OGLEDI O HRVATSKOM DRUTVU - Zoran Malenica

1. TUMANOV KONCEPT STVARANJA SAMOSTALNE HRVATSKE DRAVE

Osnovna pretpostavka za uspostavu samostalne hrvatske drave, u tumanovoj viziji, jest pomirba svih politikih sastavnica unutar hrvatske nacije, a prije svega ustaa i partizana. Ta se pomirba trebala oitovati u suglasnosti oko osnovne ideje - uspostave samostalne hrvatske drave. Da bi se razbila i izmijenila izrazito negativna slika o ustakom pokretu, trebalo je afirmirati miljenje da je ustaki pokret simbolizirao iskonsku tenju hrvatskog naroda za vlastitom dravom. Ono ega se trebao odrei partizanski pokret kao svoga doprinosa ideji svehrvatskog pomirenja jest prihvaanje samostalne hrvatske drave, jer je svojedobna odluka o ulasku hrvatskog naroda u junoslavensku zajednicu naroda bila povijesni promaaj. Druga bitna pretpostavka tumanova koncepta stvaranja hrvatske drave bila je okupljanje svih segmenata hrvatstva: hrvata u rh, zatim hrvata u ostalim republikama bive jugoslavije i iseljenih hrvata. Trea pretpostavka tumanova projekta bila je vezana za granice budue samostalne hrvatske drave. Polazei od toga da su granice rh u geopolitikom i geostratekom smislu izrazito nepovoljne, tuman je smatrao da se one trebaju proiriti prema bih. Opravdanje za takvo irenje on nalaziu tzv. Povijesnom pravu, tj. u tome da su se hrvati, naseljavajui ove prostore, prvobitno nastanili na veem dijelu prostora dananje bih, dok su srbi i muslimani-bonjaci doli na te prostore poslije. Na to se nastavlja i miljenje da su muslimani umjetno stvorena nacija te da su oni u etnikom smislu potomci hrvata koji su prihvatili muslimansku vjeru. Tuman je u svoj projekt ukalkulirao potrebu dogovora s miloeviem odnosno srbijom o teritorijalnoj podjeli bih. Ponaanje i djelovanje bosansko-hercegovakih hrvata tijekom ratnih zbivanja 1992.-1995.g. Pokazivalo je da se s podjelom bih raunalo kao s jednim od moguih rjeenja raspletanja bosansko-hercegovake krize. Sljedea pretpostavka tumanova projekta osamostaljivanja hrvatske odnosila se na potpuno negiranje bilo kakvih vrijednosti bive jugoslavije i njezina drutveno-politikog poretka. Za hrvate ona je bila drava u kojoj je hrvatska nacija bila sustavno gospodarski izrabljivana, u kojoj nisu bile priznate religijske slobode, te drava koja je bila nedemokratska i totalitarna. to se tie gospodarskog sustava, tumanov projekt predvia uspostavu kapitalistikog gospodarskog sustava. Proces pretvorbe i privatizacije drutvenog bogatstva treba iskoristiti za formiranje nove kapitalistike klase koja e omoguiti gospodarski prosperitet hrvatske. U duhovno-ideolokom i kulturnom smislu, samostalna hrvatska drava treba se utemeljiti na nacionalistikoj ideologiji s osnovnim ciljem da se u relativno kratkom vremenu ostvari jedinstvena nacionalna svijest svakog hrvata koji e nesmetano i slobodno isticati svoje hrvatstvo. To je potrebno zato to su u dananjoj povijesti pojedini dijelovi hrvatskog naroda bili i teritorijalno i duhovno-kulturno podijeljeni, pa i meusobno sukobljeni, a u interesu drugih nacija i dravnih tvorevina koje su vladale hrvatima. Posebnu panju treba posvetiti nacionalnoj batini i tradiciji. Kod svih pripadnika manjina mora se razvijati hrvatska dravotvorna svijest. Ostvarivanje etnikih i nacionalnih prava manjina ne smije biti u funkciji slabljenja hrvatske drave. Bilo je prisutno shvaanje da bi bilo dobro da udio srpske manjine u ukupnom stanovnitvu hrvatske ne bude vei od 5%, to onda ne bi obvezivalo hrvatsku vlast na davanje ire kulturne i politike autonomije toj manjini. Tumanov koncept stvaranja samostalne hrvatske drave pretpostavlja posebnu ulogu katolike religije odnosno crkve. S obzirom na njezinu iznimnu ulogu u duhovno-kulturnom razvoju i opstanku hrvatske nacije, katolika religija mora imati veliku ulogu i u uvjetima osamostaljenja hrvatskog drutva i drave. Ona mora biti bitan element legitimnosti same dravne vlasti i drave kao takve. U takvom shvaanju nije teko uoiti sklonost poistovjeivanju hrvatstva i katolianstva. 2. SUPEKOV KONCEPT STVARANJA SAMOSTALNE HRVATSKE DRAVE

Osnovni elementi supekova ideoloko-politikog projekta stvaranja i konstruiranja samostalne hrvatske drave su: 1. Ideja o pomirenju ustaa i partizana je nepotrebna i povijesno prevladana. U tumanovoj izvedbi onaje omoguila dijelu pristaa ustake ideologije da zadobiju znatnu politiku mo i vlast u novoj hrvatskoj dravi, da nesmetano hvale ndh i njezina vou antu pavelia. S druge strane, antifaistikom partizanskom i komunistikom pokretu odricala se povijesno pozitivna uloga za opstojnost hrvatskog naroda i njegove dravnosti. Umjesto potenciranja pomirenja, mnogo vanije je ustrojiti hrvatsku dravu kao modernu, demokratsku i pravnu dravu koja e jamiti sva graanska i politika prava svim svojim graanima, bez obzira na rasne, nacionalne, spolne, svjetonazorske, religijske i druge razlike. 2. Nova hrvatska drava mora se sasvim jasno odrediti prema unutranjoj nedemokratskoj i totalitarnoj biti ustake drave i inspirirati se antifaistikom tradicijom i politikim i kulturnim pluralizmom kakav je postojao tijekom oslobodilakog rata.

3. Bilo kakva ideja o promjeni granica hrvatske drave u smislu svojatanja dijelova bih na kraju se pokazuje kao slabljenje geopolitikog i geostratekog poloaja same hrvatske drave. Zato je zauzimanje za ouvanje i uvrenje bih kao jedinstvene drave, unutar koje su priznata sva graanska i politika prava svih triju konstitutivnih naroda kao i drugih etnikih i nacionalnih manjina, stvarni politiki interes hrvatske. U tom smislu svako osporavanje nacionalne posebnosti muslimana samo e tetiti stvaranju povjerenja i suradnje hrvatskog naroda u toj dravi s tom nacionalnom zajednicom. 4. Izgradnja novog gospodarskog i drutveno-politikog sustava ne moe i ne smije zanemariti prethodne povijesne okolnosti, pa ni obiljeja prolog sustava. To se odnosi na vrijednost jednakosti i socijalne pravde i jo vie neke vrijednosti samoupravljanja. Iako je tzv. Samoupravni model socijalizma imao niz slabosti i na kraju se pokazao izrazito neefikasnim to ne znai da treba odbaciti ideju o pravu i potrebi radnika da odluuju o nekim pitanjima vezanim za uvjete rada i nagraivanja. 5. Razvijanje kapitalistikog naina privreivanja ne smije neogranieno pogodovati novim vlasnicima, a nosioce ivog rada (radnike) prepustiti samovolji vlasnika i nesputanoj slobodi trita. Hrvatska drava mora biti socijalna i drava i jamiti zatitu naela socijalne pravde. U ostvarenju tog cilja mnogo moe pomoi i uvoenje sudjelovanja radnika u upravljanju poduzeima. 6. Iako je hrvatsko drutvo nakon ovog rata postalo gotovo homogeno, u njemu ivi i dalje znatan broj srba, kao i pripadnika drugih autonomnih manjina. Tu su i pripadnici naroda s kojima su hrvati ivjeli u bivoj jugoslaviji (muslimani-bonjaci, slovenci, makedonci, crnogorci, albanci). Zato ono mora funkcionirati kao multikulturno i multireligijsko drutvo, a to znai da mora omoguavati nesmetano iskazivanje nacionalnih, jezinih i kulturnih prava svih manjina. U javnom ivotu ne smije se tolerirati nacionalna nesnoljivost prema manjinskim grupama. 7. Hrvatska, kao drava i kao drutvo, ne moe se uspjeno razvijati i integrirati u europu i svijet na podlozi rigidne nacionalistike ideologije koja onda razvija etnocentristiku svijest, strah od otvaranja prema svijetu, nevjericu prema susjedima. Hrvatska mora biti suvremena demokratska i pravna drava otvorena za ravnopravnu suradnju sa svim drugim demokratskim dravama, jer od takve plodotvorne suradnje zavisi njezin prosperitet, pa i opstojnost. 8. U sklopu priznavanja temeljnih graanskih prava i sloboda, hrvatska drava mora omoguiti nesmetano iskazivanje razliitih religijskih i svjetonazorskih uvjerenja, ali mora i izbjei opasnost takvih odnosa izmeu dravne vlasti i crkve, koji e odudarati od koncepta laike drave, koj je manje-vie prisutan u modernim demokratskim dravama. 3. POZITIVNE I NEGATIVNE POSLJEDICE TUMANOVA KONCEPTA

S obzirom na to da je tumanova koncepcija stvaranja hrvatske drave bila pretoena u programske odrednice hdz-a, moemo kritiki procijeniti kakve je sve pozitivne i negativne posljedice poluilo odjelotvorivanje te koncepcije. Najvanija pozitivna posljedica nesumnjivo je uspostava samostalne hrvatske drave. Tomu su velik obol dali hrvati iz dijaspore i iz bih. U tom smislu se moe rei da je ona nastala kao plod suglasnosti svih ideoloko-politikih sastavnica hrvatske nacije o potrebi stvaranja samostalne hrvatske drave. Ostale sastavnice tumanove koncepcije koje su bile prakticirane u proteklih desetak godina poluile su negativne posljedice i tako pokazale da konstitucija hrvatske drave na konzervativnoj politikoj platformi nailazi na velike tekoe: 1. Koncept pomirbe u irem ideolokom smislu s jedne je strane rezultirao koketiranjem s elementima ustake prolosti, a s druge potpunom demonizacijom partizanskog i komunistikog pokreta. Iako je ustavnopravno definirana kao demokratska i pravna, hrvatska drava je u zbilji sve vie gubila demokratske i socijalne sadraje. 2. Pruajui iluziju hrvatima u bih da bi se mogli i teritorijalno prikljuiti hrvatskoj, te vodei tijekom rata u toj dravi dvosmislenu politiku, tuman je doveo hrvate u vrlo nepovoljan poloaj tako da ve i neki njihovi vodei politiki predstavnici priznaju da im je drutveni i politiki poloaj tei nego to je bio u socijalistikom sustavu. 3. Primijenjeni model privatizacije i vrijeme kada je proveden, to to je proveden uglavnom prema politikim nalozima vladajue stranke, a ne po ekonomskoj logici, zatim to to je posljednjih godina voena neprimjerena ekonomska politika, sve je to dovelo hrvatsko gospodarstvo na rub propasti. 4. Inzistiranje na nacionalistikoj ideologiji kao kulturno-duhovnoj osnovici vladanja drutvom postaje sve manje uinkovito u uvjetima mira. Pokuaj nametanja kriterija pravog hrvatstva i dravotvornog ponaanja sve vie heterogenizira hrvate, naruava odnose s nacionalnim manjinama u hrvatskoj, kao i odnose sa susjedima, te stvara nepovoljnu sliku o hrvatskoj u svijetu. 5. Snano oslanjanje na katoliku crkvu dovelo je do takvog reguliranja odnosa izmeu drave i crkve koji u mnogome odstupa od naela laike drave.

4.

SUPEKOVA KRITIKA TUMANOVE PRAKTINE POLITIKE

Nakon poetka hrvatsko-muslimanskog rata u bih, supek poinje javno iznositi svoje neslaganje s tumanovom politikom i nastoji oblikovati svoju politiku koncepciju. Zbog nezadovoljstva politikim djelovanjem opozicijskih stranaka, supek u suradnji s grupom uglednih intelektualaca, pokree inicijativu za formiranje hrvatskog pokreta za demokraciju i socijalnu pravdu (hpdsp) koji bi treba drutveno i politiki aktivirati one slojeve i segmente civilnog drutva koji su izvan utjecaja postojeih politikih stranaka. S obzirom na to da su se drutvene i politike okolnosti s vremenom brzo pogoravale i da je to utjecalo na pomicanje vodeih opozicijskih stranaka politiki ulijevo i na njihovo meusobno povezivanje, moglo bi se rei da su temeljni politiki zahtjevi 6 oporbenih stranaka (sdp, hss, hsls, ids, hns i ls) koje su se odluile za predizbornu suradnju, vrlo bliski supekovim politikim stajalitima. Novost drutvene situacije je u tome to je tumanov projekt povijesno prevladan. Njegova neprijeporna zasluga je u tome to je pridonio uspostavi samostalne hrvatske drave. Meutim, on se pokazuje nedostatnim u pokuaju oblikovanja hrvatske drave kao moderne demokratske, pravne i socijalne drave te hrvatskog drutva kao modernog, razvojno orijentiranog i bogatog. U tom smislu sljedei parlamentarni izbori bit e vrlo vani za budunost hrvatske. Oni e zapravo biti odmjeravanje izmeu tumanova i supekova projekta razvoja hrvatske u 21.st. Utoliko e biti vano da se u predizbornoj kampanji to bolje objasni biraima da je upravo o tome rije na sljedeim izborima. 5. DILEME OKO ISTRAIVANJA STRATIFIKACIJE HRVATSKOG DRUTVA U SOCIJALISTIKOM RAZDOBLJU Hrvatsko je drutvo u posljednjem desetljeu 20. St. Doivjelo duboke transformacije i promjene u gotovo svim podrujima drutvenog ivota. Tomu se prethodila dva temeljna uzroka. S jedne strane brzo uruavanje socijalistikog poretka i djelatno nastojanje pobjednike stranke na prvim viestranakim demokratskim izborima 1990. G. Da nekritiki rui i mijenja sve strukture i institucionalna rjeenja koja su u njemu postojala. S druge je strane proces politikog osamostaljivanja hrvatske iz sastava bive federativne drave pratio brutalni ratni sukob. Taj je rat izazvao i velike socijalne i politike turbulencije unutar hrvatskog drutva. Ratna zbivanja su dodatno zamaglila proces pretvorbe i privatizacije nekad drutvenog bogatstva, ali i pridonijela produbljivanju drutvenih nejednakosti, do ega je dolo kao posljedica tranzicijskih procesa. S obzirom na ograniena financijska sredstva za empirijska istraivanja u drutvenim znanostima i ogranien kadrovski potencijal, pitanje je kada e se ta istraivanja obaviti. Fenomen koji due vrijeme privlai pozornost javnosti jest problem novog socijalnog raslojavanja ili stratificiranja hrvatskog drutva. Govori se o sve masovnijem siromatvu koje pogaa odreene slojeve graanstva. O svemu tome raspravljalo se na osnovi nekih uvikda u svakodnevni ivot stanovnitva, podatke o visini plaa zaposlenih, kao i o visini mirovina umirovljenika, zatim na osnovi broja nezaposlenih te broja graana i obitelji koje primaju socijalnu pomo. Ti podaci ipak ne pruaju cjelovit i realan uvid u novouspostavljenu stratifikaciju hrvatskog drutva. Studija o ekonomskoj ranjivosti i socijalnom blagostanju koju su napisali strunjaci svjetske banke, unosi neto vie svjetla u rairenost siromatva u hrvatskoj. Pokuaj kvantificiranja broj siromanjih u nekom drutvu povezan je s definiranjem samog pojma siromatva. U sociologiji se razlikuje pojam apsolutnog i relativnog siromatva. Pojam apsolutnog siromatva odnosi se na odreivanje granice siromatva nezavisno od vremena i prostora i sadrava zadovoljavanje egzistencijalnih ili primarnih potreba pojedinca. Pod pojmomm relativnog siromatva podrazumijeva se odreivanje granice siromatva u konkretnom drutvu, u odreenom vremenom. Taj se pojam siromatva naziva nacionalnim pragom siromatva. 6. METODOLOKI PRISTUP ISTRAIVANJU STRATIFIKACIJE HRVATSKOG DRUTVA NASTALE 90-IH GODINA 20.ST. U nastojanju da odrede stopu apsolutnog siromatva u hrvatskoj, istraivai su se koristili meunarodno usporedivim standardom kupovne moi za tranzicijska gospodarstva koji iznosi 4.3 amerika dolara po osobi na dan. Prema tom kriteriju, stopa apsolutnog siromatva u hrvatskoj iznosi 4%. U usporedbi s drugim tranzicijskim zemljama, osim slovenije, ta je stopa vrlo niska. Daleko je vanije utvrditi nacionalni prag siromatva ili granicu relativne bijede. U hrvatskoj ne postoji precizno odreen nacionalni prag siromatva. Istraivai su pokuali odrediti taj prag tako to su procijenili razinu ukupnih izdataka hrvatskih kuanstava, pri emu obitelji, nakon plaanja prijeko potrebnih neprehrambenih trokova, zadovoljavaju tek minimalne prehrambene potrebe. Polazei od tog odreenja nacionalnog praga siromatva, u hrvatskoj ivi 8.4% siromanih osoba. Ako se uzme u obzir standardna pogreka od 0.6% moe se zakljuiti da je stvarna stopa siromatva izmeu 7.2 i 9.6%. U zadovoljavanje osnovnih potreba ukljuena je hrana, odjea, stanovanje, komunalne usluge, osnovni kuanski ureaji, oprema za kolu i knjig, izdaci za zdravstvenu skrb te izvori

koji omoguuju udovoljavanje kulturnim i socijalnim normama prema reciprocitetu unutar socijalne mree. to znai biti siromaan u hrvatskoj? To znai siromanu i jednolinu prehranu, niu potronju, nikakvu uteevinu na koju se ovjek moe osloniti, zaduenost, loe i esto negrijane stanove, slabo obrazovanje koje ozbiljno ograniava mogunost izlaska iz siromatva. Prema spomenutom istraivanju, u hrvatskoj je otprilike svaki 22. Graanin apsolutno, a svaki 10. Relativno siromaan. U usporedbi s drugim tranzicijskim zemljama, hrvatska je u neto povoljnijem poloaju. to se tie prosudbi o obiljejima socijalne stratifikacije hrvatskog drutva te o glavnim slojevima koji ju ine, jo uvijek se oslanjamo preteno na impresionistike uvide i ve uvrijeene fraze ili opa mjesta. Sve dok ne bude obavljeno temeljito i sveobuhvatno iskustveno istraivanje o karakteru i obiljejima socijalne stratifikacije hrvatskog drutva te o tendencijama u njezinu razvoju, bit emo prisiljeni oslanjati se na parcijalne uvide ili na vlastitu socioloku "imaginaciju". Rije je o procesima nastajanja, a ne o stabiliziranoj i kristaliziranoj strukturi. Nastajanje nove stratifikacije hrvatskog drutva praeno je pojavama uzlazne i silazne pokretljivosti kao i unutargeneracijske i meugeneracijske pokretljivosti. 7. STRUKTURA I SOCIJALNA OBILJEJA GORNJIH SLOJEVA HRVATSKOG DRUTVA

U pogledu ljudskog sastava, vladajua politika i gospodarska elita doivjela je vrlo velike promjene. Politiku nomenklaturu uglavnom su inili novi ljudi koji su za vrijeme komunizma bili ili u emigraciji ili politike rtve biveg poretka. to se tie nove kapitalistike klase, nju su inili ljudi iz razliitih drutvenih slojeva. Unutar treeg, menaderskog podsloja vjerojatno je najvie ljudi koji su i u vrijeme komunizma obavljali upravljake i menaderske poslove. Pod pojmom politike nomenklature podrazumijevam nositelje vodeih politikih i drutvenih funkcija koje je na ta mjesta imenovao hdz kao vladajua stranka ili su bili birani izbornom voljom graana. Taj je naziv prikladan upravo zato to je nain regrutiranja ljudi na vodee politike poloaje bio identian nainu na koji su komunistike stranke regrutirale svoje kadrove na vodee poloajae u institucijalma socijalistikog poretka. Razlika je bila samo u sadraju kriterija koji su prakticirani u ta dva poretka. Dok je u socijalistikom poretku trebalo iskazivati privrenost marksistikoj ideologiji, za vrijeme hdz-ove vladavine trebalo je izraavati tzv. Hrvatsku dravotvornost. Strunost i profesionalnost bili su drugorazredni. Za politiku nomenklaturu karakteristino je da je imala i ima veliku drutvenu i politiku mo kojom se koristila i za vlastito ekonomsko zbrinjavanje. Uz visoke plae i druge povlastice, koje su pratile obnaanje njihovih funkcija, dio pripadnika nomenklature ostvario je nelegalne prihode. Nomenklatura ima izmeu etiri i pet tisua ljudi. Drugi podsloj ini nova kapitalistika klasa koja se obino zove tajkunskom klasom. Uz poznate tajkune, u nju se ubrajaju i mnogi drugi u javnosti manje poznati veinski vlasnici proizvodnih i drugih organizacija. Taj podsloj raspolae veim materijalnim bogastvom od politike nomenklature, ali je u snanoj politikoj sprezi s njom, jer im je omoguila stjecanje vlasnikih prava uz vrlo povoljne uvjete. Procjena veliine nove kapitalistike klase vrlo je oteana zbog netransparentnosti podataka. Trei podsloj je najbrojniji, a ine ga menaderi s tzv. Menaderskim ugovorima. Njihov je broj teko odrediti jer se i postojanje menaderskih ugovora smatra poslovnom tajnom. Oni obavljaju vodee upravljake i poduzetnike poslove u poduzeima, u javnim poduzeima, u bankama i osiguravateljskim drutvima. Menaderskim ugovorima njima su osigurane vrlo visoke plae i mnoge pogodnosti jer im osiguravaju vrlo visok ivotni standard. Trebalo bi oekivati da e revizija pretvorbe i privatizacije koja je upravo u tijeku, i kazneno gonjenje nekih tajkuna dovesti do promjena i unutar kapitalistike klase. Meutim, s obzirom na nedovoljnu politiku odlunost nove vlasti da dosljedno provede reviziju, kao i s obzirom na stanje u naem pravosuu, moe se oekivati da e veina onih koji su nelegalno ili polulegalno stekli vlasnika prava uspjeti zadrati ta prava i ostati dio nae nove kapitalistike klase. 8. STRUKTURA I SOCIJALNA OBILJEJA SREDNJIH SLOJEVA HRVATSKOG DRUTVA U svakodnevnim politikim raspravama o tekom socijalnom stanju u naem drutvu, obino se kae da su srednji slojevi uniteni i da je njihov drutveni ugled bitno smanjen. Ako bi se doslovno shvatila ta tvrdnja, moglo bi se zakljuiti da je u brojanom smislu dolo do smanjenja ili nestanka nekih dijelova srednjih slojeva. Treba naglasiti da je u hrvatskom drutvu u posljednjih desetak godina vjerojatno dolo i do brojanog opadanja nekih segmenata srednjih slojeva, ponajprije zbog duboke gospodarske krize, propadanja niza poduzea, naglog poveanja broja nezaposlenih. To se odnosi na tehniku i humanistiku inteligenciju. Stajalite o degradiranju srednjih slojeva kod nas odnosi se na pogoranje opih uvjeta ivljenja. To je pogotovo vidljivo ako se njihova socijalna pozicija usporeuje s poloajem radnike klase i drugih slojeva koji su pri dnu strafikacijske ljestvice. Zbog velikih neuspjeha u procesu gospodarske tranzicije i visokih ratnih trokova, dogodilo se da je drutveni poloaj veeg dijela srednjih slojeva pogoran u odnosu na

osamdesete godine u sklopu socijalnistikog sustava. U modernih razvijenim drutvima nagli porast zanimanja i poslova, iji se obnaatelji ubrajaju u srednje slojeve, plod je ubrzanog industrijskog, znanstvenog i tehniko-tehnolokog razvoja koji je stvarao sve vie i vie nemanualnih odnosno intelektualnih poslova. Polazei od teze da se struktura hrvatskih srednjih slojeva u odreenoj mjeri razlikuje od strukture tih slojeva u razvijenim drutvima kao i da je njihova svijest prilino heterogena, opredjeljujem se za uporabu pojma srednji slojevi i u sklopu hrvastkih srednjih slojeva razlikujem podslojeve: 1. Sitni poduzetnici i obrtnici tradicionalnim pojmom, buroazija. Vlasnici malih proizvodnih pogona, srednji i sitni trgovci, vlasnici malih trgovina. S obzirom na koliinu materijalnih i financijskih dobara kojima raspolau, oni su na vrhu srednjih slojeva, iako im dio obrtnika i malih trgovaca ne pripada. 2. Drugi podsloj ine tzv. Vii profesionalci, tj. Ljudi s visokokolskim i dodatnim specijalistikim ili znanstvenim obrazovanjem. U tu se skupinu ponajprije ubrajaju suci, odvjetnici, lijenici, sveuilini profesori, strunjaci, estradni umjetnici, vrhunski sportai, poneki glumci, knjievnici...to se tie drutvenog ugleda i asti, veina pripadnika tog sloja ima vei drutveni ugled od pripanika prvog sloja to proizlazi iz osobite vanosti poslova kojima se oni bave. Postoje relativno velike razlike izmeu njih s obzirom na koliinu materijalnih i financijskih dobara kojima raspolau. Te razlike proizlaze iz hijerarhijskog karaktera pojedinih djelatnosti ili zbog iznimne darovitosti ili popularnosti. 3. Trei sloj ine nii profesionalci, tj. Prosvjetni radnici u osnovnim i srednjim kolama, odgojitelji u djejim vrtiima i jaslicama, bolniari i bolniarke, dio nieg menaderskog sloja, kao i vei dio tehnike i humanistike inteligencije. To su ljudi koji imaju srednju, viu ili visokokolsku naobrazbu. 4. etvrti podsloj srednjih slojeva ine prije svega tzv. Rutinski slubenici ili administratori te prodavai u malim trgovinama i robnim kuama. Neki sociolozi za taj podsloj rabe i naziv - nia srednja klasa. Njezini pripadnici uglavnom imaju srednju trogodinju ili etverogodinju kolu i obavljaju rutinske poslove. Kada je rije o naemu drutvu, danas nema dovoljno argumenata da razlikujemo nie profesionalce od nie srednje klase u wsmislu jasno odvojenih slojeva. Razlike u njihovim primanjima nisu toliko izraene pa ni nain iota ni tipina drutvena svijest nisu bitni razliiti. Kod nas su danas razlike u primanjima izmeu radnika i pripadnika viih i niih profesionalaca mnogo manje nego u razvijenim zapadnim drutvima. Zbog toga su nestali neki statusni simboli koji su bili tipini za srednje slojeve. 9. NII SLOJEVI HRVATSKOG DRUTVA I NJIHOVA SOCIJALNA OBILJEJA

Strukture niih slojeva hrvatskog drutva, naveo sam dva sloja koja se obino u analizi socijalne strafikacije modernih drutava ne uzimaju kao posebni slojevi. To su umirovljenici i nezaposleni. Umirovljenici se ne definiraju kao zaseban sloj zbog toga to po svom ivotnom standardu i sturkturu drutvene svijesti nisu homogeni, a nezaposleni stoga to je to promjenljiva skupina ljudi koja se porivremeno nalazi u tom statusu. Pod radnikom klasom podrazumijevam obnaatelje preteno manualnih funkcija u industrijskim, graevinskim, prometnim, turistikim, trgovakim i drugim organizacijama. Rije je o tradicionalnom pojmu radnike klase koja obuhvaa nekvalificirane, polukvalificirane, kvalificirane i visokokvalificirane radnike. Zbog ubrzanog procesa dezindustrijalizacije tijekom 90-ih godina, ukinut je velik broj radnih mjesta koja su popunjavali upravo pripadnici tog sloja. Dio bivih radnika otilo je u mirovinu a drugi na zavod za zapoljavanje. Osim brojanog smanjenja, bitno se promijenila i socijalna pozicija radnike klase. U kratko vrijeme izgubila sve pogodnosti kioje je imala u socijalizmu ali nije osjetila neke prednosti kapitalizma. U procesu pretvorbe i privatizacije bivala je rtva samovolje novih vlasnika i poslodavaca, a gubitak samoupravljakih prava nije bio nadoknaen primjerenom sindikalnom zatitom. Prosjene plae tog sloja nisu dostatne niti za podmirivanje najosnovnijih potreba obitelji. Zato su njegovi pripadnici prisiljeni na dodatne oblike rada, bilo prekovremeni rad u poduzeu u kojemu rade ili na neku aktivnost nakon radnog vremena. Treba naglasiti da polutanskim ivotom ne ivi samo dio radnika nego i dio srednjih slojeva. Razlozi njihova dodatnog radnog angairanja su isti: nemogunost da visinom primanja koja ostvaruju na radnome mjestu zadovolje one potrebe koje smatraju nunim. Mogunost brojane kvantifikacije tog sloja poprilino je oteana zbog toga to dio njegove dodatne radne aktivnosti pripada tzv. Sivoj ekonomiji. U ovome trenutku teko je precizirati toan broj pripadnika radnike klase. Poljoprivrednici su uspjeli uvjeriti hrvatsku javnost da je njihov socijalni poloaj gotovo bezizlazan i da nikada nije bio loiji. Iako ne spore negativan utjecaj rata i ratnih razaranja na aktualno stanje u poljoprivredi oni naglaavaju veliku odgovornost hdz-ove vlasti zbog neprimjerene politike u agraru. Prema popisu stanovnitva iz 1991. Godine, udio poljoprivrednika u ukupnom stanovnitvu iznosio je 9,1 posto, a udio aktivnih poljoprivrednika u ukupnom aktivnom stanovnitvu 13 posto. Na osnovi podataka moglo bi se pretpostaviti da je opao broj poljoprivrednika u ukupnom stanovnitvu. Prema najnovijim podacima zavoda za mirovinsko osiguranje, u svibnju 2001. Godine u mirovini je bilo gotovo svaki etvrti graanin. Tu skupinu mogli bi smatrati posebnim slojem u naem drutvu. Prije svega zbog toga to je raspon mirovina malen a posebno za to to vie od 60 posto umirovljenika prima mirovine do 1500 kuna, a tek oko desetak tisua njih prima mirovine

vee od 4000 kuna. Niske mirovine niveliraju socijalne uvjete ivota gotovo svih umirovljenika, to posebno pogaa pripadnike viih srednjih slojeva koji su u vrijeme dok su bili radno aktivni imali znatno vea primanja a time i povoljniji ivotni standard. Onaj dio umirovljenika koji je otiao u prijevremenu ili navodnu invalidsku mirovinu te je sposoban za rad, niske mirovine obogauje aktiviranjem u tzv. Neslubenom gospodarstvu ili sivoj ekonomiji. Iako u svim trinim privredama postoji odreen broj nezaposlenih oni se u sociolokim analizama stratifikacije obino ne tretiraju kao poseban sloj. Razlog tomu je to se pretpostavlja da se graani u statusu nezaposlenih nalaze kratko vrijeme. U hrvatskoj je u posljednjem desetljeu problem nezaposlenosti poprimio takve razmjere da ima velike socijalne posljedice na ukupno stanje u drutvu. Prema najnovijim podacima hrvatskog zavoda za zapoljavanje, u svibnju je bilo 22,5 posdto nezaposlenih. Prema procjenama europske banke za obnovu i razvoj ta stopa iznosi ak 24 posto. Uglavnom se radi o graanima koji vie godina trae posao pa su izgubili povjerenje u institucije ili su u onoj kategoriji nezaposlenih koji preko zavoda ne mogu ostvariti nikakva prava. Zato i nije udno to su u posljednje dvije godine osnovane posebne udruge nezaposlenih s ciljem da vre politiki i drutveni pritisak na vlast ne bi li se odlunije nagairala na rjeavanju tog problema. To je argument za moju tezu da bi se o nezaposlenima kod nas moglo govoriti kao o posebnom sloju stanovnitva. Slino kao i umirovljenik koji ima vrlo nisku mirovinu, a zdravstveno je sposoban za rad, i on ulazi u svijet sive ekonomije i pokuava ostvariti kakve-takve dodatne prihode kako bi mogao preivjeti. O tome koliko nezaposlenih trajno ili povremeno radi u sivoj ekonomiji. Taj broj iznosi oko 200 000 ljudi. To znai da gotovo svaki drugi nezaposleni obavblja neke poslove i ostvaruje odreene prihode kako ib preivio do dobivanja stalnog i legalnog posla. I naposljetku, na samom dnu startifikacije ljestvice hrvatskog drutva nalazi se, ili bolje rei, stvara se za sada brojano malen sloj prosjaka, skitnica i beskunika. Da se on stvara vidljivo je na ulicama velikih gradova gdje se iz dana u dan poveava njihov broj. 10. NEKE OPE ZNAAJKE GOSPODARSKOG I DRUTVENOG RAZVOJA HRVATSKOG DRUTVA OD 2001. DO 2006. U odnosu na razdoblje 1996. 2000. Godine, godinje stope rasta u ovome razdoblju bile su relativno visoke. To znai da je u 6 g bdp porastao 23,7% ili izraeno u apsolutnim brojkama oko 46 milijardi kuna. Prema nekim parcijalnim istraivanjima, raspodjela novostvorene vrijednosti nije bila ravnomjerna. Oni slojevi koji su ve raspolagali velikim bogatstvom dodatno su ga poveali. Na takve zakljuke upuuju nalazi jednoga znanstvenog istraivanja o raspodjeli imovine i neto-dohotka izmeu razliitih slojeva u hrvatskom drutvu. U tom je istraivanju izraunan ginijev koeficijent nejednakosti ili tzv. Indeks nejednakosti za razdoblje od 95-01. Iz podataka je vidljivo da se taj indeks nejednakosti nije bitno smanjivao. Kao potvrda teze da nije dolo do znatnjih promjena u preraspodjeli novostvorenog bogatstva mogu se navesti podaci o stopi dobiti ili profita nekih gospodarskih subjekata. Analiza stope siromatva u razmatranom razdoblju pokazuje da se stopa siromatva nije bitnije smanjila, to dodatno potvruje ve iznesenu tezu da nije dolo do znaajnije preraspodjeli novostvorenog bogatstva. Prema istraivanjima dravnog zavoda za statistiku koje se temeljilo na eurostatovoj metodologiji istraivanja siromatva, stope siromatva po godinama su iznosile 1999. 17,1%, 2000. 16,2%, 2001. 17,2%, 2002. 18,2%, 2003. 16,9% (granica relativnog siromatva ili tzv. Nacionalnog praga siromatva izraena u kunama za etverolanu obitelj kretala se izmeu 37 000 i 41 000 kn na godinjoj razini). 11. PROMJENE U GORNJOJ KLASI (POLITIKA NOMENKLATURA, MENADERI...)

Nakon parlamentarnih izbora 2000. I promjene vlasti na razini drave, znatan dio hdz-ove nomenklature siao je s politike scene. I nakon parlamentarnih izbora 2003. Godine dolazi do promjena u sastavu politike nomenklature: iz redova hdz-a pridolazi znatan broj novih i mlaih ljudi, a i u jedinicama lokalne uprave dosta je novih ljudi. Ono to se moe ocijeniti kao negativna pojava u funkcioniranju politike nomenklature jest pretvaranje njezinih pripadnika u svojvrsnu kastu, tj. Skupinu privilegiranih lanova drutva koji su te privilegije i ozakonili. Negativna posljedica takva njihova poloaja jest u tome to glavni motiv za angairanje u tzv. Visokoj politici moe biti upravo stjecanje tih privilegija, a ne briga za ope dobro. Unutar nje se ne dogaaju neke radikalne promjene. Djelujui na tritu, neka poduzea ili kompanije posluju uspjeno i poveavaju godinji ukupni prihod i profit, druga nazaduju ili stagniraju. Odreen broj sitnih poduzetnika je u posljednjih nekoliko godina uspio naglo proiriti svoje poslovanje, pa moemo rei da su se prikljuili kapitalistikoj klasi. Zapaa se radno angairanje druge generacije obitelji privatnih vlasnika koji su osigurali elitno obrazovanje svojoj djeci i oekuju da oni preuzmu voenje obiteljskih poduzea i upravljanje njima. Menaderski sloj obuhvaa izmeu 45 i 50 000 ljudi. S obzirom na veliinu poduzea, kompanija, banaka i drugih institucija u kojima oni rade te na visinu plae koju primaju za svoj rad mogu se razlikovati ak etiri skupine menadera, i to: a) top menaderi (vodei ljudi u velikim poduzeima ije se

plae kreu izmeu 100 i 150 000 kn uz dodatne bonuse ili nagrade za uspjeno poslovanje tvrtke). B) visoki menaderi lanovi uprava u spomenutim organizacijama ija se primanja kreu izmeu 50 i 100 000 kn. C) srednji menaderi- lanovi uprava u poduzeima srednje veliine ija se primanja kreu izmeu 20 i 50 000 kn. D) nii menaderi vodei ljudi u malim poduzeima ija se primanja kreu izmeu 5000 i 20 000 kn. lanovi prvih dviju skupina menadera pripadaju gornjoj klasi hrvatskog drutva, a pripadnici ostalih dviju skupina srednjim slojevima. U sklopu srednjih slojeva hrvatskog drutva razlikovao sam etiri podsloja i tositne poduzetnike i obrtnike, vie profesionalce, nie profesionalce i niu srednju klasu. 12. SOCIJALNE PROMJENE U SREDNJIM SLOJEVIMA (SITNI PODUZETNICI, VII PROFESIONALCI, NIA SREDNJA KLASA) U redovima sitnih poduzetnika i obrtnika dogaaju se vrlo dinamini procesi. Manji broj sitnih poduzetnika prelazi u kapitalistiku klasu dok su neuspjeni na rubu propasti ili ve u steaju. U nekim sektorima gospodarstva, broj sitnih poduzetnika naglo opada. Najizrazitiji primjer je sitna trgovina. Uzrok tomu je ulazak velikih stranih trgovakih lanaca na hrvatsko trite kao i jaanje nekih domaih trgovakih tvrtki. U posljednjih nekoliko godina dolo je do ubrzanog razvoja obrtnitva tako da je otvoreno oko 125 000 novih radnih mjesta. Danas u hrvatskoj ima oko 110 000 obrtnika i u tom sektoru radi oko 190 000 ljudi. Prema nekim procjenama ulazak hrvatske u eu mogao bi znatno pogorati uvjete poslovanja veeg broja obrtnika. Socijalna i ekonomska pozicija viih profesionalaca u ovih se est godina znatno poboljala. Plae sudaca su jo 1998. G osjetno poveane i danas iznose izmeu 8000 i 20 000 kn. U tom razdoblju poveane su i plae sveuilinih nastavnika, drugih znanstvenika i lijenika. Ekonomska pozicija lijenika poboljala se ne samo poveanjem njihovih plaa nego i mogunou dodatnih zarada. Postoje jo neki imbenici koji socijalnu poziciju pripadnika ovog podsloja ine povoljnijim 1. Oni mogu lake osigurati dodatne izvore prihoda zahvaljujui veim koliinama akumuliranog znanja, 2. Gledano obiteljski, brani partneri pripadnika ovog podsloja su u visokom postotku zaposleni i najee imaju viu ili visoku strunu spremu. Na taj se nain ukupni obiteljski budet poveava i moe iznositi i vie od 25 000 kn na mjesec 3. Obitelji koje pripadaju ovom podsloju najee imaju jedno ili dvoje, a vrlo rijetko troje ili vie djece. Pogoranje poloaja nie srednje klase Teza o ekonomskom i kulturnom nestajanju srednjih slojeva se daleko vie odnosi na nie profesionalce i niu srednju klasu. Njihova gospodarska pozicija nije se bitnije poboljala, a kada je rije o pripadnicima nie srednje klase njihov se poloaj ak i pogorao. O tome svjedoi trajk upozorenje sindikata dravnih slubenika i namjetenika kao znak protesta zbog niskih plaa tih skupina. Razlog tomu je to vlada odugovlai s procesom racionalizacije dravne uprave koja bi s jedne strane dovela do smanjivanja broja zaposlenih u dravnoj upravi. Aktualna socijalna pozicija prodavaa u trgovakoj djelatnosti moda je jo nepovoljnija od inovnika. Uz to to su i njihova primanja vrlo niska, oni su dodatno suoeni s nereguliranim radnim statusom, tj. Moraju pristajati na rad na crno, na prekovremeni neplaeni rad, kao i na rad nedjeljom i blagdanima koji im se ne plaa. Sindikati u podruju trgovine za sada su nemoni u borbi protiv oito monih poslodavaca i bez odlune volje dravne vlasti da preko mjerodavnih tijela prisili poslodavce na potivanje propisa i zakona. 13. NEKE PROMJENE U NIIM SLOJEVIMA HRVATSKOG DRUTVA (podslojevi: radnika klasa, poljoprivrednici, polutani, umirovljenici, nezaposleni, prosjaci, skitnice i beskunici) to se tie promjena u niim slojevima hrvatskog drutva, naelno se moe rei da se u njihovu socijalnom poloaju nisu dogodile bitnije pozitivne promjene, osim kod dijela poljoprivrednika koji su se opredijelili za modernu poljoprivrednu proizvodnju i onih umirovljenika koji e u procesu povrata duga drave umirovljenicima dobiti vee sume novca. Gospodarska i socijalna pozicija radnike klase u proteklom razdoblju nije se promijenila. U brojanom smislu ona prije stagnira nego to se poveava, a visina plaa ostaje gotovo ista. Unutar sloja poljoprivrednika poele su se dogaati velike promjene. Bit e na djelu proces restrukturiranja poljoprivredne proizvodnje s ciljem razvijanja obiteljskog gospodarstva kao trinog proizvoaa poljoprivrednih proizvoda, to znai da e postupno nestajati sitni poljoprivredni proizvoai. Hrvatski e poljoprivrednici moi dobiti znatna nepovratna financijska sredstva iz tzv. Predpristupnih fondova eu-a za unapreenje poljoprivredne proizvodnje, a i hrvatska vlada osigurava velika sredstva potpore za iste svrhe. To znai da e u sljedeem razdoblju u socijalne nevolje doi staraka poljoprivredna domainstva s malim zemljinim posjedom, dok e se poveavati i jaati mlaa poljoprivredna domainstva koja e se orijentirati na modernu farmersku proizvodnju i tako moi biti konkurentna i na tritima eu. Socijalni poloaj umirovljenika takoer se nije bitnije promijenio, kao ni njihov broj. Prosjean porast

mirovina jedva je pratio porast cijena ili stopu inflacije. Nakon donoenja reforme mirovinskog sustava, koja ukljuuje tzv. Tri mirovinska stupa, pokazalo se da su tom reformom pogoeni zaposleni koji su od tada odlazili u mirovinu. Budui da su u trenutku mirovinske reforme bili stariji od 50 godina, oni nisu mogli participirati u drugom mirovinskom stupu, koji je omoguavao da se na poseban raun svakoga zaposlenika izdvaja 5 posto doprinosa za mirovinsko osiguranje. Budui da je smanjena stopa doprinosa kojim se alimentira prvi mirovinski stup, bilo je jasno da e morati biti nie i mirovine koje se isplauju iz tog fonda. Jedina pozitivna stvar koja se dogodila umirovljenicima, i to ne svima, jest sporazum izmeu hrvatske stranke umirovljenika i sanaderove vlade o vraanju duga umirovljenicima koji je nastao jo u vrijeme valentieve vlade sredinom 90-ih godina prolog stoljea. injenica je da e se njegovom realizacijom barem kratkorono poboljati ekonomski poloaj oko 420 000 umirovljenika. Najnegativnija posljedica je to to umirovljenici s najniim mirovinama nee dobiti ni kune, jer je navodno njima taj dug ve vraen. Broj nezaposlenih ve dvije godine oscilira izmeu 280000 i 315 000. Te su oscilacije uvjetovane sezonskom fluktuacijom vie odnosno nie zaposlenosti i dolaskom novih mladih generacija u svijet rada. Tek oko 20 posto nezaposlenih, i to onih koji su due ili krae vrijeme bili radno aktivni, dobiva socijalnu pomo dok su nezaposleni. Broj skitnica i beskunika kod nas jo nije preciznije utvren. Mediji su bili prenijeli informaciju zagrebake policije da ih na podruju grada zagreba ima oko 500. Da bi se dobio precizniji broj, trebalo bi jasnije definirati tu kategoriju graana, to jo nije uinjeno. Ta se skupina ljudi u posljednjih godina nije smanjila, nego se vjerojatno i poveala. 14. ZATO HRVATSKA SOCIOLOGIJA NIJE ISTRAIVALA SIROMATVO U SOCIJALISTIKOM RAZDOBLJU? Moe se rei da je aktualiziranje problema siromatva u hrvatskom drutvu doekala prilino nespremna. Dok se u nerazvijenim zapadnim drutvima jo od 60-ih godina 20. Stoljea poela razvijati posebna socioloka disciplina posveena teorijskom i iskustvenom istraivanju siromatva sociologija siromatva, kod nas se malo tko od sociologa ozbiljnije i sistematski bavio tim problemom. Ne samo da se nitko od sociologa nije bavio iskustvenim istraivanjima siromatva u hrvatskoj, odnosno jugoslaviji, nego nisu bile niti prevedene barem neke ve klasine studije stranih autora o siromatvu. Zbog ega je bilo tako? Mislim da u vidu treba imati dva imbenika: jedan je preteno ideoloko-politiki, a drugi socijalno-gospodarski. to se tie prvoga imbenika, treba priznati da je socijalistiki poredak izmeu ostaloga proklamirao ideju besklasnog drutva i egaliteranosti pa mu tematiziranje problema drutvenih nejednakosti i siromatva, nije bilo poeljno. U tome smislu ne bi se moglo rei da je sociolozima bilo zabranjeno istraivati te fenomene, ali su oito preutno prihvatili stajalite o nepoeljnosti i nepotrebnosti takvih istraivanja. Drugi, socijalnogospodarski razlog zbog kojega tema siromatva nije bila u sreditu sociolokog, ni politikog interesa jest taj to se hrvatsko drutvo u razdoblju nakon drugog svjetskog rata pa sve do poetka 80-ih godina gospodarski uspjeno razvijalo, i to tako da su gotovo svi slojevi u odreenoj mjeri participirali u pozitivnim posljedicama tog uspjenoga gospodarskog razvoja. U tom pogledu stvari e se bitno promijeniti poetkom 90-ih godina. Velik broj stanovnika u novim okolnostima doivljava pad ivotnog standarda bilo da gube stalno zaposlenje ili im realno padaju plae odnosno mirovine. Zbog tih razloga prie i rasprave o siromatvu, vrstama i uzrocima siromatva postaju sve prisutnije u javnosti. Za socioloki pristup istraivanju siromatva kod nas nije dovoljno imati elju da se to napravi, nego i biti struno i znanstveno educiran da bi se taj posao dobro obavio. Za uspjeno i kvalitetno istraivanje siromatva treba raspolagati nizom podataka i pokazatelja koje obrauje bilo slubena dravna statistika ili specijalizirane dravne ili znanstvene institucije. Kod nas znatan dio tih podataka ne skuplja nitko. to se podrazumijeva pod pojmom siromatva u suvremenoj sociolokoj literaturi koja se bavi istraivanjem siromatva ne postoji suglasnost o tom pitanju. Neki ga istraivai definiraju vrlo usko, prije svega kao ekonomsko stanje ili problem osiguranja odreene razine dohotka, dok ga drugi odreuju vrlo iroko i difuzno, ukljuujui u to odreenje i neke psiholoke imbenike, kao to su niske aspiracije, beznae itd. U svojoj studiji siromatvo i socijalna sigurnost: koncepti i principi spicker navodi pet skupina imbenika koji sami po sebi ne definiraju siromatvo, ali su usko vezani uz njega: 1. Ozbiljan nedostatak fizike udobnosti, 2. Izraeni zdravstveni problemi 3. Nedostatak sigurnosti, 4. Izraeni nedostatak socijalnih vrijednosti, 5. Izraeni nedostatak vrijednosti prihvaanja. Problem preciznijeg definiranja siromatva proizlazi i iz toga to se o siromatvu prosuuje unutar odreenog drutvenog, a ne prirodnog konteksa. U tom smislu svaka definicija siromatva obuhvaa vrijednosne sudove s obzirom na to da se sve ljudske potrebe, pa i one isto bioloke, socijalno tumae.

15. OBJASNI POJMOVE APSOLUTNOG, RELATIVNOG I SUBJEKTIVNOG SIROMATVA Unato svim tim teorijskim dvojbama oko odreenja siromatva, njegovo empirijsko istraivanje pretpostavlja odreenu operacionalizaciju tog pojma. U dosadanjim istraivanjima razlikovale su se tri vrste ili oblika siromatva: 1. Apsolutno siromatvo ili siromatvo na rubu opstanka 2. Relativno siromatvo 3. Subjektivno siromatvo 1. Pojam apsolutnog siromatva polazi od odreenja nekih minimalnih ili egzistencijalnih ljudskih potreba i potrebnih sredstava za njihovo zadovoljenje. Najee te minimalne potrebe svode se na prehranu, odijevanje i stanovanje. Apsolutno siromanima bit e definirani oni pojedinci ili obitelji iji prihodi ili zarada u odreenom vremenskom razdoblju nisu dostatni za zadovoljenje tih potreba. 2. Zbog dvojbi oko preciznijeg definiranja pojma apsolutnog siromatva u sociologiji siromatva razvija se koncept ili pojam relativnog siromatva. To je ono siromatvo koje se odnosi na odreeno drutvo u danom trenutku. Granica relativnog siromatva odreuje se u odnosu na ivotni standard koji je prihvatljiv i poeljan. Ta granica ukljuuje zadovoljavanje ne samo primarnih nego i sekundarnih potreba. Koje bi od tih potreba trebale biti zadovoljene zavisi od ope razine razvoja u nekom drutvu. Njihovo preciziranje najvei je problem kod konkretnog istraivanja relativnog siromatva u nekom drutvu. Iz navedenog je vidljivo da je granica relativnog siromatva promjenljiva zato to zavisi od rasta ivotnog standarda. Biti relativno siromaan znai nemogunost pojedinca ili obitelji da ostvari prihvatljiv standard ivljenja. I u odnosu na preciznije definiranje relativnog siromatva postoji niz tekoa. Istraivai se opredjeljuju za ona rjeenja za koja dre da su najprihvatljivija. U suvremenim istraivanjima relativnog siromatva postoje znatne razlike izmeu metodologije. 3. Pojam subjektivnog siromatva odnosi se na subjektivnu prosudbu pojedinca ili obitelji o tome doivljavaju li svoju socijalnu poziciju siromanom. Ovdje procjenjujemo siromatvo na osnovi osjeaja ili procjena onih osoba ije socijalno stanje kanimo utvrditi. Najveu slabost ovog pristupa saeto je izrazio sociolog hallerod ustvrdivi da biti siromaan ovisi o tome kako ivite, a ne kako mislite da ivite. To moe biti sluaj kod pojedinaca ili obitelji koji su silazno pokretljivi i iji su se ivotni uvjeti pogorali u odnosu na prijanje razdoblje. Vrijedi i obrnuto, tj. Da neki ljudi sebe ne smatraju siromanima, iako po objektivnim mjerilima ulaze u skupinu siromanih. 16. KOLIKO SU BILA RASPROSTRANJENA OVA TRI TIPA SIROMATVA U HRVATSKOM DRUTVU PREMA EMPIRIJSKOM ISTRAIVANJU SVJETSKE BANKE IZ 1998. G.? U ovih desetak godina kod nas je bilo vrlo malo iskustvenih istraivanja o rasprostranjenosti siromatva. U znanstvenom smislu, najkvalitetnije istraivanje o proirenosti apsolutnost i relativnog siromatva obavili su 1998. Godine strunjaci svjetske banke u suradnji s naim dravnim zavodom za statistiku. Rezultati su objavljeni 2000. Godine u studiji pod naslovom studija o ekonomskoj ranjivosti i socijalnom blagostanju. Dinamiki aspekt prisutnosti siromatva u hrvatskoj od 1960. Do 1995. Oslanjajui se na ameriku metodologiju istraivanja tog problema analizirao je marinko kare u lanku indikatori siromatva u RH.Istraivanje strunjaka Svjetske banke temeljilo se na reprezentativnom uzorku koji je obuhvatio 3123 kuanstva u kojima su ivjele 9433 osobe. Jedina slabost tog uzorka bila je u tome to nije obuhvatio cijeli prostor hrvatske. Izvan uzorka ostala su podruja istone slavonije i dalmacije koja su bila okupirana za vrijeme domovinskog rata. To je moglo utjecati na konano dobivene rezultate, jer se radilo o podrujima na kojima je koncentracija siromatva vjerojatno bila vea nego na drugim podrujima hrvatske. Treba naglasiti da su sve poznate definicije bitnih pojmova u istraivanju bile usklaene metodologijom eurostata, tj. Statistikog ureda eu. Istraivanje je pokualo utvrditi opseg apsolutnog i relativnog siromatva, odnosno meunarodnu i nacionalnu liniju siromatva. Granica meunarodne linije apsolutnog siromatva bila je odreena s obzirom na pojedinca, i to tako da je apsolutno siromanim definiran onaj pojedinac koji dnevno nije raspolagao s vie od 4,3, amerika dolara, i to prema paritetu kupovne moi. Izraeno u kunama, to bi iznosilo oko 30 kuna dnevno, odnosno 900 kn na mjesec. Prema ovom istraivanju, u hrvatskoj je 1998. g. bilo etiri posto apsolutno siromanih, odnosno 4,8% ako se ukljue i ona podruja hrvatske koja nisu bila obuhvaena istraivanjem. Mnogo je vanije bilo utvrditi nacionalni prag siromatva ili granicu relativne bijede, pogotovo stoga to taj prag u hrvatskoj nije bio odreen. Stoga su ga istraivai pokuali odrediti, i to tako da su procijenili razinu ukupnih izdataka hrvatskih kuanstava, pri emu obitelji nakon plaanja prijeko potrebnih neprehrambenih trokova, zadovoljavaju tek minimalne prehrambene potrebe. To su: hrana, odjea, stanovanje, komunalne usluge, osnovni kuanski aparati, oprema za kolu i knjige, izdaci za zdravstvenu skrb, te izvori koji omoguuju udovoljavanje kulturnim i socijalnim normama prema

reciprocitetu unutar socijalne mree. Polazei od tog odreenja nacionalnog praga siromatva, siromanih osoba u hrvatskoj bilo je 8,4% ili oko 10% ako uzmemo u obzir i biva okupirana podruja hrvatske. Biti siromaan znai: siromanu i jednolinu prehranu, niu potronju neposjedovanje uteevine na koju se ovjek moe osloniti, zaduenost, loe i esto negrijane stanove, nisko obrazovanje koje ozbiljno ograniava mogunost izlaska iz siromatva. 17. KOJI SU GLAVNI SOCIJALNI UZROCI SIROMASTVA U HRVATSKOJ?

