prikazuju najpovoljniju moguu sliku. Kao to je ranije spomenuto, one ukljuuju relativno nefatalne oblike raka poput raka koe, ne ukljuuju one pacijente koji umru od raka prije no to su zavrili svoj prepisani tijek tretmana - a to je povelik broj - i ne ukljuuju brojne smrti od komplikacija uzrokovanih tretmanima raka, kao to su zatajenje srca i upala plua. Pokuajmo sada to ralaniti na tri kategorije: METASTATSKI ILI TERMINALNI TUMORI - Rak se proirio na dvije ili vie udaljenih lokacija. Pacijenti nisu reagirali na operaciju, zraenje ili lijekove i _^ lijenik im je rekao da vie nema nikakve nade. PRIMARNI TUMORI - Rak je u pacijenata ogranien na jedno podruje s moda nekoliko ukljuenih oblinjih limfnih vorova. Otkriven je prije metastaza na udaljene lokacije i ini se dovoljno ogranienim (sporo raste) da nudi odreenu
Pismo Johna Richardsona, dr. med., G. Edwardu Griffinu, 2. prosinca 1972. g.; Griffin; Private Papers, op. cit. Svi podaci preuzeti su iz Cancer Facts and Figures-1996, ACS, str. 1. Vidi takoer California Cancer Facts & Figures-1997, ACS, str. 3.

132

Svijet bez raka

nadu u uspjenu kontrolu pomou ortodoksnih tretmana. Rak koe nije ukljuen u ovu kategoriju. TRENUTANO ZDRAVI - Pacijenti koji su relativno dobrog zdravlja i nemaju kliniki rak ili simptome. Istina je da te kategorije nisu apsolutne. S pravom se mogu kritizirati kao i sve takve statistike kategorizacije. Prve dvije posebice ovise o subjektivnoj procjeni lijenika, budui da nitko ne moe povui jasnu granicu izmeu njih. Meutim, bilo koja pogreka kao posljedica tih problema bit e nasumina i za nju podjednako mogu biti krive i ortodoksne i prehrambene terapije. Nijedna grupa nee imati prednost. Izgledi da pacijent koji ima metastatski (terminalni) rak preivi pet godina nakon trenutka kad je rak klasificiran kao takav toliko su mali da se ne daju statistiki izraziti. Veina lijenika rei e da izgledi nisu ni jedan naprama deset tisua. Nemojmo biti sitniavi. Koristit emo povoljniju brojku od desetog dijela od jednog posto. Kad se radi o primarnom raku, teko je znati koje brojke koristiti. Neslubena anketa koju je autor proveo na nasuminoj grupi lijenika iz june Kalifornije dala je miljenje da je dugorono preivljavanje u ovoj kategoriji otprilike petnaest posto. Ameriko drutvo za rak nije bilo u stanju iznijeti ni statistike ni miljenje. Ali primili smo pismo od Nacionalnog instituta za rak u kojem se tvrdi da oboljeli od raka koji imaju regionalnu zahvaenost (ista kategorija kao primarni) mogu oekivati petogodinje preivljavanje od ogromnih dvadeset osam posto! 3 Iskreno, u to je teko vjerovati, ak i ako uzmemo u obzir sve ukljuene faktore uljepavanja. Ali, drei se nae prakse prihvaanja tih statistika onako kako ih dobijemo, prihvatimo takoer i ovu, iako s jako velikom rezervom. Za one koji su trenutano zdravi i nemaju rak, vratit emo se na izjavu Amerikog drutva za rak da e svaki trei Amerikanac (33%) dobiti rak i da e od broja oboljelih 40% preivjeti pet godina. To znai da e 60% umrijeti. Od 100 ljudi koji su trenutano zdravi, 33 e dobiti rak i njih 13 preivjet e 5 godina ili due. Zbrojimo li tih 13 i 67 onih koji nee dobiti rak, vidimo da e 80 od poetnih 100 preivjeti na ortodoksnoj terapiji. To je prosjena stopa preivljavanja od 80%. -J Vratimo se sada na podatke o terapiji laetrilom. Gotovo svi pacijenti koji zatrae lijeenje laetrilom ineto tek nakon to su uli u kategoriju metastaziranih ili terminalnih. injenica da veina njih ne preivi pet godina nakon poetka vitaminske i enzimske terapije nije iznenaujua. Iznenaujue je to da je u tom

Pismo Marvina A. Schneidermana, Ph.D., pomonog znanstvenog direktora za demografiju NCI-ja, G. Edvvardu Griffinu od 21. oujka 1973. g. Vidi Griffin; Private Papers, op. cit.

Statistika usporedba

133

stadiju mogue spasiti ikoga od njih. Pa ipak, lijenici Contreras, Richardson i Binzel izvijestili su da je otprilike 15% njihovih pacijenata preivjelo pet ili vie godina. Petnaest posto, naravno, nije dobro. Ali s obzirom da ih manje od 0,1 posto preivi na ortodoksnoj terapiji, ta je uspjenost stvarno zadivljujua. Oni kod kojih rak jo nije metastazirao na sekundarne lokacije i koji, stoga, spadaju u kategoriju lokaliziranih ili primarnih, mogu oekivati dugorono preivljavanje od priblino 80% kao rezultat terapije laetrilom. Lijenici Richardson i Binzel utvrdili su da rezultat moe biti do ak osamdeset pet posto, pod uvjetom da vitalnforgani nisu pretrpjeli prevelika oteenja od kirurkih, 'radijacijskih ili kemijskih intervencija prilikom ranijeg tretiranja? Od onih koji su trenutano zdravi i bez ikakvog klinikog raka, gotovo sto posto moe oekivati da nee imati rak sve dok budu rutinski uzimali "odgovarajue koliine vitamina BI7, uz pretpostavku da ne obole od nekog rijetkog poremeaja rada guterae i ne budu izloeni neprirodnim uzronicima raka, kao to je, na primjer, jako zraenje. Sreom. kontrolna grupa za ovu kategoriju ve postoji - to su Hunze, Abhazi, Eskimi, Hopi i Navajo Indijanci te druge sline populacije irom svijeta. Usporedimo li dvije grupe statistika, evo kakvu nam priu govore:

DUGORONO PREIVLJAVANJE

O preivljavanju od 8 0 % izvijestila je Zaklada McNaughton u svojoj prijavi I N D - 6 7 3 4 za prvu fazu testiranja laetrila. Vidi Cancer News Journal, sijeanj/travanj 1971. g., str. 12. Podaci dr. Richardsona sadrani su u njegovom pismu autoru od 2. prosinca 1972. g.; Griffin; Private Papers, op. cit. Podaci dr. Binzela objavljeni su u njegovoj knjizi Alive and Well, op. cit.

134

Svijet bez r a k a

Vrijedi ponoviti da su sve statistike o raku podlone brojnim nepoznatim i nedefiniranim premisama i da su korisne samo za najopenitiju orijentaciju. Ove, zbog toga to nastoje prikazati kombiniranu sliku, mogu posebice zavaravati kad ih se pokua primijeniti na bilo kojoj odreenoj osobi s odreenim stanjem. Podaci koji ulaze u te brojke variraju ovisno o dobi, spolu, lokaciji raka i stupnju malignosti. Takoer, kategorije su donekle arbitrarne kada se radi o razlikovanju umjereno proirenog raka od onoga koji je daleko napredovao, jer izmeu njih esto postoji siva zona. Usprkos tome, za one koji jednostavno moraju imati statistike, ove su precizne koliko bilo koji takav tablini prikaz moe biti. Daju impresivnu sliku koja se ne moe samo tako ignorirati, pogotovo kad se uzme u obzir da su pobornicima ortodoksnih tretmana dale sve prednosti koje se daju zamisliti. Kako lijenici postaju svjesni tih injenica i poinju eksperimentirati s prehrambenim pristupom terapiji protiv raka, vrlo brzo postaju rtve neega to se zove konsenzusna medicina. Konsenzusna medicina konkretan je rezultat vjerovanja da lijenike treba kontrolirati kako bi ih se sprijeilo da ozljeuju ili varaju svoje pacijente, kao i vjerovanja da su najbolje rjeenje za kontroliranje lijenika drugi lijenici koji djeluju kroz strune organizacije, bolniko osoblje i vladine agencije. Rezultat tog naizgled ispravnog ureenja jest taj da, neovisno 0 tome koliko su trenutane prakse beskorisne ili tetne, konsenzusna medicina zahtijeva da ih koristi svaki lijenik. Bez obzira na broj izgubljenih pacijenata, podrava se lijenikov profesionalni ugled, jer oni koji donose odluke kroz strune recenzije koriste iste tretmane i dobivaju iste tragine rezultate. S druge strane, odstupi li lijenik od tog modela i usudi li se primijeniti prehranu kao temelj svog tretmana - ak i ako postie visok stupanj uspjeha - osuuju ga kao nadrilijenika. On gubi svoje bolnike privilegije, uskrauje mu se osiguranje zbog nesavjesnog lijeenja i ak ga mogu uhititi. Posljedica toga je da se mnogi lijenici boje raka jednako kao i njihovi pacijenti - moglo bi se dogoditi da ne dijagnosticiraju bolest na vrijeme ili da zbog njihove procjene operacija kasni mjesec dana. Oni u sebi moda i znaju da jo samo mjesec dana ivota zapravo ne znai mnogo za preivljavanje pacijenta, ali isto tako znaju da e to imati velike posljedice po njihovu reputaciju. Lijeniku je potrebna velika hrabrost da ne operira Ili da ne preporui zraenje ili lijekove. To posebice vrijedi kada zna da bi, u sluaju pacijenta koji e svejedno umijeti, pokojnikovi roaci lako mogli pokrenuti tubu protiv njega zbog nesavjesnog lijeenja uz argument da nije uinio sve to je mogao uiniti. A u svjetlu trenutanog krajnjeg neznanja o pravoj prirodi raka, lijeniku bi bilo gotovo nemogue uvjeriti suca ili porotu da bi pacijent ionako umro, unato koristi od operacije, zraenja ili lijekova. Pogotovo kad bi na klupu za svjedoke doao glasnogovornik Amerikog drutva za rak i iznio impresivne statistike o milijun 1 pol ljudi koji su, navodno, danas ivi samo zahvaljujui takvim tretmanima.

Statistika u s p o r e d b a

135

Tako lijenik ne moe slijediti vlastiti sud ili vlastitu savjest. Upast e u daleko vie nevolja ako prepie nekoliko neotrovnih vitamina, nego ako prepie najradikalniju operaciju ili snane kemijske otrove. Svi osim najhrabrijih pokoravaju se pravilima. To je konsenzusna medicina. S konsenzusom ili bez njega, sa statistikama ili bez njih - j a k je bolest za koju ortodoksna medicina nema ni lijeka ni naina kontrole koji zasluuju da ih tako zovemo. A stopa smrtnosti od raka i dalje svake godine raste unato milijardama dolara i milijunima radnih sati koji se godinje troe u potrazi za bar nekakvim tragom. Ironino je da oni koji sami nisu uspjeli nai odgovor troe toliko svog vremena i energije na osuivanje i zlostavljanje drugih koji samo ele slobodu kako bi mogli izabrati alternativan pristup. Dr. Krebs je esto komentirao da bi ritualno okretanje kineskog molitvenog kotaa davalo jednako dobre ili moda bolje rezultate od ortodoksnog tretmana. I to nije govorio u ali. Nama na Zapadu koritenje takve naprave znai isto kao i da nema nikakvog tretmana. Ali nepodvrgavanje tretmanu barem bi nas potedjelo smrtonosnih nuspojava zraenja i kemijskog trovanja. U tom smislu, medicinski rezultati molitvenog kotaa bili bi prilino dobri u usporedbi s onima koje postie Klinika Mayo. Rak se odgovarajue moe opisati kao jedna od posljednjih utvrda misticizma u medicinskoj znanosti, rekao je dr. Krebs. Pritom je mislio na veliki zid neznanja i postojeih interesa koji jo uvijek sprjeavaju brojne dananje znanstvenike da objektivno promatraju dokaze oko sebe. Da to rade, mnogi od njih morali bi priznati da su bili u krivu. Za ovjeka koji je proveo cijeli ivot uei kompleksne kirurke procedure, stvarajui komplicirane kemijske strukture ili usavravajui upravljanje udovinim strojevima za rendgenske zrake, poniavajue je na kraju prihvatiti da mu je tijekom svih tih godina odgovor bio ravno pred nosom - ne kao rezultat njegove inteligencije ili tehnikih vjetina nego u obliku jednostavnog prehrambenog faktora koji se nalazi u beznaajnim sjemenkama jabuke. Zato on ustraje u svojoj potrazi za kompleksnim odgovorom. ^ Ba kao to su nama danas zabavne primitivne medicinske prakse iz povijesti - trepanaa lubanja, putanje krvi, ljekoviti eliksiri od pasjih dlaka, guje masti ili krvi gutera - tako e budue generacije, gledajui unatrag na nae doba, osjeati zgraanje nad besmislenim rezanjem, spaljivanjem i trovanjem koje Hanas prihvaamo kao medicinsku znanost.

Drugi dio POLITIKA LIJEENJE RAKA

13.

Karteli - bijeg od konkurencije

Pregled znanosti o lijeenja Sjedinjenim raka; lijeenju rana raka; saetak politike kemijsko-farmaceutskog s DuPontom, povijest kartela I. G. Farben; rani uspjesi kartela u Dravama i njegov brak Standard Oilom i Fordom.

U PRVOM DIJELU knjige predstavili smo znanost o lijeenju raka. Prije nego to prijeemo na Drugi dio, politiku lijeenja raka, ponovimo ukratko glavne toke onoga o emu smo dosad govorili. Kao to smo vidjeli, rak je neprirodan i neobuzdan rast stanica trofoblasta koje su, same po sebi, normalan i vitalan dio ivotnog procesa. Stanice trofoblasta stvaraju se u tijelu kao rezultat lanane reakcije koja ukljuuje hormon estrogen. Estrogen je uvijek prisutan u velikim koliinama na mjestu oteenog tkiva i vjerojatno slui kao organizator ili katalizator u popravku tijela. Rak, stoga, moe biti potaknut bilo kakvim produenim stresom ili ozljeivanjem tijela - bilo da se radi o puenju, kemijskim aditivima u naoj hrani ili ak odreenim virusima - jer sve to potie stvaranje estrogena u sklopu normalnog procesa ozdravljenja. Priroda je, sreom, osigurala metaboliku barijeru - sloeni mehanizam za obuzdavanje i kontrolu rasta tih stanica trofoblasta. U to su ukljueni mnogi faktori, ali ini se da meu njima najizravnije djeluju enzimi guterae i prehrambeni faktor poznat kao nitrilozid ili vitamin BI7, jedinstveni spoj koji unitava stanice raka i istovremeno hrani i podrava sve druge stanice. Stoga je rjeenje za rak izbjegavati suvino ozljeivanje tijela ili stres, smanjiti na minimum hranu, probava koje iscrpljuje enzime guterae i odravati prehranu bogatu svim mineralima i vitaminima - posebice vitaminom B17.
139

140

Svijet bez r a k a

Protivljenje ideji lijeenja raka prehranom snano je i glasno. Uprava za hranu i lijekove, Ameriko drutvo za rak i Ameriko udruenje lijenika oznaili su takvo lijeenje kao prijevaru i nadrilijenitvo. Ipak, vano je jo jednom naglasiti da se prosjean lijenik ne ubraja u protivnike - osim, moda, u onoj mjeri u kojoj s povjerenjem prihvaa slubene objave tih prestinih tijela. Veina lijenika, meutim, radije bi isprobala laetril prije donoenja konane odluke. Kao rezultat toga, sve vei broj lijenika iz cijeloga svijeta sada testira i dokazuje vrijednost vitaminske terapije u svojim klinikama. Meutim, lijenicima u Sjedinjenim Dravama zakon i pritisak struke zabranjuju eksperimentiranje s neortodoksnim terapijama. Zbog toga lijenici niti ne mogu otkriti da li djeluje laetril, ve samo da li se tvrdi da djeluje. U meuvremenu, kako se i dalje prikupljaju dokazi u prilog vitaminskoj terapiji, protivljenje i kontroverzija takoer rastu. Razlog je jednostavan i neugodan. Rak je, barem u Sjedinjenim Dravama, postao posao vrijedan milijarde dolara. Ne samo to se na podruju istraivanja, lijekova i rendgenskih zraka zgru bogatstva, nego se i jaaju politike karijere obeavanjem sve opsenijih programa i vladinih potpora financiranih poreznim novcem. Zloslutna je injenica da svake godine sve vie ljudi zarauje za ivot na raun raka, nego to od njega umire. Kad bi tu zagonetku rijeio jednostavni vitamin koji se obilno i jeftino moe nai u prirodi, ta ogromna komercijalna i politika industrija mogla bi nestati preko noi. Stoga ne udi da postojei interesi imaju vanu ulogu u zamagljivanju znanstvenih injenica. To ne znai da bi kirurzi, radiolozi, farmaceuti, istraivai ili tisue ljudi koji ih opskrbljuju i podravaju svjesno zatajili mogunost kontrole raka. Oni su, velikim dijelom, visoko motivirani i savjesni pojedinci ija je najvea elja zaustaviti ljudske patnje. Osim toga, oni i njihove obitelji obolijevaju od raka jednako kao i ostatak stanovnitva. Oigledno, ne uvaju nikakve tajne lijekove za sebe. Ali, slijedi li nuno iz toga da je svako suprotstavljanje nevino? Bismo li trebali vjerovati da osobna korist ili posebni interesi nikada nisu uzrok? Smisao je drugog dijela ovog izlaganja pruiti odgovore na ta pitanja. Pokazat emo da na vrhu ekonomske i politike piramide moi postoji grupa financijskih, industrijskih i politikih interesnih krugova koji su, po prirodi svojih ciljeva, prirodni neprijatelji prehrambenog pristupa zdravlju. Pokazat emo da su oni stvorili atmosferu pristranosti koja znanstvenu objektivnost ini gotovo nemoguom te da i oni sami esto postaju rtve vlastite pristranosti. Objasnit emo kako te sile vre strahovit utjecaj na medicinsku struku, medicinske fakultete i medicinske asopise tekako je prosjean lijprnik zadnji koji bi posumnjao da su velik dio njegovog znanja i gledita suptilno oblikovali nemedicinski interesni krugovi.

Karteli - bijeg od konkurencije

141

Pokazat emo, takoer, da ta elitna grupa moe pomicati duge poluge politike moi koje pokreu vladine agencije u njihovu korist te da te su agencije, koje bi trebale biti sluge i zatitnici naroda, postale mehanizmi interesnih krugova. To su ozbiljne optube. Nisu olako izreene i ne treba ih prihvaati zdravo za gotovo. Zato sada obratimo panju na dokumente iz prolosti i pogledajmo ima li dokaza koji ih podravaju. Informacije koje slijede preuzete su prvenstveno iz vladinih sasluanja i izvjetaja koje su objavili razni odbori Senata i Zastupnikog doma od 1928. do 1946. godine. Meu njima su najvaniji Pododbor Zastupnikog doma za istragu 0 nacistikoj propagandi iz 1934. godine, Posebni senatski odbor za istragu o industriji oruja iz 1935. godine, izvjetaj o kartelima koje je objavio Privremeni nacionalni ekonomski odbor Zastupnikog doma 1941. godine, Posebni senatski odbor za istragu o programu nacionalne obrane iz 1942., izvjetaj Senatskog odbora za patente iz 1942. i Senatski pododbor za ratnu mobilizaciju iz 1946. godine. Drugi izvori ukljuuju Senatski odbor za istragu o lobijima, Senatski odbor za bankarstvo i valutu, sudske zapise s Nirnberkog procesa i desetke knjiga koje se kao standardni izvori mogu pronai u svakoj velikoj knjinici. Drugim rijeima, iako pria koja slijedi nije iroko poznata, ona je, usprkos tome, dio javnih dokumenata i svatko ju moe provjeriti. Ovo je ta pria. U godinama koje su prethodile Drugom svjetskom ratu stvoren je meunarodni kartel sa sjeditem u Njemakoj koji je dominirao svjetskom kemijskom i farmaceutskom industrijom. Proirio je svoje operacije na devedeset tri zemlje i bio je snana ekonomska i politika sila na svim kontinentima. Bio je poznat kao I. G. Farben. I. G. poetna su slova od Interssen Gemeinschaft, to znai interesna zajednica ili, jednostavnije, kartel. Farben znai boje, to - budui da moderna kemijska industrija ima korijene u razvoju boja - sada zvui kao zavaravajue bezazlena kategorija iako, ustvari, obuhvaa cijelo podruje kemije, ukljuujui oruje i lijekove. Oruje i lijekovi mogu biti snana motivacija za ljude. Lijekovi nude zdravlje 1 produuju ivot, dok oruje moe biti sredstvo smrti i razaranja. Nema vee elje u ivotu svakog ovjeka od one da bude zdrav i izbjegne smrt. Onaj tko kontrolira oruje i lijekove, stoga, ima u rukama najveu mrkvu i batinu. Osnovni su sastojci gotovo svih kemikalija - ukljuujui one koje ranjavaju, kao i one koje lijee - ugljeni katran ili sirova nafta. S pojavom motora s unutarnjim izgaranjem vrijednost tih sirovina iz kojih se dobiva benzin dala je onima koji kontroliraju njihove kemijske pretvorbe takvu mo nad dogaajima u svijetu da je o tome zastraujue i misliti. Drugim rijeima, kemija je motor koji pokree dananju civilizaciju. Ali gorivo za kemiju je nafta. Dok je nekada

142

Svijet bez raka

klju svjetske moi bilo zlato, danas je to nafta. A dogodilo se da isti ljudi danas kontroliraju i jedno i drugo. Hovvard Ambruster, autor knjige Treason's Peace (Mir postignut izdajom), ovako je to saeo: O I. G. Farbenu obino se govori kao o ogromnom njemakom kartelu koji kontrolira kemijske industrije irom svijeta i iz kojih profiti teku natrag u sjedite u Frankfurtu. Meutim, Farben nije tek industrijski koncern koji vode Nijemci radi izvlaenja profita u zemlji i inozemstvu. Umjesto toga, on jest i treba ga shvaati kao zavjereniku organizaciju koja, kroz strane podrunice i pomou tajnih veza, upravlja iroko razgranatom i vrlo djelotvornom mainerijom za pijunau, iji je krajnji cilj osvajanje svijeta - i svjetska superdrava pod kontrolom Farbena.1 Veliki dio ranog znanstvenog znanja koje je njemakoj industriji omoguilo da preuzme svjetsko vodstvo na podruju organske kemije bio je rezultat pionirskih radova genija - poznatog kemiara Justusa von Liebiga. Zanimljiva je podudarnost da je Liebig, nedugo po zavretku sveuilinog obrazovanja 1824. godine, prvi put privukao panju znanstvene zajednice objavivi rad o kemijskim svojstvima gorkog badema, tvari bogate vitaminom B I 7 . Utvrdio je prisustvo benzaldehida, sastojka koji djeluje protiv stanica raka, ali nema naznaka da je ikada nastavio s istraivanjima u smjeru konkretne primjene u lijeenju raka.2 I. G. Farben su 1926. godine osnovala dva genija, njemaki industrijalac Hermann Schmitz i vicarski bankar Eduard Greutert.3 Greutert se rado sluio kreativnim knjigovodstvom i stvarao je financijske labirinte kako bi prikrio Farbenovo vlasnitvo nad kompanijama. Schmitz je bio direktor velike Deutsche Reichsbank i Banke za meunarodne obraune sa sjeditem u vicarskoj. I tako su, od poetka, elnici I. G. Farbena bili dio meunarodne bankarske strukture. Do poetka Drugog svjetskog rata I. G. Farben je postao najvei industrijski koncern u Europi, najvea kemijska kompanija na svijetu i dio najmonijeg kartela u povijesti.4 Trebalo bi nam sat vremena samo da naglas proitamo imena kompanija iz cijelog svijeta s kojima je imao isprepletene kartelske sporazume. Bilo ih je, zapravo, preko 2.000.5 Kad se popis suzi samo na one kompanije koje

Howard Ambruster, Treason's Peace, (New York: Beechhurst Press, 1947.), str. vii.
2

Richard Sasuly, I.G. Farben, (New York: Boni & Gaer, 1947.), str. 21.

Greutert je takoer bio Nijemac po nacionalnosti. Njegova banka imala je sjedite u Baselu i bila je poznata kao Greutert & Cie.
4

To je bilo miljenje amerikog Ministarstva pravosua izraeno u U.S. vs. Allied Chemical & Dye Corp. et. ah, ameriki Okruni sud u New Jerseyu, 14. svibnja 1942. g.

General Eisenhower, kao vrhovni zapovjednik u amerikoj okupacijskoj zoni, izvijestio je da je I. G. Farben imao udio u dionicama 6 1 3 korporacija, ukljuujui 173 u stranim zemljama, nagomilanu aktivu od 6 milijarda reichsmaraka, i djelovao s razliitim stupnjem moi u preko 2.000 kartela. Vidi New York Times, 21. listopada 1 9 4 5 . g., rubrika 1, str. 1,12.

Karteli - bijeg od konkurencije

143

su bile u potpunom vlasnitvu, jo uvijek bi zauzimao mnogo stranica knjige. Evo samo nekoliko poznatijih: U Njemakoj je kartel ukljuivao est vodeih kemijskih tvrtki, ali je praktiki obuhvaao cijelu teku industriju, posebice industriju elika. Hermann Schmitz bio je dominantna linost u eliani Krupp i bio je u njihovom upravnom odboru, kao i u odboru velikog kombinata za elik Vereinigte Stahhverke. Sve u svemu, kartel je kontrolirao preko 380 njemakih tvrtki. Drugdje u Europi I. G. Farben je upravljao takvim industrijskim divovima kao to su Imperial Chemical u Velikoj Britaniji, Kuhlmann u Francuskoj i Allied Chemical u Belgiji. Leslie Waller, u svojoj knjizi The Swiss Bank Connection (Veza vicarskih banaka), daje ovaj krai opis: Preko bazelske veze, I. G. Farben proirio se itavim planetom jaajui svoj stisak oko kemijske industrije tako to je kupovao paljivo skrivane udjele u vlasnitvu kompanija iz Belgije, Engleske, Francuske, Grke, Maarske, Nizozemske, Norveke, Poljske, raznih junoamerikih zemalja, Rumunjske, Sjedinjenih Drava i vedske.6 U Sjedinjenim Dravama kartel je sklopio vane sporazume sa irokom mreom amerikih kompanija, ukljuujui Abbott Laboratories, Alcoa, Anaconda, Atlantic Oil, Bell and Howell, Borden Companv, Carnation Companv, Ciba-Geigy, Dow Chemical, DuPont, Eastman Kodak, Firestone Rubber, Ford Motor, General Drug Companv, General Electric, General Mills, General Motors, General Tire, Glidden Paint, Goodvear Rubber, Gulf Oil, M.W. Kellogg Companv, Monsanto Chemical, National Lead, Nestles, Owl Drug Companv, Parke-Davis and Companv, Pet Milk, Pittsburgh Glass, Proctor and Gamble, Pure Oil, Remington Arms, Richfield Oil, Shell Oil, Sinclair Oil, Socony Oil, Standard Oil, Texaco, Union Oil, U.S. Rubber i stotine drugih. Popis kompanija u kojima je imala potpuno vlasnitvo ili u kojima je imala (ili e s vremenom imati) kontrolni udio jednako je impresivan. On ukljuuje Bayer Co. (proizvoa Aspirina), American I.G. Chemical Corporation (proizvoa fotografskog filma i opreme), Lederle Laboratories, Sterling Drug Company, J.T. Baker Chemical Company, Winthrop Chemical, Metz Laboratories, HoffmanLaRoche Laboratories, VVhitehall Laboratories, Frederick Stearns and Company, Nyal Company, Dern and Mitchell Laboratories, Chef-Boy-Ar-Dee Foods, Breck Inc., Heyden Anti-biotics, MacGregor Instrument Company, Antrol Laboratories, International Vitamin Corp., Cardinal Laboratories, Van Ess Laboratories, VvTlliam S. Merrill Company, Jensen Salsberry Laboratories, Loesser Laboratories, Taylor Chemical, Ozalid Corporation, Alba Pharmaceutical,
Leslie Waller, The Swiss Bank Connection, (New York: Signet Books, New American Librarv, Inc., 1972.), str. 162.

144

Svijet bez raka

Bristol Mevers, Drug, Inc., Vegex, Inc., Squibb and Sons Pharmaceutical i brojne druge, od kojih su mnoge bile dovoljno velike da budu holding kompanije koje u svom vlasnitvu imaju brojne manje kompanije - kao i neke ne ba male.7 Do 1929. godine I. G. Farben je sklopio niz ogranienih kartelskih sporazuma sa svojim najveim amerikim suparnikom DuPontom. DuPont Companv je i sama bila velika sila i uvijek je oklijevala ulaziti u kooperativne pothvate s Farbenom, koji je obino inzistirao na tome da bude dominantan partner. Zbog toga su mnogi sporazumi sklopljeni neizravno, preko Farbenove filijale, Winthrop Chemicala, preko Imperial Chemicala (njihov kartelski partner u Velikoj Britaniji) i preko Mitsuija, njihovog kartelskog partnera u Japanu. Godine 1937. American I. G. imao je velike udjele u dionicama DuPonta i Eastman Kodaka. Korporacija Olin, u Farbenovom vlasnitvu, ula je u proizvodnju celofana pod DuPontovom licencom. Glavni razlog zato je takav industrijski div kao to je DuPont konano popustio i uao u kartelske sporazume s I. G.-om bilo je to to je Standard Oil iz New Jersevja neposredno prije toga bio uinio istu stvar. Kombinacija tih dvaju golijata suoila je DuPont s mogunou ozbiljne domae konkurencije. DuPont je moda mogao biti u stanju vrsto se suprotstaviti samom I. G.-ju, ali nije se mogao nadati uspjehu i protiv I. G.-ja i protiv velikog Rockefellerova carstva. Standard Oil je, dakle, bio presudni faktor koji je okupio najmoniju interesnu zajednicu - I. G., Standard Oil, Imperial Chemical, DuPont i, kao to emo vidjeti, Shell Oil. Sporazum izmeu IG-ja, Standarda i Shella sklopljen je 1929. Pria o tome kako je do njega dolo fascinantna je i u velikoj mjeri rasvjetljava zakulisne manevre kompanija koje, u oima javnosti, izgledaju kao konkurentske. Jedan od faktora koji su doveli do poraza Njemake u Prvom svjetskom ratu bilo je to to je ostala bez nafte. Njemaki voe odluili su da u pogledu nafte nikada vie nee ovisiti o drugim zemljama. Njemaka moda nije imala leita nafte na svom teritoriju, ali je imala ogromne rezerve ugljena. Jedan od prvih ciljeva njemakih kemiara nakon rata bio je, dakle, pronai nain pretvorbe ugljena u naftu. Godine 1920. dr. Bergius otkrio je metode dobivanja velikih koliina vodika i njegovog pretvaranja, pod velikim pritiskom i visokim temperaturama, u prisustvu specifinih katalizatora, u tekue proizvode od ugljena. Time su bili osigurani zavrni koraci u dobivanju rafiniranog benzina. Trebalo je samo usavriti proces hidrogenacije. I. G. se iznenada naao u naftakom poslu.
Nabrajanje ovih tvrtki ne implicira nezakonitost ili nedopustivost. To je samo radi utvrivanja povijesnih injenica o kartelskim vezama kroz sporazume ili potpunu kontrolu. Te injenice mogu se provjeriti konzultiranjem starijih izdanja standardnih poslovnih prirunika kao to su Standard and Poor's Corporation Records i Mood/s Industrial Manual. Vidi takoer otkria ranijih istraivaa na ovom polju kao to su Cartels in Action Stockinga i VVatkinsa; Ambrusterov Treason's Peace; DuBoisov The Devil's Chemist. Sva su djela spomenuta i drugdje u ovoj studiji.

Karteli - bijeg od konkurencije

145

Moglo bi se pretpostaviti da se kartel nestrpljivo bacio na proizvodnju. Ali plan je, umjesto toga, bio zainteresirati postojee proizvoae nafte za njihov proces i iskoristiti njihove patente kao sredstvo za dobivanje koncesija i poslovnih prednosti na drugim podrujima. To je trebao biti mamac kako bi se uhvatio u klopku Standard Oil, koji bi onda doveo i DuPont. I djelovao je ba kao to je bilo planirano. Franka Hovvarda iz Standard Oila pozvali su da posjeti veliko postrojenje Baldische u Ludwigshafenu u oujku 1926. godine. Ono to je vidio bilo je zapanjujue - benzin koji se dobiva iz ugljena! Gotovo u oku napisao je VValteru Teagleu, predsjedniku Standard Oila: Na temelju mojih dananjih zapaanja i rasprava smatram da je ovo najvanije pitanje s kojim se kompanija ikada suoila... Baldische je u stanju proizvoditi visokokvalitetno motorno gorivo iz lignita i drugih vrsta ugljena niske kvalitete u koliinama do pola teine ugljena. To apsolutno znai neovisnost Europe po pitanju opskrbe benzinom. Sve to preostaje je izravno cjenovno nadmetanje... Neu ulaziti u detalje, ali mislim da je iz ovoga jasan moj stav.8 Sljedee tri godine bile su posveene pregovorima. Kartelski ugovor potpisan je 9. studenog 1929. godine i postigao je nekoliko vanih ciljeva: u prvom redu, njime je Standard Oilu pripala polovina svih prava na proces hidrogenacije u svim zemljama svijeta osim u Njemakoj. To je Standardu jamilo da e kontrolirati ili barem profitirati od svoje konkurencije na tom polju. Standard je zauzvrat I. G.-ju dao 546.000 svojih dionica u vrijednosti od preko 30.000.000 dolara. Dvije strane takoer su se dogovorile da nee konkurirati jedna drugoj na poljima kemije i proizvoda od nafte. U budunosti, bude li Standard Oil elio ui na polje industrijskih kemikalija ili lijekova, moi e to uiniti samo kao partner Farbena. Farben je sa svoje strane pristao da nee samostalno ui na trite nafte, ve samo u sklopu zajednikog pothvata sa Standardom. Obje strane odrekle su se bilo kakvog plana ili politike irenja svojih postojeih poslova u smjeru 9 industrije druge strane kojom bi postale ozbiljan suparnik te druge strane. Kako se izrazio Frank Howard iz Standard Oila: Moe se rei da je I. G. na generalni partner u kemijskom poslu... elja je i namjera obiju strana izbjegavati konkuriranje onoj drugoj.10

Sasuly, I.G. Farben, op. cit, str. 144-145. George Stocking i Myron Watkins, Cartels in Action, (New York: The Tvventieth Century Fund, 1946.), str. 93.
10

Citirano prema: Ambruster, Treason's Peace, op. cit, str. 52.

146

Svijet bez raka

Radi olakanja provedbe ovog sporazuma formirano je nekoliko kompanija u zajednikom vlasnitvu. Jedna od njih bila je International Hvdrogenation Patents Companv (I. H. P). Shell Oil je takoer postao partner u tom pothvatu. Njegov cilj nije bio promicanje meunarodne primjene procesa hidrogenacije, nego da se proces to je mogue vie dri u tajnosti. Kako je objavljeno u Standardovom slubenom memorandumu: I. H. P. treba biti dobro upoznat s razvojem dogaaja u svim zemljama u kojima ima patente, a trebao bi takoer biti u potpunosti obavijeten o pokazivanju zanimanja za hidrogenaciju i mogunosti njezinog uvoenja... Meutim, ne bi smio buditi zanimanje u zemljama u kojima ono jo ne postoji.11 Druga kompanija u zajednikom vlasnitvu osnovana je 1930. godine i bila je poznata kao Jasco, Inc. Njezina svrha bila je omoguiti svakoj kompaniji da ima udio u svim buduim novim kemijskim otkriima druge strane. Prema sporazumu, svaki put kada bi I. G. ili Standard razvio nov kemijski proces, trebao ga je ponuditi drugoj strani mogunost da kupi treinu udjela u patentu. Jasco bi nakon toga iskoritavao plasman tog procesa na trita irom svijeta. Tu, dakle, imamo savreni primjer kako su se dva divovska industrijska carstva meusobno pribliavala, korak po korak, sve dok na kraju, na velikim podrujima svojih aktivnosti nisu djelovala slono kao jedno. Cilj svakog od njih bio je jednostavno ukloniti svaku trinu konkurenciju izmeu sebe te stvoriti uvjete u kojima e oba imati zajamen budui rast i profit. Dr. Carl Bosch, tadanji direktor I. G.-ja, nije bio samo slikovit kad je rekao da su I. G. i Standard sklopili brak. On je prilino precizno opisao filozofsku bit svih velikih kartelskih sporazuma. Prostor nam ne doputa da iznesemo detaljnu kroniku svih I. G. Farbenovih poligamnih brakova s drugim velikim amerikim tvrtkama, ali trebalo bi spomenuti jo barem dva. Dana 23. listopada 1931. godine I. G. i Alcoa potpisali su dogovor poznat kao Sporazum Alig. Njime su dvije kompanije udruile sve svoje patente i tehniko znanje o proizvodnji magnezija. Drugi industrijski div koji je postao dio meunarodne mree nije bio nitko drugi nego Ford Motor Companv. Kad je Henry Ford osnovao ogranak svoje kompanije u Njemakoj, I. G. Farben je odmah kupio veinu od etrdeset posto dionica koje su bile ponuene na tritu. Brak je bio sklopljen kada su Carl Bosch, predsjednik I. G.-ja, i Carl Krauch, I G.-ov predsjednik odbora, postali lanovi upravnog odbora njemake kompanije Ford. U Sjedinjenim Dravama se Edsel Ford pridruio upravnom odboru amerike I.G. Chemical Companv, kao to su uinili i VValter Teagle,

Ibid., str. 4 9 2 , 4 9 3 .

Karteli - bijeg od konkurencije

147

predsjednik Standard Oila, Charles E. Mitchell, predsjednik Rockefellers National City Bank of New York i Paul M. VVarburg, brat Maxa VVarburga koji je bio direktor matine kompanije u Njemakoj. Paul VVarburg bio je jedan od arhitekata sustava Saveznih rezervi kojim je kontrola nad amerikim monetarnim sustavom prelau ruke onih istih bankarskih krugova koje je on zastupao. Prema memoarima Franka Vanderlipa taj je plan skovan na tajnom sastanku na otoku Jekvll u Georgiji, na kojem su prisustvovali sam Vanderlip, senator Aldrich (obojica kao predstavnici Rockefellera), Henry Davison, Charles Norton i Benjamin Strong (kao predstavnik J. P. Morgana), Abraham Piatt Andrew (iz Ministarstva financija) i Paul Vvarburg (predstavnik Rothschilda u Engleskoj i Francuskoj). VVarburgov brat, Felix, oenio je Friedu Schiff, ker Jacoba Schiffa koji je bio na elu bankarske tvrtke Kuhn, Loeb, and Companv.12 Godinama kasnije, prema rijeima njegovog unuka Johna, Jacob Schiff dao je dvadeset milijuna dolara Trockom za potrebe uspostavljanja sovjetske diktature u Rusiji.13 Jo je mnogo toga vanog poznato o tim ljudima, ali bit je u tome da su oni bili vie od obinih poslovnih ljudi koji trae sredstva za irenje trita i osiguranje profita. Bili su pripadnici one posebne vrste ljudi iji pogled see mnogo dalje od obinih poslovnih knjiga - do obzora meunarodnih intriga i politike. Kako bismo u potpunosti razumjeli taj aspekt njihovih karijera moramo prvo shvatiti prirodu kartela. Kartel je grupacija kompanija koje su povezane ugovorima ili sporazumima radi promicanja meukompanijske suradnje i, time, smanjenja konkurencije meu njima. Neki od tih sporazuma mogu se odnositi na bezopasne teme kao to su industrijski standardi i nomenklatura. Ali veina njih ukljuuje razmjenu prava na koritenje patenata, podjelu regionalnih trita, odreivanje cijena i dogovore da se nee ulaziti u konkurenciju unutar specifinih kategorija proizvoda. Openito uzevi, kartel je sredstvo za izbjegavanje surove konkurencije na otvorenom tritu slobodnog poduzetnitva. Rezultat su uvijek vie cijene i manji izbor ponuenih proizvoda. Karteli i monopoli, stoga, nisu rezultat slobodnog poduzetnitva nego bijeg iz njega. Za poslovne ljude, motivacija za stvaranje kartelskih sporazuma slina je onoj koja vodi radnike i obrtnike u sindikate i strukovna udruenja. Oni smatraju da bi sniavanjem cijena svojih proizvoda ili svoga rada mogli privui vei dio postojeeg trita. Ali to vrijedi samo ako se i drugi ne povedu a njihovim primjerom. Meutim, razumno je pretpostaviti da e konkurencija takoer

Za cijelu priu o tome kako sustav Saveznih rezervi djeluje kao bankarski kartel pod krinkom vladine agencije, proitajte The Creature from Jekyll Island; A Second Look at The Federal Reserve System G. Edwarda Griffma (Westiake Village, CA: American Media, 1995.). 13 Komentari Johna Schiffa pojavili su se prvi put u kolumni Charlieja Knickerbockera u New York Journal American 3. veljae 1949. g. Vidi takoer ekskluzivni intervju s Aleksandrom Kerenskim, voom ruske revolucije, U.S. News & World Report, 13. oujka 1967. g., str. 6 8 .

148

Svijet bez r a k a

sniziti svoje cijene kako bi izbjegla gubitak kupaca. Snienje cijena jedne strane obino vodi do pada cijena za sve. Osoba je, stoga, motivirana da se udrui s drugim tvrtkama ili drugim radnicima i ne provodi politiku konkurencije koja osiromauje sve. To ne znai da su lanovi kartela uvijek uspijevali ukloniti sve sukobe ili nadmetanja. Ponekad e neka strana u sporazumu odluiti da joj uvjeti sporazuma vie nisu prihvatljivi pa e se odvojiti i pokuati samostalno poslovati. Povremeno izbijaju ratovi cijena i estoka nadmetanja za trite sa svim prizvucima pravih vojnih sukoba. Ali, ba kao u sluaju ratova izmeu drava, ti ratovi s vremenom zavre. Jedna strana bude pobijeena ili, kao to je ee sluaj u poslovnim ratovima, jedna strana stekne oigledan dominantan poloaj pa se onda sklopi primirje i dogovori novi kartelski sporazum na temelju nove ravnotee snaga. Stocking i VVatkins u knjizi Cartels in Action (Karteli na djelu), saeto opisuju taj proces: Izbili su ratovi cijena, zavrili su primirjima, vie puta su se ponovno rasplamsali, i konano su se pretvorili u dugu opsadu... Kemijske kompanije obino pregovorima, a ne nadmetanjem, odluuju tko e prodavati to, gdje, koliko i pod kojim uvjetima na stranim tritima, jer vjeruju da se suradnja isplati. Do svojih odluka dolaze nepopustljivim cjenkanjima. Svaka strana nastoji za sebe izboriti najbolje uvjete. Tako te odluke odraavaju relativnu pregovaraku mo ukljuenih strana. Ona ovisi o mnogo faktora, ukljuujui djelotvornost njihovog procesa, snagu poloaja njihovih patenata, kvalitetu njihovih proizvoda, veliinu njihovih financijskih resursa i podrku njihovih vlada. U konanici, to pitanje najvie ovisi o komparativnoj spremnosti nekoliko strana na konkurencijski rat ako pregovori propadnu. Takva vrsta poslovnog suparnitva razlikuje se od djelotvorne konkurencije u tome to najveu korist vjerojatno imaju lanovi kartela, a ne potroai.14 To je precizan opis stvarnosti koja stoji iza veine velikih proizvoda u dananjem svijetu. Stocking i VVatkins napravili su opsean izraun predratne trgovine i vrlo uvjerljivo dokazali da su 1939. godine u Sjedinjenim Dravama karteli kontrolirali osamdeset sedam posto prodanih mineralnih proizvoda, ezdeset posto poljoprivrednih proizvoda i etrdeset dva posto ukupne proizvedene robe. Ne treba ni rei da se taj trend uvelike ubrzao od 1939. godine pa nije teko zamisliti kakva je situacija danas. Kemijska industrija - a to znai i farmaceutska - potpuno je kartelizirana. Jo davne 1937. godine taje injenica bila toliko oigledna da je asopis Fortune komentirao u uvodniku:

Watkins, op. cit, str. 3 9 8 , 4 2 0 .

Karteli - bijeg od konkurencije

149

Kemijska industrija usprkos sporom opadanju krivulje njezinih stvarnih cijena, pristojna je industrija. U njoj se provodila suradnja davno prije nego to ju je General Johnson izmislio 1933. godine. Suvina proizvodnja rijetko joj je stvarala probleme, u njoj se nije osjeala kriza, nije se uputala se esto duge ili krvave ratove cijena... Kemijska industrija uglavnom je samu sebe regulirala na nain koji bi se svidio ak i sovjetskim komesarima... Industrija... provodi jedan jasan 15 oblik planskog gospodarstva. Prisjetimo se stavova koje je 1973. godine iznijela amerika Komisija za carine. U svom izvjetaju za Senat Komisija je iznijela sljedee: U najveim i najsofisticiranijim multinacionalnim korporacijama planiranje, a zatim i nadziranje provedbe plana, dosegnuli su opseg i razinu detalja koji su, ironino, jako slini procedurama nacionalnog planiranja u komunistikim zemljama.16 Komentari o slinostima s planskim gospodarstvom sovjetskih komesara (ministara) u nekoj komunistikoj zemlji prilino su na mjestu. Oni u velikoj mjeri rasvjetljavaju inherentnu filozofiju kartela. Ako je istina da karteli i monopoli nisu rezultat slobodnog poduzetnitva, nego bijeg iz njega, iz toga slijedi da je najbolji nain da se pobjegne iz slobodnog poduzetnitva taj da se ono potpuno uniti. To je razlog zato karteli i kolektivistike vlade neizbjeno rade zajedno kao tim. Oni imaju zajednikog neprijatelja i dijele zajedniki cilj: unititi slobodno poduzetnitvo. Milijuni dolara koji se ulau u politiku kako bi se izglasali zakoni o zatitnim carinama, takozvani zakoni o potenoj trgovini ili zakoni protiv nadrilijenitva, strahovito su mala cijena za one koji e od toga imati koristi. Iako su ti zakoni oblikovani tako da se ini da tite interes naroda, oni su, ustvari, sredstva kojima se mainerija vlade pokree protiv suparnika kartela. Sredstva uloena u njih viestruko se vraaju. Stoga je Biggovernment, velika vlada, sa svojom sposobnou reguliranja svakog aspekta ekonomskog ivota, prirodni prijatelj i saveznik kartela i monopola. Karteli i monopoli teko bi mogli opstati bez pomoi vlade, barem u dananjoj situaciji. Pogledajte bilo koje od velikih svjetskih trita - eera, aja, okolade, gume, elika, nafte, automobila, hrane - bilo koje od njih i nai ete mnotvo vladinih ogranienja, kvota i cjenovnih potpora. A posvuda je prisutna vojska lobista koji zastupaju posebne interese, vrei pritisak na politiare da prihvaaju zakone koji bi trebali tititi narod.

Chemical Industry, Fortune, prosinac 1937. g., str. 157,162. 16 Izvjetaj pod naslovom Implications of Multinational Firms for World Trade and Investmentfor U.S. Trade and Lahor, veljaa 1973. g., str. 159.

150

Svijet bez r a k a

Karteli nisu jedini koji se bave takvim reketom. Radniki sindikati nastojali su pobjei iz nadmetanja slobodnog trita kad su zahtijevali vladinu provedbu zakona o minimalnoj plai i obaveznom lanstvu u sindikatu. Poljoprivrednici su radili istu stvar s cjenovnim potporama i subvencijama. ini se da u posljednje vrijeme gotovo svi ele da vlada intervenira i zatiti ih od surovosti otvorene i potene konkurencije. Ni karteli se u tome ne razlikuju, osim utoliko to prednjae pred drugima, raspolau s mnogo novca i usavrili su tu vjetinu do krajnosti. Stoga injenica da velike multinacionalne korporacije esto imaju istaknute politike figure u svojim odborima nije samo pitanje prestia nego gola potreba. Tako se ITT, na primjer, u svom glavnom odboru u New Yorku mogao pohvaliti vanim imenima kao to su Eugene Black, bivi predsjednik Svjetske banke i John McCone, bivi direktor Sredinje obavjetajne agencije. U Europi su to bili Trvgve Lie, prvi glavni tajnik Ujedinjenih naroda, Paul-Henri Spock iz Belgije i lord Caccia iz Britanije. Pokuali su ak pridobiti i premijera Harolda McMillana. 17 Nije sluajnost to se sve gore spomenute osobe same deklariraju ili kao socijalisti ili, u najmanju ruku, politiki liberali. Nitko od njih ne bi ni mrtav zagovarao sustav slobodnog poduzetnitva. Znaju da se put do bogatstva danas ne prevaljuje kolima industrijskog strunog znanja nego sportskim automobilom politikog utjecaja. Prava akcija je u vladi. Posljedice moemo vidjeti posvuda - pogotovo u svijetu meunarodnih financija. Situaciju je prikladno opisao Monthly Review, publikacija Havajske banke (sijeanj 1973. godine): ini se da nema brzih odgovora na sloena i meusobno povezana domaa i meunarodna zbivanja. Meu onima koji bi mogli najvie izgubiti nalaze se pojedinci koji nastoje osnovati vlastiti posao, ali i one nezavisne domae tvrtke koje se nastoje natjecati na tradicionalnom otvorenom tritu. Oni se suoavaju sa sve veim podvrgavanjem politikoj kontroli kroz birokraciju i trita koja je prisvojila federalno subvencionirana konkurencija. Imune na to jesu multinacionalne korporacije. Njihove goleme investicije u inozemstvu, djelotvorni lobistiki poloaji i odanost svjetskom tritu - koje ne ograniavaju lokalne vlade i konkurencija - omoguuju im ne samo da budu neutralne prema takvom razvoja dogaaja, nego i da ga potiu. Ferdinand Lundberg se u knjizi The Rich and the Super Rich (Bogati i superbogati) suzdravao od svojih ljeviarskih klieja o eksploataciji radnike klase i otvorenih pravdanja sovjetskog sustava u dovoljnoj mjeri da prepozna

Anthonv Sampson, The Sovereign State ofITT, (New York: Stein & Day, 1973.), str. 1 1 3 , 1 1 4 .

Karteli - bijeg od konkurencije

151

odreene istine, ili barem poluistine, o amerikom sustavu. Napisao je gotovo likujui: Ograniavanju slobodnog poduzetnitva takoer su pridonijeli uglavnom poslovni ljudi koji su neumorno pokuavali poveati vladine regulacije u skladu s vlastitim interesima, kao u sluaju carina, subvencija i zabrane sniavanja cijena robe sa zatienim znakom. Ustvari, interesi poslovnih ljudi znaajno su se promijenili, od djelotvornosti u proizvodnji do djelotvornosti u manipuliranju javnou, ukljuujui manipuliranje vladom radi dobivanja povlastica... Kako se sve dosad istraeno oito odvija pod dobronamjernim provienjem vlade, oigledno je da su vlada i politika prilino zaslune za upadljivi procvat krajnjeg bogatstva i krajnjeg siromatva u grozniavom amerikom carstvu.18 Sve je to istina, ali nije cijela istina. Postoje dvije zamke u koje moe upasti neoprezni promatra tih trendova. Prva je prenagljeni zakljuak da su karteli i monopoli izraz kapitalizma ili slobodnog poduzetnitva i da rjeenje problema lei u zamjeni kapitalizma nekom drugom vrstom sustava. Meutim, kao to smo naglasili, karteli i monopoli upravo su suprotnost kompetitivnom kapitalizmu i slobodnom poduzetnitvu. Druga je zamka zakljuak da se rjeenje za zloupotrebe kartela i monopola moe nai u poveanju vladinih regulacija i kontrola. Ali upravo to i jest problem. Jednostavno nadilazi ljudske granice izraditi novi zakon ili skup propisa kojima bi se vladi zajamila vea mo naoko radi reguliranja trgovine i sprjeavanja monopola i njihovih politikih marioneta, a da se ne postigne upravo suprotni uinak. Trenutani antitrustovski zakoni savren su primjer. Vrlo esto zavre tako da postanu samo jo jedan instrument pomou kojega neka poslovna grupa koristi mo vlade za suzbijanje ili ometanje svojih manje politiki utjecajnih suparnika. Vea i jaa vlada nije rjeenje nego problem! Lundberg je, kao i mnogi drugi koji o tome piu, upao u obje zamke. Shvatio je da monopol nije slobodno poduzetnitvo. ak je i vidio da je vlada nerazdvojiv partner monopola. Meutim, shvativi to, okrenuo se oko sebe i otvorio vrata koja vode u jo veu vladu, ak je napravio korak naprijed - u sam komunizam: Ne moemo se vratiti nadmetanju. Moramo krenuti naprijed u neki novi sustav, moda komunizam, moda kooperativizam, moda mnogo potpuniju vladinu regulaciju od one koju sada imamo. Ne znam to lei pred nama i ne brine me previe...19
'Ferdinand Lundberg, The Rich and the Super-Rich, (New York: Bantam, 1968.), str. 1 5 3 , 1 5 4 , 584. 'ibid., p. 154.

152

Svijet bez r a k a

Tu je, u kratkim crtama, iznesen vjerojatni razlog zato je zapanjujue dosadnu i preopsenu knjigu (1009 stranica) g. Lundberga na listu bestselera progurao sam establiment koji, naizgled, on osuuje. Kad bi ljudi poput Lundberga barem stali i zapitali se zato ih angairaju da dre predavanja na sveuilitima establimenta, zato njihove knjige eljno trae izdavai establimenta, zato su traeni gosti na televizijskim i radijskim emisijama na kanalima establimenta i zato primaju velikodune financijske potpore od zaklada establimenta, poeli bi shvaati. Superbogate nije previe briga razotkriva li netko njihovo golemo bogatstvo i mo sve dok u praksi ne ini nita kako bi njihova mo oslabila. Ako nekome treba odati javno priznanje kao kriaru koji se bori protiv njih, mnogo je bolje imati jednog Lundberga nego nekog pojedinca koji je takoer protivnik velike vlade. Falanga intelektualaca koji oboavaju vladu danas predvodi ameriki narod u njegovoj borbi protiv sve opresivnijeg establimenta. Ipak, establiment ih mirno tolerira, ak ih i sponzorira u njihovim naporima. Sve dok se mogu baviti pitanjima poveavanja vladinih regulacija ili ak komunizam smatrati korakom naprijed, ne predstavljaju prijetnju. Naprotiv, daljnje koncentriranje vladine moi u rukama nekolicine - dok ne postane totalna mo - upravo je ono to su svjetski superbogatai odluili postii.

14.

Krajnji monopol
Rani primjeri podrke kartela totalitarnim nacistike drave u reimima; uloga I. politikog zaborava instrument moi G. Farbena u izvlaenju Hitlera iz i pretvaranju kartela.

