GERALD

SCHROEDER

Boja
znanost
POMIRBA
ZNANSTVENE
I BIBLIJSKE
MUDROSTI

Nebesa slavu Boju kazuju, navijeta

svod nebeski djelo r u k u njegovih.
- PSALMI 19,2

Jedini put prema poznavanju Boga je

prouavanje znanosti i upravo zato B i
blija zapoinje opisom stvaranja.
- MAIMONIDES, VODI ZA SMETENE (1190.)

S A D R A J

Popis ilustracija
Prolog: Kolega je navrio ezdesetu

11

1. Je li znanost zamijenila Bibliju? Velika rasprava

13

2. N o v o pribliavanje: znanost, znanstvenici i Biblija

31

3. Starost svemira: est dana i petnaest milijardi godina

51

4. est dana postanka

68

5. Boja narav: biblijska oekivanja za neogranienog

i posvuda prisutnog Stvoritelja

79

6. ivot: poela i razvoj

89

7. Evolucija: statistika nasuprot nasuminih mutacija

106

8. Urar i ura

119

9. Podrijetlo ovjeanstva

129

10. Znanost slobodne volje

149

11. Zato se zbivaju loe (i dobre) stvari

168

12. K r u h sa Zemlje: svemir ugoden za ivot

177

Epilog: Dobro, a to je s dinosaurima?

191
Boja znanost 7

S A D R A J

Dodatak:

a. Kozmiko pozadinsko zraenje kao univerzalni sat

196

b. Potekoe u procjeni starosti svemira

199

c. Razlog postojanja biblijskog kalendara

201

d. Dugovjenost u vrijeme A d a m a i Eve

202

e. Trei dan postanka

203

f. Potop i N o i n o doba

205

Boja znanost

P O P I S

S L I K A 1.

I L U S T R A C I J A

D o b u vrijeme raanja i smrti osoba poslije

A d a m a i Eve

S L I K A 2.

27

Uinak relativnog gibanja i rastezanja prostora

na opaenu frekvenciju v a l o v a svjetlosti

S L I K A 3.

64

Eksponencijalna spirala: krivulja koju esto

vidimo u prirodi

72

S L I K A 4.

D v a koncepta evolucije

94

S L I K A 5.

Slinosti u d o v a etveronoaca

136

S L I K A 6.

N e k o l i k o kraljenjakih zametaka

137

S L I K A 7.

Zbivanja od Stvaranja do A b r a h a m a

139

S L I K A 8.

V a l o v i prolaze k r o z lukobranske prolaze

d v i j u veliina

S L I K A 9.

153

U z o r a k svjetlosti na zaslonu poslije prolaska

kroz pukotinu

155

S L I K A 10. ovjek ne moe zamisliti svijet s vie od

etiri dimenzije koje opaa svojim osjetilima

189

Boja znanost 9

P R O L O G

Kolega je
navrio
ezdesetu

Na d a n k a d je moj kolega navrio ezdesetu imao sam sreu da

s njim ekam autobus. "Sve dok n i s a m n a p u n i o ezdesetu," rekao
mi je, " n i s a m shvaao k o l i k o mi je malo vremena preostalo." U
g o d i n a m a koje su slijedile promatrao sam k a k o ustro pokuava
o t k r i t i zato je radio ono to je radio u p r o t e k l i h ezdeset g o d i n a .
N i j e se tu r a d i l o o desetljeima koje smo zajedno p r o v e l i u v i s o kotehnolokoj f i z i c i pokuavajui f i n o u g o d i t i niskotehnoloko
poljodjelstvo. U n e k o l i k o podruja nerazvijenog svijeta uspjeli
smo s malo i l i ak bez i k a k v i h d o d a t n i h ulaganja udvostruiti p r i
nose. R a z l o g za nae napore bio je oit: glad je p o s v u d a v r l o loa
stvar.
N j e g o v o je pitanje bilo m n o g o temeljitije. Zato se t r u d i t i i b i t i
" d o b a r " ? Postoji li transcedentni v i d naeg ivota koji zahtijeva
da b u d e m o d o b r i , to e moda dati smisao naim ivotima koji
su posve razliiti od ivota d r u g i h ivotinja?
Za nekoga tko do d o b i od ezdeset g o d i n a eka na postavljanje
pitanja o znaenju ivota, o tome to ivot z a p r a v o jest, buenje
moe b i t i prilino zastraujue.
G o d i n e 1894. A l b e r t M i c h e l s o n odrao je g l a v n i govor na ot
varanju RYersonovog laboratorija na ikakom sveuilitu. Isko
ristio je p r i l i k u da izjavi kako " s u o t k r i v e n i s v i vaniji z a k o n i i
Boja

znanost

11

injenice f i z i k a l n e z n a n o s t i " . Fiziari su s m a t r a l i k a k o se o

s v e m i r u nema vie m n o g o nauiti.
Deset g o d i n a kasnije A l b e r t E i n s t e i n objavio je p r v i od n i z a
lanaka k o j i su r e v o l u c i o n i r a l i nae razumijevanje p r i r o d e i
svemira. Einsteinovo otkrie k a k o su energija i materija z a p r a v o
d v a razliita o b l i k a istog entiteta (E = mc ), da se materija moe
s t v o r i t i od energije, te da tijek vremena nije stalan, p o s v e m a je
promijenio ovjekovo poimanje svijeta. Njegov se r a d temeljio na
istraivanjima koja je obavio A l b e r t M i c h e l s o n .
2

Promjena neije slike svijeta nije n i m a l o laka.

Prola su tisuljea prije negoli je ovjek otkrio da je energija
temelj materije. Moda e proi jo koja g o d i n a d o k ne shvatimo
da su m u d r o s t i znanje temelj koji moe stvoriti energiju, iz koje
se p o t o m stvara materija.
1

" D v i j e stvari ispunjavaju moj um sve veim uenjem i ushie

njem zvjezdano nebo nada m n o m i m o r a l n i z a k o n i u m e n i . "
(Immanuel K a n t , 1724. 1804.)
Smatram da se r a d i o jednom te istom apuem glasu.

12 Boja znanost

P O G L A V L J E

Je li znanost
zamijenila
Bibliju?
Velika rasprava

A to je s dinosaurima?
A k o je Biblija istinita, zato ne spominje dinosaure? To sam p i
tanje uo na stotinama mjesta na s u p r o t n i m stranama svijeta,
primjerice u Jeruzalemu, Los A n g e l e s u , A d e l a i d i i C a p e t o w n u .
ini se kako se r a d i o univerzalnoj (ili, skromnije, barem svjet
skoj) biblijskoj n e d o u m i c i .
D i n o s a u r i su, naravno, tek k r i n k a za temeljitije pitanje: "Je li
znanost zamijenila Bibliju kao konani i z v o r istine?
" N i e t z c h e je t v r d i o da su otkria K o p e r n i k a , Galileja i D a r w i n a
posvema u k l o n i l a Boga i Bibliju. U proljee 1960. asopis Time se,
k a d je na naslovnicu postavio naslov "Je li B o g m r t a v ? " , zapitao
nema l i N i e t z c h e pravo.
N i e t z c h e o v zakljuak nije nov. V o l t a i r e u se inilo smijenim da
se biblijski Bog b a v i pitanjima ivota u t a n k o m sloju biosfere koji
obavija Z e m l j u . On je posve k r i v o shvatio b i b l i j s k i p o j a m bes
konanog Stvoritelja, a da i ne g o v o r i m o o znaaju nae biosfere.
U u s p o r e d b i sa s v e m i r o m , je li 10 k i l o g r a m a nae Zemlje znatno
manje od 10 k i l o g r a m a svemira? Za njega je, meutim, i K o p e r n i k bio dostatan. Mi nismo u sreditu svemira, pa p r e m a tome i
Biblija poiva na k r i v i m postavkama.
K r i v e p o s t a v k e su z a p r a v o ono o k o ega se i v o d i v e l i k a
rasprava.
24

53

Boja znanost 13

Sveuilita su danas p u n a kolegija na kojima se ui o s v i m me

h a n i z m i m a svemira, o d c r n i h jama d o bakterija. N a nesreu, z n a
nstvena istraivanja prestaju na osnovama rada svemira. O n a ne
m o g u dalje. Pokuaj odreivanja postoji li s v r h a postojanja os
tavljen je svakome na v o l j u , i to se pitanje obino preskae.
I tako potraga na kojoj se temelji pitanje o d i n o s a u r i m a ostaje.
R a d i se o temi koja uvijek privue m n o g o sluatelja.
O n o to v e l i k u raspravu odrava na ivotu je injenica da obje
strane imaju m n o g o injenica na koje se m o g u p o z v a t i . Na nesre
u, u arkoj elji da zatiti zamiljeni biblijski prostor, c r k v a neri
jetko t v r d i m n o g o vie o Bojem djelovanju u p r i r o d i i m n o g o m a
nje o Bojim z a k o n i m a p r i r o d e negoli to pie u samoj B i b l i j i . *
Pomisao o sukobu religije i znanosti ne poiva na z d r a v i m teme
ljima. Suvremena istraivanja javnog mnijenja pokazuju da veina
stanovnika z a p a d n i h zemalja (vie od 70 posto) vjeruje u neki ob
l i k evolucije ali i u Boanskog Stvoritelja. Meutim, u tom vjerova
nju je i pogrena pretpostavka da znanost i religija tvore d i h o t o m i ju, a ne dvojnost: postoji znanstvena istina i postoji d u h o v n a istina.
A te dvije istine potjeu iz posve razliitih i z v o r a , gdje znanost i um
stvaraju p r v u istinu, a vjera je temelj druge, duhovne istine.
U s p r k o s s v i m s u k o b i m a Biblije i znanosti, u s p r k o s b o r b a m a
koje su se v o d i l e z b o g srednjokolskih udbenika i dvojbama o
stajalitima drave u nainu poduavanja evolucije, injenica je da
danas i znanost i religija cvjetaju.
Stoljeima su se v o d i l e rasprave o znaenju razliitih dijelova
Biblije. N e k a su tumaenja b i l a neprijateljska za znanost, d r u g a
p r e m a samome tekstu. To sve loije razumijevanje Biblije je tra
gino, a mi zbog toga s k u p o plaamo. Ne treba n a m sveenik i l i
sveuilini f i l o z o f da u s t a n o v i m o naruavanje ustroja naeg
drutva. Sve vei broj razorenih brakova i sve vie brava na u l a z
n i m v r a t i m a v r l o dobro saimaju o v u temu.
O v a knjiga ne prihvaa ni Bibliju ni znanost kao dovoljne z n a
tieljnom u m u koji trai objanjenja i s v r h u ivota. U t o m je smis
lu ona namijenjena i skepticima i vjernicima. Ti n a i z g l e d nesuk
l a d n i i z v o r i znanja p o v e z a n i su u jedinstvenu b a z u podataka iz
koje se izvlae poopeni zakljuci. O n o to se u b i b l i j s k i m i z n a n
s t v e n i m o p i s i m a stvaranja s v e m i r a , poetka ivota na Z e m l j i i
*Kad spominjem
odreenu vjeru

Crkvu, zapravo
ili sljedbu.

14 Boja znanost

mislim

na

organiziranu zapadnu

religiju,

ne

neku

nastanka ljudske vrste ini posve s u p r o t n i m , zapravo je ista stvar

nost, samo promatrana s v r l o razliitih motrita. K a d se ta m o t r i
ta prepoznaju, ona ive zajedno, u z a s v u znanstvenu provjeru i
tradicijska vjerovanja koja itko moe p r e d njih staviti.
Srednjovjekovni filozof Moses M a i m o n i d e s pisao je da sukob
znanosti i Biblije nastaje zbog nedostatka znanstvenih saznanja i l i
zbog loeg razumijevanja Biblije. To je stalna potekoa. P r i z n a t i
z n a n s t v e n i strunjaci p o n e k a d pretpostavljaju k a k o je za z n a n
stvena istraivanja potreban trajni u m n i napor, a da je za biblijsku
m u d r o s t dovoljno samo itanje Biblije. Slino tome, teolozi koji se
desetljeima bave prouavanjem d u b i n a biblijske m u d r o s t i svoju
znanstvenu znatielju nerijetko zadovoljavaju itanjem lanaka u
p o p u l a r n o m t i s k u pa p o t o m pretpostave da na t i m temeljima m o
gu procjenjivati valjanost znanstvenih otkria. " O p o r b a " se p r o
matra k r o z leu razine znanja d o b i v e n o g tijekom srednjokolskog
i l i ak ranijeg kolovanja. Nije stoga udno da " d r u g a strana" i z
gleda v r l o povrno, ak i n a i v n o . Svrhovita usporedba o v i h d v a
ju polja ljudskog znanja trai v r l o dobro poznavanje obiju. D o b i t
n i k N o b e l o v e nagrade Stephen Weinberg, fiziar visokoenergets k i h estica, nije n i m a l o s k l o n p o m i s l i da su d a v n i p i s c i Biblije
m o g l i predvidjeti suvremene pojmove o stvaranju naeg svemira.
Pa i p a k , u svojoj k n j i z i Snovi o konanoj teoriji, i z r a v n o kae: "Tre
balo bi s v i m a b i t i jasno da u razmiljanjima o toj temi... ne posje
dujem bilo k a k v u posebnu strunost."
Za vjernika, vrijeme je da Einsteinu da Einsteinovo: znanost je
dala mnotvo naina za prouavanje ivota k a k v a z n a m o . Z n a n
stvenici nemaju uvijek pravo, a l i su v r l o d o b r i u ispitivanju vlas
titih teorija i ispravljanja pogreaka. N j i h o v a otkria s v a k i n a m
d a n otvaraju n o v e p r o z o r e u nain djelovanja naeg s v e m i r a .
Pomisao da znanstveno pojanjenje p r i r o d n i h uda umanjuje ve
liinu stvaranja istodobno je i apsurdna i posve na loim temelji
m a . Ispravno shvaeno u kontekstu, to znanje posluit e kao i z
vor v e l i k o g nadahnua.
P o k o j n i profesor R i c h a r d F e y n m a n , oblikovatelj d o b r o g dijela
suvremene f i z i k e , u u v o d n o m svesku svoga klasinog udbenika
Feynmanova predavanja iz fizike, opisuje to znanost moe o m o
guiti religiji:
Pjesnici govore da znanost oduzima ljepotu zvijezdama ko
je postaju tek nakupine atoma plinova. Nita nije "tek". I ja vidim
Je li znanost zamijenila Bibliju? Velika rasprava 15

zvijezde na nonom pustinjskom nebu i osjeam ih. Ali vidim li ja

manje ili vie? Veliina neba iri moju matu moje oi,
zarobljene na naem vrtuljku, vide svjetlost staru milijun godina.
Golemi uzorak, a ja sam njegov dio. Moda je moju tvar izbacila
neka zaboravljena zvijezda, slina onoj koja ba sad tamo izbacuje
tvar. Ali pogledajmo ih velikim Palomarovim okom i vidjet emo
ih kako sve bjee od neke toke u kojoj su se neko moda sve
nalazile zajedno. Kakav je to uzorak, kakvo je znaenje, kakvo je
zato? Zagonetki ne teti ako o njoj neto znamo. Jer istina je
udesnija od svega to je mogao zamisliti neki umjetnik iz
prolosti! Zato o tome ne govore suvremeni pjesnici? Kakvi su
ljudi pjesnici koji govore o Jupiteru kao da je ovjek, ali kad saz
naju da je golema vrtea kugla od metana i amonijaka uute?
Z n a n o s t , meutim, i m a ogranienja pa s k e p t i c i i to m o r a j u
shvatiti. O n a ne moe g o v o r i t i o s v r s i ivota, o " z a t o " koje je
F e y n m a n tako naglasio. K o l e g e koji slijede Einsteina m o r a l i b i
Bibliji dati ono to joj p r i p a d a , a to je potraga za s v r h o m .
Koristei l o g i k u , znanstvena saznanja i d r e v n a b i b l i j s k a ob
janjenja g o v o r i m o dvojnosti, a ne d i h o t o m i j i znanosti i Biblije.
K a o znanstvenik, promatram svemir i nastojim pronai temeljna
naela po kojima on djeluje. Pouzdajem se u svojstvenu dosljednost
prirode. A k o p r i r o d n i zakoni nisu vrsti, ako se na njih na neki u
desan nain djeluje, tada je znanost bekorisna. Dosljednost prirode
temeljna je postavka svakog znanstvenog istraivanja.
Dosljednost p r i r o d e takoer je temeljna postavka biblijske re
ligije. Prije osam stotina g o d i n a kabalist N a h m a n i d e s napisao je
k a k o " o d vremena postanka svijeta Boji blagoslov nije stvorio
nita n o v o g iz niega, ve umjesto toga svijet djeluje na temelju
svojih p r i r o d n i h naina." Govorei svjetovnim j e z i k o m , kabalist
je izjavio k a k o su p r i r o d n i z a k o n i d o v o l j n i za usmjeravanje naeg
svemira prema razvoju i odravanju ivota.
Profesor Weinberg je zakleti skeptik, ako ga dobro r a z u m i j e m ,
a l i ak se i on slae s N a h m a n i d e s o m . "ivot koji p o z n a m o , " pie
Weinberg, " b i o b i nemgu k a d b i bilo koja o d n e k o l i k o f i z i k a l n i h
veliina i m a l a malo drukiju vrijednost... Jednoj je konstanti, ini
se, potrebno nevjerojatno fino ugaanje." Ta konstanta p o v e z a n a
je s energijom V e l i k o g praska. Weinberg procjenjuje to ugaanje
na jedan djeli od 10 . Znanstveno pisanje brojeva i z g l e d a v r l o
120

16 Boja znanost

potcjenjivaki, pa u taj eksponent proiriti u d e k a d s k i napisani

broj. Da je energija V e l i k o g praska b i l a razliita za samo jedan
djeli od njih
1000000000000000000000000000000000000000000000000000000
000000000000000000000000000000000000000000000000000000000
000000000
u s v e m i r u ne bi bilo ivota. Svemir je ugoen za ivot od sama
njegova poetka. K n j i g a postanka slae se s t i m : k a d se treeg
dana javlja ivot, rije stvaranje uope se ne spominje. N a p r o s t o
n a m je reeno kako je " Z e m l j a i z n j e d r i l a " ivot. Zemlja je u sebi
ve i m a l a svojstva potrebna za procvat ivota.
M i c h a e l T u r n e r , esto navoeni astrofiziar ikakog s v e u
ilita i F e r m i l a b a , ugaanje je opisao u s p o r e d b o m : " P o t r e b n a
tonost," izjavio je, "takva je kao da strelicu ispaljujemo preko c i
jelog s v e m i r a i tamo pogaamo sredite mete promjera jednog
milimetra."
Z n a n s t v e n i c i s v a k o d n e v n o o t k r i v a j u udesne injenice. Bez
o b z i r a jesu li to fiziari koji shvaaju k a k v a bi m a l a r a z l i k a tempe
rature u vrijeme V e l i k o g praska onemoguila pojavu ivota, i l i se
r a d i o biokemiarima koji otkrivaju nevjerojatno sloeni, fino u r a
vnoteeni m e h a n i z a m gruanja k r v i , s v i se o n i v r l o i z r a v n o sue
ljavaju s udima naeg postojanja.
Pa zato o n d a t v r d u jezgru glasnih znanstvenika tvore zakleti
ateisti koji svoja otkria uda p r i r o d e smatraju d o v o l j n i m zavret
k o m po sebi?
M o j a s u p r u g a , knjievnica Barbara Sofer, i m a l a je p r i l i k u v i d
jeti biljeke s p r i v a t n o g susreta k o j i su na P r i n c e t o n u odrali
p o k o j n i i z r a e l s k i premijer D a v i d B e n - G u r i o n i A l b e r t Einstein.
N j i h o v je razgovor mogao krenuti u smjeru politike tada m l a d e
izraelske drave. Umjesto toga o n i su se o d m a h usredotoili na
ono to ih je zaista z a n i m a l o , a to je postoji li d o k a z o vioj s i l i k o
ja upravlja s v e m i r o m . Sloili su se da postoji takva sila, sredinja
snaga. U s p r k o s tome, n i B e n - G u r i o n n i Einstein n i s u i m a l i sklono
sti p r e m a formalnoj religiji.
Iskra se n a l a z i u s v i m a n a m a . Ipak, i n t e l e k t u a l n o m o e m o
odbijati ba ona objanjenja za koje n a m osjeaji govore da su is
tinita.
Prije 2300 g o d i n a A r i s t o t e l je i z j a v i o da nita ne d o l a z i iz
niega, i pretpostavio da nita n i k a d ni nee i l i ve jest. Z b o g
toga je svemir odredio kao vjean. To je bilo posve suprotno t v r d Je li znanost zamijenila Bibliju? Velika rasprava 17

nji koja je tisuu g o d i n a ranije izreena u u v o d n o j reenici Biblije,

d a svemir i m a poetak: " U poetku..." (Knjiga Postanka 1,1). A r i s
totel nije v i d i o sukob izmeu vjenog svemira i vjerovanja u n a d
n a r a v n o g boga. On je vjerovao u cijelo mnotvo bogova.
Biblijska tvrdnja o postanku i Aristotelovo nijekanje te injenice
potakle su nekoliko r a n i h pokuaja odreivanja starosti svemira.
Najee spominjani od tih pokuaja ozloglaeni je proraun Jamesa Usshera, nadbiskupa A r m a g h a u Irskoj (1581. 1656.).
Zbrajajui narataje popisane u idovskoj Bibliji i p o t o m procje
njujui d u l j i n u vladavine vladara poslije njih, stigao je do jesens
k o g dana stvaranja: 23. listopada 4004. prije K r i s t a . Naglaena to
nost na t o m se mjestu u s v a k o m sluaju ini b i z a r n o m . A l i k a k o bi
sveenik i znao bilo to o stvaranju svemira? Ne iznenauje stoga
da se Johannes K e p l e r (1571. 1630.), Ussherov suvremenik, z n a
nstvenik koji je otkrio da se planeti oko Sunca okreu po elipti
n i m , a ne krunim stazama, nije se slagao s n a d b i s k u p o v o m p r o
cjenom. Kepler je smatrao da se stvaranje d o g o d i l o u proljee!
Danas n a m se njihova uporaba Biblije za znanstvene svrhe ini
u najmanju r u k u promaenom. to Biblija i m a sa z n a n s t v e n o m
stvarnou? Jedno se b a v i d u h o v n i m , d r u g o fizikim, tako su nas
b a r e m uili. Z a p r a v o , ako B i b l i j u p r a v i l n o shvatimo, ona moe
postati pomonica z n a n o s t i (i obrnuto). Stoga je v r l o pouno
p r i m i j e t i t i k a k o su U s s h e r o v i i K e p l e r o v i prorauni o s v e m i r u
starom o t p r i l i k e est tisua godina neusporedivo blii dananjoj
procjeni proteklog vremena od trenutka V e l i k o g praska te blii
n a m i od Aristotelova miljenja i l i miljenja dvije treine ameri
k i h astronoma i fiziara koji su se, po jednom istraivanju obav
ljenom 1959., slagali s Aristotelom. Ljudska se logika sloila s A r i
stotelom, a l i nije i m a l a p r a v o . Biblijska slika postanka s v e m i r a ,
stvaranja, b i l a je ispravna. Pogreka u biblijskoj d o b i svemira nije
potjecala iz Biblije, ve iz naina kako su Ussher i K e p l e r r a b i l i
njezine pojedinosti p r i l i k o m obavljanja svojih prorauna.
P r e m d a je K e p l e r bio kranin, njegov je r a d imao natruha he
reze. (Pomisao da bilo k a k v o otkrie moe b i t i heretiko posve mi
je strana, a l i je C r k v i uspjelo u k l o n i t i poprilian broj z n a n s t v e n i h
heretika. G a l i l e o je izbjegao smrti samo z b o g dugogodinjeg prija
teljstva s papom.) K e p l e r o v o otkrie eliptinih staza planeta nije
se svialo tadanjoj C r k v i . Krunice su savreni geometrijski o b l i
c i , elipse to n i s u . Od beskonano monog Boga oekuju se "savr
ene" planetne staze. To ne t v r d i Biblija, to je u s t v r d i l a C r k v a .
18 Boja znanost

Isaac N e w t o n (1642. 1727.), o d a n i kranin, zakone gravita

cije i inercijskog gibanja primijenio je na planetne staze. Ta svojst
v a , koja je p r v i osmislio Galileo G a l i l e i , govore da tijelo nastavlja
t r e n u t n i m stanjem gibanja i l i mirovanja, sve d o k se na njega ne
djeluje vanjskom s i l o m p o p u t gravitacije i l i trenja. Vjerojatno mu
se inilo p o p u t groma iz v e d r o g neba k a d ga je n i t k o d r u g i do
Gottfried L e i b n i z , suotkriva diferencijalnog rauna, optuio da
"u filozofiju u v o d i okultna svojstva i uda". L e i b n i z u se inilo da
gravitacija " p o t k o p a v a postojeu v j e r u " . K a k v a o k u l t n a svojstva?
K a k v o potkopavanje? P r e m a L e i b n i z u , p r i h v a t i m o l i inercijsko
gibanje planeti se u svojim stazama m o g u vjeno nastavljati gibati
bez potrebe za Bojom r u k o m koja ih stalno gura. N a r a v n o , B i b l i
ja ne g o v o r i nita o stalnom Bojem guranju planeta. P r i r o d n i z a
k o n i , kao d i o paketa stvaranja, b i l i su i jesu p o s v e d o v o l j n i za
obavljanje te zadae. Postoji li danas teolog koji smatra da g r a v i
tacija p o t k o p a v a veliinu biblijskog Boga?
K a d b i h morao odrediti glavnog krivca za stalne sukobe vjere i
znanosti te zbog toga smanjene biblijske uvjerljivosti, morao b i h
krivnju pripisati vodama organizirane vjere. Jo od doba k a d je N i
kola Kopernik (1473. 1543.) imao hrabrosti ustvrditi da se Sunce,
a ne Zemlja, nalazi u sreditu naeg Suneva sustava, njihova uspa
niena reakcija na svako znanstveno otkrie koje se tie naeg k o z m i
kog podrijetla bila je poricanje njegove vrijednosti. Tek poslije,
ponekad stoljeima poslije, potrude se da bolje proue injenice.
K o p e r n i k je bio kranin vjernik, uz to i p o z n a t i astronom. Nje
g o v o otkrie nije m u u z d r m a l o vjeru. K a k v e veze i m a poloaj
Zemlje s vjerovanjem u Stvoritelja svemira i l i istinitost Biblije? U
njoj nigdje ne pie da se Zemlja n a l a z i u sreditu b i l o ega. Z a
p r a v o , p r v a reenica Biblije " U poetku s t v o r i B o g nebo i
z e m l j u . " (Knjiga Postanka 1,1) postavlja nebo ispred zemlje.
Meutim, previe r e v n i klerici, pokuavajui obraniti n e k u z a
miljenu biblijsku istinu, proirili su Postanak na neto to se u
njemu ne moe nai: poloaj Zemlje.
Skupljanjem sve vee koliine znanstvenih podataka o sredi
njem poloaju Sunca C r k v a je m o r a l a z a u z e t i o b r a m b e n i stav.
Javnost je to doivjela kao d o k a z znanosti o neistinosti Biblije. U
stvarnosti, meutim, tvrdnja o sredinjem poloaju Zemlje nema
veze s B i b l i j o m .
Prolo je stoljee prije negoli su se teolozi nevoljko p r i l a g o d i l i
N e w t o n o v i m z a k o n i m a gibanja i s v e m i r u koji se ne okree oko
Je li znanost zamijenila Bibliju? Velika rasprava

19

Zemlje. Tada se na p o z o r n i c i , k a k o bi dodao sol na r a n u , pojavio

Charles D a r w i n s djelom O postanku vrsta, kojom je postavio teori
ju evolucije. G o d i n a je bila 1859.
P o m i s a o da je ivot openito, a l j u d s k i ivot posebno, nasuminim promjenama nastao od niih o b l i k a ivota za C r k v u je b i
la posve neprihvatljiva. (Tijekom posljednja tri desetljea o t k r i l i
smo da je takoer u v e l i k o m dijelu neprihvatljiva i znanosti, a l i to
je tema za sljedea poglavlja.) P o j a m evolucije osuen je kao
heretiki, bez obzira na injenicu da je u zavrnim recima svoje
knjige D a r w i n e v o l u c i j s k i tok ivota p r i p i s a o " s i l a m a koje je
Stvoritelj i z v o r n o u d a h n u o u n e k o l i k o o b l i k a [ivota] i l i samo
jedan". U s p r k o s tome, r u k a v i c a hereze bila je baena. D a r w i n o v i
sljedbenici, p r e m d a ne i on sam, spremno su je p o d i g l i .
Thomas H e n r y H u x l e y (1825. 1895.), poznat kao " D a r w i n o v
b u l d o g " , nije tratio vrijeme. G o d i n e 1860., samo g o d i n u d a n a
poslije objavljivanja knjige O postanku vrsta, krenuo je u estoki
n a p a d . injenica koja se pripisuje, ali se ne moe nai u u v o d n o m
p o g l a v l j u Postanka, posluila mu je da pokae kako je svaka vrs
ta posebno stvorena. To je bilo u posvemanjoj suprotnosti s D a r w i n o v o m z a m i s l i postupnog razvoja vrsta. Z a H u x l e y j a s u fosili,
ije dananje bogatstvo d o v o d i u pitanje mnotvo D a r w i n o v i h
postavki, b i l i apsolutni dokaz da je D a r w i n o v a pretpostavka is
tinita. N j e g o v i m rijeima: "Povijest je za nas [fosilima] b a l z a m i rala nagaanja o podrijetlu ivih bia."
H u x l e y je morao znati da D a r w i n svoju teoriju nije temeljio na
f o s i l n i m n a l a z i m a . D a r w i n je shvaao da isprekidana narav fosil
n i h nalaza ni na koji nain ne potvruje evoluciju p u t e m p r i r o d n e
selekcije. Umjesto toga, D a r w i n je primijetio morfoloke promjene
koje su p o s t i g l i uzgajivai goluba i d r u g i h domaih ivotinja te na
temelju toga zakljuio (vrlo vjerojatno pogreno) da k r o z desetke
narataja mravo rasplodno jato i l i k r d o stvara p l o d n e p o t o m k e
koji se p o s t u p n o , k r o z desetke m i l i j u n a narataja mijenjaju jo
vie, pa nastaju promjene koje v r s t u u s p i n j u na zamiljenom
evolucijskom stablu.
T a k v o evolucijsko stablo do danas nije pronaeno u f o s i l n i m
n a l a z i m a . Za H u x l e y j a , meutim, pukotine u f o s i l n i m n a l a z i m a
n i s u predstavljale n i k a k v u potekou. Imao je svoje ve stvoreno
miljenje i njemu n i s u mogle na p u t u stajati n i k a k v e injenice. I ta
ko je napisao: " M i t o v i pogana [mislio je na idovsku Bibliju] mrt
vi su p o p u t Z e u s a , a ovjeka koji bi ih pokuao oivjeti nasuprot
20 Boja znanost

s v i m znanstvenim d o k a z i m a naeg vremena s p r a v o m treba i s m i

jati... U 19. stoljeu, kozmogonija polubarbarskih idova sramota
je pravovjernih... D o k t r i n a posebnog stvaranja [svake vrste] u ve
l i k o j je mjeri posljedica pretpostavljene potrebe usklaivanja
znanosti sa idovskom k o z m o g o n i j o m . " To g o v o r i isti H u x l e y
koji je poslije promicao falsificirane fosilne nalaze koji s u , n a v o d
no, d o k a z i v a l i neprekinutu evoluciju suvremenog konja.
S u m n j a m da je autor idovske Biblije b i o p o g a n i l i barbar.
Tekst je previe p a m e t a n za b a r b a r s k o g autora. to se tie
poganstva, temelji zapadnog drutva imaju korijene u Mojsijevih
Pet knjiga. Bez njih ni H u x l e y ne bi bio H u x l e y . O s i m toga, H u x leyjevo oslanjanje na fosilne nalaze r a d i dokazivanja D a r w i n o v e
p o s t a v k e o n e p r e k i n u t o j e v o l u c i j i naposljetku e se p o k a z a t i
pogrenim. Izjava koju D a r w i n u O podrijetlu vrsta n e k o l i k o p u t a
ponavlja, "natura n o n facit s a l t u m " p r i r o d a ne ini skokove
naprosto nije istinita. U f o s i l n i m nalazima temeljne razine koljena
uope nema prijelaznih o b l i k a , a u r a z r e d i m a ih i m a m a l o i l i ih
takoer nema. Tek po d o b r o m uspostavljanju tjelesnog plana p o
javljuju se fosilni prijelazi. D a r w i n bi bio mnogo blii istini da je
napisao "natura s o l u m facit s a l t u m " , odnosno da p r i r o d a samo
ini skokove. Po rijeima N i l e s a Eldredgea, kustosa Amerikog
p r i r o d o s l o v n o g muzeja u N e w Y o r k u , " F o s i l n i n a l a z i za kojima
tragamo posljednjih 120 godina [poslije D a r w i n a ] ne postoje."
N a nesreu, p r e m d a H u x l e y j e v g r u b i n a p a d n a B i b l i j u nije
imao temelja, imao je pravo k a d je raspravljao o povrnom r a z u
mijevanju u v o d n i h poglavlja Postanka. Biblija ne spominje da je
svaka vrsta posebno stvorena, to za zaklete evolucioniste p r e d
stavlja p r a v u anatemu. Z a p r a v o , p r i l i k o m glavne rasprave o k o p
n e n i m ivotinjama posljednjeg od est dana stvaranja rije stvara
nje uope se ne spominje.
Tu se susreemo s temeljnim n e s k l a d o m religije i znanosti: dos
l o v n i m shvaanjem Biblije. N i s u l i o n i koji zahtijevaju d o s l o v n o
itanje Postanka primijetili k o l i k o u njemu i m a suprotnosti? K a k o
se takav udesan i pjesniki tekst uope moe itati doslovno? P r i
je dvije tisue godina, mnogo prije negoli su paleontolozi o t k r i l i
fosile dinosaura i spiljskog ovjeka, mnogo prije negoli su H u b bleov i K e c k o v i teleskopi u k a z a l i na svemir star milijarde g o d i n a ,
T a l m u d je izriito naveo da su u v o d n i dijelovi Postanka, s v i h 31
stih, napisani tako da sakriju informaciju. Kabalistika tradicija
g o v o r i o tome to se n a l a z i u t i m stihovima. K a b a l a je l o g i k a , ne
Je li znanost zamijenila Bibliju? Velika rasprava

21

m i s t i c i z a m , a l i tako d u b o k a l o g i k a da se neupuenima ini p o p u t

m i s t i c i z m a . D o s l o v n o itanje nije uinkovit nain saznavanja
znaenja Biblije.
N a v e d i m o primjer. O p i s svakog od t r i p r v a dana stvaranja z a
vrava s " T a k o bude veer, pa jutro..." (Knjiga Postanka 1,5, 8,13)
Nita u t o m nema neobinog, ali k a d doemo do etvrtog dana
otkrit emo da autor tek sad stvara Sunce (Knjiga Postanka 1,14
16). Postojanje veeri i jutra u p r v a tri dana, a sve bez Sunca, n a v o
di itatelja da pone tragati za d u b l j i m s m i s l o m teksta (kao to mi
kasnije i inimo).
E v o jo jednog primjera: A d a m u je reeno "Sa svakog stabla u
v r t u slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U
onaj d a n u koji s njega okusi, zacijelo e umrijeti." (Knjiga Postan
ka 2,16,17). G l a g o l je u idovskom tekstu ponovljen kako bi se na
glasila kazna za prijestup, stoga se u tekstu javlja "zacijelo umrije
t i " . I to ini A d a m ? K a o tipian ovjek, jede sa stabla. I p o t o m ivi
jo 930 godina (Knjiga Postanka 5,5). Je li mi neto promaklo? M i s
lio sam da e umrijeti onog dana kad pojede sa zabranjenog stabla.
Je li autor, boanski i l i d r u g i , zaboravio to je napisao n e k o l i k o
redaka prije? Uz d o s l o v n o itanje d r u g a reenica Biblije u suprot
nosti je s p r v o m reenicom. Bez obzira smatramo li Bibliju i z r a v
n o m Bojom rijei i l i je p l o d o m l j u d s k i h napora, njezine nijanse i
patos tisuljeima su zadravale zanimanje Z a p a d a . A u t o r je bio
v r l o pametan. Te suprotnosti n i s u sluajne, a svakako n i s u pogre
ke. To su svjetionici koji nas p o z i v a j u na traenje dubljeg znae
nja sadranog u tekstu, ba kao to znaenje traimo i u profinje
nostima p r i r o d e .
P r v i korak u p o m i r b i znanosti i Biblije je razumijevanje proble
ma suprotnog tabora. Udaljavanjem Biblije od n e k o l i k o z n a k o v a
raspoznavanja postavljenih na k r i v o mjesto m o g l a bi uiniti uda
u obostranom razumijevanju.
Ja sam ve spomenuo neka od njih. Za preivljavanje biblijske
religije nije potrebno da se Zemlja n a l a z i u sreditu svemira. K a o
to se g o v o r i u K n j i z i Postanka 1,1, najprije je stvoreno nebo, a p o
t o m Zemlja. Zapadnjaka religija nauila je napustiti pogrenu z a
misao okretanja svemira oko Zemlje, p r i h v a t i t i gravitaciju kao d i o
p r i r o d e , a ne izmiljotinu bolesna u m a i, najvanije, nauila je
itati B i b l i j u k a k o je to Mojsije izrekao tri puta na d a n svoje s m r t i :
kao pjesmu, kao tekst koji u sebi s k r i v a mnotvo znaenja (Pono
vljeni z a k o n 31,19,30; 32,44).
22 Boja znanost

Neutemeljeni glasovi prosvjeda o zamiljenoj herezi gravitaci

je p r e t v o r i l i su se u v r l o udaljenu i t i h u jeku. K a o to govore kas
nija poglavlja, slino e se d o g o d i t i s n o v i j o m teolokom p o b u
n o m usmjerenom na evoluciju. Biblijski opis razvoja ivotinja, k o
ji obuhvaa samo osam stihova (!), nee b i t i u n e s k l a d u s k o n a
nim z n a n s t v e n i m saznanjima o evoluciji ivotinjskog svijeta. Na
obje je strane potrebno strpljenje, a ne harange T. H. H u x l e y j a i l i
mudrovanje biblijskog literalizma.
Znanstveno odreenje evolucije ve je obuhvatilo ono na emu
je ustrajao ve i sam D a r w i n , a stoljee poslije njega John M a y n a r d
S m i t h i Stephen Jay G o u l d : tok ivota usmjeren z a k o n i m a ugrae
n i m u t k i v o svemira. Z n a n o s t i ostaje o d r e d i t i r a z i n u na kojoj to
usmjeravanje postaje presudno i gdje ono postaje podlono nesi
g u r n i m v r l u d a n j i m a o v i s n i m o l o k a l n i m uvjetima. To je usmjera
vanje, koje b i o l o g i j i i evoluciji ostavlja ogranien prostor djelo
vanja, v r l o oito ak i z a k l e t i m znanstvenicima nevjernicima.
Prije o t p r i l i k e 250 m i l i j u n a g o d i n a 95 posto m o r s k i h ivo
tinjskih vrsta i z u m r l e su.
Ekoloki sustav otvorio se za n o v i n e ,
pa i p a k se na p o z o r n i c i ivota nije pojavio nijedan n o v i tjelesni
p l a n koji bi p o p u n i o ekoloki prostor. Zato? Prije gotovo etiri
m i l i j a r d e g o d i n e p o j a v i o se i z v a n r e d a n , v r l o uinkovit sustav
ifriranja i prijenosa informacija potrebnih za upravljanjem raz
voja o r g a n i z m a od njegova zaetka do odraslosti. Taj isti sustav,
d v o s t r u k a spirala nae genetske D N K i danas upravlja razvojem
s v i h ivih bia od a l g i do hrastova, od m i k r o s k o p s k i h bakterija do
v e l i k i h slonova i l j u d i . Z a r moe postojati samo jedan genetski
sustav? M o e l i samo n e k o l i k o tjelesnih p l a n o v a z a d o v o l j i t i
p r i r o d n e zakone? Temeljeno na postojeim biolokim i paleonto
lokim saznanjima, ini se da je ba tako. A l i zato?
Ta ogranienja n i s u sluajna. O n a otkrivaju granicu, odreenje,
zapravo kanal irine izbora d o s t u p n o g razvoju ivih bia. Otkria
molekularne biologije i paleontologije gotovo s v a k o d n e v n o p r o
dubljuju taj kanal. ( N a primjer, otkriveno je da razvojem v i z u a l
n i h sustava s v i h ivotinjskih koljena upravlja isti gen. P o n o v n o se
ini da je mogue samo jedno rjeenje, o emu emo vie g o v o r i t i
u posljednjim poglavljima knjige.) V e l i k i raskol izmeu znanosti
i religije koji je vladao posljednjih pet stotina g o d i n a naposljetku
se moda i p a k smanjuje.
Oito je da biblijski koncept neogranieno monog Stvoritelja
zahtijeva da u toj neogranienosti On po volji moe stvoriti i u p Je li znanost zamijenila Bibliju? Velika rasprava 23

ravljati ivotom. A l i u Bibliji se nigdje ne kae da je taj n a d z o r sta

l a n . Umjesto toga, pogledajmo jo jednom to kae N a h m a n i d e s :
"Svijet [kojim upravljaju p r i r o d n i zakoni] djeluje na svoj p r i r o d n i
nain." Navest u tri primjera, a i m a ih m n o g o vie, koji z o r n o p o
janjavaju tu injenicu.
1. K a k o bi pomogao u osvajanju Kanaana Bog je obeao n e p r i
jatelja istjerati strljenovima (Ponovljeni z a k o n 7,20). E v o Boga
k a k o n a d z i r e p r i r o d u . Samo d v a stiha dalje (Ponovljeni z a k o n
7,22) itamo: " M a l o e p o m a l o Jahve, Bog tvoj, ispred tebe unititi
one narode [zato malo pomalo?]... da se zvijeri ne bi p r o t i v tebe
razmnoile." Primjeujete l i problem? A k o B o g moe upravljati
strljenovima p r i l i k o m unitavanja neprijatelja, zato ne m o e
o b u z d a t i njihovo nekontrolirano razmnoavanje? Djelovanje se
na toj r a z i n i preputa p r i r o d i .
2. Od dvanaest Jakovljevih plemena, samo je Levijevo pleme
m o g l o i z r a v n o sluiti u H r a m u . Za tu slubu m o r a l i su biti tje
lesno s p r e m n i . Biblija n u d i popis uroenih mana koje L e v i j i m a to
onemoguuju ( L e v i t s k i z a k o n i k 21,17-23). Zato uope postoje
uroene mane? Biblijski koncept svemonog Boga je Bog koji bi
sve ljude mogao uiniti savrenima. K a d b i h ja bio bog, m i s l i m ,
htio b i h tako uiniti. A l i svijet opisan u Bibliji ne djeluje p r e m a
naim zahtjevima. Veina se djece raa z d r a v a i fiziki n o r m a l n a ,
ali ne sva. P r i r o d a i m a svoj stupanj slobode.
3. "I vidje B o g da je svjetlost d o b r a " (Knjiga Postanka 1,4); "l
vidje B o g da je dobro [kopno i m o r e ] " (Knjiga Postanka 1,10); "I
v i d j e B o g da je d o b r o [poelo b i l j n i h v r s t a ] " (Knjiga P o s t a n k a
1,12); i tako dalje.* Na poetku p r v o g poglavlja Knjige Postanka
p o g l a v l j u o stvaranju u trideset i jednom stihu, B o g je sedam
puta v i d i o " d a je d o b r o " . G o t o v o etvrtina stihova u t o m dijelu
Biblije posveeni su Bojem otkriu " d a je d o b r o " . Nije li B o g od
samog poetka znao da e b i t i dobro? Moda. A l i to nigdje ne
pie.
U T o r i se stalno naglaava da svemogui biblijski Bog nije stal
no n a d z i r a o svijet, ve je dopustio da se razvija na svoj nain. Uz
takav boji p r i s t u p upravljanju svijetom-rezultati n i s u uvijek b i l i
" d o b r i " . Stvaratelj je tada preusmjerio tok zbivanja.
* "Da je dobro" je lo prijevod idovskog
hrvatski ali nema kozmiku namjeru.

24 Boja znanost

teksta koji zadovoljava

A d a m i E v a su stavljeni "u edenski vrt, da ga obraduju i uva

j u " . N i t k o se ne b u n i z b o g posla izgleda da A d a m nije oekivao
k r u h bez motike. "Jahve, Bog, zapovjedi ovjeku: 'Sa svakoga sta
bla u v r t u slobodno j e d i . ' " Jedini zahtjev je bio, " a l i sa stabla spoz
naje dobra i z l a da n i s i jeo!" (Knjiga Postanka 2,15-17). B i l o je to
previe i z a z o v n o . A d a m i E v a jeli su s tog stabla pa ih je B o g i z b a
cio iz Edena. Ostatak s v i dobro znamo.
A d a m i E v a su i m a l i d v a sina, Kajina i A b e l a . Po biblijskom
o p i s u l j u d s k o g ivota do tog t r e n u t k a , to je sve. K a j i n je u b i o
A b e l a (Knjiga Postanka 4,8). O stvaranju drutva utemeljenog na
bratskoj ljubavi ne moe se troiti m n o g o rijei. B o g je izgnao K a
jina. A d a m i E v a su o b n o v i l i postupak treim s i n o m , Setom.
Moda najsveobuhvatnije n o v o Boje ugaanje bio je P o t o p :
" V i d j e Jahve k a k o je ovjekova pokvarenost na z e m l j i v e l i k a . . .
Jahve se pokaja i u s v o m srcu raalosti to je nainio ovjeka na
zemlji. Ree Jahve: 'Ljude koje sam stvorio izbrisat u s lica z e m
lje od ovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u z r a k u jer sam se
pokajao to sam ih n a p r a v i o . ' " (Knjiga Postanka 6,5-7)
to bi se poslije ovoga i m a l o jo dodati?
U svakoj se f a z i Bog suzdravao, u veoj i l i manjoj mjeri, od
uplitanja u stvari. To je svijetu d o p u s t i l o da se razvija u s k l a d u s
p r i r o d n i m z a k o n i m a s t v o r e n i m u poetku te p r e m a m o r a l n o j
odgovornosti ugraenoj u l j u d s k u duu (ivotinje su po definiciji
nemoralne). Zapoeo je ogranieni eksperiment. A k o nije u s p i o
obavilo se Boje preusmjeravanje (primjerice potop). K a d je p o k u s
u s p i o , B o g je bio zadovoljan: "I vidje Bog da je d o b r o . " Taj v i d
p r i r o d e postigao je boansku s v r h u (Nahmanides o K n j i z i Postan
ka 1,4,10,31).
M o s h e a C h a y i m a L u z z a t t o a , kabalista iz 18. stoljea, z a o k u p i o
je taj Boji nedostatak s v e u k u p n o g nadzora. Svoju knjigu Umno
srce (oko 1734.) z a m i s l i o je kao raspravu izmeu svjetovnog u m a
i izvantjelesne neame (ljudske due). U m , djelo p r i r o d e (Knjiga
Postanka 1,26), razumije da B o g (Elokim) djeluje k r o z koordinate
i ogranienja vremena, prostora i materije. To je z a k o n postojanja
u naem s v e m i r u . A l i ba ta ogranienja doputaju otklone od
onoga to bi inae bilo savrenstvo. Neama, p l o d i z r a v n o g stvara
nja (Knjiga Postanka 1,27), zbunjena je. Zato postoje o t k l o n i , pita
neama u m . Zato nije stvoren savreni svijet s Vjenim koji njime
stalno upravlja? K r o z njihovu r a s p r a v u p r o n a l a z i se rjeenje para
doksa svemogueg Stvoritelja koji p r o i z v o d i m a svog stvaranja ne
Je li znanost zamijenila Bibliju? Velika rasprava

25

namee apsolutni nadzor. Z a k o n i p r i r o d e usmjeravaju stvari, a l i

od tog smjera i m a i otklona, vijuganja o v i s n o g o neposrednoj oko
l i n i , ba kao to su vijuganja rijeke ovisna o o k o l n o m terenu. Pre
m d a n a s v o m p u t u ponekad stvori m r t v i rukavac, rijeka naposlje
t k u stigne do mora. Na ta se lutanja u tijeku zbivanja moe gledati
kao na odstupanja svojstvena evolucijskom procesu s odreenim
konanim ciljem. U l j u d i se ta lutanja nazivaju s l o b o d n o m v o l j o m .
B i b l i j a biljei j e d n u e v o l u c i j s k u p r o m j e n u l j u d s k i h tjelesnih
svojstava, dugovjenost (Knjiga Postanka 5 i 11). Biblijski p o d a c i
govore o promjeni k a k v u bismo m o g l i nai u nekoj suvremenoj
k n j i z i o uzgoju ivotinja.
U vrijeme k a d je prije Potopa ivio N o a l j u d s k i vijek spominja
n i h osoba kree se od 365 do 969 g o d i n a , s prosjekom od 840 go
d i n a . S p o l n u zrelost (dob u kojoj ena moe zaeti dijete) dostiza
lo se sa 65 do 187 g o d i n a (prosjeno 115 godina). O b a prosjeka su
o t p r i l i k e deset p u t a vea od dananjih vrijednosti za razvijene
zemlje, oito v r l o daleko od dananje stvarnosti. Bez o b z i r a to
m i s l i l i o dugovjenosti u vrijeme N o e , do A b r a h a m o v o g vremena,
samo deset narataja poslije N o e ivotni se vijek tako smanjio da
Biblija zahtijeva pravo udo k a k o bi A b r a h a m u d o b i od 99 g o d i
na, i Saraja, u d o b i od 89 g o d i n a , zaeli dijete (Izaka, od idovske
rijei za smijeh, jer se A b r a h a m nasmijao k a d mu je aneo n a v i
jestio da e sa Sarajom sljedee g o d i n e postati roditelj; K n j i g a
Postanka 17,17).
U z r o k za tako dramatino smanjivanje oekivane ivotne d o b i
ne spominje se. D o b r o je, meutim, prouiti stvarne podatke o d o
bi ispisane u B i b l i j i ( v i d i s l i k u 1). Prije N o e ivotni vijek se ne
smanjuje n i t i ne poveava. Poslije N o e to je v r l o oito. P r o l a s k o m
narataja ivotni je vijek sve krai. Po b i b l i j s k i m z a p i s i m a , p r o m
jena se dogaa postupno, k r o z narataje, ba kao to se svijet pos
tupno mijenjao u p r v o m poglavlju Knjige Postanka.
Skraivanje ivotnog vijeka i bre dostizanje spolne z r e l o s t i
slino je onome to v i d i m o k o d domaih ivotinja. Poslije m n o g o
narataja uzgoja, pilii danas veliinu za klanje dostiu za trideset
dana, a ne tri do est mjeseci, a k o d teladi se to d o g o d i za g o d i n u
umjesto za dvije. I M a i m o n i d e s u 12. stoljeu i N a h m a n i d e s u 13.
stoljeu smatraju da su promjene u okoliu poslije potopa pogo
dovale ("odabirale" u suvremenom znanstvenom argonu) kraoj
ivotnoj d o b i . Raspon ivotne d o b i u l j u d i koji su ivjeli prije p o
topa, i po dosezanju spolne zrelosti i po dugovjenosti, o t k r i v a da
26 Boja znanost

SLIKA 1: D o b u vrijeme raanja i smrti o s o b a poslije A d a m a i Eve (Knji

ga P o s t a n k a 2,11)

je bilo mogunosti za odabiranje m e d u l j u d i m a krae ivotne d o

b i . T a k v a je vrsta selekcije danas temelj uzgoja i p o p u l a c i j s k e
genetike.
Postupna evolucija nasljednog svojstva koja samo m a l o mijen
ja morfologiju ivotinje n a z i v a se mikroevolucija. Promjena iv
otnog vijeka l j u d i u razdoblju poslije Potopa je m i k r o e v o l u c i j a .
N j u redovito opaamo na farmama i u biolokim laboratorijima.
U B i b l i j i se ne t v r d i nita s u p r o t n o . M a k r o e v o l u c i j a , evolucija
jednog tjelesnog plana u d r u g i crva, k u k c a i l i mekuca u r i b u ,
na primjer nema p o t v r d u u f o s i l n i m z a p i s i m a , u laboratorijima
i l i u Bibliji.
K a k o bismo, dakle, trebali razumjeti kreacionizam? Po Bibliji,
stvaranje je boanski akt citncuma, saimanja d u h o v n o g sai
manja u kojem Stvaratelj u z i m a d i o Svog beskonanog jedinstva
("uj Izraele! Jahve je Bog na, Jahve je jedan." Ponovljeni z a k o n
6,4). T a m o gdje je neko bila Jahvina nerazluiva jednostavnost,
Je li znanost zamijenila Bibliju?

Velika rasprava

27

sad se pojavljuje sloenost. to je cimcum vei, vea je sloenost i

vea je odgovarajua mogunost za nesavrenosti.
Izaija objanjava taj koncept u dvije reenice: "Ja sam Jahve i
n e m a d r u g o g a ; ja t v o r i m svjetlost i s t v a r a m t a m u . Ja s t v a r a m
sreu i d o v o d i m nesreu..." (Izaija 45,6,7). Beskonani i z v o r svjet
losti se povlai i stvorena je tama. Beskonani i z v o r m i r a (alom,
od korijena alaim, to znai cijelo, potpuno) se povlai i stvara se
zlo (nedostatak savrenstva). P r v i biblijski cimcum (Knjiga Postan
ka 1,1) d o p u s t i o je p o j a v u fizike sloenosti s v e m i r a sa s v o j i m
p r i r o d n i m z a k o n i m a . P o t o m je slijedilo stvaranje nefea due
ivotinja k o j i je ivotinjama d o p u s t i o i z b o r temeljen na i n
stinktima i sklonostima (Knjiga Postanka 1,21). Tree i posljednje
stvaranje b i l a je ljudska dua neama koja je l j u d i m a dala slo
b o d n u v o l j u (Knjiga Postanka 1,27).
M i l j u d i b i r a m o u n u t a r ogranienja to postoje u naem
okoliu. Lutanja p r i r o d e i drutva stvaraju i z a z o v e ovisne o tome
gdje se n a l a z i m o . To k a k o na njih reagiramo daje im d u h o v n i
znaaj. M o r a l n i odabir Nijemca 2000. m n o g o je laki nego odabir
N i j e m c a 1936. P r e m d a ovjek ne moe upravljati okoliem i l i ak
s u d b i n o m , vladanje mu je posvema u vlastitim r u k a m a .
S a s v a k i m a k t o m c i m c u m a , g o v o r i n a m Biblija, k a n a l k r o z koji
protjee cijela p r i r o d a se proiruje. Takoer se poveala i sloboda
vijuganja.
Sukob izmeu znanosti i Biblije je ironian. P o s v u d a u Bibliji
Boje se djelo usporeuje s udima p r i r o d e . K a k o je lijepo
izreeno u P s a l m i m a (19,2): "Nebesa s l a v u Boju k a z u j u , navijeta
s v o d nebeski djelo r u k u njegovih."
Prije o s a m stotina g o d i n a s r e d n j o v j e k o v n i j e f i l o z o f M a i monides napisao k a k o je znanost ne samo najsigurniji, ve i jedi
n i p u t s p o z n a j i Boga, p a u p r a v o zato B i b l i j a poinje o p i s o m
Stvaranja.
U n e k i m je zajednicama ta misao bila dovoljna za
spaljivanje njegovih knjiga.
N i s a m tako n a i v a n da u s t v r d i m k a k o dananja znanost moe
objasniti sve biblijske dogaaje, i l i da je biblijska m u d r o s t p r e d
vidjela sve ono to je otkrila suvremena znanost. Imajui sve to u
v i d u , p o s v e je jasno pribliavanje, izmeu m n o g i h tema i p o
druja, u biologiji, paleontologiji i k o z m o l o g i j i .
M a i m o n i d e s o v a tvrdnja se dokazala. Bog se p o n o v n o pojavlju
je u r a z g o v o r i m a o znanosti, i to s p r a v o m .
28 Boja znanost

Percepcija da religija trai samo vjeru nije dobra. Religija trai

vjeru, a vjera se temelji na znanju. to se tie znanosti, ivimo u
v r l o p o g o d n o vrijeme. Otkria posljednjih n e k o l i k o desetljea u
astronomiji, f i z i c i v i s o k i h energija i paleontologiji posve su p r o
mijenila razumijevanje nastanka svemira. D o v e l a su nas na p r a g
vremena i poetak ivota.
Saznali smo da je bilo vrijeme prije vremena, prostora i materi
je. Otkria povezana s e k s p l o z i v n i m razvojem ivota natjerala su
znanstvenike na p o n o v n u procjenu procesa i smjera evolucije.
P r e m d a veina i m a posve druge utiske, unutar profesionalne
znanstvene zajednice veina shvaa da se Bibliju ne moe z a m i
jeniti f o r m u l o m koja stane na majicu s k r a t k i m r u k a v i m a . esto
spominjano priznanje te injenice pojavilo se u lanku h a r v a r d s k o g profesora Stephena G o u l d a : " Z n a n o s t naprosto n e m o e
osporiti pitanje o moguem Bojem upravljanju p r i r o d o m . " P o z
navanje temeljnih mehanizama djelovanja svemira, k o l i k o god da
su profinjeni i udesni, neto je posve d r u g o od otkrivanja njihove
svrhe.
T o k vremena i zbivanja od V e l i k o g praska do pojave ovjean
stva izloeni su u trideset jednom stihu na samome poetku Bib
lije: u K n j i z i Postanka 1. T i h nekoliko stotina rijei opisuje esna
est m i l i j a r d i godina povijesti naeg svemira, teme o kojoj su n a p i
sane knjinice pune knjiga. Povrnim itanjem Knjige Postanka, a
svakako povrnim itanjem prevedenog teksta, o razumijevanju
podrobnosti ne moe b i t i govora.
Ipak, povrnost je u konanici uvijek gubitnik. Da smo se p o u z
d a l i u povrna opaanja p r i r o d e jo bismo uvijek vjerovali da se
Sunce okree oko Zemlje. To je sigurno najjednostavnije obja
njenje onoga to se od izlaska do zalaska s v a k o d n e v n o z b i v a u
p r i r o d i oko nas.
N a s u p r o t apstraktnim vjerskim konceptima, biblijska religija
i m a zapise koje se moe provjeriti. K a o to je tako domiljato u o
bliio P a u l Jones, Biblija je najraniji p r e p o z n a t l j i v i i z v o r v e l i k i h
p o j m o v n i h otkria na kojima se temelji civilizacija: jednakost p r e d
z a k o n o m , svetost ivota, osobni dignitet, osobna i drutvena o d
govornost, m i r kao ideal, ljubav kao temelj pravde.
Ne postoji l i , kao to su na zajednikom susretu zakljuili E i n
stein i B e n - G u r i o n , p l a n , domiljate smjernice koje n a d i l a z e i
p o v e z u j u sve v i d o v e postojanja i proimaju z n a n s t v e n i labirint
koji n a z i v a m o naim svemirom?
Je li znanost zamijenila Bibliju? Velika rasprava 29

Umjesto d a takvo motrite z a n e m a r i m o kao nevaljalo, i l i g a

p r i h v a t i m o kao loginu i oitu i s t i n u , Biblija i znanost postupaju
jednako: proue podatke i s motrita poznavanja stvari odrede
vjerojatnost da su se u neupravljanoj p r i r o d i pojavile ba takve
smjernice.
P r o u i m o s v e m i r , njegov kozmiki postanak, i u s t a n o v i m o
moemo li u stvaranju o t k r i t i n e k i trag povijesno a k t i v n o g transcedentnog Stvaratelja. A k o to otkrijemo, k r e n i m o dalje i prouimo
k a k o da u h v a t i m o tako rijetki osjeaj sree doivljen k a d se sus
retnemo s transcedentnim. Umjesto da pasivno ekamo da se to
d o g o d i , z a m i s l i m o da n a m je ta radost stalni partner u ivotu. To
bismo u s v a k o m sluaju m o g l i nazvati najboljim iskoritavanjem
ivota.
U sljedeim poglavljima nastojim izbjei subjektivnu sklonost
priklanjanja Biblije znanosti i priklanjanja znanosti B i b l i j i . K a k o
b i h ostvario taj cilj n a v o d i m samo znanstvena miljenja objavlje
na u najpoznatijim z n a n s t v e n i m asopisima. Teoloki i z v o r i su
prvenstveno ogranieni na radove nastale stoljeima prije suvre
m e n i h znanstvenih otkria. To su u p r v o m r e d u idovska Biblija,
T a l m u d (zbirka komentara na idovsku Bibliju obraena u dvije
faze, 300. i 500.) te kabalist iz 13. stoljea N a h m a n i d e s . N a h m a n i des ne samo da je vodei kabalistiki komentator Knjige Postanka
(i cijele Tore), ve i jedan od p r v i h kabalista ije je djelo napisano
r a z u m l j i v i m idovskim jezikom.
Boja znanost se b a v i K n j i g o m Postanka, nasljeem s v i h z a p a d
njakih religija.

30

Boja znanost

P O G L A V L J E

Novo pribliavanje:
znanost,
znanstvenici
i Biblija

Podrijetlo suvremene z n a n o s t i n a l a z i se u r a d o v i m a v e l i k i h
m i s l i l a c a , takoer i v j e r n i k a , l j u d i p o p u t K o p e r n i k a , B a c o n a ,
G a l i l e a , K e p l e r a , N e w t o n a i L e i b n i z a . Ironino je da je djelimice
ba njihovo djelo u z r o k o v a l o sukobe znanosti i religije, i to ne kao
posljedica neznanja i l i zbog veze s n e k o m odreenom kolom bib
lijskog tumaenja. Jedna toka sukoba je Boja sveprisutnost. M a
lo je znanstvenika koji m o g u p r i h v a t i t i koncept uplitanja Boga u
nae ivote, po volji mijenjajui zakone p r i r o d e . T r i v e l i k a pitanja
o poetku svemira, ivota i ovjeanstva takoer su svjetov
njake podijelila od vjernika. Do ezdesetih godina 20. stoljea ve
ina je znanstvenika vjerovala da svemir nema poetak. Veina je
vjernika ustrajala na tome da ga je imao. Veina je znanstvenika
takoer vjerovala k a k o su se ivot na Z e m l j i i l j u d i r a z v i l i p o s t u p
no. M n o g i su vjernici t v r d i l i da se radilo o i z n e n a d n i m djelima
stvaranja.
T a s u stajalita i z g l e d a l a gotovo n e p o m i r l j i v a . N a jednoj s e
strani n a l a z i v r l o a k t i v n i Bog, koji ne moe p r i h v a t i t i p o s t u p n u
evoluciju pa naruava vlastita p r a v i l a . S druge je strane bio vjeni
svemir s v l a s t i t i m " s a m o s t a l n i m " matematikim z a k o n i m a . M e
utim, otkrivanjem pojedinosti ustroja svemira i nastanka ivota,
r a z l i k e su se d o b r a n o smanjile, a u n e k i m vanim sluajevima
Novo pribliavanje: znanost, znanstvenici i Biblija

31

miljenja su se poela p o d u d a r a t i . P o m i r b a je poela u f i z i c i i p o

l a k o se iri na b i o l o g i j u . Pribliavanje ne zahtijeva da s v a k i
z n a n s t v e n i k postane vjernik, n i t i d a s v a k i vjernik p r i h v a t i sva
znanstvena miljenja. P o m i r b a e b i t i p o t p u n a k a d p r i h v a t i m o
potrebu za itanjem i razumijevanjem Biblije p o d njezinim uvjeti
ma da se r a d i o tekstu sa s k r i v e n i m znaenjem koji trai t u
maenje i k a d znanstvenici, koji su ve shvatili da postoji grani
ca znanja, p r i z n a j u da je znanost nemona u potvrivanju i l i
odbacivanju svrhe ivota.
A p s o l u t n i d o k a z z a i l i p r o t i v postojanja Stvaratelja n i k a d nee
m o d o b i t i gledanjem k r o z m i k r o s k o p i l i teleskop. Moemo, me
utim, prouavati znanstvene trendove i o d r e d i t i tee li s u k o b u
i l i pribliavanju s b i b l i j s k i m nepromjenjivim p o g l e d o m na svijet.

MEHANIZAM. O D N O S N O S V R H A SVEMIRA

Roger Penrose, profesor matematike na O x f o r d s k o m sveuili

t u , izmeu ostalog je i strunjak za svemir o d m a h po njegovom
n a s t a n k u . Z a svoj analitiki opis V e l i k o g p r a s k a , temelj svake
k o z m o l o g i j e koja poinje t i m dogaajem, d o b i o je W o l f o v u n a
gradu.
Penrose je pronaao kako su z a k o n i p r i r o d e ugoeni za ivot.
Ta ravnotea zakona p r i r o d e tako je savrena i tako je malo vjero
jatno da bi b i l a sluajna da je Penrose p r i z n a o k a k o ih je morao
o d a b r a t i i n t e l i g e n t n i " S t v o r i t e l j " . ovjek kao da je od s a m o g
poetka u p i s a n u jednadbe svemira i l i , k a k o je to rekao fiziar
P a u l Davies, "ugraen u shemu zbivanja na temeljnoj r a z i n i . "
S time se ne slae s v a k i prouavatelj prirode.
N o b e l o v a c Weinberg takoer prouava f i z i k u ranog svemira.
Za r a z l i k u od Penrosea Weinberga rastuuje injenica d a , p r e m d a
z a k o n i p r i r o d e p o k a z u j u "nevjerojatno dobro ugaanje", iz nje
g o v i h istraivanja ustroja i m e h a n i k e r a n o g s v e m i r a n a l a z i da
svemir nema svrhe, da je ivot samo " m a l o i z n a d razine farse."
Prouavanje ustroja svemira, naina njegova f i z i k a l n o g djelo
vanja, moe v o d i t i v r l o razliitim zakljucima o njegovoj s v r h i .
Sve je pitanje motrita. Vjerujemo li da je svemir p r i r o d n i rezultat
gravitacije i nuklearne f i z i k e , s k v a n t n i m promjenama koje su sve
zapoele, m o e m o ga p r o m a t r a t i i na taj nain. I l i ga m o e m o
smatrati boanskim.
32

Boja znanost

POETAK SVEMIRA

Jo od v r e m e n a A r i s t o t e l a , prije 2300 g o d i n a , z n a n s t v e n a je
teorija svemir smatrala vjenim. Nepromjenjive slike zvijea na
nebu bile su nepobitni d o k a z te vjenosti. Einstein je ak, p r e m d a
ne previe samouvjereno, t v r d i o da je dokazao njegovu vjenost.
U s p r k o s sve veem broju d o k a z a o s u p r o t n o m , jo poetkom ez
desetih g o d i n a 20. stoljea dvije treine ispitanih vodeih ameri
k i h z n a n s t v e n i k a vjerovalo je u vjenost s v e m i r a . B i b l i j a to
opovrgava vie od 3300 g o d i n a , od vremena dobivanja Bojih z a
povjedi na Sinaju, ustrajui u postojanju poetka naeg svemira.
Pitanje vjenog svemira znanost je razrijeila tek u posljednjih
tridesetak g o d i n a . N a temelju p o d a t a k a d o b i v e n i h opaanjem
svemira i prouavajui estice u ubrzivaima, ustanovilo se da su
n a v o d i Knjige Postanka 1,1 oduvijek b i l i toni. Poetak je posto
jao. Staro, saznali smo, ne mora izii iz mode.
V e l i k i d i o privlanosti aristotelijanske teorije vjenog svemira
temeljio se na injenici da svemir s poetkom postavlja pitanja k o
ja granie s teologijom. K a o to je W e i n b e r g napisao na zavretku
svog klasinog djela Prve t r i minute, " N e k e k o z m o l o g e f i l o z o f s k i
privlai oscilirajui m o d e l [svemira], posebice zato to p o p u t
[vjenog] modela stalnog stanja lijepo izbjegava p r o b l e m Postan
k a . " " P r o b l e m P o s t a n k a " , naravno, je pitanje poetka. Weinberg,
a i m n o g i fiziari poslije njega, nastavili su na teoretskom p o l j u
d o k a z i v a t i d a z a k o n i p r i r o d e trae postojanje poetka naeg
svemira, vremena k a d nije postojalo ni vrijeme ni prostor ni m a
terija.
S o b z i r o m da posljednjih tridesetak g o d i n a ivimo uz jake
dokaze o postojanju V e l i k o g praska, injenicu o poetku svemira
poeli smo prihvaati kao oitu, s v i m a p o z n a t u . A l i nemojmo g u
b i t i p e r s p e k t i v u . Taj p o m a k u z n a n s t v e n o m miljenju, poslije
tisuljea negiranja, najvea je znanstvena promjena koju znanost
moe uiniti pribliavajui se biblijskoj f i l o z o f i j i . E v o l u c i j a , d i nosauri i piljski l j u d i beznaajna su pitanja k a d se usporede s
k o n c e p t o m poetka. P r e m d a poetak ne potvruje postojanje
O n o g a koji je sve zapoeo, u s v a k o m sluaju otvara vrata takvoj
mogunosti. Stoga je pravo malo udo k a d p r i z n a t i svjetovni p r o
fesor John M a d d o x , nekadanji g l a v n i u r e d n i k najutjecajnijeg
z n a n s t v e n o g asopisa Nature, V e l i k i prasak n a z i v a " f i l o z o f s k i
neprihvatljivim."
Novo pribliavanje: znanost, znanstvenici i Biblija

33

Za svaku je p o h v a l u znanstvenog naina rada da znanstvenici

spremno prihvaaju podatke koji su isprva izgledali logiki nepri
hvatljivima. Temelj hipoteze nerijetko su mata i intuicija. Meutim,
skupljanjem podataka mata ustupa mjesto stvarnosti. Veliina
znanosti je u tome to poiva na injenicama, a ne na miljenjima.
ak je i tako i z u z e t n i znanstvenik kao to je A l b e r t E i n s t e i n
morao nauiti tu lekciju.
G o d i n e 1917., koristei zakone ope teorije relativnosti koje je
objavio dvije godine prije, Einstein je r a z v i o n i z jednadbi opisa
stanja svemira. O n e su pokazivale neto n a i z g l e d nelogino, da je
s v e m i r dinamian. Vesto Slipher s L o w e l l o v o g opservatorija u
Flagstaffu, A r i z o n a , ve je objavio astronomska mjerenja koja su
g o v o r i l a da se svemir iri. S l i p h e r o v i p o d a c i posvema su poivali
n a E i n s t e i n o v i m z a k o n i m a relativnosti. A l i Einsteinova usmjere
nost na p o j a m vjenog s v e m i r a b i l a je prejaka. O p o v r g n u o je
S l i p h e r o v e podatke, subjektivno promijenio jednadbu tako da
opisuje statini svemir i objavio taj iskvareni oblik, uvenu k o z moloku jednadbu. Sve vie skupljenih podataka g o v o r i l o je u
p r i l o g svemira koji se iri. S v o m k o l e g i n o b e l o v c u M a x u B o r n u
Einstein je napisao k a k o je opovrgavanje vlastite teorije b i l a nje
gova "najvea pogreka u ivotu."
Zato najvea pogreka? Einstein je shvatio da ako se svemir
stalno iri i postaje sve vei, to je onda bilo juer, prije g o d i n u
dana i l i prije tisuu g o d i n a , i l i ak prije n e k o l i k o m i l i j a r d i g o d i n a
k a d je morala postojati toka, toka koja oznaava poetak. E i n
stein je vlastita otkria mogao iskoristiti za predvianje najvani
je izjave koja se tie ovjeka i s v e m i r a : postojanje stvaranja.
U p r s k a o je to. Svoje miljenje nije htio u s k l a d i t i s injenicama.
eljeni a k s i o m i teko u m i r u ak i k a d skupljeni d o k a z i govore
posve suprotno.