Istrazivanje Svjetske banke upozorilo je na konkretnije uzroke koji su pojedince ili obitelji doveli u situaciju apsolutnog ili relativnog siromastva. Ti mikro uzroci imaju svoje izvoriste u nekim temeljnim globalnim okolnostima s kojima se hrvatsko drustvo suocilo 90-ih godina proslog stoljeca. Te su okolnosti uglavnom poznate i mozemo ih naznaciti: 1. suocavanje hrvatskog drustva s ratom u sklopu borbe za uspostavu samostalne drzave i posljedicama koje su nastale 2. goleme teskoce i problemi u procesu tranzicije iz socijalistickog sustava u moderni demokratski i kapitalisticki sustav 3. lose provedena vlasnicka transformacija bivseg drustvenog vlasnistva nad drustvenim bogatstvom u privatno vlasnistvo 4. saniranje ratnih posljedica iziskivalo je odvajanje velikih financijskih sredstava koja bi u drugacijim okolnostima bila preusmjerena u nove poduzetnicke i razvojne projekte. 18. OBILJEJA SIROMATVA U HRVATSKOM DRUTVU OD 1960. DO 1995. G. (ISTRAIVANJE MARINKA KARE IZ 1999.) U svome lanku kare je s pravom upozorio da kod nas jo nije utvren tzv. Slubeni prag siromatva. Zato se on oslonio na ameriku metodologiju izrauna praga siromatva koji polazi od novano izraenih minimalnih potreba za prehrano i pripadajuim kalorijskim vrijednostima za etverolanu obitelj. Stopa siromatva za cijelu zemlju dobiva se usporedbom novano izraenog praga siromatva obitelji s njihovim godinjim raspoloenim dohotkom. Treba naglasiti da se prag siromatva svake godine korigira za stopu inflacije kako bi se dobila realna vrijednost praga siromatva s jednakom kupovnom moi. Polazei od prikazane metodologije, kare je prag siromatva za hrvatsku izveo tako da je za 1963. Godinu izraunao potroaku koaricu u cijenama te godine, koja se za ostale godine prije i nakon 1963. Uveavala za postotne promjene indeksa trokova ivota ili stope inflacije. Tako dobivena granica siromatva usporediva je metodologijski i empirijski s granicama siromatva ostalih zemalja. kare je izraunao podatke za hrvatsku za razdoblje od 1960. Do 1995. G. Prema tim izraunima, etverolana obitelj trebala je 1960. G 894 amerika dolara za podmirenje egzistencijalnih potreba, a 1995. G 9027 dolara. Utvrdivi prag siromatva i raspolaui podacima o dohocima kuanstva moe se utvrditi i udjel siromanih osoba odnosno obitelji u ukupnom stanovnitvu, odnosno u ukupnom broju kuanstava. Kada je rije o hrvatskoj, od 1960. Do 1995. Broj kuanstava koji je bio ispod slubenog praga siromatva kretao se izmeu 40 000 i 112 000. Stope siromatva izmeu 1960. I 1995. G kretale su se od 12 do 25%, a nakon 1990. Hrvatska biljei nagli rast siromatva. Treba upozoriti na dva imbenika zbog kojih navedene podatke treba uzeti s malom rezervom. Za razliku od amerikih istraivaa i statistike,. kare nije raspolagao podacima o dobnoj strukturi kuanstava. Zbog toga je prag siromatva odredio na osnovi trokova etverolane obitelji s dvoje djece. Moglo bi se pretpostaviti da su utvrene stope siromatva do kojih je doao m. kare ipak bile neto nie. Drugi sporni moment karine analize je taj to je on trokove prehrane pomnoio s koeficijentom 3,93, smatrajui da on predstavlja prosjeni udio potronje hrane u ukupnoj potronji kuanstva. To je znailo odstupanje od amerike linije gdje je koeficijent za prehranu dobiven na osnovi prosjenih prehrambenih izdataka kuanstva s manjim primanjima, dok se kare koristio prosjekom cijele distribucije kuanstva. to se tie subjektivnog siromatva, njegova prisutnost i rasprostranjenost u hrvatskom drutvu zasigurno je vea. U nizu istraivanja javnomnijenjskog tipa oko 80% graana pozitivno je odgovorilo. Zato to su se ivotni uvjeti ili razina ivotnog standarda velikog broja graana tijekom 90-ih godina vie ili manje pogorali. Oni graani kojima su se ti uvjeti izrazito pogorali ulaze i u kategoriju apsolutno ili relativno siromanih, ali je znatan broj i onih graana koji nisu jo pali ispod granice apsolutne ili relativne bijede, a ipak se u subjektivnom smislu osjeaju siromanima. To znai da kod nas osjeaj subjektivnog siromatva ne proizlazi samo kao posljedica tzv. Silazne drutvene pokretljivosti pojedinaca ili obitelji, nego su itavi drutveni slojevi ili profesije doivjele silaznu pokretljivost, jer njihovi dohoci i prihodi nisu realno omoguavali zadravanje iste razine ivotnog standarda koju su bili postigli. Taj postotak subjektivno siromanih potvruje manje-vie prihvaenu procjenu da je tijekom 90-ih godina tek 15 do 20% hrvatskih graana poboljalo svoje ivotne uvjete.

10

19. PROFIL SIROMANIH U HRVATSKOM DRUTVU PREMA ISTRAIVANJU SVJETSKE BANKE IZ 1998. G. Gotovo tri etvrtine siromanih ivi u obiteljima u kojima glava obitelji ima samo osnovno obrazovanje ili manje. Moe se oekivati da e glava obitelji teko pronai posao ako ve nije zaposlen, a ako je zaposlen, njegovi e prihodi biti niski. 40% siromanih ivi u kuanstvima u kojima je glava obitelji umirovljenik i nemaju redovite prihode od zaposlenja. Samo jedna treina ivi u obiteljima koje bismo mogli nazvati zaposlenim siromanima. Nezaposleni ine najmanju grupu meu glavama obitelji, ali ima puno siromanih kuanstava u kojima hranitelj nije zaposlen, iako je u radno sposobnoj dobi. Profil siromatva kojim dominiraju nezaposleni i neaktivni navodi na zakljuak da je siromatvo dugoronog karaktera. Dva su razloga za to: ograniene mogunosti koje stvara gospodarski rast i nesposobnost zaposlenih da iskoriste rijetke mogunosti koje im se nude. Kljuni razlog zato su mogunosti ograniene jest nesposobnost da se gospodarski rast pretvori u stvaranje novih radnih mjesta. Da hrvatska osjetno zaostaje u pogledu razvoja obrazovanja pokazuje usporedba s ostalim tranzicijskim zemljama. Za djecu siromanih obitelji vrlo je vjerojatno da e rano napustiti kolski sustav, a razlike u upisu u visoko obrazovanje su trenutano vrlo izrazite. Prema ovome istraivanju iz 1998. G, nijedno siromano dijete, koje je bilo u dobi da je moglo studirati, nije pohaalo visoku kolu ili fakultet, a samo ih je 10% pohaalo napredne strune kole. U usporedbi s ostalim zemljama srednje i istone europe, hrvatska ima najmanji udio izdataka za obrazovanje u obliku stipendija. Otra razlika u pogledu pristupa odreenim razinama obrazovanja, naglaava postojee nejednakosti izmeu siromanih i onih koji to nisu s obzirom na mogunosti zarade i stvara meugeneracijsku reprodukciju siromatva. Istraivanje je pokazalo da postoje etiri skupine graana kod kojih je rizik siromatva znatno vei od nacionalnog prosjeka. A) Za one koji ive u kuanstvima kojima je glava obitelji nezaposlena ili neaktivna osoba, postoji oko tri puta vea vjerojatnost da budu siromani B) Za one koji ive u kuanstvima kojima glava obitelji ima osnovnokolsko ili jo nie obrazovanje postoji oko dva puta vea vjerojatnost da ive u siromatvu C) Starije osobe koje ne primaju mirovinu imaju oko tri puta veu vjerojatnost nego prosjena osoba da budu siromane D) Za one koje ive u ruralnom podruju slavonije ili sredinje hrvatske rizik siromatva je dva puta vei od prosjeka Istraivanje je takoer pokazalo da se ekonomski ivot siromanih u brojnim aspektima razlikuje od nesiromanih. Tako se struktura dohotka siromanih razlikuje u tri toke u odnosu na nesiromane: a) Siromani imaju manji udio dohotka od samozaposlenja, poduzetnikih aktivnosti ,te poslova u neformalnom sektoru. On iznosi samo 6% u odnosu na 20% za cjelokupno stanovnitvo b) Siromani dobivaju gotovo treinu svog dohotka iz dravnih transfera. Za 60% siromanih dravni su transferi najvei izvor prihoda, dok za cjelokupno stanovnitvo taj postotak iznosi samo oko treinu c) Siromani razmjerno se vie oslanjaju na dohodak u naturi. Taj je dohodak vrijednost vlastite proizvodnje. Takav dohodak u naturi ini 13% dohotka siromanih za razliku od samo 5% dohotka cjelokupnog stanovnitva. ak 20% siromanih domainstava u seoskim podrujima nema nikakvih drugih prihoda osim naturalne proizvodnje. 20. OBILJEJA ISTRAIVANJA SIROMATVA KOJE PROVODI DRAVNI ZAVOD ZA STATISTIKU (DZS) OD 2001. G. Od 2001. g. Dravni zavod za statistiku provodi kontinuirano istraivanje stope siromatva iz godine u godinu. DZS je preuzeo metodologiju istraivanja siromatva koja se primjenjuje u EU. Ta statistika polazi od dohotka kod izrauna stope siromatva i od tzv. relativnog siromatva. Polazei od tako definiranog praga siromatva stopa siromatva 2001. je bila 17,2%, 2002. 18,2%, a 2003. 16,9%. Da hrvatska pripada skupini europskih drava koje imaju visoku stopu siromatva. U toj su skupini primjerice: Irska, Grka, Portugal, Italija, Spanjolska, Estonija, Latvija itd. Zanimljivo je da neke tranzicijske zemlje imaju znatno nie stope sriomatva od navedene skupine. Pri usporedbi stope siromatva u Hrvatskoj i u drugim europskim zemljama, treba upozoriti na to da je kod nas u dohodak kuanstva ukljuen novani i naturalni dohodak, dok je u svim ostalim zemljama ukljuen samo novani dohodak. Ako bismo to uinili i za hrvatsku, onda bi stope siromatva bile vie. Od 1999. Do 2003. Siromatvo u tome razdoblju nije bitno smanjivalo se ni poveavalo. 21. SINDIKALNA KOSARICA I STOPA SIROMASTVA U HRVATSKOM DRUSTVU

11

U prikazu rezultata istraivanja siromatva u Hrvatskoj ne smije se zaobii ni testiranje trokova tzv. sindikalne koarice, koja ve nekoliko godina provode dvije sindikalne sredinjice, i to nezavisni hrvatski sindikati i savez samostalnih sindikata hrvatske. Istraivanje koje svaki mjesec provode Nezavisni hrvatski sindikati polazi od definiranja sadraja koarice i mjesenog izrauna novanog iznosa koji je potreban za zadovoljavanje svih potreba predvienih koaricom. U uzorak je ukljueno est najveih gradova i dva mjesta na otocima. Izraunavaju se iznosi trokova za svaki grad zasebno i prosjek trokova za Hrvatsku. U sklopu prehrane racunaju se mjesecni troskovi za: kruh, tjesteninu, povrce, voce, meso, masnoce,mlijecne proizvode, kavu, secer i vino. Troskovi za stanovanje ukljucuju placanje svih rezijskih troskova vlastitog stana od 60 m, ukljucujuci i popravke kucanskih uredaja. Troskovi prijevoza ukljucuju cijenu dviju mjesecnih radnickih i dviju dackih karata. Troskovi za higijenske potrebe ukljucuju 4-5 kg deterdzenta, zubnu pastu, sapun, sampon, kremu za lice, toaletni papir. Za kulturne potrebe predvidene su dvije kinoulaznice i dvije ulaznice za kazalisne predstave, jedan mjesecnik i 20 primjeraka dnevnih novina. U troskovima kosarice nema troskova automobila, najma podstanarskog stana, zdravstvenih usluga, izleta, putovanja, izdavanja za stednju, cigareta, sportskih aktivnosti. Osnovni cilj koarice je pokazati koliko dana u mjesecu prosjena radnika obitelj moe preivjeti s jednom prosjenom plaom, dobiveni podaci o cijeni koarice obino se usporeuju s prosjenom plaom svih zaposlenih u hrvatskom drutvu za isti mjesec. Kada bi se na osnovi tih izrauna pokuala procijeniti stopa relativnog siromatva u hrvatskoj, ona bi bila znatno via u odnosu na stope koje su dobivene u istraivanjima koja su se temeljila na znanstvenoj metodologiji koja je prihvaena u razvijenim zapadnim drutvima. Takva istraivanja su korisna jer daju odreene podatke koji mogu pridonijeti cjelovitijem sagledavanju problema siromatva u hrvatskom drutvu. S druge strane slabost tih istraivanja je u tome to je ekvivalentna jedinica analize etverolana obitelj, a njezin udio u ukupnom broju obitelji u hrvatskom drutvu je tek 21%. 22. POSTOJI LI U HRVATSKOM DRUTVU DJELOTVORAN PROGRAM BORBE PROTIV SIROMATVA? U pokuaju da doznamo pravo stanje stvari doli smo do informacije da je biva koalicijska vlada lijevog centra kojoj je na elu bio ivica raan 2001. Prihvatila dokument pod naslovom borba protiv siromatva i iskljuenosti u hrvatskoj. Dokument se sastoji od 2 glavna dijela: 1. prikaza postojeeg stanja i 2. prijedloga mjera koje bi trebalo poduzeti da bi se u razumnom roku smanjila stopa siromatva. U dokumentu se polazi od naelnog stajalita da je nuan cjelovit pristup u borbi protiv siromatva i iskljuenosti, koji ukljuuje usklaenu i povezanu aktivnost razliitih aktera, poevi od odgovornih ministarstava, preko lokalnih zajednica od civilnih i nevladinih organizacija. Polazei od tog naelnog stajalita, u dokumentu se spominju podruja drutvenog ivota koja su u odreenoj vezi s borbom protiv siromatva: radno zakonodavstvo i politika plaa, politika zapoljavanja i zatita od nezaposlenosti, porezna politika, mirovinski sustav, zdravstvena zatitabilo je predvieno da se svake godine napravi analiza svega onoga to se poduzelo i uinilo u pogledu ostvarivanja programa borbe protiv siromatva i iskljuenosti. Budui da je dolo do parlamentarnih izbora, raanova vlada nije se oglasila takvom analizom. Sanaderova vlada je formalno prihvatila spomenuti program kao sastavni dio svoga programa rada. Meutim, ostvarivanje tog programa nije prioritet aktualne vlasti. Ako je suditi po nekim njezinim nedavnim odlukama, ini se da je ona sasvim zaboravila na program borbe protiv siromatva i iskljuenosti. Dio umirovljenika s najniim mirovinama nee dobiti nikakav povrat. Umirovljenici s vrlo niskim mirovinama ine veliku skupinu siromanih u naem drutvu. Drugi primjer koji izraava prilinu mjeru neosjetljivosti prema siromanima jest odluka hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranju o uvoenju administrativne pristojbe u iznosu od 30 kn na mjesec za osnovne zdravstvene usluge. Ova mjera hzzo-a dodatno pogorava njihove ivotne uvjete. Trei primjer koji upuuje na to da se kod nas ne vodi sustavna politika borbe protiv siromatva jest odluka nekih gradova i opina da osiguraju besplatne udbenike svim uenicima osnovnih kola na svome podruju. Odluka je naelno vrlo prihvatljiva, ali je sporno je li se morala odnositi na sve uenike, bez obzira na socijalni status njihovih obitelji, znak je nedovoljne socijalne osjetljivosti. Svjetska banka je napravila analizu izdataka za socijalne naknade u hrvatskoj 2004. G i na osnovi toga uputila odreene primjedbe hrvatskoj vladi. Jedina gotovinska pomo koja ide siromanim,a odnosno koja ovisi o primanjima, jest pomo za uzdravanje, za koju hrvatska izdvaja samo 0,26% bdp-a. Zato svjetska banka kao uvjet za dobivanje kredita trai da hrvatska smanji ukupan iznos za naknade i istodobno znatno povea udio za socijalnu pomo.

12

23. KOJE SU BITNE PROMJENE U NACIONALNOJ I ETNIKOJ STRUKTURI HRVATSKOG DRUTVA NAKON DOMOVINSKOG RATA? Nakon ratnih zbivanja tijekom 90-ih godina dolo je do velikih promjena u nacionalnoj i etnikoj strukturi stanovnitva hrvatske. Te se promjene ne oituju u znatnom smanjenju broja pripadnika nacionalnih i etnikih manjina. Njih je registrirao popis stanovnitva koji je bio u travnju 2001. G. Najvee smanjenje manjinskog stanovnitva dogodilo se u srpskoj etnikoj zajednici. Broj srba smanjio se za dvije treine u odnosu na njihov broj 1991.g. Meutim, znatno je smanjen i broj pripadnika drugih nacionalnih manjina. Podaci o broju hrvata izmeu dva popisna razdoblja navode na zakljuak da su neki pripadnici nacionalnih manjina mijenjali svoju nacionalnu identifikaciju. Oni su se vjerojatno na popisu 2001. G izjanjavali kao hrvati. To se moe zakljuiti na osnovi porasta broja hrvata izmeu dva popisa. Vrlo je teko proniknuti u mogue razloga takvog ina, ali je zasigurno jedan od glavnih razloga procjena da e u hrvatskom drutvu tee ivjeti kao pripadnik manjinskih skupina nego kao pripadnik veinskog naroda. Nakon objavljivanja rezultata jednog ispitivanja o snoljivosti hrvata prema pripadnicima nacionalnih manjina u hrvatskoj mediji nisu objavili cjelinu rezultata, nego prije svega odgovore graana na sedmi stupanj te ljestvice koji je definiran kao istjerao bih ga iz zemlje. 24. REZULTATI ISPITIVANJA ETNIKE DISTANCE IZMEU NEKIH NACIONALNIH SKUPINA U HRVATSKOM DRUTVU Primjenom bogardusove ljestvice socijalne distancije od ispitanika se trailo da oznae najviu razinu bliskosti koju bi prihvaali prema pripadnicima razliitih nacionalnosti. Originalna ljestvica sadrava sedam razina bliskosti i tvori svojevrstan kontinuum socijalne distancije, koji ide od bliskih odnosa (sklapanje braka) preko ravnodunog do odbijanja bilo kakvog odnosa (protjerivanje iz zemlje). Bogardusova ljestvica socijalne distancije u cjelini izgleda ovako: 1. Usko srodstvo / brani drug 2. Osobni prijatelj 3. Susjed u ulici u kojoj ivite 4. Kolega na poslu 5. Dravljanin zemlje u kojoj ivite 6. Posjetitelj zemlje u kojoj ivite 7. Istjerao bih ga iz zemlje U postotnom iznosu prevladava optiranje ispitanika za peti stupanj ljestvice. Kao posjetitelje zemlje u kojoj ivim 23% ispitanika prihvatilo bi srbe, 25% bonjake-muslimane, 26% slovence, a 28% crnogorce. Jedino bi srbe ak 24% ispitanika istjeralo iz zemlje. Za sedmi stupanj ljestvice (istjerao bih ga iz zemlje) izjasnilo se 16% ispitanika kad je rije o bonjacima-muslimanima, 15% o crnogorcima i 7% o slovencima. Kao osobne prijatelje, 15% ispitanika prihvatilo bi slovence, 11% crnogorce, 11% bonjake-muslimane i 10% srbe. Prikazani prosjeni rezultati ne odraavaju pravu sliku svih regija rh. Analiza rezultata po regijama pokazuje velike razlike izmeu njih. Odbijanje odnosa glede svih ispitivanih nacionalnosti najizraenije je u dalmatinskoj regiji. Stanovnici slavonske regije prave vee razlike meu nacionalnostima. Zagrebaka regija pokazuje manje razlikovanje meu nacionalnostima. U sklopu ovog istraivanja izraunan je i tzv. Indeks prihvatljive socijalne bliskosti. On znai prosjenu ocjenu na ljestvici od 1 do 7. to je vei indeks to je vea tolerancija socijalne blizine. Ti indeksi ispitivane nacionalnosti iznose: za srbe 3,13, bonjake-muslimane 3,32, crnogorce 3,33, slovence 3,88. Dobiveni podaci nesumnjivo indiciraju zakljuak da je stupanj meunacionalne i meuetnike tolerancije u hrvatskoj vrlo nizak. 25. GLAVNI UZROCI POSTOJANJA SOCIJALNE I ETNIKE DISTANCE U HRVATSKOM DRUTVU Analiza predoenih podataka doputa izvoenje nekoliko zakljuaka: 1. Kada je rije o optiranju ispitanika za prvi stupanj bogardusove ljestvice vezano za pripadnike srpske nacije, pokazuje se da se priblino isti postotak ispitanika izjasnio 1992. I 2002. A 1999. G za 4$ vie. Ti bi se podaci mogli tumaiti tako da ak ni ratna situacija nije bitno promijenila odnos prema pripadnicima srpske nacije. 2. Najvea promjena dogodila se u odnosu prema pripadnicima slovenske nacije. Dok je 1992. G 31,2% ispitanika moglo biti u bliskom srodstvu s slovencima, 1999. G, to je moglo biti 21,2% a 2002. Tek 12%. Takav drastian pad vjerojatno se moe dovesti u vezu sa zahladnjenjem odnosa sa republikom slovenijom.

13

3. Nizak postotak bliske srodnosti prema crnogorcima u istraivanju iz 1992. G i njegovo poveanje u sljedea dva istraivanja se moe objasniti time to su u trenutku provoenja tog istraivanja bila svjea sjeanja na brutalne napade bive jna na dubrovnik i konavle. Treba imati na umu da je te godine hrvatska vojska oslobaala dijelove tog podruja. 4. Povoljnije rezultate u prva dva istraivanja vjerojatno treba dovesti u vezu s drugaijom strukturom uzoraka u odnosu na tree istraivanje o emu je ve bilo rijei. 5. Kada se usporede postoci iz istraivanja 1992. I 2002. G, bez obzira na ve spomenutu injenicu o razliitim uzorcima, vidimo da je stupanj odbijanja bilo kakve veze s pripadnicima srpske i crnogorske nacije bio vie od dva puta vei 1992. Negoli 2002. G. U odnosu prema slovencima on se neto smanjio. to se tie bonjaka-muslimana nije se bitno promijenio. Pri tome treba naglasiti da je istraivanje bilo provedeno prije hrvatsko-bonjakog sukoba u bih, to znai da uzroke relativno visokog postotka treba traiti u drugim sociokulturnim imbenicima od kojih razliitost religija ne treba zanemariti. U nastojanju da socioloki i socijalno-psiholoki objasne dobiveni podaci u socijalnoj distanciji prema pripadnicima srpske, crnogorske, bonjako-muslimanske i slovenske nacije u istraivanju iz 2002. G treba imati u vidu nekoliko imbenika: 1. Prije ratnih sukoba poetkom 90-ih g u drutvenoj svijesti hrvatskoga graanstva postojale su nacionalne predrasude ili stereotipi prema pripadnicima nacija i nacionalnih manjina koje su ivjele u hrvatskoj odnosno bivoj jugoslaviji. One su posebno bile izraene prema srbima. 2. Promatrajui hrvatsko drutvo u cjelini, treba priznati da je ona jo uvijek optereena postojanjem razliitih vrsta predrasuda ksenofobijom i etnocentrizmom. Ratna zbivanja 90-ih g 20. St. Dodatno su u nekim slojevima i krajevima dovela do porasta takvih tipova svijesti. 3. Nepovoljni podaci za dalmaciju, a u nekoj mjeri i za slavoniju,moraju se dovesti u vezu s nekim politikim i kulturnim zbivanjima. 26. KOJI SU NAJZNAAJNIJI UZROCI PROIRENOSTI KORUPCIJE U DRUTVIMA TRANZICIJE? Ne ulazei opirnije u analizu pitanja, naznait u samo najvanije uzroke fenomena korupcije u drutvima tranzicije pa dakle i u hrvatskoj: Nagli prijelaz iz komandno-planske ekonomije u robonovanu i trinu ekonomiju, s obiljejima akumulacije kapitala. Nepostojanje ili nerazvijenost institucija civilnog drutva, kao i nerazvijenost efikasnih mehanizama javne kontrole vlasti. Specifian nain regrutiranja novih politikih elita iji pripadnici obnaanje politikih funkcija shvaaju kao normalan nain stjecanja materijalnih dobara. Nerazmjer izmeu potreba graana za odreenim uslugama i njihove dostupnosti. 27. KOJI SU SPECIFINI UZROCI KORUPCIJE U SUVREMENOM HRVATSKOM DRUTVU (NEFORMALNA LUSTRACIJA, REPATRIJARHALIZACIJA DRUTVENOG I POLITIKOG IVOTA, KLIJENTELIZAM...) Specifine imbenike koji su dodatno utjecali na stanje u pravosui i dravnoj upravi i omoguili irenje korupcije: Iako nova hdz-ovska vlast, nakon apsolutne pobjede na prvim slobodnim izborima u travnju i svibnju 1990.g, nije slubeno proklamirala politiku lustracije, tj. Zabrane obavljanja politikih, sudskih i administrativnih funkcija onim ljudima koji su ih obavljali u socijalistikom razdoblju, ona je u praksi provodila lustracijsku politiku. Ta se politika odnosila na tajne slube, policiju, pravosue i dravnu upravu. Nakon formiranja dravnog sudbenog vijea koje je trebalo kao politiki nezavisno i struno tijelo birati nove suce, i njegove potpune instrumentalizacije od tada vladajue stranke, proces lustracije je nastavljen i prema nekim procjenama ak 95% svih sudaca i predsjednika sudova u hrvatskoj imenovao je ili potvrdio njihovo imenovanje dsv, i to po kriterijima koji se ne primjenjuju u pravno sreenim dravama. Elementi lustracije dogaali su se i u dravnoj upravi. Dio slubenika u poodmakloj ivotnoj dobi bio je umirovljen, a dio dobio otkaz ili je pod pritiskom naputao slubu. Odreen broj zaposlenih koji je obavljao neke rukovoee funkcije bio je smijenjen, ali nije izgubio radno mjesto. Na njihova mjesta dovoeni su ljudi bliski novoj vlasti, ali esto bez odgovarajue strune spreme i iskustva za takve poslove. Drutvena pojava koja je bitno obiljeila razdoblje hdz-ovske vladavine bila je repatrijarhalizacija drutvenog i politikog ivota. U sociolokom smislu, pod tim pojmom podrazumijevamo oslanjanje pojedinca na uu i iru obitelj u odnosu na ostvarivanje bitnih ivotnih ciljeva. Ta pojava nije bila iskljuivo politiki inducirana. Do repatrijarhalizacije na razini javnog i politikog ivota je dolo i zbog toga to su nakon politikih promjena

14

1990. G na vlast doli pripadnici onih slojeva hrvatskog naroda u kojima je uloga ire obitelji bila jo uvijek vrlo vana. Analizirajui orgnaiziranje interesa i distribucije moi i dobara za vrijeme hdz-ovske vlast zakoek je zakljuio da klijentelizam kao oblik partikularistikog organiziranja interesa zauzima danas u hrvatskoj kljuno mjesto. Polazei od stajalita da je klijentelizam oblik organiziranja interesa u drutvenim segmentima u kojima ne postoji ni graansko drutvo ni moderna drava zakoek razlikuje dva tipa klijentelizma: Prvi tip je usmjeren na formiranje i odravanje masovne klijentele vladajue politike elite. Drugi tip se razvija oko procesa distribucije privilegija i posebnih beneficija samim lanovima politike elite, njihovim obiteljima i srodnicima te bliskim pomagaima. Glavni dijelovi masovne klijentele vladajue politike elite bili su ponajprije prognanici, ratni veterani, dio profesionalno zaposlenih vojnika. Oni su izravno ovisili o uslugama ili beneficijama drave, koje mogu dobiti samo ako su lojalni ne samo vladajuoj stranci nego i sasvim odreenim lanovima politike elite. Drugi tip klijenata uiva specifine beneficije bilo na temelju poloaja koji se distribuiraju na razliitim razinama dravnog aparata, bilo kao privilegirani kupci unosnih tvrtki koje se prodaju po arbitrarno utvrenim cijenama uz iznimno povoljne uvjete otplate i bez adekvatne kontrole ispunjavanja obveza. Ovaj drugi dio klijentele ne razmjenjuje politiku lojalnost za politike usluge, nego ostvaruje privilegije iskljuivo na temelju partikularistikih borniranih kriterija srodstva, poznanstva ili slinoga lokalnog podrijetla. 28. ODNOS KATOLIKE CRKVE I HRVATSKE DRAVE 90-TIH GODINA PROLOG STOLJEA Crkva je zakljuila da u novim uvjetima katolika religija treba preuzeti legitimacijsku funkciju u novom demokratskom poretku. Dodatni razlog za takvu funkciju bio je u tome to je katolika crkva u ranijoj i novijoj povijesti hrvatskog naroda odigrala veliku ulogu u ouvanju njegove nacionalne i kulturne samobitnosti. Drugi moment je dodatno potencirao takvo vienje uloge crkve u hrvatskom drutvu. Rije je o tome da je poetkom 90-ih godina hrvatska, u nastojanju da ostvari dravnu samostalnost, bila suoena s ratnim sukobom koji je uvjetovao specifian odnos izmeu hdz-ovske vlasti, koja je nastala kao izraz volje biraa na prvim demokratskim izborima 1990.g. I vrhova katolike crkve. Crkva je dala punu drutvenu i politiku potporu hdz-u u ostvarenju tog cilja. HDZ je u kasnijem sistemskom ureenju odnosa izmeu hrvatske drave i katolike crkve udovoljio gotovo svim njezinim zahtjevima. Crkva je s vremenom poela sve aktivnije reagirati na politika i drutvena zbivanja u hrvatskom drutvu. Nakon smjene na elu zagrebake nadbiskupije te na vrhu hrvatske biskupske konferencije crkva se neizravno potkraj 90-ih g, kada je i njoj postalo jasno da nain na koji HDZ vlada hrvatskom prijeti propau, distancirala od hdz-ovske vlasti. Za vrijeme desetogodinje vlasti hdz-a katolika crkva je zadobila vrlo povoljne uvjete za svoje religijske i drutveno djelovanje. Slobodno se moe rei da je ona u tom razdoblju imala neformalni status dravne crkve. Prakticiranje vjeronauka u kolama u tom razdoblju nije imalo iskljuivo svrhu religijske edukacije mladih ljudi, nego i njihove politike formacije. Za vrijeme ratnih zbivanja katolika crkva je stekla veliki moralni kapital i zasluge zbog kojih mnogi vjernici i graani zanemaruju i neke negativne procese i ponaanja unutar same crkve tijekom spomenutog vremena. U novim okolnostima katolika crkva nije zanemarila ni pitanja svog materijalnog i financijskog zbivanja. Crkva je preferirala rjeenje prema kojem e se dio njezinih aktivnosti financirati iz dravnog prorauna. Crkva je osigurala da crkve, samostalni i drugi sakralni objekti, koji su bili sasvim ili djelomino porueni tijekom rata, uu u pogram obnove koji financira drava. Crkva je tijekom 90-ih godina pa sve do danas razvila neku aktivnost na izgradnji novih crkava, samostana, stanova za sveenike i drugih vjerskih objekata. 29. PROMJENA DRUTVENOG POLOAJA KLERA

ivotni uvjeti katolikog klera bitno su se poboljali. Ukljuivanjem u sustav mirovinskog i zdravstvenog osiguranja poboljana je njihova socijalna sigurnost. Dio klera postao je sastavnim dijelom vladajuih elita hrvatskog drutva i da svoj neprijeporni ugled i mo iskoritava za promicanje odreenih intersa svoje rodbine, prijatelja ili nekih vjernika. Crkva nije ozbiljnije raspravljala o tome kako se moglo dogoditi da hdz, kao stranka-pokret koja se je pozivala na katolianstvo i njegove duhovno-moralne vrijednosti, u prakticiranju svoje vlasti upravo dovodi u pitanje elementarna moralna naela: potenje, odgovornost, brigu za zajedniko dobro, potivanje zakonahapenje generala mirka norca, koji je bio osumnjien za ratne zloine i vladino prihvaanje suradnje s hakim sudom pokazali su da unutar crkve, ali ne samo meu niim nego i viim klerom, postoji snano neslaganje s politikom nove vlade. Crkva doputa koritenje i crkvenih prostora za odravanje predavanja, promocija i slinih skupova na kojima se optuuje aktualna vlast za poputanje zahtjevima meunarodne zajednice, izraava protivljenje izruenju hrvatskih generala hakom

15

sudu, promovira antieuropsko raspoloenje, dovodi u pitanje ulazak hrvatske u eu. Povremene napetosti izmeu crkve i dravne vlasti nisu dovele u pitanje normalnu komunikaciju izmeu njih. Koalicijska vlada je potovala sklopljene ugovore s vatikanom. 30. ODNOS KATOLIKE CRKVE I KOALICIJSKE VLADE I.RAANA

Stekao se dojam da koalicijska vlada ivice raana nikako ne eli poremetiti odnose s katolikom crkvom. Pribliavanje izbora pokazalo je da stranke vladajue koalicije, vie misle na uspjeh na tim izborima negoli na jedinstveno djelovanje u vladi. Zavrni akord napetih odnosa izmeu crkve i koalicijske vlade ivice raana bila je predizborna izjava hrvatske biskupske konferencije u kojoj je na neizravan nain uskraena potpora strankama koje su sudjelovale u koalicijskoj vladi, a izraena konzervativnim opozicijskim strankama. Apostrofirajui sadraje katolikog moralnog nauka kao osnovni kriterij politikog opredjeljivanja za odreene stranke na izborima crkva se zapravo posredno izjasnila koje su joj stranke blie. Nakon uvjerljive pobjede hdz-a na nedavnim parlamentarnim izborima i formiranja nove vlade, moglo bi se pretpostaviti da e jaati politiki utjecaj katolike crkve u javnom ivotu. To zbog toga to su svjetonazorska i moralna stajalita crkve znatno blia ideolokim stajalitima hdz-a nego primjerice sdp-a i hns-a koji su inili prolu koalicijsku vladu. Sudei prema prvim politikim potezima ive sanadera moe se dogoditi obrat, tj. Da upravo on upozori vodstvo crkve da bi trebala preispitati shvaanje svoje uloge u drutvenom i politikom ivotu hrvatskog drutva.

31. PROBLEMATINE TOKE DRUTVENOG POLOAJA KATOLIKE CRKVE U SUVREMENOM HRVATSKOM DRUTVU Ako crkva eli biti moralna vertikala hrvatskog drutva i vrlo kritina prema negativnim pojavama u tom drutvu, onda ona mora biti vrlo kritina i prema vlastitoj poziciji u tom istom drutvu. Ona bi se morala ozbiljno zapitati koliko je bila umjerena u svojim zahtjevima glede izgradnje novih crkava, samostana i drugih vjerskih objekata. Teza da je to narod elio nije ba uvjerljiva, jer je inicijativa ipak dolazila iz klerikog dijela crkve, a nain prikupljanja financijskih sredstava imao je obiljeja neizravnog crkvenog poreza. Crkva u ovih trinaest godina radije prakticirala paradno katolianstvo a znatno manje nastojala utjecati na moralnu i duhovnu preobrazbu svojih vjernika. Problem je zapravo u tome to velik broj graanavjernika jo uvijek crkvu doivljava kao politiku instituciju, a znatno manje kao izvorno religijsku. Sve izravnije interveniranje vodstva katolike crkve u politiki i drutveni ivot hrvatskog drutva posljedica je nepostojanja snanije demokranske stranke koja bi promovirala katolike moralne vrijednosti i elemente socijalnog nauka katolike crkve. Crkva pokuava razviti laiki pokret koji bi bio prisutniji u javnom ivotu. Oito je da e trebati due vremena da se razvije i osnai. Crkva bi trebala biti svjesna ukupne gospodarske situacije u kojoj se nalazi hrvatska. Odredbe ugovora, prema kojima se crkva treba vratiti ili financijski nadoknaditi sva imovina koja joj je bila nacionalizirana za vrijeme komunizma, nisu prihvatljive. Mnogo toga to je crkva stekla nastalo je kao posljedica njezine izrazito privilegirane pozicije u drutvu. Ako je ipak prihvaeno da se crkvi u cjelini naknadi teta za nacionaliziranu imovinu, onda drava nije trebala preuzeti obvezu financiranja njezine djelatnosti iz dravnog prorauna. 32. KOJI SU TEMELJNI PROBLEMI SUVREMENOG HRVATSKOG DRUTVA?

Neki pozitivni gospodarski rezultati koji se ne mogu porei zaklanjaju neke ozbiljne probleme koje bi trebalo to prije rjeavati kako bi se hrvatsko drutvo na svim planovima razvijalo jo dinaminije i efikasnije. Hrvatskom drutvu posljednjih godina dogaaju se procesi koji meusobno kolidiraju i usporavaju razvoj drutva, te da bez njihovog identificiranja i drutvenog dogovora o tome kako da se preusmjere, prijeti opasnost ulaska u dublju drutvenu i gospodarsku krizu. Prema istraivanju hrvatske gospodarske komore i financijske agencije za 2004. G graanin zagreba u prosjeku je imao 11,2 puta vei bdp od onoga koji je ivio u vukovarsko-srijemskoj upaniji. Takva neravnomjernost u stupnju razvijenosti u odreenoj mjeri jest posljedica ratnih zbivanja na odreenim podrujima hrvatske, ali je ona dodatno potencirana politikom izrazite centralizacije koju je prakticirala hdz-ovska vlaska tijekom 90-ih godina prolog stoljea. Takva centralistika politika ima niz negativnih drutvenih posljedica kao to su koncentracija stanovnitva na prostorima vioske razvijenosti, produbljivanje razlika izmeu centra i periferije, irenje siromatva u nerazvijenim dijelovima hrvatske. Novi koncept regionalnog razvoja morao bi sadravati niz mjera kao to su: dravno stimuliranje novih proizvodnih investicija u nerazvijena podruja hrvatske, decentralizacija sredstava za javne slube, ravnomjerna raspodjela poreznih prihoda od javnih poduzea. Prema najnovijim

16

podacima o primanjima vodeih menadera u hrvatskim tvrtkama velikih inozemnih kompanija u hrvatskoj, moe se zakljuiti da postoji trend poveavanja njihovih osnovnih plaa, ali i dodatnih bonusa i privilegija. Najvee plae imali su menaderi zaposleni u tvrtkama koje su u stranom vlasnitvu. Meutim, vrlo visoke plae imaju i neki menaderi koji su zaposleni u relativno malim domaim tvrtkama. Nasuprom visokom vrednovanju rada menadera, prosjene plae fakultetskih obrazovanih ljudi koji stupaju u svijet rada izrazito su niske i kreu se izmeu 4000 i 5000 kn. Tako niske plae su socijalno neprihvatljive zbog vie razloga: nedovoljno motiviraju mlade ljude u obavljanju poslova kojima se bave, ne stimuliraju mlade ljude da pohaaju fakultet i visoke kole, iako smo nezadovoljni postotkom visokoobrazovanih graana, izrazito niskim plaama mladih ljudi koji ulaze u svijet rada onemoguava se normalno funkcioniranje obitelji i njezinih temeljnih funkcija. Da vlast nije bila dovoljno angairana na planu borbe za znatnije smanjivanje siromatva pokazuje i nedavna analiza svjestke banke koja se odnosila na djelotvornost socijalne politike koju prakticira aktualna hrvatska vlast te njezin utjecaj na smanjivanje stope siromatva kod nas. Anand seth, predstavnik svjetske banke u hrvastkoj, rekao je da je njihovo istraivanje pokazalo da se razina siromatva u hrvatskoj nije smanjila unato pet-est godina relativno visokog ekonomskog rasta. Ne dovodei u pitanje potrebu pa ak i obvezu da drava osigurava odreene oblike socijalne i druge pomoi onim dijelovima braniteljske populacije kojima je ta pomo prijeko potrebna treba naglasiti da kritika orijetniranost javnosti prema tim pravima proizlazi iz ozbiljne sumnje da se u toj skupini doista nalaze oni ljudi koji su doista dali velik doprinos u obrani domovine. Odreene skupine branitelja u posljednjih desetak godina participirale u razliitim oblicima pomoi i pogodnosti. Prema nekim parcijalnim istraivanjima braniteljske populacije unutar nje prevladavaju ljudi koji potjeu iz niih drutvenih slojeva i sami su bili nie obrazovani. Zato moda i nije sluajno da se pojavio zahtjev za olakanim uvjetima upisivanja na fakultete njihove djece, jer bi to bio nain i mogunost da budu uzlazno mobilni. Moglo bi se rei da drava izdvaja vrlo velika financijska sredstva onim slojevima koji nisu odluujui za budui razvoj hrvatskog drutva, a vrlo malo ulae u one slojeve o kojima bitno ovisi dinaminiji i efikasniji razvoj hrvatskog drutva.

SOCIOLOGIJA HARLAMBOS HOLBORN

POGLAVLJE 1.: SOCIOLOKE PERSPEKTIVE kad se rodimo zapravo nemamo nita, uimo iz okoline, odnosno iz drutva

KULTURA I DRUTVO R. Linton: kultura nekog drutva je nain ivota njegovih lanova, zbirka ideja i navika koje oni ue, koje su im zajednike i koje prenose s narataja na narataj Clyde Kluckhon: kultura je nacrt ivota koji podravaju lanovi nekog drutva dvije kvalitete kulture: ona se ui i ona je zajednika bez nje nema ljudskog drutva Kultura i ponaanje kultura u velikoj mjeri determinira kako pripadnici drutva misle i osjeaju: ona upravlja njihovim djelatnostima i definira njihov pogled na ivot kultura definira prihvaene naine ponaanja za pripadnike posebnog drutva, takve se definicije razlikuju od drutva do drutva svako drutvo ima odreene zajednike probleme s kojima se nosi, poput problema ovisnih lanova: infanticid (ubijanje novoroenadi) i gerontocid (ubijanje staraca) Socijalizacija proces u kojemu pojedinci ue kulturu svoga drutva poznat je kao socijalizacija primarna socijalizacija, najvaniji aspekt procesa socijalizacije, odvija se tijekom djetinjstva, obino unutar obitelji (dijete ui jezik i temeljne obrasce ponaanja drutva) druge instance socijalizacije ukljuuju obrazovni sustav, profesionalnu skupinu i krug prijatelja

17

unutar svoje vrnjake skupine malo se dijete, u interakciji s drugima i igrajui djeje igre, ui prilagoavati prihvaenim nainima ponaanja drutvene skupine i cijeniti injenicu da je drutveni ivot zasnovan na pravilima socijalizacija je proces koji traje cijeli ivot dugotrajna interakcija s odraslima bitna je za uklapanje novih lanova u drutvo kao i zbog stvarnog postajanja ovjekom Norme i vrijednosti svaka kultura sadri velik broj naputaka koji upravljaju ponaanjem u posebnim situacijama, takvi naputci poznati su kao norme norma je specifini vodi za djelovanje koji definira prihvatljivo i primjereno ponaanje u posebnim situacijama primjer norme je to kako lanovi drutva definiraju prihvatljivu muku i ensku odjeu i primjereno odijelo za razliite dobne skupine, norme odijevanja daju naputak to obui u posebnim prigodama norme se provode pozitivnim i negativnim sankcijama, tj. nagradama i kaznama sankcije mogu biti neformalne, poput pogleda odobravanja ili neodobravanja, ili formalne, poput nagrade ili kazne koju izdaje neko slubeno tijelo norme definiraju primjereno i prihvatljivo ponaanje u specifinim situacijama sankcije kojima se provode norme jesu glavni dio mehanizma socijalne kontrole koji se tiu odravanja reda u drutvu za razliku od normi, koje daju specifine upute za ponaanje, vrijednosti daju openitije naputke vrijednost je vjerovanje da je neto dobro i poeljno. Ono definira to je vano, isplativo i vrijedno tenji mnoge norme se mogu shvatiti kao odraz vrijednosti, niz normi se moe shvatiti kao izraz jedne vrijednosti primjer je to da sve norme koje se tiu zdravlja i sigurnosti lanova drutva mogu se shvatiti kao izrazi vrijednosti koja se pridaje ljudskom ivotu sreeno i stabilno drutvo iziskuje zajednike norme i vrijednosti Status i uloga svi lanovi drutva zauzimaju niz socijalnih pozicija poznatih kao statusi (profesionalni, rasni, obiteljski) fiksni ili pripisani statusi (ukljuuju spol i primjerice aristokratske titule) odreuju nas samim roenjem steeni statusi postiu se kao rezultat, namjerne aktivnosti i izbora (brani i profesionalni status) svaki status u drutvu prati niz normi koje definiraju oekivanja o tome kako e djelovati pojedinac koji zauzima poseban status, ta skupina normi je poznata kao uloga (status advokata uloga advokata) pojedinci stupaju u meusobne odnose kroz uloge (uloga lijenika uloga pacijenta) uloge su vaan dio smjernica i uputa za ureeno drutvo, one upravljaju i organiziraju ponaanje RAZVOJ LJUDSKIH DRUTAVA razlika predmodernih od modernih drutava sociolozi smatraju da se trenutno razvija ili se ve razvilo postmoderno drutvo

Predmoderna drutva sociolog Anthony Giddens razlikuje tri glavna tipa drutva: lovako-sakupljako drutvo, stoarska i agrarna drutva i neindustrijske civilizacije lovaka i sakupljaka drutva sakupljanje voa i povra, lov zbog prehrane, male plemenske skupine esto manje od 50 ljudi, posjedovali su malo stvari i materijalnog bogatstva koje je bilo zajedniko, relativno malo nejednakosti, stariji pripadnici su imali vii status i vie utjecaja, jo uvijek postoje (0,0001 % svj. stan.) u dijelovima Afrike, Brazila, Nove Gvineje stoarska i agrarna drutva - stoarska drutva love, sakupljaju, uzgajaju stada ivotinja, oni im osiguravaju mlijeko i meso, a mogu biti i prijevozno sredstvo, sklonost stvaranju nejednakosti: bogati siromani, nomadska drutva - kretanje za panjacima za ivotinje, vea do 250000 ljudi, postoje u Africi i

18

Aziji, dijelovima Srednjeg Istoka; agrarna (poljoprivredna) drutva uzgajaju itarice, mogu odravati mnogo vee populacije, nisu nomadska, pojedinci akumuliraju veliko osobno bogatstvo, (Ruanda, Nepal vie od 90% stan. se bavi poljoprivredom ) neindustrijske civilizacije - razvoj gradova, nejednakost bogatstva i siromatva, razvijeniji u podrujima umjetnosti i znanosti, vei razvoj sustava vlasti, izumile su pismo: Asteci, Maye, Inke, Rimsko Carstvo, Grka, Egipat, veina je imala velike oruane snage, a neki su poput Rimljana su poduzimali velika vojna osvajanja Moderna industrijska drutva pojavljuju se u 18. i 19. st. Lee i Newby idenitficiraju etiri glavne transfomacije koje su se zbivale: 1. industrijalizam kasno 18. st., nove tehnologije (pamuna industrija) zamijenile su manufakturu i dovele do golemog porasta produktivnosti, razvila se specijalizirana podjela rada, ljudski su se ivoti ravnali prema satu i poeli raditi u dugim smjenama fiksnih perioda (12h) u novim tvornicama 2. kapitalizam ukljuuje rad za nadnicu i posao koji se vodi u svrhu stvaranja profita, pojavile su se nove klase: klasa poduzetnika - zaraivali osnivanjem i voenjem kapitalistikih poslova i radnika klasa nadniara - zaposleni u tvornicama 3. urbanizacija veliki pokret od ruralnih u urbana podruja, stanovnitvo se sve vie koncentriralo u sreditima kapitalistike industrije, rast gradova i velegradova donijela je brojne drutvene probleme: zloine, pobune, zdravstvene probleme prouzroene prenaseljenou i nepostojanjem sanitarija 4. liberalna demokracija nakon nekoliko ruenja vladara (koji je do tada bio kralj ili car) dolazi do naglaska na graanskia prava pojedinca, pojedinci su trebali imati pravo rei neto o tome kako se upravlja njihovim dravama umjesto da prihvaaju kraljeve naredbe, a to je otvorilo put nastanku politikih stranaka i novih perspektiva u drutvu, kako treba vladati drutvom sada je postalo stvar rasprave sve zajedno te etiri promjene esto se shvaaju kao karakterizacija modernih drutava ili kao ono to konstruira eru modernosti vjeruje se u napredak, planiranje, racionalne misli, tehnologiju i znanost pri rjeavanju ljudskih problema, sposobnost i prava ljudi da oblikuju svoje ivote socijologija se razvila usporedno sa modernou te se zasniva na slinim temeljima Postmodernost neki sociolozi vjeruju da je dolo do temeljnih promjena u drutvu ljudi poinju gubiti vjeru u znanost i tehnologiju postaju svjesni tetnih djelovanja oneienja, rizika genetskog inenjerstva smatraju da velike korporacije ne mogu zadovoljiti ljudske potrebe gubi se vjera u politika uvjerenja i velike teorije koje tvrde da su u stanju poboljati drutvo to se tie zaposlenosti sve je manje potrebnih ljudi za proizvodnju, zapoljavanje uglavnom u uslunim djelatnostima, poslovima povezanim s komunikacijskom i informacijskom tehnologijom mediji su postali vrlo vani u ljudskim ivotima i ekonomiji TEORIJE DRUTVA teorija je skup ideja koji tvrdi da objanjava kako drutvo ili aspekti drutva funkcioniraju