NA OVOM MJESTU u naem pregledu itatelj bi se mogao zapitati kakve sve ovo ima veze s politikom lijeenja raka. Odgovor je - kao to e biti vidljivo iz nastavka - da itekako ima veze. Politika kartela i monopola moe se usporediti s nogometnom utakmicom koja ima odreene ciljeve i pravila. Kada bi netko tko nikada ranije nije uo za nogomet gledao dvije momadi koje igraju na terenu i kada ne bi znao ba nita o sportu, uope mu ne bi bilo jasno to se dogaa. Tako i mi moemo promatrati postupke divovskih korporacija i vladinih agencija, ali ako nismo svjesni pravila koja odreuju igru, nikada neemo moi razumjeti zato se stvari dogaaju tako kako se dogaaju ili uope neemo znati to se dogaa. Kao to je ukratko objanjeno u prethodnom poglavlju, karteli i monopoli rezultat su pokuaja da se izbjegne surovost slobodnog poduzetnitva. Dugorono gledano, najbolji nain da se to postigne je taj da se zatrai pomo vlade, da se trai izglasavanje zakona kojim e regulatorna mo drave biti na strani poslovnog pothvata, a protiv konkurencije. Pojedincu ili korporaciji moe poi za rukom da razbiju kartele ako su dovoljno odluni ili talentirani i u stanju prikupiti potrebni kapital. Kapital je relativno lako prikupiti ako je potencijalni profit jako velik - kao to i jest velik ako su prodajne i cjenovne politike kartela jako neumjerene. Ako nisu neumjerene, onda je teta koju nanose relativno mala i nema hitne potrebe da se naruavaju.
153

154

Svijet bez r a k a

Iz toga, dakle, slijedi da karteli i monopoli ne bi mogli cvasti u ovolikoj mjeri kada bi postojali u politikom okruenju ograniene vlade. I obrnuto, to je vea mo vlade i to je ona meu graanima vie prihvaena kao odgovarajui regulator trgovine, plodnije je tlo za hranjenje i rast monopola i kartela. Iz toga takoer slijedi da ako je velika vlada dobra za kartele, onda je vea vlada bolja, a najbolja je totalna vlada. Radi toga su, kako je utvreno, karteli tijekom cijele svoje povijesti prikriveno podravali svaki mogui oblik totalitarizma. Podravali su naciste u Njemakoj; s entuzijazmom su prihvaali faiste u Italiji; financirali su boljevike u Rusiji. I pokretaka su sila koja stoji iza bezimenog totalitarizma. A bezimeni totalitarizam sve vie postaje turobna stvarnost u Sjedinjenim Amerikim Dravama. ini se, na prvi pogled, paradoksalnim da superbogate tako esto nalazimo meu pobornicima socijalizma ili socijalistikih mjera. Reklo bi se da su to ljudi koji mogu najvie izgubiti. Ali, pod socijalizmom - ili bilo kojim drugim oblikom velike vlade - nema konkurencije niti slobodnog poduzetnitva. To je poeljno okruenje za one koji upravljaju karteliziranom industrijom i imaju jake politike veze na vrhu. Na taj je nain mogue ostvarivati vee profite i istodobno biti dijelom vladajue klase. Ti ljudi se ne boje sustava progresivnog oporezivanja koji ugnjetava srednju klasu. Njihov politiki utjecaj omoguuje im da osnivaju sloene zaklade osloboene plaanja poreza kako bi sauvali i umnoili svoje golemo bogatstvo, a da pritom ne plaaju apsolutno nikakve poreze. To je razlog zato monopolisti nikada ne mogu biti pravi kapitalisti. Kapitalist je, u uem smislu rijei, samo osoba koja vjeruje u ideju privatnog vlasnitva nad imovinom. Ali to nije prikladna definicija za jasno razumijevanje ideolokih konflikata izmeu pojma kapitalizam, kako se on najee koristi, i suprotstavljenih ideja kao to su socijalizam ili komunizam. U mnogim primitivnim plemenima privatno je vlasnitvo po svoj prilici nepoznata stvar. Teoretski, svim stvarima raspolae poglavica u ime svojih sljedbenika. Ali u stvarnosti, ipak, imovina pripada poglavici, zato to on moe raditi s njom to god eli. Sloboda koritenja predstavlja test vlasnitva. Ako mislite da posjedujete odreenu imovinu, ali ju ne moete koristiti bez doputenja nekoga drugoga, onda ju ne posjedujete vi, netko drugi ju posjeduje. U onoj mjeri u kojoj vi nemate kontrolu nad vlastitom imovinom, u toj mjeri netko drugi ima udio u vlasnitvu nad njom. Tako poglavica posjeduje svu imovinu, a teorija da njome raspolae u ime svojih sljedbenika samo je lukavstvo da se njihovo nezadovoljstvo dri manje ili vie pod kontrolom. Slino tome, naa TVA (Uprava doline Tennessee) i nacionalni parkovi trebali bi biti u vlasnitvu naroda. Meutim, ako stvarno mislite da posjedujete dio njih, samo pokuajte prodati va udio. TVA, nacionalni parkovi i sva ostala javna imovina u vlasnitvu su onih koji odluuju kako e se koristiti. To znai

Krajnji m o n o p o l

155

da su u vlasnitvu politiara i birokrata - i ljudi koji imaju financijsku mo nad njima. U komunistikim i socijalistikim zemljama gotovo sva imovina trebala bi biti u vlasnitvu naroda - to znai u vlasnitvu onih tri posto koji su lanovi vladajue elite. U konanici, svi su kapitalisti. Svu poeljnu imovinu netko posjeduje. A neka od najveih svjetskih bogatstava nalaze se u sasvim privatnom vlasnitvu komunista i socijalista koji glasno osuuju zlu doktrinu kapitalizma. Tako samo posjedovanje vlasnitva ne ini nekoga kapitalistom. Bolja i ispravnija upotreba te rijei trebala bi ukljuivati dodatnu ideju slobodnog poduzetnitva, otvoreno trite bez vladinih intervencija ili s minimalnim intervencijama. Rije kapitalist ovdje se koristi s tom konotacijom. Vratimo se temi. Monopolisti nikada ne mogu biti kapitalisti slobodnog poduzetnitva. Oni se, bez iznimke, zalau ili za socijalizam ili za neki drugi oblik kolektivizma zato to predstavljaju krajnji monopol. Te monopole koje sponzorira vlada graani toleriraju, jer pretpostavljaju da su, kao nekom arolijom demokratskog procesa i moi njihovog glasa, oni ta, na neki nain, zatiena strana. To bi moglo biti istina kad bi se oni potrudili informirati o takvim pitanjima, kad bi imali nezavisne i potene kandidate meu kojima bi mogli birati, kad politikim strankama ne bi upravljali superbogati i kad bi ljudi mogli osvojiti izbore bez ogromnih iznosa novca za kampanju. Drugim rijeima, ti monopoli teoretski bi mogli raditi u korist obinog ovjeka na nekom drugom planetu, s nekim drugim oblikom ivota koji reagira na druge motive i pod nekim drugim politikim sustavom. to se tie nas Zemljana, nema anse. Stvarnost je, dakle, takva da vladapostaje orue upravo onih silakoje; navodno, regulira. Kad se paljivije pogleda, postaje jasno da su pravila uglavnom uvijek ona koja su karteli otprije prihvatili, osim to sada imaju policijsku silu drave koja nadzire njihovu provedbu. I to tim financijskim i politikim interesnim krugovima omoguuje da budu zatieni od prijetnje konkurencije. Vjerojatno jedini sluaj kada se ti propisi koriste na stvarnu tetu bilo koje multinacionalne kompanije ili financijske institucije jest onaj kada je u pitanju unutarnja borba, u kojoj se jedna grupa eli izboriti za poloaj ili pokuava disciplinirati drugu grupu. Narod nikada nije zatiena strana. Jedan od najranijih primjera podrke kartela nekom totalitarnom reimu dogodio se u Njemakoj jo prije Prvog svjetskog rata. Karteli koji su se kasnije udruili u I. G. Farben podravali su Bismarcka, jer su u njegovoj kolektivistikoj filozofiji upravljanja vidjeli izvanrednu priliku da dobiju protekciju u ime domoljublja. Bismarck je prvi uveo socijalnu medicinu kakvu poznajemo u modernom svijetu. Prepoznao je da e sklonost masa prema njoj biti idealan prvi korak koji e dovesti do kasnije vee kontrole nad ostatkom ekonomije. Njegovo je gledite

156

Svijet bez raka

bilo da e socijalna medicina utrti put socijalnoj dravi. To je bio pilot-program koji su prouavali i imitirali svi svjetski totalitaristi u godinama koje su slijedile.1 A faizam nije bio iznimka. Godine 1916., dok je jo vladao reim cara VVilhelma, slubenik I. G. Farbena po imenu Werner Daitz napisao je krau raspravu koju je kartel tiskao i iroko distribuirao. U njemu je rekao: Javlja se nova vrsta dravnog socijalizma, potpuno razliita od onoga o emu je bilo tko od nas sanjao ili mislio. Privatna ekonomska inicijativa i privatna kapitalistika ekonomija nee biti oslabljene, nego e biti strogo organizirane prema gleditima dravnog socijalizma tako to e kapital biti koncentriran u nacionalnoj ekonomiji i usmjeravat e se prema van ujednaenim poticajima... Ta promjena u kapitalizmu prirodnom bezuvjetnou zahtijeva rekonstrukciju njegove ranije protutee, internacionalnog socijalizma. Razbija ga u nacionalni socijalizam.2 Ovdje imamo rijetku priliku zaviriti u kartelski um. Primijetite da u novom socijalizmu nee biti sukoba s ekonomskom inicijativom (za kartele) i nikakvih prijetnji privatnoj kapitalistikoj ekonomiji (u smislu privatnog vlasnitva nad bogatstvom, a ne sustava slobodnog poduzetnitva). Kapital e biti strogo organiziran i koncentriran u nacionalnoj ekonomiji i usmjeravat e se prema van ujednaenim poticajima (pod kontrolom vlade u skladu s prioritetima kartela). Promjena e zahtijevati rekonstrukciju ranije protutee, meunarodnog socijalizma (prihvaanje odreenih elemenata marksistikog komunizma kojima su se karteli ranije suprotstavljali). I moramo prigrliti ne samo Marxov internacionalni socijalizam, nego ga moramo razliito primijeniti na svaku zemlju na temelju nacionalnog socijalizma (nacizma, faizma ili bilo koje druge isto nacionalne manifestacije socijalizma). Osamnaest godina kasnije teorijsko lukavstvo postalo je stvarnost. Dana 30. rujna 1934. godine Farben je objavio izvjetaj u kojem je stajalo: Sada je zavrena faza razvoja koja zadovoljava osnovna naela nacionalsocijalistike ekonomije.3

Za vie informacija o Bismarckovom prvom programu zdravstvenog osiguranja i njegovom konanom inkorporiranju u programe Meunarodne organizacije rada (ILO) vidi knjigu Marjorie Shearon Wilbur J. Cohen: The Pursuit of Power, (Shearon Legislative Service, 8801 Jones Mili Rd., Chevy Chase, MD., 2 0 0 1 5 , 1 9 6 7 . ) , str. 3-8 Sasulv, I.G. Farben, op. cit, str. 53.
3

Scientific and Technical Mobilization,

Sasluanja pred Kilgoreovim Pododborom Senatskog odbora

za vojna pitanja, dio. XVI, str. 1971.

Krajnji m o n o p o l

157

Enciklopedija nas podsjea da je nacionalsocijalizam naziv koji se koristio u Njemakoj za identificiranje ciljeva nacistike stranke. Ustvari, puno ime stranke bilo je Nacionalsocijalistika njemaka radnika stranka (NSDAP). Ali nacizam se takoer povezivao s Mussolinijevim faizmom i s vremenom su ta dva naziva postala sinonimi. Iako su se dvije spomenute ideologije razlikovale u nekim manje bitnim pogledima, obje su bile samo lokalne manifestacije nacionalnog socijalizma i, u skladu s time, bile su totalitarni reimi bez obzira na nazive. Faizam je, prema rjenikoj definiciji, vladina kontrola nad sredstvima za proizvodnju koja su u privatnom vlasnitvu. Ta definicija moe biti dovoljna za prosjean srednjokolski ispit iz politikih znanosti, ali ne moe ispriati cijelu priu. U stvarnosti, njemaki faizam dvadesetog stoljea bio je kontrola privatnih monopolista nad vladom koja je tada kontrolirala industriju, ali na takav nain da je favorizirala monopoliste i sprjeavala konkurenciju. Ameriki ekonomist Robert Brady ispravno je opisao njemaku faistiku dravu kao diktaturu monopolistikog kapitalizma. Radi se o 'faizmu' poslovnog poduzetnitva organiziranog na osnovi monopola koji ima potpuno zapovjednitvo nad svom vojnom, policijskom, pravnom i propagandnom moi drave. 4 Stocking i VVatkins saeli su to ovako: Njemaka kemijska industrija pribliila se potpunoj kartelizaciji najvie to su kombinirani napori i organizacijski talenti njemakog poduzetnitva i nacistike drave mogli postii - a to je bilo stvarno blizu. ak i prije 1933. godine industrijsko udruivanje ukonzorcije daleko je uznapredovalo, a od svih industrijamoda najvie u kemijskoj. Faizam je samo upotpunio program i integrirao cijelu strukturu... U kartelima koje je nacistika drava stvorila u njemakoj industriji esto je bilo teko utvrditi gdje zavrava dravna i zapoinje kartelska kontrola. Totalitarizam je na kraju ukljuivao gotovo potpuno ujedinjenje industrije i drave.5 To ujedinjenje nije se dogodilo kao rezultat nekontroliranih, prirodnih sila. Nastalo je kao rezultat dugih i strpljivih napora od strane voa kartela, uz korumpiranost politiara i potpunu naivnost glasaa. Davno prije no to je Hitler postao nacionalna figura kartel je bio dominantna sila, iza kulisa, u dugom nizu njemakih vlada. Farbenov predsjednik Hermann Schmitz bio je osobni savjetnik kancelara Brueninga. Dr. Karl Duisberg, prvi predsjednik odbora I.G.ja (ujedno i osniva amerikog Bayer Co.) i Carl Bosch, Schmitzov prethodnik na mjestu predsjednika I. G.-ja, stvorili su tajni etverolani politiki odbor s ciljem nametanja kontrolnih veza svim njemakim politikim strankama. U Nirnberkom procesu barun von Schnitzler svjedoio je da I. G. nije oklijevao
Sasuly, I. G. Farben, op. cit, str. 128. Stocking i Watkins, Cartels in Action, op. cit, str. 4 1 1 , 501.

158

Svijet bez raka

koristiti obilne koliine novca u svojoj ulozi skrivenog politikog manipulatora. Procijenio je da je svaki izbor kotao kartel oko 400.000 maraka - to je 1930-ih godina bio znatan troak. Ali na taj nain kartel je bio zatien neovisno o tome tko e pobijediti na politikoj areni.6 Jo 1925. godine kartel je diktirao tempo njemake politike. U govoru pred sredinjom organizacijom industrije Reichsverband der Deutschen, Karl Duisberg je objasnio: Budite ujedinjeni, ujedinjeni, ujedinjeni! To bi trebao biti neprekidan poziv strankama u ... Reichstagu... Nadamo se da e nae dananje rijei imati uinka i da e pronai snanog vou koji e konano okupiti sve pod jednim krovom, jer je on [snani voa] nama Nijemcima uvijek potreban, kao to smo vidjeli u sluaju Bismarcka.7 Kartel u poetku nije bio uvjeren da je Hitler snani voa koji bi najbolje sluio njihovim interesima. Ali zbog njegovog nacionalsocijalistikog programa i sposobnosti motiviranja velikih masa javnim govorima odluili su ga pomno promatrati i oprezno financirati. Iako su odreeni vodei lanovi kartela odluili stati uz Hitlera jo 1928. godine, tekje 1931. kartel poeo slubeno davati ogromne priloge nacistikoj ratnoj blagajni. Max Ilgner, neak Hermanna Schmitza, prvi je uspostavio bliski osobni kontakt s Hitlerom. Ilgnera su esto zvali I. G.-ovim financijskim direktorom. Meutim, njegova prava funkcija bila je upravljanje meunarodnom pijunskom mreom te organizacije. Izvorno je bila zamiljena kao sredstvo prikupljanja informacija o konkurentskim poslovnim pothvatima i brzo se proirila u politiki orijentiranu operaciju kojoj je malo ravnih ak i meu djelotvornim obavjetajnim agencijama modernih vlada. Kao to je primijetio Sasulv: Praenje svih vanih aspekata stanja u drugim zemljama bilo je toliko potpuno da je Farben postao jedan od glavnih potpornja obavjetajnih organizacija i VVehrmachta i nacistike stranke... Iznenauje injenica da je Vrhovno vojno zapovjednitvo, koje se hvalilo time da ima najuvjebanije agente na svijetu, trebalo zvati privatni industrijski koncern da obavlja taj posao za njih. Jo vie iznenauje priznanje samog Ilgnera da su odnosi s OKW-om [Vrhovno vojno zapovjednitvo] zapoeli jo 1928. godine.8

Paralela sa skrivenim manipulacijama amerikih politikih stranaka oita je i zlosutna. Za autorovu analizu ove situacije, pogledati njegovu knjigu The Capitalist Conspiracy, (Westlake Village, CA: American Media, 1971). Takoer pogledati njegovu The Creaturefrom Jekyll Island; A Second Look at The Federal Reserve (American Media, 1995). Sasulv, I. G. Farben, op. cit. str. 6 5 .
8

Ibid., str. 97, 9 8 .

Krajnji m o n o p o l

159

U narednim godinama predstavnik I. G.-ja po imenu Gattineau uspostavio je jo jae veze. Gattineau je bio Duisbergov osobni pomonik, a kasnije i Boschov. Takoer je bio I. G.-ov direktor za odnose s javnou. U jesen 1932. godine nacistika stranka poela je opasno gubiti popularnost. Ipak, od svih konkurentskih grupa, nacisti su najvie odgovarali Duisbergovim planovima. Zato je, u presudnom trenutku, kartel iskoristio svu svoju mo u Hitlerovu korist. Poetni financijski prilog bio je tri milijuna maraka! A uslijedilo je jo mnogo vie. Kako je opisao Sasulv: Hitler je dobio mnogo jau potporu no to se ikad usudio nadati. Industrijski i financijski voe Njemake, na elu s I. G. Farbenom, zbili su redove i pruili Hitleru svoju punu podrku... Uz takvo zalee on je brzo uspostavio krvoednu faistiku dravu.9 Ne samo da je novac stizao u, inilo se, nogranienim koliinama, nego su i mnoge od vodeih njemakih novina - kako one koje su bile u vlasnitvu kartela tako i one koje su bile zahvalne zbog prihoda od oglaavanja - stale uz Hitlera. Na taj nain stvorile su potrebnu sliku ope popularnosti zahvaljujui kojoj ga je njemaki narod prihvatio kao velikog lidera. Njemaki snani voa iznenada se pojavio. ak se i u Sjedinjenim Drava koristila ista taktika vrste ruke. Ako su neke amerike novine bile neugodne prema nacistikom reimu I. G. bi uskratio svoje oglaavanje, to je bilo strahovito ekonomsko oruje. Godine 1938.1. G. je poslao pismo Sterling Productsu, jednoj od svojih amerikih kompanija-keri, naredivi im da ubudue svi ugovori o oglaavanju moraju sadravati... pravnu klauzulu prema kojoj se ugovor smjesta raskida ako se stav novina prema Njemakoj preko noi promijeni.10 Kako je ve reeno, Schmitz je bio osobni savjetnik kancelara Brueninga. Nakon Hitlerovog dolaska na vlast postao je poasni lan Reichstaga, a takoer i Geheimrat, tajni ili povjerljivi savjetnik. Jo jedan Farbenov slubenik, Carl Krauch, postao je Goringov pouzdani savjetnik u provedbi etverogodinjeg plana. Ali politika kartelskih voa bila je da izbjegavaju poloaje u vladi, iako su mogli dobiti gotovo svako mjesto koje su htjeli. U skladu s tom politikom, Schmitz je nekoliko puta odbio ponudu da mu dodijele titulu komesara njemake industrije. Nacistiki reim bio je Frankensteinovo udovite koje je stvorio Farben. Ali Farben je cijelo vrijeme bio gospodar, usprkos lukavim naporima da neupuenima

9 10

Ibid., str. 63, 6 9 . Ibid., str. 106.

160

Svijet bez r a k a

sebe prikae kao bespomonu rtvu vlastite kreacije. To je bilo izuzetno mudro, kao to se pokazalo kasnije na Nirnberkom procesu. Gotovo svi ti ljudi bili su duboko umijeani u odreivanje nacistikih politika tijekom rata - ak su i koordinirali rad koncentracijskih logora poput onih u Auschvvitzu, Bitterfeldu, VValfenu, Hoechstu, Agfi, Ludwigshafenu i Buchenvvaldu zbog vrijednosti robovske radne snage koju su pruali. Stvorili su najveu svjetsku industriju otrovnog plina i eksperimentalno su koristili proizvod na nebrojenim tisuama ljudi koji su ubijeni u tim logorima.11 U svibnju 1941. godine Richard Krebs, koji je prvo bio komunist, pa nacist (a kasnije se okrenuo protiv jednih i drugih),12 svjedoio je pred kongresnim Odborom za neamerike aktivnosti i rekao: I.G. Farbenindustrie je, kao to znam iz osobnog iskustva, ve 1934. godine bio potpuno u rukama Gestapoa. Otili su tako daleko da su imali ak i svoj gestapovski zatvor u krugu velike tvornice koju su posjedovali u Leuni i... poeli su, pogotovo nakon Hitlerovog dolaska na vlast, iriti ogranke na stranom podruju kroz podrunice tvornica.13 Meutim, na Nirnberkom procesu suci su obustavili postupak protiv Farbenovih elnika. Nisu ih smatrali nacistikim ratnim zloincima poput njihovih podreenih koji su nosili uniforme, nego prerevnim poslovnim ljudima koji su samo bili u lovu na profite. Na kraju procesa nekolicini su dosuene blage kazne, meutim veina je otila iz sudnice nekanjena. Da, njihova strategija djelovanja iza kulisa bila je zaista mudra. Teko je izbjei usporedbe s politikom stvarnou u Sjedinjenim Dravama. Sve vie otkrivamo da ljudi koji imaju najveu mo u Americi nisu oni ija se imena pojavljuju na glasakim listiima nego oni iji se potpisi pojavljuju na dnu ekova - pogotovo kada su ti ekovi donacije za trokove kampanja. S vremena na vrijeme javnosti se razotkriju operacije tih finpola (financijerapolitiara) i, barem na trenutak, moemo vidjeti da su prisutni u svim sferama vladinih aktivnosti. Nebrojeno smo puta uli kako neki privatni sektor ima nedopustiv utjecaj na vanjsku politiku, monetarne odluke, programe poljoprivrednih subvencija, zakone o radu, carine, poreznu reformu, vojne ugovore i, da, ak i na istraivanja o raku. Meutim, uvjerava nas se da su ti manipulatori samo poslovni ljudi. Oni nisu politiki motivirani jer bi se, u
Za izvrstan opis Farbenove uloge u upravljanju tim logorima vidi The Devil's Chemists, Josiaha E. DuBoisa mlaeg, pravnog savjetnika i istraitelja tuiteljstva na suenju elnicima I. G. Farbena u Nurnbergu (Boston: Beacon Press, 1952.).
12 Vidi Krebsovu osobnu priu koju je objavio pod pseudonimom Jan Valtin, pod naslovom Out ofthe Night (New York: Alliance Book Corp., 1941.). Richard Krebs nije u rodu s dr. Ernstom T. Krebsom, ml.

Citirano prema: Ambruster, Treason's Peace, op. cit, str. 2 7 3 .

Krajnji m o n o p o l

161

protivnom, kandidirali na izborima ili bi prihvaali imenovanja na vane javne poloaje. Da imaju bilo kakvu politiku ideologiju, nema sumnje, morali bi se protiviti socijalizmu jer, vidite, oni su bogati kapitalisti! Moda jesu krivi za pohlepu i malo podmiivanja, ali ni za to ozbiljnije od toga. Nadajmo se da e sjeanja na Auschvvitz i Buchenvvald raspriti takve besmislice dok jo ima vremena.

15.

Ratne igre
Industrijske rat; stalna i Parbenu pripreme podrka nacistikom Njemake amerikih reimu za Drugi svjetski

industrijalaca tijekom tog razdoblja; tako i za

profitabilna uloga koju su igrali Ford i ITT u ratnoj proizvodnji kako za Sjedinjene Drave. nacistiku Njemaku

DO 1932. GODINE mnogim je promatraima postalo jasno da se nacistika Njemaka priprema za rat. Bilo je jednako oigledno da je I. G. Farben poticao na te pripreme i bio njihov pokrovitelj. Tijekom tih godina njemaka industrija doivjela je svoj najvei rast i svoje najvee profite. Meutim, u Sjedinjenim Dravama stvari nisu ile tako glatko za kartelske podrunice i partnere. Dok se rat pribliavao, amerike kompanije i dalje su dijelile svoje patente i tehnike informacije o svojim najnovijim procesima. Ali Farben je sve manje i manje uzvraao usluge - posebice ako su informacije imale bilo kakvu potencijalnu vrijednost u ratnoj proizvodnji, kao to mnoge jesu. Kad su se amerike kompanije poalile, Farben je odgovorio da je nacistika vlada zabranila odavanje informacija i da bi, kad bi to radili, imali ozbiljnih problema s vlastima! Za to vrijeme amerike kompanije i dalje su potovale ugovore sa svoje strane, uglavnom zato to su se bojale raditi drugaije. Gotovo u svim sluajevima Farben je posjedovao jedan ili vie patenata koji su bili kljuni za njihove operacije i svaki otvoreni sukob lako je mogao dovesti do gubitka tih vrijednih procesa, to bi znailo poslovnu katastrofu. To je posebice vrijedilo na polju gume. Guma je neophodna za moderni transport. To je popratni proizvod benzina, budui da omoguuje proizvodnju kotaa koje pokreu motori na benzin. Bez gume bi normalan ekonomski ivot bio krajnje teak. Ratovanje bi bilo nemogue.
163

164

Svijet bez raka

I. G. je bio usavrio proces proizvodnje buna gume, ali nije podijelio tehnologiju sa svojim amerikim partnerima. S druge strane, Standard Oil je radio na drugom procesu dobivanja butilne gume i prenio im je itavo svoje znanje i tehnike. Sasulv je dao saetak nastale situacije: Potujui svoje obveze prema nacistima, Standard je poslao informacije o butilu. Ali oni nisu osjeali nikakve obveze prema Amerikoj mornarici. Godine 1939., nakon izbijanja rata, predstavnik mornarikog Ureda za gradnju i remont posjetio je laboratorije Standarda, gdje su pazili da ne naie na bilo kakav trag u vezi proizvodnje butila. Standard nije imao sve informacije o buna gumi. Ali one informacije koje je imao dao je amerikim proizvoaima gume tek nakon velikog pritiska vlade, nakon to je rat poeo. to se tie butilne gume, Standard nije dao puna prava na proizvodnju prema njegovim patentima do oujka 1942. godine... Zbog kartela proizvoaa prirodne gume, Sjedinjene Drave suoile su se s totalnim ratom bez odgovarajuih zaliha gume. A zbog rada kartela I. G.-ja i Standard Oila, nije bio zapoet nikakav djelotvoran program za proizvodnju sintetske gume.1 Aluminij je jo jedan materijal koji je neophodan za moderno ratovanje. Ali i tu je utjecaj kartela stajao na putu amerikog razvoja. Iako su Sjedinjene Drave bile najvei potroa aluminija u svijetu, i unato injenici da su imale vee industrijske kapacitete od bilo koje druge zemlje, 1942. godine Njemaka je bila najvei svjetski proizvoa tog materijala nunog za rat. Alcoa (Aluminum Companv of America) je imala veliku kompaniju-ker u Kanadi poznatu kao Alted, koja je bila integralni dio svjetskog aluminijskog kartela. Politika te grupe bila je ograniavanje proizvodnje aluminija u svim zemljama osim u Njemakoj - vjerojatno u zamjenu za prava na koritenje vrijednih patenata i obeanja o izbjegavanju konkurencije na drugim poljima. Iako Alcoa nikada nije priznala izravno sudjelovanje u tim sporazumima, dovoljno govore sami podaci. Oni su tijekom tih godina ograniili svoju proizvodnju daleko ispod potencijalnog zahtjeva trita. Kao posljedica toga, Sjedinjene Drave suoile su se s jo jednim ozbiljnim industrijskim hendikepom nakon to su bile uvuene u rat. Kartel je takoer ometao proizvodnju lijeka atabrina - koji je djelotvoran pri lijeenju malarije. Kinin je bio favorizirani lijek, ali u potpunosti ga je kontrolirao nizozemski monopol koji je posjedovao njegov jedini izvor na Javi. Meutim, ini se da je nizozemska kompanija odluila da se nee pridruiti meunarodnom kartelu zato to je Farben uao u konkurenciju, izbacivi na trite vlastiti lijek

Sasulv, I.G. Farben, op. cit, str. 1 5 1 , 1 5 5 .

R a t n e igre

165

atabrin, sintetiku zamjenu. Kad su Japanci zauzeli Javu, Sjedinjene Drave postale su potpuno ovisne o nacistikoj Njemakoj kao izvoru. Ne treba ni rei da kartel nije podijelio tehnologiju proizvodnje atabrina sa Sjedinjenim Dravama pa je trebalo proi mnogo mjeseci nakon Pearl Harbora da amerike farmaceutske tvrtke uspiju proizvesti djelotvoran materijal. U meuvremenu, prvi ameriki vojnici koji su se borili na pacifikim otocima strahovito su trpjeli zbog malarije, ne raspolaui lijekovima kojima bi ju lijeili - opet zahvaljujui kartelu. Ameriki razvoj optikih instrumenata bio je jo jedna rtva tog doba. Tvrtka Bausch and Lomb bila je najvei proizvoa visokokvalitetnih amerikih optikih instrumenata svih vrsta. Veinu tih lea izraivala je njemaka tvrtka Zeiss. Prema uobiajenom obrascu, kartelski ugovor namjerno je koio ameriku tehnologiju. Ovo su proizvodi kojih nije bilo dovoljno ili ih uope nije bilo kad su Sjedinjene Drave ule u rat: guma, aluminij, atabrin i vojni optiki instrumenti poput periskopa, daljinomjera, dalekozora i bombarderskih ciljnika. To su bili hendikepi koji su u nekoj manje produktivnoj i domiljatoj zemlji mogli biti odluujui za pobjedu ili poraz. U meuvremenu, nacisti su i dalje revno suraivali sa svojim amerikim kartelskim partnerima. I imali su ogromnu korist od amerike tehnologije. Dokument pronaen krajem rata u konfisciranim spisima I. G.-ja otkriva koliko je razmjena bila jednostrana. U tom izvjetaju Gestapou Farben je pravdao svoj brak sa Standard Oilom i zakljuio: Ne treba posebice naglaavati da se bez tetraetil-olova moderno ratovanje ne bi moglo zamisliti... Na taj nain nismo morali obavljati naporan posao razvoja jer smo mogli odmah zapoeti s proizvodnjom na temelju cjelokupnog 2 dugogodinjeg iskustva Amerikanaca. Amerike veze s njemakom industrijom zapoele su gotovo odmah nakon to su utihnule puke na kraju Prvog svjetskog rata. Ime Krupp postalo je sinonim za njemako oruje i municiju. Ipak, kompaniju Krupp u prosincu 1924. godine doslovce je izvukao s otpada zajam od 10 milijuna dolara koji su im dali njujorki Hallgarten and Companv i Goldman, Sachs and Companv. Slino tome, Vereinigte Stahhverk, divovska eliana kojom je upravljao Farben, primila je vie od sto milijuna dolara u povoljnim dugoronim zajmovima od financijskih krugova iz Amerike. Izvjetaj Vanjske ekonomske uprave Sjedinjenih Drava iz 1945. godine zavravao je rijeima:

New York Times, 19. listopada 1945., str. 9.

166

Svijet bez raka

Upitno je da li je [Farbenov] trust mogao provesti svoj program irenja i modernizacije bez podrke amerikih investitora.3 Ali u nacistiku Njemaku otilo je daleko vie od samoga novca. Zajedno sa zajmovima njemakim kompanijama otila je i amerika tehnologija, ameriki inenjeri pa i cijele amerike kompanije. Izvrstan je primjer Ford. Kao to je ve ranije istaknuto, kartel je objeruke prigrlio njemaki Ford Motor Companv. Ford je etrdeset posto novih dionica dao na burzu i gotovo sve ih je kupio I. G. I Bosch i Krauch pridruili su se upravnom odboru ubrzo nakon toga u znak priznanja za znaajne udjele u vlasnitvu koje su imale njihove organizacije. Ali vie od pola kompanije i dalje je bilo u vlasnitvu obitelji Ford. Ratne pripreme unutar Njemake ukljuivale su konfiskaciju ili nacionalizaciju gotovo itave industrije koja je bila u stranom vlasnitvu. Zbog toga je kompanija Ford bila glavni cilj. Meutim, to se nikada nije dogodilo, prvenstveno zahvaljujui zalaganju Karla Kraucha, I. G.-ovog predsjednika upravnog odbora. Tijekom ispitivanja na Nirnberkom procesu, Krauch je objasnio: Poznavao sam Henrvja Forda i divio sam mu se. Otiao sam osobno vidjeti Goringa u vezi s time. Rekao sam Goringu da osobno poznajem i njegovog sina Edsela. Takoer sam mu rekao da ako Fordu oduzmemo nezavisnost u Njemakoj, to e naruiti prijateljske odnose s amerikom industrijom u budunosti. Raunao sam na velike uspjehe u prilagodbi amerikih metoda u njemakim industrijama, ali to se moglo ostvariti samo u prijateljskoj suradnji. Goring me sasluao, a onda je rekao: Slaem se. Pobrinut u se da Deutsche Fordwerke ne bude inkorporiran u Hermann Goring Werke.. Redovito sam sudjelovao na sastancima nadzornog odbora kako bih se informirao o poslovnom procesu Henrva Forda i, ako je bilo mogue, kako bih se zauzeo za tvornicu Henrvja Forda nakon to je rat zapoeo. Tako smo uspjeli u namjeri da 4 Fordwerke nastavi s proizvodnjom i djeluje samostalno. To da je nacistika ratna mainerija primala ogromnu pomo od svojih kartelskih partnera iz Sjedinjenih Drava jedna je od najneugodnijih injenica koje su izale na vidjelo tijekom istraga po zavretku rata. I to nije bilo rezultat samo pregovora i poslova sklopljenih prije poetka rata. To je predstavljalo izravnu kolaboraciju i suradnju tijekom onih istih godina u kojima su nacistike snage ubijale amerike vojnike na bojnom polju. Kompanija Ford, na primjer, ne samo to je radila nezavisno, opskrbljujui Njemaku vojnom opremom tijekom cijelog rata, nego je radila i u Francuskoj
3
4

HM., str. 82.

DuBois, The Devil's Chemists, op. cit, str. 247, 248.

R a t n e igre

167

pod nacistikom okupacijom. Maurice Dollfus, predsjednik odbora francuske podrunice Forda, rutinski je podnosio izvjetaje Edselu Fordu tijekom veeg dijela rata s detaljima o broju kamiona proizvedenih svakog tjedna za njemaku vojsku, zaraenom profitu, kao i o tome kakve su perspektive za budunost. U jednom pismu Dollfus je dodao: Stav o strogoj neutralnosti, koji ste zauzeli zajedno s vaim ocem, bio je od neprocjenjive vrijednosti za proizvodnju vaih kompanija u Europi.5 Bilo je jasno da rat izmeu Sjedinjenih Drava i Njemake nije mnogo znaio. Dva mjeseca nakon Pearl Harbora Dollfus je izvijestio Forda o neto profitima za 1941. godinu od pedeset osam milijuna franaka. A onda je rekao: Otkad je nastupilo ratno stanje izmeu SAD-a i Njemake nije mi lako dopisivati se s vama. Zamolio sam Lesta da ode u Vichy i poalje ovo potom... Nastavljamo s naom proizvodnjom kao ranije... Financijski rezultati za ovu godinu vrlo su zadovoljavajui... Osnovali smo nau afriku kompaniju...6 Nema podataka o povratnim porukama Edsela Forda Dollfusu nakon Pearl Harbora, ako ih je uope bilo. Meutim, vjerojatno je da ih je bilo, s obzirom na to da je Dollfus nastavio slati pisma. Takoer je nemogue dokazati da je Ford odobravao da se njegove tvornice koriste za opskrbljivanje iste vojske koja se borila protiv Sjedinjenih Drava. Ali nema sumnje da su i Dollfus i njemako Vrhovno zapovjednitvo smatrali da te tvornice pripadaju Fordu tijekom cijelog rata. A to je okolnost koja nije mogla trajati dugo bez neke vrste prijateljskog jamstva stroge neutralnosti. U svakom sluaju, jedna od neobinih anomalija rata bila je to da je, zbog kartelskih veza, Ford Motor Company proizvodio kamione za naciste i u Njemakoj i u Francuskoj, da je proizvodio kamione za saveznike u Sjedinjenim Dravama i obilno profitirao od obiju zaraenih strana. A da su sile Osovine dobile rat, elnici Forda (kao i drugih kartelskih industrija) nesumnjivo bi se ukljuili u vladajuu elitu novog nacistikog poretka. S bliskim prijateljima poput Boscha i Kraucha nisu mogli izgubiti. Kompanija Ford nije bila iznimka nego pravilo. Kao to su objasnili Stocking i Watkins: Kad je izbio Drugi svjetski rat I. G. i Mitsui, s jedne strane, i DuPont, ICI i Standard Oil, s druge, nisu u potpunosti prekinuli diplomatske odnose. Iako je rat ometao izravnu komunikaciju, kompanije su samo privremeno prekinule

5 6

Ibid., str. 248. Ibid., str. 2 5 1 .

168

Svijet bez raka

svoju suradnju. Openito se vjerovalo da e nakon zavretka rata nastaviti tamo gdje su stale, u atmosferi obostrane sloge i suradnje.7 Autori su previe oprezni u svojoj procjeni. Dokumenti jasno govore da elnici tih financijskih krugova nisu privremeno prekinuli svoju suradnju. Samo su je uinili tajnom i sveli na apsolutni minimum. U listopadu 1939. godine Frank Howard iz Standard Oila bio je u Europi s posebnim ciljem da pronae nain na koji e odrati rad kartela Standard - I. G. unato ratu. Howard je sam opisao svoju misiju: Uinili smo sve to je bilo u naoj moi da dogovorimo potpune planove za modus vivendi koji bi bio na snazi za trajanja rata, bez obzira na to hoe li se u njega ukljuiti Sjedinjene Drave, [istaknuo autor]8 Dana 26. lipnja 1940. godine, dan nakon to je Francuska kapitulirala pred nacistima, u VValdorf-Astoriji odran je sastanak na kojem su se okupili neki od kljunih amerikih industrijskih tajkuna koji su bili zainteresirani za zatitu svojih operacija u Njemakoj tijekom rata. Sastanak je sazvao Torkild Rieber, predsjednik odbora Texacoa. Meu ostalim prisutnima bili su James Moonev, predsjednik prekomorskih operacija General Motorsa; Edsel Ford; direktori Eastman Kodaka i pukovnik Behn, predsjednik ITT-ja. 9 Sluaj ITT-ja vrlo je pouan. ITT je poeo investirati u nacistiku predratnu ekonomiju 1930. godine. Stvorio je holding kompaniju pod imenom Standard Elektrizitats, a onda je kupio jo jednu kompaniju, Lorenz, od Philipsa. Budui da se rat brzo pribliavao, ITT je radio sve to je mogao da njegovi novi holdinzi izgledaju kao njemake kompanije. Onda je 1938. godine, upravo dok su se nacistike snage spremale umarirati u Poljsku, I T T preko svoje kompanije Lorenz kupio dvadeset osam posto vlasnikog udjela u kompaniji Focke-Wulf koja je, ve tada, izraivala bombardere i lovake avione. ITT nije mogao tvrditi da je neupuen ili nevin. Jednostavno su investirali u rat. Tijekom tog rata ITT-ovi pogoni u Njemakoj postali su vani proizvoai svih vrsta vojne komunikacijske opreme. Takoer su instalirali i servisirali veinu kljunih telefonskih linija koje je koristila nacistika vlada. U Sjedinjenim Dravama ITT su smatrali vrlo domoljubnim. Razvio je visokofrekvencijski radiogoniometar, popularnog naziva Huff-Duff, koji se koristio za otkrivanje njemakih podmornica na Atlantiku. Pukovnik Behn, tadanji predsjednik ITT-ja, primio je Orden za zasluge, najvie civilno odlikovanje, za opskrbljivanje vojske telefonskim instalacijama.
Stocking i VVatkins, Cartels in Action, op. cit, str. 4 2 3 .
8 9

Sasulv, I. G. Farben, op. cit, str. 1 4 9 , 1 5 0 . Ladislas Farago, The Game ofthe Foxes, (New York: D. McKay Co., 1972.), str. 4 6 3 - 4 7 9 .

R a t n e igre

169

Anthonv Sampson, u The Sovereign State of ITT (Suverena drava ITT), rezimira: Tako, dok su ITT-ovi Focke-VVulf avioni bombardirali saveznike brodove, a ITT-ove linije prenosile informacije njemakim podmornicama, ITT-ovi radiogoniometri spaavali su druge brodove od torpeda... Godine 1967., gotovo trideset godina nakon tih dogaaja, ITT je uspio dobiti dvadeset sedam milijuna dolara odtete od amerike vlade za ratne tete na njihovim tvornicama u Njemakoj, ukljuujui pet milijuna dolara za tete na Focke-Wulf postrojenjima - na temelju tvrdnje da je to bila amerika imovina koju su bombardirali savezniki bombarderi. Bila je to vana nagrada kompaniji koja je tako promiljeno investirala u njemake ratne napore i tako paljivo izvela da postane njemaka kompanija. Da su nacisti pobijedili, ITT bi u Njemakoj izgledao besprijekorno nacistiki; budui da su izgubili, iznova su se pojavili kao besprijekorno ameriki.10 Nije u opsegu ove studije analizirati sve mogue motive onih koji su nas poveli u dva svjetska rata dvadesetog stoljea. Standardni udbenici daju objanjenja kao to su stara suparnitva, sukobi oko prirodnih resursa, militarizam, povrijeeni nacionalni ili rasni ponos i tako dalje. Svakako, ti faktori jesu igrali ulogu, ali relativno malu u usporedbi s financijskim i politikim ciljevima ljudi koji su, iza kulisa, pokretali ratne sile. Rat je tim ljudima bio profitabilan i na druge naine. Istina, na ratnoj proizvodnji kroz monopole uz vladinu podrku mogu se zgrnuti fantastini profiti. Ali oni koji su bili najodgovorniji takoer su u ratu vidjeli sredstvo za ostvarenje brzih i temeljitih politikih promjena. Ljudi koji su stajali iza Hitlera, Mussolinija, Staljina i, da, ak i Franklina D. Roosevelta bili su svjesni da e u ratnim vremenima narod biti daleko spremniji prihvatiti neimatinu, irenje vlade i koncentraciju moi u rukama politikih voa, nego to bi ikada i sanjao u vremenima mira. Ideja velike vlade - i svakako privlanost svjetske vlade - nikako nisu mogli nai plodno tlo u Americi, osim kao rezultat nacionalne i meunarodne krize. Ekonomske depresije bile su korisne, ali ne dovoljno. Sporadini neredi i prijetnje meunarodne revolucije bili su korisni, ali takoer ne dovoljno. Rat je bio daleko najdjelotvorniji pristup. U Europi i Aziji ak dvostruko vie, to se moe provjeriti ve samom usporedbom zemljovida i vladajuih reima prije 1939. i nakon 1945. godine. Kao to je Lenjin predvidio, najbolji nain da se izgradi novi poredak nisu postupne promjene, nego taj da se prvo uniti stari poredak i onda gradi na ruevinama.11
u 11

Sampson, The Sovereign State ofITT, (New York: Stein & Day, 1973.), str. 4 0 , 4 7 .

Vano je znati da je Lenjin prihvatio rat, ali nije bio sklon otvorenom ratu kao sredstvu unitavanja starog poretka. On je tvrdio da bi komunisti trebali raditi na razaranju iznutra, a ne vanjskim osvajanjem.

170

Svijet bez r a k a

elja za brzim politikim i drutvenim promjenama, stoga, moe biti snana motivacija za rat finpolima koji bi izvukli korist od tih promjena - posebice ako se klade na obje strane. Da, rat moe biti izuzetno isplativ za one koji znaju kako igrati igru.

16.

Zavjera
Napori da se prikrije Farbenovo interesni krugovi; vlasnitvo ubacivanje agenata nad tvrtkama u Americi; pomo koju su pruili Rockefellerovi Farben. kartela u vladu SAD-a; konano odbacivanje sluaja

ITATELJ BI SE jo jednom mogao pitati je li zaista nuno ukljuiti svu ovu povijest o kartelima u studiju o lijeenju raka. I, jo jednom, moramo kategorino rei da jest. Ne samo to nas ta povijest vodi do jasnijeg razumijevanja toga kako je farmaceutska industrija dola pod utjecaj drugih faktora osim jednostavnog razvoja proizvoda i znanstvene istine, nego nam takoer daje odgovor na jedno inae krajnje zbunjujue pitanje. To pitanje, koje ljudi esto postavljaju kada prvi put uju da je vitaminska terapija meta organiziranog otpora, obino je formulirano otprilike ovako: elite li rei da ljudi iz vlade, industrije ili medicine mogu biti toliko iskvareni da stavljaju vlastite financijske ili politike interese iznad zdravlja i dobrobiti svojih sunarodnjaka? Da stvarno mogu pasti tako nisko da uskrauju lijek za rak? Odgovor je, u otrenjujuem svjetlu povijesti kartela, oigledan. Ako istaknuti graani, koji su vrlo ugledni u svojim zajednicama, mogu planirati i pokretati svjetske ratove; ako mogu upravljati logorima s robovskom radnom snagom i plinskim komorama za istrebljenje nevinih ljudskih bia; ako mogu kovati spletke kako bi zgrnuli divovske profite od ratne industrije, ne samo njihove zemlje nego i neprijatelja njihove zemlje, onda je odgovor: Bolje vam je da vjerujete!. Dakle, vratimo se pranjavim povijesnim spisima radi boljeg razumijevanja trenutanih dogaaja.
171

172

Svijet bez raka

Ameriki partneri u kartelu koji su pokuali sakriti svoje vlasnitvo nad njemakom industrijom prije rata nisu bili jedini. Njemaki interesni krugovi marljivo su radili potpuno istu stvar u Sjedinjenim Dravama. Prvi svjetski rat nauio ih je lekciju. Tijekom tog rata svu njemaku industriju u Americi zaplijenila je savezna vlada i njom je kao trustom upravljao Ured skrbnika nad inozemnom imovinom. Na kraju rata industrije su prodane pod uvjetima koji su, navodno, trebali sprijeiti da se vrate pod njemaku upravu. Meutim, na polju kemikalija i farmaceutskih lijekova, taj cilj je bio u potpunosti promaen. Nekoliko godina kasnije sve su te kompanije opet bile u Farbenovom vlasnitvu ili pod njihovom upravom jo vre nego prije rata. Jedna od kljunih figura upro vedbiprijenosa te imovine bio je Earl McClintock, odvjetnik Ureda skrbnika nad inozemnom imovinom. McClintocka je kasnije unajmila (nagradila?) jedna od kartelskih kompanija, Sterling Products, uz plau nekoliko puta viu od one koju je zaraivao na vladinom platnom spisku. U tom razdoblju Farben je doivio svoje najvee irenje u Sjedinjenim Dravama. Sterling je organizirao VvTnthrop Chemical. S DuPontom su popola podijelili vlasnitvo nad kompanijom Bayer Semesan. Ameriki I.G. Chemical Company nekoliko se puta preobrazio i, u tom procesu, preuzeo Grasselli Dyestuff Company, koja je bila veliki kupac bive njemake imovine. Sterling je kupio brojne patentirane ljekarije kao to su Fletcherova Castoria i Phillipovo magnezijevo mlijeko. S Lewisom K. Liggettom formirali su Drug, Incorporated, holding kompaniju za Sterling, Bayer, VvTnthrop, United Drug i Rexall-Liggett Drugstores. Oni su kupili Bristol Meyers, proizvoaa Sal Hepatice; Vick Chemical Company; Edward J. Nobles Life Savers, Incorporated i mnoge druge. Do vremena kad su se nacisti poeli naoruavati za rat u Europi, Farben je stekao kontrolu nad velikim dijelom amerike farmaceutske industrije. Investiranje u umijee ranjavanja i umijee lijeenja uvijek je bilo glavno obiljeje razvoja kartela, jer je potencijal za profit na tim poljima vei nego na bilo kojem drugom. Onaj tko eli voditi rat ili povratiti svoje zdravlje - rijetko pita za cijenu. Kad su Farbenovi opseni spisi pali u ruke amerikih vojnika na kraju Drugog svjetskog rata, predani su ministarstvima pravosua i financija radi istrage i analize. U jednom od meuuredskih dopisa pronaenih meu tim spisima sasvim se otvoreno objanjava kako je kartel pokuao prikriti svoje vlasnitvo nad amerikim kompanijama prije rata. U dopisu stoji: Nakon prvog rata bili smo sve skloniji odluci da kamufliramo [prikrijemo] nae strane kompanije... na takav nain da ne prikazujemo sudjelovanje I. G.-ja u tim tvrtkama. S vremenom je sustav postajao sve savreniji i savreniji... Zatitne mjere koje e I. G. poduzimati za sluaj [jo jednog] rata ne bi smjele znaajno ometati voenje poslova u normalnim vremenima. Zbog raznih razloga, od najvee je vanosti... da slubenici koji vode agencijske tvrtke, koje

Zavjera

173

su posebice dobro kvalificirane da poslue kao paravani, budu graani zemalja u kojima prebivaju...1 Ovaj dopis znaajno rasvjetljava ranije dogaaje. Dana 30. listopada 1939. godine direktori American I. G.-ja (ukljuujui VValteraTeagleaizRockefellerovog Standard Oila, Charlesa Mitchella iz Rockefellerovog National City Banka, Paula VVarburga iz sustava Saveznih rezervi, Edsela Forda, VVilliama VVeissa, Adolpha Kuttroffa, Hermana Metza, Carla Boscha, VVilfrieda Greifa i Hermanna Schmitza, koji je takoer bio predsjednik American I. G.-ja) objavili su da je njihova kompanija prestala postojati. Preuzela ju je jedna od njezinih kompanija-keri, General Analine Works. Osim toga, nova dominantna kompanija promijenila je ime u General Analine and Film Corporation. Prepoznatljiva slova I. G. potpuno su nestala. Nita se nije promijenilo osim imena. Potpuno isti upravni odbor vodio je obje kompanije od 1929. godine. Kasnije, kako je sustav za kamufliranje postajao sve savreniji i savreniji Hermanna Schmitza je na mjestu predsjednika General Anelinea zamijenio njegov brat Dietrich koji je bio ameriki graanin. Ali, i to je bilo preoigledno pa je 1941. godine Dietricha zamijenio leerni sudac John E. Mack iz Poughkeepsieja, New York. Mack nije bio kvalificiran za upravljanje takvim divovskim konglomeratom, ali lanovi odbora i strateki razmjeteni savjetnici i pomonici mogli su mu lako govoriti to da radi. Njegova najvea vrijednost bilo je njegovo ime i reputacija. Kao poznati intimni prijatelj predsjednika Roosevelta, dao je GAF-u aureolu amerike ugledne korporacije. Oigledno njemaka imena u odboru zamijenila su imena slinog amerikog prestia - poput ambasadora VVilliama C. Bullitta - ljudi kojima je laskalo da budu imenovani, ali koji su bili previe zaposleni drugim stvarima da bi stvarno obavljali tu funkciju. U sklopu kamuflae Schmitz se obratio svom bankarskom strunjaku iz vicarske, Edwarfu Greutertu i osnovao vicarsku korporaciju pod imenom Internationale Gessellschaft fur Chemische Unternehmungen A.G., poznatiju kao I.G. Chemie. T.R. Fehrenbach, u The Swiss Banks (vicarske banke) ovako opisuje sloene mjere predostronosti: Najboljim sjevernoatlantskim pravnim tvrtkama s uredima u Londonu, Parizu, Berlinu, Amsterdamu i New Yorku bilo je plaeno da proue problem. Te tvrtke imale su kontakte ili kolege u Baselu, Lauseannei, Fribourgu i Zurichu. Oni su se sastali. Bilo je prilino jednostavno isplanirati sukcesiju tako da vicarske korporacije naslijede licence, imovinu i patente koji su bili u vlasnitvu odreenih meunarodnih kartela. To je poduzeto s namjerom da se zamete trag i zbune sve vlade koje bi to mogle istraivati.
Ambruster, Treason's Peace, op. cit, str. 8 9 . Vidi takoer Sasulv, I.G. Farben, op. cit, str. 95, 96.

174

Svijet bez raka

Same transakcije bile su nevjerojatno sloene... Neke od njih vjerojatno nikada neemo u potpunosti otkriti. Edvrard Greutert i njegova banka, ali i velik broj korporacija iz ladice osnovanih kroz Greutertove usluge, postali su Schmitzovi agenti. Schmitz, kojega moemo opisati samo kao financijskog genija, stvorio je udnovatu i predivnu financijsku strukturu u Baselu koja je ukljuivala dvanaest korporacija i ezdeset pet rauna u Greutert Bank. Svaki raun bio je pod drugim imenom. Neki su bili za korporacije na papiru, a neki su bili u ime grupa korporacija ili sindikata - europski naziv je konzorciji. Ti konzorciji bili su u uzajamnom vlasnitvu u beskrajnom krugu, kao i u vlasnitvu Greuterta i Farbenovih direktora.2 Zavrni korak u toj planiranoj obmani bila je formalna prodaja njihovih amerikih kompanija korporaciji I. G. Chemie. Tako bi, u sluaju rata, izgledalo da su te kompanije u vlasnitvu vicarske (neutralne zemlje) i s potpuno amerikim vodstvom. Kaemo da je prodaja bila formalna zato jer je sav novac, koji su kao rezultat prodaje primile amerike korporacije, bio gotovo odmah vraen Farbenu u obliku zajmova. Ali, barem na papiru, I. G. Chemie iz Basela sada je bio slubeni vlasnik osamdeset devet posto dionica Farbenovih amerikih kompanija. Amerikom stranom te transakcije upravljala je Rockefellereva banka - National City Bank of New York. To ne iznenauje, budui da je direktor njihovog odjela za investiranje, Charles Mitchell, takoer bio u odboru tih I. G.-ovih holding-kompanija. Ali Rockefeller je bio umijean jo dublje od toga. Godine 1938. Komisija za vrijednosne papire i burze zapoela je dugu istragu o American I. G.-ju. Waltera Teaglea, lana odbora, pozvali su na klupu za svjedoke. G. Teagle je, ako se sjeate, takoer bio predsjednik Rockefellerovog Standard Oila. Tijekom ispitivanja g. Teagle je tvrdio da ne zna tko je imao kontrolni udio u kompaniji u kojoj je bio direktor. Nije znao koliko je dionica posjedovao I. G. Chemie ili tko je bio vlasnik I. G. Chemie. Ustvari, imao je drskosti rei da nema pojma tko je bio vlasnik paketa od 500.000 dionica - vrijednih vie od pola milijuna dolara - koje su bile izdane na njegovo ime! Naravno, g. Teagle je ili lagao ili je bolovao od klasinog primjera korisne amnezije. Kasnije su izneseni dokazi koji su pokazali da je 1932. godine primio pismo od VVilfrieda Greifa, Farbenovog generalnog direktora, u kojem je jasno i glasno stajalo: I. G. Chemie je, kao to znate, u vlasnitvu I. G. Farbena.3 Tijekom istrage takoer je na vidjelo izala injenica da je 27. svibnja 1930. godine, dok je bio u Londonu, Teagle primio brzojav od g. Franka Howarda, potpredsjednika Standard Oila, s ovom porukom:
2

T. R. Fehrenbach, The Swiss Banks, (N.Y.: McGraw-Hill, 1966.), str. 216, 219. Ambruster, op. cit, str. 114.

Zavjera

175

S obzirom na injenicu da smo vie puta poricali bilo kakav udio u vlasnitvu American I. G.-ja, ini mi se da ne bi bilo pametno da im sada dopustimo da nas navedu kao dioniare u njihovoj prvoj kotaciji koja je predmet sadanje transakcije. Njima bi odgovaralo da izdaju te dionice Vama osobno... Bi li vam to bilo prihvatljivo kao privremena mjera?4 Konano, u lipnju 1941. godine, nakon trogodinje istrage, Komisija za vrijednosne papire i burze digla je ruke od sluaja. Bilo zato to ju je zbunila kamufiaa koju je izveo kartel (malo vjerojatno) ili zato to je popustila pod pritiskom prijatelja kartela na visokim poloajima u vladi (vjerojatno), Kongresu je predala ovaj konani izvjetaj: Svi pokuaji utvrivanja stvarnog vlasnitva nad upravljakim dionicama bili su bezuspjeni... Kao posljedica toga, ameriki investitori, uglavnom vlasnici obveznica, u neobinom su poloaju - vjerovnika korporacije pod nepoznatom upravom.5 Svjedoenje o utjecaju kartela na same vladine agencije, koje bi trebale paziti da karteli ne djeluju protiv interesa graana, neto je preko ega ne bismo smjeli olako prei. To je, naalost, dio mrlje koja pomrauje sliku istraivanja raka. Prijeimo zato sada na taj aspekt dogaaja. Pria poinje 1916. godine, kada je dr. Hugo Schwitzer iz kompanije Bayer napisao pismo njemakom ambasadoru von Bernstorffu. U pismu govori 0 tome kako je potrebno osigurati da na sljedeim izborima za predsjednika Sjedinjenih Drava pobijedi osoba ija su osobna gledita i stranaka politika u skladu s ciljevima I. G. Farbena. U to se vrijeme favorizirala Republikanska stranka. Nedugo nakon toga Herman Metz, elnik Tammanvja koji je cijelog ivota bio demokrat, preao je u Republikansku stranku. Metz je bio predsjednik H. A. Metz Companv iz New Yorka, velike farmaceutske kue koju je kontrolirao Farben. Godine 1925. pomogao je organizirati General Dvestuff Corporation, jo jednu Farbenovu podrunicu, postavi njezinim predsjednikom. Godine 1929. Metz je pomogao organizirati American I. G. i postao potpredsjednikom 1 blagajnikom te organizacije. Metzovo obraenje iz demokrata u republikanca bilo je znaajno, jer je ukazivalo na sklonost kartela Republikanskoj stranci. U listopadu 1942. godine Kongresna knjinica primila je zapeaeni poklon od oko devet tisua pisama, koja su bila dio spisa pokojnog Edwarda T. Clarka. Ti spisi bili su vani zato to je Clark bio privatni tajnik predsjednika Calvina Coolidgea i sadravali su vrijedne podatke u vezi sa zakulisnom politikom. Dana 4. oujka 1929. godine Clark je napustio svoj poloaj u Bijeloj kui i, u
4 5

Ibid., str. 114. Ibid., str. 121.