P O K R E T A N J E VELIKOG P R A S K A PRIJE P O E T K A VREMENA

Moda e nekoga i z n e n a d i t i da vjerovanje u poetak ne z a h t i

jeva vjerovanje u O n o g a koji je zapoeo stvari. Z a k o n i p r i r o d e
doputaju stvaranje svemira bez potrebe za stvoriteljem. " K v a n t
na nesigurnost", v i d f i z i k e nazvane kvantna m e h a n i k a , doputa
m a l u ali konanu vjerojatnost postanka neega iz niega p u t e m
m e h a n i z m a n a z v a n o g kvantna fluktuacija. S o b z i r o m da kvantna
34 Boja znanost

m e h a n i k a ve ezdeset g o d i n a uspjeno predvia i objanjava

opaene fizikalne pojave, teorija kvantne fluktuacije/poetka V e
l i k o g praska takoer moe b i t i ispravna.
Postoje, meutim, temeljne potekoe s t a k v i m k o n c e p t o m .
Prije svega, kvantne fluktuacije su pojave povezane sa z a k o n i m a
prirode unutar naeg svemira. Poetak naeg svemira oznaava
poetak vremena, prostora i materije. ini se, takoer, da je V e l i
ki prasak takoer poetak naih zakona p r i r o d e . A k o je tako, tada
prije nastanka s v e m i r a nije b i l o p r i r o d e p a n i z a k o n a k v a n t n e
mehanike koji bi p o z v a l i potrebne kvantne fluktuacije.
S druge pak strane, moemo vjerovati da su zakoni prirode vje
ni. To pretpostavlja postojanje zakona za svemir koji ne postoji.
Besmisleni zakoni. Time se svakako napree mata. A k o , pak, p r i
hvatimo da su ti vjeni zakoni dio neega veega, vraamo se na B i
bliju. Teologija zaista t v r d i da su zakoni prirode vjeni. O n i su d i o
beskonanog, vjenog biblijskog Boga. Z a k o n i prirode su neka svoj
stva Beskonanosti projicirana u na svemir. Vrijeme, na primjer,
moda je projekcija beskonanosti na konani materijalni svemir.
ak i uz vjene zakone prirode sama zamisao o fluktuacijama
koje potiu stvaranje v o d i p r o b l e m u u z r o k a i posljedice. Posljedi
ce su od u z r o k a razdvojene v r e m e n o m . A l i prije svemira nije pos
tojalo ni vrijeme. O nepostojanju vremena prije stvaranja teologi
ja i znanost posve se slau. Prema tome, poetak svemira ne moe
b i t i posljedica u z r o k a . S v e m i r m o r a naprosto " b i t i " . K a o to je
tako uspjeno saeo u r e d n i k asopisa Nature John M a d d o x , " r a d i
se o posljedici iji u z r o k ne moemo spoznati n i t i o njemu g o v o r i
t i . " Njegova misao uope nije i z v o r n a . To su prije vie od tisuu
godina t v r d i l i i T a l m u d i k a b a l a .
A p o t o m se susreemo sa sljedeom potekoom: kvantne f l u k
tuacije u emu? Ne u p r a z n o m prostoru, ne u v r e m e n u , a svakako
ne n i t i u materiji. Sve to nije postojalo prije s v e m i r a . N i j e b i l o
p r a z n i n e u kojoj bi se p o j a v i o s v e m i r . I u tome se znanost i
teologija posvema slau. K o l e g a matematiar Dennis Turner to je
pitanje postavio na Internetu. O d g o v o r i koje je d o b i o ne zasluu
ju pozornost. S p o m e n u t u samo p o z n a t u alu k o j u je napisao
matematiar/fizi,ar John Baez s M I T - a : " T o je jedno od o n i h p i
tanja na koje o d g o v o r dobije k a d poloi doktorat, a tada te z a
k u n u da ga n i k o m e ne saopi."
Naposljetku, kvantna v a k u u m s k a fluktuacija moe stvoriti
samo zatvoreni svemir, tj. s u p e r m a s i v n i svemir koji bi se vjerojatNovo pribliavanje: znanost, znanstvenici

i Biblija

35

n o saeo v r l o b r z o poslije V e l i k o g praska. N e m a podataka koji

podravaju pretpostavku da je na svemir zatvoren.
Jedini "svjetovni" nain premoivanja potekoa s poetkom
je teoretiziranje o postojanju beskonano v e l i k o g , vjenog m a k r o svemira unutar kojeg se n a l a z i beskonani broj konanih svemira.
U s p o r e d b a bi se m o g l a stvoriti beskonanim zapjenuanim m o
r e m u kojem se stalno stvaraju i ire bezbrojni mjehurii. S v a k i
mjehuri bio bi svemir svojstvena trajanja s v l a s t i t i m z a k o n i m a
p r i r o d e . N e k i mjehurii p r o p u p a j u i stvaraju n o v e mjehurie.
Jedan od t a k v i h mjehuria bio bi i na svemir.
Rei da nema opaenog d o k a z a postojanja t a k v o g makrosvem i r a v e l i k o je precjenjivanje. Z a k o n i p r i r o d e iskljuuju mogu
nost gledanja i z v a n svemira ak i k a d bi i z v a n njega neto posto
jalo. To je teorija koju n i k a d neemo moi p o t v r d i t i opaanjem.
U o v o m se trenutku moda ini da teorija vjenog Stvoritelja i
teorija beskonanog s v e m i r a poivaju na v j e r o v a n j u . B i b l i j a
(Ponovljeni z a k o n 4,39) t v r d i da je mogue " z n a t i " i s p r a v n i smjer
nagaanja znati ne u s m i s l u apsolutnog d o k a z a , ve znati " i z
v a n svake r a z u m n e sumnje". A kako to moemo znati? Ironino
je da Biblija p o n o v n o u s p o r e d b o m pokazuje da potrebno znanje
moe doi od n a v o d n o g neprijatelja: prouavanjem p r i r o d e .
G o d i n a m a sam se nalazio u t o m neprijateljskom taboru. K a o
znanstvenik izobraen na Massachusettskom tehnolokom i n s t i
tutu (MIT-u) bio sam uvjeren da posjedujem informacije dovoljne
da Ga i l i N j u ? iskljuim iz velike sheme ivota. A l i u sva
k o m k o r a k u p r e m a otkrivanju zagonetki svemira nasluivala se
proimajua pamet, neto to je p r o d i r a l o k r o z sve i p o v e z i v a l o
sve v i d o v e postojanja u s k l a d n o jedinstvo. P r e m d a taj s k l a d ne
dokazuje postojanje Stvoritelja, u s v a k o m sluaju zahtijeva ob
janjenje.

SLUAJNI NASTANAK

N a s t a n a k u nastojanjima p r i r o d e da s t v o r i ivot m o e b i t i
posve sluajan. Moda smo ovdje jer se s u d b i n a nasmijeila i od
m n o t v a dogaaja p o t r e b n i h za poticanje ivota iz V e l i k o g je
praska sluajno stvorila ivot. B i l o bi to p o p u t d o b i t k a na lutriji s
m i l i j u n i l i ak m i l i j a r d u sreki. udo. Ne m o r a b i t i netko
m o r a dobiti, a to ste ba v i .
36 Boja znanost

P o d r o b n i j e prouavanje p o k a z u j e nedostatke ove analogije.

V i d i t e , ako na l u t r i j i dobijete ovaj tjedan, pa sljedei, i opet
sljedei, vjerojatno ete prije ubiranja tree nagrade zavriti u
zatvoru z b o g namjetanja rezultata. Vjerojatnost dobivanja t r i p u
ta z a r e d o m , i l i tri puta u ivotu, tako je malena da je m o e m o
zanemariti. " A l i , " branite se p r e d sucem, "vjerojatnost n i k a d ne
kae n i k a d . Bio je to v r l o rijedak skup o k o l n o s t i . " Istina je da vje
rojatnost n i k a d ne kae n i k a d , a l i cijela f i z i k a , a to znai cijela
p r i r o d a , poiva na injenici da se " v r l o v r l o v r l o rijetko" ne doga
a n i k a d . Bez tog temeljnog saznanja nema n i k a k v i h pretpostav
k i z a postojanje fizike i l i kozmologije.
Sa s v e m i r o m nismo samo jednom d o b i l i na lutriji. D o b i l i smo
na i z b o r u jaine elektromagnetske sile (koja atome povezuje u
molekule). D o b i l i smo na jaini jake nuklearne sile (koja na o k u p u
dri a t o m s k u jezgru; k a d bi ona b i l a m a l o jaa, g l a v n i sastojak
svemira ne bi bio v o d i k ve diproton, a bez v o d i k a ne bi bilo ni
zvijezda). D r u g e dobitne sreke bile su jaina slabe nuklearne sile
i jaina gravitacije (koja u p r a v l j a s v e m i r o m na u d a l j e n o s t i m a
veim od m o l e k u l a i skuplja masu u galaktike, zvijezde i planete),
masa i energija V e l i k o g praska, temperatura V e l i k o g praska, b r z i
na irenja svemira i m n o g o drugoga. Lutrija za lutrijom, i sve smo
d o b i l i . Sve su se proele i stvorile prekrasni svijet u kojem ivimo.
Sluajno? Ne ako je nae razumijevanje zakona p r i r o d e i priblino
tono. O v o m promatrau p r i r o d e na svemir izgleda kao namje
teni posao.
U t a k v o m miljenju n i s a m usamljen. M o l e k u l a r n i b i o l o g i
praktini vjernik profesor M i c h a e l Behe i z r a z i o je stajalite vjerni
ka biologa: "Moete b i t i dobar katolik i vjerovati u d a r v i n i z a m
[sluajne mutacije gena probrane i z b o r o m prirode]. Biokemija je,
meutim, jako oteala da r a z u m n i znanstvenik vjeruje u njega."

U G O E N Z A IVOT

Pogledajmo ugljik, element broj est u p e r i o d n o m sustavu. P r i

je njega su v o d i k , helij, litij, berilij i bor. Poslije njega dolaze duik
i k i s i k te ostatak od 92 p r i r o d n a elementa. ivot kakav p o z n a m o
temelji se na u g l j i k u . To je jedini element koji moe stvoriti d u g e
i sloene lance potrebne za ivotne procese. Na d r u g i m mjestima
u s v e m i r u ivot moe b i t i temeljen na nekoj drugoj tekuini o s i m
Novo pribliavanje: znanost, znanstvenici i Biblija

37

v o d e , a l i u g l j i k je p o t r e b n i n e o p h o d n i sastojak ivota. On je
takoer neophodna lego-kockica za stvaranje 86 p r i r o d n i h eleme
nata teih od njega sama.
Meutim, nastanak ugljika je gotovo sluajnost. Da se s t v o r i
ugljik, r a d i o a k t i v n i berilij (element broj 4) m o r a apsorbirati jezgru
helija (elementa broj 2) i stvoriti element broj 6 (ugljik). To se ini
v r l o j e d n o s t a v n i m : 4 + 2 = 6. (Tko kae da je f i z i k a teka?)
M e u t i m , berilij nije naroito postojana tvar. Srednje trajanje
atoma r a d i o a k t i v n o g berilija je 10 sekunde.
Da shvatimo k o l i k o je 10 malen broj, pogledajmo broj napisan
uobiajenim d e c i m a l n i m z a p i s o m : 0,0000000000000001 sekunde.
U t o m djeliu vremena helijev atom mora pronai, s u d a r i t i i sto
p i t i se s berilijevim a t o m o m te se tako pretvoriti u atomski sasto
jak ivota.
Jedini nain da se jezgra helija apsorbira u tako k r a t k o m vre
m e n u prije negoli se berilij raspadne jest da im potrebne energije
p o b u d e b u d u p o s v e m a usklaene. Usklaene i jesu. U g l j i k je
etvrti najei element u s v e m i r u i najei element u k r u t o m
stanju k o d temperatura tekue vode. K a d ta reakcija ne bi b i l a
usklaena, svemir bi sadravao v o d i k i helij i ne m n o g o d r u g o g a .
Elementi ivota ne bi se s t v o r i l i .
D i v i m o se ljepoti dijamantnosjajnih zvijezda na satenskoj c r n i
ni nonog p u s t i n j s k o g neba. To je na osjeajni o d g o v o r .
Znanstvena otkria nude n a m brojani temelj divote. S v e m i r u k o
jem ivimo v r l o je poseban.
-16

-16

POETAK IVOTA

Vjerska pitanja ne postavljaju samo f i z i k a i kemija. I biologija je

u t o m k r u g u . B i o l o z i za jaz zahvaljuju ne A r i s t o t e l u , ve D a r w i n u .
A njih i danas napadaju protudarvinistiki nastrojeni teolozi. Sto
ga ne zauuje da i k o d njih moemo nai neprijateljstvo. Tijekom
n e k o l i k o posljednjih desetljea, u kojima na p r v u crtu biologije
d o l a z i m o l e k u l a r n a biologija, poeli su se u njoj nazirati elementi
koji su i neke fiziare natjerali na prihvaanje ustrojenog svemir
skog reda: udo staninog m e h a n i z m a ivota, otpor n a p o r i m a da
se u k l o n i s v a k i trag svrhovitosti.
Sve do 1970-ih znanstvena je teorija poela ivota t v r d i l a k a k o
su se na novoohlaenoj Z e m l j i m i l i j a r d a m a g o d i n a nasumino
38

Boja znanost

spajali i razgraivali anorganski elementi, sve d o k se poslije ne

brojenog broja t i h nasuminih p o k u s a nije stvorila samoponavljajua m o l e k u l a koja je zapoela p r i m i t i v n i ivot.
Test te teorije bila je potraga meu najstarijim stijenama koje
m o g u s t v o r i t i fosile (talone stijene). N a v e l i k o uenje z n a n
stvene zajednice pronaeni su fosili koji su p o k a z a l i da je ivot na
ohlaenoj Z e m l j i nastao ne poslije n e k o l i k o predvienih m i l i j a r d i
godina, ve o d m a h . Teorija o p o t r e b n i m m i l i j a r d a m a g o d i n a za
stvaranje ivota morala se odbaciti. Sve do 1970-ih b i l a je to v o
dea i najloginija znanstvena teorija. A l i k a k o je o n d a ivot nas
tao ako ne postupno, brojnim nasuminim reakcijama? N o b e l o v
ci su se u svojim lancima poetski nadmetali u objanjavanju k a k o
je ivot nastao nasuminim reakcijama iz p r i m o r d i j a l n e anor
ganske juhe. N i s u i m a l i pravo.
K a k o bi se objasnila b r z a pojava ivota na Z e m l j i dananje
znanstvene teorije zahtijevaju dolazak ivota iz vanjskog svemira
(!) i l i postojanje neobinog svojstva molekularne samoorganizacije koja je potrebne kemijske sastojke brzo povezala u samoponavljajue m o l e k u l e i p o t o m , uz jo n e o t k r i v e n e k a t a l i z a t o r e , te
plodne m o l e k u l e pretvorila u sam ivot. Najoptimistiniji scena
riji otkrivaju da samo nasumine reakcije ne m o g u stvoriti ivot u
raspoloivom v r e m e n u ak i k a d bi cijeli svemir postao laboratorij
za njih.
Tijekom 3300 g o d i n a postojanja Knjiga Postanka n a m je d a v a l a
svoju p r i k a z poetka ivota. Na Z e m l j i se pojavila tekua v o d a i
ivot se p o j a v i o o d m a h poslije toga (oba dogaaja z b i l a su se
treeg dana Stvaranja). Biblija n a m (ispravno) ne g o v o r i samo o
trenutku pojave ivota (kad je na Z e m l j u stigla tekua voda), ve
predlae i m e h a n i z a m nastanka: " N e k a proklija zemlja..." (Knjiga
Postanka 1,11). Uz poetak ivota ne spominje se poseban in
stvaranja. Zemlja u sebi nosi potrebna svojstva za zaetak ivota.
U s u v r e m e n o m znanstvenom j e z i k u ta su svojstva opisana kao
samoorganizirajua i / i l i katalizatori.
P r v i d i o biblijske teorije podrijetla ivota d o k a z a n o je istinit:
ivot se na Z e m l j i pojavio o d m a h i z a vode. Moe, dakle, b i t i da je
i d r u g i d i o , potreba za s a m o o r g a n i z i r a n j e m i k a t a l i z a t o r i m a ,
takoer istinit. U Bibliji se nigdje ne spominje da je ivot na Z e m
lju presaen iz vanjskog svemira.
Znanost je nainila d v a najvanija koraka u pribliavanju svo
jih gledita biblijskima: (1) svemir i m a svoj poetak i (2) ivot je na
Novo pribliavanje: znanost, znanstvenici i Biblija

39

Z e m l j i poeo b r z o , a ne poslije m n o g i h tisuljea nasuminih

k e m i j s k i h reakcija. To su iroki v i d o v i prie. N i j a n s e o naim
poecima jednako su tako poune.

U EVOLUCIJI NEMA POSTUPNOSTI

R a z v o j ivota jednako je zagonetan kao i njegov n e p o s r e d n i

nastanak. P r e m a f o s i l n i m n a l a z i m a , postupna evolucija p o k a z a l a
se pogrenom u svakoj velikoj promjeni o b l i k a .
P r v o , jednostanini ivot pojavio se na Z e m l j i im se na njoj po
javila tekua v o d a , odnosno prije 3,8 m i l i j a r d i g o d i n a . M o g l o bi se
oekivati k a k o su viestanina bia p o t o m nastajala u n e p r e k i n u
t o m redoslijedu. Umjesto postupnog stalnog razvoja sloenih bia
m o r a l o je proi 3,2 m i l i j a r d i g o d i n a tijekom kojih su na Z e m l j i
postojali samo jednostanini o r g a n i z m i , poslije ega je prije 650
m i l i j u n a g o d i n a uslijedilo doba jednostavnih kuglastih bia nesi
g u r n o g identiteta n a z v a n i h edijakaranska fauna.
P o t o m se prije 530 m i l i j u n a g o d i n a , u k a m b r i j u , bez i k a k v o g
nagovjetaja u ranijim fosilima, u s v i m oceanima istodobno p o
j a v i l a temeljna anatomija ivota k a k v o g p o z n a j e m o danas.
K a m b r i j s k a eksplozija ivota jedno je od najveih z n a n s t v e n i h
otkria 20. stoljea.
Biblijska paralela o v o m p r i k a z u iznenaujua je. K n j i g a Pos
tanka 1 najavljuje poetak ivota treeg dana, n a k o n ega se na
Z e m l j i o d m a h pojavljuje i tekua v o d a (takoer treeg dana Stva
ranja). M o g l o bi se oekivati da e se u biblijskoj urbi nastanka
ivota o d m a h poeti pojavljivati i ivotinje. A l i nije tako. Postoji
p r e k i d , stanka. Tijekom cijelog etvrtog dana Stvaranja ivot se
uope ne spominje.
P o t o m , petog dana, Knjiga Postanka opisuje eksploziju ivota.
V o d a je, pie u Bibliji, " z a v r v i l a ivim s t v o r o v i m a " (Knjiga Postan
ka 1,20). U sljedeim poglavljima g o v o r i m o relativnosti vremena
i tonosti biblijskog svemirskog sata prema zemaljskom v r e m e n u .
U o v o m pregledu ograniit u se na raspravu o slijedu dogaaja.
Poslije eksplozije viestaninih bia na poetku kambrija z b o g
n e k o g se zagonetnog r a z l o g a n i k a d nije p o j a v i l o nijedno n o v o
koljeno (temeljni anatomski oblik) ivotinja. U n u t a r svakog kolje
na razvijali su se n o v i r a z r e d i , ali o n i su uvijek zadravali temeljni
tjelesni p l a n svojeg koljena.
40 Boja znanost

D o d a t n u zagonetku predstavlja evolucija unutar koljena. N o v i

o r g a n i z m i , bez obzira r a d i l o se o biljkama i l i ivotinjama, u f o s i l
n i m su n a l a z i m a uvijek visokospecijalizirani i posve razvijeni, tra
ju odreeno vrijeme i p o t o m nestanu. V r l o se rijetko i l i n i k a d me
du fosilima nalaze tragovi o tome kako je n o v i bolje prilagoeni
r a z r e d ivotinja istrijebio i l i p r e v l a d a o d r u g u r a s u u b o r b i z a
hranu, z a k l o n i preivljavanje, pa je predak i z u m r o . F o s i l i n a m , u
p r a v i l u , ne pruaju n i k a k v e dokaze da je na temeljnoj anatomskoj
r a z i n i r a z l o g tome bila promjena oblika.
Klasini primjer paleontologa i biologa je razvoj k r i l a . U fosi
l i m a nema n i k a k v i h tragova njihova evolucijskog podrijetla. F o s i
li o d m a h i s p o d (tj. stariji) leteih kukaca uope nemaju k r i l a . K r i
la se pojavljuju i z n e n a d a , p o s v e razvijena i prilino v e l i k a
doseu raspon od 30 centimetara. M o r s k i gmaz ihtiosaur i m a tije
lo slino r i b i . U f o s i l i m a se pojavljuje tijekom jure, i to s posve
razvijenim perajama i k l j u n o m . Vie od 100 m i l i j u n a g o d i n a kas
nije, u vrijeme izumiranja, zapravo je jednak. U b i l j n o m carstvu,
prije 140 m i l i j u n a godina d o s l o v n i procvat doivjele su kritosjemenjae (cvjetnice). U starijim fosilima nema n i k a k v a nagovjeta
ja njihovoj eksploziji.
Toan opis makroevolucije k a k v u daju fosili je objanjen time
da se ona z b i v a l a negdje drugdje, a nama su ostale samo p u k o
tine. D a r w i n je to svaao mnogo bolje od svojih previe zagrijanih
sljedbenika. U Podrijetlu vrsta on ak sedam puta m o l i itatelja da
zanemari fosile kao negaciju njegovog koncepta evolucije i l i da
"matom u p o t p u n e p u k o t i n e " . F o s i l n i s k o k o v i , t v r d i o je, posljedi
ca su njihove nepotpunosti.
P r e m d a D a r w i n o v e isprike u svjetlu danas postojeih paleon
tolokih d o k a z a m o g u zvuati prilino uplje, moda postoje d o
b r i r a z l o z i z b o g kojih nema prijelaznih f o s i l n i h o b l i k a . Prijelaz se
moda d o g o d i o u izoliranoj udaljenoj populaciji. Ili je prijelazna
vrsta, kako jo nije bila dovoljno otporna, moda bila m n o g o m a lobrojnija od konanog o b l i k a ivotinje. Manje lanova s k u p i n e
znai i manji broj fosila. Moda su iznenadne promjene o b l i k a
u z r o k o v a l i v i r u s i , prenosei gene preko crta koljena i l i razreda. U
t o m sluaju n i k a d n i s u postojale prijelazne faze. K i s e l a tla, esta u
umama, razgrauju kosture prije negoli doe do procesa o k a menjivanja.
P r e k r a s n i P r i r o d o s l o v n i muzej u L o n d o n u cijelo jedno k r i l o
posveuje p r i k a z u evolucije. Tu se v i d i kako se ruiaste tratinice
Novo pribliavanje: znanost, znanstvenici i Biblija

41

pretvaraju u plave tratinice, kako s i v i leptiri postaju crni, k a k o je

u samo n e k o l i k o tisua g o d i n a u V i k t o r i j i n o m jezeru nastao v e l i
ki broj vrsta riba c i k l i d a . Sve je to v r l o dojmljivo.
D o j m l j i v o , sve d o k ne izaete i ne razmislite o onome to je tu
z a p r a v o zabiljeeno. Tratinice su ostale tratinice, l e p t i r i su os
t a l i l e p t i r i , a c i k l i d i s u ostali c i k l i d i . T a k v e promjene z o v e m o
m i k r o e v o l u c i j a . U s v o m postavu osoblje muzeja nije p r i k a z a l o n i
jedan n e o s p o r n i sluaj v e l i k e p o s t u p n e morfoloke promjene
ivog bia.
Pat poloaj izmeu postupne evolucije i n a g l o g , s k o k o v i t o g
razvoja podsjea nas na vrijeme u f i z i c i neposredno prije usposta
ve kvantne mehanike. Klasina f i z i k a je g o v o r i l a k a k o se p o d i z a
njem temperature tijela spektar izraene energije morao mijenjati
p o s t u p n o i glatko. To je bilo jedino logino oekivanje. T a d a su
stigli eksperimentalni podaci koji su p o k a z i v a l i skokovite, k v a n tizirane promjene. Poslije m n o g o i n t e l e k t u a l n i h m u k a , k v a n t n a
m e h a n i k a je, k o l i k o g o d b i l a nelogina i n e i n t u i t i v n a , zamijenila
klasinu f i z i k u . Skokovite morfoloke promjene su takoer nelo
gine, a l i ih v i d i m o u fosilima. N i s u li i one toan opis procesa k o
ji upravljaju razvojem ivota, ak i ako ih danas ne moemo ob
jasniti?
Za r a z l i k u od zraenja, vaenje povijesti evolucije f o s i l n i m z a
p i s i m a ne moe se provjeriti. Najblie emu u t a k v o m p o k u s u
moemo teiti je slinost genetikog materijala ( D N K ) meu d i
v e r g e n t n i m ivim biima i ontogenija z a m e t a k a . P r v o od
spomenutog i m a i d o b r i h i loih strana jer n e k i geni p o k a z u j u ve
l i k u slinost meu v r l o razliitim ivotinjama, a d r u g i je gdje
se slinost oekuje p o k a z u j u v r l o malo.
Ontogenija zaista
prikazuje neto slino evoluciji. K o d ovjejeg zametka, na p r i m
jer, postoji prijelaz k r o z faze koje v i d i m o k o d zametaka riba, p o
t o m g m a z o v a , a naposljetku i sisavaca. P r e m d a u tome nita ne
u k a z u j e na poticanje promjena (jesu li posljedica nasuminih
tokastih mutacija D N K ? ) i k o j o m su se b r z i n o m one odvijale,
ukazuje na neke injenice.
Meu znanstvenicima koji se aktivno bave evolucijskom b i o l o
gijom, primjerice G o u l d o m i D a w k i n s o m , E l d r e d g e o m i S m i t h o m ,
s u k o b i se v o d e o tome je li postupne evolucije i k a d b i l o , a ako jest,
zato se to ne v i d i u f o s i l n i m n a l a z i m a . estina te bitke p o n e k a d
namee zakljuak da i z n e n a d n i s k o k o v i znae i z r a v n o Boje u p
ravljanje evolucijom, d o k p o s t u p n i razvoj znai nasuminost koja
42

Boja znanost

ne trai Boga. To je glupost. Posve suprotno miljenju veine l a i

k a , Biblija ne g o v o r i nita o m e h a n i z m u koji pokree m a k r o e v o l u ciju. Petog dana stvoreno je nekoliko temeljnih tjelesnih p l a n o v a
ivotinja, i to je posljednje to Biblija g o v o r i o stvaranju ivotinja.
est reenica poslije, k a d se g o v o r i o estom d a n u Stvaranja, opis
evolucije i l i razvoja ivota zavren je. B i b l i j s k o vrijeme prije
A d a m a tako je jako saeto da naprosto nema p r i l i k e za opisivanje
procesa (ili slijeda zbivanja, o s i m u najirim crtama) k o j i m je ivot
od najjednostavnijih oblika napredovao prema sloenim. Biblija
eli to prije prijei na priu o ovjeanstvu. Od A d a m a nadalje
biblijsko je vrijeme o n a k v o k a k v o poznajemo, nije vie saeto. A l i
od A d a m a do dananjih dana prolo je manje od est tisua g o d i
na, n i i z b l i z a dovoljno z a makroevoluciju, ak n i u z najekstrem
nija tumaenja isprekidane evolucije.
Evolucijska biologija i biblijska teologija su po s a m i m svojim
n a r a v i m a retrospektivne, teorije o prolosti. Obje su ograniene
naim n e p o t p u n i m poznavanjem prolosti.
K o z m o l o g i j a se sloila da postoji poetak (Knjiga Postanka 1,1).
Biologija je otkrila kako je ivot na Z e m l j i zaista zapoeo u b r z o
poslije pojave tekue v o d e (Knjiga Postanka 1,9-12) te da je tri m i
lijarde godina poslije toga u m o r i m a dolo do eksplozije v o d e n i h
o r g a n i z a m a (Knjiga P o s t a n k a 1,20-22) u kojoj su nastala s v a i
danas postojea koljena. Ti se p o d a c i odnose na fizike v i d o v e
ivota, a l i to je s d u h o v n i m a ? Doputa li znanost prostor za b i b
lijski sine qua n o n ovjetva: s l o b o d n u volju?
Teorija d e t e r m i n i z m a , koju je postavio m a r k i z Pierre S i m o n de
L a p l a c e (1740. 1827.), nije ostavljala opciju i z b o r a . K e m i j a i
f i z i k a u t v r d i l e su ishod svakog uzronog djela. Posljedica je u pot
p u n o s t i bila odreena uvjetima u svijetu u trenutku zbivanja d o
gaaja. Tako su barem smatrali skeptici.
P o t o m je dola kvantna mehanika i otkrie da jednaki u z r o c i ne
stvaraju uvijek jednake posljedice. N a najtemeljnijim r a z i n a m a
podatomske materije svijetom ne upravljaju u z r o c i i posljedice.
Jedan k v a n t svjetlosti, foton, u d a r o m u mrenicu o k a m o e
stvoriti signal koji o d l a z i u mozak. To znai da je na m o z a k os
jetljiv na kvantne pojave. Posljedicom kvantne pojave ne upravlja
uvijek fiziki svijet. Neizbjeni zakljuak je da naa u m n a ak
tivnost nije uvijek funkcija fizike i kemije m o z g a i tijela u trenut
ku prije razmiljanja. K v a n t n a mehanika ne samo da je groblje deNovo pribliavanje:

znanost, znanstvenici

Biblija

43

t e r m i n i z m a , ona je u v e l a pojam slobodne volje kao uvaenu t e m u

intelektualno prosvijeenih. N a k l o n j e n i Bibliji n i k a d je n i s u d o v o
d i l i u pitanje.
U s p r k o s s v e m u tome, stare z a m i s l i odravaju se ak i u svjetlu
s u p r o t n i h d o k a z a . Bioloka je injenica da pjesma k o j u vrabac
naui u m l a d o s t i ostaje njegovom pjesmom za cijeli ivot. Mi l j u
di se po tome ne razlikujemo mnogo.
to p o d a c i uvjerljivije govore protiv uvrijeenog miljenja, to
se p l e t u zakuastije prie za odravanje pretpostavljene s l i k e
stvarnosti. A k o smo veinu ivota p r o v e l i u d o k a z i v a n j u upitne
postavke, duevni u l o g v r l o je v e l i k . Spoznajna neusklaenost,
uroena ovjeja sposobnost da zanemari neugodne injenice, p o
mae u odravanju pogreke naih motrita. M e d u evolucionistima to se najjasnije v i d i u sluaju Charlesa D. Walcotta.
E v o prie, istinite prie, o spoznajnoj neusklaenosti. Pria je
posebna jer ukljuuje j e d n o g od najveih strunjaka na s v o m
p o l j u , ba kao i u m n u nesreu koju smo s v i pretrpjeli z b o g te pre
vie ljudske slabosti. Naalost, r a d i se samo o naglaenom p r i m
jeru pojave koja se s v a k i d a n dogaa u z n a n s t v e n i m i religijskim
umovima.
Charles D. Walcott se naposljetku popeo na prijevoj Burgess.
D o l i n e su se s obje strane nalazile kilometar i p o l i s p o d njega. Wal
cott je v o l i o k a n a d s k i Stjenjak. To je velianstven krajolik. N a l a z i o
se na k o m b i n i r a n o m ljetnom o d m o r u i terenskom izletu, s konjem
lutajui planinama istone Britanske K o l u m b i j e u p o t r a z i za fosil
i m a . A to se tie fosila, hrbat koji je povezivao planine Wapta i
F i e l d b l i z u prijevoja Burgess postat e v r l o posebno mjesto. kriljevci preko kojih se Walcott penjao otkrit e najvanije i k a d o t k r i
vene fosile. O n i e otkriti podrijetlo s v i h suvremenih ivih bia.
Pria o prijevoju Burgess poinje prije oko 560 m i l i j u n a g o d i n a ,
k a d je to podruje bilo d i o tropskog mora. P r e m d a ga danas v i d i
mo kao k a n a d s k u p l a n i n u oko 2400 metara i z n a d m o r a , mjesto
gdje snijeg poinje padati s r e d i n o m rujna, a otopi se kasno u srp
nju, prije 560 m i l i j u n a g o d i n a bilo je podruje mulja i s p o d p l i t k i h
v o d a t r o p s k o g kontinentskog praga. G r a n i c u praga oznaavao je
vapnenjaki greben. Iza njega prag se strmo ruio u d u b i n u od
200 metara.
P l i t k a v o d a uz tropsko sunce i m n o g o hranjiva znai ivot, a
ivota je tu stvarno b i l o u i z o b i l j u . Suncem o k u p a n o more u m 44 Boja znanost

jerenih z e m l j o p i s n i h irina bujalo je m o r s k i m biljkama i ivotinja

m a . T l o , ispirano s oblinje obale, stalno je nadomjetalo hranjiva
potrebna toj ivoj zajednici. Povremeno bi nakupljena teina m u
lja i ostataka premaila nosivost grebenske stijene pa se talog o d
l o m i o . N a g l o osloboeni mulj obruio bi se n i z strmi p o d v o d n i
obronak, a p o k r e n u t a l a v i n a ruila je sve p r e d s o b o m i z a r o b
ljavala svoj plijen u omota v r l o siromaan k i s i k o m .
Najvanija u s v e m u b i l a je finoa m u l j a . Proces zatrpavanja
obino izdre samo t v r d a t k i v a p o p u t kostiju i z u b a . O v d j e je m u l j
zarobio, a okruje bez k i s i k a sauvalo, m e k a vanjska t k i v a biljaka
i ivotinja koja su mu se nala na p u t u . F i n i je m u l j uao u tijela
ivotinja i sauvao njihove unutranje organe. P r o l a s k o m vreme
na, odnosno poveavanjem tlaka sve brojnijim slojevima m u l j e v i t i h l a v i n a , m u l j se p r e t v o r i o u kriljevac. S t v o r i l i su se f o s i l i s
t r o d i m e n z i j s k i m otiscima m e k i h t k i v a i organa. U k a m e n u je os
tala zapisana jedinstvena povijest ivota.
A l i njihovo poivalite nije b i l o m i r n o .
Jednostavno vienje Zemljine povrine kao nepomine mase
k o p n a izmeu v e l i k i h oceana v r l o je pogreno. Blia je i s t i n i s l i k a
stjenovitih b l o k o v a p o l u k r u t i h stijena kontinentske veliine koji
se polako pomiu i z n a d toplijih, savitljivijih s i l i k a t n i h stijena do
njih dijelova Z e m l j i n o g plata. K o n t i n e n t i se pomiu sporije od
pua: o t p r i l i k e centimetar i p o l godinje. A l i geologija je v r l o us
trajna. M a l o vie od centimetra godinje dovoljno je da tijekom 4,5
m i l i j a r d e g o d i n a o d t r e n u t k a njezinog stvaranja o d z v j e z d a n e
praine lice Zemlje izmijeni m n o g o puta. Taj t r o p s k i m o r s k i p r a g
putovao je prema h l a d n i j i m k l i m a m a . Jednog e dana postati z a
padna Kanada.
D o k se kontinentske ploe polako pomiu po Zemljinoj povri
ni n j i h o v i se r u b o v i n a b i r u , v r l o slino nabiranju n o v o n a p a d a l o g
snijega ispred ralice. V r e m e n o m dijelovi r u b o v a p o n i r u p o d na
predujui kontinent, ba kao to neto snijega proe i s p o d rala ra
lice. Te ponirue stijene se rastale pa s v a k i u njima zarobljeni fos
il nestaje. Meutim, d r u g i d i j e l o v i stvaraju v r h o v e nabora. Ba
takve nabrane planine nalazimo uz zapadne obale Sjeverne i Ju
ne A m e r i k e . Imali smo sree da su se Burgessovi kriljevci nali
ba na mjestu takvog nabora. N j i h o v dragocjeni teret fosila ostao
je sauvan.
Walcott je bio svjetski poznati paleontolog i vodei strunjak za
eksploziju viestaninog ivota koja se z b i l a u k a m b r i j u prije 500
Novo pribliavanje:

znanost,

znanstvenici

Biblija

45

do 600 m i l i j u n a g o d i n a . U v i j e k u potrazi za n o v i m f o s i l i m a , nje

g o v i m oima nije p r o m a k l a jedna kriljevaka stijena. Na njoj je
v i d i o vaan trag: usporedne crte koje je ostavilo gibanje ledenja
k a . Prije 10 000 g o d i n a , na v r h u n c u posljednjeg ledenog d o b a ,
ledenjaci koji su stizali s A r k t i k a preli su i preko v r h a ove p l a
nine. kriljevac, z a k o p a n vie od 500 m i l i j u n a g o d i n a , sad je bio
izloen p o g l e d u .
Geolokim ekiem Walcott je odmjereno u d a r i o po r u b u vie
slojne stijene. Slojevi su se r a z d v o j i l i i on je u njima ugledao oti
sak raka. A l i to je bilo nemogue. kriljevac je bio prestar da sadr
i tako sloeni fosil. Prije otprilike 550 m i l i j u n a g o d i n a , na poet
ku kambrija, na Z e m l j i su ivjeli samo najjednostavniji o r g a n i z m i ,
jednostanine bakterije, alge, praivotinje i neka palainkasta iva
bia nesigurna odreenja poznata kao edijakaranski f o s i l i .
Nije
b i l o n i k a k v a naina da evolucija u samo dvadesetak m i l i j u n a go
d i n a kambrija unaprijedi ivot od jednostaninih praivotinja do
tako sloenog raka. Za taj razvoj naprosto nije bilo dovoljno vre
mena. Jo dobrano u 1970-im evolucijska je teorija pretpostavljala
da za razvoj temeljnih tjelesnih planova naprednog ivota od jed
n o s t a v n i h pretkambrijskih ivih bia treba vie od 100 m i l i j u n a
godina.
D r u g i k o m a d i kriljevca sadravali su mnoge d r u g e jednako
fantastine ivotinjske fosile. Walcott, pedantan kao i uvijek, u
notes je ucrtao njihove oblike. Tijekom sljedeeg desetljea naao
je i u svoju je u s t a n o v u u W a s h i n g t o n u poslao izmeu 60 i 80
tisua t a k v i h primjeraka.
Da je Walcott shvatio k a k o je nainio v e l i k o otkrie jasno je po
g o l e m o m broju fosila koje je s k u p i o . Meu p r i m j e r c i m a starim
p o l a milijarde g o d i n a nali su se predstavnici svakog ivotinjskog
koljena, temeljnih anatomija s v i h dananjih ivotinja. Ti su fosili
o t k r i l i i z v a n r e d n u injenicu.
Oi i krge, u d o v i sa z g l o b o v i m a i crijeva, spuve i c r v i te k u k
ci i ribe, s v i su se pojavili istodobno. N i j e bilo postupne evolucije
jednostavnijih koljena p o p u t spuvi u sloenija koljena crva, a po
t o m njih u druge oblike p o p u t kukaca. Prema t i m f o s i l i m a , na najtemeljnijoj r a z i n i ivotinja, koljenu i l i temeljnom tjelesnom p l a n u ,
d o g m a klasine darvinske evolucije o razvoju jednostavnijih o b l i
ka u sloenije, da su se beskraljenjaci r a z v i l i u kraljenjake t i
jekom stotinu do dvije stotine milijuna g o d i n a , b i l a je matarija, a
ne injenica.
46 Boja znanost

T a k a v i z a z o v d a r v i n o v s k o j e v o l u c i j i i m a o je svoje profesio
nalne opasnosti. T i h uzvienih godina, k a d se D a r w i n o v poloaj
popeo gotovo do svetakog, nijedan znanstvenik nije sporio u l o
gu nasumine evolucije, a svakako to nije inio upravitelj S m i t h soniana, najvee muzejske ustanove na svijetu. Jer znate, Charles
D o o l i t t l e Walcott bio je upravitelj S m i t h s o n i a n a . I tako, poslije
ogranienih otkria objavljenih u asopisu Razliite smithsonianove
zbirke, t i s k a n o m u v r l o maloj n a k l a d i , Walcott je p o n o v n o z a
kopao fosile, njih 60 tisua, u ladice svog laboratorija. G o d i n a je
b i l a 1909. Prije njihova p o n o v n a otkria proi e 80 g o d i n a .
Walcott je bio osobni prijatelj t r i predsjednika S A D - a . Bio je v r
lo utjecajan u z n a n s t v e n i m i politikim k r u g o v i m a . Da je svojim
otkriima htio u z b u d i t i svijet, i m a o je na r a s p o l a g a n j u s n a g u
medija i politike koji bi prenijeli njegovu p o r u k u .
K a d je 1953. Stanley M i l l e r objavio rezultate p o k u s a k o j i je
pogreno iskoriten kao p o t v r d a teorije o n a s t a n k u ivota n a
suminim k e m i j s k i m reakcijama, vijest se o d m a h rairila svije
t o m . T a d a je, naposljetku, b i l a omiljena teorija svijeta upravljanog
sluajem, nasuminim reakcijama bez i k a k v a plana. Tek 25 g o d i
na kasnije znanstvena je zajednica p r i z n a l a pogreku i p o v u k l a
teoriju o poetku ivota nasuminim reakcijama.
Je li Walcottov in bio urota utnjom? Na n e k i je nain on ba
to, ak i ako je njegov cilj bio uvanje slave i l i uzbuenja otkria
za vrijeme k a d je osobno mogao dovriti istraivanje svog drev
n o g nalazita. Walcottove a d m i n i s t r a t i v n e obveze bile s u v r l o
zahtjevne. Meutim, imajui na u m u vanost koju je p r i p r i s i v a o
B u r g e s s o v i m kriljavcima (sjeate se, u ladice laboratorija d o v u
kao ih je 60 tisua), upravitelj najveeg muzejskog sustava na s v i
jetu sigurno je mogao s k u p i t i dovoljno proraunskih sredstava za
zapoljavanje brigade poslijediplomaca. Ironino je ba to da je
p o s l i j e d i p l o m s k i student S i m o n C o n w a y M o r r i s naposljetku o d i
grao kljunu u l o g u u objanjavanju tih fosila.
Profesor Stephen Jay G o u l d s H a r v a r d s k o g sveuilita t v r d i da
je Walcotta u shvaanju veliine otkria sprijeilo njegovo vjerova
nje u Boga. Bog je optuen za mnoge ljudske pogreke, ali ova je
sigurno prevrila mjeru! Walcott je vjerovao u Boga. On je takoer
vjerovao u evoluciju, p o s t u p n u evoluciju, kao Boje djelo u p r i r o d i
koje jednostavna iva bia postupno pretvara u suvremene sloe
ne oblike. Eksplozija ivota zabiljeena u Burgessovim kriljevcima suprotna je, zapravo ponitava teoriju postupne evolucije.
Novo pribliavanje: znanost, znanstvenici i Biblija

47

K a k o bi odrao svoje vjerovanje u Boju p o s t u p n o s t , t v r d i

G o u l d , Walcott je " u g r a d i o " fosile u postojee kategorije. To je v r
lo slabi argument. Da je Walcott m i s l i o k a k o su Burgessovi kriljevci samo inaica uobiajenih stvari bi li uloio v e l i k i napor da
ih s k u p i samo za sebe?
S p u s t i m o se na z e m l j u i p r i z n a j m o mu da je b i o p a m e t a n .
Pripiimo njegov in spoznajnoj neusklaenosti, uroenoj l j u d
skoj elji da zanemari neugodne injenice.
G o u l d , p o t o m a k sveenikog plemena L e v i , koje je sluilo u
H r a m u kralja Solomona, kao da i m a potekoa s B o g o m . U d v a
eseja p r v o t n o objavljena u asopisu Natural History i p o t o m s k u
pljena u jednoj njegovoj z b i r c i eseja, G o u l d citira zavrne reenice
D a r w i n o v a Podrijetla vrsta: " T a k a v pogled na ivot velianstven
je... D o k je ovaj planet nastavljao kruiti p r e m a nepromjenjivom
z a k o n u gravitacije, iz tako jednostavna poela r a z v i l e su se naj
ljepe i najudesnije prole i sadanje vrste."
Navoenje "nepromjenjivog zakona gravitacije" odraava D a r w i n o v o vjerovanje da e teorija evolucije i m a t i s u d b i n u slinu
N e w t o n o v i m z a k o n i m a planetnih gibanja. Isprva e je napadati
kao v j e r o l o m n u . Meutim, naposljetku e je p r i h v a t i t i kao vjerski
ispravnu.
To e se i d o g o d i t i , a l i ne zahvaljujui G o u l d u i njegovom p o
grenom citatu. E v o kako D a r w i n , a ne G o u l d , zavrava Podrijetlo
vrsta (ukljuujui i esto izdanje tiskano 1872., posljednje tijekom
D a r w i n o v a ivota): " T a k a v pogled na ivot sa svojim silama, k o
je je u n e k o l i k o o b l i k a i l i jedan u d a h n u o Stvaratelj, velianstven
je, kao i injenica da su se d o k je ovaj planet nastavljao kruiti
p r e m a n e p r o m j e n j i v o m z a k o n u gravitacije i z t a k v o g jednos
tavnog poela r a z v i l e bezbrojne najljepe i najudesnije prole i
sadanje vrste."
D a p o s t i g n e s v o j u s v r h u bez i k a k v a nagovjetaja itatelju
G o u l d je i z a "velianstven je" stavio toku i rije " D o k " zapoeo
v e l i k i m s l o v o m , izbjegavajui s v a k i trag Boga. ini se da G o u l d
i m a p r o b l e m ne samo s B o g o m , ve i s D a r w i n o m . P r e m d a i z
javljuje k a k o je "Charles D a r w i n moj junak i u z o r " , s v i m silama
nastoji njegov pogled na svijet pretvoriti u svoj.
B u r g e s s o v i f o s i l i sugeriraju e k s p l o z i j u n o v i h o b l i k a ivota.
E v o l u c i o n i s t i m a je moda m i l i j i ureeni razvoj tog ivota, d o k
kreacionisti zagovaraju neobjanjivu i z n e n a d n u pojavu. Spoznaj
na neusklaenost postoji na obje strane. Zato bismo pretpostav48 Boja znanost

ljali odgovore na pitanja p o p u t tih? Nevjerojatna teina d o k a z a

g o v o r i da se p r i l i k o m stvaranja raznolikosti ivota k a k v a p o z n a
jemo na Z e m l j i z b i l o neto zaista udesno. to je to b i l o , jo se u v i
jek raspravlja.
P o n o v n o otkrie Walcottovih fosila s r e d i n o m 1980-ih promije
nilo je koncept evolucije. N j i h o v utjecaj bio je tako dramatian da
je najitaniji z n a n s t v e n i asopis na svijetu Scientific American u
broju od studenoga 1992. bio prisiljen postaviti pitanje: "Je li se
m e h a n i z a m evolucije promijenio?" Reakcija na fosile pojavila se i
u asopisu National Geographic u listopadu 1993. Z n a n s t v e n i odje
ljak New York Timesa za fosile je napisao da bolje p r i k a z u j u " r e v o
l u c i j u od evolucije." A asopis Time ih je objavio u opsenoj i
znanstveno tonoj prii s naslovnice nazvanoj " E v o l u c i j s k i V e l i k i
prasak."
M e u t i m , nije se p r o m i j e n i o m e h a n i z a m evolucije. R e v o l u cionirati se m o r a l o nae razumijevanje razvoja ivota, a tu je z a
dau teko ostvariti. P o p u t vrapca, pjevamo pjesmu k o j u smo
nauili u m l a d o s t i .
P i s c i srednjokolskih udbenika, pa ak i u v o d n i h lekcija u
fakultetsku biologiju jo uvijek zanemaruju te injenice. Na svo
j i m predavanjima esto n a i l a z i m na studente koji su uili k a k o su
se beskraljenjaci p o s t u p n o r a z v i l i u kraljenjake. Uz godinju
kolarinu od 15 tisua dolara to je v r l o skupa pogreka. A l i pos
t u p n a evolucija koljena tako je logina i lake objanjiva. O n o to
uitelj naui u m l a d o s t i teko je promijeniti.
N a o v o m mjestu m o r a m pojasniti vanu injenicu. Burgessovi
f o s i l i ne d o v o d e u pitanje razrede ivih bia. N i j e tajna da se
svako koljeno najprije pojavilo u jednostavnom v o d e n o m o b l i k u i
da je v r e m e n o m postalo sloenije. Knjiga Postanka to je u s t v r d i l a
prije 3300 g o d i n a : najprije su se pojavile vodene ivotinje, p o t o m
krilata stvorenja i kopnene ivotinje. To pie u K n j i z i Postanka 1!
Biblija z n a za razvoj. L j u d i su posljednji, a ne p r v i meu ivotinja
ma s p o m e n u t i m u Postanku. O n o to se p o k a z a l o pogrenim je
razvoj unutar koljena.
Optubu za spoznajnu neusklaenost treba takoer staviti i
p r e d vrata vjerske zajednice. T e o l o z i , rabiji, sveenici i pastori, s v i
o n i , o znanosti ne znaju vie negoli to proitaju u p o p u l a r n o m
t i s k u , pa govore p r o t i v datiranja ugljikom-14 i svakog d r u g o g p o
datka u s v e z i s fosilima. Pozivajui u pomo bizarna izoblienja
zakona p r i r o d e , povrno poznavanje znanosti pokuavaju u s k l a Novo pribliavanje: znanost, znanstvenici

Biblija

49

d i t i s povrnim itanjem Biblije. Ironino je to da ugljik-14 nema

m n o g o veze s f o s i l i m a , a posve je nevaan k o d fosila dinosaura i
o n i h iz Burgessovih kriljevaca.
Tumaenje je temelj razumijevanja Knjige Postanka, ba kao i
za razumijevanje prirode. Vrijeme je da obje strane p r e k i n u rat.
Dajmo znanosti ono to joj p r i p a d a : iskuani nain istraivanja
svemira. A l i prepustimo Bibliji potragu z a s v r h o m i poezijom k o
ja opisuje s v r h u .
S v a k i m n o v i m otkriem znanost stvara s l i k u sve udesnijeg
svijeta. P r i t o m se p o z i v a na na osjeaj p o n i z n o s t i . A k o vjernici
m o g u p r e v l a d a t i krutost svojih najgorih dana ako se neoprav
dane reakcije p r o t i v Galileja i D a r w i n a m o g u naposljetku staviti
na stranu moda e se svjetovni znanstvenici o t v o r i t i p r e m a
mogunosti postojanja svrhe. Uz d u b i n s k o razumijevanje ta d v a
i z v o r a znanja, otkrit emo da se o n i nadopunjuju, a ne natjeu za
prvenstvo.

50 Boja znanost

P O G L A V L J E

Starost svemira:
est dana
i petnaest milijardi godina

Otkria fosila starih stotine milijuna godina d i o su gotovo sva

k o d n e v n i h vijesti. A to je sa starosti svemira od m n o g o m i l i j a r d i
godina? U z m e m li bilo koji n o v i znanstveni asopis u r u k e u nje
mu obino n a l a z i m nove dokaze o nastanku svemira i svega u nje
mu u V e l i k o m p r a s k u , prije deset do dvadeset m i l i j a r d i g o d i n a .
Pa i p a k Biblija nije promijenila svoju priu. Sve to n a m u njoj sto
ji na raspolaganju od tog poetka do ovjeanstva je est dana.
Istina, Bog je mogao sve te fosile staviti u tlo kako bi svemir i z
gledao star. P r e m d a takav odgovor nee zadovoljiti svakoga, tu je
p o s t a v k u nemogue oboriti. A ona bi i m o g l a b i t i istinita. A l i na
postanak moemo gledati i na d r u g i nain, onaj koji zadrava tra
dicijski p o g l e d na Postanak ali uz prihvaanje otkria suvremene
znanosti. T a k v o u motrite sad podijeliti s v a m a .

O D R E I V A N J E STAROSTI SVEMIRA

Znanstvene procjene starosti fosila i svemira od mnogo milijar

di g o d i n a potjeu od n i z a razliitih i n e o v i s n i h mjerenja. Jo od
1940-ih starost razmjerno m l a d i h fosila, starih do o t p r i l i k e 30
tisua godina, odreuje se ugljikom-14. A l i taj je nain uvijek sa so
b o m nosio i prilinu d o z u sumnje. Da se starost o d r e d i ispravno,
Boja znanost 51

koliina radioaktivnog ugljika (tj. C-14) u atmosferi uvijek mora

b i t i ista. U g l j i k - 1 4 se stvara samo s u d a r o m kozmikih z r a k a s
atomima duika b l i z u v r h a zemaljske atmosfere. A k o je jaina k o z
mikog zraenja u prolosti bila razliita od dananje, odreivanje
starosti p u t e m ugljika-14 nee b i t i tono. Danas i m a d o k a z a da
kozmiko zraenje nije b i l o apsolutno konstantno tijekom raz
doblja koritenih u odreivanju starosti m e t o d o m ugljika-14.
S poveanjem osjetljivosti instrumenata poput spektrometara,
na naelu razdvajanja mase izotopa, starost fosila u razdoblju od
m n o g o desetaka tisua godina u prolosti do danas odreuje se
raspadanjem uranija-torija. Taj je proces neovisan o kozmikom
zraenju. Postupak s uranijem-torijem daje iste rezultate kao i pos
tupak s C-14. D o b r o , ne ba iste proraunata starost razlikuje se
10 do 20 posto. A l i k a d utvrujemo starost kosti, je li vano da li
je stara 30 tisua i l i " s a m o " 24 tisue godina? To je jo uvijek v r l o
daleko od biblijske prie o est dana stvaranja. D o b starijih fosila,
primjerice d i n o s a u r s k i h i l i o n i h u B u r g e s s o v i m kriljevcima,
odreuje se jednako uvjerljivim, razliitim n e o v i s n i m nainima.
Starost s v e m i r a takoer se moe procijeniti na n e k o l i k o nes
r o d n i h naina, a s v i o n i daju podatak o starosti izmeu deset i
dvadeset m i l i j a r d i g o d i n a p o n o v n o vrijednost koja ni na koji
nain nije slina sa est dana Postanka.
(Razlike u procijenjenoj starosti svemira potjeu od nesigur
nosti u poznavanju tone brzine irenja, te od procijenjene starosti
z v i j e z d a . O b a s k u p a podataka temelje se na ekstrapolaciji p o
dataka daleko i z v a n podruja mjerenja. U o v o m p o g l a v l j u koristit
u se vrijednou od 15 m i l i j a r d i godina.)
O d g o v o r na potekou sa znanstveno starim i biblijski m l a d i m
s v e m i r o m jednostavan je, a unutar tog odgovora je sr sloene is
tine. Vrijeme opisano u Bibliji moda ne odgovara v r e m e n u kak
vo poznajemo danas. Nagovjetaj za to n a l a z i m o u K n j i z i psalama
staroj 2900 g o d i n a : "Jer je tisuu godina u oima t v o j i m ko jue
ranji d a n koji je m i n u o , i kao straa nona." (Psalmi 90,4). Mo
da s Biblijskog motrita est dana Postanka ukljuuju 15 m i l i j a r d i
g o d i n a koje m i z e m a l j s k i s m r t n i c i smatramo starou s v e m i r a ,
ba kao to bi nona straa mogla trajati tisuu g o d i n a .
To i m a smisla... ako vjerujete P s a l m u 90!
S k e p t i c i n e b i smjeli p r e r a n o poeti kaljucati n a d m o j o m
u p o r a b o m Psalma u p o t r a z i za pojanjenjem saimanja 15 milijar
di g o d i n a u est dana. Ne elim trivijalnu korelaciju izmeu z n a 52

Boja znanost

nosti i teologije poput " N e k a s v a k i d a n bude v r l o d u g o razdoblje

od mnogo m i l i j u n a i l i ak m i l i j a r d i g o d i n a . " Pristup da su "est
dana zapravo est razdoblja" nema biblijsko uporite. D r e v n i k o
mentari napisani tisuljeima prije otkria paleontologije i k o z
mologije o s v e m i r u starom milijarde g o d i n a izriito kau da su
est dana Postanka i m a l i po 24 sata, ije je u k u p n o trajanje b i l o
"kao est dana naeg tjedna."
A l i i s t i s u k o m e n t a t o r i n a s t a v i l i o p i s i v a t i t i h est 24-satnih
dana kao da sadravaju "sve tajne i vremena s v e m i r a . " Sad to
zvui ba kao Psalam 90,4!
S u v r e m e n i prouavatelji Biblije moda vie v o l e da su d a n i
Postanka zapravo razdoblja. To bi otkria kozmologije i paleon
tologije u s k l a d i l o s povrnim itanjem Knjige Postanka. A l i to i m a
d a h apologetika. Moda e stoga nekoga i z n e n a d i t i da su z n a n
stvena otkria uinila posve nepotrebnima isprike za r a z l i k u i z
meu znanosti i Knjige Postanka. D u b o k o u P s a l m u 90 krije se is
tina o fizikoj stvarnosti: est dana Postanka stvarno je trajalo m i
lijarde godina ak i ako su d a n i i m a l i po 24 sata.
Da bismo shvatili p u n o znaenje Psalma 90 potrebno je m n o g o
dublje poznavanje svemira od onoga to otkrivaju povrna p r o
matranja. Komentator Biblije iz 12. stoljea M o s e s M a i m o n i d e s
sasvjetovao n a m je da astronomiju i f i z i k u prouavamo kako bis
mo m o g l i shvatiti svijet i Boje upravljanje njime. Povrno r a z u
mijevanje p r v o g a v o d i loem shvaanju drugoga.
Povrno prouavanje svemira obino ne daje i s t i n u . To s v a k i
d a n v i d i m o u kretanju Sunca. Nae jednostavno vienje sustava
Zemlja-Sunce jest da Zemlja miruje, a Sunce se okree oko nje.
Danas je malo o n i h koji smatraju da Sunev sustav djeluje na taj
nain. A s t r o n o m s k a otkria pokazala su da d n e v n o gibanje z v i
jezda na zemaljskom nebu nije posljedica gibanja Sunca ve u m
jesto toga, s u p r o t n o naim osjetilima, vienje s v a k o d n e v n o g
izlaska i zalaska Sunca potjee od Zemljine rotacije oko svoje osi
od zapada prema istoku svaka 24 sata.
Posljedice prihvaanja ove injenice kao istine udesne su. A k o
od 24-satne rotacije m o r a m o d o b i t i d a n i no, tada se Zemlja u
s v a k i h 24 sata mora jednom okrenuti oko osi. Z e m l j i n opseg na
ekvatoru je oko 40 000 k m . Da bi se t i h 40 000 km j e d n o m o k r e n u l i
u 24 sata, svaka toka i svaka osoba na ekvatoru moraju se gibati
b r z i n o m od 1600 k m / h !
Starost svemira: est dana i petnaest milijardi godina 53

O v u k n j i g u vjerojatno itate poprilino udaljeni od ekvatora,

pa moete o d a h n u t i ali samo malo. Na v i s i n i , recimo, Rijeke i l i
Z a g r e b a (na o t p r i l i k e 45 sjeverne zemljopisne irine), Z e m l j i n
opseg i z n o s i samo oko 28 000 k m . D n e v n a b r z i n a je na toj irini
umjerenija: tek neto vea od 1000 k m / h . A naa dnevno-nona
rotacija tek je m a l i d i o naeg svemirskog putovanja. Da bismo d o
b i l i g o d i n u od 365 dana, Zemlja se oko Sunca giba b r z i n o m od
oko 30 k m / s . A cijeli se Sunev sustav, zajedno s nama, okree
oko sredita nae galaktike Mlijene staze deset puta veom b r z i
nom.
Osjeate l i to? Lete l i oblaci i z n a d vas b r z i n o m zrakoplova? N e .
Pa zato o n d a vjerujemo u to? Ba kao to ne moete vjerovati u
sve to proitate, ne moete ni v j e r o v a t i u sve to v i d i t e . Za
pronalaenje istine potrebno je istraivanje, intelektualni napor.
Naa osjetila dovoljna su da nas d o v e d u na posao i natrag, a l i k a d
je u pitanju svemir potrebna im je pomo. Tajne p r i r o d e ne o t k r i
vaju se uvijek d o s l o v n i m itanjem onoga to u njoj v i d i m o .
A ono to vrijedi za svemir, vrijedi i za Bibliju.
K a o to je prije 2800 g o d i n a kralj S a l o m o n napisao u Z b i r c i
izreka: "Rijei kazane u p r a v o vrijeme, zlatne su jabuke u srebr
n i m p o s u d a m a . " (Druga S a l o m o n o v a z b i r k a i z r e k a 25,11) M a i monides je prije 800 g o d i n a proirio tu temu. G l e d a n o i z d a l e k a
v i d i m o samo s r e b r n u p o s u d u i n j e z i n u ljepotu. I z b l i z a u njoj
o t k r i v a m o vrijednije zlatne jabuke. K a k v a je to srebrna zdjela o
kojoj g o v o r i izreka? To je d o s l o v n i tekst Biblije. ak i uz povrno
itanje, gledano i z d a l e k a , prekrasan je. Njezine su prie tisuama
g o d i n a oduevljavale i m l a d o i staro. Meutim, samo dublje is
traivanje o t k r i v a zlatne jabuke, finese u njoj. Ba kao to je zlato
vrijednije od srebra, nastavlja M a i m o n i d e s , tako te finese, s k r i
vene istine, proiruju znaenje daleko od d o s l o v n o g itanja.
Pogledajmo neke od tih z l a t n i h jabuka i v i d i m o m o g u li n a m
o n i pomoi da 15 m i l i j a r d i godina u k l o p i m o u est 24-satnih dana.

PRVA Z L A T N A J A B U K A :
EST D A N A KOJI SU PRETHODILI A D A M U I EVI

U jesen svjetovne g o d i n e 1996. b i b l i j s k i je kalendar dosegao

g o d i n u 5757. O n a je izraunata d o d a v a n j e m starosti narataja
ovjeanstva k a k o su oni p o p i s a n i u Bibliji i vladara poslije toga.
54 Boja znanost

K a l e n d a r je doao do 5757. A l i koji dogaaj je na njegovom

poetku? B i l o bi logino da kalendar pone stvaranjem svijeta. To
b i znailo narataje o d A d a m a s a est dana prije toga. A l i nije
tako. Prije 2000 g o d i n a , m n o g o prije bilo k a k v e kontroverzije o
kostima dinosaura starima stotine m i l i j u n a godina i d o b i svemira
o d m i l i j a r d i g o d i n a , poetni n a d n e v a k b i b l i j s k o g k a l e n d a r a
postavljen je na trenutak stvaranja ljudske due (Knjiga Postanka
1,27), a ne u trenutak stvaranja svemira, na "U poetku..." (Knjiga
Postanka 1,1 ).
Da b i s m o s h v a t i l i zato su d r e v n i znanstvenici iskljuili est
dana Stvaranja iz biblijskog kalendara, proitajmo n e k o l i k o p u t a
p r v o poglavlje Postanka, obraajui posebnu pozornost na opise
dogaaja i tijek v r e m e n a p o v e z a n o g s t i m dogaajima. P o t o m
proitajmo b i l o koje d r u g o poglavlje Biblije, p o n o v n o se usredo
toujui na tok zbivanja i p o v e z a n i tok vremena. Ustanovit emo
da se kontekst promjenio. O p i s vremena u Bibliji podijeljen je u
dvije kategorije: na p r v i h est dana i sve vrijeme poslije toga.
Tijekom t i h est dana skupine zbivanja su opisane i p o t o m n a m
je saopeno da je proao d a n . To se na posve objektivan nain
ponavlja est puta. K a o da postoji neka svijest koja i z v a n a izvje
uje o dogaajima unutra. Ne postoji i n t i m n a veza izmeu d o
gaaja i prolaska vremena. Tekst, na primjer, ne kae da je u 5 sati
i 25 m i n u t a treeg dana Bog razdvojio nebo od zemlje, a p o t o m ,
poslije sljedeih 9 sati i 45 m i n u t a pojavile su se biljke. Umjesto to
ga samo n a m se kae da su razdvojeni nebo i zemlja te da su se
pojavile biljke: "Tako bude veer, pa jutro d a n trei." (Knjiga
Postanka 1,9-13) N e m a n i k a k v a nagovjetaja o v r e m e n i m a k a d su
se d o g o d i l i ti vani dogaaji.
S p o j a v o m ovjeanstva pria se drastino mijenja. Dogaaji
sad postaju u z r o k p r o l a s k u vremena. A d a m i E v a ive 130 g o d i n a
i imaju sina eta (Knjiga Postanka 4,25; 5,3). et ivi 105 g o d i n a i
otac je Enoa (Knjiga Postanka 5,6). P r o l a z a k vremena posve je
p o v e z a n s o p i s a n i m zbivanjima na Z e m l j i . To su zaista godine ze
maljskog kalendara.
Naili smo na zagonetku. A k o , kako tvrde d r e v n i komentatori,
est dana Postanka imaju po 24 sata, zato n i s u ukljueni u kalen
dar? Zato kalendar nije poeo est dana ranije? I zato komenta
tori moraju rei da ti d a n i imaju po 24 sata? Biblija kae " d a n " .
Z n a m da d a n i m a 24 sata. Zato bi o n i m i s l i l i da u ja smatrati
neto drugo?
Starost svemira: est dana i petnaest milijardi godina 55

K a o to smo nauili, naa pitanja su predviena prije tisua go

d i n a . est dana nije ukljueno u kalendar zato to se u njima (est
24-satnih dana) skrivaju sve tajne i vremena svemira.
Z b r k a je sve vea. K a k o moe est dana sadravati sve vrijeme
svemira? A ako se stvarno r a d i o p r a v i m r a z d o b l j i m a , zato ih
z o v e m o dani?
D r e v n o shvaanje da d a n i Postanka na n e k i nain obuhvaaju
narataje svemira temelje se na d v a biblijska stiha: " T o su nara
taji neba i zemlje k a d su stvarani na d a n k a d je Vjeni B o g stvorio
z e m l j u i nebo." (Knjiga Postanka 2,4); i " O v o je povijest narataja
A d a m o v a u d a n k a d ga je Bog stvorio." (Knjiga Postanka 5,1). U
oba stiha narataji su p o v e z a n i s d a n i m a postanka.
A k o je est 24-satnih dana Postanka dovoljno da ukljui sve d a
ne svemira, kozmiki tok od stvaranja u V e l i k o m p r a s k u do stva
ranja ovjeanstva, oito n a m je potrebno razumijevanje vremena
koje nije oito naim osjetilima. To je razumijevanje p o n u d i o A l
bert Einstein.

D R U G A Z L A T N A J A B U K A : RAZUMIJEVANJE VREMENA

Einstein je 1915. objavio opis p r i r o d e koji je otkrio i z v a n r e d n u

a l i n a i z g l e d n e p r i r o d n u injenicu: b r z i n a prolaska v r e m e n a nije
p o s v u d a jednaka. Promjene u gravitaciji i promjene u b r z i n i k o
j o m putujemo mijenjaju b r z i n u protoka vremena. Isprva je takav
koncept izgledao v r l o spekulativan pa se taj v i d p r i r o d e n a z i v a o
teorija r e l a t i v n o s t i . A l i t o vie nije teorija. T i j e k o m n e k o l i k o
prolih desetljea relativnost vremena tisue je puta provjeravana
i d o k a z a n a . Danas je to z a k o n relativnosti. Einstein je otkrio dotad
previeni z a k o n prirode.
A k o se neto u naim ivotima ini nepromjenjivo, onda je to
tok vremena. Taj osjet, m o g l i bismo naglasiti da se r a d i o pogre
nom osjetu, vremena posljedica je injenice da se sve to p o z
namo z b i v a na Z e m l j i , a ako ne ba na Zemlji, onda v r l o b l i z u nje.
Za stvaranje lako mjerljivih promjena u p r o t o k u vremena potreb
ne su velike gravitacijske (G) i l i brzinske (V) promjene. A l i ak i
uz potrebne v e l i k e promjene G i l i V p r o t o k v r e m e n a e se na
s v a k o m mjestu initi n o r m a l n i m , jednak onome to doivljavate u
o v o m trenutku. On je takav jer ste vi i vae tijelo usklaeni s l o k a l
n i m sustavom. Samo ako gledamo dogaaje preko granice, o d n o 56 Boja znanost

sno s jednog mjesta na d r u g o s v r l o razliitim G i l i V, ustanovit

emo posljedice tog i z v a n r e d n o g zakona koji je otkrio Einstein.
Relativnost vremena susreemo samo k o d usporedbe jednog sus
tava s d r u g i m , u p r a v o zato se i zove z a k o n relativnosti.
Z a k o n r e l a t i v n o s t i kae da je p r o t o k v r e m e n a na mjestu s
jakom gravitacijom i l i v e l i k o m b r z i n o m sporiji o d onoga n a mjes
tu s manjom b r z i n o m i l i manjom gravitacijom. To znai da su raz
m a c i izmeu otkucaja sata (i otkucaja srca, i l i vrijeme potrebno da
sazri jabuka) u okruju s v e l i k o m gravitacijom (ili v e l i k o m b r z i
nom) zapravo d u l j i nego razmaci izmeu otkucaja sata (ili srca) u
okruju s manjom gravitacijom (ili manjom b r z i n o m ) . Te razlike u
p r o l a s k u vremena z o v e m o vremensko rastezanje.
A k o u o v o m trenutku pomislite da nema naina za shvaanje kako
i l i zato gravitacija usporava vrijeme, nemojte oajavati. U vaem se
drutvu nalazi i otprilike pet milijardi stanovnika ovog planeta.
S druge strane, doarati si djelovanje gravitacije na teinu nije
nimalo teko. Ujutro se izvaem na kupaonskoj vagi: 70 kilograma.
U z m e m u ruke vagu, uem u svemirski brod i odem na Mjesec. Po
dolasku popnem se na vagu. Sad teim jedva 12 kilograma! Jesam li
otkrio dijetu koja e unititi sve druge dijete i l i sam usput i z v o d i o
vjebe aerobika? Ne b i h rekao. Opseg m o g struka jednak je onome
k a d sam napustio Zemlju. Odakle razlika u teini? U z r o k je, k o l i k o
znamo, slabije gravitacijsko privlaenje (sila tea) na Mjesecu negoli
na Zemlji. Na Mjesecu se nisam promijenio. M o j a masa ista je kao i
na Zemlji, ali sad sam teak samo estinu teine na Zemlji jer je sila
Mjeseeve gravitacije est puta manja od zemaljske. A promjene u
sili gravitacije uzrokuju promjene u teini mase.
Taj utjecaj gravitacije na teinu osjeamo s v a k i p u t k a d se
naemo u d i z a l u pa p r i p o l a s k u u v i s osjetimo pojaani pritisak na
noge. Osjet poveane teine na nogama bi ostao posve jednak k a d
bi n e k i m udom d i z a l o m i r o v a l o , a sila gravitacije se trenutano
promijenila. Na m o z a k nesvjesno opaa tu informaciju.
Ba kao to gravitacija djeluje na teinu mase, utjee i na tok
vremena, a l i na m n o g o manje dramatian nain. U p r a v o zato je
trebao Einstein da otkrije taj p r i r o d n i z a k o n .
Prije n e k o l i k o g o d i n a , tijekom veeri sam s obitelji razgovarao
o p o j m u rastezanja vremena. Da si bolje pojasnimo tu pojavu, o d
luili smo nainiti misaono putovanje u svijet relativistikog vre
mena. M o e m o z n a t i k a k o neto r a d i bez o b z i r a to ne z n a m o
zato je tako.
Starost svemira: est dana i petnaest milijardi godina 57

Smislili smo planet tako masivan da na njemu gravitacija uspora

va vrijeme toliko da je njegov protok 350 000 puta sporiji negoli na
Zemlji. To znai da dok ovdje na Zemlji proivimo dvije godine, na
zamiljenom planetu proe samo tri minute. Moja tada 11-godinja
kerka Hadas uskliknula je: "Tata, to je odlino! Ba super. Poalji
me na taj planet. Ostat u tamo tri minute, nainiti domaih zadaa
za dvije godine, vratiti se kui i potom dvije godine ljenariti!"
To ne ide ba tako, zar ne?
Po H a d a s i n o m v r e m e n u proi e tri minute. A l i za nas na Z e
m l j i te e tri minute trajati dvije godine. Za te dvije godine H a d a s
e n a p r a v i t i domae zadae za tri minute i ostarjeti samo tri m i
nute. Po p o v r a t k u na Z e m l j u s v i e njezini prijatelji i m a t i trinaest
godina, a ona e jo uvijek imati jedanaest. T a k v a je dokazana na
rav vremena u naem udesnom s v e m i r u .
Da s a m H a d a s p r o m a t r a o s m o g motrita slabe gravitacije,
njezino vrijeme (i s v i dogaaji, ukljuujui njezino starenje) p r o
l a z i l o b i v r l o s p o r o . Z a mene b i dogaaji u mojem sus
t a v u i z g l e d a l i posve n o r m a l n o . S H a d a s i n a motrita, meutim,
njezin bi sat i dogaaji tekli normalno, ali bi promatrajui Z e m l j u
i z n j e z i n o g sustava jake gravitacije u s t a n o v i l a k a k o z e m a l j s k i
satovi i dogaaji jako ure. Izmeu d v a otkucaja njezina srca, m o
je bi u d a r i l o 350 000 puta.
Za H a d a s postoji samo jedan slijed dogaaja, njezin. Za nju je
sve s p o m e n u t o trajalo t r i m i n u t e . T r i m i n u t e otkucaja srca, t r i
minute uenja i pisanja zadae. Za nas ovdje na Z e m l j i u istom je
v r e m e n s k o m razdoblju proteklo dvije godine. Dvije godine o t k u
caja srca, dvije godine ivotnih postignua i radosti, dvije godine
berbi jabuka. A oba su se z b i l a u istom " v r e m e n u " . H a d a s je iv
jela tri minute d o k smo mi na Z e m l j i ostarjeli dvije godine. Pa k o
je je, dakle, vrijeme ispravno? O b a su ispravna. Sve je relativno.
P r i m i j e n i m o to razumijevanje n a r a v i v r e m e n a na starost
svemira. Posljedice su duboke, a zakljuci iznenaujui.

