1.

UVOD
1.1. DRAVA I PRAVO SREDNJEG VIJEKA feudalizam se povezuje sa srednjim vijekom od grko-rimske antike do njenog ponovnog roenja u 16. stoljeu poetak feudalizma i srednjeg vijeka vee se uz propast ZRC 476. godine od 5. do 9. stoljea traje razdoblje ranog feudalizma, a klasini europski feudalizam obuhvaa razdoblje od 10. do 15. stoljea pritom postoji ogromna razliitost europskog prostora: romansko-kranski jugozapad i germansko-poganski sjever, grkoortodoksni jugoistok i slavensko-poganski istok europski feudalizam poinje na prostoru rimske Galije koju su naselili germanski barbari ishod su romanizirani Germani rimski poljoprivredni odnosi (bez dravne organizacije) i germanska organizacija vlasti kao vojne zajedno stvaraju feudalni svijet privatizirane drave u kojoj vlast imaju profesionalni ratnici (to je vlast kao injenica moi) LATIFUNDIJE I SALTUSI na ogromnom rimskom prostoru zemlja je obraivana kao veleposjed plantanog tipa (latifundije i saltusi) robovskim radom, a vlasnici su drava i pojedinci (senatori, aristokracija) postoje i sitni i srednji privatni posjedi, te zemlje pravnih osoba Rim svojim irenjem preuzima razliita naslijea, a na prostoru Male Azije, Egipta i Sirije stjee zemlju koju obrauju dravni seljaci, tj. neposredni proizvoai, oni koji nisu bili vlasnici zemlje kad je Rim dosegnuo prirodne granice, pokazala se krhkost unutarnjeg prostora (pobune robova, nezadovoljstvo vojske) kako bi ukinuo klasne, staleke, kulturne, plemenske, vjerske razlike, Konstantin 313. javno prihvaa kranstvo time je elio ublaiti krizu, ali ve je bilo kasno barbari su ve gospodari Rima, jer kontroliraju vojsku neto ranije (poetak 2. stoljea), latifundije poinju oskudijevati u robovima, a poinje ponestajati ratnog plijena i darova istovremeno, ogromni dravni prostor trai brojni vojno-inovniki sloj u kojem svaki sukob moe uzrokovati nedjelotvornost, pa ga treba uzdravati privilegijama i plaama ta sredstva drava treba namaknuti porezima (zemljarina, glavarina) porezima pritisnuti sitni seljaci naputaju svoju zemlju jer ne se ne mogu trino nadmetati s latifundistima latifundisti na svoje posjede naseljavaju slobodne seljake daju im dio latifundije u zakup, a kao zakupninu trae dio plodina ovakav odnos zove se kolonat tako imaju vie koristi nego da zemlju obrauju robovi koje je teko drati u pokornosti i natjerati na rad zbog ovih prednosti, i robovlasnici poinju robovima davati zemlju u zakup (quasi-colonat) javljaju se jo neki oblici: emphyteusis zakupni odnos odreen na dugi i nasljedni rok (do 100 godina) precaria data zakupni odnos bez roka, latifundist moe opozivom dobiti zemlju natrag precaria oblata seljak daje svoju zemlju latifundistu, a ovaj mu istu zemlju daje u prekarij kao vlasnik precaria renumeratoria latifundist daje seljaku jo dio zemlje, jer je biva seljakova zemlja nedovoljna navedeni odnosi oblik su zakupnog odnosa obvezno-ugovorni odnos proizaao iz slobodne volje stranaka meutim, temelj tih odnosa su gospodarski razlozi i nuda (odrivi su dok ostaju u volju obje stranke) kad je drava poela poveavati zemljini porez, ili kad je vrijednost proizvoda opala, ili kad su latifundisti poveavali zakupninu seljak-zakupac je ostao na zemlji dok god je mogao osigurati opstanak (uvjet da mu se ne nude bolji uvjeti) u carstvu se dogaaju razliite stvari: negdje latifundisti zbog nedostatka radne snage vrbovali kolone jedan drugome, a negdje su koloni naputali latifundiste u potrazi za boljim uvjetima (nastaje proletarijat nemaju nita osim djece, proles) u toj financijskoj krizi, drava nastoji smanjiti izdatke, pa provodi reforme: smanjuje inovnitvo, skupljanje glavarine i policijsko-sudske poslove preputa latifundistima lanovi gradskog vijea postaju jamci za isplatu poreza (decurioni) drava se povlai iz nekih javnih poslova uz pojavu gladnih i nezaposlenih, raste i broj pljaki, pa latifundisti stvaraju privatne vojske i odlaze na selo navedene zakupne odnose koristi i drava na svojim saltusima meutim, opa kriza uzrokuje slab prihod od poreza istovremeno, vojska izraava nezadovoljstvo pobunama, pljakama, izvikivanjem svojih voa za imperatore drava poinje kovati neisti novac, pa dolazi do nepovjerenja prema novcu i pada trgovine ova kriza dovodi do plaanja vojske dijelom plodina i na ovom polju razvija se barbarizacija Rima ove promjene ne zbivaju se istodobno u cijelom Carstvu u razdoblju od 2. do 5. stoljea, no taj razvoj prisutan je tijekom cijelog razdoblja i na cijelom prostoru (na vrhuncu za cara Trajana poetkom 1. stoljea, carstvo ima 60 do 70 mil. stan.) PRESTANAK KOLONATA U 3. STOLJEU do prekidanja kolonatskih odnosa dolazi jer su gospodarski neisplativi po uzoru na istone zemlje, drava na saltusima pravno vee slobodne kolone uz zemlju (oduzima im slobodu prekida) slino pokuavaju i pojedini veleposjednici, ali to im ne uspijeva ele nadomjestiti manjak robova, pa nastoje vezati kolone uz zemlju (servus ipsius terrae) da bi rijeio krizu, Konstantin 332. ediktom zabranjuje kolonima prekidanje odnosa tako koloni postaju sve vie vezani uz zemlju kako bi dravi bio osiguran porez od njene obrade (porez slui dravi za izgradnju snane vojske) tako se jedan privatno-pravni dobrovoljni odnos pretvara u nametnuti, neravnopravni odnos kolonat postaje javnopravni odnos jer je u njemu drava stranka koja ne ugovara nego nareuje (kolon je rob drave, a drava je za kolona latifundist) ovi odnosi jo uvijek ne predstavljaju feudalizam, kolonat je samo oblik izrabljivanja, odnosno proizvodnih odnosa

drava je iskljuivo vojska, pa je posve odvojena od latifundija zato iz samog kolonata nije nikla feudalna drava 1.2. BARBARI barbar rimski i grki naziv za ljude nie kulture (to uglavnom znai stranac) na prostoru Europe, barbarima se smatraju Germani ve sredinom 1. stoljea pr. Kr. ulaze u rimski vojno-politiki interes njihov ivot i obiaje opisuju Julije Cezar (O galskom ratu, 55. pr. Kr.) i Tacit (Germanija) oko 150 godina kasnije ivot Germana u Tacitovo vrijeme: na stupnju barbarske plemenske zajednice; poetni stupanj raslojavanja s izdvajanjem plemenske aristokracije zaeci patrijarhalnog ropstva; Germani su zemljoradnici, due ostaju na zemlji, obitelji poinju obraivati zemlju stupanj vojne demokracije plemenska skuptina svih ratnika, plemensko vijee rodovskih starjeina, plemenski poglavica kralj/rex (vojni voa, doivotan, poloaj kralja esto nasljedan) iako im je pradomovina izmeu Rajne i Odre, Germane nalazimo na rimskom prostoru ve u Augustovo vrijeme kao hrabri ratnici, ve od 2. stoljea ine velik dio rimske vojske dinastija Sever nastoji umanjiti germanski utjecaj ilirskim elementom u vojsci, no Konstantin Germane ini gospodarima u dravi (Germani su dali Rimu velike vojskovoe i dravnike) najvei val naseljavanja Germana u Carstvo pokreu Huni 375. godine, a mnoga plemena dobivaju pravo da se nasele u podruje Carstva, posebno na sjeverozapad (dobivaju zemlju pod uvjetom da sudjeluju u rimskoj vojsci) neke rimske legije veinom se sastoje od germanskih plaenika; Germani u plemenskoj vojsci dobivaju zemlju plemena osim davanja zemlje veteranima, Rim ju sada daje i germanskim plemenskim ratnicima ZAKON IZ 398. ishod tog razvoja je Zakon iz 398. koji donose braa Arkadije (car IRC) i Honorije (car ZRC): nareuju rimskim zemljoposjednicima da plemenima kojima je drava odobrila naseljenje ustupe dio svoje zemlje Heruli i Istoni Goti dobivaju 1/3, Zapadni Goti 2/3, Burgundi 2/3 (pleme samo odluuje kako e uivati zemlju) Germani su se puno bre romanizirali u junoj Galiji i Italiji, jer tamo dijele zemlju sa zateenim stanovnitvom, dok germanska plemena na sjeveru Galije sama uivaju dobivenu zemlju (rijeka Loire granica germ. sjevera i rom. juga) dobivenu zemlju Germani dijele po svojim plemenskim pravilima prema stanju unutar plemenske organizacije, to znai da najbolji dio dobiva aristokracija, a ostatak se dijeli po obiteljima pritom rimska drava ne priznaje pravo vlasnitva na provincijalnom tlu o vlasnikom te zemlje smatra sebe, pa na temelju tog prava izvodi svoje pravo na ubiranje poreza (glavarine) o pojedinci mogu stei potpuno, trajno i nasljedno vlasnitvo zemlje samo u Italiji i provincijama s ius Italicum o zato zemlje bez iuris Italicum nisu optereene porezom sve do 4. stoljea (zemljarinom) ova razlika nastaje jer rimska drava ratnim osvajanjem (occupatio bellica) pokorenom stanovnitvu dozvoljava uivanje te zemlje pod uvjetom plaanja tributa (poreza) Germani taj porez plaaju odreenim brojem ratnika oni su jo uvijek polunomadi i naputaju zemlju nakon par godina zato nakon njihovog osamostaljenja u trenutku rimske propasti ne dolazi do pravnih promjena (oni su zemlju ve uivali, a carske domene u Galiji dovoljne su njihovim voama) UREENJE BARBARSKIH PLEMENA Germani slue u plemenskoj vojsci kao lanovi pratnje plemenskog voe (comitatus) ili u redovima svih ratnika plemena oko plemenskog voe je njegova pratnja (obino konjica) koja dobiva najvei i najbolji dio ratnog plijena osvojene domene obrauju robovi, koloni (Germani ih zovu liti, a Langobardi aldion) pravno su vezani za zemlju, poluslobodni, nastali na razne naine (koloni, ratni zarobljenici) obdarenici dobivaju zemlju u faktino uivanje smatraju da su plijen stekli zalaganjem isto kao i kralj to je nagrada za sudjelovanje u ratu; veza obdarenika s plemenom i kraljem je krvna veza, te veza s plemenskim obiajem odnos izmeu kralja i obdarenika nije slubeniki, plaeniki, nego odnos suplemenika (za razliku od rimskih odnosa) vrijednost zemlji daju i poveavaju malobrojni obraivai, a najbolje zemlje postaju predmet elja monika u ovom svijetu plemenskog morala, temelj odnosa meu pojedincima su ratnika estitost i vjernost to vrijedi i za kralja, iji ratniki i moralni ugled brani privrenost lanova njegove pratnje tako odnos kralja i pratnje/suplemenika postaje obiajni ugovorni odnos u kojem svaka strana ima prava i obveze odnos svih suplemenika i kralja donekle je slian, ali prava i obveze svih prema kralju i njega prema svima nisu iste istie se odnos kralja i njemu bliskih ratnika vazalitet (slino hetairoima kod Homera, devotima kod Gala) VAZALITET I BENEFICIJ veza vazala i kralja je obiajna, plemenska, osobna, ljudska traje koliko i osobni odnos, pa je promjenjiva i nesigurna tako s prostorno-vremenskom udaljenosti vazalni odnos postaje nedovoljan plemensku koheziju je kao osnovu odnosa kralja i vazala potrebno zamijeniti novom (nemogue jer je prisutna na nioj razini, izmeu aristokracije i njihovih rodova) zato, jedno stoljee nakon poetka Franake kraljevi postaju sunjevi plemenske aristokracije, vazala predstavnik vazala postaje maior domus voditelj kraljevog dvora, sredita dvorskih spletaka zato krajem 7. stoljea Franaka poprima izgled rastoenog konglomerata rodovsko-plemenskih jedinica tada crkva poinje zauzimati praznine koje ostavljaju odsutnost plemenske svijesti, naglaena pojedinanost te uloga imetka kao mjere sposobnosti i razlike crkva neuspjeno posee za rimskim poimanjem prava i drave, za cjelovitom kranskom ekumenom u odnosu prema nadiruem Islamu (kroz panjolsku) kranska doktrina i poduka ipak su bili slab vapaj tek je teina zbilje probudila svijest o opasnosti

