DOKUMENTI

O POSTANKU KRALJEVINE

SRBA, HRVATA

SLOVENACA

1914.-1919.

SABRAO

IH

FERDO

!lC

ZAGREB

1920.

NAKLADA MATICE HRVATSKE'*

YISAK NADBISKUPSKE TISKARfi.

J?

Ji^^r

1155303

KUBON
Uthoht OHo Sognr

&

SAGNER
H

MONCHEN
HtOilrOM* 39/4t

RECHNUNG
Aiigabcn Ubr
fioipf iingar

l.^

^Of

und Llfrung alth* nghfttii

BaUllBttl.
Lifruflg auf Rcohnung und Gfahr da BBpfttngera*

PREIS

DM

Dies* Rsohnuag sur scbnlleren Eriedlgung Im voraus. Eine den Vorschrlften Ihrer Eaase antapracbeod* RecbouQg folgt Bit der Brief poBt.

Tbia Involoa vltb tbe book - anotbar Invoice rollowlog

bj lattar*

Postonrdirlfl:

8 MOnchan 2i SchHeOfodi 68

Tal.

522027

Talegr. bwdisoQnor

mwundton

PREDGOVOR.
ove knjige, kojia je u neku ruku pendant mojem d r a n $ k o m p t a n j u, uputiti citatelje u genezu nase drzatve tecajem Velikoga rata i u vrijeme sloma bivse austro-ugarske monarhije. Misho sam, da cu ovu svrhu ponajznacajnije najbolje postici, saberem li sve ponajvaznije izjave Jz pomenutoga vremena. javno objelodanjene akte

Svrha

je

ranijem

J a

Ovi se dokumenti u glavnan raspadaju u dvije skupine. Jedni su postal! izvan granica bivse austrc-ugarske monarhije, pa su stoga saano djelomioio ili nikako poznati oninia, koji su tada zivjeli unutar bivsih moTiarhijskih granica, a drugo su dokumenti, koji su postali unutar granica bivse monarhije, pa su cfpet ili djelomicno iili nikako poznati onima, koji su zivjeli Ovako izabrani sabrani radili izvan monarhijskih granica. drzim u ovoj knjizi u jednu cjelinu da su vrsm, da citapotpunu) teljima podadu objektivnu sliku (i ako ne savrsenu torn, kako su i sto su sve radili najbolji sinovi nasega naroda oko oslobodenja i ujedinjenja njegova. Razumije se, moja bi zbirka bila potpunija vrednija, da mi je bio pristupacan jos diplomatski materijal onih drzava, koje su se bavile nasira
i

pitanjem.
i

Ali

takove dbkumente mogle

i

bi

izdati saimo vlade,

re samo srpska i bivsa crnogorska, nego bi trebalo da su kod loga Dosla angazovane vlade Entente, a da se ne obazremo napose jos na Austriju i Ugarsku. Kad ce to biti mohoce li to biti tako skoro, teska je kazati. Medutim, Ru6e, ovai materijal sabrati, ovako kako je objelodanjen u ovoj i knjizi, nije takoder bilo tako lak posao, kako bi se na prvi PDgled pricinjalo gdjekojem citatelju. Upravo je nevjerojatno, koliko se vre'mena truda htjelo, dok sam dosao do nekili dokumenata, nastalih izvan granica bivse austro-ugarske monarhije, pace ni s onima dnignna, kazimo domacima, nije kadiikad bilo mnogo bolje.* Bas zato drzim, da sam takcvom zbirkom ipak ucinio korisno djelo, podcbno da posluzi onomu, koji- je rad, da ima ove dokumente brzo bez duljega trazenja pri rnci. Pored toga mnogo Je dokumenata danas vec zaboravto
i

Spometiut cu kao osobito znacajnu cinjenicu, Vijeda SHS u Zagrebu", danas tako reci vise i nema. 5ve ostalo preko tri 5etvrtine spisa nestalo je.

da arhiva .Narodnoga

Osim nekih

personalija,

!jeno ili cak odnemareno, pa ce oni mozdla sada idoci do sna^nijega izrazaja, nego li u samom oasu postanja, kad se po prirodi same stvari vise osjecalo, nego li razmisljalo.

Konacno hocu jos nesto da kazem. Ovi dokumenti iii^ jesu povezanii jedan s dnigim zasebnira tekstom, iiiti je stogod vise receno o torn, kako su oni postali, to jest o torn, sta se sve prije njihova objeiodanjenja odigravalo iza zastora. Fair dakle geneticki i narativni elemenat, a ovo ce pomanjkanje bez sumnje mnogi citatelji poi^aliti. Medutim u stvari je tako, da bi ovom zahtjevu mogao vadjano udovoljitl tek onaj, koji je i sam kod toga procesa sudjeiovao. Ja cu se s toga prvi najvise obradovati, ako ovom knjigom probudim zeiju u svih onih nasih politicara, koji su od 1914. do 1919. historiju nasu ne samo prozivljavali, nego je i stviaraii), da preidadiu javnosti u memoarskoj formi sve ono, sto |edino oni mogu tocno f pouzdano znati. Pomanjkanje takova korisna i po hiistorijsku znanost toliko potrebna rada, osjecamo mi svi za sva, pa i najbliza vremena nase proslosti. Od kolike li bi koristi na pTimier danas bilo, da su vode Iliraca, ili kazimo Strossmayer i Starcevic, ostavJli svoje memoare. Koliko li bi legenda, pace ne rijetko i kleveta Mestalo, a svakako im bio sprecen neozbiljan gresan postanak^
1

Zagretou dne 29. oktobra 1920.

Fcrdo

Siid.

1.

Manifest

kr.

srpske vlade.^'
Beograd,
25. (12.) jula

1914,

Srpskom narodu!
Pre dva dana pcdnela
je

austro-ugarska vlada srpskoj

vladi predstavku s izvesriim zahfevima i ostavila je rok, da se na to odgovori. do veceras u 6 sahata, stavljajuci u izgled prekidanje diplomatskih odnosa, ako ne bi dobila zadovoljenja. Srpska je vlada, znajuci da odgovara zeljarna vasim i potrebi mira, koju cseca ne same Srbijia, nego uvereni smo cela Evrcpa, izasla u siisret carskoj i kraljevskcj vladi do krajnjih granica popustljivosti, preko kojih ne moze ici nijedna

nezavisna drzava.
u Uzdajuci se u pcmcc Bcziju, u svoju pravdu, kao zele uvereni smo velikih drzava, koje isto take, da se mir odrzi, nadamo se, da ce se ovaj sukob kako je austro-ugarski poslanik vecesvrsiti mirno; ali, ras izjavio u ime svoue vlade, da nije zadovoljan nasim odgovoTom i da konacno prekida diplomatske odnose, vlada je srpska prinudena, da za svaki slucaj odmah preduzme najpotrebnije vojnicke mere za odbranu zemlje. Smatramo za diiznost pozvati narod na odbranu otadzbine, verujuci, da ce se nasem patriotskom pozivu svaki rado odazvati. Ako budemo napadnuti,vojska ce vrsiti svoju duznost, a gradanima, koji nisu pozvati pod zastavu, savetujemo, da ostanu kod svojih domova i mirno rade svoje poslove.
prijateljstvo

Beogradu

12.

jula

1914.

godine.

Predsednik ministarskog saveta, ministar inostranih dela Nik. P. PaSid.

PaCu. M. Protid. Ministar gradevina J. P. Jovanovid. Ministar prosvete crkvenih poslova Lj. Jovanovid,
Ministar financija Dr. L.

Ministar unutrasnjih dela Stoj.

Ministar pravde

M.

S. Duridid.

Ministar narodne privrede Dr.

Ministar vojni, pukovnik

DuSan

V. Jankovid. P. Stefanovid. ^

Iz originala.

2.

Manifest regenta Aleksandra.*

Nis, 29.
(16.)

jula 1914.

Mojim junackim
Na nasu

dragim Srbima!
Austrougarska. da budemo slozni junaci.
i

Srbiju nasrnulo je veliko zio.

nam

je objavila rat.

Sad

svi innamo

Nevolje nase kraljevine i nasega naroda pocele od jnce. Kad je god Becu trebalo, davana su najsvecanija obecanja, da ce se sa Srbima i Hrvatima pravedno' poZaludu su srpski stupati, pa je ipak sve to ostalo neispunjeno. hrvatski granicari, i toliki drugi nasi junaci, lili krv po i celoj Evropi za slavu i korist beckoga dvora, zaludu su bile :zrtve koje je Srbija za vlade Moga d'ede^ podnela, kad je pomogla da se spasava carski presto od nezadovoljnih i pobunjenili njegovih naroda,^ zaludu je Srbija uvek r-adila sve sto sa susednom carevinom ije mogla, da zivi u prijateljstvu sve to nije nista pomoglo.

s Austrijom iiisu

nas narod, gde god bio, svakad i su uvek zapostavljani drugim nagodina zauzela je Austrija srpsku su ustale bile, da se oslobode, a je prisvojila bespravno, obecavsi im ustavne slobode, koje onake kakve su dane nisu niukoliko narod zadovoljile. Sve je to stvorilo duboko nezadovoljstvo u naroda, narocito u bujne i nerazmisljene omladine, pa je naposletku izazvalo otpore,. pa i sarajevski'atentat.
i

I Srbija kao drzava svuda su sumnjiceni, zato Todima. Pre trideset sest Hercegovinu, koje Bosnu pre sest godina konacno ih
i
i i

Srbija je taj kobni dogadaj iskreno ozalila, osudila i izjavila gotovost, da ce predati sudu svakoga saucesnika; ali je brzo sa zaprepascenjem videla, da Austrijanci za nj bacaju odgovornost ne na svoju rdavu upravu ili na pojedine krivce samoga dela, nego na kraljevinu Srbiju. Bez obzira sto je ono ubijstvo izvrsio samo jedan oovek, njin podanik, uz pri-

pomoc nekoliko drugova, i to u rijihovoj zemlji, pred ocima svih njinih vlasti, Austrija je za to okrivila nase cinovnike i oficire, srpsku vladu i naposletku celu kraljevinu Srbiju i sve Srbe gde god ih ima. Takvo optuzivanje jedne nezavisne drzave za tude krivice, jedinstveno je u istoriji Evrope, gde onaka zlopina dela na zalost nisu retka. U smislu tog okrivIjavanja podnela je austro-ugarska vlada 10.^ ovog meseca
*
1

Iz originala.

Knez Aleksandar Karadordevic (1842. 1858). 2 God. 1848. pomagala je srpska vojska pod generalom vojvodanskim Srbima protiv Madzara. 3 23. po novotn.

Knidaninom,

zahteMojoj vladi neobictiu predstavku s tesklm optuzbama ostavljajuci joj rok od vima, trazeci od Srbije zadovotjenje 48 sati za odgovor. Moja je vlada, odgovarajuci zeljama nacela upotrebi mira, koju oseca ne samo Srbija, vec Toda zato Je izisla Evropa, htela izbeci po svaku cenu sukob; ai susret austro-ugarskoj vladi do krajnjih granica popustlji-vosti, preko kojih ne moze ici nijedtia nezavisna drzava.
i
i

Kad le o tome Izvesten austro-ugarski poslanik, izjavio je preodmah, da njegova vlada nije zadovoljna odgovorom Tada su sve Icinuo je diplomatske odtiose s Mojom vladom. na celu im bratska nam Rusija prijateljske nam drzave pokusale skloniti austro-ugarsku vladu, da pristane na mirno Nazalost becki drzavnici ostase glulii prema resenje spora. interesima cove^nstva. Oni nam objasavetima mudrosti nedogledne poslevise juce rat, ne prezajuci da time izazovu 'dice jednoga evropskog zapleta.
i

I ako teska srca i svestan svih teskoca opasnosti, bas casu kad su se srpski ratnici spremali da pribiraju dozrele plodove svoga truda, Ja sam prinuden pczvati sve mcje drage hrabre Srbe pod srpsku trobojku s uverenjem, da ce se oni u ovoj prilici pokazati dostojni svoiih slavnih predaka, onaki Icaki su bill lane preklane. S verom u Svevisnjega Gospoda Boga, s nadom u simpatije prosvecenog sveta i u konacnu po"bedu nase pravde, s poverenjem u pomoc svojih velikih srodTiika i pouzdanih prljatelja, primimo, zajedno s nasom junackom. tracom Srbima Crne Gore, borbu koja nam je obesno nameti

'U

nuta.

nasoj slavnoj proslosti. starijoj

novijoj,

ima dosta
i

svedocamstava, da Srbin, kad je slozan, moze pobediti mnogo veceg protivnika. Posvedocimo jos jedanput, da se. Srbin ume obilicskim pozrtvovanjem obrazrtvovati za svoju otadzbinu niti je pred mnogobrojniin oholim neprijateljem.
i

Srbi branite
ste
i

svom snagom svoje

ognji-

srpsko pie me.

Nisu
16.

jula

1914. godine,

Aleksandar.
Predsednik ministarskog
saveta, ministar inostranih dela

Nik. P. Pai(3,

Ministar financija Dr. L.

PaCu.

Ministar unutrasnjih dela Stoj.

M. Protid.

Ministar gradevina J. P. Jovanovid. Ministar prosvete i crkvenih poslova Lj. Jovanovid.

Ministar pravde

M.

S. Duridid.

Ministar narodne privredc Dr. V. Jankovi(i.

JVlinislar vojni,

pukovnik

DuSan

P. Stefanovfd.

3.

Zakljucci Hrvatske straze" u Buenos-

Airesu.*
Buenos
i

Aires,

3.

aug. 1914.
3.-

Na narodnoj skupstini Hrvata Srba, cdrzanoj dne augusta 1914. ii Buenos Airesu, zakljuceno je slijedece:

U
zivot
i

osjecaju
smrti
niti

nase doimovmske Ijubavi, u casu borbe izmedu Slavenstva Svcnijemstva, ne moze

i

na-.

biti

dvojbe

o nasim simpatijama,
pod.

niti

o nasem drzanju.^
bili 400 gouvrede, sto su kiicnuo cdlucan

Ako smo

teskom rukcm Habsburgovaca

i

dina prisiljeni da sutimo na sve nepravde

nasem slavenskom narodu nanesene, sada cas cdmazde:

je

1. da se pozcve sve Slavene Austrc-Ugarske monarhiie,. da se pridruze nasem pcthvatu, kcjemu je stavljen cilj, da se otresemo 400-godisnjega jarma.

2. da se u tu svrhu organiziraju dcbrovcljne cete, koje ce se prvom mcgucom priiikom uputiti put Evrope, da se bilo u srpskim bilo u francuskim redovima bore prctiv prevlasti, koja nam je dcsada skucivala slobodu; 3. da se poi^ede akcija za renje gornje odluke;

namaknuce sredstava za ostva-

4. da se stupi u sto uzi saobraca*] sa srpskom, ruskom. francuskom engleskom kolonijom;

i

5. da se osnuje stalan odbor za sakupljanje za srpski -Crveni Kriz; 6. da se cvi zakljucci najbrzim putem jave slavenskim kolcnijama u Juznoj Sjevernoj Americi te dia ih se pozove, da se nasoj akciji pridruze.
i

Buenos
Jezevic,

Aires, dne

3.

augusta 1914.

M. Sole, Rukavina, Depolo, Zuvanii^, Kvaternik,, Rozmanid, Crnkovic, S. Sole, Madukat, Deli6, Miloslavid, Cvitovid, DraSkovid, Hadzi(^ i Ukropina.
*
1

Iz

originalnoga koiicepta.

Airesu od

onda

glas da je Austro-Ugarska navijestila Srbiji rat, slof.i se u Buenosnasih sinova drustvo Hrvatska straza-*, koie je izdalo ovaj ^Manifest na narode Slavenske krvi austro-

Na

onainosnjih

ugarske monarhije". Ovaj je manifest bio odgovor na proglas tamosnjegc austrc-ugarskoga konzulata, koji je .pozivao podanike biv.se monarhije, da sa. jave i da budu otpremljeni kuci, da vrse vojnu duznost u austro-ugarskoj vojsci

Kegent Aleksandar srpskoj

Kragujevac,
4.

vojsci.*
1914.

aug. (22. jula)

Junaci!
nasega naroda Najveci zakleti nepri'jatelj nase drzave lenada bez ikakvog razloga nasrnuo je bescmucno na nasu ist na nas zivot. Aiistrija, taj nezajazljivi nas severni sused, ucinila vise pokusaja, da prede nasu fee je nagomilala vojsku jvernu granicu da porobi nasu divnu otadzbinu. Njoj kao je bile malo, sto smo mi mcraii godinama mirno da sluimo jauke miliona nase brace, koji su do nas d.opirali iz Bcsne Backe, iz Hrvatske, Slavonije, Hercegovine, iz Banata rema sa nasega mora, krsne Dalmacije. Sada Je zatrazila cast Srbije. ijvi.se, trazi nasu glavu, nasu nezavisnost, zivot
i
i i
i

Junaci!

Posle sjajnili uspelia nasega oruzja 1912. i 1913- godine Ldrzavniii tekovina, koje nam je priznala cela Evropa zakljujnim mirom u Bukurestu, Ja sam uajiskrenije zeleo, da se frbija i Moji dragi ratnici u/ miru odmore i okrepe od silnih zato itniii napora, uzivajuci u tekovinama svojih pobeda. I Srbiija bila gotova, da se na imiran nacin cbjasni i sporazume Austro-Ugarskom o svima spornim pitanjima. Ali se, na:alost, odmali^ uvidelo, da Austrija ne ide na tO', da s nama

Cak da smo ispunili sve njene zaliteve, ona je da nas napadne, da nas ponizi da nas ubije. Zato su ti sramni zahtevi Austrije morali dobiti dostojan odgovor. Ja sam ih sa prezrenjem odbio, uveren da cete svi vi tu sramotu, koja je imala pasti na nas, baciti u lice onome. koJi je pokusao, da njome umrlja sjaj Stoga slavu vasega oruzja. >am vas pczvao u ovo ratno doba, da pod vasim pobedoiiosnim zastavama, i ako jcs umorni oid skorasnjih nasih pobeda, stanete opet na branik otadzbime. Saopstenje koje vam sada cinim, jeste objava rata Austriii.
pregovara.
i

bila resila,

Na

oruzje, moji dicni sokolovi!

Junaci!

Vi cete imati da se bcrite sa jednim neprijateljem, koji imao ni ratne srece niti vojnickih pobeda! U ovome svetom ratu Ja cu vam biti vrhovni komandant. Mi smo se prosle dve godine velikim delom upcznali u bojnoj vatri. I ja ^am se na Kumanovu, Bitolju na Bregalnici sa ponosom divio v'aso} svesnoj hrabrosti vasem besprimernom samopregorevanju. Zato sam uveren, da cete vi ovoga puta, na braniku
'likad nije
i i
i

Iz originala.

otadzbine
junastva.

samo da uvecate slavu

Junaci!

u velikom delu oslabodenja srpsRoga robija umeti lepi glas srpskoga oruzja i vasega.
i

Pored bratske Crne Gore i svih ostalih Srba, koji ce ser protiv Austrije boriti gde se tko bude zatekao i cime bude mogao, vi cete u ovoj velikoj borbi kao svoje ratne drugove imati sa severa nasu modnu i silnu bracu Ruse, ciji je uzviseni car Nikola II., na prvi glas o austrijskom napadu na Srbiju, odlu6no- i viteski sa celom oruzanom Rusijotm stao na odbranit Srpstva i Slovenstva. S druge strane uz Ruse su stall rame uz rame njihovi hrabri saveznici a nasi osvedoeeni prijateljis Francuzi, koji su vec otpoceli ogorcenu bcrbu s austrijskiiTi>
saveznikom, Nemackom.
Junaci!

Na svetu nema svetije duznosti nego sto ]e odbrana svojedrzave, svoje nacije vere, odbrana svcga ognjista, svojih. starih i nejakih. Stoga, s verom u Boga, u njegovu pravdtt milost, podimo napred uvereni u pobedu i ukrasimo nae i zastave novim lovorikama, jer je na tim zastavama Providenje ispisalo danas jasnije nego ikad nas ratni poklic:
i

U boj za slobodu inezavisnost srpskoga naroda! 2ivela Srbija! 2ivela Moja dicna vojska!
Kragujevac,
22. jula 1914. godine.

Vrhovni komandant vojske presto lonaslednik;

Aleksandar.

Proklamacija crnogorskoga kralja

Cetinje,
7.

Nikole."*^

aug. (25. jula) 1914.

Crnogorci
Jos >ne dospjeste da krv operete s vasih hrabrih misicav a vas stari kralj primoran je, da vas i po treci put, za nepune dvije godine dana, poziva pod oruzje, da vas i po treci put povede u rat, sveti rat za slobodu Srpstva i Jugoslovenstva.

Sudbonosni cas

je

kucnuo!

Crno^zuti barjak, koji od davnih vremena kao mora pritiska dusu jugoslovenskog naroda, razvio se, da taj narod sad;
*

Iz originala.

potpuno unisti, da njegove slobodne predstavnike, Srbiju i Crnu Goru, pregazi. Izmicuci pred najezdam silnoga Osmanlije, Jugosloveni su se prilagodavali hriscanskoj Austriji, da se s njome zajediiQ opru najezdi s Istoka. Oni su kod nje trazili spas zivota, a Nemilosna Austrija primila iii je nasli su grob svoje slobode. ne kao pomagace za zajedniicki opstan,ak, vec kao izmecare i uboge najamnike, da njihovim mesom krvlju njihovom stiti Drzala ih je kao bedem skriva svoje sebicne interese. prema razjarenom Azijatu gurala ih nemilcsno na klauice njemackih italijanskih polja. Heroji bitke na Bautzenu, gdje Je slavni svedski kralj poginuo, bili su Jugosloveni/ Krvlju svojom prelili su bojno polje Holandije zalili obale Sjevernog Mora, a Adriju su joj samo oni ccuvali bedemom od kostiju slovenskih. Za sve to Austrija je zahvalna Jugoslovenstvu nepravdom, gonenjem, robovanjem pakosnim sijanjem razdora medu bracom, za sto crkvu kao sredstvo uzimala. Dok su lanci robovanja je cak stezali Slovene u zemljama monarhije, dotle su nosioci crnozute boje cupali iskopali srce Srbinovo, divnu Bosnu Hercegovinu. Krvlju srpskom zaliveni Skadar i Drac oteli su nam svojim intrigama, a kad ion sve to nije pomagalo, kad su se slobodne srpske zemlje, osnazene posljednjim ratovima, hvala budi Bogu junastvu srpskom, spremale za novi kulturni zivct, kad su se slovenska braca nasla zajedno u prostranoj crkvi sve
i
i
i

sa cijeg su amvona otpoceli propovijedati slogu, jednakost, latili su se oruzja, da svoje zlobne namjere postignu, da nas uniste. Austrija je objavila nasoj dragoj Srbiji rat, objavila ga nama, objavila ga je Srpstvu i cijelom
Jugosliajvije,

bratstvo

Slovenstvu.

Nasu pravednu stvar uzela je u zastitu mocna Rusija, predstavnica velikoga Slovenstva i nasa vjekovna zastitnica, sa svojim prosvijecenim saveznicima. Krv se vec lije na Dunavu, Savj Drini. Lije se na granicama nase mocne zastitnice Rusije n*jene saveznice Francuske, pa sad tko je junak na oruzje! Tko je junak slijedi koracima dva stara srpska kralja, da ginemo i da krv prolijevamo za jedinstvo slobodu zlatnu. Na nasoj su strani Bog i pravda. Mi smo htjeii mir, a nametnut nam' je rat. Primite ga kao i uvijek, primite ga srpski junacki, a blagoslovi vasega staroga kralja pratit ce vas u svima vasim podvizima.
i

2ivjeli moji mili Crnogorci! 2ivjelo nase milo Srpstvo! 2ivjela nasa mocna zastitnica Rusija njeni saveznici!
Cetinje, 25. jula 1914. godine.
1

Nikola.
poginuo

Misli se na bitku kod Liitzena (16. nov. 1632.), u kojoj je kralj Gustav Adolf, navodno od fete Hrvata, lakih carskih konjanika.

Veliki knez Nikola Nikolajevic srpskoj

vojsci.*
Petrograd,
8.

aug. (26. jula)

1914.

Saljuci najiskreniji pozdrav i zelju saveznoj srpskoj vojsci, joj i uverenje, da ce Srbija sa ostalim saveznicima istrajati u borbi do kraja radosnim srcem, narocito stoga, sto se hrabra srpska vojska nalazi u tome savezu, koji ima da resi sudbinu Evrope. U isto vreme javljam slavnoj srpsko} vojsci, da je nepokolebljiva cdluka Rusije, da ne vrati mac u korice sve dotle, dok se god Nemacka i Austro-Ugarska pot-

saljem

puno ne savladaju te da vise ne Slovenstva.

mogu

smetati

mirnom razvoju

7.