TREA Z L A T N A J A B U K A : MNOGE DOBI NAEG SVEMIRA

S v a k i planet, svaka zvijezda, svako mjesto u naem s v e m i r u

i m a vlastiti jedinstveni gravitacijski potencijal, vlastitu relativnu
b r z i n u i , stoga, vlastitu b r z i n u prolaska l o k a l n o g vremena, dakle
vlastitu starost svemira. Da ivimo na Mjesecu gdje je gravitacija
58 Boja znanost

slabija n e g o l i na Z e m l j i , nai bi satovi o t k u c a v a l i bre od i s t i h

satova na Z e m l j i . Da smo narod sa Sunca, gdje je gravitacija 30
puta vea negoli na Z e m l j i , pa k a d bismo mi i nai satovi m o g l i i z
drati n j e g o v u t o p l i n u , u s t a n o v i l i b i s m o d a t i j e k o m jedne ze
maljske godine satovi na Suncu otkucaju 67 s e k u n d i manje.
Ta je r a z l i k a stvarno izmjerena, dodue ne s a t o v i m a p o s l a
n i m a na Sunce. Za to nema potrebe. Sunce n a m i n f o r m a c i j u o
svojem v r e m e n u alje sa s v a k o m svojom z r a k o m svjetlosti. Sve
m i r s k u u r u nije nainio nijedan urar, k o l i k o g o d o n b i o vjet.
S v e m i r s k a u r a je njegova svjetlost. S v a k i v a l svjetlosti jedan je
otkucaj s v e m i r s k o g sata. F r e k v e n c i j a svjetlosti s v e m i r s k a je
ura.
V a l o v i Suneve svjetlsosti koji stiu na Z e m l j u p r o d u l j e n i su za
2,12 m i l i j u n t i n k i r e l a t i v n o p r e m a slinim v a l o v i m a svjetlosti
stvorenoj na Z e m l j i . To produljivanje svjetlosnih v a l o v a znai da
je b r z i n a k o j o m stiu do nas smanjena za 2,12 m i l i j u n t i n k e . To
smanjivanje frekvencije svjetlosti mjera je usporavanja vremena.
Za s v a k i h m i l i j u n zemaljskih s e k u n d i Sunev sat "zaostaje" 2,12
sekunde relativno prema naim satovima na Z e m l j i . Te 2,12 m i l i
juntinke su jednake 67 s e k u n d i godinje, u p r a v o toliko k o l i k o su
p r e d v i d j e l i z a k o n i relativnosti.
Z b o g toga postoji v r l o v e l i k i broj starosti s v e m i r a , a s v a k i je
toan za mjesto na kojem je nainjeno mjerenje. A mjesta na koje
bismo stavili sat koji bi za 15 m i l i j a r d i zemaljskih godina izmjerio
samo est 24-satnih dana i m a doslovno na milijarde. Prema tome,
pronai jednakost est dana Postanka i 15 m i l i j a r d i zemaljskih go
d i n a nije tako teko. Na nesreu, to jednostavno rjeenje ne z a d o
v o l j a v a . Odreena mjesta u s v e m i r u p o s v e su beznaajna za
u v o d n o poglavlje Knjige Postanka. elimo li otkriti zato je est
dana Postanka iskljueno iz biblijskog kalendara, m o r a m o otkriti
ope motrite biblijskog prostorno-vremenskog referentnog sus
tava t i h i z d v o j e n i h est p r e d a d a m s k i h dana.

ETVRTA Z L A T N A J A B U K A : UNIVERZALNI SAT

T r i injenice o o p i s u vremena u Bibliji z n a m o s posvemanjom

sigurnou:
1. Biblijski kalendar je podijeljen u d v a dijela: p r v i h est dana
Postanka i sve vrijeme poslije toga. T i h est dana n i s u , i n i k a d
Starost svemira: est dana i petnaest milijardi godina 59

n i s u b i l i , ukljueni u k a l e n d a r g o d i n a koje nastupaju poslije

Adama.
2. Vrijeme u b i b l i j s k o m k a l e n d a r u poslije A d a m a mora biti ze
m a l j s k o . T o d o k a z u j e arheologija. N a i m e , starost arheolokih
otkria u poslijeadamskom v r e m e n u utvrena r a d i o a k t i v n i m ras
p a d o m , primjerice rano bronano doba, poetak pismenosti, bitka
k o d Jerihona, v r l o se d o b r o slae s n a d n e v c i m a d o b i v e n i m a iz
biblijskog kalendara istih dogaaja. R a d i o a k t i v n i raspad zbio se
ovdje na Z e m l j i u zemaljskom v r e m e n u . S o b z i r o m da se nadnev
ci dobro slau, odgovarajui biblijski nadnevci oito rabe zemalj
s k i kalendar. Poslije A d a m a nema pojave biblijskog relativistik o g v r e m e n s k o g rastezanja.
3. Najvanije od svega, z n a m o da se na p r v i h est dana stvara
nja ni na koji nain ne moe gledati sa zemaljskog motrita, i to
zato jer u p r v a d v a od tih est dana Zemlja nije postojala. K a o to
Knjiga Postanka 1,2 kae: "Zemlja ne postojae..."
Jedino motrite s kojeg se moe promatrati cijelo razdoblje est
dana Stvaranja je svemirsko, ono koje obuhvaa sve stvaranje.*
to bi se d o g o d i l o s t o k o m vremena k a d bismo umjesto trae
nja nekog posebnog mjesta u njemu odabrali svemir u svojoj c i
jelosti?
Na sreu, za mjerenje razliitih vremena u g o l e m o m s v e m i r u
ne m o r a m o p u t o v a t i . Ba kao s v r e m e n o m na povrini Sunca,
svemir n a m alje potrebnu informaciju. O n a stie do nas z a p a k i
rana u o b l i k v a l o v a svjetlosti.
O n o to slijedi je pojednostavljeni opis kozmologije vremena.
Subjektivnost je tu teko, moda i nemogue izbjei. Za p r i k a z i
vanje sklada izmeu znanosti i Biblije n a p r a v i o sam p o p i s . K a k o
b i h subjektivnost sveo na najmanju mjeru, i z v o r e znanstvenih i n
formacija ograniio sam na one koje se prihvaaju u f i z i k a l n i m
laboratorijima vodeih svjetskih sveuilita. Posve sam ograniio
svoje i z v o r e b i b l i j s k i h opisa, T a l m u d a (obraenog 500. godine) i
kabalista N a h m a n i d e s a (1250.), d v a esto prihvaena tradicijska
puta za razumijevanje dubljeg znaenja teksta Knjige Postanka. Ti
*Povremeno ujem sljedeu primjedbu: "Zato se biblijski kalendar nije prebacio na
zemaljski treeg dana, poslije stvaranja Zemlje?" To je razumno pitanje, ali bespredmetno.
Biblijski kalendar je stvoren i utvren prije vie od dvije tisue godina. Biblijski opis
vremena jednak je za cijelo estodnevno razdoblje stvaranja. Mijenja se tek na kraju estog
dana. Autor Biblije odabrao je univerzalno vrijeme, a ne zemaljsko, sve dok se nije pojavio
Adam. Mi nismo ovdje da preraujemo Bibliju. Pokuavamo je razumjeti onakvu kakva jest.

60 Boja znanost

i z v o r i su zabiljeeni stoljeima, pa ak i tisuljeima prije otkria

suvremene znanosti p a , prema tome, n i s u b i l i p o d n j i h o v i m utje
cajem. I z v o r e n a v o d i m n a s v a k o m kljunom mjestu r a s p r a v e .
itatelja u u p o z o r i t i na mjestu gdje poinje suvremena znanost.
Sve do tog trenutka r a d i se o istoj, opeprihvaenoj f i z i c i i t r a d i
cijskoj K n j i z i Postanka.

SVJETLOST K A O SVEMIRSKA U R A

Svjetlost i m a zagonetno svojstvo da je istodobno i estica i v a l .

O n o to n a m omoguuje mjerenje vremena preko kozmikih u d a
ljenosti njezina je v a l n a narav. O n o to z o v e m o v i d l j i v o m svjetlo
u samo je poseban pojas v a l n i h duljina u gotovo neogranienom
rasponu elektromagnetskog zraenja koje se uvijek iri i s t o m b r z i
n o m b r z i n o m svjetlosti (u v a k u u m u c = 300 tisua kilometara u
sekundi). V a l n a duljina zraenja odreuje spada li u podruje k o
je v i d e nae oi. Zraenja valne duljine o d 0,0001 centimetra v i d i
mo kao crveni kraj spektra, a one od 0,00001 centimetra kao lju
biasti kraj spektra. M i k r o v a l n a penica stvara elektromagnetske
v a l o v e d u l j i n e o t p r i l i k e 10 centimetara, d o k g a m a - z r a k e i m a j u
m n o g o manju v a l n u d u l j i n u i krae su od 0,000000001 centimetra.
to je v a l n a duljina manja, vea je uestalost (frekvencija) vala i
vea je njegova energija. B r z i n a je uvijek ista.
Naa p r i m j e n a svjetlosti u proraunu p r o l a s k a v r e m e n a na
S u n c u relativno p r e m a Z e m l j i p o k a z a l a je korisnost frekvencije
svjetlosti kao svemirske ure. N j o m e smo vrijeme na j e d n o m mje
stu u s v e m i r u (na Suncu) u s p o r e d i l i s v r e m e n o m na d r u g o m mje
stu (Zemlji).
esta pogreka u usporeivanju k r a t k o g b i b l i j s k o g v r e m e n a
svemira prema otkriima kozmologije jest promatranje svemira s
nekog posebnog mjesta, umjesto biranja referentnog sustava koji
obuhvaa cijeli s v e m i r i za p r v i h est dana stvaranja zadrava
sveobuhvatno motrite. Sat Postanka pokree se u t r e n u t k u stva
ranja svemira i nastavlja otkucavati sve do stvaranja ovjeanstva.
N j i m e se ne odreuje relativni protok vremena izmeu posebnih
toaka u s v e m i r u , ve izmeu trenutaka svemira nastalog iz V e
l i k o g praska.
N e p o s r e d n o poslije V e l i k o g praska svemir je bio koncentrirana
vrela p l a z m a gotovo jednoliko raspodijeljene energije. R e l a t i v n i
Starost svemira: est dana i petnaest milijardi godina 61

protok vremena v r l o se malo razlikovao, ako se uope r a z l i k o v a o ,

izmeu pojedinih njegovih dijelova. A l i irenjem i hlaenjem sve
m i r a nastale su goleme razlike u l o k a l n i m gravitacijama i b r z i n a
m a , s v r l o razliitim brzinama protjecanja lokalnog vremena. Za
razumijevanje vremena Postanka moramo zadrati jedinstveni re
ferentni sustav koji je svemir proimao u njegovom poetku.
Svjetlost koju v i d i m o na nebu potjee od energija osloboenih u
z v j e z d a n i m i galaktikim n u k l e a r n i m reakcijama. Meutim, p o
stoji jo jedan i z v o r svemirskog elektromagnetskog zraenja, i z v o r
koji je prisutan od vremena stvaranja svemira. To je radijacijski os
tatak, z a p r a v o jeka, V e l i k o g praska. To kozmiko p o z a d i n s k o
zraenje ispunjava cijeli svemir, a nije povezano s bilo kojim po
sebnim i z v o r o m . G o d i n e 1965. o t k r i l i su ga A r n o Penzias i Robert
Wilson, a jedini je i z v o r zraenja prisutan i neizbjean od samog
postanka svemira. Frekvencija toga, p o z a d i n s k o g , zraenja temelj
je odreivanja vlastitog vremena svemira, biblijske ure Postanka.
Koncepti vlastitog svemirskog vremena relativnog prema
irenju s v e m i r a i njegove opaene starosti o b j a v l j i v a n i su u
prestinim z n a n s t v e n i m asopisima p o p u t Nature i American Jour
nal of Physics. Vlastito vrijeme svemira ne zamjenjuje, ve n a d o p u
njuje, nae uobiajeno vrijeme.
P r i m i j e n i m o to vrijeme na na svemir.

PETA Z L A T N A J A B U K A : D O B A K A D J E SVEMIR BIO MALEN

T r i svojstva s v e m i r a na j e d n a k i nain djeluju na frekvenciju

zraenja. P o z i t i v n e razlike brzine, gravitacije i rastezanja prostora
poveavaju (produljuju) v a l n u d u l j i n u zraenja. S o b z i r o m da se
frekvencija zraenja (a s njom i otkucaji svemirskog sata) i z r a v n o
proporcionalno smanjuje s poveanjem valne duljine, to povea
nje valne duljine usporava opaeni protok vremena. P r v e dvije od
spomenute tri pojave povezane su s r a z l i k a m a u p r o t o k u u o b i
ajenog v r e m e n a biolokog v r e m e n a izmeu odreenih
toaka u s v e m i r u . Trea pojava, u n i v e r z a l n o rastezanje prostora,
u s p o r a v a i tok vremena kako ga biljei s v e m i r s k i sat.
Uvrijeeno je da se svaka epoha svemira oznai faktorom
ekspanzije [omjera produljenih valnih duljina zraenja kakve vidi
mo prema nerastegnutim valnim duljinama kakve su izraene]. To
62

Boja znanost

se odreuje crvenim pomakom, z, ak i kad je epoha tako rana da

se crveni pomak ne moe opaziti u primljenom zraenju... Stan
dardno odreenje crvenog pomaka kao posljedice irenja svemira
predvia da se isti faktor crvenog pomaka primjenjuje na opaene
brzine pojave udaljenih dogaaja.
N a o v o m e s t u p n j u k a b a l a i k o z m o l o g i j a s u stopljeni. A k o
moemo razumjeti k a k o je irenje svemira od trenutka V e l i k o g
praska utjecalo na frekvenciju kozmikog p o z a d i n s k o g zraenja,
moi emo razumjeti i kako est dana Postanka "sadri sve tajne i
vremena s v e m i r a " . O n o to zapravo traimo je nain projiciranja
s v e m i r s k o g / b i b l i j s k o g v r e m e n a na vrijeme opaeno u naem
k u t k u svemira.
U trenutku V e l i k o g praska cijeli je v i d l j i v i svemir bio saet u
siunu tokicu prostora. Od tog trenutka irenje svemira i svoj
stveno rastezanje prostora p o m a k l i su " r u b " svemira na udalje
nost od m i l i j a r d i svjetlosnih godina. S o b z i r o m da svaka svjetlos
na g o d i n a , odnosno udaljenost koju svjetlost p r e v a l i tijekom g o d i
ne dana, i z n o s i deset bilijuna kilometara, oito je da ivimo u go
l e m u s v e m i r u . L e d e n o (-270C) kozmiko p o z a d i n s k o zraenje
opaeno u s v i m smjerovima neba rastegnuto je zraenje preosta
lo od neopisive topline V e l i k o g praska u vrijeme k a d je s v e m i r bio
siuan.
To nevjerojatno rastezanje prostora od trenutka V e l i k o g praska
i m a v e l i k i utjecaj n a nau s v e m i r s k u u r u . V a l o v i zraenja
stvorenog u r a n o m s v e m i r u rastegnuti s u , proireni, u i s t o m o m
jeru u kojem se proirio i s v e m i r . Na primjer, k a k o se s v e m i r
podvostruio, n j e g o v i m irenjem podvostruila se i udaljenost
bregova v a l o v a (kao i vrijeme izmeu otkucaja njegova sata). To
v i d i m o na slici 2. Za taj sat vrijeme e p r o l a z i t i u p o l a sporije ne
g o l i na poetku.
V e l i k i prasak, p r i m o r d i j a l n a eksplozija u kojoj je stvoren sve
m i r , nije i z r a v n o stvorio materiju. U s v e m i r u je tada postojala
ista, nevjerojatno v r e l a s l o b o d n a energija iz koje se p o e l a
s t v a r a t i materija. To je b i l o pretvaranje E (energije) u m (ma
teriju) po uvenoj Einsteinovoj f o r m u l i E = mc . Faktor c , b r z i n a
svjetlosti pomnoena s a m o m sobom, v r l o je v e l i k broj, to znai
da ak i siuna koliina materije sadri g o l e m u koliinu energi
je pa z b o g toga i za svoje stvaranje zahtijeva g o l e m u koliinu
energije.
2

Starost svemira: est dana i petnaest milijardi godina 63

SLIKA 2: Uinak r e l a t i v n o g g i b a n j a i rastezanja p r o s t o r a na o p a e n u

f r e k v e n c i j u v a l o v a svjetlosti.
U naem r e l a t i v i s t i k o m svemiru uvjeti opaaa p r e m a d o g a a j i
ma koji se o p a a j u j a k o utjeu na o p a a n j e t i h d o g a a j a ! irenje ili
saimanje p r o s t o r a stvara na f r e k v e n c i j u v a l a svjetlosti j e d n a k i ui
nak k a o i r e l a t i v n o g i b a n j e i z m e u izvora svjetlosti i p r o m a t r a a . i
r e n j e m s v e m i r s k o g p r o s t o r a svjetlosni se valovi rasteu (desna s t r a n a
crtea). A k o se s v e m i r s k i p r o s t o r saima, val svjetlosti koji p u t u j e
k r o z njega saet e se u istom o m j e r u (lijeva strana crtea).
Svjetlost sa z v i j e z d a d a l e k i h g a l a k t i k a rastee se, a veliina t o g
rastezanja se poveava k a o f u n k c i j a sve vee u d a l j e n o s t i g a l a k t i k a
od nas. Posljedica t o g a je shvaanje da se na svemir iri, i da se irio
o t p r i l i k e 15 milijardi g o d i n a .
S v e m i r se iri, a sa irenjem se h l a d i jer je poetna k o n c e n t r i
rana energija "razrjeenija" u sve veem o b u j m u . U s k o r o poslije
V e l i k o g p r a s k a r a z i n a energije, p r i k a z a n a o k o l n o m t e m p e r a t u
r o m , p a l a j e i s p o d najmanje v r i j e d n o s t i p o t r e b n e d a z a p o n e
64

Boja znanost

p r e t v o r b u u materiju k a k v u poznajemo. Ta prijelazna vrijednost,

granina temperatura protona i neutrona, oznaava trenutak na
koji u se odsad p o z i v a t i p o j m o m zatoenja kvarka. Poslije zatoenja k v a r k a , p r o t o n i i n e u t r o n i g r a d i v n e opeke materije koju
p o z n a m o n i s u se se vie m o g l i stvarati.
N a h m a n i d e s je 1250. s neobinom tonou o p i s a o proces:
poetno stvaranje stvorilo je entitet bez i k a k v e tvari. B i l o je to jedi
no fiziko stvaranje koje se i k a d d o g o d i l o , a sve je bilo koncentri
rano u trunici prostora koju je predstavljao s v e m i r o d m a h po
stvaranju. (Taj sedamsto godina stari opis mogao bi potjecati iz b i
lo kojeg udbenika suvremene fizike.) D o k se svemir iz te p r v o
bitne trunice irio, p r v o t n a bestvarna tvar promijenila se u m a
teriju k a k v u poznajemo. Biblijsko vrijeme, nastavlja N a h m a n i d e s ,
zapoinje ("uspostavlja", njegovim rijeima) p o j a v o m materije.
F i z i k a se u posljednjih dvadeset g o d i n a sloila s N a h m a n i d e s o m . N a h m a n i d e s pie da su njegovi uitelji priu saznali iz p r v i h
rijei Biblije, berait, to znai "u poetku". U poetku ega, p i t a l i
su se? U poetku vremena, bio je njihov zakljuak.
N a h m a n i d e s o v zakljuak da se biblijsko vrijeme uspostavlja
p o j a v o m materije i z v a n r e d a n je. V i d l j i v a svjetlost, n e v i d l j i v i m i k r o v a l o v i , rendgenske zrake i gama-zrake samo su razliiti o b l i c i
izraene energije koju z o v e m o elektromagnetsko zraenje. K a k o
je znanost o t k r i l a , izraena energija ne doivljava protok vreme
na. Izraena energija, primjerice zrake svjetlosti koje u p r a v o gle
date, postoji u stanju koje bismo m o g l i opisati kao "vjeno s a d a " ,
stanje u kojem vrijeme ne p r o l a z i . (O tome m o e m o p i s a t i , a l i
teko da ga m o e m o shvatiti jer je cijelo nae postojanje o b u h
vaeno t o k o m vremena.) Vrijeme, u s m i s l u u kojem ga mi doiv
ljavamo, u p o t p u n o s t i je povezano s materijalnim svijetom. Vrije
me zaista zapoinje tek stvaranjem materije.
Prijelaz iz energije u postojanu materiju d o g o d i o se 0,00001
s e k u n d u poslije V e l i k o g praska. Svemir je tada bio o t p r i l i k e b i l i
j u n puta manji i topliji negoli je danas.

ESTA Z L A T N A J A B U K A : STAROSTI N A E G SVEMIRA

" Z e m l j a bijae tohu i bohu..." (Knjiga Postanka 1,2). Uobiajeni

prijevod tog stiha iz Knjige Postanka je " Z e m l j a bijae nestvorena
(tohu) i p r a z n a (bohu)." Nestvorena i l i kaotina je dobar p r i j e v o d
Starost svemira: est dana i petnaest milijardi godina 65

rijei tohu. A l i bohu ne znai samo p r a z n a . I T a l m u d i N a h m a n i d e s

kau d a bohu znai ispunjen sastojcima materije.
Toniji, p r e m d a nespretniji, prijevod Knjige Postanka 1,2 glasi:
" Z e m l j a bijae u stanju kaosa, a l i ispunjena sastojcima materije."
S o b z i r o m da se biblijsko vrijeme uspostavlja s p o j a v o m mate
rije, znai d a b i b l i j s k i sat poinje o t k u c a v a t i s bohu, t r e n u t k o m
o d m a h poslije V e l i k o g p r a s k a , k a d s e n a m a p o z n a t a materija
stvorila iz energije. Starost sve materije u s v e m i r u potjee od bo
hu, trenutka zatoenja k v a r k o v a .
T e m p e r a t u r u , a iz toga i frekvenciju energije zraenja u trenut
ku zatoenja k v a r k o v a z n a m o . To nije ekstrapolirana i l i procije
njena vrijednost iz uvjeta koji su v l a d a l i u dalekoj prolosti i l i u
d a l e k o m s v e m i r u . Moemo je izmjeriti ovdje na Z e m l j i u najsu
v r e m e n i j i m f i z i k a l n i m laboratorijima, a otprilike je b i l i j u n puta
vea od temperature p o z a d i n s k o g kozmikog zraenja koje danas
mjerimo, odnosno 3 K. Ta energija zraenja i m a l a je frekvenciju
b i l i j u n puta veu od frekvencije dananjeg p o z a d i n s k o g kozmi
k o g zraenja.
Zraenje se od trenutka zatoenja k v a r k o v a rastegnulo b i l i j u n
puta. N j e g o v c r v e n i p o m a k , z, koji danas opaamo i z n o s i 10 . To
rastezanje svjetlosnih v a l o v a u s p o r i l o je frekvenciju s v e m i r s k o g
sata r a z m a c i izmeu njegovih otkucaja poveali su se b i l i j u n
p u t a . " T o takoer p r i m j e n o m n i z a L o r e n t z o v i h faktora z a v r e
m e n s k o rastezanje vrijedi i za b r z i n u odvijanja dogaaja koje opa
a m o . " To su p o u z d a n e f i z i k a l n e vrijednosti.
12

D a bismo izmjerili starost svemira, vraamo se unatrag u v r i

jeme. S naeg motrita, rabei zemaljske satove koji otkucavaju
p r e m a uvjetima na dananjoj Z e m l j i , mjerimo starost od 15 m i l i
jardi g o d i n a . I to je posve ispravno za na l o k a l n i p o g l e d . Biblija
prihvaa to zemaljsko motrite, a l i samo za vrijeme poslije A d a
m a . B i b l i j s k i sat prije A d a m a nije sat p o v e z a n s bilo k o j i m poseb
n i m motritem. To je sat koji gleda unaprijed od trenutka stvara
nja, u n i v e r z a l n i sat ugoen s kozmikim zraenjem u t r e n u t k u
stvaranja materije. Ta svemirska ura, k a k o je danas v i d i m o , o t k u
cava b i l i j u n p u t a sporije negoli u trenutku njezinog stvaranja. B i
lijun puta produljeno zraenje o d bohua u z r o k o v a l o je b i l i j u n p u
ta skraen doivljaj vremena.
T a svemirska ura biljei prolazak jedne m i n u t e d o k m i n a Z e
m l j i doivimo b i l i j u n m i n u t a . D i n o s a u r i su v l a d a l i Z e m l j o m 120
m i l i j u n a g o d i n a , mjereno naim doivljajem vremena. Ti satovi su
66 Boja znanost

podeeni r a s p a d o m r a d i o a k t i v n i h n u k l i d a ovdje na Z e m l j i pa su
stoga i s p r a v n i za na zemaljski sustav. A l i da b i s m o saznali sve
m i r s k o vrijeme, zemaljsko vrijeme m o r a m o podijeliti s b i l i j u n o m .
Uz takav omjer b r z i n a prolaska vremena, 120 m i l i j u n a zemaljskih
g o d i n a traju samo jedan sat. To je opeprihvaena f i z i k a i biblij
ska tradicija ove rasprave. Prijeimo na s u v r e m e n u teologiju.
to sve to znai za starost svemira?
U p o j m o v i m a dana, godina i tisuljea, rastezanje kozmikog
doivljaja vremena za b i l i j u n puta, dijeljenjem 15 m i l i j a r d i g o d i n a
s b i l i j u n smanjuje tih 15 m i l i j a r d i g o d i n a na est dana!
Da je svemir b i l o koje druge veliine, temperature i l i mase, i l i
da je granina t e m p e r a t u r a materije (protona i neutrona) b i l a
drukija, ta relacija ne bi postojala. K o z m o l o z i se ude k a k o su
masa i energija irenja svemira "nevjerojatno f i n o " usklaeni, s
f a k t o r o m od 1 naprama 10 . K a o da su te vrijednosti bile izabra
ne. Moda jesu.
120

I K n j i g a Postanka i znanost imaju pravo. U p i t a li netko je li do

pojave ovjeanstva prolo est dana i l i 15 m i l i j a r d i g o d i n a , p r a v i
o d g o v o r je " d a " .
Podudaranje biblijskog vremena i svemirske ure moe i z g l e
d a t i sluajno. Postoji, meutim, test ove teorije. Biblija n a m ne
kae samo da je izmeu stvaranja s v e m i r a i stvaranja A d a m a
prolo est dana, ve biljei i kljune dogaaje koji su se z b i l i t i h
dana. Imajui to u v i d u , u s p o r e d i m o tonost k o j i m d a n za d a n o m
K n j i g a Postanka biljei dogaaje s odgovarajuim z n a n s t v e n i m
otkriima. S m a t r a m d a e i z a k l e t i s k e p t i k , s v j e t o v n i i l i k r e a cionist, podudaranje nai p r e d o b r i m da se r a d i samo o sluajno
sti. (Pojednostavljenu analogiju kozmikog p o z a d i n s k o g zraenja
kao u n i v e r z a l n o g sata nai ete u D o d a t k u , odjeljak a.)

Starost svemira: est dana i petnaest milijardi godina 67

P O G L A V L J E

est dana
Postanka

TRAJANJE EST DANA

POSTANKA

PLAVI POMAK
(Z+1)

S biblijskog

Sa zemaljskog

S biblijskog

Priblino godina

motrita, gledano

motrita, gledano

motrita, na

prije Adama, na

unaprijed od

unatrag od

poetku prvog

poetku svakog

poetka prvog

sadanjosti

dana

dana

Prvi dan

8 milijardi g.

Drugi dan

4 milijarde g.

2,0 x 10

Trei dan

2 milijarde g.

3,0 x 10

etvrti dan

1 milijarda g.

3,5 x 10

Peti dan

0,5 milijarde g.

3,7 x 10

12

0,75 milijardi g.

esti dan

0,25 milijarde g.

3,9 x 10

12

0,25 milijardi g.

dana

Potkraj estog dana

4,0 x 10

Ukupno:
est 24-satna dana

68

15,75 milijardi g.

Boja znanost

15,75 milijardi g
12

7,75 milijardi g.

12

3,75 milijardi g.

12

1,75 milijardi g.

12

Openito poklapanje izmeu biblijskog kozmikog vremena i

zemaljskog vremena, opisano u p r e t h o d n o m p o g l a v l j u , iznenau
jue je dobro. D n e v n e pojedinosti tog v r e m e n s k o g sklada z a o k u pljuju. U d o b i v a n j u t i h detalja m o j i su i z v o r i samo prihvaena
znanost i tradicijski biblijski komentari. M o l i m itatelja nenaklonjenog znanosti da pretrpi i l i preskoi ono malo matematike to
slijedi i nastavi praenjem usporedbe znanosti i Knjige Postanka 1
iz dana u d a n Stvaranja.
Naa b i l i j u n p u t a d u l j a predodba v r e m e n a o d k o z m i k o g
v r e m e n a Postanka prosjek je za est dana stvaranja. K a o to sam
ve s p o m e n u o , potjee od priblino b i l i j u n puta p r o d u l j e n i h svje
tlosnih v a l o v a nastalih irenjem svemira. M o j a u p o r a b a pojma
svjetlosnih v a l o v a o d n o s i se na sve energije elektromagnetskog
zraenja ( m i k r o v a l o v e , rendgenske zrake, gama-zrake itd.), a ne
samo na u s k i r a s p o n v a l n i h d u l j i n a i frekvencija v i d l j i v e svjet
losti.
S v e m i r je u s v i m smjerovima ispunjen zraenjem koje, z a p r a
v o , p r e d s t a v l j a odjek V e l i k o g p r a s k a . O n o t v o r i p o z a d i n s k i
" u m " n e p o v e z a n s b i l o k o j i m p o s e b n i m i z v o r o m i jedino je z r a
enje s podrijetlom iz vremena V e l i k o g praska. Z o v e m o ga p o z a d i n s k o kozmiko zraenje, a prepoznajemo ga i po svojstvenoj
temperaturi koja o d g o v a r a onoj koju bi i m a l o tijelo koje zrai na
isti nain. to je temperatura tijela via, vea je frekvencija zrae
nja. Z b o g jednostavnosti uobiajeno je da se frekvencije p o z a d i n
s k o g kozmikog zraenja s p o m i n j u kao odgovarajua temperatu
ra c r n o g tijela svemira. Danas ta temperatura i z n o s i 2,73 K (ot
p r i l i k e -270C). To je na n e k i nain temperatura crnine s v e m i r a .
P o z a d i n s k o kozmiko zraenje je kozmika u r a . N j e g o v a v a l
na frekvencija je b r z i n a otkucavanja te ure. "Izravno mjerljiva k o
ordinata uz d o g l e d n i c u [u svemir] nije vrijeme ve c r v e n i p o m a k
(z)" omjer frekvencija p o z a d i n s k o g kozmikog zraenja na
nekoj udaljenosti u prolosti p r e m a frekvencijama p o z a d i n s k o g
kozmikog zraenja opaenih danas. O d m a h poslije V e l i k o g
praska, k a d je svemir bio siunih dimenzija, sve je zraenje koje
s e iri dananjim g o l e m i m s v e m i r o m b i l o sabito n a m a l i p r i
m o r d i j a l n i prostor. Ta nevjerojatno v e l i k a koncentracija energije
i m a l a je za posljedicu temperaturu i v a l n u frekvenciju p o z a d i n
s k o g kozmikog zraenja m i l i j a r d e p u t a veu o d dananjeg
ledenog svemira na 2,73 K. Kozmika je u r a tada otkucavala m n o
go bre negoli danas.
est dana Postanka 69

irenjem svemira njegova je veliina i temperatura, a z b o g to

ga i njegova u r a , b i l a sve slinija dananjem stanju. Z b o g toga
"trajanje" svakog uzastopnog dana Postanka obuhvaa v r e m e n
s k i raspon sve sliniji v r e m e n u p r o m a t r a n o m s naeg zemaljskog
motrita. Svako podvostruavanje veliine " u s p o r i l o " je k o z m i
ku u r u na p o l o v i c u . S o b z i r o m da se vrijeme potrebno za p o d
vostruavanje veliine svemira poveanjem veliine eksponenci
jalno poveava, usporavanje kozmike ure (relativno p r e m a ze
maljskoj) se eksponencijalno smanjivalo. Zadaa o v o g poglavlja je
k v a n t i f i k a c i j a eksponencijalne relacije izmeu 24 sata s v a k o g
d a n a Postanka i vremena koje doivljavamo na Z e m l j i .
P r v o poglavlje Postanka j e p o p u t z u m a kamere. D a n z a d a n o m
daje n a m sve vie pojedinosti o sve manje v r e m e n a i prostora.
P r v i d a n Postanka obuhvaa cijeli s v e m i r . U treem d a n u spo
minje se samo Zemlja. Poslije estog dana b i b l i j s k i p o g l e d p r a t i
samo l o z u koja v o d i praocu A b r a h a m u . Biblija i dalje z n a za pos
tojanje svemira, a l i njezino je zanimanje sad posveeno samo jed
noj ljudskoj l o z i . To suavanje motrita u kojem s v a k i sljedei d a n
sa sve vie pojedinosti opisuje sve manje odsjeke vremena i pros
tora i m a u s p o r e d n i c u u znanstvenom biljeenju brojeva.
K a d su podaci raireni preko mnogo redova veliine, informaci
ja se esto prikazuje u logaritamskom p r i k a z u . Svako poveanje za
10, bez obzira radilo se o poveanju sa 1 na 10 i l i s 1 m i l i j u n na 10
milijuna, na grafikonu dobiva jednaku veliinu. Tako p r v i centime
tar grafikona moe predstavljati 1000 do 100, d r u g i 100 do 10, trei
10 do 1. Prema tome, p r v i centimetar p o k r i v a 900 jedinica (1000 m i
nus 100), d r u g i centimetar 90, a trei samo 9. K a d ne bismo rabili ta
kav nain informaciju u posljednjem odsjeku morali bismo sabiti u
9/900, odnosno 1/100 centimetra, to bi bilo v r l o nejasno. (Ili bismo
grafikon p r o d u l j i l i 100 puta, to ne bi takoer bilo naroito prak
tino.) Rjeenje je prikaz podataka u logaritamskom mjerilu.
Knjiga Postanka je izabrala tu oubiajenu matematiku t e h n i k u
da rijeima opie dogaaje u g o l e m o m r a s p o n u v r e m e n a od
trenutka stvaranja svemira do stvaranja due (ne tijela) ovjean
stva. S v a k i sljedei d a n P o s t a n k a p r e d s t a v l j a e k s p o n e n c i j a l n o
manji broj g o d i n a doivljenih s naeg zemaljskog motrita. Meu
t i m , biblijska relacija za vrijeme nije umjetno stvoreni logaritam
s k i sustav s b a z o m 10, koji smo u p r a v o o p i s a l i . K n j i g a Postanka je
odabrala b a z u koja se javlja p o s v u d a u s v e m i r u , b a z u koja se u
matematici zove p r i r o d n i logaritam, e.
70

Boja znanost

Elegantna k r i v u l j a o k l o p a mekuca indijske ladice (nautilusa)

u p r i r o d i se javlja m n o g o ee od b i l o kojeg d r u g o g o b l i k a . N j e
gove crte slijede eksponencijsku s p i r a l u .
S v a k i sljedei zavoj spirale iri je za n a i z g l e d sluajan a l i pos
tojani faktor. Ista k r i v u l j a ponavlja se u rasporedu sjemenki s u n
cokreta, zakrivljenju kljova i irenju k r a k o v a s p i r a l n i h galaktika,
ukljuujui i nau Mlijenu stazu. Grafiki ona takoer iscrtava
relaciju izmeu vremena Knjige Postanka i zemaljskog v r e m e n a
d o k se svemir irio od svog tokastog poela u V e l i k o m p r a s k u
( v i d i s l i k u 3).
Jacob B e r n o u l l i , suvremenik Isaaca N e w t o n a , o b l i k te k r i v u l j e
u p o l a r n o m k o o r d i n a t n o m sustavu matematiki je i z r a z i o o v a k o :

O v d j e je r udaljenost od presjecita koordinata x i y (ishodite,

0), a je konstanta, a H kut izmeu crte 0r i osi x. Poveavanjem H
toka r se spiralno udaljava od ishodita. K a d je eksponent nega
tivan, kao u :

toka r se spiralno pribliava ishodito u v r t l o g u bez kraja, uvijek

sve blie ishoditu a l i ga n i k a d ne doseui. U s p r k o s tome spirala
i m a konanu d u l j i n u .
Za matematiki neupuene, ova se rasprava moda ini sloe
n o m . A l i imajte na u m u da je Einsteinov kolega sir James Jeans,
divei se k a k o se dobro svemir moe matematiki opisati, izjavio
" B o g je matematiar".
K a o to je vrijednost pi (3,14159...) temelj opisa s v i h k r u g o v a (pi
puta promjer k r u g a daje njegov opseg), e je temelj s v i h spirala. Z a
p r a v o se na k r u g moe gledati kao na poseban sluaj spirale s ras
t o m (promjenom) j e d n a k o m nitici. Pojavljujui se p o s v u d a u
p r i r o d i i matematici, vrijednost e je limes
(1 + 1/n)

to je dobro poznata f o r m u l a ukamaivanja. Za vee vrijednosti n

jednaka je 2,71827..., to je n i z koji n i k a d ne zavrava, n i k a d se ne
ponavlja i n i k a d ne premauje 2,71828.
est dana Postanka 71

SLIKA 3: E k s p o n e n c i j a l n a spirala: krivulja koju esto v i d i m o u p r i r o d i

(indijsku laicu i a m o n i t snimila K a r e n B e n z i o n , s u n c o k r e t s n i m i l a H a das S c h r o e d e r , a spiralna g a l a k t i k a je snimljena sa Zvjezdarnice Hale)
Ta eksponencijska relacija takoer se moe nacrtati u p o z n a t i
jem K a r t e z i j e v o m x-y k o o r d i n a t n o m sustavu gdje f o r m u l a d o b i v a
oblik:

A = Ae

Lt

72

Boja znanost

S o b z i r o m da traimo relaciju izmeu linearnog toka vremena

doivljenog na Z e m l j i i kozmikog vremena Postanka, Kartezijev
oblik, a ne p o l a r n i , ovdje vie vrijedi. Identina relacija opisuje eksponencijski raspad r a d i o a k t i v n i h atoma.
Smatramo da starost svemira i z n o s i oko 15 m i l i j a r d i g o d i n a . To
je s naeg, zemaljskog, motrita gledano unatrag od sadanjosti
p r e m a prolosti. Biblijsko motrite, meutim gleda p r e m a naprijed
od trenutka stvaranja. To saznajemo iz samog teksta Biblije, jer
ona biljei p r v i d a n kao d a n broj jedan, a ne kao p r v i d a n . P r e m
da se za sve druge dane rabe r e d n i brojevi (drugi, trei, itd.), K n j i
ga Postanka u z i m a apsolutni broj za d a n broj jedan jer promatra
vrijeme od njegova poetka, s motrita u kojem nema d r u g o g vre
mena s k o j i m bi ga usporedila. K a o to je napisao N a h m a n i d e s :
" K a d se stvori materija, uspostavlja se i vrijeme."
Taj trenutak stvaranja materije k a k v u poznajemo, trenutak z a toenja k v a r k o v a , d o g o d i o se 0,00001 s e k u n d u poslije V e l i k o g
praska. Razdoblje od 0,00001 sekunde moe se initi beznaajno,
a l i u njemu je svemir istu energiju pretvorio u sastojke 100 m i l i
j a r d i g a l a k t i k a , s v a k u sa 100 m i l i j a r d i z v i j e z d a . Pokraj b a r e m
jedne od t i h zvijezda postoji planet p u n ivota koji eli saznati
svoje podrijetlo.
U naoj primjeni formule

A = Ae

Lt

A je zemaljsko vrijeme, broj dananjih zemaljskih dana sadranih

u jednom d a n u Knjige Postanka bilo kojeg trenutka tijekom raz
doblja p r v i h est dana.
A je trenutani omjer kozmikog vremena u trenutku zatoenja k v a r k o v a p r e m a dananjem v r e m e n u i l i , j e d n a k o v r i j e d n o ,
omjer frekvencije kozmikog p o z a d i n s k o g zraenja tada i danas,
to je pak proporcionalno omjeru pozadinske temperature s v e m i
ra tada (10,9 x 10 K) i danas (2,73 K ) .
L je p r i r o d n i logaritam od 2 (to se obino pie ln 2 i jednako je
0,693) podijeljen s p o l u p e r i o d o m .
P o l u p e r i o d je jedan d a n Postanka.
t je vrijeme u d a n i m a Postanka i poveava se od nitice do est.
K a k o b i s m o s a z n a l i trajanje s v a k o g d a n a P o s t a n k a p r e m a
naem mjerenju vremena, integriramo jednadbu i rijeimo taj i n
tegralni oblik za s v a k i od est dana Postanka:
0

12

est dana Postanka 73

integral od A = (-A /L)e

-Lt

Jedinice su d a n i . P r e t v o r b o m zemaljskih dana u zemaljske godine

(dijeljenjem A s 365) d o b i v a m o p o d a t k e p o p i s a n e u t a b l i c i na
poetku o v o g poglavlja.
Z b r o j trajanja s v i h est dana je predvianje starosti s v e m i r a .
T a k o izraunata starost svemira i z n o s i 15,75 m i l i j a r d i g o d i n a . To
je gotovo identino s procjenom d o b i najstarijih z v i j e z d a koja i z
nosi 16 m i l i j a r d i g o d i n a .
Valja zapamtiti da su znanstveni p o
d a c i za starost s v e m i r a i temperature procjene, pa p r e m a tome
n i s u tone.
O s i m to n a m omoguuje izraunavanje starosti svemira, p o z
navanje trajanja s v a k o g d a n a omoguuje n a m u s p o r e d b u n i z a
z n a n s t v e n i h otkria s podruja kozmologije i paleontologije s d o
gaajima o p i s a n i m s v a k o g d a n a P o s t a n k a . Poklapanje, d a n z a
d a n o m , izmeu biblijskog opisa nae kozmike geneze i opisa k o
ji daje znanost, v r l o je v e l i k o . Saetak ete nai u tablici na str. 75.
D a n jedan Postanka poinje prije 15,75 m i l i j a r d i g o d i n a i z a v r
ava prije 7,75 m i l i j a r d i g o d i n a . Poslije dvije tisue g o d i n a odbija
nja takve mogunosti, kozmologija nas je naposljetku obavijestila
da je u t o m razdoblju postojao poetak. P o t o m , hlaenjem s v e m i
ra, elektroni su se m o g l i poeti vezati za atomske jezgre i svjetlost
je u t o m trenutku d o s l o v n o osloboena. Prolo je jo v r e m e n a pa
su se poele stvarati galaktike.
Biblija ograniava svoj opis tog razdoblja na samo stvaranje i
p o t o m razdvajanja svjetlosti od tame (Knjiga Postanka 1,4). Tu
spominje dogaaj koji se ne pojavljuje nigdje drugdje u idovskoj
B i b l i j i , jedinstvenu pojavu o p i s a n u kao D u h Boji to l e b d i n a d
s v e m i r o m (Knjiga Postanka 1,2). To je biblijski potrebno k a k o bi
po stvaranju svemira poelo njegovo oblikovanje. F i z i k a takoer
i m a jedinstvenu p o j a v u n a z v a n u inflacija. R a d i se o i z n e n a d n o m
i k r a t k o m irenju s v e m i r a o d m a h poslije V e l i k o g p r a s k a . U
siunom djeliu sekunde svemir se od toke stvaranja poveao
n a veliinu o t p r i l i k e j e d n a k u dananjem S u n e v u s u s t a v u .
O d m a h p o t o m , smatra se, irenje se " v r a t i l o " na b r z i n u slinu
danas mjerenoj vrijednosti.
D a n broj d v a zapoinje prije 7,75 m i l i j a r d i g o d i n a i zavrava
prije 3,75 m i l i j a r d i g o d i n a . U t o m je razdoblju nastala veina z v i
jezda u s p i r a l n i m k r a k o v i m a Mlijene staze. Sunce, z v i j e z d a glav
n o g n i z a smjetena u j e d n o m od s p i r a l n i h k r a k o v a , nastala je p r i 74

Boja

znanost

je o k o 4,6 m i l i j a r d i g o d i n a . Najstarije z v i j e z d e Mlijene staze

n a l a z i m o u k u g l a s t i m s k u p o v i m a , i z v a n spiralnog d i s k a , i v r l o ih
je m a l o v i d l j i v o g o l i m o k o m .
Biblija n a m g o v o r i da je tijekom dana broj d v a o b l i k o v a n o nebo
(Knjiga Postanka 1,8). S naeg motrita, nebo koje v i d i m o gotovo
u p o t p u n o s t i tvore zvijezde spiralnog diska Mlijene staze.
D a n broj tri zapoeo je prije 3,75 m i l i j a r d i g o d i n a i zavrio p r i
je 1,75 m i l i j a r d i g o d i n a . Iz geolokih d o k a z a d o b i v e n i h p u t e m
v r e m e n o m istroenih starih stijena, s a z n a l i smo da se Z e m l j a
o h l a d i l a , n a k o n ega se na njezinoj povrini pojavila tekua v o d a ,
prije 3,8 m i l i j a r d i g o d i n a . Posve s u p r o t n o d o n e d a v n a p r i
hvaenom znanstvenom miljenju, p r v i jednostavni o b l i c i biljnog
ivota p o j a v i l i su se v r l o b r z o poslije toga, a ne n e k o l i k o m i l i j a r d i
g o d i n a kasnije.
B i b l i j s k i opis tog r a z d o b l j a spominje p r v u tekuu v o d u n a
Z e m l j i te pojavu oceana i k o p n a (Knjiga Postanka 1,9). Poslije to
ga slijedi biljni ivot (Knjiga Postanka 1,11). P r e m d a jednostavno
itanje teksta g o v o r i da su se tog dana pojavile sve vrste biljaka,
kabala ispravlja tu pogreku izjavljujui da " z a tu n a r e d b u nije
bio dodijeljen posebni d a n jer to nije bila jedinstvena zadaa".
Od s v i h dogaaja o p i s a n i h u est dana, taj je jedini za koji tradici
ja g o v o r i da se rastegnuo k r o z razdoblje dulje od tog dana. P o
d r o b n i j u a n a l i z u treeg dana naveo sam u d o d a t k u .
D a n broj etiri zapoeo je prije 1,75 m i l i j a r d i g o d i n a i zavrio
prije 750 m i l i j u n a godina. Geologija je otkrila podatke koji u k a z u
ju na to da se u t o m razdoblju atmosferska koncentracija fotosintetski stvorenog k i s i k a p o d i g l a na r a z i n u u s p o r e d i v u s o n o m u
dananjoj atmosferi. Postoje nagovjetaji da je daljnjim hlae
njem Zemlje i poveanjem koliine atmosferskog k i s i k a atmosfe
ra, dotad zamuena, postala p r o z i r n a .
Biblija t v r d i da su u t o m razdoblju i l i stvoreni Sunce, Mjesec i
zvijezde (Nahmanides) i l i da su, p r e m d a ve postoje, tada postali
v i d l j i v i (Talmud). U oba scenarija tekst g o v o r i da su nebeska t i
jela postala tako jasno v i d l j i v a (prozirna atmosfera) da su se m o
gla u p o r a b i t i za odreivanje vremena i promjene godinjih doba
(Knjiga Postanka 1,14-19).
D a n broj pet zapoeo je prije 750 milijuna godina i zavrio prije
250 m i l i j u n a godina. Stigli smo u razdoblje kambrija. Za uspored
bu s b i b l i j s k i m komentarima najvanija znanost postaje paleon
tologija. F o s i l n i n a l a z i prije 530 milijuna godina otkrivaju iznenad76 Boja znanost

rtu, e k s p l o z i v n u pojavu bujanja ivotinja u m o r i m a , uz istodobno

stvaranje s v i h temeljnih tjelesnih planova suvremenih ivih bia. Poslije toga, prije otprilike 360 mil
pojavili su se v o d e n i g m a z o v i i krilate ivotinje (kukci).
N a t o m mjestu K n j i g a Postanka p r v i put spominje ivotinje.
T v r d i k a k o v o d e vrve m n o g o v r s n i m ivotinjama. P o t o m se javlja
ju g m a z o v i i krilate ivotinje (Knjiga Postanka 1,20,21).
D a n broj est poinje prije 250 m i l i j u n a g o d i n a i zavrava prije
o t p r i l i k e 6000 g o d i n a , u vrijeme A d a m a . Paleontologija biljei da
se prije oko 250 m i l i j u n a g o d i n a d o g o d i l o m a s o v n o izumiranje 90
posto zemaljskog ivota, poslije ega slijedi o b n o v a ivota. K o p
no v r v i ivotinjama, nastaju sisavci, a naposljetku i h o m i n i d i .
Biblija kae d a n a k o p n u ive ivotinje, u z p o j a v u sisavaca i ,
konano, ovjeka. Tako zavrava opis est dana, sve zbijeno u sa
mo 31 stih.
B i b l i j s k i opis p o j e d i n i h dana z a n i m l j i v je i sam po sebi. Poetak
s v a k o g dana najavljuje kozmiki i l i d r u g i dogaaj o d v r l o v e l i k o g
znaaja.
Poetak d a n a jedan, prije o k o 16 m i l i j a r d i g o d i n a , oznaava
stvaranje svemira, V e l i k i prasak. D a n d v a poinje prije oko 8 m i l i
jardi g o d i n a , u vrijeme k a d neke procjene kau da se poeo ob
l i k o v a t i galaktiki disk Mlijene staze. (Taj je nadnevak dvojben i
ne slau se s v i k o z m o l o z i s njim.) D a n t r i poinje prije 3,8 milijar
di g o d i n a . N j i m e zavrava razdoblje u kojem je Zemlja b i l a b o m
bardirana tako j a k o m meteoritskom kiom da je svaka pojava i
vota z a p r a v o b i l a onemoguena. O d m a h poslije toga pojavljuje se
tekua v o d a i p r v i tragovi ivota.
Poetak dana etiri prije 1,8 m i l i j a r d i g o d i n a oznaava poetak
eukariotskog ivota ivih bia sa stanicama graenim tako da
imaju unutranju jezgru u kojoj se n a l a z i veina staninog genet
skog materijala ( D N K ) . Prije tog trenutka ivot je bio p r o k a r i o t s k i
stanice n i s u imale jezgru. Sva iva bia s vie od jedne stanice
su eukariotska. D a n pet, zapoeo prije 750 m i l i j u n a g o d i n a , o z
naava p o j a v u p r v i h jasno viestaninih o r g a n i z a m a . D e s e t k o vanje, u p u n o m s m i s l u te rijei, d o g o d i l o se na poetku dana est,
prije 250 m i l i j u n a g o d i n a . U to je vrijeme nestalo izmeu 90 i 95
posto sveg ivota u m o r i m a , otvarajui put n a g l o m razvoju ivo
tinja na k o p n u .
U samo 31 stihu, odnosno sa samo n e k o l i k o stotina rijei, B i b
lija opisuje dogaaje koji premouju 16 m i l i j a r d i g o d i n a . To su
est dana Postanka 77

dogaaji za koje su znanstvenici utroili d o s l o v n o milijune rijei.

C i j e l i se r a z v o j ivotinjskog svijeta saima u o s a m b i b l i j s k i h
reenica. Uzimajui u o b z i r kratkou b i b l i j s k o g p r i p o v i j e d a n j a ,
s k l a d izmeu izjava i vremena dogaanja u K n j i z i Postanka 1 i
otkria suvremene znanosti je nevjerojatno dobar, posebice k a d
shvatimo da su s v i uporabljeni biblijski o p i s i zabiljeeni stoljei
m a , pa i tisuljeima u prolosti, pa stoga ni na koji nain n i s u
m o g l i b i t i p o d utjecajem suvremene znanosti. Z a p r a v o se suvre
mena znanost u s k l a d i l a s b i b l i j s k i m o p i s o m naeg nastanka.
Z n a n s t v e n i c i m a se p o n e k a d ne svia rasprava p o p u t ove. N a
ime, moe ju se iskoristiti za ukazivanje na sljedee s i l o g i z m e : (a)
Znanost potvruje m u d r o s t Biblije, (b) U Bibliji su n a p i s a n i s v i
o d g o v o r i koje je p o t r e b n o z n a t i za razumijevanje ovjekova
poloaja u kozmikom p o r e t k u . Stoga, (c) znanost nije potrebna
kao orue razumijevanja ovjekova poloaja u u n i v e r z a l n o j she
mi postojanja. K a o znanstvenik, teko b i h mogao podrati tako
b e s m i s l e n i slijed d e d u k t i v n o g zakljuivanja. P r e m d a je B i b l i j a
udovino istinita i ispunjena mudrou koja u vrijeme njezina
pisanja nije m o g l a b i t i s v i m a poznata, ako je uope to i m o g l a b i t i ,
a l i nigdje ne t v r d i da i m a sve odgovore. Biblija je moda g l a v n i
i z v o r tvrdnje o postojanju smisla naeg postojanja. A l i razumije
vanje u z r o k a te svrhe, k a k o je prije m n o g o stoljea u s t v r d i o M a i monides, moe se pronai samo poznavanjem fizikog svijeta. Da
dobije to znanje teolog se mora pretvoriti u znanstvenika.
Znanost i Biblija su sukladne, a ne meusobno iskljuive. P o z
navanje p r i r o d n i h zakona, koji iz bijele Suneve svjetlosti izdvaja
ju m o d r o i njime boje nae dnevno nebo i l i na kraju dana pret
varaju to isto Sunce u bljetavu naranastocrvenu k u g l u , moe
samo poveati divljenje p r e m a finesama stvaranja. Z n a n s t v e n a
otkria su omoguila mjerljive pokazatelje jednog v i d a naeg s v i
jeta koji p r e l a z i materijalno.
Uz pomo A l b e r t a Einsteina u est smo dana Postanka o t k r i l i
milijarde g o d i n a razvoja svemira. Biblija t v r d i da je Stvaratelj os
tao a k t i v a n u djelima stvaranja. Prije negoli potraimo to boansko sudjelovanje, m o r a m o spoznati biblijski koncept iskazivanja
te transcedentne prisutnosti. Prije negoli Boga potraimo u p r i r o
d i , m o r a m o bolje razumjeti p r i r o d u Boga.

78 Boja znanost

P O G L A V L J E

Boja narav:
biblijska oekivanja
za beskonanog,
a ipak posvuda
prisutnog Stvaratelja

B o g u kojeg ne vjeruje ateist obino nije b i b l i j s k i B o g . Na

nesreu, bog " v j e r n i k a " takoer esto nije biblijski B o g .
Tisuljeima sveti r a t n i c i proglaavaju p r i o r i t e t n a p r a v a n a
poznavanje Bojih pretpostavljenih rijei. U Jerihonu i A j u , M e k i
i M e d i n i , Jeruzalemu i Tiberijadi njihova su osvajanja natopila tlo
k r v l j u koja se smatrala svjetovnom. elimo li p o m i r i t i svjetovni i
biblijski p o g l e d na svijet, v r l o je vano znati k a k a v bi b i b l i j s k i B o g
morao b i t i .
N e d u g o poslije smrti majke m o g kolege, jedan je posjetitelj u p
itao m o g raaloenog prijatelja m o e li jo v j e r o v a t i u B o g a .
O d g o v o r nije b i o oekivani: " K o l i k o z n a m , A b r a h a m j e u m r o ,
Izak je u m r o , Jakov je u m r o , Mojsije je u m r o , N o a je u m r o . ak je
i A d a m u m r o . Svaka je osoba u Bibliji u m r l a . Svatko tko je roen
m o r a umrijeti. P r i r o d a i Biblija u tome se p o t p u n o slau."
Posjetitelj nije jedini u stvaranju neobino udne z a m i s l i da je
patnja na n e k i nain u suprotnosti s b i b l i j s k o m t v r d n j o m o d o
b r o s t i v o m B o g u . O beskonanom Stvoritelju moemo m i s l i t i to
ta. Na nesreu, nae z a m i s l i n i s u nuno vane. elimo li saznati
osobine biblijskog Boga, mjesto gdje emo ih nai je Biblija. e
l i m o li istraiti je li biblijski opis Boga stvaran, pogledajmo svijet.
Boja znanost 79

Iz Biblije z n a m o da su d v a v i d a trancedentne beskonanosti

nazvane B o g " k o n d e n z i r a n e " i projicirane u na prostorno i vre
m e n s k i ogranieni svemir. Jedno je objavljenje, napisano rijeima,
a mi ga z o v e m o Biblija. D r u g i se o t k r i v a u udima p r i r o d e i z a
k o n i m a djelovanja p r i r o d e . To je sve to z n a m o o Stvaratelju. S v i
jet je samo obris i l i s l i k a (na idovskome cim) Stvaratelja (Knjiga
P o s t a n k a 1,27). Poznavanje b i t k a Beskonanoga i z v a n je naih
mogunosti (Izlazak 32,23).
Biblija je u g l a v n o m pripovjedaka i v o d i nas k r o z ivote biblij
s k i h osoba. Iz zabiljeenih dogaaja moemo izvui b i b l i j s k i k o n
cept prikazivanja Boga u naem svijetu.
Temeljno sredstvo Biblija o d m a h postavlja: p r i r o d a je b i l a i bit
e glavno sredstvo veine boanskih utjecaja unutar svijeta. T i
jekom est dana Postanka (Knjiga Postanka 1,1-31) svemir je nas
tao iz svojih kaotinih poetaka, zapoeo je ivot i p o t o m se p o
javilo ovjeanstvo. U cijelom t o m razdoblju rije stvaranje k o r i s t i
se za samo tri dogaaja. V e l i k o m veinom o p i s a n i h dogaaja u p
ravljaju p r i r o d n i z a k o n i , s t v o r e n i kao n e o d v o j i v i d i o s v e m i r a .
Sigurno beskonanom Stvoritelju nije trebalo est dana i l i ak est
p i k o s e k u n d i d a s t v o r i s v e m i r k a k a v p o z n a m o . Zato n e t r e n u
tani svemir? D o k Izraelci odlaze iz Egipta, Biblija n a m kae k a k o
je B o g u p o r a b i o vjetar koji je cijele noi p u h a o i r a z d v o j i o M o r e
t r s k i (Izlazak 14,21). Zato cjelononi vjetar, a ne n a p r o s t o
nebeska ruka? B i l o bi to m n o g o dojmljivije.
est dana Postanka i vjetar na m o r u osiguravaju p r i r o d n i i z
gled svijeta. P r i r o d n i svijet omoguuje n a m zadravanje nae slo
bodne volje. B i b l i j s k i Stvaratelj moda je svemoan, a l i u o v o m
s v e m i r u s v a k i ovjek bira vlastiti put. A p o n e k a d i m a m o mogu
nost " u v j e r i t i " ak i Stvoritelja u izbor puta.
Izraelci p o d n o gore Sinaja, gdje Mojsije u t o m t r e n u t k u p r i m a
Deset z a p o v i j e d i , pleu oko zlatnog teleta. K a d B o g kae M o j s i j u
da njihovo i d o l o p o k l o n s t v o zahtijeva unitenje, Mojsije se s time
ne slae: ako B o g uniti Izraelce, Egipani e rei da ih je B o g
i z v e o iz Egipta samo zato da ih ubije u pustinji. To ne bi b i l o d o
b r o za s l i k u d o b r o s t i v o g Stvoritelja s v e m i r a . B o g se sloio i
p o v u k a o p l a n nacionalnog istrjebljenja (Izlazak 32,14).
N e k o l i k o mjeseci poslije toga, amnestirani Izraelci trebaju ui u
Obeanu zemlju. Bog je naredio Mojsiju da u nju poalje i z v i d n i c e
(Knjiga Brojeva 13,11). I z v i d n i c e su se v r a t i l e s izvjeem o
prekrasnoj zemlji u kojoj ive d i v o v i , previe jaki da ih se pobije80 Boja znanost

d i . N a r o d je povjerovao izviaima. P l a k a l i su, p o b u n i l i se i z a

eljeli p o v r a t k a u Egipat. E v o n o v o g Bojeg p l a n a n a c i o n a l n o g
"osloboenja". P o n o v n o se Mojsije suprotstavlja tvrdei k a k o bi
to jako naruilo i s t i n u o etikom m o n o t e i z m u , i p o n o v n o se B o g
p r e d o m i s l i o (Knjiga Brojeva 14,20).
Je li to biblijski nagovjetaj o ogranienosti Boga? N a r a v n o da
nije. N a s se, meutim, obavjetava da je, p r e m a B i b l i j i , s v e m i r
stvoren uz odreena boanski odabrana temeljna p r a v i l a . O s i m u
n e k o l i k o rijetkih i z v a n r e d n i h p r i l i k a Bog ih je potovao.
Izuzeci su uda, skretanja od p r a v i l a . Bez o b z i r a k o l i k o to i z
gledalo udno, ono to je neko b i l o i z v a n dosega prosvjeenih
danas i m a z n a n s t v e n i temelj. K v a n t n a m e h a n i k a p r o m i j e n i l a je
nae poimanje p r i r o d e . Ne samo da kvantna m e h a n i k a ne i s k l j u
uje uda, ve su ona redovita pojava u laboratorijima. U istom
a k a d e m s k o m ozraju z o v e m o ih "dogaaji u z r o k o v a n i nerazja
njenim u z r o c i m a " , dogaaji koje opaamo ali ih ne moemo ob
jasniti uvjetima koji su v l a d a l i u okoliu prije njihova odvijanja.
To je klasina biblijska definicija uda.
P r e m d a uda m o g u trenutano b i t i v r l o d o j m l j i v a , Biblija je
posve svjesna da ona n i s u put za uvjeravanje u narav Boanskog.
B i l o ih je potrebno deset kako bi se faraon uvjerio da se s njego
v i m n a r o d o m z b i v a neto neobino. ak i tada, samo n e k o l i k o d a
na poto je izgnao Izraelce, poeo ih je p r o g o n i t i (Izlazak 14,6). D i
vljenje n a d udom traje oko 24 sata prije negoli se protumai kao
sluaj p r i r o d e . N a i z g l e d nenaruiva neovisnost p r i r o d e i z a z i v a l a
je vjeru ak i o n i h koji su, prema Bibliji, g o v o r i l i s B o g o m .
K a d je 99-godinjem A b r a h a m u B o g saopio da e sa S a r o m
zaeti dijete koje e mu p r o d u l j i t i l o z u , A b r a h a m nije povjerovao
(Knjiga Postanka 17,18). Umjesto toga je predloio B o g u da se p o
u z d a u Jimaela, sina Sarine slukinje. Sara, tada u d o b i od 89 go
d i n a , na te se vijesti u nevjerici nasmijala (Knjiga Postanka 18,12).
Boji o d g o v o r je bio kratak i jezgrovit: " Z a r je Jahvi ita n e m o
g u e ? " (Knjiga Postanka 18,14)
Biblija n a m kae da je "Jahve razgovarao s Mojsijem l i c e m u
lice, kao to ovjek g o v o r i s prijateljem." (Izlazak 33,11). Na Boju
zapovijed Mojsije je objavio udesne poasti u E g i p t u . Ipak, k a d je
B o g obeao nabaviti meso za Izraelce p r i l i k o m njihova p r o l a s k a
k r o z pustinju, Mojsijeva p r v a reakcija nije bila z a h v a l a ve s u m
nja. " N a r o d a u kojemu se n a l a z i m o d g o v o r i Mojsije i m a est
stotina tisua pjeaka, a ti kae: M e s a u im d a t i da jedu mjesec
Boja narav 81

dana. Moe li im se naklati sitne i k r u p n e stoke da im dostane?