franaka narodna pjeaka vojska nije mogla zaustaviti arapsku konjicu, a osvajaki val zaustavljen na rijeci Loire prisilio je Franke da openarodnu pjeaku vojsku zamijene profesionalnom, stalnom konjicom franako drutvo po prirodi je moglo prihvatiti samo ve postojea sredstva podjele zemlje vazalitet i beneficij sada nastaje potreba spajanja tih institucija, pa vazalitet kao ugovorni, privatnopravni odnos, kao osobna vojna sluba, dobiva imovinsko jamstvo beneficij (zemlja je dana kao beneficij, plaa pojedincu dok god se odaziva vojnom pozivu) ta veza ostaje utemeljena na osobnom odnosu, a zemlja je dar do opoziva koji je takoer uvjetan ipak, franako drutvo nije potpuno zaboravilo obiteljsku krv i naslijee u samom slubenom odnosu, a bilo je i daleko od spoznaje o dravi kao trajnoj instituciji koja ne bi bila isto to i osoba njenog nositelja ujedno dolazi i do nove barbarizacije (naseljavanje Normana), a veza vazalitet-beneficij opet poinje pucati vazalitet je oslabljen obiteljskim nasljednim beneficijem franaki kraljevi doputaju da beneficij bude nasljedan to je bilo suprotno prirodi vazaliteta, pa on postaje ugovorno imovinski obiteljski patrimonijum (oevina, nasljedno dobro) tako se vazalitet pribliava privatnopravnom imovinskom ugovoru, a vlast rimskom pojmu vlasnitva tako od 10. stoljea nastaje feud nasljedni posjed vezan uz odreene (uglavnom vojno-konjanike) slube koji se stjee ugovorom koji za obje stranke stvara prava i obveze; uivatelj tog posjeda naziva se feudalac KMETSTVO seljaci su, kao i zemlja, objekt imovinsko-vazalnih poslova beneficij nisu uvijek zemlje koje obrauju robovi i koloni, nego i zemlje koje obrauju slobodni seljaci koji ne mogu preuzeti vojne obveze kao vazali/podvazali/vojno osoblje tako dio seljaka ostaje proizvoako-poljoprivredna klasa i povlai se iz vojne slube oni obraivanjem zemlje i svojim obvezama u plodinama izdravaju vazale i omoguuju im sudjelovanje u vojsci feudalac sad ne treba robove kako je bitna obrada zemlje, dovoljan mu je obraiva kojem e priznati obiteljsko dobro (hufe, houba, mansus) uz uvjet davanja naturalnih daa da bi feudalac dobio dae, treba mu stalnost radne snage zato nastoji vezati seljaka uz zemlju tako od 10. do 12. stoljea u Zapadnoj Europi ropstvo i slobodni seljaci nestaju, a neposredni proizvoai bivaju izjednaeni u statusu kmeta, kao proizvoaa vezanog za zemlju (ipak, jo je bilo i robova i slobodnih seljaka, ali u manjoj mjeri) kmetstvo je, dakle postalo prevladavajui oblik, ali tijekom cijelog feudalizma se zadravaju alodijalci (slobodni seljaci) EUROPSKI FEUDALIZAM (KUGA, KRANSTVO) usporedno s poetkom feudalizacije (sredina 8. stoljea), europsko stanovnitvo je pokoeno kugom taj demografski pad je jedan od imbenika feudalizacije (manjak radne snage potie feudalce da seljake veu uz zemlju, ali ih ne svode na robove) to je imbenik prisilne vezanosti uz zemlju kao nadomjestak za nedovoljnu ekonomsku prinudu koja bi zadrala seljaka tada zapadna Europa ima oko 15 milijuna stanovnika; u 10. stoljeu zapoinje demografski rast koji uzrokuje i opi gospodarski napredak (traje sve do nove kuge 1348. i stradanja u Stogodinjem ratu) odnosi u poljoprivrednoj proizvodnji u Galiji od 3. do 5. stoljea bili su gospodarska osnova nad kojom se die vazalskobeneficijski odnos kao osnova organizacije vojske koja je uvijek bit drave i vlasti, te nosilac njenog monopola nasilja takav gospodarski, pravni, politiki sustav nazivamo feudalizam svi konstitutivni elementi feudalizma su izgraeni tijekom 10. stoljea (vitetvo, kmetstvo, te kranstvo kao njegova ideologija) kranstvo je za feudalizma poistovjeeno s novom vlasti i dravom vrlo rano poelo se upletati u politiku, robovlasniku dravnu zbilju, i to u tolikom stupnju da i veliki crkveni oci tog razdoblja piu loim latinskim, a duhom su u svom vremenu ipak, i takav nivo pismenosti bio je dovoljan da sveenikom sloju pribavi atribut uvara i obnovitelja klasine uenosti od 10. stoljea poinje i jae vezanje kranstva uz crkvu kao dravnu instituciju poinje doba klerikalnog diktata poetak tog razdoblja simbolino oznaava Dictatus papae Grgura VII Hildebranda iz 1075. godine veza kranstva i feudalizma bit e vrlo jaka, pa e od reformacije trajati njihovo odvajanje zbog te veze se pojmovno esto poistovjeuju feudalizam i kranstvo, a slika mranog doba odnosi se na oboje

2. POVIJESNI PREGLED
2.1. UVOD germansko pleme Franaka je ve sredinom 4. stoljea na podruju Galije najvaniji meu njima su: Salijci u dananjoj Belgiji, ire se do Loire; Ribuarci oko srednje Rajne, izmeu Metza i Aachena oni kao rimski saveznici dobivaju zemlju za obraivanje, a sudjeluju i u borbama protiv drugih germanskih plemena 451. u bitci na Katalaunskim poljima zajedno s Rimljanima pobjeuju Atiline Hune, pa poinju biti svjesni svoje moi u to vrijeme, barbarski narodi su samo prividno podloni caru u Raveni (sredite ZRC od 402.) tako ve sredinom petog stoljea prestaju posljednji ostaci rimske vlasti u Galiji i Hispaniji, a u ostalim dijelovima vlast preuzimaju Germani Zapadni Goti vladaju podrujem od Gibraltara do Loire, Vandali su gospodari sjeverne Afrike i zapadnog Sredozemlja, a Burgundi vladaju podrujem oko Rhone i dijelovima Recije (vicarskoj) u Italiji, carevi postaju samo orue germanske vojske koja preuzima stvarnu vlast (u 20 godina izmijenilo se 7 careva) 475. vojskovoa Orest rui cara Julija Nepota i svog sina Romula imenuje carem, kao Romula Augustulusa (caria) Romul zapravo nema vlast, jer se ona nalazi u Orestovim rukama nakon to germanska vojska nije dobila podjelu zemlje, ona 476. godine postavlja svog zapovjednika Odoakara za cara, a on im daje zemlju u dolini Poa

istoni car Zenon priznaje Odoakara patricijem Italije, a 488. proglaava Teodorika, kralja istonih Gota, rimskim vojskovoom koji treba osloboditi Italiju od Odoakara (tako se htio osloboditi istonogotskih napada i pustoenja) Teodorik zatim od saveznika postaje samostalni vladar Istono-gotske drave, koja obuhvaa dananju Italiju, Provansu, vicarsku, Austriju i Balkan do Drine 2.2. FRANAKA PATRIJARHALNA KRALJEVINA OD 5. DO 8. STOLJEA KLODVIG MEROVINKI (vlada 486. 511.) posljednji ostaci rimske vlasti jo postoje u Galiji sin zapovjednika rimskih eta Siagrie proglaava se kraljem Rimljana na tom prostoru uskoro dolazi do obrauna meu germanskim plemenskim voama, iz kojih se izdie Klodvig Merovinki Klodvig se namee kao voa, kralj Franaka 486. pobjeuje Rimljane u bitci kod Soissonsa, ime nastaje franaka drava Germani saveznitvo uvruju mijeanjem krvnih veza, pa Klodvigova sestra postaje Teodorikova ena, Teodorik svoje keri udaje za zapadnogotskog kralja Alariha II i burgundskog kralja Sigismunda, a Sigismund udaje svoju ker za Klodviga svi Germani osim Franaka primaju kranstvo krajem 4. stoljea,i to u Arijevom tumaenju koje je proglaeno herezom na koncilima u Niceji i Carigradu Franci ive na sjeverozapadnim granicama carstva, pa jo jedno vrijeme ostaju pogani tako je i Klodvig bio pogan, no shvatio je znaenje borbe slubene crkve s arijevskom herezom da bi pridobio crkvu protiv ostalih germanskih kraljeva-arijevaca, 498. prima kranstvo u Reimsu od biskupa Remigija njegova mo u to vrijeme raste, no ne zbog primanja kranstva, nego zbog ratnih uspjeha protiv Alemana i Zapadnih Gota on stoluje u Parizu (glavno sredite Merovinga uz Metz), a osvojene krajeve proglaava kraljevskim domenama Klodvigovom smru, Regnorum Francorum dijele njegova 4 sina svaki kraljuje svojim dijelom, iako to nisu cjelovite kraljevine; u meusobnim sukobima i ratovima protiv Burgundije poginula su 3 sina, a preivio je jedino Klotar KLOTAR (vlada 556. 561.) i PODJELA FRANAKE NJEGOVIM SINOVIMA vlada cijelom Franakom; u to vrijeme pripojeni su joj prostori germanskih plemena istono od Rajne (Alemani, Bavarci) Klotarova smrt dijeli dravu na 4 dijela njegovim sinovima jedan od njih umire, a preostali poinju rat oko podjele vlasti taj rat traje 20 godina, u tom razdoblju jaa aristokracija, pa je Franaka podijeljena na 3 dijela: 1) Austrazija sjeveroistono od Pariza i njemake zemlje; sjedite je Metz 2) Neustrija zapadno i sjeverno od Pariza; sjedite je Pariz 3) Burgundija juno od Pariza; sjedite je Orleans podjela nije prostorno cjelovita, jer svaki od brae ima i dijelove u Akvitaniji, juno od Loire ratovi se nastavljaju iduih 30 godina, dolazi do meusobnih sukoba unutar franake plemenske aristokracije, to utjee u na poloaj kraljeva-brae Merovinke loze; 614. donesen je Edictum Clotarii (Vjena konstitucija): o ujedinjuje se vojno austrazijsko i crkveno-zemljino burgundsko plemstvo o predvode ih austrazijski monici, biskup Metza Arnulf i Pipin Stariji Landenski, nadstojnik dvora o oni na dravnom saboru u Parizu priznaju neustrazijskog kralja Klotara II kraljem cijele drave ovim ediktom potvrena je mo aristokracije car se njime obvezuje da e za upravitelja upravnih jedinica (grofovija) imenovati plemie iz odnosnih podruja, a grof e biti nadlean za sve poslove na svom podruju vlast preuzima aristokracija, pri emu najvaniju ulogu ima majordom kasnije imenovana 3 majordoma za svaku pokrajinu DAGOBERT I., ARNULF i PIPIN II. Dagobert I. 628. nasljeuje Klotara II kao njegov jedini sin smatra da je vojnim uspjesima stekao dovoljno moi da skri aristokraciju i preuzme vlast, no Arnulf i Pipin Stariji (kasnije utemeljitelj Karlovia) ga prisiljavaju na ustupke plemstvo uvia dizanje nove moi umjesto kralja, koju predstavljaju Arnulfingi, potomci keri Pipina Starijeg udane za sina biskupa Arnulfa , te ratuje protiv njih iduih 20 godina 680. Pipin Srednji Herstalski ipak postaje majordom Austrazije, a 687. i majordom cijele Franake (ujedinjena 200 godina nakon Klodviga, ali sada stvarnu vlast ima majordom, a ne kraljevi) nakon smrti majordoma Pipina II, 714. godine dolazi do sukoba oko naslijea: dvorska struja podrava Pipinova maloljetnog unuka kao jedinog preivjelog mukog potomka ribuarsko plemstvo podrava Pipinova vanbranog sina Karla on orujem osvaja vlast i postaje jedini majordom KARLO MARTEL (majordom 717. 741.) njegova drava ima oblik saveza vojska pokrajina neke su plemenske, a neke etniki vrlo raznolike uz Karlove ratne uspjehe i vojne sposobnosti, osnova njegove moi je i vanjska opasnost, koja ujedinjuje zemlju u obrani Karlovi vojni uspjesi: najprije je zadobio vlast u Austraziji, a zatim u Neustriji i Burgundiji; zatim je osvojio Akvitaniju, pa pokorio Frize, Alamane i Sase, a 732. kod Poitiersa izbacuje Arape iz Akvitanije sukob s Arapima ujedinjuje francusku aristokraciju i crkvu, koja se stavlja u slubu obrane kria od mjeseca Arapi prijete i Italiji i Carigradu, pa u Bizantu nastaje duboka kriza vjere i carstva ( ikonoklastika kriza, 730. do 843.) Karlo Martel uspjeno se brani od Arapa, no istovremeno mora kontrolirati pojedina plemena svoju vojnu uspjenost temelji na stvaranju konjice uspostavljene na vazalno-beneficijarnom odnosu (vazali vojnim uspjesima stjeu nove beneficije) KARLMAN I PIPIN MALI (majordom od 741., kralj 751. 768.) Karlo Martel je prije smrti Franaku podijelio na dva majordomata dvojici svojih sinova Karlmanu i Pipinu Malom to uzrokuje sukobe plemena i aristokracije, te roaka koji trae prava; poinje poistovjeivanje crkve s franakom vlasti Karlman se 747. povlai u samostan, a Pipin ostaje jedini majordom za cijelu Franaku, te vlada u slubi Merovinkog kralja