Regent Aleksandar srpskoj vojsci.**

Kragujevac,
16.
(2.)

nov.

1914.

Junaci!
Osramocen porazom koji ste mu slavnim vasim onizjem poslednju dva puta dosada naneli, neprijatelj napreze sada
i

snagu, da vas junacki otpor slomi.

Slomljen nemccan prema Rusima, velikom nasem savezniku, mrski neprijatelj hoce da iskali svoj gnjev prema nami.
i

Junaci

Svojim ocima gledali ste grczote sto ih je nedavno pocinio drski neDrijatelj nad nebranjenim domoyima nad slabom Videli ste nejaci u Jadru, pitomoj Macvi i bcgatom Sapcu. iskaljeno sramno njegovo divljastvo nad vasim palim drugovima, Slusali ste jauke povoraka nejakih: zena, djece i iznemogliih staraca sto pored nas promicahu sklanjajuci se pod
i

zastitu

vasega oruzja ispred najezde divljackoga

neprijatelja.

Dicni Junaci!

Posle jwnacke vase odbrane na obalama Drine, gde ste snaznim svojim misicama pokcsili citave redove neprijatelja on je uspeo, da vas potisne 1 prcdre u nasu zemlju. Proterajte ga iz nase zemlje unistite ga.
i

srpsko

Ovaj je brzojav odaslan putem srpskoga poslanstva u Petrogradu na vojno ministarstvo, koje ga je potom publikovalo 9. aug. (27. jula).
Iz originala.

**

9
borite s onim istim neprijateljem, koga ste inesjajno tukli. Vi imate i sada protiv sebe one iste jegove vojnike, koje ste nedavno gonili put Drine i Save i

Vi se

ivno cnako
i)je

u svom divljem begstvu ispreda vas pitahu samo: Gde e Drina, ostavljajuci za sobom topcve, oruzje, municiju, bolslavne trofeje vasega junastva. To je neprivozove [ice itelj, koga ste do pre neki dan svuda junacki suzbijali, nanojci mu teske gubitke.
i

Jiinaci !

Plemenka duznost, zastitia nejaci dcmova nasih poziva da svaku stopu nase zemlje uporno branimo. Sveti grobovi lili nasih drugova traze od nas osvetu nad neprijateljem. Cast sa i ugled, kcji smo, sa svojim vitestvima, stekli kod nasili sirom celoga sveta, nalazu nam, da stegocnih saveznika mo svoje cvrste misicc jos jednom, snaznlm udarceni povo razbijemo neprijatelja.
i

s,

To
nejaci,

su nase duznosti prema prema nama samima.

otadzbini,

prema

slaboj nasoj

I
nasi
i

Junaci!

Nasa

je

borba sveta.

Nasa

je

borba pravedna.

U
i

Evropi

saveznici svuda napreduju.

sku vojsku u svim pravcima.

Nasa mccna braca Rusi gone razbijenu nem.acku austrij-, Oni vec prelaze Karpate.
je

Na vas
saveznika.

sada da se pokazete dcstojni

nasili

prijatelja

Junaci s Cera

Jadra!
i

Pogledajte na vase proslavljene zastave primite k srcu na njima ispisane reci S u Boga za kralja ot ad z b nu.
.

verom

nase zemlje Nap red u pobedu! S nama je Bog!

i

pe

n e p

Zivel'd

Moja dicna vojska!

2.

Kragujevcu

novembra

1914. godine.

Vrhovni komandant Prestolonaslednik

Aleksandar.

10

Izjava kr. srpske vlade u

Narodnoj
(24. nov.)

Skupstini.*
Ni,
Vladi
'je

7.

dec.

1914.
s

cast izici pred

narodno predstavnistvo

ovoim

izjavom
skupstine, dokle god svoje u sluzbu velike stvari srpske drzave i srpsko-hrvatskog i slovenackog plemena, vlada smatra za svoju prvu duznost, da se s beskrajnim postovanjem -pokloni pred svetim zrtvama hrabro voljno prinesenirn na oltar otadzbine;
sale stavlja
i

Uverema u poverenje narodne

Uverena u resenost celoga srpskog naroda da istraje usvetoj borbi za odbranu svoga svetcg ognjista slobode, vlada kraljevine smatra kao svoij najglavniji i u ovim sudbonosnitm
i

trenucima jedini zadatak, da obezbedi uspesan svrsetak ovog:. velikog vojevanja, koje je, u trenutcimia, kad je zapoceto, postalo ujedno borbom za oslobode-nje i ujedinjeiije sve nase neslobodne brace Srba, Hrvata i Slovenaca.
rodne,
s

Vlada ce se truditi, da bude veran izraz te resenosti naona ce verna svojim moonim i junackim saveznicima^ poverenjem u buducnost cekati cas pobede.
i

Ova je izjava bila prihvacena od citav& skupstine burnim odusevljenim pljeskom

i
i

v a d V a n j e m.
1 i

9.

Regent Aleksandar srpskoj vojsci.*

Kragujevac,
11. dec.

(28. nov.)

1914.

Junaci
mill Moil junaci,
i

Nadcovecanskom hlrabroscu i uzvisenim zrtvama vi ste^ u krvavim bojevima poslednjih) dana potukli neprijatelja sa brzinom necuvenom u ratnoj istoriji gonit&.

njegovu raizbijenu vojsku.

Vi ste potukli cetiri neprijateljeva korpusa, zadobili ste: u dosadasnji venae vasih pobeda upisali ste f slavne pobedle na Ovcaru Kablaru, na Suvoboru Maljenu^ na Kosmaju, Ljigu i Kolubari. Braneci slobodu svo*je zemlje^ vi ste na tim planinama i na obalama tih milih nasih reka
silne troifeje
i
i

Iz originala.

IT)

podigli velicanstvene vecite

digli ste

spomenike vasega junastva.

Po-

spomenike,

koji

ce pokoljenjima pricati o vasim slav--

nim delima.
Nasi saveznici iishiceni su ovim vasim pobedama.

Oni

vam
sto

se dive.

vam biti vecito blagodarna, a Ja sam gord,celu vasem i sto Mome Uzvisencme Ocu mogu podneti jos jedan sjajan podvig Njegovih dicnih sokolova.
Otadzbina ce

sam na

Saljuci vam Moje pozdrave, Ja vas, junaci, pozivam, da sa gvo'zdenom voljom produzite gonjenje neprijatelja. Proterajte ga iz nase mile zemlje, povratite cgnjista nejaci, koje je^ Kaznite ga do> neprijatelj surovo sa domcva njihovlh oterao. Pokazite mu kako Srbin brani svoju kraja po treci put. grudu zemlje i do poslednjeg dalia gonite njegove svirepe.i

horde.

Savu! Napred na Drinu Slava palim na boinom polju! 2iveli Moji dicni oficiri vojnici! U Kragujevcu 28. novembra 1914. godine.
i

Vrhovni komandant, prestoionaslednik

Aleksandar.
10.

Regent Aleksandar srpskoj

Kragujevac,
28.

vajsci."^
(15.)

dec.

1914.

Junaci
Vec se navrsio peti mesec kako je na nasu milu otadzbinu napao neprijatelj. Istroseni u dva slavna all teska rata,, mi smo ga ipak muski i junacki docekali. I posto smo ga jednom pctukli na Ceru i Jadru. mi smo mu posle tolikih driigih krvavih ali slavnih bojeva, sada zadali udar tezi od svih dosadasnjih. Hiljade zarobljenika, stctine topova i silna oprema. vo^jna, sto je od neprijatelja zadobismo, svedoce o njegovom
porazu
i

nasoj slavi.

Junaci!

objavim da na zemljistu kraljevine Izagnali smo ga krvave glave. U tom svecanom trenutku (kad se na ponositom srpskom Beogradu vije ponovo pobedna srpska zastava), ja hocu pre svega drugcg da ispunim jedan dug zahvalnosti.
dla

Ja sam ponosit

Srbije

nema

vise neprijatelja.

Iz originala.

12

U redovima vasim, rame uz raine s vama, ratuju u ovom trecem ratu braca nasa koju od Tiiraka oslobodismo. Vi ste
i

njihove Ijubavi prema otadzbini. svedoci njihiovog jimastva PoreVardarci, Zegljigovci i Bregalnicani, Bitoljci Kosovcii cani pokazali su se dostojni svoje brace umadinaca i DunaUzicana. Pokazali Mioravaca, Timocana vaca, Podrinaca Dusanovih, sto su se dostojni pctomci junaka Milutinovih oruzja. nekad daleko pronese slavu srpskcg imenia
i

Ja hocu

da im

dam vidan znak

priznanja

otadzbine.

Pred ovako nesumljivim dokazcin svoga velikcg pozrtvovanja i pred tako junacki prolivenom svoiom krvlju za svoju Srbiju: pred takvim stvariiim dokazom vrsenja svoje najleze gradanske duznosti i to sa takvim odusevl^jenjem, Ja objavljujcm njihovo pravo na sve politicke ustavne tekovine osloboditeljke Prva redovna narodna skupstina po zakljucenju mira Srbije. resit ce sve potrebne mere, te da se to potpuno i u zivot uvede.
i

Junaci!

Qvozdeni obruc nasih mocnih saveznika steze se sve vise oko nasega zajednickog neprijatelja. Osecajuci se pred porazom strahujuci od njegovih teskih posledica, en S3 bcri
i

Broj njegovili vojnika sve je ali uporno. Ali uzalud. manji, a nasi saveznici uvcde svakoga d'ana sve nove vojske ako u borbu. Kraj toj dzmovskoj borbi vec je danas jasan, cna Jos nije zavrsena.

ocajno

Jos nekc vreme vrsiti nasu tesku duznost uz nase velike i silne saveznike, koji se bore za nas, dokle oni ne smozde nasega zajednickcga neprij^atelja na njihovim prostranim poljima, a tada ce nastati mir, to dugi mir, Tada koji ce dostojno nagraditi zrtve za nasu Veliku Srbi'ju. srecnija no sto je ce nasa otadzbina biti mnogo veca, silnija
i

Mi moramo

stcjati

ikada

bila.

A U

zato ce, vitezovi, Srbija

biti

vama

blagodarna.

Kragujevcu

15.

decembra

1914.

Vrhovni komandant prestolonaslednik

Aleksandar.
11.

Hrvatski odbor u

Rimu

protiv grofa Tisze.*

Rim,
u

decembru
.

1914.

Hrvati u inostranstvu, koji su se sreonim slucajem na vrijeme mogii da spase od tamnice ili progona, kojiona austro*

Iz originalnoga koncepta.
i

Izjava je ova izasla u Corriere dela Sera",

a potom

u drugim talijanskim novinama.

13

ugarske vlasti u raznim oblicima sprccavaju predstavnike hrvatskcRa naroda da na hrvatskom zemljistu iskazu svoje prave sloboosjecaje, odlucno prosvjeduju nred licem prosvijecene doumne Evrope prctiv pcdvala grcfa Tisze, koji zeli da zavede evropsku javnost o pravomii stanju stvari u AustroUgarskcj o pravim osjecajima koijima je prczet hrvatski
i i

riarcd.^

Pctpisani cdbor Hrvata prije svega izjavljuje, da ce ostati potpuno bezuspjesan pokusaj grofa Tisze, da cdvoji sfvar hrvatskoga naroda od stvari srpskoga naroda, da ne ce nista koristiti pritjsak, koji se sada vrsi na predstavnike na sam narod u Hrvatskoj. Mr izjavljujenio da iz svecanih izjava hrvatskoga sabcra proizlazi, -da se Hrvate Srbe smatra jednim
i i i

istim narcdo-m, koji imade jedne iste ideale, koji je jedan i nedjeljiv po svetoni jedinstvu niaterinske zemfje, krvi i jeziku, a koji je bio pocijepan jedino dlelovanjem cnih, koJi su dcsada

ravnali sudbinom jednoga dijela tcga naroda.

Hrvatski odbor prosvjeduje prctiv rata, koji je pcduzet Crne Qcre, tih zivctnili dijelova nasega naroda; prosvjeduje protiv polwala zbog heroizma, Ijubavi, pozrtvovanja sainc-prijegora, koje pohvale iz ustiju grofa Tisze zvuce kao okrutna uvreda za hrvatski narod. Evrcpa, kojcj agenti austro-ugarski lazno prikazuju stainje stvari, treba da svaku manifestaciju, vojnicku ili gradansku, koja se pripisuje Hrvatima na teritoriju austro-ugarskom, smatra^u iznudenim nasiIjem na tijelu na savjesti Hrvata. Vjerni predajama djedova, Hrvati su uvijek naglasavali volju, da zive slcbodni nezavisni, usprkos cascvitili nesporazumaka i sporova izmedu Hrvata i Srba, koji sporcvi su bili cd daleko manje ostrine, nego sporovi izmedu Bavaraca Prusa u Njemackoj, Hrvati su stalno proglasivali istovetnost svojih posljednjih ciljeva s posijednjim ciljevima srpske brace.
protiv Srbije
i i
i
i

Sadanji ie rat madzarski austrijski rat, ali niposto lirili slovenski rat. A bas sada, kad cd Tilsita do Kotora, Njemacka i Austrija, vojujuci sjedinjenim silama, stopliene u jednu vojsku, proglasuju istovetnost njihcvih politickih programa, hrvatski rodoliubi svjesni najvisih iinteresa Slovenstva, koje predstavljaju danas Rusija, Srbija Crna Gora, pocinili bi svjesno narodno samoubijstvo, kad bi od svoje vlastite volje odobrili tnrcvarenje srpskoga naroda.
i

vatski

Potpisani odbor izjavljuje, da bi se citavi hrvatski narod, kad bi bio Slobodan da iskaze pravu svoju misao, podignuo jednodusno protiv okrutnoga uvredljivoga poziva, da se bori
i

Ugarski ministar predsjednik grof

Stjepan Tisza
i

rekao je u

pe-

stanskom parlamentu mjeseca decembra ove rijeci: Nasa hrvatska braca dala su u ovome ratu takav primjer junastva, Ijubavi, pozrtvovanja samoprijegora, da je takovo njihovo ponasanje postalo izvorom Ijubavi, povjerenja postovanja prema njima u srcima svih dobrih Madzara Austrijanaca.
i i

14

za svoje vjekovne tlacJitelje ili cak zajedno sa stoljetnirii dusmanima Jugoslovenstva, Turcima, tim bicem krscanstva, za zadobili castan naziv koje su bas Hrvati prolili ootoke krvi Predzide krscaiistva. K,ad su Srbi u slavnom balkanskom ratu pobijedili Turke, Hrvati su to pozdravili neiskazanim jos sami tim ratom bili oslobcdeni. A odiisevljenjem, kao da su sa najvecom boli morala je cijela Hrvatska, izuzev nekoliko placenika zavedenih, gledati bombardovau^je Beograda, u kojemu su prije dva vijeka bili carski orlovi Eugena Savojskoga
i

pozdravljeni kao osloboditelji.

Ova dva dogadaja, oslobodenje Beograda od Turaka sadanje bombardovanje Beograda, i Hrvatima najbolie dokazuie, kako je Austro-Ugarska postala od osloboditeljice razarateijica narcdnoga jedinstva Srba i Hrvata.
i

Hrvati teze za narodnim preporodcm na osnovima grapoliticke nezavisnosti i unatoc toga sto su i prisiljeni, da svoje sinove salju u ovaj pogani rat, ocekuju sa 'nestrpljenjem pouzdanjem rasap njibovih tlacitelja, koji sada, uvredljivim pohvalama grofa Tisze kusaju da iirvatsko plenie podcine sebi i dalje, denuncirajuci ga, potlacena i nevina, pre:ziru prosvijecenih slobodoumnih naroda.

danske slobode
i

Hrvatski odbor.'
12.

Regent Aleksandar srpskdj vojsci.*

Kragujevac,
7.

jan.

1915. (25. dec.

1914.).

Junaci
'vi
Sto'jeci pred neprijateljem na braniku svoje mile zemlje, docekujete velike svetle praznike Hristovog Rozdestva, daleko od svojih milihl' dragih na domu.
i

Junaci !
Proslavite Rozdestvo Hristovo u mislima sa vasima na slavite Boga sto je nasem oruzju dao svoj blagoslov i sto ste junacki odbranili svoju zemlju od naiezde neprijateljske. Budite sretni zadovolini sto ce u vasim domovima i ove godine bozicni Badnjak biti prinet na vatru u punoj slobodi a "u slavu Boziju.

domu,

Sa verom u Boga
da ce
Srbiju.
^ i

slavite ime njegovo sa punom nadom, dalje aijegov blagoslov pratiti nase orjjzje i nasu milu

To

est,

tada neki Hrvati

3Dr. Lujo conte Vojnovic), koji su boravili u

*

(medu njima Dr. Trumbic, Rimu.

Dr.

Hinkovi^,

Iz orig nala.

15

Docekujuci ove svetle praznike sa vama z-aijedno l)OjnoTn polju, Ja vas junaci pozdravljam pozdravom

na

Hristos se rodi! U Kragujevcu 25. decembra

1914.

Vrhovni komandant prestolonaslednik

Aleksandar.
13.

Upravni odbor Jadranske legije" Jugoslovenima.*

London-Rim,
Jugoslavijo
Slovene!, Hrvati, Srbil
mjeseca januara

1915.

Qromovi tutnje, brda jece: o krvave grudi djece Karaiorda, tvrde kano hridi gorde Crne Gore, razbija se v^l tude
lajezde.

Madzar, Nijemac, Tiircin, tri zakleta neprijatelja sloven^koga roda, udaraju ognjem i macem, da zatru nase sjeme i iiguse glas grla nasega.

U danima sjaja i slave, dok su po Balkanu umirala nasa "braca za slobodu pet vijekova ugnjetavane raje, Bee, Pesta i Berlin sijali su mrznju medu nas, paklenim spletkama i oru-zanom prijetnjom htjeli da sprijece rasulo osmanlijskoga carstva. Strahotne sve te kusnje izdrzala je mucenicka Srbija i Crna Gora vjestom i okretnom politikom i krvaviim zrtvama junacke svoje vojske. Kad su nas ta zlocinacka zadirkivanja, bezbrojne veleizdajnicke parnice, mucenja proganjanja nasega naroda u Austro-Ugarskoj izazvala na otpor i borbu za ozivovorenje narodnoga jedinstva Slovenaca, Hrvata, Srba, kad je iza 2eraica, Jukica, Dojcica na posljednju uvredu na Vidovdan Li Sarajevu ogorcena dusa podrazene mlade buntovne Jugoslavije, Principa i bcsanskih drugova, uzvratila bombom Austro-Ugarska je opet trazila krivce, ne u Becu ni u Pesti, nego u Beogradu. Pod laznom isprikoim da kazni urotnike, Austrija, ko^ju smo mi sacuvall od rasula koja je imala da bude zid citavoj kultumoj Evropi proti nasrtaju barbarskoga Istoka, napade umornu Srbiju, da unisti gnijijezdo, gde se gajila sloboda svih juznih Slovena. Turskom gospodstvu u Evropi,
i

Iz originala.

odbor u Londonu", dranske legije". Ta

'

Oni patrioti koji su docnije osnovali Jugoslovenski najprije su u Rimu imali na umu, da osnuju odbor Ja
je

onu konstituirao

se definitivno

misaa potom napustena. Jugoslovenski 1. maja 1915.

odbor u Lon

16

njemackcm prodiranju: madzarskoj teznji k Jadranskcm moru na Istck, postavise se nasuprot Jugosloveni: Srbi, Hrvati, SloOvim ratom nasa tri udruzena neprijatelja hoce da venci. da nas pregaze. Proti Srbima pognase Hrskrse taj otpor Slovence, da se mediiscbno kolju. Za njima natisnuse vate madzarske njemacke regimente, da bez milosti kose svakoga^ da sakoji zastane samo da ispuni njihcvu ckrutnu zapcvijed kati mrcvari sinove zajednicke nam majke. Ti sve to znas, hrvatski, srpski i slovenacki prognanice
i
i i i i

stojis

cutis.

Srbije i Crne Gore, po' ledenim poljanama unesrecene Belgije gine za Nijemce, Madzare i Turkaprcijece nasega zivota a po nasoj domcvini bez muske obrane pljackaju, pale, pustcse nasa ognjista nasa pclja njemacke divlje eskadrone zvjcrske madzarske horde strijeljaju, vjesaju, kolju djecu, starce zene, majkama nasima cupaju plod iz utrobe njihove. Sva zemlja nasa gariste je jedno
granici
Galicije
i

Na

pusto.

More krvi
...

dolina suza.
i

Ti sve to gledas, prezrcini, zgnjeceni robe

stojis

cekas

Rusija ustaje bratska na obranu Tvoju sa strahotom nevidene vojske. Za veliku pravednu stvar umiru ruski revolucioneri. Engleska pokrenu svu svoju neprebrojnu pomorskir.. silu, Francuska reda po njemackoj granici svoje legije. Sa cetiri strane pasu okrutnika, da ga celicnlm obrucem sakuju, smrve. sruse
i i

Samo

ti,

koji si najvise stradao, stojis

i

nepomiiCan

hladan,

hrvatski, srpski

slovenski kmete.

Plemeniti srpski kralj Petar Karadcrdevic, kao junak jurnu u bojni red sa zastavom jedinstva i sloge. Ljubav je osnova velikih djela, mrznja propada u rovove, koje je sama izrovala. Brat je mio koje vjere bio, koijimgod se imenom
krstio.

Slovenac, Hrv.at, Srbin

jedne su maJke sinovi, suza

istim'

istoga oka, krv iz jedne rane otvorene.

zbori, jedna

Slovenac, Hrvat, Srbin jedan je narod, jer ga misao spaja, isti osjecaj veze.

jezikom

To je jedinstveni narod jugoslovenski, jedini zakoniti gospodar svoje zemlje, siroke nase zajednike domovine, Velike

Jugoslavije.
se davno prcbudio Marko, tajanstvena snaga nasega Krvlju je Srbin oprao Kosovo, krvlju je Srbin otkupio raju; za hrvatsko i slovensko Kosov.o umire i *sada Srbin sam Tebe nema med junaci, hrvatski hajduce. Cekaju te na ratistu, slovenski sokole!

Vec

naroda.
.
. .

to gledas?

Sto trazis?

Sto cekas?

17
rcblje, na osvetu!

Na osvetu pogazeno, u tudinu otjerano

grmi
zovu.
i

bezdana glas Im Grobovi se otaca vasih rastvaraju na osvetu kletvom teskom' svemir okeana prolama
iz

Gvozdom se ori osveta Svacica, osvetu vape obrubljene glave Zrinskog-Frankopana; na osvetu zove Ilirija, prevareni Jelacicu-bane; na osvetu klice ustrijeljeni buntovni Kvaternik raspeti Matija Qubec; osvetu trazi ukcceno oko Svetozara Miletica, na osvetu grmi staracki glas Ante Starcevica; osvetom vas zaklinju vladike Rade i Strossmayer; za osvetom oimladina izmucena vasa; ceznu utamniceni prvaci naroda na osvetu vas dozivlje ocajan glas sirocadi postrijeljanih otaca Na csvetu vas zovemo svetu i u obescascenih majki mi, kao vi prognano roblje, okupljeno u Jaboj za slobodu dransku Legiiu skupa sa uskocima, sto iz austrijske odurne vojske preskofcise u srpske redove, da sa pobjedonosnom bracorn Srbijancima i Crnogorcima otjeramo tudina sa nase rodene grude.
i

Veliki ovaj cas dva razdoblja dijeli: umire ropska prosbuducnost se slobodna rada. Prestade stranacka sitna borba i bratoubilacki besplodni rat, sve nase sajedinjene sile jednom su upravljene c^lju. Oprani krvlju i krvlju izmireni, plamenom krsteni i gromom, udimo u sveti hram jednakosti,
lost,

bratstva

slobode.

Nad nasom umornom domovinom ogranut ce sunce mira. brda pogazene Hrvatske i Slavonije, Pozelenit ce opet livade plcdna polja Srijema, Medumurja, lijepe Backe, ravnoga Banata; procvjetat ce mila nasa Dalmacija; bogatim se okititi listom Herceg-Bosna, tuzna i krvava; podici ce se sirotica Istra, divna Kranjska, planine Koruske i bogate doline Stajerske. Od Alpa, snjeznoga Triglava, do uvora krvavog Vardara. sve, gdie cvile gusle javorove i nasa se pjesma razlijega, sve ce biti slobodna nam zemlja, a obalu nasu velicajnu Ijubit ce valovi Jadrana, razbijat se o otoke nase.
i

il' nikada vise! ne dode u boj za slobodu ili ne da pomocnicu ruku, da izbavi bracu iz okova, svojoj djeci da sacuva zemlju nek' je proklet! Tko zamece svadu inate, bracu kolje, pomaze dtismanu on je proklet, on je izdajica! Proklet bio, kuce ne vidio; ne imao od srca poroda; sinje more srecu mu prozdrlo, tuda zemlja kosti izmecala. Rdom kapo dok mu je
.
.