Funkcionalizam u 19. st. u Europi, najutjecajniji sociolog mile Durkheim teoriju su razvili ameriki filozofi 20.-og st. poput Talcotta Parsonsa ta teorija smatra da se trebaju ispitati odnosi u drutvu da bi znali kako drutvo funkcionira

struktura: teorija funkcionalizma zapoinje opaanjem da je ponaanje u drutvu strukturirano, tj. da su odnosi izmeu lanova drutva organizirani pomou pravila glavni aspekti drutvene strukture su njegove institucije - obitelj, ekonomija, obrazovni i politiki sustav institucija je struktura sainjena od meupovezanih uloga ili normi

19

funkcija: otkriva ispitivanje odnosa meu razliitim dijelovima strukture i njihova odnosa prema drutvu kao cjelini funkcija znai uinak, odnosno doprinos koji neka institucija daje odravanju i opstanku drutvenog sustava (socijalizacija novih lanova). funkcionalni preduvjeti: su odreene osnovne potrebe ili zahtjevi koji se moraju zadovoljiti ako drutvo eli opstati (proizvodnja hrane i zaklon) vrijednosni konsenzus: druvo se shvaa kao sustav, on je entitet nainjen od dijelova koji su meusobno povezani i u odnosu integracija dijelova drutva se zasniva na vrijednosnom konsenzusu, tj. na suglasnosti lanova oko drutvenih vrijednosti ako su glavne drutvene vrijednosti izraene u raznim dijelovima drutvene strukture, ti dijelovi e biti integrirani drutveni poredak: odreeni stupanj reda i stabilnosti je bitan za opstanak drutevnih sustava poredak je na neki nain odreen vrijednosnim konsenzusom odnosno, pojedinac je sklon identificirati se i osjea srodnost s onima koji dijele iste vrijednosti Konfliktne perspektive premda se naglaava vanost vrijednosnog konsenzusa u drutvu, ipak moe doi do konflikata konflikt se shvaa kao rezultat povremenih poremeaja drutvenog sustava drutvene skupine mogu imati razliite interese, ali oni su od manje vanosti u usporedbi s interesima koji su zajedniki svim drutevnim skupinama teorije konflikta se razlikuju od funkcionalizma po tome to smatraju da postoje ogromne razlike u interesima izmeu drutevnih skupina, te razlike rezultiraju konfliktom koji je uobiajena i trajna odlika drutva, a ne privremena u teorije konflikta spadaju maarksizam i feminizam Marksizam radikalna alternativa funkcionalizmu utjecajan u sociologiji tijekom 1970-ih osniva je Karl Marx, a prema njemu je teorija dobila i ime

proturjeje i konflikt sva povijesna drutva sadravaju temeljna proturjeja, ona ukljuuju eksploataciju jedne od strane drugih drutvenih skupina, te to stvara temeljni sukob interesa meu njima glavna proturjeja drutva su izmeu proizvodnih snaga (zemlja, sirovine, strojevi, radna snaga, tehniko znanje i organizacija...) i odnosa (odnosi u koje ljudi ulaze da bi proizvodili robu, odnosi drutvenih skupina prema sredstvima i snagama proizvodnje), danas taj odnos predstavlja poslodavac-radnik sredstva proizvodnje se sastoje od onih dijelova proizvodnih snaga koji se mogu zakonski posjedovati (zemlja, sirovine, strojevi, radna snaga, ali ne i tehniko znanje i organizaciju proizvodnog procesa), danas za svoj posao radnik dobiva plau eksploatacija i tlaenje rad proizvodi bogatstvo, sredstvo se proizvodi radnom snagom radnika, vlasnici proizvodnih sredstava su kapitalisti bogati, profiteri radnici imaju nadnice znantno ispod vrijednosti bogatstva koje proizvode za kapitaliste = proturjeje po svojoj prirodi, sam kapitalizam ukljuuje eksploataciju i tlaenje radnika proturjeje i promjena povijest je podijeljena na niz razdoblja, a svako karakterizira poseban nain proizvodnje velike povijesne promjene su rezultat novih proizvodnih snaga kad dosegnu vrhunac razvoja, proizvodne snage dovode do stvaranja novog skupa proizvodnog odnosa, tada nastaje razdoblje koje e pomesti drutvene odnose starog poretka, no to nije sluaj i sa komunistikim ili socijalistikim drutvom koje e proizai iz razrjeenja proturjeja kapitalistikog sustava vlasnitvo sredstava e biti kolektivno, lanovi drutva e dijeliti bogatstvo, nema eksploatacije i tlaenja radnih snaga ideologija i lana svijest ideje pojedinog razdoblja smatraju se ideologijom vladajue klase

20

ideologija je iskrivljivanje stvarnosti, lana slika drutva, ona zasljepljuje lanove drutva da ne bi vidjeli proturjeja i sukobe interesa koji su ugraeni u njihove odnose, oni su skloni prihvatiti svoju situaciju kao normalnu, prirodnu, ispravnu i primjerenu tako se proizvodi lana svijest o stvarnosti, koja pomae odrati sustav Feminizam drutvo podijeljeno u raznim drutvenim skupinama glavna podjela za razliku od marksista za feministice nije izmeu raznih klasa nego izmeu spolova izrabljivanje ena od strane mukaraca, a ne izrabljivanje radnike klase od strane vladajue kritiziraju se suvremena drutva kao patrijahalna ona u kojima dominiraju mukarci cilj feminizma je okonati muku dominaciju (glavna mo u obitelji, bolje plaeni poslovi s boljim statusom od ena, monopolizacija pozicija politike moi) i rjeiti se drutva koje izrabljuje ene neke feministice (feministice razlike) smatraju da nisu sve ene jednako potlaene i u jednako loem poloaju u suvremenim drutvima, to ovisi o dobi, klasnom podrijetlu i etnikim skupinama Interakcionizam funkcionalizam i marksizam imaju i niz drugih zajednikih karakteristika - daju openito objanjenje drutva u cijelosti, to se naziva makroteorijama, drutvo smatraju sustavom, to se zove sistemskim teorijama, skloni su smatrati da je ljudsko ponaanje oblikovano sustavom interakcionizam se za razlikuju od funkcionalizma, marksizma i veine toerija feminizma fokusira na interakcije malog dometa, a ne na drutvo kao cjelinu interakcionisti smatraju da je mogue sustavno analizirati drutvo i da ga je mogue poboljati, a to treba postii na ogranienim podrujima i malo-pomalo, za razliku od onoga to se implicira u makroteorijama i sistemskim teorijama znaenje i interpretacija interakcionizam se bavi interakcijom, to znai djelovanjem meu pojedincima, djelovanje ima znaenje za one koji su u njega ukljueni razumijevanje djelovanja trai interpretaciju znaenja koje akteri daju svojim djelatnostima znaenja nisu fiksna, ovise o kontekstu interakcije, ona se stvaraju, razvijaju, modificiraju i mijenjaju u procesu interakcije ideje jastva pojedinci razvijaju samopredodbu, sliku o sebi koja ima vaan utjecaj na njihova djelovanja samoshvaanje se razvija u procesu interakcije, ono je odraz reakcija drugih na pojedinca zrcalno jastvo konstrukcija znaenja interakcionisti definiraju situacije i jastva, zanima ih proces u kome se ove definicije konstruiraju, tj. kako dolazi do toga da se nekog pojedinca definira na odreeni nain definicije i znaenja se konstruiraju u interakcijskim situacijama procesom pregovaranja pregovaranja i uloge ideja pregovaranja se takoer primjenjuje i na pojam uloge interakcionisti tvrde da su uloge esto nejasne, dvosmislene i neodreene, taj nedostatak jasnoe daje akterima dosta prostora za pregovaranje, menevriranje, improvizaciju i kreativno djelovanje znaenja nisu fiksna nego konstruirana i rezultat su pregovaranja u interakcijskim situacijama, iz svojih interakcija s drugima djelatnici razvijaju samoshvaanja te u skladu s njima i djeluju Postmodernizam neki postmoderni teoretiari i dalje vjeruju da je mogue objasniti i ljudsko ponaanje i nain na koji se mijenjaju drutva neki smatraju da nain promatranja drutva kakav je bio prije (marksizam, funkcionalizam...) treba napustiti jer se tako moglo prouavati prolo razdoblje, ali ne i ovo, potrebne su nove teorije, te se podupiru na dva naina prvo: drutveno ponaanje se vie ne oblikuje uz pomo neijeg podrijetla i socijalizacije, te faktori poput klase, etnike skupine i spola ne utjeu vie toliko na pojedinca, pojedinac sam odluuje o svom identitetu i ivotnom stilu granice meu drutvenim skupinama se slamaju

21

drugo: preispituje se vjerovanje da postoji bilo kakav vrst temelj na kome se moe graditi znanje o drutvu, sve se znanje zasniva na jeziku te se smatra da znanje izraava osobna stajalita za koja je upitno jesu li ispravna razlike: naglaavaju se vie nego slinosti meu ljudima, posao istraivaa je otkriti i opisati te razlike, potrebno je priznanje da postoje mnogi razliiti pogledi na drutvo, treba se omoguiti da se uju glasovi razliitih ljudi POGLEDI NA LJUDSKO PONAANJE pogledi na ljudsko ponaanje dijele se na one koji naglaavaju izvanjske faktore i one koji naglaavaju unutarnje faktore prvi vidi ponaanje kao neto to je pod utjecajem strukture drutva, a drugi vie naglaava subjektivna stanja pojedinca: njihove osjeaje, znaenja koja pridaju dogaajima i motive zbog kojih se ponaaju na poseban nain Pozitivizam mnogi od osnivaa socilogije su vjerovali da je mogue stvoriti znanost o drutvu koja bi se zasnivala na istim naelima i postupcima kao i prirodne znanosti najutjecajni pokuaj primjene metodologije prirodnih znanosti na sociologiju je poznat kao pozitivizam Auguste Comte jedan od osnivaa discipline smatrao je da e primjena metoda i pretpostavki prirodnih znanosti dati pozitivnu znanost o drutvu ponaanje ljudi, poput ponaanja materije, moe se objektivno mjeriti opaanja ponaanja zasnovana na objektivnim mjerenjima omoguiti e stvaranje iskaza o uzrocima i posljedicama, potom e se stvarati teorije koje e objasniti opaeno ponaanje naglasak pozitivista na opazivim injenicama uvelike ovisi o vjerovanju da se ljudsko ponaanje moe objasniti na isti nain kao i ponaanje materije ljudi ragiraju na izvanjske podraaje i njihovo se ponaanje moe objasniti tom reakcijom Perspektive drutvene akcije zagovornici tvrde da su predmeti drutvenih i prirodnih znanosti fundamentalno razliiti, te su zbog toga su metode i pretpostavke prirodnih znanosti neprimjerene prouavanju ljudi prirodne znanosti prouavaju materiju, a da bi se shvatilo i objasnilo njezino ponaanje dovoljno je promatrati je izvana za razliku od materije, ljudi imaju svijest misli, osjeaje, znaenja, namjere i svijest o postojanju, ljudska su djelovanja smislena: ljudi definiraju situacije i daju znaenja svojim akcijama, kao i akcijama drugih za ljude se moe da ne samo da reagiraju nego i djeluju djelovanje potjee iz subjektivnih znaenja te sociolog mora otkriti ta znaenja kako bi shvatio djelovanje Max Webber je jedan od prvih koji je detaljno ocrtao tu perspektivu, socioloko objanjenje djelovanja treba poeti s promatranjem i interpretiranjem subjektivnih stanja duha ljudi neto slino kao interakcionizam tamo gdje pozitivisti naglaavaju injenice i uzrono- poslijedine odnose, interakcionisti naglaavaju uvid i razumijevanje budui da se ne moe ui u glave djelatnika otkrie znaenja mora se zasnivati na interpretaciji i intuiciji objektivno mjerenje nije mogue, a egzaktnost prirodnih znanosti se ne moe oponaati Fenomenologija nije mogue objektivno mjeriti bilo koji aspekt ljudskog ponaanja, ljudi daju smisao svijetu kategorizirajui ga pomou jezika razlikuju razliite tipove objekata, dogaaja, ljudi neki su kriminalci, dok drugi potuju zakon proces kategorizacije je subjektivan: on ovisi o miljenjima promatraa

22

fenomenolozi vjeruju da nije mogue dati injenine podatke i da je nemogue dati i provjeriti kauzalna objanjenja konani proizvod fenomenolokog istraivanja je shvaanje znaenja koja pripadnici drutva rabe u svom svakodnevnom ivotu interakcionisti i fenomenolozi smatraju da ljudi aktivno kreiraju svoja vlastita znaenja i svoje vlastito drutvo u interakciji jedni s drugima Sociologija i vrijednosti mogunost objektivnog promatranja i analiza drutvenog ivota objektivni pogled je slobodan od vrijednosti, moralnih sudova i ideologije promatraa: on daje injenice i objanjavalaki okvir koji nisu obojeni promatraevim osjeajima i miljenjima sve je vie sociologa koji tvrde da vrijednosno neutralna znanost o drutvu nije mogua, da vrijednosti sociologa izravno utjeu na svaki aspekt njihovog istraivanja, to bi znailo da sociologija nikad nee biti izuzeta od ideologije skupine ideja koji su samo djelomini pogled na stvarnost Karl Mannheim tvrdi da se ideologija sastoji od uvjerenja i vrijednosti vladajue grupe koja prikriva stvarno stanje drutva sebi i drugima, i time ga stabilizira on razlikuje ovaj oblik ideologije od onoga to naziva utopijskom (idealno dutvo, savren drutveni sustav) ideologijom zagovaranje potpune promijene strukture drutva Mannheim tvrdi da se takve ideologije najee nalaze u potlaenim skupinama iji lanovi ele radikalnu promjenu SOCIOLOKA IMAGINACIJA svi sociolozi imaju zajedniki cilj razumijevanja i objanjavanja socijalnog svijeta strukturalne teorije drutva, poput funkcionalizma i marksizma, naglaavaju vanost drutva u oblikovanju ljudskog ponaanja s druge strane, pristupi poput interakcionizma naglaava vanost ljudskog ponaanja u oblikovanju drutva dobra sociologija mora ispitivati i strukturu drutva i drutvenu interakciju Mills socioloka imaginacija je sposobnost istovremenog prrouavanja strukture drutva i pojedinanih ivota, ona omoguuje ljudima shvaanje svojih privatnih nevolja pomou javnih problema sociolog treba razmotriti ekonomske i politike institucije drutva, a ne samo pojedinanu situaciju i karakter nasumice odabranih pojedinaca

POGLAVLJE 2.: DRUTVENA STRATIFIKACIJA Uvod

23

egalitarizam: drutvo u kojem su svi lanovi jednaki, u takvom drutvu ljudi nee biti rangirani po prestiu egalitarno drutvo je samo san, sva ljudska drutva imaju neki oblik drutvene nejednakosti, mo i presti su nejednako raspodijeljeni meu pojedincima i drutvenim skupinama, a u mnogim drutvima postoje takoer uoljive razlike u raspodjeli bogatstva mo je stupanj u kome pojedinci ili skupine mogu nametnuti svoju volju drugima, s njihovim pristankom ili bez njihova pristanka presti se odnosi na koliinu cijenjenosti ili asti povezanu s drutvenim poloajima, kvalitetama pojedinaca i stilovima ivota bogatstvo se odnosi na materijalne posjede koji se definiraju kao vrijedni u posebnim drutvima. Oni mogu ukljuivati zemlju, stoku, zgrade, novac i mnoge druge oblike vlasnitva koje posjeduju pojedinci ili drutvene skupine Drutvena nejednakost i drutvena stratifikacija vano je razlikovati drutvenu nejednakost od drutvene stratifikacije drutvena nejednakost se odnosi na postojanje drutveno stvorene nejednakosti drutvena stratifikacija je poseban oblik drutvene nejednakosti. Ona se tie postojanja uoljivih drutvenih skupina koje su rangirane jedna iznad druge u smislu faktora kakvi su presti i bogatstvo. Ona znai hijerarhiju drutvenih skupina. lanovi posebnog sloja imaju zajedniki identitet, sline interese i slian ivotni stil (indijski sustav kaste). Oni uivaju ili trpe zbog nejednake raspodjele nagrada u drutvu, kao lanovi razliitih drutvenih skupina. Mogue je da drutvena nejednakost postoji bez drutvenih slojeva. Neki sociolozi upuuju na to da su drutvene klase zamijenjene kontinuiranom hijerarhijom nejednakih poloaja. Hijerarhija drutvenih skupina je zamijenjena hijerarhijom pojedinaca kaste isti, sveti, uzvieni i nekaste neisti, niski, prljavi supkulture slojeva: tendencija lanova svakog sloja drutva je da razvijaju svoju vlastitu supkulturu, tj. odreene norme, stavove i vrijednosti koji su im svojstveni kao drutvenoj skupini. Subkultura se razvija kad neki lanovi drutva imaju iskustvo slinih ivotnih okolnosti i problema koji nisu zajedniki svim lanovima. lanovi najnieg sloja koji prua malo mogunosti za poboljanje poloaja, najee imaju negativni stav prema ivotu, taj stav je dio njegove subkultre i prenosi se s generacije na generaciju (siromana subkultura crnih Amerikanaca) lanovi drutvene skupine kojima su zajednike sline ivotne prilike i supkultura razviti e grupni identitet, oni esto imaju osjeaj srodnosti s drugim pripadnicima skupine drutvena mobilnost: prelazak iz jednog sloja u drugi, kad postoji malo mogunosti prelaska dolaze do izraaja subkulture slojeva, moe biti usmjerena prema gore ili prema dolje postoje zatvoreni sustavi stratifikacije mala mogunost za drutvenu mobilnost, poloaj pojedinca je pripisan, utvren pri roenju, malo je toga to se moe uiniti da bi se status izmijenio (kaste) i postoje otvoreni sustavi stratifikacije velika mogunost za drutvenu mobilnost, ploaj je steen, rezultat je pojedinevih osobnih kvaliteta i sposobnosti (drutvena klasa u kapitalistikom industrijskom drutvu) ivotne anse: ovise o poloaju neke osobe u sustavu stratifikacije, poloaj moe uveati ili umanjiti ivotne anse, tj. mogunosti osobe da stekne stvari koje su definirane kao poeljne i izbjegne one stvari koje su definirane kao nepoeljne u njegovu drutvu Drutvene nasuprot prirodnim nejednakostima mnoge sustave stratifikacije prate vjerovanja koja tvrde da drutvene nejednakosti imaju bioloki temelj (rasna stratifikacija: bijelci mogu tvrditi da su bioloki superiorni crncima i shvaati to kao temelj svoje dominacije) Jean Jacques Rousseau je jedan od prvih koji su ispitivali ovaj problem on tvrdi da je bioloki utemeljena nejednakost prirodna ili fizika, jer ju uspostavlja priroda, a sastoji se u razlikama u dobi, zdravlju, tjelesnoj snazi i kvalitetama uma i due, za razliku od drutvene nejednakosti koja se sastoji od razliitih privilegija koje neki ljudi uivaju zbog predrasuda drugih, poput toga da su bogatiji, asniji, moniji pa ak i u poloaju da zahtijevaju pokornost vjerovao je da su bioloki utemeljene nejednakosti meu ljudima male i relativno nevane dok su drutveno stvorene nejednakosti glavni temelj sustava drutvene stratifikacije ipak, bez obzira, koliko male bile bioloke nejednakosti one su ipak temelj na kojemu se stvaraju strukture drutvene nejednakosti prirodna i kulturalna nejednakost: moe se tvrditi da bioloke razlike postaju bioloke nejednakosti kad ih ljudi definiraju kao takve. Bioloki faktori imaju vanost u mnogim sustavima stratifikacije zbog

24

znaenja koja im pripisuje razliite kulture (npr. starost, rasa). Starost ima vrlo razliita znaenja u razliitim drutvima ( u Australiji ona donosi visoki presti i mo budui da starci upravljaju poslovima plemena, ali u zapadnim drutvima stariji su obino umirovljeni i njihov status nosi malo moi i prestia) razlike postaju nejednakosti samo zato to su definirane kao takve uvjerenja prema kojima su sustavi drutvene stratifikacije utemeljeni na biolokim nejednakostima mogu ih se shvatiti kao racionalizacije tih sustava DRUTVENA STRATIFIKACIJA FUNKCIONALISTIKA PERSPEKTIVA kad funkcionalisti pokuavaju objasniti sustave drutvene stratifikacije, zapravo pokuavaju objasniti funkcioniranje drutva u cijelosti pretpostavka je da drutvo ima odreene osnovne potrebe ili funkcionalne preduvjete koji moraju biti zadovoljeni ukoliko ono eli opstati odreeni stupanj reda i stabilnosti bitan je za funkcioniranje drutvenih sustava, pritom funkcionalisti ispituju kako sustavi stratifikacije pomau odravati red i stabilnost u drutvu Talcott Parsons stratifikacija i vrijednosti on vjeruje da se red stabilnost i suradnja u drutvu temelje na vrijednosnom konsenzusu ope slaganje lanova drutva oko onoga to je dobro i vrijedno sustavi stratifikacije izvedeni su iz zajednikih vrijednosti stratifikacija (u vrijednosnom aspektu) je rangiranje jedinica u drutvenom sustavu u skladu sa zajednikim sustavom vrijednosti (oni koji su uspjeni su vie rangirani i dobit e niz nagrada) razna drutva imaju razne vrijednosne sustave, naini stjecanja visokog poloaja variraju od drutva do drutva stratifikacija je neizbjeni dio svih ljudskih drutava, vjeruje se da su sustavi stratifikacije pravedni, ispravni i primjereni, jer su u osnovi izraz zajednikih vrijednosti no jo uvijek postoje sukobi izmeu imunih i neimunih, onih koji su bogato nagraeni i onih koji nisu organizacija i planiranje: odnos izmeu drutvnih skupina mora biti odnos recipronosti (uzajamnog davanja i primanja) jer niti jedna skupina nemoe sama zadovoljiti potrebe svojih lanova, razliite skupine se specijaliziraju za posebne djelatnosti svaka klasa treba drugu klasu, velike zadae trebaju i organizaciju i izvrenje oni koji imaju snagu da organiziraju i koordiniraju djelatnosti drugih imaju vii drutveni poloaj mo: nejednakosti su utemeljene na zajednikim vrijednostima. Mo je legitimna vlast u smislu da je prihvaena kao pravedna i primjerena od strane lanova drutva u cjelini oni koji su na poloajima vlasti koriste svoju mo da bi slijedili kolektivne ciljeve koji proizlaze iz sredinjih vrijednosti drutva (mo amerikih poslovnih direktora) smatrao je da je socijalna stratifikacija funkcionalna jer slui integraciji raznih skupina u drutvo, drugi smatraju da je ona sila podjele Kinglsey Davis i Wilbert E. Moore dodjela uloga i izvedbe autori najpoznatije funkcionalistike teorije tvrde da su drutveni sustavi imaju zajednike odreene funkcionalne preduvjete koji moraju biti zadovoljeni ukoliko sustav eli opstati i uinkovito funkcionirati. Jedan od takvih funkcionalnih preduvjeta je i uinkovita dodjela uloga i izvedbe: 1. sve uloge moraju biti popunjene 2. moraju biti popunjene onima koji su najsposobniji izvesti ih 3. za to se mora proi nuno kolovanje 4. uloge se moraju obavaljati savjesno ovaj mehanizam je drutvena stratifikacija koju su oni vidjeli kao sustav koji pridaje nejednake nagrade i privilegije raznim poloajima u drutvu ljudi se razlikuju u smislu svojih uroenih sposobnosti i talenata, a pozicije se razlikuju u smislu njihove vanosti za opstanak i odranje drutva. Odreeni poloaji su funkcionalno vaniji od drugih, oni iziskuju posebne vjetine da bi se uinkovito obavili, a broj pojedinaca za takav posao je ogranien glavna funkcija stratifikacije je spojiti najsposobnije ljude s funkcionalno najvanijim poloajima (bitno je da takvi pojedinci uloge obavljaju marljivo i svjesno, bogate nagrade osiguravaju motivaciju),

25

drutvena stratifikacija je sredstvo pomou kojeg drutva osiguravaju da su na najvanije poloaje postavljene najkvalificiranije osobe Njihova teorija ima potekou pokazati koji su poloaji funkcionalno najvaniji, vanost poloaja se moe mjeriti na 2 naina: 1.jedinstvenost i nezamjenjivost: lijenici su funkcionalno vaniji od medicinskih sestara jer njihov posao iziskuje mnoge vjetine koje one nemaju, ali ne i obrnuto, 2.ovisnost: direktori su vaniji od uredskih slubenika budui sa su slubenici ovisni o uputama i organizaciji direktora Davis i Moore gledaju na drutvenu stratifikaciju kao na funkcionalnu nunost svih drutava oni smatraju da je drutvena nejednakost neizbjena odlika ljudskog drutva

Melvin M. Tumin kritika Davisa i Moorea iskritizirao Davisa i Moorea u nekoliko toaka: DiM: najbolje nagraeni poloaji su i najvaniji, Tumin: mnoga zanimanja koja nose malo prestia ili ekonomskih nagrada mogu se shvatiti kao vitalna za drutvo (radna snaga nekvalificiranih radnika isto je tako vana i neophodna za tvornicu kao i radna snaga inenjera) n ne postoji objektivan nain mjerenja funkcionalne vanosti, to je stvar osobnog miljenja DiM: nisu se obazirali na utjecaj moi na nejednaku raspodjelu nagrada, Tumin: razlike u plai i prestiu meu profesionalnim skupinama mogu proizlaziti iz njihove moi, a ne funkcionalne vanosti DiM: pretpostavili da samo ogranieni broj pojedinaca ima talent za stjecanje vjetina nunih za funkcionalno najvanije poloaje, Tumin: kritizira to smatrajui da ne postoji metoda mjerenja talenta; ne postoji dokaz da su za poloaje koje su Davis i Moore smatrali vanima potrebni talenti; broj talenata moe bit puno vei nego to pretpostavljaju njih dvojica Tumin: kolovanje koje je potrebno za vane poloaje ne treba gledati kao na rtvovanje studentski ivot: slobodno vrijeme, sloboda, prilika za samorazvoj, svaki gubitak zarade moe biti nadoknaen tijekom prvih deset godina rada Tumin smatra da drutvena stratifikacija moe biti, a esto i jest, prepreka motivaciji i regrutiranju talenata, to je esto u zatvorenim sustavima (kaste i rasne stratifikacije) Tumin: oni koji su roeni u niim slojevima nikad ne mogu imati iste mogunosti za realizaciju vlastitih talenata kao to imaju oni roeni u viim on preispituje nazor da drutvena stratifikacija funkcionira kako bi integrirala drutveni sustav. S njegovog stajalita stratifikacija je prije snaga koja dovodi do podjele, a ne do integracije DRUTVENA STRATIFIKACIJA PERSPEKTIVA NOVE DESNICE Uvod ideje nove desnice postale su utjecajne tijekom 1980.-ih u politici su jasno bile povezane sa Margaret Thatcher i Ronaldom Reaganom nova desnica temelji svoje teorije na liberalizmu devetnaestog stoljea liberalizam je slobodno trite u kapitalistikim privrednim sustavima smatrao najboljim temeljem za organizaciju drutva Liberalizam* (lat. liberalis liber = slobodan, slobodarstvo, slobodoumlje) svjetonazor je koji zagovara smanjenje nadzora drave i drugih politikih institucija nad individualnom slobodom pojedinca trine sile potiu natjecanje, koje stimulira inovaciju i uinkovitost. Da bi opstali, proizvoai moraju stvarati proizvode koji su jeftiniji ili bolji od proizvoda njihovih konkurenata ekonomije slobodnog trita se temelje na izborima pojedinca koje oni obavljaju dok troe svoj novac, prodaju svoj rad ili kupuju rad drugih ljudi, time promiu idividualnu slobodu treba izbjegavati pretjerani dravni intervencionizam u ekonomiji jer e smanjiti ekonomsku uinkovitost i motivaciju ljudi koji se mnogo trude, moe stvoriti i nepravde uzimajui od onih koji su zasluili svoje nagrade i dajui onima koji nisu to znai da kako drava jaa sloboda pojedinaca moe biti potisnuta, nova desnica se suprotstavljala marksizmu i socijalizmu

26

Peter Saunders stratifikacija i sloboda simpatizira teoriju Davisa i Moorea, zapravo je manje kritian od Melvina Tumina tvrdi da se moe pokazati da sustavi koji su nejednako nagraivali razne poloaje imaju blagotvorne uinke, poput motiviranja ljudi da se vie trude na poslu ne tvrdi da su nejednake nagrade jedini nain na koji drutvo moe popuniti vane poloaje sposobnim ljudima. (mogue je zamisliti drutvo u kojem su svi poloaji jednako nagraeni, u smislu materijalnih resursa i formalnog statusa, no to bi dovelo do problema jer neki nebi bili sretni s odreenim poslovima, a neki nebi uloili dovljno napora da se posao obavi kako treba) on ne prihvaa funkcionalistiku tvrdnju da su sustavi stratifikacije utemeljeni na ekonomskim razlikama neizbjeni priznaje da kapitalistika drutva stvaraju vie nejednakosti od socijalistikih jednakost i pravda: Saunders razlikuje tri tipa jednakosti: 1. formalna ili pravna jednakost tie se svih lanova drutva koji su podinjeni istim zakonima ili pravilima, prosuuje ih se prema tome kre li zakon ili ne, tj. prema onome to ine, a ne tko su 2. jednakost mogunosti znai da ljudi imaju jednake izglede da postanu nejednaki, natjeu se za uspjeh i oni s vie zasluga (posjedovanje sposobnosti, karakteristika ili atributa koje se vrednuju u drutvu) postiu vie, drutvo zasnovano na tom tipu = meritokracija 3. jednakost ishoda (utopistiko miljenje) kad u egalitarnom drutvu svi prolaze kroz cilj u isto vrijeme da bi se postigla jednakost ishoda ljude se treba razliito tretirati: programi afirmativne akcije ili pozitivne diskriminacije nainjeni su da bi se izjednaila postignua mukaraca i ena ili crnaca i bijelaca diskriminacija radi u korist ena i crnaca, dok su mukarci i bijelci diskriminirani prihvaa koncepciju jednakosti koja se temelji na prva dva TIPA, drutvena pravda je ostvarena kad se ljudima dopusti da zadre one stvari koje su zasluili nejednakost je opravdana jer potie ekonomski rast mogunosti i nejednakost: Saunders vjeruje da konkurencija u kaptialistikim drutvima pridonosi blagostanju stanovnitva raspodjela ekonomskih nagrada povezana je sa zaslugom Kritika perspektive nove desnice neki djelovi Tuminove kritike Davisa i Moorea takoer su relevantni za teorije nove desnice novu desnicu se moe optuiti da umanjuje mogue tetne uinke stratifikcaije na potkopavanje drutvene kohezije i integracije Saundersovo stajalite da su socijalistika drutva neizbjeno represivnija od kapitalistikih drutava slobodnog trita moe se smatrati neopravdanom, ishitrenom generalizacijom slobodno trite i sloboda ne moraju neizbjeno ii zajedno Gordan Marshall i Adam Swift drutvena klasa i drutvena pravda oni kritiziraju Saundersa jer pokuava dati argumente i u prilog jednakosti mogunosti i u prilog formalnoj ili pravnoj jednakosti trine sile ne moraju nuno nagraivati zaslugu, uspjeh moe isto tako ovisiti o srei kao i o vrijednom radu ili osobnim znaajkama poduzetnika kapitalistika drutva nisu meritokratska obrasci drutvene mobilnosti su pod utjecajem klasne pripadnosti ak i kad se uzme u obzir stupanj naobrazbe DRUTVENA STRATIFIKACIJA - MARKSISTIKA PERSPEKTIVA marksistike perspektive su radikalna alternativa funkcionalistikim pogledima na narav drutvene stratifikacije. Oni smatraju stratifikaciju strukturom koja razdvaja a ne integrira drutvo. Oni je vide kao mehanizam kojim jedni iskoritavaju druge, a ne kao sredstvo unapreivanja kolektivnih ciljeva Klase: 1. u stratificiranim drutvima postoje dvije glavne drtvene skupine: vladajua klasa i podinjena klasa 2. mo vladajue klase proizlazi iz njenog vlasnitva i kontrole nad sredstvima za proizvodnju (zemlja, kapital, radna snaga...) 3. vladajua klasa izrabljuje i tlai podinjenu klasu

27

4. kao rezultat postoji sukob interesa izmeu te dvije klase 5. razne institucije drutva, poput pravnog i politikog sustava, instrumenti su dominacije vladajue klase i slue za prmicanje njenih interesa 6. tek kad sredstva za proizvodnju budu u zajednikom vlasnitvu, nestat e klase i time e se okonati izrabljivanje i tlaenje jednih od strane drugih 1. 2. 3. 4. sustavi stratifikacije proizlaze iz odnosa drutvenih skupina prema sredstvima za proizvodnju klasa je drutvena skupina iji lanovi imaju isti odnos prema sredstvima za proizvodnju klase i povijesne epohe: Marx je vjerovao da se zapadno drutvo razvijalo kroz etiri glavne epohe: primitivni komunizam (jedini primjer besklasnog drutva) antiko drutvo feudalno drutvo kapitalistiko druvo

primitivni komunizam postojao je u pretpovijesnim drutvima i jedini je primjer besklasnog drutva, (zemlja i njeni proizvodi bili su u zajednikom vlasnitvu, svi su imali isti odnos prema sredstvima za proizvodnju, svaki lan je bio i proizvoa i vlasnik), nakon toga su sva drutva podijeljena u dvije glavne klase: robovlasnike i robove u antikom drutvu, feudalce i kmetove u feudalnom drutvu i kapitaliste i najamne radnike u kapitalistikom drutvu privatno vlasnitvo i akumulacija vika dobara temelj su razvoja klasnih drutava, oni stvaraju preduvjete za pojavu klase proizvoaa i klase neproizvoaa odnos izmeu glavnih drutvenih klasa jest odnos meusobne ovisnosti i sukoba meusobna ovisnost dviju klasa nije odnos jednake ili simetrine recipronosti, umjesto toga, to je odnos eksploatatora i eksploatiranog, tlaitelja i potlaenog, vladajua klasa zarauje na raun podinjene klase i stoga meu njima postoji sukob interesa karakteristike kapitalistike ekonomije: 1.kapital je novac koji se koristi za financiranje proizvodnje robe za privatni dobitak, 2.dobra i radna snaga, sirovine i strojevi imaju novanu vrijednost, 3.kapitalisti investiraju kapital u proizvodnju dobara, 4.kapital se akumulira prodajom dobara po vrijednosti veoj od trokova proizvodnje kapitalizam je: investiranje kapitala u proizvodnju robe s ciljem maksimiranja profita kako bi se akumuliralo to vie kapitala kapital je u privatnom vlasnitvu manjine kapitalistike klase, profit se stjee tlaenjem radnike klase politika mo proizlazi iz ekonomske moi, mo vladajue klase potjee iz njenog vlasnitva i kontrole nad sredstvima za proizvodnju Klasa i drutvena promjena klasna borba je pokretaka snaga drutvene promjene, Marx: povijest svih drutava je povijest klasnih borbi klasne borbe u povijesti bile su izmeu manjina (npr. kapitalizam se, razvio iz borbe izmeu feudalne aristokracije i nove kapitalistike klase, a obje su skupine po brojnosti bile manjina) velike povijesne promjene su znaile zamjenu jednog oblika privatnog vlasnitva drugim i jednog tipa proizvodne tehnike drugom klasa po sebi - drutvena skupina iji lanovi imaju isti odnos prema sredstvima za proizvodnju, Marx je tvrdio da drutvena skupina postaje u potpunosti klasa tek kad postane klasa za sebe - njeni lanovi imaju klasnu svijest i klasnu solidarnost klasna svijest znai da je lana klasna svijest zamijenjena punom svijeu o stvarnoj situaciji, shvaanjem naravi eksploatacije. lanovi klase razvijaju zajedniki identitet, prepoznaju svoje zajednike interese i ujedinjavaju se stvarajui tako klasnu solidarnost. Konani stupanj razvoja klasne svijesti i klasne solidarnosti postignut je kad lanovi uvide da samo kolektivnom akcijom mogu zbaciti vladajuu klasu i kad poduzmu pozitivne korake prema tome Kapitalistiko drutvo je nestabilno temelji se na kontradikcijama i antagonizmima koji mogu biti razrijeeni samo transformacijom. Osnovni sukob je eksploatacija radnika od kapitalista. Kontradikcija izmeu drutvene proizvodnje i individualnog vlasnitva: radnika snaga se sve vie koncentrirala u velikim

28

tvornicama gdje je proizvodnja drutveni pothvat. Drutvena proizvodnja olakava radnicima da se organiziraju protiv kapitalista. buroazija = klasa koja ima kontrolu nad sredstvima za prizvodnju i distribuciju, proletarijat = podtlaena klasa (radnika klasa) Marx je vjerovao da e odreeni faktori ubrzati propast kapitalistike ekonomije: 1.vea upotreba strojeva = homogena radnika klasa, 2.razlika u bogatstvu buroazije i proletarijata e se uveati kako bude akumulacija kapitala rasla, taj proces je se zove pauperizacija, 3. opstat e samo najvee i najbogatije kompanije, konkurencija e potisnuti srednje slojeve (sitna buroazija - posjeduju vlastita sredstva za proizvodnju, ali i sami rade) u redove proletarijata, jaanjem kompanija kapital e se koncentrirati na sve manje ljudi ta tri procesa (ponitavanje razlika unutar rada, pauperizacija radnike klase i propadanje posrednih slojeva u redove proletarijata) rezultirat e polarizacijom dviju glavnih klasa DRUTVENA STRATIFIKACIJA WEBEROVSKA PERSPEKTIVA njemaki sociolog Max Weber vjerovao je da drutvena stratifikacija proizlazi iz borbe za oskudne resurse u drutvu, tu borbu je shvaao kao neto to se vodi prvenstveno oko ekonomskih resursa, ona takoer moe ukljuivati borbu za presti i politiku mo definirao klasu: kao skupinu pojedinaca koji imaju slini poloaj u trinoj privredi i zahvaljujui toj injenici primaju sline ekonomske nagrade. Tako je, po Weberu, klasna situacija nekog pojedinca u osnovi njena trina situacija, oni koji imaju slinu klasnu situaciju imaju i sline anse u ivotu glavna klasna podjela je na one koji posjeduju proizvodne snage i one koji ih ne posjeduju po tome vee izglede u ivotu i nagrade primaju oni koji imaju znatno vlasnitvo i vie proizvodne snage razlikovao je sljedee klasne skupine u kapitalistikom drutvu: 1.vlasnika gornja klasa, 2.bijeli ovratnici bez vlasnitva, 3.sitna buroazija, 4.manualna radnika klasa razlike s Marxom: 1.za formiranje klasa bitni su i drugi faktori osim vlasnitva, 2.tvrdio je sa se srednja klasa bijelih ovratnika iri, a ne smanjuje s razvojem kapitalizma, 3.iznio je tezu da individualni manualni radnici koji nisu zadovoljni sa svojom klasnom situacijom mogu reagirati na niz razliitih naina, ne treba doi do proleterske revolucije, 4.tvrdio je da je klasa samo jedan od moguih temelja moi i da distribucija moi u drutvu nije nuno povezana s distribucijom klasnih nejednakosti skupine se stvaraju jer njihovi lanovi imaju slinu statusnu situaciju, status upuuje na nejednaku distribuciju drutvene asti statusna skupina sastoji se od pojedinaca koji su nagraeni slinom koliinom drutvene asti i stoga im je zajednika statusna situacija, oni imaju slian ivotni stil, identificiraju se i osjeaju da pripadaju svojoj statusnoj skupini drutveno zatvaranje: tie se iskljuivanja nekih ljudi iz lanstva statusne skupine (kaste, u kastinskom sustavu se ostvaruje zabranama koje sprjeavaju lanove kaste da se vjenaju izvan svoje kaste) u mnogim drutvima klasna i statusna situacija su blisko povezane, ipak oni koji su u klasnoj situaciji ne moraju nuno pripadati istoj statusnoj skupini stranke: skupine koje su specifino zaokupljene utjecajem na politiku i stvaranjem odluka koje su u interesima njihovih pripadnika, stranke su zaokupljene stjecanjem drutvene moi PROMJENE U BRITANSKOM SUSTAVU STRATIFIKACIJE niti jedan sustav klasne stratifikacije nije fiksan niti statian, distribucija resursa unutar klasnog sustava stalno se mijenja Promjene u strukturi zanimanja

29

slube dravne statistike razlikuju socioekonomske skupine koje grupiraju ljude koji obavljaju poslove slinog drutvenoog i ekonomskog statusa premda postoji neslaganje oko toga gdje treba smjestiti granicu izmeu srednje i radnike klase esto je bio sluaj da se manualne radnike smatra pripadnicima radnike klase, a nemanualne radnike pripadnicima srednje manualni poslovi se razlikuju prema razini vjetine (kvalificiranosti), s odvojenim kategorijama za nekvalificirane, polukvalificirane, i kvalificirane manualne radnike nemanualni poslovi se dijele na: rutinske (inovniki i tajniki poslovi), srednje (uitelji, medicinske sestre, knjiniari) i visokokvalificirane strunjake (lijenici, knjigovoe) informacije pokazuju da postoji dugotrajni trend tijekom 20. st. prema kojem udio nemanualnih poslova raste, dok se manualnih smanjuje manje od polovice svih zaposlenih danas obavlja manualne poslove, dok je 1911. takve poslove obavljalo ak 79%, dolo je do porasta profesionalnih, upravljakih i rutnskih nemanualnih poslova razni su faktori pridonijeli pomaku prema nemanualnim poslovima: proizvoake su grane slabjele dok su se uslune djelatnosti irile ene, naroito udane, sve se vie zapoljavaju tijekom 20. st., premda je vjerojatnije da e se ene vie zapoljavati na nemanualnim poslovima, veina ih je smjetena na najnie plaene poloaje rutinske nemanualne poslove (48% 1994. srednji i nii nemanualni poslovi, 31% - polukvailificirani ili nekvalificirani manualni poslovi) muka puna zaposlenost (puno radno vrijeme) lagano opada izmeu 1984. i 1997., ali je djelomina u znatnoj mjeri porasla, dok su enska puna i djelomina zaposlenost znaajno porasle Promjena raspodjele dohotka dohodak ima vaan uinak na ivotne mogunosti, na izglede za posjedovanje vlastite kue i na oekivani ivotni vijek kad bi nejednakosti u dohotku postupno nestajale, to bi bio jak dokaz da slabe i klasne podjele mjerenje raspodjele dohotka: 1. Izvorni dohodak dohodak iz izvora kao to su zaposlenje, mirovine, darovi, alimetacije, investicije, no ne ukljuuje dravnu mirovinu, kredit i socijalnu pomo koje plaa drava 2. Ukupni dohodak mjera svih izvora dohodaka, veina pojedinaca ne moe u cijelosti potroiti svoj ukupni dohodak jer se od njega neto oduzima da bi se plaao porez na dohodak i doprinosi za socijalno osiguranje 3. Raspoloivi dohodak mjera ukupnog dohotka umanjena za socijalna davanja, porez 4. Dohodak nakon poreza kad se oduzme PDV - neizravni porezi ne plaaju se izravno iz dohotka nego ih plaaju potroai kao dio kupovne cijene robe (PDV se plaana veinu kategrija robe u Velikoj Britaniji, kao i na duhan, benzin, alkohol) 5. Konani dohodak kad dohotku nakon oporezivanja pribrojimo vrijednost prava i povlastica koje daje drava, a ne isplauje se u novcu (zdravstvena zatita i obrazovanje) nadnice i plae su glavni izvor dohotka u V.B., prema istraivanju iz 1995.g. 56% cijelokupnog dohotka dolazi iz plaa i nadnica, 13% iz socijalne pomoi, 11% iz privatnih mirovina i anuiteta (vrsta otplate kredita), 10% samozapoljavanja, 7% od renti i 3% iz ostalih A. Goodman, P. Johnson i S. Webb su proveli studiju o nejednakosti u prihodima: udio dohotka koji potjee iz nadnica je pao, a prihodi od socijalne pomoi su se udvostruili, jedan od glavnih razlog za ovu promjenu je porast broja nezaposlenih, umirovljenika, samohranih roditelja, bolesnih i hendikepiranih koji imaju pravo primati socijalnu pomo u 1979. u vrijeme kad u V.B. dolazi konzrvativna vlada Margaret Thatcher, lagani trend distribucije dohotka siromanijim skupinama se preokrenuo, porez na dohodak je progresivni porez (oni koji zarauju vie, plaaju vie poreza), postupno se sveukupne stope poreza na dohodak smanjuju, postpno je dolo je do pomaka prema neizravnom oporezivanju koji uzima vei udio dohotka od skupina s niim primanjima = regresivni porez, a 1993. uveden je manje regresivan porez vratio se naelu da se prirezi (lokalni porezi) zasnivaju na vrijednosti vlasnitva

30

1990. kad je vlada zapala u potekoe oko financiranja dravne potronje bila je prisilna uvesti dodatne poreze Promjenjiva raspodjela bogatstva nejednakosti u distribuciji bogatstava i dohotka vaan su indikator klasnih podjela i klasne nejednakosti danas vlasnitvo nad sredstvima za proizvodnju ima oblik dionikog vlasnitva ne postoji porez na bogatstvo ivih, ali porezi se moraju platiti na imanja onih koji su umrli, brojke o vrijednosti imanja koja su za sobom ostavili preminuli ponekad se koriste da bi se proraunala openita distribucija bogatstva, no to nije ba pouzdano mane druga metoda skupljanja informacija o distribuciji bogatstva je upotreba rezultata anketa, ali i to ima

definiranje bogatstva, dva tipa bogatstva: 1. ono koje se moe prodati svaki tip imovine koja se moe prodati i ija se vrijednost moe realizirati 2. ono koje se ne moe prodati ukljuuje plae, neprenosive mirovine istraivanja pokazuju kako je u ovom st. dolo do znatnog smanjenja stupnja nejednakosti bogatstva, a trend se prema veoj jednakosti distribucije bogatstva nastavio sve do 1990-ih dionice su vaan tip bogatstva, on se koristi za financiranje proizvodnje, u proteklim godinama u Velikoj Britaniji je dolo do znatnog porasta broja stanovnika koji posjeduju dionica, isto tako raste i udio osobnog bogatstva sadranog u ivotnim osiguranjima i mirovinskim fondovima KLASE U KAPITALISTIKIM DRUTVIMA tri glavne: gornja, srednja i radnika klasa

GORNJA KLASA John Westergaard i Henrietta Resler marksistiki pogled na vladajuu klasu J.W. i H.R. u studji objavljenoj 1975. tvrde da Britanijom dominira vladajua klasa, privatno vlasnitvo kapitala je klju za razumijevanje klasnih podjea glavna podjela u klasnom sustavu je izmeu kapitala rada distribucija bogatstva: koncentracija bogatstva je samo u 5% stanovnika, neki lanovi vladajue klase prenose bogatstvo na roake i prijatelje da bi izbjegli poreze na nasljedstvo mo vladajue klase: odravanje nejednakosti bogatstva posljedica je moi vladajue klase sastav vladajue klase: od 5-10% stanovnitva, ukljuuje velike vlasnike sredstava za proizvodnju, direktore kompanija, vrhunske menadere, vie strunjake i vie dravne slubenika od kojih su mnogi veliki dioniari u privatnoj industriji podinjene klase se sastoje od veine stanovnitva koja zarauje nadnice i plae Peter Saunders pogled nove desnice na vie klase on ne nijee da postoji mala skupina ljudi u britanskom drutvu koja posjeduje veliko bogatstvo i vie moi od drugih pripadnika drutva odbacuje marksistike tvrdnje da takvi ljudi tvore kapitalistiku vladajuu klasu, on ih vidi samo kao utjecajnu ekonomsku elitu identificira neke skupine koje bi mogle biti shvaene kao kapitalistika klasa: obitelji koje i dalje posjeduju veinu dionica u velikim kompanijama, poduzetnici koji su stvorili i posjeduju velika poduzea te veliki zemljoposjednici, no oni kontroliraju samo mali dio britanske ekonomije vladajua klasa: direktori i menaderi (iji dohodak proistjee iz njihova posla, a ne iz vlasnitva nad bogatstvom) prema stajalitu Saundersa nemaju dovoljno bogatstva u dionicama da bi bili kapitalistika klasa i nedostaje im moi da bi bili vladajua klasa nejednakost je bitna ako drutvo treba biti pravedno i uspjeno, ali uspjeh kapitalizma iri bogatstvo i mo jo vie

31

John Scott Tko vlada Britanijom? dao je najobuhvatniji opis i analizu razvoja gornjih klasa u Britaniji koja pokazuje da je dolo do vanih promjena u viim klasama britanskog drutva, ali ne vjeruje da je gornja klasa nestala podrava marksistiki pogled da Britanija i dalje ima vladajuu klasu klasa je za Scotta neto to se sastoji od skupina kuanstava koja su u slinom poloaju s obzirom na distribuciju dohotka i bogatstva i openitu distribuciju ivotnih mogunosti kroz povijest se sastav klasa na vrhu britanskog sustava stratifikacije mijenjao razvoj britanske industrije (18. i 19.st.) je doveo do novih puteva za postizanje uspjeha i ulazak u gornje klase

Podjele u gornjim klasama Scott: tijekom 19. stoljea postojala su tri preklapajua, ali ne ujedinjena, dijela gornje klase: zemljoposjednici, tvorniari i bankari skupina koja se najvie razlikovala su bankari, trgovci i novari koji su unato svojoj razliitosti imali puno toga zajednikog s drugim skupinama gornje klase i bili su vani izvor zajmova za rastuu skupinu poduzetnika Rast dionikih drutava razvoj industrijske i financijske buroazije tijekom industrijalizacije okonao je dominaciju zemljoposjednika u 20.st. mijenja se odnos izmeu gornjih klasa i vlasnitva nad sredstvima za proizvodnju: 1. poduzea su postojala sve vea i vea kako se bogatstvo koncentriralo u rukama malog broja tvrtki 2. obiteljsko vlasnitvo su poela zamjenjivati dionika drutva u kojima su se dionice mogle kupovati i prodavati na otvorenom tritu vlasnici dionica nisu bili odgovorni za plaanje dugova tvrtke dionika drutva su otkrila mogunost da rastu izdavanjem novih dionica, uveavajui svoj kapital, prosjena veliina tvrtki rasla je kroz spajanja i preuzimanja od Drugog svjetskog rata stotinu najjaih tvrtki postalo je jo dominatnije, do 1970. one su proizvodile 45 % ukupne proizvodnje mnoge su postale prevelike da bi ih mogla posjedovati jedna obitelj ili pojedinac, a broj dioniara u svakoj tvrtki se uveavao udio dionica koje su posjedovali pojedinci poeo je opadati, sve vei broj dionica poele su posjedovati institucije poput mirovinskih fondova, osiguravajuih drutava i investicijskih fondova Menaderska revolucija vlasnitvo nad dionicama je postalo previe fragmentirano (podjela, dioba) da bi pojedinci mogli kontrolirati tvrtke u kojima imaju ulog dolo je do menaderske revolucije, to je rezultiralo time da je stvarna kontrola nad industrijom prela iz ruku vlasnika u ruke menadera Trajnost i sastav kapitalistike klase Scott, 1991.: u dananjoj Britaniji postoji kapitalistika klasa iji pripadnici duguju svoje znatne ivotne mogunosti tome to su zaposjeli kapitalistike ekonomske lokacije kapitalisti posjeduju vlasnitvo za mo vlasnitvo se sastoji od kapitala investiranog u zemlju, dionice i komercijalnih pothvata kapitalistika klasa ukljuuje mnoge od direktora najveih kompanija, naroito one s viestrukim direktorskim mjestom, uspjene poduzetnike i one koji su naslijedili znatne koliine bogatstva (u Britaniji oko 0,1% odrasle populacije) veina bogataa poinje svoje s prednostima koje nadmauju one s kojima poinje veina stanovnitva

