VJEROZAKONSKO UČENjE TALMUDA

Vasa Pelagić

- OGLEDALO ČIVUTSKOG POŠTENjA - po nemačkom izradio Vasa Pelagić 1879. Reprint

originalnog izdanja -
U MJESTO PREDGOVORA I UVODA
Danas kad evropske diplomate, gone Srbiju i Rumuniju da priznaju Čivute i njiovu vjeru, kao
ravnopravne sa ostalim državljanima pred zakonom – ova je knjižica potpuno umjesna i ”cjelishodna.”
Danas, kad se Čivuti sve više i više ugnjezđuju ne samo po varošima, nego i po selima, neophodno je
nužno za svaku porodicu svih pokrajina, gde Čivuta ima, da ovu knjižicu dobro pročita i upamti; jer
ona je pravilno ogledalo Čivuta, iz kojeg se vidi, da njima i sami božanstveni njihov zakon - “Talmud”
nalaze da varaju, zakidaju, grabe, zalagivaju, panjkaju, mrze, upropašćuju, gule i ubijaju sve narode
koji Čivuti nijesu. Danas, kad se Čivuti smireno i plačno Bogu mole, ne samo u crkvi-sinagogi - nego
čak i po ulicama, da ih svijet vidi kao skromne i pobožne ljude, treba svaki da sazna, sva navedena data
i dokaze ove knjižice, pa će uvideti strahovite užase, koje Čivuti i njihovo jevanđelje-Talmud, svemu
nečivutskom svetu sprema. Uz to, iz ove knjižice svak će uvideti, da “mudre diplomate” evropske, koje
vele, ko đoja, da rade za mir, sigurnost, moral, pravdu, sreću i blagostanje naroda, da ti mudri državnici
i krmanoši Evrope, pod zaštitom Čivuta i njihove vjere, možda i nehotice i po neznanju, uzimaju u
zaštitu prevaru, laž, podlost, grabež, mržnju zabludu i ubijstvo svih Nečivuta, dakle i nas Hrišćana,
kamo i mi Srbi pripadamo. Pošto oni pročitaju ovu knjižicu ili veliku knjigu ”Die Sittenlehre des
Talmuds” štampanu u Berlinu 1876. godine, uvjeriće se o istinitosti naših riječi. A da je ta knjiga i ovaj
izvod iz nje potpuno vjerna, svedoče navedeni citati uzeti iz samog božanstvenog Talmuda, koga je
cijelog svog života proučavao dr. August Rolling, a koji je radi boljeg dokaza položio 1000 talira
nagrade svakome onome, koji iznađe da je ma koji citat u njegovoj knjizi lažan. Taku nagradu odredio
je za to, što Čivuti govoreći taocima da su ko bajagi, navedeni citati neistiniti i da toga u Talmudu
nema, ali na žalost njihovu, veli pomenuta knjiga njemačka, jos niko dosada nije mogao pogriješke naći
i nagradu od 1000 talira dobiti. Stoga je ta knjiga teški kamen spoticanja za Čivute i njihovu vjeru, za
njihovo poštenje i moral, čim se oni toliko po svijetu fale i razmeću. Dr.August Rolling, pisac te za
Čivute užasne knjige, morao je pobjeći u Ameriku, zbog osvete “bogoizabranih” izrailjćana - koje naš
narod zove Čivuti, a i svakog onog koji je u sebičnosti njima ravan, krstio je imenom “ćifta”. I čuveni
naučar Herderveli u svojoj knjizi ”Ideje za istoriju čovečanstva”: Mi smatramo Čivute, kao parasitsko
bilje, koje se gotovo svima evropskim narodima o vrat objesilo, te im manje više životnu snagu, krv i
sok iz tijela ispija.” I filosofi njemački- Kant i Fihte, tako isto misle o Čivutima, veleći, da je to narod
prevare, narod kod koga se građanska čast ne traži.
Zbog toga eto i mi velimo, da je neophodno nužno, da svak živi, ko s Čivutima i njihovim
jednomišljenicima pazaruje i živi, dobro izuči sve mjere težine i dužine i sve račune, koji su nužni
čoveku da zna izračunati tačno sve, što kupuje i prodaje, jer besavjesna ćiftarija užasno zakida i
opkrada jadni narod i pri mjerenju i pri računanju. U ime toga trebalo bi odma ni časa časeži, da
opštine, sveštenici, učitelji i svi prijatelji naroda, otvore nedeljne škole i javna predavanja, da u njima i
muško i žensko, i staro i mlado, nauče sve mjere i račune, što mu pri prodaji kupovanju treba. To je,
kao i sva ova knjižica, zaštitnik od poplave ćiftinske prijevare i grabeži. Za ovo bi trebalo i same
skupštine i sabori narodni da se brinu i upustva daju, da bi se što pouzdanije i skorije do cijeli došlo.