Sada, braco, sada

Ko

koljena.

A svetinje nase tko obrani i opere sa imena Ijagu, kroz suze ga majke spominjale, suze bolne pune blagoslova; plemenito ime opjevala pjesma slave srecnih potomaka, dok je svijeta i dok je vijekova.
Upravni odbor ^Jadranske
legije**.

18
14.

Upravni odbor JugosIovenske

Jugoslovenima.'^
London-Rim,
Jugosloveni

legije*

mjeseca januara 1915.

Ovaj strasni rat odlucit ce i o budu6nosti svih nas Jugoslovena: Srba, Hrvata i Slovenaca. Treba da upotrebimo svu svoju snagu i da doprinesemo sve zrtve, sto mozemo, e da ta sudbonosna odluka donese oslobodenje cijelomu nasemu narodu. Slobodne nase kralievine Srbija \ Crna Gora hralDro se bore za svoju nezavisnost i za oslobodenje svoje jugosloveiiske brace, sto jcs stenjii pod igom Nijemaca i Madzara.
Oni koji povodom rata umakose iz carevine AustroUgarske u inozemstvo te se nalaze u zapadnoj Evropi, odlucise da pokrenu osnovanje

JADRANSKE LEGIJE
koja ima da pored srpske vojske

pomaze oslobadanju nasega

madzarskog ropstva. Ona ce imati vlastito odjeljcinje C r v e n o g K r s t a. Legija se nazvala jadranskom s razloga, sto je nase Jadransko more sinteza ideiala svih Jugoslovena, koji zive na njegovim obalama ill prama njetnu teze, s razloga, sto djelatnost legije ima da se poglavito razvije u nasim krajevima Jadranskoga mora.
naroda od njemackog
i i

Nase zemlje pod' austro-ugarskom monarhijom tako su danas zatvorene, da osim rijetkih pojedinaca nitko ne moze da pribjegne ovamo i da stupi u legiju. Zarobljena domovina ne moze da se mice, ni da se brani! Samo Jugosloveni, koji su izvan domovine, mogu i moraju da pohrle u redove Jadranske Legije. Ima nas slobodnih u Srbiji, u Crnoj Gori, u zapadnoj Evropi, pa u ostalim dijelovima svijeta, a najvise u Americi Sjevernoj i Juznoj. Nadamo se odazivu odasvuda, najbrojnijem iz Amerike.

Jadranska Legija nema da postigne velikih vojnih ussamo goleme moderne vojske mogu da odlucuju na bojnom polju, all 6e zato modi da u mnogom smjeru pripomogne pri oslobadanju devet milijona austrijskih Jugoslovena. Sama njezina pojava imat 6e veliko moralno znamenovanje, jer ce pred svijetom zasvjedoiciti Seznju nasega naroda za slobodom.
pjeha, jer danas

Svi Sloveni, koji za nase ideale osjecaju i uzivaju dobro zdravlje, bit 6e rado primljeni u redove Jadranske Legije.
*

Iz originala.

19

Od

njih se trazi samo to, da budu pripravni stupiti u redove, sve ostalo brinut ce se odbor, koji za sada izdaje ove za a naputke:

1. Neka se u svim zemljama, gdje ima nasih Ijudi, obrazuju odbori, kojima je zadatak da upisuju dobrovoljce. Svakom dobrovoljcu neka se na D o b r o v o 1 j a c k o in u p i s n o listu zabiljezi: ime, prezime i ocevo ime; gdje je roden i kada; je li ozenjen, ima li zenu i djece, kako im ie ime, koliko im je godina i gdje se nalaze; jesu li zena i djeca opskrbljena ako jesu, tko se za njih stara; koje mu je zanimanje; koja mu je kulturna kvalifikacija s naznakom primljenog naul^a; da sluzio i Dod kojitn oruzjem: li ie bio vojnik, koliko je i gdje gdje mu je posljednje boraviste s tocnom adresom*, da li zeli Svaki dobrosluziti pod oruzjem ili kod Crvenog Krsta. voljacki list ima se ispuniti u dva primjerka, od kojih p r v i (I.) neka ostane kod odbora. sto sakuplja dobrovoljce, a d r u g i (II.) neka se posalje na banku u Londonu, tocno na adresu, kako je nize naznacena pod br. 4. Upisani dobrovoljac neka vlastorucno potpise oba primjerka.

2. Odbori, sto se obrazuju u pojedinim mjestima, mogu da stupe u medusobnu vezu i da obrazuju jedan zajednicki Odbor, sto de opciti sa tamosnjim odborom Jadranske Legije-o, koji je jedno odjeljenje Jugoslovenskog Odbora.

se koji odbor za sakupljanje dobrovoljaca obradade odmah na posao, te da o svemu obavjescuje amosnji odbor Jadranske Legije.
3.

Cim

zuje, treba da se

Sva pisma brzojavke, sto ih takovi odbori ili pjjeimadu da poslju am.osnjem odboru Jadranske Legije, neka se uprave tocno na ovu adresu:
4.
i

dinci

Lloyd's Bank Limited for Lombard Street 72.

The Jugoslav Committee**

LONDON,
kamo

City.

Ova

6e banka primljene posiljke dostaviti

treba.

5. Cim se dobrovoljac upise, prima na se duznost da krene na odredeno mjesto, kad bude pozvan; da sobom ponese sve dokumente, koji ga legitimiraju (krsni, vjencani list, naucne

svjedodzbe, putni
6.

list,

pomorske isprave

itd.).

Otkada se dobrovoljac upise, valja da bude spreman na odlazak. Do odlaska duzan je da se stara za svoje uzdrzavanje. Od tada unaprijed duznost je odbora Jadranske Le:gije, da se stara za njegovo uzdrzavanje.
7. Odbor ce se starati za prevozna sredstva, a posebice pribavit 6^ lade za prevoz onih, koji se nalaze preko mora. 8.

sakupe u onoj luci, gdje ce <^e se imenovati kasnije.

Oni, koji se nalaze preko mora, bit 6e duzni da se Luka ih cekati lada za ukrcanje,

20
Mjesto, gdje ce se dobrovoljci koneentrisati za' vojno' 9. obrazovanje, bit ce naknaidno odredeno, a bit ce svakako jedno mjesto u EvTOpi, posve sigurno za njihovu licnu bezbjedw)st.

Vojno obrazovanje, vojnu preobuku i oruzje priniit 10. ce dobrovoljci u mjestu koncentrisanja pod upravom strucnih. lica, sto ce sve biti naknadno odredeno u sporazumu sa kompetentnim faktorima.
11.

Cim

dobrovoljac stigne na koncentraciono mjesic,.

morat ce da se podlozi svim odnosnim voinim: propisima. Potpisani Odbor stavlja ovaj pothvat na dusu svim nasim
racuna na njihovu pozrtvovnost. To je slobodnim Ijudima prva duznost svakoga svjesnoga rodoljuba danas, kad je citav nas narod stavljen na krajnju kusnju. Pomislimo sam.) na neopisive patnje naroda u Srbiji i u Crnoj Qori, pa na muke onih^ devet miiijuna Jugoslovena pod ropstvom Austro-Ugarske, od kojiih je sva muska snalga pognata u rat, dai se bori protiv svoje rodene slovenske brace Srba Rusa, dck gotovo sva narodna inteligencija, u koliko nije izdahnula na vjesalima. cami vec toliko mjeseci u austro-ugarskim tanmicama!
i i

Mila brado, stupajte u svete redove JADRANSKE LEGIJE"

!

London

Rim,

mjeseca januara 1915.

Odbor yjadranske

legije"

odjeljenje Jugoslovenskag odborav

15.

Rezolucija amer. Jugoslovena u Chicagu."^

Chicago,
i

10.

marta 1915.

Slovenci jedan su narod jednoga jezika,. Hrvati, Srbi nastava pod raznim' nazivima brojne pokrajine na jugokraljevinu Srbiju i istoku Austro-Ugarske monarhije, kao Crnu Goru. Njihovo zajednicko ime Je J u g o s 1 o v e n k Jugosloveni Austro-Ugarske monarhije, u kojoj gospoduje njemacka madzarska rasa, podnose nesmiljeno suzanjstvo. Ne imajuci politickih prava, oni su do najveceg stupnja ekonomski eksploatisani, spriijecem u svome napretku, ugrozeni u svojoj narodkoji
i i

Prevod

iz

engleskoga.

Ovaj

je zakljucak

stvoren

na velikom kon-

odrzanom u Chicagu 10. marta i915., na kojem su se sastala 563 delegata kanadskih Srba, Hrvata Slovevaca, doseljeni+i iz nasih zeameriCkih (USA)
gresu,
i

malja bivse Austro-Ugarske monarhije. Kongres je organizirao odaslanik Jugoslovenskog odbora u Londonu Dr. Fran jo PotoCnjak, odaslan u tu svrhu u Ameriku. Rezolucija prihvadena je jednoglasno. Ucesnici organizovase se nato^ u Jugoslovenski narodni odbor".

21

nosti
Tija,

socijalno potisteni. Oni vise ne mogu podnositi toga staako hoce da ocuvaju svoj opstanak narodnu individualnostOni vide svoj jedini spas u oslobodenju cd Ausiro-Ugarske. Sve veze s niome moraju biti prekinute. Nas zivot napredak Tie mogu T3itii zajamceni, nego u ujedinjenju svih jugo'slovenskih zemalja sa Srbijom u jednu jedinstvenu drzavu. M5 se ol)ra'camo punim pouzdanjm u vlasti Trojnog Spcrazuma, koje u ovom ratu voJuju za cslobodenje potlacenih Mi ih molimo, da nam pomognu u ostvarenju nasih naroda. pravednih aspiracija, koje ce ostvarenje znatno pridonijeti uspostavi reda na jugoistoku Evrope, davajuci trajne temelje za svjetski mir.
i i i

16.

Sjevero-americki Jugosloveni
Chicago,
D. C.

ruskom po23. marta

slaniku Bahmetjevu u Washingtonu.*

1915.

Njegcvoj Preuzvisencsti, poklisaru ruskom, Wasiiington,

Vasa Preuzvisenosti!
Zastupnici svih cgranaka Jugoslovena u Austro-Ugarskoj monarhiji nastanjeni u Sjedinjenim Drzavama Sjeverne Amerike, sakupljeni na narodncme zboru u gradu Chicago, drzavi Ihinois, dana 10. 11. marta gcdine 1915., u svrhu da pronadu sredstva Hrvatsku, kcjima da podupru pomognu svoje rodne zemlje Slavoniju, Dalmaciju, Istru, Kranjsku, Stajersku, Korusku, Backoje se sada ku, Banat, Medumurje, Bosnu i Hercegovrnu bore da sruse sa sebe austro-ugarski jaram i silnistvo, cije je nastojanje islo za tim, da apsolvira i unisti njihovo plemensko nacionalno jedinstvo i opstanak, nalozili su pcdpisanini, da najmocniju uprave apel na svoju po krvi i po rodu najblizu plemenitoga bracu, mocnu Rusiju, te njezinoga uzvisenoga vladara, cara, oca svih Rusa, putem Vase Preuzvisenosti putem carskih ministara Njeg. Velioanstva, da podupru, obrane pomognu Jugcslovene u njihovoj bor(bi za oslobodenje ispod silnistva te da pomognu i zastuaustro-ugarskog gcspodstva paju nase teznje u vrijeme koje ce doci po svrsetku sadanjega konflikta kod mirovne konferencije i medunarodnih ugovora izmedu evropskih naroda.
i i

Nama je nadalje nalozeno, tumaceci cilj za kojim teze Jugosloveni, da predstavimio Njeg. Velicanstvu caru i mocnoj
glasovi,
je

Prevod iz engleskoga. Oko 15. marta 1915. stigli su u Chicago da predstoji intervencija Italije uz teske zrtve po Jugoslovene. Na to tamosnji Jugoslovenski odbor odlucio, da zamoli posredovanje Rusije.
'

22
Rusiji tima,

putem Vase Preuzvisenosti, pogibao koja prijeti HrvaSlovencima,* poimence onima, koji nastavaju Srbima
i
i

igradove Trst i Goricu, citavu Kranjskii Dalmaciju s njezinim ostrvima, od ugrozene aneksije po Italiji, izvrnuti nasu borbu za oslobokoja ce bezuvjetno odvratiti denje ispad strane vlade i podanstva.
Istru te njezine otoke
i

siromasne i vjernc zemlje Istru, li nesrece za Dalmaciju, da nakon tolikogodisnjih isisavanja narodnoga blaga po Austro-Ugarskoj i zrtava u krvi svojih najboljih muzeva da padnu u ropstvo vazalstvo Italije.
Kolike
i

Kranjsku

Pucanstvo provincija Dalmacije, Istre i Kfanjske sast/oji se iz 90% Slovena, a njihovo raskomadanje razdjeljenje ili aneksija Italiji, bila bi nepravedna i stvorila bi novu hegemoniju od plemena, isto tako i vise nepravednu, no je ona, koja postoji danas.
i

Jugosloveni iz austro-ugarske monarhiije neizmjemc su i drzani u posvemasnjem politijckom ropstvu Madzara i Nijemaca. Oni ne uzivaju takovih politickih prava, kakovn su dana Nijemcima Madzarima, te su sistematicno sprecavani u njibovu kulturnome razvoju nasilnim mjerama, dok je njihovo nacionalno plemensko jedinstvo lagano ali sigurno unistavano.
potisteni
i
i

spas Jugoslovena lezi u njihovu oslobodenju od austro-ugarske monarhije te da ostanu neodvisni od ikakve druge vlasti, navlastito od hegemonije Italije. Kad se to ispuni,. zelja je svih, da se ostvari narodno jedinstvo Jugoslovena.
Jedini

Ponovno moleci Vas zagovor, predlazuci cvu molbu zahtjev u ime svih Jugoslovena nastanjenih u Sjediinjenim Drzavama Sjeverne Amerike Njeg. Velicanstvu caru Rusije te. njegcvim ministrima, jesmo u odanosti
i

Jugoslovenski narodni odbor

Chicago,
Tajnik:

Illinois, 23.

marta 1915.
Predsjednik:

Pero

Stija5i<^.

Dr. Ante Biankini.

17.

Regent Aleksandar srpskoj vojsci.*

Kragujevac,
4.

apr. (22. marta)

1915.

Hristos Vaskres, vojnici!

U
hom
i

pozdravljam sa

osvitku Vaskrsa Velike Srbije, Ja vas na danasnji dan Hristos zeljom, da sa uspei slavom zavrsimo veliko zapoceto delo na ostvarenju

Vaskres

Srbinovih ideala!
*

Iz originala.

I"
!

Junaci!

Secajuci se danas stradanja Bogocoveka za spas covecanstva, secajuci se velikih zrtava srpskoga naroda za ujedinjenje spas cielokupnoga Srpstva i Slovenstva, budimo istrajni u radu do kraja, budimo dostojni potomci slavnih predaka i dicnih drugova palih za svetu stvar, za sjaj i velicinu otadzbine!
i

Neka uspomena na sve to na danasnji dan izazove u srcima sviju Srba osecanje divljenja postovanja prema njihovim delima dade nam podstreka i snage, da pobedimo nei

prijatelja casti i neprijatelja slobode i neprijatelja imena srpskoga. Ovo neka danas ulije srpskom narodu snage i moci, da patnje i nevolje ovoga strasnog a nametnutog rata muski i junacki podnosi.

Junaci!

S cvrstom verom u sve ovo, Ja danas klicem:

Da
V
j

zivi srpski narod

njegova hrabra

Kragujevcu

22.

marta 1915. godine.

Aleksandar.

18.

Izjava g. Pasica u

Narodnoj
Nis, 28.

Skupstini."^
(15.) apr.

1915.

glasina o skoroj intervenciji Italije uz velike kompenzacije na Jadranu i u Kranjskoj, a na stetu jugoslovenskog naroda, uputio je na 34. sastanku Narodne Skupstine u Nisu dne 28. (15.) aprila narodni poslanik Dr. D r agoljub M. Pavlovic pitanje na ministra izvanjskih poteritorijalne

Povodom

slova, g. Nikolu Pasica, o odnosima Italije spram Srbije juznoslovenskoga pitanja, zagovarajuci kod toga slogu sporazuni na osnovu principa narodnosti.
i i

Qospodin

Nikola Pa sic

odgovorio

je

nato

medu

ostalim ovo: Ja drzim, da talijanski politicari i drzavnici ne mogu poci za tim, da dobiju jedan grad vise ili manje, ovo ili ono ostrvo. jer mogu unapred znati, da sama Italija ne de biti u tome gradu ili ostrvu, nego ce njena sila biti u slozi srpsko-htrvatsko-slovenackoga plemena i Italije.

Potpuni

tekst

ove sjednice Naro,dne Skupstine nijesam mogao dobaviti.

24
19.

Rezolucija jugosloven. kongresa u Nisu*

Nis,
6.

maja (23.

apr.)

1915.
i

U ovim historijskim danima zrtava te nacie u pravdu slobodu, izjavljujemoi u prvom red*u nase potpuno i neraz-druzivo narodno jedinstvo Srba-Hrvata-Slovenaca, ne samo Kao bezuvjetnu predpostavku za bolju buduciiost, vec takoder kao aksiom etnografski i genetski, koji mora da se ostvari isto take politicki, kao sto je vec ostvaren moralno i dusevno.
uz koju cijenu ne da se kcmadajii xnase neosporive jugoslovenske zemlje, a poglavito nase more primorje, gdje zive Srbi-Hrvati-Slovenci.
ni

Dosljedno tome izjavljujemo, da se

zadovoljiti idejom,

cemo

da se zrtvuju

ili

Radi toga molimo sve velevlasti i drzave, koje se danas bore za narodni princip pravicu, da nas narod jedne krvi bezuvjetno ocuvaju od svakoga cijepania, kao njegove zemlje od svakoga kldanja, te da omoguce Srbiji, da izvrsi svoju oslobodilacku i kulturnu misiju, koja ce biti zalogom za odrzanje postojanoga mira u Evropi. U protivncm slucaju, svako cijepanje raznarodivanje u ovom ratu za slobodu naroda zemalja jadranskoga primorja STpsko-hrvatsko-slovenackoga, bilo bi ne samo jedna velika nepravda, nego nepresusnim izvorom novih borba sve dotle, dok ta nepravda ne bude
i i i

reparirana.

20.

Memoar Jugoslovenskog Odbora predan

francuskoj vladi.**
Paris,
I.

6.

maja 1915.

p o 1 o z a J u g o s o v e n a u A u s t r ojugoslovenskim krajevima Austro-Ugarske, sluzio je suvremeini rat kao izlika za najgore zloupctrebe. Na najbrutalniji nacin bila je nametnuta sutnja jugoslovenskom

SuV

men
U

Ugarskoj.

* Iz originala. Kongresu predsjedao je knjizevnik Ivan Cipiko (Dalmatinac), a prisustvovali su mu pored predstavnika kr. srpske vlade, srpske vojske i narodnih poslanika jos i mnogi Srbi, Hrvati i Slovenci iz bivse AustroUgarske monarhije, stranom emigranti, a stranom ratni zarobljenici.

** Iz

originalnoga koncepta.

predan je 15. maja 191 5. britanskoj Vladi egzemplar (francuskim jezikom) predan je jos 6. maja Parizu, g. Izvoljskomu.
jeziku)

Doslovno ovaki memoar (na engleskom u Londonu, a drugi ruskom poslaniku u

i

25
tiarodu.

Qotovo citav muski

bio je potisnut

u prve redove:

vise trpi. Svi oni koji su ili internirani. Pod razlicitim izlikama vjesalo se, strijeljalo, klalo. Vise od 100.000 osoba bilo je iz domovine izagnano, a nekoliko stotina tisuca sa svojih ognjista protjerano. Zagrebacki saboT nije bio sazvan, saraievski bjese raspusten, a provinciialni sabori Dalnnacije, Istre, Kranjske, Gorice, Korusk'e i Stajerske ne smiju se sastati. Zastupnici liseni su svog imuniteta. Mnogi su zatvoreni ili internirani. Politicki vode naroda javno mnijenje nemaju nikakovog* sredstva, da se odupru ratnom rezimu i da manifestiraju svoje osjecaje.
i

pozvan pod barjake, u bitkama on je onaj, koii najnijesu bili uvrsteni u redove, zatvoreni
narastaj,

u inozemstvu. Nasi rnladi su mogli umaci, bore se u redovima srpske crnogorske vojske, u kojima su mnogi nasli slavnu smrt.
Ijudi, koji
i
i

Rad Jugoslovena

venskili zemalja

Minimalni dio predstavnika javnoga mnijenja iz jugosloAustro-Ugarske bio je tako srecan, te se nasao izvan granica u casu, kad je rat navijesten. Oni su izabrali Odbor emigracije iz jugoslovenskili zemalja, kojemu je zadaca, veliku publiku saveznih naroda u stanje jugoda uputi vlade slovenskih zemalja, koje su jos pod Austro-Ugarskcm, u njii
i

hove nacionalne

teznje.

Jugosloveni u Austro-Ugarskoj stenju pod brutalnom vlaMadzara. Oni su samovoljno podijeljeni medu dvije monarhijske polovice i u jedanaest pokrajina, pod dvanaest razlicitih zakonodavstvi. Unatoc tome oni su u ovome casu sjedinjeni u jedncj teznji, a nas se Odbor smatra pozvan, da tu teznju iznese.

davinom Nijemaca

Jugosloveni
Entente).

Trojni Sporazum (Triplei

SlcCitav jugosloven^ki narod, Srbi, lirvati venci, svi mi ocekujemo od ovoga rata ujedinjenje sviju narodnih udova i citavoga svog teritorija u jednu nezavisnu drzavu. Ovo pouzdanje temelji se na svecanim izjavama, koje su tako cesto pcnovili predstavnici Trojnog Sporazuma, a ticu se zastite i ostva>renja narodnosnog principa. Ovo pouzdanje cuva od ocaja nas jos potlaceni narpd. Ono je bilo glavnim vrelom moraine snage, iz koje se dize vanredno junastvo Srblje i Crne Gore, koje su ucinile tako velikih usluga zajednickoj stvari Saveznika suprotstavljajuci se vojnickom prodiranju Austro-Ugarske.

Borba Srbije Crne Gore nije borba osvajalacka za prosirenjem granica: ove su dvije srpske drzave protagonisti u oslcbadanju svih Jugoslovena, njihova je zadaca sviju nas: zajamciti nasu narodnu cgzistcnciju na nasem ujedinjenom
i
i

zemljistu.

Misao vodilja
jedinstvo, narodno
i

u g osl o v

en

k e

historije.

politickc, to Je ideja velikih vladara nasih

26

narodnih drzava prije turske najezde, sviju mucenika iiase: rase za vrijeme turskoga gospodstva, citavoga naseig narodnog. pjesnistva i sviju spisatelja i velikih duhova dubrovackih, koji su pravi pocetnici u stvaranju Ilirije Napoleona L. Ustanak Karadordev, iz kojeg je izisla suvremena Srbija^ kao i junacke borbe Crnogoraca, crpe snagu svoju iz te ideje. Ta Je ideja upravljaia djelovaTijem velikog Njegusa, politikom kneza MihaHIa, ona je bila zadada dviju Karadordevica i Petrovica sve do ovoga casa. Ona je proizvela Preporod Hrvata Slovenaca sa vrhuncem u borbama god. 1848. Ona blista u djelu velikog njegovih suradnikar Ona je bila dubiskupa Strossmayera boki uzrok dugih i cesto puta krvavih borba Hrvata za njihovu nezavisnost ujedinjenje. Ona je bila uzrokom svih borba narodnih u Dalmaciji, Istri i na Rijeci, u juznoj Ugarskoj, u slovenackim zemljamia i u Bosni i Hercegovini. Folitickb oslobodenje, cjelokupnost citavoga natodno'g zemljista i osnutak jedne jedinstvene drzaive, to je bio konacni cilj sviju panhrvatskih ill pansrpskih teznja, svih ustavnih borba, svih ustanaka
i i i

pobuna u svim krajevima nase nacije, bilo u Austro-Ugiarskoj,. na Balkanu. Prosirena dernokratskim nacelima, okrunjena uspjesima srpskog oruzja u zadnjim Balkanskim ratovimia, poOvaj rat primila je ova ideja precizno i konacno oblicje. pruza ijoj samkciju i potporu prosvijetljenog svijeta. Naisa je;
i

biio

ideja zrela za ostvarenje.

protiv jugos 1 o v e n s k e Uzalud je Austro-Ugarska radila svitm svojim silama protiv jugoslovenske ideje. Svim sredstvima mastojala je, da je izvrgne ruglu, da je oklevece i da Je zatre. U tu je svrhu bio osnovan dualizam u monairhiji, dovrseno raskomadanje Jugoslovena u provincije,. drzava hrvatska iznakazena, propagirana germanizacija Slovenaca i madzaTizacija Hrvata i Srba. Za taj cilj bila je povjerena okupacija i proglasena aneksija Bosne i Heroegovine. Za taj se cilj izmisljalo nebrojene politicke procese i beskrajne progone protiv Jugoslovena. Za taj cilj bilo je provocirano suparnistvo konflikti medu slovenskim balkanskim drzavama. Napokon su prijeteci suverenitetu Srbije, razmahali suvremeni rat. Austrija izrucena imperijalizmu njemackom, mislila je smrviti u ovom ratu Jugoslovenstvo, najvecu zapreku svojem njemackom prcdiraniu na Istok. Ona je provocirala konflikt, jer je mislila, da jugoslovensko pitanje ne trpi vise ni djelomicnoga ni paliativnoga rjesenja- Ona se bacila na Srbiju, da s niom& apsorbira citavu Jugoslaviju. Feudalna drzava i pionir Njemacke, Austro-Ugarska se skobila s narodnom otpornoscu Srbije, kojoj su se digle u pomoc vlasti Trojnog Sporazuma. Na taj nacin postade jugoslovensko pitanje evropskim pitanjem. U tome je jedna evropska nuMa, da to pitanje
ideje.
i i

Austro-Ugarska

27"

rjesenje ide rijeseno u citavom svoin opsegu; jedino potpuno usao Sporazum Trojini je koje za rezultate, zajamci )ze da
rat.