M o g u l i i m s e sve ribe i z m o r a z g r n u t i d a i m b u d e dosta?" (Knji
ga Brojeva 11,21,22) O d g o v o r : "Jahve ree M o j s i j u : ' Z a r je r u k a
Jahvina tako k r a t k a ? ' " (Knjiga Brojeva 11,23)
Te su osobe imale prisne i este sastanke s b i b l i j s k i m Boan
s t v o m . Pa i p a k je dojam i tada, kao i danas, bio o postojanju p r i
rode i postojanju Boga, dihotomija. Teko je, moda nemogue,
misaono p r i h v a t i t i biblijsku zamisao o p r i r o d i kao samo j e d n o m
p o j a v n o m o b l i k u Jedinstva koje premouje sve postojanje pa je
z b o g toga njemu i podreena.
B o g je g l a d Izraelaca za m e s o m utaio vjetrom koji je do tabo
ra d o n i o prepelice u m o r n e od leta n a d m o r e m . Tu su one pale u
v e l i k o m broju (Knjiga Brojeva 11,31). New York Times je u lanku
" K a d su se prepelice vratile u A l e k s a n d r i j u " izvijestio o slinom
dogaaju. U toj suvremenijoj inaici v l a s n i c i su restorana s k u p
ljali ptice pale na obalu, u m o r n e od leta preko S r e d o z e m n o g m o
ra. P r i r o d a i m a obiaj ponavljati samu sebe!
Na n a m a je teret izbora izmeu p r i r o d e i boanskog kao sile
koja stoji i z a vjetra koji je prije t r i tisue g o d i n a razdvojio more i
i z b a v i o Izraelce, a kasnije im d o n i o prepelice.
D r u g a kljuna p o r u k a koju Biblija povezuje s boanski orga
n i z i r a n i m svijetom jest da ne smijemo oekivati ivot kao ruinjak bez trnja. Trnja, naime, i m a u i z o b i l j u . Loe se stvari dogaa
ju i d o b r i m a i z l i m a . K a j i n je ubio A b e l a . A l i A b e l o v u je rtvu Bog
p r i h v a t i o . A k o je A b e l bio p o z i t i v a c , zato ga Bog nije zatitio? Iz
tog dogaaja potjeu d v a v i d a biblijske religije: z l a se dogaaju i
B o g doputa da se dogode.
Job je bio bogobojazan dobar ovjek. Zato je pretrpio takve ne
vjerojatne katastrofe? A b r a h a m u je zapovijedeno da n a p u s t i svoj
d o m i p o d e u K a n a a n , Obeanu zemlju. Samo etiri stiha n a k o n
to je A b r a h a m stigao u K a n a a n , nastupila je tako jaka g l a d (Knji
ga Postanka 12,10) da je morao napustiti K a n a a n i otputovati u
Egipat. G l a d je pratila i njegova sina Izaka i u n u k a Jakova. P o k u
ao sam pronai " z a t o " za te patnje. N e k a na o v o m mjestu b u d e
dovoljno rei da k a d se tegobe navale na one koji to najmanje z a
sluuju, bez obzira b i l i njihovi u z r o c i p r i r o d n i (glad, na primjer)
i l i ljudska zloa (Kajin), to ni u kojem sluaju nije u suprotnosti s
b i b l i j s k i m k o n c e p t o m svemona Boga. To moe b i t i u nesuglasju
s naim z a m i s l i m a o tome to bi B o g trebao i l i ne bi trebao d o p u s
titi, a l i p o t v r d a naih z a m i s l i nije ono za im ovdje tragamo.
82 Boja znanost

N e k e d o b i t i , saopava n a m Biblija, nerazdvojno su povezane s

b o l i . A b r a h a m u je Bog p o n u d i o p o g o d b u : njegovi e potomci
etiri stotine g o d i n a b i t i stranci u tuoj zemlji, a u zamjenu e na
kraju tog razdoblja postati n a r o d na vlastitoj zemlji (Knjiga Pos
tanka 15,13-14). A b r a h a m je o d g o v o r i o kao to bi netko o d g o v o
rio peli: odriem se tvojeg meda i tvojeg alca. A b r a h a m je, me
utim, shvatio da stvaranje naroda moda zahtijeva b o l p r o g o n
stva. P r i h v a t i o je p o g o d b u . A k o pogreno zamiljamo uitak kao
izbjegavanje b o l i , moda p r o p u s t i m o neka od najveih z a d o v o l j
stava ivota, primjerice u s p o n na v r h planine i l i podizanje djece.
Pitajte roditelje to je njihovo najvee zadovoljstvo i i z v o r najvee
b o l i . U oba su sluaja to djeca.
U s v o m zavrnom g o v o r u Mojsije potie n a r o d : " S p o m e n i se
dana p r a d a v n i h , p r o m o t r i godine od vijeka do v i j e k a . " (Ponov
ljeni z a k o n 32,7). K a b a l a kae da su ti " d a n i p r a d a v n i " est dana
Postanka, a " g o d i n e od vijeka do v i j e k a " povijesni z a p i s i c i v i l i z a
cije. Razumijevanje dogaaja nae kozmike i drutvene prolosti
klju je otkrivanja Boje imanencije. Biblija ustraje u tome da Bo
ga u o v o m svijetu moemo otkriti: "Tada ete znati da sam Jahve,
Vjeni." (Izlazak 6,7; Izlazak 29,46; Ponovljeni z a k o n 4,39).
A k o je prouavanje povijesti zaista put ovjeanstvu za o t k r i
vanje B o g a , postaje jasan r a z l o g j e d n o g od zamrenijeg i loe
shvaenog biblijskog pitanja. Potreba da l j u d i postanu " s v e t i " bib
lijska je i znanstvena potreba. idovska rije za sveto je kode, to
znai razdvojeno, odvojeno. K a o to je izrekao neidovski p r o r o k
B i l e a m : " T o su l j u d i koji e ivjeti o d v o j e n o " (Knjiga Brojeva 23,9).
Suvremeno znaenje rijei svet ne ukljuuje to, povezujui je samo
s p o j m o m oboavanja. Nije udo da T a l m u d usporeuje prijevode
idovske Biblije na druge jezike s l a v o m zatoenim u k a v e z u i l i s
razaranjem S a l o m o n o v a H r a m a u Jeruzalemu.
U j e z i k u eksperimentalne znanosti, ti " s v e t i " l j u d i su p r e p o z
natljiva odvojena k o n t r o l n a s k u p i n a p r e m a kojoj se usporeuje
tok povijesti. K a o to je tako jezgrovito, rekao nobelovac fiziar
L e o n L e d e r m a n : " P o m a l o je sablasno da se n a r o d Izraelski p o s l i
je 2000 g o d i n a vraa u svoju i z r a e l s k u z e m l j u . " Da Izraelcima kao
s k u p i n i nije saopeno da e se u svoju zemlju v r a t i t i poslije stra
n o g rasprenja po svijetu (Ponovljeni z a k o n 30,1-5), L e d e r m a n ne
bi i m a o temelja za p r o s u d b u p o n o v n e uspostave izraelske drave
kao sablasnog dogaaja. Umjesto rijei sablasno, moda bi b i l o
bolje u p o r a b i t i "teleoloko".
Boja narav 83

Najbolji n a d z o r je onaj koji postoji u s t v a r n o m okoliu. Pote

koa postaje k a k o odrati odvojenu osobnost te s k u p i n e ak i k a d
je o n a d i o opeg puanstva. T o r a to postie d a v a n j e m p o p i s a
ogranienja (hrana, odjea, blagdani). T r i tisue g o d i n a uspijeva u
tome. K a k o b i i h s e n a g r a d i l o z a teret odvajanja o d o s t a l i h ,
o d a b r a n i m a je potrebna nagrada z b o g prihvaanja teke obveze.
P r e m a B i b l i j i , ta nagrada ukljuuje nain, ne nuno jedinstven i l i
iskljuiv, pomoi u o t k r i v a n j u i r a z u m i j e v a n j u transcedentnog
jedinstva koje t v o r i temelj naeg svemira.
B i t i "svet" ne znai b i t i bolji po sebi. To znai b i t i uinjen v i d l j i
v i m kao s i m b o l . Temeljna postavka idovske Biblije je da s v i i m a
ju p r i s t u p vioj stvarnosti. Izaija je to jasno rekao jo prije 2700 go
d i n a : " D o m moj [zvat e] se D o m m o l i t v e za sve n a r o d e " (Izaija
56,7). B i b l i j s k i B o g je B o g s v i h naroda. Balak, m o a p s k i kralj i p r o
t i v n i k Izraela, iz M e z o p o t a m i j e je p o z v a o neidovskog p r o r o k a
koji je doao i savjetovao ga (Knjiga Brojeva 22-24). Jona je Boju
p o r u k u prenio u strani grad N i n i v u . A m o s ( A m o s 9,7) izvjeuje
da je Bog izveo "Filistejce iz Kaftora i Aramejce iz K i r a . "
I z l a z a k , k a k o saznajemo o d A m o s a , nije dogaaj ogranien
samo na Izraelce. Najmanje d v a d r u g a naroda, Filistejci i A r a m e j c i , takoer su ga i m a l i . Moda su o n i takoer b i l i i z a b r a n i za svete
narode, a l i k a k o su odabrali zaboravljanje p o r u k e dobivene p r i
l i k o m izlaska, ti d r e v n i n a r o d i koji su razgovarali s B o g o m vre
m e n o m su nestali. Izbor je bio na njima. K a k o pojedinac djeluje
odreuje jasnou k o j o m on raspoznaje jedinstveni temelj posto
janja. Da to naglasi, B o g izriito kae Izraelcima da n i s u o d a b r a n i
zato jer su po sebi bolji od d r u g i h (Ponovljeni z a k o n 9,4-6).
Svetost Izraela slui velianju Boga, a ne velianju Izraela. To
se v i d i u ve spominjanim tekstovima. P r i l i k o m dogaaja sa zlat
n i m teletom (Izlazak 32,14) i p o b u n e pijuna ( K n j i g a Brojeva
14,20) Mojsije g o v o r i B o g u d a b i unitenje Izraela k o d d r u g i h
svjetskih naroda odbacilo vjerovanje u Boju svemonost. K a d bi
jedina s v r h a Izlaska bilo izbavljenje Izraela, miljenje d r u g i h na
r o d a ne bi b i l o n i m a l o vano. Meutim, k a k o v i d i m o iz rijei t i h
d i j e l o v a Biblije, miljenje d r u g i h n a r o d a i z u z e t n o je vano. Po
B i b l i j i , u l o g a Izraela je svjedoenje u korist transcedentnog a l i
s v u d a p r i s u t n o g Stvaratelja, a k t i v n o g ne samo u vrijeme nastan
ka s v e m i r a , ve i u njemu k r o z cijelo njegovo postojanje.
T i j e k o m prolosti Boja se p r i s u t n o s t opaala na razliite
naine. N a temelju uda Izlaska i z E g i p t a , Jitro, Mojsijev nei84 Boja znanost

d o v s k i tast, shvaa k a k o je "Jahve vei od s v i h b o g o v a " (Izlazak

18,11). N a a m a n , satnik vojske poganskog naroda, biblijskog je Bo
ga r a z u m i o jo jasnije. K a k o je p r e m a u p u t a m a p r o r o k a Elizeja
izlijeen od lepre, N a a m a n je p r i z n a o da o s i m Vjenoga " n e m a
Boga na svoj z e m l j i " (Kraljevi II 5,15). Rahaba, stanovnica kanaanskog Jerihona, sakrila je dvije u h o d e koje je Joua poslao da us
tanove stanje u t o m g r a d u . O n a je to uinila zato jer je u s t a n o v i l a
k a k o je Jahve B o g "gore na nebesima i dolje na z e m l j i " (Joua
2,11).
Samo je Mojsije shvaao p u n i znaaj Jedinstva, izjavljui: "uj
Izraele! Jahve je Bog na, Jahve je j e d i n i . " Bez i k a k v e dvojbe izja
vljuje: "Danas, dakle, spoznaj i zasadi u svoje srce: Jahve je B o g
gore na nebu i ovdje na zemlji drugoga nema." (Ponovljeni z a
k o n 4,39). Mojsije je o t k r i o da je sve postojanje tek pojavnost
Stvoritelja.
I tako biblijski B o g doputa sluajnost, ustraje u tome da Ga se
v i d i u p r i r o d i , doputa slobodnu volju i n e p r a v d u . A l i upravlja li
O n ? Najvea bitka znanosti i religije nastaje k a d vjernik ustraje u
tome da B o g i z r a v n o upravlja p r i r o d o m , d o k znanstvenik ustraje
u tome da ona "djeluje n e o v i s n o " . T k o i m a pravo?
P r e m a B i b l i j i , boanski n a d z o r moe biti zagonetan. ak se d o
gaaji k o j i m a svemoni i a k t i v n i B o g n e d v o j b e n o u p r a v l j a ne
o d v i j a j u u v i j e k g l a t k o i i z r a v n o . Najdramatiniji p r i m j e r je
Izlazak.
B o g je Izraelce tijekom dana k r o z pustinju v o d i o rabei stup
praine, a tijekom noi stup vatre. O b l a k i vatra, cijeli d a n , govore
da je B o g v o d i o na s v a k o m k o r a k u puta. D o k su ili r a v n o p r e m a
c i l j u , g o r i Sinaj, B o g je z a p o v i j e d i o p r o m j e n u smjera, pa su se
Izraelci m o r a l i o k r e n u t i i vratiti dijelom puta k o j i m su ve b i l i
proli (Izlazak 14,2). To ih je dovelo u v e l i k u opasnost. N j i h o v b i
jeg od progonitelja Egipana sad je zaprijeio Sueski zaljev.
Vraanje nije bilo boansko predomiljanje. Bio je to d i o plana
s mnotvom ciljeva, od kojih je jedan bio iskuavanje povjerenja u
B o g a ak i k a d se dogaaji ne o d v i j a j u po z a c r t a n o m p l a n u .
Poopena p o u k a o v o g scenarija: ak i sa s v e p r i s u t n i m Vodiem
na elu, obrati su d i o biblijskog sustava, bez o b z i r a r a d i l o se o
drutvu i l i p r i r o d i . K a d bismo p o z n a v a l i cijeli p l a n , moda b i s m o
s h v a t i l i i njihove razloge (Izlazak 14,3).
Biblijski opis Stvaratelja koji nenametljivo n a d z i r e stvaranje u
s k l a d u je sa z n a n s t v e n i m o p i s o m naeg svijeta, n e k i m u d o m
Boja narav 85

odlino u g o d e n o g za ivot. P r e m d a to ne dokazuje stvarno pos

tojanje Boga, odbacuje sve prazne tvrdnje o tome da ako n a v o d n o
beskonani b i b l i j s k i B o g zaista postoji, takav B o g nije slijep na
tako vano stvorenje k a k v o je ovjek, i l i ne bi stvorio dinosaure
samo da ih 160 m i l i j u n a godina kasnije uniti. Iz biblijskog pogle
d a n a svijet, n e m a r a z l o g a oekivati d a e p u t o d p r i m i t i v n i h
n e m o r a l n i h v o d e n i h ivotinja dana pet prije 530 m i l i j u n a g o d i n a
do dananjeg svjesnog, m o r a l n o g ovjeka b l i z u zavretka d a n a
est prije 6000 g o d i n a , b i t i i z r a v n i j i od puta koji su Izraelci proli
od E g i p t a do Sinaja.
U z zahtjeve skeptika d a beskonani biblijski B o g m o r a i s k a z i
v a t i beskonani i savreni nadzor tu su i zahtjevi vjernika koji us
traje u tome da je svaka vrsta, od m i k r o s k o p s k i h glavonoaca do
g o l e m i h slonova, nastala zasebnim stvaranjem. Svemoni s v u d a
p r i s u t n i B o g sigurno moe stvoriti t a k v u raznolikost stvorenja, a l i
to nije opis biblijskog Boga. K r o z cijeli tekst p r a t i m o opise p r i r o d e
koja djeluje p r i r o d n o . N i j e mi jasno zato kreacionistika struja
ustraje na potcjenjivanju fantastinih p r i r o d n i h z a k o n a . A t e i s t i
zadivljeno i s uenjem promatraju nevjerojatnu tonost k o j o m je
svemir stvorio Z e m l j u p r e p u n u ivota. F o s i l i p o k a z u j u da se ivot
na tek ohlaenom planetu pojavio ve prije 3,8 m i l i j a r d i g o d i n a ,
da je t r i milijarde g o d i n a poslije toga dolo do udesne eksplozije
ivota te da se z b i l o n e k o l i k o m a s o v n i h izumiranja koja su pre
usmjerila ivotne tokova, a najvanija meu njima prije 250 i 65
m i l i j u n a g o d i n a . Sve se to na p r v i p o g l e d moe initi posve s l u
ajnim. Podrobnije prouavanje sloenih i meusobno p o v e z a n i h
procesa u t i m " d r e v n i m d a n i m a " teko moe odrati takvo m o t r i
te. F o s i l n i i kozmoloki d o k a z i moda n i s u b i l i s u k l a d n i vienju
Boga u N e w t o n o v o vrijeme, a l i su odlino usklaeni b i b l i j s k i m
B o g o m B o g o m koji je jasno opisan kao Stvoritelj s v e m i r a , ijim
je djelom ostavljena sloboda za sluajnost u p r i r o d i i ovjejeg i z
bora.
Od s v i h d r e v n i h pripovijesti o stvaranju, znanstvena zajednica
m o r a podrobnije prouiti samo K n j i g u Postanka. Samo se u njoj
o p i s u j u dogaaji slini z n a n s t v e n i m o p i s i m a naih kozmikih
poela.
K o z m o g o n i j a G r k a i Rimljana ispunjena je grotesknim, esto
k i m , ak i opscenim b i t k a m a izmeu zavaenih bogova, od kojih
se s v a k i ponaa kao da je ba on utjelovljenje p r i r o d n i h sila. G r m
ljavina je Norveanima p o d a r i l a njihova Tora. Gibanje planeta Ju86

Boja znanost

pitera nebeskim s v o d o m uvjerilo je Rimljane da se r a d i o v r h u n

s k o m boanstvu. (Imali su i stotine drugih.) Blie d o m u , govorei
b i b l i j s k i m j e z i k o m , b a b i l o n s k i / m e z o p o t a m s k i opis l j u d s k o g po
drijetla stavlja u povijesni o k v i r dramatinu promjenu koju je sa
sobom donijela Biblija.
P r e m a B a b i l o n c i m a , stvaranja materije iz niega, k a k o to biljei
Knjiga Postanka, nije bilo. Umjesto toga su se iz vjene boanske
movare p o j a v i l i b o g o v i , nerijetko u p a r o v i m a . (Movare su este
uz obale T i g r i s a i Eufrata.) Iz movarnih bogova p o j a v i l i su se bo
g o v i k o p n a , neba i zemlje. N o v i su b o g o v i htjeli svoj d i o slave pa
su poeli ubijati stare bogove. Pojavio se M a r d u k , sin Eje, boice
zemlje, i zametnuo b i t k u s Tijamat. Tijamat je b i l a jedna od p r v i h
boica koje su izale iz movare pa je b i l a obdarena poprilinom
koliinom primordijalne snage. K a k o je nije mogao i z r a v n o u b i t i ,
M a r d u k ju je uhvatio u v e l i k u mreu i toljagom joj razbio g l a v u .
P o t o m joj je r a s p o l o v i o tijelo i jedan d i o objesio da t v o r i nebo.
K a k o nije bio rastroan, boansku k r v Tijamat pomijeao je sa
z e m l j o m i iz tog boanskog blata stvorio ljude. D o s l o v n o , ovjek
je mjeavina neba i zemlje.
A b r a h a m , z a kojeg B i b l i j a t v r d i d a j e s h v a t i o p o j a m j e d n o g
vjenog, etinog Boga, stvaratelja neba i zemlje, odrastao je u U r u ,
g r a d u u sreditu M e z o p o t a m i j e . N e zaboravljajui b a r b a r s k u
p r i p o v i j e s t o Tijamat i M a r d u k u , m o e m o samo z a m i s l i t i na
k a k a v je otpor morala naii A b r a h a m o v a p o j m o v n a revolucija.
Na toj babilonskoj tapiseriji biblijska je religija satkala n o v k o n
cept. On e promijeniti razumijevanje ovjeanstva o samome se
b i . P r e m d a se time ne dokazuje njegovo boansko podrijetlo, u
s v a k o m se sluaju dokazuje njegova uinkovitost.
Svijetu d u b o k o u r o n j e n u u barbarstvo rtvovanja djece i s
mnotvom bogova, p o t k u p l j i v i h i incestuoznih, K n j i g a Postanka
o t k r i l a je posve n o v i svjetonazor. Postojao je r e d , a uz njega i m o
gunost napretka. Postanak opisan u p r v o m p o g l a v l j u Biblije pre
k i n u o je p e s i m i z a m p o g a n s k o g svijeta. N e s t a l o je vjerovanje u
beskrajne cikluse bez mogunosti poboljanja. To je b i l a misaona
r e v o l u c i j a , p o s t u p n a promjena o d " p u s t o g i p r a z n o g " svijeta
(Knjiga Postanka 1,2) p r e m a svijetu koji s l a v i ivot. E g i p a t s k u
K n j i g u m r t v i h zamijenilo je Stablo ivota (Izreke 3,18). Jedan d i o
p r i r o d e nije vie vladao n a d d r u g i m . M o l i t v a i rtve morale su p o
tai promjenu u prinositelju, ne u boanstvu. Zaista, veer je p r o
la i dolo je jutro.
Boja narav 87

R i m s k o barbarstvo trajalo je neko vrijeme, ba kao i izopaena

grka d e m o k r a c i j a koja j e l j u d s k a p r a v a d a l a m a l o m b r o j u
zemljoposjednika, d o k je sve ostale zadravala u trajnom r o p s t v u .
D i j e l o v i n j i h o v i h k u l t u r a uli s u u d r u g e religije. A l i z o r a j e
n e o p o z i v o stigla. Svjetlost je svijetlila n a r o d i m a (Izaija 49,6), a
n j e z i n je i z v o r zabiljeen na nain k o j i ve t r i tisue g o d i n a
uzbuuje djecu i zaokuplja odrasle.
Zahtjev za ljubljenjem blinjih (Levitski z a k o n i k 19,18) i u p u t a
za postizanje te ljubavi, ne m r z i , ne osveuj se (ibid.), i z v a n r e d n a
zamisao jednog zakona i za strance i za domae (potreba za poto
vanjem stranaca u Pet Mojsijevih knjiga ponavlja se 36 p u t a , vie
p u t a negoli upozorenja o abatu), sve to i m n o g o d r u g i h drutve
n i h smjernica koje itamo u Pet M o j s i j e v i h knjiga o b l i k o v a l e su
zapadnjako drutvo. A sve poiva na reenici koju i idovi i kr
ani (Matej 22,37; M a r k o 12,29) smatraju najznaajnijom i k a d izre
enom: "uj Izraele! Jahve je B o g na, Jahve je jedan!" (Ponovljeni
z a k o n 6,4). Jedinstvo je ime, bitak i oznaka biblijskog Boga.
Postavljena je nepromjenjiva prekretnica: objava da se i s p o d
r a z n o l i k e sloenosti naih ivota n a l a z i jedinstvo koje ne p o v e z u
je samo cijelo ovjeanstvo, ve i sve postojanje. To da smo nai
njeni od zvjezdane praine istina je koja n a d i l a z i poetsku s l o b o d u .
M i smo, d o s l o v n o , djeca svemira.
Istraili smo biblijski opis Bojeg utjecaja na na svemir i naili
na v e z u slinu onoj k a d roditelj doputa djetetu da neovisno ui
u z p o v r e m e n o v o d s t v o k a d djela previe skrenu o d zacrtanog p u
ta. Stvaranje u g l a v n o m i z g l e d a kao da svime upravlja n e n a d z i
rana p r i r o d a . Da otkrijemo Boansko, svijet oko nas ne smijemo
promatrati povrno.
" N e k se u z d a j u u te koji znaju ime tvoje" (Psalam 9,11).

88

Boja znanost

P O G L A V L J E

ivot:
poela i razvoj

Bez obzira koliko taj dogaaj [nastanak ivota] ili bilo koji ko
rak koji on ukljuuje smatrali nevjerojatnim, uz dovoljno vremena
on e se sigurno barem jednom dogoditi. A za ivot koji znamo...
jednom je dovoljno.
Junak zapleta zapravo je vrijeme. Vrijeme o kojem govorimo
traje oko dvije milijarde godina. Ono to na temelju ljudskog
iskustva smatramo nemoguim tu nema nikakva znaaja. Uz to
liko vremena "nemogue" postaje mogue, mogue vjerojatno, a
vjerojatno sigurno. Moramo samo ekati: vrijeme ini uda.
To su rijei nobelovca Georgea W a l d a , profesora biologije na
H a r v a r d s k o m sveuilitu, objavljene u Scientific Americanu, jed
n o m od najitanijih znanstvenih asopisa na svijetu.
Desetljeima su vodei b i o l o z i irili p r i s t u p koji je tako d o b r o
opisao W a l d , p r i s t u p koji je i z a uda ivota postavio vrijeme i
sluajnost. N a p o s l j e t k u , to bi d r u g o i m o g l o djelovati?
W a l d o v a v r l o odreena izjava uinjena u ime znanstvene z a
jednice temeljila se na istraivanjima obavljenim prethodne go
dine. Stanley M i l l e r , tada p o s l i j e d i p l o m s k i student na ikakom
sveuilitu, 1953. n i z o m je posve nasuminih k e m i j s k i h reakcija
1953. stvorio aminokiseline. Njegov je p o k u s bio jednostavan, a l i
briljantno zamiljen.
Boja znanost 89

M i l l e r je iz staklene posude i z v u k a o zrak i p o t o m je i s p u n i o

p l i n o v i m a koji s u , pretpostavljamo, t v o r i l i zemaljsku atmosferu
prije 3,8 m i l i j a r d i g o d i n a : amonijakom, metanom, v o d i k o m i v o
d e n o m p a r o m . S l o b o d n i k i s i k tada nije bio p r i s u t a n . Pojavio se
poslije n e k o l i k o m i l i j a r d i g o d i n a , i to kao p r o i z v o d samog ivota:
fotosinteze biljaka. Rabei elektrode provuene k r o z stijenke p o
sude M i l l e r je u p l i n o v e isputao elektrine iskre, simulaciju m u
nja. N j i h o v a je energija u p l i n o v i m a poticala nasumine kemijske
reakcije. Poslije n e k o l i k o dana na unutranjoj stijenki staklene p o
sude pojavila se crvenkasta tvar. A n a l i z o m je utvreno da u njoj
i m a aminokiselina.
Znaaj M i l l e r o v o g p o k u s a o d m a h je bio jasan. A m i n o k i s e l i n e
su sastojci bjelanevina, a bjelanevine su sastojci ivota. K a o to
je W a l d istakao, od pojave v o d e na Z e m l j i do pojave ivota p r o
tekle su dvije milijarde g o d i n a . A k o nasumine reakcije u maloj
b o c i m o g u z a samo d v a dana stvoriti aminokiseline, u z dvije m i l
ijarde g o d i n a reakcija u cijeloj golemoj zemaljskoj a t m o s f e r i i
oceanima sigurno su se kao posljedica slinih nasuminih reakci
ja t i j e k o m eona s t v o r i l i p r v i o b l i c i ivota, bakterije i alge.
Nemogue je postalo vjerojatno, a vjerojatno sigurno. Mi i s v i d r u
gi lanovi biosfere ivi smo svjedoci ispravnosti te teorije.
S r e d s t v a k o m u n i c i r a n j a irom svijeta o d m a h su o b j a v i l a o
znaaju M i l l e r o v a p o k u s a . Javnost je saznala i s t i n u : ivot je z a
poeo sluajno.
A l i j e l i bilo ba tako?
W a l d o v lanak bio je tako vaan da ga je 25 g o d i n a kasnije,
1979., Scientific American p r e t i s k a o u p o s e b n o m i z d a n j u n a z
v a n o m ivot: poela i evolucija. Jedina r a z l i k a je b i l a popratna izja
va o povlaenju lanka. Po m o m saznanju to je jedini sluaj k a d je
asopis p o v u k a o lanak autora nobelovca.
Izjava o povlaenju b i l a je v r l o jasna:
Premda poticajan, ovaj lanak predstavlja jednu od vrlo rijetkih
prilika kad Wald nije imao pravo. Prouite njegovu glavnu pos
tavku i vidite sami. Moemo li bioloku stanicu stvoriti ekanjem
na sluajnu kombinaciju organskih spojeva? Harold Morowitz je
u svojoj knjizi "Tok energije i biologija" izraunao kako je u slu
aju da poetak ivota ovisi samo o sluajnim kombinacijama mo
lekula za stvaranje obine bakterije potrebno vie vremena negoli
e ga svemir ikad doivjeti.
90 Boja znanost

U k r a t k o , ivot nije mogao zapoeti sluajno.

K a k o ne biste p o m i s l i l i da je od 1979. z n a n s t v e n a zajednica
moda promijenila miljenje, sljedei se citat u i s t o m asopisu p o
javio 1991., u p r e g l e d n o m lanku Johna H o r g a n a o poelima ivo
ta: " N e k i znanstvenici smatraju da se uz dovoljno v r e m e n a m o g u
z b i t i n a i z g l e d udesni dogaaji p o p u t spontane pojave jednostaninog o r g a n i z m a iz nasuminog spajanja kemikalija. B r i t a n s k i
astronom F r e d H o y l e izjavio je kako je takav dogaaj vjerojatan
p o p u t t o r n a d a k o j i o d o t p a d a naini z r a k o p l o v . Veina s e
znanstvenika po t o m pitanju slae s H o y l o m . "
Od 1979. se u u g l e d n i m asopisima ne p r i m a j u lanci uteme
ljeni na postavci da se ivot tijekom m i l i j a r d i g o d i n a r a z v i o nasu
minim k e m i j s k i m reakcijama.
T o , naravno, nije p o t v r d a o postojanju Stvoritelja. U toj injeni
c i , meutim, v i d i m o k a k o su najjednostavnija iva bia pa ak
i viruse, koje svrstavamo korak i s p o d ivota previe sloeni da
nastanu bez ugraenog kemijskog svojstva m o l e k u l a r n o g samoorganiziranja i / i l i poticajnih katalizatora u s v a k o m stupnju njiho
va razvoja. Ti su uvjeti m o r a l i postojati p r i l i k o m nastanka ivota
na Z e m l j i .
Biblija nema potekoa s t a k v o m z a m i s l i poetaka ivota: "I
n i k n e iz zemlje zelena t r a v a " (Knjiga Postanka 1,12). U b i b l i j s k o m
n a m se j e z i k u kae k a k o Z e m l j a po sebi i m a svojstva poticanja
nastanka ivota. Biblija ne spominje n i k a k v o posebno stvaranje
ivota. Z a k o n i p r i r o d e , s t v o r e n i u z stvaranje s v e m i r a t e v r l o
posebna svojstva Zemlje posve su d o v o l j n i za usklaivanje toka
svemira p r e m a ivotu.
lanci nobelovaca ne povlae se lako. M o r o w i t z e v i statistiki
prorauni moda su b a c i l i sjenku sumnje na W a l d o v e tvrdnje o
s n a z i sluaja, a l i n i s a m s i g u r a n da bi Scientific American zaista
p o v u k a o lanak samo na temelju statistikih prorauna. U r e d n i c i
n i s u b i l i z a s u t i p i s m i m a neslaganja s M i l l e r o v i m i W a l d o v i m
postavkama o sluajnom postanku ivota. Uvrijeeno znanstveno
miljenje tada je bilo da se ivot zaeo n i z o m sluajnih nasumin i h reakcija.
lanak je povuen jer je W a l d o v u pogreku p o t v r d i l o istrai
vanje d r u g o g h a r v a r d s k o g profesora. Paleontolog Elso B a r g h o o r n
u stijenama starim skoro 3,5 m i l i j a r d i g o d i n a otkrio je m i k r o f o s i l e
bakterija i algi. T a l o z i nalik o n i m a organskog ugljika pojavljuju se
u formacijama starim 3,8 m i l i j a r d i g o d i n a . Tada se na Z e m l j i pojaivot: poela i razvoj 91

v i l a tekua v o d a , to znai da su se p r v i put stekli uvjeti za opsta

nak ivota. Sav se zemaljski ivot temelji na v o d i . Bez v o d e nema
ivota, a l i s njom je ivot postao mogu. M o r a o se samo r a z v i t i ,
to se i d o g o d i l o , i to odmah u prisutnosti vode. N i s u bile potrebne
" m i l i j a r d e g o d i n a " da iz aminokiselina nasumino nastane ivot.
ivot je na Z e m l j i nastao tako naglo da je teoretski b i o l o g F r a n cis C r i c k napisao: " U z slabosti teorija o zemaljskoj genezi [poela
ivota na Z e m l j i ] , jo uvijek ozbiljnima treba smatrati i teorije u p
ravljane panspermije [namjernog zasadivanja ivota na Z e m l j i ] . "
C r i c k sigurno razumije sloenost ivota. S W a t s o n o m i W i l k i n s o m podijelio je N o b e l o v u n a g r a d u za otkrivanje o b l i k a i djelo
vanja D N K , genetske ifre svega zemaljskog ivota.
Moda je samo sluajnost da su C r i c k i njegovi s u r a d n i c i svoje
istraivanje sloenosti ivota o b j a v i l i 1953., iste g o d i n e k a d je
Stanley M i l l e r " d o k a z a o " jednostavnost poela ivota.
C r i c k spominje zamisao o " u p r a v l j a n o m " zasadivanju ivota
na Z e m l j i . On je dovoljno dobar matematiar da shvati k a k o bi
nasumino sijanje sjemenki ivota s v e m i r o m d a v a l o v r l o m a l e
anse da te sjemenke naiu na gostoljubiva domaina. Zahtjevi
ivota v r l o su otri, a svemir je u s v o m veem dijelu v r l o negost o l j u b i v . S v e m i r s k i sija m o r a o b i ciljati n a p o s e b n o p o g o d n i
planet.
Nasluujemo li u C r i c k o v i m rijeima nagovjetaj boanskog
Vodia razvoja ivota? Ni u k o m sluaju! C r i c k se smatra agnos
t i k o m s p r e d r a s u d a m a p r e m a ateizmu.
U t r e n u t k u pisanja ove knjige znanost nema prihvaeno ob
janjenje u z r o k a . To je vano (ali trenutano slabo financirano)
podruje istraivanja. A l i bez o b z i r a na to k a k v e se teorije p o
javljuju, istinski i z v a n r e d n a injenica ostaje: im su se na Z e m l j i
stekli uvjeti za nastanak ivota, on je i nastao.
A to je s razvojem ivota od tih p r v i h jednostaninih o r g a n i
z a m a do sloenih ivih bia koja postoje danas?
R a z l i k a izmeu svjetovnih evolucionista i teologa nije u p o
d r o b n o s t i m a dogaaja. R a z l i k a je u tome da p r v i govore k a k o se
razvoj z b i v a o nasuminim mutacijama, d o k o v i d r u g i v i d e u s m
jeravanje toka ivota koji ukazuje na teleologiju.
K a k o b i s m o m o g l i razluiti usmjeravanje i nasuminost m o r a
mo p o d r o b n o prouiti razvoj ivota.
U javnosti postoji utisak da su fosili d o k a z a l i istinitost klasine
evolucije. Ba s u p r o t n o tome, veina se p a l e o n t o l o g a slae da
92

Boja znanost

tome nije tako. P r e m a slici koju n a m daju f o s i l i , epizode m o r f o

lokih promjena zbivaju se u iznenaujue k r a t k i m r a z d o b l j i m a .
Taj i s p r e k i d a n i v i d f o s i l n i h n a l a z a teorijski nije predvien.
Otkrie je zahtijevalo temeljnu promjenu p o s t a v k i o m e h a n i z m i
ma poticanja evolucije prema sve veoj sloenosti. Brze promjene
ne m o g u se objasniti samo nasuminim mutacijama na m o l e k u
larnoj genetskoj r a z i n i . U svjetlu sve vie d o k a z a o pogrenosti
klasinih evolucijskih z a m i s l i , asopis Science je objavio izvjetaj s
n a s l o v o m "Je li to D a r w i n dobro shvatio?" U t o m lanku saznaje
mo da "najtemeljitija istraivanja nastanka vrsta iz f o s i l n i h nalaza
potvruju k a k o n o v e vrste nastaju posve n e d a r v i n o v s k o m n a glou".
N a g l o irenje viestaninih organizama na poetku kambrija,
prije 530 m i l i j u n a g o d i n a bilo je tako dramatino da je o njemu
New York Times i z v i j e s t i o n a s l o v o m p r e k o cijele n a s l o v n i c e :
" S p e k t a k u l a r n i fosili otkrivaju r a n u eksploziju stvaranja."
Paleontolog Jan Bergstrom, kojeg Times citira, kae k a k o k o d
tako b r z o g stvaranja n o v i h morfologija "nove vrste ivotinja nas
taju za samo n e k o l i k o tisua g o d i n a " . Uzimajui u o b z i r sloenost
genetskih ifri D N K zaduenih z a oblikovanje s v i h ivih bia,
sluajni nastanak " n o v e vrste ivotinja za n e k o l i k o tisua g o d i n a "
zahtijeva v r l o bujnu matu. N j i m e se d o v o d i u pitanje istinitost
nasumine m o l e k u l a r n e evolucije. M o d a to i objanjava rije
"stvaranje" u n a s l o v u lanka.
Scenarij koji sam uio u koli bio je posve drukiji: p o s t u p n a
p r e t v o r b a beskraljenjaka u kraljenjake, g o v o r i l o se, trajala je
s t o t i n u d o d v i j e stotine m i l i j u n a g o d i n a . N a j p r i j e s u nastala
amorfna stvorenja p o p u t spuvi, n j i h o v i m uslonjavanjem stvore
ni su c r v o l i k i kolutiavci, p o t o m mekuci, a naposljetku, poslije
niza d r u g i h evolucija, kraljenjaci. ( V i d i s l i k u 4.)
Do sredine 1980-ih smatralo se da je razvoj ivotinja slijedio l o
gian put postupne evolucije koji je tijekom eona od jednostavni
jih koljena stvorio sloenije. P o n o v n i m otkriem fosila " z a b o r a v
l j e n i h " u m u z e j u Smithsonian, od 1909. ta je zamisao doivjela k o
rjenite promjene. Ti fosili uz d r u g a otkria p o k a z u j u da su se sva
ivotinjska koljena pojavila gotovo istodobno prije 530 m i l i j u n a
g o d i n a u razdoblju kambrija. Sav se preostali razvoj odvijao u n u
tar s v a k o g koljena. injenica da poslije kambrijske eksplozije i
vota nije nastalo nijedno n o v o ivotinjsko koljeno jedna je od v e l i
k i h zagonetki evolucije ivotinja.
ivot: poela i razvoj * 93

SLIKA 4: Dva k o n c e p t a evolucije.

F o s i l n i n a l a z i koji ponitavaju klasini koncept evolucije pot

jeu s a s v i h strana svijeta: z a p a d n e K a n a d e , podruja b l i z u
Chengjianga u junoj K i n i , A f r i k e , G r e n l a n d a i vedske. K a m b r i jska e k s p l o z i j a ivota o b u h v a t i l a je cijelu Z e m l j u . lankovite
noge, organi za uzimanje hrane, crijevni ustroji, svitak, krge, oi
sa savrenim leama sve se to " r a z v i l o " istodobno. Spuve,
arnjaci, kolutiavci, lankonoci, p r i m i t i v n e ribe i s v i d r u g i tje
lesni p l a n o v i predstavljeni u 34 ivotinjska koljena koja postoje
danas javljaju se kao jedna epizoda f o s i l n i h nalaza. A sve se d o
g o d i l o prije 530 m i l i j u n a godina. To su p o d a c i . N i t k o ih ne ospo
rava.
Na temelju odreivanja starosti stijena s obje vremenske strane
kambrijske eksplozije, razvoj je trajao unutar pet m i l i j u n a g o d i
na. Talone naslage tog vremenskog raspona od pet m i l i j u n a go
d i n a mjestimino su debele 300 metara. K r o z cijelu d u b i n u t i h ta
loga, to znai tijekom cijelog razdoblja od t i h pet m i l i j u n a g o d i
n a , m a l o je i l i uope nema promjene o b l i k a ivotinja. U samo
j e d n o m v e l i k o m s k o k u ivot se od jednostaninih praivotinja i
a m o r f n i h e d i j a k a r a n s k i h n a k u p i n a p r e t v o r i o u viestaninu
sloenost. P r e m a s u v r e m e n i m saznanjima o f o s i l n i m n a l a z i m a
istodobnost je b i l a d o s l o v n o istinita.
94 Boja znanost

K a m b r i j s k u eksploziju ivota n e k i su objanjavali posljedicom

procesa fosilizacije. A k o fosili nastaju samo o d t v r d i h t k i v a , tada
e v o l u c i j a ivotinja m e k i h tijela p r o l a z i nezamijeena. Puka
m u d r o s t g o v o r i l a je da su ivotinje prije kambrija imale mekana
tijela. U k a m b r i j u je ivot otkrio kosti i oklope. Tako bi se m o g l o
logino objasniti zato u p r a v o njih v i d i m o kao p r v e oblike viestaninih organizama. To je posve na stranu stavilo injenicu da
mnotvo k a m b r i j s k i h fosila potjee od ivotinja m e k i h tijela te da
f o s i l i " m e k a n i h " bakterija i praivotinja prethode k a m b r i j u za t r i
milijarde g o d i n a .
Teoriju m e k i h tijela unitila je runa injenica (fraza koja se
ironino pripisuje T. H. H u x l e y j u ) . Sve do poetka 1990-ih f o s i l n i h
nalaza viestaninih ivotinja iz razdoblja od stotinu m i l i j u n a go
d i n a prije kambrijske eksplozije z a p r a v o nije b i l o . Pretpostavljalo
se da je tijekom tog razdoblja evolucija tekla postupno, a l i da se
f o s i l i n i s u s t v o r i l i i l i , barem, d a i h jo nismo pronali. Otkriem
e d i j a k a r a n s k i h f o s i l a i z tog r a z d o b l j a u N a m i b i j i , B r i t a n s k o m
otoju i drugdje, ta je nada splasnula.
F o s i l i iz tog n e k a d " p r a z
n o g " razdoblja ne p o k a z u j u napredak od k u g l a s t i h , palainkastih
o b l i k a bez u d o v a i usta, p o n e k a d s m a l i m d i j e l o v i m a o k l o p a , a l i
veina posve m e k i h tijela. E d i j a k a r a n s k i f o s i l i pronaeni irom
svijeta u slojevima koji prethode k a m b r i j u jednostavni su i m e k i h
tijela.
K a k o se, dakle, moe objasniti razvoj ivota? Vie od t r i m i l i
jarde g o d i n a premouju jaz izmeu pojave jednostaninog i
vota na tek ohlaenoj Z e m l j i prije 3,8 m i l i j a r d i g o d i n a i e k s p l o z i
je viestaninog ivota prije 530 m i l i j u n a g o d i n a . Moda su t i
j e k o m t i h eona nasumine mutacije jednostaninih p r e t h o d n i k a
s v i h o b l i k a s u v r e m e n i h ivih bia s p r e m a l i genetski materijal s
u s p a v a n o m (neutralnom) informacijom potencijalno k o r i s n o m za
nadolazeu eksploziju ivotinjske sloenosti. O n a bi b i l a spremna
za izraavanje u n a g l o m i i s t o d o b n o m zaetku viestaninog i
vota. Suvremene vrste algi i praivotinja imaju u svojoj D N K mje
sta za tu neutralnu informaciju. Svaka njihova stanica i m a do sto
t i n u p u t a vie D N K od stanice b i l o kojeg sisavca, ukljuujui i
ovjeka. S o b z i r o m da m i k r o f o s i l i p r i m o r d i j a l n i h a l g i i praivo
tinja imaju o b l i k i veliinu sline dananjim vrstama moe se z a
kljuiti kako je njihova genetska z b i r k a b i l a jednako v e l i k a .
Z n a m o da genetski materijal m n o g i h biljaka i ivotinja sadri
b l o k o v e u s p a v a n i h informacija koje se promjenama u okoliu i l i
ivot: poela i razvoj 95

j e d n o m mutacijom o d m a h pokreu. Z n a se da na kokoima moe

rasti d l a k a . Ima konja odrijebljenih s n e k o l i k o prstiju. L j u d s k a
se novorodenad p o n e k a d , na nesreu, raaju s o t v o r e n i m "krn i m o t v o r i m a " . I sisavci i ptice tijekom svog zametakog razvoja
imaju krne l u k o v e , a l i se to lako objanjava n j i h o v i m zajedni
k i m p r e t k o m to se ustanovljava f o s i l n i m nalazima p r i m i
t i v n o m r i b o m . Movarne biljke uronjene u v o d u razvijaju posve
drukiji ustroj lista od istih vrsta koje rastu na suhome, ak i k a d
su klonirane, pa stoga genetski identine.
P r e m a teoriji "pritajene knjinice", sva je ta informacija prisut
na u g e n o m u i samo eka da bude osloboena. K a d se meu fosi
l i m a i z n e n a d a pojavi m o r s k i guter ihtiosaur s o b l i k o m neobino
nalik r i b i , i l i k o p n e n i sisavci dobiju oblik ribe to pretpostav
ljamo da se d o g o d i l o k i t u moda smo svjedoci povijesne preo
brazbe postojeih gena iz pritajenih u aktivne. U Indiji i Pakistanu
pronaeni su fosili koji, kako se ini, predstavljaju drevne p r i m i
tivne kitove s r u d i m e n t a r n i m ostacima stranjih n o g u .
A k o su
f o s i l n i n a l a z i i s p r a v n i , koljeno svitkovaca, iji su lanovi i guteri
i sisavci, u svome poetku i m a p r i m i t i v n u r i b u . Neto r i b o l i k i h
gena i danas postoji u genomima suvremenih k o p n e n i h s v i t k o v a
ca, pa ba od njih potjeu krni p r o r e z i k o d novoroenadi te
krni l u k o v i i umanane vreice zametaka sisavaca. Reorgani
zacija i aktiviranje p o h r a n j e n i h gena m o g l o bi p o j a s n i t i b r z u
" e v o l u c i j u " r i b o l i k i h svojstava t i h vrsta.
Platenjaci, primjerice, prolaze k r o z liinaku f a z u koja d o b i v a
o b l i k slian p r i m i t i v n i m r i b a m a i z razdoblja k a m b r i j a . N j e z i n o
o k o i m a leu, mrenicu, p i g m e n t i ronjau. Svega toga k o d
odraslog platenjaka nema, ba kao ni oblika ribe. A l i geni ostaju.
G u b i t a k ustroja ne znai gubitak sposobnosti stvaranja ustroja u
neko d r u g o vrijeme, u n e k o m d r u g o m okruju.
Oito pitanje u s v e z i s veliinom genoma a l g i i praivotinja
sljedee je: zato stanica alge i l i amebe zadrava takav genetski
kapacitet? I zato bi unutar prostora te goleme genetske knjinice
p r i m o r d i j a l n a praivotinja p o h r a n i l a informacije potrebne, n a
primjer, z a stvaranje lankovitih u d o v a i l i kraljenice? O d toga
ameba nema n i k a k v e izravne koristi, pa tako nema ni genetskog
razloga da te praivotinje u svojoj D N K zadravaju tu n e u t r a l n u
informaciju. A k o ta informacija nije bila neutralna, njezino a k t i v i
ranje ni u k o m sluaju nije stvorilo oblike k a m b r i j s k i h ivotinja.
Z a m i s a o pritajene knjinice pretpostavlja m e h a n i z a m v r l o r a 96 Boja znanost

zliit od klasine teorije evolucije k o d koje su promjene o b l i k a

potaknute nasuminim mutacijama. Ipak, p r i m o r d i j a l n o pretprogramiranje razvoja ivota moe se iitati iz morfogeneze o k a .
S k u p i n a gena nazvana Pax-6 kljuni je regulator razvoja oka s v i h
kraljenjaka. N j e z i n parnjak (vrlo slian gen) upravlja razvojem
sustava v i d a mekuaca, kukaca, plonjaka i vrpara. O n i predsta
vljaju pet od est koljena sa sustavom v i d a . (esto koljeno s v i d o m
jo nije proueno na toj razini.) M o l e k u l a r n a slinost m e d u t i m
parnjacima nevjerojatna je.
Sparena d o m e n a gena sadri 130
a m i n o k i s e l i n a . Poklapanje tih aminokiselina m e d u k u k c i m a i l j u
d i m a i z n o s i 94 posto! Izmeu ribe-zebre i l j u d i poklapanje i z n o s i
97 posto.
Je li t i h pet genetski razliitih koljena m o g l o sluajno r a z v i t i
sline gene? Svako od 130 mjesta na genu moe i s p u n i t i 20 r a
zliitih a m i n o k i s e l i n a . To znai da postoji 20 i l i 10 moguih
kombinacija. Dakle, i m a stotinu milijuna m i l i j a r d i m i l i j a r d i m i l i
jardi m i l i j a r d i milijardi milijardi m i l i j a r d i m i l i j a r d i m i l i j a r d i m i l i
jardi m i l i j a r d i m i l i j a r d i milijardi m i l i j a r d i m i l i j a r d i m i l i j a r d i m i l i
jardi m i l i j a r d i naina na koje su se aminokiseline mogle poredati
na postojeih 130 mjesta. Taj broj daleko premauje broj estica u
cijelom s v e m i r u .
Svaka je kombinacija mogua jednom. Ponavljanje iste i l i sline
kombinacije d r u g i put predstavlja statistiku potekou. Vjerojat
nost da su nasumine mutacije pet puta stvorile istu k o m b i n a c i j u
o d g o v a r a vrijednosti 10 na petu potenciju.
N e m a naina da se isti gen neovisno stvori u s v a k o m od o v i h
pet koljena on je morao postojati u zajednikom p r e t k u . G e n
koji upravlja razvojem oka p r o g r a m i r a n je u ivot na r a z i n i prije
kambrija. T u r a z i n u tvore a m o r f n i spuvasti edijakarani i l i jednostanine praivotinje. Meutim, oni nemaju oi.
Evolucija nema s l o b o d u . Z a k o n i biologije, kemije i f i z i k e , z a
k o n i p r i r o d e , odreuju koji su ustroji mogui. Trideset i etiri
temeljna tjelesna p l a n a ivotinja, nastala od trenutka stvaranja
ivotinja, j e d i n i s u tjelesni p l a n o v i k o j i i s p u n j a v a j u p r i r o d n a
ogranienja. Moemo samo zakljuiti da je evolucija usmjeravala
t i m p u t o v i m a , unosei nove varijacije u stare i z v o r n e teme.
Morfoloka ogranienja n i s u oita samo na r a z i n i p o j e d i n i h
gena. O n a se v i d e i u sloenim tjelesnim organima k a d vrlo raz
liita koljena ivotinja za ispunjavanje slinih potreba r a z v i j u v r l o
sline organe. K a k o se r a d i o razliitim k o l j e n i m a , genetski su
130

170

170

ivot: poela i razvoj 97

razdvojena od trenutka zaea viestaninog ivota. Prema tome,

ta su se slina rjeenja r a z v i l a neovisno. N i j e li logino da se sline
bioloke potrebe rijee na sline naine? Vjerojatnije je, meutim,
da evolucijski razdvojeni ali slini organi p o n o v n o p o k a z u j u k a k o
ne postoje nebrojene mogunosti izbora iz evolucijskog roga o b i
lja. P r i r o d i su uroeni p u t o v i usmjeravanja razvoja ivota.
V i d je prekrasno osjetilo, jedno od o n i h to u ivotu pruaju
m n o g o uitaka. U s t r o j l j u d s k o g o k a tako je uspjean u zadai
pruanja v i d n o g osjeta da i s v i d r u g i kraljenjaci imaju isti os
n o v n i organ koji nama l j u d i m a omoguuje ushienje ljepotom z a
laska sunca. A l i ta slinost organa v i d a meu kraljenjacima ne
zauuje. S v i su kraljenjaci ustrojem v r l o slini. To je koljeno ge
netski povezano 530 m i l i j u n a g o d i n a , od pojave viestaninog i
vota. O n o to zauuje je slinost ljudskog oka s oima n e k o l i k o
vrsta ivotinja iz koljena mekuaca. Najpoznatiji primjer je oko
hobotnice, p r i p a d n i k a tog koljena.
Mekuci i kraljenjaci, ali i d r u g a od 34 ivotinjskih koljena,
r a z d v o j i l i su se prije 530 m i l i j u n a g o d i n a , na razvojnoj r a z i n i stu
panj vioj od praivotinja. Pa i p a k je njihovo rjeenje osjetila v i d a
gotovo identino. P r e m d a je izbor bjelanevina razliit, oba imaju
oi s ronjaom, djelatnom zjenicom, leom, s t a k l o v i n o m , troslojn o m mrenicom sa tapiima, p i g m e n t i m a koji u p r a v l j a j u jai
n o m svjetla n a ronici, ivanim g a n g l i j e m k o j i fotoreceptore
mrenice povezuje s m o z g o m i, najprofinjenije od svega, postranu
i n h i b i c i j u , m e h a n i z a m k o j i m susjedna optika ivana v l a k n a
surauju k a k o b i poboljala percepciju granice izmeu d v i j u
slinih boja.
Z a p r a v o , oko hobotnice i m a prednost. N j e g o v i mreniki ivci
i z l a z e i z r a v n o sa stranje strane mrenice. ivci o k a sisavca p r o
laze i s p r e d mrenice pa da stignu do m o z g a moraju proi k r o z
nju. Taj p r o l a z u mrenici stvara p u k o t i n u promjera jedan m i l i
metar z b o g koje nastaje poznata "slijepa pjega". R a z l i k a u "oien j u " veze oka i m o z g a potjee od r a z l i k e u r a z v o j u t i h organa.
Mrenica hobotnice nastaje od svjetlosno osjetljivih stanica koe.
Mrenica kraljenjaka stvara se od svjetlosno osjetljivih stanica
mozga.
Tu udesnu slinost organa k o d v r l o razliitih ivotinja n a z i
v a m o konvergentna evolucija. A l i moemo li je objasniti? Jedina
pokretaka sila tog procesa moe biti lutrija pojedinanih n a s u minih mutacija na m o l e k u l a r n o j genetskoj r a z i n i . Jednostavan
98

Boja znanost

proraun pokazuje da vjerojatnost sluajnog stvaranja b i l o kojeg

S h a k e s p e a r e o v o g soneta nasuminim t i p k a n j e m i z n o s i j e d a n
n a p r a m a 26 i l i 10 . U o v o m sluaju traimo vjerojatnost da se
isti "sonet" stvori d v a p u t . Statistika nevjerojatnost stvaranja ak
i najjednostavnijih ivih bia istom sluajnou ismijava teoriju
po kojoj je biosferu oko nas stvorio samo nasumini sluaj.
" H i p o t e z a da su oi glavonoaca [tj. hobotnice i sipe] nastale
k o n v e r g e n t n i m razvojem s l j u d s k i m o k o m opovrgavaju n e d a v n a
otkria n i z o v a gena slinih o n i m a [ljudskog] Pax-6 k o d hobotnice
i sipe." K a d z n a m o da se r a d i o citatu iz asopisa Science, v o d e
eg u s v o m podruju, izjava d o b i v a na teini. On tehnikim jezi
k o m izjavljuje da je nevjerojatna slinost oka hobotnice, sipe i o
vjeka statistiki tako nevjerojatna da je funkcijski nemogue da su
se r a z v i l a iz razliitih i z v o r a i p o t o m " k o n v e r g i r a l a " . K o n v e r g e n
tna e v o l u c i j a ne z b i v a se sluajno. O n a se ne m o e d o g o d i t i
sluajno.
490

690

D o k a z i iz anatomije, m o l e k u l a r n e biologije i f o s i l n i h n a l a z a
govore da je evolucija usmjeravana u odreenim smjerovima. U
t o m smo s m i s l u i mi zapisani u shemu stvari.

E V O L U C I J A I FOSILNI NALAZI

ivotinje se p r v i put pojavljuju petog dana Postanka, k a d n a m

se kae da su v o d e bujale ivotinjama (Knjiga P o s t a n k a 1,20).
Knjiga Postanka takoer biljei k a k o se poslije toga tijekom petog
dana pojavila s k u p i n a ivotinja z v a n i h oaf. Ta idovska rije, es
to pogreno prevoena kao " p t i c a " , znai k r i l a t u ivotinju. i
d o v s k a rije za pticu je cepur. Postojea teorija povezuje p r v u p o
javu k r i l a s v o d e n i m k u k c i m a , i to prije oko 330 m i l i j u n a g o d i
na.
F o s i l n i h d o k a z a o p r i m i t i v n i m k r i l i m a prije pojave p o s v e
razvijenih k r i l a tih k u k a c a prije 330 m i l i j u n a g o d i n a nema. Skok sa
b e s k r i l a c a na k r i l a promjera 30 cm (kakav je to b i o komarac!)
teko je objasniti. A l i tako govore fosili. Iz gusjenice nastaje leptir
jer gusjeniina D N K sadri informacije o l e p t i r o v i m k r i l i m a . Jesu
li k r i l a b i l a pretprogramirana u ranije kukce? To bi svakako ob
jasnilo njihov i z n e n a d n i nastanak.
S k o k o v i t a narav f o s i l n i h n a l a z a desetljeima je z a b r i n j a v a l a
peleontologe. Ta se potekoa poveava sjetimo li se da za e v o l u ivot: poela i razvoj 99

cijsku promjenu nije dovoljna promjena u b i l o kojoj stanici. M u t i rana D N K m o r a se pojaviti u stanicama zaduenim za stvaranje
p o t o m s t v a , u jajacu majke i spermijskoj stanici mukarca. A p o
t o m , ako se r a d i o D N K jajaca, to se jajace m o r a o p l o d i t i i p o t o m
preivjeti k a k o bi se r a z v i l o u spolno zrelog p o t o m k a .
K a k o evolucionisti objanjavaju fosilne nalaze? Postupnost ne
d o l a z i u o b z i r b r z i n a je postala vaan d i o evolucijske teorije.
B r z a promjena vjerojatno nee ostaviti m n o g o i l i uope nee os
taviti fosile koji e svjedoiti o morfolokom t o k u od starog pre
ma n o v o m o b l i k u ivotinje. N o v a , bolje prilagoena vrsta uinko
vitije e se natjecati za p r i r o d n e resurse pa e za " k r a t k o " vrijeme
unititi staru v r s t u . Tisuljeima kasnije, kae teorija, p a l e o n t o l o z i
e pronai f o s i l n o v o g o b l i k a neposredno i z n a d starog i to bez
i k a k v e premosnice koja bi p o k a z i v a l a djelomice stara, a djelomice
n o v a svojstva.
Meu o t k r i v e n i m f o s i l i m a , m i l i j u n i m a primjeraka, na temeljnoj
r a z i n i koljena i l i razreda nije pronaen nijedan prijelazni o b l i k ,
nijedna vrsta koja bi o b l i k o m b i l a dijelom predak, a dijelom p o
tomak.
To, meutim, nije posve tono. Jedan je takav fosil i p a k p r o n a
en. Za neke teoretiare on je sredinji d o k a z evolucije, o p i s i v a n
k a o k a m e n i z Rosette m e u f o s i l i m a . Taj f o s i l , a r h e o p t e r i k s ,
znanstvenicima pokazuje da se jedna g m a z o v s k a s k u p i n a r a z v i l a
u ptice. Primjerak u B r i t a n s k o m p r i r o d o s l o v n o m m u z e j u jedini je
posebno pohranjeni m e d u nebrojenim f o s i l i m a m u z e j s k i h z b i r k i .
T a k a v je njegov znaaj. Od 1861. do 1987. pronaeno je samo est
t a k v i h fosila, s v i u j e d n o m podruju zapadne Njemake.
N e k i ak smatraju k a k o je arheopteriks falsifikat, letea inai
ca ovjeka iz P i l t d o w n a . Kau da su u k a m e n , samo zato da se
evolucija prikae tonom, a Biblija netonom, istodobno u t i s n u t i
ptica i guter. K a o prouavatelj idovske Biblije glasujem za aute
ntinost arheopteriksa.

K A R I K A K O J A NIKAD NIJE N E D O S T A J A L A

A r h e o p t e r i k s je ivio prije 150 m i l i j u n a g o d i n a , u kasnoj j u r i ,

r a z d o b l j u k a d su g l a v n i m ekolokim niama v l a d a l i g m a z o v i . U
to je vrijeme srednja E u r o p a , ukljuujui i dijelove koji danas ine
Njemaku, i m a l a t r o p s k u k l i m u . Pronaeni primjerci arheopterik100 Boja znanost

sa kao da su p a l i u m o r s k u l a g u n u i p o t o m p r e k r i v e n i m u l j e m .
P r i r o d a ih je tako dobro sauvala da se na f o s i l i m a v i d i i grada nji
h o v i h pera.
Pera na k r i l i m a govore da se r a d i o ptici. Isto se moe rei za
p r s n u kost te ivotinje. O n a je nastala stapanjem d v i j u kljunih
kosti i uporite je za jake miie k r i l a . Pernati rep dalji je d o k a z da
je arheopteriks bio ptica. A l i ta je ivotinja i m a l a eljusti sa z u b i
m a , a ne k l j u n , d u g i kotani rep i pande na p r e d n j i m u d o v i m a
slinim k r i l i m a i nogama. Sad to poinje zvuati kao da se r a d i o
g m a z u , a ne ptici.
I l i se moda r a d i o mjeavini? Z o v u je "savrenim p r i m j e r o m
prijelaznog o b l i k a u evoluciji s u v r e m e n i h ptica od g m a z o v a " . U
istoj ivotinji sjedinjena su d v a razliita razreda ( g m a z o v i i ptice).
Ta je k a r i k a u evoluciji tako dojmljiva da je jedan "gostujui p r o
fesor u divljenju pao na koljena" k a d je ugledao fosil pohranjen u
B r i t a n s k o m p r i r o d o s l o v n o m muzeju.
U treoj k n j i z i Biblije, L e v i t s k o m z a k o n i k u , p o s t o j i p o p i s
obredno istih i neistih ivotinja. U njemu su ivotinje podije
ljene u kategorije: k u k c i su na p r v o m mjestu, ribe na d r u g o m , i t d .
U L e v i t s k o m z a k o n i k u 11,18 p o p i s a n e s u ptice. M e d u n j i m a
n a l a z i se i tinamet. Dvanaest stihova kasnije ( L e v i t s k i z a k o n i k
11,30) p o p i s a n i su g m a z o v i . G l e uda, tinamet se n a l a z i i ovdje.
Isto ime, jednako napisano (na idovskome tuf nun in mem tuf)
i m a i ptica i g m a z jer na jednoj r a z i n i biblijskog znaenja ta ivo
tinja spada u dvije kategorije.
U cijeloj Bibliji samo je jedna ivotinja koja u l a z i u dvije kate
gorije, tinamet. M e d u s v i m f o s i l n i m n a l a z i m a samo je jedan f o s i l
koji se n a l a z i tono na pola puta izmeu d v a ivotinjska razreda,
arheopteriks. I arheopteriks i tinamet su dijelom g m a z o v i , a d i
jelom ptice. To je " k a r i k a " koja n i k a d nije nedostajala.
Grki i h i j e r o g l i f s k i z a p i s i t o l i k o d u g o sauvani na k o m a d u
crnog bazalta kamena iz Rosette naposljetku su omoguili itanje
e g i p a t s k i h h i j e r o g l i f a . Moda e arheopteriks /tinamet pruiti
slian u v i d u razumijevanje b i b l i j s k i h i paleontolokih o p i s a
razvoja ivota.
Tok od V e l i k o g praska do bujnog i r a z n o l i k o g ivota koji v i d i
mo oko sebe u s v a k o m z a k u t k u Zemlje putovanje je p r o t i v n e u
moljive struje p r i r o d e koja od reda stvara nered. D r u g i z a k o n ter
m o d i n a m i k e g o v o r i da neupravljani nasumini sustav u v i
jek p r e l a z i u stanje veeg nereda. U p r a v o zato se alica kave o h l a ivot: poela i razvoj 101

di k a d je tijekom dvadesetminutnog razgovora na telefonu zabo

r a v i m o sa strane. Ureena n a k u p i n a topline u alici postaje n e u
reeno rasprena meu m o l e k u l a m a zraka u sobi. A k a d n a m a
lica padne i razbije se dijelovi se ne skupe u predmet koji su ne
k a d t v o r i l i . N e r e d je statistiki smjer p r i r o d e naprosto zato to je
za s v a k i s k u p atoma, bez obzira t v o r i l i o n i alicu i l i arana, broj
neureenih k o m b i n a c i j a n e u s p o r e d i v o vei o d broja ureenih
k o m b i n a c i j a . A k o sustavu n e nametnemo r e d , nasumini i z b o r
meu mogunostima uvijek p a d a u g o l e m i prostor koji z o v e m o
neredom.
S v e m i r je p r i l i k o m njegova nastanka t v o r i l a kaotina, i z v a n
redno vrua energija. Govorei j e z i k o m f i z i k e , r a d i l o se o p l a z m i .
S o b z i r o m na p r i r o d n u tenju neupravljanih, neureenih sustava
p r e m a veem kaosu, svemir se mogao iriti i stvoriti sve h l a d n i j u
n a s u m i n u mjeavinu energije i t v a r i . Pa i p a k se iz i z v o r n o g
kaosa s t v o r i l a s i m f o n i j a ivota. T o k o d p r i m o r d i j a l n o g stanja
opeg kaosa prema jednostavnim ivim biima, a p o t o m p r e m a
ovjeanstvu nametanje je reda p r i m o r d i j a l n o m kaosu, nametanje
koje je na n e k i nain postignuto z a k o n i m a p r i r o d e stvorenima u
s a m o m trenutku stvaranja.
K o r a k od kaosa p r e m a r e d u nije nemogu ako se sustavom up
ravljalo. T a d a je b i l o i jo uvijek i m a dovoljno energije iskoristive
za nametanje r e d a . R e d nastao iz kaosa, meutim, predstavlja
tako neobian i nevjerojatan tok zbivanja da ga Tora spominje ak
est puta.
N a i z g l e d jednostavnom reenicom " T a k o b u d e veer, pa jut
r o . " zavrava s v a k i o d est d a n a P o s t a n k a . D a u t o m estero
s t r u k o m ponavljanju m o r a m o potraiti dublje znaenje postaje
jasno i k a d ustanovimo da se Sunce pojavilo na etvrti d a n . K a k o
shvatiti pojam veeri i jutra za dane k a d Sunca nije bilo? To je p r i
je gotovo osam stotina g o d i n a pojasnio kabalist N a h m a n i d e s :
idovska rije za veer je erev. U korijenu te rijei je nered, mje
avina, kaos. idovska rije z a jutro je boker, a u njezinom je k o r i
jenu r e d , razluivost. U profinjenom j e z i k u veeri i jutra, stoljei
ma prije negoli su napisane grke rijei kaos i k o z m o s (idovsko
p i s m o starije je od grkog), Biblija opisuje p o s t u p n i tok od nereda
(erev) p r e m a r e d u (boker), o d p l a z m e V e l i k o g p r a s k a d o s k l a d a
ivota.
Je li Boansko djelatno u t o m t o k u , ali skriveno i n a m a objanji
vo kao jo jedno djelo "majke p r i r o d e " ? Je li B o g imanentan? Ja
102 Boja znanost

neu ni pokuati dokazati boansko upravljanje. A l i neto je sigur

no: znanost 20. stoljea otvorila je vrata, i to irom, ba za takvo
objanjenje!
Prije 65 m i l i j u n a godina naglo prestaje v l a d a v i n a g m a z o v a n a d
carstvom ivotinja. Trajala je 150 milijuna g o d i n a . D o g o d i l o se to
potkraj razdoblja krede.
K o n t i n e n t i su u s v o m polaganom putovanju povrinom naeg
globusa u g l a v n o m p o p r i m i l i oblike kakve imaju i danas. Tempe
ratura na Z e m l j i bila je via. Polarne kape su stoga bile m n o g o
manje, a m o r s k a je r a z i n a b i l a via. N i z i n s k a podruja, danas
p l o d n e ravnice sredinjih dijelova S A D - a , tada su bile prekrivene
p l i t k i m m o r e m . B u j n i m raslinjem h r a n i l i s u s e desetmetarski
parasaurolofusi i manji sauropelti. K r d a trorogih triceratopsa p r o
l a z i l a s u pokraj rijeka, uvijek n a o p r e z u o d krvolonih t i r a n o saura.
A l i doi e ubojica smrtonosniji od najveih dinosaura. N j e g o v
su cilj b i l i K a r i b i , a plijen polovica vrsta na cijelom svijetu. M a l i (u
s v e m i r s k i m mjerilima) k o m a d preostao p r i l i k o m stvaranja S u n
evog sustava prije pet m i l i j a r d i g o d i n a , k o m a d i s u p e r n o v e
promjera 10 k i l o m e t a r a koji se nije p r i l i k o m stvaranja Sunca i
planeta stopio s d r u g i m a , jurio je p r e m a Z e m l j i b r z i n o m od 30
kilometara u s e k u n d i . Nije ga moglo vidjeti nijedno bie na p l a
netu. Njegova osvijetljena strana okrenuta je prema S u n c u . P r e m a
Z e m l j i b i l a je okrenuta njegova tamna strana. U m e d u p l a n e t n o m
prostoru u prostornom metru nalaze se samo d v a i l i t r i atoma. To
ni i z b l i z a nije dovoljno za stvaranje trenja koje bi uarilo tijelo.
K a k o biste si predoili veliinu tog asteroida, pogledajte p r e m a
o b z o r u i zamislite da v i d i t e vie i l i manje n e p r a v i l n u stjenovitu
k u g l u ije d n o dotie Z e m l j i n u povrinu, a v r h je vii od z r a k o
p l o v a koji ste i k a d vidjeli na nebu. Krenite prema t o m m o n o l i t u .
U s k o r o z a u z i m a cijelo v i d n o polje, a jo je k i l o m e t r i m a daleko.
T a k v a e stijena desetkovati zemaljsku biosferu.
Smrt nije stigla polako. Za manje od dvije sekunde asteroid je
probuio r u p u u atmosferi i zario se u tlo, stvarajui krater p r o m
jera 150 kilometara, d u b o k nekoliko kilometara. Sva se energija
s u d a r a p r e t v o r i l a u t o p l i n u , e k s p l o z i j u 50 tisua p u t a jau od
detoniranja s v i h n u k l e a r n i h arsenala na planetu. Seizmiki u d a r
osjetio se p o s v u d a . Pojavili su se v e l i k i v u l k a n i . Na drugoj strani
svijeta iz tla je pokuljala lava i cijelu dananju sjevernu Indiju pre
k r i l a k i l o m e t a r s k i m pokrivaem od vruih stijena. Praina i para
ivot: poela i razvoj 103

o b a v i l i s u planet n e p r o z i r n o m k o p r e n o m . est mjeseci kasnije

p o d n e v n o je sunce jo u v i j e k b i l o slabije od dananje etvrti
mjeseca. Temperatura je naglo pala. Fotosinteza se zaustavila, a
sve ivotinje s m a s o m veom od pet k i l o g r a m a u g i n u l e s u . Sisav
ci veliine vjeverica 150 m i l i j u n a g o d i n a ivjeli su uz dinosaure,
a l i su ekosustav n a d z i r a l i d i n o s a u r i . Pametni t o p l o k r v n i sisavci
preivjeli su u d a r iz s v e m i r a . D i n o s a u r i n i s u . T a k o je zapoelo
razdoblje sisavaca u kojem i mi ivimo.
S p o m e n u t i dogaaj mogao je b i t i posve nasumian sudar
bez svrhe, a l i sa z n a t n i m posljedicama. S druge strane, na njega
moemo gledati kao na boansko p o n o v n o ugaanje svijeta. Sila
iz vanjskog svemira preusmjerila je ivotne tokove. Moda su d i
n o s a u r i postajali vei, a l i ne i pametniji. A s t e r o i d je ivotu o m o
guio preusmjeravanje prema eljenom cilju svjesnog, inteligent
n o g bia sposobnog da shvati udesni koncept etikog monoteizm a . To su nae mogunosti objanjenja, ba kao to su to bile i p r i
je 3300 g o d i n a u vrijeme Izlaska.
Mojsije i Izraelci su n a p u s t i l i Egipat slijedei stup oblaka danju
i ognjeni stup nou (Izlazak 13,21). Put ih je najprije v o d i o u obal
nu r a v n i c u . T a k o bi obili Sueski zaljev. B o g im je p o t o m rekao da
se vrate i izbjegnu ratoborne Filistejce koji su n a d z i r a l i o b a l u uz
Sredozemno more. Izraelci s u k r e n u l i prema M o r u trski (Izlazak
13,17,18).
To je jedno od v e l i k i h biblijskih djela vjere. Boanski s t u p o v i
oblaka i ognja v o d i l i su ih i z r a v n o prema m o r u ! U s p r k o s tome ili
su naprijed. Izgledalo je kao da padaju u z a m k u . Slijedili su ih
Egipani, a p r e d njima se nalazilo prijetee more.
O n o to se d o g o d i l o p o t o m opisuje Izlazak. K a d su Izraelci sti
gavi na obalu m o r a zavali Boga, zapoeo je p u h a t i jak istonjak
i p o t o m p u h a o cijele noi (Izlazak 14,21). Vjetar je isuio more.
Zato vjetar, i zato vjetar kojem je trebala cijela no da isui
more? A k o je boanski p l a n b i l a uporaba vjetra, zato ne spek
t a k u l a r n i vjetar, neto udesno to e more isuiti za n e k o l i k o
s e k u n d i , primjerice t o r n a d o i l i ciklon? T a d a b i s v i bez sumnje
z n a l i da se r a d i o udu.
N a r a v n o , namjera je b i l a stvoriti posve p r i r o d n i dojam. M o r a l o
se birati. Izraelci su m o r a l i izabrati vjeru u Boansko i l i predaju
Egipanima. Egipani su m o r a l i odluiti hoe li slijediti Izraelce
po isuenom m o r u i l i p o v i c i se. Da je vjetar bio oito n a d n a r a v a n
o d l u k e bi bile p r e d v i d l j i v e , ne bi bilo mjesta za s l o b o d n u v o l j u .
104 Boja znanost

Vjetar j e i z g l e d a o tako p r i r o d n o d a s u Egipani k r e n u l i z a

Izraelcima po isuenom morskome d n u (Izlazak 14,23).
B i o je
to, z a p r a v o , tako n a i z g l e d p r i r o d n i vjetar da se m o r a posebno na
g l a s i t i k a k o se r a d i o b o a n s k o m i z v o r u : "Jahve je s v u n o n a
stranu valjao v o d e j a k i m istonim v j e t r o m " (Izlazak 14,21). Tek
k a d su se Egipani nali zarobljenima u m o r s k o m d n u s h v a t i l i su
da se r a d i o udu: "Jahve se za njih [Izraelce] b o r i " (Izlazak 14,25).
Zakanjelo prepoznavanje Boanskog u dogaajima Izlaska za
Egipane se p o k a z a l o k o b n i m : " M o r e se v r a t i u svoje k o r i t o . . .
Jahve ih [Egipane] s t r m o g l a v i usred v o d a . " (Izlazak 14,27)
Biblijska p o r u k a : nije s v a k i i z v a n r e d n i dogaaj oznaen kao
" u d o nainjeno n a n e b u " . P o n e k a d m o r a m o g l e d a t i i z m e u
redaka da shvatimo njegov p u n i znaaj.

ivot: poela i razvoj 1 0 5

P O G L A V L J E

Evolucija:
statistika nasuprot
nasuminih mutacija

Statistike a n a l i z e evolucije p r e p u n e su p r e t p o s t a v k i . S
o b z i r o m da su se prouavani dogaaji z b i l i u davnoj prolosti,
veinu pretpostavki ne moemo provjeriti. B r z i n a pojave m u t a c i
ja, redoslijed mutacija, i z v o r n a informacija u D N K na koju su se
nadovezale mutacije, okolini imbenici tijekom razdoblja p r o m
jena sve je to nepoznato. A sve to utjee na prouavani m o d e l .
Uz to, nerijetko se susree i koncepcijska pogreka. esto se
postavljaju pitanja o vjerojatnosti da se neka ivotinja i l i o r g a n
mogao r a z v i t i nasuminim procesima. Jesu l i plonjak, dagnja i l i
m a j m u n m o g l i nastati od praivotinje u razdoblju na koje u k a z u
ju f o s i l n i n a l a z i ? Pogreka u t i m p i t a n j i m a o d n o s i se na pret
p o s t a v k u d a e v o l u c i j a i m a odreeni cilj. Temelj e v o l u c i j s k i h
p o s t a v k i je nepostojanje cilja. Da se iz evolucijskog kotla n i s u p o
j a v i l i plonjaci, p o t o m ni o b l i c i , a moda ni druge vrste crva ne bi
nastale, ve bi n j i h o v u ekoloku niu p o p u n i l a neka posve d r u g a
ivotinja.
N e d o s t a t a k cilja ograniava a n a l i z u evolucije na prorauna
vanje vjerojatnosti da se broj (ne vrsta) mutacija p o t r e b n i h za
opaene promjene u f o s i l i m a mogao d o g o d i t i u r a z d o b l j u koje
fosili zauzimaju.
106 Boja znanost

ivot se moe smatrati k o m b i n a c i j o m bjelanevina u simbiot

skoj zajednici. Mi i s v i d r u g i lanovi nae biosfere o d g o v a r a m o
t a k v o m o p i s u . A l i ne djeluju sve kombinacije bjelanevina na me
usobno podupirui nain. U p r a v o zato su ivotinje ograniene
na 34 temeljna tjelesna plana (koljena). U kambrijskoj eksploziji
stvoreni su i d r u g i tjelesni p l a n o v i , a l i o n i n i s u i s p u n i l i uvjete o p
stanka. Da ivo bie preivi u okoliu koji z o v e m o d o m o m potre
bna je v r l o posebna kombinacija bjelanevina.
L j u d i imaju o t p r i l i k e 70 tisua gena (neki smatraju da ih je 50
tisua). S v i sisavci imaju slian broj, p r e m d a ne nuno i s t i h gena.
Sedamdeset tisua znai otprilike 70 tisua bjelanevina. Bjelane
v i n e su n i z o v i i spirale s izmeu stotinu i tisuu a m i n o k i s e l i n a . To
znai da u 70 tisua gena i m a otprilike 70 m i l i j u n a (70 000 x 1000)
a m i n o k i s e l i n a ugraenih u odreene ustroje. S v i o n i tvore 30 b i l i
juna stanica z d r a v o g ljudskog bia. Moe li ta postava b i t i r e z u l
tat nasuminog izbora? Pogledajmo malo brojke o kojima se r a d i .
P r v o to primjeujemo jest da nasumino nizanje slova rauna
l o m i l i hipotetskim m a j m u n i m a koji lupaju p o t i p k o v n i c i pisaih
strojeva n i k a d ne stvori vie od n e k o l i k o s u v i s l i h rijei. R a z l o g
tome je jednostavan: broj moguih besmislenih kombinacija nev
jerojatno m n o g o puta premauje broj s m i s l e n i h reenica. Sa stoti
nu slova u reenici, broj n j i h o v i h kombinacija je 30 . K a d bi na
s v a k u f u n d a m e n t a l n u esticu svemira b i l o napisano jedno slovo,
trebalo b i d o s l o v n o milijarde m i l i j a r d i svemira d a u s p i j u o b a v i t i
zadau ispisivanja "teksta".
U s v i m knjinicama na svijetu pohranjeno je o t p r i l i k e 10 bito
va informacija. K a d bi s v a k i od tih bitova bio pohranjen u reeni
ci od stotinu slova, zahtijevali bi 10 slova. Vjerojatnost da se b i l o
koja od t i h reenica iz s v i h knjinica svijeta dobije nasuminim
tipkanjem u p r a k s i je jednaka nitici (zapravo reda veliine jedan
n a p r a m a 10 ). Nasuminost naprosto ne pomae k a d se iz kaosa
eli izvui smisleni r e d . Potrebno je upravljanje. U v i j e k .
U 34 koljena koja odreuju temeljni ustroj s v i h ivotinja posto
ji otprilike 30 milijuna vrsta. K a d bi sve vrste imale genome i ge
netske informacije opsene kao ovjek (70 000 gena), a da meu
vrstama nema zajednikih bjelanevina, ivot bi stvorio d v a b i l i j u
na (2 x 10 ) razliitih bjelanevina. Pretpostavimo da tipina bje
lanevina sadri 300 aminokiselina. Broj moguih kombinacija t i h
300 aminokiselina je 20 , i l i napisano s b a z o m deset, 10 . Od m o
guih 10 bjelanevinskih kombinacija ivot koristi jednu od 10 .
100

18

20

120

12

300

390

390

Evolucija:

378

statistika

nasuprot

nasuminih

mutacija

107

Zato se, dakle, k a d je u m o r i m a prije 250 milijuna g o d i n a ne

stalo vie od 90 posto s v i h vrsta nije pojavilo nijedno n o v o kolje
no? N i j e se pojavilo zato jer nijedno d r u g o ne zadovoljava uvjete
ivota. ivot je izmeu 10 moguih kombinacija odabrao manje
od 2 x 10 djelatnih. Izbor tako siunog dijela (jednog od 10 ) bjelanevinskih kombinacija p o g o d n i h za ivot iz golemog broja m o
guih kombinacija nije se mogao d o g o d i t i nasuminim tokastim
mutacijama na genomskoj D N K . B i l o bi to kao da je p r i r o d a nasumice izabrala iz vree s m i l i j a r d u m i l i j a r d i milijardi... (ponovljeno
40 puta) bjelanevina da izabere jednu koja vrijedi, i p o t o m je cijeli
postupak p o n o v i l a b i l i j u n puta! K a d b i bjelanevinski narataji b i l i
nasumini procesi tada b i , kao i k o d nasuminog tipkanja, i r e z u l
tat bio besmislen, ali sa ivotom bi to bila kobna besmislenost.
Jedini nain k a d nasumino stvaranje slova moe stvoriti smis
lene reenice je k a d programer naui raunalo k a k o da p r e p o z n a
smislenost i p o t o m k a k o da je sauva. Isto se moe rei za nasu
mine mutacije u g e n o m u koji stvaraju k o r i s n e n i z o v e a m i n o kiselina (bjelanevina) i njihovo pohranjivanje. A l i to u sebi n o s i
pretpostavku da p r i r o d a z n a to je za nju dobro.
I z v a n logikih granica uinkovitosti nasuminog evolucijskog
i z b o r a , p r i r o d a n u d i i nain stroge statistike provjere evolucije.
O n a poiva na pojavi nazvanoj konvergentna evolucija.
Pojava organa slina o b l i k a i l i funkcije k o d ivotinja razliitih
vrsta n a z v a n a je konvergentna evolucija. T a k v i se o r g a n i z o v u hom o l o g n i m a ako nastanu nasljeivanjem od zajednikog pretka.
O r g a n i s u a n a l o g n i ako slinosti zadovoljavaju istu p o t r e b u i l i
f u n k c i j u a l i su stvoreni n e o v i s n i m e v o l u c i j s k i m p u t o v i m a , a ne
dobivanjem od zajednikog pretka.
390

12

378

imii i ptice, k i t o v i i pliskavice imaju lanove koji put p r o n a

laze sonarom. Poslije emitiranja c v r k u t a nerijetko posve neujnog
za ljudsko u h o , ivotinja slua odjek. Na temelju v r e m e n s k o g raz
m a k a i promjene frekvencije p o v r a t n o g z v u k a imi moe p r o
nai p u t izmeu lopatica vrteeg ventilatora, a p l i s k a v i c a p r o
n a l a z i veeru u zamuenim v o d a m a .
Pojava slinih sonarskih sustava meu t i m razliitim vrstama
je zaokupljujua, ali ne nuno i iznenaujua. Te ivotinje imaju
m n o g o slinosti. Sve s u n a l i k d r e v n i j e m o b l i k u etveronone
kopnene ivotinje. Sve spadaju u istu s k u p i n u , odnosno koljeno,
ivotinja n a z v a n u s v i t k o v c i (ivotinje s kraljenicom). U k r a t k o ,
n j i h o v i g e n o m i (tj. genetske informacije pohranjene u D N K nji108 Boja znanost

h o v i h kromosoma) imaju zajedniki temelj zapoet prije 530 m i l i

juna g o d i n a . Uz tako dugovjeno zajedniko podrijetlo i treba
oekivati da njihov genetski materijal sadri m n o g o slinih n a s l i
jeenih gena s kojima su s t v o r i l i sline organe.
ivotinje iz razliitih koljena ne dijele to zajedniko podrijetlo.
Prije o t p r i l i k e 530 m i l i j u n a g o d i n a najednom su se istodobno p o
javile temeljne anatomije s v i h danas postojeih ivotinja, od spu
vi do kraljenjaka. S o b z i r o m da su se sva koljena pojavila i z
nenada i istodobno, razliita koljena ne dijele zajedniku genetsku
prolost i z n a d razine praivotinja. U g r m (a ne stablo) ivota raz
d v o j i l i su se o d m a h po nastanku prije 530 m i l i j u n a g o d i n a . Ta pot
p u n a razdvojenost omoguuje n a m izraunavanje statistike vje
rojatnosti da analogni organi k o d razliitih koljena nastanu neo
v i s n o (tj. k o n v e r g e n t n o m evolucijom).
O k o predstavlja moda najudesniji primjer konvergentne evo
lucije. Mnotvo je ivotinja u razliitim koljenima " s t v o r i l o " morfo
loki v r l o sline oi. Meu njima su hobotnica (koljeno mekuaca),
k u k c i i danas i z u m r l i trilobiti (pripadnici koljena lankonoaca) te
gotovo s v i kraljenjaci, ukljuujui ovjeka (koljeno svitkovaca).

