SVETA RITO - SVETICE NEMOGUEG!

ivot svete Rite Stoljeima je sv. Rita iz Cascie (1381-1457.) bila jedna od najglasovitijih svetica katolike Crkve. Poznata je kao "Svetica nemogueg" zbog njenih divnih odgovora na molitve, kao i znaajnih dogaaja samog njenog ivota. Rita Lotti roena je 1381. godine u seocetu Roccaporena blizu Cascie, u talijanskoj provinciji Umbriji. Njezini roditelji Antonio i Amata vidjeli su u svom jedinom djetetu osobit dar od Boga otkad je roena, kad su ve bili u poodmaklim godinama. Suprunici Lottis bili su predani krani, pruivi svojoj keri svjedoanstvo snane vjere u Boga i stvarnog primjera duhovnog ivota, osobito u njihovoj ulozi slubenih mirotvoraca ili pomiritelja meu svojim sugraanima. Stoga ne treba uditi da je Rita, koja je dijelila snanu vjeru i vjersku predanost svojih roditelja, imala elju posvetiti svoj ivot Bogu kao redovnica. Neoekivan je bio odgovor Antonija i Amate, koji su htjeli da se Rita uda i tovie ve dogovorili, po njima, prikladnog supruga za nju. Premda ispoetka razoarana, Rita je shvatila da je taj izbor izraz volje Boje za nju te je pristala. I graansko i crkveno ozraje tog vremena bilo je nezdravo uestali sukobi i obiteljska suparnitva obino su se rjeavali zakonom osvete na drutvenoj razini, dok je u Crkvenom ivotu vladala sablazan protupapa i njihovih suparnikih biskupa. Jedino dijete vremenih roditelja trebalo je biti sigurnije pod zatitom dobrog supruga, mislili su, nego unutar nebranjenih zidova samostana. Tako se Rita udala za Paola Mancinija, dobrog ovjeka, premda snane i silovite naravi. Njihov je brak bio blagoslovljen dvojicom sinova, moda blizancima, te su se Ritini dani uskoro ispunili uobiajenim poslovima supruge, majke i kuanice, dok je Paolo bio zaposlen kao gradski uvar. Kao nii gradski slubenik, Paolo je esto bivao uvuen u sukobe meu suparnikim politikim stranama, to moe objasniti tragediju koja je konano dotakla obitelj Mancini. Kad se jedan lan vraao s posla bio,zaskoen i ubijen. Njen joj je suprug nanosio mnogo patnje, ali ona je molitvama i blagou uzvraala na njegovu okrutnost. Obrativi se, postao je osvjedoenim i bogobojaznim vjernikom. Ali sv. je Rita bila podvrgnuta jo jednoj velikoj alosti kad je njen suprug bio ubijen. Bol koju je Riti nanijela ta neoekivana i nasilna smrt bila je pomijeana sa strahom da e njeni sinovi pokuati osvetiti oevu smrt. Otkrila je da su njena dva sina razmiljala o osveivanju oca. Bojala se da bi mogli ostvariti svoje elje u skladu s loim obiajem osvete. Uzvienom je ljubavlju prema njihovim duama molila Boga da im radije oduzme ovaj ivot nego da dopusti da uine taj