32

Vladajua klasa Scott: vladajua klasa postoji kad postoji i politika dominacija i politika vlast kapitalistike klase blok moi predstavlja skupinu ljudi koji mogu monopolizirati politiku mo u zemlji na neko vrijeme elita moi su oni ljudi iz bloka moi koji zauzimaju kljune poloaje u dravi (premijer, lanovi kabineta, poslanici u parlamentu, vii suci i najvii dravni slubenici) blok moi inkorporirao je mnoge menaere i lanove profesionalne srednje klase, na vlasti ga odrava jedno izborni blok koji ukljuiuje i neke lanove radnike klase, ali su njime dominirali kapitalisti dravna politika ila je u prilog kapitalistikoj klasi i njena dominacija osigurava da njeni interesi nisu nikad dovedeni u pitanje britanske vlade su postale sve vie ograniene u svojoj ekonomskoj politici, morale su paziti na financijska trita ukoliko su mislile posuivati novac, odravati teaj valute i privlaiti investicije u zemlju, nisu si mogle dopustiti da se ne obaziru na interese kapitalista

Leslie Sklair globalni sustav i transnacionalna kapitalistika klasa zagovornici globalizacije tvrde da su nacionalne granice sve manje vane, a mo se sve vie iskazuje u transnacionalnim odnosima, odnosima koji presjecaju dravne granice prema Sklairu (1995.) suvremeni svijet je globalni sustav u kojemu su nacionalne drave skup aktera, i koji se sastoji od niza transnacionalnih djelatnosti identificira tri sfere transnacionalnih djelatnosti koje odgovaraju djelatnostima trasnacionalnih korporacija (TNC), transnacionalnoj kapitalistikoj klasi i kulturi ideologiji konzumerizma: ekonomska, politika i kulturno-ideoloka sfera kapitalistika ekonomija je temelj globalnog sustava i izvor sve vee moi transnacionalne kapitalistike klase svjetskom proizvodnjom dominiraju bogate korporacije (McDonalds, Coca Cola, Ford) pojedinane drave se prilagoavaju kako bi privukle investicije takvih korporacija, dok je ostatak svijeta, zahvaljujui reklami uvjeren da treba kupovati proizvode tih istih korporacija Transnacionalna kapitalistika klasa najmonija klasa u globalnom sustavu, sastoji se od onih skupina koje imaju mo izvan nacionalnih drava i unutar njih obuhvaa izvrne direktore transnacionalnih kompanija i njihove lokalne partnere, globalizirane dravne birokrate, kapitalistiki inspirirane politiare i strunjake i konzumerike elite ( trgovce, medije) klasa se suprotstavlja protekcionizmu - pomou kojeg drave podiu tarifne barijere da bi oteale uvoznoj robi da konkurira domaoj industriji, podrava slobodnu trgovinu jer ona nudi najbolje mogunosti korporacijama da stvore globalne profite kako transnacionalne djelatnosti globalnog kapitalistikog sustava postaju sve monije, toleriraju se samo one domae djelatnosti koje ne prijete globalnom kapitalistikom projektu Drugi pogledi: 1. teorije elite - prihvaaju da je mo koncentrirana u rukama malog broja ljudi, ali nijee da mo proizlazi iz bogatstva, smatraju da mo proizlazi iz zauzimanja vrhunskih poslova u drutvu 2. pluralisti - nijeu da vie drutvene klase monopoliziraju mo i vjeruju da u liberalnim demokracijama elje ljudi determiniraju politiku vlade, mo je rasprena, a ne koncentrirana u rukama gornjih klasa SREDNJE KLASE Marx i srednja klasa

33

srednja klasa se sastoji od pojedinaca koji imaju nemanualna zanimanja, tj. zanimanja koja ukljuuju intelektualni element predstavljaju rastui sektor u industrijskim drutvima pout Velike Britanije Marxu vidi drutvo kao podijeljeno u samo dvije klase: buroazija i proletarijat, to srednjoj klasi nije ostavilo previe mjesta, no priznao je postojanje i posrednih klasa rast srednje klase povlai za sobom rastue koliine posla za bijele ovratnike ivotne anse: nemanualni radnici imaju niz prednosti pred manualnim radnicima: vii zdravstveni i bolji ivotni standard, dui ivot, manja je vjeroatnost da e kriminalno odgovarati, posjedovati e kuu i niz potronih dobara, materijalna prednost GORNJA SREDNJA KLASA razmatra poloaj bolje nagraenih skupina, u koju spadaju strunjaci, vii menaderi i upravitelji, i uspjeniji poslovni ljudi koji vode mala poduzea (samozaposleni i trgovci) Marx je vjerovao da e sitna buroazija prijei u proletarijat, oni e biti nesposobni natjecati se s veim kompanijama koje mogu prodavati i kupovati na veliko i koristiti se naprednim tehnologijama neki sociolozi razlikuju razliite slojeve unutar gornje srednje klase, identificirajui, primjerice, vie strunjake, nie strunjake i menadere kao zasebne skupine Strunjaci u klasnoj strukturi tijekom 20.st. strunjaci ine jedan od najbre rastuih sektora u strukturi zanimanja vladina Anketa o radnoj snazi u Velikoj Britaniji pokazala je porast udjela zaposlenih na strunim poslovima (1991.-1996.) s 10 na 12% meu mukarcima i s 8 na 10% meu enama razlozi za brzi rast broja strunjaka: sve vea sloenost poslova iziskuje financijske i pravne strunjake poput knjigovoa i pravnika razvoj industrije iziskuje specijalizirano znanstveno i tehniko znanje to rezultira razvojem znanstvene i inenjerske struke stvaranje socijalne drave i razvoj lokalnih i dravnih vlasti proizveli su niz socijalnih profesija i doveli do porasta zaposlenih u medicini i obrazovanju, kao i do veeg zapoljavanja strunjaka u dravnoj birokraciji porast se moe povezati i s nastojanjima sve vie i vie skupina radnika da se njihovi poslovi prihvate kao struni S obzirom na trinu situaciju strunjaci se mogu podijeliti u dvije skupine: 1. vii strunjaci: suci, advokati, pravnici, arhitekti, planeri, lijenici, zubari, sveuilini nastavnici, ekonomisti, znanstvenici i inenjeri 2. nii strunjaci: nastavnici u kolama, medicinske sestre, socijalni radnici i knjiniari istraivanja pokazuju da postoje znaajne razlike u zaradama izmeu dvije skupine prema Anketi o novim zaradama, 1989. strunjaci mukarci zaraivali su 404,20 , a ene 302,80 na tjedan spol ima vrlo velik utjecaj na zaradu, kao i na status trina situacija niih strunjaka nije bitno bolja od one veine manualnih radnika, no za razliku od njih nii strunjaci imaju niz trinih prednosti: vea sigurnost posla, ira mogunost napredovanja, godinje premije na plau i vee povlastice Funkcionalistiki pogled na profesije Bernard Barber nudi funkcionalistiko shvaanje uloge i nagrada viih strunjaka tvrdi da strunost podrazumijeva etiri bitna atributa: 1. profesionalizam iziskuje niz sustavnih i openitih znanja koja se mogu primijeniti na niz problema (lijenici vladaju medicinskim znanjem koje primjenjuju da bi dijagnosticirali i lijeilije niz bolesti) 2. profesionalizam podrazumijeva brigu za interese zajednice, a ne samo za sebe, prvenstvena motivacija strunjaka je javna sluba, a ne osobni dobitak (lijenici prvenstveno brinu za zdravlje pacijenata, a ne punjenje vlastitih epova)

34

3. ponaanje strunjaka je pod striktnom kontrolom etikog kodeksa koji utvruju i odravaju profesionalne udruge i koji se ui kao dio kolovanja potrebnog da bi se netko kvalificirao kao strunjak (lijenici polau Hipokratova prisegu koja formulira obveze i primjereno ponaanje njihove struke, ako to prekre njihova ih udruga moe izbrisati iz registra i zabraniti im da se bave medicinom) 4. visoke nagrade koje primaju strunjaci, simboli su njihova postignua, oni upuuju na visoki ugled koji strunjaci uivaju i odraavaju vrednovanje njihova priloga drutvu Barber tvrdi: da znanje i vjetina strunjacima daju znatnu mo te da je bitno za dobrobit drutva da se ta mo upotrebljava na korist svih da su prvenstveno zaokupljeni slubom zajednici i vjeruje da svoje znanje rabe za javnu korist da daju vaan prilog funkcionalnoj dobrobiti drutva i da su njihove usluge na visokoj cijeni u smislu drutvenih vrijednosti rezultat toga je da su strunjaci bogato nagraeni Kritike funkcionalizma funkcionalistika objanjenja se zasnivaju na upitnim pretpostavkama: 1. strunjaci daju vaan prilog dobrobiti cijelog drutva 2. slue svim lanovima drutva, a ne samo posebnim skupinama 3. zaokupljeni su slubom zajednici, a ne vlastitim interesom shvaanjima da strunjaci osiguravaju vrijedne usluge drutvu upueno je sve vie kritika (Knjiga Medical Nemesis, Illich, 1975.) prema Illichu lijenici ine vie loeg nego dobrog, lijeenje nije nita drugo nego sredstvo da se uvjeri one koji su bolesni i umorni od drutva da su upravo oni bolesni, nemoni i da im je potreban popravak Weberovski pogled na profesije s njihovog stajalita strunjaci se mogu shvatiti kao profesionalne skupine koje su uspjele stei kontrolu nad tritem rada i manipuliraju njime tako da maksimiziraju vlastite nagrade Noel i Jose Parry definiraju strunost (profesionalizam) kao strategija kojom se kontrolira jedno zanimanje pri emu kolege stvaraju sustav samouprave Profesionalizam ukljuuje sljedee faktore: 1. postoji ogranienje ulaza u zanimanje, profesionalci (strunjaci) kontroliraju kolovanje i kvalifikacije koje su potrebne za primanje u lanstvo, i brojke za koje se tvrdi da su nune kako bi se osigurala odgovarajua usluga, tako profesionalci mogu odravati visoku potranju za svojim uslugama i stjecati visoke nagrade 2. profesionalizam pretpostavlja postojanje udruga koja kontrolira ponaanje vlastitih lanova u onim aspektima koji se definiraju kao relevantni za kolektivne interese profesije, zadravajui za sebe pravo discipliniranja vlastitih lanova, profesionalne udruge uvelike sprjeavaju javno preispitivanje njihovih poslova i na taj nain odravaju sliku koju projiciraju o sebi 3. samo lanovi profesije kvalificirani su za davanje odreenih usluga, ta se tvrdnja esto zakonski sankcionira (u Velikoj Britaniji postoji niz zakona koji jami odvjetnicima monopol na pruanje odreenih usluga), udruga pravnika je sudski progonila nekvalificirane pojedince koji su pruali usluge koje se definiraju kao zakonski monopol pravnike profesije na taj nain strunjaci mogu kontrolirati konkurentne profesionalne skupine koje bi mogle ugroziti njihovu dominaciju nad odreenim dijelom trita prihvaanjem strategije profesionalizma, odreene profesionalne skupine uspjele su stei visoke nagrade na tritu razlike u zaradama izmeu lijenika i nastavnika mogu se pripisati stupnju profesionalizacije Keith Macdonald - projekt profesionalizacije projekt profesionalizacije je pokuaj da se neko zanimanje uspostavi kao prihvaena profesija, to je kompleksan i dugotrajan proces cilj projekta profesionalizacije je uspostava monopola na tritu nad uslugama koje se zasnivaju na njihovoj ekspertizi i nad statusom unutar drutvenog poretka uspostavljanje poloaja (strunjaka): treba razviti strategiju drutvenog zatvaranja (iskljuiti druge iz obavljanja vlastitog zanimanja), uspostavljanje vlastite jurisdikcije i definiranje podruja nad kojim imaju

35

pravo provoditi vlastite strune ekspertize, proizvodnja proizvoaa (kolovanje pripadnika vlastite profesije), monopoliziranje vlastite strune ekspertize kako bi se osiguralo da drugi ne pokuaju za sebe traiti njihove jurisdikcije, stjecanje ugleda Profesije kao sluge monih neki tvrde da vii strunjaci prvenstveno slue interesima bogatih i monih C. Wright Mills (1951.) - dao je zapaanja o pravnikoj struci u SAD-u: umjesto da budu uvari zakona u slubi sviju, pravnici su sve vie postajali slubenici velikih korporacija veinom su uposleni da pouavaju financijere kako da ono to ele uiniti uine u skladu sa zakonom, savjetujui ih o rizicima i kako da se najbolje pokriju unosan posao koji je otvoren lanovima pravne profesije znai da pripadnici skupina s niskim primanjima uglavnom nisu u stanju platiti njihove usluge Mills: zarade strunjaka su u izravnoj vezi s potranjom za njihovim uslugama od strane bogatih i monih vidio je strunjake kako sve vie postaju sluge bogatih i utjecajnih, no ne gube svoju mo i utjecaj, imaju vane poloaje u kompanijama za koje rade, predstavljaju lanove elite moi koja dominira amerikim drutvom Dekvalifikacija strunjaka niz sociologa tvrdi da se strunjaci sve vie zapoljavaju u velikim organizacijama i u toj situaciji manje su u stanju slijediti interese svoje struke no ti sociolozi smatraju da profesionalne skupine gube svoju mo i utjecaj, a ne da se pridruuju eliti monih Henry Braverman (1974.): u mnogim poslovima koje obavljaju bijeli ovratnici dolo je do dekvalifikacije, oni su se proletarizirali tehniki crtai, tehniari, inenjeri, knjigovoe, medicinske sestre i nastavnici - njihov rad postaje sve vie rutinski, dijeli se sve vie u specijalizirane zadae ljudi koji obavljaju te poslove gube mo koju su neko imali, njihov se rad regulira i postaju svjesni svoje podinjenosti njihove su zarade ugroene budui da vie nisu u stanju kontrolirati ulazak novih radnika u vlastitu struku Opadajua neovisnost profesija drugi su sociolozi upuuju na naine na koje su se pogorali poloaji specifinih strunih skupina unutar klasne strukture Geoff Esland (1980.) - (sredinja vlast uvelike je odreivala razine zarade i uvjete posla u medicinskoj profesiji), upozorava na rast sindikalizma meu mladim lijenicima kao dokaz njihove potrebe da se izdignu iznad profesionalizacije koja titi njihove interese Martin Oppenheimer (1973.) mnogi strunjaci zaposleni u javnom sektoru nalaze da su njihovi poslovi povezani s opresivnim funkcijama vlasti - s odravanjem mira meu klijentima socijalnih slubi, provoenjem politike, reguliranjem, njihovi poslovi postaju sve tei, njihova neovisnost erodira, a primanja su im ugroena nastojanjima vlasti da ogranii potronju Kumar (1978.) (posao inenjera u privatnoj industriji sve vie se fragmentirao i slomio u niz jednostavnih pojedinanih koraka), kompjutorizirani sustavi smanjili su koliinu strunosti koja se trai od njih, a njihov posao je strogo reguliran Terence Johnson (1972.) - uputio je na granice koje poslodavci ili klijenti mogu postaviti nekim strukama, knjigovoe su vrlo zavisni u usporedbi s drugim strunjacima, za njih je teko koristiti profesionalizaciju kao trinu strategiju, za oekivati je da e prije svega biti lojalni svojoj kompaniji za koju rade, a ne struci preuveliano je tvrditi da su se strunjaci proletarizirali, vii strunjaci i dalje uivaju prednosti pred manualnim radnicima i pred rutinskim nemanualnim radnicima Barbara i John Ehrenreich klasa strunjaka i menadera

36

(1979.) s neomarksistikog stajalita tvrde da postoji distinktivna klasa strunjaka i menadera (profesionalno menaerska klasa) profesionalno menaerska klasa sastoji se od plaenih mentalnih radnika koji ne posjeduju sredstva za proizvodnju, glavna funkcija u drutvenoj podjeli rada moe se opisati kao reprodukcija kapitalistike kulture i kapitalistikih klasnih odnosa 20-25 % populacije SAD-a pripada toj klasi strunjaka i menadera (nastavnici, socijalni radnici, psiholozi, zabavljai, reklamni agenti, birokrati srednje razine, menaderi i inenjeri) vjeruju da u kapitalistikom drutvu postoje tri glavne klase (a ne dvije) klasa strunjaka i menadera poela se razvijati krajem 19.st., kad je nastala potreba za klasom koja e se specijalizirati za reprodukciju kapitalistikih klasnih odnosa Funkcije: 1. organizacija procesa proizvodnje (znanstvenici i inenjeri) 2. provoenje drutvene kontrole djece i radnike klase (nastavnici i socijalni radnici) 3. propagiranje ideologije vladajue klase (zabavljai, nastavnici, reklamni strunjaci) 4. razvoj trita potronih dobara, u korist vladajue klase, osiguravanje da radnika klasa konzumira nove proizvode koje proizvodi kapitalizam klase openita uloga klase reproducirati odnos dominacije i podinjenosti izmeu vladajue i podinjene

Dokazi reprodukcije ulaz u klasu ovisi o obrazovnim kvalifikacijama, klasa se reproducira osiguravanjem obrazovnog uspjeha svoje djece pripadnici obino pronalaze brane partnere u istoj klasi Interesi klase strunjaka i menaera ima razliite interese od radnike klase plaa se od vika koji proizvodi radnika klasa pripadnici razvijaju tehnike kontrole radnike klase potie razvoj lane klasne svijesti ima razliite interese od vladajue klase obje imaju interes u odravanju kapitalistikog sustava ima interes da maksimira vlastitu neovisnost ili autonomiju dok vladajua klasa pokuava to ograniiti koliko je god mogue vjerojatno je da e pripadnici klase strunjaka i menadera pokuati odrati svoju poziciju grupirajui se u profesije (struke) Ehrenreichovi tvrde da su tijekom 1960-ih SAD imale sve veu i sve samopouzdaniju klasu strunjaka i menadera koja je dolazila u sukob s vladajuom klasom studenti su poeli traiti veu neovisnost i pravo da se drutvom upravlja vie u njihovom, a manje u interesu vladajue klase, okrenuli su se protiv vlastitih sveuilita, a sveuilita su najvanije ustanove za klasu strunjaka i menedera Kritike Ehrenreichovih: kritizirali su ih i marksisti i neomarksisti Nicholas Abercrombie i John Urry (1983.): optuuju ih da su propustili uzeti u obzir tendencije proletarizacije unutar klase strunjaka i menadera nakon 1971. dolo je do opadanja potranje za strunim radnicima i menaderima u SAD-u to je dovelo do vika radnika i omoguilo da njihov rad i zarada budu obezvrijeeni klasa strunjaka i menadera proporcionalno i politiki jaa u SAD-u nego u drugim kapitalistikim zemljama - dovode u pitanje stupanj primjenjivosti u Europi Erik Olin Wright (neomarksist): ne prihvaa da postoji jedinstvena klasa strunjaka i menadera kapitalistika drutva ostaju polarizirana izmeu dvije klase: vladajue i radnike

37

Weberovske teorije weberovski i neoweberovski sociolozi openito odbacuju pristup definiranju i razlikovanju klasa koji su prihvatili Ehrenreichovi klase se ne mogu definirati u smislu njihovih funkcija za kapitalizam naglaavaju vanost trine situacije za posebna zanimanja Anthony Giddens (1973.) - uoio je srednju klasu, koja je vea od klase strunjaka i menaera, po njemu srednja klasa treba ukljuiti bijele ovratnike nie razine NIA SREDNJA KLASA (DONJA SREDNJA KLASA) 1. 2. 3. rutinski bijeli ovratnici ukljuuju skupine poput uredskih slubenika, tajnica i prodavaa porast njihova broja doveo je do rasprava o njihovu poloaju unutar klasne skupine: neki sociolozi tvrde da su se proletarizirali, postali su pripadnici radnike klase drugi tvrde da jo pripadaju srednjoj klasi trei sa su posredna skupina izmeu srednje i radnike klase

Proletarizacija govori kako su rutinski bijeli ovratnici postali dijelom proletarijata i kako se vie ne mogu smatrati srednjom klasom, a to se obino povezuje s marksistikim sociolozima oni smatraju da se rutinski nemanualni radnici malo razlikuju od manualnih: oni ne posjeduju sredstva za proizvodnju niti za kapitaliste obavljaju vane funkcije drutvenog nadzora Harry Braverman - smanjivanje strunosti uredskih slubenika ameriki marksist, podrava tezu o proletarizaciji (mnogi rutinski nemanualni poslovi su sve manje struni) tvrdi da se broj poslova za bijele ovratnike brzo uveavao, ali da se smanjivala vjetina koja je bila potrebna za obavljanje posla nadnice slubenika su pale u odnosu na druga zanimanja prema njemu su slubenici 1870. imali mnogo slinosti ss kvalificiranim manualnim radnicima: odgovornost, mogunost da koriste inicijativu i razvijaju vjetine kompanije su zapoljavale mali broj slubenika koji su se brinuli za sve poslove koje je organizacija imala s vanjskim svijetom, bili su vrijedni pripadnici radnike klase porastom broja kompanija, raste broj slubenika, iji se rad reorganizirao tako da se svaki od njih specijalizirao za posebne zadae vjetine su postale minimalne kompjutorizacija, kontrola zaliha i knjigovodstvo su se uvelike automatizirali osnovno raunanje i pismenost su esto sve to je potrebno kod poslova bijelih ovratnika David Lockwood - weberovska perspektiva zanijekao je da su se uredski slubenici proletarizirali posluio se weberovskim pristupom da bi razlikovao razne skupine zaposlenika pokazao je da postoje tri aspekta klasne situacije: 1. trina situacija - faktori poput nadnica, sigurnosti posla i izgleda za napredovanje 2. radna situacija - drutveni odnosi na poslu izmeu poslodavaca, tj. direktora i mlaeg osoblja: ovo je ukljuivalo razmatranje toga koliko se detaljno posao nadgleda 3. statusna situacija - stupanj prestia koji imaju posebne skupine radnika u drutvu trina situacija: tvrdio je da su uredski slubenici zadrali uoljive trine prednosti pred manualnim radnicima imali su veu sigurnost posla i bilo je manje vjerojatno da e biti otputeni ili postati bespotrebni radili su krae, imali su vie izgleda za napredovanje i bilo je vjerojatnije da e dobiti neke povlastice poput mirovinskog osiguranja neki manualni radnici su nadmaili uredske situacije u smislu zarade samo zbog prekovremenih sati radna situacija: u usporedbi s manualnim radicima uredski slubenici su radili u malenim jedinicama, nisu radili u velikim tvornikim halama

38

to je dovelo do bliskijih kontakata i vee suradnje s menadmentom posao svakog uredskog slubenika ima elemente jedinstvenosti nije lako premjetati uredske slubenike unutar ureda niti ih zamjenjivati, kao to je to sluaj s manualnim radnicima statusna situacija: pogoravanje pozicije uredskih slubenika uredski slubenici u poloaju statusne dvosmislenosti koja pada negdje izmeu stupnja statusa koji imaju srednja i radnika klasa John H.Goldthorpe - slubenici kao posredni sloj smatra da slubenici pripadaju negdje izmeu radnike i srednje klase zasniva svoju analizu na trinim i radnim situacijama, ali nije se bavio statusnom situacijom posredni sloj koji se nalazi sendviu izmeu radne uslune klase sloj ukljuuje skupine poput uslunih radnika, samozaposlenih te nadzornika manualnih radnika sloj nije imao nikakav jaki klasni identitet zbog raznih zanimanja kojima se njegovi pripadnici bave, mnogi njengovi pripadnici postali su drutveno mobilni i preli u druge klase A.Stewart, K.Prandy i R.M.Blackburn - slubenici i drutvena mobilnost primijenili su tezu o proletarizaciji na drugi nain tvrde da se individualni radnici u sustavu stratifikacije moraju razlikovati od poloaja koje zauzimaju veina mukih uredskih slubenika ne ostaju slubenici cijelog svog radnog vijeka uredski je posao samo kategorija zaposlenja kroz koju ljudi prolaze. mladi ljudi koji rade uredski posao kao prvi korak u karijeri menadera mogu se smatrati pripadnicima srednje klase stariji koji prelaze s manualnog posla na nemanualni uredski posao kasnije u svojoj karijeri mogu se s vie razloga smatrati proleterima R.Cromptom i G.Jones - obrana teze o proletarizaciji snano napali rad Stewarta et al. prouavali su zaposlenike koji su obavljali posao bijelih ovratnika u velikim birokratskim organizacijama (lokalnoj gradskoj upravi, osiguravajuem drutvu i velikoj banci) izloili su 4 glavna argumenta kako bi osporili zakljuke Stewarta et al.: 1. prethodna studija se nije obazirala na ene bijele ovratnike, velika veina (70 %) uredskih slubenika bile su ene manje je vjerojatno da e slubenice doivjeti unapreenje, za razliku od slubenika visoki postoci muke uzlazne socijalne mobilnosti, iz slubenikih poslova, ostvareni su na raun velikog broja ena koje su zaobiene 2. u budunosti nee nuno biti sluaj da e muki slubenici moi uivati toliko uzlazne mobilnosti ako broj menaderskih poslova ne bude rastao, sve vie i vie mukaraca bit e uhvaeno u klopku na onaj nain na koji su ene ve uhvaene 3. dovode u pitanje shvaanje da unapreenje na menaderske i administrativne poslove nuno predstavlja uzlaznu mobilnost na temelju vlastite studije tvrde da su mnogi menaderski i administrativni poslovi postali sve vie rutinski i zahtijevaju malo inicijative promaknue ne mora nuno znaiti promjenu u klasnom poloaju za sve bijele ovratnike 4. smatraju da se Stewart et al. nisu obazirali je li posao uredskih slubenika uistinu izgubio na strunosti klase se mogu shvatiti kao mjesta unutar drutvene podjele rada ako su mjesta koja zauzimaju slubenici izgubila svoju prednost pred poslovima radnike klase, onda se slubenike smatra proleterima opadanje strunosti u uskoj je vezi s kompjuterizacijom: najmanje strunosti se trailo u ustanovi koja je bila najvie kompjuterizirana, lokalnog gradskoj upravi uredski slubenici su proletarijat s bijelim ovratnikom, uredske slubenice imaju naroito malo izgleda za unapreenje u ono to bi se moglo nazvati poslovima za srednju ili uslunu klasu

39

G. Marshall, H.Newby, D.Rose i C.Vogler - slubenici i usluni radnici odbacili su shvaanje Cromptonove i Jonesa da je dolo do opadanja strunosti slubenikog posla prihvaaju da se usluni radnici malo razlikuju od radnike klase posao slubenika nije se proletarizirao podravaju miljenje Godthorpea i Lockwooda da su slubenici posredna klasa izmeu radnike i uslune klase na temelju intervjua otkrili su da su usluni radnici skloni davati razliite odgovore na pitanja o autonomiji na poslu zakljuuju da su usluni radnici manje-vie nerazluivi od pripadnika radnike klase usluni radnici u usporedbi s uredskim slubenicima su bili zanemaren dio radne snage u istraivanjima stratifikacije SREDNJA KLASA ILI SREDNJE KLASE? sociolozi se zapravo ne slau o poloaju srednje klase

Anthony Giddens srednja klasa najjednostavniji primjer (1973.) tvrdi da postoji srednja klasa koja se temelji na posjedovanju priznatih vjetina ukljuujui obrazovne kvalifikacije za razliku od pripadnika radnike klase koji mogu prodavati samo svoju manualnu radnu snagu, pripadnici srednje klase mogu prodavati i mentalnu srednja klasa nema vlasnitva u smislu sredstava za proizvodnju i stoga mora raditi za druge da bi zaradila za ivot John H. Goldthrope usluna i posrednike klase definira klase u smislu trine i radne situacije, ali u svom istraivanju ne slijedi Webera u razlikovanju vlasnika i nevlasnika ne razlikuje jasno gornju klasu, niti tvrdi da postoji jedinstvena srednja klasa vidi najviu klasu kao uslunu, a to ukljuuje velike posjednike kao administratore, menadere i strunjake unutar te klase postoji podjela na one na viim i one na niim poloajima on ne vidi nikakve znaajne podjele izmeu menadera i strunjaka unutar uslune klase njegova klasa u sredini se zove posrednika klasa: ukljuuje uredske slubenike, uslune radnike, male vlasnike i tehniare niega ranga ti radnici imaju slabiju trinu i radnu situaciju od uslune klase ono to se obino smatra srednjom klasom on smatra kao neto razdvojeno na dva dijela kasnije mijenja tvrdnje pa postoji: primarna podjela izmeu raznih dijelova srednje klase koja je zasnovana na zaposlenikom statusu zaposleni, zaposlenici i samozaposleni su u razliitim poloajima sekundarna podjela zasnovana na razliitim zaposlenikim odnosima usluna klasa ne samo da prima plau nego dobiva i razne povlastice, mirovinska prava i mogunosti za napredovanje u karijeri sociolozi kritiziraju oba Goldthorpeova pristupa, te tvrde da postoji znaajna podjela izmeu strunjaka i menaera u njegovoj uslunoj klasi G. tvrdi da velike poslodavce treba shvatiti kao odvojenu kategoriju od poslodavaca uslune klase K. Roberts, F. G. Cook, S.C. Clark i E. Semeonoff fragmentirana srednja klasa oni misle da je srednja klasa jo podijeljenija nego to to misli Goldthrope tvrde da su srednje klase rascjepkane, da se srednja klasa sve vie dijeli u niz razliitih slojeva temelje opaanja na istraivanju provedenom 1972. o predodbama klase na uzorku 243 muka pripadnika bijelih ovratnika

40

otkrili su nekoliko razliitih predodbi klase:

1. 27 % uzorka bijelih ovratnika ima predodbu o drutvu sredinje mase oni sebe shvaaju kao dio srednje klase koju ini veina radnog stanovnitva ta sredinja masa nalazi se izmeu male, bogate i mone gornje klase i male, relativno siromane nie klase vjerojatnije je da e oni koji podravaju ovu predodbu biti u srednjem platnom razredu bijelih ovratnika 2. 19 % uzorka, jest ona o stijetenjoj srednjoj klasi vide sebe kao pripadnike uskog sloja stijenjenog izmeu dvije sve snanije klase ispod njih glavnina stanovnitva pripada radnikoj klasi (sve monija i organiziranija), a iznad njih se nalazi mala gornja klasa (veliki business koji pokazuje malo sklonosti da ju podrava) uobiajeno je podravaju mali poslovni ljudi, osjeaju se ugroeno 3. trea skupina bijelih ovratnika vidi drutvo kao fino stupnjevanu ljestvicu koja se sastoji od 4 ili vie slojeva 15% uzorka: uglavnom su dobro obrazovani, sa strunim kvalifikacijama i relativno dobro plaeni ne pokazuju nikakvu vidljivu klasnu lojalnost i esto odbacuju cijelo naelo drutvene klase 4. 14 % uzorka podrava proletersku predodbu drutva oni sebe definiraju kao radniku klasu i smjetaju sami sebe u ono to smatraju najveom klasom u temelju stratifikacije obino su zaposleni na rutinskim poslovima s malo izgleda za napredovanje i relativno niskim zaradama srednja klasa u budunosti postaje sve vie fragmentirana

Kritike: rad Robertsa et al. kritizira se jer poiva na subjektivnim klasnim predodbama rutinski posao bijelih ovratnika izgubio je na strunosti i proletarizirao se ti radnici nemaju nikakvog udjela u posjedovanju sredstava za proizvodnju, imaju malo autonomije i odgovornosti na poslu i imaju nie nadnice od mnogih pripadnika radnike klase gornji slojevi onoga to se obino naziva srednjom klasom jesu, pak, puno blii buroaziji oni su neproizvodni radnici koji ne proizvode bogatstvo, nego izvravaju vane funkcije za kapitaliste (menaderi) N. Abercrombie i J. Urry polarizacija srednje klase klase se sastoje i od pojedinaca, ili ljudi i mjesta koja oni zauzimaju smatraju da se skupine radnika mogu organizirati u pokuaju da zatite svoj posao sruni radnici su tako bili prilino uspjeni u zadravanju vlastite neovisnosti i radnih odgovornosti, dok uredski slubenici nisu jedan dio srednje klase se pribliava gornjoj, dok drugi vie ili manje postaju proleterima, izmeu njih je teko pronai srednju klasu Mike Savage, James Barlow, Peter Dickens i Tony Fielding Vlasnitvo, birokracija i kultura tvrde da srednja klasa nije jedinstvena skupina oni ne tvrde da je ovo nepostojanje jedinstvenosti neizbjeno, niti da e podjele unutar srednje klase uvijek ostati iste razlikuju skupine unutar srednje klase prema tipovima resursa koje imaju, a ne u smislu mjesta unutar hijerarhije klasne strukture vanost ovih razliitih skupina moe se mijenjati tijekom vremena i pod utjecajem je posebnih okolnosti u kojima se oblikuju klase shvaaju drutvene klase kao drutvene kolektivitete ukorijenjene u posebnim tipovima eksploatacijskih odnosa

41

ovi drutveni kolektiviteti su skupine ljudi sa zajednikim razinama prihoda i nagrada, ivotnim stilovima, kulturama, politikim orijentacijama itd. da bi utjecali na razvoj drutva oni se moraju kolektivno oblikovati kao klasa oblikovanje klase ne slijedi automatski iz drutvenih podjela, stoga ispituju kako se odvijalo oblikovanje klase u srednjim klasama oni upuuju na to da postoje mnogi drutveni kolektiviteti s primjerice, istim ivotnim stilom ono to klasu ini distinktivnom jest da se ona zasniva na eksploatacijskim odnosima u kojima se neki ljudi bogate na raun drugih ovo se moe odvijati kroz najamni rad, ali moe doi do eksploatacije i izvan radnog mjesta (sluaj kad doprinos neke osobe nije ni niti priznat niti nagraen) tri tipa resursa koji srednjoj klasi omoguavaju bolje ivotne anse su: imovinski resursi, organizacijski resursi i kulturni resursi pojedinci mogu imati kombinaciju ovih triju tipova, ali distinktivne srednje klase mogu se temeljiti na svakom tipu resursa 1. imunu srednju klasu ine oni koji posjeduju imovinske resurse sastoji se od sitne buroazije koja ukljuuje samozaposlene i male poslodavce imovinski resursi se najlake prenose s generacije na generaciju imovina se moe uskladititi u obliku raznih tipova kapitala ili drugih posjeda, poput nekretnina kapital se moe koristiti za unajmljivanje i eksploataciju rada drugih, pri emu se ovima ne vraa puna vrijednost njihova rada 2. organizacijski resursi potjeu iz zauzimanja poloaja unutar velikih birokratskih organizacija njih imaju menaderi oni su najkrhkiji tip resursa ne moe ih se uskladititi, a i vrlo teko ih je prenijeti na sljedeu generaciju barem danas nije vjerojatno da e menaderi uspjeti osigurati svojoj djeci takoer menaderske poslove 3. kulturni resursi djelomice proistjeu iz obrazovnih postignua i diploma ove vrste su naroito vane za strunjake fiziki se uskladituju u ljudskim tijelima i umovima: njih se moe reproducirati prenoenjem kulturnih ukusa na potomstvo klasni ukus moe biti vaan pri stjecanju obrazovnih kvalifikacija ene ovdje igraju kljunu ulogu zbog njihove prevalencije u nastavnikoj profesiji i njihove vanosti u odgoju djece kulturni resursi se ipak ne mogu koristiti za izravnu eksploataciju rada drugih njih se mora iskoristiti za akumulaciju imovinskih resursa ili za stjecanje poloaja koji sa sobom donosi organizacijske resurse menederi koji su se sami uspeli unutar kompanije moda e pokuati stei obrazovne kvalifikacije tako da imaju mogunost prijaviti se za poslove u drugim kompanijama vlasnici uspjenih malih poduzea mogli bi platiti privatno kolovanje za svoju djecu u nadi da e ona tako stei kulturne resurse Povijesno oblikovanje srednje klase u Britaniji prema Savageu et al. ta tri dijela srednje klase u Britaniji imala su s vremenom razliit stupanj uspjeha sitna buroazija je bila malo vana u ruralnim dijelovima Britanije nakon stvaranja krupnih zemljoposjeda i industrijske revolucije, veinu zemlje su posjedovali zemljoposjednici, dok su ostali bili reducirani na nadniare bez zemlje u gradovima je sitna buroazija pak bila vana, a vlasnici duana i najmodavci su bili naroito istaknuti, oni su bili uoljivi po svojim stajalitima i ivotnom stilu, njihove je resurse bilo relativno lako prenijeti na djecu

42

strunjaci su bili naroito uspjena skupina u razvoju britanskog drutva drava je od samog poetka igrala kljunu ulogu u uspostavi obrazovnog sustava koji je formalizirao kvalifikacije profesionalne udruge su bile sklone povezivanju pripadnosti odreenim strukama s kulturnim resursima, osiguravajui da ope obrazovanje bude pretpostavka svakog strunog kolovanja menaderi su bili openito u slabijem poloaju od strunjaka, premda je njihova plaa bila prilino visoka, oni su se oslanjali na unutarnje napredovanje unutar kompanija i imali su malo mogunosti mijenjati poslodavce kako bi unaprijedili svoju karijeru Suvremeno oblikovanje srednje klase u Britaniji Savage et al. tvrde da su otkrili neke znaajne promjene u srednjoj klasi suvremene Britanije

podravaju stajalite prema kojem se industrija pomakla u pravcu postfordizma ovo se odnosi na udaljavanje od masovne proizvodnje u vrlo velikim hijerarhijskim tvrtkama, a umjesto toga se proizvode manje koliine ili specijaliziraniji proizvodi u manje hijerarhijskim i fleksibilnijim tvrtkama tijekom tog procesa tvrtke su se poele vie oslanjati na samozaposlene konzultante raznih vrsta naroito su vani strunjaci i drugi koji rade podrujima poput reklame i marketinga oni igraju vanu ulogu u definiranju i perpetuiranju potroakih kultura povezanih s proizvodnjom robe za osobnu potronju menaderi su pokuali uvrstiti svoju poziciju stjecanjem veih kulturnih resursa, poput obrazovnih kvalifikacija, to ih ini manje ovisnima o jednoj kompaniji Kultura, ivotni stilovi, evaluacija Savage et al. tvrde da su otkrili kulturne razlike izmeu novih grupacija srednje klase razlikuju tri skupine s razliitim ivotnim stilovima, ne dvije: strunjaci iz javnog sektora: rade u zdravstvu, obrazovanju, kao i socijalni radnici, koji se opisuju kao ljudi s kulturnim resursima, ali ne previe novca - ive asketskim ivotnim stilom, zasnovanom na zdravlju i vjebanju, piju manje alkohola od pripadnika srednje klase u cijelosti, intenzivno se bave sportovima poput pjeaenja, klizanja i planinarenja strunjaci iz privatnog sektora: bolje plaeni, ive postmodernistikim ivotnim stilom (uivanje u umjetnosti, pop kulturi, kombinacija estravagancije i briga za zdravlje i kondiciju, pijanku u skupoj restauraciji jednog dana moe zamijeniti slijedeeg dana dijeta), odbacuje tradicionalna kulturna stajalita o vrijednosti razliitih tipova umjetnosti, poziva se na potroaku kulturu i njenu spremnost da kombinira iroki dijapazon slika i ivotnih stilova rad Savagea et al. upozorava na neke vane podjele unutar srednje klase koncentrira se na vie slojeve srednje klase - ne objanjava poloaj rutinskih bijelih ovratnika moe se tvrditi da njihova analiza suvremenih podjela u srednjoj klasi nije u potpunosti uvjerljiva vii menaeri mogu se shvatiti kao sve monija i utjecajnija skupina u Britaniji, koja kombinira stjecanje kvalifikacija sa stjecanjem sve vie mogunosti za kretanje meu kompanijama ivotni su stilovi sve manje povezani s posebnim klasnim grupacijama

RADNIKA KLASA Trina situacija manualnih radnika postoje razlike izmeu manualnih i nemanualnih bijelih ovratnika radnika:

43

1. nemanualni radnici imaju vie nadnice od manualnih 2. razlika u dohotku za vrijeme radnog vijeka izmeu manualnih i nemanualnih radnika nadnice manualnih radnika obino postupno rastu tijekom njihovih 20-ih, dostiu vrhunac u ranim 30-im, a potom padaju, imaju malo prilika za napredovanje i mala je vjerojatnost da e struktura njihove plae ukljuivati poviice zarade mnogih bijelih ovratnika nastavljaju rasti tijekom glavnine njihovog radnog ivota 3. trea prednost ukljuuje sigurnost zarade i zaposlenja manualni rade pod veim rizikom da e postati suvini, nazaposleni, stavljeni na ekanje ili da e raditi skraeno radno vrijeme 4. tjedna bruto zarada bijelih i plavih ovratnika ne otkriva ekonomsku vrijednost povlastica: mirovinsko osiguranje koje plaa tvrtka, plaeno bolovanje, koritenje automobila tvrtke te obroke i zabavu koje dijelom ili potpuno plaa poslodavac niz studija pokazuje da manualni radnici u usporedbi s nemanualnim umiru mladi i da je vjerojatnije da e imati loije zdravlje: manje je vjerojatno da e posjedovati vlastitu kuu i niz potronih dobara; vjerojatnije je da e biti osueni zbog kriminalnog djela, a za njihovu djecu manje je vjerojatno da e ostati u koli nakon 16. godine kako bi stekla obrazovane kvalifikacije ili da e otii na visoko kolovanje manualni radnici imaju manje mogunosti da iskuse one stvari koje se definiraju kao poeljne u zapadnim drutvima, a vie mogunosti da iskuse nepoeljne stvari manualni radnici ine barem jedan dio radnike klase Britanije mnogi sociolozi tvrde da klasa ukljuuje vie od sline trine situacije i slinih ivotnih mogunosti da bi postala drutvena klasa skupina ljudi sa slinom ivotnom situacijom mora: stvoriti drutvenu grupu - to ukljuuje barem minimalnu svijest o grupnom identitetu i odreenu procjenu i odanosti zajednikim interesima i odreenu slinost ivotnog stila velika veina stanovnitva vjeruje da je drutvo podijeljeno u drutvene klase: veina manualnih radnika sebe opisuje kao radniku klasu, a veina bijelih ovratnika sebe vidi kao srednju klasu nazivi srednja i radnika klasa mogu znaiti razliite stvari za razliite ljude, to to se oni smatraju nekom klasom ne znai da e tako i djelovati u istraivanju koje je proveo F.M.Martin (1950.) 70% manualnih radnika se smatra radnikom klasom, a preostalih 30% srednjom - oni vide radniku klasu kao skupinu na rubu siromatva i definiraju njene lanove kao lijene i neodgovorne; otuda njihova elja da se distanciraju od ove klasifikacije no injenica je da se veina manualnih radnika definira kao radnika klasa upuuje na postojanje barem minimalne svijesti o klasnom identitetu malo sociologa rei e da je jaz izmeu klasa danas tako velik mnogi e tvrditi da se norma, vrijednosti i stavovi radnike i srednje klase razlikuju u izvjesnom stupnju opravdano je govoriti o supkulturi radnike i supkulturi srednje klase: posljedica toga je da se tvrdi da manualni i nemanualni radnici tvore drutvene grupe koje se razlikuju po relativno distinktivnim supkulturama Proleterski tradicionalist David Lockwood (1966.) - opisao supkulturu jedne skupine unutar radnike klase, proleterskih tradicionalista proleterski tradicionalist ivi u vrsto povezanim radnikim zajednicama i zaposlen je u odavno uspostavljenim industrijama poput rudarstva, lukog utovara i istovara ili brodogradnje takve su industrije sklone koncentriranju radnika u zajednicama kojima dominira jedna profesija i one su su relativno izolirane od ireg drutva te zajednice proizvode snaan osjeaj pripadnosti i solidarnosti radnici su vrlo lojalni svojim kolegama s posla, a snaan osjeaj zajednikog profesionalnog iskustva stvara osjeaje bratstva i prijateljstva prijateljstvo s kolegama s posla protee se i u slobodno vrijeme snane drutvene mree naglaavaju meusobno pomaganje u svakodnevnom ivotu i obvezu da se slobodno vrijeme provodi u drutvu za razliku od srednje klase, proleterski tradicionalisti ne tee individualnom postignuu pokuavajui dobiti unaprjeenje na poslu ili uspjeti vodei vlastiti posao

44

umjesto toga oni se snano identificiraju s tenjom kolektivnim ciljevima to se esto izraava kroz snanu lojalnost sindikatima, koja proizlazi iz emocionalnog vezivanja iz organizaciju, a ne iz kalkulacije koristi koje bi lanstvo u sindikatu moglo donijeti stav proleterskog tradicionalista prema ivotu esto je fatalistiki, malo je toga to pojedinac moe uiniti da bi promijenio svoju situaciju, a do promjene ili poboljanja uvjeta ivota veinom dolazi zahvaljujui srei ili sudbini uz takvo shvaanje, ivot se mora prihvatiti takav kakav jest dugorono se planiranje obeshrabruje u korist orijentacije na sadanjost postoji tendencija da se ivi iz dana u dan, a planiranje je ogranieno na blisku budunost - postoji naglasak na neposrednom zadovoljenju potreba nema puno pritiska da se rtvuju uici trenutka zbog buduih nagrada; elje se moraju ispuniti u sadanjosti, a ne kasnije supkulturu srednje klase karakterizira proraunan pristup ivotu; ovjeanstvo ima kontrolu nad svojom sudbinom, i uz pomo sposobnosti, odlunosti i ambicije, moe izmijeniti i poboljati uvjete ivljenja s tim pristupom povezan je naglasak na budunosnoj orijentaciji i odgoenom zadovoljenju potreba dugorono planiranje i odlaganje trenutnih uitaka u ime buduih nagrada, smatraju se neim vrijednim tako se pojedinci ohrabruju da rtvuju novac ili zabavu u odreenim razdobljima svojih ivota kako bi poboljali izglede vlastite karijere Slike i modeli klase lanovi drutva obino imaju i opu sliku ili predodbu o drutvenoj strukturi i klasnom sustavu ove su slike poznate kao slike drutva ili slike klase proleterski tradicionalist predoava drutveni poredak kao neto to je otro podijeljeno na nas i njih s jedne strane su efovi, direktori i bijeli ovratnici koji imaju mo, a s druge su strane relativno bespomoni manualni radnici smatra se da postoji malo mogunosti za pojedinane pripadnike radnike klase da prijeu jaz koji ih razdvaja od ostatka drutva takav pogled na drutvo je model moi - tradicionalni radnici mogu imati i druge slike o drutvu i da njihovo predoavanje drutvenog poretka nije tako jednostavno i jasno kao to to sugerira gornji opis slika drutva srednje klase nalikuje ljestvama postoje razni slojevi ili razine koje se razlikuju u smislu profesionalnog statusa i ivotnih stilova razliitog prestia s obzirom na sposobnost i ambiciju, pojedincima su na raspolaganju mogunosti uspinjanja u drutvenoj hijerarhiji, taj pogleda na drutveni poredak je statusni ili prestini model radnike zajednice obino imaju snano razdvojene rodne uloge: muevi su obino shvaeni kao oni koji zarauju za kruh, dok ene imaju odgovornost za odgoj djece i kune poslove muevi i ene provode odvojeno i slobodno vrijeme muki se drue sa svojim kolegama s posla, ene provode slobodno vrijeme s roakinjama veza izmeu majke i keri naroito je jaka Marksizam i radnika klasa marksistitiki sociolozi su podravali shvaanje da postoji distinktivna radnika klasa koja se odlikuje svojim neposjedovanjem sredstava za proizvodnju i svojom ulogom u osiguravanju manualne radne snage za vladajuu klasu takoer vide radniku klasu kao drutvenu skupinu s distinktivnom supkulturom i berem nekim stupnjem klasne svijesti sam je Marx predviao da e pripadnici u radnikoj klasi sve vie nalikovati jedni drugima, pretpostavljao je da e tehniki razvoj industrije ukloniti potrebu za manualnim vjetinama, tada e obrtnici i trgovci postupno nestajati, a veina radnike klase e se sastojati od nekvalificiranih posluitelja strojeva sve vea unifikacija nadnica i okolnosti rada uveat e solidarnost radnike klase mislio je da e kao posljedica toga, pripadnici radnike klase meusobno pribliiti i stvoriti revolucionarnu snagu koja e zbaciti kapitalizam i zamijeniti ga komunizmom

45

Promjene u radnikoj klasi jedna od najoiglednijih promjena u radnikoj klasi je smanjivanje broja pripadnika ukoliko se ona definira kao klasa koja se sastoji od manualnih radnika zapoljavanje je opalo naroito brzo u onim poslovima za koje je najvjerojatnije da e proizvesti supkulturu tradicionalnog proleterskog radnika (teke industrije poput rudarstva, brodogradnje i eline industrije, u kojima zaposlenici esto ive zajedniki u radnikim naseljima, smanjile su se) opadanje zapoljavanja u proizvodnji do kojeg je dolo u proteklim desetljeima proirilo se i izvan tradicionalnih tekih industrija novi industrijski poslovi danas se koncentriraju u elektronikoj industriji koja je smjetena na lokacijama poput silicijske doline u kotskoj, Junog Walesa ove je promjene pratilo pomicanje u odnosu mukaraca i ena zaposlenih u proizvodnji, u kojima ene igraju sredinju ulogu Beynon - tvrdi da nipoto ne svjedoimo kraju industrijskog radnika ili nestanku radnike klase nego da se preuveliava smanjivanje industrijskog rada iz nekoliko razloga: 1. mnogi proizvodni poslovi nisu nestali nego su preseljeni u inozemstvo kako bi se iskoristile prednosti jeftine radne snage 2. mnogi poslovi koje se klasificira u sektor uslunih djelatnosti zapravo su proizvodni sektor, a razlika izmeu proizvodnje i usluga je poneto artificijelna 3. neki poslovi su redefinirani kao da pripadaju uslunom sektoru zbog promjena u tome tko zapoljava radnike, a ne zbog promjena u naravi posla Benyon zakljuuje da jo uvijek postoji vrlo velik broj radnika ukljuenih u proizvodnju i da se ne moe tvrditi da industrijski radnik nestaje premda je broj manualnih radnika opao, prosjeni ivotni standard stalno zaposlenih manualnih radnika porastao je bolje plaene skupine manualnih radnika su bile meu onima koji su profitirali od ovog opeg porasta ivotnog standarda uoeno je da imuni manualni radnici poinju razvijati privatni ivotni stil koji se zasniva na kui i da ih vie zaokuplja kupnja potronih dobara nego iskazivanje solidarnosti s kolegama s posla neki sociolozi smatraju da se radnika klasa sve vie razdvaja u razliite skupine radnici s raznim stupnjevima vjetina i oni u specifinim zanimanjima, vie se brinu zbog zatite vlastitih interesa negoli to rade na stvaranju zajednikog cilja cijele radnike klase za neke, pripadnici radnike klase su postali primarno zainteresirani za debljinu svojih platnih vreica i imaju mali potencijal za razvijanje klasne svijesti BURUIZIRANJE Marx je predviao da e posredni sloj propasti u redove proletarijata

tijekom 1950-ih i 1960-ih niz sociologa je tvrdio da se dogaa upravo suprotno - da dolazi do procesa buruiziranja, ime sve vei broj manualnih radnika ulazi u srednji sloj i postaje srednjom klasom tijekom 1950-ih dolo je do dolo je do poveanja broja manualnih radnika i njihovih primanja doseu razinu bijelih ovratnika siromatvo sve vie nestaje, dolo je do vjerovanja da se transformira oblik sustava stratifikacije, sve je vei broj ljudi koji spadaju u srednji sloj, najvei broj ljudi pripada srednjoj, a ne radnikoj klasi taj razvoj je verzija ekonomskog determinizma: tvrdilo se da zahtjevi moderne tehnologije i napredne industrijske ekonomije determiniraju oblik sustava stratifikacije Clark Kerr - uznapredovali industrijalizam trai sve vie obrazovanu, kolovanu i kvalificiranu radnu snagu koja dovodi do viih zarada i zanimanja vieg statusa Jessie Bernard - bogatstvo radnike klase povezano s potrebama industrijske ekonomije za masovnim tritem, masovna potronja je omoguena visokim nadnicama koje su omoguene time to veliki sektori moderne industrije imaju relativno nisku cijenu rada i visoku produktivnost, postoji brzo rastue srednje trite koje odraava sve veu kupovnu mo imunih manualnih radnika