176

Svijet bez r a k a

indikativnoj promjeni uloga, postao potpredsjednikom Drug, Incorporateda, divovske Farbenove udruge koja je okupljala vane kompanije kao to su Sterling and Liggett, ali i brojne kompanije koje su bile u njihovom vlasnitvu. G. Clark je nesumnjivo zaradio svoju plau. Nema sumnje da je nastavio odravati jake veze i vriti utjecaj na najviim razinama vlade. Ustvari, u kolovozu 1929. godine predsjednik Herbert Hoover zamolio gaje da se vrati u Bijelu kuu kao njegov osobni tajnik - to je on i uinio. Jo jedan istaknuti republikanac povezan s kartelom bio je Louis K. Liggett. Kao republikanskom lanu nacionalnog odbora iz Massachusettsa nisu mu bile nepoznate zakulisne intrige. Blisko suraujui s Clarkom i drugim utjecajnim ljudima, uspio je osigurati dozvolu Ministarstva pravosua za fuziju kojom je stvoren Drug, Incorporated, unato tome to se ta fuzija izravno kosila s protukartelskim politikama koje je bio utvrdio Kongres nekoliko godina ranije. Je li predsjednik Hoover primao podrku kartela jer je bio ovjek ije su stranake politike bile u skladu s njihovim ciljevima? Teko je zamisliti da je bilo drugaije. Dok je bio ministar trgovine, dobio je zahtjevnu i odgovornu zadau da odlui to uiniti s prijetnjom koju je predstavljao I. G. Farben. Kako bi podijelio odgovornost za tu odluku i proces uinio ugodnijim stvaranjem dojma demokracije, osnovao je Savjetodavni odbor za kemijsku industriju. Taj je Odbor trebao prouiti problem i dati preporuke. To je postalo standardni trik kojim se kod biraa stvara dojam da se sva gledita stjeu u konsenzusu. lanovi odbora obino su paljivo izabrani tako da se moe raunati da e uvjerljiva veina zakljuiti tono ono to je od poetka bilo planirano. Ako u tom pravilu ikada ima iznimki, one se nisu dogodile u Savjetodavnom odboru za kemijsku industriju. Hoover je imenovao ljude poput Henrvja Hovvarda, potpredsjednika Grasselli Chemical Companv, VValtera Teaglea, predsjednika Standard Oila, Lammota DuPonta iz DuPont Companv i Franka A. Blaira, predsjednika Centaur Companv, kompanije-keri Sterling Productsa. Kartel nije bio ugroen. Pria o tome kako je kartel uspio osujetiti misiju Ureda skrbnika nad inozemnom imovinom na kraju Prvog svjetskog rata zadivljujua je. Dublje analizirati priu slino je kao pokuati razdvojiti crve u konzervi, ali ovdje, barem, postoje vidljive i prepoznatljive komponente. Francis Garvan bio je skrbnik nad inozemnom imovinom tijekom Prvog svjetskog rata. Nakon ulaska Amerike u rat pomogao je da se sve kompanije u njemakom vlasnitvu oduzmu neprijatelju i uvaju za kasniju prodaju amerikim poslovnim tvrtkama. Nakon rata, svi Nijemci koji su mogli dokazati da im je, kao privatnim graanima, kroz taj postupak bila oduzeta privatna imovina trebali su biti u potpunosti obeteeni od prihoda od prodaje. Ali te se industrije ni pod kojim okolnostima nisu smjele vratiti pod njemaku upravu. To je bila odluna direktiva koju je skrbniku dao Kongres. Meutim, kao to je

Zavjera

177

ranije objanjeno, u samo nekoliko godina od sklapanja primirja, i nakon to je Garvan napustio vladinu slubu, sva ta velika poduzea vratila su se pod upravu Farbena. Garvan je bio razgnjevljen. Javno je govorio protiv korupcije u Vvashingtonu koja je to omoguila. Slao je pisma lanovima Kongresa. Svjedoio je pred istranim odborima. Navodio je imena. Trebalo ga je uutkati. Iznenada, 1929. godine, u procesu koji je pokrenulo Ministarstvo pravosua, Garvan se naao u ulozi optuenog za nezakonite postupke u izvravanju svojih dunosti kao skrbnika nad inozemnom imovinom! Bio je to savren primjer toga kako je jak napad najbolja obrana, kao i optuivanja tuitelja upravo za one stvari koje je sam poinio. Ako nita drugo, to obino diskreditira prvog tuitelja i unese toliku zbrku u sluaj, da povrni promatra jednostavno ne zna komu vjerovati. Postupak protiv Garvana vodila su uglavnom dva ovjeka: Merton Lewis i John Crim, obojica iz Ureda dravnog tuitelja. Najznaajnija stvar u vezi s njima je ta da su obojica ranije bili blisko povezani s Farbenovim kartelom. Levvisa je kompanija Bosch angairala kao savjetnika 1919. godine. Crim je bio savjetnik tvrtke Hays, Kaufman and Lindheim, kao predstavnik njemake ambasade. (Garvan je poslao dva lana te pravne tvrtke u zatvor zbog izdajnikih aktivnosti za vrijeme rata.) Usprkos planiranoj zbrci optubi i protuoptubi, Garvanovo svjedoenje ulo se jasno i glasno. On je imao dokumente, datume i insajderske informacije koje nije bilo mogue odbaciti. Evo to je razotkrio: Herman Metz dao je novane priloge kampanji senatora Johna Kinga, biveg republikanskog lana nacionalnog odbora iz Connecticuta. Prije natjecanja za Senat, John King je tri godine bio na platnom spisku Hamburg American Linea, primajui godinju plau od 15.000 dolara za zagonetne, nespecificirane usluge. King je takoer bio postavljen u Ured skrbnika nad inozemnom imovinom zahvaljujui senatoru Mosesu. Senator Moses postavio je Otta Kahna na mjesto blagajnika fonda za izbor novih senatora. Otto Kahn bio je investicijski partner Paula VVarburga, jednog od direktora American I. G.-ja. King i Moses zajedno su osigurali imenovanje Thomasa Millera u Ured skrbnika nad inozemnom imovinom. Kasnije su Millera osudili i poslali u zatvor u Atlanti zato to je bio neprijateljski agent za vrijeme rata.

178

Svijet bez raka

Garvan nije tedio imena. Njegovi spisi pokazali su da je kartel odavna smatrao svojim plijenom i sam Ured dravnog tuitelja. Homer Cummings, koji je est godina bio dravni tuitelj, kasnije se zaposlio kao savjetnik za General Analine and Film, navodno s godinjom plaom od 100.000 dolara. Garvan je svjedoio:
Cijelo to vrijeme dravni tuitelj Sjedinjenih Drava... i skrbnik za inozemnu imovinu, Thomas Miller, radili su za Nijemce i od njih primali plau, a tko im je predao i stavio u depove amerike dravne obveznice u vrijednosti od 50.000 dolara? John T. King, zastupnik s plaom od 15.000 dolara koji je umro tri dana prije no to je trebao ii na suenje... Neki od vas neki dan su vidjeli da je senator Moses postavio Otta Kahna na mjesto blagajnika za izbor novih senatora. Niste to povezali s injenicom da je njegov prijatelj i partner, Vvarburg - elnik i voa amerikog udjela u American Interessen Gemeinschaft... To nikada nije mrtvo pitanje. Mir? Nema mira. Uvijek traje bitka za prevlast u kemijskoj industriji, jer je to kamen temeljac za sigurnost Sjedinjenih Drava ili bilo koje zemlje u dananjem svijetu.6

Tri mjesta u vladi koja bi bila posebice zanimljiva kartelu jesu sam predsjedniki poloaj, Ured dravnog tuitelja i Ured dravnog tajnika. Dosad smo govorili o prva dva. Prouimo sada tree. Dravni tajnik John Foster Dulles bio je glavni partner u Sullivan and Cromvvellu, najveoj pravnoj tvrtki na Wall Streetu. Sullivan i Cromwell bili su specijalizirani za zastupanje inozemnih poslovnih interesa, a njihovi partneri su imali isprepletene direktorske poloaje s mnogim vodeim korporacijama i bankarskim kuama - posebice onima koje su tvorile ameriku vezu s Farbenom. John Foster Dulles zastupao je investicijsku banku Bh/th and Companv, partnera First National City Bank i First Boston Corporation, dviju kljunih investicijskih tvrtki grupe Rockefeller povezanih s Chase Manhattan Bank. Dulles je takoer zastupao Standard Oil i bio je imenovan na mjesto predsjednika Zaklade Rockefeller, poloaj koji je bio znak velikog povjerenja od strane obitelji Rockefeller. Sullivan i Cromvvell bili su glavni zastupnici monih investicijskih kua kao to su Goldman, Sachs and Company; Lehman Brothers i Lazard Freres. Ova posljednja tvrtka je, zajedno s Kuhn, Loeb and Company, smislila i organizirala irenje i fuzije ITT-ja. Jo 1945. godine Dulles je bio na popisu kao jedan od direktora International Nickel Company iz Kanade. Ta kompanija takoer je bila dio Farbenove veze

Ambruster, op. cit, str. 1 4 7 , 1 5 1 .

Zavjera

179

i osiguravala nagomilavanje zaliha nikla u nacistikoj Njemakoj prije rata.7 Avery Rockefeller bio je direktor dviju kompanija - J. Henry Schroeder Banking Corporation i Schroeder Trust Company. Takoer je bio punopravni partner i dioniar u njihovoj podrunici Schroeder, Rockefeller and Company. Zato ne iznenauje da je John Foster Dulles takoer bio ameriki zastupnik trusta Schroeder koji je bio Hitlerov agent u Sjedinjenim Dravama. VVestrick je bio zastupnik Sullivan and Cromwella u Njemakoj, gdje je zastupao multinacionalne kompanije poput ITT-ja. A na poetku Drugog svjetskog rata Dulles je postao glasaki opunomoenik amerikih korporacija pod Farbenovom upravom koji je trebao sprijeiti njihovu zapljenu kao neprijateljske imovine. Umjesto da taj ovjek ue u ameriku povijest kao orue meunarodnog monopola i mogui ratni izdajnik, bio je imenovan za lana posebnog visokog savjetodavnog odbora koji je osnovao Ured skrbnika za inozemnu imovinu, kako bi formulirao osnovnu politiku tog ureda. A onda ga je predsjednik Eisenhower izabrao za dravnog tajnika. Njegov brat Allen Dulles, takoer partner Sullivan and Crormvella, bio je jednako upleten u mreu kartela kao pregovara s Farbenovim interesnim krugovima za Ured za strateke usluge u vicarskoj. (Tada je Allen Dulles rekao: Samo histerini mogu misliti da Njemaka, Italija ili Japan razmiljaju o ratu protiv nas..) Na kraju rata, nakon to je iskoristio svoj utjecaj da zatiti Hitlerovog agenta VVestricka,8 bio je postavljen za direktora Sredinje obavjetajne agencije. Postavio ga je predsjednik Eisenhower. Tolika je mo sila o kojima govorimo. Moda je najbolji nain da procijenimo razmjere skrivene moi kartela u vladi Sjedinjenih Drava taj da pogledamo kako je njegov njemaki dio proao za vrijeme i nakon rata. Kao to je ranije spomenuto, njihove amerike holdinge zaplijenila je savezna vlada u veljai 1942. godine. Unutar nekoliko mjeseci svi prvi direktori i elnici bili su prisiljeni dati ostavku. Ali koga je vlada postavila na njihova mjesta? Richard Sasuly odgovara: Izvrna uprava prela je na grupu ljudi povezanih s konstelacijom korporacijskih interesnih krugovakoji jaaju u amerikoj industriji podvodstvom meunarodnog financijera Victora Emanuela. Emanuel sam sjedi u upravnom odboru G. A. & F.-ja [General Analine & Film]. Meu drugim direktorima i elnicima nalazi se velik broj njegovih suradnika.9 Emanuelovo preuzimanje vodeeg poloaja u I. G.-ovim holdinzima u Sjedinjenim Dravama vrlo je znaajno. Izmeu 1927. i 1934. godine bio je u
William Hoffman, David; Report on a Rockefeller, (New York: Lyle Stuart, Inc., 1971.), str. 18, 19. Takoer Ambruster, Treason's Peace, op. cit, str. 85. Sampson, The Sovereign State ofITT, op. cit, str. 4 3 . Sasulv, I.G. Farben, op. cit, str. 186.
7

180

Svijet bez raka

Londonukao suradnik Schroederovih bankarskih krugova. To je ista organizacija koja je, u suradnji s Grupom Rockefeller, zastupala I. G. i postala financijski agent Adolfa Hitlera. Sasulv nastavlja: Kao to je poznato, Schroederi iz Londona u rodu su sa Schroederima iz Njemake. Barun Bruno Schroeder bio je zasluan to je Hitler upoznao najvanije industrijalce Ruhra. Barun Kurt Schroeder imao je visoki in u SS-u i bio je poznat kao SS-ovbankar.Londonskubankarskukuu J. Henry Schroeder and Company asopis Time je u srpnju 1939. godine opisao kao ekonomskog stimulatora osovine Rim-Berlin.10 A to je s Victorom Emanuelom, predsjednikom Standard Gas and Electrica, koji je imao glavnu ulogu u novom vodstvu carstva Rockefeller-Farben? Odgovor prua jedna kratka reenica iz izvjetaja Komisije za vrijednosne papire i burze od 19. sijenja 1943. godine: Schroederova grupa u Londonu i New Yorku radila je s Emanuelom na osvajanju i odravanju dominantnog poloaja u Standardovim poslovima.11 Zamjena mjesta meu direktorima i elnicima GAF-a, kojoj je dan velik publicitet, bila je samo predstava. Ljudi s dokazanom odanou interesima kartela nastavili su voditi glavnu rije. Kao i obino, ameriki narod nije ni slutio to se stvarno dogaa. Meutim, ono to se dogodilo u samoj Njemakoj jo bolje razotkriva utjecaj kartela na najviim razinama amerike vlade. Tijekom kasnih faza rata glavni industrijski gradovi u Njemakoj bili su gotovo sravnjeni sa zemljom u masovnim bombardiranjima. To je bio presudni faktor koji je onesposobio nacistiki ratni stroj i priveo sukob kraju. Ali kad su saveznike okupacijske snage ule u Frankfurt, zapanjile su se otkrivi da je jedan kompleks zgrada ostao stajati usred ruevina. Jedino su one nekim udom ostale poteene. U tim je zgradama bilo meunarodno sjedite I. G. Farbena. Bombarderi su imali nareenja da izbjegavaju taj vitalni cilj - samu kimu nacistike ratne proizvodnje - uz klimav izgovor da e amerikim snagama trebati uredska zgrada kada uu u grad. Usput, vrijedi spomenuti da je tadanji doministar rata (promaknut u ministra rata 1945. godine) bio Robert R Patterson koji je, prije no to ga je imenovao predsjednik Roosevelt, bio povezan s jo jednom Rockefellerovom investicijskom bankom Dillon, Read & Companv. Dillon-Read pomogao je financirati znatan dio Farbenovog predratnog irenja - ukljuujui njihovu
10 11

Ibid., str. 187. Ambruster, op. cit, str. 366.

Zavjera

181

razvedenu uredsku zgradu koja je ostala poteena u bombardiranjima. James Forrestal, bivi predsjednik Dillon, Read & Companv, u to vrijeme bio je ministar mornarice, ali kasnije je postao prvi ministar obrane. Ako je netko sumnjiave prirode, mogao bi zakljuiti da su g. Patterson i g. Forrestal mogli iskoristiti svoj utjecaj da zatite neto od imovine u koju je investirala njihova kompanija. Dok su se saveznike snage probijale u Njemaku, razmjeri moi kartela unutar amerike vlade iznenada su postali vidljivi - doslovce. Brojni ameriki investicijski bankari, odvjetnici i industrijski direktori - svi povezani s Farbenovim mehanizmom - pojavili su se u uniformama brigadnih generala kako bi provodili denacifikaciju i dekartelizaciju poratne Njemake! Jedna od takvih linosti bio je Kenneth Stockton, predsjednik ITT-ovog europskog upravnog odbora. Prema Anthonvu Sampsonu, Stockton se naao uz bok Westricku. Najupadljiviji meu tim generalima bio je brigadni general William Draper, zapovjednik Ekonomskog odjela Amerike nadzorne grupe, odjela koji je imao najveu odgovornost za provedbu programa dekartelizacije. A koje je civilno iskustvo Drapera inilo kvalificiranim za taj poloaj? I on je, takoer, bio iz tvrtke Dillon-Read iz Wall Streeta - naravno! U svibnju 1945. godine Max Ilgner uhien je i zadran radi suenja u Niirnbergu. Netko bi mogao misliti daje Ilgner, kao voa I. G.-ove meunarodne pijunske mree koja je postala kima nacistikog Vrhovnog zapovjednitva, trebao biti zabrinut za svoju budunost. Ali nije. Nedugo nakon svog uhienja napisao je pismo dvojici svojih pomonika i dao im uputu da budu u bliskom kontaktu jedan s drugim i sa svim drugim elnicima I. G.-ja. Naglasio je da je vano odrati funkcioniranje strukture jer, kako je rekao, nee proi dugo i Amerikanci e ukloniti sva ogranienja.12 Bio je u pravu. est mjeseci kasnije tvornice kartela brujale su od aktivnosti. Dionice I. G.-ja bile su nevjerojatno sigurne na njemakoj burzi, a besplatan ameriki novac u obliku Marshallovog plana bio je na putu. U meuvremenu, pukovnika Bernarda Bernsteina, glavnog istraitelja Financijskog odjela Saveznikog nadzornog vijea i otvorenog kritiara amerikog maenja kartelaa, otpustili su njegovi zapovjednici. James Martin, ovjek koji je bio na elu ogranka za dekartelizaciju u Ministarstvu pravosua, ogoreno je podnio ostavku. Jedan po jedan, neprijatelji monopola bivali su izbacivani iz igre. Bijesan i frustriran, Martin je objasnio svoju ostavku: U Njemakoj nas nije zaustavila njemaka industrija. U Njemakoj nas je zaustavila amerika industrija.13 Sada je bila postavljena scena za posljednji in drame. Dok je Farben ubrzano vraao svoj prosperitetan i utjecajan predratni poloaj u Europi,

Sasuly, op. cit, str. 2 0 1 . Sampson, op. cit, str. 4 5 .

182

Svijet bez r a k a

preostalo je jo samo osloboditi njegovu ameriku imovinu vladine kontrole. Do tada je I. G. Chemie iz vicarske ve bio uljepao svoj imid promijenivi ime u francusko: Societe Internationale pour Participations Industrielles et Commerciales. Prevedeno na njemaki, to je bilo International Industrie und Handelsbeteiligungen A.G., ili Interhandel, ime po kojem je postao iroko poznat. Jo jednom, nije se promijenilo nita osim imena. U ime Interhandela, vicarske banke i vicarska vlada zahtijevale su da vlada Sjedinjenih Drava sada oslobodi kompanije koje su bile u vicarskom vlasnitvu. Tvrdile su da vlasnici Interhandela nisu njemaki dravljani (iako su odluno odbijale otkriti tko jest vlasnik) i da je njihova amerika imovina bila nezakonito zaplijenjena. Na sudu je, meutim, Ministarstvo financija SADa dokazalo - uglavnom na temelju Farbenovih dokumenata zaplijenjenih u Frankfurtu - da je Interhandel bilo samo najnovije ime za ono to je Ministarstvo opisalo kao: ...zavjera da se sakrije, kamuflira i maskira vlasnitvo, kontrola i dominacija I. G. Farbena nad imovinom i dionicama u mnogim zemljama svijeta, ukljuujui Sjedinjene Drave.14 Izlaz iz slijepe ulice pronaen je pod Kennedvjevom administracijom. Robert Kennedv, predsjednikov brat, u to je vrijeme bio dravni tuitelj. On je predloio da se General Analine proda najboljem ponuau meu amerikim investicijskim i osiguravajuim kuama. Uspjeni ponua onda bi morao ponuditi dionice na javnu prodaju. Ukratko, prihode od prodaje trebale su podijeliti vlada Sjedinjenih Drava i vicarska vlada. Obje vlade iskoristile bi novac za obeteenje amerikih, odnosno vicarskih i njemakih graana za gubitke od teta za vrijeme rata. Godine 1953. Farbenova njemaka imovina prebaena je Hoechstu, Baveru i drugim lanovima kartela, ostavljajui ljusku kompanije sa samo nekoliko milijuna dolara na raunu, za namirenje tubi rtava iz nacistikog doba. Jo jednom, I. G. je prividno nestao. Kennedvjev prijedlog prihvatile su sve strane. Meutim, kako se pokazalo, sav vicarski dio prihoda od prodaje otiao je izravno Farbenu, a velik dio amerikih prihoda, ako ne i veina, naao je put do depova onih amerikih tvrtki koje su, kao Farbenovi partneri, investirali u predratnu njemaku industriju (poput ranije spomenutog ITT-ja). Vjerojatno je da su neke od tih amerikih kupnji bile u ime njemakih interesnih krugova i da im je prodaja omoguila da povrate znatan dio svog izvornog poloaja. Aukcija se odigrala u oujku 1962. godina. Bila je to najvea kompetitivna transakcija koja se ikada dogodila na Wall Streetu. Konzorcij od 225 kompanija

Citirao Waller, The Swiss Bank Connection, op. cit, str. 164.

Zavjera

183

pobijedio je na aukciji sa zapeaenim ponudama, plativi vie od 329 milijuna dolara. Pobjednike ponuae zastupali su First Boston Corporation i Blyth and Companv - pogaate - obje agenti Rockefellera! Ne, kartel nije bio mrtav. Narastao je. Napredovao je. Njegovo teite moda se preselilo iz Njemake kao rezultat ratnih premjetanja, ali bio je iv i zdrav u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Zavretak ove drame lijepo je saeo Leslie Waller napisavi:
Poput legendarnog feniksa, taj kolos od poslovnih organizacija roen je u vatri, pa ipak preivljava najee plamenove. To je gotovo savren primjer korporacijske besmrtnosti, temeljene na vicarskom bankarstvu... Schmitz i Greutert bili su odavna mrtvi. Ali zahvaljujui vicarskoj upornosti, izvorna odluka da se njegovi udjeli sakriju pod Matterhomom preivjela je nedae rata, vremena i politike.15

Pisani izvjetaji o tom povijesnom razdoblju vrlo su opirni. Meutim, itatelja treba upozoriti da je velik dio tog materijala napisan s odreenim sebinim ciljevima. Po zavretku Drugog svjetskog rata postojale su dvije mone grupe koje su se meusobno natjecale za prevlast unutar vlade Sjedinjenih Drava. Jedna je bila meunarodni financijski i industrijski konzorcij koji je tema ovih poglavlja. Druga je bila aparat meunarodnog komunizma. Njihovi ciljevi i metode djelovanja bili su gotovo identini i meu njima je postojalo znatno preklapanje i suradnja. Algier Hiss, na primjer, bio je u stanju djelovati u obje grupe bez veih problema. Ba kao to lanovi kartela stvaraju urote protiv interesa potroaa, istovremeno se meusobno borei za povoljniji poloaj unutar kartela, tako, takoer, komunisti i njihovi takozvani antikomunistiki protivnici, monopolistiki kapitalisti, meusobno surauju protiv interesa javnosti, iako se bore jedni protiv drugih za prevlast unutar politikih sustava svijeta. Kao posljedica toga, velik dio onoga to je napisano o zlu nacistikog ili komunistikog utjecaja nakon rata uinjeno je prvenstveno u svrhu propagande. Komunisti su optuivali naciste da su bili monopolistiki kapitalisti i da su imali jake veze s amerikim industrijalcima i samom amerikom vladom. U tome su bili u pravu. Meutim, oni su tu istinu iskoristili kao odskonu dasku za propagandnu tvrdnju da je monopolistiki kapitalizam sinonim za tradicionalni ameriki sustav i da, stoga, sustav treba zamijeniti socijalizmom i, na kraju, komunizmom. Drugim rijeima, predlagali su zamjenu postojeeg nesavrenog monopola njihovim savrenijim monopolom u narodu poznatim jednostavno kao komunizam. Njihovi kartelski protivnici, s druge strane, javno su postali otvoreni antikomunisti i ogrtali su se zastavom domoljublja. Pozivali su na detaljne

Ibid., str. 1 6 0 , 1 6 6 .

184

Svijet bez r a k a

istrage i obeavali da e oistiti Ministarstvo vanjskih poslova i druge ogranke vlade od crvenih i ruiastih. ak su pokrenuli kazneni postupak protiv jednog ili dvojice! S vremenom, poveli su Sjedinjene Drave u niz ogranienih ratova protiv komunistikih reima irom svijeta. (Za njih ratovi jesu profitabilni, kako ekonomski tako i politiki.) Ali nikada nisu pokuavali pobijediti u tim ratovima, jer su obje strane dole do zakljuka da neograniena konkurencija ne bi bila na njihovu uzajamnu korist. Potrebno je shvatiti tu pozadinu ako se elimo snai u gomili knjiga i lanaka koji su preplavili ameriku scenu nakon Drugog svjetskog rata. Mnogo istine moe se pronai u podnesenim dokazima obiju strana, ali ni jednoj strani ne moe se potpuno vjerovati. Bude li se pouzdano vodstvo ikada pojavilo, ono e se moi prepoznati po jednoj kvaliteti koju ni komunizam, ni nacizam, ni bilo koji drugi totalitarizam nikada ne mogu imati. Zagovarat e i promicati drastino smanjenje vlade. Nee samo zagovarati smanjenje birokracije ili petljanje oko postojee strukture kako bi postala djelotvornija, ve e pozivati na eliminaciju najveeg dijela strukture koja danas postoji. Da bismo prepoznali takvo vodstvo, neemo morati biti politolozi, filozofi ili entuzijastini poznavatelji povijesti. Ve samo po ovom testu moi emo razlikovati autentino od imitacije. Uz takvu vrstu vodstva politike zavjere bit e osuene na nestanak.

17.

Grupa Rockefeller
Biografska i njegov skica Johna D. Rockefellera Oila; starijeg ulazak njihov utjecaj politici.

kriarski pohod protiv poeci u Standard i investicijsko industriji

slobodnog

poduzetnitva; Rockefellera u

bankarstvo;

farmaceutskoj

meunarodnoj

BILA BI OZBILJNA greka kategorizirati meunarodni kartel o kojem smo govorili u prethodnim poglavljima kao strogo njemaki. Voe njegovih sastavnih dijelova, bez obzira na njihovu nacionalnost, sebe smatraju internacionalistima - ili, tonije - supranacionalistima - s malo ili nimalo odanosti zemlji u kojoj su roeni. Njihovo domoljublje usmjereno je na divovske multinacionalne industrijske i financijske organizacije koje ih tite i podravaju. Robert Stevenson, bivi potpredsjednik Ford Motor Companv, bio je izvrstan primjer tih novih graana svijeta. Business Week od 19. prosinca 1970. godine citirao je Stevensonovu izjavu: Ne smatramo da je naa kompanija primarno amerika. Mi smo multinacionalna kompanija. A kada stupamo u kontakt s nekom vladom koja ne voli SAD, uvijek kaemo - "Koga volite? Britaniju? Njemaku? Mi imamo puno zastava.". Tijekom televizijskog intervjua u jesen 1973. godine visoki elnik Mobil Oila bio je jo eksplicitniji kada je rekao: Nikada se nisam suoio sa situacijom u kojoj bih rekao sebi da u biti dobar graanin samo jedne zemlje, jer ako to uinim, vie ne predstavljam multinacionalnu naftnu kompaniju.1

Snake Oil From the Oil Companies, Consumer Reports, veljaa 1974. g str. 126. 185

186

Svijet bez r a k a

Moramo imati na umu da je kartel grupacija interesnih krugova. Iako oni mogu djelovati slono na podrujima koja slue njihovim zajednikim ciljevima, iako postoje uglavnom zajednike investicije i tendencija prema stvaranju jednog industrijskog i financijskog kompleksa koji e dominirati cijelim planetom, njegovi sastavni dijelovi, ipak, predstavljaju grupacije unutar strukture i esto meu njima postoji natjecanje za povoljniji poloaj. Najvea i najmonija od tih grupacija danas ima sjedite u New York Citvju i poznata je kao Grupa Rockefeller. Zanimanje Rockefellera za profitni potencijal lijekova vodi porijeklo jo od oca Johna D. Rockefellera, VVilliama Avervja Rockefellera. Veliki Bill, kako su ga zvali prijatelji i susjedi na sjeveru drave New York, bio je putujui prodava nadrilijekova proizvedenih uglavnom od nafte i alkohola. Nikada nije stekao medicinsko obrazovanje, ali se ipak predstavljao kao doktor VVilliam A. Rockefeller, slavni strunjak za rak i dao je sebe upisati kao lijenika u lokalni telefonski imenik. Na njegovim reklamnim plakatima pisalo je: Svi sluajevi raka izlijeeni, ako nisu previe uznapredovali, a i njima se moe uvelike pomoi. 2 Doc Rockfeller bio je profesionalni varalica. Varao je svakoga kad god bi mu se ukazala prilika - i hvalio se time. Godine 1844. optuili su ga za krau konja. Sumnjalo se da ivi u bigamiji. A 1849. godine bio je optuen za silovanje sluavke na imanju Rockefellera. Kako bi izbjegao suenje, Veliki Bili odselio je u Oswego, izvan jurisdikcije suda.3 John D. Rockefeller se, u kasnijim godinama, s ponosom prisjeao praktine obuke koju je primio od svog oca. Rekao je: On sam obuavao me u praktinim stvarima. Bavio se raznim poslovima; esto mije govorio o njima... i nauio me naelima i metodama poslovanja.4 Koja su to bila naela i metode poslovanja koje je John D. nauio od svog oca? Biograf John T. Flynn u svojoj knjizi God's Gold; The Story of Rockefeller and His Times (Boje zlato; Pria o Rockefellera i njegovom vremenu) prua odgovor: Veliki Bili rado se hvalio svojom lukavou i time kako je nadmudrio ljude... ovjek je bio praktiki bez ikakvog morala. Zabavljao je ljude priama o svojim podvalama... Bio je ono to je kasnije postalo poznato kao maher. inio je sve to je mogao kako bi bio siguran da e i njegovi sinovi postati maheri poput njega.
2

John T. Flynn, God's Gold; The Story of Rockefeller and His Times, (New York: Harcourt Brace and Co., 1932.), str. 53. Hoffman, David; A Report on a Rockefeller, op. cit, str. 24. Mathew Josephson, The Robber Barons, (New York: Harcourt Brace and Co., 1934.), str. 4 5 , 4 6 .

Grupa Rockeffeler

187

Varam svoje deke kad god mi se ukae prilika, rekao je ujaku Joeu Vvebsteru. elim da budu prepredeni. Trgujem s dekima i ogulim ih, pobijedim ih kad god mogu. elim da budu prepredeni.5 To je i uspio - posebice s Johnom D. koji je kasnije postao jedan od najnemilosrdnijih i najuspjenijih monopolista svih vremena. Jo jednom, moramo se prisjetiti da, usprkos svoj retorici koja govori suprotno, monopol nije produkt kapitalistikog slobodnog poduzetnitva nego bijeg iz njega. Sam John D. Rockefeller potvrdio je to mnogo puta u svojoj karijeri. Jedna od njegovih najdraih izreka bila je Konkurencija je grijeh.6 Ali to nije bilo sve. John T. Flynn objanjava: Njegov ulazak u poslovni svijet i njegova karijera bili su, u velikoj mjeri, pria o amerikom ekonomskom razvoju i ratu protiv stava laissezfaire... Rockefeller je definitivno bio uvjeren da je kompetitivni sustav po kojem je svijet funkcionirao greka. To je bio zloin protiv reda, djelotvornosti, ekonominosti. Mogao se eliminirati samo ukidanjem svih suparnika. Njegov je plan, stoga, poprimio konkretan oblik. Odluio je sve svoje suparnike okupiti oko sebe. One jae ukljuit e kao partnere. Ostale e ukljuiti kao dioniare... Oni koji se ne budu htjeli ukljuiti, bit e zgaeni.7 Uspon Rockefellerovog carstva dokaz je uspjeha tog plana. John D. stariji imao je vei broj bliskih poslovnih suradnika. Neki su izvorno bili partneri. Veina su bili poraeni suparnici koji su se ukljuili u strukturu. Ti ljudi postali su multimilijunai i veina njihovih potomaka ostala je blisko povezana s obitelji Rockefeller. Bilo da su meusobni brakovi bili dogovoreni kao brakovi iz interesa, to je bilo esto meu vladajuim klasama u Europi, ili su bili posljedica zaljubljenosti, rezultat je bio jednak. Bioloka (i dioniarska) loza Rockefellera mijeala se svugdje pomalo u gotovo neprekinutoj liniji unutar pola od ezdeset najbogatijih obitelji u zemlji. Kroz sve to, cijeli splet kontrolira, barem u ekonomskom pogledu, jedna obitelj koja je potomak Johna D. Rockefellera starijeg. Nekome izvana gotovo je nemogue procijeniti pravo bogatstvo i mo obitelji Rockefeller danas. Ali ak i povran pregled vidljivog dijela ovog carstva dovoljan je da uzdrma matu. Rockefelleri su 1870-ih godina uspostavili naftni monopol u Sjedinjenim Dravama. Godine 1899. taj naftaki trust reorganizirao se u Standard Oil

5 6 7

Flynn, op. cit, str. 58. Hoffman, op. cit, str. 29. Flynn, op. cit, str. 2 3 , 2 2 1 .

188

Svijet bez r a k a

Companv i New Jersev. Godine 1911., kao rezultat odluke Vrhovnog suda, Standard je bio prisiljen razdvojiti se na est kompanija - navodno kako bi se razbio monopol. Taj in nije postigao svoj cilj. Brojne nezavisne kompanije koje su iz toga nastale i dalje su posjedovali - a u mnogim sluajevima ak i vodili - isti ljudi. Nitko od njih nikada se nije uputao u ozbiljnu meusobnu konkurenciju, a svakako ne protiv Standard Oil of New Jersev, koji je i dalje bio glavna holding kompanija Rockefellera. U godinama nakon 1911. Rockefelleri su se vratili svojoj izvornoj politici kupovanja drugih naftnih kompanija koje su, u oima javnosti, bile nezavisne. Kao posljedica toga, obitelj Rockefeller stekla je i kontrolu i znaajan vlasniki udio u tako golemim poduzeima kao to su Humble Oil (danas Exxon), Creole Petroleum, Texaco, Pure Oil i dr. Te kompanije kontroliraju zapanjujui labirint kompanija-keri koje posluju u gotovo svim zemljama svijeta. Sve u svemu, Standard Oil of New Jersev priznaje da je potpuno kontrolirao vie od 322 kompanije.8 Pored toga, Rockefelleri su uspostavili kartelske veze kroz investiranja u mnoge strane suparnike. Meu njima su Royal Dutch (Shell Oil) i polovica udjela u sovjetskom Nobel Oilu. Koliko god bio impresivan utjecaj koji Rockefelleri vre kroz svoj naftni kartel, on je siuan u usporedbi s onime to su postigli u narednim godinama kroz magiju internacionalnih financija i investicijskog bankarstva. Taj dio prie poinje 1891. godine kada je First National City Bank of New York, pod predsjednitvom Jamesa Stillmana, postala glavna banka obitelji Rockefeller. Uz depozite Rockefellera banka je postala najvea u zemlji. Rockefelleri su se ubrzo zainteresirali za bankarstvo i bankarske monopole kao naine stvaranja novca s jo veim potencijalom od naftnih monopola. Dva sina VVilliama Rockefellera, Johnovog brata, oenila su keri Jamesa Stillmana i stvorena je veza Rockefeller-Stillman. Kasnije je obitelj Johna D. Rockefellera preselila veinu svog kapitala u vlastitu banku, ali potomci VVilliama Rockefellera postali su i ostali veinski vlasnici First National City Bank, banke koja je na kraju postala jednom od najveih financijskih institucija u svijetu. Kad je obitelj Johna D. Rockefellera napustila First National City Bank, to nije bilo zbog nezadovoljstva ili unutarnje borbe za kontrolu. To je bilo samo zato da se asimilira konkurencija - to je tipino za sve monopolistike poslovne poteze. Prvo su osnovali vlastitu banku poznatu kao Equitable Trust. Nakon toga su kupili Chase National Bank. U meuvremenu, International Acceptance Corporation, banka u vlasnivu Kuhn, Loeb and Company, pripojila se kompaniji Bank of the Manhattan. A nju je 1955. godine asimilirala Rockefellerova Chase National Bank, ime je stvorena najvea bankarska tvrtka na svijetu: The Chase Manhattan.

Hoffman, op. cit, str. 1 5 1 , 1 5 2 .

Grupa

Rockeffeler

189

Koliko je velika Chase Manhattan Bank? Nitko izvana zapravo ne zna. Ono to znamo, meutim, jest da je vie nalik suverenoj dravi nego tvrtki. Ima daleko vie novca od veine zemalja. Ima vie od pedeset tisua bankovnih slubenika koji slue kao ambasadori irom svijeta. Ima ak i stalnog poslanika u Ujedinjenim narodima, kojima slui kao bankar.9 Rije investicijska banka ili investicijska kua upotrijebljena je nekoliko puta u ovoj raspravi i bilo bi dobro razjasniti njeno znaenje. Prije 1933. godine banke u Sjedinjenim Dravama djelovale su na dva podruja aktivnosti. Vodile su komercijalne ekovne raune i depozite pojedinaca i korporacija, to je podruje aktivnosti poznato kao komercijalno bankarstvo. Takoer su zastupale klijente koji su kupovali ili prodavali dionice i obveznice u raznim korporativnim poduzeima, to je podruje aktivnosti poznato kao investicijsko bankarstvo. Meutim, 1933. godine, kao odgovor na uznemirenost javnosti zbog sve vee koncentracije ekonomske moi u rukama sve manjeg i manjeg broja bankarskih dinastija, usvojen je zakon koji je od komercijalnih banaka zahtijevao da se odreknu svih operacija investicijskog bankarstva. (Taj je zakon posljednjih godina ukinut i opet moemo vidjeti kako banke rade obje vrste transakcija.) Banke su se pokorile, ali rezultat nije bio ono to su birai imali na umu. Zaista su osnovane posebne tvrtke za investicijsko bankarstvo, ali bile su u vlasnitvu onih istih ljudi koji su bili vlasnici komercijalnih banaka. Kao rezultat fuzija, koje su se dogodile nakon stupanja na snagu tog zakona, bilo je manje tvrtki, ali je zato koncentracija moi bila vea nego ikada ranije. Za Grupu Chase Manhattan sada je postojala investicijska tvrtka koja se zvala First Boston Corporation. A za National City Group tu su bili Harriman, Ripley & Company i Blyth & Company. Drugi, kao to su Dominick & Dominick i Dillon ili Read, & Company, bili su ukljueni u mreu ubrzo nakon to se mo carstva Rockefeller proirila. Formiranjem First Boston Corporation mona obitelj Mellon povezala se s obitelji Rockefeller. Jedini vaniji blok koji jo nije bio pripojen u monolitnu bankarsku strukturu bila je obitelj J. P. Morgan, iako su suraivali u mnogim zajednikim projektima, ukljuujui formiranje sustava Saveznih rezervi.10 S rastom investicijskih banaka u Sjedinjenim Dravama New York je postao nova arina toka svjetskih financija. vicarska, usprkos jedinstvenoj ulozi koju ima zbog svoje bankovne tajnosti i numeriranih rauna, ne moe se usporeivati
UN je uvijek bio najdrai projekt obitelji Rockefeller. Oni su donirali zemljite na kojem se danas nalazi zgrada UN-a. Vjerojatno je da UN smatraju vrhovnim mehanizmom provoenja monopolistike sile irom svijeta, to je uloga za koju je zadivljujue dobro ustrojen.
10 Suprotno popularnom vjerovanju, Savezne rezerve - entitet koji kontrolira stvaranje novca u Sjedinjenim Dravama (sredinja banka SAD-a, prim. prev.) - ne posjeduje i ne vodi vlada. To je kartel koji se sastoji od bankarskih interesnih krugova koji su tema ovih redaka. Za cijelu priu vidi The Creaturefrom Jekyll Island: A Second Look at the Federal Reserve, G. Edward Griffin, (Westiake Village, CA: American Media, 1995.).

190

Svijet bez raka

s koliinom novca i moi koncentriranima u Sjedinjenim Dravama. ak je i London, koji je bio izvor financijske moi kroz carstva Rothschilda i Morgana, od tada pao na drugo mjesto. Amerika imovina bilo koje multinacionalne korporacije izgraene oko Standard Oila, ITT-ja, Forda ili General Motorsa premauje ukupnu imovinu mnogih drava. ITT ima vie zaposlenika u prekomorskim zemljama od Ministarstva vanjskih poslova SAD-a. Standard Oil ima veu tankersku flotu od Sovjetskog Saveza. IBM-ov budet za istraivanje i razvoj vei je od ukupnih poreznih prihoda svih osim aice zemalja. Iako je istina da velik dio stranog novca ipak dospije do vicarskih banaka, jo uvijek u Sjedinjenim Dravama ima vie novca i stvarnog bogatstva nego u veem dijelu ostatka svijeta zajedno. Osim toga, znatan dio tog bogatstva koncentriran je u rukama financijskih i industrijskih kartelaa u New Yorku. Jedan posto stanovnitva posjeduje vie od sedamdeset posto industrije u zemlji, a deset posto posjeduje svu industriju.11 Pola od toga uva se u deset vodeih banaka Wall Streeta, nad kojima velik utjecaj, ako ne i potpunu kontrolu, ima jedna grupa koja je toliko mala da se moe prebrojiti na prste jedne ruke. To, reeno jednostavnim jezikom, predstavlja najveu i najintenzivniju koncentraciju bogatstva i moi koju je svijet ikada vidio. Kako je dolo do toga? Je li to bio plod slobodnog poduzetnitva? Je li to bio rezultat pruanja potrebnih dobara ili usluga po konkuretnim cijenama i time osvajanja veeg dijela slobodnog trita? Ili posljedica metoda masovne proizvodnje i distribucije koje su snizile prodajnu cijenu robe do toke u kojoj je postala privlana sve veem i veem broju potroaa? Svaki od tih faktora mogao je igrati malu ulogu procesu, ali koliko god da su imali utjecaja, to je infinitezimalno malo u usporedbi s ulogom koju su imali zajameni superprofiti kao rezultat jednostavne eliminacije konkurencije. Branitelji kartelizirane industrije i financija obino pokuavaju opovrgnuti ovu injenicu navodei svake godine brojke o profitima tih poduzea. Slika koju one stvaraju doista je skromna i prikazuje prosjean profit od tri do sedam posto. To ak nije dovoljno ni za pokrivanje inflacije, tako da finpolima oigledno ide mnogo bolje od toga. Ali kako? Odgovor je u neemu to je poznato kao kontrolni profiti - profiti koji ne odlaze onima koji posjeduju poduzee nego onima koji ga kontroliraju. To nije isto to i skroman povrat od ulaganja koji se tipino isplauje dioniarima. Kontrolni profiti potjeu od takvih stvari kao to su insajderske informacije koje omoguuju predvianje promjena na burzi, od atraktivnih dionica, obilnih honorara za konzultacije, provizija i tantijema od ugovora o pripajanju filijala, zajmova od mnogo milijuna dolara po umjetno visokim ili niskim kamatama (ovisno o tome to im odgovara) i slinih mehanizama.

Lundberg, The Rich and the SuperRich, op. cit, str. 4 6 1 .

Grupa Rockeffeler

191

Mnogi ljudi smatraju da trebate imati u vlasnitvu pedeset jedan posto korporacije kako biste ju mogli kontrolirati. Iako to moe biti istina za male kompanije, ije su dionice u rukama nekolicine ljudi, kompanije vrijedne milijarde dolara moe kontrolirati - i kontrolira - samo pet do deset posto od ukupnog broja dioniara.12 Mehanika kojom je mogue da ekstremna manjina ima kontrolu - a time i profite od kontrole - nad superdivovskim industrijama fascinantna je. Ona ukljuuje sve uobiajene poslovne trikove - poput borbi preko posrednika i drutvenog pritiska na lanove odbora - pored veine taktika otvorenog rata. Ona takoer ukljuuje koritenje skrivenih saveznika iz drugih zemalja koji mogu posjedovati male ali znaajne blokove dionica preko numeriranih rauna u vicarskim bankama. Ali najvee oruje od svih predstavlja moan utjecaj koji mogu izvriti kroz svoju kontrolu velikih blokova dionica koje dre neizravno kao dio investicijskih portfelja financijskih institucija, takoer pod njihovom kontrolom. Na primjer, velike osiguravajue kompanije riznice su milijarda dolara koje potjeu od osiguranika. Novac koji dre u priuvi za potencijalne zahtjeve investiran je u irok spektar vrijednosnih papira, ali veina je uloena u dionice i obveznice velikih korporacija. Dionice nose pravo glasovanja. Ono ne pripada vlasnicima ili menaderima osiguravajuih kompanija. Ono pripada osiguranicima. Unato tome, manjina koja kontrolira kompaniju iskoritava pravo da glasa u ime tih dionica ba kao da ih kontrolira. Na taj nain mali broj ljudi koji kontrolira neku finacijsku instituciju moe umnoiti svoj utjecaj tako da bude sto puta vei nego to bi se to moglo zakljuiti iz njihovih osobnih kapitalnih investicija. Oni takoer mogu utjecati na cijenu dionica koje dre, jednostavno kupujui ih ili prodajui u velikim blokovima. Profitni potencijal od kontroliranja i predvianja takvih transakcija je ogroman. To je arolija investicijskog bankarstva. Ona objanjava zato su voe golemih financijskih kartela s Wall Streeta, povijesno gledano, na vrhu industrijskih carstava Sjedinjenih Drava. Grupa Rockefeller postala je najvei arobnjak takve vrste u zemlji. Pored milijarda dolara vrijednih industrijskih dionica drugih ljudi koje kontrolira kroz trustovske odjele i trustovske kompanije pridruene njenim komercijalnim bankama; pored milijarda koje kontrolira na isti nain kroz svoje investicijske banke;poredmegalitnihblokovadionicakojisupovjereniraznimRockefellerovim zakladama, ona ima kontrolu i nad ogromnim udjelima u kompanijama za ivotno osiguranje Metropolitan i Equitable, prvoj i treoj najveoj u Sjedinjenim Dravama. Osiguravajue kompanije Traveler s i Hartford, slino tome, dole su

To je jednoduno miljenje strunjaka s podruja visokih financija. Vidi New York Times, 7. studenog 1955. g.; takoer Lundberg, op. cit, str. 2 7 0 ; Hoffman, op. cit, str. 6, 7 i dr.

192

Svijet bez r a k a

pod kontrolu Rockefellera uglavnom preko njihovih glavnih direktora kao to su J. Doyle DeWitt i Eugene Black, obojica direktori banke Chase Manhattan. Na niim razinama u toj piramidi moi, Grupa Rockefeller uspjela je postaviti svoje predstavnike na elne poloaje u odborima irom itave industrije. To ukljuuje sljedee poznatije tvrtke: Allied Chemical, American Tobacco, Anaconda, Armour and Companv, AT&T, Bethlehem Steel, Bulova VVatch, Burlington Industries, Commercial Solvents Corporation, Continental Can, Cowles Publications, Data Control, Florida East Coast Railroad, Ford Motor, General Electric, General Foods, General Motors, Getty Oil, B.F. Goodrich, Hearst Publications, Hewlett-Packard, IBM, International Harvester, ITT, Kennecott Copper, Litton Industries, Minute Maid, National Lead, New York Central Railroad, Pan American Airways, Perm Central, Polaroid, RCA, Sears, Shell Oil, Singer, Southern Pacific Railroad, Time-Life Publications, U.S. Rubber, U.S. Steel, Virginian Railroad, VVestern Union i VVestinghouse - da nabrojimo samo neke! Na polju lijekova i farmaceutskih sredstava utjecaj Rockefellera je velik, ako ne i dominantan. Kad je David Rockefeller govorio pred Investicijskim forumom u Parizu, rekao je da je mudro investirati u kompanije za ivotno osiguranje i osiguranje od rizika, kompanije za poslovnu opremu i kompanije koje imaju koristi od istraivanja lijekova.13 Iz povijesti je vidljivo da je i sam primijenio ono to savjetuje drugima. Meutim, ulazak Rockefellera na farmaceutsko polje bio je bolje skriven nego kod veine drugih kategorija industrije. ini se da su za to postojala dva razloga. Jedan je injenica da je, tijekom mnogo godina prije Drugog svjetskog rata, Standard Oil imao trajan kartelski sporazum o neulasku na iroko polje kemikalija, osim kao partner I. G. Farbena koji je, zauzvrat, pristao da im nee konkurirati na polju nafte. Drugi je taj to je, zbog Farbenove nepopularnosti u SAD-u i njegove potrebe da prikriva svoje udjele u amerikim kompanijama, Standard skrivao ak i svoje partnerske udjele u kemijskim kompanijama iza labirinta paravana i lanih rauna. Meutim, banka Chase Manhattan bila je upravitelj registra dionica Farben-Rockefellerovih poduzea kao to su Sterling Drug, Olin Corporation, American Home Products i General Analine and Film. Kad su Farbenovi ogromni udjeli konano prodani 1962. godine, Grupa Rockefeller bila je dominantna sila u obavljanju transakcija. Stoga, ako postoji ikakav nain da se izvue korist iz insajderskih informacija ili da se manjina stavi u poloaj da ubire profite od kontrole, moe se zakljuiti daje Grupa Rockefeller upravo to uinila. Zbog toga je nekome izvana teko odvojiti punu kontrolu Rockefellera od one koju dijele s I. G. Farbenom ili njegovim potomcima. Meutim, neosporna je injenica da predstavljaju veliki centar moi unutar farmaceutske industrije.
Hoffman, op. cit, str. 185.

Grupa Rockeffeler

193

Lijekovi imaju ogroman profitni potencijal. Sama priroda proizvoda pogodna je za monopol i kartelsku manipulaciju. Kad je netko bolestan ili umire, ne dovodi u pitanje cijenu lijeka koji mu se nudi kao olakanje. To posebice vrijedi onda kada je lijek dostupan samo na recept. Mistinost te procedure uklanja konkurenciju izmeu trinih marki. Profiti mogu biti ekstremno visoki - ne za lijenike ili ljekarnike - nego za tvrtke koje proizvode lijekove. To je glavni razlog stalnog nastojanja FDA da sva farmaceutska sredstva, osim najslabijih doza vitamina, budu dostupna iskljuivo preko recepta. Konkurenciju cijena i trinih marki jednostavno treba zaustaviti. Farmaceutske tvrtke podravaju tu mjeru zato to znaju da bi im njihova kontrola nad distribucijom lijekova omoguila monopol. Takoer znaju da e, budu li recepti obavezni, vitamine pokrivati osiguranje. Kao rezultat toga, moi e dizati cijene, a da se potroai ne bune. (Neovisno o tome to na kraju cijenu uvijek mora platiti potroa, bilo u vidu viih premija osiguranja ili viih poreza.) Tako je ovo samo jo jedan primjer koritenja moi vlade za uklanjanje konkurencije i poveanja trokova za potroaa. Ovdje ponovno nailazimo na jedan od prometnih znakova pored puta i on nam pokazuje da se nismo izgubili u labirintu besmislenih informacija koje nemaju veze s lijeenjem raka. Iako mnoge inae dobro informirane osobe uope nisu svjesne toga, karteli zaista postoje. Oni ve desetljeima potpuno dominiraju kemijskom industrijom. Farmaceutska industrija ne samo to nije izuzeta od tog utjecaja, nego je u njegovom sreditu od samog poetka. Putujemo ovom dugom stazom povijesne istrage iz tog razloga to jednostavno ne moemo procijeniti ope protivljenje vitaminskoj terapiji, ne uzmemo li u obzir farmaceutski kartel. Primijeeno je da gotovo svaki dravni elnik koji posjeti Sjedinjene Drave osobno posjeti vou carstva Rockefellera. To je ukljuivalo posjete Davidu Rockefellera od strane osoba kao to su japanski car ili premijer Sovjetskog saveza. A kada Rockefeller putuje u druge zemlje, uvijek mu se ukazuje kraljevska dobrodolica, obino rezervirana za efove drava. Pa ipak, ameriki narod velikim dijelom ne smatra Rockefellere tako vanima. Kao to je primijetio Ferdinand Lundberg: ini se da postoji razlika u miljenjima izmeu stranih lidera... i amerike javnosti o stvarnom statusu Rockefellera. Je li mogue da su vanjskopolitiki elnici u krivu kada alju dvorsku gardu i diplomate da ih doekaju? Moje osobno miljenje o njima u skladu je s miljenjem stranaca. Finpoli (financijski politiari) su ultraglaveine, supermegatonske njuke, komesari Brobdingnaga. U odnosu na njih, prosjean graanin-glasa je beznaajna brojka, nijema nula, neopipljiv fantom, sjena u vakuumu, feudalni kmet.14
Lundberg, op. cit, str. 21.