merovinki kraljevi su posve u rukama majordoma, koji svoju vlast osiguravaju i poticanjem degeneracije kraljeva, koja poinje gubitkom ratnikih svojstava zato na narodnom saboru plemstva u Soissonsu 751. Pipin biva proglaen kraljem kako odluka sabora nije dovoljna da Pipinovi preci preuzmu kraljevsku vlast, trai se potvrda od pape iz Rima tako kranstvo dobiva ulogu ideolokog arbitra papa odgovara potvrdno, poistovjeujui faktinu vlast s legitimitetom smatra da je vlast kao injenica boji dar, stoga ju treba i pravno priznati nakon toga, Bonifacije kruni Pipina za kralja, a zadnji merovinki kralj je smjeten u samostan (uloga politikog zatvora); faktina vlast majordoma postaje priznata i de iure 2.3. SLABLJENJE KRALJEVINE OD 8. DO 10. STOLJEA PIPIN MALI u ovom razdoblju od 8. do 10. stoljea Franaka drava i rimska Crkva ujedinjuju cijelu zapadnu Europu, pa razlike izmeu romaniziranih junih Germana i njihove germanske brae sjevernije od Seine postaju sve vidljivije Pipin Mali uskoro mora vratiti papi uslugu: Langobardi osvajaju bizantski Ravenski egzarhat, unutar kojeg je i Rim ugroeni papa odlazi u Pariz traiti pomo od Pipina, a 754. ga kruni u parikoj crkvi St. Denis daje mu naziv patricius Romanorum, koji je dotad nosio ravenski egzarh Pipin istovremeno od Langobarda oduzima Ravenski egzarhat i daje ga papi na upravu tako je uspostavljena Crkvena drava (Patrimonium beati Petri), a papa postaje njezin poglavar papa se ovom prilikom nagodio s Pipinom o vraanju crkvenih posjeda crkvi Karlo Martel ih je davao vojnicima kao beneficije da spasi Franaku i kranstvo od Arapa, no sada su Arapi jo samo u Septimaniji, ne predstavljaju opasnost kako je Pipinova vojna snaga poivala na interesu vlasnika beneficija, on ih ne oduzima vojnicima, nego odreuje proizvoaima na tim zemljitima da daju 2/10 crkvi kao bivem vlasniku (jedan dio ve daju beneficijarima) tako se poveava optereenost seljaka, pa nastaje oblik crkvenog poreza zahvaljujui beneficijarnom sustavu, Pipin je istisnuo Arape i zavladao dravom od Pireneja do Tiringije, od Italije do Sjevernog mora uz potvrdu sabora velikaa, Pipin Mali svoju dravu ostavlja sinovima Karlu i Karlmanu KARLO VELIKI (kralj 771. 814.) odmah nakon Pipinove smrti, Karlo i Karlman postaju neprijatelji Karlman je ubrzo poginuo, a njegova udovica bjei Langobardima koji pokuavaju prisiliti papu da Karlmanove potomke proglasi kraljevima papa se odupire, a Karlo 774. upada u Italiju i proglaava se rex Francorum et Langobardum atque Patricius Romanorum dodaje si i naziv kralj po milosti bojoj, te zapoinje s ratovanjem i osvajanjima: o u okrutnim ratovima gui Sase, Langobarde i Bavarce o osvaja srednju Europu, dolazi do slavenskih plemena u Poljskoj i Avara u Panoniji o radi obrane od Avara uspostavlja Istonu, Karantansku i Furlansku marku o najosjetljivije podruje su istone granice Franake, gdje se sukobljava s Bizantom (ovdje ive i Hrvati) tako vlada ogromnom dravom na prostoru zapadne i srednje Europe, a papa ga na Boi 800. kruni kao cara Rimljana papa pritom eli odvojiti Rim od Carigrada, pa ne priznaje caricu Irenu kao cara Rimljana; krunjenje Karla je ujedno i oblik poricanja Franaka kao vladajueg naroda Karlo je shvatio papine motive, pa se odmaknuo od pape uz to, njegova mo se oslanja na ratna osvajanja, pa je primanje krune bez suglasnosti franakih velikaa bilo strano njegovom poimanju vlasti zato on trai nagodbu s Bizantom, pa je uz odreenje granice potpisan Aachenski mir 812. godine koliko je Karlo osjetio papinu namjeru da ga uini svojim oruem, vidljivo je i u Karlovom krunjenju sina Ludviga za suvladara i nasljednika (813.) bez ikakvog sudjelovanja pape i Rimljana crkva je svjesna Karlovog uzmicanja, pa izrauje lanu Konstantinovu darovnicu (Donatio Constantini) o crkva ju izdaje jer ne eli da izgleda kako papa svoju svjetovnu vlast duguje barbarskim Karloviima o po njoj, Konstantin Veliki 330. naputa Rim i predaje papi vlast nad cijelim zapadnim svijetom o naime, crkva ne eli temeljiti svoju vlast samo na teologiji, nego na rimskom etatistikom legitimitetu o Karlo to ne prihvaa smatra da ima carstvo od samog boga, a i u dogmatskim pitanjima je iznad pape tako Karlo ostaje tradicionalni franaki kralj vlast izvodi iz snage oruja svojih ratnika koji ine narodnu skuptinu nije mu bila bliska rimska ideja o cjelovitosti drave, pa je jo za ivota podijelio dravu svojim sinovima kako ga je nadivio samo jedan od trojice, Ludvig, Franaka ostaje ujedinjena jo neko vrijeme LUDVIG POBONI (814. 840.) uklanja sve suparnike okrutnim mjerama ubojstva, osljepljivanja, zatvaranja u samostane da bi sauvao jedinstvo carstva svoju vlast dokazuje uzastopnim krunjenjima, a umjesto ratnika okruuje se sveenicima 817. naputa germansku tradiciju podjele drave odreuje najstarijeg sina Lotara carem, a ostale sinove ini podlonima eli oduzeti crkvene zemlje beneficijarima i vratiti ih crkvi, to protiv njega okree vojsku i vlastite sinove nakon 2 svrgavanja, morao se pokoriti sinovima jer ga je vojska napustila poinje borba sinova za zemlju MIR U VERDUNU 843. nakon 13 godina sukoba, tri brata sporazumom dijele Franaku na 3 podjednaka dijela: 1) Ludvig njemaki dobiva zemlje istono od Rajne naseljene Germanima 2) Karlo elavi dobiva zapadne, francuske zemlje 3) najstariji Lotar dobiva uski pojas od Sjevernog mora do Rima, te prima titulu cara

843. Karlo elavi se obvezao da nee uzimati beneficije vazalima ograniava kraljevo pravo raspolaganja beneficijima Verdunski mir esto se uzima kao kraj Franake kao jedne drave, jer vie nee biti uspostavljeno vojno jedinstvo uskoro Europu naseljavaju sjeverni germanski narodi, posebno Normani i Sasi, koji zadravaju plemensku koheziju ona e postati temelj vojne moi saske vojvodine koja se 962. predvoena Otonom die do carstva tako je obnovljeno Karlovo carstvo, ali kao Rimsko carstvo njemake narodnosti Franaka kao carstvo i jedinstvena drava prestaje postojati ve krajem 9. stoljea, sa zadnjim Karloviima njezin kraj oznaava poetak izgraenog feudalizma na podruju zapadnoeuropskih drava

3. DRUTVO I GOSPODARSTVO
ivot Franake dijeli se na 2 razdoblja (Merovinzi i Karolinzi) razlike su uglavnom vjerske, politike, pravne prirode u cijelom razdoblju jedini oblik materijalne proizvodnje je poljoprivreda, a u tom pogledu ne razlikuju se ni rimska Galija i Franaka, osim u stupnju obiljeja Galije: zbog brojnih veleposjeda, promet dobara je ogranien i vren bez sudjelovanja neposrednih proizvoaa veleposjedi poinju nestajati (nesigurnost, ratovi, pljake privredna anarhija), svaki kolon obrauje svoj mansus preostali veleposjedi u junoj Galiji su vie zaputeni posjedi nego ive proizvodne cjeline DRUTVENA STRUKTURA U FRANAKOJ nije svugdje i uvijek ista u Austraziji prevladava germanska plemenska organizacija, slobodno stanovnitvo irenjem na jug, Franaka nasljeuje rimske strukture (robovi, koloni) ostavlja osvojena podruja starosjediocima, ali pokoreni seljaci duni su obraivati zemlju i davati joj porez u dijelu proizvoda ti seljaci se s vremenom izjednaavaju u statusu kolona kmetova (ine oko 90% stanovnitva u 9. stoljeu) u takvom svijetu polunomadske poljoprivrede vlada krajnja nesigurnost svakog poloaja, pa i imovinskih prava do 12. stoljea i glosatora, pojam vlasnitva je gotovo nepoznat, a prava na zemlju imaju znaenje posjeda i plodouivanja takoer, Europi nedostaju proizvoai, a ne zemlja (650. godine Europa ima oko 18 milijuna, oko 900. najmanje, a zatim raste do sredine 12. stoljea do 42 milijuna stanovnika) odnos sjemena i ploda je oko 1/3, a vrlo rijetko 1/4 upravo to je izvor materijalne nesigurnosti koja uzrokuje glad, ali i mentalnu nesigurnost razliitost odnosa na zemlji je izjednaena obvezom davanja dijela priroda beneficijaru (kralj/crkva/vazal); razlika izmeu proizvoaa je u stupnju davanja Franaka gotovo ne poznaje trite i promet dobara, a cirkulacija novca gotovo ne postoji (ima lokalnu vrijednost) Karlo Veliki provodi monetarnu reformu nakon koje novac postaje obraunska jedinica; nesigurnost i slabost putova su razlog da se uglavnom moe raunati samo na mjesne proizvode osim toga, izrabljivanje je posebno teko u nerodnim godinama, kad se seljaku oduzima preko pola uroda (posljedice: glad koja ak uzrokuje i ljudoderstvo) glad i ratovi uzrokuju epidemije (kuga 560. i 740.) koje uzrokuju pomor stanovnitva; prosjeni ljudski vijek je 30 godina Franaka je posve seljaka zemlja gradovi iz rimskog vremena nestaju ili postaju seljaka naselja i kamenolomi drvo je skoro jedini graevni materijal, a kovine (eljezo) se uglavnom koriste za vojnu opremu KRISTIJANIZACIJA I NOVI DRUTVENI SLOJEVI tek u 8. stoljeu Franaka postaje kranska zemlja glavno sredite su samostani (od 7. stoljea) koji nose i sva obiljeja feudalne proizvodne jedinice, jer je ideal samostanskog gospodarstva puna samodovoljnost i nezavisnost samostani su sredita uenosti, a obnavljaju i neka osnovna znanja do 10. stoljea uope nema tehnikih pronalazaka, a tada dolazi do usvajanja novih tehnologija (mlin i hidraulina energija, eolska energija, tropoljni sustav) i gospodarskog napretka usporedno s tim, nastaju novi drutveni slojevi: oni koji mole (oratores), koji ratuju (bellatores/miles), koji rade (laboratores) franaka rodovska aristokracija iz zemljino-slubenike evoluira u vojnu, jer vlast ima izrazito vojna obiljeja vlast je monopol nasilja, pa vladajua klasa izrabljuje podreenu u tolikoj mjeri da se vlast izjednaava sa silom KRANSKA CRKVA kranska crkva priznaje faktinu vlast kao najviu, ali joj pokuava pripisati obiljeja legaliteta (svaka vlast je od boga) oslanja se na trajnost obiaja (simbolizira vjenost boga), pa u 9. stoljeu nastaje krilatica: Bog je rekao, moje je ime obiaj to je vidljivo u razlici obiaja koji vrijede za faktinu vlast pojedinih feudalaca i obiaja koji vrijede za crkvu kao trajnu organizaciju iz te hijerarhije proizlazi samosvijest crkve, ali u njoj je sadran paralelizam svjetovne i duhovne vlasti u 10. stoljeu samostan Cluny utemeljuje doktrinu koja dokida taj paralelizam crkvena vlast je izraz Boga i njegove vjenosti, pa svjetovna vlast mora biti posve u slubi boanske, ideoloke tako u 11. stoljeu (za Karla Velikog) izbija sukob izmeu najviih predstavnika tih vlasti, cara i pape : car i feudalci se pozivaju na obiaj koji daje prednost germanskom faktu crkva takav obiaj odbacuje, a potom odbacuje i samo poistovjeivanje boga i obiaja papa Grgur VII izjavljuje: Bog nije rekao, moje je ime obiaj. to sve uzrokuje postanak sveenstva kao posebnog stalea, njegovo odvajanje od sloja svjetovnih feudalaca crkva moe raunati na podrku kmetova, jer se ima ulogu zatitnika slabih i nemonih od naoruane feudalne klase crkva u 10. stoljeu zapoinje borbu za boji mir protiv feudalaca, ali i borbu za preuzimanjem mjesta najkrupnijeg feudalca ORGANIZACIJA POLJOPRIVREDE u Franakoj postoje sitni seljaki posjedi (naseljeni Germanima) i veleposjedi (pripadaju kralju, vazalima, uskoro i crkvi)

veleposjede obrauju koloni, robovi i slobodni seljaci; obdarenik moe dobivenim posjedom raspolagati za ivota, a nakon smrti taj posjed dijeli sudbinu njegove ostale imovine (ovo vrijedi do 8. stoljea) tijekom 7. stoljea stvara se novi veleposjed: dolazi do raslojavanja unutar plemena, pa se plemenska aristokracija smatra vlasnikom sve zemlje svojih suplemenika pojedini monici dotad slobodne seljake prisiljavaju da se priznaju njihovim, te da im daju dio prinosa sa zemlje crkva takoer stvara velike posjede pojedinci joj daruju zemlju ili ih ona prisvaja (obrauje ih sama ili uz pomo seljaka) dva stalea: neposredni proizvoai (robovi, koloni, slobodni seljaci) i oni koji dobivaju dio priroda (vojska i sveenici) vojska je najbrojnija profesionalizira se, postaje posebni stale, poistovjeuje vlast sa svojim maem (vojnika drava) od kraja 9. stoljea, Franaka je drava vojne sile (do tada jo postoji vezanost vojske uz plemena, a proizvoa je seljak)