O K O I N J E G O V A EVOLUCIJA

R i c h a r d D a w k i n s je profesor zoologije na O x f o r d s k o m sveui

litu. G o r l j i v i je pristalica teorije da se u temelju evolucije nalaze
nasumine mutacije, a poznat je i po tome to je oklevetao " s p i l j
s k i " mentalitet o n i h koji vjeruju u mogunost da je evolucijom u p
ravljao Vodi. U s p r k o s s v e m u , D a w k i n s priznaje d a j e " p o s v e
nevjerojatno da se isti evolucijski put prijee d v a p u t " .
P r e m d a konvergentna evolucija ne slijedi nuno isti r a z v o j n i
put do zajednikog cilja u dvije razliite vrste, i p a k je k o d dvije
nesrodne ivotinje (hobotnice i ovjeka) stvorila d v a v r l o slina
organa (primjerice oko). K a k o ? D a w k i n s kae da je zadau oba
v i l a p r i r o d n a selekcija: " T o je jo udesniji d o k a z snage p r i r o d n e
selekcije... kojom su dvije neovisne crte evolucije konvergirale iz
v r l o razliitih polazita."
Otkria m o l e k u l a r n e biologije, posebice ona koja p o k a z u j u
slinosti gena koji aktiviraju razvoj oka, tu pretpostavljenu "neo
v i s n o s t " dovela su ozbiljno u pitanje. Je li mogue da je a n a l o g n i
razvoj zaista bio neovisan?
Evolucija:

statistika

nasuprot

nasuminih

mutacija

109

V r a t i m o se rijeima Richarda D a w k i n s a : "Mjerenje statistike

nevjerojatnosti p r e t p o s t a v k e d o b a r je nain procjene njezine
uvjerljivosti." Uinimo ba to.
Pretpostavimo najoptimistiniji sluaj da su s v i geni potrebni
za sloenost i funkciju oka b i l i p r i s u t n i u n e k o m jednostaninom
o r g a n i z m u bez v i d a , zajednikom p r e t k u s v i h ivotinjskih kolje
n a . M u t a c i j a bi tada " s a m o " trebale a k t i v i r a t i te ve postojee
neizraene gene i p o t o m bi se u novoj ivotinji stvorilo oko. P r e m
da se time l o g i k a napree do krajnjih granica, to bi svakako p o
jednostavilo proces konvergencije.
G e n koji upravlja razvojem s v i h oiju k o d s v i h je koljena isti.
T o znai d a j e stigao o d n a v o d n o g p r e d k a m b r i j s k o g p r e t k a .
Zagonetka nastaje k a d se zapitamo zato bi taj d r e v n i o r g a n i z a m
bez oiju pohranjivao gen koji e k o d viih ivotinja i z r a v n o v o d i
t i n a s t a n k u o k a . A k o j e k o d p r e t k a gen i m a o drukiju u l o g u ,
zagonetka postaje jo vea k a d p o m i s l i m o da se ustroj gena ne
samo zadrao k o d s v i h sustava v i d a razliitih koljena, ve je i nje
gova uloga k o d t i h koljena identina.
Pokuajmo v r l o k o n z e r v a t i v n o s m i s l i t i to je p o t r e b n o za
stvaranje oka. Pretpostavimo da je za pojavu oka k o d prethodno
svjetlosno osjetljivog ali slijepog stvorenja potrebno samo tisuu
m u t a c i j s k i h k o r a k a . A k o je svaka mutacija b i l a promjena jedne
n u k l e o t i d s k e baze m o l e k u l e D N K , tisuu mutacija predstavlja
promjenu manju o d m i l i j u n t i n k e u k u p n o g broja n u k l e o t i d a p r i
sutnih u genomu.
Iz m o z g a se moraju iriti ivana v l a k n a (a tu uope ne r a z m a
t r a m o sloeni r a z v o j m o z g a z a u p o r a b u elektrinih s i g n a l a i z
s v a k o g od optikih ivanih vlakana). Povrina na kojoj se nalaze
svjetlosno osjetljive stanice m o r a se uvui. To se vjerojatno z b i v a
p o s t u p n o , ne kao jedno v e l i k o povlaenje te pjege. U s t r o j i o k a
(ronica, p r o z i r n a lea s miiima, zjenica s miiima, staklovina,
p i g m e n t i , mrenica s receptorima p o v e z a n i m s optikim renjevima m o z g a , postrana i n h i b i c i j a , itd.) takoer se m o r a j u r a z v i t i .
Tisuu k o r a k a je vjerojatno najmanje to je m o g u e , a l i u ovoj
a n a l i z i , ako grijeim, elim grijeiti "u k o r i s t " evolucije.
N e k i se procesi ine "zabranjenim". N i j e d n o o k o , na primjer,
ne upravlja d o t o k o m svjetlosti promjenom p r o z i r n o s t i lee k a k o
to ine neke naoale. P r i r o d a je m o g l a o d a b r a t i i takav nain.
Slino se, na primjer, mijenja prozirnost ljudske koe z b o g n a d z o
r a n a d koliinom svjetlosti koja p r o d i r e k r o z vanjske slojeve.
110 Boja znanost

M o g u i g u b i t a k kakvoe boje s l i k e d o b i v e n e p o l u p r o z i r n o m
leom moda je usmjerio razvoj prema postojeem nainu.
S o b z i r o m da se slino oko r a z v i l o k o d ivotinja d v a j u razliitih
koljena, sisavaca i mekuaca, moemo prouiti statistiku vjero
jatnost n e o v i s n i h nasuminih tokastih mutacija u g e n e t s k o m
paketu D N K koje b i d v a p u t stvorile slino oko. D a s e oko pojavi
lo samo u j e d n o m koljenu, tj. k o d ivotinja s i s t o m genetskom
prolou, statistika b i analiza i m a l a m a l i i l i n i k a k a v znaaj.
Mutacijske promjene moraju se dogaati o t p r i l i k e u s p o m e n u
t o m slijedu. Uvlaenje je u selekcijskom procesu korisno samo ako
na svjetlost osjetljive stanice ve rade pa imaju k o r i s t i od dodatne
zatite, poveane povrine i usmjerenosti koju prua uvlaenje.
Dajmo p r i r o d i umjereni stupanj slobode. N e k a za s v a k i k o r a k
postoje etiri mogunosti, etiri mogue mutacije. D N K sadri
etiri vrste n u k l e o t i d s k i h baza. Kombinacija triju od njih, trojka
baza, stvara s v a k u od uobiajenih a m i n o k i s e l i n a koje tvore bje
lanevine svega poznatog ivota. Pretpostavljamo da e jedna od
etiri mogue mutacije a k t i v i r a t i sljedei gen potreban u evoluciji
konvergentnog organa, u naem primjeru oka.

DVA NEUVJERLJIVA M O D E L A E V O L U C I J E

A k o je odabrani evolucijski m o d e l takav da se s v a k i od tisuu

k o r a k a nae hipotetske mutacije m o r a o b a v i t i u odreenom re
doslijedu te da je svako preskakanje k o b n o , broj pokuaja potreb
n i h u procesu je 4 , odnosno 10 u naem uobiajenom d e k a d
s k o m z a p i s u . To je jedinica sa esto nitica i z a nje! A tek smo i n
formaciju prenijeli iz oka u mozak. Uope je n i s m o poeli obrai
vati u m o z g u .
Taj je m o d e l , meutim, previe krut. Sve "pogrene" mutacije
ne moraju b i t i kobne. Mogue je z a m i s l i t i slijed u kojem se tisuu
koraka ispunjava u m n o g o manje od 10 nasuminih pokuaja.
Uz s t a t i s t i k u vjerojatnosti, m a t e m a t i k a nije teka. Teko je
o d a b r a t i m o d e l k o j i d o v o l j n o d o b r o oponaa s t v a r n i svijet.
U z m e m o l i "najoptimistiniji" s k u p p r e t p o s t a v k i u s l i j e d u o d
tisuu mutacija tada tekoa postizanja eljenog organa nestaje u
trivijalnosti. D o p u s t i m o da se mutacije dogode u b i l o kojem re
doslijedu bez i k a k v i h posljedica k o d nepoeljnih mutacija. Pret
p o s t a v i m o da se poeljne mutacije zadravaju (tj. veu se na D N K
1000

600

600

Evolucija:

statistika

nasuprot

nasuminih

mutacija

111

i n i k a d s nje vie ne odlaze) i d o p u s t i m o da svako od tisuu po

tencijalnih mjesta koje jo nema i s p r a v n i n u k l e o t i d m u t i r a u sva
k o m narataju.
N a r a v n o , uz tako brze mutacije kobne e se pogreke sigurno
d o g o d i t i , ali u naem " p o m i r l j i v o m " m o d e l u smatrat emo da ih
nema.
elimo izraunati vjerojatnost da mutacija uspjeno p o s t a v i
p o t r e b n i n u k l e o t i d n a i s p r a v n o mjesto D N K t e tako s t v o r i i s
p r a v n u a m i n o k i s e l i n u . Vjerojatnost uspjeha (v) je jedan m i n u s
vjerojatnost neuspjeha (q), odnosno:
p = 7

U naem i z v a n r e d n o optimistinom m o d e l u s v a k o od tisuu

mjesta djeluje neovisno. Samo je jedan od n u k l e o t i d a i s p r a v a n za
svako mjesto. Z b o g toga su t r i od etiri neispravna. Stoga, u jed
n o m pokuaju
p = 7 3/4=1/4 = 0,25
D a k l e , postoji 25-postotna vjerojatnost da emo uspjeh postii ve
u p r v o m pokuaju. Uz n e k o l i k o pokuaja
P = 1 q

gdje je r broj pokuaja.

S t a k v i m m o d e l o m poslije samo deset narataja vjerojatnost us
pjeha i z n o s i 94 posto. Sa dvadeset narataja vjerojatnost uspjeha
penje se na 99,7 posto. V r l o razliito od naih prijanjih 10 p o k u
aja.
Oito je, meutim, d a ovaj p r e b l a g i m o d e l n e m a n i k a k v e
slinosti sa stvarnou. U s p r k o s tome D a w k i n s je slian m o d e l
iskoristio za dokazivanje snage nasuminih mutacija u evolucij
s k o m procesu. D a w k i n s je uzeo nasumini n i z od 28 slova i p o
t o m ih raunalno nasumino postavljao u bilo koju od 27 varijaci
ja 26 slova engleske abecede i razmak izmeu rijei. O v d j e d o
b i v a m o 27 varijacija po mjestu, d o k smo u prijanjem p r i m j e r u
i m a l i samo etiri.
600

U samo 45 narataja n i z je slova " m u t i r a o " u prethodno i z a

b r a n i Shakespeareov stih.
112 Boja znanost

U z pamenje s v i h slova koja " m u t i r a j u " neovisno, s v a k o g na

rataja i s v i h " i s p r a v n i h " mutacija (tj. i s p r a v n i h slova na isprav
n i m mjestima), jednadba vjerojatnosti pokazuje da D a w k i n s o v i h
45 narataja i m a j u 80-postotnu vjerojatnost uspjeha postizanja
eljene kombinacije.
D a w k i n s o v uspjeh u oblikovanju reenice g o v o r i samo da nje
g o v o raunalo r a d i ispravno! O n o o evoluciji ne dokazuje nita
d r u g o nego da realistinost m o d e l a odreuje rezultat. D a w k i n s o v
m o d e l je imao p o z n a t i cilj i radio je u t o m smjeru, znajui koja su
slova potrebna na n e k o m od 28 mjesta. To je idealni p r i k a z uprav
ljane evolucije. U s p r k o s tome D a w k i n s svoj m o d e l proglaava
d o k a z o m uinkovitosti nasuminih mutacija koje postiu eljeni
cilj. To je ista prijevara n a d a m se samoobmana, a ne namjerno
varanje. Uz takav m o d e l sa samo stotinu mutacija ne samo da
moemo p r o i z v e s t i Shakespeareov stih ve i njegov u k u p a n opus
kao i djela s v i h d r u g i h autora koji su i k a d p r i t i s n u l i pero na papir
i l i g u m b t i p k o v n i c e u cijeloj povijesti ovjeanstva.
Istina se, meutim, nalazi negdje izmeu ekstrema.

ODABIR U V J E R L J I V O G M O D E L A KONVERGENTNE E V O L U C I J E

elim saznati statistiku vjerojatnost p r i r o d n o g neovisnog nas

tanka nasuminim mutacijama dvaju u naelu slinih ustroja koji
u svojoj i z g r a d n j i m o g u koristiti razliite bjelanevine. Parametri
tog razvoja n i s u dobro odreeni. elei o d r e d i t i je li proces reali
stian, i z a b i r e m uvjerljiv, p r e m d a prilino dobrostiv i l i oprataju
i m o d e l .
Loe mutacije nee b i t i kobne. Svaka mutacija stvorit e 1-pos
t o t n u korist (vea k o r i s t bi nuno zahtijavala da loe mutacije
postanu kobne). Veliina populacije je 100 000 j e d i n k i . " U o v o m
se m o d e l u mutacije moraju d o g o d i t i u odreenom redoslijedu (tj.
lea se nee r a z v i t i prije podruja osjetljivog na svjetlost). Svaka
korisna mutacija se trajno pohranjuje na D N K . N i j e joj doputeno
da mutacijom nestane.
O v a j m o d e l se posve p r i k l o n i o teoriji konvergencije i p o j a v i
konvergentnog organa.
G l a v n a nepoznanica, o s i m procjene broja mutacija p o t r e b n i h
za stvaranje konvergentnog organa, pretpostavljena je b r z i n a p o
jave potrebnih mutacija. Mutacije imaju znaaj samo ako se pojaEvolucija:

statistika

nasuprot

nasuminih

mutacija

113

ve na spolno z r e l i m stanicama za razmnoavanje, tj. u gametama.

M u t a c i j a u, primjerice, koi o r g a n i z m a , ne prenosi se na njegove
potomke.
I s k o r i s t i m o l i p o d a t k e primjenjive n a postojee ivotinje,
b r z i n e opaenih mutacija gameta kreu se od jedne mutacije na
deset sparivanja do jedne na 100 000 sparivanja.
Naravno, mu
tacija se ne m o r a d o g o d i t i na jednoj od tisua baza koje elimo
promijeniti. A k o cijeli genom, primjerice l j u d s k i sa 3 x 10 b a z n i h
p a r o v a , trai jednu mutaciju, tada je priblina vjerojatnost jedan
n a p r a m a m i l i j u n da se mutacija d o g o d i unutar n a m a z a n i m l j i v i h
tisuu baza.
Uz populaciju od 100 000 jedinki, ak i uz opaenu v e l i k u b r z i
nu mutacija od jedne mutacije u deset sparivanja, po narataju e
se d o g o d i t i 5000 b a z n i h mutacija. A k o g e n o m sadri 10 b a z n i h
p a r o v a , unutar nama z a n i m l j i v i h tisuu baza jedna e se mutacija
d o g o d i t i tek u s v a k i h 100 narataja. A k o g e n o m sadri 10 b a z n i h
p a r o v a , kao u l j u d i , u prosjeku e trebati 1000 narataja. A m u
tacija ne m o r a b i t i korisna.
U t o m najjednostavnijem m o d e l u svaka toka od tisuu n a m a
z a n i m l j i v i h mjesta n a D N K i m a jednu o d etiri mogunosti. Stoga
se u tisuu mjesta moe stvoriti 4 x 1000, odnosno 4000 mogu
nosti, a sve o s i m jedne (tj. 3999) su neeljene. K a o to smo ve v i d
jeli, vjerojatnost uspjeha je jedan m i n u s vjerojatnost neuspjeha.
Vjerojatnost uspjeha u p r v o m od tisuu mjesta je
9

P=1

[(3999l4000) ]
n

gdje je P vjerojatnost uspjeha u r narataja s n nasuminih m u

tacija po narataju.
U naem p r i m j e r u n = 0,01, tj. jedna se mutacija u z a n i m l j i v o m
podruju dogaa n a s v a k i h s t o t i n u narataja. U z t e uvjete o d
jedne mutacije na deset sparivanja i 100 000 sparivanja po nara
taju, za postizanje 92-postotne vjerojatnosti ispunjavanja p r v o g
od tisuu mjesta potrebno je m i l i j u n narataja. Za postizanje 80postotne vjerojatnosti ispunjavanja s v i h tisuu mjesta mutacijama
p o t r e b n i m za stvaranje konvergentnog organa (u o v o m sluaju
l j u d s k o g oka koje je morfoloki slino o k u hobotnice) bit e n a m
potreban b i l i j u n narataja.
Trajanje narataja praivotinja mjeri se d a n i m a . Viestanini
o r g a n i z m i koji su postojali prije 500 m i l i j u n a g o d i n a u r a z d o b l j u
114 Boja znanost

ranog kambrija, ako je s u d i t i po n j i h o v i m danas ivuim roaci

m a , i m a l i su narataje koji su trajali tjedne, moda i mjesece. Tak
va b r z i n a omoguuje da se tijekom godine i z m i j e n i n e k o l i k o na
rataja. ak i tako za gore o p i s a n i m o d e l promjene tisuu posto
jeih gena treba n e k o l i k o stotina m i l i j u n a g o d i n a . N a s u p r o t tome,
f o s i l n i n a l a z i p o k a z u j u da se kambrijska eksplozija d o g o d i l a za
pet m i l i j u n a g o d i n a i l i jo manje.
Razdoblje kambrijske eksplozije d o g o d i l o se o t p r i l i k e stotinu
m i l i j u n a g o d i n a n a k o n to je koncentracija m o l e k u l a r n o g k i s i k a u
atmosferi narasla na r a z i n u d o v o l j n u za odravanje ivota viestaninih ivotinja. Bolja dobavljivost k i s i k a stvorila je deseteros t r u k o poboljanje uinkovitosti izdvajanja energije iz hrane.
Moda je to bio jedan od nedostajuih sastojaka z b o g k o j i h je i
vot t r i milijarde g o d i n a ostao n a jednostaninoj r a z i n i . U z n o v o pronaenu energiju ivot je mogao stvoriti vee, sloenije ustroje.
Mogunost nastanka veih, sloenijih organizama p o z i t i v n a je
strana k i s i k a . On i m a i svoju lou stranu. K i s i k je v r l o reaktivan
element. Ne nadzire li se, u staninoj c i t o p l a z m i stvara slobodne
radikale koji u D N K m o g u stvoriti mutacije. M e h a n i z a m i s p r a v
ljanja mutirane D N K jedno je od uda s u v r e m e n i h stanica. P r e m
da su od dostizanja visoke razine k i s i k a proli m i l i j u n i g o d i n a ,
p r v i o b l i c i viestaninih organizama moda n i s u r a z v i l i otpornost
na negativne pojave u z r o k o v a n e k i s i k o m k a k v a je p r i s u t n a k o d
k a s n i h pridolica na p o z o r n i c u ivota, primjerice nas. Uz to, pos
toji i mogunost da se u gornjim slojevima atmosfere tada jo nije
posve stvorio o z o n s k i sloj koji titi od tetnog zraenja. Z b o g toga
je pojava mutacija u ranome k a m b r i j u moda b i l a ea od one
k o j u danas zamjeujemo u gametama.
Poveamo li broj pretpostavljenih mutacija stotinu p u t a , p o p u
lacija od 100 000 j e d i n k i e unutar tisuu nama z a n i m l j i v i h mjesta
u D N K doivjeti jednu mutaciju u svakoj generaciji. To bi o d g o
varalo deset mutacija unutar cijelog genoma u s v a k o m s p a r i v a
nju. K o n v e r g e n t n i organ postat e d o m i n a n t a n u cijeloj p o p u l a c i j i
poslije pet do deset m i l i j u n a narataja. U to su ubrojeni i narataji
potrebni da se svaka mutacija rairi p o p u l a c i j o m .
Uz kratko trajanje narataja tih razmjerno jednostavnih ivo
tinja, k o n v e r g e n t n i o r g a n pojavljuje se u n u t a r r a z d o b l j a koje
p o k a z u j u f o s i l n i n a l a z i . A l i nemojte zaboraviti d a smo z b o g pos
tizanja konvergencije mutaciju gameta u b r z a l i stotinu p u t a vie
od danas p o z n a t i h b r z i n a , i to uz uvjet da nijedna mutacija nije
Evolucija:

statistika

nasuprot

nasuminih

mutacija

115

kobna i da se sve korisne mutacije pohranjuju tj. da se ne gube

sljedeim loim mutacijama. Uz stostruko poveanje b r z i n e m u t a
cije, zadravanje k o r i s n i h mutacija napree uvjerljivost i z v a n z a
m i s l i v i h granica.
Jo je vanije to to smo pretpostavili da su geni ve p r i s u t n i u
p r e t k u i da ih mutacije samo moraju aktivirati. A k o nasuminim
reakcijama moraju nastati i s a m i geni, broj p o t r e b n i h mutacija
stostruko se poveava. Konvergentna evolucija nasuminim m u
tacijama n u k l e o t i d a D N K postaje statistiki tako nevjerojatna da
z a p r a v o djelatno postaje nemogua.
Posljedica toga je b i l a objava sljedeeg citata u asopisu Science:
" Z a m i s a o da su se oi beskraljenjaka r a z v i l e posve neovisno od
oiju kraljenjaka treba preispitati."
lanak u j e d n o m od najcjenjenijih z n a n s t v e n i h lanaka trai
preispitivanje procesa evolucije! Znaaj te izjave ne smije se zabo
r a v i t i . Genetska slinost tako je v e l i k a da " g o v o r i u p r i l o g zajed
nikih r a z v o j n i h poela". Konvergentne osobine izmeu ivoti
nja razliitih koljena tresu same temelje evolucijske teorije: h i p o
tezu da se osobine stvaraju neovisno, potaknute na m o l e k u l a r n o j
r a z i n i nasuminim tokastim mutacijama.
Jednostavnim rijeima, konvergencija opaena u konvergent
noj evoluciji nije se d o g o d i l a z b o g n e o v i s n i h nasuminih reakcija.
O n a se nije m o g l a d o g o d i t i nasuminim reakcijama. P r e m a tome,
morala je b i t i pretprogramirana.
Sve to smo sad spominjali samo je nastavak teze o nevjerojatn o s t i nastanka s a m o g ivota iz nasuminih n e o v i s n i h reakcija.
Ilya P r i g o g i n e , d o b i t n i k N o b e l o v e nagrade za k e m i j u , u asopisu
Physics Today je napisao: "Vjerojatnost da se na n o r m a l n i m tem
p e r a t u r a m a m a k r o s k o p s k i broj m o l e k u l a udrui u stvaranju u s
klaenih f u n k c i j a tipinih za iva bia n e z a m i s l i v o je m a l e n a .
Z a m i s a o s p o n t a n o g nastanka ivota u dananjem o b l i k u stoga je
nevjerojatna, ak i u z v r e m e n s k a r a z d o b l j a o d m i l i j a r d e g o d i
na."
U naem r a z m a t r a n j u istraili s m o p r o m j e n u j e d n o g o r g a n a .
U pet m i l i j u n a g o d i n a p r e l a s k a od p r e t k a m b r i j s k o g na k a m b r i j s k i ivot r a z v i l a s e a n a t o m i j a s v i h ivih bia koje p o z n a m o
danas. M a s i v n e morfoloke promjene m o r a l e su se d o g o d i t i u
s v a k o m d i j e l u g e n o m a p r e d a k a . O n o to jo vie p o m u u j e
t r a d i c i j s k u l o g i k u evolucije je injenica da u n u t a r pet m i l i j u n a
g o d i n a k a m b r i j s k e eksplozije nema n a l a z a o e v o l u c i j i .
Svaka
116 Boja znanost

se ivotinja u toj eri pojavljuje posve o b l i k o v a n a . U p r a v o je ta

naglost " e v o l u c i j s k o g " razvoja n a v e l a Walcotta d a fosile B u r g e s s o v i h kriljevaca p o h r a n i u zakljuane l a d i c e s v o g k a b i n e t a .
Z a m i s a o o poeljnom udovitu, m a s i v n o j i viestrukoj e v o l u c i
jskoj p r o m j e n i , koje se javlja u j e d n o m narataju i l i ak n e k o
l i k o narataja naprosto ne o d o l i j e v a statistikoj p r o v j e r i . To je
ustanovljeno 1967. na s i m p o z i j u vodeih b i o l o g a i matematiara
o d r a n o m na I n s t i t u t u W i s t a r . P o k a z a l o se, m e u t i m , da je
pokuaj pronalaenja r a z u m n o g m a t e m a t i k o g temelja teze o
n a s u m i n i m m u t a c i j a m a kao pokretaima evolucije n e o s t v a r i v .
N a nesreu, s v a k i p u t k a d j e matematika p o k a z a l a statistiku nevjerojatnost pretpostavke, o d g o v o r b i o l o g a bio je da m a t e m a t i k a
nije na n e k i nain i s p r a v n a jer se evolucija d o g o d i l a , a tekla je
nasuminim mutacijama.
F o s i l n i n a l a z i u k a z u j u n a neobian tok z b i v a n j a poetkom
kambrija. Podatke o tome moe se nai u vodeim z n a n s t v e n i m
asopisima. A l i k a k o te podatke objasniti zagonetka je koja se p r o
dubljuje s v a k i m n o v i m pronaenim f o s i l o m . K a d j e D a r w i n n a p i
sao "natura n o n facit s a l t u m " nije imao p r a v o bio je "udesno
i posve u k r i v u " (da citiram Richarda D a w k i n s a , p r e m d a , p r i z n a
jem, posve i z v a n konteksta!). Izgleda da natura sola facit saltum! Iz
nenadne pojave glavno su svojstvo f o s i l n i h nalaza.
F o s i l i otkrivaju dogaaje. N a nesreu, o n i n e otkrivaju procese
koji su d o v e l i do t i h dogaaja. Istina je da se p o k a z a l o k a k o geni
hox upravljaju poloajem i razvojem cijelih organa. A l i geni koji
zaista o b l i k u j u te organe moraju ve postojati u g e n o m u . M o r a m o
se v r a t i t i z a m i s l i u s p a v a n i h gena koji strpljivo ekaju da se a k t i v i
raju na poticaj iz okoline.
I samo geni hox predstavljaju zagonetku. U v r l o ouvanom sta
nju pronaeni su u razliitim koljenima. Jesu li geni hox takoer
pretprogramirani? G o t o v o identian gen odreuje poloaj i o r i
jentaciju prednjih u d o v a l j u d i i s v i h prouavanih kraljenjaka kao
i poloaj i orijentaciju k r i l a vone muice D r o s o p h i l a . Djelovanje
je tako slino da se se d i o kraljenjakog gena moe u g r a d i t i u
D r o s o p h i l i n g e n o m da potakne razvoj k r i l a ! Isto v r i j e d i za gen k o
ji upravlja razvojem oiju mieva i muice D r o s o p h i l a . A k o fos
i l n i n a l a z i zaista p r i k a z u j u povijest evolucije, tada je na d j e l u
posve egzotian, nesvakidanji m e h a n i z a m bez o b z i r a r a d i l o se
o p r e t p r o g r a m i r a n i m informacijama neutralno prenoenih genom o m i l i o lamarckovskoj okolinoj povratnoj sprezi koja utjee n a ,
Evolucija:

statistika

nasuprot

nasuminih

mutacija

117

pa ak i preoblikuje, organizaciju goleme genomske knjinice i n

formacija. O d g o v o r na pitanje postavljeno u Scienceu, "Je li to D a r w i n dobro shvatio?" daje sam asopis. N e , D a r w i n to nije dobro
shvatio. Isto vrijedi i za neodarvinijansku teoriju. Znanost mo
da ne moe p r e s u d i t i o Bojem upravljanju p r i r o d o m , a l i je sva
k a k o otkrila da p r i r o d a ponekad djeluje na n a i z g l e d neprirodne
naine.*

Autor se zahvaljuje profesoru A.

navedenim u ovom poglavlju.

118 Boja znanost

Engelbergu

na

proraunima

P O G L A V L J E

Urar i ura:
o statistikoj vjerojatnosti
da su se impanza i ovjek
nasuminim mutacijama razvili
od zajednikog pretka

Hodajui vritinom ini se da sam nogom udario u kamen pa su

me upitali kako je kamen tu dospio. Mogao sam odgovoriti da je
usprkos svim mojim saznanjima o suprotnom on tu leao od pam
tivijeka, i sigurno ne bi bilo lako dokazati apsurdnost te tvrdnje.
Ali pretpostavimo da sam na tlu pronaao uru i potom uo pitanje
kako se ona nala na tom mjestu. Teko da bih pomislio na odgo
vor kako je ona tu vjerojatno od pamtivijeka... Uru je morao
nainiti urar. U neko vrijeme i na nekom mjestu morao je posto
jati netko tko ju je nainio... i zamislio emu slui.
Tako W i l l i a m Paley zapoinje svoj danas klasini traktat p r o t i v
evolucije. Objavljen je 1802., pedeset sedam godina prije D a r w i n o v i h Poela vrsta. Paleyjev p r i s t u p , teza da konstrukcija zahtijeva
konstruktora, standardno se rabi u pokuajima ruenja teorije nasumine evolucije. Svoje je djelo naslovio " P r i r o d n a teologija
d o k a z i postojanja i atributa Boanstva skupljeni iz p r i r o d n i h poja
v a " . N a s l o v zvui kao prerada poetka Psalma 19: "Nebesa s l a v u
Boju kazuju, navijeta s v o d nebeski djelo r u k u njegovih." A l i P a leyjeve teze ne i d u dovoljno daleko pa ne doseu veliinu Psalma.
T e z a o k o n s t r u k c i j i pretpostavlja da sloenost u r e zahtijeva
postojanje konstruktora, k o d ovjeka jo i vie. Ipak, za zakletog
evolucionista Paleyjeva l o g i k a i m a k o b n u pogreku. Sloenost saBoja znanost 119

ta s v a k a k o zahtijeva postojanje u r a r a . U r e ne nastaju same od

sebe. A l i ivotinje se stvaraju same i svaka je m a l o razliita od
svojih roditelja. Zbrajanjem t i h r a z l i k a tijekom tisuljea, rei e
v a m evolucijski b i o l o g , od manje sloenog m a j m u n a dobit ete
sloenost Homo sapiensa, m a j m u n a od manje sloenog g m a z a , a
g m a z a od jo manje sloene ribe.
P r i r o d a tei sloenosti jer sloenost sa s o b o m n o s i preivlja
vanje p u t e m inteligentne prilagodljivosti. Najjednostavniji o b l i c i
ivota, bakterije, nemaju tu o s o b i n u . P r e m d a se bakterije kao
s k u p i n a na Z e m l j i nalaze dulje od bilo kojeg d r u g o g ivog bia,
pojedinano ne predstavljaju primjer uspjeha. N j i h o v a genetska
D N K n e raspolae m e h a n i z m o m usporavanja i l i ispravljanja m u tacijskih pogreki u p r i j e p i s u . S v a k a mutacija stvara i l i n o v u
inaicu i l i m r t v u stanicu. Dogaa se v r l o v e l i k i broj mutacija, od
k o j i h je golema veina loa pa nestaje. rtvujui pojedince preiv
ljavaju kao s k u p i n a .
Prouimo podatke i o d r e d i m o statistiku vjerojatnost razvoja
sloenih h u m a n o i d a o d m a j m u n a . K a o to kae z a k l e t i p r o d a r v i n i j a n s k i evolucijski znanstvenik R i c h a r d D a w k i n s , "mjere
nje statistike nevjerojatnosti pretpostavke p r a v i je nain procjene
njezine uvjerljivosti".
L j u d s k o m je k o s t u r u najsliniji fosil kostura kromanjonca (Ho
mo sapiens). P r v i je put otkriven u spilji C r o - M a g n o n u francuskoj
p o k r a j i n i D o r d o g n e , a l i su primjerci kasnije pronaeni po cijeloj
E u r o p i , A z i j i te Sjevernoj i Junoj A m e r i c i . Slinost kromanjons k i h fosila s l j u d s k i m k o s t u r o m ukljuuje bedrene k o s t i za us
p r a v n o stajanje, line kosti te oblik i veliinu modane upljine.
Na se kromanjonac u f o s i l n i m n a l a z i m a pojavljuje prije 50 do 100
tisua g o d i n a . K a d dospijemo u razdoblje prije deset tisua g o d i
na broj se k r o m a n j o n s k i h fosila toliko namnoio da m o g u i s p u n i
ti prosjean muzej. N j i h o v a se starost odreuje na n e k o l i k o neo
v i s n i h naina i s v i daju slinu dob.
I l i je B o g z b o g n e k i h nepoznatih razloga u tlo stavio gotove fo
sile i l i je kromanjonac stvarno postojao. Teoloka postavka da su
podatke i z m i s l i l i poremeeni bezboni znanstvenici teti objema
stranama. S o b z i r o m da Biblija odreuje ovjeka kao ivotinju s
neamom duom ovjeanstva (Knjiga Postanka 2,7) ne pos
toji biblijski p r o b l e m za stvorenja slina l j u d i m a prije A d a m a . K a o
to to istiu t a l m u d s k i i d r u g i d r e v n i komentari, postojale su i
votinje ljudskog oblija a l i bez neame.
120 Boja znanost

F o s i l i kromanjonaca dobno se preklapaju s p r i m i t i v n i j i m nean

dertalcima. N e a n d e r t a l c i su nalik uobiajenim s t r i p o v s k i m p r i k a
z i m a spiljskih l j u d i : izraene obrve, koso elo. Otkrie p r e k l a p a
nja sruilo je teoriju po kojoj su se neandertalci r a z v i l i (evoluirali)
u kromanjonce.
O s i m nedostataka f o s i l n i h nalaza neposrednog kromanjonskog
pretka, tu je zaudna genetska slinost m e d u s v i m h o m i n i d i m a .
Uzimajui u obzir brojnost nae vrste i iroku rasprostranjenost
cijelim svijetom, u populaciji bi morala postojati v e l i k a genetika
raznolikost. T a k v i h r a z l i k a nema. G o r i l e , na primjer, p r e m d a ze
mljopisno m n o g o skuenije i m n o g o malobrojnije, p o k a z u j u m n o
go veu genetsku raznolikost od l j u d i . Naa slinost g o v o r i da s v i
l j u d i imaju razmjerno n e d a v n o g zajednikog pretka.
U prouavanju podrijetla kromanjonaca elio b i h se u prolost
v r a t i t i dalje od n e k o l i k o desetaka tisua g o d i n a , k a d su postojali
o n i i neandertalci. elim se v r a t i t i do trenutka u kojem se po teori
jama e v o l u c i j s k i h biologa i paleontologa zajedniki p r e d a k raz
dvojio u dvije populacije od jedne su naposljetku nastale im
panze, a od d r u g e Homo sapiens. Taj se rascjep, govore n a m , d o
g o d i o prije sedam m i l i j u n a g o d i n a u A f r i c i .
M i l i j u n i m a g o d i n a topografija A f r i k e nije sprjeavala s l o b o d u
kretanja. Od Indijskog ocena na istoku do A t l a n t s k o g oceana na
z a p a d u nijedna v e l i k a geoloka formacija nije sprjeavala mijea
nje i sparivanje ivota na t o m v r l o p l o d n o m kontinentu. Prije os
am m i l i j u n a g o d i n a to se iz temelja promijenilo.
Pomicanje tektonskih ploa stvorilo je afrosirijski rasjed, hrbat
koji je u smjeru sjever-jug p r o l a z i o A f r i k o m i preko A k a b e / E i l a t a
i Jerihona nastavljao se u Siriju. Afriki d i o hrpta odvojio je isto
nu treinu kontinenta od zapadne dvije treine. ivotinje iz isto
n o g dijela n i s u se vie lako mogle mijeati i sparivati s n j i h o v i m
"roacima" sa z a p a d a . Tektonski p o m a k stvorio je genetsku i z o
laciju, jedan od tradicijskih uvjeta za nastanak vrsta.
H r b a t je bio tako strm da je promijenio tokove zranih struja, a
s njima i vremenske p r i l i k e irom kontinenta. Z a p a d n i su d i j e l o v i
zadrali prijanju r a z i n u padalina. Postojea umska vegetacija i
dalje je bujala. U t o m podruju ivotinje n i s u stavljene p r e d nove
okoline i z a z o v e . Na i s t o k u je b i l o posve drukije. S t r m i hrbat
promijenio je prijanje tokove zranih masa. Sad je u to podruje
stizao samo s u h i zrak. ume su nestale. K r a j o l i k se promijenio u
savansku travnjaku r a v n i c u s p o k o j i m stablom.
Urar i ura 121

E v o l u c i j s k i b i o l o z i vjeruju da je n o v o savansko okruje ilo na

r u k u stvorenjima koja su hodala u s p r a v n o . Tijekom sljedeih se
d a m m i l i j u n a g o d i n a , kau n a m , primat koji je ivio na stablu p r o
mjeni se p r i l a g o d i o p o s t u p n i m razvojem (evolucijom) u u s p r a v
nog p r i m a t a (prve hominide) i p o t o m u nama slinog kromanjonca. S o b z i r o m da su se ume u zapadne dvije treine kontinenta
zadrale, n a v o d n i zajedniki p r e d a k impanza i kromanjonaca
koji je ostao u zapadnoj A f r i c i malo se promijenio tijekom sedam
m i l i j u n a g o d i n a od stvaranja rasjeda. To se v i d i na dananjoj im
panzi.
U zapadnoj A f r i c i pronaeno je malo fosila h o m i n i d a . S druge
strane, v e l i k a se veina pojavljuje na istonoj strani kontinenta.
A k o z a p a d n i h o m i n i d i u k a z u j u na to da je selidba u smjeru istokz a p a d preko rasjeda b i l a mogua, tada u v o d u pada pretpostavka
o izolaciji pa n e m a m o jasnih pokazatelja to je u z r o k o v a l o p r o m
jenu u u s p r a v n i tjelesni stav.
Veina objavljenih miljenja podravaju, moda z b o g nunos
t i , teoriju genetske izolacije. To je r a z u m n a p r v a p r e t p o s t a v k a .
Pokuajmo stvoriti uvjerljiivi m o d e l genetskih promjena potreb
n i h da m a j m u n sa stabla postane u s p r a v n i kromanjonac. T a d a
moemo izraunati vjerojatnost da se to d o g o d i tijekom raspolo
ivih sedam m i l i j u n a g o d i n a .
U znanstvenoj l i t e r a t u r i p r o n a l a z i m o da n e k i p r i m a t i i m a j u
osobine koje su n e k a d bile rezervirane za ljude. B o n o b i s p o l n o
o p e l i c e m u l i c e , m l a d u n a d odgajaju pet g o d i n a , a s p o l n o
sazrijevaju u d o b i od 13 do 14 g o d i n a . impanza se m o e u r e
ivati gledajui se u zrcalo (moda pokazatelj samosvijesti). G e
netski s u impanze v r l o sline l j u d i m a . (Zaista, obrijemo l i lice
impanze i l i ako d o p u s t i m d a m i naraste b r a d a o d d v a - t r i centi
metra, primjeujem slinost.) U tijeku je v e l i k i projekt prouava
nja cijelog l j u d s k o g g e n o m a . D o s a d je prouen tek m a l i djeli
genoma impanze. A l i ako poznate p o d a t k e smatramo d o b r i m
pokazateljima z a cijeli g e n o m , ljudi se genetski o d impanze (rod
Van) r a z l i k u j u od 1 do 5 posto, o v i s n o o tome koji n i z a m i n o k i s e l i n a (bjelanevina) usporeujemo. Obratite p o z o r n o s t na to
da ovdje uope ne g o v o r i m o o dui, neami. To je preputeno
d u h o v n o m , a ne z n a n s t v e n o m prouavanju. L e o n L e d e r m a n , f i
ziar nobelovac, lijepo je sroio tu dihcrtomiju: " K a d me pitaju da
g o v o r i m o d u h o v n o s t i , k a e m i m d a o d u o n i m a p r e k o ceste
[teolozima]."
7

122 Boja znanost

to se tie razlike od 1 do 5 posto, ona ne i z g l e d a v e l i k a . P r i s

jeajui se k a k o se mi l j u d i p o n e k a d ponaamo, procjena i nije
tako loa!
Genetski paket informacija prenoenih k r o m o s o m i m a , genom,
o t p r i l i k e je jednak k o d s v i h sisavaca. T v o r i ga oko tri milijarde
n u k l e o t i d s k i h b a z n i h parova po stanici. Te baze su m o l e k u l a r n e
toke i n f o r m a c i j a sadrane u d v o s t r u k o j s p i r a l i nae k r o m o somske D N K . U svakoj od te tri milijarde toaka n a l a z i se jedna
od etiri baze. S k u p od tri baze t v o r i jednu od dvadeset p r i r o d n o
postojeih a m i n o k i s e l i n a . K o m b i n a c i j a n e k o l i k o stotina p o v e
z a n i h aminokiselina s a v i n u t i h u svojstveni t r o d i m e n z i j s k i ustroj
stvara jednu od tisua bjelanevina potrebnih za ivot. Svojstva
m o l e k u l a r n i h veza i elektrinih naboja svake aminokiseline m i
jenjaju linearne jednodimenzijske n i z o v e n u k l e o t i d s k i h i n f o r m a
cija u trodimenzijske ustroje naih bjelanevina i, stoga, naih t i
jela. Ta promjena iz jedne u t r i dimenzije po sebi je p r e k r a s a n
profinjeni primjer uda koja tvore ivot.
Od tri milijarde parova baza, u ifri je zapisano, kako i z g l e d a ,
samo njih oko 3 posto. Preostalih 97 posto D N K kao da je neak
t i v n o , p r e m d a moe i m a t i kljuan znaaj u r a d u i u p r a v l j a n j u
genomom.
Pretpostavimo da u stvaranju impanze i kromanjonca n a v o d
n o m zajednikom p r e t k u koji je ivio prije sedam m i l i j u n a g o d i n a
trebamo promijeniti samo a k t i v n i d i o genoma. To znai 3 posto
baza i l i (3% x 3 x 10 =) 90 m i l i j u n a baza. Naa se D N K od impanzine razlikuje za oko 1 posto u a k t i v n o m dijelu genoma. U t i h
90 m i l i j u n a baza najkonzervativnije emo pretpostaviti da izmeu
n a v o d n o g pretka kromanjonca i kromanjonca postoji r a z l i k a od 1
posto. (Sjetimo se da je ovjeji kostur jednak kromanjonevu.) To
znai 1% x 90 x 10 , odnosno oko m i l i j u n razliitih baza.
9

To je p o z o r n i c a koju su za nas p r i p r e m i l i m o l e k u l a r n i b i o l o z i .
Pitanje je moemo li u sedam m i l i j u n a godina oekivati m i l i j u n
tokastih mutacija D N K , njihovu p o h r a n u i kasnije prijenos koji
omoguuju da postanu dominantne u cijeloj lokalnoj p o p u l a c i j i i l i
oporu.
Sad d o l a z i m o do tekog dijela vjerojatnosti: razrade uvjerljivog
modela.
Na p r v i se p o g l e d moemo upitati koje su mutacije potrebne
da se zajedniki predak slian impanzi pretvori u kromanjonca.
A l i takav p r i s t u p i m a temeljnu pogreku. U oima evolucijskog
Urar i ura 123

b i o l o g a ne postoje "potrebne" mutacije. Potrebne mutacije znae

cilj p r e m a kojem p r i r o d n a selekcija (tj. evolucija) tei, a stalno
n a m se utuvljuje u g l a v u da " p r i r o d n a selekcija nema cilja". Po
java namjere i l i cilja d o l a z i od gledanja unatrag, od prouavanja
p r o i z v o d a evolucije i uenja prema planiranju p o t r e b n o m da se
od amebe prije 600 m i l i j u n a g o d i n a , na primjer, stigne do ovjeka.
A k o evolucija zaista nema n i k a k v e namjere, tada moemo z a
kljuiti k a k o u sluaju da se na ivotnoj sceni n i s u p o j a v i l i l j u d i ,
jedan od m n o g i h o b l i k a ivota, bie na v r h u p i r a m i d e bilo bi neko
d r u g o , d o v o l j n o i n t e l i g e n t n o i spretno da s a v l a d a i z a z o v e
p r i r o d e . N e k o se bie naprosto moralo r a z v i t i , a d o g o d i l o se da
smo to ba m i .
E v o saetka neodarvinijanskog stajalita: mi smo rezultat n i z a
nasuminih tokastih mutacija D N K u gametama (zrelim s p o l n i m
stanicama) koje su se sjedinile i stvorile mutirane zigote od kojih
je nastao m u t i r a n i potomak. I z a z o v i p r i r o d e p o t o m su b i r a l i za i l i
p r o t i v promjena izraenih mutacijama. A k o je izbor bio p o z i t i v a n ,
p o t o m je k r o z m n o g o narataja sparivanja poeljna mutacija
postala d o m i n a n t n a osobina u sada poboljanoj ivotinjskoj s k u
p i n i . Taj se nasumini plus selektivni proces ponavljao v r l o m n o
go p u t a da se p o s t i g n u p o t r e b n i h m i l i j u n mutacija k o j i m a smo
doli do sadanjosti. Za to nema f o s i l n i h nalaza, a l i moemo z a
m i s l i t i mogui k o n z e r a v t i v n i m o d e l .
A k o z a u z m e m o drukije stajalite i u s t v r d i m o da s u ljudi jedi
ni v r h u n s k i o b l i k ivota sposoban da se u h v a t i ukotac sa s v i m
i z a z o v i m a p r i r o d e , p r o b l e m naeg nastanka nasuminim m u t a c i
jama i p r i r o d n o m selekcijom u z a d a n o m v r e m e n u postaje neost
v a r i v . ak i k a d b i s m o p r i h v a t i l i b r z i n u mutacija m i l i j u n p u t a
veu od one koju danas opaamo u gametama i k a d nijedna od
mutacija ne bi b i l a kobna (a obje pretpostavke su z a p r a v o s m i
jene), za razvoj ovjeka potrebno je vie od stotinu m i l i j u n a nara
taja. A ako pretpostavimo normalniju b r z i n u mutacija, potrebno
vrijeme narasta na stotine m i l i j a r d i narataja! S v a k i itatelj koji
z n a jednadbe vjerojatnosti moe potrebne proraune nainiti na
komadiu p a p i r a . O tome ovdje ne treba troiti previe rijei.
U p i t a j m o se: moe li se za sedam m i l i j u n a g o d i n a od trenutka
k a d s u t e k t o n s k i p o m a c i Z e m l j i n e kore u z r o k o v a l i p r o m j e n u
afrike k l i m e n a k u p i t i s k u p m u t a n t s k i h osobina p o t a k n u t i h s m i
l i j u n mutacija? D o p u s t i t emo da su mutacije nasumine na r a z i
n i D N K i p o t o m odabirane p r i r o d n i m i z a z o v i m a . Pretpostavit
124 Boja znanost

emo da nema k o b n i h mutacija te da se svaka poeljna mutacija

ne g u b i u kasnijim mutacijama. Obje su pretpostavke v r l o nevje
rojatne i blage, jako naklonjene teoriji pretvorbe m a j m u n a u A d a
m a . A l i ako grijeim, htio b i h grijeiti u t o m smjeru.
Najbre opaene mutacije u stanicama ljudskog tijela doseu
j e d n u mutaciju na deset podjela stanice. K o d gameta su b r z i n e
mutacija m n o g o manje: od jedne na 10 000 do jedne na 100 000
narataja.
Nia b r z i n a mutiranja gameta ne iznenauje. Od gameta nas
taje sljedei narataj. K a o to bismo i oekivali, one raspolau ra
zliitim biolokim m e h a n i z m i m a za zatitu od mutacija i p o t o m
ispravljanje o n i h koje se uspiju p r o b i t i k r o z p r v e crte obrane. G a mete ele zadrati status quo. N a s pak ovdje z a n i m a samo b r z i n a
mutacija gameta.
Priblina veliina r e p r o d u k t i v n e p o p u l a c i j e u k r d i m a i l i
oporima m n o g i h v e l i k i h ivotinja je oko 10 tisua j e d i n k i . Pret
p o s t a v i m o godinji c i k l u s razmnoavanja u kojem sudjeluju s v i
spolno z r e l i lanovi k r d a i l i opora. K o d b r z i n a mutacija gameta
koje doseu v r l o v i s o k i h jednu na deset sparivanja, godinje e se
pojaviti petsto mutacija, a 3 posto od njih, odnosno 15, nalazit e
se u izraajnom dijelu genoma. Na svakoj toki k r o m o s o m a moe
se n a l a z i t i jedna od etiri baze. D a k l e , u prosjeku e samo jedna
etvrtina od 15 mutacija v o d i t i p o z i t i v n o m poboljanju ivotinje
domaina. Mutacije se p o t o m sparivanjem mutanta s n e m u t i r a n i m jedinakama moraju rairiti cijelim k r d o m i l i oporom.
A k o j e mutacija n e u t r a l n a , to znai d a n e n u d i n i k a k v e
i z r a v n e prednosti u p r i r o d n o m o d a b i r u , i ako se ne i z g u b i u slje
deim mutacijama, k r o z ivotinjsku e se p o p u l a c i j u proiriti u ot
p r i l i k e pet tisua narataja. A k o svaka mutacija daje m u t a n t u sa
mo 1 posto prednosti n a d ostatkom ivotinja, za njezino irenje i
postajanje d o m i n a n t n o m osobinom potrebno je petsto narataja.
Taj rezultat daje n a m poznata f o r m u l a ukamaivanja. (Primjeu
jete da n a v o d i m p r e t p o s t a v k e i temelje m o j i h prorauna. K a d
g o v o r i m o snazi evolucije htio b i h izbjei bilo k a k v u dvojbu.)
A k o je zajedniki predak kromanjonaca i impanzi spolno bio
n a l i k dananjim impanzama ( r a z u m n a p r e t p o s t a v k a ) , tada je
s p o l n u zrelost dostigao s oko s e d a m g o d i n a . Petsto narataja,
p r e m a tome, odgovara razdoblju od oko tri tisue g o d i n a .
Sve se pojedinane osobine ne moraju razvijati slijedno. P r o m
jene p o p u t ustroja k u k a , d l a k a , o b l i k a lubanje i sline m o g u se d o
Ura r i ura 125

g o d i t i usporedno. K a k o bi pruile selektivnu prednost i dopustile

razmnoavanje, mutacije se unutar svake osobine moraju d o g a
ati u loginom slijedu, tako da se pojedine osobine razvijaju pos
t u p n o (primjerice postupna promjena oblika kosti od i z v o r n o g a
p r e m a novome). Pretpostavimo da se usporedno razvija 15 osobi
na, a svaka od njih zahtijeva promjenu 70 tisua mjesta na D N K .
K a o d o d a t n u prednost, pretpostavit emo da se mutacije uvijek
dogaaju u n u t a r naega u s k o g pojasa o d m i l i j u n mjesta (od
u k u p n o 90 m i l i j u n a a k t i v n i h ) u kojem se promjena o d v i j a . Na
s v a k o m se mjestu moe nai jedna od etiri aminokiseline, a samo
je jedna od njih ispravna. Vjerojatnost P p r a v i l n o g ispunjavanja
p r v o g mjesta je jedan m i n u s vjerojatnost pogreke q:
P = 1 " q = 1 " (279 000/280 000)

gdje je r broj narataja. Brojka 280 000 predstavlja 70 000 mjesta

svake osobine, gdje svako mjesto moe i s p u n i t i jedna od etiri
mogue baze. Da se p r v a od 70 000 mutacija postigne s 83-postotn o m sigurnou potrebno je oko 500 000 narataja. Za ispunja
vanje cijele zadae potrebne su stotine m i l i j u n a narataja. F o s i l n i
n a l a z i govore da se sve d o g o d i l o za sedam m i l i j u n a godina.
S druge strane, d o z v o l i m o li da se potrebnih m i l i j u n mutacija
d o g o d i u b i l o kojem redoslijedu, ali se 15 godinjih mutacija ras
podjeli na s v i h 90 m i l i j u n a baza, tada postoji 17-postotna vjerojat
nost da e se mutacija d o g o d i t i na potencijalno k o r i s n o m mjestu i
25-postotna vjerojatnost da e mutacija na t o m mjestu staviti is
p r a v n u b a z u . Vjerojatnost uspjeha u p r v o m narataju je:
P = 0,17x0,25 = 0,0425
Vjerojatnost neuspjeha je:
q = 1 " P = 0,9575
Vjerojatnost uspjeha u sljedeim naratajima je:
P = 7 " q =1 " (0,9575)'
r

Do trenutka k a d se svaka od potencijalno k o r i s n i h mutacija p o

javi u p o p u l a c i j i s 82-postotnom vjerojatnosti p r o l a z i 40 narataja.
126 Boja znanost

P r i r o d a zahtijeva m i l i j u n promjena i l i 40 m i l i j u n a narataja, ak i

ako z a n e m a r i m o petsto do tisuu narataja potrebnih da se svaka
mutacija proiri k r d o m i l i oporom. F o s i l n i n a l a z i kau da je b i l o
dovoljno sedam m i l i j u n a godina.
N e k o m e e se uiniti da potekoa i m a jednostavno rjeenje.
M o d a zapoinjemo s nerealno m a l o m p o p u l a c i j o m , a vea se
populacija mijenja m n o g o bre. Poveavanje j e d i n k i u oporu i l i
k r d u na 100 000 desetorostruko poveava broj m u t a c i j a po
narataju. Ipak, ak i uz 100 000 j e d i n k i za irenje osobine potreb
no je vie od tisuu narataja. Poveavanje veliine opora i l i k r
da ne rjeava p r o b l e m broja mutacija u raspoloivom v r e m e n u .
U pokuaju neobino b r z i h morfolokih promjena opaenih u
f o s i l n i m n a l a z i m a , teorije evolucije govore o genetskim u s k i m gr
l i m a u kojima v r l o m a l i broj j e d i n k i doivljava v r l o v e l i k e m u tacijske promjene. M a l a veliina k r d a i l i opora omoguuje b r z o
irenje mutacije. A l i , to je broj j e d i n k i manji to je manji i broj m u
tacija po narataju, pa je za pojavu mutacije potrebno vie narata
ja. K o d veeg broja j e d i n k i po sezoni parenja vie je mutacija ali je,
takoer, potrebno i vie narataja za irenje mutacije m e d u njima.
M n o g i e v o l u c i o n i s t i slau se da rjeenja nema ako se za pokre
taku s i l u mutacija odabere klasini k o n c e p t nasuminosti na
tokastoj m o l e k u l a r n o j r a z i n i D N K . Z a t o naprosto n e m a d o
voljno vremena.
U g e n o m u su istodobno morale b i t i aktivirane i l i deaktivirane
velike skupine baza i l i ak cijeli slijedovi gena. S k u p i n e gena k o
ritenih z a j e d n u s v r h u svoju s u u l o g u morale mijenjati s i m u l
tano, s time da su n e k i geni genoma tisuljeima strpljivo ekali
genetski i l i okolini poticaj za pridruivanje s v o j i m ve preus
mjerenim roacima.
U n e k o l i k o posljednjih desetljea o t k r i l i smo da su za udesne
promjene genoma o d g o v o r n i nevjerojatno fino ugoeni p r i r o d n i
z a k o n i . Slijedovi D N K n a z v a n i geni Hox pomiu cijele organske
ustroje p o p u t oiju i l i n o g u na n o v a mjesta. U rijetkim p r i l i k a m a
m a l i d i j e l o v i D N K stvarno s e pomiu s j e d n o g k r o m o s o m a n a
d r u g i , potiui na taj nain iznenadne (isprekidane?) promjene i z
raza. U s p r k o s injenici da nose alele identinih gena, genetski p a
keti enke djeluju u z a m e t k u na razliite naine od paketa p r i m
ljenog od mujaka. N e k e bjelanevine su ifrirane f a n t o m s k i m ,
nepostojeim genima i l i , ako se ne r a d i o f a n t o m s k i m , genima sas
tavljenim od rascijepljenih dijelova d r u g i h gena. Ta uda genoma
Urar i ura 127

p r o m i j e n i l a su nae razumijevanje temeljnih procesa " e v o l u c i

je",
procesa koje se vie ne smatra p o s l j e d i c o m p o s v e n a s u
minih dogaaja.
Na svemir, tako fino u g o d e n za potrebe inteligentnog ivota,
zaista kuca po taktu v r l o vjetog U r a r a .

128 Boja znanost

P O G L A V L J E

Podrijetlo
ovjeanstva

[Jahve, Bog] u nosnice mu udahne dah [neamu] ivota. Tako

postane ovjek [adam] iva dua. (Knjiga Postanka 2,7)
"postane iva dua": moda stih govori da je ovjek [adam] bio
potpuno ivo bie ali je [dahom ivota, n e a m o m ] promijenjen u
d r u g o g ovjeka. (Nahmanides, komentar Knjige Postanka 2,7
napisan 1260.)
G o d i n e 1948. zbio se dogaaj koji e promijeniti tok povijesti i
ovjeanstva. Te je godine u m e z o p o t a m s k o m g r a d u U r u roen
praotac A b r a h a m . B i b l i j a ba A b r a h a m u p r i p i s u j e z a s l u g u z a
p o n o v n o otkrivanje postojanja jedinstvenog, bestjelesnog Vjenog
Stvoritelja. A b r a h a m je onaj koji je ovjeanstvo poeo uiti i s t i n i .
K a l e n d a r k o j i A b r a h a m o v o roenje biljei 1948. je b i b l i j s k i ,
kalendar koji zapoinje prije gotovo est tisua g o d i n a stvaranjem
A d a m o v e due. Z a n i m l j i v a koincidencija: 1948. kao roenje oca
naroda izraelskog i, s d r u g o g motrita, 1948. kao p o n o v n o roe
nje izraelske drave.
Ipak, n a d n e v c i u Bibliji u z r o k o v a l i su vie kontroverzije negoli
koincidencija. Prema b i b l i j s k o m k a l e n d a r u A d a m se r o d i o u n u t a r
posljednjih est tisua g o d i n a . Moe li to b i t i istina k a d su m u z e j i
Boja znanost 129

ispunjeni f o s i l i m a slinim l j u d i m a starim 50 tisua godina? N a g o

vjetaj o d g o v o r a te biblijske zagonetke n a l a z i m o u dogaajima
koji su se d o g o d i l i dvije tisue g o d i n a poslije A d a m a , u ivotu i
djelatnostima A b r a h a m a . Ba kao to je Bog odabrao A b r a h a m a
n a k o n to je A b r a h a m odabrao Boga, moda je J a h v i n susret s
A d a m o m uslijedio n a k o n to je A d a m spoznao transcedentnu, a
i p a k i m a n e n t n u svemo koju n a z i v a m o Vjenim B o g o m . A d a m je
moda bio p r v i h o m i n i d s boanski stvorenom l j u d s k o m duom.
K a d g o v o r i m o o poetku svemira, g o v o r i m o o dogaajima od
prije 15 m i l i j a r d i g o d i n a (sa zemaljskog motrita). Sve je to v r l o
daleko i p r e p u n o nagaanja. Poetak ivota takoer se zbio tako
d a v n o da to moemo smatrati z o r o m samog vremena.
A l i s poetkom ovjeanstva zapoinjemo o b l i k o v a t i nae o b i
teljsko stablo. P r e b l i z u je da bismo se osjeali u g o d n o . Ateist ne
rijetko eli da n a m na naim prekrasno v i s o k i m elima b u d e otis
nuto "Nainili m a j m u n i " , d o k teist esto eli d o k a z a t i k a k o smo
i z r a v n i p o t o m c i " p r a h a z e m a l j s k o g " (Knjiga Postanka 2,7). P r e m a
K n j i z i Postanka i dvije tisue godine komentara o njoj, stvarnost
naeg postojanja n a l a z i se negdje izmeu ta d v a e k s t r e m n a
poloaja najosjetljivijeg pitanja u s u k o b u znanosti i religije.
Fosile h o m i n i d a koji su postojali prije A d a m a mogue je objas
n i t i tako to ih je p o s t a v i o Stvoritelj kao svojevrstan test. A to
moe b i t i istinito. Tu p o s t a v k u se ni na koji nain ne moe obori
ti. Ovdje temi pristupam iz drugog kuta: fosili su prava slika
prolosti, o n i ni na koji nain ne ugroavaju T o r u i, najvanije,
njih su p r e d v i d j e l i g l a v n i d r e v n i komentari.
D o s l o v n o itanje Knjige Postanka zaista kae da je "Jahve, Bog,
napravio ovjeka od praha zemaljskog" (Knjiga Postanka 2,7), i to
doslovno itanje moe knjievno b i t i ispravno. Meutim, u s k l a d u
s d r e v n i m prihvaenim objanjenjima hebrejskog teksta, moda je (a
ja naglaavam rije moda) A d a m imao pretka. Stanite! Nemojte
jo istrgnuti ovo poglavlje. U p r e t h o d n o m poglavlju pokazao sam
k o l i k o je nevjerojatno da se u raspoloivom v r e m e n u m a j m u n p r o
mijenio u ovjeka. Zato posluajte moje obrazloenje o naem m o
guem podrijetlu, pamtei da prema Bibliji ovjeka jedinstvenim
ini naa neama, naa dua (Knjiga Postanka 2,7), a ne naa tijela.
K a d sam se p r v i put poeo muiti s pitanjima naeg podrijetla,
s k u p i o sam hrabrost i p o z n a t o g biblijskog z n a n s t v e n i k a rabina
A h a r o n a Lichtensteina pitao je li mogue da je A d a m i m a o pret130 Boja znanost

k a . N e znajui to d a oekujem, t e m u sam n e k o l i k o n e u g o d n i h

m i n u t a izbjegavao. K a d sam naposljetku i z u s t i o pitanje, njegov
m i r n i o d g o v o r gotovo me sruio: "Tekst Knjige Postanka i d r e v n i
N a h m a n i d e s o v i k o m e n t a r i tog teksta s v a k a k o [obratite p o z o r
nost, svakako!] otvaraju mogunost takvog tumaenja."
Svoje sam pitanje otada p o n o v i o m n o g i m prouavateljima B i b
lije, idovskim i kranskim, u S A D - u i Izraelu. N j i h o v i su o d g o
v o r i b i l i jednaki, p r e m d a su se na pitanje oitovali samo p o d uvje
t o m da ostanu a n o n i m n i . U p o z o r i l i su me na otpor koji u doiv
jeti b u d e m li to saznanje irio o n i m a koji dobro ne poznaju z n a
nost i B i b l i j u . S o b z i r o m da vjerujem u l j u d s k u inteligenciju, p o
duavam o tome.
P u n u i s t i n u o naem p o d r i j e t l u moda neemo n i k a d z n a t i .
ak i takav poznavatelj evolucije k a k a v je Ernst M a y r , poasni
profesor zoologije H a r v a r d s k o g sveuilita, nekadanji upravitelj
Amerikog p r i r o d o s l o v n o g muzeja i tijekom cijelog svog ivota
z a k l e t i zagovaratelj d a r v i n i z m a , naposljetku je p r i z n a o da je p o
drijetlo nae vrste " z a g o n e t k a " (upotrijebit u njegovu rije) k o j u
moda n i k a d neemo rijeiti. V e z a koja i z r a v n o v o d i Homo sapiensu nedostaje. To ne treba i z n e n a d i t i . T a k v i h i z r a v n i h " v e z a " u
f o s i l n i m n a l a z i m a nema mnogo.
Svoje izlaganje t e m e l j i m na T a l m u d u (nastao o k o 500. g.) i
t a k v i m b i b l i j s k i m d i v o v i m a p o p u t Raija (oko 1050.), M a i m o n i d e sa (oko 1190.) i N a h m a n i d e s a (oko 1260.). N j i h o v i su k o m e n t a r i
n a p i s a n i stoljeima prije n e g o l i s u p a l e o n t o l o z i o t k r i l i ostatke
l j u d i m a slinih stvorenja (hominida) starih 50 tisua g o d i n a i vie.
O n o to su napisali potjee i z r a v n o iz Biblije.
M o j p r i s t u p temi je trostruk: (a) paleontoloka otkria, (b) k o m
parativna anatomija i (c) teoloki z a p i s i . to se tie o v o g posljed
njega, m o r a m p o n o v n o naglasiti da su tumaenja tih b i b l i j s k i h k o
mentatora neobino slina otkriima suvremene paleontologije,
ali da su, d a k a k o , nastala prije, a stoga i neovisno, od suvremene
paleontologije. O n i predstavljaju znaenje koje se n a l a z i u biblij
s k o m tekstu.

FOSILNI NALAZI

Jedinstvenost naega kozmikog podrijetla istiu m n o g i svje

t o v n i znanstvenici. V e l i k i prasak i posebna inflacijska sila koja je
Podrijetlo

ovjeanstva

131

postojala o d m a h poslije tog trenutka tako su b i l i tono uravnote

eni prema potrebama ivota da svemir i z g l e d a predodreen za
njega.
Poslije nastanka svemir se brzo inercijski irio. T i j e k o m vreme
na u j e d n o m je njegovom d i j e l u nastala m a s i v n a m a g l i c a s d o
voljno p l i n a i praine za stvaranje stotinu m i l i j a r d i z v i j e z d a u s p i
r a l n o m galaktikom d i s k u promjera 80 tisua svjetlosnih g o d i n a ,
d e b e l o m 6000 svjetlosnih g o d i n a . Tu smo g a l a k t i k u po svijetlom
pojasu koji ostavlja na c r n o m nonom nebu n a z v a l i Mlijena sta
za. To je na d o m u s v e m i r u , jedna od stotinu m i l i j a r d i galaktika
koje tvore na svemir. N a m a najblii v e l i k i susjed, galaktika M 3 1
u zvijeu A n d r o m e d e , udaljen je d v a m i l i j u n a svjetlosnih g o d i
na. S p i r a l n i o b l i k Mlijene staze milijarde e se g o d i n a kasnije p o
javiti u k r i v u l j a m a o k l o p a indijske laice te u rasporedu sjemenki
suncokreta.
Prolo je t r i milijarde g o d i n a . Svemir je bio star o t p r i l i k e deset
m i l i j a r d i g o d i n a . Trideset tisua g o d i n a od sredita Mlijene staze
i samo m a l o sjevernije od sredinje ravnine galaktikog d i s k a , z a
jednikim g r a v i t a c i j s k i m privlaenjem, s k u p i o se p r i m o r d i j a l n i
v o d i k pomijean sa z v j e z d a n o m prainom neke davne supernove.
Veina njihove mase privuena je p r e m a sreditu. P a d materije
oslobodio je dovoljno energije za zagrijavanje sredita na n e k o l i k o
m i l i j u n a C e l z i j a , t e m p e r a t u r u n a kojoj zapoinje fuzija v o d i k a .
M a s a se z a p a l i l a i postala zvijezda, d i v o v s k a pe u kojoj se v o d i k
tako saima da mu se jezgre stapaju i stvaraju helij, oslobaajui
p r i t o m goleme koliine energije. T u z v i j e z d u m i z o v e m o Sunce.
Svake sekunde u S u n c u se 660 m i l i j u n a tona v o d i k a pretvara u he
lij i energiju.
Od praine i p l i n a koji n i s u b i l i privueni u Sunce nastalo je
devet planeta i mnotvo kometa. Sljedeu m i l i j a r d u g o d i n a planet
Z e m l j a , udaljen oko 8 svjetlosnih m i n u t a ( i l i 150 m i l i j u n a k i l o
metara) od Sunca, p o l a k o se o b l i k o v a o . Veinu tog vremena bio je
rastaljen, zagrijavan energijom mnotva padajuih stijena i p r a
ine.
Povrina se postupno h l a d i l a . Prije o t p r i l i k e 3,8 m i l i j a r d i g o d i
na p o j a v i l i su se tekua v o d a i k o p n o . Na zaprepatenje znanstve
ne zajednice, f o s i l i su p o k a z a l i da se ivot u o b l i k u bakterija i a l
gi pojavio o d m a h po pojavi tekue vode.
Sljedee t r i miljarde g o d i n a jedini su zemaljski ivot t v o r i l i jed
nostanini o r g a n i z m i . P o t o m , prije oko 530 m i l i j u n a g o d i n a , ivot
132 Boja znanost

je e k s p l o d i r a o u raznolikost k a k v u danas z n a m o . F o s i l n i n a l a z i
otkrivaju i s p r e k i d a n i razvoj od p r v i h jednostavnih ivih bia do
sloenosti dananje biosfere. U z o r a k uope nije n a l i k g l a t k o m fo
s i l n o m r a z v o j u k a k a v j e i s p r v a bio p r o g n o z i r a n . P o z n a t i z n a n
stvenik Roger Penrose j e d n o m je izjavio: " P o m o m miljenju, u
evoluciji jo i m a zagonetnih s t v a r i . " Statistika nevjerojatnost da
se sve d o g o d i l o sluajno n a v o d i matematiara Penrosea na p o m i
sao o razvoju " p r e m a n e k o m buduem c i l j u . "
U neko doba prije m i l i j u n do d v a m i l i j u n a g o d i n a bie s l u b a
njom obujma m a l o manjeg od jedne litre ini se da je h o d a l o us
p r a v n o . P o d a c i iz tog razdoblja su, u najboljem sluaju, dvojbeni
jer se temelje na v r l o m a l o m broju n e p o t p u n i h fosila.
Prije 150 tisua g o d i n a ve postoji neandertalac. F o s i l n i n a l a z i
i z tog doba p o t p u n i j i su. Neandertalci s u p o m n o g o osobina b i l i
slini s u v r e m e n o m ovjeku. G l a v n a je r a z l i k a b i l a o b l i k njihove
lubanje. P r e m d a je njezin obujam o t p r i l i k e bio jednak naem, oko
1,4 litre, eljust im je b i l a masivnija, a elo sputenije od naeg.
K a m e n o orue pronaeno pokraj fosila i z g l e d a da je nainjeno
namjernim kalanjem, to je mogui nagovjetaj sposobnosti p l a n i
ranja i izvravanja p l a n o v a .
A l i z b i v a l o se i neto m n o g o udesnije od izrade orua. Ta su
stvorenja poela zakapati svoje mrtve! To zakljuujemo na teme
l j u n e k o l i k o p o t p u n i h i l i gotovo p o t p u n i h fosila k o s t u r a i z tog
razdoblja, a s v a k i je od njih pronaen poloen na stranu, u p o l o
aju fetusa. Prije vie od 100 tisua g o d i n a , z b o g razloga koje m o
emo samo nagaati, stvorenja su odluila da n j i h o v i m r t v i z a s l u
uju s u d b i n u drukiju od komadanja zvijeri koje su obilazile oko
ulaza u spilju.
Do vremena prije 40 tisua godina neandertalci su nestali, a z a
m i j e n i l i su ih kromanjonci, p r e m d a su obje vrste u s p o r e d n o pos
tojale k r o z razdoblje o d n e k o l i k o desetaka tisua g o d i n a . M o r
fologija n o v i h h o m i n i d a z a p r a v o je vie-manje b i l a jednaka naoj.
Uz p o j a v u kromanjonaca zapaa se znatno poboljanje m o t o r i k e .
Uz fosile iz tog doba p r o n a l a z i m o fino o b l i k o v a n kotani alat i r a
zliite ukrase. Do vremena prije deset tisua g o d i n a kromanjonci
su se rairili od Francuske do Ukrajine te irom sjeverne K a n a d e .
Na mjestima u k o p a sad n a l a z i m o kamene svjetiljke s u t o r i m a za
stijenj (dokaz uporabe ulja i l i masti) i kotane igle.
Prije o t p r i l i k e deset tisua g o d i n a u dananjem sredinjem
Izraelu i sjevernoj Siriji biljeimo poetke poljodjelstva. P r o l a z i
Podrijetlo

ovjeanstva

133

tisuu g o d i n a i pojavljuju se koare spletene od trske. Do vreme

na prije osam tisua godina r a z v i l o se lonarstvo. Sve to, a ipak,
p r e m a n a d n e v c i m a iz Biblije, jo uvijek nema A d a m a .
B i b l i j a g o v o r i o k e r a m i c i , k a k o se k o r i s t i , njezinoj istoi i
oneienjima (v. L e v i t s k i z a k o n i k 11,33), a l i n e m a nijedne rijei
o tome tko ju je i z m i s l i o . Taj i z u m ne spominje (mislim) zato to
to p r e t h o d i A d a m u , a Biblija je tu injenicu d o b r o p o z n a v a l a . S i
tuacija s o b r a d o m k o v i n a p o s v e je drukija. K n j i g a P o s t a n k a
p r i p i s u j e poetak profinjene obrade b a k r a i m j e d i T u b a l - K a j i n u ,
s i n u L a m e k a (Knjiga P o s t a n k a 4,22). B i l o je to o t p r i l i k e s e d a m
stotina g o d i n a poslije A d a m a , d a k l e prije o t p r i l i k e pet tisua go
dina.
Arheoloke nalaze iz vremena prije i z u m a p i s m a prije pet do
est tisua g o d i n a znanstvena zajednica zove pretpovijesnima jer
se r a d i o p r e d m e t i m a , a ne namjerno zabiljeenim povijesnim d o
gaajima. K l i n a s t o p i s m o , p r v a vrsta p i s m a , v r e m e n s k i spada u
biblijsko vrijeme A d a m a i Eve.
D o b a u kojem je ivio A d a m teologija zove poetkom ovjean
stva. I z u m p i s m a arheologija n a z i v a poetkom povijesti. Moda
ova d v a pojma imaju neto zajednikog. Rije za c i v i l i z a c i j u na k i neskome glasi "uzdiua snaga pisanja".
R a n i f o s i l n i n a l a z i previe su p o t p u n i i previe d o b r o d o k u
m e n t i r a n i d a bismo i h m o g l i nazvati z a b l u d j e l o m matom n e k o g
zavedenog paleontologa. Sad ne g o v o r i m o o j e d n o m i l i d v a fosila
koji predstavljaju jedine dokaze postojanja h o m i n i d a prije m i l i j u n
godina. F o s i l n i n a l a z i iz razdoblja prije est do 40 tisua g o d i n a is
punjavaju muzeje irom svijeta.
Odreivanje starosti tih fosila temelji se na n e k o l i k o n e o v i s n i h
r a d i o a k t i v n i h i t e r m o l u m i n i s c e n t n i h t e h n i k a . Sve daju sline
odgovore. Tvrdnja da je N o i n potop (prema Bibliji prije 4100 go
dina) na n e k i nain izmijenio fosile i z b o g toga ponitio vrijednost
t i h tehnika ne odolijeva provjeri. Kreacionistiki z n a n s t v e n i c i s
t a k v i m p r i s t u p o m m o r a l i b i r a z m i s l i t i to rade. Rano bronano
doba pada u vrijeme poslije A d a m a , ali prije vremena potopa. Iste
tehnike odreivanja starosti koritene za predmete iz doba prije
A d a m a poetak bronanog doba postavljaju na prije pet tisua go
d i n a , ba kao i biblijski kalendar. A k o je potop promijenio nalaze
iz razdoblja prije njega, primjerice prije A d a m o v a doba, takoer
bi promijenio i podatke iz bronanog doba. A tome nije tako. P o
daci iz p r e d a d a m s k o g razdoblja su toni.
134 Boja znanost

A l i kao to emo v i d j e t i , s b i b l i j s k o g motrita nije potrebno

osporavati zakljuke nastale na temelju f o s i l n i h nalaza. Z a p r a v o ,
o n i potvruju, a ne proturijee, b i b l i j s k o m o p i s u naeg podrijetla
k a k o je on objanjen u k o m e n t a r i m a starim tisuu i l i dvije tisue
godina.