46

proces buruiziranja se ubrzava zbog zahtjeva moderne industrije za mobilnom radnom snagom, to dovodi do raspadanja blisko povezanih radnikih zajednica, imuni radnici sele se u novija naselja gdje ih je teko razlikovati od bijelih ovratnika J. Goldthrope, D. Lockwood, F. Bechhofer i J. Platt- Imuni radnik u klasnoj strukturi istraivali su tezu o buruariziranju prouavali su Luton (tadanje prosperitetno podruje u ji Engleskoj) s industrijama koje su se naglo razvijale - radnici su bili su visoko plaeni u odnosu na druge manualne radnike i njihove su nadnice bile bolje od plaa mnogih bijelih ovratnika, no slinost zarada nije ista stvar kao i slinost trine situacije bijeli ovratnici su i dalje imali mnoge od svojih trinih prednosti, poput raznih beneficija i mogunosti napredovanja u karijeri 1. 2. 3. 4. studija Lutona ispitala je hipotezu o buruiziranju na 4 glavna podruja: odnos prema radu obrasci interakcije u zajednici aspiracije i drutvene perspektive politiki nazori

ako imuni radnici postaju dijelom srednje klase, onda e ih se teko moi razlikovati od bijelih ovratnika u ova 4 podruja imuni radnici: definirali su rad na instrumentalan nain kao sredstvo za neki cilj, a ne kao cilj sam po sebi, vie ih je zanimala dobra zarada u tvrtki nego dobra karijera unutar kompanije, vidjeli su poboljanje kao poboljanje zarade i radnih uvjeta koje je posljedica kolektivne akcije sindikata, a ne individualnog postignua, njihovo se stajalite prema sindikatima razlikovao od tradicionalnoga radnikoga kolektivizma koji se zanisva na klasnoj solidarnosti, snanoj lojalnosti sindikatu i vjerovanju da se pripadnici radnike klase moraju drati zajedno - pridruivali su se svojim kolegama s posla kao pojedinci voeni vlastitim interesom kako bi poboljali svoje zarade i radne uvjete Bijeli ovratnici: nisu definirali rad na instrumentalan nain, oekivali su i iskusili viu razinu zadovoljstva na poslu, stjecali su prijatelje, ukljuivali se u rad drutvenih klubova i aktivno traili unaprjeenje, prihvaali su strategiju instrumentalnoga kolektivizma i pridruivali se sindikatima kako bi poboljali svoju trinu situaciju Goldthorpe et al. zakljuili su da su na podruju rada postojale znaajne razlike izmeu imunih manualnih radnika i bijelih ovratnika imuni radnici pronalaze svoje prijatelje iz preteito radnike klase, slijede norme tradicionalne radnike klase, dok se bijeli ovratnici drue s prijateljima koje nalaze na poslu, imuni radnici ne pokazuju elju da se drue s pripadnicima srednje klase, drutveni odnosi imunih radnika su usredotoeni i ogranieni na dom imuni radnici se razlikuju u vanim aspektima od tradicionalnih radnika, migrirali su u Luton da bi poboljali ivotni standard njihovi se ciljevi razlikuju od ciljeva srednje klase u tome to se oni jednostavno usredotouju na materijalne dobitke, a nisu zaokupljeni napredovanjem neki od njih vide drutvo ili kroz "model moi", koji se zasniva na ideji o nama i njima tipian za tradicionalne radnike ili kroz "model prestia" koji je tipian za srednju klasu, a najvea skupina shvaa novac kao temelj klasnih podjela, kroz "novani model", vide veliku sredinju klasu koju ini veina radnog stanovnitva imunost ne navodi manualne radnike da glasuju za Konzervativnu stranku, podravaju Laburistiku stranku - tipinu za tradicionalne radnike Goldthorpe et al. testirali su hipotezu o buruiziranju pod uvjetima povoljnim za njeno potvrivanje, ali su otkrili da ona nije potvrena, veliki dijelovi manualnog stanovnitva ne postaju srednjom klasom, mogue je da radnici iz Lutona predstavljaju avangardu nove radnike klase u nastajanju, premda nova klasa nije asimilirana u srednju klasu postoje dvije toke spajanja: privatizacija i instrumentalni kolektivizam, G. et al. odbacuju ekonomski determinizam

47

David Lockwood - vjerovao je da e privatizirani instrumentalist kojeg je otkrila studija o imunim radnicima postupno zamijeniti proleterskog tradicionalista John Goldthorpe - je iao i dalje tvrdei da je instrumentalizam radnike klase glavni faktor koji je prouzroio inflaciju 1970-ih Stephen Hill- londonski luki radnici proveo studiju 1970-ih privatizirani instrumentalni radnik postaje uobiajeniji iznosi sumnje o tome koliko su se radnici ikada uklapali u sliku proleterskog tradicionalista Hill upozorava da nova radnika klasa moda i nije tako nova kao to to misle Goldthorpe i ostali

luke su jedno od arita proleterskog tradicionalizma promjena na stalno zapoljavanje moda je reducirala tradicionalnu solidarnost lukih radnika definiraju svoj rad na instrumentalan nain, njihov je glavni prioritet poboljati svoj ivotni standard malo ih nalazi prijatelje na poslu, veina ivi privatiziranim ivotnim stilom, a aktivnosti slobodnog vremena su im veinom usredotoene na dom i obitelj smatraju kolektivnu akciju sindikata bitnom za ekonomsko napredovanje, veina glasuje za Laburistiku stranku - identifikacija s laburistima kao strankom radnike klase Hill zakljuuje da je radnika klasa relativno homogena skupina i da je argument o podjeli izmeu stare i nove radnike klase preuvelian Fiona Devine- ponovno preispitivanje imunih radnika testirala Lockwoodovu tvrdnju da e privatizirani instrumentalisti postati tipini predstavnici radnike klase prouavala je drugi uzorak radnika u Lutonu, Devine je bila u stanju izravno usporediti svoje vlastite nalaze iz 1980-ih i Goldthorpove et al. iz 1960-ih otkrila je visoku razinu geografske mobilnosti: nije pronala da su se oni doselili u Luton u potrazi za viim ivotnim standardom nego uz visoku nezaposlenost u 1980-im, mnogi su otili u potrazi za veom sigurnou na poslu, a neki su to uinili kako bi jeftinije stanovali njen uzorak radnika zainteresiran je na koritenje rada kao sredstva poboljavanja vlastitog standarda, bili su zaokupljeni pronalaenjem vee sigurnosti, podravali su sindikate - kao kolektivno sredstvo osiguranja interesa radnike klase, novac nije jedina briga, imaju osjeaj solidarnosti s kolegama radnicima - bili su im zajedniki loi uvjeti rada, zabrinjava ih i raspodjela moi na poslu, mnogi su kritini prema sindikatima, ali ova kritika je bila upravljena na sindikalnu taktiku, a ne na naelo da sindikati postoje kako bi branili interese radnike klase, vie je dokaza za postojanje kolektivizma zaokupljenost novcem i ivotnim standardima nije sprijeila radnike da imaju osjeaj solidarnosti s kolegama radnicima manualni radnici ne sprijateljuju se s pripadnicima srednje klase nego zadravaju obrasce tradicionalnog radnikog prijateljstva: mukarci su provodili slobodno vrijeme izvan kue, dok su mnoge supruge bile primarno odgovorne za domae poslove, obitelji s malom djecom imaju ograniene mogunosti za provoenje slobodnog vremena u zajednici = mukarci esto rade prekovremeno da bi bolje materijalno potpomogli obitelj, a ene imaju glavninu odgovornosti za brigu o djeci njihov ivotni stil nije niti komunalni kao u proleterskih tradicionalista, niti usredotoen na dom i privatiziran kao u Goldthorpeovih imunih radnika oni imaju novani model klasne strukture, veina smatra da pripadaju masovnoj radnikoj/srednjoj klasi koja se nalazi izmeu vrlo bogatih i vrlo siromanih, osjeaju odbojnost prema ljudima koji su naslijedili novac i imaju osjeaj nepravde zbog postojanja krajnjih klasnih nejednakosti, eljeli su egalitarnije drutvo opada podrka Laburistikoj stranci, povukli su svoju odanost moda samo privremeno zbog politikih propusta stranke, sumnjali su u njezinu sposobnost da ostvari ekonomski boljitak ili nisku nezaposlenost

48

odbacuje ideju o "novoj" radnikoj klasi i nijee da su imuni radnici bili prisiljeni nekritiki prihvatiti kapitalistiko drutvo, imaju tenje kao potroai i njihov je ivotni standard porastao, ali ipak bi voljeli ivjeti u egalitarnijem drutvu, izgubili su vjeru u sposobnost sindikata i Laburistike stranke da postignu taj cilj, ali nisu fundamentalno izmijenili svoje vrijednosti G. Marshall. H. Newby, D. Rose i C.Vogler - kontinuitet u radnikoj klasi tvrde da povijesne studije pokazuju da su postojali obrtnici koji su primarni naglasak stavljali na svoj kuni ivot i koji su imali instrumentalno stajalite prema poslu prilino davno u 19. stoljeu njihovi podaci o suvremenim radnicima upuuju na to da oni zadravaju odreenu predanost svom poslu i ne slijede potpuno privatizirane ivotne stilove, nema nikakvih dokaza o znaajnom pomaku prema instrumentalizmu i privatizmu Podjele u radnikoj klasi Ralf Dahrendorf (dezintegracija radnike klase) manualna klasa postaje sve heterogenija, smatrao je da to proizlazi iz promijena u tehnologiji radnika klasa je dns podijeljena na tri razliite razine: nekvalificirane, polukvalificirane i kvalificirane manualne radnike, kvalificirani imaju vie nadnice, vrjednije povlastice, veu sigurnost posla i vii presti nema smisla govoriti o radnikoj klasi kao o cjelini, dolo je do dekompozicije rada tj. do dezintegracije manualne radnike klase Ivor Crewe - "nova radnika klasa" prouavao je britanske obrasce glasovanja za objanjenje neuspjeha Laburistike srtanke da zadri lojalnost radnike klase tvrdi da radnika klasa nije podijeljena prema kvalifikacijskim razinama nego po specifinijim faktorima postoji nova radnika klasa iji pripadnici posjeduju jednu ili vie od ovih karakteristika: 1. ive na jugu, 2. lanovi su sindikata, 3. rade u privatnoj industriji, 4. imaju vlastite kue novu radniku klasu moe se razlikovati od sve manje pripadnika stare klase koji: 1. ive na sjeveru, 2. lanovi su sindikata, 3. rade izravno ili neizravno za dravu i 4. ive u drutvenim stanovima / kuama nova radnika klasa naputa Laburistiku stranku i tradicionalni proleterski socijalistiki kolektivizam NAJNII SLOJ neki sociolozi smatraju radniku klasu najniim slojem u kapitalistikim drutvima, no drugi tvrde da postoji skupina ispod nje (potklasa) - tu skupinu su vidjeli kao entitet s nizom uoljivih karakteristika: siromatvo, nezaposlenost i ovisnost o socijalnoj pomoi potklasa se u nekim sluajevima definira kao skupina ije je ponaanje suprotno normama i vrijednostima drutva, najnii sloj se shvaa kao socijalni problem koji je prijetnja drutvu Marxovi pogledi na najnii sloj Marx je bio meu onima koji su izrazili svoje poglede na potklasu, koristio je niz razliitih termina kako bi opisao one na dnu sustava stratifikacije kapitalistikog drutva, rabio je rije "lumpenproletarijat" da bi opisao skupinu najniu od svih govori o njima kao o klasi, na drugim mjestima odbacuje ideju da oni mogu oblikovati klasu jer smatra kako imaju slab potencijal za razvijanje klasne svijesti ili poduzimanje kolektivne akcije neki su ih nazivali "rezervna armija rada" prema Marxu postoje neizbjena razdoblja booma tijekom kojih se zapoljava vie radnika i razdoblja krize kad mnogi radnici gube posao, rezervna armija rada se sastoji od onih koji se zapoljavaju kao dodatni radnici i koji su potrebni samo u razdoblju ekspanzije, oni obavljaju vane funkcije u kapitalistikim drutvima

49

rezervna armija rada pomae u sniavanju trokova za nadnice za kapitalistike poslodavce, jer ini fleksibilnu skupinu radnika koji ude za poslom i spremni su prihvatiti nadnice nie od onih koje zahtijevaju drugi radnici, takoer e zauzeti mjesto onih koji su otputeni ili proglaeni suvinima kad opada profitabilnost kompanije, ugroavajui njen opstanak, poslodavac bi mogao biti prisiljen prihvatiti jeftinije radnike iz rezervne armije rada koristio je i trei termin, "relativni viak stanovnitva", kako bi govorio o onima na dnu sustava stratifikacije, to ukljuuje pripadnike rezervne armije rada, ali takoer obuhvaa i skupine koje je na drugim mjestima definirao kao pripadnike lumpenproletarijata relativni viak stanovnitva je podijeljen na 4 dijela: 1. plutajui viak stanovnitva - sastoji se od radnika koji su bili zaposleni dok nisu odrasli, ali su potom otputeni jer odrasli primaju vie nadnice (mladi ljudi koji su bili na praksi i koji su koriteni kao jeftina radna snaga) 2. latentni viak stanovnitva - sastoji se od poljoprivrednih radnika koji vie nisu potrebni i koji upravo trae posao u urbanim podrujima 3. stagnirajui viak stanovnitva - onaj dio aktivne radne snage koji se zapoljava neredovito, to je neiscrpan rezervoar radne snage koja je na raspolaganju, koji ima nii ivotni standard od prosjeka radnike klase, pripadnici esto imaju velike obitelji - to su njihove nadnice nie, to imaju vie djece, (suvini radnici i oni koji su izgubili posao zbog uvoenja novih tehnologija) 4. na dnu vika stanovnitva se nalazi "sfera siromatva" - siromasi su podijeljeni na 4 skupine: kriminalci, lutalice, prostitutke - pravi lumpenproletarijat, siromasi koji su sposobni raditi, ali jednostavno ne mogu pronai posao, siroad i siromana djeca za koje je vjerojatno da e biti regrutirani u rezervnu armiju rada u buduim godinama demoralizirani, gnjevni i oni koji ne mogu raditi - starci, rtve industrijskih nesrea, invalidi, bolesni, udovice Kritika Marxa Kirk Mann: tvrdi da Marx koristi irok spektar kriterija da bi razlikovao najnii sloj od ostatka radnike klase Marx povezuje ekonomska, socijalna i psiholoka pitanja u patologiju pojedinca i drutvenih skupina on se ne dri isto ekonomske definicije klase, to je karakteristika njegova rada o drugim klasama neka su Marxova shvaanja toliko kritina glede najnieg sloja pa se ini da nisu nita vie od osobne predrasude, (moda je jedan razlog to je Marx bio tako kritian prema relativno suvinom stanovnitvu bio taj to ih nije shvaao kao potencijal koji moe razviti klasnu svijest) Marxovi spisi o najnioj klasi odraavaju probleme s kojima se suoilo vie suvremenih sociologa u pokuaju da razlikuju skupinu ispod radnike klase, no veina ih koristi termin potklase da bi opisala skupine na dnu sustava stratifikacije Charles Murray - potklasa u Americi i Britaniji ameriki sociolog u knjizi Losing Ground objavljenoj 1984., tvrdi da u SAD-u raste potklasa ljudi koja predstavlja ozbiljnu prijetnju amerikom drutvu, vladina politika navodi sve vei broj ljudi da postaje ovisan o socijalnoj pomoi, rastua veliina potklase je prijetnja socijalnoj i ekonomskoj dobrobiti zemlje jer zbog njenih pripadnika raste stopa kriminala, a pomo koja im se isplauje skupa je poreznim obveznicima napisao je lanak za Sunday Times te u njemu tvrdi da se i u Britaniji razvija potklasa, premda za razliku od Amerike ona nije vrsto uspostavljena niti se sastoji veinom od pripadnika etnikih manjina, definira potklasu u smislu ponaanja, u Britaniji pokazuju rastui broj izvanbrane djece, uveanu stopu kriminala i navodnu nevoljkost meu mnogim britanskim mladim ljudima da se zaposle on zanemaruje bilo koje ekonomske podjele koje pridonose stvaranju jedne takve klase: u mnogim pogledima njegov je rad bolje shvatiti kao teoriju siromatva nego kao teoriju stratifikacije postoje mnogi dokazi da u SAD-u sustav socijalne pomoi nema one posljedice za koje je on tvrdio da ima, dokazi koje koristi da bi dokazao postojanje potklase u Britaniji povrni su i ponekad kontradiktorni krivi potklasu za njene nevolje, objanjavajui situaciju njezinim vlastitim devijantnim ponaanjem Ralf Dahrendorf - potklasa i erozija graanstva

50

njegova karakterizacija potklase ima odreene slinosti s Murrayevom - takoer vidi potklasu kao tip drutvene bolesti, nazivajui je rakom koji izjeda tkivo drutva, i u Americi i u Britaniji postoji potklasa i on je shvaa kao neto to ima nepoeljne kulturne karakteristike, razlikuje se od njega po objanjenju nastanka potklase tvrdi da je razvoj potklase proizaao iz promjena u nainu rada, tehnoloke inovacije su omoguile proizvodnju puno vie robe sa znatno manje radnika trokovi nadnica su visoki u velikom dijelu Europe i to ini mnoge usluge preskupima za potroae, to generira malo dodatnih poslova i ne sprjeava rast potklase nezaposlenih u SAD-u su, s druge strane, nadnice fleksibilnije i uobiajenije je zapoljavati radnike za vrlo niske nadnice da bi se osigurale usluge, oni koji ih dobivaju ne mogu izbjei da postanu pripadnici potklase ak i oni koji imaju relativno dobro plaeno zaposlenje, sve su ee zaposleni pola radnog vremena ili na odreeni rok, mnogi se brinu zbog sigurnosti svojeg posla, a takve sumnje su jedan od razloga zbog kojeg su skloni zatvarati vrata za sobom uspjena veina koja ima odgovarajue izvore zarade eli si osigurati da je njen poloaj zatien, sindikati, kompanije i obrazovni establiment iskljuuju potklasu iz institucija koje bi im mogle donijeti uspjeh (sindikati tite nadnice svojih lanova na teret stvaranja nezaposlenosti za druge, kompanije zapoljavaju samo one s dobrim kvalifikacijama, a obrazovni sustav ne daje pripadnicima potklase adekvatne mogunosti da steknu kvalifikacije koje im trebaju) pravo graanstva ukljuuje postojanje nekih prava za sve, pripadnici potklase nisu punopravni graani jer nemaju ekonomski udio u drutvu, a drutvo im daje malo sigurnosti, (meu njima su mnogi imigranti i mladi ljudi koji nisu imali priliku postati punopravnim lanovima drutva, dok su neki od starijih i oni koji su pretrpjeli nevolju izgubili svoje mjesto u drutvu) oni koji nemaju udjela u drutvu nemaju niti razlog da se pokoravaju drutvenim normama ve razvijaju svoje vlastite i postaju prijetnja ostalim pripadnicima drutva on sumnja da e ikad vie doi do pune zaposlenosti u drutvu, ali vjeruje da postoji neto to bi se moglo dobiti ravnopravnijom distribucijom rada (dioba posla i sline mjere omoguit e da vie pripadnika drutva postane punopravnim graanima) Dahrendorf daje uvjerljivije objanjenje razvoja potklase od Murraya, ali se i on utjee prilino stereotipnim opisima njihova ponaanja, ukljuuje iroku raznolikost skupina u svoju potklasu tvrdi da je potklasa jednostavno skupina ljudi koje drutvo ne treba i koji predstavljaju prijetnju dominantnim vrijednostima Anthony Giddens - potklasa i dualno trite rada sigurniji je od Dahrendorfa da potklasa postoji, te potpunije integrira svoju teoriju potklase u teoriju stratifikacije i preciznije definira potklasu srednjom klasom smatra samo one koji imaju obrazovne ili tehnike kvalifikacije, to im daje prednost na tritu rada pred pripadnicima radnike klase koji na prodaju nude samo svoju manualnu radnu snagu pripadnici potklase se takoer moraju osloniti na prodaju vlastite manualne radne snage, ali u usporedbi s radnikom klasom oni su u loijem poloaju kad to pokuavaju uiniti, nalaze najnepoeljnije i najnesigurnije poslove Dualno trite rada suvremena kapitalistika drutva imaju dualno trite rada: poslovi na primarnom tritu rada imaju visoke i stabilne ili progresivne razine ekonomske isplativosti, sigurnost zaposlenja i odreene mogunosti napredovanja u karijeri poslovi na sekundarnom tritu rada imaju nisku stopu ekonomske isplativosti, lou sigurnost posla i male mogunosti napredovanja u karijeri, upravo ovi radnici iz sekundarnog sektora tvore potklasu

51

poslodavci moraju planirati unaprijed, a da bi to mogli trebaju pouzdanu skupinu radnika na kljunim poloajima, koje treba i nagraditi, to podie trokove rada, a kako bi se smanjili trokovi, radnici na manje vanim poloajima koje je mogue lake zamijeniti, plaeni su puno manje i manja im je sigurnost posla Sastav potklase vjerojatno je da e unutar potklase biti ene i pripadnici etnikih manjina poslodavci enama daju poslove tipine za potklasu zbog "drutvenih predrasuda", ali i zato to je vjerojatnije da e one prekinuti karijeru zbog braka i roenja djece pripadnici etnikih manjina su takoer rtve diskriminacije i predrasuda, u SAD-u su Afroamerikanci i Hispanoamerikanci glavni pripadnici potklase Giddens smatra da je amerika potklasa najrazvijenija, takoer migrirajui radnici esto postaju pripadnici potklase postoje temeljne razlike u interesima izmeu potklase i radnike klase, vjerojatnije je da e se radnika klasa neprijateljski odnositi prema pozivu na radikalnu drutvenu promjenu koja dolazi iz potklase Kritike Kirk Mann-a: postavio je ozbiljna pitanja o dualnom tritu rada tvrdi da ne postoji jasna crta podjele izmeu primarnog i sekundarnog trita rada (neki poslovi su dobro plaeni, ali su nesigurni, drugi su loe plaeni, ali su sigurni) preispituje tvrdnju da dualna trita rada, ako postoje, proizlaze iz taktike kojom se slue poslodavci kako bi regrutirali odgovarajue radnike i odrali niske cijene rada, trite rada je i pod utjecajem radnikih akcija i elja poslodavaca njegova najjaa kritika se tie pokuaja da objasni zato odreene skupine radnika zavre na dualnom tritu rada, nema stvarnog objanjenja zato su odreene skupine rtve diskriminacije teorija dualnog trita rada ne uspijeva dati prikaz rasistikih i seksistikih ideologija koje dovode do iskljuenja ena i pripadnika etnikih manjina iz mnogih boljih poslova Duncan Gallie - heterogenost potklase preispitivao i konzervativna (Murray) i radikalna (Giddens) shvaanja potklase nijee da takozvana potklasa ima distinktivnu kulturu, odbacuje ideju o dualnom tritu rada, tvrdei da je malo empirijskih dokaza da ono postoji, no slijedi Giddensa tvrdei da postoji znaajan i sve vei broj ljudi koji su u vrlo slabom poloaju na tritu rada koristi podatke iz studije Savjeta za ekonomska i drutvena istraivanja pod naslovom "Inicijativa za drutvenu promjenu i ekonomski ivot" da bi vrednovao razne tvrdnje o potklasi, istraivao je trite rada u 6 podruja: i zaposleni i nezaposleni su imali prosjeno 6 zaposlenja tijekom svoje radne karijere, nezaposleni su, ini se, barem u prolosti bili u stanju zadrati svoj posao na due vrijeme, pokazujui da ih se nikako ne moe svrstati meu ljude koje nije mogue zaposliti, nezaposleni su bili predaniji poslu od zaposlenih, nije bilo niti dokaza da su dugotrajno nezaposleni postali apatini i rezignirani jer su bez posla otkrio je da su nezaposleni materijalno deprivirani i da su znatno siromaniji od zaposlenih, malo je dokaza za to da nezaposleni oblikuju i ujedinjuju klasno svjesnu skupinu pripadnici etnikih manjina i ene su hendikepirani na tritu rada, ali postoje znatne varijacije u individualnim situacijama, neki pripadnici etnikih manjina vrlo su uspjeni, a ene naputaju trite rada kad imaju malu djecu, ini se da veina ena to smatra legitimnim, nemaju osjeaj da trpe, to bi ih eventualno navelo da se pridrue drugim ljudima koji nemaju plaeni posao, vjerojatnije je da e ene biti djelomino zaposlene, alli dokazano je da su ene koje rade na taj nain zadovoljnije svojom profesionalnom situacijom Gallie shvaa nezaposlene kao skupinu za koju je najvjerojatnije da e razviti odreenu vrstu distinktivne kulture potklase

52

dugotrajno nezaposleni su prilino heterogeni, mukarci i ene u ovoj skupini su esto u razliitim osobnim situacijama, a pojedinci koji su dugotrajno nezaposleni mogu se nalaziti na vrlo razliitim razvojnim stupnjevima svog ivotnog ciklusa malo je dokaza o politikom razilaenju izmeu pripadnika radnike klase i pripadnika potklase nezaposleni uglavnom imaju politike nazore tradicionalne radnike klase, vjerojatnije je da e oni izraziti podrku dravnoj potronji za socijalne programe, u usporedbi s pripadnicima radnike klase zakljuuje da nezaposlenost ne dovodi niti do sklonosti izravnoj akciji niti do politike pasivnosti nezadovoljstvo nezaposlenih je kanalizirano u uveanu podrku tradicionalnoj stranci radnike klase - Laburistikoj stranci smatra da dugotrajno nezaposleni imaju bliske veze s radnikom klasom: veina njih prije su bili manualni radnici ili su dolazili iz radnikog miljea pokazuje da navodna potklasa, posebice nezaposleni, ne mogu stvoriti naroito kohezivnu skupinu Ken Roberts tvrdi da potklasa ukljuuje vrlo raznolike skupine s razliitim ivotnim stilovima imaju neke zajednike karakteristike - svi su vie deprivirani od radnike klase, njihova deprivacija moe trajati dugo razdoblje i mogu imati ivotne stilove i drutvene mree koje se razlikuju od onih koje imaju zaposleni, Roberts vjeruje da je prilino vjerojatno da se potklasa stvara i da e se u budunosti znatno razviti W.G.Runciman - potklasa kao skupina koja trai socijalnu pomo stvorio je sedmoklasni model britanske klasne strukture koji se temelji na razlikama u kontroli, vlasnitvu i sposobnosti za samoostvarivanje na tritu (marketabilnost) odbacuje Giddensovo shvaanje da bi potklasu trebalo definirati kao kategoriju radnika sustavno hendikepiranih na tritu rada, spominje Galliev rad upuujui da je potrebna drugaija definicija potklase potklasu definira kao one pripadnike britanskog drutva ije ih uloge smjetaju vie ili manje permanentno na ekonomsku razinu gdje drava daje socijalnu pomo onima koji su uope nesposobni sudjelovati na tritu rada, mnogi od njih potjeu iz etnikih manjina, a meu njima su i mnoge ene, naroito samohrane majke, ali u potklasu ih smjeta upravo njihovo oslanjanje na dravnu socijalnu pomo, a ne njihov spol ili etnika pripadnost Kritike: Hartley Dean i Peter Taylor Gooby napali su njegova shvaanja upozoravaju da Runciman naglaava vanost "karijere" u klasnoj analizi, ali on to ne uzima u obzir kad spominje potklasu za ove sociologe takozvana potklasa je jednostavno prenestabilna i nepermanentna da bi se mogla zvati klasom napadaju Runcimana jer zasniva svoju definiciju potklase na potpuno razliitim kriterijima od onih kojima se koristio u svojim definicijama drugih klasa Zakljuak: jasno je da se suvremena potklasa definira pomou njene ovisnosti o socijalnoj pomoi, a ne pomou ponaanja, ova ovisnost moe se shvatiti kao posljedica nedostatka kontrole, moi i naroito nemogunosti da se proda na tritu, svojstvenih potklasi, Dean sugerira da bi se pojam potklase trebao napustiti, ne samo da se zlorabi nego prema njegovom miljenju potklasa kao takva uope ne postoji DRUTVENA MOBILNOST U KAPITALISTIKOM DRUTVU oznaava brojnost kretanja iz jedne klase u drugu unutar kapitalistikog drutva

ovaj dio ispituje prirodu drutvene mobilnosti u kapitalistikom drutvu stupanj drutvene mobilnosti je koliina kretanja od jednog do drugog sloja, vei je u industrijskim nego u predindustrijskim drutvima industrijska drutva stoga se ponekad opisuju kao otvorena - imaju relativno nizak stupanj zatvorenosti tvrdi se da je status u predindustrijskim drutvima uvelike pripisan (klasno podrijetlo, spol, rasa i srodstvo), dok je u industrijskim drutvima sve vie steen (stjee na temelju zasluga: talent, sposobnost, ambicije i marljivi rad)

53

steene karakteristike postojano zamjenjuju pripisane karakteristike kao kriterij za odreivanje poloaja neke osobe u klasnom sustavu Talcott Parsons - tvrdi da je uspjeh jedna od glavnih vrijednosti amerikog drutva, pojedinci se prosuuju i dodjeljuje im se presti na temelju njihova profesionalnog statusa, za koji se smatra da je steen uglavnom vlastitim naporom i sposobnostima Vanost drutvene mobilnosti Sociolozi se zanimaju za drutvenu mobilnost iz nekoliko razloga: 1. stupanj drutvene mobilnosti moe imati vane posljedice za oblikovanje klasa Anthony Giddens - smatra da, ako je stupanj drutvene mobilnosti nizak, klasna solidarnost i kohezija bit e visoke, veina pojedinaca e ostati u svojoj klasi podrijetla, i to e osigurati reprodukciju zajednikih ivotnih iskustava tijekom generacija posljedica toga je razvoj distinktivnih klasnih supkultura i snana klasna identifikacija 2. studija drutvene mobilnosti moe biti indikator ivotnih mogunosti pripadnika drutva (ona moe pokazati stupanj u kojem klasno podrijetlo neke osobe utjee na njegove ili njezine mogunosti stjecanja visokog statusa) 3. vano je znati kako ljudi reagiraju na iskustvo drutvene mobilnosti (npr. ale li oni koji su pali na drutvenoj ljestvici zbog svoje nesree i stvaraju li skupinu nezadovoljnika koja bi mogla ugroziti stabilnost drutva?)

Tipovi drutvene mobilnosti Sociolozi su identificirali dva glavna tipa drutvene mobilnosti: 1. unutargeneracijska mobilnost - odnosi se na drutvenu mobilnost unutar jedne generacije, ona se mjeri usporedbom profesionalnog statusa nekog pojedinca u dvije ili vie toaka u vremenu ukoliko neka osoba poinje svoj radni ivot kao nekvalificirani manualni radnik, a deset godina kasnije zaposlena je kao raunovoa, ona je drutveno mobilna u smislu unutargeneracijske mobilnosti 2. meugeneracijska mobilnost - odnosi se na drutvenu mobilnost izmeu generacija, ona se mjeri usporedbom profesionalnog statusa sinova s statusom njihovih oeva ukoliko sin nekvalificiranog manualnog radnika postane raunovoa, on je drutveno mobilan u smislu meugeneracijske mobilnosti Problemi mjerenja Postoje mnogi problemi povezani s prouavanjem drutvene mobilnosti: 1. zanimanje se rabi kao indikator drutvene klase, a istraivai se koriste razliitim kriterijima (presti, ekonomske nagrade) za rangiranje zanimanja klasifikacije zanimanja se razlikuju se pa se rezultati raznih studija ne mogu usporeivati 2. injenica je da mnoge pripadnike buroazije nije mogue identificirati na temelju njihovih zanimanja: zanimanje neke osobe ne mora nuno govoriti ita o razmjeru njenih investicija u privatnu industriju 3. mnoge studije drutvene mobilnosti nisu ukljuile podatke o mobilnosti ena, a obrasci enske mobilnosti dosta se razlikuju od muke, to je uglavnom zato to se ene koncentriraju u posebnim dijelovima profesionalne strukture 4. nalazi istraivanja mogu se izraziti na razliite naine: primjerice, u jednostavnim postocima ili pomou vjerojatnosti, a same vjerojatnosti se mogu proraunavati na razne naine postoji neslaganje oko toga koji tipovi podataka najbolje reprezentiraju strukturu mogunosti u drutvu slina neslaganja postoje i oko koritenja apsolutnih i relativnih stopa mobilnosti David Glass - drutvena mobilnost prije 1949.

54

sa svojim suradnicima proveo je prvu glavnu studiju intergeneracijske mobilnosti u Engleskoj i Walesu njegova tablica intergeneracijske mobilnosti upuuje na prilino visoku razinu ove mobilnosti dvije treine intervjuiranih ljudi bili su u drugaijoj statusnoj kategoriji od one njihovih oeva, a otprilike jedna treina se pomakla gore, a jedna treina dolje na hijerarhijskoj ljestvici za veinu promjena u statusu nije jako velika, veina mobilnosti je kratkog dosega: sinovi se openito pomiu u kategoriju koja je ili susjedna ili bliska onoj njihovih oeva, postoji malo mobilnosti dalekog dosega: bilo je s vrha na dno ljestvice ili vice versa u kategorijama vieg statusa postoji znatan stupanj samoregrutacije - procesa u kojem se pripadnici sloja regrutiraju iz redova sinova onih koji ve pripadaju tom sloju najvii je stupanj samoregrutacije u kategoriji 5 (50 % pripadnika kategorije 5 su sinovi oeva koji su bili u toj istoj kategoriji, no to je najvea skupina - kvalificirani manualni radnici i rutinski nemanualni radnici, za oekivati je visoki stupanj samoregrutacije) obiteljsko podrijetlo ima vaan utjecaj na ivotne mogunosti, to je vii profesionalni status oca, to je vjerojatnije da e sin postii poloaj visokog statusa za veinu ljudi je vjerojatno da e ostati na otprilike istoj razini kao i njihovi oevi, a to naroito vrijedi za vrh ljestvice ova studija otkriva znaajan stupanj nejednakosti mogunosti Kritike: podaci su danas ve zastarjeli, a i istraivaka metodologija bila predmetom poduih kritika tvrdilo se da Glassova otkria ne odraavaju promijene u profesionalnoj strukturi prije 1949. njegovi nalazi su moda ozbiljno podcijenili stopu drutvene mobilnosti, naroito stupanj uzlazne mobilnosti dalekog dosega Oxfordska studija o mobilnosti sljedea vea studija drutvene mobilnosti u Engleskoj i Walesu provedena je 1972., provela ju je skupina sociologa s Nuffield Collegea u Oxfordu, poznata kao Oxfordska studija o mobilnosti ne moe se usporeivati s Glassovom klasifikacijom, Glass je koristio klasifikaciju zasnovanu na prestiu zanimanja, a Oxfordska studija je kategorizirala zanimanja veinom pomou njihove trine vrijednosti ove kategorije se zasnivaju na izvornoj sedmeroklasnoj shemi Johna Goldthorpea koja je ve prije opisana Apsolutna mobilnost studija je otkrila vii stupanj mobilnosti dalekog dosega od studije iz 1949. tablica pokazuje da postoji visoka stopa apsolutne mobilnosti (totalna koliina drutvene mobilnosti), niti u jednoj drutvenoj klasi nije vie od 50 % uzorka potjecalo iz iste drutvene klase studija je otkrila je visoku stopu drutvene mobilnosti, i to vie uzlazne negoli silazne mobilnosti takoer je otkrila da su se anse dosezanja viih drutvenih klasa za one koji potjeu iz radnike klase poboljale tijekom 20. stoljea Relativna mobilnost studija je otkrila da relativne anse za mobilnost znatno variraju meu klasama i da su se relativne anse malo promijenile tijekom 20.stoljea koncept relativne mobilnosti ne odnosi se na ukupnu koliinu drutvene mobilnosti nego na usporedne anse onih koji potjeu iz raznih klasnih miljea da steknu odreene poloaje u drutvenoj strukturi usporedbom ansi za relativnu mobilnost pokazano je da su se anse pripadnika svih drutvenih klasa da dou do poslova iz uslune klase uveale tijekom prouavanog razdoblja, to je u mnogoemu bila posljedica promjena profesionalne strukture Kellner i Wilby - pravilo relativne nade 1:2:4, pokazuje da su tijekom prouenog razdoblja, kao gruba procjena, ma kakve bile anse djeaka iz radnike klase da e dosei uslunu klasu, za djeake iz posredne klase te anse bile dvostruko vee, a za djeake iz uslune klase one su bile etverostruko vee nije bilo znaajnog poveanja otvorenosti britanskog stratifikacijskog sustava

55

Trendovi nakon Oxfordske studije o mobilnosti Goldgorpe i Payne (1986.) iznjeli su suvremenije brojke o drutvenoj mobilnosti, analizirajui podatke iz Ankete o britanskim izborima 1983. otkrili su malo razlika u rezultatima obiju studija, poslovi uslune klase su nastavili iriti svoj udio u ukupnom broju mukih poslova, apsolutna mobilnost je nastavila rasti, ali je relativna mobilnost ostala otprilike jednaka nezaposlenost je utjecala na poloaj svih klasa, a naroito radnike postojale mogunosti za uzlaznu mobilnost iz radnike klase, ali je bilo vjerojatnije da e postati nezaposleni pripadnici radnike klase nego pripadnici viih klasa Samoregrutacija elite Oxfordska studija i Goldthorpeovi kasniji radovi pokazuju da na vrhu britanskog stratifikacijskog sustava ne postoji visoki stupanj drutvenog zatvaranja studije koje se koncentriraju na male elitne skupine unutar klase i otkrivaju puno vei stupanj zatvorenosti samoregrutacija elite je proces kojim se pripadnici bogatih i monih skupina odabiru meu djecom onih koji ve pripadaju takvim skupinama elitne skupine unutar klase relativno su zatvorene Spol i mobilnost Pogledi J.H.Goldthorpea i C.Paynea na spol i drutvenu mobilost Oxfordska studija o mobilnosti se ne obazire na ene, a Goldthorpe smatra da je jedinica stratifikacije u industrijskim drutvima obitelj klasni poloaj obitelji je zadan zanimanjem glavnog skrbnika, koji je obino mukarac oni su ispitali podatke iz Ankete o britanskim izborima 1983., kako bi odredili ima li kakve posljedice za rezultate studija o drutvenoj mobilnosti ukoliko se primijene tri razliita pristupa koji e ukljuiti ene 1. u prvom pristupu ene su ukljuene, ali je njihova klasa odreena prema zanimanju njihova supruga Goldthorpe i Payne su otkrili da ovo ne unosi gotovo nikakvu razliku u apsolutne ili relativne stope intergeneracijske drutvene mobilnosti naene u studijama koje su ukljuivale samo muki uzorak 2. u drugom pristupu zanimanje partnera zaposlenog na puno radno vrijeme na najvioj klasnoj poziciji koristilo se kako bi se odredila klasa oba partnera, samostalne ene su ukljuene na temelju vlastitog posla ovaj pristup takoer nije unio gotovo nikakve razlike u relativnu stopu mobilnosti, premda su G. i P. zakljuili da on barem omoguuje unoenje informacije o enama koje su nevezane ili su glave kuanstava 3. u treem pristupu pojedinci su smjeteni u klase prema njihovom vlastitom poslu, ovo je pokazalo da je stopa apsolutne mobilnosti za ene i mukarce vrlo razliita to je uglavnom zbog injenice to su ene drugaije rasporeene od mukaraca u profesionalnoj strukturi, no i ova je metoda ukljuivanja ena u podatke izazvala malo razlike u stopama intergeneracijske relativne mobilnosti razliitih klasa mogunosti mobilnosti ena u usporedbi s drugim enama iz razliitih klasa bile su isto tako nejednake kao i mogunosti drutvene mobilnosti mukaraca u usporedbi s mukarcima iz drugih klasa Goldthorpe i Payne su zakljuili da neukljuenost ena u prijanje studije drutvene mobilnosti nije vana budui da unosi malo razlike u openite rezultate, barem to se tie odreivanja otvorenosti stratifikacijskog sustava Alternativna shvaanja Michelle Stanworth - vrlo je kritina prema Goldthorpeu jer je inzistirao na tome da se ene u ovim studijama kategoriziraju prema klasi svojih supruga, ona podrava pristup koji e se temeljiti na pojedincima smjetenim u klase prema poslu kojim se bave Anthony Heath - istraivao intergeneracijsku mobilnost ena, usporeivao je drutvenu klasu ena s klasom njihovih oeva (premda ne i majki) i doao do sljedeih zakljuaka:

56

tvrdi da su nedae koje trpe keri oeva iz viih klasa vee od prednosti koje dobivaju keri oeva iz niih klasa po tome britanski je stratifikacijski sustav manje otvoren negoli to to pokazuju istraivanja zasnovana na ispitivanju mukaraca Pamela Abbott i Geoff Payne - pokazuju prosjene stope mobilnosti mukaraca i ena u uzorku (kotska) podaci pokazuju da je puno vie ena nego mukaraca silazno mobilno, da je manje ena uzlazno mobilno i da je vrlo malo ena koje su uspjele biti uzlazno mobilne zavrilo u najgornje dvije klase jo jednom su istaknuli da iskljuivanje ena iz podataka moe dati krivi dojam o apsolutnim stopama mobilnosti Studija o mobilnosti u Essexu kao dio svoje studije o drutvenim klasama u Britaniji Gordon Marshall, David Rose, Howard Newby i Carolyn Vogler sakupljali su podatke o drutvenoj mobilnosti budui da je studija sakupljala podatke o stopama mobilnosti mukaraca i ena, ona omoguuje odreeno vrednovanje sporova oko enske mobilnosti daje novije podatke od Oxfordske studije o mobilnostikoja je provedena 1984. sakupljala je informacije o meugeneracijskoj i unutargeneracijskoj mobilnosti koristi se Goldthorpeovim izvornim sedmeroklasnim modelom (usporeuje se klasna distribucija ispitanika prema spolu u klasi glavnog skrbnika u djetinjstvu, u dobi poput ispitanikove) studija Essex otkrila je da postoji ekspanzija bijelih ovratnika i kao posljedica visoka stopa uzlazne mobilnosti rezultati su za mukarce prilino slini onima iz Oxfordske studije, ali rezultati za ene pokazuju razliit uzorak drutvene mobilnosti oni potvruju otkria Heatha, Abotta i Paynea da su uzorci mobilnosti ena velikim dijelom pod utjecajem koncentracije ena u rutinskim nemanualnim poslovima studija Essex takoer mjeri anse za relativnu mobilnost, usporeuju se anse ljudi koji se natjeu za mjesta u klasama, oni su u biti rezultati natjecanja meu pojedincima iz razliitih klasa da vjerojatnije postignu ili izbjegnu jedno odnosno drugo odredite u klasnoj strukturi tablice se zasnivaju na pojednostavljenoj troklasnoj verziji Goldthorpeove sheme (tj. uslunoj, posrednoj i radnikoj klasa) klasno podrijetlo utjee na mobilnost ena ba kao to utjee i na mobilnost mukaraca, premda su apsolutni obrasci mobilnosti razliiti za spolove jer su ene jae koncentrirane u odreenim dijelovima stratifikacijskog sustava od mukaraca studija Esex takoer je ispitivala je i odnos izmeu spola, klase podrijetla i klase pri prvom zaposlenju te sadanje klase podaci pokazuju da spol ima naroito snaan utjecaj na prvo zaposlenje, ali slabiji utjecaj na trenutnu pripadnost klasi klasno podrijetlo ima snaan utjecaj na trenutnu pripadnost klasi, a prvo zaposlenje takoer utjee na klasu u kojoj ljudi na kraju zavre ukoliko pojedinci i otponu svoju karijeru u gornjem dijelu stratifikacijskog sustava, klasno podrijetlo jo uvijek ima snaan utjecaj na njihove mogunosti u ivotu, vukui nadolje znatan dio onih koji potjeu iz radnike klase Jan Pakulski i Malcolm Waters - postmodernizam i smrt klase knjiga Smrt klase tvrde da postoji sve vie empirijskih dokaza da klasa gubi svoje znaenje klase postoje samo ukoliko postoji minimalna razina okupljanja ili grupiranja, a takva okupljanja ili grupiranja vie nisu oita ljudi vie ne misle da pripadaju klasnoj skupini, a pripadnici navodnih klasa ukljuuju iroki niz vrlo razliitih ljudi tvrde da su nastali novi rascjepi koji se pojavljuju u postklasnom drutvu i koji zasjenjuju klasne razlike

57

za njih se klasa moe shvatiti samo kao jedna, ne naroito vana, podjela u drutvu

Tipovi drutva Pakulski i Waters tvrde da su stratifikacijski sustavi kapitalistikih drutava proli kroz 3 faze drutvu ekonomskih klasa - u 19.st. drutvo je bilo podijeljeno na vlasnike i radnike, vlasnika klasa je kontrolirala dravu, a kultura je bila podijeljena na dominantnu i podreenu ideologiju, odnosno na visoku i nisku kulturu drutvo organiziranih klasa - postojalo otprilike prvih 75 godina 20.st. drava je postala dominantnom silom u drutvu i njome je obino upravljao jedan unificirani blok, politiko-birokratska elita, koja je imala mo nad podreenim masama dravna elita je imala snanu kontrolu nad ekonomijom i mogla je voditi politiku redistribucije ili dravnog vlasnitva nad nekim industrijama s ovim tipom vlasti mase su pokuavale zapravo utjecati na dravu kroz politike stranke, a ne kroz konflikte unutar industrije u posljednjoj etvrtini 20.stoljea kapitalistika drutva su se razvila u statusno-konvencijska drutva u toj fazi se stratifikacija poela zasnivati na kulturnim, a ne na ekonomskim razlikama ljudi mogu odabrati svoj ivotni stil i vrijednosti i stoga nisu ogranieni na skupine kojima se mogu pridruiti na temelju svog podrijetla ili posla ekonomske nejednakosti sve su manje vane za oblikovanje statusnih razlika simbolike vrijednosti, vrijednost razliitih imida, postaju kljuni faktor koji oblikuje stratifikaciju, a konvencije koje uspostavljaju te vrijednosti temelj su hijerarhije u statusno-konvencijskim drutvima (npr. nisko plaeni, ali poeljni poslovi u medijima mogu dati vii status od bolje plaenog posla u proizvodnoj industriji koja nije u modi) Pakulski i Waters razlikuju 4 kljuna obiljeja promjene u stratifikacijskom sustavu statusno-konvencijskih drutava: 1. kulturalizam - stratifikacija se zasniva na ivotnim stilovima, estetici i protoku informacija. 2. fragmentacija - ljudi mogu imati mnogo razliitih statusa koji se zasnivaju na njihovoj pripadnosti razliitim skupinama i razliitim obrascima potronje, postoji gotovo beskonano preklapanje asocijacija i identifikacija koje se neprestance kreu i nestabilne su 3. autonomizacija - pojedinci postaju autonomniji ili neovisniji u svojim vrijednostima i ponaanju, ljudi odabiru kako e djelovati i to e vjerovati, njihova djelovanja i vjerovanja ne mogu se predvidjeti na temelju njihova klasnog podrijetla ili drugih karakteristika 4. resignifikacija - ljudi mogu mijenjati svoje sklonosti i identifikacije, to dovodi do velike fluidnosti i nepredvidivosti statusnog sustava drutva, ljudi neprestance mijenjaju ono to smatraju naroito znaajnim za Pakulskog i Watersa klasna je politika mrtva, a problemi vezani uz etniku pripadnost, spol, religiju i kulturne razlike odnosno preferencije, kudikamo su vaniji, ljudi su znatno vie zainteresirani za ouvanje okolia nego za borbu za klasne interese Razlozi za smrt klase klasne su podjele u ranim godinama 20. stoljea bile naruene nastankom sve vie intervencionistiki nastrojenih drava u novije vrijeme dolo je do pomaka prema trino-meritokratskim odnosima, pri emu drava manje intervenira u ekonomiju i drutvo podjela rada je postala kompleksnija, a obrazovne kvalifikacije i profesionalne vjetine su postale vanije od klasnog podrijetla pri oblikovanju mogunosti zaposlenja vlasnitvo se sve vie pomicalo iz privatnih ruku u vlasnitvo organizacija sve manje je velikih poduzea u posjedu pojedinaca ili obitelji vlasnitvo je takoer postalo rasprenije, ime je imovina postala sve slabiji izvor moi

58

budui da je bogatstvo ire raspodijeljeno, sve je vie ljudi u stanju konzumirati proizvode, i vie od onoga to im je potrebno za fiziki opstanak posljedica toga je da je sada puno vie prilike za pojedince da iskazuju vlastiti ukus i odabiru proizvode odgovarajue njihovu identitetu oni sada mogu prosuivati druge na temelju njihove potronje, tako e oni koji su ekoloki svjesni smatrati da su oni koji imaju vie novca, ali konzumiraju ekoloki tetne proizvode, inferiorni globalizacija svjetske ekonomije znai da klasne nejednakosti unutar pojedinanih drava postaju manje vane budui da se eksploatacija sada protee i izvan nacija, postoji mnogo manje osnova za razvitak klasnoga konflikta unutar posebnih drutava dolo je do opadanja koritenja klasnih slika i svijesti u politici raste vanost nove politike koja se zasniva na temama nevezanim uz klasu nacionalne, religijske, etnike, spolne , rasne i seksualne preferencije i identiteti jednostavno su znatno vaniji prema Pakulskom i Watersu pripadnost potklasi nije funkcija eksploatacije njenih pripadnika , nego njihove nesposobnosti da budu potroai Kritike Paulskog i Watersa 1. Harriet Bradley - kae da se u nekim sluajevima koriste primarno ekonomskim definicijama klase, ali da na drugim mjestima mjere postojanje klase pomou njene prisutnosti ili odsutnosti iz politikog diskursa u Britaniji ljudi i dalje vjeruju da klase postoje i smatraju se pripadnicima posebnih klasa 2. tvrdnjom da su potroaki obrasci i razlike u ivotnim stilovima postali znaajniji od klasnih razlika, Paulski i Waters oito zanemaruju injenicu da klasne razlike utjeu na tipove ivotnih stilova koje si razliite skupine mogu priutiti ljudi sa slinim prihodima mogu donositi razliite odluke o svojim ivotnim stilovima i obrascima potronje, ali oni koji imaju malo prihoda neizbjeno su iskljueni iz izbora mnogih mogunosti koje su na raspolaganju onima s dostatnim prihodima 3. kritizirali su ih zbog toga to su stvarali nepotkrijepljene generalizacije Bradleyeva navodi da Paulski i Waters tvrde patrijarhat umire zato to nova tehnologija oslobaa ene od kuanskih poslova i zahtijeva za podizanjem djece, nema nikakvih stvarnih dokaza koji bi poduprli tu tezu koja je u proturjeju sa znatnom koliinom feministikih istraivanja Gordon Marshall - tvrdi kako oni manipuliraju podacima kako bi potkrijepili vlastite argumente

John H.Westergaard - jaanje klasnih nejednakosti tvrdi da, daleko od toga da odumiru, u kasnom 20. stoljeu klasne razlike postaju sve jae, naroito u Britaniji slijedi weberovske i marksistike pristupe klasi, govorei da se klasna struktura tie prije svega neijih ivotnih okolnosti zadanih nejednakim pozicijama unutar ekonomskog poretka navodi niz statistika britanske vlade kako bi potkrijepio svoju tvrdnju zarade najbolje plaene desetine bijelih ovratnika porasle su realno otprilike 40 % , dok najloije plaena desetina plavih ovratnika nije doivjela gotovo nikakav porast realnog dohotka udio totalnog prihoda koji odlazi u ruke 20 % najsiromanijih kuanstava pao je s 10 % na 7, dok je udio najbogatijih 20 % narastao s 37 na 44 % privatno vlasnitvo vie se koncentriralo, tako je udio bogatstva (koje je mogue unoviti) koje posjeduje najbogatijih 5 % britanske populacije porastao s 36 % na 38 % na kraju tog desetljea takoer tvrdi da je mo najviih drutvenih klasa, kao i velikog businessa, takoer porasla denacionalizacija javnih poduzea koncentrirala je vie moi u rukama privatnih poduzetnika Razlozi jaanja klasne nejednakosti glavni razlozi ovih promjena prema Westergaardu su ekonomski i politiki

59

ekonomski rast je postao raznovrsniji, a sjevernoamerika i europska privreda suoile su se s rastuom azijskom konkurencijom, transnacionalne korporacije su se razvijale bre od nacionalnih ono to Westergaard naziva klasnim kompromisom iz 1940-ih je ukljuivalo redistributivno oporezivanje i odanost naelima drave blagostanja i dravnom vlasnitvu nad nekim industrijama konzervativna vlast je ojaala vanost trinih odnosa u ekonomiji i reducirala elemente progresivnog oporezivanja nejednakosti u zaradama su se uveale, budui da je opadala trina vrijednost nekvalificiranog rada, a uveavala se vrijednost nekih tipova kvalificiranog rada vlast je prihvaala, ak i ohrabrivala te nejednakosti kao nune u natjecateljskoj trinoj ekonomiji Klasa i druge podjele prihvaa tezu da postoje vane drutvene podjele u drutvu osim klasnih, ali ne prihvaa da su ove podjele nadjaale klasu smatra da su spolne podjele vaan aspekt nejednakosti klasne i spolne podjele se udruuju kako bi ojaale djelovanje klase, a ne djeluju protiv klase (npr. veina ena koje rade kao bijeli ovratnici udane su za mueve koji rade isto, dok su ene iz radnike klase udane za radnike) ene trpe istu vrstu klasnih hendikepa kao i mukarci, glavna je razlika u tome to je enama jo tee nego mukarcima ne vidi niti otru podjelu izmeu potklase i ostatka klasne strukture oni koji se obino smatraju dijelom potklase veinom su ljudi iz radnikog miljea koji su otili u mirovinu ili ne mogu pronai posao nezaposleni ili umirovljeni pripadnici srednje klase obino imaju utede ili mirovine to znai da nisu u tako loem poloaju kao oni za koje se smatra da su pripadnici potklase

POGLAVLJE IV.: RASA, ETNICITET I NACIONALNOST RASA Michael Banton - teorije rase Opisao je razliita nastojanja da se ljude razvrsta u razliite bioloke ili rasne skupine. Izdvojio je 3 glavne vrste teorije:

60

1. 2. 3.

one koje rasu vide kao lozu one koje ju smatraju tipom one koje ju vide kao podvrstu.

