Po umi, irom,

bez staze, puta, Jeurka Jeid povazdan luta. Lovom se bavi, esto ga vide, s trista kopalja na juri ide. I vuk, i medo, pa ak i ovca, poznaju jea, slavnog lovca. Jastreb ga tuje, vuk mu se sklanja, zmija ga arka po svu nod sanja. Pred njim, dan hoda, iri se strava, njegovim tragom putuje slava.

LIJINO PISMO

Jednoga dana,

vidjeli nismo, Jeid je, kau, dobio pismo.

Medeno pismo, priao meca, stiglo u torbi potara zeca. Adresa kratka, slova k'o jaja: "Za druga Jea Na kraju gaja" U pismu pie: "Jeurka, brate, sanjam te esto i mislim na te. Evo ti piem iz kamenjara guskinim perom. Divno li ara! Doi na ruak u moju logu, pouri samo, ne ali nogu. Sa punim loncem i masnim brkom ekat du na te, pouri trkom.

Njeno te grli medena lica i pozdrave alje lisica Mica." Je se veseli:

Na gozbu, veli, tu ale nema, hajd da se sprema. Jeurka Jeid lukavo kilji, pregleda bodlje i svaku ilji. Ako bi usput dolo do boja, nek bude spremna obrana moja. Sunani krug se u zenit dig'o kad je Jeurka do lije stig'o. Pred kudom-logom, kamenog zida, Jeurka Jeid svoj eir skida, klanja se, smjeka, kavalir pravi, biranom frazom lisicu zdravi:

KOD LIJINE KUE

Dobar dan, lijo, vrlino ista, klanjam se tebi, sa bodlja trista. Nek perje pjetla krasi tvoj dom, koko nek sjedi u loncu tvom! Guskino krilo lepeza tvoja, a jastuk meki patkica koja. ivjela vjeno u miru, sredi, nikada lave

ne ula psedi. I jo ti ovo na kraju velim: ja sam za ruak trbuhom cijelim! Otpoe ruak aroban, bajni. I je i lija

od masti sjajni. Jelo za jelom samo se nie, Jeurka esto zdravicu die: u zdravlje lije i njene kude, za pogibiju loveva ude. Nie se ruak etverosatni, zategnu trbuh k'o bubanj ratni.

NO

Evo i nodi, nad umom cijelom nadvi se suton sa modrim velom.

Promakna samo leptirid koji i vjetar nodnik listove broji. Utihnu uma, nestade graje, maaka divljih oi se sjaje. Skitnica svitac

svjetiljku pali, arobnim sjajem putanju zali. A sova huknu svoj ratni zov: Dr'te se, ptice, poinje lov!

RASTANAK

Jeid se die, njukicu brie. Ja moram kudi, dosta je vie. Dobro je bilo, na stranu ala, lisice draga, e, ba ti hvala. Moja je kuda vrsta k'o grad, prenodi u njoj. Kuda de sad? Tako ga lija za konak sladi, a je se brani, ta da se radi: Zahvaljujem se pozivu tvom, al' mi je drai moj skromni dom! Ostani, kume,

lija sve gue, moli ga, zove, za ruku vue. Al' je, tvrdoglav, osta pri svom. Drai je meni moj skromni dom! utedi umom je mjeri put, kroz granje mjesec svijetli mu put. Ide je, guna, dok zvijezde sjaju: Kudico moja najljepi raju!

POTJERA

Ostade lija, misli se: Vraga, to mu je kuda toliko draga? Kad Jeid tako

udi za njom, bit' de to, bogme, bogati dom. Jo ima, moda, od perja pod, peene eve krase mu svod. Ta kuda, vjeruj, obiljem sja. Podi du, kradom, da vidim ja.