4. DRAVNO USTROJSTVO
4.1. UVOD osnova franake drave je pleme i vojska u poetku ine jednu cjelinu, no poinju se odvajati od 7. stoljea Franaka je savez franakih plemena (Merovingi iz Salijskog, Karlovii iz Ribuarskog plemena) od 8. stoljea stvara se novi tip zajednica prostorne, te zajednice prema zanimanju (vojska, sveenstvo) Francima je strana apstraktna predodba o prostorno-vremenskom kontinuitetu vlasti, drave, kao i pojam dravnog dijeljenja pravde pravo je izjednaeno s pravdom, te ima teritorijalno-obiajno znaenje bit drave je iskljuivo vojska, koja nosi monopol nasilja koje nije povezano s pravom (drava = sila = pravo jaeg) Franaka je za cijelog trajanja bila patrijarhalna kraljevina, jer vlast poiva na plemensko-vojnoj logici merovinko razdoblje je obiljeeno plemenskim ureenjem (do sredine 8. stoljea) karolinko razdoblje karakterizira vojno-teritorijalna podjela vlasti (do kraja 9. stoljea) 4.2. KRALJ ve Cezar i Tacit germanskog plemenskog vou nazivaju kraljem (rex), a taj naziv ostaje do kraja franake drave kralj je pritom izabrani plemenski voa bira se unutar kraljevskog roda zbog zasluga on ne odreuje nasljednika, njegovi potomci nasljeuju dio njegove imovine nakon toga mo pojedinih nasljednika ovisi o njihovim sposobnostima koje se manifestiraju u borbama sa susjednim plemenima ili meusobnim sukobima pojedini kraljevi se i sami povlae kad vide da nemaju vojne sposobnosti nakon to su ratnike sposobnosti zamrle u cijelom Merovinkom rodu, vritelji vlasti postaju majordomi (pleme Franaka je sudionik i sudac; dijeli pobjede i poraze kraljeva) kralj nema neogranienu vlast vlada po obiajima svog plemena i pomou plemena osim kraljevskog roda, povlaten poloaj imaju i aristokratski rodovi koji pokuajem uzdizanja kralja postaju branitelji franake tradicije te postiu da kralj pismeno te obiaje prizna Ediktom Klotara II 614. godine aristokracija postaje posrednik kralja i plemena za kralja aristokracija postaje narod, a aristokracija je kralj za narod (pleme) pritom su kraljevi esto bili 20-godinjaci, kao i vojske (kratak ljudski vijek) BIRANJE KRALJA kako je vojska traila dostojnog vou, nasljedno naelo slabi pred izborom sposobnog kralja javlja se elevatio: o nastaje oko 7. stoljea vojska na prijestolje uzdie jednog iz kraljevskog roda o izbor se vri bez obzira na jednakost ostalih lanova kraljevskog roda (nebitna je kraljeva dob) o takav izbor postaje osnova kraljevske vlasti, usporedno s nasljeivanjem izborom Pipina Malog inilo se da je pobijedilo naelo naslijea, no i on i Karlo Veliki i Ljudevit Poboni su podijelili dravu sinovima uz potvrdu narodne (aristokratske) skuptine stoga prevladava naelo izbora i razlike (neravnomjerna podjela) borba izmeu naela naslijea i izbora nastavit e se do 10. stoljea; u Francuskoj e prevladati naelo naslijea, a u Njemakoj naelo izbora (no oba naela ipak ostaju prisutna sve do nasljedne i apsolutne kraljevine) KRALJEVSKI BANNUS od Karlovia, rimske i crkvene ideje prodiru u franaku dravu znak kraljevske vlasti postaju tap (simbol sudbene vlasti), kri (simbol vjere) i pomazanje svetim uljem kod krunjenja, dok je za Merovinga glavni kraljevski simbol bilo koplje sve do 9. stoljea, osnovu legitimiteta kraljevske vlasti ini elevacija zavrni in biranja kralja od naroda, tj. velikaa bannus ima samo legitimni kralj to je pravo narediti ili zabraniti neto pod prijetnjom kazne (novana globa, 60 solida) kraljeve zapovijedi pritom moraju biti u skladu s obiajnim pravom i moraju ii na opu korist ( utilitas publica) kraljevski bannus mogao je biti: upravni ako se odnosi na vremenski-prostorno ograniene odnose (npr. vojne, sudbene, crkvene prirode) naredbodavni ako je openit, u obliku opeg pravnog pravila; pomou ovog bannusa kralj moe regulirati nove, neodreene odnose (kako je ovaj bannus ogranien trajanjem ivota kralja, i on ima svojstvo upravnog akta) bannus je sredstvo zatite mira: o to pravo pripada kralju, ali i nekim plemenskim vojvodama (izvedeno iz prava plemena ije su vojvode) o za osobe bez plemenske zatite, kralj je opi jamac pravde i zatitnik, on nad njima ima mundeburdium regis ovdje spadaju ljudi bez plemensko-rodovske i obiteljske zatite (klerici, hodoasnici, idovi, ljudi bez rodovskih srodnika) o postoje i prirodni staratelji (imaju mundeburdium) to su otac nad enom, djecom i rod/pleme nad pripadnicima

tako i kralj moe imati ulogu zatitnika prema narodnom pravu, dvije su vrste kraljeve zatite: a) opa dana putem ope naredbe, tieniku daje pravo na 2 zahtjeva: da se njegov spor konano rjeava pred kraljevskim sudom (ius reclamandi ad definitivam regis sententiam) da naknada za povrede prema tim osobama bude plaena u iznosu predvienom za povredu kraljeva banusa b) privatna ugovorena osobno putem simbolinog ina (commendatio); ini osnovu vazaliteta osnova kraljevske vlasti je ugovor, tj. pristanak podanika naslijee/izbor je samo uvjet da kralj trai podaniku prisegu o bez nje vlast nije legitimna, izmeu kralja i podanika postoji ratno stanje sve dok narod ne prisegne o od 6. stoljea postoji obiaj da kralj putuje kraljevstvom primajui prisegu podanika i ulazei u posjed domena o kasnije to umjesto njega ine missi, a stvara se i obiaj da kraljevi ponavljaju prisegu (Karlu Velikom 3 puta) KRALJEVA IMOVINA I PRIHODI ne postoji razlika izmeu kraljeve privatne i dravne imovine nema razlike izmeu kralja, krune kraljevske vlasti kralju je, kao voi ratniku, pripadao najvei, najbolji dio ratnog plijena zato su rimske carske domene uglavnom pripadale njemu, no njegovim posredstvom dobivali su ih i drugi zasluni ratnici (zemlja i prirod ine osnovu moi franakih kraljeva) nakon osvojenja June Galije, Franci pokuavaju zadrati rimski porezni sustav (zemljarina, glavarina) o zemljarina i glavarina ve u rimsko vrijeme poprimaju naturalni oblik, a postaju i nepromjenjiva daa o dakle, ove dae postaju realni teret neovisan o prinosu sa zemlje i statusu osobe, odnosno obitelji o meutim, ta davanja nikad nisu nametnuta Germanima kao opedravni porez (samo u junoj Galiji) o ovu dau kralj uiva samo ako je to kraljeva domena kralj i svi ostali obdarenici mogu uivati zemlju na 2 naina: a) sami brinu o obradi (bona, quae ad opus regis habentur) b) zemlju daju u zakup (bona, quae ad partem regis habentur) ostali kraljevi prihodi su znatno nesigurniji, a ovdje spadaju: 1) godinji darovi (dona annualia) podanici ih daju pri godinjim skuptinama 2) globe za povrede osoba pod kraljevom zatitom 3) carine, odnosno sajmine pristojbe za robu namijenjenu prodaji; esto naplaivane na vie mjesta unutar zemlje 4) tributi pokorenih i ratni plijen 5) obveze podanika da ugoste kralja i omogue mu daljnje putovanje (vrijedi i za sve s kraljevim pismom) kraljevi su navedene dohotke esto umanjivali svojim raspolaganjima mogli su osloboditi obveznika ( egzempcije) dok je Franaka imala narodnu vojsku, kraljevi ne trebaju velike naturalne prihode, a novanih i nema (samo carine) stvaranjem beneficijarnog sustava, kraljevi trebaju zemlju kako bi izdravali beneficijare zbog toga poinje dravna briga o zemlji (osim toga, kraljeve izdatke umanjuje i obveza podanika da grade i odravaju putove, mostove i utvrde) DVOR I DVORSKI SLUBENICI osoblje (domestici, palatini) koje je stalno na raspolaganju gospodaru ini dvor (domus, palatium, aula, curia regis) najbitniji dio dvora je kraljeva garda (trustis regia, antitrustiones) koju u ratu vodi sam kralj, a od 7. stoljea majordom u dvoru je najbitniji vojni dio, no kasnije neke slube preuzimaju klerici, to odvaja inovniko od vojnog plemstva kad Franaka ima vie kraljeva, svaki od njih ima svoj dvor dvorovi su jednaki u pravima i astima, pa i jednako ureeni jaanje sredinje vojske i plemstva izaziva sumnje lokalnog plemstva ono jaa svoj utjecaj tako to drava ima vie majordoma i onda kad Franakom vlada samo jedan kralj (koliko je majordoma, toliko je i domova, uglavnom 3) najvaniji dvorski slubenik je maiordomus (senescalcus) upravitelj dvora i kraljeve vojske, te predsjedatelj kraljevskog suda prvo ga postavlja kralj, a od 7. stoljea plemstvo od kraja 7. stoljea, majordom nasljedno pripada domu Arnulf (kasnije Karlovi) ostali vani inovnici: grof dvora (comes palatii) vodi kraljevski sud, kao i sve naredbodavne i normativne poslove kralja; ovu slubu uglavnom obavljaju klerici (kao i sve dvorske slube koje zahtijevaju pismenost) grof konjice (comes stabuli) maral, pod nadzorom majordoma rizniar (thesaurarius, camerarius) kancelar (referendarius, cancelarius) upravlja dvorskom kancelarijom, ovjerava sve kraljeve isprave pisari (notari) pod upravom kancelara arhikapelan predstojnik dvorske kapele i dvorskog sveenstva; postaje glavni kraljev slubenik od vremena Ljudevita pobonog (preko njega crkva poinje duhovno utjecati na dravu) Franaka je bila decentralizirana, bez organizirane dravne vlasti dvorska kancelarija je imala oko 15 slubenika, dvoru su esto nepoznate vlastite isprave, a dvorska kapela i samostani postaju neka vrsta dvorskog arhiva 4.3. NARODNA SKUPTINA

narod ine ratnici franakih plemena oni se sastaju svakog oujka u Campus Martius i odluuju o ratnim pohodima nekad se odrava za cijelu dravu, nekad za Austraziju/Neustriju/Burgundiju; ine ju svi za rat sposobni mukarci od 755. se skuptina odrava u svibnju kao Campus Maius prvenstveno kao mjesto saopenja odluka opim odobravanjem odluke mogu biti razliitog sadraja: vojne, normativne, sudske, izbor, irenjem Franake i unutarplemenskim raslojavanjem, ove skuptine postaju samo skupovi velikaa

prestaje ih sazivati Ljudevit Poboni, a kasnije se odravaju samo povremeno kao skupovi plemstva do 9. stoljea, i druga germanska plemena odravaju svoje skuptine (Alamani, Bavarci, Tirinani, Saksonci, Langobardi)