Rije rasa prvi je u Engleskoj u svojoj pjesmi iz 1508. uporabio kot William Dunbar. Predodba rase kao podrijetla usvojila je postavku zajednikog postanka: ljudi pripadaju jednoj vrsti i imaju zajedniko podrijetlo. Smatralo se da su se u nekom trenutku u povijesti neke skupine ljudi poele meusobno razlikovati. Nakon nekih dogaaja opisanih u Bibliji, ljudi su se rasprili na sve strane svijeta. Ishod su bila razliita podrijetla ili naslijea koja odgovaraju razlikama u izgledu i zemljopisnom podrijetlu pojedinih skupina ljudi. Zagovornici i protivnici ropstva bili su sloni da crnac nije nita vie podloan porobljavanju od bilo kojega drugog ovjeka. Mnogi su mislili da jedino Afrikanci mogu raditi na tropskim vruinama. Rasa kao tip To gledite temelji se na uvjerenju da nemaju svi ljudi isto podrijetlo i da se ovjeanstvo dijeli na razliite skupine. Posrijedi je poligenetska teorija - teorija po kojoj ovjeanstvo ima nekoliko podrijetla, a ne jedno. Morton razlikuje 5 rasa: 1. kavkasku (iz Europe, Indije i dijelova sjeverne Afrike i Srednjega istoka) 2. mongolsku (kineska i eskimska) 3. malajsku (iz Malezije i s Polinezijskog otoja) 4. ameriku (uroeniko stanovnitvo Sjeverne i June Amerike) 5. etiopsku (iz supsaharske Afrike). Veliina lubanje za Mortona je bila pokazatelj veliine mozga, a veliina mozga govorila je o intelektualnom razvoju. Zato je smatrao da su Europljani napredniji od supsaharskih Afrikanaca. Njegova su stajalita dalje razvili Nott i Gliddon. Nott i Gliddon: Ti su odvojeni tipovi urodili razlikama u ponaanju ljudskih skupina i prirodno su u meusobnu neprijateljstvu. Tvrdili su kako su Kavkasci oduvijek vladari te da su pokazali kako su jedini ljudi sposobni razviti demokraciju. Na drugoj strani, tamnopute su rase stvorene samo za vojne vladavine. NiG bili su tipini predstavnici niza pisaca koji su smatrali da postoje zasebne i odijeljene bioloki razliite rase. Te rase su se drukije ponaale: neke su rase ostale iste i neokaljane meusobnim mijeanjem, neke su od njih pak, nadmone drugima. Banton komentira da su shvaanja o rasnoj istoi i o rasnoj inferiornosti i superiornosti Notta i Gliddona bliska rasistikim stajalitima nacista. Rasa kao podvrsta Pretpostavka rase kao podvrste spaja elemente vienja rase kao podrijetla i rase kao tipa, zaeci tog razumijevanja nalaze se u dijelu britanskog biologa Charlesa Darwina i njegovoj teoriji evolucije. Darwin je smatrao da je vrsta "kategorija koja je razliita zato to su njezini pripadnici naslijedili zajednika svojstva, ali naslijedili su ih u razliitim kombinacijama koje se neprestano mijenjaju". Pripadnici iste vrste mogu se meusobno razmnoavati i stvarati plodno potomstvo. Budui da se vrste neprestano mijenjaju i razvijaju, mogu se razviti razliite loze, podskupine ili podvrste. Ondje gdje skupine unutar vrste postanu zemljopisno odijeljene i razmnoavaju se samo unutar sebe, mogu razviti vlastita osobita razlikovna obiljeja. Smatrao je da je evolucija polagan proces, koji nastaje iz prirodnog odabira. Oni pripadnici vrste koji se najbolje prilagode okolini imaju najveu vjerojatnost razmnoiti se te stoga svoja genetska obiljeja prenijeti na budue narataje. Bio je tu takoer i element spolnog odabira. enke su za parenje odabirale najprivlanije mujake svoje vrste. Obiljeja koja su pripadnike neke vrste ili podvrste uinile najprikladnijima za parenje i razmnoavanje postajala su sve svojstvenija skupini kao cjelini. Premda svi ljudi imaju zajedniko podrijetlo, mogli su se razviti u razliite rase.

Herbert Spencer - ljudske podvrste i drutvena evolucija Funkcionalist, iznio je utjecajne postavke u odnosu izmeu rase i razvoja ljudske drutvenosti.

61

Smatrao je da drutva katkada mogu imati koristi od mijeanja rasa. Stapanje razliitih svojstava moe djelovati tako da drutvo bude prilagodljivo i kadro iskoristiti najbolja svojstva razliitih rasa koje tvore njegovo stanovnitvo. Kada drutva nastaju mijeanjem rasa koje su manje povezane, ishod je znatno drukiji. Prema njemu, opasnosti mijeanja vrlo razliitih ljudskih podvrsta nisu tek bioloke: tak nastala drutva obino su vrlo nestabilna. Njegovi primjeri za to su Meksiko i druge junoamerike drave. Evolucijska ljestvica Drutva se mogu sastojati od jedne rase, no esto se sastoje od mjeavine nekoliko rasa. Razvio je sloen nacrt za razvrstavanje drutava na temelju toga imaju li sloenu ili jednostavnu strukturu te jesu li stabilna ili nestabilna: 1. jednostavno drutvo - je jedinstvena radna cjelina, koja nije podijeljena u razliite dijelove, skupine ili plemena. 2. sloeno drutvo - ono u kojem jednostavne skupine imaju vlastite poglavare, podreene vrhovnom poglavaru. 3. dvostruko sloena drutva - jo su sloenija, s izvjesnim brojem sloenih drutava ujedinjenih zajednikom vlau. Sloenija su se drutva vie razvila, civiliziranija su i prilagoenija okolini. Na stupanj razvijenosti razliitih drutava utjee rasa. Jaa su plemena u borbi za opstanak pobijedila slabija. Meu uroenikim plemenima skupina koja se na njegovoj evolucijskoj ljestvici nalazi na dnu - mjeovita su drutva, nastala pobjedom jednog plemena nad drugim, nestabilna i krhka. Drutveni ivot i evolucijski proces ukljuuju opstanak najsposobnijih. Jedinke, skupine i vrste koje nisu dobro prilagoene na svoju okolinu izumrijet e. Znanstvenici 19. stoljea nisu imali ono znanstveno znanje koje je prijeko potrebno da bi se fenotipske razlike povezale s genotipom ili genetskim razlikama. To je omoguio napredak genetike nakon Drugog svjetskog rata. Steve Jones - genetika i evolucija Genetiar, razvio je teorije rase u svijetlu novih spoznaja ovjekova genetskog ustroja. Svaki ovjek ima 50 000 gena, a ti geni odreuju razlike meu ljudima. Ustanovljene su neke razlike meu ljudskim skupinama. Primjene u manje od 10 gena odreuju boju koe. Klimatske su varijacije dovele do razvoja razlika u tim genima meu ljudima razliitih klimatskih podruja. Vitamin D kljuan je za sprjeavanje nastanka rahitisa. U usporedbi s ljudima svijetle puti, tamnoputi tee proizvode ovaj vitamin. U manje sunanoj klimi tamnoputi imaju manje izgleda da doive zrelu dob i svoje gene ne mogu prenijeti na djecu. Postoje genetske razlike i izmeu Europljana i Japanaca. Europljani bolje podnose alkohol jer ga njihova jetra bolje razlae. U Japanaca se genetska varijanta jetrenog enzima tee nosi s alkoholom - esto im je zlo i lice im pocrveni. On smatra da na temelju gena ne moemo opravdati razlikovanje rasa. Za to iznosi razloge: 1. da bismo mogli pokazati kako postoje razliite rase razliiti ljudi morali bi se meusobno razlikovati u velikom uzorku gena, ne samo u onima koji odreuju boju koe. Genetiari nisu utvrdili da su geni koji odreuju boju koe povezan s drugim genetskim uzorcima. 2. genetska raznolikost ima razmjerno malo veze s rasom. Oko 85 % varijacija ljudskih gena nastaje iz razlika izmeu pojedinaca iz iste zemlje. Sljedeih 5-10 % rezultat je razlika meu zemljama na istome kontinentu i nastanjenih istom navodnom rasom. 3. ljudi su openito mnogo homogeniji nego druge vrste. Smatra da mnoga stajalita o rasi nemaju znanstveno uporite. Rasu se u razliitim drutvima razliito definira. Neke su navodno rase plod mate. Tako genetika istraivanja pokazuju da ne postoji nita slino arijevskoj rasi te da nema dokaza za postojanje neke zasebne kavkaske rase. Prema njegovu miljenju, zamisao o zasebnim istim rasama, koje se razlikuju kakvoom, imala je pogubne uinke. Hitlerov pokuaj da istrijebi idove temeljio se na znanstvenim tvrdnjama da su nia rasa. Bioloki dokaz za rasizam ne postoji, pitanja poput rasizma prije su moralna negoli znanstvena pitanja.

62

John Richardson i John Lambert - sociologija i rasa Ne opovrgavaju da sociolozi mogu istraivati rasu. Openito vlada uvjerenje da rase postoje, a to uvjerenje utjee na ponaanje mnogih pripadnika pojedinih drutava. Budui da rasu vide kao realnu, ona ima drutvene posljedice. U doktrini rasne superiornosti vide 3 glavna problema: 1. meu ljudskim skupinama ne postoji jasna povezanost izmeu biolokih razlika i razlika ponaanja i kulture. Ne poriu da biologija donekle utjee na drutveno i kulturno ponaanje, ali tvrde kako su sve te veze daleke i neizravne. 2. drutvena objanjenja kulturnih razlika i razlika u ponaanju izmeu ljudskih skupina znatno su uvjerljivija od biolokih. Za razliku od ivotinjskog ponaanja, biologija je puno manje vaan imbenik ovjekova ponaanja. Ljudska bia nisu tako kruto vezana za uroene nagone ili unutarnje bioloke porive, s kulturnom fleksibilnou rastu izgledi za opstanak i napredak ovjeanstva. 3. nije mogue nai nikakvo objektivno mjerilo kojim e se odrediti superiornost ili inferiornost ljudskih skupina. Ako su kulturna postignua i tehnoloki razvoj mjerilo superiornosti i inferiornosti, povijest pokazuje kako su razliite rase bile najrazvijenije u tono odreenim razdobljima. Nema dokaza za tvrdnju kako su Europljani po prirodi nadmoni ljudima iz drugih dijelova svijeta. Rasa je drutveni konstrukt - nema bioloko uporite. Ljudi u nekom drutvu prihvaaju tek pasivno definicije rase. Etnika pripadnost definira skupine u pogledu njihovih kulturnih znaajki, a ne navodnih biolokih razlika. ETNICITET - PITANJE KLASIFIKACIJE Ljudske skupine razlikuju prvenstveno prema nainu ivota. Rasi kao biolokoj razlici meu ljudima pridaju malu vanost, premda priznaju da je vana kad skupine ljudi vjeruju da pripadaju nekoj rasi. Pristupi koji polaze od etniciteta ne misle da e se useljenike skupine dugorono asimilirati usvajanjem kulture drutva domaina. Definiranje etniciteta Thomas Hylland Eriksen - istie da rije etiki potjee od grke rijei ethos, koja je i sama izvedenica grke rijei ethnikos = poganin ili nevjernik. Kae da se etniku skupinu u modernoj antropologiji i sociologiji obino smatra kulturnom, a ne fiziki razliitom. J. Milton Yinger - definicija etniciteta Dokazuje da postoji razlika izmeu fiziki definirane i drutveno definirane rase. Tvrdi da fiziki odreene rase moda postoje u teoriji, no u praksi su granice izmeu fizikih rasa postale tako maglovite da je teko razluiti skupine ljudi s razliitim fenotipom. Drutveno definirane rase sastoje se od etnikih skupina koje drugi ili one same vide u svjetlu osobitih biolokih znaajki, bez obzira na to tvore li zasebnu bioloku skupinu. Etnika skupina (kako je on naziva, ethnie) je bila svaka koja za sebe misli da je etnika skupina i koja u skladu s tim uvjerenjem djeluje. Etnike skupine podijelio je u 3 vrste: 1. tvrdi da useljenika populacija sa zajednikim bivim dravljanstvom moe biti temeljem za ethnie: u Americi - Korejci, Filipinci i Vijetnamci. 2. etniku skupinu moe initi i supsocijetalna skupina koja nedvojbeno ima zajedniko podrijetlo i kulturnu pozadinu. Primjer su Oneida Indijanci i Irokezi, Albanci u bivoj Jugoslaviji. 3. tree, ethnie mogu initi: pankulturne skupine osoba iz vrlo razliite kulturne i socijetalne sredine, no za koje se moe rei da su sline na temelju jezika, rase ili vjere zajedno s openito slinim statusima. John Richardson - etnicitet i drugi naini klasifikacije

63

Razlikuje 3 glavna naina klasifikacije: 1. rasa 2. crnci/ bijelci 3. etnicitet. Etnike skupine su prihvatljiviji izraz nego ostali ponueni. Etnicitet se prema njegovu miljenju temelji na kulturnim razlikama. Etnike skupine mogu se podijeliti na razliite naina, prema razliitim klasifikacijskim kriterijima (teritorijalno podrijetlo, vjerska pripadnost, jezini kriterij). Zakljuak: on priznaje da drutvene podjele meu takvim skupinama stvaraju, odravaju i mijenjaju ljudi, te da nisu neizbjean proizvod navodnih biolokih razlika. No pojam rasa ostaje koristan izraz kada etnike skupine misle da se razlikuju fenotipom ili kada to o njima misle drugi. Istraivanje etniciteta Najei su oblik istraivanja etniciteta etografske studije, to jest istraivanja ivotnih stilova skupina ljudi. Ne bave se uvijek migrantima i njihovim potomcima, no u Britaniji se najvie bave ljudima podrijetlom s Kariba i iz june Azije. U njima se obino usporeivalo naine ivota afrokaripskog i junoazijskog stanovnitva u Britaniji s nainom ivota u domovini kako bi se procijenilo koliko je britanska sredina utjecala na njihove kulture. Novije studije nastoje ispitati koliko su se s novim naratajima promijenile tradicionalne kulture. Roger i Catherine Ballard - Sikhi u Punjabu i u Leedsu Izmeu 1971. i 1974. Ballardovi su proveli istraivanje naina ivota Sikha u Leedsu i u podruju Jullundur Doaba u Punjabu. Dokazuju da su 4 razvojne faze zajednike veini junoazijskih zajednica u Britaniji: 1. pionirska faza - naseljavanja prije Drugoga svjetskog rata ukljuivala je manji broj prvih migranata, koji su osnovali prve junoazijske zajednice u Britaniji 2. masovna migracija - uglavnom mukih doseljenika u poslijeratnom razdoblju 3. trea faza poela oko 1960-ih; u Britaniju je dolazio sve vie ena - supruga, zajednice su postale vre, a neki doseljenici iz june Azije poeli su useljavati u bolje stanove. To je faza spajanja obitelji 4. etvrta: daljnja konsolidacija, poboljani uvjeti stanovanja za neke i razvoj brojnog drugog narataja djece roene u Britaniji. Mnogi su prvi doseljenici bili pokuarci i ulini trgovci iz kaste Bhatra, koji su u Britaniju stigli poetkom 1920-ih. Darshan Singh bio je jedan od prvih vanih naseljenika u Leedsu. Poticao je rodbinu na dolazak i naseljavanje, a kad bi stigli pomagao im je. Potekao je iz kaste obrtnika. U Leeds su se naselili i muslimani u Gujarati-gdje su najvaniji prvi naseljenici bili bivi mornari. Masovna migracija je poela tijekom 1950-ih. Prvi su naseljenici utrli put novim migrantima, a dok su traili posao, esto su im nudili gostoprimstvo i smjetaj. Obino nisu potjecali ni iz najsiromanijih ni iz najimunijih dijelova drutva. ivotni je standard u Punjabu razmjerno dobar, ali kako obitelji rastu zemlja se dijeli i neki naposljetku ostaju s malim posjedima da bi se od njih uzdravala obitelj. Prvi poslijeratni migranti bili su gotovo iskljuivo mukarci. Da bi to vie novca mogli slati doma, migranti su ivjeli uz manje trokove-nastala su iskljuivo muka kuanstva. Velike, jeftine kue u kojima je ivjelo mnogo ljudi mogle su donijeti znatan prihod, a kad bi ih prodali bivem vlasniku mogli su omoguiti da u Punjab odnese poprilinu svotu. Nabrajaju razloge zbog kojih su useljenici iz june Azije nerado dovodili lanove obitelji u Britaniju (trea faza): 1. britansku su kulturu doivljavali kao moralno iskvarenu (bojali su se utjecaja britanske kulture) 2. novi useljeniki zakoni mogli su oteati ponovno spajanje obitelji 3. razdvajanje suprunika nije bilo tako traumatino kako bi bilo da su posrijedi zapadnjaci. U Punjabu su mukarci tradicionalno odlazili na dulje vrijeme od obitelji, katkada kao vojnici. Sikhi manje dre do povuenosti ena od muslimana pa ih razdvojenost nije toliko brinula.

64

4. mnogi od prvih mukih migranata nisu se trudili ouvati tradicionalnu sikhsku kulturu i vrijednosti. Rijetki su sudjelovali u vjerskim obredima, a mnogi nisu nosili turbane niti putali kosu i bradu. No kad su se ponovno okupili poeli su vie drati do spomenutih stvari. Budui da se sikhska zajednica sve vie ukorjenjivala i da se kui na selo slalo manje novca, zajednica je postajala bogatija. Uvjeti stanovanja su postali mnogo bolji i mnogi su pokrenuli vlastiti posao. Stvorili su razvijenu infrastrukturu usluga i poduzea: zlatarski obrt, putnike agencije, kina i trgovine mjeovitom robom. etvrta faza: budui da se sve vie djece raalo u Britaniji poeo se mijenjati nain ivota. Mnogi su se odselili iz sirotinjskih gradskih etvrti i kupili kue u predgrau sjeverno od Leedsa. Roditelji su sve vie polagali na naobrazbu djece i sve su ih vie htjeli slati na daljnje kolovanje i stjecanje viih kvalifikacija. Sve vie ena, ukljuujui ene s djecom, poelo se zapoljavati. To nije unitilo tradicionalne obiteljske vrijednosti, niti je sprijeilo stvaranje vrstih obiteljskih veza razliitih kuanstava. Drugi narataj, roen u Britaniji izloen je socijalizaciji u dvjema vrlo razliitim kulturama, onoj u koli i kod kue. To raa velike napetosti izmeu roditelja i djece te dugotrajan meugeneracijski sukob. Rijetki razmiljaju o bijegu od kue. Drugi narataj izmijenio roditeljske vrijednosti kako bi se bolje uklopile u britansku sredinu, ali ih nije odbacio. Zakljuak: pokazuju da su obrazovani strunjaci iz gradskih podruja usvojili zapadnjake vrijednosti i da se nastoje asimilirati u britansko drutvo . Ali takoer da su suoene s diskriminacijom i te skupine razvile veu etniku svijest. I dok je prvi narataj bio vie podijeljen prema srodstvu, religiji i pripadnosti kasti, s drugim je naratajem bilo donekle drukije. Roeni u Britaniji osjeali su rasizam od malih nogu te su imali jai osjeaj identiteta s drugim junoazijcima. Roger Ballard - Sikhi i Mirpuri muslimani u lanku objavljenenom 1990. aurirao je svoj raniji rad i opisao promjene u azijskim zajednicama potkraj 1970-ih i tijekom 1980-ih. Uoio je da se britansko drutvo podrijetlom iz june Azije meusobno pribliava. Primjeuje da postoje podjele prema klasi, kasti , podruju podrijetla, religiji i razliitim migracijskim iskustvima. Kako bi te podjele objasnio usporeuje Sikhe koji su doli iz Jullundur Doaba u Indiji i muslimane iz Okruga Mirpura u Kamiru, Pakistan. Razlike meu sikhima i muslimanima Oboje su migrirali u Britaniju mahom iz seoskih podruja, a glavni cilj prvih doseljenika iz obiju skupina bio je zaraivati i slati novac u Aziju, ali su po dolasku krenuli drukijim putevima. Sikhi - spojili se prije muslimana i ekonomski bili uspjeniji. Mnogi su pokrenuli vlastit posao, a mnogi drugi su nastojali i uspijevali dobiti poslove i status srednje klase. Do 1990. veina se odselila iz sirotinjskih etvrti, a njihova se djeca koluju kao i djeca bijelaca srednje klase. Mirpurski muslimani - tijekom prvih doseljenikih godina stalno je putovala u domovinu. Neko vrijeme radili bi u Britaniji, a onda bi odlazili kui provesti neko vrijeme s obitelji. Zatim bi se vratili u Britaniju zaraditi jo novca. Neki su pokrenuli vlastite tvrtke, ali su bile malobrojnije i manje uspjene. Plae su im bile razmjerno male, a od 1970-ih su esto ostajali bez zaposlenja. I nakon dolaska lanova obitelj veina nije mogla kupiti stan ili kuu izvan siromanih etvrti. Njihova su djeca bila manje kolovana nego djeca Sikha. Ballard pokuava objasniti ove razlike. Vaan razlog veeg uspjeha Sikha bila je vea razvijenosti podruja iz kojeg su doli. Jullundur Doab razmjerno je bogato poljoprivredno podruje s plodnom zemljom i dobrom infrastrukturom. I Mirpur ima plodnu zemlju, ali je gustoa naseljenosti vea pa su posjedi mali, teko se navodnjava i infrastruktura je slaba. Migranti Sikhi su obino bolji obrtnici, imaju vie poslovnog iskustva i bolju naobrazbu nego Mirpuru. Meu njima je vie pismenih. Tvrdi da dio objanjenja mogu biti i kulturne razlike. Kulturni razlozi razlika

65

Vjeruje da razlike u religiji te u ivotu zajednice i obitelji mogu djelomice objasniti razlike u poloaju junoazijskih skupina. Uoava 3 tri vane kulturne razlike: 1. muslimani smiju sklopiti brak s bliskim roakom to i esto ine, Sikhima i Hindusima to nije doputeno. Muslimani su rodbinski vie povezani. 2. tradicija ( purdaha) povuenosti ena jaa je u islamu nego u sikhizmu te na javnim mjestima enama namee vea ogranienja. Muslimanka iz Pakistana vjerojatno nee putovati sama na veu udaljenosti niti e se zaposliti izvan kue. 3. Sikhi i Hindusi svoje mrtve spaljuju, a muslimani ih pokapaju. Zato su muslimani vie vezani za odreeno selo ili regiju gdje poivaju njihovi preci. Muslimanske su obitelji zemljopisno manje pokretne, unutar sebe povezanije i ak povuenije. Mirpurski su doseljenici bili oprezniji kad je posrijedi dovoenje ena i djece u Britaniju negoli Sikhi. Muslimanski su mukarci mnogo novca troili na putovanja. Vei dio dohotka slali su u Aziju kako bi ga ondje troili ili ulagali. A kad su zakljuili da se njihove obitelji trebaju naseliti u Britaniji, administrativne zapreke postale su vee i jo su vie usporile spajanje obitelji. Zato su muslimanske obitelji imale manje vremena etablirati se u Britaniji i poboljati ivotni standard nego neke druge skupine Azijaca. ene muslimana rjee su se zapoljavale i tako nisu pridonosile obiteljskom dohotku. Svoju su ulogu odigrali i kulturni imbenici kakvi su religija i rodbinski odnosi. Zakljuak: njegov prikaz je poprilino pojednostavljen. Upozorava da Sikhi i Mirpuri nisu homogene skupine. Tako su pripadnici sikhskih kasta krenuli razliitim putevima. Nisu svi koji dolaze iz Jullundura Sikhi. James Mckay - primordijalna i mobilizacijska objanjenja etniciteta On i drugi ustanovili su dvije glavne vrste objanjenja nastanka etnikih skupina: primordijalno i mobilizacijsko. Primordijalni pristupi McKay kae da je primodijalni pristup prvi predloio ameriki sociolog Shils 1957. Shills je tvrdio je da su ljudi esto primordijalno vezani za podruje u kojem ive ili iz kojeg potjeu, za svoju vjeru i rodbinu. Ta vezanost ukljuuje jake osjeaje odanosti. Neki smatraju da je primordijalna vezanost temeljno je obiljeje drutvenog ivota te prirodna i neminovna pojava meu ljudima. Ljudi svijet uvijek dijele na skupine unutra i one vani, na nas i njih, te su emocionalno i spoznajno povezani s onima koji pripadaju njihovoj skupini. Primordijalna etnika vezanost moe trajati stoljeima ili tisuljeima i tijekom dugih razdoblja moe biti osnovom jakih sukoba meu etnikim skupinama. McKay smatra da je dobra strana primodijalnog pristupa to to moe objasniti "emocionalnu snagu etnikih veza", ali ga i kritizira. Tvrdi da je pristup esto deterministian i statian: 1. pripadnici etnikih skupina nemaju puno izbora kad je posrijedi osjeaj privrenosti, no u stvarnosti se jaina privrenosti etnikoj skupini razlikuje od pojedinaca do pojedinca 2. pretpostavlja da e svi pojedinci imati neki etniki identitet te zato ne nudi objanjenje za postojanje kozmopolita bez korijena 3. taj pristup ne moe lako objasniti promjene etnikog identiteta meu skupinama 4. ovaj pristup pridaje temeljnim ljudskim osjeajima toliku vanost da esto govori kao da etniki i grupni identiteti postoje u politikom i ekonomskom vakuumu. Mobilizacijska stajalita Smatra da u etnikome nema nieg neminovnog ili prirodnog. Etnike identitete djelatno stvaraju, odravaju i uvruju pojedinci i skupine kako bi stekli pristup drutvenim, politikim i materijalnim resursima. Ljudi se slue simbolima etnikog identiteta kako bi postigli vlastite ciljeve, a etnike se skupine stvaraju onda kad ljudi misle da e njihovim stvaranjem neto postii.

66

Stvaranjem etnikih skupina moda se mogu poluiti zakonske promjene i druge politike promjene koje jaaju njihov poloaj. McKay podcjenjuje emocionalnu snagu etnikih veza i pretpostavlja da je etnicitet uvijek vezan za kolektivno promicanje zajednikih interesa. Kombiniranje pristupa McKay smatra da su afektivne, emocionalne veze, naglaene u primodijalnom modelu, i instrumentalne veze istaknute u mobilizacijskom modelu meusobno povezane i jedne i druge su oitovanja etniciteta. Te dvije teorije nisu nepomirljivo suprotne i mogu se kombinirati. McKay stvara matricu pomou koje moe razlikovati 4 tipa etnikoga: 1. etniki tradicionalisti - odravaju se prvenstveno emocionalnim vezama. Obino dugo postoje, a njihova su djeca odgojena tako da internaliziraju svoju kulturu. Snano se poistovjeuju s etnikom skupinom kojoj pripadaju. Te skupine mogu imati materijalne interese, ali ne mobiliziraju se radi njihova kolektivnog promicanja. 2. militantne etnike skupine - jaki su i primordijalni i politiki i ekonomski interesi. Baski u panjolskoj imaju vlastiti jezik i vlastite kulturne simbole, npr. zastave. Takoer imaju i politiki pokret koji nastoji postii veu politiku samostalnost ili ak neovisnost o panjolskoj. 3. simbolike etnike skupine - slaba etnika vezanost u pogledu kako primordijalnih tako i politikih i ekonomskih imbenika. Oni su u svoju etniku skupinu ukljueni, odnosno poistovjeuju se s njom, samo simboliki. 4. etniki manipulatori - nastoji promicati vlastite politike i ekonomske interese, ali nemaju istu grupnu solidarnost i jake emocionalne veze kao etniki tradicionalisti i etniki militanti. 5. pseudoetnici - imaju potencijal postati jake etnike skupine, ali se taj potencijal nije ostvario. Voe bore za stvaranje osjeaja etnikog identiteta. lanovi skupine odaniji su dravi nego svojoj etnikoj skupini ili potencijalnoj etnikoj skupini. Zakljuak: priznaje da njegov model matrice nije potpuno razvijen. Ne objanjava zato etnicitet poprima ovaj ili onaj oblik, ali vjeruje da bi daljnja istraivanja mogla pomoi da se na temelju te matrice razviju kauzalne teorije. Matrica se moe iskoristiti za objanjenje kako se etnike skupine s vremenom mijenjaju i prelaze iz jednog u drugi dio matrice. Moe se upotrijebiti za razlikovanje dijelova unutar etnikih skupina. Michael E.Brown - uzroci etnikog sukoba Pokuava na temelju radova drugih autora objasniti etnike sukobe u suvremenom svijetu. Umjesto ulaska u novo i mirnije doba, nakon hladnoga rata uslijedilo je razdoblje irokih i jakih etnikih sukoba. Pokuavao je definirati etnicitet, da bi neka skupina ljudi bila etnika skupina, mora ispuniti 6 kriterija: 1. moraju imati ime koje ih identificira kao skupinu 2. njezini pripadnici moraju vjerovati u zajedniko podrijetlo 3. moraju dijeliti ista uvjerenja glede zajednike prolosti (uvjerenja esto poprimaju oblik mita) 4. moraju imati neki stupanj zajednike kulture, koja se prenosi putem kombinacije jezika, religije, zakona, obiaja, institucija, odijevanja, glazbe, hrane 5. skupina mora imati osjeaj privrenosti odreenom podruju 6. pripadnici moraju vjerovati da tvore etniku skupinu. Razlikuje 3 glavna tipa objanjenja etnikih sukoba: sistemski, domai i perceptualni. 1. etniki sukob nastaje iz prirode sustava sigurnosti u kojima djeluju etnike skupine. Kae da sukob nee izbiti kad su nacionalni, regionalni ili meunarodni autoriteti dovoljno jaki da ga sprijee obuzdavanjem skupina koje bi se mogle sukobiti. To se moe dogoditi kad ocjenjuju da je bolje napasti prvi, a ne ekati napad. Sukob moe nastati i kad je teko odrediti kolike su ofenzivne, a kolike defenzivne snage potencijalnog protivnika. Kad etnika drava koja je netom stekla neovisnost raspolae nuklearnim naoruanjem, manje je osjetljiva na napad izvana i etniki sukob meu novim nacijama-dravama nije vjerojatan. 2. odnose se na imbenike kakvi su uinkovitost drava u zadovoljavanju potreba njihovih biraa, utjecaj nacionalizma na meuetnike odnose te utjecaj demokratizacije na meuetnike odnose. Smatra da se nacionalistiki osjeaji bude u okolnostima kad se ljudi osjeaju ranjivo jer smatraju da nemaju jaku dravu koja bi ih titila. Ustvruje kako procesi demokratizacije mogu donijeti potekoe u vieetnikim drutvima.

67

Politiari mogu nastojati iskoristiti etnike razlike za vlastite interese te pritom poveavati svijest ljudi o tim razlikama i vanost koju im ovi pridaju. 3. odnose se na nain na koji se etnike skupine meusobno doivljavaju. Mitovi i krivotvorene povijesti, koje izobliavaju i demoniziraju pripadnike druge skupine mogu poveati neprijateljstvo(Srbi i Hrvati). Mitovi o drugim etnikim skupinama osobito esto nastaju kad je autoritaran reim dugo potiskivao povijesti etnikih manjina. Zakljuak: zakljuuje da je vjerojatnost etnikog sukoba najvea ondje gdje etnike skupine ive blizu podruja u kojem ne postoji jaka sredinja vlast, osobito ako se te skupine meusobno doivljavaju kao neprijateljske na temelju uvjerenja da se prema njima u prolosti loe postupalo. Sukob moe voditi etnikom pomirenju. Mogu je i miran razlaz. Etniki ratovi mogu imati i lanane posljedice. Kad nastanu nove drave, mogue su nove potekoe jer neka druga etnika skupina u novoj dravi postaje manjinska. Etnicitet -jedna evaluacija Etniki pristup podrava kulturnu raznolikost i multikulturalizam -uvjerenje da je miran suivot etnikih ili kulturalnih skupina mogu ako meusobno potuju svoje kulture. Etnikom se pristupu katkad zamjera neuvjerljivost objanjenja zato ljudi uope stvaraju etnike skupine. Etniki je pristup teorijski povezan sa simbolikim interakcionizmom. Oba koriste istraivaku metodu promatranja uz sudjelovanje i oba naglaavaju vanost pogleda na drutveni svijet sa stajalita aktera. Etniki pristup ne samo da zanemaruje drutvenu strukturu, nego se i oslanja na istraivake metode koje se mogu smatrati subjektivnim. Smatraju da su etnike skupine u stalnom kretanju, da se granice meu njima pomiu i da se kulture meusobno mijeaju. RASIZAM Definicije Predrasude i diskriminacija Predrasude se odnose na ono to ljudi misle i ne moraju prijei u djelovanje. Diskriminacija se tie djelovanja. Cashmore je definira kao negativan odnos prema svim osobama pripisanim odreenoj kategoriji. I diskriminacija i predrasude esto poivaju na stereotipima o pojedinim skupinama ljudi. Stereotipi su previe pojednostavljena ili neistinita uopavanja o nekim drutvenim skupinama. Kad stereotipi podrazumijevaju negativne ili pozitivne evaluacije drutvenih skupina, postaju oblik predrasude, a kad se provode u djelo postaju diskriminacija. esto se rabe izrazi rasna predrasuda i rasna diskriminacija. Rasizam Rasizam je bio definiran rijeima: Rasizam pogreno tvrdi da postoji znanstveni temelj za hijerarhiju skupina u smislu psiholokih i kulturnih znaajki koje su nepromjenjive i uroene. Miles John Rex - rasizam je definirao kao deterministike sustave uvjerenja o razlikama izmeu razliitih etnikih skupina, segmenata ili slojeva. John Solomos - pod rasizmom podrazumijeva "one ideologije i drutvene procese koji su protiv drugih zbog njihove tobonje pripadnosti drukijoj rasi." Ne mora se temeljiti ni na kojoj odreenoj teoriji o biolokoj ili kulturnoj nadmoi jer nije statina pojava. Ljudi mogu imati stereotipna miljenja o onima iz drukijih navodnih rasnih skupina i mogu ih diskriminirati, a da istodobno ne misle da je ta skupina inferiorna. Suvremeni sociolozi i dalje zagovaraju razliite definicije rasizma. Kulturni rasizam Richardson ga definira kao skup kulturnih ideja, uvjerenja i argumenata koji prenose pogrene predodbe o svojstvima i sposobnostima rasnih skupina. Kulturni se rasizam uvijek odnosi na svojstva kulture nekog drutva, a ne na uvjerenja pojedinaca. Rasijalizam John Rex definira rasijalizam kao nejednak odnos prema razliitim rasnim skupinama, a rasizam ukljuuje uvjerenja o rasnim skupinama. Rasijalizam ukljuuje postupke, a rasizam se tie samo onoga to ljudi misle.

68

Institucionalni rasizam Prema Milesu je utemeljenje odluka i politikih mjera na rasnim kriterijima u svrhu podinjavanja neke rasne skupine i odravanja kontrole nad tom skupinom. Rasizam je mogao biti javan i individualan, pri emu ljudi svjesno i otvoreno diskriminiraju crnce. No, mogao je poprimiti i oblik institucionalnog rasizma koji je esto prikriven ili skriven, za njega nije potrebna svjesna diskriminacija jer je ishod djelatnog i sveprisutnog djelovanja protucrnakih stavova. Carmicael i Hamilton su ga definirali kao dominaciju bijelaca nad crncima i nisu je primijenili ni na koju rasnu skupinu. David Mason nabraja 5 naina upotrebe ove vrste rasizma u Britaniji: 1. verzija urote - nastaje kad oni koji su na poloajima moi u javnim institucijama namjerno diskriminiraju rasne skupine. 2. strukturalno marksistiko gledite - smatra da rasizam nastaje kao posljedica dravne politike, neovisno o namjerama koje stoje iza nje. Drava slui interesima kapitalista nastojanjem da njihovim poduzeima osigura dobit. Pritom mora provoditi rasistiku politiku. 3. objanjenje ovog rasizma kao nenamjeravanih posljedica - institucije u drutvu mogu voditi do rasne deprivilegiranosti i nejednakosti kao posljedice provedbe politika koje nisu bile zamiljene kao rasistike. 4. kolonijalna verzija - smatra se da ovaj rasizam moe biti posljedica uloge u kojoj neka rasna ili etnika manjinska skupina stupa u drutvo. Poetni nepovoljan poloaj stvorio je dugorone nejednakosti jer su skupine etnikih manjina bile na dnu stratifikacijske ljestvice svojih drutava i drutvena pokretljivost prema vrhu bila je vrlo teka. 5. politiki oportunizam - ne nastaje toliko iz predrasuda koliko iz tijeka demokratskog procesa. Budui da je glavni cilj svih politiara pobijediti na izborima, politike e skupine nastojati dobiti glasove iskoritavajui rasu kao i sve drugo radi uveanja popularnosti. Zakljuak: ako rasizam nije ni u kakvoj vezi s uvjerenjima ili postupcima pojedinaca i ako je jednostavno ishod pojedinih politika, bez obzira na njihovu prvotnu svrhu, tada je dokaz nejednakosti jedini dokaz kojim se moe potvrditi postojanje institucionalnog rasizma. Taj izraz je moda najkorisniji kad se primjenjuje na aktualne politike i prakse u institucijama za koje se moe pokazati da im je posljedica dovoenje u nepovoljniji poloaj nekih skupina. John Richardson implicira da je rasizam prisutan u glavnim politikama naih dominantnih institucija. TEORIJE RASIZMA Psiholoke teorije rasizma Frankfurtska kola Rasizam je znaajka abnormalne manjine stanovnitva a ona je psiholoke prirode. Rije je o skupini znanstvenika koji su isprva djelovali u Frankfurtu, a zatim je dio njih prije Drugoga svjetskog rata tijekom 1930-ih prebjegao u SAD. Velik je bio i utjecaj Marxove sociologije i psihoanalitikog stajalita Sigmunda Freuda. Prema ovoj koli autoritarna linost ukljuuje razmiljanje u stereotipima, prikriveni sadizam, divljenje moi te slijepo pokoravanje svega snanog. Osobe s autoritarnom linosti podreuju se onima na vlasti i neprijateljski gledaju na one koji to ne ine. Neprijateljski su raspoloene prema svim skupinama koje su drukije, pa i etnike manjine. Cijene tradicionalne vrijednosti, izvana korektno ponaanje, uspjeh, marljivost, sposobnost, zdravlje itd. Zbog strogog odgoja i djetinjstva bez ljubavi, te linosti moraju biti emocionalno hladne prema drugima, teko im je suosjeati i tolerirati razliku. John Dollard - klju za objanjenje nastanka rasnih predrasuda nalazio je u ranom djetinjstvu. Tvrdio je da frustrirani postaju agresivni - tijekom socijalizacije roditelji prisiljavaju djecu da potiskuju osnovne porive i tako nastaje osujeenost. Njihov tjelesni opstanak ovisi o roditeljima, ali se djeca ne mogu iskaliti na njima one se gomilaju i kasnije u ivotu usmjeravaju na ranjiviju metu. E.Ellis Cashmore-Logika rasizma Objavio je studiju o rasizmu u Engleskoj, u kojoj je logiku rasizma pokuao razumijeti sa stajalita engleskih bijelaca.

69

Njegov uzorak potjecao je iz 4 podruja: 1. Newtown: stambeno naselje u sirotinjskoj etvrti Birminghama; preteito radniko, polovica mlaa od 30 godina, velika nezaposlenost. Brojni pripadnici manjima sa 13,4 %. 2. Chelmsley Wood: radniko naselje na dravnom zemljitu, najblii poslodavac tvornica, mnogi su bili mladi, nia stopa nezaposlenosti, 3,5 % manjine. Bijelci u njima nisu vidjeli neposrednu prijetnju jer ih je bilo toliko malo, ipak je bilo rasizma jer odravaju vlastite kulture i ne mijeaju se s bijelcima. 3. Edgbaston: blizu sredita Birminghama, s preteito srednjom klasom, s mnogim strunjacima i poduzeticima, mala nezaposlenost, mala ali rastua azijska populacija. 4. Solihull: udaljen 80km od Coventryja s vrlo bogatim stanovnitvom, malo stanovnika mlae od 30 godina, vrlo malo pripadnika etnikih manjina. U zadnja dva podruja: za Azijce su pokazivali vie potovanja-smatrali su da su marljivi i da mogu uzdravati sebe i obitelj. Smatrali su i da su Azijci tedljivi, marljivi kapitalisti a Zapadnoindijci ogranieni fiziki radnici. Slagali su se s time da rasizam postoji, ali mislili su da treba zapeti na etnikim manjinama i pokuati se asimilirati kako bi se rasizam prevladao. Bijeli stanovnici nisu odobravali zakone o zabrani diskriminacije smtrajui ih neopravdanim uplitanjem u funkcioniranje slobodnoga trita. Rasizam bjelake srednje klase je bio suzdrljiviji od onog radnike klase. Ispitao je stupanj i prirodu rasizma u razliitim dobnim skupinama u bjelakoj populaciji u svakom od 4 podruja. Podijelio ih je u dobne skupine: 1. srednjih godina (21-50) 2. mladi (mlai od 21) 3. stariji (stariji od 50). Rasizam u skupini srednjih godina U Newtonu je veina bijelaca u dobi od 21-50 izrazila je znatnu sumnjiavost prema etnikim manjinama i katkad otvoreno neprijateljstvo: 1. Smatrali su da su etnike manjine povlatene u pogledu stanovanja. Neki su smatrali da nisu dobili bolju kui ili stan iako su bili dugo na listi ekanja jer su smjetaj dobile skupine etnikih manjina. 2. Izrazili ogorenost zbog buke koja dolazi od susjeda afrokaripskog podrijetla, koji se nou zabavljaju i putaju glasno glazbu. 3. Neki su se stanari bojali ulinog nasilja i za njega su okrivljavali etnike manjine. Rasizam i mladi Najmanje rasistika bjelaka skupina bili su mladi iz newtownske radnike klase. veina mladih ostala je nakon svretka kolovanja u vezi s prijateljima iz vlastite etnike skupine, a neki su iznijeli rasistike poglede. U 2. podruju nije bilo tako. Ondje su mnogi mladi etnike manjine okrivili za nezaposlenost i o njima razmiljali u stereotipima. Katkada su meu etnikim skupinama izbijali sukobi. Mladi su vjerovali kako je svatko kova svoje sree i kako drutveni uvjeti nisu vaan imbenik pri ograniavanju mogunosti. Iako su pogledi mladih iz srednje klase bili razliiti, veina je zastupala roditeljsku verziju rasizma utemeljenu na uvjerenju u osobnu nesposobnost veine pripadnika etnikih manjina. Rasizam i stariji ljudi Stariji od 50 iz Newtowna doivjeli su rijekom svog ivotnog tijeka velike promjene. Mnogi su mislili da je ivotni standard u njihovu kraju pao, a krivnju su rado pripisivali etnikim manjinama. 1. smatrali su da su pripadnici etnikih manjina buni i da bijelcima oduzimaju stanove i kue 2. da organiziraju prostituciju, bave se razliitim ucjenama i pridonose opem propadanju Mnogi stanovnici nisu svu krivnju za neuspjelu asimilaciju svalili na skupine etnikih manjina. Ona je okrivila i vladu i druge razine vlasti jer su dopustili preveliko useljavanje i donijeli zakone o diskriminaciji koji su etnikim manjinama dali povlastice koje bijelci nemaju. Chelmsley Wood - manje su se bojali takva preuzimanja. Neki su mislili da je rjeenje stambena segregacija. I oni su okrivljavali vladu za premalo ograniavanje useljavanja. Edgbaston i Solihull - okrivljavali su za svoje probleme etnike manjine.