INJENICE KOMPARATIVNE ANATOMIJE

Osobe za koje p r e d a d a m s k i h o m i n i d i predstavljaju teoloku

opasnost m o g u nastaviti sumnjati u ispravnost odreivanja staro
sti fosila. M a l o je, meutim, razloga za opovrgavanje p o d a t a k a
koje n a m daje k o m p a r a t i v n a anatomija.
D o b r o je poznata injenica da ljudsko tijelo i m a osobine v r l o
sline niim o b l i c i m a ivota. D i j e l o v i bjelanevina naih tijela go
tovo su identine kopije bjelanevina jednostaninih bakterija i l i
hrastova, a da i ne g o v o r i m o o m a j m u n i m a i k o m a r c i m a . N e k e od
t i h bjelanevina tvore lanci od m n o g o stotina a m i n o k i s e l i n a , s v i h
u i s t o m s l i j e d u . S o b z i r o m da postoji 20 v r s t a a m i n o k i s e l i n a ,
vjerojatnost da e se isti n i z stvoriti sluajno i z n o s i jedan n a p r a m a
20 , i l i napisano u uobiajenom z a p i s u s b a z o m 10, jedan n a p r a
ma 10 (to je broj napisan jedinicom i z a koje slijedi 130 nitica!).
D r u g i m rijeima, vjerojatnost da se takva slinost d o g o d i sluajno
priblino je jednaka nitici.
100

130

K o s t i naih r u k u gotovo su jednake kostima prednjeg u d a (tj.

peraje) k i t a , kao i k r i l a imia i l i ptice, o d n o s n o prednjeg u d a
k r o k o d i l a , da uope ne spominjemo esto spominjanog m a j m u n a
( v i d i s l i k u 5). To znai k a k o postoje mjesta u naem genetskom
paketu koja stvaraju iste organe kao i ona k o d niih ivotinja.
ak i organ po kojem se v o l i m o r a z l i k o v a t i od s v i h d r u g i h i
votinja, m o z a k , i m a anatomiju slinu niim o r g a n i z m i m a . L j u d s k i
je m o z a k slojevit. Najnii sloj, modano stablo, upravlja automat
s k i m tjelesnim funkcijama p o p u t disanja i rada srca. I z n a d njega
n a l a z i se r - k o m p l e k s , gdje slovo r potjee od rijei r e p t i l (gmaz).
Odatle potjeu nai g m a z o v s k i i n s t i n k t i borbe i l i bjeanja te teri
torijalnosti.
Veina nas je i previe svjesna " l j u d s k o g " osjeaja teritorijal
nosti. Bez uspjeha petnaest m i n u t a traite mjesto za parkiranje i
sad na d o g o v o r e n i sastanak ve kasnite deset m i n u t a . T a d a ugle
date p r a z n o mjesto. Zaustavljate se usporedno s a u t o m o b i l o m isPodrijetlo

ovjeanstva

135

SLIKA 5: Slinosti udova etveronoaca

p r e d , ali prije negoli uspijete natrake ui na slobodno mjesto, na

" v a e " se mjesto u g u r a a u t o m o b i l i z a vas. N a g o n s k i izlazite iz a u
t o m o b i l a i elite s m l a v i t i d r u g o g vozaa. To je teritorijalnost na
djelu. Znai li to da u s v o m obiteljskom stablu imate i gmaza?
Iznad modanog r - k o m p l e k s a n a l a z i se limbiki sustav, odgo
v o r a n za osjeaje potrebne p r i l i k o m podizanja potomstva i ljuba
v i . S v i g a sisavci imaju.
Na v r h u se n a l a z i modana kora. Odatle potjeu tako ljudske
osobine k a k v a je govor i analitiko razmiljanje. Ustroj modane
kore isti je od mieva, preko majmuna do l j u d i , p r e m d a je k o d l j u
di taj d i o daleko najvei. A l i obujam lubanjske upljine (veliina
mozga) i njezin o b l i k jednaki su 1,4-litarskom m o z g u 40 tisua
g o d i n a starih kromanjonskih fosila.
S v i mi u zametakom i p l o d n o m o b l i k u p r o l a z i m o k r o z faze
k a d i m a m o umanjaku vreicu nalik ribljem jajetu, rep, trodjelno
srce (slino g m a z o v s k o m ) koje se razvija u sisavako etverodjeln o , g m a z o v s k i d v o s t r u k i eljusni z g l o b , kone nabore sline
krnim p r o r e z i m a i p o k r i v e n i smo d l a k o m ( v i d i s l i k u 6). To su
stvari koje oekujemo vidjeti u zolokom v r t u .
136

Boja

znanost

riba

dadevnjak

koko

kuni

ovjek

SLIKA 6: N e k o l i k o kraljenjakih z a m e t a k a (opi oblik tih z a m e t a k a a d a p

tiran je iz lanka W. M c G i n n i s a i M. Kuziore " M o l e k u l a r n i ustroj tjele
sne a r h i t e k t u r e " objavljenog veljae 1994. u Scientific Americanu)
Zameci u prvom redu stari su otprilike etiri tjedna. O n i u d r u g o m re
du stari su otprilike est tjedana. ak i sa est tjedana, o d n o s n o prevaIjenih 15 posto t r u d n o e , slinost ljudskog i kunijeg z a m e t k a je oita.
Razvoj sloene odrasle ivotinje iz j e d n o g o p l o e n o g jajaca udo je
koje se dogaa t a k o esto da smo ga nauili smatrati s v a k o d n e v n i m .
K a d d o e do neke nepravilnosti, t r a i m o razloge. Bilo bi loginije da se
divimo procesima koji osiguravaju pravilni razvoj od jajaca, p r e k o z a
m e t k a do odrasle jedinke. Zameci se razvijaju n a i z g l e d k o n z e r v a t i v n i m
procesima kod kojih prolaze kroz razvojne faze d r u g i h ivotinja smatra
nih " n i i m " na evolucijskom g r m u . Na primjer, k o d ljudskog se zamet
ka pojavljuju i p o t o m nestaju umanane vreice sline ribljima p r e m d a
o n e kod nae vrste nemaju nikakvu u l o g u . Liinka dadevnjaka u j e d
n o m t r e n u t k u ima vanjske nitaste krge. To progresivno stupnjevanje
z a m e t k a navelo je njemakog b i o l o g a Ernsta Haeckela da predloi k a k o
o n t o g e n e z a (razvoj p o j e d i n o g zametka) ponavlja f i l o g e n e z u (povijest
koljena). A k o smatramo da to znai kako u ranim f a z a m a svog razvoja
ljudski z a m e t a k izgleda p o p u t rane f a z e ribe, t a d a Haeckelova zamisao
zasluuje pozornost. A l i ljudski zametak u ranim f a z a m a razvoja n i k a d
ne izgleda kao odrasla riba.

Podrijetlo

ovjeanstva

137

A l i s A d a m o m se d o g o d i l a m n o g o vanija promjena od koliin

ske promjene s m o z g a srednje veliine na supermozak. P r e m a p i
sanju Biblije, i kao to emo vidjeti iz arheologije, ovjeka poseb
n i m n e ini veliina m o z g a i l i tjelesne dlake. M i smo kakovosno r a
zliiti od s v i h d r u g i h o b l i k a ivota. O n o to nas razlikuje od njih
je dua nae d u h o v n o s t i , na hebrejskome neama.

T E O L O K E INJENICE: POVEZIVANJE BIBLIJE I ZNANOSTI

Prije vie od 100 tisua g o d i n a neandertalci su poeli p o k a p a t i

mrtve. O t p r i l i k e u isto vrijeme pojavili su se kromanjonci. K a k o je
s u d b i n a htjela, u t r k a za d o m i n a c i j o m izmeu te dvije vrste o d v i
jala se na B l i s k o m i s t o k u , na istom podruju gdje e se m n o g o kas
nije v o d i t i b i t k a p r o t i v p o g a n s t v a . U u t r c i je pobijedio k r o m a
njonac. Neandertalac je nestao iz f o s i l n i h nalaza.
Sve do prije 40 tisua g o d i n a ljudsko orue i m a l o je n e k o l i k o
jednostavnih o b l i k a . P o t o m su se, u kulturolokom proboju, p o
j a v i l i noevi, igle za ivanje, k i p o v i i spiljski crtei. U posljednjih
deset tisua g o d i n a pokraj uredno p o k o p a n i h h o m i n i d a p r o n a l a
z i m o orue, h r a n u i kipie. Zato su p r e d l j u d s k i h o m i n i d i p o k a
p a l i svoje mrtve, i zato s predmetima koji s u , oito, zahtijevali
m n o g o sati predanog rada?

BIRANJE BOGA: ONTOGENEZA DUE

O d g o v o r se moda n a l a z i u p o t r a z i koja i m a u s p o r e d n i c u u
biblijskoj prii o A b r a h a m u , a z b i v a se dvije tisue g o d i n a poslije
A d a m a ( v i d i s l i k u 7). Bog je A b r a h a m u rekao da napusti d o m o
v i n u i krene u K a n a a n (Knjiga Postanka 12,1). U T o r i i m a tek naj
slabiji nagovjetaj zato je B o g izabrao A b r a h a m a , a l i svaka tal
m u d s k a legenda koja s e b a v i t i m dogaajem i m a istu p o r u k u . N e
posredno n a k o n to je B o g naredio A b r a h a m u da otie " A b r a h a m
uze... eljad [u hebrejskom i z v o r n i k u due, op. prev.] koju su [on
i njegova ena Saraja] stekli u H a r a n u te s v i pou u z e m l j u K a
n a a n . " (Knjiga Postanka 12,5)
Due koje su stekli? N i j e li B o g , a ne ovjek, o d g o v o r a n za
stvaranje dua? Biblijski komentari n a m govore da su te "steene
d u e " osobe koje su A b r a h a m i Saraja ve preobratili na vjeru u
138 Boja znanost

SLIKA 7: Z b i v a n j a od Stvaranja do A b r a h a m a

jednog sveprisutnog, bestjelesnog Boga. ak i prije negoli je B o g

p r o g o v o r i o A b r a h a m u , A b r a h a m je a k t i v n o irio rije o s v o m
n o v o m saznanju. B o g je odabrao A b r a h a m a tek poto je A b r a h a m
odabrao Boga.
A b r a h a m je odrastao u U r u , g r a d u smjetenom b l i z u rijeke E u frat, 300 kilometara juno-jugoistono od dananjeg Bagdada. B i
lo je to sredite Mezopotamije i " p l o d n o g polumjeseca". A b r a h a m
se r o d i o 1948 g o d i n a poslije A d a m a i Eve, odnosno prije o t p r i l i k e
3800 g o d i n a . Mnotvo arheolokih nalaza iz tog podruja g o v o r i
da su u A b r a h a m o v o vrijeme tu rairene i d o l o p o k l o n s k e religije.
Legenda kae da je A b r a h a m o v otac izraivao idole. M l a d i je
A b r a h a m , meutim, sumnjao da k a m e n i kipi izraen l j u d s k o m
r u k o m moe b i t i bog. M o r a postojati neto vee. A b r a h a m je naj
prije m i s l i o da su zvijezde boanstva. P o t o m se pojavio Mjesec,
sjajniji od s v i h zvijezda, pa se inilo da ba on m o r a b i t i v l a d a r . Iz
l a s k o m Sunca, meutim, i Mjesec je i z g u b i o svoj sjaj. A i Sunce je
u s k o r o zalo. U t o m je trenutku, kae legenda, A b r a h a m shvatio
da m o r a postojati v r h o v n i v l a d a r , Stvaratelj neba i Zemlje, ne
sputan prolaznou materijalnih stvari. A b r a h a m je otkrio Boga.
Tijekom vruih poslijepodnevnih sati veina se l j u d i na L e v a n
tu o d m a r a . Sljedeeg p o p o d n e v a , d o k je A b r a h a m o v otac Terah
spavao, A b r a h a m je razbio sve o s i m najveeg i d o l a u oevoj r a d i
o n i c i . P o t o m je kraj posljednjeg preostalog i d o l a ostavio eki.
K a d se otac p r o b u d i o , uasnuo se, a l i mu je A b r a h a m rekao k a k o
je najvei i d o l u nastupu ljubomore razbio sve ostale. D o k a z je bio
eki pokraj njegovih n o g u . " N e b u d a l i , " o d g o v o r i o mu je otac.
Podrijetlo

ovjeanstva

139

" T o su samo k o m a d i isklesanog kamenja." " A k o je to samo k a

m e n , oe," u z v r a t i o je A b r a h a m , "zato mu se klanjamo?" K a d je
Terah shvatio da A b r a h a m i m a p r a v o , svoju je obitelj p o v e o iz
U r a d a ponu n o v i ivot: "Terah povede svoga sina A b r a h a m a ,
s v o g u n u k a L o t a , sina H a r a n o v a , svoju snahu Saraju, enu svoga
sina A b r a h a m a , pa se z a p u t i s njima iz U r a Kaldejskoga u z e m l j u
k a n a a n s k u . K a d s t i g n u d o H a r a n a , ondje s e nastane." (Knjiga
Postanka 11,31)
Terah se zaputio u K a n a a n , zemlju u kojoj e zapoeti monotei z a m , a l i svoje putovanje nije mogao zavriti. M o g a o je napustiti
U r , a l i ga se nije mogao osloboditi. K a d je shvatio da ne moe os
taviti svoj i d o l o p o k l o n s k i nain ivota, nastanio se u g r a d u H a
ranu.
U p r a v o je u H a r a n u B o g p r i s t u p i o A b r a h a m u i rekao mu da
n a p u s t i oca te nastavi p r e m a K a n a a n u (Knjiga P o s t a n k a 12,1).
P r e m d a je Terah u H a r a n u proivio sljedeih 60 g o d i n a , A b r a h a m
je posve p r e k i n u o s prolou. B i l o mu je potrebno n o v o okruje
u kojem e usavriti svoje shvaanje svijeta i ovjekova mjesta u
njemu. A b r a h a m , onaj koji je traio i izabrao, postao je o d a b r a n i .
Ba kao to je A b r a h a m bio poslan u K a n a a n da usavri svoje
poznavanje Boga, tako su A d a m i E v a b i l i p o s l a n i (u rajski vrt) da
uzgoje svoje vjerovanje. Postupno, u naratajima poslije A d a m a ,
isto znanje o transcedentnom, bestjelesnom B o g u z a m i j e n i l i su
b r o j n i i d o l a t r i j s k i p o s r e d n i c i . Taj je prijelaz potvren b r o j n i m
n a l a z i m a i d o l a iz tog vremena u M e z o p o t a m i j i i E g i p t u .
B i b l i j s k i opis razvoja ivota tijekom est d a n a Postanka k u l
m i n i r a n a s t a n k o m i stvaranjem A d a m a : "I ree B o g : 'Nainimo
ovjeka [adama] na svoju s l i k u . . . ' " (Knjiga Postanka 1,26) " N a svo
ju s l i k u stvori B o g ovjeka [adama]..." (Knjiga Postanka 1,27)
N a s t a n a k ovjeanstva p o v e z a n je s A d a m o v i m tijelom. H e
brejska rije adam i m a korijen u hebrejskoj rijei adama, to znai
t l o , z e m l j a . Stvaranje A d a m a p o v e z a n o je s l j u d s k o m d u o m ,
neamom. S o b z i r o m da legenda kae k a k o je A d a m stvoren u d o
bi od 20 g o d i n a , je li mogue je da je A d a m u slino bie 19 g o d i
na ivjelo bez neame i p o t o m u d o b i od 20 g o d i n a stvaranjem
neame postalo ovjek?
Biblija nas ui da tek u d o b i od 20 g o d i n a postajemo boanski
o d g o v o r n i za svoje postupke (Brojevi 1,3; 14,29; Ponovljeni z a k o n
1,39). Naa neama, d u h Vjenoga stavljen u nas, a ne nae fizike
osobine, jedinstveno nas odvaja od s v i h d r u g i h vrsta ivota, pret140 Boja znanost

varajui nas od n e m o r a l n i h ivotinja u m o r a l n a bia: "Jahve, B o g ,

n a p r a v i ovjeka [adama] o d praha zemaljskog [adame] i u nosnice
mu udahne d a h ivota [neamu]. Tako postane ovjek [adam] iva
dua." (Knjiga Postanka 2,7)
Prouimo podrobnije biblijske rijei.

BIBLIJSKI JEZIK: "STVARATI" I "NAINITI"

K a o to je objanjeno u p o g l a v l j u 3 o starosti s v e m i r a , z a k o n i
relativnosti nas ue da je u est dana Postanka b i l o dovoljno vre
m e n a za m i l i j a r d e g o d i n a k o z m o l o g i j e i paleontologije. Biblija
n a m g o v o r i , p o s v e u s k l a d u s f o s i l n i m n a l a z i m a , da su biljke
(Knjiga Postanka 1,12) prethodile m o r s k i m ivotinjama (Knjiga
Postanka 1,20), a koje su se pojavile prije k o p n e n i h ivotinja (Knji
ga Postanka 1,24) i, naposljetku, ovjeka (Knjiga Postanka 1,27).
Meutim, Biblija je ovo zabiljeila tri tisue godina prije negoli su
paleontolozi o t k r i l i da je istinito.
U K n j i z i Postanka 1,26 B o g g o v o r i k a k o e nainiti ovjean
stvo. U K n j i z i Postanka 1,27 izriito se spominje stvaranje ovjeka
d a h o m ivota, neamom. S o b z i r o m da su obje rijei kljune za n a
e podrijetlo, u njima m o r a postojati neka r a z l i k a . Da b i s m o pre
p o z n a l i r a z l i k u prouimo u s p o r e d n u u p o r a b u t i h glagola n a d r u
g i m mjestima u Bibliji.
U K n j i z i p o s t a n k a 1,1 pie: "U poetku s t v o r i B o g nebo i
z e m l j u " (Knjiga Postanka 1,1). U Izlasku 31,17 n a l a z i m o znaajno
drukiji opis naih kozmikih poela: "Jahve je za est dana sazdao nebo i z e m l j u " (Izlazak 31,17). Da li su, dakle, "U poetku"
nebo i zemlja stvoreni, i l i je trebalo est dana da se nebo i zemlja
naine (sazdaju)? Objekti dvaju glagola, stvoriti i nainiti, u oba su
sluaja jednaki: "nebo i zemlja". G o v o r i m o , dakle, o istome k o n a
nom p r o i z v o d u .
Stvaranje se u b i b l i j s k o m j e z i k u o d n o s i na Stvoriteljevo u v o
enje u s v e m i r neega iz niega. To je trenutano djelo. K n j i g a
P o s t a n k a 1,1 ui nas da je u poetku, u trenutanom bljesku k o
ji n a m je poznat po n a z i v u V e l i k i prasak, Bog iz apsolutno
niega s t v o r i o s i r o v i n u s v e m i r a . P o t o m je, k a k o to opisuje I z l a
z a k 31,17, p r i m o r d i j a l n a tvar tijekom sljedeih est d a n a o b l i k o
v a n a u s v e m i r k a k v a poznajemo. O b l i k o v a n j e , k a k o v i d i m o i z
stiha u I z l a s k u , zahtijeva s i r o v i n e , i o d v i j a se u o d r e e n o m v r e Podrijetlo

ovjeanstva

141

m e n s k o m r a z d o b l j u . K a o to Biblija kae: "est je dana G o s p o d i n

s a z d a v a o nebo i z e m l j u [od p r i m o r d i j a l n e t v a r i stvorene 'u p o
etku']."
S v e m i r je najprije stvoren (Knjiga Postanka 1,1) i p o t o m saz
d a n , nainjen (Izlazak 31,17). Taj je redoslijed od temeljna znaaja.
Prije stvaranja nije b i l o niega iz ega bi se neto m o g l o nainiti.
K o d A d a m a je redoslijed obrnut. injenica da je A d a m najpri
je "nainjen" (Knjiga Postanka 1,26), a tek poslije " s t v o r e n " (Knji
ga Postanka 1,27) bez i k a k v e n a m sumnje stavlja na znanje da je
za o b l i k o v a n j e A d a m a b i l o potrebno n e k o v r i j e m e . Neama je
umetnuta tek k a d je tijelo bilo gotovo. Iz teksta nije jasno je li to
vrijeme mjereno m i k r o s e k u n d a m a i l i m i l i j u n i m a zemaljskih g o d i
na. O n o to se z n a je da A d a m o v o tijelo nije nainjeno trenutano
i da je to oblikovanje prethodilo uvoenju neame. Oblikovanje z a
htijeva odreeno vrijeme. Konana promjena iz posljednjeg o b l i
ka u l j u d s k i b i l a je trenutana, stvaranje neame.

NAE PODRIJETLO:
DJELOMICE NARAVNO, DJELOMICE N A D N A R A V N O

Biblija izriito kae da je tijelo ovjeanstva o b l i k o v a n o od ze

maljskog praha. Hebrejska rije za ovjeka, adam, i z r a v n o potjee
od hebrejske rijei adama, koja znai tlo i l i zemlja: "Jahve, B o g , na
p r a v i ovjeka [adama] o d p r a h a z e m a l j s k o g [adame]..." (Knjiga
Postanka 2,7)
Biblija takoer izriito t v r d i kako su tijela ivotinja sazdana od
iste tvari kao i A d a m , praha: "Jahve, Bog, naini o d zemlje [adame]
sve ivotinje..." (Knjiga Postanka 2,19)
U i z v o r n o m hebrejskome izmeu ta d v a stiha postoji, meu
t i m , kljuna razlika. Hebrejska rije z a o b l i k o v a n , sazdan, ja-car,
se k o d uporabe u oblikovanju ovjeanstva pie sa d v a hebrejska
slova jud. P r e m d a su reenini ustroj i gramatika u s t i h o v i m a 7 i
19 isti, rije koritena za oblikovanje ivotinja pie se samo s jed
n i m jud. S v a k i svitak Tore, bez obzira nali ga u Jemenu, Jeruza
l e m u i l i negdje u K a l i f o r n i j i , napisan je na taj nain.
Jud je kratica p r a v o g Bojeg imena, koje je najbolje prevesti kao
Vjeni. K a k o d r e v n i komentatori Rashi, M a i m o n i d e s i N a h m a n i des tumae te stihove, podvostruavanje slova jud za ovjean
stvo g o v o r i n a m da p r e m d a ovjek i ivotinje moda dijele isto
142 Boja znanost

fiziko podrijetlo, ovjeanstvo i m a d o d a t n u d u h o v n o s t . Neama,

d u h o v n a dua ovjeanstva imbenik je koji ovjeka razluuje od
zvijeri.
H e b r e j s k i i m a dvije rijei za duu, nefea i neama. U K n j i z i
Postanka 1 predstavljene su sa d v a boja djela stvaranja: " S t v o r i
B o g . . . ive s t v o r o v e . . . " (Knjiga P o s t a n k a 1,21). Sve ivotinje,
ukljuujui i ljude, dijele to p r v o stvaranje povezano sa ivotom.
O n o oznaava davanje nefee, due ivotinjama. N e k o l i k o stihova
kasnije, k a d tekst g o v o r i o l j u d i m a , d o l a z i m o do n o v o g stvaranja
u kojem ne sudjeluju nie ivotinje. " N a svoju s l i k u s t v o r i B o g
ovjeka [adama]..." (Knjiga Postanka 1,27). To stvaranje oznaava
dua ovjeanstva, neama.
Ta dvojna narav ovjeanstva pojavljuje se s p r v i m njegovim
spominjanjem: "I ree Bog: 'Nainimo ovjeka [adama]..." (Knjiga
Postanka 1,26)
Mnoina se ovdje o d n o s i na partnerstvo, pronaeno u ovje
anstvu, d u h o v n i h i materijalnih v i d o v a svijeta. ovjek u sebi
sadrava i ivotinjsko i boansko.

I A D A M SE PREOBRATI U I V U D U U

Zavretak Knjige Postanka 2,7 i m a znaenja koja se u prijevo

du gube. Obino se p r e v o d i : "... i u nosnice mu [Bog] u d a h n e d a h
[neamu] ivota. Tako postane ovjek [adam] iva dua." (Knjiga
Postanka 2,7) Hebrejski tekst zapravo kae: "... i ovjek [adam] se
preobrati u ivu duu." Prije sedam stotina g o d i n a N a h m a n i d e s je
napisao kako je rije " u " (hebrejsko slovo lamed kao predmetak r i
jei " d u a " u stihu) suvino u gramatikom s m i s l u pa se tu m o r a
nalaziti k a k o b i nas neemu poduilo. Lamed, primijetio je, o z n a
ava promjenu o b l i k a i moda je tu napisano k a k o bi opisalo o
vjeji napredak k r o z faze minerala, biljke, ribe i ivotinje. N a p o
sljetku, po p r i m i t k u neame, stvorenje koje je ve b i l o o b l i k o v a n o
postaje ovjek. Svoj opsean komentar posljedicama tog lameda
zavrava: "A moda stih g o v o r i da je [prije primanja neame] bio
p o t p u n o ivo bie te da je [neamom] pretvoren u drugog ovje
ka."
D r u g i ovjek! Prema N a h m a n i d e s u , v e l i k o m kabalistikom k o
mentatoru Biblije, biblijski n a m je tekst rekao k a k o je prije neame
postojalo neto slino ovjeku, a l i ne posve ljudsko.
Podrijetlo

ovjeanstva

143

NELJUDSKA STVORENJA U LJUDSKOM OBLIJU

Je li taj konani oblik, prije negoli je stvorenje postalo ovjek,

bio nama nalik? O njima se u d r e v n i m spisima m n o g o g o v o r i , T a l m u d ih zove " z v i j e r i m a " , a da bi b i l i l j u d i nedostaje im samo neama. Jednom se p r i l i k o m ta vrsta zvijeri (fomalnog n a z i v a " v l a
d a r i polja") opisuje k a o t o l i k o slina l j u d i m a d a s e n j i h o v i m
m r t v i m tijelima m o r a odavati jednako potovanje kao i l j u d s k i m
tijelima. Sjetite se da p r i l i k o m smrti neama naputa tijelo. K a k o
neame vie nema, nema naina razlikovanja l j u d s k o g t r u p l a od
t r u p l a t a k v i h zvijeri.
M a i m o n i d e s 1190. pie o t a l m u d s k o m n a p i s u koji obraduje d v a
stiha Knjige Postanka. P r v i kae: " A d a m [opet] p o z n a svoju enu,
te ona r o d i sina i nadjenu mu ime et." (Knjiga Postanka 4,25).
etiri stiha kasnije itamo: " K a d je A d a m u bilo sto i trideset g o d i
na, r o d i mu se sin njemu slian, po njegovu s l i k u ; nadjenu mu i m e
et." (Knjiga Postanka 5,3)
O v d j e , kao i na mnogo d r u g i h mjesta u Bibliji, na profinjenu se
injenicu u k a z u j e o p i s i v a n j e m dogaaja s d v a m a l o razliita
motrita.
P r v a djeca A d a m a i Eve b i l i su K a j i n i A b e l . Iz gore navedenih
biblijskih stihova T a l m u d zakljuuje kako su se poslije K a j i n o v o g
umorstva A d a m i E v a r a z d v o j i l i . Prolo je 130 godina prije negoli
je " A d a m [opet] u p o z n a o svoju enu [ E v u ] " . (Knjiga Postanka
4,25)
T a l m u d se pita zato Biblija koristi rije "opet" k a d g o v o r i o
A d a m o v o j v e z i s E v o m . E v a je bila A d a m o v a supruga, pa je jasno
da je s njom bio u v e z i . " O p e t " je suvino i z b o g toga na neto u k a
zuje. T a l m u d o v odgovor: tijekom 130 godina razdvojenosti A d a m
je imao spolne odnose s d r u g i m biima (narav tih bia nije jasna).
Iz tih veza potekla su djeca koja " n i s u b i l i l j u d i u p r a v o m s m i s l u
te rijei. O n i n i s u i m a l i Boji d u h . . . Z n a se da bia bez tog d u h a
n i s u l j u d i ve obine ivotinje u ljudskom obliju [!]. Ta bia m o g u
u z r o k o v a t i z l o i ozljede, imaju snagu k a k v u nemaju d r u g a bia. Jer
d a r o v i inteligencije i prosudbe kojima su obdareni z b o g stjecanja
savrenstva... uporabljeni su u zle i pokvarene ciljeve."
O v d j e n a i l a z i m o na drevne provjerene i z v o r e koji opisuju ivo
tinje s l j u d s k i m oblijem, inteligencijom i r a z u m o m . N a j e d n o m
postaju r a z u m l j i v i spiljski crtei koji prethode A d a m u za d v a d e
set tisua godina te nastanak poljodjelstva deset tisua g o d i n a p r i 144 Boja znanost

je njega. Ta bia koja n i s u b i l i l j u d i posjedovala su ljudske vje

tine. O n o to im je nedostajalo b i l a je ljudska d u h o v n o s t .
S k i m e je A d a m imao odnose? E v a je b i l a jedina ljudska ena.
D r e v n i k o m e n t a r i govore k a k o s u A d a m u n a raspolaganju bile
d r u g e drubenice, a l i one n i s u bile l j u d i . P o f o s i l n i m n a l a z i m a
m o g l i b i s m o ih n a z v a t i kromanjoncima. S o b z i r o m da njihova dje
ca n i s u imala E v i n d u h o v n i doprinos, zaista ne bi b i l a p r a v i l j u d i .
Danas z n a m o da ena daje gotovo sve vane stanine m i t o hondrije. Profinjenost hebrejske gramatike kae takoer da i ena
p r i d o n o s i dobar d i o neame.
Hebrejski jezik, p o p u t hrvatskoga, jasno oznaava r o d imenice.
Dvije hebrejske rijei za duu, nefea i neama, ba kao i rije koja
oznaava utjelovljenje d u h a Vjenoga (hebrejski ehina) te t r i
vrste spoznaje ("mudrosti") kojima je B o g stvorio svemir (Izreke
3,19 i 20) enskog su r o d a . Moda je sr t i h Bojih objava jae p r i
sutna k o d ena negoli mukaraca. Bez E v i n o g d o p r i n o s a , A d a m o
voj djeci, p r e m d a jednaka o b l i k a , nedostajalo bi d u h o v n o s t i . Set,
k a k o je nastao iz veze A d a m a i Eve, bio im je nalik i i m a o je nji
h o v u duhovnost.
to se tie narataja poslije A d a m a i Eve, Biblija kae: "U ona
su vremena a i kasnije na zemlji b i l i N e f i l i . . . " (Knjiga Postan
ka 6,4). Rije N e f i l i potjee od hebrejskoga korijena za p a l i i l i m a
nje vrijedan. K a k o je A d a m imao neamu, kromanjonci m u , ako
ne tjelesno, d u h o v n o sigurno n i s u b i l i r a v n i .
Postoji t a l m u d s k a legenda koja o v o m o p i s u daje uvjerljivost.
N a k o n to je pojela zabranjeno voe sa stabla spoznaje dobra i z l a ,
E v a je shvatila k o b n u pogreku. B i l o joj je sueno da u m r e . A l i
moda e A d a m ivjeti vjeno. U t o m sluaju, m i s l i l a je E v a po
T a l m u d u , A d a m b i mogao uzeti d r u g u enu. N a s a m u p o m i s a o
d a b i njen ljubljeni A d a m mogao i m a t i d r u g u enu, E v a m u j e
dala da takoer jede voe kako bi i on postao smrtan.
Na legendu se, osim kao na zanimljivu psiholoku priu, ne bis
mo m o r a l i posebno osvrtati kad je ne bismo vidjeli u posebnom svje
tlu: mogunosti A d a m o v a uzimanja druge ene. A d a m i E v a b i l i su
tada jedini ljudi! K a k o dakle u to u k l o p i t i d r u g u enu? Ili n a m T a l m u d govori da je bilo i d r u g i h enskih bia, premda ne ljudi?
Dananje osinje gnijezdo religijskih k o n t r o v e r z i z u j i tvrdnjama
postojanja p r e d a d a m s k i h stvorenja o b l i k o m i u m o m slinih l j u d i
m a , a l i d u h o v n o n e r a v n i h n a m a . Meutim, k a d s u antiki k o Podrijetlo

ovjeanstva

145

m e n t a r i b i l i n a p i s a n i , paleontologija nije postojala. N i t k o nije

iskapao kosti i pokuavao otkriti ostatke inteligentnih p r e d l j u d s k i h stvorenja.
Komentatore biblijskih spisa prije jednu i l i dvije tisue g o d i n a
n i t k o nije poticao da razmiljaju o p r e d l j u d s k i m h o m i n i d i m a .
P r e d a d a m s k i ivot o t k r i l i s u i z r a v n o i z posebno f o r m u l i r a n o g
biblijskog teksta. Znanost je p o t v r d i l a biblijski opis nastanka ivo
ta o d m a h po hlaenju Zemlje te njegov razvoj od jednostavnih or
g a n i z a m a do sloenosti suvremene biosfere. Znanost je takoer
p o t v r d i l a biblijsku tvrdnju o p r e d a d a m s k i m stvorenjima s n a m a
slinim o b l i k o m i u m o m a l i slabijih d u h o v n i h osobina.

TRAGOVI

OVJEANSTVA

S A d a m o m Biblija opisuje k a k o v o s n i skok, stvaranje, koje se

d o g o d i l o prije g o t o v o est tisua g o d i n a . A r h e o l o g i j a n a m je
p o n u d i l a v r l o bogat i z v o r d o k a z a o toj promjeni. P r e m d a dua ne
ostavlja n i k a k a v materijalni ostatak, posljedice d u h o v n o s t i koje je
sa s o b o m d o n i j e l a neama jasno se v i d e u n a l a z i m a iz d r e v n e
Mezopotomije.
S v a k i muzej koji sam posjetio podjelu izmeu pretpovijesti i
povijesti stavlja na i z u m p i s m a ali ne pisanja alfabetom (ili, bo
lje reeno, alefbetom, jer je hebrejsko p i s m o stoljeima starije od
g r k o g a ) , ve s l i k o v n i m p i s m o m koje su se tijekom stoljea pret
v o r i l i u n e k o l i k o stotina s t i l i z i r a n i h simbola klinastog p i s m a . Taj
se i z u m d o g o d i o u M e z o p o t a m i j i , koja e dvije tisue g o d i n a kas
nije postati A b r a h a m o v d o m . A r h e o l o z i p r v e napise postavljaju u
vrijeme prije oko est tisua godina, u razdoblje koje Biblija spo
minje kao vrijeme stvaranja A d a m o v e due, neame.
U s p o r e d n i c a izmeu A d a m a i pisanja nije p u k a sluajnost. P o
ticaj koji je v o d i o tom i z u m u o t k r i v a se u r a n i m s p i s i m a , a s v i se
o n i odnose na uvanje zapisa o trgovakim p o s l o v i m a . Vrijeme se
p o k l a p a s u s p o n o m v e l i k i h gradova, od kojih je p r v i bio m e z o p o t a m i j s k i U r u k n a o b a l a m a E u f r a t a , o t p r i l i k e 100 k i l o m e t a r a
sjeverozapdno o d U r a .
Uz razvoj v e l i k i h gradova rasla je potreba za n j i h o v i m u p r a v
ljanjem i p o d j e l o m rada svojstvenoj p r i j e l a z u s poljodjelskog u
g r a d s k i nain ivota. U p r a v o zato je tada izmiljeno p i s m o . U
m e z o p o t a m i j s k o m odjelu Britanskog muzeja ovako je o p i s a n taj
146 Boja znanost

dogaaj: "Najraniji g r a d o v i : v e l i k i su se g r a d o v i r a z v i l i prije oko

5500 g o d i n a kao l o k a l n a sredita, a l i je u to vrijeme dolo i do
d r u g i h promjena... Najvanija je, meutim, n o v o s t u s v a k o m
sluaju bio i z u m pisanja... Poticaj za nastanak i razvoj pisanja b i l a
je potreba za biljeenjem trgovakih p o s l o v a . " Poetak pisanja u
v e z i je s poetkom razmjene dobara, a to je pak povezano s nas
t a n k o m v e l i k i h g r a d o v a . Pitanje koje jo uvijek trai o d g o v o r je:
zato su se v e l i k i g r a d o v i r a z v i l i ba u to vrijeme?
U z i z u m poljodjelstva zemlja j e m o g l a podravati m n o g o l j u d i .
N i j e , meutim, vjerojatno da je b r z i porast broja stanovnika bio je
d i n i razlog nastanka v e l i k i h gradova. H o m i n i d i s u i z u m i l i poljo
djelstvo gotovo etiri tisue g o d i n a prije stvaranja A d a m a i u te
etiri tisue g o d i n a n i s u ivjeli u v e l i k i m g r a d o v i m a . Nedostaje
kljuni element koji bi u b r z a o p r e l a z a k sa seoskog na g r a d s k i
nain ivota. Smatram da je taj nedostajui imbenik b i l a neama.
Neama je l j u d i m a d a l a znanje o d u h o v n o s t i koje n a d i l a z i osob
nost. O n a daje potencijal za ciljeve k o j i n i s u samo fiziki,
omoguujui drutvene veze ija namjera n a d i l a z i p u k o preivlja
vanje i fiziko zadovoljenje.
M n o g e ivotinje djeluju ba n a temelju o v a d v a posljednja
spomenuta naela. N j i h profesor H a r r y Frankfurt sa sveuilita
Yale i Princeton n a z i v a eljema p r v o g reda. A l i l j u d i , z b o g njihove
jedinstvene osobine o s a m o p r o s u d b i i introspekciji, imaju poten
cijal za elje d r u g o g reda, elje da se b u d e drukiji. L j u d i ele
poboljati svoje ciljeve i odabir. To n i s u jednostavne, monolitine
potrebe temelje se na ivotnim i s k u s t v i m a i vrijednostima koje
zajedniki stvaraju s l i k u osobe k a k v a bi ona htjela b i t i . Neama,
dajui n a m znanje o transcedentnoj savrenosti, doputa n a m pre
poznavanje tog cilja, p r e m d a ga jo n i s m o d o s t i g l i .
Na primjer, krtac moe htjeti postati dobrostiv te d a v a t i ra
dosno, a ne nevoljko. U svakome od nas dvije su osobnosti: ona
koja me predstavlja i ona kojoj teim. Neama je orue osobnog
razvoja.
O n k e l o s o v p r i j e v o d Biblije (oko 150. g.) s hebrejskoga na
aramejski biljei taj d u h o v n i u s p o n ovjeanstva. O p i s n i b i t a k
ivotinja, na hebrejskome nefea haija, u u v o d n i m se p o g l a v l j i m a
Knjige Postanka pojavljuje t r i puta. Najprije u svezi s nastankom
ivotinja na Z e m l j i , m o r s k i h ivotinja tijekom dana pet (Knjiga
P o s t a n k a 1,20), p o t o m k o p n e n i h ivotinja (poetak d a n a est;
K n j i g a Postanka 1,24) te naposljetku l j u d i , potkraj dana est.
Podrijetlo

ovjeanstva

147

U s v a k o m od p r v a d v a spominjanja O n k e l o s nefeu haiju pre

v o d i kao ivu ivotinju, d o s l o v n i p r i j e v o d Biblije. K o d s p o m i
njanja ovjeanstva d o l a z i do male promjene, pa se kae k a k o se
adam pretvorio "u nefeu haiju" (Knjiga Postanka 2,7). Na temelju
dodavanja rijei " u " , Onkelos nefeu haiju p r e v o d i kao " k o m u n i c i rajuu d u u " : "Jahve, Bog, n a p r a v i ovjeka od praha zemaljskog i
u nosnice mu u d a h n e neamu. Tako postane ovjek k o m u n i c i r a juca d u a . " (Knjiga P o s t a n k a 2,7) Kljuni element k o j i ovjeka
razdvaja od s v i h d r u g i h ivotinja je naa imanentna d u h o v n o s t i
naa sposobnost dijeljenja te d u h o v n o s t i s d r u g i m a .
A r h e o l o z i ne m o g u o t k r i t i fosilne ostatke neame. O n a je posve
d u h o v n a . U z t u o g r a d u , arheoloki d o k a z i s u p o s v e m a p o t v r d i l i
nae biblijsko naslijede.
K a o to je napisano: "Istina e nicat iz zemlje." (Psalam 85,12)

148 Boja znanost

P O G L A V L J E

10

Znanost
slobodne volje

" B i t i l i ne bit to je pitanje." Taj je izbor temeljno i trajno svo

jstvo naih ivota. U n u t a r mogueg raspona odabira b o r i m o se s
o s n o v n o m Shakespeareovom d v o j b o m : "Je l' dinije sve strelice i
metke silovite sudbine u srcu p o d n o s i t i il zgrabit oruje, o d u p r i jet se i m o r u jada kraj uinit? Umrijet usnut, nita vie! I usnuvi dokonat srca b o l i p r i r o d n i h jo tisu' potresa, to batina
su tijelu. To je kraj, da ivo ga poeli: umrijeti i u s n u t ! " (Hamlet
3,1; prijevod M i l a n a Bogdanovia)
Biblija je t r i tisue g o d i n a prije Shakespearea nae mogunosti
o d r e d i l a u i s t i m p o j m o v i m a : "... p r e d vas stavljam: ivot i smrt,
b l a g o s l o v i prokletstvo. ivot, d a k l e , biraj, ljubei J a h v u , Boga
svoga, sluajui njegov glas, prianjajui uz njega, da ivi ti i tvo
je p o t o m s t v o . " (Ponovljeni z a k o n 30,19) B o r b a se v o d i izmeu
elje tijela za lakoom vjenog sna i stremljenja due p r e m a svje
tovnim i duhovnim vrhuncima.
Prije n e g o l i ponemo prouavati zato i z b o r izmeu ivota i
smrti a ne, k a k o bismo na povran nain zakljuili, izmeu dobra
i z l a , i l i k a k o m o e m o o d a b r a t i ivot p r e k o s m r t i , najprije
m o r a m o saznati granice nae slobodne volje. ivimo u svijetu u p
r a v l j a n o m z a k o n i m a p r i r o d e . M o d a o n i predodreuju na
budui put. Naa genetska ifra, D N K u naim stanicama, moda
upravlja naim osjeajima i djelovanjem. A p o v r h ogranienja k o Boja znanost 149

ja fiziki svijet moda postavlja na s l o b o d u i z b o r a teologija kao da

ponitava potencijal slobodne volje. G o v o r i n a m se da Stvoritelj
p o z n a budunost. A k o n a m je budunost predskazana, naa slo
b o d a moda je samo p r i v i d .
Paradoks se moe prouiti s tri motrita:
1. Je li svijet p r e d v i d l j i v ? Odreuju li p r i r o d n i z a k o n i u z r o k a i
posljedica sve budue dogaaje.
2 . Jesmo l i m i p o s v e m a p r o g r a m i r a n i g e n e t s k o m ifrom,
odnosno D N K , tako da elje o budunosti nadilaze nae m o g u
nosti?
3. A k o B o g poznaje budunost, je li uope vano to n a m f i z i k a
i l i biologija moda daju mogunost izbora?
A k o savladamo ta pitanja, moemo se p o z a b a v i t i H a m l e t o m u
nama i odrediti moemo li " b i t i i l i ne b i t i " .

FIZIKA S L O B O D N E V O L J E : NEPREDVIDLJIVA B U D U N O S T

N a samome poetku ove rasprave m o r a m o o p o v r g n u t i neko

o m i l j e n u zamisao o p r e d v i d l j i v o s t i buduih dogaaja.
Klasini su se f i l o z o f i 150 g o d i n a zaljubljeno b a v i l i teorijom de
t e r m i n i z m a . Pierre S i m o n de Laplace (1749. 1827.) se u d o k a z i
vanju p r e d v i d l j i v o s t i budunosti sluio najjednostavnijim a r g u
m e n t i m a . Svoje je motrite zasnovao na najtemeljnijem z a k o n u
p r i r o d e : z a k o n u u z r o k a i posljedice. D a n i u z r o k uvijek stvara istu
posljedicu. To se inilo tako oiglednom i s t i n o m da se iznenae
nje nije odnosilo na p r e d v i d l j i v o s t budunosti, ve na injenicu da
taj " d e t e r m i n i z a m " n i t k o nije otkrio ve m n o g o ranije.
Makrosvijet oko nas p r e p u n je primjera predodreene sudbine.
Ispustimo li l o p t u na glatkoj k o s i n i , spustit e se n i z nju, a n i k a d
nee k r e n u t i p r e m a gore. Uzrona sila je gravitacija, a posljedica
je gibanje lopte p r e m a dolje. O s t a v i m o li alicu kave u sobi nor
malne temperature, kava e se uvijek o h l a d i t i . N i k a d se nee z a
grijati. U z r o k tome je termodinamiki z a k o n p r i r o d e koji kae da
se sustavi uvijek razvijaju od stanja vie energije (vrua kava) pre
ma nioj energiji (mlaka kava).
Laplace je t v r d i o da ono to zapaamo u makrosvijetu oko nas
z a p r a v o v r i j e d i p o s v u d a . Kauzalnost, neizbjeni z a k o n u z r o k a i
150 Boja znanost

posljedice, u p r a v l j a odvijanjem s v i h dogaaja u s v i m v r s t a m a

okruja. ivui sustavi se ne r a z l i k u j u od a n o r g a n s k i h sustava.
Kemijske reakcije u naim tijelima, bez obzira r a d i l o se o p r o b a v i
hrane i l i ivano-miinoj reakciji n a u b o d k o m a r c a , m o g u s e
o d r e d i t i p o j m o v i m a f i z i k e i kemije koji ne upravljaju samo d o
gaajima na Z e m l j i , ve i u cijelom s v e m i r u .
A k o je tako, nema prostora za s l o b o d n u v o l j u . Lanac dogaaja
koji je osobu naveo da odabere odreeni smjer na raskru mo
da je dugaak i sloen, a l i svaka k a r i k a u t o m lancu o d l u k a stvore
na je dogaajima koji su joj p r e t h o d i l i , a s v a k i je od t i h p r e t h o d
n i h dogaaja odreen n e p r o m j e n l j i v i m , s v e m o n i m z a k o n i m a
p r i r o d e . Proirimo l i t u l o g i k u n a cijeli s v e m i r nije d a l e k o z a
kljuak da su s v i dogaaji na svakome mjestu predodreeni z b i
vanjima koja s u i m prethodila.
Logiko razmiljanje na kojem je Laplace i z g r a d i o svoju teoriju
d e t e r m i n i z m a 1927. sruila je v r l o revolucionarna zamisao. Te je
godine Werner K a r l Heisenberg objavio naelo odnosno p r i n c i p
neodreenosti. N j o m e je odreena granica tonosti k o j o m moe
mo mjeriti poloaj i moment (umnoak mase i b r z i n e tijela) b i l o
koje estice. to bolje o d r e d i m o moment tijela, to slabije moemo
o d r e d i t i njegov poloaj. Tonu vrijednost obje veliine nemogue
je izmjeriti. To nije stvar bolje "mjerke" i l i boljeg " b r z i n o m j e r a " .
ak i najbolji od tih instrumenata, ak i u svijetu teorijske fantazi
je, uvijek utjee na stanje koje se mjeri.
Z n a n s t v e n a je zajednica p r v i put p r i z n a l a da postoji granica
znanja. Nemogunost tonog mjerenja sadanjosti oito znai da
se ne moe predvidjeti budunost.
H e i s e n b e r g o v u teoriju b r z o s u r a z v i l i d i v o v i f i z i k e p o p u t
Wolfganga Paulija i M a x a Borna, a posebice N i e l s Bohr, u neto
to je postalo poznato p o d n a z i v o m kopenhagenskog odreenja
naela neodreenosti. O n o to su zapravo u s t v r d i l i jest injenica
da naelo neodreenosti v o d i shvaanju o nepostojanju svojstve
ne stvarnosti f i z i k a l n o g svijeta. Sve mogunosti koje spadaju u n u
tar raspona neodreenosti mjerenja m o g u postojati i samo opaa
njem na nekoj odreenoj toki nestaju sve druge mogunosti.
P r e m a toj teoriji, koja ini v e l i k i d i o temelja kvantne mehanike,
tijela u s v e m i r u imaju rairenu, zamagljenu granicu. K a k o su z a
magljena, nemaju tono odredive rubove. N e k a suvremena istra
ivanja p o k a z u j u da je ta zamagljenost stvarna. U t i m se istraiva
njima pokazalo da p r i l i k o m preklapanja zamagljenih r u b o v a
Znanost slobodne volje 151

n e k o l i k o estica d o l a z i do njihova stapanja u vee tijelo. Ta p o t v r

da teorije kvantne mehanike ne iznenauje. K v a n t n a m e h a n i k a ,
naime, ve gotovo sedam desetljea v r l o tono predvia ishode f i
z i k a l n i h pokusa.
P r e m d a nevoljko, prisiljeni smo napustiti koncept svijeta stvo
renog od klasinih subatomskih estica (protona, neutrona, elek
trona itd.) klasinih u s m i s l u tijela s otrim granicama slinih
m i k r o s k o p s k i m p i n g - p o n g lopticama. Subatomske estice se bolje
o p i s u j u kao k v a n t n a tijela koja su n e k o m zasad n e p o z n a t o m i
nemjerljivom p o j a v o m , moda iz dimenzije i z v a n prostora i vre
mena, beskonano rastegnuta cijelim s v e m i r o m .
( A k o ste s p r e m n i p r i h v a t i t i tvrdnje kvantne mehanike bez slo
enih d o k a z a koje u u p r a v o iznijeti, preskoite n e k o l i k o stranica
do odjeljka koji g o v o r i o Biologiji slobodne volje.)

P R O P A S T A P S O L U T N E KAUZALNOSTI

Za postojanje slobodne volje kauzalnost postavka da jedna

ki u z r o c i uvijek stvaraju jednake posljedice ne m o r a uvijek v r i
jediti. U z a k o n i m a p r i r o d e m o r a postojati neto slobode. Klasini
p o k u s koji pokazuje z a n i m l j i v o (a prema Schrdingeru i " z a b r i
njavajue") svojstvo p r i r o d e da k a u z a l n o s t nije u v i j e k i s t i n i t a ,
p o k u s je s d v o s t r u k o m p u k o t i n o m . On poiva na opaenoj i
njenici da elektromagnetsko zraenje ( m i k r o v a l o v i , r a d i o v a l o v i ,
svjetlost, rendgenske zrake, gama-zrake) i subatomska materija
(elektroni, p r o t o n i , neutroni itd.) od kojih se sastoji cijeli svemir
i s k a z u j u svojstva koja se m o g u opisati samo kao da i s t o d o b n o
potjeu od v a l o v a (energetskih polja) i od estica (diskretnih t i
jela). Ta valno-estina dvojnost p r i r o d n i je paradoks s k o j i m se
Einstein bezuspjeno pokuavao uhvatiti ukotac posljednjih de
setljea svojeg ivota. K a k o neto moe b i t i i v a l i estica?
U elji da prouimo tu pojavu m o r a m o poneto nauiti o v a l o
v i m a . Temeljni koncept koji se ui u oceanografiji je ponaanje
m o r s k i h v a l o v a . Vjetar koji stalno pue n a d v e l i k o m v o d e n o m
povrinom dodaje joj energiju i stvara n i z o v e u s p o r e d n i h v a l o v a .
D o l a s k o m d o l u k o b r a n a s p r o l a z o m z a b r o d o v e v a l o v i nes
metano prelaze otvor sve d o k je p r o l a z iri od dvije valne duljine
(valna d u l j i n a je udaljenost izmeu d v a uzastopna brijega i l i d o l a
vala).
152 Boja znanost

SLIKA 8: V a l o v i p r o l a z e k r o z l u k o b r a n s k e p r o l a z e dviju veliina. (Lije

vo) P r o l a z je iri od u d a l j e n o s t i i z m e u v a l o v a (valne duljine).
(Desno) P r o l a z je ui od u d a l j e n o s t i i z m e u v a l o v a (valne duljine).

A k o je, meutim, p r o l a z u l u k o b r a n u jednak i l i manji od dvije

valne duljine, v a l o v i p r i l i k o m prolaska " p i p a j u " rubove uskog
p r o l a z a . Umjesto da se kreu ravno p r e m a naprijed, svijaju se i
stvaraju valne fronte koje se polukruno ire p r e m a l u c i i z a l u k o
brana. C r t a l u k o b r a n a stvara njihove promjere, a sredite im se
n a l a z i u sreditu p r o l a z a . Ta se pojava zove difrakcija i temeljno
je svojstvo s v i h v a l o v a . ( V i d i s l i k u 8.)
A k o u l u k o b r a n u postoje dva p r o l a z a , b r j e g o v i polukrunih
v a l o v a k o j i se ire od njih na n e k i m e se mjestima p o k l o p i t i ,
stvarajui razmjerno v i s o k i v a l . N a d r u g i m mjestima, o t p r i l i k e
p o l o v i c u valne duljine od brjegova, sastat e se brijeg jednog s
d o l o m d r u g o g v a l a , stoga e se ponititi pa e tu v o d a b i t i m n o g o
mirnija.
Thomas Y o u n g je 1803. pokazao da se svjetlost ponaa ba p o
put m o r s k i h v a l o v a . Takav pokus s b r i t v i c o m i a l u m i n i j s k o m f o l i
j o m moete p o n o v i t i za svakog sunanog dana.
Y o u n g je sunevom svjetlou obasjao n e p r o z i r n u plou u k o
joj s u b i l e u r e z a n e dvije p u k o t i n e . O t p r i l i k e metar i z a ploe
nalazio se zaslon koji je obasjavala svjetlost prola k r o z p u k o t i n e .
P u k o t i n e ire od duljine svjetlosti stvarale su na z a s l o n u s l i k u d v i
ju p u k o t i n a . Meutim, suavanjem p u k o t i n a dolo je do d i f r a k c i Znanost slobodne volje 153

je svjetlosti pa se projicirana s l i k a promijenila. S o b z i r o m da se

valne duljine v i d l j i v e svjetlosti kreu u rasponu od 0,4 do 0,7 tisuinki m i l i m e t r a (za r a z l i k u o d metarskih m o r s k i h valova), p u k o
tine moraju b i t i v r l o uske.
K a d je na ploi b i l a otvorena samo jedna p u k o t i n a , na z a s l o n u
se p o j a v i l a svjetlosna v r p c a zamuenih r u b o v a (slika 9, gore).
T a k v a s l i k a bi m o g l a b i t i posljedica difrakcije (ako se svjetlost z a
ista iri kao val) i l i , ako se svjetlost sastoji od estica, posebnog
naina njihova prolaska k r o z u s k u p u k o t i n u .
Poslije otvaranja obje pukotine dokazuje se v a l n a narav svjet
losti. Umjesto slike koja predstavlja zbroj d v i j u zamuenih v r p c i
svjetla, pojavljuje se naizmjenini n i z t a m n i h i svijetlih pojasova
(slika 9, dolje). Y o u n g je tu s l i k u ispravno protumaio kao poslje
d i c u prolaska v a l o v a svjetlosti k r o z bliske p u k o t i n e , difrakciju, i
p o t o m zbrajanje i l i ponitavanje v a l o v a preklopljenih na z a s l o n u .
Ba kao u l u c i , na mjestu susreta d v a brijega jaina se svjetlosti
poveala (svijetli pojas). Tamo gdje su se susreli brijeg i d o l vala
dolo je do n j i h o v a ponitavanja (tamni pojas, pojas bez svjet
losti).
S o b z i r o m d a samo v a l o v i stvaraju t a k v u d i f r a k c i j s k u s l i k u ,
Y o u n g je nedvojbeno dokazao v a l n u p r i r o d u svjetlosti. D o k a z je
bio t u . A l i j e l i bilo ba tako?

OTKRIE VALNO-ESTINE DVOJNOSTI

G o d i n e 1905., stoljee poslije Y o u n g o v a d o k a z a , doao je E i n

stein i p o s v e p o r e m e t i o s t v a r i . Te je g o d i n e objavio rezultate
p o k u s a koji je pokazao ono to je poslije nazvano fotoelektrini
efekt. Einstein je za to otkrie 1921. dobio N o b e l o v u n a g r a d u .
Svjetlost koja obasjava neke k o v i n e oslobaa elektrone i stoga
stvara elektrinu struju. U p r a v o se ta pojava rabi u fotoelektrin i m prekidaima za n a d z o r otvaranja i zatvaranja vrata d i z a l a .
Einstein je pokazao da b r z i n a oslobaanja elektrona iz k o v i n a ne
o v i s i samo o jaini svjetlosnog snopa ve i o " b o j i " u p a d n e svjet
losti. A k o se boja snopa odrava stalnom i mijenja samo njegova
jaina, energija s v a k o g emitiranog elektrona ostaje ista a l i se m i
jenja njihova koliina. Odravanje stalne jaine i mijenjanje boje
snopa stvara stalni protok elektrona razliitih energija, s time da
c r v e n a svjetlost oslobaa elektrone najniih energija, a p l a v a
154 Boja znanost

SLIKA 9: (gore) U z o r a k svjetlosti na z a s l o n u p o s l i j e p r o l a s k a k r o z

p u k o t i n u , (dolje) U z o r a k svjetlosti poslije p r o l a s k a k r o z dvije p u k o
tine.

svjetlost najviih energija. K o d n e k i h k o v i n a ak i v r l o jaka crve

na svjetlost uope ne oslobaa elektrone d o k ih i v r l o slaba lju
biasta svjetlost oslobaa mnogo.
Einstein je takve rezultate objasnio injenicom da svjetlost ne
d o l a z i u v a l o v i m a ve u energetskim paketima (poslije e d o b i t i
n a z i v fotoni). Jaki svjetlosni snop sadri vie fotona od slabog.
Meutim, energija svakog fotona nema veze s jainom svjetlosnog
snopa. Energija fotona u v e z i je samo s bojom svjetlosti. U v i d l j i
voj svjetlosti, crveni (najvea valna duljina i najmanja frekvencija)
foton i m a najmanju energiju. Najvie energije u v i d l j i v o j svjetlosti
imaju p l a v i i l i ljubiasti (najmanja v a l n a duljina i najvia frekven
cija) fotoni. U p r a v o zato ak i slab snop ljubiaste svjetlosti izbija
elektrone d o k i v r l o jaki crveni snop to ne moe. O n o to u d a r a u
elektrone su pojedinani fotoni. S v a k i foton m o r a i m a t i najmanje
graninu energiju da oslobodi elektron.
Znanost slobodne volje 155

A k o se svjetlost sastoji od estica, n a z v a n i h fotoni, k a k o je Thomas Y o u n g opazio da svjetlosni snop koji p r o l a z i k r o z dvije uske
pukotine u ploi stvara interferencijski uzorak, u z o r a k koji pove
zujemo samo s v a l o v i m a , a n i k a d s esticama? Cestica je diskretni
entitet. O n a se moe odbiti od druge estice, ali kako moe ponititi
d r u g u esticu (da stvori promatrane tamne vrpce)? A u p r a v o se to
z b i v a k a d "brijeg" fotona proe k r o z " d o l " d r u g i h fotona. O t k a d
su brjegovi i d o l o v i p o v e z a n i s esticama? To su svojstva v a l o v a .
ak i devedeset g o d i n a poslije tog otkria ta zagonetka nije ob
janjena. A da bi stvari bile jo sloenije, p o k u s s d v o s t r u k o m p u
k o t i n o m o s i m s fotonima i z v e d e n je i s klasinim esticama, p r i m
jerice elektronima, pa ak i s tako razmjerno m a s i v n i m tijelima
p o p u t atoma. Sve se ponaaju i kao estice i kao v a l o v i , uope se
ne obazirui na injenicu da je to po definiciji nemogue! U teori
ji sva materija, ak i v i , i m a tu dvojnost.
Bohr je istakao da taj paradoks dvojnosti i m a v e l i k i utjecaj na
poznavanje subatomskog svijeta. M j e r i m o li n e k i entitet na nain
koji pretpostavlja da je v a l , pronai emo v a l . M j e r i m o li isti en
titet i pretpostavimo da je estica, nai emo esticu. Svijet v i d i m o
onako k a k o pretpostavljamo da postoji.

P O R A Z KAUZALNOSTI

P o k u s koji u opisati moe se izvesti s bilo k o j i m valom-estic o m u s v e m i r u . M o e m o u p o r a b i t i elektromagnetsko zraenje

( m i k r o v a l o v i , r a d i o v a l o v i , v i d l j i v a svjetlost, rendgenske z r a k e ,
gama-zrake), elektrone, protone, a moda i ekie i l i slonove (pre
m d a je p o k u s lake izvesti s m a l i m esticama). Ja u opisati maser,
top koji istodobno ispaljuje samo jedan atom.
Pretpostavimo da na top ispaljuje atome p r e m a ploi s toliko
esto spominjane dvije pukotine. Iza ploe n a l a z i se z a s l o n pre
m a z a n fotografskom e m u l z i j o m . A k o atom u d a r i u plou, zausta
vlja se i vie ga ne v i d i m o . A k o proe k r o z jednu od p u k o t i n a , na
stavlja se gibati i u d a r a u e m u l z i j u pa na f i l m u stvara toku.
A t o m e nastavljamo ispaljivati jedan po jedan u plou na kojoj
je otvorena jedna pukotine. N a k o n to se na e m u l z i j i s k u p i v e l i k
broj toaka, primjeujemo da su stvorile oekivani m a l o zamueni
d i f r a k c i j s k i u z o r a k p o p u t o n o g na s l i c i 9, gore. Sad z a t v o r i m o
p r v u p u k o t i n u i o t v o r i m o d r u g u . Ponavljajui postupak ispalji156 Boja znanost

vanja pojedinanih atoma d o b i v a m o isti u z o r a k (slika 9, gore), sa

mo m a l o p o m a k n u t u stranu, k o l i k o i z n o s i udaljenost d v i j u p u k o
tina. A t o m i stvaraju difrakcijski u z o r a k svojstven v a l o v i m a koji
prolaze k r o z u s k i l u k o b r a n s k i prolaz.
S a d o t v o r i m o obje p u k o t i n e i n a s t a v i m o i s p a l j i v a t i a t o m po
atom. P o j e d i n i a t o m i ne padaju vie nasumice unutar difrakcijs k i h pojasova (slika 9, gore). Umjesto toga dospijevaju samo do
p o s e b n i h , "doputenih" podruja na svijetlim v r p c a m a interferencijskog u z o r k a , a n i k a d u podruju t a m n i h pojasova (slika 9,
dolje). ini se r a z u m n i m , zar ne?
A l i ekajte! T o n e moe b i t i . Istodobno ispaljujemo samo p o
jedan atom. N e m a d r u g o g atoma, bez obzira bio o n estica i l i v a l ,
s k o j i m bi p r v i interferirao i ponitio se. Pa ipak se pojavljuje i n terferencijski u z o r a k s t a m n i m i svijetlim v r p c a m a . Jedna estica
moe proi samo k r o z j e d n u p u k o t i n u . Ve smo p r i m i j e t i l i d a
atomi k a d prolaze k r o z samo jednu otvorenu p u k o t i n u padaju b i
lo gdje unutar difrakcijskog u z o r k a bez naizmjeninih svijetlih i
t a m n i h v r p c i nastalih interferencijom v a l o v a n a z a s l o n u . P r e m d a
smo o t v o r i l i obje pukotine, jo uvijek ispaljujemo samo po jedan
atom istodobno. O n m o r a proi k r o z samo jednu o d dvije p u k o
tine. A k o je d r u g a p u k o t i n a zatvorena, atom stie na b i l o koje
mjesto d i f r a k c i j s k o g u z o r k a . A k o j e d r u g a p u k o t i n a o t v o r e n a ,
n i k a d ne dospijeva u tamna (zabranjena) podruja interferencijskog u z o r k a nastalog otvaranjem obje pukotine.
A t o m je jedan entitet s p o z n a t o m lokacijom. P r i l i k o m prolaska
k r o z jednu p u k o t i n u , zato bi d r u g a na bilo koji nain utjecala na
njegov prolaz? K a k o atom " z n a " j e l i d r u g a p u k o t i n a otvorena i l i
zatvorena? A l i on to ipak zna! Na n e k i je nain svjestan okoline.
Jednaki se rezultati postiu ispaljivanjem pojedinanih fotona.
F o t o n i su estice svjetlosti koje p u t u j u b r z i n o m svjetlosti, naj
veom moguom b r z i n o m u s v e m i r u . ak i ako se foton beskona
no rastegne, u v r e m e n u potrebnom da iz fotonskog topa dode do
otvorene p u k o t i n e ne moe " o p i p a t i " d r u g u p u k o t i n u , provjeriti
je li ona otvorena i l i zatvorena te to saznanje saopiti dijelu koji
p r o l a z i k r o z p r v u p u k o t i n u koji p o t o m odluuje k a m o k r e n u t i u
s k l a d u s t i m je li mu negdje zabranjeno stii. " P i p a k " nema d o
voljno vremena da o b a v i povratno putovanje.
Situacija je v r l o udna. A k o je otvorena samo jedna p u k o t i n a ,
estica moe stii na bilo koje mjesto difrakcijskog u z o r k a p r i k a
zanog na slici 9, gore. K a d su otvorene dvije p u k o t i n e to vie ne
Znanost slobodne volje 157

v r i j e d i (slika 9, dolje). Pojavila su se zabranjena podruja, tamne

vrpce. A h , m o g l i biste rei, a l i to se dogaa zato jer v a l n a svojst
va estice ponitavaju estice koje bi trebale stii u t a m n a p o
druja. S v a k i brijeg v a l a , tvrdite v i , p o k l o p i o se s d o l o m sljedeeg
vala koji p r o l a z i k r o z d r u g u p u k o t i n u i tako nastaje tamna v r p c a .
K a d u s e k u n d i ispaljujemo milijune fotona i l i milijune d r u g i h
estica, tada moemo z a m i s l i t i da mnoge estice istodobno p r o l a
ze k r o z s v a k u p u k o t i n u pa z b o g toga mnoge do zaslona stiu is
todobno. Elektrina arulja od 100 W emitira oko 200 m i l i j u n a b i lijardi (2 x 10 ) fotona u s e k u n d i . O n i su do zaslona m o g l i stii is
todobno i ponititi se i l i d o d a t i svoje valne duljine.
A l i u naem u p r a v o o p i s a n o m p o k u s u nije tako. M i sad i s
paljujemo pojedinane estice. Samo jedna estica leti p r e m a z a
s l o n u . K a k o je samo jedna, moe proi samo k r o z jednu p u k o t i n u .
Z b o g n e k o g r a z l o g a te usamljene estice ne m o g u d o s p j e t i u
"zabranjena" podruja.
Postavljaju se d v a pitanja. A k o p o j a v u t a m n i h i svijetlih p o jasova uzrokuje interferencija (zbrajanje i l i oduzimanje brjegova i
d o l o v a valova), sa ime estica interferira? Ispaljujemo samo jed
nu esticu, a p o t o m ekamo na sljedei hitac. (Pokus je d u g o t r a
jan, a l i v r l o uinkovito prenosi poruku!) Samo jedna estica isto
dobno p r o l a z i k r o z p u k o t i n u i d o l a z i na emulziju zaslona, pa ipak
ona n a n e k i nain interferira sa samom sobom!
Jednako je tako zbunjujua sljedea injenica: k a k o estica z n a
je li d r u g a p u k o t i n a otvorena i l i zatvorena? Nitko ne zna k a k o i l i
zato estica to z n a . A l i ona to i p a k z n a .
Postoji i m o d i f i k a c i j a p o k u s a s d v o s t r u k o m p u k o t i n o m koja
fiziara estica moe natjerati da postane stolar, biolog i l i bilo to
d r u g o o s i m fiziara estica. B l i z u jedne pukotine postavimo detek
tor estica. D r u g a pukotina je nepromijenjena. N a s t a v i m o ispalji
v a t i pojedinane estice. Sad moemo rei k r o z koju je p u k o t i n u
estica prola. A k o je detektor opazi, prola je k r o z n a d z i r a n u p u
k o t i n u . A k o je ne opazimo, prola je k r o z d r u g u p u k o t i n u .
P r v o to opaamo je da do nadzirane p u k o t i n e uvijek dospije
va cijela estica. Do nje n i k a d ne stigne samo jedan njezin d i o . To
znai da se u s v o m letu estica ne cijepa pa k r o z p u k o t i n e prolaze
polovice. Cijela estica p r o l a z i k r o z jednu i l i d r u g u p u k o t i n u .
K a d postavimo detektor, dogaa se neto udno. U z o r a k stvo
ren na z a s l o n u tijekom odvijanja p o k u s a je zbroj dvaju zamuenih
u z o r a k a , kao da je p r v a p u k o t i n a otvorena, a d r u g a zatvorena, a
20

158 Boja znanost

p o t o m d r u g a p u k o t i n a otvorena, a p r v a zatvorena (slika 9, gore,

plus ta slika malo p o m a k n u t a ustranu). P r e m d a su sad otvorene
obje p u k o t i n e i trebao bi se pojaviti interferencijski u z o r a k , tamna
se "zabranjena" podruja ne pojavljuju.
M o g l i biste rei da detektor mijenja stazu estice koja p r o l a z i
k r o z n a d z i r a n u p u k o t i n u . Moda. A l i ako j e istina d a detektor
utjee na n a d z i r a n u p u k o t i n u , kakav utjecaj i m a na n e n a d z i r a n u
p u k o t i n u ? estice koje prolaze k r o z d r u g u p u k o t i n u (bez detek
tora) trebale b i slijediti uobiajeni u z o r a k d v i j u p u k o t i n a . A l i one
to ne ine. I one na n e k i nain znaju za postojanje detektora na
drugoj p u k o t i n i .
N e samo d a estice znaju j e l i d r u g a p u k o t i n a otvorena, ve
znaju promatra l i i h netko detektorom!
Ti su p o k u s i oznaili kraj kauzalnosti. U klasinoj f i z i c i k a u z a l nost zahtijeva da jednaki poetni uvjeti stvore jednaki rezultat. U
o v i m p o k u s i m a s d v o s t r u k o m p u k o t i n o m rezultat je bio p r o i z v o
ljan. estica je odreenom b r z i n o m prola k r o z odreenu p u k o
t i n u i k r e n u l a p r e m a odreenom z a s l o n u . Mjesto na koje je stigla
o v i s i l o je o drugoj p u k o t i n i k r o z koju estica nije prola. to se tie
estice, jednaki uvjeti n i s u s t v o r i l i jednaki rezultat.
Naelo neodreenosti p o k a z a l o je da sadanjost ne m o e m o
tono izmjeriti. K v a n t n a f i z i k a , a posebice p o k u s s d v o s t r u k o m
p u k o t i n o m , pokazuje da ak i u sluaju k a d b i s m o sve v i d o v e sa
danjosti m o g l i mjeriti s a p s o l u t n o m tonou, budunost nije
p r e d v i d l j i v a . Suprotno s v e m u to smo nauili u srednjokolskoj
f i z i c i , z a k o n p r i r o d e poznat kao u z r o k i posljedica uope nije z a
k o n . On je samo teorija. A sad, na kvantnoj r a z i n i , pokazuje se da
ta teorija ne vrijedi.
S o b z i r o m da jednaki poetni uvjeti ne stvaraju jednake r e z u l
tate, sadanje stanje svemira ne odreuje njegovu budunost. Ne
uzimajui u o b z i r u v i j e k postojeu mogunost da emo o t k r i t i
u z r o k e pojava p o p u t u p r a v o nabrojanih, uz nae dananje r a z u
mijevanje svijeta, f i z i k a je saveznik slobodne volje. Omoguuje li
n a m i biologija s l o b o d u izbora?