4.4. SABOR VELIKAA (PLACITUM GENERALE) odrava se u proljee, esto kad i skuptina naroda; ovdje sudjeluju velikai cijelog kraljevstva raspravlja o svim pitanjima koja se tiu vlasti i drave, te postaje oblik ogranienja kraljeve vlasti irenjem drave smanjuje se mogunost dolaska velikaa iz udaljenih krajeva pa skuptina biva suena na plemena iz Austrazije i Neustrije pored ove skuptine sastaje se i manji Sabor dvorskog i oblinjeg plemstva: o esto ju ine kraljevi pouzdanici, odrava se na jesen; ima klerikalna i diplomatska obiljeja o bavi se uglavnom zbrajanjem ljetnih ratnih pohoda i predvianja za slijedee proljee obje skuptine katkad se kombiniraju sa crkvenim saborom saziva ga kralj za biskupe, prisutni su i svjetovni velikai esto se navodi da po obiajima sabori velikaa nemaju pravo predlaganja, kralj ih nije duan traiti savjet takvo miljenje je strano poimanju obiaja kao ustava, ali i prirodi vlasti utemeljenoj na sili do apsolutne monarhije, savjet nije samo neobvezujue miljenje, nego predstavlja nuni uvjet za odluku koja mijenja neto postojee na savjet se, naime, moglo samo ogluiti, da sve ostane neizmijenjeno (engleska fraza no active sovereign) prava uloga sabora plemstva moe biti ocijenjena samo ako ju se promatra u odnosu prema vojnoj moi iz sabora dvorskog plemstva razvit e se curia regis kao skup dravnog plemstva i skuptina stalea 4.5. VOJNO-UPRAVNA I SUDSKA ORGANIZACIJA temelj upravnog i sudskog ureenja su pleme i vojska plemenske razlike uzrokuju i razlike u upravi i sudstvu uprava postoji skoro jedino kao vojna uprava, a s vremenom preuzima i sudske nadlenosti; uvelike se razlikuju u: germanskim krajevima plemensko ureenje uprave romanskim krajevima teritorijalno-rimsko ureenje franaki kraljevi vode bitku protiv plemenskih ostataka ako oni predstavljaju prepreku vojnom jedinstvu drave nastoje uspostaviti oblike rimske organizacije, no rimska sustavnost i ujednaenost poinju uzmicati pred barbarskom razliitou razlike izmeu romanskih i germanskih krajeva vidljive su i u nazivima upravno-sudskih organa VOJVODINE vojvodine su najvee teritorijalne jedinice Franake (cijela Franaka nikad nije podijeljena na vojvodine) njome upravlja vojvoda (dux) on je vojni zapovjednik i voa vojske; vojvodine se razlikuju po veliini, ali i po prirodi: ponekad su teritorijalne, bez obzira ne plemensku pomijeanost stanovnitva (Akvitanija) najee su to vojne jedinice podudarne s plemenima (tirinka, vapska, bavarska, ribuarska, saksonska, ) plemenskim vojvodinama upravljaju plemenski vojvode: o to su nasljedni vladari, imaju sva prava kao i franaki kraljevi osim to priznaju vojno vrhovnitvo Franake o imaju svoje narodne skuptine, plemstvo, sabor, plemensko pravo, te vlastite nie slubenike o tolika samostalnost plemenskih vojvodina poinje ugroavati vojno jedinstvo Franake iako se inilo da je Karlo Veliki dokinuo samostalnost plemenskih vojvodina, one se opet javljaju krajem 9. stoljea tako je povijest franake drave uvelike borba izmeu kralja i plemenskih vojvodina stoga se kraljevi okreu crkvi vjera postaje osnova ujednaavanja i potiskivanja plemenske razliitosti (od Karla Martela, kri je najsigurnije orue vezanja plemena za Franaku; plem. vojvodine postaju temelj pokrajinskih stalekih skuptina) GROFOVIJE (gau/pagus, provincia/regio, comitatus) manje jedinice od vojvodina, krajem 8. stoljea ima ih oko 700; razlikuju se po veliini grofovija je vojna jedinica, ali u romanskim krajevima grof obavlja i upravno-sudske poslove u pokuaju ukidanja plemenskih vojvodina, Karlovii u graninom podruju pokuavaju zamijeniti ukinute vojvodine manjim oblasnim jedinicama koje stvaraju udruivanjem vie grofovija te nove jedinice su markgrofovije (marka, limes = granica) GROF (comes, grafio) u podrujima gdje su vojvodstva, vojno je podloan vojvodi; on je izvritelj svih kraljevih/vojvodinih nadlenosti na podruju grofovije slabljenjem plemenske veze jaa dravna, dakle grofova nadlenost zbog toga kraljevi nastoje kontrolirati grofovije postavljanjem vazala i biskupa koji su neposredno podloni kralju

kako bi vezali grofove uza se, kraljevi ih biraju meu lanovima svoje pratnje ovo se mijenja ediktom Klotara II iz 614. godine koji odreuje da se grofovi moraju imenovati iz kruga lokalnih monika grofovi kao oblik plae dobivaju beneficij (esto neka od kraljevih domena), a grofovska sluba u 9. stoljeu postaje nasljedna tako cijela grofovija postaje vlastelinstvo oblik feuda koji pripada obitelji kao patrimonij (poinju se razlikovati vlastelinstvo kao feud u kojem ovlatenik ima banus, te nii feudi gdje ovlatenici imaju samo pravo na rente od proizvoaa) Karlovii nadziru grofove pomou dvorskih izaslanika (missi dominici) vrsta putujuih sudaca (po 1 svjetovni i duhovni) o njihov rad ureen je kraljevim uredbama (capitularia missorum), a podruje njihova nadzora zove se missatica o missi ispituju rad grofova sazivanjem skuptina naroda na kojima sluaju pritube (esto ih koristi Karlo Veliki) o porastom moi missa, raste elja plemstva da odluuje o njihovu imenovanju i radu zato ve za Ludviga Pobonog sabor velikaa utjee da budu izabrani izmeu lokalnog plemstva (zbog njihovog otpora kasnije nestaje sluba missa) kao kraljev slubenik, grof i sam ima pravo bannusa ubire dio novanih globa za kralja (treina pripada samom grofu) postoje i markgrofovi grofovi graninih grofovija, imaju viu vojnu vlast i ugled od 7. stoljea, grofovi imaju i zamjenika (vicecomes) od kojeg se razlikuju kraljevi izaslanici (missi ad hoc) CENTENA/VICARIA i THING/MALLUS centena/vicaria je najnia organizacijska jedinica (od 3 do 8 po grofoviji) razlikuje se u: romanskim krajevima (vicaria) teritorijalne jedinice germanskim krajevima (centena) rodovske jedinice, sela obje vrste su oblik sudskih jedinica s narodnim sudovanjem to su podruja istog pravnog obiaja kojeg narod poznaje glavni organ je skup svih slobodnih mukaraca unutar jedinice thing/mallus o sastaje se 6 do 9 puta godinje na uobiajenom mjestu, no postoje i izvanredna zasjedanja o narod bira predsjedatelja skuptine (centenar/vicar, thunginus) o 7 rachinburga kako je pravo obiajno, skuptina pri svakom suenju bira od prisutnih 7 koji poznaju obiaje i koji imaju ugled estitih ljudi, te koji e biti nepristrani u sporovima koji su predmet odluivanja ovakva franaka organizacija kasnije se iri na romanske i germanske krajeve u poetku ima plemenska obiljeja, no slabljenjem plemenske veze, sudska organizacija poprima prostorno-obiajna, ali i dravno-upravna obiljeja pretpostavka narodnog sudovanja je sudjelovanje naroda u njemu, no postupno raste mo uglednih monika, a narodni udjel ima sve manju vanost pojedini monici ne samo da ne priznaju pravorijek tog skupa, nego skup nema mogunosti da provede svoju odluku prema monicima (grof poinje sam prisustvovati thingu) uskoro grof sam imenuje thunginusa i rachinburge kao doivotne prisjednike za sve centene svoje grofovije to je 12 scabina od kojih pri svakom sudovanju mora prisustvovati po 7 (poetak stalne porote koju imenuje dravni slubenik) ovaj razvoj je znatno bri u romanskim grofovijama te predstavlja podravljenje sudstva; istovremeno poinje pretvaranje grofovske slube u nasljednu i privatnu kako grof nije nadlean za kraljeve vazale u grofoviji, vazali poinju obavljati iste poslove sudstva za stanovnike svog feuda (tako u 9. stoljeu poinje feudalizacija sudstva) PROMJENE OD DOBA KARLA VELIKOG od kraja 9. stoljea, narod u sudu sudjeluje kao sluateljstvo, a predsjedatelja imenuje grof (drava) thing vie ne sudi sve predmete sam ogranien je kad sudi causae maiores (sporove za koje moe biti izreena kazna smrti, ropstvo, oduzimanje zemlje); pri suenju o tim predmetima, na sudu mora biti grof ili njegov zamjenik sudstvo ima jedan stupanj; presuda svakog suda je konana, a kraljev sud se bavi predmetima koji se tiu kralja oblik i obiljeja kraljevog suda: o nedostupan za narod; uzima u obzir aequitas (temelj kasnijeg kraljevog prava da nekog izuzme od primjene pr. pravila) o predsjeda kralj ili opunomoenik (majordom, comes palatii) uz 7 prisjednika, prisutni narod je iz kraljeve okoline o kraljev sud je katkad cijela narodna skuptina (Campus Martius) ili sabor plemstva SUDOVI VLASTELE to su sudovi kraljevih vazala s imunitetima vazal je vrsta domaina, pa treima odgovara za postupke svojih ukuana ova odgovornost nije odmah bila jednaka za sve ljude (robove, kolone), no od Karlovia se protee na sve slobodne ljude vazali nisu jednaki nisu svi imali imunitet (izuzee od grofove lokalne dravne vlasti), nego ga kralj odreuje pojedinano ipak, obiajnim putem svi kraljevi vazali stjeu opi imunitet od suda centene i grofova suda; u taj imunitet spadaju: a) vlastelinstva ne daju nikakve dae u korist drave samo stanovnici imaju vojnu i radnu obvezu b) kraljevski slubenik ne moe ui u vlastelinstvo (interdictio introitus), ne moe utjerivati javne dae (interdictio exactionis), niti nad stanovnicima imunitetnog dobra vriti prisilu (interdictio districtiones) c) vlastelin ima sudbenost na vlastelinstvu (cause maiores sudi grofovski sud; vlastelin zastupa ljude iz vlastelinstva) CRKVENI SUDOVI vrsta imunitetnih sudova; ulaze u praksu obiajnim putem jer crkveno pravo nije obiajno, narod ga ne poznaje po kanonskom pravu, za crkvene predmete nadleni su crkveni sudovi i za klerike i za laike u svjetovnim stvarima i za klerike vrijedi sudbenost svjetovnih sudova (sude im sudovi centene, a kralj. sud sudi samo biskupima kao vazalima) meutim, u 6. stoljeu crkva zahtijeva sudbenost nad klericima i u svjetovnim stvarima tek je Edikt Klotara II od 614. donekle udovoljio zahtjevu u sluajevima tekog delikta ope sudbenosti kojeg je poinio klerik ili akon nieg stupnja, prvo e biskupski sud provesti disciplinski postupak, a potom e suditi sud centene

podjela za vladavine Karlovia: causae minores klerika sude biskupi po svjetovnom pravu cause maiores klerika sudi grofovski sud tako su biskupski sudovi poeli primjenjivati svjetovno pravo za klerike, a iri se i vlastelinska sudbenost biskupa nad laicima biskupski sudovi tako stjeu svjetovnu sudbenost nad klericima i laicima biskupskog vlastelinstva in causis minoribus u pogledu crkvene imovine, u Franakoj vrijedi franako pravo: crkve i sva crkvena imovina su vlasnitvo privatne osobe na ijoj su zemlji i ta osoba tom imovinom raspolae kao i sa svom ostalom imovinom ti vlasnici imenuju i crkveno osoblje najee ne potuju odredbe kanonskog prava o sposobnosti imenovanog za te slube naelno, biskupe bira narod i kler, iako je najee kralj imenovao biskupe i ovdje je razlika izmeu: germanskih krajeva romanskih krajeva predfranako kranstvo je biskupe uinilo vrstom narodnih predstavnika od 9. stoljea i crkvene slube su oblik beneficija crkva to podrava i poinje se organizirati po beneficijarnom naelu, to znai da biskup dodjeljuje crkve i slube niem sveenstvu kao beneficij (decentralizacija crkvene organizacije i imovine)