Nek niko ne misli, da smo mi kao ljudi, protivni ravnopravnosti Čivuta, jer mi propadamo onim
ljudma, koji propovjedaju ne samo ravnopravnost, nego i jednakost i bratstvo sviju ljudi i naroda, dakle
i Čivuta; ali nikome ne priznajemo ravnopravnost, koji vjeruje u Talmuda i podobne ludorije, koje
propovjedaju: zabludu, omrazu, laž, prevaru i stamanjivanje svega onoga, što u Talmuda ne vjeruje.
Ravnopravnost treba priznati Čivutima samo onda kad se odreku Talmuda, pa prigrle vjeru istine i
pravičnosti, bratstva i jednakosti, jer dotle treba po Talmudski odmjerivati i suditi svima onima, koji i
sami po Talmudski mjere i sude. V.P. Rekav toliko umjesto predgovora i uvoda, prelazimo izlaganju
navoda, citata i vjerozakonskog Čivutskog učenja Talmuda, koje je u pomenutoj njemačkoj knjizi
stalno izloženo. Izvađanje ovo počinjemo ovim redom.
1. O Čivutima i njihovim bližnjim* uči Talmud ovako :
“Bogu su miliji Čivuti no Anđeli” (Tr. cholin f.91.2).
“Da Čivuta nema na svijetu, ne bi ni sunce sjalo, ni kiša padala, niti bi ikakva lagoslova bilo na zemlji.”
(Tr. jebam. f.63.1). Svaki oni koji nije obrezan po Čivutski, jeretik je i bezakonik.” (Tr. Berach. Tr.
47.2.)* Za Čivute su bližnji samo Čivuti, a svi ostali narodi za njih su nevjernici, jeretici-otpadnici i
bezbožnici.
“Kao god što je čovek nad životinjom, tako je i Čivutin nad svim narodima svijeta od Boga
postavljen.” (Ib. f.101.2).
“Koji bi Čivuta ćušio, ošinuo. Toliko je učinio grijeha, kao da je samoga Boga ošamario” (Tr. Sanch. f.
58.2).
“Kao što je sin od očeva tijela, tako je i Čivutin od božijega tijela, pa zato svaki nečivutin mora
glavom platiti, koji bi se usudio Čivutina tući” (Ibid). Šta više Talmud, opisujući blage rajske dane veli:
“da su svi narodi, koji Čivuti nisu psi i magarci” govoreći da su blagi dani samo za Čivute, a ne za
jeretike, za pse (Tr. Megilla. 7.2).
“Kuće Nečivuta, kuće su životinjske” (Leb. Tob. F. 46.1).
"Nikome, ko nije Čivutin, ne treba milosti i pomoći ukazivati” (Tr. Jebam f.12).
“Zabranjeno je bezbožnika pozdraviti” (Tr. Gittin. f.62.1). ali ipak veli dalje:
”Čovek valja da je uvek lukav u strahu božijem” (Tr. Berach f.17.1). ”pa stoga, pozdravimo i
nevjernika samo zato da mu se pokazemo učtivi, miroljubivi i prijatelji, i da otklonimo sumnjičenja i
izazivanja” (Ib. i tr. gillan f. 61.1).
“Dopušteno je pred bezbožnikom (nečivutinom) pretvarati se, da te ne ošteti i ne ujede” (Tr.
Lota.f.41.2).
“Najboljem jeretiku uzmi život, samo ako možeš” (Tr. Aboda. S. f. 62.2. I Ven.Soph.13.3.9).
“Slobodno je ubiti onoga koji čivutsku vjeru poriče” (Tr. pes.f. 122.2). “Pravedno je u opšte jeretika
stamaniti” (Ib. f. 4. 2. Tes.). “Ko proliva krv onih, koji nisu Čivuti, vele rabini, Bogu žrtvu prinosi”
(8Falk.Schim. f. 247.3; Bemid. b.r.p. 21. f .229.3).