194

Svijet bez r a k a

Moda razlog zato Amerikanci ne smatraju Rockefellere komesarima Brobdingnaga kakvi zapravo jesu lei u tome to su, poput njihovih Farbenovih pandana u nacistikoj Njemakoj, mudro izabrali ostati u pozadini. Rijetko se pojavljuju u vijestima i zasjenjuju ih javni nastupi i obraanja dravnih politiara. Ljudi koji sjede na vrhu piramide moi ovoga svijeta radije preputaju traenje publiciteta svojim podreenim politiarima koji su, po temperamentu, prikladniji za taj zadatak. Koliina moi koju u rukama imaju John ili David Rockefeller moda nije onolika koliku na trenutak ima predsjednik Sjedinjenih Drava. Meutim, u usporedbi s njima, predsjednik je samo komet u prolazu koji juri prema nitavilu. Politike figure dolaze i odlaze. Neke uivaju potovanje u povijesnim knjigama svojih naroda. Nekima se sudi kao ratnim zloincima. Druge poginu u atentatu. Mnoge jednostavno budu gurnute u stranu i zaboravljene, kada vie nisu od koristi. Ali mo Rockefellera prenosi se s generacije na generaciju kao plemika titula i postala je iva, rastua, gotovo besmrtna zasebna realnost.

18.

Recept za humanitarnost
Utjecaj fakultete zaklada farmaceutskog u za zemlji; na stjecanje kartela obrazovanje kontrole na medicinske medicine filantropskih obrazovnim studenata nad usmjereno je institucijama. lijekove; koritenje

KAO TO SMO VIDJELI, Grupa Rockefeller, u suradnji sa skrivenom rukom I. G. Farbena, postala je dominantna sila u amerikoj farmaceutskoj industriji. Jedna od posljedica toga jest da meu lijekovima na recept i patentnim lijekovima gotovo nikada neete vidjeti nadmetanje u potroakim cijenama. Openito, jedina konkurencija koju vidimo dogaa se na podruju neodreenih reklamnih tvrdnji poput Laboratorijski testovi dokazali su da je Bayer bolji ili Istraivanja pokazuju da Anacin djeluje bre. Tijekom godina, farmaceutske kue potivale su dogovor da ostaju unutar uskog polja svojih specijalnosti i da se suzdravaju od pokuaja ulaska na zauzeta trita svojih suparnika. To je, kako kau, pristojna industrija. Jedan od razloga za to odsustvo konkurencije lei u tome to je veina lijekova patentirana i mogu se dobiti samo od jednog proizvoaa. Drugi je razlog taj to recept pie lijenikkojega vie zanima djelotvornostlijeka nego njegova cijena. Ali, pored toga, postoji injenica da farmaceutske kue svake godine bombardiraju trite s toliko novih lijekova da lijenik esto ne zna koliko su djelotvorni lijekovi koje prepisuje. On zna samo da je vidio reklamu za njih u AMA Journalu, da mu je terenski predstavnik kompanije koja ga proizvodi dao informacijski letak i da je moda imao odreene uspjehe s njim na prethodnim pacijentima. Budui da je praktiar, a ne istraiva, on ne moe provoditi kontrolirane eksperimente kako bi utvrdio relativnu djelotvornost novog lijeka u usporedbi sa starijim ili slinim lijekovima dostupnima preko neke druge tvrtke. Sve to zna jest da se ini da taj lijek pomae nekima od njegovih pacijenata. Ako prvi lijek ne dovede
195

196

Svijet bez r a k a

do eljenih rezultata, onda e napisati novi recept i probati s neim drugim. Zbog toga nije neobino da pacijent kupi vie lijekova od razliitih proizvoaa i da tako svi dobiju dio financijskog kolaa. Ta je injenica bila istaknuta bez uvijanja na konferenciji 1963. godine pod sponzorstvom Sveuilita Johns Hopkins. Jedan od pozvanih predavaa bio je dr. George Baehr iz New Yorka, koji je ustvrdio: Moje je iskustvo, kao dugogodinjeg savjetnika lijenika u privatnoj praksi, da su mnogi lijenici ope medicine i specijalisti stekli naviku da stalno i nepotrebno prelaze s jednog lijeka na drugi. Na promjenu njihovih navika prepisivanja lijekova obino ih motivira uvjerljiva propaganda iz literature s oglasima i posjete predstavnika kompanija.1 U toj proceduri nema niega to bi iz toke gledita lijenika bilo nedolino. On samo ini sve to moe da pomogne svojim pacijentima, stavljajui im na raspolaganje ono za to mu je reeno da predstavlja najnoviju tehnologiju na podruju lijekova. Sjetite se, nije on taj koji profitira od pisanja recepata. Nema sumnje da lijenik slui kao prodava za milijarde dolara vrijednu industriju lijekova, ali on nije plaen za tu vitalnu uslugu. Meutim, on jest bio obuen za to. Kroz nastavne programe vodeih medicinskih fakulteta u zemlji studenti su izloeni tako opsenom obrazovanju o upotrebi lijekova (i uglavnom nikakvom s podruja prehrane) da se, nakon to diplomiraju, prirodno okreu upotrebi lijekova kao tretmana izbora za praktiki sve ljudske bolesti. Kako su medicinski fakulteti u zemlji prihvatili te ujednaene nastavne programe tema je kojoj emo sada posvetiti panju. Klju za otkljuavanje ovih vrata kartelske spletke lei u zakladi osloboenoj od poreza. Opseg ove studije doputa tek letimian pregled poetaka i rane povijesti takvih zaklada, ali bitne su sljedee injenice: Sustav federalnih rezervi, porez na dohodak i zakladu osloboenu poreza smislili su i amerikom narodu nametnuli financijeri-politiari, a priu o njima pratili smo na prethodnim stranicama. Ustvari, Sustav federalnih rezervi zakonski je uveo senator Nelson Aldrich 1913. godine i bio je poznat kao Aldrichov plan. Aldrich je bio primljen u unutarnji krug kad se njegova ki udala za Johna D. Rockefellera mlaeg. Senatorov sin, Winthrop Aldrich, postao je predsjednik Chase National Banka. Senatora Aldricha smatrali su osobnim predstavnikom Rockefellera u Senatu pa je zbog toga imao je mnogo veu mo i utjecaj u VVashingtonu od bilo kojeg drugog senatora iz tog doba. Jedna je stvar sigurna. Ne bi uveo zakon o porezu na dohodak da je bilo i najmanje anse da e se on primjenjivati na bogatstvima poput onih koja posjeduju obitelji Rockefeller, Morgan, Carnegie ili Mellon.
1

O m a r Garrison, The Dictocrats, op. cit, str. 2 1 .

Recept z a h u m a n i t a r n o s t

197

Plan je bio jednostavan i domiljat. Najvei dio svoje vidljive imovine prenijet e na neto to se zove zaklade. Za upravlj anje tim zakladama imenovat e paljivo izabrane i lojalne podanike. Zatrait e da se dio njihove imovine raspodijeli pod prividom dobrotvornosti i filantropije. Meutim, veinu tih poklona uredit e tako da budu od koristi njima samima, njihovim poduzeima ili za postizanje njihovih politikih ciljeva. Oni e zadrati punu kontrolu nad tim sredstvima i koristit e ih jednako slobodno kao da su ostali izravno pod njihovim imenom. Izbjegavat e plaanje bilo kakvog znaajnog poreza na nasljedstvo nakon smrti donatora, osiguravi se tako da e bogatstvo neogranieno dugo ostati nedirnuto i u rukama obitelji ili korporacijske kontrole. A navodnu dobrotvornu prirodu zaklade koristit e kao sredstvo za izbjegavanje plaanja veeg dijela, ako ne i itavog poreza na dohodak, za koji e se onda zalagati da ga plaaju svi drugi. Jo jednom treba istaknuti da socijalistika ili komunistika rjeenja koja bi trebala sluiti tome da uzimaju od bogatih i poboljavaju stanje siromanih poput progresivne stope poreza na dohodak2 - uvijek djeluju tako da eliminiraju srednju klasu i, na kraju, izazivaju upravo suprotno od njihovog objavljenog cilja. Da se to dogodilo u Sjedinjenim Dravama, oigledno je. Progresivna stopa poreza na dohodakfinpolima nije nanijela ni najmanju tetu. Njihovo bogatstvo iri se sve bre iz godine u godinu. Meutim, poslovnim i profesionalnim ljudima koji pripadaju srednjoj klasi sada se sve vie prijei uspon meu izabrane redove superbogatih. Sa svakim novim desetljeem od uvoenja poreza na dohodak iri se jaz izmeu vrha i dna. Vlada, jo jednom, postaje instrument sprjeavanja konkurencije i ouvanja monopola. I budite sigurni, tako je bilo i planirano. Ferdinand Lundberg objanjava: Primatelj novca mora biti ideoloki prihvatljiv donatoru. Postoje jasni podaci koji pokazuju da su na taj nain isto korporativni elementi u stanju utjecati na istraivanja i mnoge sveuiline politike, pogotovo u pogledu izbora osoblja... Zaklade su odluni podupirai fizikalnih znanosti, ija otkria imaju mnoge profitabilne primjene U korporacijskoj sferi... Bez obzira na to jesu li stvaratelji zaklada eljeli postii sve ove uinke ili ne, oni su prisutni pa realistian promatra mora pretpostaviti da je to ono to su realistini osnivai imali na umu.3 to vrijedi za sveuilina istraivanja jednako tako vrijedi za vladina istraivanja. U oba sluaja, farmaceutski interesni krugovi u stanju su komercijalno profitirati od programa istraivanja lijekova koji su u potpunosti
Na uvoenje progresivne stope poreza na dohodak izrijekom je pozivao Komunistiki manifest. Lundberg, The Rich and The Super Rich, op. cit, str. 4 6 9 .

198

Svijet bez raka

ili dijelom plaeni novcem od poreza. Tu je injenicu 1972. godine potvrdio dr. Frank Rauscher, direktor Nacionalnog instituta za rak, kada je rekao: Samo u Nacionalnom institutu za rak godinje testiramo oko 30.000 spojeva na antitumorsku aktivnost kod ivotinja. Svake godine, tijekom proteklih etiri ili pet godina, u prosjeku bi do lijenike torbe stigla oko tri nova lijeka za primjenu na pacijentu. Taj program trenutano kota oko 75 milijuna dolara godinje i moe se oekivati da e dati est ili sedam kliniki djelotvornih lijekova svake godine. To znai da troimo novac od poreza u iznosu od oko deset milijuna dolara po lijeku... Moji kolege, dr. Gordon Zubrod i dr. Saul Schepartz, vode vjerojatno najveu nacionalnu farmaceutsku kuu u Nacionalnom institutu za rak.4 Posljednjih godina privatni lijenik predstavlja sve manji udio medicinske struke. Kako njegov utjecaj slabi, zamjenjuju ga grupne klinike, HMO-ove institucije s dravnom podrkom i istraivaki centri. Mnogi od njih primaju velike potpore za odreene medicinske projekte i postaju vrlo osjetljivi na ideoloke ili znanstvene sklonosti onih koji daju novac. Nije da im donatori govore to tono trebaju raditi ili to da pronau, ali primatelji jednostavno unaprijed znaju da e, ako se previe udalje od donatorovih ciljeva koji nisu izgovoreni, ali se jasno podrazumijevaju, to biti zadnji put da je prilikom dijeljenja novca prozvano njihovo ime. Postoji, na primjer, slavan sluaj potpore od 15.000 dolara koju je Zaklada Carnegie za meunarodni mir dala Amerikoj odvjetnikoj komori za prouavanje Konvencije o genocidu Ujedinjenih naroda. Kad se Amerika odvjetnika komora usudila osuditi Konvenciju, Carnegijeva zaklada se razbjesnila i zahtijevala da se projekt smjesta prekine ili da joj se vrati novac.5 Drugi primjer utjecaja zaklada na akademski svijet jest nain na koji je odjel za prehranu na Harvardu pretvoren u odjel za odnose s javnou korporacije General Foods. Godinama je proelnik tog odjela na Harvardu bio profesor Stare, unutar krugova istraivaa zdrave hrane poznat kao Profesor Cornflakes. Jedno od dvojbenih postignua tog profesora bila je obrana obogaenog bijelog kruha i drugih udotvornih proizvoda prehrambenopreraivake industrije. On je odbacivao kao gluposti i nutricionistiko arlatanstvo sva miljenja da kemijski aditivi u hrani moda nisu bezopasni ili da preraene namirnice iz supermarketa nisu jednako hranjive kao bilo to svjee iz ekolokog vrta. Jednom je prilikom osudio dr. Carltona Fredricksa zbog njegove podrke vitaminu B6 i izazvao ga da pokae makar ijedan autoritativni

New Gains in War Against Cancer U.S. News and World Report, 1972., str. 4 1 .
5

Bar Group Accused by Carnegie Fund, New York Times, 15. listopada 1950. g., str. 1, 66. Takoer

Bar Group Denies Peace Fund Misuse, New York Times, 2 0 . listopada 1950. g., str. 3 0 .

Recept za h u m a n i t a r n o s t

199

izvor koji bi podrao njegovu vrijednost. Na to je dr. Fredericks poslao Stareov vlastiti izvjetaj o B6 koji je napisao godinama prije no to je doao pod utjecaj Harvarda i zakladinog novca.6 Omar Garrison dao je dublji uvid u to kako je taj utjecaj postao presudan: Moda nema nikakve veze to je dr. Stare lan odbora jedne velike kompanije koja proizvodi konzerviranu hranu i to njegov odj el na Harvardu prima obilne potpore za istraivanja od prehrambene industrije. Primjerice, Harvardov predsjednik je 1960. godine objavio da su primili, kako je on to nazvao, poticajan dar od 1.026.000 dolara od korporacije General Foods, koji e se kroz razdoblje od deset godina iskoristiti za irenje nutricionistikih laboratorija Fakulteta za javno zdravlje tog sveuilita, gdje je dr. Stare bio profesor nutricionizma. Intrigantno je pitanje: Moe li ikoje znanstveno istraivanje ostati potpuno objektivno i neiskvareno lojalnou, kada ga tako velikoduno obdaruju velike korporacije, na komercijalnu budunost kojih e utjecati rezultati takvih istraivanja?7 Joseph Goulden u svojoj autoritativnoj studiji o zakladama pod naslovom The Money Givers (Davatelji novca) objanjava kako su zaklade proirile svoju kontrolu na medicinsku struku: Medicinska struka drhti od uzbuenja kada uje ukanje novanica od tisuu dolara. Otkako je Ford [kroz Fordovu zakladu] 1950. godine zapoeo operacije na nacionalnoj razini, potroio je vie od treine milijarde dolara na medicinske fakultete i bolnice... Zaklade su popularne u medicinskom establimentu zato to ine tako mnogo za njegovo ouvanje. Neka bogata regionalna zaklada - Kellogg u Michiganu, Moody u Teksasu, Lilly u Indiani - moe biti jednako utjecajna u bolnikim poslovima koliko i dravne medicinske organizacije kroz donacije za izgradnju, trokove rada i istraivanja.8 Imamo li na umu da su zaklade precizna orua kreirana kako bi unaprijedila monopole i kartele, logino je da nee biti koritena samo za irenje bogatstva onih koji ih kontroliraju nego i za irenje snage i dosega vlade, jer je totalna vlada najvii oblik monopola i konani cilj. To je bio vaan aspekt potpora koje daju zaklade jo od njihovih poetaka. Veina projekata iz drutvenih i politikih znanosti koje financiraju zaklade dovela je do promicanja irenja moi vlade kao rjeenja za probleme i nepravde u zemlji i svijetu. Raskone potpore daju se znanstvenicima, istraivaima, kolama,
Detalji izneseni na predavanju dr. Carltona Fredericksa na konvenciji Nacionalne federacije za zdravlje u Los Angelesu 16. sijenja 1972. g. Garrison, op. cit, str. 1 9 5 , 1 9 6 .
Q

Joseph Goulden, The Money Givers, (New York: Random House, 1971.), str. 1 4 5 , 1 4 9 .

200

Svijet bez r a k a

dramatiarima, crkvama, kazalinim grupama, organizacijama za masovno djelovanje, pjesnicima i institutima za teorijska istraivanja iz bjelokosnih kula. Dobivaju ih oni iz establimenta, oni koji su protiv establimenta, oni koji tvrde da su u sredini i oni koji planiraju nasilne revolucije radi svrgavanja vlade. Dijele se republikancima, demokratima, pripadnicima new-agea, militantima, pacifistima, socijalistima i komunistima. Prividna razilaenja u stavovima tih grupa povrnog promatraa navode na pogrean zakljuak da zaklade nisu selektivne ili da promiu neku vrstu demokratskog lonca za taljenje ideja. Ali kad se paljivije razmotri, svim tim primateljima zajedniko je jedino to da se zalazu za rast vlade; i to je, ustvari, razlog zato su im se osmjehnule sile monopola. Postoje tisue primjera koje bismo mogli navesti kao potvrdu ovoj teoriji, ali ograniimo se samo na polje medicine koje je trenutano predmet naeg zanimanja. Nedavne studije socijalne medicine u Engleskoj i vedskoj otkrile su jednu zanimljivu injenicu. Budui da su lijekovi na recept u tim zemljama besplatni (plaaju se kroz poreze), upotreba tih lijekova po glavi stanovnika mnogo je via nego u Sjedinjenim Dravama. Statistike pokazuju da kada neka osoba nema financijskog interesa u trokovima svog lijeenja, sklona je pretjeranom koritenju medicinskih usluga samo kako bi bila sigurna da dobiva sve koristi na koje smatra da ima pravo. Lijenici su, takoer, skloni pisati recepte u sluajevima granine potrebe samo kako bi bre obradili pacijenta u svojoj ordinaciji. Rezultat toga je da, pod socijalnom medicinom, proizvoai lijekova bivaju nagraeni automatskim i maksimalnim zasienjem trita svojim proizvodima. Farmaceutski kartel koji kontrolira medicinski orijentirane zaklade nije previdio tu injenicu i moemo biti sigurni da povijest pritiska zaklada u smjeru socijalizacije medicine u Sjedinjenim Dravama nije sluajnost. Zakladu Milbank stvorio je Albert G. Milbank koji je bio predsjednik kompanije Borden, ali i glavni partner u pravnoj tvrtki Milbank, Tweed, Hope, Hadlev and McClov s Wall Streeta. Milbanku kartel nije bio stran. John J. McClov, jedan od njegovih partnera, bio je predsjednik Chase National Banka, upravitelj Zaklade Rockefeller, predsjednik odbora CFR-a (Vijea za vanjske odnose) i lan izvrnog odbora Squibb Pharmaceuticala. Vanost Zaklade Milbank nije u tome to je bila ljubazni sponzor projekata koji navodno slue poboljanju kvalitete javnog zdravlja, nego u tome to je bila jedna od prvih zaklada koje su svoja sredstva otvoreno koristile za promicanje irenja vlade kroz socijalnu medicinu. Richard arter, u svom razornom napadu na Ameriko lijeniko udruenje pod naslovom The Doctor Business (Lijeniki biznis), iznosi priu: Tijekom administracija Coolidgea i Hoovera, organizirana medicina nije nailazila na mnogo zakonodavnih problema. Njezin najgori problem predstavljali su Odbor za trokove medicinske skrbi (CCMC) i filantropske zaklade koje su financirale rad

Recept z a h u m a n i t a r n o s t

201

CCMC-a. Zakladu Milbank smatrali su naroito upornom. Usprkos prosvjedima lokalnih medicinskih drutava, nastavila je s pilot-studij ama u dravi New York koje su ilustrirale prednosti javno organizirane preventivne medicine. to je jo gore, njezin tajnik, John A. Kingsburv, bio je pobornik saveznog zdravstvenog osiguranja kao i njezin predsjednik, Albert G. Milbank. Nakon to je izabran Franklin D. Roosevelt, to pobornitvo postalo je strahovito jako. Oekivalo se da e Roosevelt u svoj Zakon o socijalnoj sigurnosti ukljuiti obavezno zdravstveno osiguranje.9 Ulazak Grupe Rockefeller u sferu zaklada od najvee je vanosti za temu ove rasprave, jer nijedna druga sila, sama za sebe, nije izvrila tolik utjecaj na oblikovanje moderne medicine u Americi. Jedan od prvih poteza u tom smjeru uinjen je kada je John D. Rockefeller unajmio profesionalne usluge strunjaka za odnose s javnou po imenu Ivy Lee. Kada su Leeja pozvali pred Kongresni odbor za istraivanje strane propagande i drugih subverzivnih aktivnosti,10 nerado je svjedoio da ga je I. G. Farben bio unajmio za davanje strunih savjeta veini najviih nacistikih voa, ukljuujui Goebbelsa, ministra propagande, i samog Hitlera. Lee je u narednim godinama postao slavan jer je postigao ono to se inilo nemoguim zadatkom - popravio je sliku Johna D. Rockefellera u javnosti. On je starom tajkunu savjetovao da svake godine poklanja mali postotak svog bogatstva u obliku darova bolnicama, knjinicama, kolama, crkvama i drugih humanitarnih donacija, ali da to ini na najupadljiviji mogui nain, obino s javnom zgradom koja e nositi njegovo ime kao trajno svjedoanstvo njegove velikodunosti i dobronamjernosti. Kako bi tisak povoljno pisao o njemu, savjetovao je Rockefellera da pri svakom pojavljivanju u javnosti ima pri ruci smotuljke sjajnih novia kako bi ih mogao poklanjati svakom djetetu koje bi se moglo tamo zatei. Najvie zahvaljujui slijeenju ovakvih savjeta, John D. Rockefeller postupno je izgubio staru (i zasluenu) reputaciju lukavog i nemilosrdnog ovjeka i sve je ee bio prikazivan kao velikoduni filantrop koji voli djecu. Vrijednost filantropije za odnose s javnou nije otkrie Ivyja Leeja. I sam Rockefeller je primijetio kako se negativan imid Georgea Peabodvja promijenio gotovo preko noi kroz upadljiva djela javnog dobroinstva, a isto je bilo i s njegovim bliskim prijateljem Andrevrom Carnegiejem. Nedugo nakon to je Carnegie objavio svoje slavno Evanelje bogatstva, u kojem je ustvrdio da silno bogati ljudi imaju obavezu ostvarivati humanitarne ciljeve

9 10

Richard arter, The Doctor Business, (New York: Doubledav, 1958.), str. 2 0 3 , 2 0 4 .

Ovaj odbor, nazvan po Martinu Diesu, kasnije je postao poznat kao Diesov odbor, ali je 1934. godine njegov predsjednik bio John W. M c C o r m a c k iz Massachusettsa.

202

Svijet bez raka

kroz filantropiju, Rockefeller mu je pisao i rekao: Uvjeravam Vas, Va primjer e uroditi plodom. n Kasnije, kada je stvoren prvi Rockefellerov opi filantropski odbor, Carnegie je imenovan za upravitelja. Bio je na tom poloaju jedanaest godina. Rockefeller i Carnegie, primjenjujui tipinu filozofiju industrijskih kartela, dogovorili su se da se nee natjecati ili preklapati u svojim filantropskim naporima. Upravljali su svojim zakladama kao da su jedna. To je injenica koja je, tijekom godina, svakom od njih dala jo vei ekonomski utjecaj nego to bi se moglo zakljuiti iz njihovih zasebnih golemih sredstava. ovjek s vjerojatno najveim zaslugama za unaprjeenje profitabilne znanosti o filantropiji kroz zaklade bio je modernistiki sveenik Fred Gates. Gates je u daleko veoj mjeri bio biznismen, nego to je bio Boji ovjek. Ustvari, on je otvoreno priznao da ima averziju prema fundamentalistikoj religiji i da je postao sveenik kako bi mogao promicati socijalne principe koji su, po njegovom miljenju, bili sadrani u Kristovim uenjima. Objasnio je: elio sam se udruiti s Njim i Njegovim prijateljima protiv svijeta i Njegovih neprijatelja. To je, iskreno govorei, bilo jedino obraenje' koje sam ikada doivio..12 Fred Gates privukao je panju Johna D. Rockefellera svojim djelotvornim sluenjem magnatu brana Georgeu A. Pillsburvju. Gates je Pillsburvju pokazao kako se rijeiti dijela svog posjeda na takav nain da je uspio stei ne samo maksimalnu naklonost javnosti nego i kontrolu nad novcem iz drugih izvora. Ovo je bila Gatesova formula: Pillsburv je Baptistikoj akademiji u Owatonni poklonio 50.000 dolara pod uvjetom da ira baptistika zajednica prikupi jednaki iznos. Gates je nakon toga preuzeo posao prikupljanja dodatnih sredstava. Rezultat toga bio je da je prikupljeno ukupno 100.000 dolara. To je postignuto na takav nain da je cijela poslovna zajednica, kroz vlastite financijske udjele u tom pothvatu, bila navedena da se osobno identificira s g. Pillsburvjem i njegovim plemenitim projektom. Pillsburv je poklonio samo polovicu novca, pa ipak je dobio jednaki ugled u javnosti i privatni utjecaj nad koritenjem sredstava kao i da je financirao cijeli pothvat. To je bilo izvlaenje dvostruke koristi od neije filantropije! John D. je brzo uvidio koliko je koristan ovjek kao to je Fred Gates, tvorac te ideje, i ubrzo mu je dao kljunu ulogu u svojim poslovnim pothvatima. Sam Rockefeller je kasnije ovako nahvalio Gatesa: Fred Gates je bio divan poslovni ovjek. Njegov rad za Ameriko baptistiko obrazovno drutvo traio je od njega da esto putuje. Jednom prilikom, kad je

VVarren VVeaver, U.S. Philanthropic Foundations; Their History, Structure, Management, and Record, (New York: Harper & Row), str. 35.
12

Allan Nevins, John D. Rockefeller, (New York: Scribner & Sons, 1959.), v. 2, str. 2 7 1 .

Recept z a h u m a n i t a r n o s t

203

iao na jug, zamolio sam ga da pogleda jednu eljezaru koja me zanimala. Njegov izvjetaj bio je primjer jasnoe! Zatim sam traio od njega da malo istrai neke druge nekretnine na zapadu. Imao sam informacije da kompanija o kojoj se radilo lei na novcu. Izvjetaj g. Gatesa pokazao je da su me prevarili. Tada sam shvatio da sam naiao na genija za trgovinu. Nagovorio sam g. Gatesa da postane poslovni ovjek.13 Jedna od prvih zaklada koju su osnovali Rockefeller i Gates bila je Odbor za ope obrazovanje. Cilj te filantropije nije bio podii opu razinu obrazovanja, kao to su mnogi u to vrijeme mislili, nego preobraziti ameriki narod u krotko stado zadovoljnih radnika koji se ne bune. U prvoj publikaciji Odbora za ope obrazovanje Gates je napisao: U naim snovima imamo neograniene resurse, a ljudi sa svojom savrenom krotkou doputaju da ih oblikujemo naim rukama. Postojee konvencije 0 obrazovanju blijede iz naeg uma i, nesputani tradicijom, nau dobru volju provodimo na zahvalnom i prijemivom ruralnom narodu. Neemo te ljude ili bilo koje njihovo dijete pokuavati pretvoriti u filozofe uenja ili znanosti. Ne trebamo ih odgajati da postanu autori, urednici, pjesnici ili knjievnici. Neemo traiti zametke velikih umjetnika, slikara, glazbenika niti pravnika, lijenika, propovjednika, politiara i dravnika kojih imamo napretek. Zadatak koji smo pred sebe postavili vrlo je jednostavan i prekrasan: obuiti te ljude, takve kakvi jesu, za savreno idealan ivot upravo tamo gdje jesu. Zato emo organizirati nau djecu u zajednicu i uiti ih da na savren nain rade stvari koje njihovi oevi 1 majke rade na nesavren nain, u domovima, u prodavaonicama i na farmi.14 John D. Rockefeller strastveno je volio djelotvornost - ne samo u poslu nego i u upravljanju njegovim filantropskim fondovima. U umu tog ovjeka rije djelotvornost znaila je vie od puke odsutnosti neiskoritenoga. Znaila je troenje novca na takav nain da se postigne maksimalan povrat donatoru. Gatesova formula izjednaenih sredstava razvijena za Pillsburvja bila je dodatno usavrena za Rockefellera i ubrzo je evoluirala u model prema kojem je John D. esto kontrolirao filantropske pothvate sa samo jednom etvrtinom ukupnog uloenog kapitala. Mogle su se unovaiti stotine dobrovoljnih prikupljaa sredstava kako bi se od ire javnosti prikupio ostatak novca. Ali, budui da je najvea pojedinana donacija dolazila od Rockefellera, njemu su odlazile zasluge i mogao je predati kontrolu nad itavim fondom u ruke upravitelja koji su mu bili odani. Taj je model stvorio profitabilne pothvate kao

John K. Winkler,/erfm D.-A Portrait in Oils (New York: Blue Ribbon Books, 1929.), str. 1 7 6 , 1 7 7 . "Occasional Paper No. I", General Education Board, 1904.

204

Svijet bez raka

to su Charitv Organization Societv, State Charities Aid, Greater New York Fund i mnogi drugi. Tipian primjer bilo je Njujorko drutvo za tuberkulozu i zdravlje. Osnovala ga je grupa lijenika predanih kriarskom pohodu protiv tuberkuloze i ubrzo je postalo rob financijske dominacije Rockefellerovog novca. Rockefeller je za voditelja programa postavio relativno nepoznatog socijalnog radnika Harrvja Hopkinsa.15 Pod Hopkinsovim je vodstvom Drutvo za tuberkulozu naraslo do meunarodnih razmjera i svake je godine, do 1920. godine, prikupljalo mnogo milijuna dolara. Rockefeller je kontrolirao tu operaciju, ali veina novca dolazila je od javnosti putem dobrovoljnih priloga i kupnjom boinih markica. U sreditu jednog velikog skandala iz 1932. godine bile su optube koje je iznio Povjerenik za zdravstvo grada New Yorka Lewis I. Harris u pismu New York Timesu od 8. lipnja, ali i kasnija priznanja slubenika fonda da je sav njihov novac potroen na plae i reijske trokove. Filantropska formula funkcionirala je toliko dobro da je odlueno kako ju treba proiriti. Osnovane su brojne sline agencije kako bi se iskoritavao strah javnosti i od drugih bolesti. Unutar nekoliko godina niknule su organizacije kao to Drutvo za srce, Drutvo za higijenu u drutvu, Drutvo za dijabetes, Nacionalno drutvo za prevenciju sljepila, Ameriko drutvo za rak i mnoge druge. Ameriko drutvo za rak (ACS) je, usput reeno, slubeno osnovano u svibnju 1913. godine u Klubu Harvard u New Yorku. U kasnijim godinama orijentaciju tog Drutva odreivale su linosti koje su sjedile u njegovom upravnom odboru poput Alfreda P. Sloana (General Motors), Charlesa D. Hillesa (AT&T), Monroea Rathbonea (Standard Oil) i Fredericha Eckera (Metropolitan Life). Ameriko drutvo za rak polovini je vlasnik patenta na 5FU (5 fluorouracil, jedan od onih lijekova koji se smatraju prihvatljivim tretmanom za rak). 16 Taj lijek proizvodi Hoffman-LaRoche Laboratories koji je u krugu djelovanja I. G.-Rockefellera. Mnogi ACS-ovi donatori okirali bi se da saznaju kako ta organizacija ima interese u prodaji lijekova i financijske veze s farmaceutskom industrijom. ACS porie da je ikada primio ikakav novac za svoj udio u patentu. Kad je autor pisao kompaniji Hoffman-LaRoche i natuknuo da je to udno, budui da bi takve isplate pomogle u financiranju ACS-ovih humanitarnih programa, g. Samuel L. Welt, pomonik potpredsjednika i glavni savjetnik za patente odgovorio je: Smatramo da nismo u poloaju komentirati kolike je isplate Ameriko drutvo za rak primalo, i je li primalo, za svoj udio u patentu.*17
Hopkins je, poput veine Rockefellerovih tienika, nastavio raditi za vladu. Postao je direktor Ureda za javne radove, ameriki ministar trgovine, voditelj Uprave za zajam i najam i osobni savjetnik FDR-a. ak je i ivio u Bijeloj kui. Kasnije se saznalo daje bio lan Komunistike partije. Vidi Jones, Nutrition Rudiments in Cancer, op. cit, str. 17. Pismo G. Edwardu Griffinu, 11. sijenja 1977. g.; Griffin, Private Papers, op. cit.

Recept z a h u m a n i t a r n o s t

205

Rockefellerovo prvo filantropsko ulaganje u velikom stilu dogodilo se 1890. godine kada je, prema formuli koju je usavrio Gates, obeao 600.000 dolara Baptistikom sveuilitu u Chicagu, pod uvjetom da gradski proizvoai mesnih konzervi i trgovci suenom robom takoer daju doprinos od najmanje 400.000 dolara. Biograf John T. Flynn opisao je reakciju: Kad su objavljene vijesti o Rockefellerovom raskonom poklonu, u Bostonu se odravala konvencija Nacionalnog baptistikog obrazovnog drutva. Objava dara primljena je s klicanjem... Kad je predstavljen dar i izreena tona svota, publika je ustala i zapjevala Slava Bogu na visini. Ljudi su izvikivali izraze hvale i radosti. Onaj tko je poklonio taj novac poboan je ovjek, ponavljao je jedan voa. Drugi je ustao i izjavio: Takvog velikodunog davatelja za vou! To je ovjek koji treba voditi! Ovo je Boje djelo. Bog je spasio Chicago za nas. Divim se njegovom strpljenju.. Slj edee subote irom cijele zemlj e u gotovo svim baptistikim propovjedaonicama odravale su se mise zahvalnice. Kad je nastala kriza, rekao je jedan sveenik pjevajuim glasom, Bog je imao ovjeka da joj se suprotstavi*. Bog nas vodi, povikao je drugi, i podario nam je vou i darivatelja i tako nas izveo na istinu*. U desecima propovjedaonica izgovarale su se rijei Boji ovjek! U pismu poslanom Independentu pisalo je: Nikada nijedno dobroinstvo nije poteklo od ieg kranskog izvora..18

Flynn, God's Gold, op. cit, str. 3 0 5 , 3 0 6 .

19.

Tko plaa sviraa

Loe 1910. stanje g.; medicinskog obrazovanja reformom; i Zaklada izvjetaja; za uloga u SAD-u u u do uloga Flexnerovog izvjetaja Carnegie koritenje kontrole imale dramatizaciji implementaciji zaklada potrebe za Rockefeller Flexnerovog kao sredstva medicinskim koju su Zaklada novca

stjecanje fakultetima.

nad amerikim

POSTOJI STARA IZREKA: Tko plaa sviraa, bira pjesmu. To je jedna od onih vjenih istina koje postoje - i uvijek e postojati - u poslovnom svijetu, politici i u obrazovanju. Vidjeli smo kako je John D. Rockefeller osvojio srca baptistikih sveenika sa samo 600.000 dolara poklonjenih Sveuilitu u Chicagu. Preostaje da pokaemo kako je takoer stekao kontrolu nad sveuilitima. Unutar jedne godine od donacije, Rockefellerov osobni izbor, dr. William Rainev Harper, postavljenje za predsjednika te institucije. A unutar dvije godine, nastavno osoblje uspjeno je oieno od svih disidenata koji su se suprotstavljali Rockefelleru. Jedan profesor ekonomije i profesor knjievnosti istaknuli su se izjavivi da g. Rockefeller po stvaralakom geniju nadvisuje Shakespearea, Homera i Dantea.1 Nasuprot tome, profesor Bemis izbaen je iz nastavnog osoblja zbog nekompetentnosti, nakon to je u vie prilika kritizirao postupke eljeznice za vrijeme Pullmanskog trajka 1894. godine. Nekoliko godina kasnije, nakon to je obitelj Rockefeller, kroz filantropiju Johna Archbalda, stekla slian utjecaj na Sveuilitu Svracuse u zapadnom New Yorku, rektor je zbog slinih razloga otpustio asistenta ekonomije Johna Cummonsa. Godine 1953. zastupnik B. Carroll Reece iz Tennesseeja od Kongresa je dobio ovlatenje za osnivanje specijalnog odbora za istragu o moi i utjecaju zaklada osloboenih plaanja poreza. Taj odbor nikada nije mnogo postigao zbog sve
Josephson, The Robber Barrons, op. cit, str. 324. 207

208

Svijet bez raka

veeg pritiska iz raznih izvora unutar same vlade pa je Reece na kraju bio prisiljen prekinuti rad odbora. Meutim, tijekom njegova kratkog djelovanja na svjetlo dana izale su mnoge zanimljive i vrlo indikativne injenice. Norman Dodd, koji je vodio istraivanja za odbor i vjerojatno bio jedan od najupuenijih autoriteta za zaklade u zemlji, svjedoio je na sasluanjima i rekao odboru: Nastanak i rad mree u kojoj zaklade (svojom podrkom i poticanjem) igraju tako vanu ulogu u ovoj je zemlji praktiki doveo do toga daje nacionalni sustav obrazovanja pod vrstom kontrolom organizacija i osoba koje su slabo poznate amerikoj javnosti... Nastavni program u tom strogo kontroliranom planu obrazovanja osmiljen je tako da indoktrinira amerikog studenta od upisa do zavretka njegovog obrazovanja.2 Koristei jedinstvene talente Freda Gatesa, Rockefeller je zapoeo svjesno i sustavno osvajati kontrolu nad amerikim obrazovanjem, a posebice nad amerikim medicinskim obrazovanjem. Taj proces zapoeo je 1901. godine osnivanjem Rockefellerovog instituta za medicinska istraivanja. U njegovom odboru nalazila su se takva politiki orijentirana medicinska imena kao to su doktori L. Emmett Holt, Christian A. Herter, T. Mitchell Pruden, Hermann M. Briggs, VVilliam H. VVelch, Theobald Smith i Simon Flexner. Od Christiana Hertera se oekivalo mnogo vie, naravno, pa je postao dravni tajnik pod predsjednikom Eisenhowerom. Simon Flexner takoer je bio predodreen za vei uspjeh. Iako njegovo ime nikada nije postalo tako poznato kao Herterovo, on i njegov brat, Abraham Flexner, vjerojatno su imali iri i znaajniji utjecaj na ivote ljudi od bilo kojeg dravnog tajnika. Abraham Flexner bio je lan istraivakog osoblja Carnegiejeve zaklade za unaprjeenje predavanja. Kao to je ranije spomenuto, Zaklade Rockefeller i Carnegie tradicionalno su radile zajedno gotovo kao jedna organizacija na ostvarivanju njihovih zajednikih ciljeva i ovo nikako nije bila iznimka. Braa Flexner bila su lee koje su Rockefelerovo i Carnegievo bogatstvo fokusirale na lakovjernu i osjetljivu medicinsku struku. Do 1910. godine medicinska praksa u Sjedinjenim Dravama imala je mnogo nedostataka. Diplome iz medicine mogle su se kupiti putem pote ili dobiti uz najosnovniju obuku na medicinskim fakultetima koji nisu imali dovoljno nastavnog osoblja i opreme. Struka je trpjela od loe javne reputacije i osjeala se potreba za reformom. Ameriko lijeniko udruenje (AMA) poelo je pokazivati zanimanje za ienje vlastite kue. Stvorilo je Vijee za medicinsko obrazovanje s izriitim ciljem nadziranja stanja medicinskog obrazovanja irom zemlje i donoenja specifinih preporuka za njegovo poboljanje. Ali 1908. godine zapali su u potekoe zbog razlika u miljenjima unutar odbora i nedostatka sredstava. U takav je vakuum kooperacija Rockefeller-Carnegie ula s briljantnom strategijom i savreno izabravi
2

Citirao Weaver, U.S. Philanthropic Foundations, op. cit, str. 1 7 5 , 1 7 6 .

Tko plaa sviraa

209

trenutak. Henry S. Pritchett, predsjednik Zaklade Carnegie, kontaktirao je AMAu i jednostavno ponudio da preuzme cijeli projekt. Zapisnik sastanka AMA-inog Vijea za medicinsko obrazovanje odranog u New Yorku u prosincu 1908. godine otkriva priu: U jedan sat odrana je neformalna konferencija s predsjednikom Pritchettom i g. Abrahamom Flexnerom iz Zaklade Carnegie. G. Pritchett ve je ranije u korespondenciji izrazio spremnost Zaklade na suradnju s Vijeem u istrazi o medicinskim fakultetima. Sada je objasnio da Zaklada namjerava istraiti sve struke: pravnu, medicinsku i teoloku. ...3 On se sloio s ranije iznesenim miljenjem lanova Vijea da, iako e se Zaklada velikim dijelom voditi prema istrazi Vijea, kako bi se izbjegle uobiajene optube za pristranost, u izvjetaju se Vijee nee spominjati vie od bilo kojeg drugog izvora informacija. Stoga e izvjetaj biti nepristran i imat e teinu nepristranog tijela pa e se posvuda objavljivati. Uinit e mnogo za razvoj javnog miljenja.4 Evo opet na djelu filantropske formule: (1) navesti druge da plate velik dio rauna (AMA je ve bila uinila veinu posla; Carnegie je imao samo 10.000 dolara troka), (2) kao bonus stei popularnost u javnosti (Kako je divno to te ljude zanima unaprjeenje medicinskih standarda!) i (3) zadobiti kontrolu nad kljunom sferom amerikog ivota. Evo kako je ostvarena ta kontrola. Flexnerov izvjetaj, kako su ga zvali, objavljen je 1910. godine. Kao to se i predvialo, zaista su ga posvuda objavljivali i zaista je uinio mnogo za razvoj javnog miljenja. Izvor je tono ukazao na manjkavosti medicinskog obrazovanja u to vrijeme. Tome nitko nije imao to zamjeriti. Takoer je predloio irok raspon temeljitih promjena, od kojih je veina bila sasvim opravdana. Ni tome nitko nije mogao prigovoriti. Meutim, paljivi promatra mogao je primijetiti da su preporuke ukljuivale jaanje kolegija iz farmakologije i dodavanje odjela za istraivanje na sve kvalificirane medicinske fakultete. Na prvi pogled, Flexnerov izvjetaj bio je besprijekoran i, nesumnjivo, obavio je uslugu koja je bila prijeko potrebna. Ono to se dogodilo nakon izvjetaja razotkriva njegovu pravu svrhu u irem planu. Rockefeller i Carnegie odmah su poeli milijunima dolara zasipati one medicinske fakultete koji su bili podloni kontroli. Onima koji nisu popustili uskraena su sredstva i na kraju su ih njihovi dobro financirani suparnici izgurali iz posla. Godine 1905. djelovalo je stotinu est fakulteta. Do 1927. njihov broj smanjio se na osamdeset. Veina onih koji su se zatvorili bila je ispod standarda, ali izvrsnost

Ovo nije tema sadanje studije, ali itatelj ne bi trebao zanemariti injenicu da se ista strategija koja je koritena u stjecanju kontrole nad obrazovanjem provodila i na drugim kljunim poljima.
4

Morris Fishbein, dr. med., A History ofthe AMA, (Philadelphia & London: W.B. Saunders Co., 1947.), str. 987, 989.

Tko plaa sviraa

211

Nuno je tom popisu dodati medicinske fakultete Northwestern, Kansas i Rochester, od kojih je svaki primio obilnu pomo bilo od Rockefellerovog novca ili Commomvealthskog fonda, koji je u bliskom savezu s interesima Rockefellera.7 Nakon to je dovrio svoj izvjetaj, Abraham Flexner postao je jedan od trojice najutjecajnijih ljudi u amerikoj medicini. Druga dvojica bila su njegov brat, dr. Simon Flexner iz Instituta Rockefeller i dr. VVilliam VVelch s Medicinskog fakulteta Johns Hopkins i Instituta Rockefeller. Prema Hinsevju, ti ljudi, djelujui kao trijumvirat: ... ne samo to su bili umijeani u dodjeljivanje potpora Zaklade Rockefeller, nego su bili i savjetnici voditelja institucija, laikih lanova odbora, lanova nastavnog osoblja medicinskih fakulteta i sveuilita u Sjedinjenim Dravama i inozemstvu. Djelovali su kao rezonator, kao stimulatori ideja i programa, kao posrednici u problematinim situacijama.8 Udruenje amerikih medicinskih fakulteta bilo je jedno od glavnih orua kontrole zaklada i kartela nad medicinskim obrazovanjem u Sjedinjenim Dravama i Kanadi. Od 1876. godine kada je formirano, ima ulogu odreivanja irokog raspona standarda za sve medicinske fakultete. Utvruje kriterije za selekciju studenata medicine, za razvoj nastavnog programa, za programe kontinuiranog medicinskog obrazovanja nakon diplome i za komunikaciju unutar struke kao i sa irom javnosti. Udruenje amerikih medicinskih fakulteta od svog je nastanka bilo financirano i pod dominacijom Commonwealthskog fonda, Kineskog medicinskog odbora (utemeljenog 1914. godine kao odjel Zaklade Rockefeller), Zaklade Kellog te zaklada Macy, Markle, Rockefeller i Sloan.9 Da se posluimo analogijom, moemo rei da su zaklade stekle kontrolu nad vrhom piramide medicinskog obrazovanja kada su uspjele postaviti vlastite ljude u odbore raznih fakulteta i na kljune administrativne poloaje. Sredinu piramide osigurava Udruenje amerikih medicinskih fakulteta koje odreuje standarde i ujednaava nastavne programe. Meutim, baza piramide nije bila pod vrstom kontrolom dok konano nisu bili u stanju birati i same nastavnike. Kao posljedica toga, velik dio aktivnosti zaklada uvijek je bio usmjeren na ono to se openito zove akademska medicina. Od 1913. godine zaklade su zaposjele to polje. Commomvealthski fond izvjeuje da je u jednoj godini samo za tu svrhu dodijelio pola milijuna dolara, dok se Zaklada Rockefeller moe pohvaliti s preko dvadeset tisua stipendija i kolarina za obrazovanje medicinskih nastavnika.10

7 8 9 10

Ibid., str. 268. Ibid., str. 2 7 4 . Ibid., str. 2 6 7 , 2 6 8 . Ibid., str. 2 6 5 , 266.

Tko plaa sviraa

213

Neko vrijeme bio sam profesor terapeutike i farmakologije i iz iskustva znam da smo ja i drugi u to vrijeme primoravali studente da ue o beskrajnom nizu lijekova, od koji su mnogi bili bezvrijedni, mnogi beskorisni, neki vjerojatno ak i tetni... Uglavnom sve predmete moraju u isto vrijeme i priblino na isti nain sluati svi studenti, a koliina informacija koja se iznese na svakom kolegiju tolika je, da malo studenata ima vremena ili energije istraivati bilo koju temu u duhu neovisnog zanimanja. Ako samo malo usporedimo, vidjet emo da na studiju medicine ima manje intelektualne slobode nego u bilo kojem drugom obliku strunog obrazovanja u ovoj zemlji.13 Da, onaj tko plaa sviraa stvarno bira pjesmu. Onima koji financiraju medicinske fakultete moda nee biti mogue diktirati to e se predavati do svakog najmanjeg detalja. Ali za postizanje ciljeva kartela to nije ni potrebno. Sigurno je, meutim, da postoji totalna kontrola nad onime to se ne predaje; ni pod kojim okolnostima nijedan Rockefellerov sjajni novi nee otii nekom medicinskom fakultetu, bolnici, nastavnom osoblju ili istraivau koji podrava neortodoksno miljenje da se najbolji lijek nalazi u prirodi. Zbog svog velikodunog pokrovitelja, ortodoksna medicina uvijek e svirati pjesmu patentiranih lijekova. U melodiju e u najboljem sluaju biti ukljuen minimum osnova o prehrani i stalno e se iznova ponavljati da vitamini iz prirodnih izvora ni na koji nain nisu bolji od sintetiziranih. Dan kada ortodoksna medicina bude prihvatila prehranu kao lijeenje bolesti bit e dan kada kartel koji stoji iza nje takoer uspije monopolizirati industriju vitamina - ni dan ranije. U meuvremenu, dok su studenti medicine prisiljeni provoditi godine uei farmakologiju lijekova, imaju sree dobiju li i samo jedan kolegij o osnovama prehrane. Rezultat toga je da prosjena lijenikova ena o prehrani zna vie od njega. Vratimo li se na glavnu temu, moemo vidjeti kako se utjecaj kartela nad poljem ortodoksne medicine protee daleko ire od medicinskih fakulteta. Nakon to se lijenik uspije probiti kroz deset ili dvanaest godina uenja onoga to su karteli odredili kao najbolje za njega, on odlazi u svijet lijenike prakse i odmah ga obgrli druga ruka kartelske kontrole - Ameriko lijeniko udruenje. Zato emo se u nastavku ove prie posvetiti tom dijelu.

Citirao Morris A. Bealle, The New Drug Story, (Wash. D.C.: Columbia Publishing Co., 1958.), str. 19,20.

20.

Tko bira pjesmu

AMA-in imaju utjecaj na bavljenje medicinom kontrolu, kakoAMA-u njihove financira povezanosti. u Americi; farmaceutska kako vodstvo AMA-e ne doputa svojim lanovima da industrija; primjeri

AMERIKO LIJENIKO UDRUENJE 1908. godine leglo je u krevet s interesnim krugovima Rockefellera i Carnegieja u pohvalnoj namjeri da unaprijedi ameriku medicinu. Poput mlade ene koja je pogazila svoju krepost samo ovaj put kako bi platila potrebnu operaciju svojoj bolesnoj majci, AMA otada cijelo vrijeme s njima dijeli postelju. Utjecaj ove organizacije na prosjenog lijenika vjerojatno je vei nego to je on toga svjestan. Prije svega, student medicine ne moe dobiti titulu doktora medicine osim na fakultetu koji je slubeno odobrila AMA. On mora odraditi sta u bolnici koja zadovoljava AMA-ine standarde kao obrazovna institucija. Odlui li postati specijalist, njegov specijalistiki sta mora zadovoljavati zahtjeve AMA-e. Njegova dozvola za rad izdaje se u skladu s dravnim zakonima koje su pripremili AMA-ini elnici. Da bi dokazao svoj ugled etikog lijenika, mora predati zahtjeve i biti primljen u okruna i dravna drutva u skladu s procedurama AMA-e. AMA-ine publikacije pruaju mu kontinuirano obrazovanje u obliku znanstvenih lanaka, rezultata istraivanja, recenzija i saetaka iz medicinskih knjiga, rasprava o klinikim problemima s pitanjima i odgovorima, procjena novih lijekova, namirnica i ureaja, rasprava uglednih znanstvenika, urednikih lanaka, pisama uredniku i stotina slinih utjecaja na njegovo intelektualno razumijevanje struke kojom se bavi. Na AMA-inoj jednotjednoj konvenciji koja se odrava svake godine lijenika se izlae onome to se zove potpuno poslijediplomsko obrazovanje pod jednim krovom. Ako ima interesa i izdrljivosti, moe odlaziti na stotine predavanja, izlaganja
215

Tko bira pjesmu

217

miljenja u vezi s raznim rezolucijama koje su predloili dravni delegati ili Nacionalni upravni odbor. Ali, po uzoru na politike stranke, vodstvo zadrava vrstu kontrolu nad tim rezolucijama tako to lanove odbora za preporuke postavlja predsjednik Doma, a ne delegati. Odbori se biraju tako da provode volju vodstva. Neduni lanovi koje povremeno izaberu u odbore radi privida arenila obino su zbunjeni i smeteni. Jedan delegat koji se izgubio u tom labirintu poalio se: Teko je dati smislen doprinos radu. Ako ste u odboru za preporuke, bace vam u krilo sve te rezolucije i ne moete znati gdje je glava, a gdje rep, jer nemate vremena. Odbor se nikada prije toga nije sastao, nije imao prilike dublje prouiti vana pitanja. Raspuste ga odmah nakon skuptine, tako daje cijela stvar nekako kratkoga vijeka. Meutim, vai su problemi rijeeni jer je na sastanku odbora uvijek prisutan neki lan Upravnog odbora kako bi razjasnio probleme za vas. U starim danima bilo je jo i gore. Do prije nekoliko godina nijedna rezolucija nije bila predoena u pisanom obliku. Morali ste sjediti i sluati svaku rije i bilo je situacija kad biste se zatekli kako glasate za upravo suprotno od onoga za to ste mislili da glasate.2 Predsjednik AMA-e je samo figura. On nema nikakvih upravnih ili izvrnih zadataka. Njegova je glavna funkcija da dri govore pred raznim grupama irom zemlje, objanjavajui programe i ciljeve Udruenja. To je poasni poloaj i nije dio AMA-inog trajnog vodstva. Postanu li neki lanovi ili delegati nezadovoljni svojim vodstvom, nemaju praktiki nikakvu mogunost napraviti neku promjenu. Za to bi bila potrebna usklaena kampanja meu drugim delegatima kako bi se pruila podrka potpuno novoj garnituri lanova uprave. Ali ak je i ta neznatna mogunost praktiki blokirana. Postoji vaee pravilo, prihvaeno 1902. godine, koje kae: Prikupljanje glasova za neki poloaj nije primjereno dignitetu medicinske struke niti u skladu s duhom ovog Udruenja i... stoga e se smatrati diskvalifikacijom za izbor na bilo koji poloaj unutar ovog Udruenja. Kroz taktike poput ove AMA odrava diktatorsku kontrolu nad svojim lanovima, nosei masku demokratskog potivanja volje veine. Nisu svi lijenici slijepi za te injenice. Na AMA-inu diktaturu upozoreno je jo 1922. godine u prosinakom broju Illinois Medical Journal, glasila Lijenikog drutva Illinois. U otrom lanku pod naslovom AMA postaje autokracija asopis je optuio AMA-u da je postala diktatorska organizacija koju vodi jedan ovjek, da ignorira demokratsku volju lanova, da se bavi izgradnjom

Ibid., str. 73, 74.

218

Svijet bez r a k a

financijskog carstva u korist onih koji ju kontroliraju i da ne slui lijenicima koji ju podravaju svojim lanarinama i reputacijom. Od 1922. godine dravni medicinski asopisi postali su financijski povezani s AMA Journalom, pa vie nema nikakve anse da se objave tako otra gledita. Ali nezadovoljstvo se nastavlja. Lijenici moda nisu svjesni tko tono kontrolira AMA-u ili zato, ali sve su svjesniji da ta organizacija ne zastupa njih. Godine 1969. broj lanova AMA-e prestao je rasti, i 1970. je zapravo opao. Godine 1971. manje od polovice svih lijenika u Sjedinjenim Dravama plaalo je lanarinu. Ako AMA-ini lanovi ili delegati ne kontroliraju svoju organizaciju, tko ju onda kontrolira? Tko predstavlja tu diktaturu o kojoj je govorio Illinois Medical Journal7. Struktura i operativne procedure AMA-e bile su dobro zamiljene tako da sva kontrola nad tom organizacijom bude u rukama jednog ovjeka koji se nalazi na vodeem, stalnom poloaju u upravi. Iako ga navodno unajmljuje AMA kao svog zaposlenika, on je zapravo izvan dosega irokog lanstva zbog svog insajderskog znanja, svoje sposobnosti da tom zadatku posveti neogranieno vrijeme i svog snanog utjecaja na izbor lanova samoobnavljajueg Upravnog odbora. Ali on dri i opasniji ma od onoga koji visi nad glavom organizacije, jer je on takoer osoba odgovorna za nabavljanje novca. AMA ne bi mogla preivjeti samo od lanarina. Bez prihoda koje on osigurava, Udruenje bi nesumnjivo propalo. Klju za financijsku solventnost organizacije lei u njezinoj mjesenoj publikaciji AMA Journal. Pokrenuo ju je 1883. godine dr. Simmons u posljednjem oajnikom pokuaju da mladu organizaciju spasi od bankrota. Prvi broj tiskan je u 3.500 primjeraka i prodavao se po pretplatnikoj cijeni od pet dolara godinje. Ali previalo se da e veina prihoda dolaziti od oglaivaa. Godine 1973., pod vrstom kontrolom odgovornog urednika dr. Morrisa Fishbeina, imao je mjesenu nakladu od gotovo 200.000 primjeraka, a popis publikacija proiren je na dvanaest zasebnih asopisa, ukljuujui mjesenik za laike Today's Health.3 Sveukupno, danas AMA godinje ostvaruje deset milijuna dolara prihoda od oglaavanja, to je gotovo polovica ukupnih prihoda Udruenja. Tko se oglaava u AMA Journalu i slinim publikacijama? Lavovski dio otpada na Udruenje farmaceutskih proizvoaa iji lanovi ine devedeset pet posto amerike industrije lijekova. Morris Fishbein je za AMA-u postao mnogo vie nego to bi se moglo zakljuiti iz njegovog poloaja odgovornog urednika. Bio je njezin generalni direktor i poslovni menader. Donosio je novac i odluivao kako e se troiti. Njegova ulaganja u ime Udruenja bila u izvanredno profitabilna pa se zahvalni lanovi nisu mogli, ili barem nisu usudili, previe ogoreno buniti. Jedan od

Taj je asopis bio iznimno zloban u svojim napadima na lijeenje raka vitaminom B17. Vidi The Pain Exploiters; The Victimizing of Desperate Cancer Patients, Today's Health, studeni 1973. g., str. 28.