5. VOJSKA I CRKVA
5.1. VOJSKA I RAZVOJ FEUDALIZMA vojska je bit svake drave kao monopola nasilja, a feudalna drava je to prije svega u Franakoj su svi slobodni ljudi vojni obveznici, a podii vojsku (bannitio in hostem) mogu kralj, plemenski vojvoda, markgrof i grof u sluaju opasnosti svi slobodni ljudi imaju dunost da se sami naoruaju i odazovu pozivu (naoruanje: tit, koplje, luk i strijele) neodaziv ili bijeg s vojne bio je povreda kraljeve naredbe i krenja prisege kralju to je kanjivo po kraljevom banusu ta vojna obveza osiguravala je Franakoj uglavnom pjeaku vojsku jedino kraljeva pratnja bila je konjanika od 807. godine, kraljevi pozivi za vojsku poinju uzimati u obzir i imovinsko stanje podanika: vojnu opremu moraju nabaviti samo oni koji imaju odreenu imovinu (zemlju od 3 mansa oko 40 rali) oni koji to ne mogu udruuju se u grupe i skupljaju prilog (adiutorium), a jedan od njih se naoruava i obavlja vojnu slubu tako franaka pjeaka vojska sve vie postaje konjanika brojnost: oko 35 000 konjanika i 100 000 pjeaka izmeu 800. i 840. godine (pozivan je samo dio, 15 do 20 000 konjanika) vojvode, markgrofovi i grofovi su zapovjednici vojske svog podruja osim za kraljeve vazale kraljevi vazali i podvazali: o ine posebne vojne odrede i slue neposredno pod kraljevim zapovjednitvom o samo kraljevi vazali koji imaju malo podvazala ili ih uope nemaju, poinju sluiti pod grofovim zapovjednitvom o veliki kraljevi vazali imaju vlastite jedinice (zaetak privatnih vojska krupnih vazala) krupnim vazalima kralj upuuje posebne pozive za rat, dok sitne vazale saziva grof (kasnije postaju grofovi vazali) do 8. stoljea franaka vojska je jedinstvena i dravna, a od tada postaje feudalna, poluprivatna i nejedinstvena za taj razvoj presudnu ulogu imaju vazalitet i beneficijarni sustav u povijesnom razvoju najprije nastaje vazalitet, a potom se u 8. stoljeu s njim povezuje beneficij; od 10. stoljea oni su povezani, pa nastaje klasini zapadnoeuropski feudalizam VAZALITET postoji od keltskih vremena kao privatno-pravni institut slian rimskom patrociniju (Cezar: Comentarii de bello Gallico) odreena osoba se inom komendacije dragovoljno stavlja pod zatitu druge osobe osobe pod zatitom su clientes: vazali su duni na one slube na koje su se obvezali u asu komendacije (ratarske, obrtnike, kuanske, vojne, ) u nemirnim vremenima, ovo je nain pretvaranja slobodnih u zavisne ljude i stvaranja privatnih vojska krupnih veleposjednika slabljenjem plemenske spone i drave zbog sukoba meu kraljevima, monici okupljaju svoje ljude oko sebe kako bi prigrabili to veu mo to se postie vazalitetom koji postaje sve uobiajeniji (spomenut ve u Legis Ribuariae iz 6. stoljea) temelj tog odnosa je vojnika sluba, pa pojam vazaliteta kasnije ima iskljuivo takvo znaenje (vojna sluba) TRUSTIS (KRALJEVSKA PRATNJA) kraljevska pratnja koja ima oblik plemenske, a kasnije dravnopravne institucije kako je jedino mjerilo institucija njena korisnost, kraljevi s pojedincima zasnivaju vazalne odnose (najee zbog vojne slube) u poetku kraljevi vazali ipak nemaju isti status kao antitrustioni (iako su i vazali konjanici) kasnije se vazali koji su se obvezali na konjaniku slubu ipak izjednaavaju s antitrustionima (tj. antitrustioni se vazalitetom poinju vezati za kralja) tako vazalitet (komendacija) postaje oblik regrutiranja kraljeve konjanike pratnje, iako jo ima vazalnih odnosa utemeljenim na drugim slubama osim vojnike KOMENDACIJA sveani in kojim se neka osoba (homo, fidelis, vasus) pruanjem ruku i prisegom vjernosti obvezuje na neku slubu drugoj osobi (senior, kralj) ta druga osoba prima obeanja te se obvezuje da e mu pruati zatitu i eventualno dati vojnu opremu komendacija je stoga dvostrani ugovorni odnos privatno-pravne naravi; bitno je uzajamno povjerenje i zatita to je oblik politike kao osobno-interesne privrenosti (imovinska pomo nije bila bit tog odnosa) zbog takve osobne naravi i ovisnosti o promjenjivim odnosima i interesima, veza nastala komendacijom nije bila vrsta i stabilna to e biti razlog povezivanju vazaliteta i beneficija

BENEFICIJ to je oblik dara pojedinci (ukljuujui kraljeve) su drugima iz razliitih razloga darivali zemljina dobra da bi im osigurali stalna sredstva za ivot ili sredstva za kakvu djelatnost (npr. crkve, samostani) u to vrijeme, zemlja i njeni prihodi bili su oblik plae ili pomoi osobama koje trebaju potporu tim darovanjem obdarenik moe stei trajno i otuivo vlasnitvo, ali ee je darovanje bilo ogranieno (u pogledu naslijea, ali i otuenja inter vivos) kraljevi i monici su esto davali beneficije crkvi i laicima, pa i onima s kojima su ve zasnovali vazalni odnos tako u 8. stoljeu mnogi kraljevi vazali i antitrustioni nisu ivjeli na dvoru, nego na svojim beneficijima meutim, tada beneficij i vazalitet jo nisu povezani: o mnogi beneficijari nisu bili vezani vazalitetom s darodavcem, kao to i mnogi vazali nisu dobivali beneficij o kad bi vazal i dobio beneficij, to nije bilo vezano gubitak beneficija ne povlai prekid vazaliteta (i obrnuto) o usprkos toj odvojenosti, vazalitet je esto bio razlog davanja beneficija, iako to davanje jo nije bilo uvjetovano vazalitetom (u tome e biti novost)

BITKA KOD POITIERSA 732. I STVARANJE PROFESIONALNE VOJSKE Karlo Martel nakon ove bitke spoznaje vanost konjice i slabost pjeadije koja ini veinu franake vojske zbog toga provodi sekularizaciju crkvenih zemalja: kako crkveni posjedi ne daju vojsku, odreene crkvene zemlje su obvezane da prihode koje su do tada davali crkvi daju osobi koju je kralj obdario tom zemljom (time crkva gubi veinu svojih posjeda) to je oblik beneficija pod uvjetom da se obdarenik obvee da e obavljati konjaniku slubu ovakvim postupanjem Martel je pridobio i ratnike protiv bogate crkve tako crkveni posjedi postaju osnova vojno-konjanikog sloja za koji je beneficij imovinsko jamstvo i uvjet vazalitetu 751. na saborima (za Pipina) je crkvi vraen manji dio zemlje, no drava veinu zadrava kao prekarij to znai da drava ne osporava crkveno pravo, ali koristi plodove s njene zemlje u druge svrhe (zemlju e kasnije vratiti crkvi) Pipin odreuje obraivaima davanje 1/10 priroda crkvi (2/10 sa zemljita koja su ranije bila crkvena) i sami beneficijari daju zemlju i prihode, stvarajui svoje podvazale nastaje razlika izmeu krunskih vazala i podvazala beneficij je naelno doivotan, ali obnavlja ga novi kralj; u 9. stoljeu nestaje vazaliteta bez beneficija sada uz komendaciju (in zasnivanja vazaliteta) dolazi investitura (kao in dodjele beneficija) odredbe Karla Velikog i Ludviga Pobonog: Karlo eli da svi budu povezani s dravom, pa odreuje da svaki Franak izabere monika kojem e biti vazal isto trai i Ludvig Poboni, no njegovi sinovi 847. sazivaju dravni sabor u Merzenu na tom saboru je odreeno da svaki slobodni Franak moe za gospodara izabrati kralja ili bilo kojeg ovjeka, te da su kraljevi vazali duni odazvati se pozivu samo u ratu protiv tuinaca (tako su kraljevi vazali stavljeni izmeu kralja i podvazala) slobodni seljak postaje monikov kmet tako to bi donio grudu zemlje i stavio je na zemlju izabranog gospodara proces pretvaranja seljaka u kmetove dobiva jo jednu zakonsku potvrdu kapitular Karla elavog: da bi u sukobu s neacima zbog njemakih zemalja pridobio feudalce, Karlo elavi na saboru u Quierzyju 877. godine proglaava kapitular po kojem su zemlja i asti vazala nasljedni, prelaze na njihove sinove time su uoblieni svi konstitutivni elementi europskog feudalizma nastaje profesionalna viteka konjica odvojena od naroda (cijeli narod e se vratiti u vojsku tek za francuske revolucije) profesionalna feudalna vojska donosi novosti u strategiji i tehnici ( strijelci-pjeaci u 14., vatreno oruje u 15. stoljeu) ovakva organizacija vojske e se odraziti na sveukupni dravni, pravni, politiki, gospodarski i sve druge oblike drutva 5.2. CRKVA U FRANAKOJ

crkva u Galiji ima istu sudbinu kao stanovnitvo sredinom 5. stoljea posve je propala zbog provala Franaka i Alamana unato Klodvigovu primanju kranstva, prodiranje kranskog duha i organiziranje crkve teklo je vrlo sporo veina biskupije uspostavljena je tek u 7. stoljeu (samo Austrazija u 6.) prava kristijanizacija Franaka odvija se u 8. stoljeu, kada se taj proces iri preko Rajne gdje austrazijski biskup sveti Bonifacije postaje apostol germanskim plemenima navedeni proces se odraava i na institucije kanonskog prava predfranaki metropolitanski sustav crkvene organizacije se u 7. stoljeu raspada i biva zamijenjen dijecezanskim sustavom, to govori o slaboj irini i hijerarhiji unutar crkve za razliku od Merovinga, Karlovii su crkvu nastojali uvrstiti i pojaati da bi ju zatim podvrgnuli svojoj vlasti tako da kraljeve odredbe ureuju i crkvena pitanja to dolazi do izraaja i u nainu izbora biskupa: za Merovinga, biskupe biraju vjernici i kler, a kralj potvruje izbor; Karlo Martel sam imenuje biskupe Pipin Mali i Karlo biskupe imenuju samostalno, a tek Ljudevit Poboni se odrie samostalnog imenovanja kraljevi biskupe imenuju pukom dodjelom biskupskog tapa kako su sveenici osloboeni vojne obveze, slobodan ovjek za ulazak u sveeniki stale treba kraljevo odobrenje, a neslobodan ovjek gospodarevo tako je i pri imenovanju biskupa crkva vrlo ovisna o dravi crkvene provincije nisu povezane s dravnim jedinicama; crkvene sinode/sabore sazivaju redovito kraljevi, a zakljuci takvih sabora obvezni su za narod tek kad ih potvrdi kralj

CRKVENA IMOVINA I BENEFICIJARNI SUSTAV po kanonskom pravu, vlasnik crkvene imovine u biskupiji je katedralna crkva ta apstraktna pravna osoba i cjelovitost njene imovine bila je strana barbarskoj konkretnosti za koju je svaka crkva samostalna te pripada onom na ijoj se zemlji nalazi to dovodi do privatnog disponiranja, pa poinje privatizacija, germanizacija i decentralizacija crkve tek Karlo Veliki poetkom 9. stoljea nastoji da biskupi steknu utjecaj na imenovanje svog osoblja (ostalo na pokuaju) irenjem beneficijarnog sustava, pojedinci dodjeljuju crkve i slube kao beneficij to crkva prihvaa jer tako crkvene slube stjeu stalnost i imovinsku sigurnost (postaju oblik feuda, iako crkva naglaava da su to beneficiji bez vazaliteta) i nie slube koje dodjeljuju biskupi unutar crkve imaju oblik beneficija; oni osiguravaju prava na crkvama koje nisu privatne kralju pripadaju samostani i crkve na njegovim domenama, a kasnije, smatra se, i sve stolne crkve i samostani to postaje osnova kraljeva prava da dodjeljuje ove kao beneficij DUHOVNI UTJECAJ CRKVE raste zajedno s prodiranjem kranstva u narodnu svijest, te s raslojavanjem vojnog sloja od naroda najjai i najraniji utjecaj crkva ima u junoj Galiji tamo je prisutna ve od predfranakog doba; zbog vee prisutnosti romanske svijesti, crkva je u junim grofovijama jedina organizacija koja govori i u ime cijelog naroda meutim, od 7. stoljea ta posebnost na jugu slabi zbog arapskog osvajanja i nestajanja plemenske kohezije na sjeveru jug poprima utjecaj sjevera preko sjevernih beneficijara koji su dobili crkvene zemlje u junim krajevima

6. PRAVO
6.1. UVOD veza prava i drave je u poetku slaba, a zatim raste, no drava nikad nije postala jedini primjenjiva prava drava je pravni arbitar meu graanima samo izuzetno, ako spor ima veze s dravom pravo ostaje neovisno o dravi u Franakoj vrijedi naelo personaliteta prava, to znai da je svako pleme imalo svoje pravo pravo vezano uz plemenske obiaje; sude narodna sudita vidljiv je pravni partikularizam (koliko plemena, toliko prava) unato utjecaju rimskog prava na prostor Germana i Gala, mjesni pravni obiaji zadravaju svoju posebnost 6.2. IZVORI PRAVA LEGES BARBARORUM / LEX ROMANA BARBARORUM nastaje opreka izmeu plemenskih prava (leges barbarorum) i rimskog prava koje se primjenjuje na romansko puanstvo leges barbarorum nastaju popisivanjem zakona barbara od 5. do 9. stoljea zbog zatite od utjecaja rimskog prava: lex Salica, lex Ribuaria, lex Alamanorum, lex Baiuvariorum lex Wisigothorum (475.), lex Burgundionum, Edictus Langobardum (643.) lex Frisionum, lex Saxonum (802.), lex Chamavorum, lex Angliorum et Werinorum pored popisanih prava, nastaju i popisi rimskog prava koje nije svugdje isto: lex Romana Burgundionum (6. stoljee) lex Romana Wisigothorum (506.) kako se popisano pravo ne primjenjuje potpuno dosljedno, nastaju naknadne izmjene i nove redakcije narodnog prava to je vidljivo i u jeziku tih popisa, jer se kasnije nelatinske rijei poinju zamjenjivati latinskim izrazima redakcije su obavljane na razliite naine najei nain je da pripremljenu redakciju potvrdi plemenska skuptina skuptina moe i mijenjati redakciju, a kraljeva uloga je deklaratorna (naelo da pravo primjenjuje narod u svojim sudovima) ipak su postojali sluajevi da kralj ima presudan utjecaj na nastanak redakcija, posebno u doba Karla Velikog KAPITULARIJE dravni propisi su drugi izvor franakog prava, a od Karlovia se nazivaju kapitularijama dok lex primjenjuju narodni sudovi, kapitularije primjenjuju kraljevi inovnici (ureuju odnose u nadlenosti drave) lex je ipak trajnije i jae pravno vrelo kapitularije vrijede samo za ivota onoga kralja koji ih je izdao kapitularije ureuju uglavnom novonastale odnose vezane za dravu, ali ipak se mijeaju u podruje zakona naime, jedno od bitnih mjerila sistematizacije kapitularija je njihov odnos prema zakonima i plemenskom pravu: capitularia legibus addenda dodane zakonima, kralj ih mora predloiti skuptini koja mora pismeno potvrditi usklaenost s obiajnim pravom; tada ulaze u praksu i postaju dio plemenskog prava capitularia per se scribenda nepovezane s plemenskim pravom, pa ih kralj donosi sam (kasnije je i ovdje potreban pristanak skuptine velikaa, to ograniava kraljevsku vlast poetak kasnijeg udjela skuptine u zakonodavstvu) prema sadraju, kapitularije se dijele na: svjetovne (mundana), crkvene (ecclesiastica), mijeane (mixta) drava u Franakoj kontrolira mnoga crkvena pitanja (Libri Carolini iz 792., za vrijeme Karla Velikog) najvie kapitularija je izdano za Karla Velikog, a u nepotpunu zbirku ih je sabrao opat Ansegisus de Fontanella 827. PRAVNA PRAKSA zbirke plemenskih prava uglavnom sadravaju kaznene i postupovne odredbe, dok privatno pravo postoji kao obiaj zbog toga je za poznavanje narodnog prava vana pravna praksa, iji su glavni izvori isprave i formulari isprave i formulari su uglavnom ogranieni na poslove crkve, samostana, drave, a zbog nepismenosti su i malobrojni