Ideja jugoslovenskoga naroda.

Nas

nairod,.

je, da vec jednom bude kraj, pa bilo to po cijenu niajkrvavijih zrava; oti hoce da izade iz toga protuprirodncga polozaja neprestanih patnja; on zeli miran zivot miran ra<zvitak; on vjeda vise ne ce biti predmet spletaka ili ruje, da ima prava on ne ce da njegovo zemljiste interesa; stranackih igracka bude Toba, kojom Velike Sile izravnavaju svoje racune, on me 6e vise da se izmedu sebe kolje i dai se upropascuje u korist

okrutno iskusavan

tako ,cesto prevairen, odlucio

^.le

tudinsku.

Jugoslovenski narodi, koje historija poznaje pod imenom Slovenaca, jedan su isti' narod, ujedinjujuci sve Srba, Hrvata uvjete da postanu jedna narodna nezavisna drzava; on ima sva historijska i etnografska prava na citavo zemljiste gdje zivi u kompaktnim masama. N a r o d n i t e r i t o r i j J u g o s 1 o v e n a. Narodni teritorij Srba, Hrvata i Slovenaca obuhvata:
i

a) Srbiju

Crnu Goru;

Bosnu Hercegovinu; Dalmaciju sa otocjem; d) Hrvatsku i Slavoniju sa Rijekom e) Podravinu juzne Ugarske bivsu (Backu Banat);
b)
c)
i i i

Medumurie;
srpsku

Vojvodinu

f)

Istru s njezinim
i

otocima

Trst;

g) Kranjsku

Qoricu;
i

juznu Stajersku h) Juznu Korusku djelom jugozapadne Ugarske.

pcgranicnim pre-

nas narod u kompaktnoj Primjese na krajnim periferijama, to su pojave koje proizlaze iz kontakta susjednih. rasa ili su umjetni produkti neprijateljske politike, inace bez osobite vaznosti po macionalni karakter zemljista.
torn zemljistu zivi

Na citavom

masi

gotovo bez primjese drugih

rasa.

teritorija. Ovo zeanliiste sacinjava etnicku jedinicu. Njegov geografski polozaj tenielj ieekonomskoj vezi tih zemalja. Bosna i Hercegovina sa suvremenom Srbijom i Crnom Gorom ne mogu se normalno razv'jati bez posjeda Dalmacije, a dalmatinska obala ostat ce beskorisna po trgovinu i brodarstvo bez izravncga ujedinjenja sa svojim zaledem; sigurnost Dalmacije bila bi u pogibli bez posjeda otocja. Austro-Ugarska je okupirala i anektirala Bosnu i Hercegovinu upravo zato, jer je posjedovala Dalciju; Dalmacija njezino otopje ne mogu pripadati nego gospodaru Bosne Hercegovine. Ako bi stranci posjedovali otoke t
iednu
1 i

Veza toga

28
obalu dalmatinsku, to bi znacilo novo njihovo uvlacenjie na Balkan. Takova bi O'pasnost izazvala nepomirljivi otpor nasega namdia ugrozila bi opcenii imr na Jaidranu. Inace sacinjava Dalmacija od pamtivijeka sastavni dio lirvatske drzan/e. U Sredinjem Vijeku bila je sredistem te; drzave, kasnije je po5tala zaristem, iz kojega su frcale iskre najvi'sili dulicvaj jugoslovenskog genija. Ona sacinjava po postojecim austro-ugarskim zakonima nerazdruzivi dio trojedne kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Narod, a tako sabori zagrebacki i zadarski, nikad nijesu prestali da traze ostvarenje temeljnili zakona, koji garantuju ponovno ujedinjenje Dalmacije s Hrv^ati i

skom

ii

Slavo'nijom.

Hrvatska i Slavonija borila se kroz vijekove za svoju samostalnost, koliko protiv germanizacije i austrijskoga centralizma, toliko i protiv madzarizacije. Za Hrvatsku nema prirodnijega mjesta nego u Jugoslaviji. Ponajprije iz razlogaj narodnosnoga sastava, ai onda zbo)g narodncga i politickoga preporoda, kcji se vodio pod zastavom sirokog Jugoslovenstva. Nadalje i zbog neprestanih reklamacija sa strane hrvatskih sabora za teritorijalnom cjelokupnoscu, za pclitickonT neodvisncscu jugoslovenskim ujedinjenjem. Konacno i svi njezini vodeni putovi, Sava, Drava i Dunav, kao i poprecni zeljeznicki put kojii veze Beoignad s Rijekom, cdreduju Hrvatsku Slavoniju za posrednika izmedu zapadnih istocnih narodnih dijelova.
i

Rijeka je jedina prava luka od koristi za Hrvatsku i Slai, kakoisada stoje stvari, za samu Srbiju. Rijeka je uvijek sacinjavala neprijeporni dio hrvatskog teritorija. Slucaj Rijeke postao je prijepornim zbog falsifikacije teksta 66. hrviatskougarske Nagodbe od god. 1868. Poslije toga zlocina preotela je Ugarska upravu grada luke Hrvatskoj, kao sto je ucinila god. 1861. sa crstim hrvatskim krajenr izmedu Drave i njenog pritoka Mure, s Medumurjem. Rijeka nema nikake vrijednosti bez svoga zaleda, ,a ovo cpet ne mcze da ziivi bez svoje prirodne luke. Jugoslovenska Rijeka je zivotna potreba za citavu Hrvatsku i Slavoniju, Srbiju, te za znatan dio Istre i Kranjske.
voniju,
i

Rijeku je nerazdruzivo povezan posjed Kvarnerskih istocne Istre, kao sto je zapadna Istra vezana uz Trst, jedinu luku slovenskog zaleda.

Uz
ii

otoka

Jugoslovenske zemlie, lisene Trsta

s

svoje komunikacije

morem, ne bi imale vise s;nage, da se odupru germanskom prodiranju na Jug, koje se sada provodi na stetu slovenskoga
Koruskoj i. StajerskoJ. Jedino posjed Trsta, Kojuzne Stajerske mogao bi ospcsobiti Slcvence, da izvrse misiju kao alpinska straza Jadrana i Jugcslovenstiva prijececi prodiranje Germanstva prema Sredozemnom moru, da o'cuvaju na taj naicin sigurnost sredozemnih vlasti, kao i narcdni opstanak sviju jugcslovemskih zemalja.
teritorija u
i

ruske

29

I .^ Hos
nice
i

100.000 Slovenaca, a sjeverno od Drave i Dunava imade Hoko 800.000 Srbo-Hrvata. Citavo to pucanstvo, najvecim dijelom imucno i u posjedu plodnih zemalja, ne ce se moci obraniti od prisilne madzarizacije drugacije, nego samo ujedinjeno sa ostalom bracom svojom. Sacuvavsi samo sebe, sacuvat ce to pucanstvo i svim ostalim jugoslovenskim zemljamia rav-

Backe Banata, zitnicu koja im j'e potrebna. Svako cjepkanje ovoga narodnog zemljista, a nada sve

Penskog pravo novo

nkoba
i

repustanje bilo ma kojega njegovog dijela kojoj mu drago stranoj vlasti, ne bi bilo samo zaprekom po razvitak jugosloprincipa, nego jedinstva, povredom narodnosnog
izdanje austrijskoga sistema konflikata.
t
i i

vrelo neprestanih

Samo jedno sredstvo u j e d n j e n j e. jugoistoku Evrope, a navlas mir na citavom moze stvoriti trajni na Jadranu i Balkanu. To je ujedinjenje svih udova i svih jugoJugosloveni slovemskih zemalja u jednu nezavisnu drzavu. amerikanski i kanadski, to jest isejjenici iz Austro-Ugarske, a na broju od jednoga milijuna i po, zastupani od 563 delegata, ocitovali su svoje odusevljeno pristajanje na taj narodni program prosloga 10. marta na velikom komgresu u Chicagu.^ Slicna je manifestacija uslijedila i nedavno, 6. maja, u Nisu, gdje je vise tisuca austro-ugarskih Jugoslovena, sakupljenih u velikoi skupstini, odglasalo rezoluciju, koja trazi ujedinjenje svih Jugoslovena, a protestujuci jyrotiv pre^pustanja ma i koje
1 i

Po

ck

cestice

narodnoga zemljista.^

Smisao buduce jugoslovenske

Sva
pitanja, koja se ticu

politike.

nacina

u buducu drzavu, moraju

oblika grupirainja nase nacije bitd posmatrana kao pitanja nutarnja,

i

koja ce biti rijesena slobodnom voljom citavoga jugoslovenskog naroda. Poslije stoljetnih borba za svoj opstanak, nas narod osjeca krajnju potrebu da zive u miru, dakle u potpunom suUjedinje'n u jednu drzavu, imao glasju sa svojim susjedima. bi nas narod sve potrebne uvjete, da postane elemenat reda i napretka na jugoistoku Evrope. On ne moze postati opasan

po svoje susjede ni po svome broju, ni po osvajalackim zeIjama, a nada sve zbog velikih problema, koje ce imati da Po svojoj tolerantnoj rijesi u svojoj nutarnjoj organizaciji. naravi u nacionalnim i vjerskim odnosajima, kao i po svome demckratskom osjecanju, narod nas, Slobodan 1 ujedinjen, ne bi imao nikakvoga razloga, da progoni ostale narode i konfesije, a to s tim manje, sto je on saim podijeljen na vise konfesija, a da ne smeta ili ne prijeci jedinstvo njegovih' osjecaja interesa. On dakle nosi sam u sebi. po svom sastavu, sve
j

garancije slobode' vjeroispovijesti.

1

GI. gore br. 15.

01. gore br. 19.

sir.

2021.
24.

str.

30

Nas narod nastava citavu obalu Jadrana. On zeli da u lim predjelima zivi u potpunoj ekonomskoj suradnji sa svim pomorskim susiedima, eksploatirati u miru, ne u kopnenim
i

i staviti ih na opcenitu sluzbu Bit ce u njegovom vlastitom interesu, da dobre volje ctvori svoje luke svakoj trgovini, kaoi i da garantuje slobodu prometnih putova izme;du tih luka i citave

ratu, svoje bastinjene sposobnosli

trgovine

civilizacije.

trgovine zaleda.
Interesi nasega naroda podudaraju se dakle po^tpuno s interesima opcega mira i civilizadje, a osobito s onima, koje su nadahnule velike sile Trojnog Sporazuma, kad su se digle protiv brutalnoga imperializma, toiga vjecnoga sfnutljivca mira.

II.

Pitanje velike politicke aktuelnosti uzbuduje u ovome casu sve politicke duhove Evrope: Intervencija ItaI i j e.^ Mi bismo najiskrenijom radoscu primili ovu intervenciju, kad bi ona pospjesila konac ovoga strasnoga rata i rasap Austro-Ugarske. Ovaj dogodaji zeli nas narod od svega srca. Nas bi potlaceni narod pozdravio Itaiiju kaoi movoga suradnik'a pri djelu oslobodenja i ujedinjenja citave nase rase, adi niezina intervencija ne smije da dovede u nesklad cilj sadanjega rata prerusiti u osjecaji zaiosti i razocaranja. i nasu radost se pripisuju stanovite ekonomske i strateske aspina austro-ugarske krajeve, koji su sastavni diielovi nasega narodnog posleda i, sto vise, temelji nasega narodnog zivota. I ostvarenje titi aspiracija, vele, da je zajamceno. JMedutim slicne garancije nijesu bile dane nijednom od zaracenili, koji od pocetka rata podnose najvece zrtve. Buduce taliijanske zrtve moraju biti naplacene, aii ne na stetu onih, koji sve do danas podnose najokrutnije kusnje. Koju bi vecu korist mogla da ima Italija od toga, da nestane AustroAustro-Ugarska, Ugarske s Jadriana s juzne strane Alpa? predstraza Njemacke, prijeci i ugrozava Slobodan ekonomski razvitak Italije. Mala Jugoslovenska drzava ne ce moci ugro^ zavati Itaiiju, nasuprot, ona ce ]o] sluziti kao potpora i pomod
Italiji

racije

protiv pritiska sa sjevera i postat ce glavni pokretac njezine trgovacke i ekonomske ekspanziie.

dusa jugoslovenska buni se pri pomisli, da bi njeno moglo da postane kolonijom jednoga stranog naroda. Nedavno je srpska vlada u Skupstini dala izjave, koje pokanas uznemizuju, da u Srbiji vladaju iste zabrinutosti koje ruju. Nasa je duznost kao patriota odgovornlh svomu narodu
Ali

zemljiste

Italija usla je fakticki

rat tek 25.

maja 1915.

No

kako

je

Londonski

Pakt potpisan vec 26. aprila moje Jadransko pitanje br.

godine, i to iza poduljega cjenkanja (up. ipak je mnogo toga prodrlo u javnost 1. uvod.), talijanskim aspiracijama. Up. i gore br. 16. str. 21 22.
iste

31

nasa je duznost lojalnosti prema prijateljskirn Velikim Silama, :oJa nas obavezuje, da svoje mnijenje ocitujemo u iwtpunoj iskrenosti i pouzdanju.
sjevernu i istocnu obalu Jadrana, to granice sve do Rijeke, zatim sredisnju Dalmaciju i konacno otoke kvarnerskosjevernu dalmatinskog arhipelaga, onda neka zna, da nas narod nikad ne bi mogao pristati na to, da se odrezu zivotni udovi r-jegovoga organizma. On bi htio da dokrajci stoljetne borbe za
Itjalija

Ako

zahftijeva

Je

reci

od sadanje
i

talijanske

^ahtjevom svoga integriteta.

su koncesije ozalostile, uzbudile' i ogorcile citavu U toj tragicnoj perspektivi pita se nas narod, da 'i bi Italija zaista mogla zanijekati vlastiti svoj postanak i izloziti svoju buducnost pogibli, dajuci se na pustolovyine puno teze, nego sto je bilabosansko-hercegovacka aneksija, koja je medutim dovela do sadasnje katastrofe. Zar bi l^vropa zaista trgovala s nasim narodom i zar bi zato htjela da ubrza iiiir, da Zar bi mogla na tu trgo-tvori jeda-n uzrok novih konflikata? vinu pristati Francuska, koju obozavamo kao propagatora slobode, jednakosti i bratstva, i ciji je genij pred sto godina Zar st\orio Iliriju, prvu ijugoslovensku drzavu na Jadranu? bi to mogla odobriti Engleska, koju nas narod, takoder pomorski, obozava kao najbudnijega cuvara slobocie i sigurnostl mora i u suvremenom ratu kao vjesnika pravice i prava malih protiv gusarstva velikih? Zar bi na to mogla pristati Rusija, 2alosna ova zastitnica Srba i braniteljka slovenskih misli? pitanja odaju pouzdanje, kojim se nas narod obraca Velikim Silama. Ali to pouzdanje pomuceno je uznemirujucini glasinama, koje smo natuknuli. Mi se bojimo, da ce austrijska podmuklost zloupotrebiti zabrinutost nasega naroda, da ga skrene s pravoga puta. I mi se bojimo, da te glasine ne uzbude medu

Ove

nasu rasu.

srpskim cetama malodusnost i ne uzbude pitanja, da li je vrijedno bez promisljanja zrtvovattti svoj zivot za lako jalove rezultate? Valja racunati s dusevnim stanjem naroda u zemlji, gdje je vlada prisiljena da predstavnicima naroda navijesti svoje tegobe; u zemlji, koja osobito sada baca na tezulju svu snagu svoje vojske za korist zajednicke stvan; u zemlji, cija bi moralna snaga mogla biti pojacana uvjereniem, da se zrtvuje za posvemasnje oslobodenje citavoga Jugoslovenstva, a osobito za oslobodenje primorskih jugoslovenskih obala!
glasine tako su ih potresle,

Dosavsi do nasih americkih kolonija, ove uznemirujuce da se egzekutivni odbor, izabran na velikom kongresu u Chicagu 10. marta, osj-) jao ponukanim, da protestuje 23. marta 1915. kod ruskog poslanstva u Washingtonu u ime svojih sunarodnjaka protiv svake zelje za raskidanjem nasega narodnog zemljista i da zatrazi pomoc ruske vlade i njenih saveznika, da se sacuvaju nasem narodu ugro-

32

Ova mutna neizvjesnost, koja zabrinjuje sve zeni krajevi/ jugoslovenske zemlje, mogla bi biti od zalcsnog utjecaja na opceni poloizaji. Da se umire duhovi, t,ako duboko potreseni, bilo bi korisno, da nam se podade, ukoliko' to tajna ugovora kome se radi dozvoljava, neke izvjesnosti koje umiruju.
nsk p i t a n j e. Jadransko pitanje problem je Evrope, centralne i sredozemne. Oiio ne moze zatvorenjem niti monopolizacijcm Jadrana biti rijeseno niti bilo po kome. Rjesenje ce biti pravedno, kad bude odstranjena opasnost osvojenja ovoga puta, koji vodi u Sredozenmo more. Zbog toga vazTio je za sve one zemlje, koje prema svojem geografskom polozaju 'gravitiraju prema sjevernim i istocnim jadranskim obalama, ako hjoce da stignu do jadranskiji luka^ da li imadu prevaliti teritorije od vise drzava il' samo od jedne. Iz toga razloga mora pojas obale i sjevernog i istocnog zaleda Jadranskoga mora sacinjavati dio jedne isie drzave, Ako Italiija dobije koji vrijedni dio jadranske obale, ona bi nepravedno monopolizirala icitavo to more, a to bi prouzrocilo konflikt sa Jugoslovenima konacno mogucnost novoga njemaickog prodiranja prema Jugu. Talijansko^'ugoslovenski spcJ a dr a
koji se tice
i

razum

pak, zaprijecio bi tu
Rijeka,

kobnu eventualnost.

to su cetiri glavne tocke jadranskoga problema- Ove cetiri luke imadu vaznost jedino kao trogovapke luke svoga zaleda. Trst i 1 1 a 1 i j a. Trsit Je neophodno potrebni izlaz za krajeve sloveniske, alpsko-njemacke i ceske. Rijeka je izlaz za istotcnu Istru, Kranjsku, Kcrusku, Staijersku. Hrvatsku, Ugarsku^ a ujedno je i prirodni izlaz za sjevernu Srbiju. Italija nije dala ne bi nikad mogla podati ekonomski zivot tim gradovima. To je cinjenica, koju ce potvrditi sami trgovacki krugovi lih gradova. U talijanskim rukama, ove bi dvije luke bile eksploarirane jedino u initeresu Italije, a na veliku stetu njihovih zaleda. Izuzevsi kotare Gradisku Trzic (Monfalcone), pogranicne Krajeve talijanskoga narodnog podrucja, ne nalazi se u Trstu, Is.tri i Gorici vise od 284.325 Talijama prema 431.023 Jugoslovena; u citavoj knezevini Gorici, izuzevsi napomenute kotare, nema vise od 17.949 Talijana prema 148.388 Jugoslovena; u samiom pak Trstu imaide 59.319 Jugoslovena prema 113.959 Talijana, a u Istri 147.417 Talijana prema 224.201 Jugoslovena. Jasno Je dakle, da se otstup ovih krajeva Italiji ne bi mcgao opravdati, uzme 11 se za bazu grupiranja nacionalni princip. Sa stano vista ekonomskoga nemaju t,e zemlje za Italiju nikakove vaznosti. Ne samo da se od nje ne mogu nadati nikakovu ekonomskom procvatu, nego naprotiv morali bi se vise Jedino u bojati, da u opasnost dode sadanji njihov polozaj. rukama Jugoslovena mogu one napredovati, buduci da su od zivotne vaznosti po jugoslovensku drzavu.

Trst,

Sibenik, Split,

'

GI. gore br. 16.

str.

2122.

P
^m

33

^'zapravo

Sto se tice Rijeke valja napomenuti, da ona jedan isti grad sa Susakom, od kojeg je rastavSusak nema ni luke ni zeljezIjena samo potckcm Rjecincm. nicke postaje; na Rijeci-Susaku imade 25.000 Talijana, od kc^ih obiteljska su se najveci dio zove Talijanima istom od juce, a im imena cisto hrvatska. Pored njih imade 45.000 JugosloSrbiju vena. Jedina zeljeznicka pruga, koja spaja Hrvatsku s morein, sada jos za dugo vremena, svrsava se na Rijeci.

i j

ek

a.

cini

Nedostatnost juznih dalmatinskih

luka.

2eljeznice preko juzne Daimacije nemaju nikakove realne vaznosti. Kotor (Boka Kotcrska), Gruz i Metkovic su luke, koje se ne dadu upotrebiti. One su spojene s Bosnom i Hercegovinom samo jednom zeljeznickom prugom, djelomicno na uze (konop) a konstruiranom od Austrije sa cisto strai uskotracnom, teskom svrhom. U te luke nije bilo moguce privuci druge trgovine osim cisto lokalne. Sve kad bi se ova] put i produzio do Srbije, ne bi ta duga i tegotna pruga odgovarala potrebama izvoza. Unatoc udaljenosti i'zmedu Soluna i zapadne Evro])e, Jedini izlaz Srbi'ja ne bi se mogla sluziti nego tim izlazom. suvremeni i od vaznosti po Srbiju, to je zeljeznicka pruga na Rijeku kroz Hrvatsku. Ugarska. pcsjedujuci Rijeku i hrvatsku zeljeznicku prugu, prijecila je izvoz tim putem; odatle ekonomsko gusenje Srbije, ekonomski zastoj Hrvatske i nebrojeni konfliktl Rljeka i trgovacki izlaz najveceg dijela Istre, Kranjske, juzne Stajerske preko pruge Rijeka Sv. Petar Ljubljana Maribori Ako se Italija na Rijeci ustali, citavi ekonomski iivot ovoga zaleda, nedvojbeno jugoslovenskoga, bio bi podvirgnut hirima jedne strane drzave.

Hrvatsko primorje. U

Hrvatskom Primorju od

Rijeke do Zrmanje, koja cini granicu prema, Rijeci, nema ni jedne luke, pace ni jedne zeljeznici pristupne luke, i to zbog neoblonih pcteskoca kao Tzbog lake bure. Citava ova obala, "bez Rijeke, ne pruza dakle ni za Srbiju ni za Hrvatsku nikakov
trgovackii izlaz od vrijednosti.

Split.
tralnu Srbiju,

Pravi veliki put bududnosti, koji bi spajao ceni

Bosnu ostale balkanske zemlje s mcrem, bila "bi normai-na pruga Sarajevo Rama do sredista Dalmaciie, t. j. do luka Sibenika Splita. Ovu bi prugu mcgla jedino da

Izgradi drzava, koja bi obuhvatala u isto vrijeme Srbiju, Bosnu, Dalmaciju i Hrvatsku s Rijekom. To bi bio pravi put buducTiosti i zalog buduceg blagostanja.