Tko bira pjesmu

219

razloga za uspjenost tih investicija bio je taj to je preko deset milijuna dolara iz mirovinskog fonda organizacije uloio u vodee farmaceutske kompanije.4 U narednim godinama velik dio izvrne kontrole AMA-e nalazio se u rukama Joea Millera, izvrnog potpredsjednika. Millera, koji je prije toga bio administrator vladinog zdravstvenog programa za Kentuckv i utjecajan lan grupe Lvndon Johnson-Bobby Baker, mnogi smatraju ovjekom lienim politike ideologije, koji samo igra svoju ulogu radi bilo kakve osobne koristi koju moe izvui. Kao takav, bio je savren izbor za farmaceutski kartel s njegovom obilnom financijskom podrkom AMA-inim programima. U svakom sluaju, uspjeh AMA-e i onih koji ju vode ovisi o prosperitetu i dobroj volji farmaceutske industrije. Sluaj: Godine 1972. AMA-ino Vijee za lijekove dovrilo je iscrpnu studiju o veini iroko dostupnih tvari koje su tada bile u opoj upotrebi. Dugo oekivana evaluacija odjeknula je poput bombe. Vijee je izvijestilo da su neki od najprofitabilnijih lijekova na policama ljekarni iracionalni i da se ne mogu preporuiti. I kao sol na ranu, predsjednik i potpredsjednik Vijea izjavili su pred senatskim pododborom da su veliki prihodi koje dobiva od raznih proizvoaa lijekova AMA-u pretvorili u zarobljenika, dunika i orue farmaceutske industrije. AMA je odgovorila rasputanjem svog Vijea za lijekove. Navedeni razlog bio je mjera tednje.5 Sluaj: AMA-in glasnogovornik, dr. David B. Allman, pojasnio je jednu od glavnih direktiva svoje organizacije rekavi: I medicinska struka i farmaceutska industrija moraju se posvetiti jednom vanom cilju u odnosima s javnou: moraju amerikom narodu stalno ponavljati da su gotovo svi dananji lijekovi, posebice antibiotici, jeftini po bilo kojoj cijeni.6 Sluaj: Dok umiruje svoje lanove lijenike priopenjima za tisak i javno gestikulira protiv vladinih intervencija na polju medicine, AMA je jedna od najdjelotvornijih zakulisnih sila koje nastoje postii upravo suprotno. Pod primamljivim izgovorom Pobijedimo potpuno socijaliziranu medicinu promiui djelomino socijaliziranu medicinu, pruila je primjer zakona za najvei nacionalni korak prema potpunoj vladinoj kontroli ikada poduzet na tom podruju. Taj zakon bio je poznat kao Javni zakon 92-603, koji je izglasao Kongres i potpisao predsjednik Nixon 30. listopada 1972. godine. Bio je poznatijikao PSRO, to je kratica od Professional Standards Review Organization (Organizacija za
4

AMA Says It Owns $ 1 0 Million in Drug Shares, (UPI), News Chronicle (Kalif.), 27. lipnja 1973. g., str. 4.
5 6

Crossing the Editor's Desk, National Health Federation Bulletin, listopad 1973. g., str. 30. arter, op. cit., str. 141.

220

Svijet bez raka

procjenu profesionalnih standarda). PSRO je ovlastio Ministarstvo zdravstva, obrazovanja i socijalne skrbi da formira nacionalni i niz regionalnih odbora s ciljem procjenjivanja profesionalnih aktivnosti svih lijenika u Sjedinjenim Dravama. Ljudi u tim odborima trebaju biti lijenici, ali e ih birati ili potvrivati vlada, i moraju slijediti standarde koje odrede vladine agencije. Ti vladini odbori ovlateni su prisiljavati sve lijenike na standardizaciju njihovih procedura, tretmana i recepata u skladu s tim saveznim standardima. Svi podaci o pacijentima koji su ranije bili povjerljivi moraju biti dostupni vladi za inspekcije. Lijenici koji ne budu suraivali moi e biti suspendirani. Prijedlog tog plana izradio je Pravni odjel AMA-e, upuen je Kongresu u sklopu prijedloga zakona o Medicreditu i nikad ga nije odobrio AMA-in Dom delegata ili njezini lanovi. Postoji jo mnogo sluajeva koji puno razotkrivaju, ali vrijeme i prostor prisiljavaju nas da se vratimo na polaznu toku. Zaklade i financijsko-industrijske sile iza njih uinile su nam veliku uslugu, pomogavi uzdii ameriku medicinsku struku iznad relativno niske razine prestia i tehnike kompetentnosti na kojoj je bila 1910. godine. Meutim, vjerojatno je da bi s vremenom struka to postigla i sama, i sigurno je da bi bilo daleko bolje da je tako uinila. Cijena koju je platila za to to je sluala sirenski zov novca bila je previsoka. Dopustila je sebi da ju namame na greben novog srednjovjekovnog dogmatizma u medicini - dogmatizma koji prisiljava sve lijenike na pokoravanje svetim proglasima znanstvene istine - dogmatizma koji je zatvorio vrata najveem znanstvenom napretku dvadesetog stoljea.

21.

Plaanje reketa
Agenti kartela CFR FDA. kao SAD-a; u FDA i drugim kontrole nesposobnost u vladinim FDA; agencijama; rast moi struktura nad vanjskom politikom znanstvena

GODINE 1970. dr. Herbert Ley dao je izjavu koju bi, da dolazi od manje uglednog izvora, bilo lako odbaciti kao prigovaranje loe informiranog nezadovoljnika. Meutim, budui da je dr. Lay bio bivi povjerenik Uprave za hranu i lijekove, njegove rijei ne mogu se samo tako zanemariti. On je rekao: Mui me to to ljudi misle da ih FDA titi. Ne titi ih. Ono to FDA radi i to javnost misli da radi razlikuje se kao no i dan.1 to zaista radi FDA? Kao to e pokazati materijal koji slijedi, FDA radi tri stvari: Prvo, prua sredstva pomou kojih su pojedinci s njezinog platnog spiska u stanju doi do moi i bogatstva kroz pruanje posebnih povlastica politiki utjecajnim grupama to su podvrgnute njezinim regulacijama. Ta aktivnost slina je reketu organiziranog kriminala: za odreenu cijenu netko moe nagovoriti administratore FDA da mu pruaju zatitu od same FDA. Drugo, kao rezultat tog politikog protekcionatva FDA je postala glavni faktor u formuli po kojoj su kartelski orijentirane kompanije u industriji hrane i lijekova u stanju koristiti policijsku silu vlade za zlostavljanje ili unitavanje svoje konkurencije.

San Francisco Chronicle, 2. sijenja 1970. g., kako je citirano u Autopsy on The A.M.A., (Student Research Facilitv, Berkelev, 1970.), str. 42. 221

222

Svijet bez r a k a

Tree, FDA s vremena na vrijeme napravi neto korisno za javnost, ako se to ne kosi sa sluenjem interesnim krugovima, vezanim uz prve dvije aktivnosti.

Kako bismo razumjeli razmjere utjecaja kartela unutar FDA, pogledajmo nakratko iru sliku - dokaze postojanja tog istog utjecaja u drugim agencijama i na svim razinama vlade. Ranije smo ukratko objasnili do koje je mjere kartel bio uspjean u postavljanju svojih prijatelja i agenata na takva mjesta u vladi kao to su Ured skrbnika nad inozemnom imovinom, Ministarstvo pravosua, Ministarstvo vanjskih poslova i sama Bijela kua. Pored ranije spomenutih imena, tu su takvi uglednici kao, na primjer, dravni tajnik Dean Rusk (bivi predsjednik Zaklade Rockefeller, kao to je bio John Foster Dulles); ministar financija Douglas Dillon (lan upravnog odbora banke Chase Manhattan); Eugene Black, direktor amerike Meunarodne banke za obnovu i razvoj (takoer drugi potpredsjednik i direktor Chase Manhattana); John J. McClov, predsjednik UN-ove Svjetske banke (takoer predsjednik upravnog odbora Chase Manhattana, upravitelj Zaklade Rockefeller i predsjednik izvrnog odbora Squibb Pharmaceuticala);2 senator Nelson Aldrich (ija se ki udala za D. Rockefellera ml. i iji je sin VVmthrop postao predsjednikom Chase National Banka, a takoer je bio imenovan za ambasadora u Velikoj Britaniji); predsjednik Richard Nixon i ministar pravosua John Mitchell (odvjetnici s Wall Streeta za VVarner-Lambert Pharmaceutical) i mnogi drugi. Popis ljudi koji jesu ili su svojedobno bili na kljunim poloajima unutar Grupe Rockefeller nalikuje na Tko je tko u vladi. Nemogue je procijeniti razmjere utjecaja Rockefellera unutar federalne vlade, a da ne znamo poneto o Vijeu za vanjske odnose (Council on Foreign Relations, CFR). CFR su prozvali skrivena vlada Sjedinjenih Drava i, kao to emo vidjeti, to je prilino toan opis. CFR djeluje polutajno. Izbjegava publicitet, a lanovi moraju prisegnuti da javnosti nee razotkriti izvjetaje s njegovih konferencija i sastanaka. Ima formalno lanstvo od oko tri tisue elitnih linosti. U asopisu Harper's iz srpnja 1958. godine objavljen je lanak pod naslovom kola za dravnike. Napisao ga je lan CFR-a Joseph Kraft. Hvalei se da je lanstvo u toj opskurnoj organizaciji postalo arobni klju koji otvara vrata imenovanju na visoke poloaje u vladi, Kraft je objasnio da su, jo tada, meu lanovima CFR-a bili:

McCloy je bio pomonik ministra rata od travnja 1 9 4 1 . do studenog 1945. g. Kao visoki povjerenik u Zapadnoj Njemakoj nakon rata, odigrao je veliku ulogu u postavljanju svog urjaka Konrada Adenauera na poloaj kancelara Zapadne Njemake. Takoer je bio predsjednik upravnog odbora Zaklade Ford i glavni ameriki pregovara oko razoruanja.

Plaanje r e k e t a

223

... predsjednik, dravni tajnik, predsjednik Komisije za atomsku energiju, direktor Sredinje obavjetajne agencije, predsjednici upravnih odbora u tri od pet najveih industrijskih korporacija u zemlji, dvije od etiri najbogatije osiguravajue kompanije, i dvije od tri najvee banke, uz starije partnere dviju od tri vodee pravne tvrtke s Wall Streeta, izdavai dvaju najveih news-magazina i najutjecajnijeg dnevnog lista u zemlji, predsjednici Velike trojke u sveuilitima i zakladama, kao i brojni drugi predsjednici koleda te grupica vrhunskih znanstvenika i novinara. Taj popis - koliko god bio impresivan - ubrzo je bio zasjenjen lavinom lanova CFR-a koji su u meuvremenu preuzeli kontrolu nad doslovce svim nacionalnim centrima moi. Sada vladaju kroz skrivenu kontrolu nad takvim centrima moi kao to su vlada, mediji, obrazovanje i financije. Kako biste vidjeli da to nije pretjerivanje, odvojite trenutak i pregledajte zamoran popis koji slijedi. lanovi CFR-a unutar vlade jesu: Predsjednici Hoover, Eisenhower, Nbcon, Ford, arter, Bush i Clinton;3 dravni tajnici Stimson, Stettinius, Acheson, Dulles, Herter, Rusk, Rogers, Kissinger, Vance, Muskie, Haig i Schultz. Od 1953. godine do danas SAD je imao 21 predsjednika i dravnog tajnika. Sedamnaestorica njih bili su lanovi CFR-a. To je omjer od 81%. ini se da je to aroban broj. Isti omjer vrijedi za sve druge najvie vladine poloaje u zemlji. Drugim rijeima, od 1953. godine, vie od 8 1 % sljedeih poloaja bilo je u rukama lanova CFR-a: potpredsjednici, ministri obrane, naelnici glavnog stoera, direktori CIA-e, lanovi Vijea za nacionalnu sigurnost, ministri financija, lanovi predsjednikovog kabineta, podtajnici, ambasadori u UN-u i vanim zemljama te predsjednikovi savjetnici. to se tie Saveznih rezervi, gotovo 100% lanova upravnog odbora bilo je u CFR-u od 1953. godine - to nam govori poneto o tome koliko je tim ljudima vano da imaju kontrolu nad naim monetarnim sustavom. Na kraju prvog mandata predsjednika Clintona vie od 166 lanova CFR-a bilo je na kljunim poloajima u vladi. Toliko o vladi. Pogledajmo sada medije. lanovi CFR-a ukljuuju direktore i novinare koji rade za New York Times, New York Post, Washington Post, Washington Times, Chicago Tribune, Los Angeles Times, Boston Globe, Dallas Morning News, Parade, Forbes, Christian Science Monitor, National Revievv, Harper's, Look, Time, Life, Newsweek, U.S. News and World Report, Newsday,

Prema knjizi The Invisible Government (Nevidljiva vlada) Dana Smoota, predsjednik Kennedv takoer je bio lan. To se temelji na predsjednikovom osobnom pismu u kojem je tvrdio da je lan. Meutim, ja nisam vidio to pismo, a stoer CFR-a, u pismu koje mije uputio 11. lipnja 1971. g., jasno je rekao: injenica je da je predsjednik Kennedv bio pozvan da se prikljui Vijeu, ali, koliko pokazuju nai podaci, nikada nije prihvatio to lanstvo bilo formalno ili neformalno, plaanjem lanarine.*. U svjetlu toga, smatrao sam daje ime predsjednika Kennedva najbolje izostaviti s popisa, koji je dovoljno impresivan i bez njega.

224

Svijet bez r a k a

Business Week, Money, Fortune, Harvard Business Review, Wall Street Journal, Atlantic Monthly, Encyclopedia Britannica, ABC, CBS, CNN, NBC, MGM, Associated Press, Hearst News Service, Reuters, Ameriku filmsku asocijaciju i desetke drugih. Naglasimo da lanovi CFR-a ne rade za te medijske divove samo kao subverzivni agenti to se kriju meu zaposlenicima, oni ih kontroliraju s vrha. Oni su vlasnici i kljuni direktori koji odreuju sadraj i uredniku politiku. Kroz te su kanale komunikacije i zabave lanovi CFR-a bili u stanju manipulirati percepcijom stvarnosti u Americi. Ve smo govorili o ulozi zaklada osloboenih poreza u ostvarivanju ciljeva farmaceutskog kartela pa itatelja ne bi trebala iznenaditi injenica da tim zakladama takoer gospodare lanovi CFR-a. Meu njima su direktori Zaklade Ford, Zaklade Rockefeller, Carnegiejeva fonda, Zaklade Heritage, Zaklade Kettering i Instituta Sloan-Kettering za istraivanje raka. To su organizacije koje financiraju CFR. Dugi niz godina David Rockefeller bio je predsjednik i glavni dobrotvor CFR-a. Njegovo kontinuirano vodstvo sastoji se od dokazanih i pouzdanih pomonika koji su vrsto unutar financijske sfere Rockefellera. CFR nije tema ove studije pa neemo duiti o njemu. Praktiki sva najvea nacionalna sveuilita, korporacije, bankarske kue i osiguravajue kompanije takoer vode lanovi CFR-a. I sjetite se, cijela organizacija ima samo oko tri tisue lanova. Prosjena osoba nikada nije ula za CFR, pa ipak, on je nevidljiva vlada Sjedinjenih Drava.4 Ono to povezuje lanove CFR-a plan je stvaranja svjetske vlade i osobna mo koju oekuju da e time dobiti. Ali zaraivanje novca ne zaostaje mnogo kao sekundarni motiv, a taj motiv je vezan uz istraivanje raka. Zato zasad zaboravimo CFR, preskoimo pitanje vanjske politike i vratimo se na domau politiku. Tonije, pogledajmo poblie kako je farmaceutski kartel stekao kontrolu nad FDA. Zaponimo tako to emo priznati oigledno. FDA ne bi mogla stei povjerenje javnosti koje danas uiva da nije uinila i neto dobroga. FDA je mnoge medicinske rekete sasjekla u zaetku i okomila se na mnoge tvrtke koje su bile krive za nehigijensku preradu, prodaju pokvarene ili zagaene hrane i distribuciju krivotvorenih i lano oznaenih lijekova. to se tie tih postignua, zasluila je pohvalu za revnost. Meutim, kao to emo vidjeti, taj uzoran aspekt prolosti FDA blijedi u usporedbi s njezinom drugom povijeu nesposobnosti i korupcije.

Za pregled o ovoj temi, ukljuujui popis lanova i poloaje koje dre, vidi The New American (Conspiracy Report), 16. rujna 1996. g. Takoer Shadows ofPower; The Council on Foreign Relations and the American Decline Jamesa Perloffa, (Appleton, W I : VVestern Islands, 1988.). Takoer The Capitalist Conspiracy, G. Edwarda Griffina (American Media, VVestlake Village, CA, 1971.).

Plaanje r e k e t a

225

U oujku 1972. godine, nakon ponovljenih upita zabrinutih lanova Kongresa, FDA je objavila svoje slubene standarde istoe koji se primjenjuju u prehrambeno-preraivakoj industriji. Na ope zgraanje otkrilo se da FDA doputa da se priblino jedan izmet glodavaca nae u svakih pola litre penice, deset jajaaca muha po konzervi vonog soka od 250 ml i pedeset dijelova kukaca ili dvije dlake glodavaca na 100 grama maslaca od kikirikija.5 FDA je godinama branila upotrebu hormona dietilstilbestrola (DES) kao umjetnog sredstva za debljanje stoke. A onda je, nakon to su dokazi postali preozbiljni da se ignoriraju, taj hormon konano zabranjen jer je dokazano da, ak i kad je ta tvar prisutna u mesu u tragovima, moe biti faktor u izazivanju raka kod ljudi koji ga konzumiraju.6 Meutim, isti tjedan kad je zabranila upotrebu DES-a na stoci, osiguravi da ne dospije u ljudsku hranu, odobrila je kontracepcijsko sredstvo za jutro poslije - pilulu koja sadri pedeset miligrama tog istog lijeka i uzima se pet dana za redom. Kao to je jedan stoar ogoreno komentirao: Ispada da bi ena trebala pojesti 262 tone govee jetre da dobije jednaku koliinu DES-a koju je FDA proglasila legalnom u sredstvima za jutro poslije..7 Prehrambena industrij a trenutano koristi oko 3.000 kemijskih aditiva s ciljem dodavanja okusa, bojenja, konzerviranja i openito mijenjanja karakteristika svojih proizvoda. Veina je bezopasna u koliinama koje se koriste, ali mnoge od tih kemikalija predstavljaju ozbiljnu opasnost za zdravlje kod dugotrajne upotrebe.8 Kao u sluaju DES-a, postoje jaki dokazi da su mnogi od njih tetni, pogotovo ako se uzimaju tijekom dueg vremenskog razdoblja. Zanimljiv je odgovor FDA na tu situaciju. Umjesto da pouri u borbu kako bi zatitila narod, kao to je uinila u sluaju one opasne zdrave hrane i vitamina, ona svesrdno prihvaa i brani kartelske preraivae hrane i proizvoae kemikalija koji bi, u protivnom, mogli pretrpjeti tetu zbog gubitka trita. Sljedee izjave, preuzete iz slubenog Informacijskog letka FDA, iznose priu bez potrebe za dodatnim komentarom: Openito uzevi, nema mnogo razlike izmeu svjee i preraene hrane. Moderne metode prerade zadravaju veinu vitaminske i mineralne vrijednosti... Istraivanje prehrane pokazalo je da prehrana koja sadri bijeli kruh s obogaenim branom ima gotovo jednaku vrijednost kao ona koja sadri kruh od cjelovitog zrna...

Consumer Reports, oujak 1973. g., str. 152.

6

DES je umjetni enski spolni hormon. On Science, David Woodbury, Review ofthe News, 13. lipnja 1973. g., str. 27.

Vidi Toxics A to Z, Harte, Holdren, Schneider i Shirley (Berkeley: University of California Press, 1991.).

226

Svijet bez r a k a

Kemijska gnojiva ne truju nae tlo. Moderna gnojiva potrebna su kako bi se proizvelo dovoljno hrane za nae stanovnitvo... Kada pesticidi ostavljaju ostatke na usjevima, FDA i Agencija za zatitu okolia 9 (EPA) vode brigu o tome da koliina ne teti potroaima... Vitamini su specifine kemijske tvari i ljudsko tijelo moe ih koristiti jednako 10 dobro, bez obzira na to je li ih sintetizirao kemiar ili priroda. U studenom 1971. godine FDA je objavila jo jedan informacijski letak na temu nadrilijenitva. U njemu pie: Izraz nadrilijenitvo obuhvaa i ljude i proizvode... Openito govorei, nadrilijenitvo je pogreno informiranje o zdravlju.11 Ako upravo citirane gluposti o DES-u i divotama preraene hrane, umjetnih gnojiva, pesticida i sintetikih vitamina nisu pogreno informiranje o zdravlju, onda ne postoji nita to bi se moglo tako nazvati! Oxford Universal Dictionary definira nadrilijenika kao onoga koji tvrdi da posjeduje znanje o temama u koje je neupuen. I po jednoj i po drugoj definiciji glasnogovornici FDA najvei su nadrilijenici koje je svijet ikada vidio. Postoji vana razlika izmeu nadrilijenika i arlatana. Nadrilijenik moe eventualno biti poten ovjek koji zaista misli da pomae svojim pacijentima. arlatan je, s druge strane, u potpunosti svjestan toga da su i njegovo znanje i njegovo lijeenje neadekvatni. Stoga ovjek moe biti nadrilijenik ili i nadrilijenik i arlatan. Naalost, unutar FDA ima mnogo vie od pukog nadrilijenitva. U 1960-ima, tijekom medijski eksponirane istrage o industriji lijekova koju je proveo Senat, razotkriveno je da mnogi visoki slubenici FDA sa strane primaju poticaje od nekih kompanija koje bi trebali regulirati. Na primjer, dr. Henry Welch, direktor FDA-inog Odjela za antibiotike, primio je 287.000 dolara provizije (on je to zvao honorarima). Taj iznos je predstavljao postotak od osiguranih reklama za lijek u vodeim medicinskim asopisima. Njegovi nadreeni bili su potpuno svjesni tog sukoba interesa, ali nisu uinili nita da ga prekinu. Tek nakon to je ta injenica procurila u javnost i izazvala neugodnosti upravi, od Welcha je zatraeno da podnese ostavku. Godine 1940. dogodio se incident koji bi, da se o njemu vie pisalo u medijima, vjerojatno toliko okirao naciju da bi ona shvatila da FDA ne titi narod nego kartelae. U to je vrijeme Winthrop Chemical bio na udaru kritika, zato to je

Podsjeam itatelja da su industrije umjetnih gnojiva i pesticida, poput industrije lijekova, podrunice veih karteliziranih kemijskih i naftnih industrija.
10 11

Nutrition Nonsense - And Sense, FDA Fact Sheet, srpanj 1971. g. Quackery, FDA Fact Sheet, studeni 1971. g.

Plaanje r e k e t a

227

na trite pustio 400.000 tableta oznaenih kao Sulfatiazol, za koje je kasnije utvreno da sadre po 325 mg luminala. Otprilike 65 do 130 mg luminala dovoljno je da uspava ovjeka. A 325 mg neke uspava zauvijek. Poznato je da su te tablete ubile sedamnaest rtava u raznim dijelovima zemlje. Winthrop Chemical nije odmah reagirao i nije obavijestio javnost o fatalnoj otrovnosti tih tableta. Umjesto toga, kompanija je, uz pomo i dozvolu Vijea za farmaciju i kemiju Amerikog lijenikog udruenja, nastavila prodavati tablete sulfatiazola, poveavajui time broj rtava. FDA je suosjeala s "VVinthrop Chemicalom i bila im je od velike pomoi. Koristei svoje birokratske moi, dr. Klumpp, direktor odjela za lijekove u FDA i njegov nadreeni, povjerenik FDA Campbell suzdrali su se od pokretanja kaznenog postupka zbog smrtnih sluajeva. Pomogli su oko zatakavanja stvari i samo su VVinthorpu ukinuli dozvolu za prodaju sulfatiazola na tri mjeseca, nakon to je trite ve bilo zasieno proizvodom. Obustava prodaje na tri mjeseca bila je besmislena gesta. Komentirajui tu epizodu, Howard Ambruster dodaje: Dr. Klumpp je dotad napredovao i uzdigao se. Prihvatio je poloaj koji mu je ponudio dr. Fishbein i postao direktorom AMA-inog Odjela za hranu i lijekove i tajnikom njezina Vijea za farmaciju i kemiju (istog vijea koje je prihvatilo "VVinthropov sulfatiazol i odobrilo njegovo reklamiranje). I dr. Klumpp je nastavio dalje. Nedugo nakon toga, Edward S. Rogers, predsjednik upravnog odbora Sterling Productsa, objavio je da je dr. Klumpp izabran za predsjednika Winthropa.12 Nekoliko godina kasnije, Parke-Davis and Companv proizveo je i distribuirao antibiotski lijek po imenu kloramfenikol. Ubrzo nakon to je puten u prodaju, u medicinskoj literaturi poeli su se pojavljivati izvjetaji o tome kako je kloramfenikol odgovoran za zatrovanost krvi i leukopeniju (smanjenje broja leukocita) te da je uzrokovao nekoliko smrti od aplastine anemije. ovjek koji je bio direktor FDA-inog Ureda za medicinu u to vrijeme - i ovjek koji je mogao narediti Parke-Davisu da povue taj lijek s trita - bio je Dr. Joseph F. Sadusk. Meutim, umjesto da izvri pritisak na Parke-Davis, Sadusk je iskoristio svoj slubeni poloaj da sprijei povlaenje lijeka i ak je odredio da nije potrebno staviti etikete s upozorenjem. Konano, 1969. godine,nakon to jelijekdonioznatanprofit svom proizvoau i nakon to ga je zamijenio noviji proizvod, Parke-Davisu bilo je doputeno da se izvue. Uinio je to tako da je samo poslao pismo svim lijenicima; obavijestio ih je da kloramfenikol vie nije lijek izbora ni za jednu od infekcija, za lijeenje kojih je izvorno bio namijenjen.

Ambruster, Treason's Peace, op. cit, str. 213.

228

Svijet bez r a k a

Ubrzo nakon toga dr. Sadusk je napustio FDA, navodno kako bi radio na Sveuilitu John Hopkins, svome matinom sveuilitu. Ali, unutar jedne godine mito je plaeno do kraja: postao je potpredsjednikom Parke-Davis and Companv. Nasljednik dr. Saduska bio je dr. Joseph M. Pisani. On je ubrzo dao ostavku kako bi otiao raditi za Proprietarv Association, udruenje koje predstavlja proizvoae bezreceptnih lijekova - dio upravo one industrije koju je dr. Pisani regulirao. Dr. Pisanija zamijenio je dr. Robert J. Robinson, koji je na tom poloaju ostao jo krae od svog prethodnika. Postao je visokim rukovoditeljem u HoffmanLaRocheu, vodeem proizvoau lijekova na recept. Omar Garrison, u svojoj sjajno istraenoj knjizi The Dictocrats, nastavlja popis: Dr. Howard Cohn, bivi ef medicinskog procjenjivanja u FDA, koji je uz veliki profit preao iz Agencije u farmaceutsku kompaniju Ciba: Dr. Harold Anderson, naelnik odjela za lijekove protiv infekcija u FDA, koji je prekinuo svoje zaposlenje u vladi radi poloaja u Winthrop Laboratoriesu; Morris Yakowitz, koji je smatrao da e mu posao u Smith, Kline and French Laboratoriesu nuditi vee osobne koristi od njegovog poloaja efa za nadzor sluajeva u FDA; Allen E. Ravfield, bivi direktor Ureda za norme i zakonsku regulativu, koji se rijeio svojih dunosti u provedbi zakona (ukljuujui elektroniku pijunau) kako bi postao konzultantom za Richardson-Merrell, Inc.13 Godine 1964.,podpritiskom Kongresa, FDAjeobjavila popis svojih slubenika koji su tijekom prethodnih godina napustili Agenciju radi posla u industriji. Od osamsto trinaest imena koja su se pojavila na tom popisu, osamdeset tri - vie od deset posto - dolo je na poloaje u kompanijama koje su ranije regulirali. Mnogi od tih ljudi su, naravno, bili iz samog vrha upravnih krugova FDA - ljudi koji su bili zadueni za donoenje odluka i izdavanje direktiva. Dok su bili u FDA, imali su pristup informacijama o istraivanjima i procesima svih kompanija. Stoga, kad su otili raditi za jednu od tih kompanija, nije bilo razloga da ne ponesu te informacije sa sobom, to je, oigledno, tvrtki koja ih je unajmila moglo dati ogromnu prednost pred njezinom konkurencijom. Ovdje, jo jednom, vidimo klasian model po kojem se birokratske moi vlade ne koriste za zatitu naroda, to je njezin izgovor za postojanje, nego za bogaenje pojedinaca koji dre tu mo i za eliminaciju potene konkurencije na tritu. Glasai odobravaju neprekidno irenje moi vlade, uvijek naivno

Garrison, The Dictocrats, op. cit, str. 70, 71.

Plaanje r e k e t a

229

oekujui da e, nekako, imati koristi od toga. Ali, na kraju, neizbjeno zavre tako to hrane jo veu birokraciju kroz poveane poreze, plaaju vie cijene za svoja potroaka dobra i gube jo jedan dio osobne slobode. U tom pravilu gotovo nema iznimaka, to je oigledno ako na trenutak razmislimo o rezultatima vladinog ulaska u takva podruja ekonomske aktivnosti kao to su cijene i plae, ouvanje energije, zatita okolia, zdravstvena skrb i tako dalje. Kao to je Francuz Frederic Bastiat primijetio prije vie od sto godina, kada se vladi jednom dopusti da se proiri izvan svoje glavne uloge zatite ivota, sloboda i vlasnitva njezinih graana, kada napadne trite i pokua preraspodijeliti nacionalno bogatstvo ili resurse, tada neizbjeno pada u ruke onih koji e je iskoristiti za legalnu pljaku. Nema boljeg naina da se opiu vlade dananjeg svijeta, a vlada Sjedinjenih Drava nije nikakva iznimka. FDA je 1906. godine dodana stalno rastuem popisu vladinih regulatornih agencija, velikim dijelom kao rezultat kriarskih napora vladinog kemiara po imenu Harvev VVashington Wiley. Wileyja je u prvom redu poticala organizirana mlijena industrija, koja je htjela da vlada prihvati zakone kojima bi se sputala konkurencija od strane ne-mlijenih zamjenskih proizvoda. Postao je poznat irom zemlje preko svojih knjiga i govora protiv prijevare i otrova u naoj hrani. Kao pionir modela koji je mnogo godina kasnije slijedio Ralph Nader, Wiley je kampanjom uspio stei ogromnu podrku kako javnosti tako i Kongresa za vladinu regulaciju i zatitu. Rezultat je bio Zakon o istoj hrani i lijekovima iz 1906. godine koji je stvorio FDA i dao joj iroke ovlasti nad industrijom hrane i lijekova. Wiley je postao njezinim prvim direktorom. Prva velika revizija Zakona o hrani i lijekovima napravljena je 1938. godine kao rezultat fatalne pogreke glavnog kemiara u kompaniji S. E. Massengill iz Tennesseeja. Godinu dana ranije umrlo je sto sedam ljudi, veinom djece. Umrli su zato to su popili antibiotsku tvar poznatu kao Eliksir od sulfanilamida. Kemiar je testirao izgled, okus i miris te tvari, ali nije testirao njezinu sigurnost. Publicitet koji je pratio te dogaaje doveo je do javnog prihvaanja poveanih ovlasti FDA, prema kojima su svi proizvoai lijekova morali testirati sigurnost svake nove tvari, a rezultate tih testova, prije slanja na trite, predati na odobrenje Agenciji. FDA je takoer dobila ovlasti da s trita ukloni bilo koju postojeu tvar za koju vjeruje da nije sigurna. Sa strogo teoretske toke gledita, prvom dijelu ovog zakona nije se moglo nita prigovoriti, ali drugi dio bio je kolosalna pogreka. Logino je zahtijevati od proizvoaa hrane ili lijeka da poduzme razumne korake kako bi osigurao sigurnost svoga proizvoda. Takoer je logino zahtijevati od njega da stavi odgovarajua upozorenja na etikete svojih proizvoda tamo gdje postoji mogunost da nepravilna upotreba nateti zdravlju. Ali dati vladinoj agenciji

230

Svijet bez raka

ovlasti da zabrani prodaju neke tvari zato to smatra da nije bezopasna - to je poput pukotine na nasipu zbog koje je na kraju pala prepreka divljoj bujici protekcionatva i korupcije. Napokon, veina lijekova mogla bi se ukloniti s polica na temelju istinite tvrdnje da nisu bezopasni. Kao to smo vidjeli, proces kojim se neki lijekovi uklanjaju, a drugi ostaju na policama nije uvijek znanstveno utemeljen. Kako je izvijestio asopis Science: Za znanstvenike mjesto u FDA nije sretno mjesto za rad... Nekoliko istraivaa pokazalo je studentima [koji su prikupljali podatke o FDA] dnevnike grozota u kojima su drali detaljne opise napada na njihov znanstveni integritet... Najea prituba bila je da se FDA neprestano mijea u srednjorone i dugorone istraivake projekte, barem dijelom iz straha da e rezultati biti neugodni po Agenciju. Studenti su takoer kritizirali FDA zbog osveivanja znanstvenicima koji se ne slau s njezinim stavovima.14 Bilo je dovoljno loe to smo vladi dali mo da suzbija prodaju proizvoda, zato to navodno nisu bezopasni. Ali to je nita u usporedbi s fijaskom koji je 10. listopada 1962. godine uvrten u Zakon o hrani i lijekovima kao amandman Kefauver-Harris. Nakon publiciteta koji su dobile deformirane bebe europskih majki zato to su ove uzimale lijek talidomid, novim je zakonom FDA dobila ovlasti da takoer eliminira svaki lijek za koji kae daje nedjelotvoran] Panika zbog talidomida uope nije bila relevantna za novi zakon. Prvo, talidomid se nije prodavao u Sjedinjenim Dravama. Drugo, uroene deformacije nisu bile uzrokovane nedostatkom djelotvornosti tog lijeka, nego nedostatkom odgovarajueg testiranja kako bi se utvrdila sigurnost i 15 dugorone nuspojave. Gotovo je nemogue dokazati da je bilo koji lijek djelotvoran. Ono to na nekoga djeluje, moda na drugoga nee djelovati. Test djelotvornosti esto je subjektivna procjena od strane korisnika. Djelotvornost moe utvrditi samo pacijent, bilo sam ili uz savjetovanje sa svojim lijenikom. Dati takvu ovlast u ruke politikih namjetenika s njihovom gotovo neprekinutom povijeu korumpiranosti tijekom godinaprava je ludost. A kao to emo vidjetiu sljedeem poglavlju, upravo je taj aspekt reketa za zatitu bio preprekom da laetril bude dostupan u Sjedinjenim Dravama, zbog ega je prouzroena nepotrebna patnja i smrt milijuna ljudi.
14 15

Nader's Raiders on the FDA: Science and Scientists 'Misused' Science, 17. travnja 1970. g., str. 349-352.

U meuvremenu se pokazalo da je talidomid vrlo djelotvoran u tretiranju pacijenata oboljelih od gube i smatra se da je spasio mnoge ivote. Ali, zbog toga to je vlada stavila ogranienja na njegovu proizvodnju i upotrebu, mnogim pacijentima oboljelima od gube bio je uskraen lijek o kojem je ovisio njihov ivot. Vidi Thalidomide Combats Leprosy, (AP), Boston Globe, 29. lipnja 1969. g., str. 50. Takoer Horror Drug Thalidomide Now Used to Save Lives of Leprosy Patients, National Enauirer, 25. studenog 1973. g., str. 50.

Plaanje r e k e t a

231

Moda bi trebalo spomenuti da su mnogi zaposlenici FDA poteni i savjesni graani koji ne sudjeluju u prijevari, korupciji ili protekcionatvu. Meutim, veina njih nalazi se na donjim razinama i nema nikakvog prava glasa u odreivanju politika agencije kojoj slue. Ali, to se netko vie uspne unutar strukture, vea su iskuenja, a najvii poloaji rezervirani su za one koji su pokazali svoje talente - ne na polju znanosti gdje je istina kralj, nego na polju politike gdje je istina, u veini sluajeva, okovana u najdubljoj tamnici kao opasan neprijatelj prijestolja. Meutim,koncentriranavladinamogotovojejednakosmrtonosnakadnjom raspolae poten ovjek, kao i kad je u rukama nepotenih. Tu injenicu prilino su uvjerljivo obrazloili Lynn Kinsky i Robert Poole u analizi koju su pripremili za asopis Reason. Raspravljajui o nemogunosti utvrivanja djelotvornosti ili nedjelotvornosti lijeka za populacije u cjelini, napisali su: Najvaniju brigu birokratskog uma predstavljaju pravila i procedure izraene u bezbrojnim slubenim formularima i papirologiji. Iz toga, u sluaju FDA, slijedi da ako birokrat ne zna kako osigurati da lijek bude djelotvoran, sljedea najbolja stvar jest zahtijevati toliku gomilu papirologije da se birokrat moe pokriti na svakom moguem koraku. Kao rezultat toga, otkad je FDA poela zahtijevati dokumentaciju o djelotvornosti, utrostruilo se vrijeme potrebno za obradu molbe za odobrenje novog lijeka. Priprema monumentalne dokumentacije poveava istraivake budete farmaceutskih kompanija za milijune dolara - to ima uinak odvraanja malih (i moda inovativnijih) tvrtki od toga da uope i pokuaju dobiti odobrenje za nove lijekove.16 Vrijedi ponoviti da FDA ne bi mogla dugo zadrati povjerenje javnosti da se s vremena na vrijeme nije okomljavala na pokojeg pravog negativca. Meutim, veina tih krivaca sitni su varalice. Industrijski divovi esto su krivi za iste prekraje, ali oni kod FDA uivaju nesluben povlaten poloaj. Jedan od razloga za ta dvostruka mjerila lei u tome to vee kompanije imaju financijska sredstva da se suprotstave postupcima FDA na sudovima, to je procedura koja esto razotkriva traljav rad te Agencije i tako teti njezinom ugledu u javnosti. Budui da je FDA posebice zainteresirana za povoljan publicitet u svojim nastojanjima da zatiti narod, posve je prirodno da radije uzima na zub malog ovjeka koji sebi ne moe priutiti da uzvrati udarac. Na primjer, FDA je 1962. godine, u suradnji s dravnim zdravstvenim slubenicima, zaplijenila zalihu ulja afrana u kapsulama u jednoj maloj prodavaonici u Detroitu na temelju tvrdnje da su bile koritene za promoviranje knjige Calories Don't Count (Kalorije nisu bitne) dr. med. Hermana Tallera.

The Impact of FDA Regulations on Drug Research in America Today, Lynn Kinsky i Robert Poole, Reason, sv. 2, br. 9, reprint, str. 9 , 1 0 .

232

Svijet bez raka

Danas je iroko prihvaeno miljenje da - u dijetama - kalorije mnogim ljudima nisu ni priblino toliko bitne kao ugljikohidrati. Ali 1962. godine FDA je objavila da tu knjigu ameriki narod ne bi trebao itati i da se, iznad svega, kapsule ulja afrana ne smiju prodavati ni na koji nain koji ih povezuje s temom knjige. To su, u svojoj velikoj mudrosti, proglasili lanim oznaavanjem. Prema standardnoj proceduri, FDA je lokalnim informativnim medijima dojavila da e se dogoditi zapljena. Zbog toga, kad su slubenici stigli na mjesto dogaaja, predstavnici tiska bili su na raspolaganju da u potpunosti dokumentiraju i fotografiraju veliku raciju. Ne treba ni rei da je javnost bila zadivljena i zahvalna, vidjevi da je njihova FDA aktivna i da ih titi od takvih beskrupuloznih varalica. Meutim, glavna je stvar u tome da je najvea robna kua u gradu takoer imala izloene knjige i kapsule. Ali, prije no to e provesti raciju u manjoj prodavaonici, FDA je nazvala zaposlenike robne kue, upozorila ih da se sprema zapljena i sugerirala im da mogu izbjei neugodan publicitet ako nedoputenu robu uklone tiho i dobrovoljno. Agencija je ispravno zakljuila da moe bolje postii svoj cilj tako to e se okomiti na malog ovjeka i izbjei sukob s tvrtkom koja ima sredstva da uzvrati udarac. Ponekad propust da se krupni igrai tretiraju s istom strogou kao i mali nije rezultat toga to su oni veliki, ve toga to su unutra. Oni su dio kartelskog establimenta. Na primjer, 1970. godine, tijekom sasluanja pred Pododborom Zastupnikog doma za meuvladine odnose, saznalo se daje FDA prisilila jedne male novine da objave opovrgnue odreene tvrdnje iznesene u jednoj reklami za oralno kontracepcijsko sredstvo. Ali od velikog i prestinog NewEngland Journal of Medicine, koji je objavio istu reklamu, nije zatraeno objavljivanje ikakvog opovrgnua. Kad su ga upitali za tu nedosljednost, povjerenik FDA Charles Edwards odgovorio je da vei asopis zapravo nije mislio raditi prekraj.17 To, naravno, ne znai da se FDA nikada ne suprotstavlja veim tvrtkama, jer povremeno to radi. Ali, kad to radi, moete biti sigurni da su karte namjetene protiv optuenika. Bez obzira na to koliko netko ima financijskih sredstava, ako nije dio meunarodne mree finpola, ne moe se nadati ravnopravnoj borbi s neogranienim sredstvima savezne vlade. Privatni graani moraju unajmljivati odvjetnika. Vlada ima zgrade pune odvjetnika, ije plae se pokrivaju od poreza, a oni samo ekaju priliku da te svoje plae opravdaju. FDA nije ni najmanje vano koliko e se sudski proces otegnuti, jer su odugovlaenja, odgode i nastavci zapravo dio njezine strategije da optuenika dovede do bankrota astronomskim pravnim trokovima. Na primjer, u sudskom postupku protiv dr. Andrewa Ivyja suenje je trajalo gotovo deset mjeseci. Svjedoenje 288 svjedoka ispunilo je 11.900 stranica

Who Blocks Testing of Anti-Cancer Agent?, Alameda Times Star (Kalif.), 3. kolovoza 1970. g.

Plaanje r e k e t a

233

transkripta - dovoljno za hrpu visoku preko dva metra. Procjenjuje se daje FDA potroila izmeu tri i pet milijuna dolara novca poreznih obveznika. Prosjean graanin nikako se ne moe nadati ravnopravnom suprotstavljanju takvoj pravnoj ofenzivi. Povrh tog financijskog hendikepa, optuenici se moraju suoiti s injenicom da su rijetki suci i porote koji e imati hrabrosti presuditi protiv FDA, jer im njezini odvjetnici vjeto usauju u umove da e, ako to uine i budu u krivu, osobno biti odgovorni za tisue smrti. Pod takvom vrstom zastraivanja sudac ili porota gotovo su uvijek skloni zakljuiti da znanstvena pitanja trebaju prepustiti znanstvenim strunjacima (FDA!), a da e se oni baviti iskljuivo pitanjima prava. Meutim, ak i u onim sluajevima kad je odluka suda povoljna za optuenika, on se esto mora suoavati s gnjevom slubenika FDA koji sebi daju u zadatak da ga ikaniraju i, po mogunosti, pokreu dodatne tube. Komentirajui taj aspekt reketa za zatitu, Omar Garrison pie: Tijekom pravne bitke koja je izgledala kao da e zavriti nepovoljno po vladu, jedan dunosnik FDA rekao je odvjetniku obrane: Znate, ako se ovaj sluaj izjalovi, jednostavno emo pripremiti neku novu tubu.. To nije bila prazna prijetnja. Postoje dokumentirani dokazi koji pokazuju da je, u sluaju za sluajem, tuena stranka koju je sud oslobodio krivnje izala iz te kalvarije (esto iscrpljena i bankrotirana), samo da bi se suoila s drugom ili ak treom optubom... ini se da diktokrati raunaju na to da e optuenik, prije ili kasnije, iscrpiti svoje financijske resurse i izgubiti volju za obranom, kada shvati da se bori protiv neogranienih mogunosti nacionalne vlade.18 Te neograniene mogunosti nacionalne vlade ukljuuju mnogo vie od eta pravnika plaenih porezima. Kada pojedinac jednom na sebe navue bijes FDA, moe oekivati da e postati meta ikaniranja i od stane drugih vladinih agencija. Vjerojatno e mu na vrata prvo pokucati netko iz porezne uprave kako bi prouio njegove poslovne knjige s vrstom namjerom da pronae neto pogreno. Ako optuenik prodaje neki proizvod, Savezna trgovinska komisija bit e izuzetno osobno zainteresirana za njegov rad. Ako ima emisije na radiju ili televiziji, stanice koje objavljuju njegove poruke kontaktirat e Savezna komisija za komunikacije i podsjetiti ih da takav program nije u interesu javnosti. Netko iz Uprave za sigurnost i zdravlje na radu svakako e htjeti prouiti njegove prostorije radi moguih (neizbjenih) krenja opskurnih pravilnika o sigurnosti i zdravlju. Odbor za nadzor prava pri zapoljavanju moe iznenada otkriti neprihvatljive procedure zapoljavanja ili unajmljivanja. Ako je lijenik, moe oekivati da e mu vie panje posvetiti PSRO (Organizacija za procjenu profesionalnih
Garrison, op. cit, str. 1 5 3 , 1 5 6 .

234

Svijet bez r a k a

standarda) kako bi procijenila njegove odluke pri skrbi o pacijentima. I na kraju, ak mu potanski ured moe uskratiti usluge nune za posao, kao to je dostava pote. A kroz sve te postupke provlait e se stalni i svjesni napori FDA da osigura maksimalni publicitet u masovnim medijima s dvostrukim ciljem odravanja vlastite slike zatitnika naroda i istovremenog unitavanja reputacije i poslovanja onih koje je izabrala kao metu. Tako prethodno obavjetavanje novinara o planiranim racijama ili uhienjima postaje osnovni dio strategije FDA. ak i ako optuenik na kraju na sudu bude osloboen optuaba, ira e ga javnost doivljavati kao mogueg kriminalca, zbog toga to e njegovo ime vezati uz dramatine vijesti i slike njegova uhienja. Ekonomska teta nanesena optueniku kao rezultat tog paljivo smiljenog publiciteta esto je daleko vea od bilo koje globe ili kazne koju bi mogao odrediti sud. Kako ove openite optube ne bi zvuale preotro ili pretjerano, usmjerimo sada panju na konkretne primjere i stvarne sluajeve.

22.

Arsenal mjera prisile

Vladino dodataka laetrila laetrilom u s ikaniranje i vitamina; cijenom industrije prehrambenih cijene terapije rak. uloga medija u diskreditiranju usporedba ortodoksnog tretmana za svijesti javnosti;

KAO TO SMO ukratko spomenuli u prethodnom poglavlju, jedno od glavnih oruja u arsenalu mjera prisile kojim raspolae FDA predstavljaju priopenja za medije i unaprijed dogovoreno medijsko praenje racija i uhienja. Suenje pomou javnog miljenja moe imati daleko vee posljedice od suenja pred porotom. Optuenik, ak i ako nije kriv za ono to mu se stavlja na teret - ili, vjerojatnije, ak i ako je kriv za optube po sebi, ali nevin u smislu bilo kakvog stvarnog nedjela - zauvijek e u oima javnosti nositi stigmu sumnjivca. To je, u osnovi, razlog zato su laetril i jezgre marelica dobili publicitet u vidu straha od cijanida. Poten znanstveni zakljuak jest da su te tvari bezopasnije od veine lijekova to se izdaju bez recepta. Ipak, javnost zna samo da su bile oznaene kao opasne i da se onima koji promiu njihovu upotrebu ne moe vjerovati. Mediji su rado prihvatili suradnju u tom pothvatu. Razlog nije u tome to glavne medijske kue kontroliraju isti finpoli koji imaju prevlast u federalnoj vladi - koliko god to bilo istina - nego samo u injenici da novinari, kao i mnogi drugi, ne vole raditi vie nego to moraju i da zbog toga vrlo esto prihvaaju gotove prie uz minimum nezavisnog istraivanja. Ovome dodajmo da veina njih nikada nije imala razloga sumnjati u strunost ili integritet glasnogovornika FDA. Drugim rijeima, poput ostatka stanovnitva, veina novinara jo ima mnogo toga za nauiti o inherentnim kvalitetama velike vlade. Rezultat je te situacije da su tiskani i elektronski mediji praktiki postali propagandni ogranak FDA. 235

236

Svijet bez raka

Kada vre tu funkciju, oni postaju nepresuan izvor pristranih ili neobjektivnih novinskih pria, a ove koje slijede predstavljaju tipian primjer: Ga Mary Whelchel je na amerikoj strani granice s Meksikom, u blizini San Diega, vodila mali hotel za pacijente oboljele od raka koji su se lijeili kod dr. Contrerasa. Za nju je to bila vie misija iz milosra nego poslovni pothvat. Ipak, u veljai 1971. godine uhiena je i strpana u zatvor zato to je nabavljala laetril za svoje goste. Ubrzo nakon putanja iz zatvora, ga "VVhelchel je uputila otvoreno pismo asopisu Cancer News Journal. Evo njezinog opisa onoga to se dogodilo: Dragi prijatelji, Kada ovo pismo stigne do vas, veina vas ve e znati da su 25. veljae 1971. godine u 12,30 sati Charles Duggie (kalifornijski agent za hranu i lijekove), Fred Vogt (iz Ureda okrunog tuitelja San Diega), Frances Holway (policajka iz San Diega) i John McDonald (policajac iz Imperial Beacha) doli u moj dom i uhitili me zbog prodaje, davanja i distribucije laetrila kao LIJEKA za rak. Optuili su me takoer za irenje propagande meu ljudima i nagovaranje da idu meksikim lijenicima umjesto svojim medicinskim savjetnicima u Sjedinjenim Dravama... Rekli su mi da imaju nalog za pretres i zapljenu i da sam uhiena. Zatim su pretresli moju kuu kao tornado. Sve su izbacili iz mojih fascikala, stola i polica, ukljuujui ekove, osobna pisma, raune i knjige. Jednom rijeju - SVE! Na kraju su me u 16 sati odvezli u okruni zatvor radi sastavljanja zapisnika i fotografiranja... Stavili su me u eliju za pijance i tamo sam ostala... Dok sam sjedila u tom groznom zatvoru i gledala oko sebe u gola etiri zida, gledala pijance, prostitutke i narkomane - osim toga, nije bilo prozora i madraci su bili razbacani po podu - imala sam vremena razmisliti o proteklih osam godina. Prvo sam se zapitala: Kako sam i zato zavrila ovdje? Uhvatila me panika! Osoba sam koja nikad u ivotu nije prekrila zakon, osim nekoliko prometnih prekraja - a evo me u zatvoru! To je izuzetno zastraujue. ini se da ste potpuno odsjeeni od civilizacije. Nema naina da ikoga kontaktirate! Osim poziva mojim sinovima, nisam imala naina saznati poduzima li se ita da me izvuku iz zatvora. Nije mi bilo doputeno razgovarati ni s kim osim sa zatvorenicima. Veina njih bila je previe pijana da ita razumije. Kako je vrijeme prolazilo (nema satova) i izvana nisu stizale nikakve vijesti, osjeala sam se kao zaboravljen ovjek; u mome sluaju, zaboravljena ena! Bezrezervno vjerujem u laetril. Svim srcem vjerujem daje on odgovor za kontrolu raka. Nakon to sam osam godina ivjela s oboljelima od raka dvadeset etiri sata dnevno, kako bih uope mogla sumnjati? Dola sam do svog odgovora. Da, vrijedilo je svake minute toga i bez obzira na to kakva e biti presuda, sada elim slubeno rei, neka se zna, uinila bih istu stvar, potpuno istu stvar iznova.1
Cancer News Journal sijeanj/travanj 1971. g., str. 14.

Arsenal mjera prisile

237

Za usporedbu, pogledajmo kako se prema tom dogaaju odnosio tisak. irom zemlje novine su prenijele priu onako kako je prvo bila podmetnuta u The New York Times. Iz naslova kao da se orilo: ZAPLJENA U LANCU KLINIKA ZA RAK U KALIFORNIJE Javnost je stekla dojam kako je FDA pokrenula odvanu raciju protiv jednog od najopasnijih i najgnjusnijih kriminalaca dvadesetog stoljea koji je u zemlju krijumario zabranjene lijekove i vrebao nedune, bespomone i oajne rtve raka. U lanku je pisalo: Kalifornijski agenti Uprave za hranu i lijekove ovaj su tjedan krenuli u razbijanje onoga to su opisali kao podzemni koridor, kojim se rtve raka prebacuju u Meksiko na tretiranje lijekom koji je zabranjen u Sjedinjenim Dravama i Kanadi. Optube za zloinaku zavjeru i prijevaru podignute su protiv ge Mary C. VVhelchel, iji je pansion bio utoite za pacijente oboljele od raka iz svih dijelova Sjedinjenih Drava na putu do Meksika, radi tretiranja takozvanim udesnim lijekom... Meksike vlasti takoer istrauju rad klinika za rak.2 LANAC KLINIKA, ba! Veina lokalnih policijskih uprava marionete su arlatana iz FDA. Oni uglavnom prihvaaju zdravo za gotovo proglase FDA. Zato se moe se raunati da e u potpunosti suraivati na bilo kojoj istrazi ili uhienju. Ponekad policijski istraitelj, ne shvaajui da ga je obmanula propaganda FDA, zakljui da se krijumari laetrila zapravo ne razlikuju od dilera droge koji prodaju heroin. Kada tisak intervjuira takve predstavnike zakona, oni daju izjave koje su odline za citiranje i od velike koristi FDA. Sljedei lanak iz novina Seattle Post-Intelligence predstavlja klasian primjer: Bellevue - Barem pet stanovnika VVashingtona, ukljuujui dvojicu lijenika, dovodi se u vezu s prodajom ilegalnog lijeka protiv raka poznatog kao laetril, prema jednomjesenoj istrazi policije iz Bellevuea, saznaje P-I. Detektivi koji su juer proveli istragu kau da su moda tek zagrebli po povrini operacije prodaje lijeka, koja obuhvaa nekoliko saveznih drava i Meksiko... Prema rijeima detektiva iz Bellevuea Billa Ellisa, koji je na elu istrage, ini se da postoje dva motiva meu zagovarateljima laetrila. Neki od onih koji su u to ukljueni moda vjeruju da lijek zaista djeluje tako to lijei ili zaustavlja napredovanje bolesti, rekao je Ellis.