JAVNE ISPRAVE javne isprave imaju neospornu dokaznu snagu ne mogu biti predmet osporavanja, niti se trebaju dokazivati svjedocima ovdje spadaju samo kraljevske isprave, a dijele se na: o diplomata najsveanija isprava, njome se uspostavlja neki pravni odnos o placita zapisnik o toku i zakljuku rasprave pred kraljevim sudom o indiculi isprave ostalih dravnih, upravnih i sudskih organa PRIVATNE ISPRAVE mogu biti osporavane, a svjedoci mogu potvrivati njihov sadraj dijele se na: cartae ine bitni dio pravnog posla koji ovim aktom priopavanja sadraja isprave pred svjedocima postaje perfektan; u njoj su navedeni izdava, svjedoci i pisar (iz ovih isprava razvit e se vrijednosni papiri) notitiae zabiljeke o postojeem pravnom poslu, mogu posluiti kao dokaz URBARIA (POLYPTYCHA) popisi vlastelinskih zemljita i njihovih uivalaca, zajedno s obvezama (najpotpunije su voena) FORMULARI sastavljaju ih pojedinci kao predloak za sainjavanje pravnih isprava najpoznatije su Formulae Marculfi nosi ime sastavljaa, nastala je krajem 7. stoljea, ima izuzetan ugled sadri 40 formula za javne i 52 za privatne isprave, a njima se slui i dvorska kancelarija 6.3. POJEDINE GRANE nisu sve grane jednako razvijene za pojedine grane relevantna su razliita vrela: narodno obiajno pravo (lex) je temelj kaznenog i procesnog prava capitularia i cartae za upoznavanje drave i njene uprave, a leges i notitiae su izvor za privatno pravo SALIJSKI ZAKON najranije je nastao, ostali franaki i germanski zakoni su mu slini, a Salijski zakon je i zakon kraljevskog suda svojim sadrajem pokazuje seosku, naturalnu, zatvorenu, nepismenu sredinu (napisan je posve kazuistikim stilom) prva redakcija za Klodviga nije sauvana (65, 99 ili 70 titula), a posljednja je Lex Salica emendata (za Karla Velikog) sadri i kraljeve dodatke (zadnji od Ludviga Pobonog 820.), ali nosi duboka obiljeja starog germanskog prava: o tako Lex Salica ne poznaje postupak za nekretnine (zemlja = ope dobro) o zato su tube za povrede pokretnine i nekretnine jednake i imaju svojstvo deliktne tube o svako protupravno djelo ima svojstvo povrede privatne sfere (nema gonjenja po slubenoj dunosti, ex officio), a drava kao apstraktni pojam ne postoji, nego je to povreda vladarevih prava i obveza prema njemu iz navedenih obiljeja razvijaju se neke posebnosti kraljevog suda: jedini moe pozvati svjedoke po slubenoj dunosti podanika prisega obvezuje svakog da pomogne utvrditi istinu tako se razvija inkvizicijsko naelo, a iz njega jo jedna posebnost: o im primi tubu, moe pozvati tuenog da zadovolji tubeni zahtjev postupak poinje samo ako on to odbije o ovako se iri i sudbenost kraljevog suda u Engleskoj od 12. stoljea jedini sudi po naelu pravinosti (ex aequo et bono), nevezan je uz narodno pravo; samo njegova isprava (placitum) ima snagu nepobitnog dokaza (iz tog nastaje i neparbena sudbenost tog suda, tj. samo da bi se dobila takva isprava)

UTJECAJ CRKVE NA PRAVO Crkva od 8. stoljea bezuspjeno nastoji potisnuti neka naela germanskog prava: pokuava zamijeniti krvnu osvetu i stavljanje izvan zakona (ex lex) naelom novane naknade (kompenzacije) eli ograniiti izvan-sudbenu nagodbu stranaka; nastoji pridati subjektivnom elementu odgovornosti vee znaenje naime, po starogermanskom pravu krivnja (dolus) nije posebno dokazivana o njoj se zakljuuje iz okolnosti sluaja prema okolnostima, djelo moe biti poinjeno uz zloinaku namjeru (voluntate, malo ingenio) ili bez nje, sluajno (extra voluntatem, casus) u drugom sluaju kazna je manja i pretvara se u vrstu imovinske odgovornosti broj ovih razlikovanja raste, pa je sve prisutnija razlika izmeu dolusa i nehata, krivnje pritom se zla namjera uvijek pretpostavlja iz objektivnih okolnosti (ak i kad nije posebno dokazivana, nego ju pretpostavljaju) tako su od vremena starogermanskog prava blae kanjavana djela i teta koju poine nedorasli, ivotinje ili stvari katkad je za odgovornost dovoljno i postojanje zle namjere (pokuaj, nagovaranje), uglavnom blae nego za dovren in takoer, na odreivanje kazne utjeu i objekt protupravne radnje i teina posljedica STVARNO PRAVO ureuje stvarno pravu samo u pogledu zatite i naslijea OBJEKT PRIVATNOG VLASNITVA to su u poetku samo pokretnine, dok je zemlja predmet zajednikog uivanja (vrsta kolektivnog vlasnitva) taj kolektivitet je pleme/rod, a kasnije i obitelj, iako pojedinano vlasnitvo nikad nije dokinulo zajednicu ne samo kao obitelj, nego i kao iri krug krvnih srodnika Salijski zakon u redakciji iz 9. stoljea to odreuje sljedeim titulima: O doseljenicima (45) netko se moe naseliti na zemljita samo ako mu nitko ne prigovori u roku od 12 mjeseci

O onome tko se hoe osloboditi rodbinskih veza (60) pred narodnim sudom si lomi 3 vrbova pruta iznad glave

kad netko ne moe isplatiti naknadu za poinjenu tetu, imovinsko-deliktnu odgovornost preuzimaju roaci : otac, braa, zatim polovicu ostatka 3 najblia srodnika s majine, a polovicu 3 srodnika s oeve strane ova odgovornost se ne moe odbiti; sredstva za obeteenje su samo pokretnine (ne i zemlja koja je kolektivna) PRIVATNO VLASNITVO ZEMLJE KOD FRANAKA javlja se najprije na veleposjedima koji su steeni kraljevim darovanjem u 9. stoljeu nastaje razlika izmeu: naslijeenih zemljita ije uivanje je nevezano uz slube i davanja (alodium, bona avitica) zemljita uz koje je uvjetovano obavljanje slubi ili davanja (comparatum, bona aquisita) prava na nekretninama su vie ususfructus nego iskljuivo pravo zato ovlatenja vazala ne iskljuuju ovlatenja podvazala, kao to i ovlatenja podvazala ne iskljuuju ovlatenja slobodnih seljaka koji obrauju zemlju POVREDA VLASNITVA POKRETNINA Salijski zakon ne govori o oduzimanju vlasnitva zemlje, no sadri odredbe o povredi vlasnitva pokretnina (i ubojstvu) iako nije spomenut izraz vlasnitvo, najblii tome je naziv gospodar za vlasnika; pritom je oteeni neposredni uivalac posebno je vaan titul 35 govori o krai slobodnog ovjeka od roba/lita/domaeg sluge: o za to djelo predviena je 15 (za manje krae) ili 30 (za vee krae) puta via naknada od ukradene stvari o nije odreeno kome naknada pripada, ali vjerojatno pripada gospodaru pokradenog roba/lita/sluge o iznimka: ako se radi o krai od roba/lita/sluge koji ima samostalno domainstvo i obveze su mu samo davanje priroda NASLJEDNO PRAVO regulirano obiajnim pravom plemena i sadrano u Salijskom zakonu (44, 45, 46, 59, 60, 62) NASLJEIVANJE POKRETNINA nasljedni red: djeca, majka umrlog, braa i sestre umrlog, tetka umrlog, najblii potomci iz tih loza (naelo reprezentacije) meu njima nema supruge, oca, strieva i njihovih potomaka (samo mukarci po oevoj liniji nasljeuju zemlju, ene ne) posebnost je poloaj udovice umrloga ako ju netko eli oeniti, mora njenom mukom srodniku po enskoj liniji (najstariji sestri/sin sestrine/sin tetke s majine strane/ujak/naelo reprezentacije do 6. koljena) dati enidbeni dar od 3 solida NASLJEIVANJE BONA AQUISITA nasljeivanje zemlje uvjetovane obavljanjem slube je drugaije kako stjecatelj tu zemlju dobiva osobno, nema naslijea neka vrsta naslijea javlja se tek u 9. stoljeu davalac zemlje moe ju prenijeti na nasljednika biveg uivaoca Institut afatomije slian oporuci, nastao putem kraljeve nadopune obiajnog prava ima posebno ozbiljne, sveane i javne forme na narodnom sudu (thing), ostavitelj odreuje ovjeka s kojim nije u srodstvu i kojem predaje svoju imovinu; zatim odreuje i osobu koja e nakon smrti predati tu imovinu nasljedniku pred kraljem ili kraljevim sudom (u roku od 12 mjeseci) u opisanom procesu su korijeni engleskog instituta trust; institut afatomije povezan je s titulima 45 i 60 Salijskog zakona u nasljedna prava moemo ubrojiti i krvninu (vrada, wergeld): o polovina krvnine za ubojstvo pripada sinovima, a drugu polovinu dijele najblii roaci s majine i oeve strane o ako nema srodnika, ta polovina pripada kralju (fisku) OBITELJSKO PRAVO do 8. stoljea posredno i obiajno, a tada drava namee crkveno brano pravo (Kapitularije iz 744. i 789.) OBITELJ prirodna zajednica koju predstavlja glava obitelji staratelj i zatitnik, odgovara treima za lanove svoje obitelji njegova primarna uloga je borba za opstanak, a nad enom i djecom ima doivotno starateljstvo (mundium) ili do udaje muka djeca su maloljetna do 12 godina punoljetstvom stjeu branu zrelost i mogunost zasnivanja obitelji SKLAPANJE BRAKA I KAZNE ZA OTMICU DJEVOJKE/ENE brak se sklapa ugovorom (sveanim dogovorom) izmeu djevojina oca i mladoenje koji predaje enidbeni dar u sluaju prosidbe udovice iznosi 3 solida (jednako vrijednosti nekoliko teladi/svinja; daje se novac ekvivalentan vrijednosti stoke) enidbeni dar za djevojku je bio vei (titul 24 navodi da je naknada 3 puta manja za enu koja vie ne moe raati) prelaskom djevojke u mladoenjinu kuu ona donosi miraz (od 8. stoljea obvezan) uskoro crkveni brak zakljuen uz crkveni ceremonijal postaje sve ei crkva i drava nastoje da to bude jedini valjan nain poloaj ene nakon sklapanja braka: posve ulazi u muevu obitelj, ije plemensko pravo vrijedi i za nju jedino ena zadrava neka nasljedna prava prema oevoj obitelji i nakon udaje djevojina volja pri udaji nije sasvim iskljuena, prema titulu 13 ako slobodna djevojka svojom voljom poe za roba, rob ne plaa nikakvu kaznu, a ona postaje njegova ena u mjeovitim brakovima slobodni suprug postaje rob posredno su zabranjeni brakovi slobodnih ljudi i robova otmica udane ene kanjava se mnogo stroe, jednako kao ubojstvo slobodna ovjeka otmica djevojke kanjiva je globom koja pogaa i otmiara i pomagae