Poteskoce izgradnje golemi troskovi za jednc takovo poduzece, mogli bi naci naknadu samo u najuzoj ekonomskoj zajednici svih tri'ju zemalja, u obliku jedne jedinstvene drzave. Samo tada bi taj zeljeznicki put mogao stvoriti nov trgovacki zivot u Bosni u Srbiji. On bi stvorio sklad medu lukama Rijekom s jedne, a Sibenikom Splitom s druge strane, osiguravSi Kijeci racionalniju eksploataciju sadanje njene trgovine, a otvoi

34
rivsi

Sibeniku

Splitu novi spoj s

d

Bosnom
i

Srbijom, koje su

konacno privlaceci velik dio trgovine Sibenik Split imadu vec proostalih balkanskih krajeva. strane izgradene luke, koje se dadu povecati bez velikih posada ekonomiski skiicene,
teskoca.

kao sredista istocne sjeverne Dalmacije citave Bosne citave centralne Srbije. mogu gospodarski napredovati, jednako kao sto i sami ti krajevi, samo onda, ako budu sacinjavali sastavne dijelove jedne
Si'benik
i

Split

kao naravni

izlazi

jedinstvene drzaveibenik, grad iskljuicivo hrvatski, stara preIV., kralja Hrvatske i Dalmacije, u doba brvatske nairodne dinastije, danas je veoma vazan trgozavacki centrum zbog izvoza sjeverne Dalmacije, sjevernih padnih krajeva Bosne susjednoga dijela Hrvatske. Luka ^ibenik vezana je s Bcsnom zeljezniccm Knin Drvar, koja se, pc'tom nadovezuje na prugu Nov! Banjaluka. Kad bi Italija dobila Siibemik, bill bi svi pomenuti krajevi liseni svoje luke ove zeljeznicke pruge, koje tvore nj'hov prirodni izlaz.
i

S b

k.

stolnica Petra

Kresimira

i^

Sve ovo dcstatno dokazuje, da posjed jedne od ovih luka nemia za Italiju nikakve vaznosti, dok bi talijanski posjed svih till politicko iskoriscivanje, a luka znacio prije svega ekcnomsko onda ugusenje citavcga. jugoslovenskcga zaleda. Polozaj Hralpinsko-jugoslovenskih krajeva postao? vatske, Srbije, Bosne To bi znacilo osiromasenje citave bi jos gori, nego li je sada. jugoslovenske obale.
i

More
stoji

otocje.

Prircdno bogatstvo Dalmaciye sa-

se u iskoriscivanju svoga geografskoga pclozaja, morja Bosne, Srbije i Balkana.

kao pri-

Bez

te

veze

to

primorje ne

moze

niti

zivjeti niti imati:

ikake vrednosti.

kvarnersko-dalmatinsko organ je jugoslovenskoga na Jadranskom moru. U citavoj Dalmaciji s otocima. imade samo 18.029 Talijana prema 610.669 Jugoslovena. Na otocima zivi najcisce najstarije jugoslovensko pucanstvo.. Ondje ima 120.000 Jugoslovena prema 1.469 Talijana, koji sui rasuti u posve malim grupama. Otcci, kojih se sadanje blagostanje osniva u njihovoj prcdukciji vina, ulja te na ribarenju brodarstvu, osiromasili bi bez svcjega dalmatinskoga kopna zaleda.. Citava se austrc-ugarska mornarica rekrutira izmedu otccana. Pucanstvo je vrlo marljivo, stedljivo i moralno. Ako bi nas narod bio lisen ovih otoka, odsjeklo bi mu se najzeleniju; granu njegova stabla. To bi za nj bio smrtni lidarac, jer bi mu se onemogucila trgovina na vlastitom njegovom moru. Nikakav strateski razlog ne bi mogac opravdati, da se Jugoslovenima oduzmu ovi otoci, ili samo jedan njihov dio. Nas narod nemajuci nikakvih ekspanzivnih teznja, ne moze da bude. ma
Otoicje
zivot-a
i
.

35
ikakva opasnost za Italiju na Jadranu. On nema pace ni poOn nema ne ce imati ni trebe, da stvori ratnu mornaricu. potrelDe da ugrozava Italiju, jer sav bi njegov interes bio u tome, da zive s njome u dobrom prijateljstvu.
i

gospodstvo. Mletacka historija na Jadrana dokazuje, da talijansko gospodstvo napretka, vec "jedino ne moze nikako da stvori blagostanja opasni sistem izrabljivanja. Trst se uvijek borio zastarjeli protiv mletackoga gospodstva, dok mu Rijeka nikad nije bila podlozna. Dalmacija je bila najzapustenija upravo pod mletackim gospodstvom, dok primjer slcbodne republike Dubrovacke dokazuje, do kojega bi se stupnja napretka civilizacije slodovinula citava istocna obala, kad bi bila jugoslovenska

Mletaoko
obali
i

istocnoj

bodna.

Vaznost jugoslovenska obale. Nas narod hoce po svaku cijenu da spase svoje obale ~s njima cvijet svojih mornara. Nas je narod zaista predstavnik trgovackoga pomorskoga zivota na citavoj sjevernoj istocnoj obali Jadranskoga mora. Samo u Trstu na Rijeci imade vise od 20.000 nasih mornara svelikim brojem drustava brodarskih i trgovackih. Nas narod zeli sacuvati za se bogate kamenolome rudnike svojega Krasa, od Nabrezine do Neretve, kao i bogata vrela motorne snage svojih rijeka: Krke, Cetine, Neretve. On zeli sacuvati za se bogato vrelo prihoda svoje krasne Rivijere od Trsta do Kotora. Bez svoje obale i potpune slobode svojega mora, bez tih prirodnih vrela, nasa naciia ne bi mogla naci sredstava za razvitak, koji bi je ucinio dostojnom njenih
i
i

naprednijili sestara.

Mi ne mozemo vjerovati da bi Evropa, koja je usla u rat protiv sile a za prava malih naroda s devizom: Svakom narodu svoje pravo, zabacila tu devizu jedino u slucaju nasega naroda, koji je u proslosti bio bedem protiv Turaka, a danas i u buduce izdize se kao bedem protiv pangermanstvaMi ne mozemo pomisliti, da bi Evropa htjela pospjesiti mir, sijuci novu mrznju, koja bi nuzno dovela do novih zapletaja.
Mi dakle s pouzdanjem ocekuiemo, da ce konacni mir na pravedan nacin urediti i jugoslovensko pitanje u citavom njegovom opsegu, prema pravu volji naroda, koji imamo 5ast
i

da zastupamo.
Paris,
6.

maja 1915.
J u

Za
odvjetnik,

g OS

oV

en sk
sabora,

Odbor
predsjednik

Predsjednik Dr. Ante Trumbi^,

clan

dalmatinskog

Hrvatske

Narodne Stranke na dalm. saboru,

bivsi nacelnik Splita, bivsi

zastunnik zadarskog kotara u austrijskom Parlamentu u Becu.

36

21.

Manifest Jugoslovenskoga odbora Britanskom narodu i parlamentu *

London,
12.

maja 1915.

Austro-Ugarska i Njemacka narinule su jugoslovenskom narodu bratoubilacki rat. Osam milijuna Jugoslovena osudeno je da se bori protiv svoje rodene' brace i svojih osloboditelja. Mnogo ih je prognano s rodene grude ili smaknuto, dok tamnice sve vrve od politickih zrtava.

Danas ne moze jugoslovenski narod dati slobodnoga izran zaja svojim zeljama; njegovi su sabori raspusteni, mnogobrojni njegovi zastupnici su zatvoreni ili su podvrzeni strcgoj pasci.
Oni nasi mladi Ijudi, kojima je uspjelo pobjeci, bore se u srpskim ili crnogorskim redovima. Mi koji simo imali tu srecu^ da smo se na pocetku rata nasli u tudini, drzimo da nam je duznost upoznati prosvijetljeni svijet, a u prvom redu britanski Nasa narod, s pravim osjecajima i teznjama nasega naroda jugoslovenska braca u Americi, koja su se proslcga mjeseca inarta saStala u Chicagu na kongresu, sastavljenom od 563 deJegata, prihvatila su jednodusno nas program.^
Srbi, Hrvati
i

Slovenci mole za pobjedu Trojnog Spora-

(Triple-Entente) i pouzdanjem ocekuju od nje spas jugoslovenskoga naroda. Uvjerenje da se Trojni Sporazum bori za pobjedu nacela narodnosti, ulilo Je Srbiji i Crnoj Qori moralnu energiju i snagu za nadpovjecne napore, te je ucinilo, da njihova plemenska braca s onu stranu granice nijesu posvema izgubila pouzdanje u buduonost.

zuma

Crnu Goru radi o ratu za olbranu osloboza osvajanje; ove se drzave bore, da oslobode nase pleme od tudega jarma i da nas ujedine u jedan politicki slom Austrojedinstveni slobodni narod. Vojnicki ce Ugarske zauvijek uciniti kraj sistemu d v d e e t m p e r a, kojim su se kroiz stolleca sluzili, da vladaju nasim narodom. Jugosloveni tvore jedan jedinstveni narod, identican po jeziku, po neosporivim geografskim zakonima i po nacionalnoj svijesti. Tek onda kad bude ujedinjen, posjedovat ce taj narod nuzna sredstva za neodvisan opstenak.
i i
i

Za Srbiju se denje, a ne o ratu

Slovenci) nastavaju ove poJugosloveni (Srbi, Hrvati Kraljevine Srbiju i Crnu Goru, trojednu kraljevinu Hrvatsku Slavoniju Dalmaciju (s Rijekom i Kotorom), poi

krajine:

Prevod iz engleskoga. Up. gore br, 15. str. 2021.

krajine
jina

Hercegovinu te Kratijsku; ztiatan dio pokra^tajerske, i Gorice s Gradiskom, Koruske konacno jugoslovensku zonu Ugarske.

Bosnu

Istre, Trsta,

Ovjekovjeciti rastrganost ovih teritorija, bilo da ih se velik dio ostavi pod austro-ugaTskim gospcdstvcm, bilo cak da se neki od njih podvrgnu drugoj tudoj vlasti, bila bi flagrantna povreda nasega etnografskoga, geografskcga i ekonomskoga jedinstva i nas bi se narcd tome sigurno najenergicnije i najopravdanije odupr'o.

Jugoslovenski narod nastoji da ujedini te teritorije u Pednu nezavisnu drzavii. O unutarnjem iiredenju odlucit ce narod sam po svojim zeljama potrebama.
i

Jugoslovenski 6e narod biti cimbenik redia i mira. Posvesve svoje sile napretku, razvit ce ujedno dobro poznate mornarske sposobnosti svoga ziteljstva, koje ce britanski narod Niegove ce luke biti otvorene prvi znati valjano ocijeniti. po njima bit ce osiguran izlaz na trgovini kao nikad dosele, more svima narodima zalcda, a navlas Cesima Madzarima.
tivsi
i
i

ciji je duh Nas narod, kaji je razdijeljen u vise vjera jedinokrunit nacionalno poznat, ce svoje snosljivosti dobro
i

stvo osiguranjem potpune ravnopravnosti i slobode vjeroispoSigurni sklonosti nase rnske brace, apeliramo isto take na simpatije njihovih zapadnih saveznika u nasoj borbi za slobodu. I u povodu ovoga apela, kao zastupnici demokratskoga naroda, na britanski narcd i Parlamenat, racunamo na potporu, koja ce pomoci iugoslovenskom narodu, da poslije stoljeca mucenistva konaono ozivotvori svoje jedinstvo i svoju nezavisnostvijesti.

Za Jugoslavenski odbor predsjednik Dr. Ante Trumbid.

22.

Manifestacija hrvatskoga sabora.*

Zagreb,

14.

juna 1915.

Predsjednik Dr. Pero Magdid: Prem'a previsnjcj ovol odredbi sazvao je gospodin saborski predsjednik^ ovu sjednicu za danas u 11 sati prije podne, te mi je prije svega
*

Dr2im da

je
i

ugarske mor.nrhije
Dr.

najzescih
i

jedva nuzno napomenuti, da se u doba opstanka austroprogona nije druga^ije ni moglo na saboru
govorili.

Zagrebu raspravljati
'

Bogdan Medakovic.

Dr.

P.

Mcgdid

bijaSe

tada

pod predsjednik

sabora.

38
cast gospodu clanove sabora pozdraviti dobro dosli!
s

iskrenim

srdacnim:

Zapocinjajuci u smislu postojecega ustava kraljevine Hrvatske, a po premilostivoj Oidredbi krailja rad ovoga saborskoga zasjedainja, ne mogu prcpustiti a da se u prvom redu ne sjetim sa cuvstvom sinovske odanosti i Ijubavi te zahvalnosti onoga, koji u visokoj ustavnoj svijesti i ocinskoj brizi svojoj nije ni u

danasnjim teskim casovima smetnuo s uma ustavna prava odane kraljevine Hrvatske- Neka potrebe naroda vjierne mu Svevisnji obilnim blagoslovom bl-agoslovi nasega premiloga vladara te ga Jos dugo uzdrzi cila i vedra na slavu kralja 2i vio i srecu njegovih naroda. (Burno odobravanje i poklici:
i i i

kralj!

2ivio hrvatski kralj!)

je

narod na svom saboru god. 1527. slobodnom em svoflim clana prevismje danas vladajuce kuce, a stvorio je temeljni drzavni zakcn u histcrijskoj saborskoj sjednici od 9. ozujka 1712., po kome ce hrvatski narod s prejasnom dinastijomi Habsburske monarhije, jedan za sve, a svi za jednoga braniti se protiv van'jskoga dusmanina. Ovo su nacelo obrambenoga solidariteta kasnije prihvatili svi narodi monarhije, komti se medutim drzavnome zakonu i-made zahValiti, sip danas svi nairodi monarhije kao j;edan narod na bojnim poljanama i kod kuce u sloznom natjecanju, a u vjerncsti prema kralju otadzbini, doprinasaju sve mcguce zrtve za pobjedu nasega oruzja oruzane sile Njeg. Velicanstva. I rodoljubnih djedcva po-stujuc; mi potomci miidrih njihiov spomen, postujemo vrsimo taj njihov zapis, koji nam oni namrijese pa zalazemo zalagat cemo sve sile, da iskupimo njihovu rijec, jer to trazi cast cjelokupnoga naroda nasega. A vrsimo ga danas, gdje je vjerolcmni bivsi saveznik monarhije posegao s oruzanom' rukom za naisim morem
Hrvatski

voljom i'zabrao

kralj

Zas
i

t.

Persic:

2ivilo hrvatsko

more!
s
t

(P o v

i:

i-

vilo hrvatsko more!

poV Rijeka
i

Dugotrajno pljeskanje
t
i

i :

Z v
i

a h

v a

ka

r a!).

2ivila hrvatska

(Odobravanje

pljesak).

Zast. Radio: pljesak).

i

2ivio hrvatski Zadar!

(Odobravanje
(Odobrava-

Zast. Wilder: nje pljesak).

2ivili

Laginja

Spincic!

Predsj. Dr- Magdic: vaju u ogrcimmoj vecini Hrvati

Zast. Persic vanje pljesak).
:

za zemljistem, koje nastaSlovenci

.

2ivili

Slovenci!

(Burno odobra-

P reds I Dr. Magdic: za zemljistem, koje je Hrvat uvijek zvao svojom dcmovinom, pa gdje taj dusman toboze ide

39

V.

drzavncga naroda,

ime maro-dncga nacela da zarobi iedan citavi dio kulturnoga (Dug okoji ne ce da bude niciji rob. pljesak). Hrvatski je narod trajno odobravanje preko hiljadu godina drzavni narod, koji je uvijek branio svoju drzao se u svim prilikama i neprilikama zivota, te slobodu znao ocuvati domaju. On ce to znati uciniti i u danasnjim teskim prilikama. To posvjedocuju one stotine hiljada brojece hrvatske cete, koje su postavljene u bojne polijane, gdje vanrednom zilavoscu. Pose bore besprimjernim junastvom svjedocuju to one nebrojene zrtve palih hrvatskih junaka u
i i i

ovom

ratu (S a b
s

ustaje
i

klice:

Slav

a
i

im!),

kojili

kojima neka osobit<OTn zahvailncscu ponosom ustaj'e (Sabor sacuvam narodu spomen u slavni bude klice: Slava im! Slava im!)
se sjecamo
i

Zast. Radic:
branstvo.

Ne

vise ugarsko, nego hrvatsko

domo-

Predsj. Dr. Magdic: Uocigled cvih kao golemih gospodarskin zrtava, stc ih za svecan izlaz rata doprinosi hrvatski narcd, mislim, da moram naglasiti nepokclebljivo uvjerenie po~ citavoga ovoga sabora, kao predstavnika na.sih narcdnih litickih teznja, da ce prinesene zrtve urcditi blagoslovenim plostailni zahtjev hrvatdom, bude li o'stvaren onaj neprekidni skoga naroda za narodnim ujedinjenjem (Sabor ustaje;
i i i

dugotrajno
narodnoga
guci tako
.

burno odobravanje
i

pljesak:

2ivio!) u jedno

Dugotrajno odobravanje
.

jedinsttveno svoje drzavno tilielo na osnovu nacela te pozitivnoga i historijskoga prava (Z i v i o! pljesak), da se cmc-

Zast. Dr. HrvoJ: To porucite

iPredsj. Dr. Magdic:
tiickoga,
.
. .

Tiszi

Andrassyju!

slcbcdni razvoj narodno-polii

gospodarskoga zivota hrvatskoga naroda, a u interesu civilizacije napretka, kao u interesu monarDanasnje vrijeme trazi, da se sve hije. (Odobravanje.) dobre sile drzavne udruze u sluzbi jednoga cilja, a taj je pobjeda nasega oruzja. Za taj cilj moramo raditi, cjacati ukupnu snagu, pa po potrebi zatajiti stranacki interes- Moramo traziti one, sto nas u sluzbi domovine spaja, a izbjegavati ono, sto nas razdvaja. (Odobravanje. 2 v o !). Prvi korak zato o'danosti nasega neka nam bude, da pozdravimo u vjernosti
prosvjetnoga
i
i
i

premilostivoga
i i

Ijubl'jenoga kralja
i

klice: 2 v o k
i

j),

vladara (Sabor nase hrabre cete (2 v

i i i

ustaje
i 1

r-

vatska vojsk a! Pljesak

vanje)
drika.

dugotrajno odobra-

(2ivio!). Molim da (2ivic!). ovlastiti.

njihovog vrhovnog vojskovodu, nadvojvodu Frime visoki sabor izvcli na to

40
23.

Rezolucija sje\jeroamerickih Jugoslovena.*'

Pittsburg P a,

julu 1915.

U ime nase zarobljene brace u Austro-Ugarskoj, prisiljene od najuzasnije tiranije da se bore protiv svoje slovenske brace ili da came u tamnicama i da ugusu'ju istinu o svom ocajnom stanju, mi protestirajmo protiv svakog zuluma sto im je nanesen, protiv vjesany'a i strijeljanja nevinih, protiv unistenja i gazenja pravedinih, protiv ubijanja zena i djtece, protiv odm^ne O'baveze boriti se, iiavlas djece i staraca, koje stavljaju u prve redove kojima pucajii u leda, protiv paleza i grabeza, vrsenim
i

u nasoj tesko

iskusaiioi zemlji.

Mi zaklinjemo svu nasu bracu obih kontinenata, da okrenu

krvnika i zaklinlemo one koji trunu u tamnicama, da ne gube nade, e 6q borba Slovena i njiliovili prijatei'ja, Engleza i Francuza, biti okrumjena konacnom pobjedom^ koja ce ostvariti ideal slobode jugoslovenskoga ujedinjenja.
oruzije protiv svojih
i

Mi se kunem.o, da 6emo svim sredstvima podupirati stvar slobodniii Slovena njihovill saveznika, da cemo upotreblti sve nase sile oko ostvarenja nasega nutamjega ujiedinjenija, da cemo se pobrinuti, da ne bi strajkovi pomutili rad u tvornicama, koje Englesku^ snabdjevaju ratnim materijalom Rusiju, Francu^ku da cemo gcniti tudinske agente konacno, da cemo iz ropskoga posljcdnii sna prcbuditi svu nasu bracu u ime slobode, da bi evropski robovi, Jugosloveni, jednom progledali izmedu mraka
i i

krvi.

24.

Sjeveroamericki
(Brzojav).

Jugosloveni

g.

Pasicu,*"^
u julu 1915-

PittsburgPa,
i

ime nase zarobljene brace u Austro-Ugarskoj, koji neda se slobodno izjave cije su nam misli osjecaji pcznati, a tako u nase ime izjavljujemo, da svi Slovenci, Hrvati Srbi smatraju borbu Srbije svojom srpski ideal svojim sopstvenim idealom. Mi svi jeidtao'dusno trazimo od buducega

maju

prilike

Prevod iz engleskoga. Na velikom zboru Srba, Hrvata i Slovenaca^ emigranata iz Austro-Ugirske, bilo je prisutno preko 2C00 jugoslovenskih odaslanika iz svih kolonija nasili u americkim Sjedinjenim Drzavama. Rezolucija primljena je jednoglasno i onda odaslana kr. srpskoj vladi, sviirt saveznickim ratujucim Silama, americkoj vladi i Jugoslovens om odboru u Londonu. Podjedno je s toga zbora odaslan brzojav ministru predsjedniku g. PaSidu (gl. naredni bro ).
*

mahom

**

Up. napomenu k prediduce

broju 23.

41
[ongresa Mira, a i vas molimo gospodme ministre, da poduprete nasu molbu, da ni komadic nase jugoslovenske zenilje

ne ostane pod tudim gospodstvom, nego da citava'nasa zemlja sjedinjena s vec slobodniim jugoslovenskirrt bude oslobodena Crnom Gorom. S ovoga velikoga zbora drzavama, Srbijom mi vas puni pouzdanja pozdravljamo, gcsp. ministre, a vasim pcsredovanjem kralja, prestolonasljednika i srpsku vojsku, koji ce nais osloboditi sjediniti s nasora bracom.
i i i i

25.

Rezolucija )ugoslovena Juzne Amerike.*

Antofagasta,
1.

august.a 1915

Izjavljujemo odresito, da cemo, prekinuvsi sve odnosaje*i drzavne veze s Austro-Ugarskom mcnarhijom, neumonu i tvrdokorno ustrajati u borbi sve do dana ujedinjenja srpskoCrne hrvatskc-slovenskili pokrajina Austro-Ugarske te Srbi'je Gore u jednu slobodnu drzavnu cielinu.
i

Unatoc svih diplomatskih kombinaciija, mi ne cemo iiikad na to, da se odstupi ma komadic od nasega zemlj'sta kraljevini Italiji ili bud kojo} drugoj stranoj drzavi, a pogotovo Tiista od istccne jadranske obale s njezinim otocjem. To je bastina slavne nam proslosti, zivotni uvjet srecnije nam buducnosti, kao svega ekonomskoga politickoga zivota Jugoslopristati
i i

vena.
je uspjelo

da vode narodniii stranaka, kajima da prebjegnu preko grunice i koji su sada osnovali JugosJovenski Odbor u Londonu, uzivaju nase potpuno i neograniceno povjerenje, kako su ga oni zavrijedili jos u domovini, pa stoga vec unaprijed odobravamo sve korake, sto ce ih poduzimati kod Velikili Siia Trojnoga Sporazuma u korist buduce JugoslavijeIzJjavIjujemo nadalje,

Mi se cbracamo s pouzdanom nadom i na Velike Sile Trojnoga Sporazuma, koje se bore za princip narodncsti kao i za pravdu, pa ih molimo, da sprijece nepravedno komadanje jednoga jedinstvenoga naroda iugoslovenskoga, koji ce, ujedinjen, biti trajnim zalogom mira u Evropi.
sloveni u

junu 1915. organizirali su se juzno-ameriCki Jugociji se jedan ^ogranak* zvao Jadran". Jadran je okupio oko sebe glavne predsta nike juznoamerickib jugoslovena u Antofagasti dne 1. aug., gdje je onda zakljucena ova rezolucija. Isti je dan odrzana slicna skupstina drugili Jugoslovena u mjestu PuntaArenas (u Magelanovom putu, sasvim na jugu), gdje je prihvacena tekstuaino identicna rezolucija. Rezolucije su potom otposlane svim vlastima Trojnoga Sporazuma, kao i srpskoj i crnogorskoj vladi te Jugcslovenskom odboru u Londonu.
Iz originala.

Ju

goslovensku narodnu obranu",

42
26.

Zakljucak tajne sjednice Nar. Skupstine.*

Nis,
Posto
i

23. (10.)
i

augusta 1915.

je

saslusala izjave Vladine

obavestenja data u
i

Narodna Skupstina, odavajuci postu palim junaponavljajuci svoju resenost, da borbu za oslobodenje cima ujedinjlenje srpsko-hrvatsko-slovqnackoga naroda produzi uz svoje Saveznike po cenu zrtava neophodnih za obezbedenje izivotnih interesa naseg naroda, odobrava Vladinu pclitiku i pretajnoj sednici,
lazi

na dnevni red.

27.

Rezolucija sjeveroamerickih novinara

Jugoslovena.**
U augustu
i

1915.