Cancer Clinic Ring Seized in California*, New York Times Service, The Arizona Republic, 2 8 . veljae 1971. g., str. 24-A.

238

Svijet bez raka

Ali ne moemo odbaciti ni zaradu kao motiv, dodao je. Prodajom tog lijeka moe se zaraditi mnogo novca.... Sve upuuje na to da pacijenti moraju doivotno uzimati taj lijek, rekao je Ellis. To je idealna situacija za profesionalne varalice. Oni vrebaju oajne ljude koji smatraju da nemaju to izgubiti. Policija je takoer zabrinuta zbog injenice da bi oni koji propagiraju laetril s ciljem stjecanja profita mogli zakljuiti kako im je jednako unosno i jednostavno uvoziti druge droge, ukljuujui heroin. Ako osoba moe uspjeno krijumariti neku ilegalnu drogu u SAD u znatnim koliinama, to ju sprjeava da proiri ponudu, pita se Ellis.3 vrsta ruka propagande FDA lako je prepoznatljiva u ovim vijestima i vjerojatno je da ni detektiv Ellis ni novinar nisu svjesni da su postali rtve pravih profesionalnih varalica prve klase. Pored aluzije da pobornici laetrila moda krijumare heroin (nikada nije postojala ni trunka dokaza koja bi opravdala tu sumnju), jedna je od najdraih podvala FDA ta, da oni koji distribuiraju laetril zgru ogromne profite. Kalifornijski odjel za javno zdravstvo, u svojoj publikaciji The Cancer Law (Zakon raka), tvrdio je da se praktiki isti materijal kao laetril moe kupiti mnogo jeftinije pod trinim nazivom amigdalin, a Ameriko drutvo za rak reklo je da laetril koji se koristi u jednoj injekciji kota samo deset do petnaest centi.4 Razmotrimo injenice. Jedan gram laetrila za ubrizgavanje injekcijom amerikog je lijenika 1974. godine (u vrijeme ove optube) kotao otprilike 4 dolara, a troak za pacijenta iznosio je izmeu 9 i 16 dolara - to gaje inilo praktiki najjeftinijom injekcijom u lijenikovoj ordinaciji. Meutim, faktor koji je moda najvie utjecao na cijenu laetrila bilo je to to je vlada zabranila njegovu upotrebu kao sredstva u lijeenju raka. To je dobavljae otjeralo na crno trite to, zbog potrebe za tajnou i zbog mogunosti uhienja, globa ili zatvora, uvijek podie cijenu robe - kako bi se pokrili trokovi krijumarenja i kompenzirao rizik. Kad bi vlada uklonila svoja zakonska ogranienja, laetril bi se mogao proizvoditi i prodavati u Sjedinjenim Dravama tehnikama masovne proizvodnje i to bi, za kratko vrijeme, spustilo cijenu na manje od treine sadanjeg iznosa. A kad ve govorimo 0' ogromnim trokovima i profitima, zato se FDA ne brine zbog tih pitanja unutar polja ortodoksne medicine?

Five Linked to sale of Illegal Cancer Drug, Seattle Post-Intelligence, 2 1 . prosinca 1972. g., str. 1, 5.
4

Ameriko drutvo za rak citirano je u Cancer Relief or Quackery? Washington Post, 26. svibnja 1974. g., str. Cl, C4.

Arsenal mjera prisile

239

U lanku objavljenom u novinama San Francisco Chronicle pod naslovom uvajte se brzog lijeka protiv raka dr. Ralph VVeilerstein iz Kalifornijskog savjetodavnog vijea FDA izrazio je ok i zabrinutost zbog injenice da tipian tridesetodnevni tretman laetrilom u Meksiku pacijenta moe kotati izmeu tisuu i dvije tisue dolara. U stvarnosti, veina pacijenata bila bi vrlo sretna da dobije tako razuman raun za trokove lijeenja. A zapravo su ak i te razumne procjene bile pretjerane. Kako je izvijestio asopis Time 1971. godine: Contrerasove tvrdnje o laetrilu [u Meksiku] umjerene su kao i njegovi honorari. Taj lijenik naplauje samo 10 dolara za prvi pregled, 7 dolara za kasnije posjete i 3 dolara za gram lijeka.5 Prema dr. Contrerasu, njegovi ukupni rauni za lijeenje tijekom ranih 1970ih rijetko su bili vii od sedamsto do tisuu dolara. Meutim, veina njegovih pacijenata dolazila je iz inozemstva pa su takoer morali plaati smjetaj, obroke i prijevoz. Ukupni trokovi, ukljuujui te dodatne nemedicinske izdatke, povremeno jesu iznosili do dvije tisue dolara, ali bilo je nepoteno natuknuti da sve to ide u dep lijenika kao isti profit. Da je dr. VVeilerstein elio usporeivati jabuke s jabukama, mogao je objasniti zato je pacijent u terminalnoj fazi raka, koji je bio podvrgnut ortodoksnoj terapiji u Sjedinjenim Dravama poetkom 1970-ih, troio, u prosjeku, trinaest tisua dolara na operaciju, zraenja, kemoterapiju, hospitalizaciju ili kombinaciju svega toga. Ako se FDA zaista eli okirati i poeti zabrinjavati zbog visokih trokova lijeenja, ortodoksna terapija je djevianski teritorij koji tek treba istraiti. asopisi i dnevni listovi establimenta pouzdano su i slijepo sredstvo irenja propagande FDA. Isto vrijedi i za velike mree te veinu lokalnih radijskih i televizijskih postaja. Savren primjer bila je NBC-jeva emisija Prvi utorak emitirana 2. oujka 1971. godine. Gledateljima koji nisu znali nita o temi ta se emisija vjerojatno inila kao objektivan dokumentarac. Ed Delanev, voditelj emisije, zaista je imao snimljene intervjue s ljudima koji su predstavljali obje strane kontroverzije. Ali, kao to je tako esto sluaj, miljenjem gledatelja manipuliralo se paljivim izborom i filmskom montaom - onime tko smije rei to i kojim redoslijedom. Stotine pacijenata oboljelih od raka svakodnevno su traile usluge klinike dr. Contrerasa. Dolazili su iz svih dobnih grupa, svih drutvenih sredina i svih obrazovnih slojeva. Ipak, NBC je intervjuirao samo one pacijente koji su bili relativno neelokventni ili su djelovali neupueno, zbunjeno i oajno. Nikom od njih nije bilo doputeno priati o bilo kakvom povoljnom djelovanju laetrila pa je stvoren dojam da zapravo nitko nije imao koristi.

Debate Over Laetrile*, Time, 12. travnja 1 9 7 1 . g.

240

Svijet bez r a k a

Zatim je uslijedilo podue pobijanje - organizirani i dotjerani intervjui s dr. Jesseom Steinfeldom, direktorom Uprave za javno zdravstvo Sjedinjenih Drava, dr. Charlesom Edwardsom, povjerenikom FDA i drugim vrlo uglednim lijenicima establimenta. Opi zakljuak bio je da laetril moda zvui dobro u teoriji, ali jednostavno ne djeluje! Zagovaratelji laetrila koji su s povjerenjem suraivali s NBC-om na pripremi emisije ostali su zapanjeni. Naveli su ih da vjeruju kako e dobiti poteno sasluanje pred sudom javnog mnijenja, ali od poetka nisu imali nikakve anse. Pod etiketom drutveno korisnogprograma nacionalne T V postaje emitirale su, i to besplatno za svoje sponzore, doslovce tisue propagandnih filmova protiv hranjivih tvari. AMA-in film pod naslovom Medicine Man (Vra), na primjer, predavae o zdravlju prikazuje kao uline prodavae i varalice te lukavo poduava gledatelja kako prepoznati njihove tehnike. Film sve predavae o zdravlju trpa u isti ko - i dobre i loe zajedno - i iznosi univerzalne osude koje su opravdane kad se primjenjuju na loe, ali neopravdane kad se primjenjuju na dobre. Rezultat je da se gledatelj programira da negativno reagira na sve njih i, budui da mu je panja usmjerena na tehnike umjesto na sadraj, uvjetovan je da odbaci odgovornog predavaa o zdravlju zajedno s neodgovornim. Za njega su svi predavai o zdravlju arlatani, jer svi koriste neke od istih tehnika kao i oni u filmu. Nee mu pasti na pamet da te iste tehnike koriste svi predavai - ukljuujui one koji dre predavanja protiv predavaa o zdravlju! Drugi propagandni film sa slinim pristupom produciralo je Ameriko drutvo za rak i zove se Journey Into Darkness (Put u tamu). S gostujuom zvijezdom Robertom Rvanom, kao voditeljem emisije, film je remek-djelo scenarija i glume. U filmu se nekoliko pria ispreplee u jednu, prikazujui mentalnu torturu koju proivljava nekoliko rtava raka. Bore se s odlukom da li da prihvate savjet svog mudrog i ljubaznog lijenika, i slijede dokazane ortodoksne tretmane, ili da dopuste svojim strahovima i sumnjama da prevladaju nad razumom te potrae nedokazane tretmane medicinski neobrazovanog nadrilijenika koji obeava udesne lijekove, ali kojega ustvari jedino zanima koliko novca pacijent moe potroiti. Na kraju, neki donesu pravu odluku i odlue slijediti vodstvo svog lijenika. Drugi donesu krivu odluku i zaponu svoj dug i tragian put u tamu. Za neupuene, film je uvjerljiv. Budui da znaju da nadrilijeenje raka zaista postoji, film ih navodi da povjeruju kako sve ono to nije odobrio ACS automatski spada u tu kategoriju. Ne zastanu kako bi shvatili da su ljudi koje su gledali na filmu samo glumci, da pria nije istinita ili da je scenarij napisan u skladu s propagandnim ciljevima FDA. Unato tome, taj film prikazan je kao drutveno korisni program na stotinama televizijskih postaja i u tisuama uionica, drutvenih klubova i studentskih, dobrotvornih i graanskih organizacija, uz jak utjecaj na javno miljenje. Poruka je toliko uvjerljiva da bezbrojni gledatelji koji

Arsenal mjera prisile

241

su kasnije oboljeli od raka nisu htjeli ni uti priu o laetrilu - ak ni kad bi im njihov lijenik rekao da uz ortodoksan tretman za njih vie nema nikakve nade. Usput reeno, ironino je primijetiti da je glumac Robert Ryan, zvijezda filma ]ourney Into Darkness, postao rtvom vlastite propagande. Umro je od raka u srpnju 1973. godine nakon opsene terapije kobaltom. Njegova supruga Jessica umrla je od raka godinu dana ranije. Iako priopenja za tisak, izmanipulirane novinske prie i jednostrana upotreba radija i televizije predstavljaju neka od najee koritenih oruja u arsenalu mjera prisile kojim raspolae FDA, postoje i mnoga druga, jo djelotvornija. Ona su rezervirana za one tvrdoglave potroae koji ne mogu ili ne ele podlei pukom javnom miljenju. Jedno od njih je unitavanje kreditnog rejtinga pojedinca. Standardna je praksa FDA pisanje ili telefoniranje kompaniji Dun & Bradstreet i obavjetavanje o neijim problemima s vladom. Obavjetavanje institucije Better Business Bureau takoer je uobiajeno. Sljedei otriji korak u ikaniranju predstavlja prekid objavljivanja ili distribucije svih pisanih materijala, ukljuujui knjige i pamflete. Prodaja knjige One Answer to Cancer (Odgovor na rak) dr. VVilliama Kelh/ja zabranjena je temeljem sudske odluke zato to je promovirala prehranu umjesto ortodoksne terapije. Sud je donio odluku da distribucija knjige predstavlja jasnu i neposrednu opasnost za iroku javnost te da vladina dunost tititi zdravlje i dobrobit svojih graana ponitava lijenikovo ustavom zajameno pravo na slobodu govora. Kako dr. Kelly nije bio doktor medicine nego stomatolog, bio je takoer optuen za bavljenje medicinom bez dozvole. To je omiljena smicalica FDA. Mnogi pisci i predavai o zdravlju uhieni su upravo uz takav izgovor. Ako ovjek propie promjenu prehrane kao sredstvo za uklanjanje obine glavobolje, on se bavi medicinom bez dozvole. Ako preporui da uzimate vitamin C ili bioflavonoide za prehladu, bavi se medicinom bez dozvole. Ako savjetuje uzimanje voa ili prirodnih vlakana za redovnu stolicu, bavi se medicinom bez dozvole.6 Ako kae da prirodne tvari koje se mogu nai u namirnicama iz prirode mogu biti djelotvorna kontrola za rak, on se svakako bavi medicinom bez dozvole. Ali kad farmaceutska tvrtka unajmi glumca da na televiziji objavi milijunima ljudi daje Bayer dobar za glavobolju, daje Vicks dobar za prehladu, da je Exlax dobar za redovnu stolicu ili da ortodoksna medicina moe izlijeiti 40% svih sluajeva raka, nitko u FDA nee ni podii obrvu. Kako bi izbjegli dojam da su spaljivai knjiga, slubenici FDA tvrdili su da knjige ne cenzuriraju zbog ideja koje zagovaraju, ve zato to se knjige zapravo koriste kao sofisticirane etikete za proizvode.

Kad je ovaj odlomak napisan za prvo izdanje knjige iz 1974. g ortodoksna medicina jo uvijek je ismijavala one fanatike zdravlja* koji su tvrdili da su vlakna vana za pravilan rad crijeva. Meutim, sredinom 1980-ih to je miljenje postalo prilino ortodoksno. Nitko ne zna koliko se tisua sluajeva raka debelog crijeva moglo izbjei da su medicinski gurui sluali, umjesto to su se cerili.

242

Svijet bez r a k a

Oni moda nemaju nikakvu jurisdikciju nad idejama, ali svakako imaju potpunu kontrolu nad proizvodima. Zato, ako autor, izdava, distributer ili prodava knjige sluajno prodaju neki proizvod koji se u knjizi na bilo koji nain objanjava ili promie - to bi bilo logino da ine - onda FDA zaplijeni knjigu i proizvod zbog lanog ili obmanjujueg oznaavanja. Kad im se zabrani pristup pisanoj rijei, mnogi autori koji se bave prehranom svoj rad nastave u dvoranama za predavanja. I tu, takoer, bivaju zaustavljeni. Mogu ih uhititi ili zbog bavljenja medicinom bez dozvole ili - pogotovo ako imaju neki proizvod koji ele prodati - zbog lanog oznaavanja. To se dogodilo g. Bruceu Buttu, starijem gospodinu kojega su, zbog prika zivanja filma o dobrobitima laetrila, uhitili u Carlisleu, Pennsvlvania. Dvije i pol godine kasnije sve optube protiv g. Butta bile su odbaene na sudu, ali ne prije no to je bio prisiljen platiti ogromne honorare odvjetnicima i tek nakon to se o njemu stvorilo javno miljenje kao o fanatiku zdrave hrane, udaku i nadrilijeniku za rak. Ako je meta FDA-inog maltretiranja jo uvijek iva i zdrava nakon svega ovoga, onda postoji jo jedno oruje u vladinom arsenalu mjera prisile koje e ga sigurno zaustaviti: ukinite mu potu! Na kraju krajeva, potanski ured samo je jo jedan ogranak iste savezne mainerije i potivat e, bez oklijevanja, svaku administrativnu odluku FDA ili sudsku odluku o tome da objavljivanje proizvoda nije u javnom interesu. Zbog tog je rjeitog izraza na brojne knjige o zdravlju, kao i na njihovo reklamiranje, stavljena zabrana slanja potom. Na primjer, Kardioloko drutvo izazvalo je nezadovoljstvo FDA prodajom vitamina E radi prikupljanja sredstava za svoj rad na obrazovanju javnosti o odnosu izmeu vitamina E i zdravog srca. Potu upuenu sjeditu organizacije presreo je potanski ured i vratio poiljatelju uz primjedbu varalice! Charles C. Johnson ml., upravitelj Slube za zdravlje okolia, agencije koja je neko vrijeme nadzirala aktivnosti FDA, saeo je postojei stav vladinih slubenika kada je rekao: Raspolaemo raznim sredstvima u naem arsenalu mjera prisile..7 Izraz arsenal mjera prisile govori nam mnogo o mentalitetu okorjelog birokrata i, kao to smo vidjeli, savren je opis onoga s ime se prosjean graanin mora suoiti kada se jednom usprotivi vladi koju je tako nezainteresirano moda ak i s odobravanjem - gledao kako tijekom godina postaje sve jaa. U ime zatite naroda - na polju prehrane kao i na svim drugim poljima ljudske aktivnosti - ona rapidno postaje najveom prijeteom silom od koje sada treba tititi ljude.

Garrison, The Dictocrats, op. cit, str. 5 0 .

23.

Dvostruka mjerila
Analiza dodataka lijekovima. dvostrukih prehrani, mjerila FDA prema lijekovi, veim kojima se i bezopasne tvari koje nisu poput vitamina optereuju ogranienjima

od onih koje su sadrane u otrovnim i opasnim

NEUMOLJIVI RAT FDA protiv vitamina, dodataka prehrani i nefarmaceutskih lijekova dobro je poznat. Velik dio vremena i resursa te Agencije svake se godine troi na upozoravanje javnosti na opasnosti koje vrebaju u prehrambenom pristupu zdravlju. Meutim, kad se radi o lijekovima, prisutan je popustljiviji stav koji je ujedno uvjeravanje: Nemojte se previe brinuti zbog teta od lijekova. Uzimajte bilo to od onoga to smo odobrili i opustite se. U sigurnim ste rukama. U srpnju 1971. godine FDA je Objavila Informacijski letak o nuspojavama lijekova. Pod naslovom Trebaju li se ljudi bojati lijekova zbog moguih nuspojava? nalazimo ovaj odgovor: Prema lijekovima treba osjeati potovanje, a ne strah. Odluka lijenika da primijeni lijek promiljena je. Njegovo je miljenje da je bolje lijeiti bolest odreenim lijekom, nego ju uope ne lijeiti i da je opasnije ne koristiti lijek.1 Komentar o prednosti koju ima lijenikova odluka pohvalna je izjava o naelima, ali, kao to vam moe rei bilo koji lijenik koji je pokuao koristiti laetril, toga se ne pridrava ni sama FDA. A sada, uza sve vee vladine odredbe (provode ih savezne agencije poput PSRO-a) o tome to lijenik smije ili ne smije prepisati pojedinim pacijentima, oigledno je da vlada eli da lijenici
1

Drug Side Effects, FDA Fact Sheet CSS-D2 (FDA) 7 2 - 3 0 0 1 , srpanj 1971. g. 243

244

Svijet bez r a k a

postanu obini roboti uvjebani da daju samo odobreni Savezni tretman broj 9714-32 kao odgovor na Saveznu grupnu dijagnozu broj 7482-91. Ali izjava Prema lijekovima treba osjeati potovanje, a ne strah toan je odraz filozofije FDA i, kad se usporedi s njezinom paranojom prema vitaminima, nudi dobru promatraku poziciju s koje su vidljiva dvostruka mjerila koja primjenjuje. lan Kongresa Craig Hosmer, otvoreni kritiar pristranih napada FDA na prehranu i industriju vitamina, rekao je: Imam informaciju da nikada nije bilo sluajnih smrti od predoziranja vitaminima, ali svaki trei dan jedna osoba umre od smrtonosne doze aspirina... Ipak, unato injenici da Amerikanci kupuju deset milijuna kilograma aspirina godinje, FDA nikada nije javno razmotrila bilo kakvu regulaciju ili stavila upozorenja na kutiju. Umjesto toga, Agencija je troila svoje vrijeme i milijune dolara poreznih obveznika na odreivanje arbitrarnih dnevnih doza za bezopasne vitamine i minerale.2 Kongresnik Hosmer pogodio je ravno u sr problema. Opasnost za javno zdravlje ne lei u ekolokim dodacima prehrani ili vitaminima koji se prodaju u prodavaonicama zdrave hrane. Ona lei u golemoj ponudi otrovnih lijekova koje proizvodi ovjek. Nita to je preporuio neki predava o zdravlju nikada nije izazvalo takvu tragediju kao to je bio sluaj s talidomidskim bebama. Pet posto svih prijema u bolnicu rezultat je negativnih reakcija na legalno nabavljene lijekove na recept.3 Procjenjuje se da ak milijun i pol ljudi zavri u bolnici svake godine zato to su uzimali ortodoksne lijekove - to znai da su tvari koje se mogu legalno nabaviti stoput tetnije za ljude od svih nelegalno nabavljenih psihodelinih droga zajedno. A kad pacijent bude primljen u bolnicu zbog nekog razloga koji nije reakcija na lijek, njegove su anse da postane rtva bolesti izazvane lijekom vie nego dvostruko vee. Bolesti izazvane lijekovima u bolnici sada pogaaju vie od tri i pol milijuna pacijenata svake godine.4 Jo je 1960. godine potvreno da se barem etrdeset novih bolesti ili sindroma 5 pripisuje lijekovima koritenima tijekom lijeenja, a taj je broj u meuvremenu impresivno narastao. Situacija s lijekovima koji se izdaju bez recepta gotovo je jednako loa. Aspirin - koji je prvi proizveo I. G. Farbenov Bayer - klasian je primjer. Do 1974. godine Amerikanci su se navukli na aspirin u koliinama od preko dvadeset milijuna funti (9 milijuna kilograma) godinje. To je otprilike esnaest milijarda tableta ili u prosjeku osamdeset tableta po osobi godinje!

Garrison, The Dictocrats, op. cit, str. 217. Important Prescribing Information from FDA Commissioner Charles C. Edwards, dr. med., ameriko Ministarstvo zdravstva, obrazovanja i socijalne skrbi, 1971. g.
4 5

Martin Gross, The Doctors, (New York: Random House, 1966.) Poruka predsjednika Kennedya o zatiti potroaa od 15. oujka 1962. g.

D v o s t r u k a mjerila

245

Iako je aspirin analog prirodne tvari, to je sintetski lijek. Openito se smatra opasnim ako se uzima u visokim dozama - pogotovo za djecu. Predoziranje ne mora biti rezultat samo jednog velikog unosa aspirina, nego moe nastati zbog kontinuirane upotrebe koja stvara kumulativni uinak. Svake godine u Sjedinjenim Dravama ima barem devedeset smrtnih sluajeva od predoziranja aspirinom.6 Devedeset mrtvih svake godine nije mala stvar. Ipak, FDA ne ini nita, osim to zahtijeva da na svakoj etiketi na kutiji pie preporuena sigurna doza uz upozorenje: ili prema uputama vaeg lijenika. Bitna stvar ovdje nije to da bi FDA trebala uiniti vie, nego to to primjenjuje upadljivo nepotena dvostruka mjerila protiv dodataka prehrani. U studenom 1973. godine zaustavila je proizvodnju i distribuciju proizvoda poznatog kao Aprikern. Aprikern je trgovaki naziv za jezgre marelica koje su samljevene, hladno preane radi uklanjanja ulja i kapsulirane. Taj proces zadrava nitrilozid ili vitamin BI7, poveava koncentraciju aktivne tvari za oko 20%, smanjuje sadraj kalorija i poveava otpornost na ueglost. Aprikern je zbog toga bio popularan meu onima koji su bili upoznati s priom o vitaminu B17. Na temelju opskurnih studija, navodno provedenih na Fakultetu za farmakologiju Sveuilita u Arizoni, FDA je objavila da Aprikern sadri otrov koji bi ubio i odrasle osobe i djecu.7 Obratite panju na injenicu da FDA nije rekla da je Aprikern zaista ubio neku odraslu osobu ili dijete - to aspirin radi svaki tjedan - nego da bi to mogao. Takoer, za vrijeme sudskog procesa pokrenutog zbog tube FDA protiv proizvoaa, znanstvenici sa Sveuilita u Arizoni koji su proveli testiranje otrovnosti na takorima, kojim je navodno dokazano da je Aprikern opasan, svjedoili su da rezultati njihovih testova nisu bili dovoljni za jasan zakljuak i da oni ne stoje iza interpretacije koju je iroko razglasila FDA. Nepokolebana, FDA je nastavila gurati po svome, tvrdei da provodi vlastite testove i da e oni sigurno dokazati da je Aprikern opasan.8 VVilliam Dbcon, direktor arizonskog Odjela za zatitu potroaa, koji je suraivao s FDA na prvoj tubi protiv Aprikerna, rekao je novinarima: Mogli smo ekati est mjeseci na rezultate testova koje provodi FDA, ali ne bih elio da na ured bude odgovoran za smrt nekog djeteta koje je pojelo tu tvar.9

FDA Fact Sheet, srpanj 1971. g., (FDA) 72-3002. These Two Health Foods 'Dangerous', (UPI) News Chronicle, 28. studenog 1973. g., str. 11.

I mogue je da hoe - pa makar morali udarati te bespomone glodavce ekiem po glavi kako bi dobili eljene rezultate! 9 Suit Labels Health Food as Harmful, Phoenix Gazette, 2 8 . studenog 1973. g.

246

Svijet bez r a k a

Moemo li iz toga zakljuiti da Dbconov ured jest odgovoran za smrti od predoziranja aspirinom? Ili trebamo posumnjati da je sva ta hinjena zabrinutost za dobrobit javnosti samo mazanje oiju da se prikriju nesavjesna dvostruka mjerila, pomou kojih vladine agencije za farmaceutski kartel zlostavljaju i unitavaju konkurenciju iz industrije nefarmaceutskih lijekova? Moemo se zapitati koliko bi g. Dixon bio zabrinut da neko dijete ili odrasla osoba, to se toga tie, umre zato to nije pojela tu tvar. Ne preputajui nita sluaju, arizonski povjerenik za zdravlje, dr. Louis Kassuth, otiao je tako daleko da je izdao javno upozorenje u kojem je stajalo da, iako cijele marelice nee biti obuhvaene vladinim embargom, njihove se kotice ne smiju razbijati, a pogotovo se ne smiju jesti jezgre.10 Ah, utjeno je to nas tako mudri i dobronamjerni strunjaci nadziru i tite od nae gluposti. Kako bismo jadni bili bez njih. Tako je umirujue uzeti primjerak vladine publikacije pod naslovom Zahtjevi amerikog Zakona o hrani, lijekovima i kozmetikim proizvodima i proitati: Gorki bademi se zbog otrovnosti ne smiju prodavati u neogranienim koliinama u Sjedinjenim Dravama. Poiljke slatkih badema [koji ne sadre vitamin B17] ne smiju sadravati vie od pet posto gorkih badema. Pasta od badema i paste od drugih jezgri moraju sadravati manje od 25 dijelova na milijun cijanovodine kiseline (HCN) koja se prirodno nalazi u jezgrama.11 Ne treba ni rei da na dananjem tritu ne postoji niti jedan bezreceptni lijek koji bi mogao proi tako stroga ogranienja otrovnosti. Zakon nas ne titi. On je oruje protiv nas. U pismu autoru ove knjige, datiranom 26. prosinca 1971. godine, dr. Ernst T. Krebs mlai predvidio je tubu FDA protiv Aprikerna - tuba je uslijedila otprilike dvije godine kasnije - kada je objasnio: Birokrati i oni kojima ti birokrati slue sada postaju svjesni koliko je vaan vitamin B17 (nitrilozid). ak je i nama jasno da smatraju kako je vitamin B17 jako dobar i vrlo koristan Indijancima. Ba kao to su u prolosti, kad bi na indijanskoj zemlji bili otkriveni vrijedni minerali ili nafta, vladini birokrati preseljavali Indijance drugdje, na bolju zemlju, tako i sada traju pokuaji da se svi inovatori i pioniri vitamina B17 presele daleko od dogaaja - koritenjem jedne pravne lukavtine za drugom - dok se ne ohlade, kako bi se onda omoguilo monopolu, koji podrava birokracija, zaposjedanje teritorija...

Apricot Pits Hit by Ban, Phoenix Gazette, 29. studenog 1973. g., str. B-l. To je samo etiristoti dio od jedan posto. F D A Publication, br. 2, lipanj 1970. g., str. 26.

D v o s t r u k a mjerila

247

Molim vas da imate na umu da je potencijalno ili budue trite za Aprikern barem jednako veliko kao ono za sve druge vitamine, ukljuujui vitamin C. Danas birokracija moe stvoriti ili unititi trite vrijedno milijarde dolara u nekoliko dana, objavi li samo dva, tri priopenja ili proglasa. Direktor Savezne uprave za javno zdravstvo, ukoliko ste ga potkupili - a moete ga kupiti vrlo lako, kao to kupujete svjeu govedinu (no ne vrijedi toliko) - rei e na veernjem televizijskom programu da ili ne fosfatnim ili nefosfatnim deterdentima. On ita svoj tekst onako kako mu ga daju, a trite se ponaa u skladu s time. Unato pokojem preokretu oko sporednih stvari, svi e u ovoj igri gotovo uvijek podrati monopol.12 FDA neprestano informira javnost da je nadrilijeenje hranjivim tvarima veliki posao s golemim profitima. Ali uti o uistinu velikom poslu i najveim profitima upravo farmaceutske industrije. Glasnogovornici FDA izraavaju veliku zabrinutost zbog navodnih 3,3 milijarde dolara koje se svake godine potroe na dodatke prehrani. ak i ako je ta brojka tona, siuna je u usporedbi sa zapanjujuim godinjim izdacima od 55,2 milijarde dolara koji se potroe na receptne lijekove i dodatnih 14 milijarda za lijekove koji se prodaju bez recepta. To to FDA ne zabrinjava taj sektor njezine odgovornosti govori mnogo. FDA priznaje da je primila izvjetaje o pretjeranoj promotivnoj aktivnosti nekih predstavnika farmaceutskih proizvoaa - to znai da nisu svi terenski predstavnici proizvoaa lijekova potpuno iskreni pri opisivanju proizvoda njihove kompanije. Unato tome, Agencija openito ignorira to podruje istrage i vei dio svojih resursa i ljudi usmjerava na prislukivanje telefonskih razgovora, postavljanje prislukivaa i praenje predavaa o zdravlju. eli ih uhvatiti u nekoj izjavi koja, iako je moda tona, kri odreene propise FDA. Dok se FDA izvlai na nedovoljna sredstva od poreza za odgovarajue nametanje higijenskih standarda u industriji preraene hrane, istovremeno se hvali kako iri svoje operacije protiv javnih neprijatelja kao to su dobavljai peninih klica, ipka, meda i jezgri marelica. Jo jedan primjer dvostrukih standarda FDA otkriva njezin stav prema natrijevom fluoridu, tvari koja se dodaje u vodovodnu vodu u vie od etiri tisue mjesta u Sjedinjenim Dravama. Taj se stav temelji na pretpostavci da fluorirana voda pomae u smanjenju karijesa. Izvorne studije dr. H. Trendlevja Deana iz 1939. godine, koje su dovele do te spekulacije, upozorile su da zajednice s niskim stopama karijesa u svojoj prirodnoj vodi za pie imaju ne samo neobino visoke razine fluorida nego i mnogo vie kalcija. U izvjetaju je zatim pisalo: ... ne smije se zanemariti mogunost utjecaja nekog drugog faktora u vodi [osim fluorida]..13

Pismo E. T. Krebsa mlaeg G. Edwardu Griffmu od 26. prosinca 1971; Griffin, Private Papers, op. cit. Dean, Domestic Health and Dental Caries, Public Health Report, svibanj 1939. g., 54:862-888.

248

Svijet bez r a k a

Meutim, fluorid je bio zanemaren i zanemaruje se jo i danas. Usvari, malo je konkretnih dokaza da fluoridi stvarno rade ono to se tvrdi da rade, a mnogo je dokaza koji govore suprotno. U izvornoj istrazi koju je proveo, dr. Dean je izvijestio da 1938. godine u Pueblu, Colorado, trideset sedam posto stanovnitva nije imalo karijes. U vodi je bilo 0,6 milijuntih dijelova fluorida. Ipak, u East Molineu, Illinois, uz 1,5 ppm fluorida - gotovo triput vie - samo jedanaest posto stanovnitva nije imalo karijes. Primjeujemo takoer da u gradu Washingtonu D. C, koji je vie od dvadeset godina imao fluoriranu vodu, njegovi graani imaju, suprotno oekivanjima, gotovo treinu vie karijesa od graana u zajednicama koje nemaju fluoriranu vodu.14 Ali to, zapravo, nije bitna stvar. ak i kad bi natrijev fluorid zaista smanjivao broj karijesa kao to njegovi zagovaratelji tvrde, injenica je da je ta kemikalija izuzetno otrovna i u vrlo malim koliinama. Toliko je otrovna da su farmaceutske kompanije dune upozoravati potroae kako prisustvo te tvari u pilulama u koliini od samo jednog miligrama moe kod nekih uzrokovati bolest. Studije provedene u Antigu, VVTsconsinu, Grand Rapidsu, Michiganu i Newburghu, New York, odreda su pokazale da se unutar nekoliko mjeseci od poetka fluoriranja vode za pie smrtnost od sranih bolesti u tim gradovima gotovo udvostruila i stabilizirala na razini otprilike dvostruko vioj od nacionalnog prosjeka. Slino tome, u filadelfijskom zoolokom vrtu dolo je do naglog porasta smrtnosti ivotinja i ptica koji se vremenski poklapao s fluoriranjem vode.15 Dr. Paul H. Phillips, biokemiar sa Sveuilita u Chicagu koji je proveo dvadeset tri godine istraujui otrovnost fluorida, istaknuo je da se natrijev fluorid, ak i kad se uzima u iznimno malim koliinama, akumulira i gomila u skeletnim dijelovima tijela. Simptomi kroninog trovanja fluoridima ne moraju se pojaviti godinama, a kad se pojave, moe ih biti vrlo teko dijagnosticirati. Mogu se manifestirati u mnogim oblicima - kao kalcifikacija krvnih ila, poremeaji bubrega, crijeva, koe, eluca, titnjae i ivanog sustava; mogu biti odgovorni za glavobolje, povraanje, mongolizam, ireve u ustima, bolove u zglobovima i gubitak apetita. Dr. Simon A. Beisler, ef urologije u njujorkoj Bolnici Roosevelt, rekao je: Jednostavno mislim da to nije bilo istraeno koliko je trebalo biti. Fluorid u vodi moe stii do svakog organa u tijelu i postoje znakovi da moe biti tetan nakon dueg vremenskog razdoblja.16

Garrison, op. cit, str. 2 2 9 , 2 3 0 . Vidi izvjee za javnost iz kolovoza 1972. g. i Is Fluorine Pollution Damaging Hearts, K.A. Baird, dr. med., (Citizen Action Program, 6 0 8 Gowan Rd., Antigo, Wisc, 5 4 4 0 9 ) .
16 15

Garrison, op. cit., str. 2 2 8 - 2 3 0 .

D v o s t r u k a mjerila

249

Kompanije koje proizvode aluminij u sklopu proizvodnih procesa stvaraju spojeve fluorida kao otpadne tvari. Velik dio toga odlazi u zrak i s vremenom dospijeva natrag na zemlju, gdje te tvari postaju tetne za ovjeka i ivotinje. Udisanje para ve je dovoljno tetno, ali nakon to ih apsorbiraju jestive biljke, pretvaraju se u organske spojeve poput fiuoracetata ili fluorcitrata koji su barem petsto puta otrovniji od anorganske soli. To znai da povre i voe koje je bilo navodnjavano fluoriranom vodom moe biti smrtonosno.17 Zbog tog otrovnog otpada aluminijske kompanije bile su meta uspjenih tubi za naknadu teta. Godine 1946. lokalni graanin tuio je tvornicu iz Troutdalea, Oregon, i dokazao da su plinoviti fluoridi naruili zdravlje njegove obitelji. Godine 1950. sud iz Tacome naredio je jednoj washingtonskoj tvornici da nadoknadi tete nekom raneru, ija se stoka otrovala hranei se travom zagaenom fluoridima. U lipnju 1958. godine farmerima iz Blount Countva, Tennessee, dodijeljena je odteta za tete na stoci i usjevima koju su im nanijeli fluoridi.18 Europa je takoer imala problema s fluoridima. Smrtonosne magle iz 1930. godine konano su pripisane akutnim trovanjima fluoridima. U slinoj katastrofi koja se dogodila 1940. godine u Donori, Pennsvlvania, utvreno je da su koncentracije fluorida u krvi rtava bile dvanaest do dvadeset pet puta vee nego u krvi osoba koje nisu bile otrovane.19 Journal ofthe American Medical Association od 13. studenog 1972. godine objavio je rezultate istraivanja klinike Mayo o dva sluaja trovanja fluoridom. Trovanjasuse dogodila nakon pijenja vode koja je ujednom sluaju bila fluorirana do razine od 2,6 ppm, a u drugom samo do 1,7 ppm. Te su koncentracije vane, jer se voda u mnogim mjestima fluorira do razine od jedan ppm! Moemo se samo pitati koliko sluajeva blagog trovanja fluoridima prolazi neprijavljeno ili se pripisuje nekom drugom uzroku. Nismo sigurni u emu je tono problem, kae lijenik, ali vjerojatno se radi o nekoj vrsti virusne infekcije. Pijte ove pilule etiri puta dnevno tijekom tjedan dana i, ako one ne rijee stvar, probat emo neto drugo. Nezgodna stvar, ti virusi. Dok jedna zajednica za drugom u Sjedinjenim Dravama uri fluorirati svoju vodovodnu vodu, mnoge europske zemlje idu u suprotnom smjeru. Zapadna Njemaka zabranila je fluoriranje vode 4. sijenja 1971. godine. vedska je to uinila 18. studenog 1971., a nizozemski vrhovni sud proglasio je fluoriranje

18

K.A. Baird, dr. med., op. cit, str. 4.

Industry's Fluoride Problem, Lee Hardy National Health Federation Bulletin, listopad 1973. g., str. 20. 19 Vidi K. Roholm, The Fog Disaster in the Meuse Valley, 1930, Journal of Industrial Hygiene Toxicology, 1937., 19:126-136. Takoer Philip Stadtler, Fluorine Gases in Atmosphere Blamed for Death, Chemical and Engineering News, 1948., 26:3962.

250

Svijet bez raka

nezakonitim 22. lipnja 1973. godine. Kao to je Nacionalna federacija za zdravlje znaajno upitala: Znaju li te zemlje neto to mi ne znamo ili ne elimo prihvatiti?20 Da se fluoridi ne koriste u vodovodima nae zemlje vjerojatno bi se bacali kao otpadni nusprodukti s malo komercijalnih primjena, osim u aerosolnim sprejevima, lijekovima, otrovu za takore i odreenim markama paste za zube. Znaajno je, dakle, da dok je FDA vodila bespotedan rat protiv bezopasnih vitamina, jezgri marelica i laetrila, podravala je rairen i obavezan unos natrijevog fluorida sa svakom aom vode koju popijemo. Kao to je spomenuto u prethodnom poglavlju, FDA je uskraivala odobrenje za testiranje laetrila njegovim pobornicima zbog takozvanih nedostataka u gomilama papira, opsenoj dokumentaciji potrebnoj za istraivanje novih lijekova. Tvrdila je da sigurnost laetrila upitna, jer laetril nije dovoljno provjeren i ne moe se odobriti njegova upotreba. Pored injenice da je sigurnost laetrila dobro dokumentirana i da su svi lijekovi koji trenutano imaju dozvolu FDA notorno opasni, taj jepostupakjo tee probavljiv, usporedili se sblagonaklonou prema novim lijekovima koje prodaju neke velike farmaceutske kompanije. Na primjer, 1970. godine Searle Pharmaceutical Companv je od FDA dobila dozvolu za prodaju jednog estrogenskog oralnog sredstva za kontracepciju unutar samo tjedan dana od slanja zahtjeva. Meutim, u svjedoenju pred Pododborom Zastupnikog doma za meuvladine odnose otkriveno je da su predani podaci bili britanski (normalna je politika FDA da inzistira na amerikim podacima), kao i da je u samim britanskim podacima jasno pisalo da se odnose iskljuivo na djelotvornost, ne i sigurnost. Kad je lan Kongresa Fountain pitao povjerenika FDA dr. Charlesa C. Edwardsa koji je glavni razlog za pozitivan odgovor njegove agencije na Searleovu prijavu, ovaj je odgovorio daje to javna sigurnost. Kad gaje zamolio da objasni na koji je nain javna sigurnost ukljuena u tu odluku, Edvvafds se izbrbljao kako je naa politika ne ugroavati financijske interese farmaceutskih 21 kompanija.)) SercjejojedanlijekkojijepodravalaFDA.Prvigajena trite izbacio Unimed, Inc. 1966. godine, ponudivi ga javnosti za upotrebu u tretiranju Meniereovog sindroma, komplikacije s unutarnjim uhom koja uzrokuje vrtoglavicu i gubitak ravnotee. Bilo je uvjerljivih dokaza da Sere kod mnogih pacijenata zapravo pogorava simptome Meniereovog sindroma. Usprkos brojnim albama medicinske struke, pa ak i Kongresa, FDA nije naredila Unimedu da prestane prodavati lijek, iako je priznala kako su predani podaci o Sercu bili manjkavi, neodgovarajui i sadravali neistinite tvrdnje o materijalnim injenicama.

Peticija Nacionalne federacije za zdravlje protiv fluorida, oujak 1974. g. Who Blocks Testing of Anti-Cancer Agent?, Alameda Times Star (Kalif.), 3. kolovoza 1970. g.

D v o s t r u k a mjerila

251

Premda je priznala da su potrebne dodatne studije, FDA je branila svoju odluku da pusti Sere na trite rekavi: Studije se ne mogu financirati ako se lijeku ne dopusti da ostane na tritu.. Drugim rijeima, Unimed je dobio dozvolu da nastavi22 prodavati lijek za koji je ve bilo utvreno da je nedjelovoran, dok su potroai bili primorani financirati istraivanja koja su trebala dokazati da je lijek ipak od neke koristi. Kakva suprotnost nepopustljivom protivljenju FDA laetrilu i prirodnim prehrambenim proizvodima. Kako se izrazio senator VVilliam Proxmire: FDA i velik dio ortodoksne medicinske struke, ali ne cijela struka, imaju aktivan neprijateljski stav prema proizvodnji, prodaji i distribuciji vitamina i minerala kao hrane ili dodataka prehrani. Oni industriju zdrave hrane i sve prodavaonice zdrave hrane ele otjerati u propast. I ele to uiniti iz aktivnog neprijateljstva i predrasuda.23 Tema o psihodelinim drogama moda govori o krajnjoj ludosti u FDA-inoj umobolnici dvostrukih mjerila. Omar Garrison prisjea se prie: Amerikanci su bili zaprepateni i cijela je zemlja reagirala uzvicima ogorenja kada je povjerenik FDA James L. Goddard, pred publikom koju su inili sveuilini studenti, rekao da svoju ker ne bi prekorio zbog puenja marihuane nita vie nego da je popila koktel... ak je i prilino liberalni asopis Time blago negodovao, primijetivi da je Goddardovo miljenje osobito iznenaujue, s obzirom na to da je direktor FDA bio jako strog u svojim zahtjevima da farmaceutske kompanije pokau jasne dokaze djelotvornosti i sigurnosti lijekova prije putanja na trite. Meutim, jo uvijek nema gotovo nikakvih istraivanja o tome kako marihuana utjee - ili ne utjee - na ovjekov um i tijelo niti ikakvih znanstvenih dokaza koji bi potvrdili ili opovrgnuli da je bolja ili gora od alkohola.24 Nedugo prije te izjave dr. Goddard je izrazio veliku zabrinutost zbog razmjera u kojima Amerikanci konzumiraju nepotrebne vitaminske pilule te pozvao na stroa ogranienja formulacija i prodaje tih bezopasnih proizvoda. Podrao je odluke FDA i kazne do trideset godina zatvora za one koji zagovaraju upotrebu bezopasnih biljaka i dodataka prehrani radi ublaavanja metabolikih bolesti. Sada je dao svoj blagoslov kanabisu koji, bez obzira na sve drugo to bi se o njemu moglo rei, nikako nije bezopasan.

Consumers Reports, oujak 1973. g., str. 155-156. Citirano u National Health Federation Bulletin, travanj 1974. g., korice. Garrison, op. cit, str. 1 7 5 , 1 7 6 .

252

Svijet bez raka

Dana 20. svibnja 1974. godine dr. Hardin B. Jones, profesor medicinske fizike i fiziologije na Kalifornijskom sveuilitu i pomonik direktora Sveuilinog laboratorija Donner u Berkelevju, pojavio se pred Senatskim pododborom za unutarnju sigurnost i svjedoio:
Kao strunjak za djelovanje zraenja na ljude [primjeujem da su oteenja] ... ak i kod onih koji umjereno koriste kanabis otprilike istog tipa i stupnja kao oteenja kod osoba koje su preivjele atomsko bombardiranje, izloivi se visokim razinama radijacije, otprilike 150 roentgena. Implikacije su iste... Izvjetaji Ministarstva zdravstva, obrazovanja i socijalne skrbi znanstveno su manjkavi, ne pokrivaju glavna pitanja koja zahtijevaju objanjenje i, u mnogim sluajevima, kod javnosti mogu stvoriti krivi dojam daje znanost dokazala kako je marihuana bezopasna.25

To su, dakle, dvostruka mjerila FDA. Moemo kupovati na bave aspirin i stotinu drugih lijekova upitne sigurnosti. Moemo kupovati na sanduke alkoholna pia i na vagone proizvode od duhana. U vie od etiri tisue mjesta prisiljeni smo piti natrijev fluorid u vodi za pie. Ali kad se radi o dodacima prehrani i vitaminima, FDA se obruava poput anela osvetnika i postaje superzatitnikom nacionalnog zdravlja. Kada ena oduzme ivot svom neroenom djetetu uz objanjenje da moe raditi to god eli sa svojim tijelom, dobiva odobrenje Vrhovnog suda. Ali ako kupi laetril elei spasiti ivot - bilo svoga djeteta ili vlastiti - ona sudjeluje u kaznenom djelu. Dokle e ameriki narod tolerirati ta skandalozna dvostruka mjerila?

Marijuana Smoking Poisonous, M.D. Says, (AP), Boston Herald American, 21. svibnja 1974. g., str. 2.

24.

Hod po najvioj ici

Kako se lijenici laetrila; koji zastraivanjem zato se odvraaju od trai iAMA-i. hrabar primjene farmaceutska industrija FDA zamjenu za laetril koja moe patentirati; laetril prema

otpor lijenika

koriste

FDA BI NESUMNJIVO bila vrlo zadovoljna da moe uutkati sve javne izjave u korist medicine bez lijekova i lijeenja hranjivim tvarima. Meutim, budui da mora barem na rijeima podravati slobodu govora, morala se pomiriti s time da ljudi mogu govoriti koliko god hoe, sve dotle dok im je zabranjeno nuditi tvari o kojima govore. Lijenici i predavai mogu na sav glas vikati o koristi od vitamina BI7, ali ako rtve raka ne mogu doi do jezgri marelica, Aprikerna ili laetrila, onda nema prijetnje za status quo. U skladu s time, FDA je velik dio svojih resursa namijenila zlostavljanju i unitavanju onih koji proizvode, distribuiraju ili prilikom lijeenja koriste vitamin B17 za kontrolu raka. Nad lijenicima se provode osobito otre mjere iz oiglednog razloga, a taj je da bi nekanjeno koritenje vitaminske terapije moglo otvoriti put medicinskom prihvaanju te terapije. Stoga svakog lijenika koji se usudi oduprijeti treba javno unititi, tako da drugi lijenici vide i shvate to oni, takoer, mogu oekivati, budu li dovoljno budalasti da krenu njegovim stopama. To je izalo na vidjelo tijekom suenja Harvevju Howardu iz Svlmara, Kalifornija, protiv kojeg se vodio kazneni postupak zbog prodaje tableta laetrila pacijentima oboljelima od raka. Jedan od svjedoka za dravu bio je dr. Ralph VVeilerstein iz Kalifornijskog odjela za javno zdravstvo. Dr. VVeilersteina su pitali ima li uglednih lijenika koji prepisuju laetril. VVeilerstein je odgovorio: Koliko je meni poznato, u Kaliforniji se od 1963. godine protiv svakog lijenika 1 koji je prepisivao laetril uspjeno vodio sudski postupak.
Sylmar Man Faces Trial on Cancer Quack Count, L.A. Times, Van Nuys section, 15. rujna 1972. g. 253

254

Svijet bez raka

Eto kako stoje stvari. Protiv svakog lijenika koji je prepisivao laetril vodio se sudski postupak. Svaki lijenik protiv kojega se uspjeno vodio sudski postupak ne moe biti ugledan. Stoga, nijedan ugledan lijenik nikada nije prepisivao laetril! Svaki se lijenik, dakle, suoava sa sljedeom dilemom: Hoe li slijediti Hipokratovu zakletvu i svoj osjeaj moralne obveze da napravi ono za to iskreno vjeruje da je najbolje za njegovog pacijenta ili e potivati propise koje su donijeli lijenici-politiari u ime komercijalnih i politikih interesnih krugova? Budui da je ljudska priroda takva kakva jest, neki e slijediti vii zakon. Veina nee. Dr. Ernst Krebs mlai, i sam veteran brojnih pravnih bitaka protiv FDA, u pismu datiranom 9. oujka 1971. godine upozorio je lijenika Johna Richardsona na ono to mu se sprema, ponu li ga povezivati s laetrilom. Komentirajui predstojee objavljivanje asopisnog lanka koji je napisao Richardson, dr. Krebs je rekao: Meutim, bilo bi u redu naglasiti da kada lijenik jednom krene tim putem, ne dobiva nikakvu priliku da pobjegne od svoje pisane rijei. Ona moe imati razoran uinak na njegov profesionalni status, na njegovu enu i obitelj, ak i na njegovu osobnu slobodu. Na predavanju u Sheraton-Vvestu u Los Angelesu odranom prolog etvrtka, jedna iskrena i oigledno temperamentna ena (koju sam ve bio upoznao) ustala je dok su se postavljala pitanja i odgovori i rekla: Bila sam lijenica u SSSR-u, ali otila sam u zemlju za koju sam vjerovala da je slobodna. Ali sada mi okruno [lijeniko] drutvo kae da e me, usudim li se koristiti laetril, srediti i oduzeti mi dozvolu za rad. elim slijediti va rad. to trebam uiniti? Odgovorio sam: Imate veliku odgovornost kao lijenica u drutvu u kojem vlada veliki nedostatak lijenika. Zaboravite laetril i radite najbolje to moete tamo gdje ste i, radei tako, moete biti mnogo djelotvorniji, nego ako se pridruite bitci za koju moda niste spremni. Budui da ste se obrazovali u dijalektikom materijalizmu, moda ete se nasmijati na ovo to u rei. Mogue je da Bog nije dodirnuo vae rame za sluenje na ovom bojitu. Znam samo da je dodirnuo moje..2 Mogua opasnost po osobnu sigurnost dr. Richardsona nije spomenuta olako ili bez opravdanja. Na drugom mjestu u tom istom pismu dr. Krebs je objasnio: Kao to Vam moe potvrditi moja tajnica, budui da je bila sa mnom, pet sati nakon to sam u Los Angelesu odrao prilino djelotvorno predavanje o raku pred publikom od oko etiristo ljudi, na povratku u San Francisco bio je pogoen

Pismo E.T. Krebsa mlaeg J.A. Richardsonu, dr. med., datirano 9. oujka 1971; Griffin, Private Papers, op. cit.

H o d po najvioj ici

255

i raznesen vjetrobran mog automobila. Sljedee noi bilo je pogoeno i razbijeno staklo na stranjoj strani automobila (tristo milja daleko od prvog pucnja). Policija je rekla: Moda Vam netko pokuava neto poruiti.. Ne elimo se previe baviti pitanjem fizikog nasilja, ali pokojnom Arthuru T. Harrisu, dr. med., dvojica su mukaraca prijetila ubojstvom bude li nastavio koristiti laetril. Od tada smo decentralizirali rad tako da, ako jednoga od nas onemogue u radu, to e imati tek manji negativan uinak na program.3 Potreban je nesvakidanji napor da se ovjek suprotstavi pritiscima i prijetnjama ove vrste. Mnogi su jaki na rijeima kad je u pitanju hrabrost i principijalnost, ali kada zagusti i protivnici ponu igrati prljavo, malo je onih koji e ustrajati. Dr. Krebs je bio jedan od tih ljudi. ak je i kao student na poslijediplomskoj praksi na sveuilitu bio odluan zagovaratelj trofoblastike teze o raku. Istaknuo se svojim eksperimentalnim radom na vitaminu BI7. U pismu autoru datiranom 23. rujna 1973. godine dr. Krebs je opisao pritiske koji su se zbog toga vrili na njemu: Moji akademski mentori uvjeravali su me da u pasti u zaborav ne budem li posluan i prilagoen lan kluba, pod kontrolom. Bit e mi uskraeno akademsko priznanje, titule, poslovi, institucije itd. Moj je odgovor bio, pukim rjenikom, da se nose sa svim tim, jer smo u ovoj zemlji jo uvijek imali dovoljno slobode pa sam mogao osnovati vlastitu istraivaku zakladu - Memorijalnu zakladu John Beard - pod mrskom doktrinom slobodnog poduzetnitva.4 itatelj e se sjetiti zapanjujue epizode iz drugog poglavlja o Centru za rak Sloan-Kettering u Manhattanu. Nakon to je dr. Kanematsu Sugiura utvrdio da je laetril najperspektivnije sredstvo protiv raka koje je ikada testirao, njegovi nadreeni pokrenuli su trogodinju kampanju za diskreditiranje njegovih rezultata. To nije bilo lako uiniti. Svaki put kad bi obavili novi test - iako su bili isplanirani tako da budu neuspjeni - ili bi se njihova namjetaljka razotkrila ili bi se, unato prijevari, potvrdili Sugiurini rezultati. Tek su 1977. godine uspjeli organizirati test koji je pokazao da su netretirani mievi imali bolju reakciju od onih koji su bili tretirani laetrilom. Na to je dr. Sugiura reagirao ljutito; kod kontrolnih mieva, kojima je davana otopina soli, tumori su prestali rasti u samo 40% sluajeva, a to je nemogue. Napisao je: Mi, istraivai kemoterapija, koristimo otopinu soli zato to ona ne utjee na rast tumora. Bilo je oigledno da test u najboljem sluaju nije valjan. Vjerojatnije je daje bio nespretno namjeten.

3 4

Ibid. Pismo E.T. Krebsa mlaeg G. Edwardu Griffinu od 2 3 . rujna 1973. g.; Griffin, Private Papers, op. cit.