VUK

Pouri lija, neujna sjena, paperje meko noga je njena. Dok juri tako uz grobni muk, pred njom, na stazi, stvori se vuk. Grrrr, kuda uri, kai-der lovcu;

moda si, negdje, pronala ovcu? Idem da doznam lija sve duva zato je kudu toliko uva. Eh, kuda. trice! Veli vuk zao. Ta ja bi svoju za jagnje dao! Podi du s tobom, jer volim alu, hodu da vidim jea budalu!

MEDO

Dok jure dalje brzo k'o strijela, srete ih medo, prijatelj pela. Sumljiva urba medo ih gleda moda ste nali jezero meda? Ne, nego matu golica moju,

zato je voli kudicu svoju.

Kudica, glupost! Moje mi njuke, svoju bih dao za gnjile kruke. Za satid meda dat' du je svakom! Govori medo na jelu lakom. Podi du s vama, jer volim alu, hodu da vidim jea budalu!

DIVLJA SVINJA

Sve troje jure k'o divlja rijeka, odjednom evo kaljuga neka. Divlja se svinja u njoj banja, pospano kilji i jelo sanja. Hr-nji, junaci,

sumnjiva trka, negdje se, valjda, bogovski krka?!

Poskoi svinja uz mnogo graje, a vuk joj nato odgovor daje: Traimo razlog, blatnjava zvijezdo, zato je voli roeno gnijezdo! Roeno gnijezdo! Tako mi sala, za pola ruka ja bih ga dala! Podi du s vama, jer volim alu, hodu da vidim jea budalu!

PRED JEEVOM KUICOM

Svi jure slono ka cilju svom,

kuda god prou prasak i lom! Pristigli jea, glede: on stade kraj neke stare bukove klade. Pod kladom rupa, tamna i gluha, prostirka u njoj od lida suha. Tu Jeid ue, pliva u sredi, uti i pipa gdje li de ledi. Namjesti krevet, od pedlja dui,

zijevnu, pa lee i noge prui. Sav blaen, sretan, nie bez broja: Kudico draga, Slobodo moja! Palato divna, drvenog svoda, kolijevko meka, lisnatog poda, uvijek du vjeran osati tebi, nizato ja te mijenjao ne bi'! U tebi ivim bez brige, straha i branit du te do zadnjeg daha!

TRI GALAMDIJE

Medvjed i svinja i s njima vuja grmnue gromko prava oluja: Budalo jeu, bodljivi soju,

zar tako cijeni stradaru svoju?!

Koliba tvoja prava je baba, krov ti truo, prostirka slaba. tenara to je, tijesna, i gluha, sigurno u njoj ima i buha! Kudicu takvu, hvalio mali, za ruak dobar svakom bi dali! Rekoe tako njih troje, ljuti, dok mudra lija po strani uti.

JEEV ODGOVOR

Die se Jeid, oi mu sjaje, gostima udnim odgovor daje: Ma kakav bio moj rodni prag, on mi je ipak

mio i drag. Prost je i skroman, ali je moj, tu sam slobodan i gazda svoj. Vrijedan sam, radim, bavim se lovom i mirno ivim pod svojim krovom. To samo hulje, nosi ih vrag za ruak daju svoj rodni prag! Zbog toga samo, lude vas troje, estite kude

nemate svoje. ivite, ujem, od skitnje, pljake i svrit dete naopake! To slua lija, pa sudi zdravo: Sad vidim i ja, je ima pravo! To ree, klisnu jednom duviku,

a ono troje digoe viku: Je nema pravo, nastranu ala; a i ti, lijo, ba si budala!

KRAJ

ta dalje bjee, kakav je kraj? Priat du i to, potanko, znaj. Krvnika vuka, jadna mu majka, umlati brzo seljaka hajka. Trapavog medu, oh, kuku, lele, do same smrti izbole pele. I divlja svinja pade k'o kruka, smae je zimus lovaka puka. Po umi, danas, bez staze, puta Jeurka Jeid lovi i luta. Vjetak i majstor u poslu svom, radi i uva roeni dom.