Srbi, Hrvati i Slcvenci, narod jedinstven po krvi, jeziku zajedniickim aspiracijama, ne ce rat smatrati dovrsenlm sve dok ne docekaju oslobcdemje ujedinjenje u jednu drzavu. Oni se nadaju, da ce ovaij Svjetski Rat ucinit,i kraj njihovom vjekovnom ratovanju protiv tudina, a za slucaj da tako ne bude, 'Oni ce nastavitj borbu sve do oslobodenja idi do smrti.
i

Jugoslovenski narod, smatrajuci citavu istccnu i sjevejadransku obalu svojom, nada se, da ce Italija samo provizcrno i iz vcwickih razloga okupirati Trst, Istru dio Dalmacije. Ali ako se ona drugajcije sporaizumjela s prija<teljskim Silama, onda ce trajno zapcsjednuce ovih krajeva provocirati protiv nje opcrbu svih Jugcslovena.
ro'i'Stoonu
i

Srbi, Hrvati i Slovenci, uvjereni da su im Bugari najbliza braca, zele iz dna duse, da oni ne budu iskljuceni iz biiduce zajednice, ali sve dok se uzalud ocekuje od strane Bugara korak zblizenja k ostvaremju ideala ujedinjenja, drugi ce Jugosloveni smatrati bugarske pretenzije nai Makedoniju nezakonitima, bas tako kao i talijanske pretenzije na Dalmacifju.
* U vezi s pitanjem talijanskih aspiracija, kodifikovanih u Londonskom paktu od 26. apr. 19 15., koji je kr. srpskoj vladi i Jugoslovenskomu odboru u Londonu bio u bitnosti pored svega njegova tajnog karaktera poznat, odrzana je 23. aug. 1915. u Nisu tajna sjednica srpske Narodne Skupstine, koja je konacno pretvorena u javnu, na kojoj je procitan ovaj zakljucak. Sam tecaj 1a;ne sjednite, kao i stenografski zapisnik o njoj, nije mi poznat. ** Prevod iz engleskoga. Ova je rezolucija odaslana ministru predsjedniku g. Pasicu i Jugoslov. odboru u Londonu.

^Manifest

jugoslov.

ujedinjene

omladine.*
u aiigustu 1915.

Geneva,

Srbi, Hrvati i Slovenci traze jednu slobodnu nacionalnu drzavu, koja ce obuhvatati sve teritorije gdje oni zive. Ovoj <lrzavi tezi sav dugi jugcslovenski pokret. Nju dokumentiraju sve rasne i kulturne energije, homogene kcd sva tri dijela naNju dokumentiraju ekonomsko jedmstvo i zivotne porodatrebe jugoslovenskih zemalja.

zava

Kulturne Velike Sile evropske pomoCi ce, da se ova drostvari, dosljedno principu nacionalne slobode i pravde
i

u ime kojih

vode danasnji

rat.

Posto su Srbi-Hrvati-Slovetici samo jedan jugcslovenski narod, to ce oni poslije oslobodenja biti ujedinjeni u jednu jiedinu homogenu drzavu. Ne pcstoji nikakvo unutarnje pitanje sastavu te drzave, a pogotovo ne takvo, o kojeim bi morale da se brinu Velike Sile evropske. Srbiji, Piemontu Jugoslovenstva, imat ce da se priklope ostale zemlje srpske, hrvatske i slovenacke. Ona je pred cijelim svijetom svoj danasnji rat nazvala ratom za oslobode-nje Jugoslovena.
bodnih
rjesenje, pa cak i oktrcisanje vise slopoluslcbodnih jugoslovenskih drzava, znacilo bi samo fatalno ponavljanje historije, znacilo bi ponovno raskidanje jugoslov enskoga naroda, respektiramje tudih inter esa, a ne jugoslovenskih. Nuzno je, da iaj narod vidi ujedinjenu svoju narodnu drzavu i zaboravi staru provincijalnu pocjepkanost.
i

Svako drugojacije

Demokratizaim Srbije garancija je, da ce ujedinjena jugoslovenska drzava biti zasnovana na principima potpune politicke slcbode i vjerske tolerancije.
Obuhvativsi cio nacionalni teritorij, sita vjekovnoga ratovanja, cva drzava sva ce se predati svojem unutrasnjem podizanju.

ciji
i

Dovoljno jaka solidna, postavljena na najvaznijcj pozijugoistocne Evrope, ona ce biti i cuvar mira na Balkanu zapreka germanskom prodiranju na Istok.
i

Sacinjavaju(5i jednu

kompaktnu ekonomsku

cjelinu, jedina

ce moci da

rijesi

one teske ekonomske krize u tim zemljama,

Clanovi centralnog odbora jugoslovenske ujedinjene omladine, a na ttlu im Petar Slepcevic, Dr. Ljubo Leontic i Vladislav Fabjancic, napisali su i izdali knjizicu L' unite Yougoslave" (Paris, Plon-Nourrit, IQ15), u kojoj su donijeli kratki historijski, etnografski, geografski, literarni, socialno-

poiiticki

ekonomski pregled Jugoslovena. Knjizica svrsava ^Jugoslovenskim programom", koji ovdie donosim, jer je sve ostalo kao poznato za moj
i

zadatak nepotrebno. Uvod u knjizicu napisao je prof. Dr. Tomo Sama redakcija knjiiice dovrsena je u Zenevi u augustu 1915.

Masaryk.

44
koje su nastale uslijed neprirodnog cjepkanja akutne, predstavljaju najvece zlo naroda.
draina, a

koje,

vjecnc

Naslonjena jeidnom stranom na cijelu istocnu ol^alu Jadrugom obuhvatajuci glavni balkanski put iz centralne Evrope za Solun, jugoslovenska drzava, neodvisna cd svakoga, bit ce ekonomski posrednik izmedu Istoka i Zapada.

Njen narod, koji je davno primao u se utjecaje i zapadne istocne kulture, bit ce jedan elemenat evropske ravnoteze i plodnog slobodnog ukrstavanja.
i

Sve ove prednosti moci ce da ima jugoslovenska drzava

ledino u slucaju, ako obuhvati sve jugoslovenske pokrajine.

U eminentnom je interesu opcega mira, da se ostvari ovaka drzava, koja ce predstavljati vec jednom rijesen nacionalni problem Srba, Hrvata Slovenaca. Svaki dio njihove zemlje, koji ostane izvan ove drzaye, ma pod kojom stranom silom, bit ce samo izvor skorih i jos tezih sukoba komplii
i

kacija-

Ovaka
naroda.

je

danas kolektivna volja cijeloga jugoslovenskog

Vjerujuci u snagu ovog naroda, koji je umio da se bori i da pobfjedi toliko zapreka, jugoslovenska ujedinjena omladina bdit ce vise nego itko, da se izvrsi neokrnjen potpun naciomalni program Jugoslovena. i
toliko vijekova

29.

Jugoslovenski odbor.*
London-Paris,
Evropu u
1.

oktobra 1915.

Surovost kojom su Austro-Ugarska i Nijemacka bacile: rat, onemogucila je Jugoslovenima, koji se nalaze pod austro-ugarskim gospodstvom, da organizuju iole snazniji otpor. Prema jednoj u svim detaljima promisljenoj osnovi, citav je jugoslovenski narod bezodvlacno uvrsten u vojsku, dok su inteligentni krugovi, a navlas vode narodnih stranaka, baceni u tamnicu-

Tek nekim narodnim predstavnicima

broiju

posluzila je sreca, da su se na pocetku rata nasli u tudini, u slobodnoj Evropi, ili im je uspjelo umaknuti preko granice. Ova mala skupina politicara zapocela je svojim radom

malo

ih

je

na

Danom

1.

olt.

1915.

0(5eo
-

je

ziku)

u Parizu (na francuskom

je

jezikii)

izlaziti u Londcnu (na er'^leskom jeorgan Jugoslovenskoga odbora: The

southern slav bulletin"

u prvom broju objelodanjena

Bulle^in yougoslave". Na
ova izjava cdborova.

celu

lista

14.
TU

Rimu; objelcdanila ie vise protesta protiv necuvenih nasilja, kojim su popristem jugoslovenski krajevi Austro-Ugarske; u demantovala lazne tvrdnije sluzbenih isto je vrijeme ona austro-ugarskih crgama, koji nastojahu, da prikazu jedan dip Jugoslovena kao sklone austrijskim pfetenzijama.
i

U Rimu
vene
AToljci
iz

stampani manifesti na iseljene Jugoslobill su Austro-Ugarske s pczivom, da se pridruze kao dobroredovima srpsko-cmogorskim i saveznickiim.
i

Jugoslovenski su emigranti obrazovali odbor, kojega clanovi predstavljaju razne jos neoslobodene jugoslovenske skupine.

Predsjednik: Dr.

Ante Trumbii^.

Ante Biankini (Starigrad-Chicago), Dr. Ivo -De Giulli (Dubrovnik), Dr. Julije Gazzari (Sibenik), Don Niko GrSkovid (Cleveland-Vrbnik-Krk), Dr. Hinko Hinkovid (Zagreb), Dr. Josip Jedlovski (Trst), Milan Marjanovid (Kastav-Zagreb), Ivan MeStrovid (Otavice, Dalmacija), Dr. Mide MiCid (Dubrovnik), Dr. Franko PotoCnjak (Novi), Mihajlo Pupin (Pancevo-NewYork), Dr. Niko Stojanovid (Bosna), Frano Supilo (Rijeka), IDuSan Vasiljevid (Mostar), Dr. Niko Zupanid (Metlika, Kranjska).
Dr.

Clanovi:

30.

Jugoslovenski odbor
(B
r

g.

Pasicu.*

zo

a v).

o n d o n, 12. oktobra 1915.

Gosp. ministru predsjedniku Pasieu, Nis-

Povodom nove ofenzive austrijske i njemacke vojske, .Jugoslovenski Odbor dolazi da vam u ovom casu kusnje obnovi svoje osjecaje pune neogranicene solidarnosti sa srpskim narodom, u uvjerenju, da ce Srbija u predstojecoj borbi i opet zadiviti svijet svojim pobjedonosnim junastvom. Poslije sloma sto je stigao premocne sile austro-ugarskoga carstva u maloj 'Srbiji prepustenoj vlastitim silama, vracaju se sada slozne centralne vlasti, da ponize i uniste mali srpski narod. Providnost koja upravlja velikima kao malima, jos ce jednom dati srpskoj vojsci nadcovjecnu snagu, da se obnovi povijest Davida i Qoliata. Svi su nasi osjecaji nade i vjere upravljeni u srpsku vojsku, tog novog' Davida.
i

vate, Srbe

Istovremeno Jugoslovenski se odbor obrada na sve Hriz jos uvijek Austro-Ugarskoj podlozenih i Slovence
Prevod
s

francuskoga.

46
zemaljai, a koji sada borave u Srbiji, poziva ih, da se stave na apsolutnu dispozrciju kr. srpskoj vladi u ovom najkriticnijeni uopce jugoslovenske historije. casu srpske kao
i
i

31.

Formular prisege juznoamerickih legionasa."^

Antofagasta,
u oktobru 1915.

Zaklinjem se sinovskom Ijubavlju svoga roda; zaklinjeim se slovenskom krvlju moga oca i plemenitim mlijekom majke moje; zaklinjem se piatnickim pepelom nasih preda, svetim prahom rodene gruide nase; zaklinjem se dubinom naseg sirokog Jadranskog mora, visinom neba, velikim suncem slobode, da cu stajati junacki, neustrasivo, raime uz rame, bok uz bok srpske vojske u svetoj borbi za oslobodenje i ujediiijenj& Jugoslovena, do posljedndeg daha, do zadnje kapi krvi.

Tako mi pomogao

veliki

Bog Prava, Pravde,

Istine

32.

Proglas

Jugcslovenskoga odbora Britanskom narodu.**

London,
2.

novembra

1915.

Priznata svrha provale nijemackih, austrijski, madzarskihbugarskih ,ceta u Srbiju jeste, da je uniste i zbrisu s karte Svijeta kao narod, a podjedno i to, da silom prckrci put germanskam imperializmu u ostvarenju njegovoga Drang nach Osten.
i

je svake rasprave, kako za njeza njezine prijatelje. Sa snagom vjerom jednog apostola velike ideje^ sto je u sebi utjelovljuje, ona ce ciniti svoju duznost do posljednjega covjeka. Ali nu-

Heroizam Srbije izvan

tako
i

zine

neprilatelliie,

mericka premoc njezinih

llama bez premca u

mnogobrojnih

napadaca

stoji

pred
i

Jos nikad nije toliko snage, dolazeci s toliko razlicitih strana, upotrebljeno, da se iskorjeni unisti jedan mali narod.
liistoriji.
*

Iz originala.

Velika skupstina juznoamerickih Jugoslovena, odrzana

1915. u Antofagasti, zakljucila je, da se obrazuje zbor Jadranske legije" i da se sve udesi za njezin polazak na frontu. Svaki je legionas polagaoovu prisegu.
**

u oktobru

Prevod

iz

engleskoga.

I ^H
i

47
Svi
i

^Hrske

oiii koji sb podigose ujedinise da suzbiju provalu nemcralne sile, koju predstavlja Njemacka, svi oni treba da sada bez ogramicenja pomognu. Ova misija pomaganja pada prije svega na Veliku Britaniju zbog njezinih slavnih covjekcljubivih tradicija, kao zbog njezinih zivotnih dii
i

rektniii interesa.

Propast Srbije mogla bi unistiti narodnu i politicku bazu nasega naroda cd osam milijuna dusa u granicama AustroUgarske. Osiobodeni od Srbije vezani s njome u interesu svoje sopstvene egzistencije, smjesteni na raskrscu svjetske poi

Ijudi bili bi sutra najsigurniji i najprotiv najezde germanske, a prema tome i najvjerniji saveznici svdh ofiih, kojima prijeti sliCna pogibao. Stovise, propast Srbije. otvorila bi neprijatelju sirok i lak put u srce britanskoga carstva, jer upravo neproracunive posljedice,. direktne ili indirektne, mcgu slijedlti iz ekspanzije njemackoga gospodstva, a navlas iz veze cd Harriburga i Berlina prema Dardanelama, Suezu i Perzijskom zalivu.
litike,

ovo nekoliko milijuna

cvrsci

bedem

Kad su prije pet vijekcva Turci satrli na Kosovu srpsku drzavu, Evropa se zadivila srpskoj hrabrosti, bas kao i damas,. znajuci dobro, da su Srbi, braneci se na Kosovu, vodili borbu za civiliizaciju protiv otomanskoga barbarstva. Ali Evropa nije poslala nikakve pomoci, Srbija je propala. Njezina propast stojala je Evropu pet vijekova krvaviii ratova i neiskazanili patnja. Triumf tursko-germanske stvari na srpskom zemljistu, ponovio bi i danas one nevolje u kud i kamo vecem razmjerju. Da se ukioni ova pogibao, nijedna zrtva ne moze. da bude prevelika.
i

Stoga treba Srbiji sto brze da ne bude prekasno.

sto izdasnije pomoci,

samo

Mi se zato cbracamo na kavalirsku civilizaciju Engleske, na zemljake Cromwella, Pitta, Byrona, Gladstona, na njiliove nasljednike u pravcu kulture i politike britanskoga naroda. Za nas Jugoslovene to je upravo pitanje opstanka, za Englesku to o;e tek pit-anje obrane i pitanje mogucnosti napretka za sve ono, sto je engleski duh davsi taki primjer, kaki Sv'jet jos nikad nije vidio stvorio, ucinio i prikazao sam za sebe za

covjecainstvo.

Sve
pravde
i

to treba sada braniti slobode.

poslijednjom energijom u ime

Obracajuci se u ovim tuznim danima na veliki engleski narod, mi smo uvjereni, da ce njegov bistri pogled i njegov prirodehi sud shvatiti sav opseg i znacenje sadasnjice, kako za blizu buducncst, tako i za najudaljeniju buducncst.

Jugoslovenski odbor
Predsjednik: Dr.

Londonu:

Ante Trumbid.

-48

33.

Rezolucija Jugoslovenskoga zbora u

Antofagasti.*

Antofagasta

(republ. Chile), 23. januara 1916.

Jugosloveni iz neoslobodenih jugoslovenskih pokrajina: Dalmacije, Istre, Trsta, Gorice, Kranjske, Juzne Stajerske i Koruske, Hrvatske, Slavonije, Bosne i Hercegovine, Preko- i Medumurja, Baranje, Backe Banatai, nastanjeni u republikama Chile, Argentine, Bolivije, Peru i Uruguaja, sakupljeni na VeIikom Zboru grada Antofagaste (republika Chile) dne 23. sijecnja 1916.: odaijlu postu pailim junacima za narodnu slcbodu; pozdravljaju s cdusevljenjem svoj herojcki narod u njegovoj odlucnosti u borbi za slcbodu svih Jugcslovena i za udruzenje svih jugoslovenskih zemalja u jednu nerazdruzivu drzavu; odlucuju nastaviti borbu do posljednjega daha i do zadnje kapi krvi; pozdravljaju svoje prijatelje saveznike u ".sajednickoj borbi i izrazuju svoju potpunu solidarnost s rezolucijama, primljenima od svih Jugoslovena na velikom kongresu u Nisu d^e 23, IV. (6. V.) 1915., glasecu:
i

Up. gore br.

Naglasujuci
jos
i

18.

str.

23.

jednom prekinutima sve nase veze s Austro-Ugarskom Habsburskom dinastijom, stavljamo se na bezuvjetno raspolaganje srpske vlade, izricuci nase potpuno povjerenje Jugoslovenskcm odboru u Londonu, koji smatramo zakonitim predstavnikom svih jugoslovenskih zefnalja pod gospodstvom Austro-Ugarske.

Nadamo se pouzdano, da ce nas saveznici Srbije smatrati svojim sudrugovima u zajednickoj borbi, te da ce nas dosljedno zakoniti zastupnici Antante u inostranstvu smatrati takcder takovima.
34.

Pozdrav Jugoslovena
(Brzojav)-

iz

Antofagaste

kralju Petru.**

An

of ag as

a,

23.

januara 1916.

Jugosloveni iz neoslobodenih zemalja, nastanjeni u reUruguaja, okuppublikama Chile, Argentine, Bolivije, Peru Ijeni na Zboru u Antofagasti 23. januara 1916., prekinuvsi sve
i

Iz originala.

Prevod iz francuskoga. i Jugoslov. odbor u Londonu.

**

Slicnim je rijecima brzojavno pozdravljen

49

veze s Austro-Ugarskom vezavsi svoju sudbinu s onom Srbije za sve prilike, pozdravljaju odusevljenjem za sva vremena svoga kralja i svoju vladu, stayljajuci im na raspolaganje svoje
i

iiTietke

zivote.

Juraj Jordan,
predsjednik Zbora.

35.

Jugoslovenski odbor Regentu Aleksandru.'*'

(B
r

z o

a v).

ar

i s,

24.

e b r

u a

r a- 1916.

Sakupljen u plenarnoj sjednici, prvoj poslije zadnje nesrece Srbije, Jugoslovenski odbor od srca pozdravlja u Varna, Gospodaru, ne samo Regenta Srbije, toliko tesko iskusane, ne samo vrhovnoga zapovjednika dione vojske, cije ste necuvene patnje bratski dijelili, nego prije svega predstavnika jugoslovenske ideje, svete svima nama Srbima, Hrvatima i Slovencima koji stvaramo jugoslovenski narod.

je Srbija imala svoje Kosovo, koje je Srbina Danasnju Srbiju, nakon sto je slavno pet vijekova. osvetila svoje prvo Kosovo, stiglo je drugo mnogo strasnije Kosovo. All danasnja Srbija nije vise osamljena, kao sto je to bila oina sredovjecna. Velika po opcenom moralnom prestizu, sto su joj ga pribavili juna&tvo i nadcovjecne zrtve njezinih sinova, danasnja je Srbija potpomagana od saveznickih Sila. Ona hoce i treba da osveti drugo Kosovo. Ali ona domovina, ko/]ta ce uskrsnuti iz strasnoga meteza kojemu smo svjedoci, ne ce vise biti obnovljena Srbija, pace ni povecana, nego ona treba da zahvati citav jugoslovenski narod i citavo njegovo narodno zemljiste, ujedinjeno u jednu drzavu pod slavnom dinastiaom Vasega uzvisenoga Oca. Ta ce drzava biti nepokolebljiva pe($ina, na kojoj ce se razbiti germanski valovitistilo

Sredovjecna

Za Jugoslovenski odbor
Predsjednik:
Dr.

Ante Trumbid.

Na

ovaj pozdrav odgovorio je

Regent Aleksandar s Krfa Dr.

Trumbicu ovako:

Nepokolebljiva vjera u buducnost nasega naroda, to prozima Jugoslovenski odbor i o kojoj me je ubavijestio, poprativSi sve to izrazajem osjecaja svoje odanosti za Srpski Kraljevski Dom, duboko me je dirnula, pa se od srca zahvaljujem gospodi clanovima Odbora. Aleksandar*
*

Prevod

iz

francuskoga.

50

36.

Naknadni memoar Jugoslovenskoga odbora,

predan francuskoj vladi *
Paris,
13.

marta 1916.

Jugoslovenski cdbor, koji sastoji od predstavnika svih zemalja Austro-Ugarske, nastavanih pc Hrvatima, Srbim'a Slovencima, izradio je u maju 1915. spomenicu, koja sadrzi program O' buducnosti jugoslovenskih zemalja iza rata.^ Ovaj program trazi ujedinjenje svih jugoslovenskih zemalja AustroUgarske s jedne, te Srbije Crne Gore s druge strane, kao jedne etnicke cjeline, u jednu jedinstvenu jugoslovensku drzavu. Ova bi homogena nacionalna drzava od prilike brojila trinaest milijuna dusa, te bi konacno uredila sudbinu sjevero-zapadnoga dijela Balkanskoga poluotoka. Pretezni bi joj dio podrucja tezio prema sjevero-istocnoj obali Jadranskoga mora. Ovaj program Jugoslovenskoga odbora saglasan je u nacelu sa stanovistem kraljevine Srbije. Skupstina u Nisu, rezolucijom od 7. decembra 1914., proglasila je, da Srbija vodi rat. koji joj je bio narinut od Austro-Ugarske, u svrhu da oslobodi ujedini sve krajeve obitavane od Hrvata, Srba i Slcvenaca u Austro-Ugarskoj.^
i i

Program Jugoslovenskoga odbora bio je izricito potvrden tokom mnogobrojnih javnih sastanaka, obdrzanih cd hrvatskosrpsko-slovenackih naseobina u obim Amerikama, gdje zivi najmanje milijun po nasega naroda,^ kao takoder na velikom mitingu, drzanom u Nisu mjeseca maja 1915., kojemu su prii

sustvovale tisuce i tisuce srpsko-hrvatsko-slovenackih iseljenika iz Austro-Ugarske te mncstvo stanovnistva bivsega glav-

noga grada

Srbije.^

tisuce nasih sunarodnjaka iz Austro-Ugarske junacki je prolilo za ovaj program svoju krv u Srbiji

Na

U ostalom ovaj je program bio s odusevljenjem potvrden od svekolikoga jugoslovenskog naroda u Austro-Ugarskoj, bez razlike stranke i vjere. Sku5en terorom, koji se drugdje tesko moze da zamisli, jugoslovenski narod nije smio da dade oduska svojim osjecajima. No ubavijesti koje izravno stizavaju na nas odbor, daju mu potpuno uvjerenje, da je cio naS narod obuzela vruca zelja, da zbaci austro-madzarski jaram da se ujedini sa svojom bracom iz Srbije Crne Gore. To se nase
i
i

*
1

Iz

originalnoga koncepta.
str.

Gl. gore br. 20, Gl. gore br.

8,

2435.
10.

sir.

3
*

Gl. gore br. 15, 23, 24, 25, 27, 31, 33, 34.

Gl. gore br. 19,

str.

24.

51

na dvrje cinjenice. Prva je, da su brojne hrvatsko-srpsko-slovenacke cete tecajem bitaka preInra ih do 20.000 zarobljenili u ivale ruskoj i srpskoj vojsci. S druge strane pak nikaikva poli'biji, a do 150.000 u Rusiji. 3ka organizacija u jugoslovenskim zemljama Austro-Ugarske ije se nijednom rijeci, nijednom aluzijom odrekla nasega prorama, koji je bio objelodanjen u mnostvu beckih i budimjstanskih u nekoliko zagrebackih novina, premda je i becka
rjerenje csniva poglavito
i

)udimpestanska vlada ucinila sve moguce, da od njih izmami Pritisak sto ga je na hrvatski sabor bilo kakvo odricanje. predsjednik ugarske vlade grof Tisza, ostao je bez rsio ^pjeha, take da nijedan zastupnik nije izustio niti jedne rijeci Fotiv rada Jugoslovenskog odbora, ni tokom proslogodisnjega tokom ovogO'disniega zasjedanja. Uostalom Evropa- vec zna, pravoslavnih popova je ogromni broj zastupnika, katolickih inteligencije, uopce od pccetka rata, a da progoni nijesu ^njavali ni kasnije, bio vjesan, uzet u taoce zatocen, dok je 5lik brcj pucanstva bio ili mucen ili prognat iz domovine, pob su svi muskarci do 55-e godine zivota bili uzeti u vojsku. K'aj okrutni postupak austro-ugarskih; vlasti nepobitno dokaije, da im je bilo poznato pravo stanje duhova kod jugoslomskcg pucanstva Austro-Uarske te da su se ovoga bojale.
i i

jtvrdi,

Jugoslovenski odbor smatra dakle sebe u pravu, da kako je njegov program usvojen i pctvrden cd svih rvata, Srba Slovenaca Austro-Ugarske.
i

Budi mi ovdje dozvoljeno, da svrnem pozornost na neke [ogodaje, koji su nastupili pcslije mjeseoa maja 1915., a ticu se cjeline jugoslovenskoga pitanja.