RAZVOD BRAKA reguliran obiajima ima oblik jednostavnog otpusta ene njenoj obitelji (za enu ne postoji razvod, naputanje = otmica) za povredu djevojine/enine asti (fiziko i verbalno zlostavljanje) predviene su kazne 5 puta vie nego za povredu asti slobodna ovjeka u ovome je vidljiva plemensko-ratnika sredina OBVEZNO PRAVO ugovorne obveze nastaju davanjem sveane rijei nema otre granice izmeu ugovornih i van-ugovornih obveza sveana rije daje se uz neke simboline radnje (npr. baciti grudu zemlje, preskoiti ogradu) sluaj neispunjenja dospjele obveze (titul 50): protustranka treba upozoriti obveznika na ispunjenje u roku od 40 dana od dospijea ako ovaj dragovoljno ne ispuni obvezu, tada je duan i platiti kaznu za neispunjenje (15 solida), a protustranka sluaj iznosi na thing sud poziva obveznika na izvrenje ako dunik nakon toga ne izvri obvezu, iako je u 3 tjedna 3 puta upozoren, protustranka se obraa grofu dunikove grofovije, a on dovodi duniku 7 porotnika da izabere 2 koja e odrediti dug ako dunik ne pristane, 2 od porotnika vre pljenidbu i procjenu (2/3 predaju oteenom, a 1/3 grofu/dravi) grof za neodazivanje na izvrenje odgovara svojim ivotom

KAZNENO PRAVO njime se bavi gotovo cijeli Salijski zakon neki ga nazivaju kazneno, a ne krivino pravo jer Franci nisu poznavali naelo krivnje kao element biti kanjivog djela, nego je dostatan i kauzalni neksus izmeu djela i poinitelja ODNOS OBJEKTIVNOG I SUBJEKTIVNOG ELEMENTA INA od najstarijeg doba stupanj odgovornosti odreen je subjektivnim elementom koji ima vie stupnjeva ako je stupanj zle volje vei, odgovornost i kompenzacija su vee ako je djelo poinjeno iz nehata, sluajno, uz pomanjkanje krivnje (culpa), odgovornost i kompenzacija su manje o stupnju i vrsti volje odluuje se uglavnom iz objektivnih okolnosti po Salijskom zakonu, maloljetnici ne odgovaraju (ponekad za njih odgovaraju staratelji); za razliku od njih, robovi mogu osobno odgovarati (kraa, silovanje, ubojstvo) kazne za robove su ibanje, novane kazne, pa i smrtna kazna visina kazne ovisi i o tome da li poinitelj priznaje ili nijee djelo koje je dokazano neka djela (kraa, pljaka, otmica, silovanje) pojmovno sadre zlu namjeru, a u Salijskom zakonu spominju se i pokuaj namjeravanog ubojstva/pljake/krae/podmetanja ukradene stvari, kao i nemarnost ( negligentia) OBJEKT PROTUPRAVNE RADNJE jo jedan element svijesti poinitelja samo svjesno bie moe razlikovati dijete/odraslu osobu, roba/slobodnog ovjeka, u tim sluajevima predviene su razliite kazne; odreenim osobama se ukazuje vea zatita ovdje su prisutni: o klasni element vea zatita lanu kraljeve pratnje, grofu, vojniku u kraljevom vojnom pohodu o plemensko-humani element ubojstvo djeteta jednako ubojstvu grofa, ubojstvo slobodne ene tee od ubojstva grofa OKOLNOSTI SLUAJA takoer utjeu na odreivanje teine zloina i visine kazne kanjava se i naknadna zla volja postupci poinitelja nakon izvrenog djela takoer otkrivaju svijest i moral: ako zloinac eli prikriti ubojstvo kazna je 3 puta vea (npr. ako baci truplo u bunar ili vodu) stupanj krae otkriva stupanj bezobzirnosti nije isto ukrasti 1 ili 3 svinje, stvar izvan kue ili iz kue ako se radi o sluajevima in potestate regis, kazne su odreene kraljevim aktom (bijeg iz vojske, krivo svjedoenje, ) VRSTE KAZNI stranke se mogu vansudski nagoditi narodni sud ima svojstvo arbitrae zato stranke mogu izabrati oblik poravnanja; ako predmet doe na sud, gotovo jedini oblik obeteenja je novana kazna postoje dvije vrste naknade: 1) wergeld za teke delikte (ubojstva i teke tjelesne povrede) 2) busse za sve druge delikte Franci su poznavali krvnu osvetu i odmazdu, ali ona biva sve vie potiskivana u predmetima koji dolaze na sud s obzirom na veliinu, imovinske kazne zapravo imaju svojstvo odmazde i esto znae imovinsko unitenje obitelji krivca ako osoba ne moe platiti odreenu kaznu, bit e osuena na smrt (nain gubitka ivota ili slobode) Salijski zakon na samo nekoliko mjesta spominje smrtnu kaznu: za grofa kad ne vri ili kad prekorai svoja ovlatenja za kraljeva kmeta zbog otmice slobodne ene, za roba koji poini veliki zloin krivac moe postati bespravan, izvan zakona (ex lex) ako je uhvaen in flagranti, ne doe na sud, odbije platiti kaznu,

franakom pravu nije poznata kazna zatvora za slobodne ljude; u dokaznom postupku za robove postoji tjelesno muenje naknada za poinjeni delikt pripada oteenom: o kod ubojstva, naknada pripada obitelji kod ubojstva oca, pola ide sinovima, a pola roacima s oeve i majine strane o ako nema roaka, taj dio pripada dravi; kad izvrenje provodi grof, treina naknade pripada dravi POSTUPOVNO PRAVO glavno podruje obiajnog prava, zahvaeno Salijskim zakonom; manje vrijedi naelo personaliteta sud postupa po svom obiajnom pravu, a okrivljeni i svjedoci mogu postupati i po svom pravu, ako su iz drugog plemena predsjedatelj suda je najee osoba koja ivi po istom pravu po kojem se postupak vodi gonjenje okrivljenog ovisi o oteenomu sud poduzima samo radnje koje zahtijeva stranka (element akuzatornog naela) kasnije je to naelo dopunjeno inkvizicijskim naelom, pa sud poduzima neke radnje prema vlastitoj inicijativi takoer, od 7. stoljea neke postupovne formalnosti dobivaju kranska obiljeja REDOVITI POSTUPAK zapoinje ga oteeni pred svjedocima ispred protustrankine kue izjavljuje da ju poziva na sud (mannitio) kasnije se javlja sudski poziv (bannitio) ako tueni na sudu ne prizna tubeni zahtjev, mora odmah staviti prigovore, inae je duan odgovarati; prigovori (exceptio) moraju sadravati isprave, zastaru, procesualnu nesposobnost tuitelja i sl. nakon to saslua navod tube i odgovor tuenog, sud odmah izrie presudu: o rjeava spor o pravu ako tueni prizna krivnju ili jedna stranka dokae svoju tvrdnju nepobitnom ispravom o ako doe do dokazivanja obje stranke, presuda odluuje o dokazima mogue je i izricanje alternativne osude da osueni mora izvesti odreene dokaze ili da zadovolji tubeni zahtjev nakon izricanja presude, stranke pred sudom sklapaju formalni ugovor da e izvriti presudu (facere, quod lex est) to je vrsta procesualnih ugovora koji su poznati svim germanskim pravima (daju suenju oznaku arbitrae) ako stranka ne izvri obvezu preuzetu tim ugovorom, protustranka moe voditi ovrhu DOKAZI presudom se odreuje tko ima pruiti dokaze i to se treba dokazati (thema probandi) teret dokazivanja je na tuenom, osim u 2 sluaja: a) kad je tueni zateen in flagranti (to tuitelj dokazuje pomou suprisenika i svjedoka) b) kad je tuitelj traio da spor bude rijeen bojim sudom biti tuitelj moe znaiti navui mrnju svih sudaca jer je sud narodni, sude oni koji poznaju stranke, pa optuiti nekog znai optuiti velik broj njegovih srodnika nadalje, teret dokaza i nije toliko teret: dokaz koji tueni treba dati najee je prisega i to redovito sa suprisenicima (tuitelj je takav dokaz ve dao jer je tubu redovito potvrivao prethodnom prisegom da ima opravdane razloge za tubu; da ne tui iz mrnje ili pohlepe) uz to, pretpostavlja se da rod tuenog pozna injenice i narav svog lana i da e to potvrditi prisegom ako tueni samo porie tubu, to mora dokazati prisegom oienja (iuramentum purgationis) injenice za koje postoje svjedoci i isprave stranke dokazuju pomou njih (nema prednosti dokaza) PRISEGA stranka ju samo iznimno daje sama, uglavnom se daje sa suprisenicima (juratores, conjuratores) suprisenici su najee roaci moraju biti slobodni ljudi istog plemena i stalea kao i stranka sa kojom priseu izbor suprisenika takoer ima svojstvo arbitrae bira ih u pravilu stranka s kojom priseu, ali protustranka moe odbiti suprisenika, odnosno tvrditi da su suprisenici krivo prisegnuli broj suprisenika ovisi o vanosti sporne injenice, a najei broj je 12 (plenum sacramentum) suprisenik se razlikuje od svjedoka on preuzima odgovornost za krivu prisegu svoje stranke (sam postaje krivac) po Salijskom zakonu, suprisenik krive prisege kanjava se kao za delikt koji je poinila banda o razlikuju se suprisenik koji je svjesno krivo prisegnuo (kazna 15 solida) i onaj koji je bio u bludnji (5 solida) o kasnije je kriva suprisega kanjavana ovisno o stupnju suprisenikove zle namjere do 8. stoljea prisega je polagana na oruje, tako da ga prisenik dotakne, a kasnije se prisee dodirujui kri, oltar, bibliju protustranka moe odbiti prisegu stranke ili suprisenika tako da odmakne njegovu ruku s predmeta ili mu sprijei pristup SVJEDOCI postoje dvije vrste svjedoka: 1) unaprijed prizvani (poslovni) pozvani da prisustvuju nekom inu, i da kasnije to potvrde ako bude potrebno 2) opinski opinari koji svjedoe o stvarima o kojima znaju neto zbog svog poloaja (npr. o meama) od germanskih prava, samo Salijsko pravo doputa svjedoenje o onome to se doznalo sluajno, a odbijanje svjedoenja bez opravdanog razloga povlai i kaznu (zbog rijetke pismenosti, svjedoi se i o dogaanjima na sudu i sadraju presude) svjedoiti ne mogu: ene, nedorasli mukarci (do 12 godina), bespravni, oni koji su prije krivo prisegnuli tvrdnje dokazuju najmanje 3 prizvana svjedoka ili 7 opinskih svjedoka (prisegom, jer ne postoji sasluavanje) BOJI SUD (iudicium dei, ordal, ordalium) bojim sudom dokazuju se neke osobe (robovi, infamni) i injenice (optube za trovanje i arobnjatvo) to je supsidijarno sredstvo u nedostatku suprisenika ili svjedoka, odnosno u sluaju prigovora protiv neije prisege

od Karla Velikog, boji sud je nepobitan dokaz ordalije mogu biti jednostrane ili dvostrane (dvoboj, sud pred kriem) vrste bojeg suda: dvoboj koristi se ako protustranka odbije prisegu svjedoka (osim ako se ne radi o ugovornom svjedoku) sud pred kriem obje strane rairenih ruku stoje pred raspelom, a pobjeuje onaj tko due izdri (ukinuto u 9. st.) sud s vrelom vodom/usijanim eljezom optueni nije kriv ako nastale rane zacijele za uobiajeno vrijeme bacanje u vodu protiv vjetica (svezanih ruku i nogu optuenog se polae na duboku vodu; ako ne potone, nije kriv) to je zapravo ispitivanje moralne vrstine pretpostavlja se da su delinkventi moralno labilne osobe Germani su tek naknadno iz rimskog prava usvojili muenje (torturu), posebno u dokaznom postupku protiv roba ARBITRAA, ISPUNJENJE PRESUDE presuda ima svojstva arbitrae ako neko smatra da su rahimburgi predloili nepravednu presudu, moe prigovoriti i predloiti drugaiju presudu (rahimburgi ne mogu staviti protuprigovor i dokazivati ispravnost; to dokazuje objektivni in) prigovorom nastaje spor prigovaraa i rahimburga dvobojem se odluuje iji je prijedlog presude istinit izvrenje presude je privatno (preputeno strankama) ako stranka ne izvri presudu sama, protustranka se obraa grofu predmet pljenidbe su samo pokretnine, a nekretnine samo kod fiskalnih trabina i protiv stranke koja se ogluila ako dunik ne moe pokriti trabinu svojom imovinom, ona se prenosi na oca i brau, a zatim na 3 roaka s oeve i 3 roaka s majine strane ako ni oni nemaju dovoljno imovine, dunik pada u duniko ropstvo (kasnije je odgovornost pojedinana) POSTUPOVNI NEPOSLUH (contumacia) do postupovnog neposluha moe doi u bilo kojem stupnju postupka ako se stranka i nakon 4-strukog poziva ne odazove i ne doe na sud, a nema opravdane razloge (bolest, smrt, poar, sluba kralju), sud ne izrie presudu neposluni se tim inom stavlja izvan prava (foris bannitio, ex lex) nitko mu ne smije pomoi, a svatko ga moe ubiti zloinac zateen in flagranti ili u bijegu je bespravan slijedi lin (kasnije moe biti ubijen samo ako prua otpor) takvome zloincu sudi se vrlo sumarno, tj. dovoljna je prisega 12 svjedoka da bi bio osuen na smrt franako postupovno pravo utjee i na hrvatsko-ugarsko pravo srednjeg vijeka (Verboczi: Tripartit, V. Maurani: Prinosi za hrvatski pravno-povijesni rjenik), a ostaje i temelj europskog prava sve do recepcije rimskog prava u 14. stoljeu