256

Svijet bez r a k a

Unato tome, rezultati su bili upravo onakvi kakve je Sloan-Kettering oekivao. Nije ih zanimala istinitost njihovih podataka. Konani izvjetaj za javnost bio je da nema ni trunke znanstvenog dokaza koja bi upuivala na zakljuak da laetril na ikoji nain djeluje protiv raka. Naalost, sve je to bilo predvidljivo. Otprilike etiri godine prije konanog izvjetaja Sloan-Ketteringa autor ove knjige napisao je kratki lanak pod naslovom Scenarij - da se zna. Objavljenje u listopadu 1973. godine i u njemu je pisalo sljedee: Sloan-Kettering je, naravno, olienje ortodoksnog medicinskog establimenta. Uz nebrojene milijune dolara koji se preko njegovih ustanova usmjeruju za Rat protiv raka bilo bi, u najmanju ruku, neugodno da mu na kraju jedina funkcija bude potvrivanje onoga, to aica nezavisnih istraivaa, bez pomoi i jednog centa poreznog novca, govori ve vie od dvadeset godina. Establiment, koji je potpuno predan vladinim subvencijama, vladinim programima i vladinoj kontroli, jednostavno ne smije priznati trijumf slobodnog poduzetnitva. Kao posljedica toga, predvidljivo je da e veina onih iz znanosti i medicine koji sada ovise o izravnoj ili neizravnoj podrci vlade - a to ukljuuje Sloan-Kettering - sada nastojati pronai naina (1) da se ukrcaju na vlak s laetrilom, (2) uine to na takav nain da spase obraz unato vlastitim nevjerojatnim pogrekama u prolosti i (3) sprijee pionire u istraivanju laetrila da za to dobiju glavno priznanje. Premda je uvijek opasno davati precizne prognoze budunosti, ini se, ipak, vjerojatnim da e scenarij establimenta biti ovakav: LAETRIL NIJE LAETRIL. Umjesto naziva laetril sve e se ee koristiti naziv amigdalin. Velika panja posveivat e se razliitim vrstama i izvorima ove tvari. Konani proizvod mogao bi ak biti kombiniran s nekom drugom tvari koja e, vrlo mogue, pojaavati blagotvoran uinak amigdalina. Naziv konane tvari nee biti laetril.5 TRIJUMF OVJEKA NAD PRIRODOM. Kako bi se opravdali znanstveni trokovi, konani proizvod mora izgledati kao umjetno dobivena tvar. Ako se ikakvo priznanje uope bude dalo prirodnim mehanizmima, to e biti samo usput spomenuto, uz stvarno vane reakcije koje izaziva ljudskom rukom stvorena tvar. Govorit e nam da je priroda bila ta koja nam je dala rak i da je ovjek, kao rezultat svog beskrajnog intelekta i marljivosti, zapravo usavrio prirodu. Oni koji su razvili laetril i meu prvima provodili istraivanja spominjat e se samo kao rani istraivai koji su nabasali na tek mali dio cjelokupnog odgovora.

Istina je da postoje manje razlike u molekularnom rasporedu laetriela i amigdalina. Unato tome, rije laetril openito se koristi za oznaavanje onih posebnih tvari koje su razvijene za lijeenje raka. Nazivati ih drugaije predstavlja zamagljivanje biti problema u svijesti javnosti.

H o d po najvioj ici

257

OBRANA ASTI VLADE. Moda je najvaniji cilj medicine establimenta ouvati ili poduprijeti sve loiju sliku o vladi. Ameriki narod treba pod svaku cijenu uvjeriti da zapravo eli vladino upravljanje, kontrolu i, konano, vladin monopol na polju medicine. Zbog toga e nam, najvjerojatnije, stalno iznova ponavljati kako je lijek za rak - tu najstraniju bolest - napokon pronaen, zahvaljujui Ratu protiv raka savezne vlade. Govorit e nam da je taj zadatak bio daleko prevelik da bi se mogao rijeiti privatnim istraivanjem; da je u tome mogla uspjeti samo vlada, ne u ime profita nego u ime itavog ovjeanstva. Ustvari, moglo bi se dogoditi da se zasluge pripiu meunarodnom pothvatu koji je zajedniki provelo nekoliko vlada (najvjerojatnije Sjedinjene Drave i Sovjetski Savez, djelujui kroz UN-ovu Svjetsku zdravstvenu organizaciju), kako bi se ta izjava iskoristila kao sredstvo za podizanje javne podrke ne samo vladi nego i meunarodnoj vladi. PROFIT. Stara je politika velikih industrija da djeluju na takav nain da smanjuju meusobnu konkurenciju radi ostvarivanja najvie mogue razine profita... Dobro je poznato da kemijska i farmaceutska industrija neprekidno sudjeluju u ograniavanju trgovine i kartelskim sporazumima.6 Nakon opisa sporazuma o procesu hidrogenacije koji je Standard Oil sklopio s I. G. Farbenom, a koji je objanjen u jednom ranijem poglavlju, u lanku je dalje pisalo: Kako je bilo s procesom hidrogenacije, tako je s laetrilom. Dva desetljea na laetril se gledalo kao na konkurenciju koju treba eliminirati. Ali sada, kada je oigledno da se ne moe eliminirati, novi potez je iz njega izvui onoliko koristi koliko moemo i osigurati distribuciju proizvoda o kojima je rije kroz nae [kartelske] postojee trine kanale. Moemo se radovati mogunosti da e se laetril masovno proizvoditi ili pod imenom amigdalin ili zajedno s nekom sintetskom tvari pod potpuno drugim imenom i onda distribuirati kroz postojee kanale - prepisivanjem na recept. U takvoj distribuciji bit e malo ili nimalo cjenovnog nadmetanja i, premda se njegova cijena nee initi nerazumnom s obzirom na koristi koje prua, za proizvoae e mara profita biti preobilna. I, to je najvanije, nee se smatrati prehrambenim faktorom ili vitaminom, zbog ega opi presti i trite lijekova nee biti ugroeni. Postojea kampanja medicine iza koje stoji establiment, kampanja usmjerena protiv vitamina, moi e se neometano nastaviti. Sve ovo dio je predvienog scenarija koji poinje testovima na Sloan-Ketteringu. Hoe li se stvari tako odvijati? Naravno, samo e vrijeme pokazati. Moda bi ak i ovo predvianje, proita li ga dovoljan broj ljudi, moglo pokrenuti niz dogaaja koji bi sprijeili njegovo ostvarenje. Samo je po sebi jasno da obmana ne moe biti uspjena ako je osoba koju elite obmanuti unaprijed upozorena.

Bilten Odbora za slobodu izbora, listopad 1973. g.

258

Svijet bez raka

Time to unaprijed jasno kae to moemo oekivati, autor ove knjige nada se da e ili potpuno pomrsiti raune varalicama ili ih barem prisiliti na traenje 7 alternativnog plana, koji e biti manje tetan ili oigledniji. U prosincu 1974. godine objavljeno je prvo izdanje knjige Svijet bez raka. Testovi sa Sloan-Ketteringa tek su se tada poeli objavljivati. Na 471. strani tog izdanja izneseno je jo jedno predvianje: U vrijeme dok ovo piem, izvori iz Sloan-Ketteringa kau daje trei krug klinikih ispitivanja laeterila bio jednako obeavajui kao i prvi, ako ne i vie. Reeno nam je da voditelji projekta nisu spremni javno raspravljati o tom pitanju, sve dok itav niz testova ne bude zavren. Nadaju se da e objaviti informacije o djelotvornosti laetrila im budu imali dovoljno podataka koji e zadovoljiti skeptike. To zvui kao razuman postupak, ali mi neemo zadravati dah ekajui - posebice zato to se ti testovi mogu oduiti jo mjesecima ili ak godinama.8 Nadajmo se da e u Sloan-Ketteringu biti uspjeni u odupiranju pritiscima odozgo, ali mora nam se oprostiti to emo odgoditi slavlje dok stvar ne bude gotova.9 Kad smo objavljivali ove rijei, nismo ni slutili koliko e one biti tone. Pouzdan izvor blizak Sloan-Ketteringu obavijestio je autora ove knjige da je objavljivanje tih predvianja izazvalo pomutnju meu tamonjim elnicima. Oni su poslali poruku da bi im meki pristup olakao kretanje u naem smjeru i da bi daljnje zastupanje tvrde linije moglo samo odgoditi konano prihvaanje laetrila. Natuknuli su da je dr. Lloyd Old, voditelj projekta na Sloan-Ketteringu, zapravo uvjeren u ispravnost trofoblastike teze i da eli pomoi, ali da su zbog ove tvrdolinijake prie o interesnim krugovima, kartelima i politikoj korupciji njegovi nadreeni - i njihovi nadreeni - sve nervozniji u vezi s tim pitanjem. Ako je to istina, rije je o ozbiljnom priznanju. To su bili profesionalni istraivai i imali su veliku odgovornost da pronalaze sredstva kojima e zaustaviti visoku godinju stopu smrtnosti od raka. ivoti milijuna ljudi ovisili su o ishodu njihovog rada. Ipak, govorili su da bi ih loi odnosi s javnou ili zastupanje tvrde linije mogli potaknuti da napuste ili pokopaju istraivaki projekt koji je, kako su i sami priznali, obeavao izuzetno mnogo! Ima onih koji smatraju da nije toliko vano kome e pripasti zasluge za rjeavanje problema raka, sve dok se ljudi mogu lijeiti i ne umirati. Ali jest vano. To je jako vano ako su ljudi kojima pripadnu zasluge oni isti koji su bili odgovorni za njegovo ometanje. To jest vano ako medicinske nagrade dobivaju

7 8 9

Ibid. Trajali su jo tri godine.

G. Edward Griffin, World without Cancer: The Story of Vitamin B17 (Westlake Village, CA: American Media, 1974.), prvo izdanje, str. 4 7 1 .

H o d po najvioj ici

259

isti oni koji su, zbog svog neznanja, arogancije ili dodvoravanja, vie od od tri desetljea prijeili da se sazna istina. I to je itekako vano ako su oni koji polau pravo na privilegij politikog vodstva isti oni, ije su politike prouzroile meu njihovim sugraanima toliko patnje i smrti da se to moe klasificirati samo kao masovno ubojstvo. Drugim rijeima, vano je zbog toga, jer budunost ne smijemo povjeriti onima koji su izdali prolost. Epizoda sa Sloan-Ketteringom bila je samo jo jedna potvrda da u medicinskoj struci ima malo onih koji su u stanju oduprijeti se snanim pritiscima da se prilagode. Dalje u pismu, uz savjete dr. Richardsonu, Krebs je napisao: Prava borba vodi se oko lijeenja raka. Nevine osobe koje dodirnu laetril dozive traumatski sindrom, kakvom u ivotu amerikog graanina nema ravna. Zbog toga mnogim dobrim i predanim lijenicima toplo savjetujemo da se suzdre od prepisivanja laetrila. Naravno, u svakom drutvu uvijek se nae nekolicina onih koji se ne osjeaju ispunjeno ako ne riskiraju hodanjem po najvioj ici cirkuskog atora.10 Dr. Richardson je cijenio upozorenje ovjeka koji je, slikovito reeno, ve riskirao hodanjem po ici i nije pao. Sada, kad je iz vlastitog iskustva znao da laetril djeluje, vie nije bilo povratka. John Richardson ve je bio upoznat s borbom za nepopularne ciljeve. Kao pripadnik Drutva John Birch osjetio je gorak okus napada establimentovog tiska. Znao je da, iako se veina ljudi slae da ne moe vjerovati niemu to proita u novinama, veina ipak povjeruje gotovo svemu to se tiska. Drutvo Birch govorilo je amerikom narodu da nema bitne razlike meu komunizmom, faizmom, nacizmom, socijalizmom, politikom New Deala ili bilo kojim drugim izmom temeljenim na ideji velike vlade. Iznosilo je tvrdnju da rjeenje veine problema u svijetu lei u smanjenju broja vladinih dunosnika. inei to, Drutvo je pogodilo motor kartelskog mehanizma za stjecanje profita i moi. Oporba se moe tolerirati ako je usmjerena na manje vane dijelove mehanizma poput komunistike subverzije, korupcije na javnim poloajima, visokih poreza ili zaduivanja drave. Ali kada neka organizacija napadne glavni pokreta iza svih tih manifestacija - samu ideju velike vlade - upoznat e gnjev kartelskih/mpo/a, komunista, neonacista, bezline birokratske elite i svih drugih tobonjih gospodara amerikog naroda. Svaki od njih moe se natjecati s drugima za relativan poloaj i mo unutar planirane svjetske vlade. Ali zbijaju redove pojavi li se zajedniki neprijatelj koji se drzne zagovarati smanjenje broja vladinih dunosnika i moi vlade i raditi na tome.

Pismo E.T. Krebsa J.A. Richardsonu, dr. med., od 9. oujka 1971. g.; Griffin, Private Papers, op. cit.

260

Svijet bez raka

Zbog svega navedenog, dr. Richardson je bio dobro informiran o prirodi sila usmjerenih protiv njega. Dok su drugi iz pokreta za laetril pokuavali otvoriti oi FDA, ukazujui joj na njezine pogreke i nadajui se da e promijeniti svoj stav, dr. Richardson je znao daje to gubitak vremena. Dok su drugi slali peticije u kojima se od FDA trailo odobravanje daljnjeg testiranja laetrila, on je govorio: Zanemarite potpuno FDA. Dok su drugi bili zapanjeni upadljivo nepotenim odnosom televizijskih producenata iz NBC-a prema njima, njega je iznenadilo samo to to nije bilo i gore. I dok su drugi traili od svojih odvjetnika da nau neku pravnu kvaku kako bi izbjegli potpuni sukob sa zakonom, dr. Richardson je traio naine da testira ustavnost samog zakona. Dr.Richardsonjeuhien2.1ipnjal972.godinezbogkrenjaprotuarlatanskog zakona kalifornijske FDA - to znai da su ga optuili za koritenje laetrila u lijeenju raka. Naoruani agenti upali su u njegov ured i, u prisustvu pacijenata (kao i fotoreportera kojima je FDA dojavila da izvijeste o uhienju), njemu i njegovim dvjema medicinskim sestrama stavili su lisice na ruke i odvukli ih u zatvor kao da su opasni kriminalci. Isprevrtali su ordinaciju i zaplijenili osobne spise i korespondenciju dr. Richardsona. Pacijente kojima je trebao lijeniki tretman poslali su kui. Jedno dijete s uznapredovalim rakom noge umrlo je nedugo nakon toga. Mogue je da se smrt mogla sprijeiti da nije bilo prekida tretmana i djetetove psiholoke traume izazvane racijom. Pravna bitka za medicinsku slobodu dr. Richardsona bila je duga i skupa. U svibnju 1974. godine, nakon dvije godine parnienja i dva suenja - oba su zavrila podvojenom porotom - sudac je obavijestio Upravu za hranu i lijekove da nije uspjela dokazati svoj sluaj i da se sve optube protiv dr. Richardsona odbacuju. Meutim, bitka jo nije bila gotova. Osujeena na sudu, FDA je poela kontaktirati pacijente dr. Richardsona, nadajui se da e pronai jednoga ili dvojicu koji nisu bili zadovoljni njegovim lijeenjem. Plan je bio uvjeriti ih da pokrenu parnice protiv lijenika - pri emu bi vlada pokrila sve pravne trokove. Veinalijenika ima nezadovoljne pacijente koje bi zainteresirala takva ponuda. Meutim, doktor Richardson nije bio jedan od njih. Svi kontaktiram pacijenti rekli su vladinim agentima da se gube. Na kraju je otac jedne pacijentice, Dorothv Soroka, unovaen u tu svrhu. On je svojoj keri cijelo vrijeme govorio da je laetril nadrilijenitvo. Meutim, parnica je odbaena nakon to je sama Dorothv bila pozvana da svjedoi. Ne samo to je ona nepokolebljivo branila svoje lijeenje, 11 nego se, na veliku nesreu tuitelja, njezino zdravlje poboljavalo.

Richardson i Griffin, Laetrile Case Histories, op. cit, str. 81.

Hod po najvioj ici

261

Do tada je proces protiv Klinike Richardson vodila kalifornijska FDA. Kad su trei put pretrpjeli neuspjeh, bilo je vrijeme da se umijea savezna FDA. Dr. Richardson opisuje to se zatim dogodilo: U veljai 1975. godine okruni efovi policijaizMinnesote, Alabame, Washingtona, Wisconsina i Oregona zaplijenili su poiljke laetrila pacijentima koji su dolazili u nau kliniku, ali i onima koji su se, u meuvremenu, vratili svojim domovima i nastavili terapiju koliinama potrebnima za odravanje zdravlja. Odmah sam znao da je glavni cilj tih zapljena dokazati da su moje poiljke prele granice saveznih drava, to, teoretski, moj sluaj svrstava u meudravnu trgovinu i time pod regulatornu nadlenost savezne vlade. Meutim, ubrzo sam doznao da iza toga stoji jo jedan cilj - da zaglibim u kaljui pravnih zahtjeva. Iz svake drave u kojoj je laetril bio zaplijenjen primio sam sudske pozive da se pojavim u tim dravama kako bih se branio protiv dugog popisa optubi za navodne zloine. Od mene se trailo da u svakoj dravi unajmim odvjetnika, da u svaku od njih putujem na suenje i da prisustvujem beskrajnim sasluanjima i ispitivanjima. To je bio raj za odvjetnike, ali za mene je bila nona mora. Nisam to mogao sebi priutiti ni u pogledu novca ni u pogledu vremena. Na kraju krajeva, bio sam samo pojedinac protiv sila savezne vlade i dravnih vlada zajedno. Oni doslovce imaju uredske nebodere pune pravnika i agenata koji ive od novca poreznih obveznika. Novac i vrijeme njima nisu nikakav faktor. Otprilike u isto to vrijeme djelatnici Porezne uprave (IRS) uli su u moju ordinaciju i poeli pretraivati moje knjige, odluni u namjeri da pronau pogreke i nedosljednosti. Prije toga smo bili platili veliku svotu za nau reviziju poslovanja iz 1971-72. godine. Sada mi je napravljena potpuno arbitrarna i nepravedna procjena od 19.000 dolara duga za 1973. godinu, a da mi nije bila obavljena revizija. Pobunio sam se protiv toga i porezna sluba se pred odgovarajuim svjedocima sloila da sporni iznos moe stajati na uvjetnom raunu do sasluanja na Poreznom sudu. Godinu dana kasnije dokazano je da sam bio u pravu te sam, nakon detaljnog pregleda, zapravo dobio povrat od 1.800 dolara preplaenog poreza za 1973. godinu. Meutim, u meuvremenu je Dennis Connover iz IRSovog Odjela za ubiranje poreza ignorirao na raniji dogovor i odluio zadati smrtni udarac. Zaprijetili su mi ovrhom nad kuom i od provedbe ovrhe dijelilo me samo deset dana. Savezna oma se stezala i tada sam shvatio da gubim bitku.12 Trebalo je proi jo nekoliko godina da pria zavri, ali predosjeaj dr. Richardsona na kraju se pokazao tonim. Godine 1976. imao je zakazano svjedoenje pred Kalifornijskim odborom za zdravstveno zakonodavstvo u vezi prijedloga zakona za legalizaciju laetrila. Kad se pribliio sobi za sasluanje

Richardson i Griffin, op. cit, str. 85, 8 6 .

262

Svijet bez r a k a

zgrabili su ga agenti u civilu, stavili mu lisice i odvukli ga u zatvor. To je bio poetak dugog saveznog suenja u kojem je bio optuen za zavjeru radi krijumarenja laetrila. Lijenik nikad nije bio osobno umijean u krijumarenje, ali je kupovao laetril od dobavljaa koji nisu mogli dokazati da su tu tvar uvezli legalnim putem. Budui da od svojih dobavljaa nije traio potvrde o uvozu, pretpostavljeno je da je morao znati kako se radi o krijumarenju. Zato su tvrdili da se, kupujui laetril za svoje pacijente, urotio s krijumarima. Vlada je na kraju uspjela izboriti se za osuujuu presudu na temelju takvog zapanjujueg zakljuka. Za vrijeme ovog suenja FDA je poslala sljedee pismo Kalifornijskom odboru medicinskih nadzornika: FDA tereti dr. Richardsona da je djelovao i jo uvijek djeluje protivno zakonu, znanstveno neutemeljeno i bez medicinskog opravdanja. Smatramo da je takvo ponaanje neetiko i neprofesionalno, pogotovo zato to potie distribuciju lijeka koji nema potvrene vrijednosti i ije promicanje predstavlja varanje javnosti. Odboru posebice skreemo panju na neodgovorne i opasne savjete o lijeenju raka u kojima dr. Richardson nagovara pacijente da odgode operaciju i izbjegnu tretman zraenjem u korist tretmana laetrilom. Taj savjet, ako se prihvati, oigledno moe izazvati katastrofalne posljedice. Iz navedenih razloga Uprava za hranu i lijekove s potovanjem moli ovaj Odbor da dr. Richardsonu ukine dozvolu za bavljenje medicinom.13 Sasluanje pred Odborom medicinskih nadzornika u San Franciscu trebalo se odrati u isto vrijeme kad i suenje u San Diegu za zavjeru radi krijumarenja. Oba procesa koordinirala je FDA. Budui da je dr. Richardson morao biti na sudu, bilo mu je nemogue istovremeno prisustvovati sasluanju i iznijeti svoju obranu. I da je mogao, to vjerojatno ne bi imalo nekog utjecaja. Sasluanja su podsjeala na Staljinova montirana suenja. Rezultati su bili unaprijed odlueni; ostao je samo proces. Dana 28. listopada 1976. godine Odbor je objavio svoju odluku: Optueni je koristio laetril i pangaminu kiselinu [vitamin B15] kao terapijska sredstva u lijeenju raka. Laetril i pangamina kiselina nisu priznati vitamini u ljudskoj prehrani. Laetril nema nikakvu poznatu prehrambenu vrijednost i nije siguran za samolijeenje... Lijeenje pacijenata oboljelih od raka laetrilom, pangaminom kiselinom i vitaminima kao jedini lijenikov izbor, nautrb spomenutih konvencionalnih

Pismo od 22. srpnja 1975. g., koje je Carl M. Leventhal, dr. med., zamjenik direktora potpisao za J. Richarda Cronta, dr. med., direktora, Ured za lijekove, FDA; Griffin, Private Papers, op. cit.

H o d p o najvioj ici

263

naina lijeenja, predstavlja ekstremno odstupanje od standardne medicinske prakse... Certifikat broj G-2848 na ime Johna A. Richardsona, dr. med., gore spomenutog optuenika, ukida se.14 Dr. Richardson je na kraju zatvorio svoju uspjenu privatnu praksu u Albanvju, Kalifornija, i pridruio se poznatoj klinici u Tijuani, Meksiko. Tamo je mogao i dalje lijeiti oboljele od raka i - spaavati ivote. Umro je u prosincu 1988. godine. Mnogi drugi hrabri ljudi hodaju po najvioj ici. Dr. Ernst Krebs, suotkriva laetrila, poslan je u zatvor zato to je davao pangaminu kiselinu (vitamin B15) kao pomonu terapiju u tretiranju raka. Dr.. James Privitera, dr. med., iz Covine, Kalifornija, odsluio je zatvorsku kaznu zbog navodne zavjere radi prodaje laetriela. Dr. Bruce Halstead, dr. med., iz Loma Linde, Kalifornija, jo jedan zagovaratelj laetrila, izgubio je dozvolu za bavljenje medicinom zbog koritenja neodobrenog biljnog pripravka zvanog ADS (Aqua Del Sol) za jaanje imunolokog sustava. Dr. Douglas Brodie iz Rena, Nevada, jo jedan strunjak za laetril, odsluio je zatvorsku kaznu, navodno zbog utaje poreza na dohodak. Spomenimo i dr. Philipa Binzela, dr. med., iz VVashington Court Housea, Ohio, o kojem smo govorili u prethodnom poglavlju. Iako u vrijeme pisanja ovih redaka jo nije izgubio dozvolu ili bio u zatvoru, proveo je vei dio zadnjeg desetljea svog ivota na sudu, borei se protiv industrije raka. Bitka nikada ne zavrava. Detalje ove prljave povijesti nepravde ukljuio sam u prethodne odlomke u nadi da e itatelju omoguiti da doivi dio frustracije i ljutnje koje su ti doktori osjeali. Dr. Richardson je to ovako saeo: Prosjena osoba sa sigurnim domom i poslom, koja nikada nije osjetila silovite napade doslovce stotina odvjetnika (plae kojih pokriva novac od poreznik obveznika), kojoj nije prijetila zatvorska kazna samo zbog toga to radi ono za to zna da je ispravno, takva osoba jednostavno ne moe razumjeti logiku ranjenog medvjeda... Kad su nacistike ratne zloince optuili za genocid, oni su se pravdali da su samo sluali nareenja i potivali zakone nacistike drave. Civilizirani svijet je uzvikivao: Krivi su!. Od ovjeka se oekuje da potuje zakon vii od onoga bilo koje drave. Kada od nekog ovjeka zakoni njegove vlade trae da nevine ljude osudi na smrt, on mora odbaciti te zakone i postupati u skladu sa svojom savjeu. Ako to ne uini, ne razlikuje se mnogo od nacista koje su objesili zbog ratnih zloina.

Decision in the matter of the accusation against John A. Richardson, M.D., before the Board of Medical Quality Assurance, Division of Medical Quality for the State of California*, 28. listopada 1976. g., str. 4, 5 , 1 1 .

264

Svijet bez r a k a

U sadanjoj bitci nemamo ak ni ratnu strast da opravda nae ponaanje. Pa ipak, u posljednjih nekoliko godina nepotrebno je umrlo od raka vie ljudi no to je bilo rtava u svim naim ratovima zajedno. Koliko je jo patnji i rtava ameriki narod spreman podnijeti prije nego to se suprotstavi birokraciji? Koliko lijenika mora zavriti u zatvoru prije nego to svi lijenici viknu dosta! sve veoj vladinoj kontroli nad njihovom strukom? Koliko nam VVatergatea treba prije nego to shvatimo da mo kvari smrtnike i da rjeenja problema ne lee u ojaavanju moi vlade nego u smanjivanju njezine moi? Duh otpora se osjea u zraku. To je osvjeavajui povjetarac i ulijeva mi veliku nadu. Odluio sam da u se boriti sam, ako tako mora biti. Ali, dok piem ove posljednje rijei, ne mogu a da se ne zapitam ima li jo koga tamo vani?15

Richardson i Griffin, op. cit, str. 1 1 4 , 1 1 5 .

25.

Pitanje motiva
Koji su teorije o najirih motivi za slojeva protivljenje lijeenju laetrilom; ogranienoj i totalnoj zavjeri; reakcija kao pokreta promjena.

TKO SU ONI, Tohne? Zato bi itko htio sprijeiti otkrivanje lijeka za rak? To pitanje upueno dr. Johnu Richardsonu 1971. odvelo je autora ove knjige u ono to je postalo dvoipolgodinji projekt istraivanja i pisanja. Ova opirna knjiga rezultat je tog napora i vie od polovice njezinih stranica posveeno je pokuaju da se odgovori na to pitanje motiva. Sada je dolo vrijeme da sve te informacije skupimo u cjelinu i doemo do konkretnih odgovora. Kao to je mnogo puta naglaavano tijekom ove studije, veina ljudi iz medicinske, farmaceutske i istraivake industrije i prikupljaa dobrotvornih priloga savjesne su osobe, predane svom radu. Oni su uvjereni da je ono to rade, na nain kako to ureuje sustav, u najboljem interesu ovjeanstva. To pogotovo vrijedi za tipinog lijenika koji je dobio slabo obrazovanje na polju prehrane, nikada nije uo za trofoblastiku tezu o raku, nikada nije imao priliku koristiti laetril, nikada nije proitao povoljnu kritiku vitaminske terapije u medicinskim asopisima i nikada nije imao nikakvog razloga dovesti u pitanje pouzdanost strunjaka koji tvrde da su proveli istraivanja. Najgore to se o tim ljudima moe rei jest da imaju predrasude prema vitaminskoj terapiji. Ali predrasude nisu svojstvene samo toj grupi. Vjerojatno moemo rei da nema ovjeka koji nema nikakvih predrasuda. Svi imamo pozitivne predrasude prema onim stvarima za koje vjerujemo da su istinite. Mit je da znanstvenici iz nekog razloga imaju manje predrasuda od umjetnika, poslovnih ljudi ili politiara. Oni moda jesu strunjaci u glumljenju objektivnosti, jer je takva oekivana slika njihove struke, ali su jednako zatvorenog uma u pogledu mnogih
265

266

Svijet bez r a k a

stvari kao i mi ostali - ni vie ni manje. Razumljive su njihove predrasude prema vitaminskoj terapiji. Moda jesu za osudu, ali nisu zlonamjerne. Krenemo li dalje na popisu motiva, dolazimo do onoga to bi se moglo nazvati karijerizmom. Nije karijerist lo momak, ali pati od jakih interesa koji esto ometaju njegovu objektivnost. Prikladno ga je opisao kolumnist Charles McCabe: Moda se pitate jesu li zaposlenici Amerikog drutva za rak, zaklada za istraivanje raka i drugih organizacija koje smatramo svetima zaista zainteresirani da se pronae lijek za rak. Ili bi moda vie voljeli da problem koji osigurava financiranje njihovog rada postoji i dalje. Mogli biste ak biti toliko blasfemini da vjerujete kako postoji odreeni tip linosti koji snano privlae borbe iz kojih se moe izvlaiti korist. Takve bismo mogli nazvati karijeristima konzervativcima. Nedavno su mi zadivljujue precizno definirali taj tip ljudi: Kljuna je ideja karijerista, osobe koja javni problem pretvara u osobnu karijeru i spaava se od anonimnosti, neimatine ili oajanja. Takvi ljudi rade s predanou koja se moe initi nesebinom sve dok je problem nerjeiv. Ali ako prijedlozi za promjenu javne politike ili normalna evolucija nae kulture zaprijete raiavanjem zbrke, postaje oigledno da im je u interesu baviti se vanou i emocionalnom teinom problema... Ta udna i opasna vrsta reformatora uvijek je bila meu nama. U nae vrijeme taj tip ljudi postao je izvanredno dobro prihvaen. To su oni koji znaju odgovore na probleme koji, trenutano, nemaju nikakvog prikladnog odgovora. Grevito se opiru pribliavanju bilo kakvom konkretnom odgovoru koji bi mogao ugroziti njihovu svetu nesebinost.1 Za karijerista je. prirodno da gravitira takvim naizgled humanitarnim organizacijama kao to je Ameriko drutvo za rak. To ne samo to mu prua status meu njegovim prijateljima koji ga podravaju, nego mu osigurava i prilino lijepo zaposlenje na podruju gdje se na njega ne vri pritisak i nema konkurencije ili ekonomske potrebe da stvara bilo profit bilo opipljive rezultate. Ustvari, upravo nedostatak rezultata poveava ugled njegovog poloaja i vanost njegovog rada. U takvoj leernoj atmosferi karijerist oputeno smilja beskrajne programe prikupljanja sredstava. Mornari se postrojavaju u redove na palubi nosaa aviona, kako bi ih fotografirali iz zraka dok sriu rijei Borite se protiv raka. Javne zgrade posvuda prekrivaju plakati sa sloganom Borite se protiv raka pregledima i ekovima*. Vrbuju se domaice da odravaju humanitarne rasprodaje, idu od vrata do vrata iprikupljaju sredstva. Sportae mole da sudjeluju u posebnim sportskim dogaajima. Vre se pritisci na zaposlenike da odobre donacije kroz odbitak od plae. Drutvene klubove nagovaraju na sponzoriranje

The Fearless Spectator, San Francisco Chronicle, 27. rujna 1971. g., str. 35.

Pitanje m o t i v a

267

informativnih tandova, karnevala i video projekcija na otvorenom. A roake preminulih rtava raka potiu da na osmrtnice stave natpis Obitelj moli da se umjesto cvijea poalju prilozi Amerikom drutvu za rak. Karijerist je na taj nain u stanju svake godine unovaiti preko dva milijuna dobrovoljaca koji, sa svoje strane, prikupe oko sto milijuna dolara. Samo oko jedne etvrtine tog iznosa odlazi na istraivanja. Mta od toga ne ide za prouavanje moguih prehrambenih faktora, jer kad bi se ta vrata jednom otvorila, konano rjeenje problema raka uetalo bi ravno u te luksuzne urede, stalo na debeli tepih i objavilo da Ameriko drutvo za rak, kao i oni koji rade za njega, vie nisu potrebni. I time bi se ispunilo obeanje sadrano u slubenoj ACS-ovoj izjavi: Ameriko drutvo za rak krizna je organizacija, privremena organizacija, koja u svome nezavisnom kriarskom pohodu nastoji prikupiti dovoljno dolara kako bi povela neumoljivu borbu protiv raka.2 Moda je to bila freudovska omaka, ali primijetite da nisu rekli da im je cilj pobijediti rak, ve samo boriti se protiv raka. Ako se rak ne pobijedi, borba bi mogla trajati zauvijek. Ameriko drutvo za rak je krizna organizacija, privremena organizacija* od 1913. godine! Otisci prstiju karijerista vidljivi su posvuda. Karijerizam je vaan faktor u protivljenju vitaminskoj terapiji - ne samo na polju lijeenja raka nego i multiple skleroze, miine distrofije i drugih neinfektivnih bolesti. Meutim, jednako je tako sigurno da to protivljenje nije rezultat svjesne, promiljene zlonamjernosti. Ono je prije produkt podsvjesne potrebe koja je svojstvena osobnosti karijerista. Jo uvijek imamo posla s ljudima koji u osnovi nemaju zle namjere. Meutim, kad se na popisu motiva spustimo do sljedee kategorije, slika jasno poprima sive nijanse. Ta je kategorija profit. Profit, sam po sebi, nije ni dobar ni lo. Ovisi o okolnostima u kojima je ostvaren. Profit je samo jo jedna rije za plau. To je kompenzacija koju osoba dobiva za to to stavlja na kocku svoju uteevinu ili to ulae svoje vrijeme u poslovni pothvat. Profiti su, stoga, poput drugih oblika plae, dobri ako su zaraeni na takav nain da nitko nije bio prisiljavan ili prevaren. Bez obzira na to koliki su, profiti su poteni sve dotle dok postoji potpuna sloboda izbora da se neto kupi ili ne kupi ili da se kupi od drugog izvora, odnosno sve dotle dok se poteno ispunjavaju svi dobrovoljni sporazumi izmeu kupca 1 prodavaa, zajmodavca i zajmoprimca. Ali, ako je bilo koja strana u sklapanju posla prisiljena prihvatiti uvjete ili cijene koje inae ne bi prihvatila ili nema mogunost izbora da drugdje obavi posao zbog zavjere ili nekih drugih sila izvan konkurencije slobodnog trita, onda profiti dobiveni na taj nain, koliko god bili mali, nisu poteni.Takvi su profiti steeni silom ili prijevarom. Nebitno
2

American Cancer Society, Inc, ACS-ova broura, bez godine, str. 17.

268

Svijet bez raka

je pritom jesu li te postupke nametnuli vlada, strukovna udruenja, sindikati, karteli ili kriminalne organizacije. Dobivanje novca kroz prisilu ili obmanjivanje bit je krae. I ta vrsta profita sljedea je na naem popisu. Politika je multinacionalnih kompanija da djeluju na nain da smanjuju meusobnu konkurenciju radi ograniavanja izbora za potroaa, podizanja cijena iznad prirodne razine koju diktiraju ponuda i potranja i, time, ostvarivanja umjetno visoke razine profita. Takvi dogovori izmeu kompanija zovu se sporazumi o ogranienju trgovine. Poznato je da su kemijska i farmaceutska industrija bile pioniri i vodei sudionici u ogranienju trgovine. Velik dio protivljenja lijeenju raka bez lijekova moe se shvatiti samo u svjetlu tog injeninog stanja. Namjetanje cijena na polju lijekova vidi se na razne naine. Jedan je taj da se neki lijekovi proizvedeni u Sjedinjenim Dravama prodaju jeftinije u drugim zemljama. Sniziti cijene u Americi, iako su lijekovi proizvedeni ovdje, znailo bi prekriti sporazume o kontroli cijena. Kao to je istaknuo senator Gavlord Nelson, predsjednik Pododbora za monopol Senatskog odbora za malo i srednje poduzetnitvo: Da, mnoge amerike farmaceutske kompanije prodaju lijekove domaim veletrgovcima po razliitim cijenama, ovisno o tome gdje e se lijek koristiti. Ako domai veletrgovac kae da e se lijek slati u inozemstvo, njegova cijena lako moe biti pedeset posto nia. Bilo bi teko nai eklatantniji sluaj cjenovne diskriminacije amerikog potroaa od toga.3 Umjetno podignute cijene nisu jedini nusprodukt kartelskih sporazuma. Slab izbor proizvoda ili potpuno nepostojanje proizvoda mogu biti ak i gori. Ne govorimo samo o ograniavanju broja proizvoaa za odreeni proizvod unutar odreenog teritorija - iako je i to dovoljno loe - nego o potpunom sprjeavanju lansiranja novih proizvoda na trite, kako bi se iskoristio postojei proizvod koji je profitabilniji. ini se da je to bio razlog koji je stajao iza odluke Standard Oila i Shella da umanje vanost njihovog procesa hidrogenacije kojim se moe dobivati kvalitetan benzin iz ugljena niske kvalitete. Na polju medicine ta ista manipulacija tritima dovela je do nerazumnog odgaanja upotrebe sulfanilamida. Richard Sasulv komentira: I. G. Farben ponekad je zadravao nove proizvode ili metode. Radi se konkretno o sulfa-lijekovima. ... Bilo je amerikih kartelskih partnera I. G.-a koji su bili spremni odmarati se na onome to je izgledalo sigurnim tritem i zato su zadravali nove razvoje...
Ask Them Yourself, Famify Weekly, News Chronicle, 7. listopada 1 9 7 3 . g., str. 1.

Pitanje m o t i v a

269

I. G. je javnosti cijeloga svijeta uskraivao lijek koji spaava ivote zato to je elio proizvod koji e moi patentirati i na koji e imati ekskluzivno pravo... Teko je i bolno pokuati procijeniti koliko se ivota moglo spasiti da sulfanilamid nije bio zakopan u laboratorijima velikog monopola koji je ekao najprofitabilnije vrijeme za predstavljanje novih lijekova javnosti.4 Superprofiti farmaceutske i istraivake industrije uvelike se poveavaju s porastom broja rtava raka. Znatan dio prihoda tih industrija sada se usmjerava preko savezne vlade i zavrava u depovima politiki favoriziranih pojedinaca i institucija. Uz savezni budet za rak koji prelazi milijardu i pol dolara godinje, potencijal za korupciju je ogroman. Kome treba primitivan staromodan oblik podmiivanja ljudi iz vlade, pita dr. Krebs, kada odjel Ministarstva zdravstva, obrazovanja i socijalne skrbi moe potpuno legalno dodijeliti ugovor od 1.250.000 dolara kompaniji Hoffman-LaRoche za 'kliniko istraivanje' 5-FU, dok bi se, bez zatite patenta, ista koliina tog spoja mogla proizvesti za oko 17.000 dolara?5 Sada smo stigli do etvrte i jo nie razine motiva, razine koju ne smijemo previdjeti ako elimo razumjeti sile to djeluju protiv slobode izbora u lijeenju raka. Postoje oni s politikim ambicijama koji e iskoristiti svaki izgovor za irenje svog utjecaja i moi nad drugima. Kriza s rakom je kao stvorena za njihove planove. Iako moda nisu imali nikakvog udjela u stvaranju te krize, zanimanje koje pokazuju prema njoj i nainima njezina rjeavanja uglavnom je prijevara i trik. Jedino to ih zanima jest podrka glasaa i uvrivanje vlastitih pozicija u strukturi vladine moi. Kako vlada sve vie pritie i sve je okrutnija, strunjaci za odnose s javnou serviraju poslastice radi smirivanja njezinih zabrinutih graana. Kad bi omraena diktatura mogla sprijeiti da javnost sazna za vitamin B17, sve dok ne utroi milijarde dolara na istraivanja u razvikanom ratu protiv raka, i kad bi se konano rjeenje problema raka ljudima moglo podvaliti kao pobjeda u tom ratu, tada bi bilo mnogo lake navesti mase da prihvate vladu kao loginog posrednika na polju medicine. Bilo bi ak mogue uvjeriti mase da na diktaturu koja im je nametnuta gledaju sa zahvalnou. Veliki brat moda jest strog, govorili bi, ali je dobar!. Mnogo se po tom pitanju moe nauiti pogleda li se model Hitlerovog uspona na vlast. Ohrabren kartelom koji je djelovao u pozadini, njemaki parlament irio je Bismarckov plan vladine medicinske skrbi, sve dok nije uao u sve pore ivota u prednacistikoj Njemakoj. Matthew Lynch i Stanley Raphael u strunoj studiji Medicine and the State (Medicina i drava), kau nam:

4 5

Sasulv, I.G. Farben, op. cit., str. 1 3 4 , 1 3 5 , 32. Pismo E. T. Krebsa G. Evvardu Griffinu od 26. prosinca 1972. g.; Griffin, Private Papers, op. cit.

270

Svijet bez raka

Iako je teko precizno procijeniti koliku je ulogu ta [socijalistika] mrea odigrala u pomaganju nacistima da osvoje vlast, ne moe biti sumnje da je ona bila vana. Uprava socijalnog osiguranja dosezala je svaki kutak zemlje i barem 70 posto njezinog osoblja pripadalo je ADGB-u [Njemakom opem savezu sindikata] koji su preuzeli nacisti. Cjelokupna struktura socijalnog osiguranja, a osobito njezin odjel za bolesti, bila je vrlo prirodna, ve pripremljena mrea za irenje nacistikog utjecaja i kontrole.6 Da je socijalna medicina pridonijela uspjehu nacizma, priznao je i Odbor za zdravstveno osiguranje kanadskog parlamenta. U specijalnom izvjetaju objavljenom u oujku 1943. godine Odbor je otvoreno rekao: Tijekom ranih godina Hitlerovog reima vladin medicinski program bio je, prema miljenju mnogih promatraa, jedna od najveih potpora stvaranju totalitarne drave.7 Slijedei stope Bismarcka i Hitlera, ameriki elnici iz obiju vodeih politikih stranaka meusobno su se natjecali za vodstvo u irenju Medicarea (dravnog zdravstvenog osiguranja za osobe starije od 65 godina, prim. prev.). Tako se, svake etiri godine, sve vie pribliavamo sustavu medicine koji zagovaraju i primjenjuju svi totalitarni reimi. Ameriki narod sporo je prihvaao rjeenja vlade po pitanju zdravstva, posebice zato to je mogao vidjeti katastrofalne posljedice slinih programa u drugim zemljama. Ali njegov otpor oslabili su rastui trokovi medicinske njege, koji se najveim dijelom mogu izravno pripisati fantastinim trokovima ortodoksnog lijeenja raka. Drugim rijeima, da je jeftina metoda kontrole raka dostupna ve danas, nacionalni raun zdravstva toliko bi se drastino smanjio da vlada sutra ne bi imala prostora za intervenciju na tom vitalnom polju. Politiari i birokrati mogu sa zabrinutou priati o rastuim trokovima medicinske skrbi, ali potajno su presretni, jer im to daje povoda za slavlje, slui kao opravdanje za njihove ekspanzionistike prijedloge. John G. Schmitz, bivi lan Kongresa iz Kalifornije, u posebnom izvjetaju svojim biraima datiranom 27. listopada 1971. godine, predstavio je ovu analizu: Vrlo rano na ovogodinjem zasjedanju Kongresa senator Edward Kennedv je, uz veliku pompu, predstavio prijedlog zakona (S. 34) pod bombastinim nazivom Zakon o pobjedi nad rakom. Njegova formula za pobjeivanje raka bila je vrlo jednostavna, tovie banalna: osnovati novi savezni ured s mnogo novaca.
Lynch i Raphael, Medicine and the State, (izvorno objavio 1963. Charles C. Thomas. Pretisak izdalo Udruenje amerikih lijenika i kirurga, Oak Brook, 111., 1973.), str. 34. Report of the Advisory Committee on Health Insurance, 16. oujka 1943. g., (King's Printer, Ottawa), str. 108.

Pitanje m o t i v a

271

Pretpostavivi - sasvim ispravno, kako se pokazalo - da e se protivljenje Zakonu o pobjedi nad rakom odmah protumaiti kao podravanje raka, predsjednik Nixon pridruio se prijedlogu s vlastitim Zakonom o pobjedi nad rakom, koji se ni po emu nije bitno razlikovao od prijedloga senatora Kennedvja, osim to je nosio drugi broj (S. 1828). Taj je zakon prihvaen u Senatu golemom veinom glasova od 70 prema 1. Pruga je bila postavljena, a Ameriko drutvo za rak, oglasivi se preko itave stranice oglasa u New York Timesu i u dvama velikim washingtonskim dnevnim listovima, imalo je krajnje drskosti ustvrditi da prigovore zakonu uglavnom upuuju ljudi koji nemaju strunog znanja o raku. Moji spisi sadre brojne izjave nekih istaknutih znanstvenika, lijenika i istraivaa raka iz Sjedinjenih Drava koji se protive Kennedvjevoj i Nixonovoj zajednikoj predstavi, a ukljuuju i jednu izjavu koju su potpisala nita manje nego etiri dobitnika Nobelove nagrade za medicinu... Nova spora birokracija nee nita bre pronai ni uzrok ni lijek. Vjerojatnije je da e samo ometati traenje lijeka podravanjem trenutanih predrasuda i pristranosti istraivaa specijaliziranih upravo na tom podruju.

Zapanjujue je koliko se poreznog novca rasipa na istraivake projekte za pronalaenje lijeka za rak, a ti projekti ne daju nikakve rezultate. Amerikanci e, ini se, tolerirati svakakve ludosti, sve dok se one promiu kao pokuaj rjeavanja neke krize. Kriza u Vijetnamu, kriza na Bliskom istoku, ekoloka kriza, energetska kriza - popis je ogranien samo matom manipulatora i lakovjernou manipuliranih. Svaka kriza stvara se u javnom miljenju kao predigra naem dobrovoljnom prihvaanju jo jednog posezanja u nae depove i nae slobode. U kolovozu 1973. godine predsjednik Nixon objavio je petogodinji plan borbe protiv raka. Nalik klasinom sovjetskom pristupu takvim problemima, to je zapravo bila objava da je kriza institucionalizirana. To je bilo jamstvo da ciljevi nee biti ostvareni. Od tada je svaki neuspjeh vodio do promjene ciljeva, velikog irenja birokracije i novog petogodinjeg plana. Kao to je primijetio kongresnik Schmitz, pruga je postavljena i to je vlak lake zarade u najboljoj politikoj tradiciji. Vladina kontrola nad znanstvenim istraivanjima gotovo nikada ne daje upotrebljive rezultate, osim na podruju naoruanja i s njime povezane vojne opreme, kao to su rakete. Razlog je u tome to je to jedino polje od temeljnog interesa za vladu. To je pitanje instinkta za samoodranje. Vlade, poput ivih bia, imaju taj instinkt i to ih ponekad tjera da ak i vlastite graane smatraju neprijateljima. To je razlog zato vlade javnosti preuuju tako mnogo informacija, ak i u vrijeme mira, toboe zbog nacionalne sigurnosti. Nacionalna sigurnost podrazumijeva da postoji neprijatelj. Vladajua elita zna

272

Svijet bez raka

da bi, vjerojatno, dolo do revolucije - ili barem do promjene vodstva - kad bi glasai imali pristup povjerljivim informacijama. Za njih, neprijatelji smo mi. Oni koji smatraju da vlada treba upravljati civilnim znanstvenim projektima, poput istraivanja na podruju kontrole raka, trebali bi se dobro zamisliti nad lankom objavljenim u Los Angeles Timesu 6. prosinca 1972. godine. Nakon opisa pokretanja ogromnog meunarodnog programa za istraivanje raka (IARC) zajednikog pothvata vlada Sjedinjenih Drava, Sovjetskog Saveza, Francuske, Britanije, Zapadne Njemake, Italije, Nizozemske, Belgije, Australije i Japana - u lanku stoji da je FDA odabrala svoje sjedite, kupivi u Francuskoj, u Lyonu, novu zgradu vrijednu est milijuna dolara. Zatim se objanjava: Danas, sedam godina nakon osnivanja, i dva tjedna nakon useljavanja u novu zgradu sjedita od etrnaest katova u Lyonu, Agencija smatra daje rijeila pitanje vlastitog identiteta.8 Nakon sedam godina istraivanja, nakon nebrojenih potroenih milijuna dolara od poreza iz jedanaest zemalja i nakon useljavanja u est milijuna dolara vrijednu zgradu od etrnaest katova, jedino to vladin projekt moe pokazati jest uzbudljivo otkrie da je Agencija rijeila pitanje vlastitog identiteta. Takvi su plodovi vladinih voaka u vonjaku civilne znanosti. Oma vladine kontrole svakodnevno se stee oko naih vratova. Govore nam koju hranu smijemo ili ne smijemo jesti, koje vitamine smijemo kupovati i u kojim dozama ili kombinacijama, koje medicinske tretmane smijemo traiti, koga smijemo unajmiti, koliko moramo platiti, koliko smijemo naplaivati, kome moramo prodavati, gdje naa djeca moraju ii u kolu, to moraju uiti, a uskoro e nam govoriti kojem lijeniku moramo odlaziti i koje lijekove moramo uzimati. Svaka od tih uvreda naoj individualnosti dosad je bila nadahnuta nizom nacionalnih ili meunarodnih kriza. Konani rezultat je da sada vlada kriza koja je tea od svih ostalih zajedno. To je kriza osobne slobode. Narod Sjedinjenih Drava, kao i narodi svih drugih zemalja svijeta, na putu su prema ropstvu. Oni slijede svog arobnog frulaa velike vlade koji svira zavodljive melodije sigurnosti, bratstva i jednakosti. Na kraju tog puta nalazi se kavez svjetskog totalitarnog reima i zasad je on lano dekoriran kao meunarodni demokratski forum, gdje se ljudi dobre volje okupljaju u cilju postizanja mira. UN je posebna kreacija istih meunarodnih grupacija koje se sastoje od svjetske skrivene kartelske strukture. Uloga koju u Sjedinjenim Dravama igraju Grupa Rockefeller i Vijee za vanjske odnose opisana je u prethodnom poglavlju. Meutim, treba razumjeti da je tijekom vie od pet desetljea jedini stalni vanjskopolitiki cilj, koji je Ministarstvo vanjskih poslova (ije se osoblje

Cancer Control Inquiry Reaches Around World, L.A. Times, 6. prosinca 1972. g., str. A-2.

Pitanje m o t i v a

273

gotovo u potpunosti sastoji od lanova CFR-a) odluno slijedilo, bilo ubrzanje evolucije UN-a u pravu svjetsku vladu i dovoenje svih nacija u njoj podreen poloaj - ukljuujui Sjedinjene Drave. Uz tvrdnju da je nacionalni suverenitet uzrok rata, Veliki plan amerike vanjske politike podrazumijeva eliminaciju svih takvih suvereniteta kroz prijenos kontrole nad svjetskom vojnom silom - ukljuujui nuklearno oruje - u ruke UN-ovih politiara. Pod sloganom razoruanje radi mira pokrenut je proces stvaranja svjetskog politikog entiteta koji e kontrolirati njegovi tvorci, meunarodni finpoli. Sa svim postojeim nuklearnim naoruanjem u svojim rukama ta superdrava bila bi toliko mona da se nijedan ovjek i nijedna razoruana nacionalna drava ne bi mogli suprotstaviti njezinim ediktima.9 Nemogue je razumjeti vanjsku politiku SAD-a ako to ne znamo. Sve to su sadanji voe Sjedinjenih Drava radili od Drugog svjetskog rata naovamo bilo je podreeno tom cilju. Sve! Meutim, prije nego to bude mogue sjediniti Sjedinjene Drave s ostatkom svijeta, bit e potrebno ujednaiti njihove ekonomije i ivotne standarde. To znai ogromnu vanjsku pomo manje razvijenim zemljama - kako bi se one dovele na viu razinu, razliite beskorisne trokove, iscrpljujue ratove i restrikcije koje ograniavaju produktivnost - kako bi se Sjedinjene Drave spustile na niu razinu. Tema vanjske politike jest relevantna za politiku raka. Ba kao to se godinama kasnije saznalo za injenicu da je ameriki svemirski program bio namjerno obustavljen na najviim razinama u "VVashingtonu kako bi se Sovjetima dao presti lansiranja prvog umjetnog satelita (to je podiglo njihov znanstveni i vojni kredibilitet u oima svijeta i pruilo opravdanje za amerike ustupke u razoruanju), tako se moda i ovdje djelomice radi o istim motivima zbog kojih se prijei kontrola raka. Ameriki politiki voe arko ele da lijek za rak doe ili iz druge zemlje ili kao rezultat meunarodnog napora. Njihova je elja da se konana pobjeda postigne na takav nain da ne povea presti Sjedinjenih Drava, nego da ojaa ideju internacionalizma i globalne vlade. U sijenju 1972. godine lan CFR-a i bivi predsjedniki kandidat, Hubert Humphrev, ovako je to objasnio: Postoje mnogi presedani za to da UN bude na forum. Koristili smo ga za postizanje sporazuma kojim se zabranjuje oruje u svemiru. I onoga kojim je dogovoreno da se zabranjuje na morskom dnu. Sad se nadamo da emo tamo

Za detaljniju analizu ovog pitanja itatelja upuujem na tri moja prethodna rada: The Fearful Master; A Seond Look at the UnitedNations (Strani gospodar; Drugi pogled na Ujedinjene Narode), Appleton, WI: Western Islands, 1964.; The Grand Design; An Overview of U.S. Foreign Policy (Veliki plan; Pregled vanjske politike SAD-a), Westlake Village, CA: American Media, 1968.; The Capitalist Conspiracy; An Inside View of International Banking (Kapitalistika zavjera; Pogled iznutra na meunarodno bankarstvo), Westlake Village, CA: American Media, 1971. Posljednja dva djela takoer su dostupna kao video materijali.

274

Svijet bez r a k a

postii meunarodni sporazum o okoliu. Zato ne bilo isto s globalnim ratom protiv raka? Bi li diplomati trebali biti jedini koji u UN-u razgovaraju o ratu, kontroli oruja i mirovnim sporazumima? Zato i lijenici, takoer, ne bi mogli tamo razgovarati o nainima angairanja itavog ovjeanstva na unaprjeenju 10 znanstvene medicine? UPI-jev lanak od 1. veljae 1972. godine izvijestio je da je predsjednik Nbcon (lan CFR-a) naredio svojim najviim dunosnicima za rak da blisko surauju s drugim zemljama, posebice sa Sovjetskim Savezom i Narodnom republikom Kinom. U lanku je pisalo: Nixon je naglasio da eli da kampanja protiv raka bude meunarodni napor..u U rujnu iste godine predsjednik Nbcon odrao je govor na Nacionalnoj konferenciji o raku u Hotelu Biltmore u Los Angelesu. U svom je govoru istaknuo da je istraivanje raka jedna od glavnih sila kroz koju narodi svijeta mogu raditi za mir. Globalistima u CFR-u ideja mira sinonim je za meunarodni savez i svjetsku vladu. Nbcon je objasnio: Moda borba protiv raka moe pomoi svijetu da shvati kako, unato ogromnim razlikama u kulturi, vrijednostima i politikom sustavu, nacije moraju raditi zajedno kako bi zadovoljile zajednike potrebe. Poput zloupotrebe droga, poput otmica aviona, poput terorizma, rak je meunarodna prijetnja. Moramo mu se suprotstaviti meunarodnim savezom.12 Uz rizik da postanem dosadan, ponovit u jo jednom da je velika vlada nuan saveznik monopola, a svjetska vlada cilj je kartelaa ifinpola koji su tihi, naizgled filantropski sponzori UN-a. injenica je da veina Amerikanaca toga nije svjesna. To to ameriki narod iskreno eli meunarodni mir i bratstvo ne mijenja tu realnost. Sve to rade karteli i multinacionalne kompanije u funkciji je ostvarivanja jednog ili oba njihova glavna cilja: poveanja bogatstva onih koji ih kontroliraju i okupljanja politike moi u pravoj svjetskoj vladi - kojom e oni upravljati iza kulisa. Anthonv Sampson se u knjizi The Sovereign State of ITT osvrnuo na taj fenomen. Napisao je: Da je multinacionalnim kompanijama potrebna djelotvornija kontrola, priznaju i mnogi njihovi zaposlenici. Ali, tko ih moe kontrolirati? Konvencionalno rjeenje je da se drave organiziraju u vee jedinice i, na kraju, u neku vrstu

We Must Pool the VVbrld's Anti-Cancer Resources, Hubert H. Humphrey, Family Weekly, 23. sijenja 1972. g., str. 14.
11

12

World Cancer Battle Waged, UPI, The DailyReview, Hayward, Kalif., 1. veljae 1972. g. Cancer War A Force for PeaceNixon, LA. Herald Examiner, 28. rujna 1972. g., str. 1.