BIOLOGIJA S L O B O D N E V O L J E

Svaka stanica (s i z u z e t k o m n e k o l i k o v r l o specijaliziranih sta

nica) s v a k o g o r g a n i z m a sadri u sebi informaciju za o b n o v u cijeZnanost slobodne volje 159

l o g o r g a n i z m a . Ta je informacija pohranjena u dvostrukoj s p i r a l i

D N K . Uinkovitost D N K kao prenositelja podataka tako j e v e l i k a
da k a d bismo sve informacije iz s v i h knjinica na svijetu (oko 10
bitova podataka) p r o g r a m i r a l i na D N K , te bi informacije stale na
oko 1 posto povrine glave pribadae. Svaka stanica u naem t i
jelu sadri o t p r i l i k e t r i milijarde bitova podataka pohranjenih u
zavijutke D N K teke oko b i l i j u n t i n k u grama.
D N K u naim tijelima sadri goleme koliine p r e t p r o g r a m i r a n i h biolokih informacija. P r e m d a f i z i k a svemira nije determin
istika, to je s biologijom? Naa D N K je nepromjenjivi paket. Ne
moemo b i r a t i boju oiju i l i boju koe. Moemo li b i r a t i e m o t i v n i
temperament i l i s p o l n u sklonost? Moda i t i m svojstvima u p r a v
ljaju geni.
O sveobuhvatnoj u l o z i naih gena u drutvenim sklonostima
jo se uvijek raspravlja. N e k i su zakljuci, meutim, konani. G e n i
predstavljaju trendove. O n i ne upravljaju naim djelovanjem.
Dvojajanim b l i z a n c i m a zajedniki je isti postotak gena, o t p r i
l i k e p o l o v i c a , kao i svoj drugoj biolokoj brai i sestrama. Nastaju
od razliitih jajaaca i razliitih spermija. K a d jedan od dvojajan i h blizanaca i m a sklonosti i s t o m s p o l u , vjerojatnost da i d r u g i
blizanac i m a iste sklonosti i z n o s i 20 posto. Samo 10 posto brae
koji n i s u b l i z a n c i imaju oboje sklonosti istome s p o l u . A k o geni
upravljaju t o m o s o b i n o m , postotak b i bio jednak z a dvojajane
blizance i d r u g u brau jer obje vrste imaju jednak postotak jed
n a k i h gena.
Pojava jednojajanih b l i z a n a c a sretan je p r i r o d n i h i r . Jednojajani b l i z a n c i nastaju k a d se jajace tijekom poetnih d i o b a p o s l i
je oplodnje r a z d v o j i i stvori d v a zametka. U p r a v o zato jednojajani b l i z a n c i zapoinju ivot genima iz istog jajaca i istog sper
mija. A k o geni upravljaju naim drutvenim sklonostima, jednojajani bi se b l i z a n c i u drutvu m o r a l i jednako ponaati. A l i nije
tako. to se tie spolnosti, ako jedan od jednojajanih blizanaca
i m a sklonosti istome s p o l u , vjerojatnost da e to osjeati i d r u g i je
samo 50 posto.
N i j e sigurno je li rezultat od 50 posto za jednojajane blizance,
odnosno 20 posto za dvojajane blizance posljedica genetskog us
troja (njihove D N K ) i l i odgoja (drutvene okoline). Iz t i h podata
k a , meutim, s a sigurnou moemo zakljuiti d a p r e m d a D N K
moe stvoriti sklonost, ona sigurno ne upravlja.
Pojam sklonosti od temeljnog je znaaja za biblijski m o r a l . K a d
18

160 Boja znanost

g o d postoji p r i r o d n a ljudska sklonost n e p r o d u k t i v n o m ponaanju

za pojedinca i l i drutvo, biblijska naredba upravlja t i m v i d o m i
vota. U p o s l u su l j u d i s k l o n i prijevarama. Prijevare imaju m n o g o
o b l i k a . Biblija ih sve zabranjuje opisujui prijevaru kao sramno
djelo (Ponovljeni z a k o n 25,13-16). Osoba se moe nasmijati k a d joj
kaete da je radoholiar, ali Biblija kae da se u j e d n o m od sedam
d a n a tenja za p r o m j e n o m materijalnog svijeta m o r a s u z b i t i , a
umjesto toga m o r a m o se usredotoiti na svoje postojanje, na sebe
i svoju obitelj. K a d bi te osobine bile bioloki odreene i nepro
mjenjive, ne bi postojala biblijska p r a v i l a za njihovo upravljanje.

TEOLOGIJA SLOBODNE V O L J E

F i z i k a i biologija doputaju n a m s l o b o d n u v o l j u . Ironino je da

posljednji k a m e n spoticanja predstavlja teologija. Meu najstari
j i m b i b l i j s k i m z a p i s i m a n a l a z i se i onaj koji kae da B o g p o z n a
budunost. U T a l m u d u d v a p u t itamo da je B o g sve p r e d v i d i o .
U s p r k o s tome B o g n a m doputa s l o b o d n u volju.
A k o svemogui B o g zaista p o z n a budunost, kako tada, pita se
skeptik, moemo i m a t i s l o b o d n u volju? Kraj je poznat B o g u , ak i
ako ga mi jadni smrtnici ne znamo.
Smirenou sveca " v j e r n i k " odgovara: " O d g o v o r na to v r l o je
jednostavan. V i d i t e , Bog je i z v a n v r e m e n a . " Takav o d g o v o r ugo
d a n je u h u vjernika, a l i skeptiku podie dlake na v r a t u .
Ta rasprava stara m n o g o stoljea n i k a d nije rijeena na z a d o
voljavajui nain. Znanost je naposljetku p o n u d i l a o d g o v o r na taj
teoloki paradoks.
Stvaranje svemira iz apsolutnog i p o t p u n o g nitavila oznailo
je poetak prostora, vremena i materije. Teologija je to stanovite
drala vie od tri tisue godina. U posljednjih deset g o d i n a s t i m
se sloila i kozmologija. Ta tri parametra su svojstvo naeg s v e m i
ra, ne i Stvoritelja. Ba kao to biblijski B o g nije nainjen od pros
tora i materije, takoer nije omeen n i v r e m e n o m . B o g jest i z v a n
v r e m e n a . A b i t i i z v a n v r e m e n a znai postojati u " v j e n o m i
beskonanom sada", vjenoj sadanjosti koja istodobno ukljuuje
prolost, sadanjost i budunost.
M o j je cilj prouavanje ba te stvarnosti: referentnog sustava u
kojem sva vremena i i s v i dogaaji koji se u njima dogode posto
je istodobno, za r a z l i k u od sustava u kojem su isti dogaaji r a z Znanost slobodne volje 161

dvojeni prolou koja se d o g o d i l a i budunou koja e tek stii.

P o z n a t i fiziari John A r c h i b a l d Wheeler i E d w i n T a y l o r lijepo
su sroili tu gotovo anegdotalnu zamisao: " V r i j e m e pomae p r i
r o d i da se s v i dogaaji ne zbivaju i s t o d o b n o . "
Sloboda k o j o m b i r a m o nau budunost nije apsolutna, n i t i jed
naka. A k o se r o d i m o z g o d n i , bogati i p a m e t n i otvoreno n a m je
m n o g o vie mogunosti nego ako se r o d i m o runi, siromani i
g l u p i . Prake i strelice sree, mogunost da se u eljenom okruju
naemo u najboljem trenutku odreuje o k v i r unutar kojeg H a m let, a i s v i m i , ivimo nae pojedinane ivote.
Pa i p a k m n o g i dijelovi Biblije kao da su u suprotnosti s k o n
ceptom da budunost, makar i u v r l o ogranienoj mjeri, moemo
birati: " T a d a B o g ree A b r a h a m u . ' D o b r o znaj da e tvoji p o t o m
ci b i t i stranci u tuoj zemlji; robovat e i b i t i tlaeni etiri stotine
g o d i n a . . . ' " (Knjiga Postanka 15,13)
Tekst t v r d i da e A b r a h a m o v i p o t o m c i " s i g u r n o " ivjeti u p r o
g o n s t v u . Posljedice predviene sudbine ponavljaju se od Knjige
Postanka do Ponovljenog z a k o n a : "Jahve ree M o j s i j u : ' E v o e
naskoro poinuti sa svojim oima. A n a r o d e se ovaj dii da ini
b l u d idui za tuim b o g o v i m a one zemlje u koju e naskoro ui."
(Ponovljeni z a k o n 31,16)
Je li etiri stotine g o d i n a ropstva bilo neizbjeno za A b r a h a m o ve p o t o m k e , i l i je i d o l o p o k l o n s t v o bilo n e i z b r i s i v o zapisano u b u
dunost idova koji su u p r a v o trebali ui u Obeanu zemlju? ini
se da n i s u . Ti predvieni dogaaji z b i l i su se u s k l a d u s djelova
njem naroda. Z b o g tog pie: "Stoga, budete li mi se vjerno p o k o
r a v a l i . . . " (Izlazak 19,5) I p o n o v n o : " Z a t o , ako doista posluate z a
p o v i j e d i koje v a m danas izdajem..." (Ponovljeni z a k o n 11,13). T i
jek zbivanja naglaava uvjetnost, izbor naroda da slijedi i l i ne s l i
jedi Boje zahtjeve. Biblijska kronologija i d r e v n i k o m e n t a r i o t k r i
vaju da su Izraelci r o b o v a l i u E g i p t u malo vie od dvije stotine go
d i n a . Gdje je nestalo d o d a t n i h dvije stotine g o d i n a ropstva?
Od roenja Izaka, A b r a h a m o v a i Sarajinog djeteta (Knjiga Pos
tanka 21) do i z l a s k a Izraelaca u Egipat (Izlazak 12) proteklo je e
t i r i stotine g o d i n a . U K a n a a n u , zemlji u kojoj je A b r a h a m ivio sa
s v o j i m p o t o m s t v o m , i u doba A b r a h a m a i u doba Izaka v l a d a l a je
v e l i k a g l a d (Knjiga Postanka 12,10; 26,1). U p o t r a z i za b o l j o m is
paom n a p u s t i l i su K a n a a n . U stranim su krajevima ostajali tek
k o l i k o je b i l o potrebno da se p r i l i k e u K a n a a n u poprave. K a d je u
K a n a a n u z a v l a d a l a g l a d (Knjiga Postanka 41,54) u vrijeme starosti
162 Boja znanost

Jakova (Izakova sina), cijelo se pleme iselilo i nastanilo u E g i p t u :

"Izraelci se nastanie u zemlji egipatskoj, u kraju goenskom; u
njem stekoe vlasnitvo; bijahu r o d n i i broj im se v e o m a u m n o i . "
(Knjiga Postanka 47,27)
B o g je A b r a h a m a iz M e z o p o t a m i j e posalo u K a n a a n (Knjiga
Postanka 12,5-7). Sve vrijeme d o k je njegovo potomstvo potova
lo n a r e d b u u K a n a a n u , zemlji koja jo nije b i l a n j i h o v a , b i l i su
stranci, a l i s l o b o d n i . Jakovljeva djeca promijenila su tok, n a p u s t i
la su K a n a a n i "nastanila se u zemlji egipatskoj". T a k o su p r i p r e
m i l a p o z o r n i c u za konano porobljavanje u toj stranoj zemlji. Da
se A b r a h a m i l i Izak nastanio u zemlji k a m o su stigli tijekom g l a d i
u K a n a a n u , u r o p s t v u su m o g l i provesti m n o g o vie od etiri sto
tine g o d i n a .
Najbolji primjer i z b o r a koji odreuje budunost n a l a z i m o u Esterinoj k n j i z i . Perzijski kralj A h a s v e r izabrao je Esteru za kraljicu
s v o g v e l i k o g carstva. Esterin ujak M o r d o k a j o t k r i v a d a kraljev
p r v i ministar namjerava unititi idove pa kae Esteri da kralja
obavijesti o t o m z l o k o b n o m p l a n u . Estera se b u n i da n i t k o , pa ni
ona, ne moe do kralja ako ga kralj prije ne p o z o v e . M o r d o k a j
o d g o v a r a : " N e m o j m i s l i t i da e se zato to se nalazi u kraljevoj
palai spasiti jedina od s v i h idova: jer bude li u ovoj p r i l i c i ut
jela, doi e idovima p o m o i spas s d r u g e strane, a ti e s
kuom svoga oca p r o p a s t i . " (Estera 4,13,14)
Estera je posluala M o r d o k a j a pa se Esterina knjiga danas ita
na b l a g d a n P u r i m a kao proslava otkupljenja. Da je Estera odluila
utjeti, m o d a b i s m o danas itali k n j i g u J a e l o v u , H a d a s i n u i l i
H a n i n u . Estera b i b i l a zaboravljena.
Biblija je v r l o jasna. Na izbor utjee na nau budunost.

Z N A E N J E B O G A "IZVAN VREMENA"

D o k a z a l i smo da ni f i z i k a p r i r o d e ni geni naih tijela ne odre

uju budunost. V i d j e l i smo da sama Biblija potvruje k a k o i z b o r
utjee na tijek zbivanja. A k o je tako, k a k o Stvoritelj z n a nau b u
dunost prije negoli je odaberemo?
Profinjenost o v o g argumenta lei u injenici da rabimo d v a re
ferentna sustava, jedan u n u t a r i jedan i z v a n toka v r e m e n a . Za
stvoritelja, s o b z i r o m da se n a l a z i i z v a n vremena, tijek zbivanja
nema n i k a k v a znaaja. N e m a budunosti u s m i s l u da e se neto
Znanost slobodne volje 163

" n a p o s l j e t k u " d o g o d i t i . Budunost i prolost nalaze se u sada

njosti. Vjeno Sada p o p u t oblaka koji sadri sva vremena proi
m a , a l i ne u pravocrnoj progresiji, ve u istodobnosti.
K o n c e p t postojanja Vjenog Sada nagovijeten je u eksplicitn o m etveroslovnom (hebrejski napisanome) i m e n u Boga. N a i m e ,
hebrejski napisano ime ukljuuje slova glagola " b i t i " u t r i vreme
na: bio sam, jesam i bit u. U Vjenome su sadrani prolost, sa
danjost i budunost.
E i n s t e i n o v o otkrie z a k o n a r e l a t i v n o s t i p o k a z a l o je udesnu
injenicu da se dimenzije prostora, vremena i materije stalno m i
jenjaju i uvijek su ovisne o nainu na koji se promatraju. Jedina
k o n s t a n t a u naem s v e m i r u je b r z i n a svjetlosti ( o t p r i l i k e 300
tisua kilometara u s e k u n d i u z r a k o p r a z n o m prostoru).
Einstein je teoretizirao, a kasniji su p o k u s i d o k a z a l i , da to se
netko bre giba relativno p r e m a d r u g o m sustavu, to vrijeme mje
reno satom stacionarnog promatraa za njega p r o l a z i sporije. P r i
b r z i n i svjetlosti (najveoj koju je mogue postii u naem svemiru)
vrijeme prestaje tei. Vrijeme zbivanja s v i h dogaaja saeto je u
sadanjost, u beskonano sada. Z a k o n i relativnosti su b e z v r e m e n sko postojanje p r e t v o r i l i iz teolokih tvrdnji u f i z i k a l n u stvarnost.
Z v i j e z d e s u tisuljeima oduevljavale ovjeka. A s t r o n o m i
mjere n e i z g l e d nepromjenjive poloaje zvijea, prouavaju svo
jstva zvjezdane svjetlosti i snimaju skupine galaktika koje kao da
s u zaustavljene u n e k o m e l e g a n t n o m p l e s u . T a k v i i m p o d a c i
omoguuju stvaranje teorija o prolosti naeg svemira.
No 23. veljae 1987. na z v j e z d a n o m opservatoriju Las C a m panas u sjevernom ileu, smjetenom na v r h u d v a i p o l k i l o m e t r a
visoke planine, zapoela je posve uobiajeno. l a n Shelton i njegov
pomonik Oscar D u h a l d e teleskopom su s n i m a l i zvijezde V e l i k o g
M a g e l l a n o v o g o b l a k a , n a m a b l i s k e g a l a k t i k e v i d l j i v e samo n a
junome nebu. Shelton je ba namjeravao zavriti posao za tu no.
Trebalo je r a z v i t i jo posljednju zvijezdama osvijetljenu fotograf
s k u plou i p o t o m otii na zaslueni poinak. Dugaka e k s p o z i c i
ja omoguuje f o t o g r a f s k o m f i l m u skupljanje svjetlosti z v i j e z d a
nevidljivih golom oku.
D o k je Shelton promatrao k a k o se na u p r a v o r a z v i j a n o m nega
t i v u pojavljuju slike zvijezda, pozornost m u privue jedna naro
ito v e l i k a pjega koje nije b i l o na p r e t h o d n i m ploama. Je li to b i
la pogreka na f i l m u ? Toka takve veliine m o r a se na nebu vidje
ti g o l i m o k o m . Izaao je iz tamne k o m o r e i pogledao u nebo. U g l e 164 Boja znanost

dao ju je. T a m o gdje je prije nije b i l o , nalazila se sjajna z v i j e z d a .

Udaljena je zvijezda eksplodirala i pretvorila se u i z v a n r e d n o sja
jni nebeski objekt, s u p e r n o v u . N j e z i n a je svjetlost u p r a v o stigla do
Zemlje. Z v i j e z d a e poslije d o b i t i o z n a k u 1987A.
Z v i j e z d a koja je e k s p l o d i r a l a nije astronomima b i l a nepoznata.
N a l a z i l a se 170 tisua svjetlosnih g o d i n a od Zemlje. To i z g l e d a
v r l o daleko, to je i istina. A l i u a s t r o n o m s k i m p o j m o v i m a , to je
b l i s k o susjedstvo. B i l a je to najblia supernova zabiljeena od v r e
mena izgradnje v e l i k i h teleskopa. Ta p r o v a l a svjetlosti omoguila
je a s t r o n o m i m a da tijekom 1987. proue stvaranje elemenata u
ostacima zvijezde. Mi i cijeli na Sunev sustav graeni smo od
elemenata pepela supernove.
Svjetlost eksplodirajue zvijezde svoj je put k r o z s v e m i r z a p o
ela 170 tisua (zemaljskih) g o d i n a prije negoli ju je Ian ugledao.
S v i h t i h 170 tisua g o d i n a tajna eksplozije ostala je zakljuana u
toj provali fotona. Nebeska tijela blie s u p e r n o v i o njoj su "saz
n a l a " prije nas, u trenutku k a d je svjetlost prola kraj njih. Da je
na t o m p u t u b i l o njoj bliih i n t e l i g e n t n i h bia, ona n i s u m o g l a
pretei svjetlost i prije nas obavijestiti o s u d b i n i zvijezde nita,
naime, ne moe p u t o v a t i bre od svjetlosti.
Svjetlost supernove 170 tisua g o d i n a tiho je j u r i l a s v e m i r o m ,
irila se u s v i m smjerovima, a jedan je njezin djeli k r e n u o u smje
ru gdje e se u t r i ujutro 23. veljae 1987. nai Z e m l j a .
Da je u t r e n u t k u eksplozije neandertalski h o m i n i d pogledao u
nebo, ne bi o p a z i o nita posebno. Svjetlost eksplozije b i l a je tada
udaljena 170 tisua g o d i n a . N a k o n to je proteklo 150 tisua go
d i n a kromanjonska stvorenja su izraivala orue i p o k a p a l a svo
je m r t v e a l i informacija o s u p e r n o v i jo nije stigla do Zemlje. P r i
je gotovo est tisua g o d i n a u ovjeanstvo je usaena neama, d u
a l j u d s k o g ivota. Sad je na Z e m l j i postojala s l i k a Vjenoga Stva
ratelja. Izumljeno je p i s m o i p r v i je put povijest zabiljeena p i k t o
g r a m i m a . C i v i l i z a c i j a je cvjetala. A l i o dogaaju jo se nije znalo.
K r o z ledena prostranstva s v e m i r a svjetlost eksplodirajue z v i
jezde nastavljala je put.
Prije o t p r i l i k e pet tisua g o d i n a zapoelo je bronano d o b a .
Prolo je jo petnaest stoljea i izmiljena je abeceda, samo jedno
stoljee prije negoli je na Sinaju zapisana Tora. O n i koji su p r o
m a t r a l i nebo n i s u m o g l i vidjeti eksploziju zvijezde. Izlazak Izra
elaca iz E g i p t a , izgradnja i ruenje d v a j u idovskih h r a m o v a u
Jeruzalemu, industrijska revolucija, holokaust, sve je to prolo i
Znanost slobodne volje 165

svanulo je doba s v e m i r s k i h letova i informacijske revolucije. Svje

tlost s eksplodirajue zvijezde i dalje je tiho jurila s v e m i r o m . Bez
i k a k v a upozorenja do nas je stigla u noi 23. veljae 1987.
Na Z e m l j i je prolo 170 tisua g o d i n a . Plemenska sela postala
su metropole, a p o t o m c i pastira nauili su etati s v e m i r o m . Da je
neko zamiljeno stvorenje, ne s ove Zemlje, ve svijest osloboena
sve materijalnosti, putovalo b r z i n o m svjetlosti i jurilo uz fotone
s u p e r n o v e 170 tisua g o d i n a k o l i k o je toj svjetlosti trebalo da
stigne do nas, k o l i k o bi vremena prolo za njega? K o l i k o bi o t k u
caja nainio njegov sat?
Iznenaujui, gotovo n e r a z u m l j i v i o d g o v o r na to pitanje je:
nita. Za njega vrijeme uope ne bi prolo. Ne n e k o l i k o g o d i n a , ne
n e k o l i k o sati i l i n e k o l i k o s e k u n d i . Nita. R a z l i k a u percepciji toka
vremena p r i b r z i n i svjetlosti nije kvantitativna r a z l i k a od m n o g o
vremena (170 tisua godina) p r e m a mnogo manje v r e m e n a , bez
obzira, k o l i k o taj p e r i o d bio kratak. R a z l i k a u t o k u v r e m e n a je
kvalitativna, r a z l i k a lzmeu naeg postojanja u kojem se s v i dogadaji z b i v a j u k r o z neprestani protok v r e m e n a i postojanja u k o
jem vrijeme ne postoji. S tog motrita, sav razvoj koji se d o g o d i o
tijekom 170 tisua godina zbio se istodobno. Prolost, sadanjost i
budunost stopile su se u vjeno, uvijek prisutno i beskonano Sa
d a . Svjetlost se, naime, n a l a z i i z v a n vremena, to je tisue p u t a
d o k a z a n a injenica o naem s v e m i r u .
Ja se neu p r a v i t i da r a z u m i j e m kako sutra i sljedea g o d i n a
m o g u postojati istodobno s danas i juer. A l i na b r z i n i svjetlosti
ba je tako i n i k a k o drukije. Vrijeme ne p r o l a z i .
Biblijska tvrdnja da Stvoritelj, koji je i z v a n vremena, z n a z a
vretak poetka ne poiva na injenici da se budunost ve fiziki
d o g o d i l a unutar naeg prostorno-vremensko-materijalnog entite
ta. Einstein je u gibanju svjetlosti pokazao korolar Vjenoga Sada:
bio sam, jesam i bit u.
V r l o je znaajna injenica da je svjetlost b i l a p r v o stvaranje
svemira. Svjetlost, postojei i z v a n vremena i prostora, metafizika
je v e z a izmeu bezvremene vjenosti koja je p r e t h o d i l a s v e m i r u i
svijeta vremena, prostora i materije u kojem ivimo.
Svjetlost, kao i sve njoj slino zraenje (fotoni g a m a - z r a k a ,
r e n d g e n s k i h z r a k a , m i k r o v a l o v a i t d . ) , moe n a p u s t i t i vjenu
b e z v r e m e n u d i m e n z i j u energije i postati materija. P r i t o m p r e l a z i
u d o m e n u vremena i prostora. Einsteinova uvena f o r m u l a e = mc
ui da su svjetlost i materija d v a o b l i k a iste stvari energije. Fo2

166 Boja znanost

t o n i su eteriki o b l i k energije, a materija je njezin o p i p l j i v i , k o n

d e n z i r a n i oblik. U s p o r e d b u n a m m o g u pruiti para i led kao d v a
oblika vode.
Ta v e z a izmeu vjenoga i vremenskoga i m a u s p o r e d n i c u u
b i b l i j s k o m abatu. P r v a svetost u Bibliji nije ni mjesto ni predmet.
To je n e d o d i r l j i v o v r i j e m e , d a n abata, o d v o j e n o d m a r a n j e m
(Knjiga Postanka 2,2-3): kao to je E r i c h F r o m m napisao u Zabo
ravljenom jeziku, " O d m o r je stanje m i r a izmeu ovjeka i p r i r o d e . "
uveni H a m l e t o v m o n o l o g Shakespeare zavrava o v a k o : " U s
nut, pa i snivat moda! D a , to je smetnja sva. Jer s n o v i , to u smrt
n o m tome s n u nas m o g u snai, zemaljske k a d a m u k e stresemo...
k a d n e b i v o l j u m u t i o n a m strah o d neeg poslije s m r t i , n e k a
zemlja neotkrivena, kojoj nijedan sa granica se p u t n i k ne vraa, te
v o l i m o podnosit sva ta z l a no pobjei u nepoznato? T a k o razmi
ljanje nas ini k u k a v c i m a . . . " (Hamlet 3,1; p r i j e v o d M i l a n a B o g danovia).
Ba k a o to Shakespeareov H a m l e t rjeito ustraje, grob ne
prua utoite. P r e m d a Stvaratelj moda p o z n a budunost, s a m i
smo o d g o v o r n i za na i z b o r i djelovanja koja iz njega proistjeu.
Tu odgovornost osjeaju ak i najloiji meu nama.

Znanost slobodne volje 167

P O G L A V L J E

11

Zato se zbivaju
loe (i dobre)
stvari

Christopher M a r l o w e je u Maltekom idovu napisao: " N e z n a

nje je jedini grijeh." Neznanje je temelj svake pogreke. A pogreka
je i z v o r grijeha. U biblijskom hebrejskome i z v o r n a rije za grijeh je
het. O n a znai grijeiti, promaiti. O n a u sebi nema znaenje z l a .
P r e m d a het, pogreka, po sebi nije z l a , za sobom nosi z l o .
ovjek pozna svoju enu Evu, a ona zae i rodi Kajina, pa ree:
"Muko sam edo stekla pomou Jahve. Poslije rodi Abela, brata
Kajinova; Abel postane stoar, a Kajin zemljoradnik. I jednog dana
Kajin prinese Jahvi rtvu od zemaljskih plodova. A prinese i Abel
od prvine svoje stoke, sve poizbor pretilinu. Jahve milostivo pogle
da na Abela i njegovu rtvu, a na Kajina i rtvu njegovu ni pogle
da ne svrati. Stoga se Kajin veoma razljuti, i lice mu se namrgo
di... I naavi se na polju, Kajin skoi na brata Abela te ga ubi.
(Knjiga Postanka 4,1-5; 8)
U svijetu k a k v a opisuje Biblija, u svijetu u kojem v l a d a s l o b o d
na volja, dogaaju se zle stvari, a dogaaju se i d o b r i m a . Do etvr
tog poglavlja Biblije to je posve jasno. K a j i n je ubio A b e l a .
Svemogui Stvoritelj mogao je zaustaviti Kajine prije n j i h o v i h
zlodjela, ali to ne bi bilo u s k l a d u s naelom slobodne volje. Sve
d o k i m a m o mogunost i z b o r a , postoji i mogunost za z l o , pa se
ono nerijetko nanosi nenamjerno.
168 Boja znanost

M a l o l j u d i svjesno djeluje sa z l i m namjerama. Veinom se z l o ,

a nerijetko i tragedija, dogaa z b o g pogrene procjene djelovanja
koje b i trebalo ostvariti najvee mogue zadovoljstvo. A l i pogre
ke ne moraju b i t i partneri u naem i z b o r u . U prvoj k n j i z i Biblije,
prije n e g o l i je K a j i n ubio brata, izriito se kae da het nije uroeni
d i o ljudske p r i r o d e : "I Jahve ree K a j i n u : 'Zato si ljut?... Jer ako
p r a v o radi, v e d r i n o m odsijeva. A ne radi li p r a v o , het [grijeh] ti
je kao zvijer na p r a g u to na te vreba; jo mu se moe o d u p r i j e t i . "
(Knjiga Postanka 4,6-7)
U sljedeem se stihu dogaa ubojstvo. Ta n a m e p i z o d a daje
jedinstveni u v i d u biblijsko razumijevanje ljudske psihe. H e t nije
neto ime smo obdareni p o p u t neeljenog nasljedstva i l i genet
ske pogreke. P r i r o d n a n o r m a je dobrota. To je p o r u k a koju d o b i
v a m o od p r v i h l j u d i smjetenih u edenskom v r t u , biblijskoj inaici
raja. Pogreka je odstupanje s p r a v o g puta. Na nesreu, k a k o to
Biblija pojanjava i z g o n o m A d a m a i Eve iz edenskog vrta, od ui
taka " E d e n a " razdvaja nas pogreka. To razdvajanje je u b i b l i j
s k o m j e z i k u poznato kao skrivanje Bojeg lica. " [ N a r o d ] e mene
napustiti... I o n d a e se i z l i t i moj gnjev na nj. Ostavit u ih tada i
sakriti od njih svoje lice... Snai e ih m n o g a z l a i nevolje." (Ponov
ljeni z a k o n 31,16;17) Sa s k r i v e n i m B o g o m svijet je na s v o m e , a
mogunost za zlodjela je poveana.
U r u j n u 1991., govorei i s p r e d 250 000 l j u d i u n e w y o r k o m
C e n t a l n o m p a r k u , p o z n a t i p r o p o v j e d n i k B i l l y G r a h a m se zaloio
za to 3300 g o d i n a staro shvaanje z l a . P o n e k a d n a z i v a n Bojim tr
govakim p u t n i k o m , G r a h a m je p r i z n a o k a k o je promijenio m i
ljenje o boanskoj k a z n i : "Smatrao sam je D a n t e o v i m P a k l o m .
Sad o njoj m i s l i m kao odvajanju od B o g a . "
K a j i n o v a k a z n a za A b e l o v o ubojstvo b i l a je povlaenje Boje
prisutnosti: "A K a j i n ree Jahvi: ' K a z n a je moja odvie teka da se
snosi... m o r a m se skrivati od tvojega l i c a " (Knjiga Postanka 4,13;
14)
O d v j e t n i k A l a n D e r s h o w i t z , strunjak za krivino p r a v o , rekao
mi je da je Bog z a p r a v o m a z i o Kajina. Za njega bi p r a v a k a z n a za
strano ubojstvo b i l a tek v r h u n s k a k a z n a , smrtna. Biblija na to
gleda s d r u g o g motrita. Po biblijskoj p r a v d i K a j i n a je ekala s u d
b i n a gora o d s m r t i : p r i s i l n a r a z d v o j e n o s t o d B o g a . B i l a m u j e
uskraena svijest o transcedentalnom jedinstvu to proima sve
postojanje. N i j e p o z n a v a o nita d r u g o do preivljavanja iz dana u
d a n , po B i b l i j i ivua smrt.
Zato se zbivaju loe (i dobre) stvari 169

U L O G A PRIRODE U TRAGEDIJI

K a d b i s v u patnju m o g l i p r i p i s a t i l j u d s k o m djelovanju, s l o b o d
na bi volja i naa uroena sklonost pogrekama bile m n o g o prep o z n a t l j i v i j e i loginije. Na nesreu, l j u d s k e nevolje nerijetko
u z r o k u j u slijepe sile p r i r o d e .
Potres razori stupove mosta pa on padne na p r e p u n i autobus
koji p r o l a z i p o d njim. Sluajna kozmika zraka prodre u jajace i
stvori slobodni r a d i k a l koji u prirodnoj tenji za uspostavom elek
trine ravnotee razori i mutira k r o m o s o m . Posljedica tog dogaaja
je uroena mana djeteta. Isti Stvoritelj koji stvara ljepotu suneva
zalaska i prekrasne boje cvijea zasluan je i za takve uase.
O d t a k v a Stvoritelja moda i n s t i n k t i v n o u s t u k n e m o . A l i i n
stinkti n i s u uvijek najbolji vodii u sloenim situacijama.
M o g l i b i s m o p o m i s l i t i da je svaka osoba u autobusu tamo po
Bojoj v o l j i . Raunalna snaga nekog superraunala dovoljna je za
stvaranje perturbacija potrebnih da se ivoti i z a b r a n i h osoba us
mjere tako da se nau na t o m osuenom autobusu. Posve je oito
da i svemoni Stvaratelj moe uiniti isto.
T a k v o boansko planiranje nije iskljueno. N i s a m s i g u r a n da
biblijska religija zahtijeva njegovu stalnu p r i m j e n u . G l a d koja je u
d o b r o m d i j e l u K n j i g e P o s t a n k a muila biblijske praoce A b r a
hama, Izaka i Jakova, moda je b i l a namjerni Boji in. A l i tekst to
nigdje ne kae. G l a d je takoer m o g l a b i t i jedan od m n o g i h o b l i
ka k o j i m nas p r i r o d a u svojoj s l o b o d i stalno iskuava. M o r a m o
nauiti prihvaati z l o kao i dobro, i to usprkos tome to ne z n a m o
n j i h o v u s v r h u (Ponovljeni z a k o n 28,47; P o n o v l j e n i z a k o n 31,20;
Hoea 13,6). U p r i r o d n o m su s v e m i r u potresi i kozmike zrake
jednako p r i s u t n i kao i duge i l i m o d r i n a neba.
P o l a g a n o okretanje Z e m l j i n o g eljezom b o g a t o g rastaljenog
vanjskog sloja jezgre oslobaa energiju. Posljedica tog procesa je
stalno gibanje kontinenata. P o n e k a d u t o m s p o r o m kretanju od
n e k o l i k o m i l i m e t a r a godinje k o n t i n e n t n a l e t i n a s u s j e d n i d i o
k o p n a . T l a k se poveava sve d o k ne doe do potresa k o j i m se
kontinent o s l o b o d i i nastavi svoje putovanje.
P o p u t m e d a i alca pele, Z e m l j i n a n a m je rastaljena jezgra
potrebna, p r e m d a bi bilo bolje k a d bismo m o g l i izbjei potrese k o
je i z a z i v a .
to s e tie ivota, planet m o r a b i t i d o v o l j n o b l i z u z v i j e z d e
(Sunca) k a k o bi d o b i o d o v o l j n o energije za odravanje v o d e u
170 Boja znanost

tekuem stanju. Na toj umjerenoj udaljenosti toplinske zrake p r a

te i velike koliine kozmikog zraenja. Isto okretanje rastaljene
jezgre koje uzrokuje pomicanje kontinenata i p r i t o m p o v r e m e n o
stvara potrese stalno nas titi od s v e m i r s k o g zraenja. Pokretna
m a g m a u unutranjosti planeta stvara i odrava magnetsko polje.
Sila tog polja otklanja vei d i o kozmikog zraenja koje bi u s u
protnome kupale povrinu Zemlje s m r t o n o s n i m d o z a m a energije.
Zaustavljanje okretanje Zemljine jezgre zaustavilo bi potrese, a l i
bi takoer u k l o n i l o zatitni magnetski tit.
B i b l i j s k i Stvaratelj m o e s t v o r i t i z v i j e z d e bez s m r t o n o s n o g
zraenja. A l i one n e b i bile p r i r o d n e . O n e b i bile v r h u n s k i d o k a z
postojanja Stvaratelja.
Mutacije genoma koje u z r o k u j u tragediju d e f o r m i r a n o g djeteta
v r l o su rijetke. T a k v e se pogreke najee ispravljaju i l i uklanja
ju m n o g o prije roenja. Rijetkost deformiteta svjedoi o uinkovi
tosti naega zatitnog genetskog p r o g r a m a . P o n e k a d , i p a k , neka
mutacija proe k r o z sve obrambene m e h a n i z m e .
Oito, svemogui Stvaratelj mogao bi iz p r i r o d e u k l o n i t i nasuminost. Deformirane djece i nasljednih bolesti vie ne bi b i l o . C i
jena za to b i , meutim, b i l a previsoka. Bez n e k o g stupnja nasuminosti s v i bi dogaaji i i z b o r i u s v e m i r u b i l i posve odreeni ne
p r o m j e n j i v i m z a k o n i m a p r i r o d e , f i z i k o m i k e m i j o m s v i h reakcija.
B i l i b i s m o samo r o b o t i . S v a k a naa m i s a o i djelovanje b i l i b i
utvreni n e p o s r e d n o prethodeom k e m i j o m tijela i u v j e t i m a u
o k o l i n i . Budunost bi b i l a posve odreena prolou.
S l o b o d a u p r i r o d i z b o g koje s v a k i z v j e z d a n i sustav nije
ujedno i sustav u kojem i m a ivota te sloboda volje k o j o m
n e k i u z r o k moe i m a t i n i z posljedica osobine su boanskog
saimanja, cimcima, koje je i s t v o r i l o na s v e m i r . Je li cimcitn
boanski nuan u stvaranju svemira i l i je namjerno o d a b r a n i v i d
njegova ustroja pitanje je na koje ne moemo o d g o v o r i t i . On je,
i p a k , stvarnost naeg postojanja.
Slobodna volja i mogunost dogaanja tragedija u p r i r o d i stu
paju rame uz rame.
Svijet oko nas prikazuje n a m mreu injenica iz kojih uimo.
Gledanje k r o z tu mreu i otkrivanje p r a v d e i dobrote (Ponovljeni
z a k o n 6,18) p r a v i je ljudski izazov. S o b z i r o m na injenicu da l j u d
s k i m o z a k moe p o h r a n i t i informacija k o l i k o bi ih stalo u enciklo
p e d i j u o d pedeset m i l i j u n a svezaka, m o r a l i b i s m o b i t i d o v o l j n o
m u d r i da uspijemo u toj zadai.
Zato se zbivaju loe (i dobre) stvari 171

Na nesreu, na apsolutnoj r a z i n i , svijet ne opaamo onakav k a

k a v on stvarno jest. Prije negoli upijemo n e k u "injenicu", vanjska
objektivna stvarnost naeg svijeta m o r a proi k r o z n e k o l i k o b i o
lokih i m e n t a l n i h filtara. P o d a c i vie n i s u p o d a c i . O n i su postali
poosobljeni saeci vanjskih injenica. K a o to kae stara p o s l o v i
ca, ljepota se n a l a z i u o k u promatraa. Isto v r i j e d i za boju, kao i
mnotvo d r u g i h osjetilnih percepcija. Ne treba stoga uditi k a k o
su se i z v i d n i c e koje je Mojsije p o s l a o u K a n a a n prije d o l a s k a
Izraelaca u tu z e m l j u vratile s izvjetajem o k a n a a n s k i m " d i v o v i
m a " (Brojevi 13,32,33). O b j e k t i v n a stvarnost n a d i l a z i l j u d s k o
poimanje.
L j u d s k i m o z a k je slojevit, a njegov vanjski d i o , modana k o
r a , t v o r i vie od 60 posto njegove u k u p n e mase. Ba n a m moda
na k o r a daje sposobnost kritike procjene. U p r a v o je u njoj p o
hranjena veina o d pedeset m i l i j u n a e n c i k l o p e d i j s k i h s v e z a k a .
Logike sposobnosti kore moda bi uvijek spoznale i s t i n u da se
p o d n j i m a ne n a l a z i limbiki sloj m o z g a . U n j e m u se stvaraju
osjeaji, p r e d r a s u d e i pouda koji naruavaju objektivnost nae
"analize".
K a d bi limbiki sustav bio kraj prie, na bi um moda i mogao
p r o f i l t r i r a t i osjeaje i spoznati a p s o l u t n u i s t i n u . A l i on to nije. N e
p o s r e d n o i s p o d limbikog sloja n a l a z i se r - k o m p l e k s . U n j e m u
nastaju agresija, teritorijalnost i pohlepa.
Naa uroena subjektivnost ponitava S p i n o z i n koncept apso
lutne p r a v d e iitane iz r a z u m a . Odvjetnik D e r s h o w i t z primijetio
je da njegovi k l i j e n t i sebi sustavno uspijevaju o p r a v d a t i svoja
zlodjela, ak i k a d porota i m a posve suprotno miljenje.
K a d b i s m o m o g l i s t v o r i t i bie bez t i h d o n j i h slojeva m o z g a ,
isti um moda bi i m o g a o p r o i z v e s t i p r a v e d a n i d o b a r svijet.
P o s v u d a bi prosijavala svjetlost istine bez maske vlastitih intere
sa. Z n a n s t v e n i c i su tisuljeima razmiljali o osobinama t a k v o g
istog bia i zakljuili da ni ono ne bi b i l o p r a v o rjeenje. Bez e
lje za uspjehom i n a d z o r o m koji potjeu iz p r i m i t i v n i j i h dijelova
m o z g a , moda n i k a d ne bismo i m a l i poticaja za i z g r a d n j o m svije
ta, za "gospodarenjem Z e m l j o m " (Knjiga Postanka 1,26). K a o i sa
zabranjenim voem, dobro i z l o stiu zajedno.
U poznatoj k n j i z i Zato se dobrim ljudima dogaaju loe stvari*
H a r o l d K u s h n e r t v r d i d a j e B o g ogranien. K u s h n e r smatra d a
postoje podruja u koja se Boja mo ne protee i u p r a v o se zato
172 Boja znanost

dogaa z l o . Biblija ne daje temelja za takvo razmiljanje. G l a d i

h o l o k a u s t i se ne dogaaju z b o g Boje ogranienosti. Biblija nas
o p e t o v a n o obavjetava da k r o z cimcum i p o v r e m e n o skrivanje
svog p r i s u s t v a Bog takve stvari doputa kao d i o boanskog sce
narija. O n o to n a m i z g l e d a p o p u t boanske nezainteresiranosti
nije posljedica ogranienosti Stvoritelja. To je, z a p r a v o , temelj
nae slobodne volje.
ivotinje m o g u birati jer, p r e m a Bibliji, imaju nefeu, a nefea im
omoguuje o b r a d u i procjenu informacija. B i b l i j s k i je ivotinja
odreena kao nefea hija iva nefea (Knjiga Postanka 1,20). U m
jesto narataja potrebnih da se mutacijama stvore r a z u m n e p r o m
jene u informacijama sadranima u D N K , nefea u m i l i s e k u n d a m a
mijenja mentalno pohranjenu informaciju. L j u d s k i m o z a k i m a de
set tisua puta veu sposobnost pohrane informacija od l j u d s k o g
genoma. M o z a k je oslobodio ivotinje od tiranije njihove D N K .
Po s v e m u tome nefeu bismo m o g l i u s p o r e d i t i s raunalom k o
je i m a samoispravljajui p r o g r a m namijenjen najveem uitku i
preivljavanju. (Raunalo ovdje r a b i m samo kao m e t a f o r u , bez
i k a k v e namjere i z r a v n e slinosti ivota i raunala.) ivotinje p r o
uavaju o k o l i n u pa iz svog iskustva b r z o ue k a k o bi to je vie
mogue poveale uitke i p r i l i k e za preivljavanje. M n o g o ivoti
nja lukavou i spretnou naui proi k r o z labirint k a k o bi na
cilju d o b i l i n a g r a d u . Svatko tko je i m a o kunog ljubimca z n a da
mnoge ivotinje k o m u n i c i r a j u z v u k o v i m a koje bismo m o g l i o p i
sati kao p r i m i t i v n i , jednostavni jezik. D o v o l j n o su svjesne da u d i
v l j i n i prepoznaju i ive s d r u g i m p r i p a d n i c i m a svoje vrste. G r a d
s k i p s i laju i u i g r i se bore s d r u g i m p s i m a . P r e m d a v r l o v e l i k e raz
like u veliini, doge shvaaju da su terijeri samo njihove male i n a
ice. Jo n i s a m naiao na psa koji bi naiao na z a l u t a l u maku i p o
igrao se s njom. Make, shvaaju o n i , n i s u p s i .
ivotinje ue i p o t o m biraju. A l i njihove su mogunosti biranja
i sklonosti ograniene informacijama koje nefea d o b i v a iz gena i
od tijela. Izbjegavaj b o l , trai h r a n u , stvori, zatiti i odgoji m l a d e ,
trai uitak.
Te temeljne elje preivljavanja i uitka tjeraju i l j u d s k u v r s t u .
I mi i sve ivotinje u p o t r a z i smo za uicima. A l i l j u d i imaju i z v o r
uitka n e v i d l j i v u ivotinja. On potjee od neame, nae veze sa
s v e p r i s u t n i m j e d i n s t v o m koje obuhvaa ono to n a m se na p r v i
p o g l e d ini kao r a z n o l i k i r a z n o v r s a n svemir. Neama n a m g o v o r i
o uitku koji n a d i l a z i nae ogranieno fiziko postojanje.
Zato se zbivaju loe (i dobre) stvari 173

P r o g r a m za odluivanje ljudske nefee u tenji za uitkom m o

ra r a z m o t r i t i d v a i z v o r a informacija: potrebe i elje tijela te d u
hovne ciljeve neame. Kakvou moje osobe odreuje nain posti
zanja uitka.
K a d b i r a m , o d a b i r e m izmeu stalno promjenjivih mogunosti
stvorenih na temelju sve veeg znanja i iskustva. Ne postoje d v a
ljudska stvorenja s j e d n a k i m mogunostima izbora jer nema l j u d i
s j e d n a k o m fizikom i drutvenom prolou. Poveavanjem z n a
nja i irenjem iskustva pomiu se granice naih mogunosti i z b o
ra. K v a n t n a je m e h a n i k a d o k a z a l a da v i d l j i v i svijet nije i z r a v a n
nastavak subatomskog svijeta od kojeg je nainjen. P r i t o m je pos
tavila temelj biblijskog koncepta da um nije samo posljedica n e u r o k e m i j s k i h reakcija u m o z g u . K v a n t n a m e h a n i k a ne samo da je
o b o r i l a d e t e r m i n i z a m , ve je uinila i neto m n o g o vanije
omoguila je i stvorila mehanizam i z b o r a .
Razmiljanja u m a m o z a k p u t e m govora i tjelesnih radnji pre
v o d i u fizike manifestacije. Svjesna misao d o b i v a p o d a t k e od
b i o k e m i j s k i odreenih ivanih a k t i v n o s t i te neega to se ini
djelomice nasuminom, nedeterministikom n a d g r a d n j o m p o d
svjesnih m i s l i u svjesno. Sjetimo se da oko reagira na jedan k v a n t
svjetlosti (foton) ba kao i gotovo sva materija. Prijenosi energije
p r o i s t e k l i od pojedinanih fotona koji se sudaraju s elektronima
atoma u z r o k su sekundarnog zraenja koje p e r c i p i r a m o kao boju.
D o l a z a k fotona na mrenicu oka stvara ivani signal koji infor
maciju prenosi do unutranjosti m o z g a (oko smatramo v a n j s k i m
n a s t a v k o m m o z g a ) . S t i m e na u m u (doskoica nije n a m j e r n a ,
p r e m d a moda v r i j e d i p o z o r n o s t i ) , kvantnomehaniki (a stoga
nedeterministiki) koncept m i s l i p r o n a l a z i svoju o s n o v u .
O n o to moemo opisati kao k v a n t n u v a l n u f u n k c i j u ukljuuje
raspon podsvjesnih informacija osobe (to je, z a p r a v o , podsvjesni
d i o mogunosti izbora). Na ne sasvim p r e d v i d l j i v nain v a l se p o
t o m uruava, usredotouje na jedan koncept koji i z v i r e na p o v r
inu kao svjesna misao. A l i uruavanje, p r e m d a nije d e t e r m i n i
stiko, nije ni posve nasumino. N j i m e u v e l i k e upravlja prolost
osobe. A k o i s k u s t v i m a koja d o p i r u u m o z a k u v e l i k e vladaju n a
petost i tjeskoba, u m i s l i m a e se takoer pojaviti napetost i tjes
koba. R i t a m biblijskog abata u naim d u h o v n i m knjinicama ot
vara zajameni prostor o d m o r a . O n o to je L o u i s Pasteur rekao za
znanstvena opaanja, v r i j e d i i za sav ivot: p r i l i k a b i r a onoga iji
je um pripremljen.
174 Boja znanost

Jedina nepromjenjiva s u d b i n a u ivotu je injenica da je sam i

vot stalno raskrije i z b o r a , i da je pokretaka sila i z a tog i z b o r a
tenja za neim to p e r c i p i r a m o kao u g o d u . Zamjenjivanje kratko
rone ugode za transcedentno zadovoljstvo donekle je n a l i k b r k a
nju zaljubljenosti i ljubavi. Sjetimo se samo k o l i k o se jada temelji
ba na toj pogreki. S d r u g e strane, b r z o z a d o v o l j s t v o v r l o je
privlana stvar.
I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti ov
jeka koga je napravio. Tada Jahve, Bog, uini te iz zemlje nikoe
svakovrsna stabla pogledu zamamljiva a dobra za hranu - i
stablo ivota, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla... Jahve,
Bog, zapovjedi ovjeku: 'Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali
sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s nje
ga okusi, zacijelo e umrijeti!'... Vidje ena da je stablo dobro za
jelo, za oi zamamljivo, a za mudrost poeljno: ubere ploda njego
va i pojede. Dade i svom muu, koji bijae s njom, pa je i on jeo.
(Knjiga Postanka 2,8-9,16-17; 3,6)
U e d e n s k o m v r t u b i l o je m n o g o p r e k r a s n i h stabala, pa ak i
jedno koje je d a v a l o vjeni ivot i jedno koje je o m o g u a v a l o
s p o z n a j u d o b r a i z l a . N j i h o v G o s p o d a r i Stvoritelj d o p u s t i o je
A d a m u i E v i da jedu sa svih stabala u v r t u . Pa d o b r o , gotovo s v i h
stabala. Jedno je stablo b i l o zabranjeno: stablo spoznaje dobra i
zla.
A k a z n a za prekrenu zapovjed b i l a je smrt. Na sreu, postojala
je i d r u g a mogunost. K a k o bi se u sluaju krenja z a p o v j e d i i z
bjegla obeana smrtna k a z n a , m o g l o se najprije jesti sa stabla i
vota i p o t o m sa stabla spoznaje dobra i z l a . Izbor je bio izmeu je
denja sa stabla koje daje ivot i l i sa stabla koje daje smrt. U temelj
n i m p o j m o v i m a , i z b o r je bio izmeu ivota i s m r t i , a ne izmeu
dobra i z l a .
Biblija i z b o r nae slobodne volje odreuje neposredno p r e d z a
vretak Tore. U s v i h pet M o j s i j e v i h knjiga to je jedino mjesto gdje
n a m se nalae da biramo.
Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas
stavljam: ivot i smrt, blagoslov i prokletstvo. ivot, dakle, biraj,
ljubei Jahvu, Boga svoga, sluajui njegov glas, prianjajui uz
njega, da ivi ti i tvoje potomstvo. (Ponovljeni zakon 30,19)
Zato se zbivaju loe (i dobre) stvari 175

Ta opomena u Ponovljenom z a k o n u d o g o d i l a se 2400 g o d i n a

poslije izgona A d a m a i Eve iz Edena, a 3000 godina prije negoli je
Shakespeareov H a m l e t izustio svoj uveni m o n o l o g . A l i ovjean
stvo se nije promijenilo k r o z mnogobrojne narataje. Izbor s k o j i m
se sueljavamo je izmeu ivota i smrti, a ne izmeu dobrote i z l a .
Veina nas smatra da ono to r a d i m o je d o b r o , o s o b n o i l i za
obitelji i l i za dravu, ak i k a d d r u g i to ne v i d e na isti nain. R a d i
se samo o tome da ponekad grijeimo pa sve zavri loe. K a o to
je Shakespeare tako m u d r o napisao: "Loe zapoete stvari nedje
l i m a jaaju." (Macbeth 3,25)
S o b z i r o m da je u l o g naeg izbora tako v i s o k , ivot i smrt, u
p r a v i l n u o d l u k u valja uloiti sve snage. Za to je potrebno znanje,
a na sreu ono postoji. M o r a m o ga samo potraiti.

176 Boja znanost

P O G L A V L J E

12

Kruh sa Zemlje:
svemir ugoen
za ivot

Zemlju u kojoj nee sirotinjski jesti kruha... Do sita e jesti i

blagoslivljati Jahvu, Boga svoga, zbog dobre zemlje koju ti je dao.
(Ponovljeni zakon 8,9-10)
Zapadnjake religije tradicijski blagoslivljaju h r a n u . Moda sve
religije poznaju koncept zahvale za boanski dar koji omoguuje
preivljavanje. T i j e k o m b o r a v k a u T a j l a n d u iao s a m za bijelo
o d j e v e n i m r e d o v n i c i m a i z b r i j a n i h g l a v a k o j i su s v a k o jutro s
p r a z n i m d r v e n i m zdjelicama h o d a l i od kolibe do kolibe i p r o s i l i
pregrt rie. J e d n i m s v o j i m inom dobroinitelje su uili milosru
i z a h v a l n o s t i z b o g obilja u kojem su s v i uivali.
" Z a sve to p r i m a m o , zahvaljujemo G o s p o d i n u . " T a k v a izjava
uz male izmjene tipian je kranski blagoslov prije obroka. i
d o v s t v o rabi f o r m a l n u i z j a v u : " N e k a j e blagoslovljen G o s p o d i n
na B o g , Kralj svemira, koji n a m i z zemlje d o n o s i k r u h . "
Z a r n a m zaista Kralj svemira d o n o s i k r u h i z zemlje? I l i , mogao
bi pitati skeptik, ne ini li to ratar koji obrauje z e m l j u i l i pekar
k o j i o b l i k u j e hljebove? U o v o m p o g l a v l j u prouit e m o t z v .
antropiko naelo zamisao da su f i z i k a l n i , kemijski i bioloki
z a k o n i p r i r o d e tako fino ugoeni da ne m o g u b i t i sluajni. Tak
v i m razmiljanjem, ako zaista n i s m o tek jedan od beskonanog
Boja znanost 177

broja s v e m i r a s beskonanim brojem razliitih p r i r o d a i t i p o v a

ivota, d o l a z i m o do zakljuka da je neto tako neobino p o p u t
k r u h a mogao stvoriti samo namjerno stvoreni svemir.
to n a m je potrebno za hljeb kruha? K a d na m o j i m predavanji
ma p o s t a v i m to pitanje, uobiajeni p o p i s poinje b r a n o m ,
v o d o m , kvascem i eerom. Uz neto profesorskih poticaja d o d a
ju se Suneva svjetlost (izvanzemaljska stvar), penica (tehnika) i
recept (um). Stvari postaju sloenije. Uz jo d o d a t n o g poticanja
spominje se i elja za k r u h o m (izbor), odgovarajua k l i m a i, na
posljetku, u kozmikom s m i s l u , s v e m i r koji sve to omoguuje.
K a k o b i s m o nainili k r u h , potreban n a m je v r l o poseban svemir.
Na je svemir poseban od trenutka njegova stvaranja.
U poetku, iz potpunog i apsolutnog nitavila Stvoritelj je
nainio tvar tako rijetku da nije imala nikakvu tjelesnost, ali ta
bestvarna tvar mogla je poprimiti oblik. To je bilo jedino fiziko
stvaranje. To stvaranje je bila vrlo mala toka i iz toga su stvorene
sve stvari koje su ikad postojale ili e postojati... Ako zasluite pa
shvatite tajnu prve rijei, bereit [u poetku], znat ete zato
jeruzalemski prijevod [Postanka 1,1] glasi "Mudrou Bog stvori
nebo i zemlju." Ali nae saznanje o njoj manje je od kapi vode u
golemu oceanu.
T a k o je kabalist N a h m a n i d e s komentirao poetak Knjige Pos
tanka. P r e m a kabalistikom tumaenju Knjige postanka od mate
rije je vanija tvar tako rijetka da uope nema tjelesnost. Pa i p a k
se ta tvar moe promijeniti u materiju k a k v u p o z n a m o . Postoji li
b i l o k a k a v znanstveni nagovjetaj rijetke, nestvarne t v a r i koja je
i z v o r sve materije?
P o t v r d a te nelogine stvarnosti bio je Einsteinov nevjerojatan
d o k a z da je materija k o n d e n z i r a n i o b l i k energije. Intuitivno, tak
va je injenica besmislena. U p r a v o zato se relativnost desetljeima
n a z i v a l a teorijom, a ne z a k o n o m . K a k v e veze i m a energija s m a
terijom? U kakvoj je v e z i foton svjetlosti s o l o v k o m i l i stijenom?
Z a m i s a o da se svjetlosna zraka moe materijalizirati b i l a je i z v a n
dosega r a z u m a . Ili smo tako m i s l i l i . N i s m o i m a l i p r a v o .
Pa ipak je, prema kabali, mudrost vanija od energije: "Mudro
u B o g stvori nebo i z e m l j u . " "Jahvinom su rijeju nebesa sazdana"
(Psalam 33,6), a tisuu g o d i n a kasnije "U poetku bijae Rije"
(Ivan 1,1). Prema Bibliji, sav je fiziki ustroj naega golemog svemi178 Boja znanost

ra ispoljavanje, odnosno konkretizacija m u d r o s t i , razuma. O tome

(zasad) znanost nita ne govori. Imajui na u m u informacijsku ek
sploziju koju u p r a v o doivljavamo, moda emo za samo nekoliko
desetljea p o t v r d i t i sljedei korak u biblijskoj teoriji naeg postan
ka, odnosno injenicu da je r a z u m sjedinjujui temelj energije.
P a n t e i z a m se pribliava usvajanju te spoznaje, a l i zastaje ne
nainivi posljednji, odluujui korak. V i d i svemir kao p o v e z a n u
cjelinu, jedinstvo to djeluje k r o z razliite zakone prirode. To je b r i
ljantna zamisao. A l i p o t o m t v r d i da su ti z a k o n i i djelatne sile jedi
no to u s v e m i r u postoji. A k o postoji bog, njega predstavljaju ti za
k o n i . R a z l i k a izmeu panteizma i monoteizma ogleda se u injeni
ci da Biblija zakone prirode shvaa kao projicirane objave neogra
nienog u m a koji n a d i l a z i f i z i k a l n i svemir, u kojem se, zapravo,
f i z i k a l n i svemir nalazi, i od kojeg je nainjen f i z i k a l n i svemir.
K a b a l a t v r d i da se m u d r o s t svemira ogleda u hljebu k r u h a .
U drugoj k n j i z i Biblije, Izlasku 25, p o d r o b a n je opis Svetita k o
je prati Izraelce tijekom etrdesetogodinjeg putovanja pustinjom.
N j e g o v i se p r e d m e t i uvijek p o p i s u j u u i s t o m redoslijedu. Tu je
najprije Koveg za Deset zapovijedi, p o t o m slijedi stol na koji se
za svakog abata stavlja dvanaest hljebova. Tu je, z a t i m , sedmok r a k i svjenjak i, naposljetku, rtveni oltar.
Stol se uvijek spominje d r u g i , o d m a h poslije Zavjetnog kovega.
M o g l o bi se oekivati da e najvaniji predmet poslije objave (pred
stavljene kovegom) biti neto d u h o v n o , primjerice prikazano svjenjakom, i l i rtva na oltaru. Biblijska religija drukije postavlja
prvenstvo: p r v a je Stvoriteljeva rije, a za njom slijedi stol sa d v a
naest hljebova. H l j e b o v i su i z v o r " k o j i razvedruje ljudsko srce"
(Psalam 104,15). Stol na koji se hljebovi stavljaju simbol je obilja p r i
rode. Rije znai malo ako nema potpore da u njoj uivamo.
Detalji konstrukcije kovega opisani su u 23 stiha, stola u osam.
Izmeu ostalog, oba imaju zlatni obrub i l i k r u n u (zer zehav). O d
stotina rijei u t i m s t i h o v i m a , kabala izabire dvije, " z l a t n i o b r u b " ,
i z l a t n i obrub stola, a ne kovega, da n a m pojasni k a k o Biblija gle
da na p r i r o d u : "U t o m objanjenju n a l a z i se tajna Stola [u sveti
tu]. Jer od vremena k a d je svijet postao, Boji blagoslov nije stvo
r i o neto iz niega, ve svijet slijedi svoj p r i r o d n i p u t . "
Boja u l o g a u p r i r o d i ogleda se u p r i r o d n i m z a k o n i m a . Svemir
je ispunjen obiljem materijalnoga. Da bismo to saznali nije n a m
potreban stol s n e k o l i k o hljebova. To je oito p r i s v a k o m p o g l e d u
k r o z p r o z o r . Ipak, r a z l o g tog obilja manje je uoljiv.
Kruh sa Zemlje: svemir ugoen za ivot 179

Z l a t n i o b r u b stola g o v o r i n a m o g r a n i c i , ne o o b i l j u . K a o to
r u b oznaava g r a n i c u s i m b o l a obilja p r i r o d e , stola, tako je i p r i
r o d a o b r u b l j e n a , ograniena, s k u p o m z a k o n a k o j i s u i z kaosa
V e l i k o g p r a s k a s t v o r i l i s k l a d hljebova k r u h a i svijest koja u nji
m a uiva. D a s e naini hljeb k r u h a p o t r e b a n j e v r l o p o s e b a n
svemir.
U V e l i k o m je p r a s k u nastala energija, sva saeta u o b u j a m
vjerojatno manji od vaeg nokta. To je bio jedini in fizikog stva
ranja i on je oznaio poetak vremena, prostora i materije. F i z i k a
i Biblija u tome se posvema slau. O onome to se n a l a z i i z v a n
s v e m i r a moemo samo nagaati. Moda se tamo n a l a z i nitavilo,
nitavilo u p o t p u n o m znaenju te rijei. Svemir se ne n a l a z i ni u
k a k v o m z r a k o p r a z n o m p r o s t o r u . Z r a k o p r a z n i prostor zahtijeva
prostor, a prostor je d i o stvaranja. R u b svemira bio bi rub s u n u
tranjom stranom a l i bez vanjske, pojava k o j u si ne moemo pre
doiti u m i s l i m a i l i u naim raunalima.
Od energije stvaranja nastala je sva materija koja je postojala i l i
e postojati. Uz m u d r o s t d o b i v e n u gledanjem unatrag, a posebice
iz injenice da postojimo uz jo 10 tisua m i l i j a r d i z v i j e z d a rasu
t i h u 100 m i l i j a r d i galaktika, moemo nagaati k a k o je nastala p r
va materija. Gledajui u v r e m e n u p r e m a n a p r i j e d od t r e n u t k a
stvaranja, s motrita s a m o g V e l i k o g p r a s k a , s l i k a b i i z g l e d a l a
posve drukije.
Veina l a i k a nije svjesna d a p r e m a klasinom z a k o n u r e l a
tivnosti i k o z m o l o g i j i , u cijelom s v e m i r u uope ne bi smjelo b i t i
materije. Mi i Zemlja na kojoj se n a l a z i m o , kao i svaka z v i j e z d a i
galaktika u s v e m i r u posljedica smo nevjerojatnog h i r a p r i r o d e .
Einsteinova uvena f o r m u l a , E = mc , kae n a m da sve d o k je
energija zraenja (E) vea od specifinog praga koji valja prijei da
od nje nastane estica materije, ta se energija m o e s p o n t a n o
promijeniti u esticu nuklearne materije (m). To je i z v o r sve m a
terije u s v e m i r u .
Pa i p a k , apsolutno i neosporno f i z i k a l n o ogranienje stvaranja
estica iz energije, odnosno promjena E u m, je tvorba estica u
p a r o v i m a , odnosno jedne estice i jedne antiestice. Materija i antimaterija, a u s a m o m temelju t v a r i subatomske estice k v a r k o v i i
a n t i k v a r k o v i , stvaraju se u j e d n a k i m koliinama. K v a r k o v i se
p o v e z u j u i od njih nastaju p r o t o n i i neutroni, a o n i p a k tvore jez
gre s v i h atoma. To su g r a d i v n e jedinice s v i h galaktika, zvijezda i
ivota. Od a n t i k v a r k o v a nastaju antiprotoni i antineutroni.
2

180 Boja znanost

Za r a z l i k u od protona i neutrona, postojanih na s v i m " p r i r o d

n i m " temperaturama koje danas n a l a z i m o u s v e m i r u , od l e d e n i h
prostranstava medugalaktikih prostora do p a k l a u sreditima
veine m a s i v n i h zvijezda, slobodne se k v a r k o v e n a l a z i samo na
temperaturama viim od oko 10 K e l v i n a (deset bilijuna stupnje
va i z n a d apsolutne nitice). Ispod te temperature k v a r k o v i su z a
toeni u p r o t o n i m a i n e u t r o n i m a , a j e d n o m zatoeni u njima z a u
vijek ostaju. T a k o je i nastao f i z i k a l n i pojam "zatoenja k v a r k o
v a " . T a k v e krajnje visoke temperature danas postoje samo u u m
j e t n i m okrujima ubrzivaa estica najviih energija najveih
f i z i k a l n i h laboratorija. S l o b o d n i h k v a r k o v a u p r i r o d i danas nema.
irenjem s v e m i r a poslije V e l i k o g p r a s k a temperatura m u s e
smanjivala i z r a v n o p r o p o r c i o n a l n o poveanju veliine. T a k v a je
n a r a v s v i h irenja. irenje p l i n a u ekspanzijskoj p o s u d i vaeg
hladnjaka ono je to h l a d i namirnice u njemu. irenje z r a k a d o k se
die objanjava zato na v r h u Kilimandara i m a snijega k a d u
podnoju p l a n i n e v l a d a j u vruine vie o d 40C. Hlaenje p r i
l i k o m irenja logina je pojava. R a d i se, z a p r a v o , o razrjeivanju
topline u sve veem obujmu.
13

K a d je svemir bio deset bilijuna puta manji od dananje veliine,

njegova je temperatura premaivala prag zatoenja k v a r k o v a . U to
su vrijeme od energije nastajali k v a r k o v i i a n t i k v a r k o v i . Bio je to
v r l o nepostojani svijet. N a r a v estice i njezine antiestice je takva
da su u veini svojstava jednake, ali kad dou u d o d i r doslovno ek
splodiraju i ponite se u jakom izljevu energije. To je povratak m (iz
E = mc ) u E. U p r v i m djeliima sekunde poslije V e l i k o g praska
k v a r k o v i i a n t i k v a r k o v i su nastajali i nestajali, p r i l i k o m anihilacije
vraajui se u energiju. Razine energije poslije anihilacije bile su
tako visoke da se o d m a h stvarao n o v i par k v a r k a i antikvarka. A l i
svemir se irio i u t o m se procesu hladio. K a d je temperatura pala
i s p o d granine, preostali p a r o v i k v a r k o v a i a n t i k v a r k o v a o d m a h
su se ponitili. Energetska r a z i n a sad je, meutim, b i l a nia od
potrebne za njihov p o n o v n i nastanak. S o b z i r o m da materija i antimaterija uvijek nastaju u jednakim koliinama, s v i su se k v a r k o v i
i a n t i k v a r k o v i brzo trebali ponititi, pa bi novonastali svemir bio is
punjen samo energijom zraenja bez estica.
To se gotovo i d o g o d i l o .
"Oito je pitanje," pisao je Scientific American 1993., " k a k o je to
l i k o materije uspjelo preivjeti?... Zato postoji neto umjesto
niega?" Poslije anihilacije k v a r k o v a i a n t i k v a r k o v a nije smjelo
2