“Zapovijed “ne ubi” znači i važi samo za Čivute, a ne za nevjernike.” (“Orao”Majmonides.fad. ch.
4.1.f.47.1); “jer ko ubije jednu čivutsku dušu, veli Talmud, tom se računa, kao da je sav svijet poubijao,
a ko održi jednu Čivutsku dušu, taj je učinio djelo, kao da je cio svijet održao” (Tr. Sanh. F. 37.1). Ma
da Talmud pravi neku razliku između Hrišćana i Perzijanaca i Hananaca, ipak veli da su i Hrišćani
“jeretici, neznabošci i nevjernici”, dakle i za Hrišćana važi sve ono što je dovde navađano. Tako
Talmud veli: “Ma da su Hrišćani neznabošci, ali ipak slobodno je o njihovom prazniku s njima
trgovati” (Tr. Aboda s. f.2.1). A Rasi bez okolišanja veli: “I najboljeg među Hrišćanima treba udaviti”
(14. Ed. Am. 7.A). I tako po božanstvenom Čivutskom zakonu – Talmudu, svi narodi, koji nisu Čivuti
“bezbožnici su, psi i magarci”, koje treba pobiti. No počem se danas prva počast odaje velikašima, što
su odozgo, zglave, to u to kolo spadaju i dobrotvori Čivutski, gospoda diplomate, koji na kongresu u
Berlinu više radise i vjećaše u zaštitu Čivuta, no o onoj mnogobrojnoj bjednoj sirotinji, koja je iz nužde
bunu podigla, i koja je u tome istočnome ratu ostala bez iđe ičega.
2. O vlastitosti ili privatnoj svojini govori sveto pismo – Talmud ovako:
“Bog je dao vlast i pravo Čivutima (izrailjcima) na život i imanje sviju naroda” (Seph. Ik. 3 cp. 25; It.
Falk. Schim. f. 83. 3n 533).
“Opljačkati nevernika sa svijem je dozvoljeno, a tako isto i nadnicu mu zakinuti”
(Babam. f. 111.2). Zapovjed Mojsijeva “ne ukradi” znači da Čivutina ne pokradeš i ne oštetiš, a ne
nevjernika (Saph. Niz. 105.2 ”Orao”Majmunides”). Za Čivuta krađa, nije i ne može biti krađa, jer sav
svijet pripada od Boga njima u imanje i vlastitost. On uzme samo ono, što mu treba i što je njegovo.
(sad je jasna i komunistička ideja o ukidanju privatne svojine)
3. O nađenim stvarima Talmud govori:
“Koji nevjernikovu izgubljenu stvar nađe i povrati mu je, grješi Bogu, jer time jača mož bezbožnika”
(Orao” Majmonides fed. Ch. 4.11.3. F. 31.1; i Tr. Sanh. f. 76.2; Tr.Baba. k. f. 113.2).
“Ako Čivutin nađe priznanicu svoju, koju je dao nevjerniku za uzajmljeni novac, ne treba mu je vratiti,
jer obveza prestaje čim je nju Čivutin našao. A ako bi našao sam od sebe, u ime Boga hteo priznanicu
natrag vratiti, to rabin mora reći :“ako hoćeš da slavis ime Boga, to čini što ti pripada, to jest, ne jačaj
moć nevjernika i zadrži ono, što ti je od Boga po zakonu određeno” (Rabi Jeruham.Seph. mesch. 51.4).
4. O kamatama (o interesu) Talmud uči:
“Zabranjeno je neverniku bez interesa (kamate) davati (Tr. Aboda. S. f. 77.1. Psk. Tos. 1). I sam
Behaj, koji je držao za sebe da je nepogrješiv veli: “Čivutine! Život svakog onog, koji nije Čivutin u
tvojoj je ruci, a još više njegov novac.” (Ib. 24.1). Očevidno je da se ovim ne samo daje maha
najnečovečnijem interesu, gulenju naroda, nego time se ustupa Čivutinu imetak i krv nevjernika i uči
svakom razbojništvu. Po svetoj knjizi toj “izabrani narod” osjeća se pozvan da živi od odabranih
povlastica, gdi se najviše zakajišariti može, veleći: ”Nema goreg ni lošijeg posla od obrađivanja zemlje,
od zemljoradnje; jer kad ko 100 srebrenika u trgovini ima, može svaki dan mesa i vina imati; ko pak
uloži 100 srebrenika u zemljoradnju, može samo soli i kupusa jesti” (Tr. Jebam. f. 63.1). Jamačno zbog
takvog filosofiranja Talmudovog, gotovo niđe niko ne može viditi Čivutina da kopa i žanje, a svaki ih
vidi kako jedu zaradu i izradu kopača i žeteoca.