Pitanje m o t i v a

275

svjetske vlade, kako bi ograniile zloupotrebe; multinacionalni pothvati tako bi stimulirali svjetsko drutvo kroz ogranieni proces sukoba.13 Charles Levinson, generalni tajnik Meunarodnog saveza sindikata radnika kemijske i ope industrije iz eneve, saznao je za kartele iz godina izravnih iskustava i sukoba te otvoreno govori o tome. Evo kako je to ispriao Wall Street Journalu 17. lipnja 1974: eneva - Kad su Ujedinjeni Narodi ovdje odrali sasluanja krajem prole godine o problemima koje stvaraju multinacionalne kompanije, slubenici su pretpostavljali da e jedan od najvanijih svjedoka biti sindikalist Charles Levinson. Napokon, razmiljali su, to je tema o kojoj dobro pie, otvoreno se protivi multinacionalnim kompanijama i vrlo je ugodan sugovornik. K tomu, ivi nedaleko od od Palae naroda u kojoj se nalazi dvorana za sasluanje. Ali g. Levinson odbio je poziv za svjedoenje - iz razloga koji su glasili otprilike ovako: Prvo, nisam klaun. Drugo, nisam lan Atlantskog vijea. Tree, ne prostituiram se sa zakladama.. Umjesto traganja za istinom, kae g. Levinson, UN-ovim dunosnicima su trebali klauni da izvode predstave na paljivo smiljenom forumu, tako da UN izgleda ivo dok prikazuje multinacionalne kompanije u ljepem svjetlu. Prema miljenju g. Levinsona, UN i prestine privatne grupe kao to su washingtonski Atlantski savez i Zaklada Rockefeller dio su meunarodne elite koja upravlja velikim dijelom svjetskog poslovanja, financija, politike, pa ak i ratova, na svoju korist... Znai li to da g. Levinson eli unititi multinacionalne kompanije? Ne, ne, ne, apsolutno ne, kae on. Ne moete biti protiv multinacionalnih kompanija kao takvih. To nije mogue. Moderno poduzee nema mogunosti funkcionirati u dananjem svijetu ako ne dosegne globalne razmjere, kae Levinson. Isto tako, ni njegov otvoreni socijalizam ne znai da bi elio da jednog dana sve velike kompanije budu nacionalizirane. Vie ne podravam kolektivizaciju sredstava za proizvodnju prema klasinoj marksistikoj ideji, tvrdi. Ustvari, dodaje, Bojim se nacionalizacije irokih razmjera. To bi samo koncentriralo vie moi u rukama autoritarnih desniarskih reima... dok je u istonoj Europi dravno vlasnitvo znailo tek zamjenu jedne grupe elitista drugom. Ono to g. Levinson eli ide dalje od obinog osnovnog sindikalizma, do onoga to on opisuje kao posljednju ansu da se donekle sauvaju ljudske slobode pred kapitalistiko-komunistikom zavjerom... Kako stvari izgledaju iz njegovog asketski namjetenog ureda u luksuznoj zgradi, kompanije su autoritarne i sve vie meusobno isprepletene. Pogledajte onu

Sampson, The Sovereign State oj ITT, op. cit, str. 304, 305.

276

Svijet bez raka

shemu na zidu, kae g. Levinson, pokazujui rukom. Na svijetloplavom papiru nalaze se imena 50 najveih svjetskih kemijskih kompanija, vodoravno i okomito povezanih crnim tokama koje oznaavaju njihove zajednike poslovne pothvate. Prestao sam ih ucrtavati, kae on. Taj papir bi dosad ve bio zacrnjen. Meu glavnim naftnim kompanijama, kae, izbrojio sam 2.000 zajednikih poslovnih pothvata. To je bila brojka prije no to ih je prestao ucrtavati. Procjenjuje da ih vjerojatno ima 10.000. Uskoro e, predvia, sve moderne industrije biti pod potpunom kontrolom i dominacijom aice multinacionalnih kompanija meusobno isprepletenih, sa zajednikim pothvatima, kompanija financijskih integriranih u iste bankarske konzorcije.... U velikoj mjeri, kae on, mo je koncentrirana unutar poslova Davida Rockefellera. Ta sfera ne obuhvaa samo Chase Manhattan Bank, kojoj je na elu g. Rockefeller, nego i velike naftne kompanije, dravnog tajnika Henrvja Kissingera i mnoge korporacije. G. Levinson smatra da su te korporacije povezane preko zaklada na dva naina: direktori korporacija upravljaju zakladama, a zaklade pak imaju vlasnike udjele u korporacijama.14

Mnogi ljudi toliko su zatieni od surovih ekonomskih i politikih stvarnosti svijeta da im je teko vjerovati da plemeniti napori poput onih za uspostavljanje mira u svijetu ili istraivanje raka mogu biti neiskreni i sluiti nekolicini u njihove privatne svrhe. Pomisao na zavjeru to se skriva iza krinke humanitarnosti oni ne mogu pojmiti niti dre da je mogua u praksi. Europljani su obino otvoreniji prema toj mogunosti, jer je njihova politika povijest toliko puna zavjera da ih doivljavaju vie kao pravilo nego kao iznimku. Amerikanci, meutim, nisu imali to povijesno iskustvo pa je prosjean graanin osjetljiviji po tom pitanju. Kada sudi samo prema vlastitim standardima, prosjeni Amerikanac ne moe vjerovati da postoje ljudi koji bi rtvovali ivote drugih radi vlastitog probitka. Moda u drugim zemljama, da, ali ne u Americi. Kao da sam in glasanja, osobnog ubacivanja glasakog listia nekako posveuje njegove kandidate i ini ih nesposobnima za sebine motive ili podmukla djela. Zbog toga mnogi ljudi instinktivno bjee od svake pomisli na to da postoji promiljeni razlog za protivljenje laetrilu. Radije vjeruju da se tu zapravo radi o neznanju i birokratskoj nesposobnosti. Dugu povijest zlostavljanja mogue je promatrati tako da u njoj ne vidimo skriveni plan. Ali isti argument takoer se nudi kao izgovor u svim drugim problematinim podrujima drutva. Govore nam da inflacija nije planirana; jednostavno se dogaa zbog neznanja i birokratske nesposobnosti. Ni kontrola cijena i racioniranje nisu planirani; samo su nesretna posljedica neznanja i birokratske nesposobnosti. Sve dui popisi primatelja socijalne pomoi nisu

How One Man Helps Unions Match Wits With Multinationals, Richard R. Janssen, Wall Street Journal, 17. lipnja 1974. g.

Pitanje m o t i v a

277

planirani; samo su rezultat zabludjelog idealizma i birokratske nesposobnosti. Porast kriminala nije planiran, nego je samo rezultat kratkovidne pravosudne filozofije i birokratske nesposobnosti. Energetska kriza nije rezultat zavjere nego sukoba na Srednjem istoku i birokratske nesposobnosti. Iscrpljivanje nacionalnih resursa u beznadnim ratovima i takozvanim meunarodnim mirovnim akcijama nije rezultat plana nego tek nedostatak jasnih vanjskopolitikih ciljeva i birokratske nesposobnosti. To to je sve vie pravila, propisa, subvencija i ogranienja u vezi sa svim fazama naeg ivota - nita od toga nije planirano, shvaate; to je samo sluajna posljedica neznanja na svim razinama drutva i, naravno, birokratske nesposobnosti. Moda bi bilo mogue prihvatiti da jedna ili dvije ili ak desetak tih tragedija nisu bile planirane, ali kad se svi dijelovi sloe poput divovske slagalice, pojavljuje se uzorak koji prije nije bio vidljiv. Taj je uzorak toliko jasan, toliko nepromjenjiv i toliko univerzalan da se razmiljanje o njemu kao obinoj sluajnosti kosi sa zdravim razumom. Uzorak je, ukratko, ovaj: Na ba svakom od tih problematinih podruja, jedini konkretan i logian rezultat svih napora i trokova jest rast vlade. Osim toga, upravo oni ljudi koji iz tog trenda izvlae najvie koristi, bilo financijske bilo politike, uvijek su u prvim redovima kad treba uvjeriti druge kako je takav rast vlade nuan. I tree, ti koji dobivaju mo nisu neznalice ni u pogledu povijesne perspektive ni u pogledu trenutane realnosti. Iz njihove toke gledita, oni posao ne obavljaju nesposobno. Priznajmo da nema potrebe da politiki i industrijski voe svjesno izazivaju patnje milijuna ljudi samo zato to ele provoditi svoje planove. Zbog intenzivnog i pretjeranog bavljenja poslom trpe njihove obitelji, a ugroeno je i njihovo osobno zdravlje. Na kraju mogu izgubiti suprugu, pa ak i svoj ivot, to im nikako nije bio cilj. Jednako tako, financijeri i politiari ne moraju biti lanovi svjetske urotnike klike da bi se protivili lijeenju laetrilom ili vitaminima; sigurno je da ne ele svjesno izazivati genocid sprjeavanjem smjera istraivanja za koji znaju da e dovesti do otkria koja spaavaju ivote. Ono to se dogodilo na ovom polju rezultat je sila ipolitikakoje su ranije bile pokrenute radi ostvarivanja ekonomskih i politikih ciljeva. Njihove organizacije i institucije refleksno reagiraju na svaku prepreku profitu. To je dovelo znanost u teak poloaj; znanstvena kaljua sada je kriva za milijune rtava svake godine. injenica da povremeno netko od onih s vrha takoer zaglavi u toj kaljui - kao, na primjer, Winthrop Rockefeller koji je umro od raka 1973. godine - zaista je slaba utjeha. injenica da neki od najviih financijskih i politikih elnika svijeta jesu umrli od raka samo dokazuje da je protivljenje laetrilu u prolosti bilo vie rezultat opih nego nekih odreenih sukoba interesa. Vano je, stoga, razumjeti da mnogi od onih koji su se iz financijskih ili politikih razloga protivili razvoju laetrila, to nisu inili iz elje da prouzroe patnje i smrt. Ono o emu su jedino i

278

Svijet bez r a k a

iskljuivo razmiljali bilo je irenje njihove financijske i politike moi. I sve to se takvima nae na putu mora biti uniteno. A njima se na putu naao laetril. Prvo, injenica da se laetril dovodi u vezu s nainom prehrane znai prokletstvo za farmaceutsku industriju. Drugo, injenica da je to proizvod slobodnog poduzetnitva predstavlja uvredu za birokraciju velike vlade. Tree, konano rjeenje problema raka zasigurno e okonati divovsku industriju istraivanja raka, veinu radioterapijske industrije i velik dio operacija koje se sada obavljaju. Gubitak prihoda s tih polja bio bi katastrofalan za tisue profesionalnih prikupljaa dobrotvornih priloga, istraivaa i tehniara. I etvrto, eliminacija trokova - koji odlaze na istraivanje raka - iz nacionalnog prorauna za zdravstvo toliko bi drastino smanjila godinje trokove zdravstvene skrbi da bi se trenutani politiki pritisak za uvoenje socijalne medicine veim dijelom rasplinuo. Da, laetril se definitivno naao na putu. Takva razmiljanja neizbjeno vode do zakljuka da, iako moda nema konkretne zavjere da se prijei kontrola raka, definitivno postoji opa zavjera koja daje iste rezultate. Ferdinand Lundberg u knjizi The Rich and the Super-Rich pristupio je toj temi na ovaj nain: Zapravo, rezultati su lairani i na vrhu i na dnu. Oni su posljedica ustrajnog provoenja plana... U svakom sluaju, prerevni lanovi financijske elite privoeni su i osuivani na amerikim sudovima zbog mnogih pravih malih zavjera, tako da se ak i u uem pravnom smislu mnogi od njih pojedinano istiu kao dokazani, autentini zavjerenici. U skladu s time, ak i ako ne postoji jedna sveobuhvatna zavjera u pravnom smislu, injenica je da postoje i postojale su stotine slubeno potvrenih malih zavjera. Dakle, u teoriji zavjere ima neto vie nego to priznaju asni profesori.15 Dr. Ernst T. Krebs ml. je u pismu dr. Johnu Richardsonu 1971. godine ustvrdio: Gledite o ogranienoj zavjeri neto je s ime svi mi moemo ivjeti. U skladu s takvim gleditem vlada se nesvjesno iskoritava i orue je monih interesnih krugova. Mi koji smatramo da postoji ograniena zavjera gledamo na nju kao na neto to je jednako stvarno kao i zrak koji diemo... Kad se osvjedoite da nai takozvani voe iz VVashingtona vie ni ne glume da se ponaaju moralno i ravnoduni su prema istini, teorija zavjere vam izgleda sasvim prihvatljivom. ini se da se samo oni koji djeluju u skladu s nekim planom mogu i dalje javno razmetati svojim korumpiranim ponaanjem. Takvim ljudima, zapravo, nije nimalo stalo do svoje zemlje niti ih zanima dobrobit njezinih graana, koje otvoreno poniavaju...16
15 16

Lundberg, The Rich and the SuperRich, op. cit, str. 2 1 , 327. Pisma E. T. Krebsa ml. J. A. Richardsonu od 9. oujka i 3. kolovoza 1971. g.; Griffin, Private Papers, op. cit.

Pitanje m o t i v a

279

Da bismo bolje razumjeli ogranienu ili konkretnu zavjeru na polju lijeenja raka, zamislimo visoki valj ak. Valj ak predstavlj a konglomerat interesnih skupina, od kojih se neke natjeu, neke podudaraju, a neke doivljavaju promjenu. Meutim, sve njih povezuje zajednika elja za poveanjem osobnog bogatstva i moi kroz vladu, kojom se koriste kako bi eliminirale konkurenciju. Unutar tog valjka postoji mnogo slojeva. Ustvari, zastupljene su uglavnom sve razine ljudske aktivnosti: bankarstvo, trgovina, industrije, medicina, obrazovanje, pravo, politika, da nabrojimo samo neke. U ovoj smo studiji analizirali samo jedan sloj tog valjka. Zahvatili smo iroki sloj medicine i uklonili samo jedan tanki segment oznaen kao rak. Naalost, ono to smo tamo otkrili mogli bismo ponoviti na bilo kojoj razini, samo kad bismo imali dovoljno vremena da joj se posvetimo. Realnost je, dakle, da postoje i konkretna ili ograniena zavjera i opa ili sveobuhvatna zavjera. Na polju lijeenja raka, kao i na svim drugim poljima, glavni, svjesni motivi onih koji su se urotili nisu izazivanje patnji, ropstva ili smrti nego poveanje njihovog osobnog bogatstva i moi. Nitko, osim nekolicine najokrutnijih na vrhu, nikad nije zastao i razmislio o posljedicama svojih djela. Veina se po inerciji preputa nainu rada vlastitih institucija. Ili surauju i budu nagraeni ili otpadnu i budu zgaeni. Tako zavjera postaje nalik ivom organizmu koji se sam razmnoava. Parazitski raste i hrani se onima koji nisu dio njega. Podriva nae slobode i plodove naeg rada proteui svoje pipke iz vlade. Treba ga zaustaviti prije nego to uniti svog domaina. Koja bi sila mogla biti dovoljno jaka da nas oslobodi fatalnog stiska? Postoji li ita to moe otrgnuti tog parazita prije nego bude prekasno? Postoji. To je snaga javnog miljenja. ak i diktature drhte pred njom jer, jednom kad se probudi i hrabro ujedini, nema politike ni vojne sile na Zemlji koja bi joj bila ravna. Na razini najirih slojeva ve raste protureakcija. Uz tisue rtava raka koje pruaju iva svjedoanstva o djelotvornosti vitamina BI7, uz stotine tisua onih koji otkrivaju vrijednost prehrane, usprkos proglasima FDA-AMA-e koji govore suprotno, uz skandale Watergate i Whitewater zbog kojih su milijuni ljudi shvatili da ne mogu vjerovati ni uzdati se u svoje politike voe, pribliavamo se toki otvorenog otpora vladi, prema kojem bi Bostonska ajanka mogla izgledati kao djeja igra. Jo ima malo onih koji, usprkos svemu, sebe i dalje uvjeravaju da se amerikom narodu nikada ne bi mogla nametnuti totalitarna vlada. Sa svakim novim ediktom i svakim novim gubitkom osobnih sloboda oni vedro odgovaraju ne brinite, to se ne moe dogoditi ovdje. Na to dr. Krebs odgovara:

280

Svijet bez raka

MOE SE DOGODITI OVDJE. U SSSR-u ljudima zabranjuju da bjee iz zemlje zato to im njihovi gospodari govore da nisu sposobni birati politiki sustav pod kojim e ivjeti. Drugi trebaju donositi odluke za njih... U SAD-u rtvama raka zabranjuju da pobjegnu u druge zemlje kako bi se lijeili i spasili ivot laetrilom, jer njihova vlada tvrdi da nisu sposobni odluivati sami za sebe o takvim stvarima... TO SE DOGAA OVDJE. Tiranija ne poznaje granice. Ako joj se nitko ne suprotstavlja, maligno buja. Kako bi divno bilo kad bi se ak i vrlo malo drutvo domoljubnih amerikih lijenika, okupljenih zajedno, pozvalo na nirnberka naela suprotstavljanja vladi u njezinim zlim ili ubilakim ciljevima i prkosno lijeilo laetrilom.17 Buntovno raspoloenje je u zraku. U sve veem broju mukarci i ene, koji nisu ni sanjali da bi ikada mogli prekriti zakon, reagiraju na nirnberka naela. Zatjeu se u situacijama kad moraju birati izmeu pokoravanja sustavu i pokoravanja savjesti. U nekim sluajevima ak moraju birati izmeu zakona i samog ivota. Mnogi poinju shvaati da sustav, koji je u prolosti zahtijevao njihovu odanost, vie u stvarnosti ne postoji. On je prazna ljuska, demokratska fasada to u tankom sloju prekriva realnost diktature. Kad se zaklinju na vjernost Sjedinjenim Amerikim Dravama i Republici koju su one predstavljale, ine to s tugom u kojoj se ljudi na sprovodu oprataju od voljene osobe. To je raspoloenje i to je karakteristika masovnog pokreta koji nas moe osloboditi stiska zavjere, i to e i uiniti. Ve je prekasno da bude drugaije. Doli smo do zadnje postaje gdje se ljudi koji dre do svoje reputacije znanstvenika ili osobne asti moraju ili ukrcati ili potpuno propustiti vlak, jer e taj vlak ui u povijest prema redu vonje

Otvoreno pismo povodom uhienja ge Mary C. Whelchel, 2 8 . veljae 1971. g.; Griffin, Private Papers, op. cit.

26.

Svijet bez raka

Podruja laetrila prolosti; na kojima su potrebna od medicinskih izmeu dodatna istraivanja iz u vezi s vitaminom B17; kako se kontroverzija oko razlikuje analogija kontroverzija biolokog i politikog raka;

scenarij u kojem e oba raka biti pobijeena.

S OBZIROM NA nedostatak korisnih rezultata dobivenih ortodoksnom medi cinom, govori se da bi voodoo vraanje bilo jednako djelotvorno - ako ne i djelotvornije - jer bi onda pacijent barem bio poteen smrtonosnih nuspojava zraenja i trovanja kemikalijama. Ba kao to nas danas zabavljaju primitivne medicinske prakse iz povijesti, budue generacije e sigurno, gledajui unatrag na nae vrijeme, osjeati zgraanje nad besmislenim rezanjem, spaljivanjem i trovanjem koje danas prihvaamo kao medicinsku znanost. Zagovaratelji vitamina B17 prvi priznaju da jo imamo mnogo za nauiti o prirodnim mehanizmima kad se radi o uzrocima i kontroli raka te da moramo biti stalno oprezni i ne donositi preuranjene zakljuke. Na primjer, iskusni kliniki lijenici sve vie vjeruju da je B17 sadran u hrani djelotvorniji nego u dananjim preraenim i koncentriranim oblicima. Bilo bi im drae da ga njihovi pacijenti dobivaju u tom prirodnom stanju. Meutim, injenica je da se na taj nain ni priblino ne mogu unijeti dovoljne koliine koje bi pokazale terapijsku djelotvornost u lijeenju uznapredovalog raka. Kad pacijent u kratkom vremenu treba primiti velike doze, lijenik ima samo jedno rjeenje, a to je da koristi B17 u visoko koncentriranom, proienom obliku koji se moe davati injekcijom. Ali mogue je da su kod tog oblika uklonjene druge tvari koje se javljaju u tragovima, a povezane su s B l 7 u njegovom prirodnom stanju. To su tvari koje ili same izravno djeluju protiv raka ili moda slue kao katalizatori, poveavajui djelotvornost B17 ili potiui neke druge tjelesne mehanizme na djelovanje. Mnogi nutricionisti vjeruju da su organski vitamini dobiveni
281

282

Svijet bez r a k a

od pravih namirnica bolji od umjetno dobivenih ili sintetskih vitamina zbog tvari u tragovima koje su u prvima prisutne, a u drugima ne. Tako se, takoer, sve vie cijeni B17 u prirodnom obliku.1 U svakom sluaju, iako su osnovne istine otkrivene, jo uvijek imamo mnogo za nauiti. Sami zagovaratelji laetrila skromno priznaju da su potrebna za dodatna istraivanja. Bilo je jo mnogo drugih medicinskih kontroverzija oko lijeenja raka. Od svih su moda najvei publicitet dobile kemijska formula dr. Andrewa Ivyja, poznata kao Krebiozen, i Hoxseyjev tretman, koji je 1920-ih razvio Harry Hoxsey. Meutim, kontroverzija oko laetrila razlikuje se od njih po tome to se formula nije drala u tajnosti. O njegovom kemijskom sastavu i djelovanju otvoreno se pisalo. Informacije o laetrilu dijelile su se sa svima koji su izrazili zanimanje za njega. Na proizvodnju laetrila ne mogu se primijeniti nikakvi patenti, zbog ega njegovi otkrivai ne mogu ostvariti profite. Dr. Krebs nije imao patent na laetril, nikada nije primio plau za formulu i uvijek je bio spreman podijeliti svoje tehniko znanje sa svakim tko ga je poelio proizvoditi. Njegov standardni odgovor na sve takve upite bio je: Laetril je vlasnitvo itavog ovjeanstva.. Znaajan je aspekt kontroverzije oko laetrila, stoga, u tome to zagovaratelji ne mogu ostvariti nikakvu korist, dok kritiari mogu mnogo izgubiti. Istina je da sve dok se laetril zbog FDA-inih propisa bude prodavao na crnom tritu, moe se oekivati da e oni koji ga proizvode i distribuiraju ostvarivati znatne profite. Meutim, ti profiti samo odraavaju nunu i potenu cijenu, koju svi oni koji nisu spremni riskirati uhienje - plaaju onima koji riskiraju. Kada miljenje javnosti natjera vlasti na legalizaciju laetrila, cijene e naglo pasti. Nakon toga e doi do prijelaznog razdoblja od nekoliko godina u kojem e se vitamin B17 proizvoditi u raznim koncentriranim oblicima radi lijeenja postojeih rtava raka. I to e, takoer, biti izvor prihoda, ali bez vladinih ogranienja radi favoriziranja odreenog proizvoaa. To podruje privui e i druge, a nastala konkurencija dodatno e sniziti cijenu B17 koji se daje u obliku injekcije - moda ispod jedne desetine sadanje cijene. Cijene tableta s malim dozama za rutinsku, svakodnevnu upotrebu vjerojatno e pasti na otprilike istu razinu kao cijene bilo kojeg drugog vitamina. Meutim, najvie od svega ohrabruje to to, ak i ako vlada uspije potpuno zaustaviti distribuciju laetrila, jo uvijek moemo dobivati sav vitamin B17 koji nam je potreban za odravanje normalnog zdravlja i to sasvim legalno, izborom odgovarajuih namirnica. Laetril je u obilnim koliinama prisutan u koticama marelica, bresaka, ljiva, nektarina, treanja te u sjemenkama bobiastog voa i jabuka. Nalazi se u lima grahu, klicama graha, prosu i mnogim drugim

Dopustimo li da trenutani propisi FDA ostanu na snazi, bit e protuzakonito tvrditi ili ak implicirati da su vitaminski dodaci dobiveni iz organskih izvora bolji od sintetiziranih. ak e zabraniti proizvoaima da na etiketi navedu izvor. Na taj nain FDA proglaava istinu na pakiranju protuzakonitom!

Svijet bez r a k a

283

namirnicama. Moda je potreban mali napor da se doe do njega, ali nikakva vladina mjera - osim samog uhienja - ne moe nas sprijeiti da to uinimo. Kada pria o vitaminu B17 postane iroko poznata, kada se sjemenke bogate nitrilozidima budu mljele i posipale po naoj hrani kao uobiajeni zain, bitka protiv raka konano e biti dobivena. Meutim, u toj bitci past e mnogo rtava: mnogo mukaraca i ena koji su prekasno saznali istinu. Nekima, koji e biti na rubu smrti, bit e, sreom, mogue spasiti ivot na neizvjesno vrijeme, ali e im ostati runi oiljci od rana kao posljedica operacija i zraenja. Moda e se osloboditi bolova, ali nikakva koliina B17 ne moe ukloniti njihove oiljke na tijelu ili ih izlijeiti da budu potpuno zdravi. Drugi, sretniji, koji se budu lijeili ranije i izbjegli tete od ortodoksne terapije, vratit e se normalnom i produktivnom ivotu i proivjeti svoj oekivani ivotni vijek. Meutim, u svim takvim sluajevima, doze za odravanje bit e nune, kako bi se sprijeilo da metaboliki sustav oslabi na onom mjestu u tijelu koje je ranije bilo zahvaeno rakom. S vremenom e generacija, koju je u velikim razmjerima pogodila ta bolest, izumrijeti, a posljednji tragovi najvee medicinske katastrofe dvadesetog stoljea ostat e jo samo u povijesnim knjigama. Ali, to s drugim rakom - malignou koja se sada iri politikim tijelom i razara njegovo tkivo - to s tim? Hoemo li spasiti nae zdravlje samo kako bismo mi i naa djeca mogli postati produktivniji kmetovi? Izmeu raka i totalitarizma mogu se povui mnoge paralele. Vlada je, na primjer, uvelike nalik trofoblastu. Poput njezinog pandana u naim tijelima, vlada je i normalna i nuna. Nijedna civilizacija ne bi mogla nastati bez nje. Ona je vitalan dio ivotnog ciklusa. Vladu, meutim, ba poput trofoblasta, treba drati pod kontrolom kako bi se sprijeilo da raste, izjeda i na kraju uniti svog domaina - samu civilizaciju. Svaku mrtvu civilizaciju iz prolosti ubila je ili fizika trauma - vojna sila osvajaa - ili je umirala sporom smru od raka, kako je unutarnji trofoblast vlade rastao do udovinih dimenzija, postupno prodirui sve pred sobom. Na kraju su i civilizacija i kancerozna vlada bile pokopane u zajednikom grobu. U biolokim okvirima, stanice trofoblasta obuzdava unutarnje djelovanje enzima guterae i vanjsko djelovanje vitamina B17. Ako bilo to od toga nije dovoljno prisutno, tijelo je u opasnosti. Ako je i jedno i drugo slabo, trofoblast e rasti i tragedija je neizbjena. U okvirima drutva, vladu obuzdava unutarnje djelovanje ustavnih zatitnih mehanizama poput podjele politikih vlasti i drugih ugraenih regulativa koje osiguravaju ravnoteu meu organima vlasti. Takoer ju obuzdava vanjsko djelovanje javne svijesti i nadzora nad izabranim dunosnicima. Ako bilo to od toga nije dovoljno prisutno, civilizacija je u opasnosti. Ako je i jedno i drugo slabo, vlada e rasti i civilizacija e umrijeti.

284

Svijet bez r a k a

Analogija je okantna. Oigledno je da su i nae unutarnje i nae vanjske obrane u loem stanju, ako uope rade. Odluke Vrhovnog suda sruile su ustavna ogranienja protiv saveznog centralizma i ini se da je javnost danas hipnotizirana svjetlucavim kristalnim privjeskom kolektivizma, koji njie ruka Velikog brata. A totalitarni trofoblast neobuzdano buja. Moemo li spasiti nau civilizaciju? Ili je rak previe uznapredovao? To je hitno pitanje koje postavlja svaka rtva raka. A odgovor je isti: Neemo znati dok ne probamo.. Iskreno govorei, situacija ne izgleda dobro. Bolest je daleko odmakla i, u ovom trenutku, slabi su izgledi da se proces odmah zaustavi. Na je jedini smjer napada da ponemo graditi prirodne obrane to je mogue bre, pogotovo vanjski faktor javne svijesti i nadzora nad izabranim dunosnicima. Za unutarnji faktor ponovne izgradnje ustavnih ogranienja trebat e neto vie vremena, ali uslijedit e kao posljedica naih napora na primarnom polju. Moramo, dakle, stvarati vitamin pobuenog javnog miljenja i ubrizgavati ga u politiko tijelo to je mogue bre i u to veim dozama. Najvee doze treba ubrizgavati izravno u sam tumor. Neka savezna vlada - posebice FDA - osjeti monu navalu ove tvari. Ona e biti poput selektivnog otrova za maligne stanice. Konkretno, potrebno je srezati FDA na prikladnu veliinu. Nema nikakve logike u tome da vladi, koja slui nama, predamo mo da nam govori koje lijekove ili hranu smijemo koristiti. Jedina legitimna funkcija vlade na ovom polju jest nadzirati oznaavanje i pakiranje kako bi omoguila da javnost bude ispravno informirana o tome to kupuje. Ako je neka tvar opasna, onda ju treba oznaiti kao takvu, ali ne zabraniti. Drugim rijeima, dajte ljudima injenice i pustite da sami odlue. Devedeset posto postojeih funkcija FDA trebalo bi ukinuti! Nakon to se tumor pone suiti na primarnoj lokaciji FDA, na vitamin javnog miljenja morat emo zatim ubrizgati u krvotok Kongresa i pustiti da takoer slobodno kola svim drugim vladinim agencijama i uredima. Svi su oni, kao i FDA, jednako proeti rastuom malignou despotizma i sve njih treba vratiti pod kontrolu. Uz dovoljno napora i rtava pacijent se moe spasiti. Je li mogue potpuno obnoviti nae slobode ili ne, drugo je pitanje. Vjerojatno nije mogue. Rak kolektivizma ve je previe uznapredovao i teta je prevelika da to dopusti. Na narod izgubio je duh nezavisnosti i samodiscipline koji je preduvjet za potpuni oporavak. Smekao se i postao je ovisan o vladinim subvencijama, socijalnoj pomoi, zdravstvenoj skrbi, mirovinskim naknadama, naknadama za nezaposlene, markicama za hranu, zajmovima s odbitkom od poreza, cjenovnim potporama, zakonima o minimalnoj plai, vladinom kolstvu, javnom prijevozu i saveznoj stanogradnji. Realno gledano, previe je za oekivati da e se ljudi

Svijet bez r a k a

285

dobrovoljno odrei iega od toga, ak i ako znaju da bi, dugorono, to bilo bolje za sustav i za njih. Ipak to nee uiniti. Dananje stanje u Americi jo je prije dva stoljea jasno vidio francuski filozof de Tocqueville. Gledajui jo tada sjeme centralizma posijano u naoj tek roenoj vladi, de Tocqueville je predvidio da ponosan i prkosan ameriki narod, s vremenom, vladine intervencije u njegovom svakodnevnom ivotu vie nee doivljavati kao djela despotizma, koja bi ga potaknula na novu pobunu, nego kao blagodati koje mu prua dobra i paternalistika drava. Opisujui uinak takvog sustava na svaki narod koji ga prihvati, napisao je: ovjekova volja se ne razbija, nego omekava, savija i vodi. Ona ljude rijetko prisiljava da djeluju, ali ih neprekidno ograniava u djelovanju. Takva vlast ne unitava, ali sprjeava postojanje; ne tiranizira, ali gnjei, slabi, gasi i otupljuje ljude, dok svaki narod ne bude sveden na obino stado krotkih i marljivih ivotinja, iji je pastir vlada.2 itanje ovih redaka iz nae prolosti snano nas podsjea na rijei Freda Gatesa, izvornog genija koji je stajao iza Rockefellerovih zaklada osloboenih poreza: U naim snovima imamo neograniene resurse, a ljudi sa svojom savrenom krotkou doputaju da ih oblikujemo naim rukama.. Rak kolektivizma moe se zaustaviti, ali se teta koju je ve uinio ne moe popraviti. Naa civilizacija moe se obnoviti do visokog stupnja zdravlja i vitalnosti. Ipak, morat emo ivjeti s naim ranama i naim oiljcima. Ali, to nije tako loe kao to moe isprva izgledati. Poput svakog pacijenta koji boluje od raka, s vremenom emo shvatiti da bi moglo biti mnogo gore. Umjesto da oplakujemo injenicu da moda nikada neemo povratiti vitalnost iz nae prolosti, moemo se radovati zbog prilike da samo zadrimo ivot. S obzirom na alternativu beivotnog egzistiranja u tupoj, kolektivnoj monotoniji Orwellove 1984., trebamo zahvaljivati Bogu na ovoj prilici da sauvamo ovo malo naih sloboda to jo imamo. Umjesto da odustanemo u oajanju i predamo naa tijela i nae umove pustoi postupnog i bolnog kraja, trebamo zgrabiti priliku - bilo koju priliku - da izoliramo tumor totalitarizma i ponovno, koliko moemo, izgradimo nae prirodne obrane protiv njegovog irenja. Svaki drugi smjer djelovanja nerazuman je i glup. Posvetimo se, stoga, detaljima. Sva retorika na svijetu beskorisna je ako ju ne prati konkretan i realistian plan djelovanja. Zavrimo ovu studiju izlaganjem barem glavnih crta tog plana. Kao to je ranije spomenuto, treba srezati FDA na primjerenu veliinu. Moda bi ju trebalo potpuno ukinuti. Kad bi njezina funkcija bila samo da jami

Alexis de Tocqueville, Democracy in America, sv. II, (New York: Alfred Knopf, 1945.), str. 2 9 1 .

286

Svijet bez r a k a

poteno oznaavanje i pakiranje, tada ne bi bilo nikakvog razloga da neka druga agencija, poput one koja je odgovorna za standarde, utege i mjere, ne obavlja taj posao. Bi li to rezultiralo novim valom tragedija s lijekovima, jo jednom generacijom talidomidskih beba? Naravno da ne bi. Pretpostavimo da je FDA imala samo mo da zahtijeva da na etiketi i literaturi o talidomidu pie ovaj lijek opasan je za upotrebu kod ena u razdoblju potencijalne trudnoe i moe izazvati deformacije beba. Talidomid je dostupan samo na recept koji izdaje licencirani lijenik. Nijedan lijenik ne bi prepisao takav lijek, a da prethodno ne razmotri to upozorenje, i vjerojatno je da ga ne bi prepisao nijednoj eni u plodnim godinama. Ali odluka bi bila njegova, temeljena na potpunom poznavanju injenica, kao to i treba biti. Talidomid je dobio veliki publicitet, ali on se ne razlikuje od stotina drugih lijekova koji se sada mogu dobiti na recept. Ako se jedan zabrani, treba ih zabraniti sve. Meutim, FDA ne treba imati mo da zabrani te lijekove kako bi zatitila nae zdravlje. Dovoljno je poteno oznaavanje. Nicholas von Hofhnan, komentator Washington Posta, potvrdio je ovaj stav kad je napisao:
Bilo bi vrlo teko dokazati daje mo FDA da zabrani ili regulira prodaju neke tvari djelovala u korist zatite javnosti. ak i u slavnom sluaju kao to je talidomid, vana stvar bila je upozoriti trudnice da e ugroziti svoje bebe budu li ga uzimale. Najvanije je to to FDA moe inzistirati na odgovarajuem oznaavanju, kako bi lijenici i pacijenti bili adekvatno upozoreni na svojstva lijeka. Ali mo da se zabrani upotreba neega, da se zaustave istraivanja, zato bi vlada trebala imati takvu mo? Da nas zatiti? Ali mi nismo tienici drave, mi smo graani.3

I g. Hoffman nije jedini koji tako razmilja. Piui za Newsweek, Milton Friedman kae:
Amandmane iz 1962. godine Zakona o hrani, lijekovima i kozmetici treba ukinuti. Oni stvaraju mnogo vie tete nego koristi. Kako bi ih se pridravali, slubenici FDA moraju osuivati nevine ljude na smrt. U sadanjoj klimi javnog miljenja ovaj zakljuak init e okantnim veini vas - bolje bi bilo napasti majinstvo ili ak pitu od jabuka. okantan jest - ali to ga ne sprjeava da takoer bude toan. Ustvari, dodatne studije lako bi mogle opravdati jo okantniji zakljuak da i samu FDA treba raspustiti.4

-5

And if it Wbrks...., The Washington Post, 4. lipnja 1971. g.

4

Frustrating Drug Advancement, Newsweek, 8. sijenja 1973. g., str. 4 9 .

Svijet b e z r a k a

287

Raspustiti FDA? Ali tko bi nadzirao potivanje sanitarnih standarda u pripremi hrane i lijekova? Otkad slobodnim ljudima treba vlada da im govori da budu isti? Za poetak, nain na koji FDA obavlja svoj posao na tom polju daleko je od primjera izvrsnosti. Ali vanije od toga, svaki proizvoa koji je pri zdravom razumu prirodno bi teio najviim moguim sanitarnim standardima, ako ni zbog ega drugog, onda da izbjegne tube od strane potroaa. Takoer, moemo biti sigurni da inspektori iz kompanija koje osiguravaju proizvoaa od teta nastalih uporabom proizvoda ne shvaaju olako sanitarnu reputaciju svojih klijenata. Budui da krenje standarda osiguravatelja moe dovesti do viih premija ili ponienja osiguranja, proizvoai bi bili ludi kad bi ih ignorirali. U svakom sluaju, lokalne zdravstvene agencije i vie su nego dovoljne za posao odravanja sanitarnih standarda. Savezni inspektori nisu struniji od dravnih, okrunih ili gradskih inspektora i nema potrebe za takvim rasipnim udvostruavanjem posla. Kontaminacija i krivotvorenje prehrambenih proizvoda i lijekova nesumnjivo bi se dogaali s vremena na vrijeme. Ali oni se dogaaju i pod trenutanim sustavom nadzora FDA. injenica je da FDA nema nikakvu razumnu ili neophodnu funkciju na ovom polju i trebala bi se potpuno povui iz njega. Vrijeme je da prekinemo ovu besmislicu s poniznim slanjem peticija FDA da nam dopusti testiranje laetrila, prodaju jezgri marelica, uzimanje visokih doza vitamina ili bilo koju od stotina drugih konkretnih stvari koje zabranjuje. Traiti od FDA da to dopusti bilo bi isto kao i pitati vuka da odobri ruak iz Crvenkapiine koare. Vrijeme je da shvatimo da FDA uope nema to traiti na ovom polju. Moramo prestati krotko traiti dozvole i stati na kraj cijeloj organizaciji! Kako se to moe postii? Da se jo jednom vratimo na analogiju s trofoblastom. Na je prvi zadatak proizvoditi i ubrizgavati vanjski faktor, a to je vitamin javnog miljenja. Unutarnji faktor bit e ponovna izgradnja zakonodavnih, sudskih i ustavnih zatita. Unutar te kategorije, na je neodloan posao na sudovima. Moramo pruiti pravnu obranu onim lijenicima i distributerima koji imaju hrabrosti riskirati svoju reputaciju i svoj posao (da i ne govorimo o zatvorskoj kazni) time to se suprotstavljaju birokraciji. Meutim, pravne bitke koje se vode u njihovu korist u poetku e morati biti ograniene i defanzivne prirode. Glavna namjera veine tih sluajeva bit e tek dokazati da upotreba vitamina B17 zapravo ne kri zakon. Ovdje nije cilj izmijeniti zakon (jer se zakoni ne mijenjaju na sudu), nego samo zadrati optuenika izvan zatvora. Meutim, ak i ako ti sluajevi budu uspjeni, oni zapravo ne rjeavaju problem, jer e FDA i dalje biti u potpunosti operabilna i slobodna mijenjati svoje propise, postroiti ih kako bi zaobila sudske odluke. Prije ili kasnije lijenik, ili distributer, ponovno e biti uhien.

288

Svijet bez r a k a

Naposljetku, trebat e promijeniti zakone. U najmanju ruku, to znai zakon koji je izriito usmjeren na uklanjanje FDA iz nadlenosti nad vitaminima. Drugi pristup mogao bi biti tuba u ime rtava raka, koja osporava ustavnost ograniavanja njihovih prava. Treba pokrenuti napad u oba pravca. Meutim, zavrna borba vodit e se na irem bojitu, a to je pitanje treba li vlada imati ikakvu mo nad naom hranom, lijekovima ili zdravljem. Tek e oko tog pitanja mnogi problemi izgubiti svoje nejasne obrise i dobit emo priliku za pravu pobjedu. Kako bismo ukinuli FDA, ili barem ograniili njezin rad, trebat e nam ili zakon ili ustavni amandman. Moramo se pokuati izboriti za oboje. Mogunost revizije Ustava nije tako ekstremna kao to moe zvuati. Ustvari, dr. Benjamin Rush iz Filadelfije - jedan od potpisnika Deklaracije o nezavisnosti, lan Kontinentalnog kongresa, naelnik sanitetske slube VVashingtonove vojske i vjerojatno najvei ameriki lijenik svoga vremena - uporno je traio od svojih kolega da ukljue medicinske slobode u Prvi amandman u vrijeme pripreme njegovog nacrta. On je napisao: Ako medicinske slobode ne ukljuimo u Ustav, doi e vrijeme kad e se medicina organizirati u tajnu diktaturu... Ograniiti vjetinu lijeenja samo na jednu klasu ljudi i uskratiti iste privilegije drugima predstavljat e Bastilju medicinske znanosti. Svi takvi zakoni neameriki su i despotski ... i nema im mjesta u republici ... Ustav ove Republike trebao bi se naroito pobrinuti za medicinske slobode, kao i za vjerske slobode.5 Danas na svijetu ivi vie ljudi nego to ih je ukupno ivjelo od poetka vremena do poetka ovog, dvadesetog, stoljea. Ako ne posluamo savjet dr. Rusha, ako ne uvidimo da su medicinske slobode jednako vane kao druge slobode zajamene Poveljom o pravima, onda e do kraja ovog stoljea od raka umrijeti vie ljudi nego to ih je ukupno ivjelo na ovom Planetu kroz cijelu dosadanju povijest. A to e se dogoditi u stoljeu u kojem je rjeenje bilo poznato i zapisano u znanstvenim radovima. U danima koji su pred nama kontroverzija oko medicinskih sloboda e se intenzivirati. Neka bude tako. Medicinski establiment i mediji blatit e reputacije potenih ljudi, a ugledni poslovni pothvati bit e uniteni. Pa neka. Nevinim ljudima sudit e pred korumpiranim ili zastraenim sucima i slat e ih u zatvor. To izaziva ljutnju, ali ne moemo uiniti nita, jer nismo mi eljeli tu bitku. Naa jedina alternativa je oduprijeti se ili ne oduprijeti - uzvratiti na napad svim sredstvima kojima raspolaemo ili se predati i stradati. Da, bitka je zastraujua, ali ulozi su visoki. Ne smijemo dopustiti da nas zaplai snaga protivnika i, iznad

Citirao Bealle, The New Drug Story, op. cit, str. 188, i dr. Dean Burk u The Cancer News Journal, svibanj/lipanj 1973. g., str. 4.

Svijet bez r a k a

289

svega, ne smijemo doivjeti neuspjeh. Netko se mora suprotstaviti birokraciji. I mi smo ti koji to moraju uiniti! Vi i vaa obitelj sada se moete zatititi od raka. Ali to je tako samo zato to se netko drugi potrudio da vam skrene panju na ove injenice. Moete li vi uiniti manje od toga za druge? Pridruite nam se u ovom divovskom pothvatu. Neka to postane va osobni kriarski rat. Posvetite se slobodi izbora, ne samo u lijeenju raka nego u svim sferama ljudske aktivnosti. Kada skinemo s lea vladu, onda e sve postati mogue. Zajedno emo pobijediti bioloke i politike trofoblaste i ovjek e, napokon, naslijediti divni svijet zdravlja i slobode koji je njegovo pravo po roenju - svijet bez raka. elite li pronai lijenika koji ima iskustva u alternativnom lijeenju raka ukljuujui lijeenje laetrilom - pozvani ste da kontaktirate zakladu Lijek za rak (The Cancer Cure Foundation). Zaklada je neprofitna organizacija koju je 1976. godine osnovao autor ove knjige s ciljem istraivanja i edukacije na polju lijeenja raka. Donacije i oporuni novani darovi Zakladi odbijaju se od poreza. The Cancer Cure Foundation Internet: www.cancure.org Telefon: (800) 282-2873 ili (805) 498-0185

Bibliografija

Acevedo, Ph.D., Herman E, Tong, Ph.D., Jennifer Y. i Hartsock, M.D., Robert J. Human Chorionic Gonadotropin-Beta Subunit Gene Expression in Cultured Human Fetal and Cancer Cells of Different Types and Origins. Cancer, October 15, 1995, sv. 76, br. 8, str. 1467-1473.
Ackerknecht, Edwin H. Historv and Geography of the Most Important Diseases. New

York: Hafher Publishing Co., Inc., 1972. Ambruster, Howard.' Treason's Peace. New York: Beechhurst Press, 1947. Amygdalin Claimed Nontoxic Anti-Cancer Therapeutic Agent. Infectious Diseases, Oct. 15,1971, str. 1, 23. Banik, Allen E. i Taylor, Renee. Hunza Land. Long Beach, CA: Whitehorn, 1960. Bealle, Morris A. The New Drug Story. Wash. D.C.: Columbia Publishing Co., 1958.
Binzel, M.D., Philip E. Alive and Well: One Doctor's Experience with Nutrition in the

Treatment of Cancer Patients. Vvestlake Village, CA: American Media, 1994. Braithwaite, John. Corporate Crime in the Pharmaceutical Industry. London: Routledge & Kegan Paul, 1984. Brunner, Emerson, Ferguson i Suddarth. Textbook Philadelphia: J.B. Lippincott Co., 1970,2. izd. of Medical Surgical Nursing.

arter, Richard. The Doctor Business. New York: Doubledav, 1958.

De Spain, June. The Little Cyanide Cookbook: Delicious Recipes Rich in Vitamin B17.

VVestlake Village, CA: American Media, 1975. De Tocqueville, Alexis. Democracj in America. New York: Alfred Knopf, 1945.
291

292

Svijet bez raka

DuBois, Jr., Josiah E. The Devil's Chemists, (Boston: Beacon Press, 1952). Ellison, N. M. Special Report on Laetrile: The NCI Laetrile Review. Results of the National Cancer Institutes Retrospective Laetrile Analysis. New England Journal of Medicine, 299:549-52, Sept. 7,1978. Farago, Ladislas. The Game oj the Poxes. New York: D. McKay Co., 1972. Fehrenbach, T. R. The Swiss Banks. New York: McGraw-Hill, 1966. Fishbein, M.D., Morris. A History oj the AMA. Philadelphia & London: W.B. Saunders Co., 1947. Fisher, B., et. al. Postoperative Radiotherapy in the Treatment of Breast Cancer; Results of the NSAPP Clinical Trial. Annals ojSurgery, 172, br. 4, Oct. 1970.
Flynn, John T. God's Gold; The Story of Rockefeller and His Times. New York: Harcourt

Brace, 1932. Garrison, Omar. The Dictocrats. Chicago-London-Melbourne: Books for Today, Ltd., 1970. Goulden, Joseph. The Money Givers. New York: Random House, 1971. Griffin, G. Edward. The Capitalist Conspiracy. VVestlake Village, CA: American Media, 1971.
Griffin, G. Edward. The Creaturefrom Jekyll Island; A Second Look at The Federal Reserve

System. VVestlake Village, CA: American Media, 1995.

Griffin, G. Edward. The Fearful Master; A Second Look at the United Nations. Appleton,

WI: Vvestern Islands, 1964.

Griffin, G. Edward. The Grand Design; An Overview of U.S. Foreign Policy. VVestlake

Village, CA: American Media, 1968. Griffin, G. Edward. Private Papers Relating to Laetrile. VVestlake Village, CA: American Media, 1997. Gross, Martin. The Doctors. New York: Random House, 1966. Harte, Holdren, Schneider i Shirlev. Toxics A to Z. Berkeley: University of California Press, 1991. Hoffman, VVilliam. David; Report on a Rockejeller. New York: Lyle Stuart, Inc., 1971.
Hixon, Joseph. The Patchwork Mouse; Politics and Intrigue in the Campaign to Conauer

Cancer. New York: Anchor Press/Doubleday, 1976. Johnstone, M.D., F.R.C. Results of Treatment of Carcinoma of the Breast Based on
Pathological Staging. Surgery, Gynecology & Obstetrics, 134:211,1972.

Jones, Ph.D., Hardin B. A Report on Cancer. Paper delivered to the ACS s 1 lth Annual Science VVriters Conference, New Orleans, Mar. 7,1969. Josephson, Mathew. The Robber Barons. New York: Harcourt Brace, 1934. Kinskv, Lynn i Poole, Robert. The Impact of FDA Regulations on Drug Research in America Today. Reason, sv. 2, br. 9.

Bibliografija

293

Krebs, Ernst T., Jr. The Laetriles/Nitrilosides in the Prevention and Control of Cancer.

Montreal: The McNaughton Foundation, bez godine. Krott, Ph.D., Peter. Bears in The Family. New York: E.P. Dutton & Co., 1962. Lee-Feldstein, Anna; Anton-Culver, Hoda i Feldstein, Paul J. Treatment Differences and Other Prognostic Factors Related to Breast Cancer Survival: Deliverv Svstems and
Medical Outcomes. Journal ofthe American Medical Association, ISSN:0098-7484,

April 20,1994. Lewin, Roger. New Assaults on Cancer. World of Research, Jan. 13,1973, str. 32. Lipkin, Richard. Vegemania, Scientists Tout the Health Benefits of Saponins. Science News, December 9,1995, str. 392-3. Lundberg, Ferdinand. The Rich and the Super-Rich. New York: Bantam, 1968. Lynch i Raphael. Medicine and the State. Oak Brook, IL: Assoc. American Phvsicians and Surgeons, 1973. Izv. izd. 1963., Charles C. Thomas.
Melville, Arabella i Johnson, Colin. Cured to Death; The Effects of'Prescription Drugs.

New York: Stein & Day, 1982. Moss, Ralph. The Cancer Industry; Unraveling the Politics. New York: Paragon House, 1989. Moss, Ralph. The Cancer Syndrome. New York: Grove Press, 1980.
Moss, Ralph. Cancer Therapy; TheIndependent Consumer's Guide toNon-Toxic Treatment

& Prevention. New York: Equinox Press, 1995. Naders Raiders on the FDA: Science and Scientists 'Misused'. Science, April 17, 1970, str. 349-352. Nevins, Allan. John D. Rockefeller. New York: Scribner & Sons, 1959.
Perloff, James. Shadows of Power: The Council on Poreign Relations And The American

Decline. Appleton, WI: Vvestern Islands, 1988.

Proctor, Robert N. Cancer VVars: How Politics Shapes What We Know and Don't Know

About Cancer. New York: Basic Books, 1995, Ravdin, R. G., et. al. Results of a Clinical Trial Concerning The VVorth of Prophvlactic Oophorectomy for Breast Carcinoma. Surgery, Gynecology & Obstetrics, 131:1055, Dec, 1970.
Report by Cancer Advisory Council on Treatment of Cancer with Beta-Cyanogenic

Glucosides (Laetriles). California Department of Public Health, 1963.

Richards, Victor. The Wayward Cell, Cancer; Its Origins, Nature, and Treatment. Berkeley.

The University of California Press, 1972.

Richardson, M.D., John A. i Griffin, R.N., Patricia. Laetrile Case Histories; The Richardson

Cancer Clinic Experience. Vvestlake Village, CA: American Media, 1977. Sampson, Anthony. The Sovereign State ofITT. New York: Stein 8c Day, 1973. Sasuly, Richard. I.G. Farben. New York: Boni & Gaer, 1947.

294

Svijet bez raka Skeel, M.D., Roland T. i Lachant, M.D., Neil A. Handbook of Cancer Chemotherapv; Fourth Edition. New York: Little, Brown, 1995. Snake Oil From the Oil Companies. Consumer Reports, Feb. 1974, str. 126.
Stefanson, Vilhjalmur. Cancer: Disease of Civilization? An Anthropological and Historical

Study. New York: Hill and VVang, 1960. Stocking, George i VVatkins, Myron. Cartels in Action. New York: The Twentieth Centurv Fund, 1946. Surgical Adjuvant Chemotherapv in Cancer of the Breast: Results of A Decade of Cooperative Investigation. Annals ofSurgery, 168, br. 3, Sept, 1968.
Szant-Gyorgyi, Albert. The Living State; With Observations on Cancer. New York and

London: Academic Press, 1972. Tavlor, Renee. Hunza Health Secrets. New York: Award Books, 1964. Valtin, Jan. Out ofthe Night. New York: Alliance Book Corp., 1941.
Vitamin B15 (Pangamic Acid); Properties, Functions, and Use. Moscow: Science Publishing

House, 1965. Pretisak McNaughton Foundation, Sausalito, Califomia. Vogel, Virgil J. American Indian Medicine. Norman, Oklahoma: University of Oklahoma Press, 1970. VValler, Leslie. The Swiss Bank Connection. New York: Signet Books, New American Library, Inc., 1972.
VValshe, VValter H. The Anatomy, Physiology, Pathology and Treatment of Cancer. Boston:

Ticknor & Co., 1844.

VVeaver, VVarren. U.S. Philanthropic Foundations; Their History, Structure, Management,

and Record. New York: Harper & Row, 1967. VVestover, Wynn. See the Patients Die. Sausalito, CA: Science Press, 1974. VViggin, F. H. Case of Multiple Fibrosarcoma of the Tongue, with Remarks on the Use of Trvpsin and Amvlopsin in the Treatment of Malignant Disease. /. Am. Med. Assoc, Deember 15, 1906; 47:2003-8. VVinkler, John K. John D.-A Portrait in Oils. New York: Blue Ribbon Books, 1929.

O autoru
G. Edward Griffin pisac je i producent dokumentarnih filmova koji se moe pohvaliti brojnim naslovima. Nalazi se na popisu Tko je tko u Americi, poznat je po svom jedinstvenom talentu za istraivanje tekih tema kao i njihovo prezentiranje jasnim jezikom koji svi mogu razumjeti. Bavio se raznovrsnim temama poput arheologije, drevne povijesti Zemlje, Saveznih rezervi i meunarodnog bankarstva, terorizma, unutarnje subverzije, povijesti oporezivanja, vanjske politike SAD-a, znanosti i politike terapije protiv raka, Vrhovnog suda i Ujedinjenih naroda.

Neka od njegovih poznatijih djela su The Creature from Jekvll Island, The Discoverv of Noah's Ark, Moles in High Places, The Open Gates of Troy, No Place to Hide, The Capitalist Conspiracv, More Deadly than War, The Grand Design, The Great Prison Break i The Fearful Master. G. Griffin diplomirao je na Sveuilitu u Michiganu gdje su mu glavni pred meti bili govor i komunikacija. Pripremajui se za pisanje knjige o Saveznim rezervama upisao se na Fakultet za financijsko planiranje sa sjeditem u Denveru u Coloradu. Nije mu bio cilj postati profesionalni financijski planer nego bolje razumjeti stvarni svijet investicija i novanih trita. Godine 1989. dobio je zvanje certificiranog financijskog planera. G. Griffin primio je prestinu nagradu Telly za izvrsnost u televizijskoj produkciji, stvorio je audio arhiv Reality zone, predsjednik je kompanije American Media za izdavatvo i produkciju videa iz june Kalifornije. Bio je u upravnom odboru Nacionalnog saveza za zdravlje i Meunarodnog udruenja pobjednika nad rakom i prijatelja. Osniva je i predsjednik Koalicije za vidljive glasake listie, Zaklade za lijek protiv raka i Meunarodnih snaga slobode.