Kruh sa Zemlje: svemir ugoen za ivot 181

ostati niega materijalnoga. Dananji bi svemir po teoriji m o r a o

b i t i p o s v e m a bez materije, samo sa zraenjem i to tako s l a b i m da
bi ga nadjaala samo jedna zraka m i k r o v a l n e penice.
Z b o g nekog v r l o neobinog, jo uvijek neobjanjenog razloga,
tada je nastalo malo vie materije od antimaterije. Mi i sve materi
jalno u naem s v e m i r u d o k a z smo te p r i m o r d i j a l n e neravnotee.
R a z l i k a u sparivanju b i l a je v r l o malena, jedan n a p r a m a deset m i
lijardi. To znai da je za s v a k i h 10 000 000 000 antiestica nastala
10 000 000 001 estica. Ponitavanjem estica i antiestica preosta
la je samo ona jedna dodatna estica. Od t i h rijetkih "viaka" gra
ena je svaka galaktika, zvijezda pa i ovjek. Steven Weinberg je
t u estinu neravnoteu z v a o " n e u g o d n o m neodreenou...
neeljenom potrebom uspostave poetnih uvjeta, posebice omjera
fotona i n u k l e a r n i h estica od deset m i l i j a r d i n a p r a m a j e d a n . "
"Viak materije n a d antimaterijom jedan je od kljunih poetnih
uvjeta koji su o d r e d i l i budui razvoj s v e m i r a . "
O i z v o r u tog vika moe se samo nagaati. Moda je u nas
t a n k u estinih parova dolo do sluajne "pogreke". To se, z a
p r a v o , u f i z i c i doputa. U v r l o , v r l o k r a t k i m v r e m e n s k i m r a z d o
bljima, nasumini dogaaji p o p u t nastanka estica m o g u se z b i
v a t i u neravnotei, koja se p o t o m g o t o v o i s t o d o b n o vraa u
ravnoteno stanje, esticu i antiesticu. M n o g o se nagaa zato je
ta trenutana neravnotea " z a m r z n u t a " u stanje koje je o d g o v o r
no za svemir k a k a v danas p o z n a m o .
Moda je u to vrijeme, takoer, postojao i z v o r u kojem estice
n i s u nastajale u p a r o v i m a . Teorijski, m o g l o se r a d i t i o nesimetri
n o m r a s p a d u hipotetske supermasivne radioaktivne estice (na
z o v i m o je X) i njezine antiestice (anti-X) prisutne u v r l o r a n o m i
v r l o vruem s v e m i r u . P r e m d a je X - o v a i a n t i - X - o v a b i l o u jed
n a k o m broju r a d i se o p a r u estica-antiestica i p r e m d a su
se morale raspadati j e d n a k o m b r z i n o m , nain raspada nije nuno
morao b i t i jednak pa se naposljetku n i s u s t v o r i l i jednaki p r o i z v o
d i . Moda je u t o m p o s t u p k u nastalo malo vie protona i neutrona
od antiprotona i antineutrona. Na nesreu, tu se teoriju ne moe
provjeriti. U s v e m i r u vie ne postoje uvjeti koji bi to omoguavali.
N e m a razloga, a p r i o r i , da se simetrija kojom u j e d n a k i m k o l i
inama iz energije nastaju materija i antimaterija narui u v r l o ra
n o m trenutku povijesti naeg svemira. A l i to se d o g o d i l o . Nae
postojanje d o k a z je tog naruavanja, a l i k a k o se i zato to d o g o d i
lo jo uvijek ne z n a m o . Do vremena k a d je s v e m i r narastao na
182 Boja znanost

veliinu dananjeg Suneva sustava, premo materije n a d antimaterijom ve je b i l a zavrena stvar. D o g o d i l o se to, naime, u p r v o j
stotisuinki sekunde poslije V e l i k o g praska. M i , i l i b a r e m sastojci
od kojih emo nastati za 15 m i l i j a r d i g o d i n a , z a p i s a n i su u s v e m i r
u najranijim trenucima njegova postojanja.
Poslije naruavanja simetrije i zapoinjanja procesa stvaranja
elemenata od te energije i o n i h " n e k o l i k o " djelia vika materije,
f i z i k a nuklearne stabilnosti r a d i l a je u korist materijalnog s v e m i
ra graenog od eljeza. To zvui dobro k a d se sjetimo hemoglo
b i n a bogatog eljezom u naoj k r v i , a l i da se naine te stanice, kao
i preostali sastojci ivota, potrebni su n a m , naravno, ugljik, v o d i k ,
duik i k i s i k , da nabrojimo samo neke od osnovna 92 elementa
naeg svemira. Naa tijela p r a v a su r i z n i c a razliitih t v a r i .
I tu se p r i r o d a p o b r i n u l a da p o p i s b u d e i s p u n j e n do kraja.
U n u t a r zlatnog ruba stola je jo jedan hir p r i r o d e , podruje nesta
b i l n o s t i prijelaznog stanja izmeu v o d i k a (najlakeg elementa) i
helija (elementa broj 2). Ta je nestabilnost zaustavila poetnu n u k leosintezu k o d svemira graenog o d , teinski, o t p r i l i k e 78 posto
v o d i k a i 22 posto helija, odnosno po zastupljenosti, 93 posto v o d i
ka i 7 posto helija."
Sve se to d o g o d i l o u p r v e t r i minute poslije V e l i k o g praska. A l i
svega toga ne bi b i l o da nije bilo nevjerojatne ravnotee izmeu
jake nuklearne, slabe nuklearne te elektromagnetske sile. O n e su
se ispreplele u ba d o b r o m omjeru za nastanak p r o t o n a i n e u
trona, odnosno jezgri atoma. Temperatura svemira tada je i z n o s i
la oko 300 milijuna K e l v i n a , a veliina mu je bila 100 m i l i j u n a p u
ta manja od dananje. Da je uspostavljena neka d r u g a ravnotea
sila, krajnji p r o i z v o d V e l i k o g praska b i l a b i smjesa s u b a t o m s k i h
estica o k u p a n i h zraenjem sve slabijih fotona.
Prolo je n e k o l i k o tisua g o d i n a . irenjem svemira t o p l i n a V e
l i k o g praska sve se vie "razrjeivala". Temperatura svemira pala
je i s p o d 3000 K e l v i n a . A t o m s k e jezgre sad su mogle poeti hvatati
elektrone. Na viim temperaturama i u ranija v r e m e n a energija
fotona b i l a je tako v e l i k a da su stalno i z b a c i v a l i elektrone s nji
h o v i h staza oko jezgre. Svemir je bio tisuu puta manji i tisuu p u
ta topliji od dananjeg.
N a udaljenostima veim o d m o l e k u l a r n i h , v o d s t v o p r e u z i m a
gravitacija. Ta udesna sila p o v u k l a je p r i m o r d i j a l n i v o d i k i helij
u oblake veliine galaktika. U m n o g i m dijelovima stvorila su se
podruja vee gustoe. Zajedniko gravitacijsko privlaenje meu
Kruh sa Zemlje: svemir ugoen za ivot 183

esticama p l i n a p o t o m je pojedine atome stisnulo tako jako da su

im se jezgre stopile. A l i stopljena masa imala je manju teinu od
i z v o r n i h , r a z d v o j e n i h estica. Izgubljena m a s a p o j a v i l a se k a o
energija, a ta je osloboena energija zapoela lananu reakciju,
n e k u v r s t u d i v o v s k e hidrogenske bombe i l i p r i r o d n o u p r a v l j a n o g
fuzijskog n u k l e a r n o g reaktora. Bilo je to roenje zvijezde.
P r o l a z i l i su m i l i j u n i i milijarde godine, a alkemija n u k l e a r n i h
procesa p o d g o l e m i m t l a k o m u zvijezdinoj jezgri stapala je lake
elemente, s v a k i sa samo j e d n i m i l i n e k o l i k o protona i neutrona, u
tee atomske jezgre tako potrebne za nastanak ivota. K a d se
zvjezdana z a l i h a v o d i k a pretvori u tee elemente, nestaje njezin
temeljni i z v o r energije. P o p u t balona s vruim z r a k o m koji izne
nada ue u struju h l a d n o g z r a k a , vanjski slojevi zvijezde urue se
i p o t o m odbiju od donjih, gustijih slojeva, pa doe do eksplozije.
U svemir izlijee vei d i o zvijezdine mase. E l e m e n t i ivota sad se
u o b l i k u zvjezdane praine ire prostorom, stvoreni korak po k o
rak od energije V e l i k o g praska.
Prije otprilike pet m i l i j a r d i g o d i n a , odnosno oko deset milijar
d i g o d i n a poslije V e l i k o g p r a s k a , u o v o m j e k u t k u s v e m i r a i z
vrtee mase p r i m o r d i j a l n o g v o d i k a pomijeanog s poprilinom
koliinom reciklirane zvjezdane praine nastala n o v a z v i j e z d a .
N i s u sva praina i p l i n b i l i privueni u sredite zvijezde. K a k o se
vrtei oblak stanjivao u disk, tvar oko zvijezde s k u p i l a se u devet
p l a n e t a i m n o t v o a s t e r o i d a i z m e u etvrtog i p e t o g p l a n e t a .
P l i m n e sile d i v o v s k o g petog planeta udaljenog od zvijezde s p r i
jeile su da od asteroida nastane deseti planet. Na treem planetu
od zvijezde nastao je ivot koji ju je naposljetku nazvao Sunce.
Veliina je svemira danas 10 do 18 m i l i j a r d i svjetlosnih g o d i n a ,
a temperatura mu i z n o s i neto manje od 3 K e l v i n a , odnosno oko
-270C. S v a k i m trenutkom, uz to, sve je hladniji. Za sljedeih de
setak m i l i j a r d i g o d i n a temperatura svemira p r e p o l o v i t e se na 1,5
Kelvina.
ivimo na p l a n e t u unutar galaktike i s v e m i r a nainjenog za
ivot. Bez o b z i r a k o l i k o s u neprijateljska ledena p r o s t r a n s t v a
svemira, u p r a v o je on omoguio razvoj zvijezda i n j i h o v u smrt u
eksplozijama supernova, a u njima nastali elementi potrebni za
ivot p o t o m su rasijani s v e m i r o m . Te iste k o z m i k e d u b i n e
zatitile su nas od smrtonosnih zraenja supernova.
Blie Z e m l j i , m e h a n i z a m odravanja ivota k o j i z o v e m o
Sunev sustav raspolae i d e a l n o m raspodjelom v e l i k i h i srednje
184 Boja znanost

v e l i k i h planeta o d g o v o r n i h za raiavanje prostora u kojem oko

S u n c a krui na planet. Naa z v i j e z d a , Sunce, ba je i d e a l n e
veliine za potronju v o d i k a i stvaranje energije b r z i n o m p o g o d
n o m za razvoj ivota. Staza Zemlje, udaljena 150 m i l i j u n a k i l o
metara od sredinje z v i j e z d e , od idealne krunice r a z l i k u j e se
samo tri posto. K a d bi bila eliptina p o p u t staze M a r s a , naeg sus
jeda m a l o udaljenijeg od Sunca, naizmjence b i s m o se prili i p o
t o m zaleivali. Zemlja je zadrala ba toliko unutarnje radioak
tivnosti da njezina eljezna jezgra ostane rastaljena. O n a pak z b o g
vrtnje stvara magnetski kiobran koji nas titi od inae smrtono
sne koliine Suneva vjetra. V u l k a n s k a aktivnost potaknuta z a g r i
javanjem iz sredita planeta u p r a v o je b i l a dovoljna za oslobaa
nje pohranjenih p o d z e m n i h z a l i h a vode u biosferu, omoguujui
na taj nain nastanak i razvoj ivota, ali ipak dovoljno ograniena
da planet ne obavije k o p r e n o m od pepela i praine. Z e m l j i n a je
gravitacija dovoljno jaka da zadri atmosferske p l i n o v e , a l i i d o
voljno slaba da laki o t r o v n i p l i n o v i pobjegnu u svemir. Sve je to
uravnoteeno na ispravnoj udaljenosti od Sunca tako da je bios
fera dovoljno topla za odravanje vode u tekuem, ivotvornom
stanju, a ne pretopla pa da se v r e m e n o m i s p a r i u svemir. Mi ne
o v i s i m o samo o Z e m l j i . Mi smo zaista djeca svemira.
Planet ispravne veliine s i d e a l n o m gravitacijom, r a d i o a k t i v nou, m a g n e t s k i m poljem i v u l k a n s k o m aktivnou za poticanje
ivota n a l a z i se na idealnoj udaljenosti od Sunca.
A l i Zemlja se ne bi trebala nalaziti tu gdje jest. M e d u planetima
u Sunevoj obitelji, na je planet izuzetak. Raspodjela materije u
p r i m o r d i j a l n o m o b l a k u koji je spiralno padao u gravitacijsko sre
dite m o g l a se zaustaviti u ravnotei koju bismo m o g l i opisati ek
sponencijalnom k r i v u l j o m . Na toj k r i v u l j i s v a k i je planet za odre
eni faktor dalje od prethodnoga. Udaljenosti planeta od Sunca
odgovaraju toj eksponencijalnoj raspodjeli. S v a k i je, naime, o t p r i
l i k e d v o s t r u k o dalje o d nae z v i j e z d e o d p r e t h o d n o g a , o s i m
Zemlje. Zemlja se ne bi smjela nalaziti tu gdje se n a l a z i .
Izraeno m i l i j u n i m a kilometara, udaljenosti planeta od Sunca
su k a k o slijedi: M e r k u r 58, Venera 110, Zemlja 150, M a r s 230, ast e r o i d i 440, Jupiter 780, Saturn 1430, U r a n 2880. Z b o g P l u t o n o v e
v r l o izduljene staze, posljednji planeti Suneva sustava N e p t u n i
P l u t o n zamjenjuju mjesta. Tako je izmeu 1979. i 1999. N e p t u n bio
najdalji planet Suneva sustava. N e k a je sila u prolosti poremeti
la staze najudaljenijih planeta. A k o , dakle, u razmatranje u z m e m o
Kruh sa Zemlje: svemir ugoen za ivot 185

samo sedam planeta i asteroidni pojas, Zemlja se, na udaljenosti

od 150 m i l i j u n a kilometara, ne u k l a p a u eksponencijalnu r a s p o d
jelu. A i p a k se u svoj svojoj ivotnoj velianstvenosti n a l a z i ba na
t o m mjestu. udo? Moda, i l i moda samo sretan hir p r i r o d e .
uveni o x f o r d s k i matematiar Roger Penrose izraunao je
tonost p o t r e b n u h i r o v i m a p r i r o d e da iz uvjeta i energija V e l i k o g
praska naposljetku stvore okoli p o g o d a n za ivot. Vjerojatnost,
i l i bolje reeno nevjerojatnost, da t a k v i poetni uvjeti stvore p o g o
d a n svemir i z n o s i jedan naprama 10 na 123. potenciju. To je jedan
o d m i l i j a r d i m i l i j a r d i m i l i j a r d i i t d . , ponovljeno vie o d trilijun p u
ta. Samo da naglas i z g o v o r i t e te milijarde trebalo bi v a m vie
v r e m e n a n e g o l i g a i m a n a raspolaganju o d t r e n u t k a stvaranja
svemira!
Da narav naeg svemira nije tako fino ugodena, on bi se i l i pre
b r z o irio pa materija ne bi i m a l a p r i l i k e s k u p i t i se u galaktike,
zvijezde i planete, pa bi svemir sad bio maglica praine i sve slabi
jeg zraenja, i l i bi se uruio prije negoli bi galaktike imale p r i l i k e
nastati. U oba sluaja svemir bi danas, i zauvijek, bio beivotan.
R a z m o t r i m o gravitaciju. " N e razumijemo m e h a n i z a m stvara
nja mase u temeljnim sastojcima materije." I z v a n r e d n i znaaj te
tvrdnje koju je u s v o m godinjem izvjetaju 1995. izrekao Charles
M . Vest, predsjedavajui Massachusettskog tehnolokog instituta,
moda neupuenima i nije o d m a h jasan. Ne z n a m o zato postoji
gravitacija! Zato neto, bilo to i sve i m a teinu? Zato sjedimo
na stolcu na p o d u , a ne odletimo u svemir?
Svjetlost na s v o m p u t u k r o z prostor istodobno postoji kao v a l i
kao estica. Ta je dvojnost zbunjujua, a l i i p a k o njoj moemo ra
z u m n o nagaati. Elektromagnetsko polje iskazano f o t o n o m svjet
losti n o s i i n f o r m a c i j u i s i l u , prenosei i h o d i z v o r a p r e m a p r i
matelju. Sunce alje fotone, a osam m i n u t a poslije, s naeg motri
ta, ti n a m fotoni donose informaciju o boji i temperaturi Sunca.
Sunce n a m je neto poslalo i mi smo to p r i m i l i .
A l i to je s gravitacijom? to omoguuje g r a v i t a c i j i da vas
zadri u stolcu, a Z e m l j u u stazi oko Sunca? Mi n a g a a m o da
p o p u t svjetlosti koja i m a fotone, gravitacijsko polje i m a kvante
ije energetske n a k u p i n e z o v e m o gravitoni. A l i r a z m i s l i m o m a l o
o r a z l i c i izmeu svjetlosti i gravitacije. Zato bi Z e m l j i n o slanje
svojih g r a v i t o n a Mjesecu, i slanje Mjeseevih g r a v i t o n a Z e m l j i ,
u z r o k o v a l o njihov gravitacijski zagrljaj? Zato bi prijenos u z r o k o
vao privlaenje materije? A i p a k je Mjesec tamo gore na n e b u ,
186

Boja

znanost

zadravan n e v i d l j i v o m u z i c o m , s i l o m s t v o r e n o m n e p o z n a t i m
p r o c e s i m a zamiljenih estica. N a k o j e m nevjerojatnom i f i n o
u g o d e n o m naelu sve to radi?
Slino tome, r a z m i s l i m o o udesnoj postojanosti r a d i o a k t i v n o
sti. M i l i j a r d u atoma plemenitog p l i n a radona imaju vrijeme p o l u raspada od 3,83 dana. To znai da e poslije 3,83 dana preostati
samo 500 m i l i j u n a atoma, a poslije jo 3,83 dana bit e ih samo 250
m i l i j u n a . A l i koji a t o m i e se r a d i o a k t i v n o raspasti sada, a koji
kasnije? N e k i e se raspasti poslije samo sekunde, a n e k i tek p o s l i
je cijelog stoljea. A i p a k s v i imaju vrijeme p o l u r a s p a d a od 3,83
dana. Je li se o n i o tome dogovaraju? Jesu li pojedini a t o m i svjes
ni k o l i k o ih se raspalo i k o l i k o ih se jo m o r a raspasti danas?
Openitije reeno, i m a li materija n e k u svijest o o k o l i n i ? K o d ra
d i o a k t i v n o s t i i n e k i h d r u g i h redovito opaanih pojava u f i z i k a l
n i m laboratorijima ini se kao da je ba tako.
A tu je, n a r a v n o , i sam ivot, l j u d s k i na primjer. N j e g o v a je
kemija jednako dobro ugodena kao i f i z i k a svemira. Na svijet s
obje strane razdjelnice koja razdvaja ivotno od beivotnoga pre
p u n je uda. Svaka ljudska stanica posjeduje d v o s t r u k u s p i r a l u i n
formacija graenu od tri milijarde p a r o v a a m i n o k i s e l i n a p o v e z a
n i h u pedeset tisua gena. Te tri tisue k i s e l i n s k i h p a r o v a i pede
set tisua gena na n e k i nain uspijevaju p r o i z v e s t i 100 b i l i j u n a
ivanih v e z a u m o z g u dovoljno informacijskih toaka za p o
h r a n u podataka i informacija enciklopedije od pedeset m i l i j u n a
svezaka. A t i h pedeset tisua gena takoer su o d g o v o r n i za nas
tanak m i l i j u n v l a k a n a optikog ivca, mrenice sa deset m i l i j u n a
s l i k o v n i h elemenata po etvornom centimetru, u k u p n o njih deset
m i l i j a r d i , p o t o m deset tisua o k u s n i h kvrica, deset m i l i j u n a
ivanih zavretaka osjetila m i r i s a , stanica za izluivanje kemijske
t v a r i zaduene za privlaenje ivaca zametka od lene modine
d o ciljnih stanica o r g a n i z m a , p r i emu svaka o d m n o g i h m i l i j u n a
ciljnih stanica privlai odgovarajui ivac zaduen za odreenu
zadau. A cijeli taj t r o d i m e n z i j s k i ustroj nekako nastaje od linear
n i h , j e d n o d i m e n z i j s k i h informacija sadranih u s p i r a l i D N K .
ini se da u k o d i r a n j u gena djelatno sudjeluje samo oko 3 pos
to genoma. ak k a d bi u tome bio a k t i v a n cijeli genom, nema d o
voljno toaka genetske informacije ( D N K ) za nastanak ovjeka. U
D N K b i l o kojeg sisavca nema dovoljno informacija z a stvaranje
p r i p a d n i k a te vrste. Samo ako se informacija moe saeti tj.
samo ako je najmanja koliina upravljakih informacija p o t r e b n i h
Kruh sa Zemlje: svemir ugoen za ivot 187

za nastanak primjerka morfolokog razreda poznatog p o d n a z i

v o m sisavca m n o g o manja od zbroja s v i h " i n f o r m a c i j a " p r i s u t n i h
u tijelu (zbroj s v i h bjelanevina, organa, kostura itd.) m o g l o b i ,
na primjer, svjesno bie p o p u t ovjeka nastati iz stanice i lanca
n u k l e o t i d a sa tri milijarde b a z n i h p a r o v a .
To bi saimanje b i l o predstavljeno a l g o r i t m o m ugraenim u
D N K . A l i odakle algoritam? Ne sukobljava li se zamisao o
tedljivom a l g o r i t m u s p o z n a t o m stvarnou da genetske ifre
s v i h ivotinja sadre v e l i k e koliine z a l i h o s n i h i n f o r m a c i j a , pa
prema tome n i s u oito tedljive? Znanost, ako se temelji na f i z i
k a l n o m , i m a o d g o v o r za i z v o r saimanja: sluajnost, sretno baca
nje k o c k i . To je bio zakljuak lanka objavljenog u u g l e d n o m a
s o p i s u Nature.
K a k o b i n a d o k n a d i o odreene genetske informacije, g e n o m
mora n u d i t i samo uopene naredbe. A l i te se openitosti moraju
prevesti u posebnosti, a za to su potrebne informacije. Sve te usmjerivake informacije su gotovo bez ijedne pogreke pa obino
stvaraju z d r a v a bia. O d a k l e to? M i smo utjelovljenje s i n k r o n e
zagonetke.
Tijelo ivca napreduje p r e m a s v o m cilju. K o l i k o li se sloenos
ti s k r i v a za t i h n e k o l i k o rijei. O n e pretpostavljaju usklaivanje
m i l i j u n a atoma u jedinstveno djelovanje. U n u t a r svake stanice
stotine se tisue m o l e k u l a , u g l a v n o m bjelanevina s m n o g o tisua
a t o m a , p r e u s m j e r a v a j u s mjesta nastanka na mjesto u p o r a b e .
M o l e k u l e prenositelji nauile su p r e p o z n a v a t i i s p r a v a n teret i nje
govo odredite. K a o nain podupiranja teorija o evoluciji, raun
a l n i p r o g r a m i veselo p r i k a z u j u pretvorbe o b l i k a o d amebe d o
ribe, g m a z a , sisavca i naposljetku ovjeka. Ti elektroniki p r i k a z i
namjerno z a n e m a r u j u profinjenost i sloenost m o l e k u l a r n i h
funkcija svake stanice i slue samo da p o t i s n u zakljuak o tome
k a k o nasuminost ne moe i m a t i vanu u l o g u u ivotnim procesi
m a . R a d i se, z a p r a v o , o vjebi zavaravanja, u v r e d i inteligenciji
odrasla ovjeka.
Prije vie od pola stoljea otkrie kvantne f i z i k e natjeralo nas je
da n a p u s t i m o poeljno razmiljanje k a k o dogaaje u s u b a t o m s k o m svijetu moemo predvidjeti samo l o g i k o m . M o l e k u l a r n a b i
ologija, kemija ivota, o t k r i l a je sloenost najjednostavnijih or
g a n s k i h procesa. O n a je za znanosti ivota nainila ono to je
k v a n t n a m e h a n i k a ve postigla u f i z i c i . Nevjerojatnost u g l j i k a ,
tekue v o d e i savrene Zemlje blijede u u s p o r e d b i s nevjerojat188 Boja znanost

SLIKA 10: ovjek ne moe zamisliti svijet s vie od etiri d i m e n z i j e koje

opaa svojim osjetilima. K a k o bih pojasnio mogue posljedice d o d a t
nih " n e v i d l j i v i h " d i m e n z i j a , n u d i m ovu bajku:
Mi smo ljudi s krunice. ivimo kao t o k e na krunici i z a t o z n a m o
samo za nju. Za nas ne postoji gore i dolje, lijevo ili d e s n o , ili ak sre
dite krunice. S o b z i r o m da se sredite ne nalazi na krunici, ne m o e
mo ga ni zamisliti.
Toke A i B ive na krunici, a udaljene su 20 k i l o m e t a r a . T i j e k o m
g o d i n a , t o k a se B sprijateljila s IK koja se u susjedstvo doselila s d r u
g o g mjesta. U svijetu krunice brzina svjetlosti (najvea mogua b r z i
na) iznosi 10 k i l o m e t a r a na sat. M o t o c i k l t o k e B moe je dosei, t a k o
da B moe stii u posjet A za dva sata. J e d n o g d a n a B d o b i j e od A po
ruku da stigne to bre moe: A je u p o z n a o D, idealni par za B. D o k B
juri b r z i n o m svjetlosti, p r e k o r a m e n a vie IK-u o skoroj e n i d b i . Dva sa
ta kasnije B se zaustavlja k o d A, ali t a m o nalazi IK-a k a k o od A p r i m a
estitke z b o g njegove enidbe s D z b o g koje je d o s l o v n o p o l u d i o .
A l i je li to mogue? A k o je B do A p u t o v a o b r z i n o m svjetlosti, IK ni
je m o g a o do A stii bre od njega. A l i , naravno, IK je to m o g a o . A i B
nisu znali da je IK izvankruniko bie, pa je da stigne do A bre od B
k r e n u o preacem, ravno p r e k o sredita krunice, to je za A, B i D pos
ve nezamislivo jer za njih sredite ne postoji.
Cijeli je niz ponovljivih znanstvenih pokusa ije rezultate ne moe
mo objasniti etverodimenzijskom slikom svijeta. Pet ili vie d i m e n z i j a
bilo bi d o s t a t n o . M o d a o n e i postoje, ali su naim osjetilima posve ne
d o s t u p n e . B je vidio kako se IK eni s D, ali nije m o g a o objasniti njegov
brzi d o l a z a k , ba k a o to mi v i d i m o rezultate z b u n j u j u i h p o k u s a ali ne
m o e m o objasniti njihove u z r o k e . Biblijskim rjenikom, peta d i m e n z i
ja m o g l a bi biti povezujua d u h o v n o s t .

Kruh sa Zemlje: svemir ugoen za ivot 189

nou D N K , staninih m e h a n i z a m a biolokih o r g a n i z a c i j s k i h

funkcija.
Hebrejska rije za svijet je o-lam. O n a takoer znai " s k r i v e n o "
i "vjeno". O n o to v i d i m o u s v e m i r u , ak i s najboljim p o m a g a l i
m a , tek je nagovjetaj u k u p n o s t i svijeta. Vei d i o postojanja je
s k r i v e n moda, k a k o to t v r d i kabala, presavijeno u 26 temeljnih
i deset opih d i m e n z i j a , od kojih su samo etiri dostupne naem
prouavanju. (Teorija struna r a b i slinu procjenu.) E v o k a k o je
kabala dola do tog broja dimenzija:
Vjeni je rekao Mojsiju " M o j e je ime le o-lam [vjeno s k r i v e n i ] "
(Izlazak 3,15). Slova hebrejske abecede imaju brojane vrijednosti.
U hebrejskome su se i z v o r n o za biljeenje koliina k o r i s t i l a samo
slova. A l e f , p r v o slovo abecede, uvijek je predstavljalo jedinicu;
beit, d r u g o slovo, d v o j k u ; g i m e l , tree, trojku, i t d . Izgovoreno i m e
Boga i m a etiri slova ija brojana vrijednost i z n o s i 26. Toan i z
govor tog imena po kabalistikoj je tradiciji zabranjen, a l i se pone
k a d i z g o v a r a kao Je/hov/a. Od 26 dimenzija samo su etiri p o z
nate. Preostale 22 su zatvorene naim osjetilima, zauvijek s k r i v e
ne. Moda se u njima krije tajna kruenja Mjeseca oko Zemlje i
nastanka ovjeka sa deset bilijuna (10 ) stanica od samo jedne o p
loene stanice.
13

Posljedice koje postojanje s k r i v e n i h d i m e n z i j a moe i m a t i na

f i z i k a l n u stvarnost nije jednostavno p r i s p o d o b i t i . S l i k a 10 i
pratee objanjenje daju mogui primjer.
P r i p r e m a zemlje z a etvu itarica zahtijeva v r l o p o s e b a n
f i z i k a l n i svemir. Ispei od itarice k r u h trai intelektualnu v o l j u
da se to uini. Da z l a t n i obrub p r i r o d e oznaava deterministiki
svijet, koncept volje ne bi imao smisla. K v a n t n a je m e h a n i k a o t k r i
la da unutar granica p r i r o d e postoji prostor koji omoguuje i z b o r
i v o l j u da se to uini.
"U tom objanjenju nalazi se tajna Stola [i njegovog zlatnog obruba].
]er od trenutka postanka svijeta Boji blagoslov nije stvorio neto iz
niega, ve svijet slijedi svoj prirodni put.'

190 Boja znanost

E P I L O G

Dobro,
ali to je s dinosaurima?

K r o z cijelu sam k n j i g u dosad izbjegavao to pitanje. Sad je d o

ao trenutak istine. A to je s dinosaurima? Zato Biblija ne spo
minje dinosaure? Biblija, naravno, nema o b v e z u da ih spomene.
O n a , na primjer, ne spominje ni banane i narane. N i k o g a , ini se,
ne smeta nedostatak d r u g i h stvari, samo dinosaura. Ipak, u tome
i m a logike. D i n o s a u r i predstavljaju dramatinu, uvjerljivu, pa ak
i opezanimljivu injenicu k o j o m znanost i z a z i v a B i b l i j u kao k o
nani i z v o r istine. Na sreu, Biblija spominje dinosaure, p r e m d a
ne p o d t i m i m e n o m . Rije " d i n o s a u r " je nastala razmjerno nedav
no kao kovanica d v i j u grkih rijei koje u p r i j e v o d u znae "strani
guter". To je v r l o slino onome k a k o ih n a z i v a Biblija.
P r e m d a sam pitanje o d i n o s a u r i m a uo m n o g o p u t a , uope ga
n i s a m oekivao u K i n i , i to usred b u j n i h polja provincije Jiangsu,
podruja koje je poznato po b o g a t i m etvama itarica i aja.
U K i n u me z a p r a v o d o v e l a hrana, i l i bolje reeno njezin ne
dostatak. Koristei svoju f i z i k a l n u i z o b r a z b u nabasao sam na pos
tupak znatnog poveanja uzgoja ribe u t r o p s k i m i s u b t r o p s k i m
jezerima k a k v i h je u jugoistonoj A z i j i v r l o mnogo. B i l o je, i jo
uvijek jest, v e l i k o zadovoljstvo vidjeti k a k o u bijele porculanske
zdjelice l o k a l n o g stanovnitva stie jo jedan d o d a t n i obrok.
Boja znanost 191

Prijenos te tehnologije u zemlje treeg svijeta postala je moja

osobna misija. A pokrajina Jiangsu p o k a z a l a se i d e a l n o m za ost
varivanje moje zadae. U njoj se n a l a z i sjedite Meunarodnog
centra za istraivanja i obrazovanje u podruju ribarstva p r v a
takva ustanova koja je u K i n i pokrenuta poslije uruavanja k u l
turne revolucije. P o d pokroviteljstvom Ujedinjenih N a r o d a D . H .
B u c k i ja smo p o m o g l i u ustrojavanju istraivakog centra smje
tenog pet kilometara zapadno od grada W u x i j a . Sad sam se vratio
d a u p r a v l j a m njegovim z n a n s t v e n i m p r o g r a m i m a .
O d z g r a d a laboratorija k r o z bujno p o l u t r o p s k o raslinje vijuga
pet kilometara d u g a staza koja v o d i d o ribnjaka. N a v r h u posljed
njeg breuljka prije ribnjaka puca velianstven p o g l e d na planine
uvijek zaogrnute bijelom k o p r e n o m izmaglice.
Moda je ba izljev osjeaja pobuen t i m p r i z o r o m uz injenicu
zajamene p r i v a t n o s t i mjesta potakao m o g k i n e s k o g k o l e g u n a
postavljanje pitanja o religiji. Ni u k o m trenutku prije toga on n i
je nagovjetavao zanimanje za taj predmet. K i n e s k i k o m u n i z a m je
tako materijalno usmjeren da religija u njemu nema mjesta. Mo
da je, a to n i s a m znao, b i l a i zabranjena.
Z a u s t a v i l i smo se da predahnemo i uivamo u p r e k r a s n o m p r i
z o r u . Ne pogledavi me u oi, rekao je: " M o j a je baka poela ii u
c r k v u . To n i k a d prije nije inila. Rekla mi je da vjeruje k a k o B i b l i
ja g o v o r i i s t i n u . "
A k o je oekivao b r z o d g o v o r , sigurno sam ga razoarao. Svoju
s l o b o d u u ovoj svjetovnoj dravi n i s a m htio u g r o z i t i irenjem b i b
lijske religije. D v a dana prije toga bio sam u k o r e n k a d sam n a
pustio s k u p i n u k i n e s k i h znanstvenika z b o g fotografiranja r a d n i
ka koji su na rijeni brodi t o v a r i l i poljoprivredne p r o i z v o d e . " Z a
pamtite da ste ovdje stranac. Oekujemo da se ne istiete." R a z u
m i o sam upozorenje.
Sad je kolega iz W u x i j a pokuavao od mene izvui neke o d g o
vore. A l i njegovo sljedee pitanje p o k a z a l o mi je da se ne r a d i o
pokuaju v l a d e da me iskua: " A k o je B i b l i j a i s t i n i t a , zato ne
spominje d i n o s a u r e ? "
Opet d i n o s a u r i ak i ovdje. U W u x i sam doao da f i z i k u spo
j i m s p o l j o p r i v r e d o m . Z e n g L i j e o d mene zatraio d a s p o j i m
znanost s religijom.
Prisjeajui se te zgode, shvaam da sam takvo pitanje i mogao
oekivati. Mnotvo nalaza d i n o s a u r s k i h fosila u pustinji G o b i b i
lo je z a n i m l j i v o i za kineski tisak. Za Z e n g Lija o n i su b i l i jo jed192 Boja znanost

na k a r i k a u pokuaju p o m i r b e svjetovne k u l t u r e iji je bio p r i p a d

n i k s d u h o v n i m potrebama koje je u njemu potakla baka.
Z e n g Li je bio v r l o iznenaen k a d sam u B i b l i j i p o k a z a o mjesto
na k o j e m u se d i n o s a u r i i p a k s p o m i n j u . U K n j i z i P o s t a n k a 1,21
kae se da je petog dana Bog stvorio temelj cjelokupnog ivotinj
s k o g ivota. M e u kategorijama p o p i s a n i h ivotinja je i jedna
nazvana taninim gedolim. Gedolim znai v e l i k , pa bi taj n a z i v z n a
io " v e l i k i taninim". U z m e t e li pet razliitih engleskih prijevoda
hebrejske Biblije, rije taninim prevedena je na pet razliitih n a
ina: k i t o v i , k r o k o d i l i , m o r s k a udovita, pa ak i z m a j e v i . Pa
i p a k , rije tanin, jednina od taninim, razmjerno je esta u B i b l i j i i
njezino je znaenje poznato.
U Izlasku 3, Vjeni je M o j s i j u govorio iz gorueg g r m a i rekao
mu da se v r a t i u Egipat k a k o bi porobljene Izraelce i z v e o na slo
b o d u . Mojsije se nije osjeao s p r e m n i m za obavljanje takve odgo
v o r n e zadae pa mu je Vjeni pokazao n e k o l i k o z n a k o v a , jedan
p o v e z a n s M o j s i j e v i m p a s t i r s k i m tapom. K a d mu je B o g naloio
da baci tap na tlo, "postao je naha" (Izlazak 4,3). Naha je hebrej
ska rije za z m i j u . N a k o n Mojsijeva p o v r a t k a u Egipat, k a d je fa
raon od njega zatraio znak, tap se p o n o v n o baca na tlo i "pre
tvorio se u tanina" (Izlazak 7,10). Zato nije postao naha, zmija? A
samo pet stihova kasnije Vjeni g o v o r i Mojsiju: " U j u t r o poi k fa
r a o n u . K a d izae k v o d i , stani preda nj na obali Rijeke. U z m i u
r u k u tap to se bio u nahaa p r e t v o r i o . " (Izlazak 7,15)
R a d i se o istome tapu. Najprije se pretvorio u nahaa, p o t o m u
tanina, na posljetku opet u nahaa. Iz uporabe na d r u g i m mjestima
z n a m o da naha znai zmija. Tanin, dakle, m o r a b i t i opa kate
gorija ivotinja jer se javlja i u K n j i z i Postanka na mjestu s d r u g i m
p o p i s a n i m kategorijama ivotinja. Prema tome, tanin je opa kate
gorija u koju se ubraja i naha, zmija. Opa kategorija za zmije je
gmaz. K n j i g u Postanka 1,21 p r e v e l i bismo stoga: " S t v o r i B o g ve
like gmazove..." Najvei g m a z o v i b i l i s u d i n o s a u r i . A l i autor K n j i
ge P o s t a n k a ne spominje d i n o s a u r e i z r a v n o jer to ne bi b i l o u
s k l a d u s t e m o m poglavlja. Cijela se pria Postanka izraava poj
m o v i m a p o z n a t i m tisuama svjedoka p r i s u t n i h n a Sinaju prije
3300 g o d i n a . D i n o s a u r i n i s u b i l i d i o njihova svijeta. A l i nagovje
taj o njima, zajedno s m n o g o d r u g i h nagovjetaja, n a l a z i se u tek
stu k a k o bi ga o t k r i l i kasniji narataji itatelja. Ta rasprava o d i
n o s a u r i m a b i l a je p r v a od m n o g i h koje sam v o d i o sa Z e n g L i j e m .
T i j e k o m g o d i n a , u o s a m i na breuljku p o v r h r i b n j a k a , p r o v e l i
Dobro, ali to je s dinosaurima? 193

smo sate razrjeavajui mogue sukobe izmeu znanosti i Biblije.

Od m o g posljednjeg posjeta prolo je m n o g o g o d i n a , a Z e n g Li se
pridruio b a k i p r i l i k o m odlazaka u c r k v u . A l i z a mnoge pitanje
d i n o s a u r a jo uvijek nije razrijeeno na zadovoljavajui nain.
U znanosti tragamo za odgovore na pitanje " k a k o " . Prouava
mo svijet i n a d a m o se da emo otkriti naine djelovanja s v e m i r a .
A l i na kraju s v a k o g dana, pitanja koja s v i postavljamo ne odnose
se na " k a k o " , ve na " z a t o " postojanja. Postoji li znaenje u na
im ivotima koje n a d i l a z i velianstvenost koju v i d i m o oko nas?
A k o tako jest, k a k o da neto saznamo o t o m znaenju? ivot v r l o
esto o v i s i o dogaajima na koje ne moemo utjecati. Je li sluaj
nost i l i teleologija u b i l a dinosaure? A to je s meteorom koji je go
tovo unitio nas?
D a n je 23. oujka 1989. Na u l i c a m a nema panike, n i t k o ne bjei
u atomska sklonita. ivot p r o l a z i uobiajenim t o k o m . P o n o v n o
se n a v i k a v a m o na proljee.
N i j e d a n astronom nije ga v i d i o . Tjedan e dana proi prije ne
g o l i b i l o tko shvati to se i l i bolje reeno, to se nije d o g o d i l o .
P r e m a Z e m l j i je jurio asteroid. Ne d i v p o p u t o n o g koji je u b i o d i
nosaure. Ovaj s k r o m n i j i roak imao je promjer od jednog k i l o m e
tra. Imao je dovoljno energije da uniti veinu ivota na k o n t i n e n
tu koji p o g o d i , o t p r i l i k e p o p u t istodobne eksplozije dvadeset t i s u
a megatonskih h i d r o g e n s k i h b o m b i .
Projurio je kraj nas b r z i n o m od 110 tisua kilometara na sat,
presjekavi stazu Zemlje, ali promaivi je za samo est sati. Pet
m i l i j a r d i g o d i n a ta je stijena, n a k u p i n a m i l i j a r d i tona zvjezdane
praine, kruila Sunevim sustavom ba p o p u t Zemlje. Od t i h pet
m i l i j a r d i g o d i n a promaila nas je za samo est sati. To je slino
ugaanju p o k u s a s pogrekom od jedan n a p r a m a sedam bilijuna,
to je tonost koju rijetko postiemo u laboratorijima.
Sijeanj 1950. Do trenutka k a d je v l a k stao u naoj stanici u
seoskom dijelu L o n g Islanda, odlazea oluja nanijela je jo 25 cen
timetara snijega. U posljednja d v a tjedna palo ga je u k u p n o metar.
A t m o s f e r a u v l a k u bila je vrlo ugodna. Studenti koji su k r e n u l i na
z i m s k e p r a z n i k e pomijeali su se sa z a p o s l e n i m a koji su d o l a z i l i
sa svojih r a d n i h mjesta na M a n h a t t a n u . aruljicama okiene kue
uz p r u g u ljeskale su se na djelomice zaleenim p r o z o r i m a v l a k a .
U cijevima za grijanje itala je para.
194 Boja znanost

" H i c k s v i l l e . Presjedanje za R o n k o n k o m u . S k l i s k o je pa pazite

k a k o , hoojoooj!" K o n d u k t e r se v o l i o aliti. O b u k l i smo svoje alo
ve, kapute i rukavice i k r e n u l i prema staninom parkiralitu.
V i s o k i etvrtasti obris naeg a u t o m o b i l a b i l o je l a k o p r e p o z
nati. Stari b u i c k iz 1928. sa etvorim v r a t i m a imao je kotae s d r
v e n i m bicama, b a r u n o m presvuenu unutranjost u k r a e n u
v a z i c a m a za cvijee te n i z ruica uz upravlja namijenjenih za u p
ravljanje s v i m e , od podeavanja mjeavine z r a k a i g o r i v a do
trenutka paljenja svjeica. N e k o l i k o se susjeda namuilo d o k su
izali sa snijegom zametenog parkiralita.
N o v i snijeg nije za pola metra v i s o k u asiju buicka predstavljao
n i k a k v u potekou. P o n u d i l i smo vonju jo trojici pjeaka. U snije
gu su ostali samo tragovi naeg automobila. Strane ceste oznaavao
je metar visok snjeni z i d . U to vrijeme smo do est i p o l kilometra
udaljenog Brookvillea n a i l a z i l i na samo jedan semafor. Do trenut
ka k a d e v r t o v i i polja ustupiti mjesto n o v i m naseljima i cestama
koje danas presijecaju L o n g Island proi e jo deset godina.
A u t o m o b i l smo p a r k i r a l i na prostoru izmeu stabala koje smo
tata i ja oistili prije jutarnjeg odlaska u N e w Y o r k . Do kue nis
m o m o g l i . S t o t i n u metara d u g p r i l a z n i v i j u g a v i p u t k r o z na
vonjak bio je posve zameten. Uz to, etnja e noas b i t i isto z a
dovoljstvo. O l u j a je za s o b o m ostavila kristalno ist zrak pa su
zvijezde na barunastocrnom nebu sjale p o p u t briljanata. Z a m r z
n u t i je snijeg svjetlucao na njihovoj treperavoj svjetlosti.
A tada, strava! Po i z n e n a d a osvijetljenom snijegu b r z o su se
premjetale sjene. A l i ne one pristojne, loginog smjera kretanja.
Te su sjene za v r l o k r a t k o vrijeme oko n o g u s t v o r i l e ljubiasti
obrub, odravajui u negativu bijeloplavi bljesak v e l i k o g meteora
koji je jurio nebom. Temperatura od deset tisua stupnjeva ispara
vala je bijelo usijanu stijenu. N j e z i n je put oznaavao svijetli trag
i o n i z i r a n o g z r a k a . Pet je m i l i j a r d i g o d i n a ta stijena kruila s v e m i
r o m oko Sunca. N j e z i n a je temperatura bila jednaka c r n i n i nonog
neba, samo n e k o l i k o stupnjeva i z n a d temperature apsolutne smr
ti s v e m i r a . Sad se taj komadi zvjezdane t v a r i b r z i n o m od 110
tisua kilometara na sat probijao k r o z gornje slojeve zemaljske at
mosfere. K o d te brzine ak i jako prorijeeni stratosferski p l i n o v i
stvaraju golemo trenje. Bljesak svjetlosti koji nas je zapljusnuo bio
je d o k a z snage tih sila.
Taj je meteor umjesto da se p r i l i k o m u d a r a u zemaljsku atmos
feru odbije u svemir mogao skrenuti prema planetu. T a d a b i s m o
Dobro, ali to je s dinosaurima? 195

umjesto velianstvene ljepote i m a l i stranu katastrofu. T a k v i rijet

ki dogaaji m o g u p o t a k n u t i osjeaj k a k o je ivot igra sluajnosti.
N a p r a v i t e p l a n o v e za budunost i p o t o m se nadajte da se k o z
mika p r a v i l a nee promijeniti. A k o se to d o g o d i , moete nestati
u j e d n o m s i l o v i t o m bljesku.
ivot kao igra sluajnosti jedan je mogui zakljuak. A l i sjetite
se, sisavci su preivjeli katastrofu prije 65 m i l i j u n a g o d i n a . D i
n o s a u r i su nestali s pozornice. Moda u t o m dogaaju umjesto
sretne o k o l n o s t i trebamo o t k r i t i kozmiko ugaanje toka ivota.
U m j e s t o da g o v o r e o sluajnosti, f o s i l i u k o j i m a o t k r i v a m o
propast dinosaura moda d o k a z u j u teleologiju.
P l a t o n je nae vienje ivota usporeivao s osobama koje gle
daju sjene na z i d u , nesvjesne m n o g o vee stvarnosti o d g o v o r n e za
nastanak t a k v i h d v o d i m e n z i j s k i h p r i k a z a . Temelj Platonove ana
logije t r i je stotine g o d i n a ranije postavio p r o r o k Izaija:
Sljepake e oi progledati, ui se gluhih otvoriti... Narod koji
je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one to mrklu zemlju
obitavahu svjetlost jarka obasja. (Izaija 35,5; 9,1)

196 Boja znanost

D O D A T A K

A . KOZMIKO POZADINSKO Z R A E N J E K A O UNIVERZALNI SAT

Kozmiki sat P o s t a n k a temelji se na s v o j s t v i m a k o z m i k o g

p o z a d i n s k o g zraenja (valne duljine, frekvencije, temperature).
Promatra ta svojstva opaa samo ako p r i m a zraenje. Z b o g ire
nja svemira i pridruenog mu rastezanja prostora ta su svojstva
z n a t n o promijenjena od t r e n u t k a k a d je kozmiko p o z a d i n s k o
zraenje p r v i put emitirano. A k o p r i m l j e n u frekvenciju (broj v a l
n i h ciklusa u sekundi) u z m e m o kao pokazatelj b r z i n e " o t k u c a v a nja" sata Postanka, tada poveana valna d u l j i n a i manja frekven
cija v a l a u k a z u j u na usporavanje sata Postanka i povezane p r o m
jene u opaanju protoka vremena p r i l i k o m promatranja dogaaja
iz davne prolosti.
Za razjanjavanje naela promjene percepcije vremena n u d i m
sljedei primjer. Z a m i s l i m o da u vrijeme dostave pote p u t e m
p o n y expressa dobijete prijateljevo p i s m o u kojem v a m obeava
poslati sljedee p i s m o za est dana. Vi ne znate da se u sljedeih
est d a n a on udaljava od vas. K a o to je obeao, estog dana on
poalje p i s m o . A l i k a k o se od vas udaljio, dostava zahtijeva d o
d a t n i h est dana pa p i s m o do vas stigne dvanaest dana poslije p r
v o g . A k o r a z m a k izmeu p i s a m a oznaava p r o l a z a k v r e m e n a ,
primatelj bi m o g a o p r e t p o s t a v i t i da je dvanaest n j e g o v i h d a n a
jednako est poiljaoevih dana. Primatelju bi se m o g l o initi da
njegovo vrijeme protjee d v o s t r u k o bre od poiljaoeva.
U d r u g o m e p i s m u poiljatelj pie da e sad p i s m o slati s v a k o g
dana. Primatelj ne z n a da poiljatelj sad zajedno s p o n y express o m putuje natrag p r e m a njemu. K a o to je obeao, poiljatelj svaBoja znanost 197

ki d a n alje jedno p i s m o . S o b z i r o m da on sad putuje p r e m a p r i

matelju, s v a k o m p i s m u treba d a n manje da stigne od p r e t h o d n o g ,
to znai da s v i h est pisama primatelju stignu jedno za d r u g i m ,
u r a z m a k u od samo n e k o l i k o m i n u t a . Primatelj moe samo pret
postaviti da je u prolih est dana poiljateljevo vrijeme protjecalo
m n o g o bre od njegovog. Primatelju se ini da je za n e k o l i k o m i
nuta k o l i k o vremena protekne izmeu stizanja p o j e d i n i h p i s a
ma protekao cijeli poiljateljev d a n . Da su p i s m a jedini kontakt
izmeu poiljatelja i primatelja, ne bi b i l o n i k a k v a naina da se
promijenjena b r z i n a protoka vremena ocijeni objektivnom i l i sa
m o subjektivnom. M i z n a m o to s e dogaa samo zato to v i d i m o
i poiljatelja i primatelja, neto to njima nije dostupno.
U s p o r e d i m o tu zamisao s promjenama kozmikog p o z a d i n
skog zraenja. Umjesto p u t n i k o v i h pisama na raspolaganju n a m
je emitirano zraenje, a umjesto primatelja pisama i m a m o opaaa tog zraenja. S o b z i r o m da su frekvencija i temperatura zrae
nja u izravnoj v e z i , o temperaturi u g o v o r i t i kao da je frekvencija.
Pretpostavimo da je kozmiko p o z a d i n s k o zraenje emitorano na
3 x 10 K (temperaturi kozmikog p o z a d i n s k o g zraenja o t p r i l i k e
u trenutku zatoenja k v a r k o v a u protone i neutrone). Poslije d u
gotrajnog putovanja k r o z prostor i vrijeme kozmiko p o z a d i n s k o
zraenje opaa se s temperaturom od 3 K (otprilike dananja v r i
jednost). Poiljatelj zraenja obavjetava nas da je svake sekunde
slao 3 x 10 v a l o v a , d o k primatelj opaa samo 3 v a l a u s e k u n d i ,
odnosno b i l i j u n puta manje od onoga to t v r d i poiljatelj. Da se
p r i m i koliina informacija za koju poiljatelj t v r d i da je poslana u
jednoj s e k u n d i primatelju je potrebno b i l i j u n s e k u n d i , odnosno
est bilijuna dana za informacije poslane tijekom est dana. est
b i l i j u n a d a n a o d g o v a r a 16 m i l i j u n a g o d i n a ! Posljedice irenja
svemira na zraenje su da isti faktor irenja vrijedi p r i l i k o m o p a
anja dogaaja u prolosti. ( V i d i poglavlje 3, primjedbe 13 i 14.)
12

12

Z a p r a v o , protok l o k a l n o g vremena moe u obje ere b i t i jednak,

a l i z b o g rastezanja prostora tijekom putovanja informacije od jed
n o g do d r u g o g a (to se u f i z i c i k a d g o v o r i m o o frekvenciji zrae
nja n a z i v a crveni pomak), doivljaj relativnog vremena moe b i t i
v r l o razliit.
P r o m a t r a n i na taj nain, d a n i Postanka, p r o m a t r a n i od poetka
dana jedan, zaista m o g u izgledati kao d a n i , a ipak sadravati sva
protekla vremena svemira, jer mi ta vremena gledamo od sada
njosti k r o z velike udaljenosti prostora i vremena.
198 Boja znanost

B. POTEKOE U PROCJENI STAROSTI SVEMIRA

U t i s k u se esto pojavljuju rasprave i razliita znanstvena mi

ljenja o starosti svemira. Z b o g toga smatram p o t r e b n i m da objas
n i m k a k o se ta starost izraunava i tekoe p o v e z a n e s t a k v i m
procjenama.
Jedan od naina procjene starosti svemira temelji se na pret
postavci da iz izraunate brzine irenja svemira moemo o d r e d i t i
trenutak k a d se on n a l a z i o saet u i n f i n i t e z i m a l n o m a l e n o m
djeliu prostora, tj. u trenutku V e l i k o g praska, odnosno nastanka
s v e m i r a . Klju tog prorauna je ekstrapolacija.
K a k o b i s m o s a z n a l i b r z i n u irenja s v e m i r a , najprije m o r a m o
pronai k a k o se b r z o od nas udaljavaju daleke g a l a k t i k e . O n e
moraju od nas b i t i dovoljno daleko da meusobno gravitacijsko
privlaenje s Mlijenom stazom b u d e v r l o maleno. U suprotnome
bi naa g a l a k t i k a b i l a gravitacijski p o v e z a n a s g a l a k t i k o m iju
b r z i n u bijega elimo i z m j e r i t i p a gibanja n e b i b i l a n e o v i s n a .
U p r a v o u tome i lei potekoa. to je galaktika udaljenija od nas,
manje je i meusobno gravitacijsko privlaenje, odnosno vea je
neovisnost gibanja, a l i je manja tonost mjerenja udaljenosti pa je
i procjena b r z i n e irenja svemira (Hubbleova konstanta) nesigurnija.
Izravno mjerenje udaljenosti zvijezda trigonometrijskim nai
n o m (mjerenjem promjene kuta p r e m a z v i j e z d i tijekom Z e m l j i n a
obilaska Sunca) ogranieno je na udaljenosti od n e k o l i k o stotina
g o d i n a svjetlosti. (Jedna g o d i n a svjetlosti jednaka je 9,5 bilijuna
kilometara [9,5 x 10 ] kilometara.) Za udaljenije zvijezde k o r i s t i se
procjena p u t e m pulsiranja promjenjivih zvijezda n a z v a n i h cefeide. Te zvijezde p r a v i l n o mijenjaju sjaj, s p e r i o d o m pulsiranja od
n e k o l i k o m i n u t a do n e k o l i k o mjeseci.
12

Pulsiranje cefeida u Mlijenoj stazi u svezi je s n j i h o v i m apso

l u t n i m sjajem. A k o ta relacija izmeu sjaja i b r z i n e pulsiranja v r i
jedi u cijelom s v e m i r u , mjera brzine pulsiranja udaljene cefeide
z a p r a v o je mjera njezina apsolutnog sjaja. U s p o r e d b o m njezina
p r i v i d n a sjaja (kako sjajna i z g l e d a nama) s a p s o l u t n i m sjajem ( v r i
jednosti dobivenoj iz b r z i n e pulsiranja) d o b i v a m o procijenjenu
udaljenost cefeide od Zemlje. A n a l o g n i primjer b i l a bi procjena
udaljenosti arulje snage 100 W p r e m a njezinom opaenom sjaju.
Mi z n a m o k o l i k o je arulja sjajna k a d je b l i z u . to je njezin sjaj
slabiji, ona je udaljenija.
Dodatak 199

Mjerenjem D o p p l e r o v o g rastezanja svjetlosnih v a l o v a koji n a m

stiu iz cefeidine galaktike (tzv. crveni p o m a k svjetlosti) odreu
jemo b r z i n u udaljavanje te galaktike od Mlijene staze, uz uvjet
da je c r v e n i p o m a k posljedica samo g a l a k t i k i n a gibanja (grav
itacija takoer rastee valove svjetlosti). Iz svega toga nije teko
izraunati H u b b l e o v u konstantu, a iz nje i starost svemira.
Obratite pozornost na to k o l i k o smo u proraunu i m a l i pret
p o s t a v k i . Pretpostavljamo da sve cefeide imaju iste omjere p u l s i ranja i apsolutnog sjaja. To smo d o k a z a l i samo za zvijezde u ne
posrednoj b l i z i n i . U s p r k o s tome, sam temelj nae procjene starosti
o v i s i o pretpostavci da to p r a v i l o vrijedi za cijeli svemir. Proraun
udaljenosti na temelju pulsiranja cefeida moe se o b a v i t i na u d a
ljenostima dobrano m a n j i m od 100 m i l i j u n a g o d i n a svjetlosti, a
s v e m i r se protee na 10 do 20 m i l i j a r d i g o d i n a svjetlosti. Mjere
njem manje od 1 posto svemira pretpostavljamo da on predstav
lja cijeli svemir.
Da biste si na n e k i nain predoili o kakvoj se ekstrapolaciji r a
d i , na k o m a d u p a p i r a nacrtaje krunicu polumjera 1 centimetar.
Mi se n a l a z i m o u njezinom sreditu. Dvije i l i t r i toke na krunici
predstavljaju " i z m j e r e n i " svemir. Sad oko istog sredita nacrtajte
krunicu polumjera 4,5 metra. V e l i k a krunica predstavlja cijeli
svemir.
U s p o r e d i t e veliinu dvije krunice. Oito je da smo i z m j e r i l i v r
lo m a l i d i o svemira. A s v i n a m kozmoloki p o d a c i govore da sve
m i r nije jednolik.
U z to, pretpostavili smo d a j e tijekom m i l i j a r d i g o d i n a o d V e
l i k o g praska b r z i n a irenja svemira bila jednolika. Z n a m o (koliko
tono moemo " z n a t i " o dogaajima tijekom p r v i h n e k o l i k o dje
lia sekunde postojanja svemira) da se u poetku svemir irio m i
lijarde p u t a bre negoli se iri danas. U kojem se trenutku b r z i n a
irenja u s p o r i l a na dananju isto je nagaanje, a l i nagaanje k o
je kljuno utjee na procjenu starosti.
A l t e r n a t i v n i nain procjene starosti svemira temelji se na ele
mentarnom ustroju zvijezda i stvaranju elemenata poslije V e l i k o g
praska. I tu valja nainiti nekoliko preptostavki. Najstarije zvijezde
(zvijezde p r v o g narataja) nastale su od primordijalnog v o d i k a i he
lija stvorenih ubrzo poslije nastanka svemira. Te su zvijezde siro
mane teim elementima jer su oni stvoreni kasnije u eksplozijama
d r u g i h z v i j e z d a (supernove). M l a d e zvijezde (zvijezde d r u g o g i
treeg narataja, primjerice nae Sunce) imaju te tee elemente jer su
200

Boja znanost

nastale iz mjeavine primordijalnog v o d i k a i helija uz ostatke (zvje

z d a n u prainu) supernovih zvijezda. Temelj procjene starosti z v i
jezda p r v o g narataja je njihov kemijski sastav povezan s veliinom.
U Mlijenoj stazi takve stare zvijezde nalazimo u kuglastim jatima
i z v a n galaktikog diska, jer je disk m l a d i od vanjskih jata.
Imajui u v i d u irinu ukljuenih pretpostavki i p o t p u n u tehni
ku neovisnost ta d v a naina procjene, ohrabruje da se rezultati
r a z l i k u j u samo za faktor d v a , odnosno da se procjene starosti sve
m i r a uvijek kreu u rasponu od 10 do 20 m i l i j a r d i g o d i n a .
Omjer brzine protoka vremena u K n j i z i Postanka i naeg p r o
toka vremena od b i l i j u n n a p r a m a jedan, odnosno est d a n a n a p r a
ma 15 m i l i j a r d i g o d i n a , nije ekstrapolacija. Taj je omjer izraunat
na temelju poznate granine temperature nastanka materije (pro
tona i neutrona), vrijednosti koju moemo izmjeriti u f i z i k a l n i m
laboratorijima, i izmjerene temperature crnine svemira, odnosno
kozmikog p o z a d i n s k o g zraenja.

C . R A Z L O G P O S T O J A N J A BIBLIJSKOG K A L E N D A R A

B i b l i j s k i kalendar je djelomice nastao zbrajanjem starosti osoba

s p o m e n u t i h u Bibliji. K a d toga ne bi b i l o , ne bi postojala pote
koa sa starou svemira od 10 do 20 m i l i j a r d i g o d i n a , n i t i s f o s i l i
m a o d n e k o l i k o m i l i j u n a g o d i n a . N e b i postojao n i k a k a v nain
procjene ni usporedbe biblijskih vremena sa stvarnou. Oito je
da se vremena spomenuta u Bibliji s r a z l o g o m nalaze u njoj.
K a l e n d a r se moda ne ini kljunim u drutvenim i teolokim
pitanjima s kojima se Biblija b a v i . Da je grad Ur bio sredite i d o l o p o k l o n s t v a prije o t p r i l i k e 3900 g o d i n a (Knjiga Postanka 11) i l i da
je Joua b i t k u k o d Jerihona v o d i o u proljee, u vrijeme etve prije
3400 g o d i n a (Joua 3 i 6), ne bi bilo vano da se r a d i samo u tek
stu stvorenom za stvaranje p r a v e d n o g i m o r a l n o g drutva. ini se
da je autor t a k v u informaciju smatrao vanom za dostizanje elje
nog cilja. P r o r o k Izaija je to objasnio na sljedei nain: " J a h v i se
svidjelo z b o g njegove pravednosti da uzvelia i p r o s l a v i Z a k o n
s v o j . " (Izaija 42,21)
O v o velianje Z a k o n a o d n o s i se na " d o d a t n e " informacije p o
put o n i h potrebnih za stvaranje kalendara. P r e m d a nema naina
dokazivanja k a k o d o p r i n o s i to onome " l j u b i blinjega kao samoga
sebe" (Levitski z a k o n i k 19,18) i l i obdravanju abata (Ponovljeni
Dodatak 201

z a k o n 5,12), m o e m o d o k a z a t i (arheoloki i d r u g i m s r o d n i m
znanostima) tonost b i b l i j s k o g opisa U r a i Joue, kao i m n o g i h
d r u g i h d a v n i h dogaaja.
A k o su te d o k a z i v e tvrdnje istinite, moda su i n e d o k a z i v e bib
lijske tvrdnje, primjerice k o r i s t i od potovanja susjeda i l i estitosti
u obavljanju p o s l o v a , takoer istinite. N a p o s l j e t k u , n a l a z i m o ih u
istoj K n j i z i .

D. DUGOVJENOST U VRIJEME A D A M A I E V E

Potekoa se javlja i u susretu s v r l o v e l i k o m dugovjenou b i

b l i j s k i h osoba prije N o e . itamo da je Metualah ivio 969 g o d i n a
(Knjiga Postanka 1,27). Jered je ivio 962 godine (Knjiga Postanka
1,20). T i j e k o m pet narataja od A d a m a do N o e prosjeni je l j u d s k i
vijek iznosio 600 g o d i n a . Je li to mogue?
Vrijeme koje predstavljaju ti narataji svakako je proteklo. To
z n a m o i z injenice d a b i b l i j s k o vrijeme izmeu A d a m a i N o e
o d g o v a r a arheolokim p o d a c i m a odgovarajuih dogaaja. Da to
l i k o g o d i n a nije proteklo n a d n e v c i se ne bi p o k l a p a l i . N e k i sma
traju k a k o s u s p o m e n u t e osobe z a p r a v o k o m b i n a c i j a n e k o l i k o
narataja. Ja t v r d i m da su one doivjele n a p i s a n u d o b .
Starenje je metaboliki proces. Svaka je vrsta p r o g r a m i r a n a za
smrt u odreenoj d o b i . Z b o g toga buhe ive do pet g o d i n a , p s i
oko 15 g o d i n a , a l j u d i oko 70 godina. Buhe n i k a d ne d o z i v e 70 go
d i n a . N j i h o v genetski ustroj to im ne doputa.
Ima uasnih mutacija koje utjeu na proces starenja. Progerija
gotovo desetorostruko u b r z a v a starenje, a njezina je posljedica da
dijete u m i r e u starakom tijelu. U o k v i r u mogunosti je i obrtanje
tog procesa, desetorostruko usporavanje starosti. B i l o bi i z n e n a
ujue, a l i ne i n e z a m i s l i v o , da mijenjanjem b u h i n o g genoma de
setorostruko p r o d u l j i m o njezin ivotni vijek, to znai da bi iv
jela 50 g o d i n a . N a p o s l j e t k u , m n o g o je ivotinjskih vrsta jo duljeg
ivota. injenica da nijedna ivua ivotinja ne dostie d u g o
vjenost p o v e z a n u s osobama iz vremena prije N o e ne iskljuuje
postojanje takvog potencijala u naem g e n o m u .
A k o je l j u d s k i m e t a b o l i z a m u vrijeme prije N o e bio sporiji, a
ivotni vijek odgovarajue d u l j i , to ne bismo v i d j e l i na f o s i l i m a .
S p o r i j i m e t a b o l i z a m b i stvarao fosile k o j i kao d a s u nastali o d
mlaih j e d i n k i .
2 0 2 Boja znanost

R a s p o n starosti ena p r i l i k o m p r v o g raanja i s m r t i osoba u

vrijeme prije N o e g o v o r i o postojanju razliitih metabolikih p r o
cesa. U s k l a d u s p o p u l a c i j s k o m genetikom, o k o l i n a iz toga o d a b i
re ono to je najpogodnije. N a h m a n i d e s sugerira da su skraiva
nje ivotne d o b i poslije N o i n o g vremena i irenje populacije p o s l i
je unitenja K u l e babilonske (Knjiga Postanka 11,1ff) posljedica
zahtjevnije k l i m e . M a i m o n i d e s to p o v e z u j e s p r o m j e n a m a u
p r e h r a n i . Obje pretpostavke zvue p o p u t okolinog odabira. Bez
o b z i r a na u z r o k , do A b r a h a m o v a vremena, deset narataja p o s l i
je N o e , Sarajino raanje u d o b i od 90 g o d i n a zahtijeva p r a v o udo
(Knjiga Postanka 18,10ff).
U s p o r e d b a d o b i u vrijeme raanja i s m r t i osoba prije N o e s
odgovarajuom d o b i danas o t k r i v a z a n i m l j i v u injenicu. U v r i
jeme prije N o e starost roditelja u vrijeme roenja p r v o g djeteta je
izmeu 100 i 130 g o d i n a . L j u d i tada u m i r u u d o b i izmeu 600 i
900 g o d i n a . Danas djeca ulaze u pubertet u d o b i od 11 do 13 go
d i n a . U m i r e m o u d o b i izmeu 60 i 90 g o d i n a . Obratite pozornost
na relaciju. Vrijeme puberteta i smrti u doba prije N o e deset je p u
ta dulje od dananjeg, kao da se proces usporio deset p u t a . To se
m o g l o d o g o d i t i z b o g metabolike promjene.
Ta dugovjenost potakla je z a n i m l j i v u pretpostavku o kojoj se
prije 1500 g o d i n a pisalo u T a l m u d u . P s a l m i govore k a k o je prije
predaje Tore m o r a l o protei tisuu narataja: " O n se uvijek sjea
svojega Saveza, rijei koju dade tisui narataja" (Psalam 105,8).
A l i , primjeuje T a l m u d , samo je 26 narataja prolo od A d a m a i
primanja due ovjeanstva, neame, do Mojsija koji na Sinaju p r i
ma T o r u . Gdje je preostalih 974 narataja? T a l m u d n a v o d i neko
l i k o pretpostavki. Sljedei zakljuak je moj.
A k o prosjeno trajanje narataja i z n o s i 130 g o d i n a (po ivotnoj
d o b i prije N o e ) , t i h bi 974 narataja trajalo oko 130 000 g o d i n a . Je
su li neandertalci i kromanjonci nedostajui narataji koji n i k a d
n i s u stvoreni? Prisjetite se da se u o v o m sluaju stvaranje o d n o s i
na stvaranje neame, a ne na stvaranje tijela.

E. TREI D A N P O S T A N K A

Biblija nastanak m o r a i pojavu k o p n a biljei treeg dana pos

tanka. Tada su na Z e m l j i nikle trave i voke (Knjiga Postanka 1,913). To sa s o b o m d o n o s i n e k o l i k o kronolokih potekoa. P r o Dodatak 2 0 3

raunato (zemaljsko) vrijeme treeg dana traje od prije 3,8 milijar

di g o d i n a do prije 1,8 m i l i j a r d i godina. Pojava tekue v o d e i bilj
n o g ivota u s k l a d u je s paleontolokim p o d a c i m a od prije 3,8 m i
lijardi g o d i n a za oba dogaaja. Ipak, p r v e su biljke bile v r l o jed
nostavne, sastojale su se od jednostaninih bakterija i a l g i , i ni u
k o m se sluaju nije r a d i l o o biblijskom p o p i s u trava i voki. K o p
nene biljke meu fosilima n a l a z i m o tek prije o t p r i l i k e 400 m i l i j u
na g o d i n a , a cvjetnice prije oko 120 m i l i j u n a godina. Moe li se p a
leontologiju p o m i r i t i s b i b l i j s k i m nadnevcima?
N a h m a n i d e s o v s e d a m stotina g o d i n a star k o m e n t a r K n j i g e
Postanka 1,12 daje informacije potrebne za usklaivanje ta d v a i z
v o r a znanja. " N a r e d b i [pojave razliitih vrsta vegetacije] nije d o
dijeljen poseban d a n jer se ne r a d i o jedinstvenoj zadai." P r e m d a
je po b i b l i j s k o m kazivanju trei d a n posluio kao temelj nastanka
n a p r e d n i h o b l i k a biljaka, stvarne se biljke n i s u morale tada poja
v i t i . M o l e k u l a r n a biologija je otkrila da neke vrste jednostaninih
algi imaju stotinu puta vie D N K (genetskih informacija) o d stani
ca sisavaca. Tako v e l i k a genetska knjinica zaista moe sadrava
ti temeljne informacije biljaka koje su se pojavile m n o g o kasnije.
R a z l o g takva N a h m a n i d e s o v o g komentara n a l a z i se na d r u g i m
mjestima Knjige Postanka. K a d Biblija spominje t e m u od nepo
srednog a l i ne i trajnog zanimanja, saima njezinu k r o n o l o g i j u i
cijelu je opisuje na jednom mjestu umjesto da je rascjepka k a s n i
jim narativima.
Na zavretku Knjige Postanka 11 saznajemo da je A b r a h a m o v
otac Terah svoju obitelj poveo iz U r a (grada u M e z o p o t a m i j i ) i
k r e n u o p r e m a K a n a a n u ( s u v r e m e n o m Izraelu). N e stigavi d o
Kanaana, nastanjuju se u g r a d u H a r a n u . Terahu je p r i l i k o m A b r a h a m o v a roenja bilo 70 g o d i n a (Knjiga Postanka 11,26). U m r o je
u H a r a n u u d o b i od 205 godina (Knjiga Postanka 11,32). Ve slje
dei stih (Knjiga Postanka 12,1) g o v o r i da je Vjeni p o z v a o A b r a
hama i naloio mu da krene u K a n a a n , to je on s obitelji i uinio.
Saznajemo da je " A b r a h a m u bilo sedamdeset i pet g o d i n a k a d je
otiao iz H a r a n a " (Knjiga Postanka 12,4). Slijed reenica bi nala
gao da je Terah u m r o prije A b r a h a m o v a polaska. A l i jednostavna
aritmetika pokazuje da je Terah poslije A b r a h a m o v a odlaska i
v i o jo ezdeset godina. A b r a h a m i Saraja svog p r v o g sina Izaka
i m a j u 25 g o d i n a kasnije (Knjiga Postanka 21), a Terah e ivjeti jo
34 godine, a l i se on poslije zavretka Knjige Postanka 11 vie ne
spominje. Terah je b i o vaan jer je potjecao iz loze koja je v o d i l a
2 0 4 Boja znanost

A b r a h a m u , Izaku i J a k o v u . Meutim, on nije stalno z a n i m l j i v za

priu. Umjesto da poslije narui priu o I z a k o v u ivotu obavjeu
o djedovoj smrti, Biblija saima Terahov ivot a l i n a m daje potre
bne informacije (razliite dobi) da sami izraunamo to nas z a n i
m a , ujedno i da nauimo tu kljunu tehniku biblijskog tumaenja.
B i b l i j u zanimaju biljke, ali se usredotouje na razvoj ivotinj
skog svijeta koji v o d i nastanku ovjeanstva i p o t o m A b r a h a m o v e
loze. U t o m cilju Biblija priu o b i l j k a m a zavrava u d v a stiha
(Knjiga Postanka 11-12) i p o t o m se oslanja na nae razumijevanje
b i b l i j s k o g tumaenja (primjerice N a h m a n i d e s o v komentar) z a
odreivanje p r a v i l n o g redoslijeda zbivanja. N a h m a n i d e s n a m sa
mo za biljke g o v o r i da im je kronologija saeta. Teme Knjige Pos
tanka 1 u svezi sa ivotinjama su od trajnog zanimanja jer v o d e
p r e m a ovjeku, pa se t o m slijedu od u k u p n o est dana i 31 stiha
posveuju p u n a d v a dana (pet i est), odnosno 12 stihova (Knjiga
Postanka 1,20-31).

F. P O T O P U NOINO D O B A

Moda najtvrdokorniji p r o b l e m usklaivanja Biblije i znanosti

predstavlja Potop u N o i n o doba (Knjiga Postanka 6-8), odnosno
prije oko 4100 godina. U njemu nestaje sav ivot. Samo N o a , nje
g o v a obitelj i d v a i l i etrnaest p r e d s t a v n i k a svake ivotinjske
vrste preivljavaju o l u j u u posebno p r i p r e m l j e n o j lai (Knjiga
Postanka 6,17-22; 7,2).
P r e m d a su prie o p o t o p u este u mnogo d r e v n i h k u l t u r a , ame
rike civilizacije se, primjerice, ne prekidaju u vrijeme biblijskog
Potopa. N i j e m i poznat nijedan tradicijski komentar koji b i posve
zadovoljio razlike izmeu znanosti i biblijske prie. Ima meutim
nagovjetaja koji b i , moda, m o g l i b i t i vani. N a h m a n i d e s p r i m
jeuje da su Potop moda preivjele i druge osobe o s i m N o e i nje
gove obitelji (temeljeno na K n j i z i Postanka 6,4). N o i n a laa nala
se na p l a n i n i A r a r a t u za koji se vjeruje (ali nije nedvojbeno) da se
n a l a z i u A r m e n i j i (Knjiga Postanka 8,4). A l i , kako primjeuje N a h
manides, m n o g o je p l a n i n a u svijetu vie od o n i h u A r m e n i j i . Pre
ma l o k a l n i m legendama starim dvije tisue g o d i n a , podruja oko
S r e d o z e m n o g m o r a takoer n i s u b i l a zahvaena p o t o p o m . T i
i z v o r i upuuju na injenicu da je potop bio lokalne n a r a v i , a ne
svjetske.
Dodatak 2 0 5

M e z o p o t a m i j a , podruje u k o j e m se nalaze B a b i l o n i U r , a
vjerojatno i N o i n d o m , s t r i je strane okrueno rijekama Eufrat i
Tigris. R a d i se u g l a v n o m o r a v n i c i . V e l i k a p o p l a v a prije o t p r i l i k e
pet tisua g o d i n a stvorila je pokraj U r a naslagu taloga debljine tri
metra. P r e m a tome, p o p l a v a u N o i n o vrijeme ne bi bila p r v a .
K o l e g i c a Peggy K e t z je u hebrejskom tekstu primijetila vanu
r a z l i k u . P r v o spominjanje plana za unitenje ivota glasi: "Ree
Jahve: 'Ljude koje sam stvorio izbrisat u s lica zemlje (adame)
od ovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u z r a k u ' " (Knjiga Postanka
6,7). Tijekom cijele prie o P o t o p u unitenje se o d n o s i na unitenje
s lica areca, a ne adame. P r e m d a se i adama i arec m o g u prevesti kao
' z e m l j a ' , m o g u se o d n o s i t i na l o k a l n a podruja, a ne na cijelu
Z e m l j u . N a primjer: " G l a d se proiri p o svoj zemlji (arecu)" (Knji
ga Postanka 41,56), i l i " N i j e b i l o hrane u cijeloj z e m l j i (arecu)"
(Knjiga Postanka 47,13). K a j i n je protjeran "s lica zemlje (adame)"
(Knjiga Postanka 4,14). On nije otiao na more, n i t i je sa Zemlje
otiao n a M a r s ! V i d i m o d a p o j m o v i uporabljeni z a zemlju, arec i
adama, esto imaju ogranien geoloki doseg.
Promjena izriaja s adame na arec moda g o v o r i o promjeni bo
anske namjere, promjenu s unitenja svega ivoga na unitenje
iskvarenog mezopotamijskog podruja. Ta promjena plana mo
da je nagovijetena stihom poslije Knjige Postanka 6,7 c i t i r a n i m
gore: " A l i je N o a naao milost u oima J a h v i n i m . " (Knjiga Postan
ka 6,8) Stvari su krenule loe, a l i nije sve bilo izgubljeno. B i l o je u
M e z o p o t a m i j i i d o b r i h stvari. Od tog stiha nadalje unitenje je
ogranieno na lice areca.

2 0 6 Boja znanost