70

Zakljuak: Cashmore je ustanovio da je rasizam prisutan u svim klasama i u svim dobnim skupinama. Smatra da je rasizam proizvod jednog tipa prirodnoga konzervatizma. Nije pokuavao otkriti ire strukturne ili povijesne korijene rasizma onkraj odreene koliine uroenoga konzervatizma. Oliver C.Cox - marksistika teorija rasizma Etnicitet, rasa i rasizam Razvio je jednu od prvih teorija rasizma utemeljenih na marksistikim postavkama. Objavio je knjigu Klasa, kasta i rasa u kojoj je odbacio stajalita prema kojima rasizam postoji oduvijek i proizvod je prirodnih ljudskih osjeaja. Sama ideja rase je ovjekov proizvod. Etnike skupine sve su drutveno razliite skupine koje ive u suparnikom odnosu, u odnosu podreenosti i nadreenosti, s obzirom na druge ljude ili narode unutar neke drave, zemlje ili ekonomskog podruja. Mogu se podijeliti na one koje odlikuje zasebna kultura i one koje se razlikuju rasom. Za njega se pod rasom moe razumjeti svaka skupina ljudi za koju se openit smatra i koju se prihvaa kao rasu u bilo kojem danom podruju etnikog nadmetanja. Bilo je vano uvjerenje da razlika postoji, a ne mogue stvarne razlike. Smatra da je rasizam razmjerno nova pojava. Drevne civilizacije nisu poznavale rasizam: 1. u drevnoj Grkoj ljudi su se dijelili na Grke i barbare; podjela s obzirom jesu li ljudima blisku grki jezik i kultura. 2. stari Rim: glavna razlika se odnosila na graanski status. 3. Rimska Katolika crkva: dijelila je ljude na temelju religijskog uvjerenja na krane i nevjernike i ateiste. Kapitalizam i rasizam Smatra da se rasizam rodio kad je Aleksandar VI. objavio papinsku bulu kojom se svi poganski narodi i njihova dobra - osobito obojeni narodi svijeta - stavljaju na raspolaganje panjolskoj i Portugalu. Rasizam je sklop uvjerenja koje slue tome da opravdaju i odre izrabljivanje jedne skupine od strane druge. Sa stajalita vjerskih uvjerenja, prema kojima su svi ljudi jednaki, bilo je teko opravdati ropski rad. Zato se tvrdilo da su radnici po prirodi nia bia i izrodi i da su zasluili poloaj u kojem se nalaze. Rani je kapitalizam iao pod ruku s kolonijalizmom europske su nacije osvajale druge dijelove svijeta pa su mogle izrabljivati radnu snagu u kolonijama, a svoje djelovanje opravdati pomou rasizma. Da se kapitalizam nije razvio svijet moda nikada ne bi bio doivio rasne predrasude. Kritike: mnogi su se sloili s njime da je rasizam povezan s kapitalizmom i kolonijalizmom. Ali su i poricali da su oni jedini uzroci rasizma. Smatraju da pojedinci iz bilo koje etnie skupine mogu biti rasisti. Danas veina odbacuje njegove poglede kao prejednostavne. Smatrao je da rasizam odreuje ekonomski sustav. Postojao je zato jer je kapitalizmu trebao. Drava je djelovala rasistiki jer je bila orue vladajue klase. Suvremeni marksisti tvrde da su takva shvaanja odve jednostavna. Birminghamski Centar za suvremena kulturna istraivanja - neomarksistika teorija rasizma Imperij uzvraa udarac, objavljen od skupine sociologa: John Solomos, Bob Findlay, Simon Jones i Paul Gilroy, ta skupina sociologa razvila je svoje neomarksistiko tumaenje rasizma. Rasizam je nastao pod utjecajem kolonijalizma, ono misle da rasizam njemu prethodi i da je nastao djelovanjem mnogih drugih imbenika. Rasizam je povezan s eksploatacijom migrantske radne snage u kapitalistikim drutvima, no istaknuli su da to nije jedini imbenik. Da bi se razumjelo rasizam , prijeko je potrebno ispitati sloena zbivanja. Prihvaaju da su ekonomski imbenici vani za oblikovanje drutvenog ivota. Osobit oblik rasizma iz 1070-ih i s poetka 1980-ih nastao je djelovanjem kultura radnike klase i etnikih manjina te pod utjecajem politika britanske drave. U tom je razdoblju nastao novi rasizam koji je isticao kulturne razlike meu etnikim skupinama. Errol Lawrence - pokuao je opisati i objasniti nastanak toga novog rasizma. Pripadnici britanske radnike klase borili su se u ratovima u kojima su osvojene kolonije, a u 20.stoljeu ponovno su se u zemljama poput Kenije-borili za neovisnost. U usporedbi s britanskom civilizacijom, crnake kulture i dalje uglavnom smatra primitivnima. Novi rasizam - u uvjetima ekonomske i politike nestabilnosti 1970-ih na useljenike se poelo gledati kao na uzrok potekoa. Novi se rasizam tako okomio na obiteljski ivot afrokaripskih i azijskih skupina. Smatralo se da afrokaripsko stanovnitvo nije kadro odravati stabilnu obitelj roditelja i djece. Azijci imaju neprirodno

71

velike obitelji, to vodi prenapuenosti i onemoguava im uivati blagodati britanske kulture. Da bi ovjek bio pravi Britanac morao bi misliti o sebi kao Britancu i usvojiti britansku kulturu i vrijednosti. Te uvjete ne ispunjavaju ni afrokaripske ni azijske skupine. Jedno je rjeenje da useljenici odu iz Britanije i vrate se u zemlje gdje se njihova kultura vie prihvaa. Novi rasizam je bio odgovor na krizu u britanskom drutvu. Nezaposlenost, rast kriminala i oit raspad obiteljskog ivota- sve su to bili uzroci zabrinutosti, a etike manjine prikladni deurni krivci za te nevolje. NACIONALIZAM I IDENTITET Nacionalizam Mnogi smatraju da je u posljednjim desetljeima nacionalizam naglo oivio. Pojedinci se vie identificiraju sa svojom nacijom negoli s bilo kojom drugom skupinom. Moglo bi se rei da je prisutan u novome rasizmu. Definicija nacionalizma Benedict Anderson smatra da je nacija "izmiljena politika zajednica - izmiljena kao inherentna, ograniena i suverena. 1. izmiljena - jer se veina pripadnika ak i male nacije nikad ne vide ili ne uju, a ipak misle da pripadaju istoj zajednici. 2. ograniena - stoga to nacije ukljuuju neke ljude za koje se smatra da joj pripadaju, a druge iskljuuju kao autsajdere. Nijedna ne tvrdi da ukljuuje cijelo ovjeanstvo. 3. suverena - jer nacionalizam tei ili velia neovisnost i samoupravljanje za neku skupinu ljudi. Anderson tvrdi da su rasizam i nacionalizam posve razliiti pojmovi: 1. rasizam - temelji se na snovima o vjenom oneienju, prema njemu, pojedine skupine ljudi imaju neprimjenjiva, bioloka obiljeja (npr. idovi ostaju idovi bez obzira na to koju putovnicu nose i kojim jezikom govore i piu). 2. nacionalizam - ne smatra da pojedinci moraju pripadati odreenoj skupini ljudi. Moe se postati lanom neke nacije, ali nije mogue postati pripadnikom rase kojoj pojedinac izvorno ne pripada. Robert Miles - tvrdi da ideologije rasizma i nacionalizma imaju zajedniko povijesno podrijetlo. Rasizam je isprva sluio kao opravdanje izrabljivanja neeuropljana u raznim dijelovima svijeta. Po svretku kolonijalizma, onu vrstu rasizma koja je ovjeanstvo dijelila na razliite bioloke skupine zamijenio je nacionalizam, u kojemu pojedinci smatraju da je njihova nacija nadmona drugim nacijama. Smatra da su rasizam i nacionalizam slini. Oba slue tome da opravdaju uvjerenja kako su odreene skupine nadmone drugim skupinama. Thomas Hylland Eriksen- ispituje odnos izmeu etniciteta i nacionalizma. Oba se zasnivaju na uvjerenju da je neka skupina ljudi razliita i da ima zajedniku kulturu. Tvrdi da je nacionalistika ideologija koja za neku etniku skupinu zahtijeva dravu. Nacionalizam se katkada upotrebljava radi pokuaja ujedinjenja raznolikih etnikih skupina te stoga naglaava zajednika graanska prava, a ne zajednike kulturne korijene. Immanuel Wallerstein - svjetski sustav i narodi Smatra da u dananjem svijetu ljudi imaju dvojne identitete. Ispituje kako se razliiti tipovi naziva odnose prema razvoju svjetskoga sustava. Razlikuje 3 naina opisivanja onoga to naziva peoplehood. To su rasa, nacija i etnika skupina. Dri da su svi ti pojmovi ideoloki: upotrebljavaju se da bi se reklo neto o prolosti skupine ljudi i sugeriralo kako bi se sada trebali ponaati. Tak skupina koja je uvjerena da je nacionalna skupina moe poduzeti akciju radi osiguranja vlastite drave, dok e etnika skupina vjerojatno braniti svoju kulturu. Razvoj kapitalizma doveo je do razvoja svjetskog sustava. Kapitalistika se ekonomija postupno irila te je svaki kutak svijeta postao dijelom meunarodne ekonomije koja se temeljila i temelji se na eksploataciji nekih podruja svijeta od strane drugih: podruja u jezgri, koja su se najvie razvila, eksploatiraju periferna podruja koja su udaljenija od sredita kapitalistike ekonomske moi. Taj sustav nije nepromjenjiv i poloaj pojedinih zemalja moe se mijenjati. Mogu postati naprednije i monije te se pribliiti jezgri ili pak mogu slabjeti i pomicati se prema periferiji.

72

Nardodstvo (peoplehood) i kapitalistiko svjetsko gospodarstvo Wellerstein tvrdi da "rasa", nacija i etnicitet odgovaraju odlikama kapitalistikoga svjetskog gospodarstva: 1. tvrdi da je rasa povezana s osovinskom podjelom rada u svjetskoj ekonomiji. Prije irenja kapitalizma na sve dijelove svijeta u pojedinim je podrujima vladala vea genetska homogenost. Rasne kategorije poelo se rabiti da bi se razluilo radnu snagu u sredinjim i u perifernim podrujima. Time se pomoglo opravdanju izrabljivanja navodno inferiornih rasa od strane navodno superiornih. Primjer June Afrike. 2. nacija je povezana s politikom nadgradnjom svjetskoga sustava. Veina modernih drava nastala je kao rezultat svjetskoga sustava. Nacionalizam se razvio tek nakon stvaranja suverenih drava kao konkurenata u svjetskom sustavu. Suparnike drave esto obuhvaaju raznolike skupine ljudi i moe im se prijetiti unutarnja dezintegracija i vanjska agresija. Promicanje nacionalistikih osjeaja pomae vladama drava sprijeiti dezintegraciju i svoje stanovnitvo mobilizirati za otpor napadaima izvana. Nacionalistiku osjeaji sudjeluju u legitimiranju poloaja nacija jezgre u toj hijerarhiji. 3. etnicitet je povezan sa sloenom hijerarhijom unutar segmenta rada. Premda su svi radnici eksploatirani, neki su vie od drugih, najvie obino pripadnici etnikih manjina. Etnicitet podrazumijeva kulturnu razliku, a ona vodi do razliitih tipova socijalizacije u obiteljima koje pripadaju razliitim etnikim skupinama. Evaluacija Njegova teza da je nacionalizam razmjerno nova pojava iroko je prihvaena. Ima mnogo zajednikog sa stajalitima niza marksista. Njegovi pogledi na etnicitet vjerojatno su najmanje vjerodostojni. Moda ima pravo da su narodstvo, rasa, etnicitet i nacionalnost drutvene konstrukcije ali su upitna neka njegova objanjenja naina njihova nastanka. David McCrone - Sociologija nacionalizma Potanko izlae socioloke teorije nacionalizma. Smatra da nema teorije koja moe objasniti raznolike oblike nacionalizma, no da razumijevanju toga fenomena neke teorije mogu pridonijeti. Graanski i etniki nacionalizam, drava i nacija Razlikuje graanski i etniki nacionalizam. U graanskom nacionalistiki osjeaji vezani su za pripadnost odreenoj dravi. U drugim se situacijama nacionalizam usredotouje vie na etnicitet negoli na graanski status. Razlikuje naciju i dravu. Drava je zapravo politika i upravna jedinica, ali ljudi mogu imati osjeaj nacionalnog identiteta koji se ne poklapa s politikim granicama. Nacije bez drave ne moraju imati uvijek vrst etniki identitet. Odnosi izmeu drave i nacije, teritorija i etniciteta su sloeni pa ne moe postojati samo jedna teorija nacionalizma. Razlikuje 4 tipa nacionalizma: 1. Nacionalizam i razvoj moderne nacije-drave Taj tip nacionalizma povezan je s razvojem nacije-drave u zapadnjakom drutvu. Primjeri takvih drava su Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska i SAD. Taj tip se smatra proizvodom modernoga doba. Nacija-drava poela se raati sa slabljenjem vladajueg religijskog miljenja i veim prihvaanjem svjetovna vlasti. Nastanak je bio vezan i za raspad carstava, osobito austrijskog, otomanskog i ruskog. Teritorijalne su granice poele oznaavati najvanije politike jedinice, a usporedno s tim politikim podjelama nacionalni su osjeaji dobivali na vanosti. Slae se da su ekonomske promjene bile vane, ali kritizira pristupe koji odbacuju ulogu etnikih i kulturnih imbenika. Vjeruje da su oni koji su nastojali izgraditi naciju-dravu morali te kulturne i etnike razlike istaknuti. Sam etnicitet nikada nije bio dovoljan za stvaranje nacijedrave, ali mogao mu je pomoi. Etniki nacionalizam, ondje gdje je bio vaan, bio je pretvoren u graanski oblik. 2. Kolonijalizam i nacionalizam Razvio se u kolonijama i postkolonijalnim drutvima, poput Britanije i Francuske, protivnici kolonijalne vlasti esto su se pozivali na nacionalni identitet. Antikolonijalni pokreti esto su zagovarali i uspijevali stvoriti svjetovne drave. No budui da su neke od tih drava doivjele ekonomski neuspjeh, nacionalizam je u nekim postkolonijalnim drutvima postao tjenje vezan za etnicitet i religiju. Nacionalisti definiraju svoju naciju u razlici prema neem drugom, u ovom sluaju s kolonijalnom silom. Promjenjivost nacionalizma moe objasniti dijalektiki odnos izmeu kolonijalizma i postkolonijalizma.

73

3. Neonacionalizam Upotrebljava se za nacionalistike pokrete za nezavisnost u zapadnjakim drutvima bez vlastite drave kakve su Baskija, kotska i Quebec. Obino nastaje u podrujima s jakim civilnim drutvom. Civilno drutvo- javni ivot nekog drutva za razliku od djelatnosti drave i privatnog ivota u obitelji. Glavna su obiljeja civilnoga drutva ekonomija i obiteljska/kuna sfera. Neonacionalizam se obino razvija u podrujima koja imaju snano gospodarstvo; u podrujima u kojima ljudi imaju viestruke nacionalne identitete. Obino zagovaraju razmjerno nove politike stranke. Moe se pojaviti gdje su nacije-drave u kojima se razvija dio vee nadnacionalne organizacije, na primjer Europske unije ili Sjevernoamerikog udruenja slobodne trgovine( NAFTA). Takve organizacije smatraju da je teko imati uistinu neovisno gospodarstvo. Nacionalizam je u biti vie civilne nego etnike prirode. Mora se razumjeti kao prilagodljiva ideologija s mnogo aspekata, koja pitanja identiteta povezuje s pitanjima ekonomske i kulturne moi. 4. Postkomunistiki nacionalizam Slom komunizma u Sovjetskom Savezu i Istonoj Europu donio je velike promjene. Neke su drave nestale, ujedinile se, ponovno su stekle neovisnost ili su nastale nove drave. U uvjetima velika nezadovoljstva komunistikim reimima nacionalizam je postao sreditem oporbe komunizmu. Ponuena su razliita objanjenja zato je to sredite postao nacionalizam. Jedno - teorija dubokog zamrzavanja; prema njoj, totalitarni komunistiki reim drao je pod nadzorom duboko ukorijenjene, povijesne etnike podjele. Kad se komunizam otopio i kad je oporba postala mogua, ponovno se pojavilo tradicionalno suparnitvo meu etnikim skupinama. Druga - glasi da su politiari jednostavno poticali nacionalistike osjeaje kako bi osigurali potporu glasaa. Roger Brubaker - njegovo razumijevanje ovog oblika nacionalizma najvie zadovoljava. Razlikuje 3 tipa postkomunistikog nacionalizma: 1. drava koja nacionalizira jest oblik nacionalizma u kojem drava, esto nova, pokuava svoje graane uvjeriti u zajedniki identitet. 2. nacionalne su manjine skupine koje su privrene primarno drugoj, esto susjednoj dravi. 3. nacionalne domovine su teritoriji s kojima se identificiraju ljudi koji smatraju da pripadaju odreenim nacionalnim etnicitetima. Sovjetski je Savez ljude slubeno dijelio na razliite nacionalne manjine i tako je osnaivao osjeaj nacionalnog identiteta. McCrone smatra da se Jugoslavija nije uspjela izgraditi kao drava koja nacionalizira jer se premalo ljudi osjealo Jugoslavenima. Njima su se smatrali lanovi Saveza komunista i djeca iz mjeovitih brakova, no veina ljudi nije se tako osjeala. Nacionalizam je postao popularniji. Preivio je i razvijao se zato jer je to fleksibilna, prilagodljiva ideologija. Moe biti uinkovita ideologija za ujedinjavanje skupina ljudi.

ETNIKE MANJINE NA TRITU RADA U STRATIFIKACIJSKOM SUSTAVU Unato razlikama meu etnikim skupinama, veina skupina nalazi se u loijem poloaju ak i kad se uzmu u obzir imbenici kakvi su dobro poznavanje engleskoga i obrazovne kvalifikacije. Diskriminacija na tritu rada Najjednostavnije objanjenje loijeg poloaja etnikih manjina u zapoljavanju jest da je on posljedica rasizma i predrasuda poslodavaca. Istraivanje Colina Browna i Pata Gaya 1984. /1985. provedeno u Londonu, Birminghamu ili Manchesteru, gdje su pisanim putem ili telefonski poslali molbe za razliite poslove. Tobonji kandidati identificirani su kao pripadnici etnikih manjina uporabom hinduskih imena za azijske kandidate i jamajkanske naobrazbe

74

za zapadnoindijske kandidate. Lani kandidati iz etnikih manjina govorili su etnikim naglaskom kako bi ih se razlikovalo od bijelih kandidata. Pozitivni odgovori su bili znatno rjei za one koji su bili prepoznati kao pripadnici etnikih manjina. Utvrdili su da je u svim trima istraivanjima razina diskriminacije ostala priblino ista. Tijekom 1990-ih slina su istraivanja ponovljena. Objektivni testovi govore da je udio bijelaca koji provode najosnovnije postupke diskriminacije u nekoliko desetljea ostao stabilan na oko jednoj treini. Brown je pokuao procijeniti iskustvo rasne diskriminacije meu etnikim manjinama. Za Azijce su ti podaci iznosili 10 % za mukarce i 8% za ene. Za pretpostavku da rasizam utjee na promaknue bilo je manje dokaza. 1994. ponovljena su slina pitanja. Tvrdnje o toj vrsti diskriminacije bile su u usporedbi s prethodnom anketom neto brojnije meu pripadnicima karipske manjine, a malo rjee meu junoazijskom manjinom. Poivaju na subjektivnim miljenima ispitanika, koji moda ne mogu tono ocijeniti jesu li bili rtve rasne diskriminacije. Diskriminacija moe biti manje ili vie prisutna nego to pokazuju ti podaci. Nepovoljniji poloaj etnikih manjina na tritu rada moe barem djelomice biti objanjeno kao posljedica rasizma. Etnike manjine kao potklasa I britanski i ameriki sociolozi smatraju da etnike manjine tvore potklasu. Charles Murray- Losing Ground Ustvrdio da se u SAD-u razvila crnaka potklasa koju je odlikovalo posebno ponaanje. Sve vie mladih crnaca povlailo se s trita rada jer nisu htjeli raditi. Sve je vie bilo samohranih roditelja crnaca koji nikad nisu sklopili brak. Smatrao je da te promjene nisu posljedica siromatva i nedostatka mogunosti. Pravi razlog Murray je vidio u socijalnoj pomoi. Zbog pomoi obiteljima s uzdravanom djecom mnogi su mukarci izgubili poticaj za rad kako bi prehranili obitelj, a majke su mogle same uzdravati djecu. Stigma oslanjanja na pomo smanjila su kada se sve vie oblika pomoi poelo davati ljudima niskih prihoda. Budui da nezaposleni mladi ljudi u SAD-u nisu automatski stjecali pravo na pomo, njihovo se ponaanje ne moe objasniti djelovanjem socijalnog sustava. William Julius Wilson- Istinski deprivilegirani Tvrdi da su crnci i Hispanci iz siromanih etvrti postali potklasa zbog sila na koje nisu mogli utjecati. Siromani crnci s ruralnoga juga SAD-a migrirali su u gradove na sjeveru. Migranti su imali niske kvalifikacije i male izglede za napredovanje u poslu. injenica da ekonomski nisu uspijevali potaknula je nastanak rasnih stereotipa meu bijelcima, koji su dodatno pogorali poloaj sirotinje iz geta. Poslovi to su ih crnci mogli nai bili su uglavnom na nekvalificiranim poslovima u tvornicama. 1970-ih tvornika se proizvodnja smanjivala, a grane koje su preivjele recesiju otile su iz gradskih sredita. Broj radnih mjesta u uslunom se sektoru poveao, no veina je zahtijevala kvalifikacije koje etnike manjine u siromanim etvrtima nisu imale. Neki su crnci i Hispanci uspjeli, stekli su kvalifikacije i nali dobro plaene poslove. No, ti su se pojedinci odselili u predgraa, a u gradskim etvrtima ostali su najsiromaniji. Sirotinja je bila zatvorena u podrujima gdje su imali malo mogunosti za poboljanje poloaja. Potekoe s kojima se suoavaju ameriki crnci na tritu rada ne ograniavaju se na siromane. Giddens je iznio miljenje da se potklasa sastoji od onih koji su u loijem poloaju na tritu rada. Uz nedostatne vjetine i kvalifikacije, mogue je da se suoavaju i s predrasudama i diskriminacijom. Te potekoe najee imaju ene i etnike manjine i zato se oni najee nalaze u potklasi. Potklasa postoji kad su etnike manjine izrazito koncentrirane na najloije plaenim poslovima ili su nezaposleni. A kad pripadnici potklase i rade, posrijedi su uglavnom poslovi na sekundarnom tritu rada. John Rex i Sally Tomlinsom- potklasa u Birminghamu 1950-ih i 1960-ih Britanija je imala manjak radne snage pa se rjeenje potrailo poticanjem useljavanja. Taj je manjak bio osobito izraen u poslovima koji nisu zahtijevali osobite vjetine te su useljenike esto upoljavali na takvim poslovima. Misle da u Britaniji postoje dva trita rada (dualno trite rada). Primarno trite rada sastoji se od poslova s visokim plaama, dobrim uvjetima rada, sigurnosti radnoga mjesta te mogunostima usavravanja i napredovanja. Sekundarno se sastoji od poslova s niskim plaama, loim uvjetima rada, malom sigurnosti radnog mjesta i malo mogunosti usavravanja i napredovanja. Useljenici iz Azije i Zapadne Indije su bili uglavnom na sekundarnom i obino su ostajali u loijem poloaju. Priznaju da ne rade svi pripadnici etnikih manjina na sekundarnom tritu, no nude dokaze koji pokazuju da su na takvim poslovima nesrazmjerno zastupljeni. Dok bjelkinja obino radi kao tajnica ili prodavaica, useljenica radi u tvornici ili u bolnici, a znatno rjee u uslunim djelatnostima. Marksistiki pristupi

75

Slau se da su etnike manjine u kapitalistikim drutvima u loijem poloaju ali se ne slau da u Britaniji ine potklasu. Stephen Castles i Godula Kosack - rezervna armija rada Istraivanje useljenikih radnika u Francuskoj, Njemakoj i Britaniji ustanovili su da su potekoe useljenika na tritu rada sline onima to su ih utvrdili Rex i Tomlinson. U tim etirima europskim zemljama useljenici su koncentrirani na loije plaenim radnim mjestima ili onima s loim uvjetima rada. Veina su bili fiziki radnici na nekvalificiranim ili polukvalificiranim poslovima i stopa nezaposlenosti je visoka. Uzrok takvu stanju u Britaniji je uglavnom diskriminacija. U Francuskoj, Njemakoj i vicarskoj restriktivni zakoni i propisi onemoguuju im zapoljavanje na poeljnijim poslovima. Lo odnos prema useljenicima potjee u konanici iz potrebe kapitalistikih drutava za rezervnom armijom rada: da bi se trokovi za plae snizili, nuno je imati viak radne snage; to je vea ponuda radne snage, naime, loiji je pregovaraki poloaj radnika. Kako prolaze kroz uspone i padove, ta gospodarstva moraju raspolagati rezervnom armijom rada koju e u skladu s promjenjivom ekonomskom sreom moi upoljavati i otputati. Smatraju da su migranti i useljenici dio radnike klase koji je u najloijem poloaju te da tvore zaseban sloj. Tako Castles i Kosack dijele radniku klasu na dva dijela: jedan ine etnike manjine, a domae bjelako stanovnitvo drugu. To stanje odgovara vladajuoj klasi u kapitalistikim drutvima. Za nezaposlenost, manjak stanova i slino okrivljavaju se etnike manjine. Annie Phizaklea i Robert Miles - klasni razdor Takoer su ponudili marksistiku analizu poloaja etnikih manjina na tritu rada i klasnoj strukturi. Radnici iz redova etnikih manjina zaseban je sloj u radnikoj klasi. Oni poriu da je upravo useljenika i migracijska radna snaga stvorila podjele unutar radnike klase. Istiu da se o radnikoj klasi moe govoriti i u svjetlu podjela prema rodu i kvalificiranosti. Smatraju da se radnika klasa ne dijeli na dva dijela, nego je podijeljena na mnoge dijelove na temelju roda, kvalifikacije i etnike pripadnosti. Nije useljavanje podijelilo neku jedinstvenu radniku klasu; ono je samo dodalo jednu dimenziju postojeim podjelama. Andrew Pilkington - meu enama je u udjelu skupina etnikih manjina na nemanualnim poslovima bilo malo razlike. Meu mukarcima, Indijci su vie nego bijelci bili na nemanulanim poslovima, a znatna manjina mukaraca u drugim etnikim skupinama nije obavljala radnika zanimanja. Odbacuje miljenje da su etnike manjine uglavnom zatoene na poslovima koji nude male izglede. Takoer porie da su etnike manjine segregirane od bjelake radne snage. Potpuno se slae da su na tritu rada etnike manjine u loijem poloaju, ali ne slae se da je taj poloaj tako lo da tvore potklasu ili podreeni sloj ili dio radnike klase. No, smatra da je stanje migranata u nekim drugim europskim zemljama drukije. U Francuskoj i Njemakoj, moe se rei da migranti tvore zasebnu skupinu na dnu stratifikacijskog sustava jer preteito obavljaju nekvalificirane poslove i imaju razmjerno malo politikih prava. Zakljuak: noviji podaci potvruju Pilkingtonovu tvrdnju da etnike manjine nisu preteito koncentrirane u potklasu. Neke su etnike skupine, primjerice Azijci na tritu radne snage iznimno uspjeni. Mirza- istie da su ene karipskog podrijetla u britanskom drutvu prilino uspjene. To ne znai da njih diskriminacija ne pogaa-inae bi moda bili jo uspjeniji. No svako objanjenje bi moralo uzeti u obzir ne samo diskriminaciju ve i rod, klasu, dob, kulturne razlike i drugo.

POGLAVLJE 15.: SOCIOLOKA TEORIJA

76

Socioloka teorija - je skup ideja kojima se objanjava ljudsko drutvo. Ona je selektivna. Niti jedna teorija ne moe se nadati da e objasniti sve ili da e objasniti beskonanu koliinu podataka koji postoje ili obuhvatiti beskonani broj naina na koji se moe gledati na stvarnost. Stoga su teorije selektivne u smislu svojih prioriteta i perspektiva i podataka koje definiraju kao vane. Postoji iroki niz sociolokih teorija, jedan od najvanijih je razlika izmeu strukturalnih perspektiva i perspektiva drutvene akcije - razlikuju se u nainu na koji pristupaju analizi drutva. Strukturalne ili makroperspektive - analiziraju nain na koji je drutvo sloeno kao cjelina. Marksizam i funkcionalizam koriste se modelom funkcioniranja drutva kao cjeline. Glavne razlike izmeu funkcionalistike i marksistike perspektive tiu se naina na koji one karakteriziraju drutvenu strukturu. Funkcionalisti naglaavaju razmjere u kojima se razliiti elementi drutvene strukture meusobno harmonino uklapaju. Marksisti naglaavaju neuklapanje razliitih dijelova, naroito trvenje meu drutvenim klasama, i time naglaavaju potencijal drutvenog sukoba. Primjer je konfliktne perspektive. Pristupi se razliito zovu - pristupima drutvene akcije, interpretativnom sociologijom ili mikrosociologijom. Max Weber je bio prvi sociolog koji je zagovarao pristup drutvene akcije. Simboliki interakcionisti pokuavaju objasniti ljudsko ponaanje i ljudsko drutvo preispitujui naine na koji ljudi interpretiraju akcije drugih, razvijaju predodbu samoga sebe ili sliku samog sebe i djeluju na temelju znaenja. Oni misle da je drutvena struktura fluidna i da se stalno mijenja kao rezultat interakcije. Etnometodologija ide i dalje od strukturalnog pristupa nijeui postojanje drutvene strukture kao takve. Nije mogue jasno razgraniiti socioloke perspektive. FUNKCIONALIZAM Funkcionalizam - dva utemeljitelja discipline su August Comte i Herbert Spencer. Razvio ju je Emile Durkheim, a usavrio Talcott Parsons. Tijekom 1940-ih i 1950-ih bio je dominantna drutvena teorija amerike sociologije. Funkcionalizam smatra drutvo sustavom: to znai skupom meupovezanih dijelova koji zajedno oblikuju cjelinu. Osnovna jedinica analize je drutvo, a njezini razni dijelovi se primarno shvaaju kroz njihov odnos prema cjelini. Na isti nain kao ljudsko tijelo, razumijevanje bilo kojeg dijela drutva zahtijeva analizu njegovih odnosa prema drugim dijelovima, i njegov doprinos odravanju drutva. Tako se drutvene institucije poput obitelji i religije analiziraju kao dio drutvenog sustava, a ne kao izolirane jedinice. One se osobito razumijevaju s obzirom na prinos koji daju sustavu kao cjelini. Osnovne potrebe ili nuni uvjeti postojanja ponekad su poznati kao funkcionalni preduvjeti drutva. Davis i Moore su tvrdili da sva drutva imaju odreeni oblik drutvene stratifikacije, a George Peter Murdock je smatrao da obitelj postoji u svakom znanom ljudskom drutvu. Pretpostavlja se da institucije poput drutvene stratifikacije i obitelji zadovoljavaju potrebe zajednike svim drutvima. Na temelju univerzalnosti obitelji pretpostavlja se da su odreeni mehanizmi reprodukcije i socijalizacije novih lanova drutva funkcionalni preduvjet drutva. Marion J.Levy - tvrdi da bi drutvo prestalo postojati kad bi izumrli njegovi lanovi, ako postane potpuno apatino, ako se ukljui u rat svih protiv sviju, ako ga apsorbira neko drugo drutvo. Da bi neko drutvo opstalo, ono mora raspolagati nekim sredstvima za sprjeavanje takvih dogaaja. Ta sredstva su funkcionalni preduvjeti drutva. Da bi se osiguralo da lanovi drutva nee izumrijeti, od bitnog je znaenja sustav za reprodukciju novih lanova i odravanje zdravlja postojeih lanova. To pretpostavlja diferencijaciju uloga i dodjeljivanje uloga. Pojedinci moraju biti dovoljno motivirani za igranje svojih uloga. Srodni pristup se sastoji u dedukciji funkcionalnih preduvjeta iz apstraktnog modela drutvenog sustava. Ako se drutvo shvaa kao sustav, iz apstraktnog modela sustava mogue je deducirati odreene potrebe nune za opstanak. Ako sustav eli opstati, izmeu njegovih dijelova mora postojati barem minimalna integriranost. Mora postojati odreeni stupanj uklapanja, to pak iziskuje jedan element meusobne kompatibilnosti dijelova. Tako svaki drutveni sustav mora imati minimalnu koliinu integriranosti svojih dijelova. Smatra se da religija ojaava osnovne vrijednosti drutva. Drutvene norme, koje proizlaze iz ovih vrijednosti, struktuiraju i upravljaju ponaanjem u raznim institucijama drutva. Dijelovi drutvenog sustava su integrirani time to su uvelike proeti osnovnim vrijednostima. Funkcija - odnosi se na prinos koji dijelovi daju cjelini. Funkcija bilo kojeg dijela drutva je njegov prinos u zadovoljavanju funkcionalnih preduvjeta drutvenog sustava. Dijelovi drutva su funkcionalni toliko koliko odravaju sustav i pridonose njegovu opstanku.

77

Funkcionolistika analiza se usredotoila na pitanje o tome kako se odravaju drutveni sustavi. Usredotoili su se na funkcije, a ne disfunkcije pa su mnoge institucije shvaene kao korisne i blagotvorne za drutvo. Takvo je shvaanje navelo kritiare da tvrde kako ima ugraenu konzervativnu pristranost kojom podrava status quo. Emile Durkheim Kritiari su esto tvrdili da on oslikava pojedinca kao nekog tko ima malo ili uope nema nikakvu kontrolu nad vlastitim djelovanjem. ini se kao da sustav upravlja lanovima drutva. Tvrdio je da drutvo ima svoju vlastitu realnost, koja je iznad pojedinaca od kojih se ono sastoji. lanovi drutva su ogranieni drutvenim injenicama, nainima djelovanja i miljenja i osjeanja, koji su izvanjski pojedincu, i obdareni snagom prinude, to je razlog zbog kojih oni kontroliraju njega. Vjerovanja i moralni kodovi prenose se s prethodnog narataja na sljedei i zajedniki su pojedincima od kojih se drutvo sastoji. Nije svijest pojedinca ta koja upravlja ponaanjem nego su to zajednika vjerovanja i osjeaju koji transcendiraju pojedinca i oblikuju njegovu svijest. Mogao je smatrati drutvo sustavom koji se pokorava vlastitim zakonima. Tvrdi da postoje 2 naina objanjenja drutvenih injenica. U oba sluaja objanjenje je u drutvu. Prva metoda-tie se determiniranja uzroka drutvene injenice, traganjem za njezinim podrijetlom. Pretpostavlja da je objanjenje trajnog postojanja neke drutvene injenice u njezinoj funkciji, to jest u njezinoj koristi za drutvo. Trudi se pokazati distinkciju izmeu uzroka i funkcije. Tak je uzrok kranske religije u specifinim okolnostima njezina podrijetla u skupini idova pod rimskom vlau. No, njezine funkcije-razlozi zbog kojih se zadrala vie od 2000 godina-zahtijevaju razliito objanjenje. Drutvene injenice stoga traju jer na neki nain pridonose odravanju drutva, jer slue nekoj drutvenoj svrsi. Pretpostavlja da drutvo ima odreene funkcionalne preduvjete, od kojih je najvanija potreba za drutvenim redom. Ovo je nuno zbog ljudske prirode, homo duplex- smatra da ljudska priroda ima dvije strane. Jedna strana je sebina ili egoistina. Ljudi su dijelom motivirani sebinim biolokim potrebama, poput one da zadovolje glad. Oni slijede vlastite interese, to oteava pojedincima integraciju u drutvo. Postoji i druga strana: sposobnost vjerovanja u moralne vrijednosti, drutvo mora iskoristiti tu stranu ako eli omoguiti drutveni ivot. Kako ostvariti drutveni ivot? Durkheim nalazi odgovor u konsenzusu, u kolektivnoj svijesti koja se sastoji od zajednikih vjerovanja ili osjeaja. Bez drutvenih obveza poduprtih moralnom silom, ne bi bilo kooperacije i recipronosti koje drutveni ivot iziskuje. Tamo gdje je interes jedina vladajua sila, svaki pojedinac se nalazi u stanju rata sa svim drugima. Tvrdi da drutvo mora postojati u pojedincu. Premda vidi mogunost konflikta unutar industrijskog drutva, mislio je da se on moe drati na marginama pomou postojanja profesionalnih udruga, poduavanja moralnim vrijednostima u obrazovnom sustavu i drutva koje funkcionira na nain kojim se prema svim svojim lanovima odnosi poteno. Talcott Parsons Postao je sinonim funkcionalizma. Poeo je s pitanjem o tome kako je drutveni poredak mogu. Otpoeo je s razmatranjem pogleda engleskog filozofa Thomasa Hobbesa, koji je tvrdio da je otkrio temelj drutvenog poretka. Prema Hobbesu, ovjeanstvom upravljaju strast i razum. Njegove strasti su primarna pokretaka sila, dok se razum koristi za smiljanje naina i sredstava koji slue za njihovo zadovoljavanje. Ako se ljudskim strastima dopusti potpuna sloboda, one koriste svako sredstvo koje im je na raspolaganju, ukljuujui silu i prijevaru, za svoje zadovoljenje. Konani rezultat bi bio rat protiv sviju. Strah od takvog ishoda stvara najosnovnija ljudska strast, a to je tenja samoodranju. Ljudi se slau da e ograniiti svoje strasti, odrei se svoje slobode i sklopiti drutveni ugovor s drugim lanovima zajednice. Oni se podinjavaju vlasti nekog vladara ili vladajueg tijela, a zauzvrat dobivaju zatitu od agresije, sile i prijevare drugih. Samo zbog ove suverene sile sprijeen je rat svih protiv sviju, a u drutvu su uspostavljeni sigurnost i red. Durkheimova gledita prema kojem ljudi djeluju kao odgovor na moralna opredjeljenja i pokoravaju se drutvenim pravilima jer vjeruju da su ona ispravna. Parsons je dijelio njegove poglede. Mislio je da samo predanost zajednikim vrijednostima moe biti temelj reda u drutvu. Kljuno je moralno uvjerenje. Parsons je tvrdio da je poslovni svijet, kao i svaki drugi dio drutva, nuno moralni svijet. Ako su pripadnici drutva odani istim vrijednostima, dijelit e i zajedniki identitet, koji je temelj jedinstva i suradnje. Iz zajednikih vrijednosti potjeu zajedniki ciljevi. Vrijednosti stvaraju opu koncepciju onoga to

78

je poeljno i vrijedno. Ciljevi daju pravac u specifinim situacijama. Zajedniki cilj je poticaj za suradnju. Uloge osiguravaju sredstva kojima se vrijednosti i ciljevi prevode u djelovanje. Sadraj uloga je strukturiran pomou normi, koje pak definiraju prava i obveze primjenjive na svaku posebnu ulogu. Norme se mogu shvatiti kao specifini izraz vrijednosti. Norme osiguravaju da ponaanje prema ulogama bude standardizirano, predvidljivo i time uredno. To znai da je od najopenitije do najspecifinije razine drutveni sustav proet zajednikim vrijednostima. To je temelj drutvenog poretka. Smatra da je glavna zadaa sociologije institucionalizacija obrazaca vrijednosnih orijentacija u drutvenom sustavu. Kad su vrijednosti institucionalizirane, a ponaanje strukturirano pomou njih, rezultat je stabilan sustav. Sva su glavna naina kojima se odrava drutveni ekvilibrij. Prvi se tie socijalizacije, pomou koje se drutvene vrijednosti prenose s jednog narataja na drugi i internaliziraju tako da na kraju ine integralni dio pojedineve osobe. Drutveni ekvilibrij se takoer odrava raznim mehanizmima drutvenog nadzora koji obeshrabruju devijantnost i tako odravaju red u sustavu. Procesi socijalizacije i socijalne kontrole jesu fundamentalni za ravnoteu drutvenog sustava i time za red u drutvu. Gledao je na drutvo kao na sustav. Tvrdio je da svaki drutveni sustav ima 4 osnovna funkcionalna preduvjeta - adaptaciju, postizanje ciljeva, integraciju i odranje obrasca. Na njih se moe gledati kao na probleme koje drutvo mora rijeiti ako eli opstati. Funkcija svakog dijela shvaa se kao njegov prinos zadovoljavanju funkcionalnih preduvjeta. Rjeenja moraju biti organizirana u obliku sreenih, stabilnih drutvenih institucija koje odolijevaju vremenu. Adaptacija - tie se odnosa izmeu sustava i njegove okoline. Kako bi preivjeli, drutveni sustavi moraju imati odreeni stupanj kontrole nad okolinom. Kao minimum, trebaju biti osigurani hrana i sklonite kako bi zadovoljili fizike potrebe lanova. Ekonomija je institucija koja se primarno brine oko te funkcije. Postizanje ciljeva - tie se potrebe svih drutava da zacrtaju ciljeva prema kojima se usmjeravaju aktivnosti drutva. Procedure ustanovljavanja ciljeva i odluke o prioritetima meu njima su institucionalizirane u obliku politikih sustava. Vlade ne damo da postavljaju ciljeve nego i rabe resurse kojima e ih postii. Integracija - tie se regulacije konflikata. Zaokupljena je koordinacijom i meusobnim usuglaavanjem dijelova drutvenog sustava. Zakon je glavna institucija koja zadovoljava tu potrebu. Pravne norme definiraju i standardiziraju odnose izmeu pojedinaca i izmeu institucija i time smanjuju mogunosti konflikta. Kad do sukoba doe, rjeava ga pravni sustav i time on ne dovodi do dezintegracije drutvenog sustava. Odranje obrasca - tie se odranja osnovnih obrazaca vrijednosti, institucionaliziranih u drutvu. Institucije koje se bave tom funkcijom ukljuuju obitelj, obrazovni sustav i religiju. Parsons je smatrao da se svaki drutveni sustav moe analizirati pomou funkcionalnih preduvjeta koje identificira. Tvrdio je da u praksi niti jedan drutveni sustav nije u savrenom stanju ravnotee, premda je odreeni stupanj ravnotee bitan za opstanak drutava. Proces drutvene promjene se stoga moe ocrtati kao pokretna ravnotea. Sustavi adaptacije, postizanja ciljeva, integracije i odranja obrasca meusobno su povezani; promjena u jednom e stoga izazvati reakcije u drugima. Jednom kad je poremeaj uveden u uravnoteeni sustav, doi e do reakcije na taj poremeaj, koja e pokuati ponovno uspostaviti ravnoteu u sustavu. Smatrao je drutvenu promjenu procesom drutvene evolucije od jednostavnih do sloenih oblika drutva. Smatrao je promjene u adaptaciji glavnom pokretakom snagom drutvene evolucije. Povijest ljudskog drutva, od jednostavne lovake i sakupljake grupe do sloenih nacionalnih drava, jest uveanje opega adaptivnoga kapaciteta drutva. Kako drutva evoluiraju u sloenije oblike, uveava se kontrola nad okolinom. Uoio je 2 skupa kulturnih vrijednosti koje je nazvao varijablama obrazaca A i B. One se sastoje od naina na koji drutvo odgovara na osnovna pitanja kao to su: Kako treba nagraivati pojedince? i Trebaju li pripadnici drutva paziti na svoje vlastite interese ili drutvene grupe kojoj pripadaju? Varijable obrasca A su tipine za jednostavna drutva, varijable obrasca B su tipine za napredna industrijska drutva. Drutvena promjena stoga iziskuje kretanje prema prihvaanju varijabla obrasca B. Ako drutvo ne uspijeva to uiniti, stagnirat e budui da varijable obrasca A sprjeavaju drutvo da se razvija. Primjerice, u

79

tradicionalnom hinduistikom kastinskom sustavu uloga se osobi pripisuje pri roenju. To je sprjeavalo najsposobnije pojedince da preuzmu najvanije drutvene uloge. Stoga je kastinski sustav znaio da drutvo nije funkcioniralo uinkovito, a drutveni je napredak bio zakoen. Varijable obrasca A- njih se zadrava unutar obitelji jer osiguravaju emocionalnu sigurnost koja je nuna za uspjenu socijalizaciju djece. Proces drutvene diferencijacije - institucije i uloge koje oblikuju drutveni sustav sve se vie diferenciraju i specijaliziraju u smislu njegove funkcije. Kako dijelovi drutva postaju sve vie i vie specijalizirani i distinktivni, sve je tee integrirati ih u smislu zajednikih vrijednosti. Taj se problem rjeava generaliziranjem vrijednosti. Vrijednosti postaju sve openitije i difuznije, manje specifine i posebne. Univerzalni standardi postignua openito se prihvaaju i stvaraju temelj diferenciranih nagrada i dodjele uloga. Drutvena integracija i red odravaju se generaliziranjem vrijednosti. Robert K.Merton Pokuao je precizirati i razviti funkcionalistiku analizu. Izdvojio je 3 povezane pretpostavke koje su koristili mnogi funkcionalisti i doveo u pitanje njihovu korisnost. Prvu je pretpostavku nazvao postulatom funkcionalnog jedinstva drutva. Tvrdi da je svaki dio drutvenog sustava funkcionalan za cjelokupni sustav. Smatra se da svi dijelovi drutva djeluju zajedno na odranju i integraciji drutva kao cjeline. Tvrdio je da posebno u kompleksnim, visokodiferenciranim drutvima je to jedinstvo dvojbeno. Dao je primjere religijskog pluralizma-u drutvu s razliitim vjerama, religija moe vie razdvajati negoli ujedinjavati. On je iznio tezu da, u visokodiferenciranim drutvima, institucije mogu imati visok stupanj funkcionalne autonomije. Tako promjena u nekim institucijama moe imati malo ili nemati uinka na druge. O drugoj je pretpostavci govorio kao o postulatu univerzalnog funkcionalizma. Pretpostavka da svaki aspekt drutvenog sustava obavlja pozitivnu funkciju nije samo ishitrena, nego moda i netona. Funkcionalistika analiza treba krenuti od pretpostavke da svaki dio drutva moe biti funkcionalan, disfunkcionalan ili nefunkcionalan . Jedinice za koje je poseban dio takav moraju biti jasno odreene. Te jedinice mogu biti pojedinci, grupe ili drutvo kao cjelina. Postulati o neophodnosti - ta pretpostavka tvrdi da su odreene institucije ili drutveni aranmani neophodni za drutvo. Funkcionalisti su esto vidjeli religiju u tom svjetlu. Merton je doveo u pitanje pretpostavku o neophodnosti, tvrdei da se isti funkcionalni preduvjeti mogu zadovoljiti nizom alternativnih institucija. Nema opravdanja za pretpostavku da su institucije poput obitelji, religije i drutvene stratifikacije nuni dio svih ljudskih drutava. Kao zamjenu je dao koncept funkcionalnih ekvivalenata ili funkcionalnih alternativa. Politika ideologija poput komunizma moe biti funkcionalna alternativa religiji. Tvrdio je da se dijelovi drutva trebaju analizirati u smislu njihovih uinaka ili konzekvencija za drutvo u cijelosti u po njihovu djelovanju na pojedince i grupe unutar drutva. Funkcionalizam kritika Teleoloko objanjenje tvrdi da dijelovi sustava postoje zbog njihova blagotvornog djelovanja na sustav u cjelini. Tako teorija stratifikacije Davisa i Moorea ocrtava pozitivne uinke ili funkcije drutvene stratifikacije, a nakon toga nastavlja tvrditi da ti uinci objanjavaju njezino podrijetlo ali uzroci uvijek moraju prethoditi posljedicama. Stoga se uinci stratifikacije ne mogu pojaviti sve dok sustav drutvene stratifikacije nije uspostavljen. Moe se tvrditi da pripadnici drutvo nesvjesno odgovaraju na drutvene potrebe i tako stvaraju institucije koje su neophodne za odravanje drutva. Nema dokaza o postojanju takvih nesvjesnih motivacija. Krajnje je teko ustanoviti da je ukupni uinak neke institucije blagotvoran za drutvo. Bilo bi potrebno znanje o svim njezinim uincima kako bi se moglo procijeniti ravnoteu funkcija i disfunkcija. Problemi ukljueni u procjenu uinaka drutvene institucije mogu se ilustrirati pomou analogije izmeu drutva i fizikog organizma. Biolozi su u stanju pokazati da odreeni dijelovi organizma imaju pozitivno djelovanje na njegovo odranje jer bi se, kad bi ti dijelovi prestali funkcionirati ivot ugasio. Budui da se drutva mijenjaju, ne umiru, sociolozi nisu u stanju primijeniti sline kriterije. U biologiji postoje standardi kojima se procjenjuje zdravlje nekog organizma. U smislu tih standarda moe se prosuditi prinos raznih dijelova ukupnom stanju organizma. Za ustanovljavanje drutvenog zdravlja postoje usporedivi standardi.

80

Kritiari tvrde da se konsenzus pretpostavlja, ali da nije dokazano njegovo postojanje. Stabilnost drutva moda vie duguje nepostojanju nego postojanju vrijednosnoga konsenzusa. Primjerice, neprihvaanje postignua od strane onih koji se nalaze na dnu stratifikacijskog sustava moda slui stabilizaciji. Michael Mann- kad bi svi pripadnici drutva snano pristajali uz vrijednost postignua, neuspjeh u ostvarivanju te vrijednosti mogao bi prouzroiti nerede meu onima koji su na dnu stratifikacijskog sustava. Konsenzus po sebi i za sebe nee nuno rezultirati drutvenim poretkom. Zapravo, on moe dati suprotan rezultat. Stoga se sadraj vrijednosti moe smatrati kljunim faktorom drutvenog poretka. U funkcionalistikoj teoriji ljudsko ponaanje portretira kao da je determinirano sustavom. Drutveni sustav ima potrebe, a ponaanje njegovih lanova je oblikovano tako da ih zadovolji. Ljudi se smatraju biima koje je stvorio drutveni sustav. Parsons- ovjeanstvo se oslikava kao automat koji programira, vodi i nadzire sustav. Walsh- govorei iz fenomenoloke perspektive, on tvrdi da ovjeanstvo aktivno konstruira svoj vlastiti drutveni svijet i da nije oblikovano drutvenim sustavom koji je na neki nain njemu izvanjski. Funkcionalisti su pokuali portretirati drutveni sustav kao aktivnog agenta, dok u stvarnosti samo ljudi djeluju. Malo je funkcionalista ozbiljno razmotrilo mogunost da neke skupine u drutvu, djelujui u smislu vlastitih posebnih interesa, dominiraju drugima. S tog stajalita, drutveni poredak nameu moni, a vrijednosni konsenzus je samo legitimacija poloaja dominantne skupine. Parsons je uglavnom propustio uoiti sukobe interesa koji stvaraju nestabilnost i nered. Lockwood tvrdi da budui da svi drutveni sustavi ukljuuju natjecanje za oskudne resurse, konflikti interesa su ugraeni u drutvo. Konflikt je sredinji i integralni dio samog sustava. Durkheimov je rad, iznio uvide koji su pomogli modernim sociolozima u shvaanju suvremenih drutava. Mnogima od njegovih osnovnih pretpostavki jo se uvijek vodi dobar dio sociolokih istraivanja: primjerice, pretpostavkom da se drutvo treba smatrati integralnom cjelinom; da su njegovi dijelovi meuovisni; da drutvene institucije postoje i imaju svoje uinke; da je drutvo strukturirano, te da drutvena struktura upravlja ljudskim ponaanjem. MARKSIZAM Marx je smatrao ljude i proizvoaima i proizvodom drutva. Oni stvaraju drutvo i same sebe vlastitim djelovanjem. Pa opet, ljudi su i proizvod drutva: oni su oblikovani drutvenim odnosima i sustavima miljenja koje stvaraju. Razni dijelovi drutva su meupovezani i utjeu jedni na druge. Ekonomski faktori, ipak, imaju primarni utjecaj i uvelike oblikuju druge aspekte drutva. Povijest ljudskog drutva je proces napetosti i konflikta. Drutvena promjena nije glatko, uredno napredovanje koje se postupno razvija u harmoninoj evoluciji. Dijalektiko kretanje je borba suprotnosti, sukob proturjeja. Konflikt je dinamiko naelo, izvor promjene. Svaki proces promjene pretpostavlja napetost izmeu nespojivih sila. Borba meu nespojivim silama raste po intenzitetu sve do konanog sukoba. Posljedica je iznenadni skok naprijed, koji stvara novi skup sila na vioj razini razvoja. Dijalektiki proces potom poinje ispoetka. Ideju je razvio njemaki filozof Hegel on je smatrao povijesnu promjenu dijalektikim kretanjem ljudskih ideja i misli. Mislio je da je drutvo zapravo izraz tih misli. Sukob meu iskljuivim idejama stvara nove koncepte koji su temelj drutvene promjene. Marx- izvor promjene nalazi se u proturjejima- u ekonomskom sustavu posebno, a u drutvu openito. O njegovom pogledu na povijest esto se govori kao o dijalektikom materijalizmu. Povijest poinje onda kad ljudi stvarno ponu proizvoditi svoja sredstva za ivot, ponu kontrolirati prirodu. Minimalno, to se odnosi na proizvodnju hrane i sklonita. Proizvodnja je drutveni pothvat budui da iziskuje suradnju. Ljudi moraju djelovati zajedno kako bi proizveli robu i usluge koje su nune za ivot. Tako priroda ovjeanstva i priroda drutva u cijelosti primarno proizlaze iz proizvodnje materijalnog ivota. U zoru ljudske povijesti, kad su ljudi jo navodno ivjeli u stanju primitivnog komunizma. Sredstva proizvodnje i proizvodi rada bili su u zajednikom posjedu. Budui da je svaki lan drutva proizvodio i za sebe i za drutvo u cijelosti, nije bilo sukoba interesa izmeu pojedinaca i skupina. S pojavom privatnog vlasnitva stvorena je fundamentalna kontradikcija ljudskog drutva. Postoji sukob manjine koja posjeduje sredstva za proizvodnju i veine koja se bavi proizvodnim radom. Napetost i sukob stvoreni ovom kontradikcijom jesu glavna dinamika drutvene promjene. Primarni aspekt pojedineva drutvenog ivota jesu drutveni odnosi u koje on ulazi zbog proizvodnje materijalnog ivota. Budui da se ovi odnosi uvelike reproduciraju kroz ideje, koncepte, zakone i religijska vjerovanja, njih se obino smatra normalnim i

81

prirodnim. Prikazuje iskrivljenu sliku stvarnosti koji postoje u svijetu koji je stvorilo ovjeanstvo. Ta napetost e naposljetku pronai svoj pravi izraz i biti razrijeena u procesu dijalektike promjene. Otuenje Tijek ljudske povijesti sastoji se od postojanog uveanja ljudske kontrole nad prirodom. S tim ide i uveanje ljudskog otuenja koje dostie svoj vrhunac u kapitalistikom drutvu. Otuenje - je situacija u kojoj se stvari koje je ovjeanstvo stvorilo ljudima ine ako njima strani predmeti. Ljudi stvaraju svoje vlastiti drutvo, ali e ostati otueni sve dok ne prepoznaju sebe u stvarima koje su sami stvorili. Dotad e ljudi pripisivati neovisno postojanje predmetima, idejama i institucijama i one e ih kontrolirati. U procesu e izgubiti sebe, postati strancima u svijetu koji su sami stvorili: postat e otueni. Primjer je religija. Pripadnici drutva ne uspijevaju prepoznati da je religija njihov vlastiti proizvod. to vie ljudi ulau u religiju, to vie gube sebe. Pripisujui vlastite moi nadnaravnim biima, ljudi se otuuju od sebe samih. ovjeanstvo stoga mora iskorijeniti izvor otuenja u ekonomskoj bazi. Prema Marxovu shvaanju, proizvodni rad je primarna, najvitalnije ljudska djelatnost. in proizvodnje rezultira ljudskim otuenjem. Do toga dolazi kad ljudi gledaju na proizvode svog rada kao na robu, kao na stvari koje se prodaju na tritu. Predmeti njihova stvaranja tada, ini im se, kontroliraju njihovo postojanje. Otuenje dosee svoj vrhunac u kapitalistikom drutvu gdje radom dominiraju zahtjevi kapitala, od kojih je najvaniji zahtjev za stvaranjem profita. Ti zahtjevi determiniraju razine zaposlenosti i nadnica, prirodu i kvantitetu proizvedene robe te njihovu metodu proizvodnje. Radnici su podinjeni impersonalnim mehanizmima zakona ponude i potranje. Izloeni su na milost razdobljima ekspanzije i recesije koja karakteriziraju kapitalistike ekonomije. Stoga radnici gube kontrolu nad objektima koje proizvode i postaju otueni od vlastitih proizvoda i ina proizvodnje. Njihov rad postaje sredstvo za ostvarivanje cilja, sredstvo za stjecanje novca kako bi se moglo kupiti robu i usluge nune za ivot. Postaju otueni od samih sebe u inu proizvodnje. to vie proizvode, to vie gube sebe. Trine sile za koje se smatra da kontroliraju proizvodnju su ljudskog podrijetla. Ako su proizvodi rada strani radniku, oni moraju pripadati nekom drugom. Taj netko drugi je kapitalist koji posjeduje i kontrolira sredstva proizvodnje i proizvode rada, koji prisvaja bogatstvo koje rad proizvodi. Otuenje e se okonati kad se razrijee kontradikcije izmeu ljudske svijesti i objektivne stvarnosti. Tad e ljudi shvatiti da je situacija u kojoj su se nali, ljudskog podrijetla i da ju se stoga moe izmijeniti ljudskim djelovanjem. Kraj otuenja pretpostavlja radikalnu promjenu ekonomske infrastrukture. Zahtijeva ukidanje privatnog vlasnitva i njegovu zamjenu zajednikim vlasnitvom nad sredstvima za proizvodnju, to jest, zamjenu kapitalizma komunizmom. U komunistikom drutvu sukobi interesa e nestati a skupine poput kapitalista i radnika postat e stvar prolosti. Ljudi e postati braa. Proizvodit e i za sebe i za druge istovremeno. Svaki e od nas dvostruko afirmirati i sebe i druge. Klasa Razumijevanje ljudske povijesti ukljuuje preispitivanje odnosa, od kojih su najvaniji proizvodni odnosi. Sva drutva su podijeljena na drutvene skupine poznate kao klase. odnos izmeu klasa je odnos antagonizma i sukoba. Klasni sukob je temelj dijalektike drutvene promjene. Klasne podjele proistjeu iz razliitih odnosa pripadnika drutva prema sredstvima za proizvodnju. Struktura se moe prikazati pomou pojednostavljenog dvoklasnog modela, od vladajue i podinjene klase. vladajua klasa duguje svoju dominaciju i mo svom vlasnitvu i kontroli nad sredstvima za proizvodnju. Podreenosti i relativna bespomonost podinjene klase proistjeu iz neposjedovanja i time iz nemogunosti kontrole nad sredstvima za proizvodnju. Proizvodni rad obavlja podinjena klasa, dok veliki dio bogatstva proizvedenog na taj nain prisvaja vladajua klasa. Klase su suprotstavljene kao eksploatatori i eksploatirani, tlaitelji i potlaeni. Neke klase su preostale iz prethodnih doba (poput zemljoposjednike aristokracije i seljaka), a postojale su i posredne klase (poput sitne buroazije samozaposlenih i ljudi s vlastitim malom poduzeima). Pripadnici podinjene klase prihvaaju pogled na stvarnost i gledaju na svoju situaciju kao na dio prirodnog poretka stvari. Ta lana svijest je posljedica injenice da se odnosi dominacije i podreenosti iz ekonomske baze uvelike reproduciraju u nadgradnji drutva. Dominaciju vladajue klase potvruju i legitimiraju zakoni, religijske odredbe i politiko zakonodavstvo. Klada po sebi odnosi se na pripadnike drutva kojima je zajedniki isti objektivni odnos prema sredstvima za proizvodnju. Pripadnici proletarijata ine klasu po sebi.