Provala u Srbiju i Crnu Qoru. UsliJed ove provale cijelo jugoslovensko podrucje palo je bez ikakve iznimke pod neprijateljsku vlast. Povodom toga vezana je buducnost Srbije i Cme Gore jos tjesnje uz cjelinu jugoslovenskoga pitanja. Kada nadode cas u kojem ce neprijateljska sila biti skrsena, saveznicke ce vojske oslobadajuci Srbiju i Crnu Ooru, protjerati neprijatelja takoder iz ostalih jugoslovenskih krajeva. Toga radi moral ce problem narodnoga jedinstva jugoslovenskoga doci do jednodusnoga rjesenja kao neizbjeziva posljedica samih dogodaja.
i

Jugoslovenski problem postao je povodom ovoga rata evropskim pitanj em. Jugoslo\'ensko podrucje predstavlja gecgrafsko raskrsce
krizaju veliki evropski interesi.
je

na kojem se

To

je bilo

u proslosti, a tako

Radi toga ne moze se ispitati i rijesiti i u sadasnjem ratu. jugoslovensko pitanje na neodvisni nacin, vec samo u vezi s ostalim vaznrm problieminia, sto ce saveznici imati da konacno rijese nakon pobjede. Ovi su veliki problemi poglavito: uiducnost Austro-Ugarske balkanski problem uopce. Budu
i

52

li

onda,

ova dva problema nasla rjesenje koje zadovoljava, i samo mode ce narodi evropskj da se nadaju trajnom miru.

a) A u s t r o-U g a r s k a. Sudbina Austro-Ugarske podovrsena rata postavlja se kao prejudicijelno pitamje za rjesenje jugoslovenskoga problema. U sredisnioj Evropi Austro-Ugarska je bolestan organi^am, koji nema vise snage da neodvisno zive, posto je izgubio svoju unutarnju zivotnu sposlije

sobnost.

U sredisnjoj Evropi ukorjenilo se zbog dusevne sporosti prezivjelo misljenje, da je Austro-Ugarska bila elementom mira. u Srednjoj Evropi, da bi njezino uzdrzavanje biio predavjet trajnom miru te da bi staro suparnistvo izmedu Hohenzollernovaca i Habsburgovaca bilo neki korektiv prkosnoj ambiciji: pruskoga militarizma. Dogodaji su pokazali neosnovanost ovoga misljenja, koje se kosi s cinjeuicama. Dinastija Habsburgovaca svojevoljno se odrekla staroga suparnistva te se podvrgla prvenstvu jacih HohenzoUernovaca. Opojeni vojnickim svojim uspjesima prosloga stoljeca;, vladali su oni bez ikakva suparnistva pangermanskim pokretom. Ambicija iiabsburgovaca mogla je doci jos jednom do izrazaja godine 1870., povodom napadaja Pruske na Francusku. Upliv Madzara, kojt se cvrsto uhvatise Hohenzollernskih kola, izjalovio je intervenciju Habsburgovaca na korist Francuske. Pruska imajuci slobodne ruke, mogla je da stvori danasnju situaciju. Podavati se nadi, da bi Habsburgovci mogli i htjeli nadjacati Hohenzollerne, bila bi vrlo pogibeljna iluzija.

Vec ovo jasno dokazuje, da je Austro-Ugarska sa njezinom dinastijom dosla prema Njemackoj u podredeni polozaj. pak je bas stoga dandanas Austro-Ugarska izvor svim neredima kamen smutnje u Evropi. Austro-Ugarske teznje imaju samo sporednu vaznost; glavnu vaznost imaju teznje njei

e 1 1 p o 1 i t i k- Sarajevski je atentat bio samo izlika proglasenju rata protiv Srbije; pravi je razlog ratu bila naprotiv teznja, sto postojase kod osaim milijuna Hrvata, Srba i Slovenaca, da se otkinu od Austro-Ugarske te da se spoje sa Srbijom. Austro-Ugarska htjela je da s tim ratom unisti te teznje, izbrise Srbiju s lica zemlje, te sebi stvori Slobodan put na donji Balkan i Egejsko more. All sve je to imalo da prede u pozadinu pred golemim teznjama, sto ih je Njemacka sebi postavila prema tockama svietske politike. Austro-Ugarska je .navije.vtila rat Srbiji tek onda, kad ju je na to nagnala Njemacka. Cio svijet danas poznaje ove osnovne istine, jer su jasne i suvremene. U danasnjem ratu ona se bije pod vrhovnim vodstvom Njemacke, koja je preko nje, kao preko jednoga most a, privukla Bugarsku i Tursku. Stopedeset milijuna -.iusa

macke

podnose

silu

Wilhelma

II.

upravlfana po Nijemcima

jedino zato, sto se Austro-Ugarska^ Madzarima, podlozila Njemiackoj. i

bi bila

Bez Austro-Ugarske Njemacka ne

mogla, zbog svoga

53

feografskoga polozaja, priklonutj sebi ni Bugarske ni Turske. Jastala je time kategoricka nuzda za saveznike, da urede u

Ugovoru Mira likvidaciju Austro-Ugarske u uvjeda ce time odsjeci desnu ruku Njemacke i srusiti most [.preko kojega ova moze da dode u Sofiju i u Carigrad. Pojlije likvidacije Austro-Ugarske, Njemacka ne bi mogla ni na [Qjoj strani da nade ikakvu zamjenu, jer sve da joj pode za, ikom da predobije za sebe dvanaest milijuna Germaino-MaIzara austro-ugarskih, izgubila bi sigurno trideset milijuna Rolano-Slovena, koji ce u intefesu vlastite egzistencije biti zaivijek nepomirljivi protivnici njemackoga Drang nacii
;uduc(:iri
f-enju,

e n.

I ako bi njemacka rasa od sezdeset milijuna mogla da matoc tome ostane mocnim faktorcm u Evropi, ipak ne ce lati dovoljno snage, da sa svojom e 1 p o 1 t i k srusi mir

svijeta.

A
loci

to je

bas ono, sto se

zeli

do cega se po svaku cijenu

mora.

Likvidacija Austro-Ugarske nuzno predpostavlja rjesenje iugoslovenskoga pitanja. Kraljevina Srbija nije savrseno djelo; )na je samo etapa na putu ujedinjenja Jugoslovena provi!orno stanje, koje zahtijeva konapno rjesenje. Oslobodenje Lijedinjene jedne rase na jedinstvenom zemljistu, zelja je molalna, pravedna, nuzna i politicki mironosnaOna se osniva na temeljima zivota: udovoljiti joj, znaci stvarati mir, a protiviti ioj se, znaci izazivati nasilne trzavice. I to ne bi bio -prvi primjer: Evropa vec ih je takvih vidjela u proslosti. Ova tcznja znaci za jugoslovensku rasu, kao organicku cjeiinu, najvise dobro, za Evropu pak dobitak jednoga novog civilizatornog faktora. U isto vrijeme znaci za Evropu i podizanje nasipa prvorazredne snage protiv njemackih teznja na Istok, prema Bagdadu i dalje. Do koje bi mjere ovaj nasip bio snazan, pokazala je mala Srbija, koja predstavlja samo treci dio jugoslovenske cjeline. Ona je dvaput snazno odbila austro-ugarsku provalu, all je "bila preslaba, da odoli trecoj, vodenoj od Mackensena. Prepustena sama sebi, mala Srbija nije mogla da stvara cudesa. Jugoslavija bi vrijedila koliko tri Srbije. Kad bi ona bila postojala, bila bi pristedjela saveznicima naporni

solunski pothvat, kao i druga naporna naprezanja. Isti razlog, to jest osiguranje mira Evrope, nalaze kao prijeku potrebu, da se likvidira Austro-Ugarska i da se osnuje Jugoslovenska

drzava u njenoj narodnoj cjelini. Kad bi se danas mislilo, da se uspostavi satrvena Srbija i kad bi se smaitralo ovo uspostavIjenje kao naknada za sve zrtve doprinesene od Jugoslovena, znacilo bi to uspostavljati in integrum polozaj, koji se pokazao kao neodrziv i pogibeljan; znacilo bi to prepustiti skoro dvije tre(5ine jugoslovenskoga pucanstva novim poll-

54
tickim kombinacijania, protivnim prircdi, u sebi nepravednim nezdravim, i po tome vise ili manje skoroj prcpasti. i

Posto je osnutak jugoslovenske drzave zavisan o iiestanku Austro-Ugarske, a ravan nuzdi da se izgradi cvrst nasip protiv imperijalisticke ekspansivne sile Njemacke, postaie jugoslovensko pitanje evropsj^im pitanjem od odlucno
vaznosti.
b)

Balkanski problem.

pravljati o

Ne namjeravam rasopcem balkanskom problemu, vec cu ga se samo

vezan s jugoslovenskim pitanjemBalkanski problem obuhvata cijeli sklop pitanja, koja se u podrobnostima razilaze. Nije oportuno zaci u te podrobnosti, dosta je svrnuti glavna pitanja na njihove osnovice. Istrazujuci jugoslovensko pitanje u njegovoj cjelini, a ne u pojedincstima, treba uociti njegovu osnovicu. Uspostavljenje same Srbije bila bi pogreska, jer bi ovakovo uspostavljenje znacilo,. da se smetnuta s vida sama osnovica pitanja- Srbija je samo istocni dio jugoslovenskoga zemljista. Nemajuci obala, ne bi imala poglavitih uvjeta za potpunu slobodu. Jugoslovensko podrucje, u svom vecem dijelu, tezi svim svojim zivctom prema Jadranskom moru, na cijim obalama zive nas riarod skoro od trinaest stoljeca. Jugoslovenske zemlje, u njihovoj cjelini, sadrzavaju istocnu obalu Jadranskoga mora s njezinim zaledem. Evo, zasto je bas Jadran osnovica jugoslovenskcga pitanja. Postavi li ga se na tu osnovicu, svi sukobi sto prolsticu iz balkanskih odnosaja Srbije', gube njihovu ostrinu, a otvoren je laksi put rjesenju balkanskih kojmiplikacijaPostavimo 11 se na imajii nacelo, po kojemu svi narodi pak oni na Balkanu pravo na zivot, doci cemo do zakljucka, da ce se sredenie svih balkanskih sporova uvelike ujednoliciti, cim se bude smatralo Srbiju s cijelim jugoslovenskim podrucjem, kao podrucje naroda, ci'ji zivot poglavito tezi prema Jadranu, gdje je zrak slobodniji a obzorje sire, nego li u sredini balkanske sfere.
utoliko dotaknuti, ukoliko je

Upravljajuci teziste jugoslovenskoga problema prema Jadranu u suglasju s geografskim polozajem, ucinit ce se bez sumnje ogroman korak na putu sto vodi do sigurne, zdrave
i

prakticne kristalizacije balkanskih prilika.

Hrvatsko

pitanje.

jugoslovenskom problemu,

igra hrvatsko pitanje ulogu prvoga redai Hrvatska je jedna od najstarijih kraljevina u Evropi. Srednjem Yijeku cbuhvatala je ona, kao nezavisna drzava, na jugu Dalmaciju sve do Ncretve. Ona je po svom slobodnom izboru primila dinastiju Habsburgovaca kao svoju (1527-), nadajuci se, da ce u njoj naci zastite protiv turske -najezde, koju je ona donekle zaustavila, premda je sultan iz Budima vladao Ugarskom za stoljece i pc. Politika Habsburgovaca, a poglavito poHtika Ugarske, isla je

za

tim,

drzave;

da oslabi, cak da unisti individualnost Hrvatske kao no unatoc nejednake borbe, Hrvatska je sve do dana
i

55

danasnjega saciivala stanovitu autcnomiju (u unutrasnjim pou bogostovlju nastavi) kao slovima, u pravosudu vlastiti individualitet u zajednickim poslovima dualisticne monarhije.
i
i i

Hrvatska sa svojim glavnim gradom Zagrebom predstavlja ona Jugoslovena Austro-Ugarske neodoljivo privlaci sve Hrvate, i one, koji zive van Hrvatske. Evo, zasto je poglaviti uvjet ujedinjenju Jugoslovena, da Hrvatske ude u Jugoslovensku' drzavu.
TX>glavito kulturno srediste
;

Hrvatska srcikcm jugoslovenskoga okupljanja, kao neizbjezive posljedice toga, stupiti u njezinu kolotecinu. I doista, Hrvatska je teritorijalna spona na istoku sa Srbijom, na zapadu sa slovenskim zemljama, Hercegovlnom. Sredisnji geografski a na jugu sa Bosnom polozaj jos povecava osobitu vaznost Hrvatske u jugoslovenPostane
li

ostale ce jugoslovenske zemlje

skom problemu. Kad bi Hrvatska imala da ostane spojena s Ugarskom, to bi se cijeli nas narcd u pravednom gnjevu podigao protiv ove uvrede ove nepravice. Iskustvo nas uci, da u povijesti
i

ne dostize u cinicnoj brutalnosti tiraniju feudalne madzarske aristokracije. Ocevidni cilj ovakovoga rjesenja bio bi, da se Ugarskoj osigura hrvatsko primorje, zrtvujuci jedan narod. kcji Se sam zrtvovao za civilizaciju, izlazuci svoja prsa turskoj najezdi. Takav postupak znacio bi cin neopravdanoga neprijateljstva protiv jedinstva jugoslovenske rase i protiv buducega joj mirnog razvitka.
nista

Po drugoj jednoj struji, namjeravalo bi se u zivo zasjeci zemljiste Hrvatske Slavonije time, sto bi se istocni dio Slavcnije dao Srbiji, dok bi se ostali dijelovi upotrebili za druge kombinacije. U ime covjecanstva i u ime visokih nacela, std su ih saveznici napisadi na svoje zastave, cijeli nas narod prosvjeduje svcm energijom protiv same pomisli, da se izvede takav atentat na vise no tisucljetnu civilizaciju jednoga naroda. Ta
i

je

nesretna osnova nedopustena u casu, kad milijuni Ijudskih bica zrtvuju potpunom vedrinom dulia svei ono, sto im je najmilije i naisvetije, samo da spase moralnu bastinu covjecanstva protiv varvarstva, koje bi htjelo rasiriti gospodstvo grube sile na rusevinama carstva Prava i Pravde-

Kao neodvisna drzava, Hrvatske ne

bi imala vise nika-

kvoga razloga opstanku, bas O'Uako, kao sto ga ne bi imala ni Srbija, kad bi morala ostati konacno stisnuta u svojim sadasnjim granicama. Odvojene drzave Hrvatska Srbija, ne samo sto ne bi imale zivotnih uvjeta za redovan razvoj, nego bi objema bilo sudeno, da trose svoje 'snage u medusobnom takmicenju, to sve do onoga casa, kad bi nacionalni nagon svoiom vlastitom snagcm oborio umjetne ograde te spojio politicki ono, sto je vec sada jedno po zakonima prirode. Hrvati,
i i

Srbi

Slovene} ne ocekuju srecnu buducnost od obrazovanja

56

malih odvojenih drzava, nego u jednoj drzavi zagednickoj, koja bi jedina mogla u svojoj ix)tpunoj cjelini, da stvori uvjete sredstva za svoju sigurnost, za svoj razvoj i za svoj napredak, i time da doprinese znameniti zalog mira i bratstva evropskoj
i

civilizaciji.

Slovenski krajevi. Oni sacinjavaju sjeverozapadni dio jugoslovenskoga zemlji$ta. Ljubljana je glavni grad Kranjske, nacionalno i intelektualiio srediste Slovenaca, dok je Trst, ta velika luka svjetske vaznosti, njihovo financijalno, komeircijalno i uopce ekonomsko srediste. Ti su krajevi najvise Sloizlozeni udarcima pangermanske najezde prema Trstu. venci su u toj borbi pokazali izvanrednu izdrzljivost. Oni su se uzdrzali kao^ nasip, koji dijeli Njemacku austroalpsku zonu od Trsta. Da budu cim jaci u sve Ijucoj borbi pi"otiv sveder snaznijim nasrtajima pangermanizma, Slovenci ce se morati zdruziti s ostaiim srpsko-hrvatskim dijelom jugoslovenskoga naroda. Jedino bi u toj zajednici mogli oni i nadalje odolijevati. Sve bi druge kombinacije osudile slovenske krajeve da budu nalik na granu odsjecenu od svoga stabla.
Pitanje Jadrana. Jugoslovenski je odbor vec iznio u svojoj spomenici mjeseca maja polozaj jugoslovenskoga naroda na Jadranskom moru vaznost toga mora za njegovu buducnost. U tome pitanju nas narod sreta na svome putu Italiju, koja je u posjedu zapadne obale Jadrana i koja se zaratila
i

Austro-Ugarskom da poboljsa svoj polozaj. Mi u velike stujemo Italiju, koja je jedna od velikih saveznika u ovome ratu- Pratimo s nkjvecom pomnjom mani-

javnog zivota, i te nas m-anifestacije tim vise zanimaju, sto one proisticu od velikoga naroda, koji nam je susjed. Drzimo da ne cemo umanjiti nase stovanje prema tomu narodu, ako potanko oznacimo nase stanoviste u zajednickim odnosajima glede gfanica.
festacije njezina

Bududi da

nemam

pri ruci

sluzbeno stanoviste talijanske se priblizim.

jenja, o

politike,

svu gradu potrebitu da proucim ne usudujem se da mu

Ipak bih se mogao osvrnuti na neke izjave javnoga mnikojem se u Italiji vec od pocetka rata pa do dana danasnjega na sasvim osobit niacin vodi racuna. Mi gledamo u te izJave javnoga mrnijenja tim pomnjivije, sto se vecma one upravo nas ticu.
Izgleda,
prije

da

je

Italija

svrsila

svoje

diplomatske radnje

no je navijestila rat Austro-Ugarskoj. Reklo bi se, da ill je opetovala u casu, kad je potpisala akt, kojim je postala solidarna sa Sihama Entente, i to u smislu Londonskoga Ugovora.^

Tim predradnjama gospodstvo na Jadranu

1

Italija bi bila

osigurala sebi apsolutnc

i

narodnoga, gospodarskoga
I.

pomor-

Gl.

moje

Jadransko pitanje br.

str.

9.

57

skoga gledista. Sudeci po javnom mnijenju talijanskom, sve je to bilo Italiji osigurano zasebnim ugovorom i sve bi se moralo poslije rata pretvoriti u cin. Kad bi se to dogodilo, dragocjen, krajevi, koji neosporno pripadaju nasemu plemenu, bili bi Nas nazrtvov.ani talijanskoj irtiiperijalistickoj ekspanzivnosti. rodni posjed sluzio bi ciljevima jedne kolonijalne politike na Jadranu, koja bi nam otela bitno nuzne uvjete za nas narodni zivot. Mi se ne cemo nikad podvrci jednoj takvoj politici, neopravdanoj i za nas ubitacnoj u svakome pogledu. Protegne li se pravo Jedne narodnosti na podrucja gdje vlada njezin jezik, onda Italija ne bi mogla u podrucju Jadrana premjestiti svoje sadasnje granice preko Trzica. Zaista, u podrucju korita gornjega; Jadrana, ima samo taliJanskih jezicniii otocica, sporadicki posijanih. po krajevima, koji sacinjavaju cjeloviti dio sirokoga zemljista, koje je u neprekidnim gomilama nastanjeno jugoslovenskim pucanstvomGospodarski zivot citave istocne obaie Jadrana, koja jo danas pripada Austro-Ugarskoj, nema nikakve organicke veze s gospodarskim zivotom Italije; ta istocna obala Jadranskoga mora sacinjava po svojem zemljopisnom polozaju jedan jedincati gospodarski organizam sa svojim neposrednim zaledem, koje je bas kao ona napuceno iskljucivo Jugcslovenima. Cijelo to obalno podrucje kad bi bilo pripojeno Italiji naslo bi se ocijepljeno od svoje ekonomske zajednice i bilo bi mil sudeno da gine i pogine. Proizvodi jugoslovenskih obalnih krajeva na Jadranu slicni su onima Italije: vino, ulje, povrce, voce ltd. Veliki dio pucanstva bavi se lovom riba i zaposlen je u pomorskoj trgovini. Ima u tome pucanstvu brodovlasnika, koji su poznati u sirokome svijetu. Pripojeni Italiji, ti bi krajevi morali na silu
i

podleci neizbjezivoj talijanskoj utakmici.

Veoma su dobro poznate pcmorske sposobnosti Jugoslovena na Jadranu. Oni su sebi stvorili pomorski, trgovacki zivot, koji se dobro razvija napreduje. To bi se neprestano napredovanje moglo nastaviti samo u neodvisnoj jugoslovenskoj drzavi. Gospodstvo velikoga pomorskog naroda, kao sto
i

je

Italija,

brzo

bi

ga ugusilo.

To

bi

gospodstvo

bilo

udarac u

srce nasega naroda, cija buducnost ponajvise lezi bas na moru. Ono bi neizbjezivo urodilo kobnim posljedicama u odnosima tih dvaju naroda. Strategicke teznje talijanske idu za tim, da se zaposjednu jugoslovenski krajevi, u kojima nema ni najmanje Talijana. Protiv koga bi bili napereni topovi, sto bi ih Talijani postavili na polozaje, koje bi imali da zapreme? Ocito protiv Jugoslovena- Takav zahvat morao bi prouzrociti trajno ratno stanje izmedu dva naroda na Jadranu. Ovakovi besmisleni prohtjevi

ne mogu da budu no hirovi krajnjih demagoga, koji nemajuci nikakve odgovornosti, hoce da fanatiziraju svjetinu.

58

Odalecenjem Austrc-Ugarske s Jadrana, Italija ostajuci bez takmaca, dobiva u pomorskom pogledu potpunu sigurnost. Jugoslavija sa svim svojim silama ne ce sada ni ikad kasnije da se takmi^i s Italijom. Za neodTcdeno vrijeme gcspodarske sile ne ce nikako dopustati novcj drzavi jugoslovenskoj, da pomislja na stvaranje pc-morske snage. Ona nikako ne ifiisli da smeta Italiji u polczaju, sto ga kac velevlast ima na Jadranu. No s druge bi strane opet Italija morala postovati nase narodno cjelokupnost na Jadranu, gdje su neophodno potrejedinstvo biti faktori bolje buducnosti narcda.
i

Za

Predsjednik Dr.

ugoslo venski odbor Ante Trumbii^.

37.

Dr.

Trumbic o jugoslo.venskom
Paris,
Austro-Nijemci drzali
su, 20.

pitanju.*
marta 1916.

dnevnoga reda jugoslovensko

i

da su osvojenjem Srbije skinuli pitanje. No oni su ga zapravo

dosada.

prosirili

njegovo rjesenje

ucinili jos hitnijlm negoli

Momentano isceznuce srpske drzave vidljivo je pokazalo na sve one neizmjerne pogibli, kojima su izlozene Engleska, Francuska i Rusija, otkad vise ne prijeci jugoslovenski bedem napredovanje njemacke ekspanzije na pragu Balkana. Koncentracija ruska u Besarabiji, okupacija Soluna, obran-a Egiipta,. postadose neizbjezivim mjerama opreznosti. Slomom srpske
vojske
stupio

mnogo
u

je

veci broi ratnika engleskih, francuskih

ruskili.

nego li je Srbija ikad imala vojske, jer je otada neprijatelj postao gospodarom jedne sredisnje pozicije, iz koje Upravo je neje mogao po volji ugrozavati u svim pravcimamoguce, da buduca karta Evrope ne bi definitivno iskljucila slicnu pogibao. A. zato ima samo jedno sigurno sredstvo: Istoka veliku jugovalja obrazovati izmedu njemacke rase slovensku drzavu iliti snaznu Jugoslaviju.
akciju,
i

Nesrecom
da u nama
nije

ujedinjeni.

Propast Srbije ne samo

samo

ponistila taj ideal, nego ona ga je naprotiv jos vise ucvrstila. Sada je naime nesreca ujedinila sve

Jugoslovene. Nema vise slobodnih Srba i takovih Srba, Hrvata 1 Slovenaca, koje bi tek trebalo osloboditi. Sada postoji samo jedan narodni blok, koji treba citav da pobjeda saveznika okrene protiv njemacke najezde.
* Prevod s francuskoga. Ovaj je clanak (interview) napisan u oci dolaska Rcgenta Aleksandra u Paris (21. marta), a izisao je u pariskom dnevniku L' Echo de Paris od 20. marta.