5. O prevari ovo uči Talmud:
“Čivutin može nevjernika prevariti i oguliti ga, ali svog bližnjeg – izrailjca ne treba varati” (tr. Baba.
m. f. 61.1.Tos; Tr. Megilla 13.2). Dalje veli Talmud: “Ako bi Čivutin imao neku raspru ili svedočenje s
nevjernikom pred sudom, treba da sve moguće učiniš, da tvoj brat Čivutin raspru dobije” O Rabi
Samujilu, jednome od najvećih Čivutskih patrijaraha, priča Talmud da je rekao:”nevjernika prevariti
slobodno je; te je i sam jednog nevjernika prevario, uzev mu jednu bocu zlatnu za 4 drahme, a on je
mislio da je od tuča i pri tom mu je još jednu drahmu zakinuo”. Rabi Brenc pise u svome “Judenbalg”-
u str. 21 ovako: Ako bi Čivuti čitave nedelje tumarali tamo amo varajući Hrišćane, to neka se u subotu
svi skupa saberu i svoje slavne marifetluke ispričaju jedan drugome veleći: ”nevjerniku treba i srce iz
grudi iščupati i najboljega među Hrišćanima ubiti” –naravno ako se može. Eto u tome se sastoji
Čivutsko postenje, koje im sveta i božanstvena knjiga Talmud očinski ulijeva. Zbog takog slavnog, ili
kao što veli dr. August Rolling sramnog vjeronauka Talmudova, Čivuti su mu ostali neminovno vjerni
kroz sva vremena i među svima narodima. Ali danas i djeca već uviđaju da mu ne ostaju Čivuti vjerni
što su pobožni i pošteni, već za to što im ta sveta knjiga radi bogatstva i opstanka kajišarskog naroda
čivutskog svaku podlost dopušta.
6. O bogu Čivutskom Talmud takođe do užasa smješne slike priča Ta sveta knjiga “izbranog
naroda božijeg” evo šta veli o Bogu:
Po njoj dan ima 12 sati. U prva tri sata Bog sjedi i proučava zakon; u drugim trima satima sudi, u
trećim hrani cio svijet, a u poslednja tri sata Bog sjedi i igra se sa kraljem riba Levijatanom. Menahem
veli uz to da Bog noću uči Talmud (f. 97.3. p.17) . Za Levijatana veli Talmud da mu je čeljust tako
velika da riba od 300 milja dužine u njega ući može i da mu je Bog zbog te grdne veličine morao ženu
oduzeti, jer bi se se svet sa tako pregolemim čudovištima napunio, koja bi sve potrla. S toga je veliki
Bog muškarca zasjekao, a ženskinju utamanio, osolio i ostavio za čast pravednima u raju. (Tr. Aboda s.
f. 3. i Baba b. f. 74.1.2).
“Igra božija sa Levijatanom trajala je samo do razorenja Jerusalima (A a. O). Od tog doba Bog se
prestao igrati i sa Levijatanom i sa Evom, sa kojom se od prije igraše“. (Tr. Berach. f 61). Poslije
razorenja Jerusalima i progonstva Čivuta po svijetu, plače Bog zato, što je sagriješio zbog razorenja
čivutskog Jerusalima i svoj bogoizbrani narod po svijetu rasturio. (Tr. Chagiga f 5.2)
“Taj grijeh božiji tako je veliki da Bog u sva tri dijela noći sjedi i riče kao lav,jadikujući što je kuću
izrailjevu opustio, crkvu porušio i sagoreo i djecu svoju po svijetu rasturio”. (Tr. Ber. ach f 31).