82

Klasa postaje klasom za sebe tek kad su njezini lanovi svjesni prave naravi svoje situacije. Okonava se proturjeje izmeu svijesti njezinih pripadnika i stvarnosti njihove situacije. Drutvena promjena Industrijski kapitalizam se postupno razvio unutar okvira feudalnog drutva. Njemu je bio potreban slobodni najamni radnik koji prodaje svoju radnu snagu kapitalu, koja se mogla po volji unajmljivati i otputati, pa tako uinkovito koristiti kao roba u slubi kapitala. Naposljetku su ipak proizvodne snage kapitalizma stekle dostatnu snagu i zamah da mogu dovesti do propadanje feudalnog sustava. U tom trenutku je klasa u usponu, buroazija, postala klasa za sebe, a njezini pripadnici su se ujedinili da zbace feudalne odnose proizvodnje. Kad su u tome uspjeli, razrijeena je suprotnost izmeu novih proizvodnih odnosa i starih. Tako je politika prevlast feudalne aristokracije zamijenjena snagom novoosloboene buroazije. Prevladavajui koncepti feudalizma, zamijenjeni su novim konceptima slobode i jednakosti. Najamni radnik kapitalistikog drutva slobodan je prodavati svoju radnu snagu onom koji ponudi najvie. Razmjena rada za nadnicu kao razmjena ekvivalenata. Buroaziju je esto inila privilegirana manjina tvorniara, trgovaca i novara koji su iskovali nove proizvodne snage unutar feudalnog drutva. Proletarijat je neprivilegirana veina koja ne stvara nove proizvodne sile. Veliinu tih suprotnosti i intenzitet klasnog sukoba neprestance rastu usporedo s razvojem kapitalizma. Tak dolazi do trajne polarizacije na dvije glavne klase, pri emu posredni slojevi sve vie tonu u proletarijat. Kako se kapital akumulira koncentrira se u sve manje ruku. Samo je pitanje vremena kada e pripadnici proletarijata shvatiti da je stvarnosti njihove situacije otuenje rada. Jednom kad se komunistiki sustav u potpunosti uspostavi, okonat e se razlog za samo postojanje i diktaturu proletarijata. Komunistiko drutvo nove ere je besklasno, bez suprotnosti. Dijalektiko naelo prestaje djelovati. Suprotnosti ljudske povijesti negirane su u konanoj harmoninoj sintezi. Marksizam - kritika Njegove su ideje i danas ive i relevantne, kao to su uvijek bile. Oni ne vide indikacije koje bi upuivale da proletarijat postaje klasa za sebe. Umjesto da se kree prema polarizaciji klasa, oni tvrde da klasna struktura kapitalistikog drutva postaje sve kompleksnija i diferenciranija. Postojano rastua srednja klasa umetnula se izmeu proletarijata i buroazije. U komunistikim reimima postoje znaajne drutvene nejednakosti i malo je znakova kretanja prema jednakosti. Ekonomski determinizam - ljudi su prisiljeni djelovati na nain koji im namee ogranienja ekonomije i pasivno reagiraju na impersonalne sile, umjesto da aktivno konstruiraju svoju vlastitu povijest. Tako je proletarijat prisiljen svojom ekonomskom situacijom zbaciti buroaziju. Suprotnosti u kapitalistikoj bazi neminovno e dovesti do njegova unitenja. Nadgradnja je determinirana infrastrukturom, a ljudska svijest oblikovana ekonomskim silama koje su neovisne o ljudskoj volji i izvan su kontrole ovjeanstva. Marxa je mogue predstaviti kao grubog pozitivista koji vidi uzronost iskljuivo kroz ekonomske snage. Premda je davao prvenstvo ekonomskim faktorima, oni oblikuju samo jedan aspekt dijalektike povijesti. Ideja o dijalektici odbacuje shvaanje o jednosmjernoj uzronosti koji bi proizlazila iskljuivo iz ekonomskih faktora. Ona tvrdi da su razliiti dijelovi drutva meupovezani i da jedni utjeu na druge. Tako razni aspekti nadgradnje imaju odreeni stupanj autonomije i igraju svoju ulogu utjeui na tijek povijesti. Oni nisu automatski i mehaniki determinirani bazom. Tvrdio je da ovjek stvara vlastitu povijest. Samo ljudi mogu mijenjati drutvo. Premda uspjena revolucija ovisi konano o ekonomskoj situaciji, ona zahtijeva ljudsku inicijativu. Ljudi moraju sami stvoriti svoju utopiju. PERSPEKTIVE DRUTVENE AKCIJE I INTERPRETACIJE Sociolozi koji prihvaaju ovu perspektivu obino odbacuju shvaanje da drutvo ima jasnu strukturu koja upravlja individuama da se ponaaju na odreeni nain. Neki teoretiari ne nijeu postojanje drutvene strukture, ali smatraju da ta struktura izrasta iz djelovanja pojedinaca. Simboliki interakcionisti prihvaaju postojanje drutvenih uloga, ali nijeu da su te uloge fiksne i nefleksibilne ili determinirane navodnim potrebama drutvenog sustava,. Fenomenologija i etnometodologija puno radikalnije odbacuju strukturalne perspektive. One nijeu postojanje bilo kakve drutvene strukture. Tvrde da sociologija ne moe ii dalje od razumijevanja znaenja koja pojedinci pripisuju svijetu oko sebe.

83

Max Weber Smatra se jednim od 3 velika osnivaa sociologije, uz Marxa i Durkheima. Po njemu sociologija jest znanost koja se bavi interpretativnim razumijevanjem drutvene akcije, a time i kauzalnim objanjenjem tijeka i posljedica. Drutvena je akcija ona koju poduzima pojedinac i pridaje joj znaenje: akcija koja uzima u obzir ponaanje drugih i time je orijentirana u svom tijeku. Akcija o kojoj osoba ne misli, ne moe biti drutvena akcija. Ako ne uzima u obzir postojanje i mogue reakcije drugih, ona nije drutvena. Razlikovao je dva tipa razumijevanja. Postoji aktuelles Verstehen izravno promatrako razumijevanje: mogue je shvatiti da je netko ljutit, promatranjem njegova izraza lica. Drugi tip je erklrendes Verstehen ili objasnidbeno razumijevanje- sociolog mora pokuati shvatiti znaenje nekog djela pomou motiva koji su do njega doveli. Zbog ega drvosjea sjee drva? Da bismo ostvarili ovu vrstu razumijevanja, nuno je staviti se u poloaj osobe ije ponaanje objanjavamo. Moramo sebe zamisliti u njegovu poloaju, kako bismo shvatili motive koji stoje iza njegove akcije. Pokuavao je otkriti veze meu dogaajima i ustanoviti kauzalne odnose. Tvrdio je da je asketski protestantizam prethodio kapitalizmu i da ga nalazimo gotovo iskljuivo u onim zemljama koje su postale kapitalistikima. Nije utvrivalo kako i zato je pridonio nastanku kapitalizma. Kako bi ustanovio vezu, pokuao je razumjeti motive asketskih protestanata da prihvate kapitalistiko ponaanje. Weberov rad na nastanku kapitalizma ilustrira njegovo vjerovanje da drutvene akcije, naroito one u koje su ukljueni mnogi ljudi koji se ponaaju na slian nain, mogu dovesti do drutvenih promjena velikih razmjera, kao nastanka kapitalizma. Premda drutvo moe sadrati institucije i drutvene skupine, ove se institucije i drutvene skupine sastoje od pojedinaca angairanih u drutvenim akcijama. Birokracije- institucije koje vrsto nadziru i njima upravljaju ljudsko ponaanje ili drutvene akcije. Svejedno je smatrao da se one sastoje od pojedinaca koji obavljaju drutvena djelovanja. Tako je mislio da se birokracije sastoje od pojedinaca koji obavljaju racionalna drutvena djelovanja smiljena kako bi se postigli ciljevi birokracija. Tako moderna drutva prolaze kroz proces racionalizacije, dok istovremeno afektivna ili emocionalna akcija i djelovanje na temelju obiaja i tradicije postaju sve manje vanima. Weber je mislio da su birokratske organizacije dominantne institucije industrijskog drutva. Birokraciju je shvaao kao odreenu organizaciju s hijerarhijom plaenih slubenika, zaposlenih na puno radno vrijeme, koji oblikuju zapovjedni lanac. Birokracija se bavi administriranjem, kontrolom, upravljanjem i koordinacijom kompleksnog niza zadaa. Identificirao je razliite tipove djelovanja koji se razlikuju prema znaenjima na kojima se zasnivaju. Ukljuuju: 1. afektivno ili emocionalno djelovanje- potjee iz pojedineva emocionalnog stanja u posebnom trenutku. Ljutnja koja za posljedicu ima vikanje ili fiziko nasilje je primjer. 2. tradicionalno djelovanje- temelji se na ustanovljenom obiaju. Pojedinci djeluju na odreeni nain zbog navike koja je u njih ugraena, jer su se stvari uvijek inile na taj nain. Nemaju prave svijesti o tome zato neto ine; njihove akcije su jednostavno njihova druga priroda. 3. racionalno djelovanje- ukljuuje jasnu svijest o cilju: ona je akcija menadera koji eli uveati produktivnost ili graditelja koji mora izgraditi stambenu zgradu. Cilj je jasno definiran, takoer pretpostavlja sustavnu procjenu raznih sredstava za postizanje cilja i odabir najprimjerenijih sredstava. Mislio je da je racionalno djelovanje postalo dominantan nain djelovanja u modernom industrijskom drutvu. Birokratska organizacija ima jasno definiran cilj. Birokracija je i sustav kontrole koji ukljuuje hijerarhijsku organizaciju u kojoj nadreeni strogo nadziru i discipliniraju djelovanja podreenih. Mora postojati minimum svojevoljnog podvrgavanja viem autoritetu. Legitimnost se moe zasnivati na razliitim tipovima znaenja. Oblik organizacijske strukture ne proistjee iz legitimacijskog tipa na kojem se ona zasniva. Weber je identificirao 3 oblika legitimacije, koji proizlaze iz 3 tipa drutvene akcije. Svako djelovanje prua posebnu motivaciju za poslunost, motivaciju koja se zasniva ili na emocijama, obiajima ili na racionalnosti. Ovi tipovi legitimne kontrole su karizmatska vlast, tradicionalna vlast i racionalno-legalna vlast. 1. karizmatska vlast- organizacijske strukture su fluidne i loe definirane. Oni koji zauzimaju poloaj dijele vlasti s voom njegovu karizmu ili imaju vlastitu. Ne postoji fiksna hijerarhija slubenika niti neka posebna pravna pravila upravljaju organizacijom voa i sljedbenika. Njegovi pripadnici se obino oslanjaju

84

na milostinju ili pljaku. Ova vlast je kratkog vijeka, nakon voine smrti mora se rutinizirati pokret ili na nain tradicionalne ili racionalno-legalne da bi se ouvala. 2. tradicionalna vlast-zacijska struktura ima 2 oblika: prvi je kuanstvo koje ukljuuje roake, odabrane prijatelje i sluge koje ovise o glavi kuanstva, drugi je sustav vazala, kakvi su feudalni gospodari koji se zaklinju na vjernost kralju ili kraljici i dobivaju na temelju toga zemlju. Dunosti oba oblika definiraju se obiajima ali se mogu mijenjati. 3. racionalno-zakonska vlast- stvara posebnu vrstu organizacijske strukture. To je birokracijahijerarhijska organizacija racionalno smiljena kako bi se koordinirao rad mnogih pojedinaca koji obavljaju administrativne zadae veih razmjera i ostvaruju ciljeve organizacije. Idealni tip racionalno- zakonske birokratske organizacije sadri elemente: a) stalne djelatnosti koje su potrebne za ostvarenje organizacijskih svrha distribuirane su na utvren nain kao slubene dunosti. Svaki administrativni slubenik ima jasno definirano podruje odgovornosti. Kompleksne zadae su razlomljene u manje dionice, s pojedinim slubenikom specijaliziranim za posebno podruje. Unutar svakog odsjeka svaki slubenik ima jasno definiranu sferu odgovornosti i nadlenosti. b) Organizacija ureda slijedi naelo hijerarhije, to znai da je svaki nii ured pod kontrolom i nadzorom viega. Uspostavljen je lanac zapovijedanja i odgovornosti pri emu su slubenici odgovorni svom neposrednom nadreenom istodobno za obavljanje svojih vlastitih slubenih dunosti kao i onih koji su pod njima. c) Djelovanjem birokracije upravlja konzistentan sustav apstraktnih pravila i primjena ovih pravila na pojedinane sluajeve. Ta pravila jasno definiraju granice ovlasti pojedinanih slubenika u hijerarhiji. Poslunost nadreenima proistjee iz vjerovanja u ispravnost pravila. Ona nameu striktnu disciplinu i kontrolu, te ostavljaju malo prostora osobnoj inicijativi ili diskrecijskom odluivanju. d) Aktivnostima birokrata upravljaju pravila, a ne osobna razmatranja. Djelovanja su racionalna. e) Slubenici su zaposleni na temelju tehnikog znanja i ekspertize. Jednom kad su zaposleni, slubenici postaju plaeni zaposlenici na puno radno vrijeme, a njihovo zanimanje prerasta u karijeru. Napredovanje se temelji na naelu starijega ili na postignuima, ili oboje. f) Birokratska administracija pretpostavlja strogo razdvajanje privatnog i slubenog dohotka. Slubenici ne posjeduju bilo koji dio organizacije za koju rade, niti mogu koristiti svoj poloaj za privatne dobitke. Idealni tip birokracije se nikad ne moe potpuno ostvariti. Odluujui razlog za napredovanje birokratske organizacije oduvijek je bila njezina isto tehnika nadmo nad bilo kojim drugim oblikom organizacije. Ta tehnika superiornost potjee od kombinacije specijalistikih vjetina podreenih ciljevima organizacije. U usporedbi s drugim oblicima organizacije, zadae se u birokraciji obavljaju preciznije i bre, s manje trvenja i s niim trokovima. Bio je svjestan i mana birokratskih organizacija: strog nadzor slubenika, ogranienih na vrlo specijalizirane zadae, smatrao je ogranienjem ljudske slobode. Uniformne i racionalne procedure birokratske prakse uvelike sprjeavaju spontanost, kreativnost i individualnu inicijativu. Stvara eljezni kavez koji zatvara i ograniava ljude. Proces racionalizacije je besciljan jer razara tradicionalne vrijednosti koje su davale znaenje i smisao ivotu. Za njega je veliko pitanje to se moemo suprotstaviti toj maineriji kako bismo barem dio ovjeanstva odrali slobodnim od ovog parceliranja due, od ove nadmone vladavine birokratskog naina ivota. Mislio je da je birokracija od kljune vanosti za funkcioniranje velikih industrijskih drutava. Posebice je mislio da dravna i ekonomska poduzea ne bi mogla uinkovito funkcionirati bez birokratskog nadzora. Ona je najpotpunija i najuinkovitija institucionalizacija moi ikad stvorena. Vidio je 2 glavne opasnosti ako se kontrola ostavi u rukama samih birokrata: 1. naroito u kriznim vremenima, birokratsko vodstvo je neuinkovito. Birokrati su uvjebani slijediti naredbe i obavljati rutinske zadatke, a ne donositi politike odluke i davati inicijative. 2. u kapitalistikom drutvu, vrhunski birokrati mogu biti pod utjecajem pritiska kapitalistikih interesa i krojiti svoju administrativnu praksu prema zahtjevima kapitala. Tvrdio je da se te opasnosti mogu izbjei jedino snanom parlamentarnom kontrolom dravne birokracije. Politiari su javne linosti, otvorene preispitivanju javnosti i kritikama oporbenih stranaka. Oni stoga odgovaraju za svoje djelovanje. Profesionalnim politiarima nedostaje tehniko znanje koje kontrolira birokracija i oni su malo svjesni njezina unutarnjeg djelovanja i procedura. Oni su uvelike ovisni o informacijama koje im daju birokrati i o njihovu savjetu glede izvedivosti mjera koje politiar eli poduzeti. Politiar moe na kraju zavriti tako da njime upravlja birokrat. Weber je mislio da samo snana parlamentarna vlast moe kontrolirati dravnu

85

birokraciju. Sugerirao je da bi dravni birokrati trebali izravno i redovito podnositi izvjetaje parlamentu i svojim djelatnostima. Procedura za to je parlamentarni odbor ili povjerenstvo, koje e sustavno preispitivati najvie dravne slubenike. Weber se snano suprotstavljao onome to je smatrao jednostranim materijalizmom marksizma. Nijekao je da su ljudska miljenja u potpunosti oblikovana materijalnim ili ekonomskim silama. Vodio je rauna i o odbacivanju jednostranog idealizma, koji smatra da ljudskom povijeu upravljaju ideje i vjerovanja ljudi. Drao je da su vani i materijalni faktori i vjerovanja. Mislio je da se religiozna vjerovanja mogu razviti sasvim neovisno o materijalnim faktorima-primjerice, teolokim argumentima unutar Crkve. Prije no to se kapitalizam mogao potpuno razviti, bilo je nuno imati primjerena vjerovanja i primjerene materijalne okolnosti. Zemlje poput Britanije i SAD-a imale su i materijalne uvjete i vjerovanja asketskog protestantizma, koji su bili nuan preduvjet za razvoj kapitalizma. Kritike: moe se odrediti sredinja slabost Weberove sociologije. Optuivali su ga za metodoloki individualizma- on je htio sve drutvene sile i pritiske objasniti na djelovanja i svrhe naizgled izoliranih pojedinaca. Teko je pomiriti njegovo shvaanje da birokracije otro ograniavaju ljudsku slobodu ili da je drutvo podijeljeno na drutvene klase, s njegovom tvrdnjom da se drutvo jednostavno sastoji od pojedinaca koji odabiru tijek svoga sudjelovanja u skladu s vlastitim motivima. Postmodernisti openito tvrde da birokratske organizacije vie nisu dominantne institucije u suvremenim drutvima. Vjeruju da su organizacije postale puno fleksibilnije, da se u njima manje upravlja pravilima i da su manje hijerarhijske. Organizacije nisu uvijek uspjene u uvjeravanju ljudi da se ono to ine moe opravdati jednostavno pomou racionalnosti. U modernim drutvima ljudi mogu dovoditi u pitanje ciljeve koji se racionalno pokuavaju ostvariti. Mogu je sve vei naglasak na demokratskoj kontroli organizacijskih ciljeva. Weberovi pogledi su bili izvanredno utjecajni. SIMBOLIKI INTERAKCIONIZAM Izrazito je amerika grana sociologije. Razvila se iz rada skupine amerikih filozofa, npr. Johna Deweyja, Williama I.Thomasa i Georgea Herberta Meada. Zaokupljeni su objanjenjem drutvenih djelovanja pomou znaenja koja im pridaju pojedinci. Veinom se usredotouju na interakcijske situacije malog opsega. George Herbert Mead Smatra se utemeljiteljem simbolikog interakcionizma. Ljudi svoju prirodu duguju injenici da su ljudi u meusobnoj interakciji pomou simbola, od kojih su najvaniji sadrani u jeziku. Simbol ne stoji jednostavno za neki dogaaj ili predmet: on ih definira na poseban nain i upuuje kako treba reagirati na njih. Simboli nameu posebna znaenja predmetima i dogaajima, i inei to, uvelike iskljuuju druga mogua znaenja. Simboli daju znaenja kojima ljudi mogu smisleno biti u interakciji sa svojim prirodnim i drutvenim okoliem. Njih su stvorili ljudi i oni se ne odnose samo na bitnu narav predmeta i dogaaja nego i na naine na koje ih ljudi opaaju. Bez simbola ne bi bilo ljudske interakcije niti ljudskog drutva. Simbolika interakcija je nuna budui da ljudi nemaju instinkta koji bi upravljali njihovim ponaanjem. Kako bi preivjeli, oni stoga moraju konstruirati svijet znaenja i ivjeti unutar njega. Pomou simbola daje se znaenje svijetu prirode, s time je omoguena i ljudska interakcija s tim svijetom. Drutveni ivot se moe odvijati samo ako pripadnici drutva imaju veinom zajednika znaenja i simbole. Da bi se interakcija dogaala, svaka ukljuena osoba mora interpretirati znaenja i namjere drugih. To omoguuju zajedniki simboli i preuzimanje uloga- proces koji ukljuuje jednu osobu koja preuzima ulogu druge imaginativno se smjetajui u poloaj osobe s kojom je u interakciji. Ako jedna osoba vidi drugu kako mae rukom ili pesnicom, ona e se staviti u poloaj te osobe kako bi interpretirala namjeru i znaenje. Nakon toga e reagirat na tu radnju. Osoba s kojom je on u interakciji potom e preuzeti njegovu ulogu, interpretirati reakciju i nastaviti ili zavriti interakciju. Na taj se nain ljudska interakcija moe vidjeti kao neprekinuti proces interpretacije, pri emu svatko preuzima ulogu drugoga. Procesom preuzimanja uloga pojedinci razvijaju koncept jastva. Smjetajui sebe u poloaj drugih, oni su u stanju gledati i na sebe. Mora promatrati sebe sa stajalita drugih, razlikujemo dva aspekta jastva.

86

Objektivno JA (me) je vaa definicija sebe u specifinoj drutvenoj ulozi- dobar roditelj, odan prijatelj. JA je vae miljenje o sebi kao cjelini. JA, koji se takoer moe nazvati vaim pojmom o sebi (self concept) izgrauje se iz reakcija drugih na vas i naina na koji vi tumaite te reakcije. Jastvo je naueno u djetinjstvu, postoje 2 glavna stadija u ovom razvoju. Prvi je stadij igranja su djeca koja igraju uloge koje nisu njihove vlastite. Drugi stadij je stadij igre- igrajui igru, djeca sebe poinju vidjeti iz perspektive raznih sudionika. Kako bi igrali igre djeca moraju postati svjesna svog odnosa s drugim igraima. Moraju sebe smjestiti u uloge drugih kako bi procijenila svoju vlastitu posebnu ulogu u igri. Djeca sebe vide kroz kolektivno stajalite drugih igraa. Razvoj svijesti o sebi je bitan dio procesa postanka ovjekom. Ako nisu svjesni sebe, pojedinci nee biti u stanju razgovarati sami sa sobom i misao ne bi bila mogua. Ljudi mogu upravljati svoje vlastito djelovanje pomou misli i volje. Oni sebi mogu postaviti ciljeve, planirati budue radnje i razmatrati posljedice alternativnih tijekova djelovanja. Tako su pojedinci u stanju vidjeti sebe onako kako drugi vide njih. Pojedinci e postati svjesni onoga to se od njih oekuje i pokuat e u skladu d tim modificirati svoja djelovanja. Postat e svjesni openitih stajalita zajednice i prosuivati i vrednovati sebe. Na taj se nain ponaanje regulira pomou oekivanja i stavova drugih. Ljudi e biti skloni djelovati na nain koji je konzistentan i s oekivanim ponaanjem povezanim s posebnom ulogom, i s konceptom jastva te osobe. Drutvene institucije poput obitelji ili drave postoje, u smislu da su im prikljuene posebne drutvene uloge. 1. mnoga kulturna oekivanja nisu specifina. Drutvo oekuje da se nosi odjea, ali postoji izbor koja. 2. pojedinci imaju mnogo izbora s obzirom na uloge koje e preuzeti, imaju element izbora kad odluuju kojim e se poslom baviti. 3. neke drutvene uloge potiu raznolikost ponaanja, od kreatora da razvijaju novu modu. 4. drutvo nema sveobuhvatnu kulturu- postoje supkulture. 5. mnoga kulturna znaenja upuuju na mogunosti, a ne na zahtjeve. Stolica- moe se sjesti na nju, ali se ne mora. 6. ponekad je nemogue djelovati u skladu s drutvenom ulogom, roditelji mogu otkriti da nisu sposobni dobro se brinuti oko svoje djece. Tad je potrebno novo i inovativno ponaanje. Drutvene uloge nisu fiksne niti nepromjenjive. Mead vidi ljude koji istovremeno aktivno stvaraju drutveni okoli, ali su njime i oblikovani. Stoga ovjeanstvo ivi u svijetu simbola koji daju znaenja i smisao ivota i temelj su ljudske interakcije. Herbert Blumer Razvio je ideje svoga mentora Meada. Prema njemu, smboliki intarakcionizam poiva na 3 osnovne premise: 1. ljudi djeluju na temelju znaenja koja daju predmetima i dogaajima, a ne reagiraju jednostavno na izvanjske podraaje, kakvi su drutvene sile, ili na unutarnje, poput organskih potreba. 2. znaenja nastaju u procesu interakcije, a nisu jednostavno prisutna od poetka niti od poetka oblikuju buduu akciju. U izvjesnom stupnju, znaenja se stvaraju, modificiraju, razvijaju i mijenjaju unutar interakcijskih situacija, a nisu fiksna i gotova. 3. znaenja su rezultat interpretativnih postupaka koje provode akteri unutar konteksta interakcije. Preuzimajui ulogu drugoga, akteri interpretiraju znaenja i namjere drugih. Pomou mehanizma samointerakcije pojedinci modificiraju ili mijenjaju svoju definiciju situacije, isprobavaju alternativne pravce akcije i razmatraju njihove mogue posljedice. Kae da se drutvo mora shvatiti kao trajni proces interakcije, koji ukljuuje aktere koji se stalno prilagoavaju jedni drugima i kontinuirano interpretiraju situaciju. Akcija se smatra proizvodom faktora koji djeluju na pojedince i kroz pojedince. Umjesto da se misli da ljudi aktivno stvaraju svoj vlastiti drutveni svijet, oslikani su kao da pasivno reagiraju na izvanjsku prinudu. Njihove su akcije oblikovane potrebama drutvenih sustava i vrijednostima, ulogama i normama koje su dio tih sustava. Blumer shvaa da je akcija u odreenom stupnju strukturirana i rutinizirana. Znanje ne daje precizni i detaljni recept za djelovanje koji se onda mehaniki slijedi u svakoj situaciji. Unutar tih uputa postoji znatan prostor za manevriranje, pregovaranje, meusobno prilagoavanje i interpretaciju. Priznaje postojanje drutvenih institucija i priznaje da one ograniuju ljudsko ponaanje, ali ak i u situacijama gdje prevladavaju striktna pravila, poput birokratskih organizacija, postoji jo uvijek prostor za ljudsku inicijativu i kreativnost.

87

Simboliki interakcionizam - kritike esto su ih optuivali da prouavaju ljudske interakcije u vakuumu. Koncentrirali su se na posebne situacije i susrete, malo govorei o povijesnim dogaajima koji su doveli do tih situacija ili o irem drutvenom okviru unutar kojeg su se one pojavile. Ne uspijeva adekvatno objasniti kako dolazi do standardiziranog normativnog ponaanja i zato su pripadnici drutva motivirani djelovati u skladu s drutvenim normama. Sline su kritike upuene na raun onoga to mnogi vide neuspjehom interakcionista da objasne izvor znaenja kojima oni pripisuju takvu vanost. Interakcionizam ne objanjava podrijetlo znaenja pomou kojih pojedince etiketiraju njihovi nastavnici, policajci i socijalni radnici. Propustili su objasniti najvaniju stvar u vezi sa znaenjem: njegovo podrijetlo. Naglasak na slobodi, slobodarstvu i individualnosti u interakcionizmu moe se jednim dijelom smatrati odrazom amerikog samoshvaanja. Nije se uspio suoiti sa surovijom zbiljom drutvenog ivota, niti je uzeti u obzir. MODERNOST, POSTMODERNOST I POSTMODERNIZAM Moderni teoretiari tvrdili su da su sposobni pruiti razumljivu i konanu teoriju drutva. Postmodernistiki teoretiari poriu takvu mogunost. Modernost i postmodernost su pojmovi koji se koriste za opis razliitih razdoblja u razvoju ljudskih drutava. Modernost Mnogi klasini sociolozi 19. stoljea, poput Comtea, Durkheima, Webera i Marxa, dijelili su zajedniki intelektualni interes prema socijalnim promjenama vezanim za industrijalizaciju. Svi su oni te promjene smatrali bitnim promjenama kojima se oblikovala modernost. Comte je vjerovao da e modernim drutvom dominirati znanost. Utjecaj religije, praznovjerja i Filozofije zamijenit e se pozitivistikom znanou. Weber je vjerovao da e moderno doba sve vie oblikovati racionalizacija i birokracija kako afektivne i tradicionalne akcije budu postajale beznaajnije. Marx i Durkheim manje su isticali znanstveno i racionalno miljenje, ali su obojica imali vrsta stajalita o tome da se drutvo progresivno razvija, Marx- prema komunistikoj utopiji, Durkheim-prema kompleksnome drutvu utemeljenom na organskoj solidarnosti. Slijedei izmjenu godinjih doba, drutvena se promjena smatrala cirkularnom. Obino se smatra da podrijetlo modernoga naina razmiljanja treba potraiti u prosvjetiteljstvu 18. stoljeaveliki europski intelektualni pokret koji je pokuao pomesti sve predrasude prolih generacija i zamijeniti ih racionalnijim temeljem drutvenoga ivota. Nade prosvjetiteljskih mislilaca odrazile su se u Francuskoj revoluciji, a naslijedili su ih ve spomenuti sociolozi 19. stoljea. Postmodernistiki teoretiari tvrde da je prosvjetiteljski projekt naputen u suvremenom drutvu. Ljudi vie ne vjeruju u neizbjenost napretka, mo znanosti da rijei sve probleme, mogunost usavravanja ovjeanstva ili racionalnog upravljanja drutvom. Ljudi su pesimistiniji glede budunosti i puno manje spremni vjerovati da se uistinu moe pronai u velikim teorijama ili ideologijama poput marksizma. Ne vide nikakve jednostavne recepte za svjetske probleme.

Jean - Francois Lyotard - postmodernizam i spoznaja Tvrdi da su se postindustrijsko drutvo i postmoderna kultura poeli razvijati krajem 1950-ih, premda se razina razvoja i dosegnuti stupanj razvoja razlikuju izmeu zemalja i unutar njih. Smatrao je da je taj razvoj povezan s tehnologijom, znanou i odreenim drutvenim razvojima, ali najvanije su promjene u jeziku. ini se da smatra da je drutveni ivot organiziran oko tih jezinih igara. Jezine igre slue da bi opravdale ili legitimirale ponaanje ljudi u drutvu. One su igre u kojima sudionici mogu pokuati procijeniti jesu li odreene stvari istinite ili ispravne. Svaka tvrdnja ili iskaz je potez koji moe pomoi sudioniku u pokuaju da pobijedi u igri- da navede druge da prihvate njegovu verziju onoga to je istinito ili ispravno. U jednostavnim ili predindustrijskim drutvima poput onoga junoamerikog plemena Cashinahua, naracijapripovijedanje pria, mitova, legenda i bajki- glavna je jezina igra. Pripovjeda ustanovljava svoje pravo da

88

govori i legitimnost onoga to govori prema onome tko je on u drutvu. Pripovijesti pomau u priopavanju pravila na kojima se zasniva drutveni poredak; oni igraju kljunu ulogu u socijalizaciji. S prosvjetiteljstvom, narativne jezine igre se openito zamjenjuju znanstvenim denotativnim igrama- u njima je onaj tko govori nevaan: tvrdnje se prosuuju prema tome jesu li istinite ili lane. Primjenjuju se dokazi i racionalni argumenti kako bi se ustanovilo treba li iskaz prihvatiti ili odbaciti. Tvrdi da znanost nije u stanju osloboditi se u potpunosti naracijske spoznaje. Znanost poiva na metapripovijestima- koje daju znaenje drugim pripovijestima, daju osjeaj svrhovitosti znanstvenom istraivanju i osjeaj upravljenosti na drutveni ivot. Pokazuju da ljudi mogu napredovati, pomou znanosti, prema pobjedi nad neznanjem ili tlaenjem. Znanje se takoer opravdava kao neto dobro samo po sebi, to omoguuje ljudima da ostvare svoje potencijale. Ljudi vie ne vjeruju da razum moe pobijediti praznovjerje, da se ljudi mogu usavriti ili da komunizam moe stvoriti savreno drutvo. Postmoderna era ima 2 glavna obiljeja. Prvo, potraga za istinom je naputena budui da su denotativne jezine igre dole na lo glas. Spoznaja se fragmentira u mnotvo razliitih jezinih igara koje su specifine za posebna podruja znanosti ili drutvenog ivota. Drugo, denotativne jezine igre zamjenjuju se tehnikim jezinim igrama. Ovdje se iskazi procjenjuju prema tome jesu li korisni i uinkoviti ili ne. Naglasak se prebacuje s konanih ciljeva ljudske djelatnosti prema tehnikim sredstvima pomou kojih se neto moe postii. Raunalna tehnologija je postala glavna proizvodna snaga. Veina postmoderne znanosti je zaokupljena komunikacijom, jezikom i skladitenjem informacija. Znanje koje se ne moe prevesti u raunalni oblik ili se gubi ili se ne zamjeuje. I ekonomska aktivnost se sve vie usredotouje na informacijske tehnologije. Drutveni ivot se sve vie nadzire i kontrolira pomou kompjuteriziranih strojeva; a kontrola znanja postaje glavni izvor moi. Lyotard spekulira da se ratovi u budunosti nee voditi oko teritorija nego zbog kontrole nad znanjem. Velike teorije o istini, pravdi i napretku izale su iz mode. Postmodernizam nudi mogunost tolerancije i kreativne raznovrsnosti, u kojoj ljudi nisu iskvareni nekom doktrinarnom metanaracijom. Kritika: dokazi kojima se koristi da bi podupro svoje tvrdnje oskudni su i ostavljaju itatelja s malo razloga da odabere Lyotardovu jezinu igru, a ne onu nekoga drugog drutvenog teoretiara. Jean Baudrillard - Simulacije Smatra da su drutva ula u novu, razliitu fazu, a ta se promjena moe vidjeti na jeziku i znanju. Razmjerno je pesimistian prema posljedicama te promjene pa smatra da je rije o zamci iz koje je izlaz nemogu. Tvrdi da se drutvo odmaklo od faze u kojoj je dominirala proizvodnja i koju su oblikovale ekonomske sile ukljuene u razmjenu materijalnih faktora. Sredinja vanost kupnje i prodaje materijalnih dobara zamijenila je kupnja i prodaja znakova i slika koje nemaju gotovo nikakve veze s materijalnom stvarnou. Slike su sve, stvarnost nije nita. Tvrdi da su se znaci u ljudskoj kulturi razvijali putem 4 glavne faze: 1. znaci (rijei, slike) su odrazi temeljne stvarnosti 2. znak prikriva i pervertira jedan dio temeljne stvarnosti. Slike postaju distorzije istine, ali nisu izgubile sve veze sa stvarima koje postoje u stvarnosti 3. znak maskira odsutnost jednog dijela temeljne stvarnosti. Ikone mogu prikriti injenicu da Bog ne postoji 4. znakovi vie nemaju nikakve veze s bilo kakvom stvarnou: postaju vlastiti isti simulacrum (slika neega to ne postoji i to nikada nije ni postojalo). Primjeri: Disneyland se opisuje kao savreni model simulacruma. Rije je o kopiji zamiljenih svjetova, cijeli je Los Angeles svojevrsni svijet utemeljen na priama i slikama koje nemaju nikakve veze sa stvarnou. Pokuaji da se zahvati stvarnost nuno dovode do njezina unitena, stoga kultura znanosti i televizije ne zahvaa nita doli sliku stvari koje nikada nisu postojale ili koje su ve unitene. Mo vie nije nejednako rasporeena, ona je jednostavno nestala. Nitko vie nema moi da promijeni stvari. On tu situaciju usporeuje s nuklearnim naoruanjem, sa situacijom u kojoj obje strane ponitavaju jedna drugu, pa je bilo kakva akcija nemogua. S krajem stvarnosti i njezinom supstitucijom simulacruma, i s krajem bilo kakve stvarne moi, mi smo svi zarobljeni u svojevrsnome zatvoru, nae slobode da mijenjamo stvari vie nema pa smo osueni da stalno izmjenjujemo besmislene znakove. ini se da masovnim medijima, a posebno televiziji pridaje posebnu vanost. ini se da je televizija gotovo iskljuivo odgovorna to nas je uvela u situaciju u kojoj se slika i stvarnost vie ne mogu razluiti.

89

Kritika: pie vrlo apstraktno, za svoje tvrdnje ne nudi sustavne dokaze. Njegova analiza politike postupno degenerira u posve nedokazane tvrdnje. Izgubio je vezu sa stvarnou, a ne postmoderni svijet. David Harvey - marksizam i postmodernost Slae se da se drutvo bitno izmijenilo, ali ne misli da su te promjene neprijeporno bitne. Odbija tvrdnju da su metapripovijesti nadivjele svoju korisnost, jer koristi marksizam kao temelj svoje analize. Vie se trudi objasniti promjene u suvremenim drutvima negoli postmodernisti. On je neomarksist koji je razvio teoriju postmodernosti. Kapitalistiki sustav zadrava 3 bitna obiljeja koja u postmodernizmu nisu nestala: 1. kapitalizam se temelji na ekonomskome rastu, a kada nema rasta, tvrdi se da je u krizi. 2. temelji se na tome da se radnike plaa manje nego to vrijedi roba to ju oni proizvode, tako da se mogu stvarati profiti. 3. dinamian je, uvijek proizvodi nove naine organizacije rada i tehnoloke inovacije, jer poslovni subjekti uvijek moraju biti ispred konkurencije. Razdoblja krize su neminovna-ona dovode do promjena u ekonomiji koje mogu imati vane posljedice za drutvo i kulturu. Smatra da je postmodernost odgovor na jednu takvu krizu koja je zapoela 1973. sve do tad je kapitalizam bio stabilan. U veini zemalja dolo je do stalnoga rasta, sve boljeg ivotnog standarda i relativne harmonije meu drutvenim klasama. Od te godine niz ekonomskih problema pogodio je kapitalistiku ekonomiju. Proizvoai nafte poveali su cijenu, nezaposlenost je poela rasti, profiti opadati i mnoge je pogodila visoka inflacija bez ekonomskog rasta. Pripada onima koji tvrde da je fleksibilnost u poslu (obino zvana postfordizam) poela zamjenjivati fordizam. Smatra da fleksibilna akumulacija ukljuuje nagle promjene na tritu radne snage, u proizvodima i obrascima potronje, u naglijim tehnolokim promjenama, u poveanju zapoljavanja u tercijarnom sektoru, u smanjivanju moi sindikata, u visokoj nezaposlenosti i u smanjivanju sigurnosti za radnike od kojih se oekuje da budu dovoljno fleksibilni kako bi se prilagodili stalno promjenjivim zahtjevima svojih poslodavaca. Biznis se vie ne moe oslanjati na uobiajene i dugorone profite pa se mora stalno prilagoavati kako bi uspio. Te su ekonomske promjene utjecale na kulturne, socijalne, politike promjene. Otkako je masovna proizvodnja postala manje profitabilna, fleksibilna akumulacija je dovela do toga da kapitalizam pone eksploatirati manja trita sa specijaliziranim ukusima, a time i potakla kulturnu raznolikost. Sve intenzivnija geografska mobilnost i razvoj globalnog turizma doveli su do jaeg proimanja razliitih svjetskih kultura. Osjeaj za prostor i vrijeme u postmodernosti je oslabio. Vremena, mjesta i kulture mijeaju se i pribliavaju. To se potom odraava u umjetnosti, filozofiji i socijalnoj misli. Svjetski financijski sustav je postao tako sloen da ga nacionalne vlade ne mogu ni razumjeti, a kamoli kontrolirati. Nije utjecala samo na vlade, nego i na razvoj politikih i socijalnih pokreta. Sve vanija postaju pitanja oslobaanja ena, etnikih nejednakosti i bijede u Treem svijetu. Drutvo je stvarno i sastoji se od vie stvari negoli su to jezine igre ili simulacrum. MODERNE TEORIJE DRUTVA I SOCIOLOGIJA MODERNOSTI Postoje brojni sociolozi koji vjeruju da je mogue racionalno analizirati drutveni svijet, razviti koherentne teorije drutvenoga svijeta i intervenirati kako bismo ga poboljali. Poriu da su metapripovijesti opasne, da je znanje relativno i da je prosvjetiteljski projekt doao do kraja puta. Ken Malik- rasizam je posljedica kapitalistikih drutvenih odnosa, vjeruje da prosvjetiteljsko miljenje prua temelje vjeri da se prema ljudima treba odnositi na jednak nain. Naglaava kako isticanje pluralizma i raznolikosti moe posluiti kao izgovor kojim e se podupirati i opravdavati nejednakost. Anthony Giddens - visoka modernost i daljnji razvoj Ne prihvaa tvrdnju da sve prosvjetiteljska miljenja moramo odbaciti, da za metanaracije vie nema mjesta i da je sve znanje relativno. Odbacuje ideju da su zapadna drutva ula u razdoblje postmodernosti. Tvrdi da moderna drutva karakterizira bra promjena. Promjene naglo obuhvaaju gotovo cijelu zemaljsku kuglu i nisu ograniene na zemljopisno manja podruja. 1. postoji proces distanciranja prostora i vremena. Vremenska koordinata ne ovisi o tome gdje se nalazimo. Standardizirani sustav biljeenja vremena je omoguio razvoj putnog prometa koji su omoguili koordinirano gibanje dobara i ljudi u prostoru i vremenu.

90

2. mehanizam iskorjenjivanja- izdvajanje socijalnih odnosa iz lokalnoga konteksta i interakcije. Omoguuje ljudima da surauju i da se odnose prema ljudima koji ne ive na njihovu lokalnom podruju. Smanjio je vanost lokalnih kontakata i zapoeo razlagati zemljopisna ogranienja. 3. razvoj simbolikih znamena- kudikamo najvanija vrsta je novac, omoguuje razmjenu dobara i usluga izmeu ljudi koji se nikad nisu sreli, da se provode s najudaljenijih zemljopisnih toki, a da se ljudi ne moraju uope sresti. Postojanje kredita omoguuje odgaanje plaanja, a time se smanjuju ogranienja koja su inae vremenske granice postavljale postupku razmjene. 4. razvoj ekspertnih sustava- sustavi tehnikih postignua ili profesionalnih ekspertiza koji organiziraju velika podruja materijalne i socijalne okoline u kojoj danas ivimo. Oni omoguuju ljudima koji ive u doba modernosti da izvode svoje dnevne aktivnosti a da ne moraju imati nikakvo tehniko znanje onoga to rade. Primjer: motociklisti i vozai mogu voziti a da nemaju nikakvo znane o tome kako se grade ceste. Omoguuju da se mnogi aspekti drutvenoga ivota zbivaju, a da pritom nema potrebe za osobnim kontaktima izmeu ljudi ukljuenih u te procese. 5. modernost mijenja temelj na kojemu se gradilo povjerenje. Svoje povjerenje ulaemo u ekspertne sustave koji poduavaju ljude, nadziru i reguliraju njihovo ponaanje. 6. sve vea refleksivnost- odnosi se na nain na koji ljudi razmiljaju i reflektiraju o tome to rade kako bi razmotrili hoe li u budunosti postupiti drukije. Tradicija gubi velik dio vanosti, a refleksivnost postaje norma. Svako se znanje preispituje i revidira. Socioloko znanje reflektira se na drutvo i pomae mu da oblikuje sam socijalni ivot koji to znanje opisuje. Socioloko miljenje oblikuje nain na koji ljudi promatraju svijet i ono utjee na njihove odluke. 7. modernost je globalizirajua- iskorjenjivanje i refleksivnost omoguuju da se socijalne interakcije protegnu na itav svijet, a posljedica je da se drutveni ivot u posebnim regijama sve vie oblikuje prema dogaajima koji se zbivaju na udaljenim mjestima. Modernost se temelji na 4 kljune institucije: 1. kapitalizam- akumulacija kapitala u uvjetima konkurencije na tritu rada i proizvodnje. Kapitalisti uvijek trae nova trita i pokuavaju proizvesti nove proizvode kako bi stekli profit. To ini modernost za pojedinca izvorom nesigurnosti i dovodi do procesa globalizacije. 2. industrijalizacija- iskoritavanje neivih izvora materijalne moi u proizvodnji dobara i sredinju ulogu strojeva u proizvodnom procesu. Stvara golemo poveanje proizvodnosti ljudskoga rada. 3. nadzor- nadgledanje podinjenog stanovnitva u sferi politike. Drava razvija niz administrativnih sustava za motrenje populacija kako bi se ponaanje ljudi moglo kontrolirati. 4. vojna sila- kontrola sredstava nasilja u kontekstu industrijalizacije rada. Giddens raspravlja o 2 socioloke teorije iskustva modernosti: 1. Ljudi su uhvaeni u zamku logike birokratske racionalnosti i imaju malo slobode za samoizraavanje. Giddens odbacuje to stajalite. 2. Modernost obiljeava eksploatacija populacijske mase koja je prirodom kapitalistikog rada otuena od svoje prave ljudskosti. Odbacuje i to stajalite- ona u ivotu ljudi otvara nove mogunosti koje u predmodernim drutvima nisu postojale. Rizici: 1. rast totalitarne moi- proizlazi iz postojanja sustava nadziranja koji omoguuje vrlo jaku kontrolu populacija. 2. kolaps mehanizma ekonomskoga rasta- proizlazi iz nepredvidljivosti kapitalizma, njegovih uspona i padova i iscrpljive prirode odreenih resursa na kojima poiva. 3. nuklearni sukob globalnog ratovanja- ostaje stvarna mogunost jer niz zemalja posjeduje sredstva za masovno unitenje. 4. ekoloki raspad ili katastrofa- stvarna mogunost, nesree s atomskim centralama (ernobil). Globalno zagrijavanje, razgradnja ozonskog omotaa i dr. to ugroava ivot na Zemlji. Tvrdi da prilikom drutvenog planiranja uvijek postoji element nesigurnosti i neizvjesnosti. Na drutvenu prirodu nikada se u potpunosti ne moe uprijeti prstom jer se prilikom pokuaja njezina razumijevanja uvijek mijenjamo, a i drutva su sloena. To ne znai da je nemogue barem grubo pokuati kormilariti molohom (podivljalom stroju goleme snage kojim moemo upravljati do izvjesne mjere ali e se oteti kontroli) modernosti u smjeru u kojemu elimo ii. Posljedice intervencije mogu biti nepredvidljive, ali pomanjkanje bi zavrilo nesreom. Giddens termin postmodernosti rabi kako bi opisao vrstu drutva koja e se moda pojaviti u budunosti. 4 promjene koje e se zbivati u preobrazbi modernosti u postmodernost jesu sljedee:

91

1. kapitalizam e se formirat u sustav postoskudice- trita e i dalje postojati, ali nee stvarati nejednakost jer e za sve biti dovoljno robe. To e se dijelom postii stalnim ekonomskim rastom, ali i smanjivanjem aspiracija stanovnitva bogatijih zemalja. Ima dokaza da u bogatijim zemljama ljudi postaju umorni od negativnih posljedica neogranienoga ekonomskog rasta. Nesretni su zbog prenapuenih prometnica, oneienja, viih stanarina i cijena stanova. Poinju prihvaati da manje plae ustvari mogu poboljati kvalitetu ljudskih ivota. Bogatije nacije morat e prihvatiti potrebu da sa siromanijima podijele dio svog bogatstva. 2. drutva utemeljena na nadziranju stanovnitva zamijenit e drutva s vieslojnom demokratskom participacijom- ljudi sve vie trae pravo da o svim aspektima svojih ivota imaju pravo rei to misle, a to vrijedi na svim razinama. 3. dominaciju vojne sile zamijenit e demilitarizacija- granice se sve vie prihvaaju, razmirica oko teritorija biti e manje. Drave e rado prihvatiti smanjenje golemih trokova gradnju vojnih snaga ili za ratovanje. 4. industrijalizaciju e prevladati humanizacija tehnologije- ljudi su sve svjesniji potrebe da se tehnologija nadzire kako bi se izbjegle katastrofalne posljedice. Sve se vie ljudi brine primjerice za kloniranje, presaivanje organa, genetski modificirana hrana, kako bi se sprijeilo da one prouzroe ekoloke katastrofe i ljudske tragedije. Giddensova vizija je prilino idealistina i apstraktna. Prua alternativu postmodernizmu i teorijama postmodernizma. Upuuje na zakljuak da su tvrdnje o tome da smo uli u razdoblje postmodernosti preuranjene. elimo li kontrolirati rizike suvremenoga drutva i ostvariti potencijale za poboljanje ljudskih ivota, mogli bismo rei da je socioloka imaginacija potrebnija nego ikada.

92