veliki grijeh. Njen uzor pratanja, njene rijei pouke i zauzimanje, njene molitve za obraenje njihovih srdaca, bile su nemone dirnuti mladie i odvratiti ih od odmazde, tako da je Rita cijelu stvar posve povjerila Bogu, molei ga da rijei tu situaciju koja je bila izvan njene moi. Nedugo potom obojica su umrli, nakon to su se pripravili za susret s Bogom. Ostavi sama, Rita se posvetila dobrotvornom radu i molitvi. Konano je udnja da ue u samostan jo jednom narasla u njoj, ali njene molbe da ue u red Augustinskih redovnica iz Cascie bile su ne jednom, ve tri puta odbijene. Premda je Rita bila poznata redovnicama samostana Svete Marije Magdalene, nasilnost koja je okruivala Paolovu smrt prevagnula je, prema ocjeni zajednice, nad njenim dobrim znaajem i vjerskim duhom. Redovnice su se bojale staviti na kunju mir samostanskog ivota, vjerojatno zbog toga to je jedna od lanica pripadala obitelji odgovornoj za Paolovo umorstvo. Ali, Rita je duboko osjeala da je to bilo poslanje na koje je pozvana i utekla se zagovoru trojice svetaca, sv. Ivanu Krstitelju, sv. Augustinu i sv. Nikoli iz Tolentina. Nakon treeg odbijanja redovnica, Rita je spoznala da ona sama mora njihove strahove umiriti. Pregovarala je s Paolovom kao i suparnikom obitelji i nagovorila ih da privedu kraju njihovo neprijateljstvo i ive u miru. Njen pratajui duh nesumnjivo im je bio nadahnue i uzor te su se obitelji pomirile. Potpisale su ispravu o tome i kad ju je Rita pokazala redovnicama, one vie nisu imale razloga da ju odbiju. udesno je ula u samostan i bilo joj je doputeno da ostane. To se zbilo oko godine 1411. Rita Lotti Mancini postala je sestra Rita. Sljedeih etrdeset godina Rita je ivjela ivotom augustinke u skladu s Pravilima sveca kojeg je godinama ranije izabrala za svog duhovnog oca, sv. Augustina iz Hipona. Njegovo je bilo plemenito Pravilo koje poziva lanice zajednice da na svaki mogui nain tee ostvarenju zajednitva misli i srca s Bogom te jedna s drugom. Dane je provodila u molitvi i razmiljanju, u sluenju bolesnima i siromanima i u djelatnostima nunim za ivot male zajednice. U samostanu je ivot sv. Rite bio obiljeen velikim milosrem i strogim pokorama. Po njenim molitvama mnogi su zadobili ozdravljenja, izbavljenja od zla i druge osobite milosti od Boga. Nakon dvadeset i pet godina vjerskoga ivota, Rita je primila ono to je smatrala najdragocjenijim i osobitim darom od Boga. Uvijek predana raspetom Isusu, u njoj je neprekidno rasla elja da sudjeluje u njegovom velikom inu ljubavi za nju i za svo ovjeanstvo pomaui nositi mu kri. Jedan dan dok je kleei molila, elo joj probode trn iz krune koja je pokrivala samu Isusovu glavu. Nosila je tu ranu petnaest godina sve do smrti. Da bi mogla dijeliti bol od trnja Njegove Krune, Gospodin je sv. Riti udijelio ranu od trna na elu. Rana je bila vrlo bolna i irila je neugodan miris, pa ipak ona ju je smatrala velikom milou. Molila je: "O, voljeni Isuse, uveaj moju strpljivost kako moja patnja raste." Rana joj je ostala do kraja ivota. Zadnjih je nekoliko godina ivota bila prikovana uz krevet. Posljednji od mnogih krieva koje je prikazala u ivotu sada je bio i ponizan poloaj invalida, potpuno ovisnog o milosru sestara. Naposljetku, 22. svibnja 1457. Ritin ivot na zemlji doao je kraju. Razni krievi koje je nosila kao supruga, udovica, majka i redovnica odloeni su na stranu jednom zauvijek otkad ju je prigrlio Uskrsli Gospodin. Vjernici su pohrlili u samostan da joj odaju posljednju poast. Nebrojena uda zbila su se njezinim zagovorom, a tovanje svetice nadaleko se proirilo. Tijelo sv. Rite ouvalo se stoljeima posve nedirnuto, a s vremenom je poelo iriti ugodan miris. Tijekom obreda proglaenja blaenom, tijelo svetice samo je ustalo i otvorilo oi.

Bog je uo molitve sv. Rite za druge u nebrojenim prilikama, a ona e se zasigurno rado opet zauzeti u ime onih koji je sada mole - kako bi se nastavilo razumijevanje istine o veliini njezinog imena: Svetica nemogueg! Svetico nemogueg! Sveta zatitnice nevoljnika, sveta Rito, ije molbe Nebeski Otac ne odbija, koja si zbog obilja u postizanju milosti nazvana "Zagovornicom bespomonih", pa ak i neizvedivog, sveta Rito, tako ponizna, tako ista, tako ojadena, tako strpljiva, s tako samilosnom ljubavi za Raspetog Isusa, jer si od Njega isprosila sve to si traila, te se zbog toga svi s povjerenjem uzdaju u tebe u nadi utjehe ili izbavljenja; budi milostiva svojim moliteljima i zaloi se svojim utjecajem kod Boga poradi njih; udijeli obilje milosti sada, kao to si ih udijelila u tolikim udesnim sluajevima na veliku slavu Boju, za irenje tvog tovanja i utjehu onima koji vjeruju u te. Obeajemo, ako nae molbe budu usliane, da emo te slaviti objavljujui tvoje milosti, blagoslivljati te i pjevati vazda hvale tebi u ast. Uzdajui se u tvoje zasluge i utjecaj kod Presvetog Srca Isusovog, molimo te:______________________________ (Ovdje navedite svoju pronju).