“Od tog doba Bog na ovome svijetu nema više prostora od 4 milje, a prije toga on je sav svijet
ispunjavao”. (Ibid. f 11.1) i (Tr.Ber. 1. c). Razorenje Jerusalima i progonstvo Čivuta među otpadnike
po svijetu, Bog na osobiti način otkajava i grehe ispašta. On je svaki dan po dvije suze u more spustio,
ali njegove suze sa takim straovitim urnebesom padnu u more da se čuje po svemu svijetu i da od tog
tereta i udara zemljotres biva. (Tr. Berach f 59.1. Chagig. f 5.2). Po Talmudu i samu zakletvu svoju
Bog poriče. Tako se bio zakleo, da oni Čivuti neće imati vječnog blaženstva u raju koji su se u šume
razbjegli u vrijeme gnjeva božijeg, ali docnije vidio je Bog svoju pogrješku, pokajao se i uzeo svoju
riječ natrag, te tako te Čivute pomilovao. (Tr. Sanli f 110.2.) Na drugom mjestu Talmuda stoji da Bog
može od krive zakletve odustati. Jedan od čivutskih mudraca priča, kako je čuo, gdi Bog jadikujući za
razaranjem Jerusalima viče: “Teško meni! ko će me razrješiti od nepravo učinjene zakletve i zadane
riječi”! (Tr. Baba b. f 74.1). No ima jedan moćni anđeo; zvani Mi, koji sjedi između neba i zemlje i taj
je kadar razrješiti Boga, od krivo zadane riječi i učinjene zakletve. (Meg. Amulek. F. 1.4). Kao što se
Bog krivo zaricao i zaklinjao, tako je isto i lagao po riječima Talmuda, a naročito kad je htio da pomiri
Avrama sa Sarom. Usljed toga i sama sveta knjiga, Talmud, dopušta laž, gdi je ona nužna radi mira.
(Tr. Baba m. f 87.1). Tako eto veli sveto pismo “izbranog naroda” o Bogu, njegovoj nauci i naravi.
Talmudov Bog izgleda kao đak koji uči, kao kartadžija koji igra s kraljevima riba, kao ženskaroš, koji
se i sa Evom igra neki igara, kao laža koji čas obeća, a čas opet poriče, kao čovek i dijete, koje plače i
okajava svoje grije, kao potčinjeni momak, koji dobija oproštaj od Anđela i.t.d. Nakratko reći, čivutski
Talmudov Bog izgleda smiješan i naprasit kao džandrljiv lončar, koji lonce gradi pa ih onda lupa. Zbog
svega toga mnogi će čitalac reći: do vraga i Čivuti i Talmud, zajedno sa njiovim tako nakaradnim
Bogom!
7. O mesiji veli Talmud ovo:
“Mesija će doći i povratiti kraljevinu Čivutima, a ostali narodi svi će njemu i njima služiti i potčinjeni
biti”. (Tr. Scabb. f 120.1; Tr. Sah. f 88.2.99.1)
“Tada će svaki Čivutin imati 2,800 slugu i 310 sluškinja (Falk. Scim. Is. 56.4. n.359; Bechaj. l. c. f. 168
P. 37. u.a; Tr. Sanh. f 101.1). Ali prije toga biće užasan rat, koji će dve trećine ljudstva stamaniti. U
njemu će Čivuti toliko oružja zadobiti da će trebati sedam godina da ga sagoru i istope”. (Majene jesc. f
74.4.76.1; Abar. b. Mascm. Is. f. 49.1-3).
"Pa i sam “Orao” sinagoge Majmonides vjeruje u svjetsku vladu Čivuta, te veli: ”Starim neprijateljima
Čivuta, tad će narasti zubi od 22 rifa dugački” (Ot. Akib. i Schim).
“Kad Mesija Čivutski dođe, onda će zemlja roditi s kolačima i vunenim haljinama, a žito će biti tako
krupno kao dva bubrega od najvećeg vola“ (Tr. Kethub. f. 111.2; Schabb. 30.2).
“Mesija će od sviju naroda poklone primati samo od Hrišćana ne”. (Tr. pes. f.118.2).
“Tad će Čivuti neizmjerno bogati biti, jer sve blago svega svijeta doći će u njihove ruke; a za kaznu,
veli sveti Talmud, da će tolika velika biti, da će 300 magaraca trebati da ključeve nose, i svi će narodi
tada preći u čivutsku vjeru, samo hrišćanima neće dopušteno biti, nego će sa svijem iskorenjeni biti, jer
su od đavolskog porekla.” (Tr. Iebam. f. 24.2; Tr. Aboda s. f. 3. 2; Abarb. Maschm. Is. f. 65; Bechaj. l
c. 85.3). O da hoće taj slavni Mesija skoro doći da Čivute sabere i usreći, te bi se bar svijet kužne
čivutske atmosfere kurtalisao!