59*

iizasne

nepravde, sto

moze da bude czbiljna vremena

dozvolite mi malo nezgodnu puka krparija (un simple

ju

je

prepatio ovaj

junacki

rijec

narod, ne za tako

lafistclage).

Ne-

zavisna Srbija nije predstavljala, kako je to sam parlamenat njezin naglasio u novembru 1914., drugo, nego tek jednu etapu jugoslovenskoga ujedinjenja. Jugcslovenski odbor, komu imam cast predsjedati, i u kcjem se nalazi zastupnika iz svih jugoslovenskih krajeva, progonjenih vec od vise gcdina po aiistromadzarskrm vlastima, jasno je bistro izjavio istu ideju. Svi mi dovikujemo saveznicima: Nemojte stati n-asred puta, vec dajte da ustrajemo u vasem interesu, a na nas spas, sve do
i

kraia.

Nasi vjecni neprijatelji tvrde, da smo mi podijeljeni izreligijom. Istina je doduse, da medu nama JugoAli moislimana. slovenima ima katclika, pravoslavnih, pace vjerske ra^like, koje je austrijska madzarska vlast tako cestO' kusala da iskoristi protiv nas, nikako nas ne prijece, da ne budemo ujedinjeni istim patriotizmcm. I u Francuskoj u Engleskoj ima vjerskih razlika, pa zar one skode narcdnom jedinstvu? Kad je austrc-ugarska vlada cbrazovala bosanskoliercegovacki sabor na csnovu triju kategcrija raznih biraca jer su katclici, pravoslavni muslimani trebali da napose biraju ove su tri kategcrije Jugoslovena odmah bile slozne u protestu protiv toga vjestackoga cjepkanja.

medu sebe

'

Kolonij'alno carstvo Bismarkoyo. Mi se ne \"aramo u tome, da obrazovanje jedne Jugoslavije iznosi podjedno na dnevni red pitanje Austro-Ugarske, o kojem se ne kratimo da sada sasvim slobodno kazemo ono, sto mislimo. Poslije Sadove Austro-Ugarska nije vise mogla da bude drugo, nego tek istocni privjesak Njemacke. Poslije ove pruske pobjede, Bismark, koji je rat nametnuo, mogao je dodi u iskusenje, da je potpunoma iskoristi. On je mogao, povodeci se za Fridrikom II., prenijeti na HchenzoUerne jedan dio Habsburskih zemalja. No zasto on toga ipak nije uradio? Jer nije imao pred ocima tek izvjesni dio, nego cjelinu. On je shvatio,, da ce tako svi Sloveni, svi Madzari i svi Rumunji habsburske monarhije, ostajuci dalje pod vlascu njihove tradicionalne diA dogadaji su nastije, biti po njoj vazali pruskoga militarizma. potvrdili oyo misljenje: vec punih dvadeset mjeseci sluze Jugosloveni, Erdeljci, Cesi Poljaci svim kcmbinacijama njei

negaciji principa narodnosti, njemacka ce rasa imati mcgucnost u rukama, da iskoristi za svoje vlastite osvajalacke ciljeve oko trideset milijuna Slcvena i Latina. Germanska rasa bit ce zatjerana u svoje legitimne granice tek onda, kad joj bude oduzeto ovo monstruozno kolonijalno carstvo, koje se nalazi u

mackoga generalstabaDok god postoji Austro-Ugarska, osnovana na

60

Treba dakle unistiti danasnju Austro-Ugarsku negermanske rase, koje ona drzi u ropstvu. D elenda Carthago, opetovao je rimski mudrac. Mi cemo opetovati, a povijest dat ce nam pravo has kao onomu: D esrcu Evrope.
osloboditi
i

lenda Austria.

Ba

uspjesna metoda, da se osigura mir na Balkanu, torn buretu baruta (poudriere) Evrope.
1

kan

Ju go slo V e nsk o u. To je jedina

jedinstvo

znaci

na

Prodavsi Njemackoj svoju nezavisnost, kojom

rila^

ih je

obda-

Rusija, Bugari zele smrt jugoslovenske rase. Slika njezine vjernosti torn idealu, za njih je nepodnosiva griznja savjesti. Mi, svjesni neoborive snage, koju daje nasoj rasi osjecaj njezine misije i podnasanje zrtava, mi ne trazimo' smrt nasega

bugarskoga krvnika. Mi se nadamo, da ce se njihova slovenska dusa ocistiti od njemackoga blata mislimo, da inia za svakoga mjesta pcd suncem.
i

Ali tako misliti

i

mozemo mi
kcje

jedino pcd uvjetom, ako doista

ide.

nademo ono miesto

udesen
je

nas

Srpsko-bugarski konkoji

flikt

pod svim mogucim germansl^im utjecajima,

su sistematsl^i sprecavali jugoslovenskoj rasi da orijentira svoj slobodni razvitak spram zapadnoga mora, sprain Jadrana. Tek casak imali su Srbi nade, da ce se domoci do veoma cedne luke u Albaniji. No Njemacka i Austrija uzele su im tu nadu krajem 1912., oidsudivsi ih da se s Bugarima skobe u dolini Vardara, na putu k Egejskom moru. Tako je Mackensenu i lako uspjelo pregaziti Srbiju, napadnutu jos i s leda.
-ste

Jugoslovensko jedinstvo, vracajuci nasoj rasi ono poprije ide na Jadranu, podat ce joj blagostanje. podjedno i ravnotezu Od toga imat ce koristi svi fltiasi susjedi, a buduci da spadamo medu one, koji su najteze patili O'Voga rata, mi cemo biti u buducoj Evropi jedno od naj-

ekonomske ekspanzije koje

i

solidnijih uporista mira.

38.

Times" o buducnosti Jugoslovena.*

London,
31.

marta 1916.

ministra predPriiikom posjete Regenta Aleksandra ^jednika g. Nikole Pasica u Londonu, uvazeni list The Times donio je znacajni clanak s natpisom: Ave Serbia. Istaknuvsi prije svega vojnicke vrline zasluge princa Regenta naglasivsi svoje cudenje ustrajnosti Srba, kojom su stalno zabacivali sve ponude mira od strane austro-njemacke, a
i

Prevod

engleskoga.

I
I

I
H

ada se puni pouzdanja spremaju na nove bojeve, clankopisac (bez sumnje H- W, Steed) nastavlja ovako: Srbija ce se preporoditi i dobit ce natrag sve ono sto je izgubila, pace i vise. Njezino obnovljenje ne bi zaista bilo potpuno, niti bi joj bila zajamcena buducnost, ako ne bude ujedinjena s ostalim granama jugoslovenske rase, i to na bazi slobode i politicke te religiozne jednakosti. Izvan njezinih bivsih granica u osni-Hercegovini, Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji i djelomice Istri i u Sloveniji zivi pod austro-ugarskim jarmom vise ilijuna Jugoslovena, cije teznje za ujedinjenjem sa Srbijom cine bitnu sadrzinu jugoslovenskoga pokreta. Obnovljena Srbija ne ce vise biti samo Srbija, nego ce to biti Ujedinjene drave Jugoslovenske, jedna evropska i balkanska drava, i zapadna i istocna, obuhvatajuci oko dvanaest milijuna dusa istoga jezika iste rase, premda sve do toga casa politicki

razdijeljenih.

Princ Aleksandar ima prava da se moze ponadati ostvarenju ovoga ideala, naime oslobodenju i ujedinjenju citave svoje rase. U svom nastojanju, da to postigne, on moze racunati na pomoc svega sto vrijedi i vazi u engleskom, francuskom, ruskom i talijanskom drustvu. I odista, u ostvarenju jugoslovenskoga jedinstva Italiia ima iste zivotne interese kao i Engleska, Francuska i Rusija, jer samo u tijesnom sporazumu s ujedinienom jugoslovenskom drzavom koja joj ne ce ugrozavati opravdanu supremaciju u Jadranu moze Italija da se s uspjehom opire pritisku austro-njem-acke skupine. Samo tako bit ce joj sigurna istocna granica, a i onaj veliki put, sto vodi na Balkan, bit ce tako predan obrani jedne rase, na ciju odanost za stvar evropske i balkanske slobode ne moze da padne ni

tracak sumnje.

39.

Regent Aleksandar engleskim odlicnicima.*

London,
5.

aprila 1916.

Ova manifestacija tolikobrojnih predstavnika britanskoga naroda bit ce mi snazna pobuda, kad zauzmem moje mjesto na ^elu moje vojske uz bok hrabrih englesko-francuskih ceta, da ostvarim onaj ideal, za kojim mi vec kroz toliko vijekova tezimo. Taj je ideal ujedinjenje u jednu domovinu svih Srba, Hrvata Slovenaca, koji su jedan narod s istim tradicijama, istim jezikom i istim aspiracijama, ali ih je razdijelila zla kob.
i

Za boravka Regenta Aleksandra u Londonu

stupila

je

preda

nj

u
i

deputacija najodlifnijih predstavnika engleskoga politi(^koga i kulturnoga svijeta, predvodena nadbiskupom Canterburijskim Lord-Majorom Londonskim, da ga pozdravi. Poslije govora nadbiskupova i Lorda Majora, Regent se Aleksardar zahvalio ovim rijecima (na francuskom jeziku).

Hotel Claridge mnogobrojna

^2
To je taj ideal, ali i osjocaj, da se bijemo uz bok nasih velikih Saveznika za oravo pravdu, koja nam je uskracena u strasnim kusnjama, sto su ih nas narod nasa vojska imali da prepate. Svijest da je Velika BTitanija s nama, iivecat ce hrabrost nase vojske i otpor nasega naroda. Mi sino naime sigurni jedne stvari, a to je, da nas Velika Britanija, mocna Velika Bfitanija, ne ce pustiti iz svcga z-agrljaja, i da ce sa svojim saveznicima postojano izdrzati sve do konacne pobjede. U toj pobjedi imat ce i uiedinjeni Jugosloveni, zdruzeni u jednu drzavu, udjela, jer je njihova sudba neopozovno vezana uz sudbu .jedne nove bolje Evrope, u kojoj ce biti vise pravdei

40.

Regent Aleksandar srpskoj vojsci.*

Krf,
20. (7.) aprila 1P16.

Junaci
Vratio sam se sa puta i iz poseta poglavarima nasih mocnili saveznika i velikih prijatelja: Francuza, Engleza i Italijana, kuda su me odveli vazni i neodlozni drzavni poslovi; pcsetio sam i njihovu hrabru i junacku vojsku, koja se bori na

dosao sam u vasu sredinu^ Na ovome putu docekan sam svuda sa neopisanim odusevljenjem, dirljivim simpatijama i velikim manifestaciiama za Srbiju srpsku vojsku. Ja sam se, junaci, ponovo uverio, kako su silno u Evropi odjeknula slavna dela srpske vojske u toku sjajno minula cetvorogodisnjeg ratovanja, kako je pohvalno ocenjeno vase junacko drzanie u borbama, kakvo divljenje, upravo cudenje, izaziva on,a vasa bezgranicna Ijubav k slobodi nezavisnosti ctadzbine, Majke Srbije, kao i vasa besprimema odlucnost, da radi tih idola dragovoljno, bez stege i pritiska, podnosiste najteze zrtve, pa da izvrsiste i ono dugotrajno i izvanredno tesko i mucno pcvlacenje do Krfa, liseni gotovo svihl sredstava za zivot, samo da ne biste pali u zamke nasih mrskih neprijatelja, da ne biste postali bedno, bespravno roblje njihovo ... Te sjajne odlike i vrline srpske vojske bile su ona cvrsta osnova ona dobra zaloga, da nas nasi silni saveznici prijatelji) ne samo u nevolji ne ostave, vec da nas b-as tada jos bolje prihvate, da nas do kraja borbe jos jace podrze, da nas svima potrebama iz osnove ponovo snabdu i potpuno opreme, da uskoro'u ime Boga, sa nama zajedno podu na Balkan prosvojim! frontovima
i i i i i i

tivu neprijatelja slobode i covecanstva,- i protivu zla, koije se tamo zacarilo, te da, junaci, svi zajedno vaspostavimo nasu

milu
*

'Srbiju,

nasu domovinu, onog viteskog

mucnog cuvara

Iz originala.

63

branioca Ijudskih prava, slobode i mirnog i kultiirnog rada a Balkanskom poluostrvu, koga oholost germanska, intrige ustro-Ugarske zavist zverska pakost bugarska misljahu Nasi mocni saveznici i prijatelji, diveci a sasvim uniste e neustrasivom viteskom drzanju Srbije, ceneci nebrojene irtve srpskoga naroda i priznajuoi mu zrelost i sposobnost za drzavni zivot i kultiirni razvitak, sad su gotovi voljni, da nas u ovoji velikoj borbi snazno pomognu, da S r b i j u stvorinio V e 1 i k o te da obuhvata sve Srbe i Jugoslovene, da je ucinimo silnom inocnom J u gosl a v i O'm, koja ce oprav'dati dosada prinete zrtve odgovoriti zahtevima novoga doba, koje ce nastati po svrsetku ovoga velikog i krvavog evrop-kcg rata. Ovim nasim junackim podvizima ugled Srbije podigao se je do visine, koja je zavidna i za mnogo vece, mnogo jace i starrje drzave; Moja uzdanica nije same ispunila ocekivanje nasih silniih i mocnih saveznika i prijatelja, ona ih je daleko nadmasila pored njihove zahvalnosti i priznanju na krvavo celo srpskoga ratnika spusten je venae najlepsih pohvala i od nasih protivnika.
i i
.

Ja sam, junad, na ovom putu video silne vojske nasih saveznika i prijatelja, video sam ih kako su one bogato opremIjene, snabdevene svima potrebama naoruzane najsavrsenijim oruzjem, kako su silno odusevljene za borbu do kraja sa nepriiateljem kako su zadahnute neogranicenim simpatijama za. Srbiju srpski narcd, a to je Meni vama, junaci, najsigurtnija zaloga, da ce uspeh u predstojecim borbama nesumnjivo "biti na strani nasoj i nasih saveznika.
i

Po povratku s puta, Ja sam, junaci, video vas na paxadi u Krfu, kako ste se sa zdravljem potpuno oporavili, kako :ste snabdeveni svom. novom opremom i oruzjem, -a osim toga u najkracem roku dobit cete na odredenom mestu vase omiijene topove, mtiogcbrojne lake i teske, konje za koujicu artiljeriju, mazge za komoru, kola, automobile i svu ostalu potrebnu spremu, tako da ni u cemu ne cete zaostajati iza nasih saveznika.
i
i

Ja se, junaci, sa ovim najvecim priznanjem Mojoj junackoj vojsci, sa ovim najlepsim slavopojem hefrojskim i nadconosit

vecanskim podvizima srpskoga vojnika, vracam s puta pozadovoljan, kako cascu prijemom, koji su Mi visoki pcglavari narodi nasih saveznika prijatelja ukazali svim onim sto sam kod njih video saznao, tako uverenjima koja sam dobio, da ce nas oni pod okriljem njihovim svesrdno i snazno, a sada u buduce pomagati, sto nam svima daje niajlepse nade za srecu slavnu buducnost srpskoga naroda
i i

obnovljene Srbije. Potrebno je sada^ junaci, da zauvek ocuvamo ovaj lepi ^\as, cast i uvazenie koje su srpska vojska i srpski narod stekli svojom herojskom hrabroscu, svojim nebrojenim zrtvama

64

patnjama, svojim vitestvom plemenitoscu, kao i svojim mudrim drzanjem pclitickom zreloscu u najtezim danima velikoga evropskog zapleta rata. Ja se stoga nadam, Ja verujem,. junaci, da cete vi i u buduce ostati cvrsti na putu vernosti,. casti, slave i vojnicke poslusnosti, na kome ste dosada uvek bili, da ce vas nadalje uvek krasiti nepokolebljiva revnost odanost Njegovom Velicanstvu kralju Petru I., otadzbini nasoj
i
i

miloj Srbiji, koju toliko silno svi Ijubimo, svetoj zastavi, koja se tako ponosno vije u vasim redovima, da cete biti poslusni staresinama koje vas vode slavi i sreci, da cete se sa nasim

ratnim drugovima, nasom bradom i saveznicima Francuzima,. Englezimia, Rusima Italijanima, odusevljeno i junacki, rame uz rame, boriti do istrage neprijatelja i dokle god jednom trajno ne obezbedimo nasu zlatnu stobodu, miran zivot na domu u krilu nasih milih dragih, plodan rad nas i nasih saveznika na napretku celog cove^anstva. Sa tim uverenjem Ja vas, junaci, poziviam da sa mnom Zajedno iz dubine vase iskrene duse srca uzviknete
i i i i

Da

zivi

Njegovo Velicanstvo kralj Srbije

pri-

PetarL!

Da zivi hrabra srpska vol ska! Da zive nasi mocni silni saveznici
i

jatelji!

Krfu,

7.

aprila 1916.

Aleksandar.
41.

Regent Aleksandar srpskoj vojsci.*

Kt|,
23. (10.) aprila 1916.

Hristos Vaskrs junaci!

Sa ovim najlepsim hriscanskim pozdravom pozdravljam ovim neobicnim, teskim mucnim danima, u kojima docekujemo danasnji svetli praiznik Vaskrsenje Hrista Spasitelja, daleko od nase otadzbine od vasih milih i
vas, dragi Moji junaci, u
i i

dragih.

Secajudi se danas stradanja i smrti Bogocoveka Isusa Hrista i verujuci u njegovo Vaskrsenje, koji je pobedio nepravdu, laz, pakost i zavist ondasnjih vlasnika i fariseja, i dokazao da je pravo jace od sile, istina od lazi, Ijubav od zlobe i pakosti, ohrabrimo se time, junaci, stegnimo nasa srca, nadahnimo se nadom' u Boga njegovu pravdu i verujmo tvrdo, da
i

Iz originala.

65

nasa pravedna stvar pobediti, da ce uskoro doci kraj iskuseiiju da cemo sa miloscu pomocu Bozijoni pobediti sa nasim saveznicima neprijatelje, da 6emo u nasoj mllo.j otadzbini naci nase najmilije verujmo junaci, da 6q biti ios veua, jaca i lepsa no sto je bila. Srbija vaskrsnuti Po primeru nasih starih junakia i vitezova budite vi junaci, strpljivi na mukama sto ih sada podnosite od obesti nasilnika, koji sii pokusali da nas lise plodova nasih prosliii borbi, da izvrse svoju davnasnju zelju, unistenje nase drzave znajte, da one nisu najvece; setite se, da su ih samostalnosti, nasi stari jos vece podnosiii, opomenite se, da ste vi ipaK slobodni vec svacim snabdeveni spremni da oslobodimo nasu
ce ipak
i

patnjama

zarobljenu otadzbinu.

Neka se stoga iz vasih grudi vise ne podigne nijedan uzdah, neka se niz vasa preplanula lica ne skotrlja nijedn-a suza zalo'snica, vec neka se iz vasih usta cuje samo jedna cvrsta odlucna rec: borba do pobede i istrage neprijatelja, borba do Vaskrsa Srbije i do oslobodenja celog srpskog i jugoslovenskog naroda.
i

Kao god sa verom u Vaskrs Hrista nadom u Vaskrs Srbije, sa ubedenjem da

Spasitelja, take sa cete, jnnaci, do po-

slednjeg daha istrajati na najtezim duznostima, koje nas ooekuju u ponovnoj borbi, Ja vam junaci cestitam danasnji svetli praznik Hristovog Vaskrsenja i pozdravljam:

Hristos Vaskrs Moji dicni Junaci! 2ivela hrabra srpska vojska! U Krfu, 10. aprila 1916.
Aleksandar.
42.

Rezolucija

velikog

mitinga Ceha
London,

Jugo-

slovena*
11.

augusta 1916.

paznju Vlade Njeg. Velicanstva da se podijeli Austro-Ugarska u svrhu garancije buducega mira u Evropi i oslobodenja slovenskih naroda, koji su*joj podlozni, a u skladu s njihovim narodnini i historijskim pravima.

Ovaj zbor

zeli obratiti

(engl. kralja) o potrebi,

* Cesi i jugosloveni bivse Austro-Ugarske sastase se na dan objave rata Velike Britanije Austro-Ugarskoj na veliki miting, kojem je pnsu tvovalo i mnogo odlicnih engleskih politicara. Predsjedao je mitingu vicomte Templetown, a glavni govornici bijahu: J. A. Seddon, Seton-Watson, T. Masaryk Dr. Hinkovic. Rezoluciju (ovdje prevod iz engleskoga) procitao je predsjednik.
i

66
Nezavisnost ovih slovenskih naroda Austrije
i

Ugarske,

koji su natjerani protiv njihove volje u ovaj rat od jedne nesavjesne dinastije i od njihovih ugnjetavaca Nijemaca i Ma-

dzara, onemogucit ce zauvijek njemackom generalstabu, da prosirenje prenia provede svoje drske osvajalacke teznje
i

indiji

Suezu.

43.

Regent Aleksandar srpskoj vojsci.*

Solun,
Junaci
avgusta poveli protivu obnovljena srpska vojska zadahnuta visokim pojimanjem svoje svete diiz4.

15. (2.)

septembra 1916.

junackoj borbi, koju ste od

neprijatelja, vi ste

nadmocnijeg

pokazali, da je

nosti, silnim

pozrtvovanjem

duhom
i

patriotizma.

Vi ste, junaci, odpcceli slavno pobedivati neprijatelja, otimajuci mu mnogo raziionanoseci mii ogromne giibitke vrsnog ratnog materijala, medu kojima i dvadesefe devel
loix)va.
je sada nasa miia i potlaicena otadzbina; pred nasih mucenickiii su putovi wase slave, na.siih tradicija nepreliveni grobovi ispastanja; pred vama su neokadeni nasih izginulih i pomriih drugova; pred vama su nasi mili dragi, nasa nejac, koja upire k vama ocajne poglede i zeljno ocekuje, kad ce cuti grmljavu vasih topova i vase gromoglasno neustrasivo Ura koje ce njima i svom srpstvu daneti i slobodu.

Pred vama

vama

Junaci!
Cestitajuci

vam

srccno

zapocete

Backo drzanje, izjavljujem vaim

zadovoljstvo
i

ovom
i,

viteske prilikom

pobede i juMoje osobito

i

zahvalnost.

'Prikupimo sve nase

snage,

verom u Boga

nasu

svetu

pravednu stvar:

N pred u konacnu pobedu! 2 vela moja dicna hrabra vojska!

i
i

U
*

Solunu,

2.

septembra 1916.

______
Iz originala.

Aleksandar.

67
44.

Jugoslovenski

odbor protiv kleveta

janske stampe.*
Paris,
22.

tali-

oktobra 1916.

Izjava Jugoslovenskoga odbora.

nekojim talijanskim novinama, a na celu im L'I d e a n a 1 e, vcdi se od' vise vremena ocito udesena kampanja, kojoj je svrha, da pred javnoscu saveznickih naroda prikaze u rdavom svietlu moralnu vrijednost Jugoslovenskoga njegovih clanova, podvaljaijuci im, da bi taj odbor odbora pjegovi clanovi bill nista manje nego agenti austro-ugarske U pocetku te insinuacije bijahu formulirane u neodrepolitike. denom obliku, zatim su pc^icinjale bivati preciznije, dok konacno u najnovije doba ne pcstigose formu konkretne optuzbe s tvrdnjegovi clanovi rade po nalogu njom, d'a Jugoslovenski odbor novcem Be6a Peste.

Naz

Evo nekoliko
L'I

krupnijih tocaka:

koja udesava i predvodi ovu kampanju, pisala ie, da je ona uvijek tvrdila, da jugoslovenska propaganda po svojim ciljevima nije nista drugo vec sredstvo austrijske politike, da Jugoslovenski odbor raidi novcem austrijskim i u interesu austrijskom, da su oni od L'I d e a N a z on a 1 e bili prvi za dugo vrijeme jedini, koji su upozoravali na neciste izvore jugoslovenske politike na 'Ujezine ciljeve, izra-

dea

Nazionale,

zito austrijske

trialisticke.

L'A genzia Italian a donijela je dopis, u kojem se otrovne izvore jugoda je uspjelo ustanoviti neciste slovenskoga pokreta, a to su intrige novae austrijski, i da ie ovaj pokret u vezi s jednim poznatim bankovnim organizmom s;i sjedistem u Becu, i s diramacijama internacionalnima. Ovim je objedama isao na lijepak g. Jacques Bainville te je napisao u svom listu L'A c t i o n F r a n g a s e, da Talijani imadu razloga tvrditi, da je jugoslovenska propaganda Dotaknut-a i upravljana subveaicionirana iz Budimpeste Beca ltd. Ovo je posljednje pak rastureno po raznim organima taliianske stampe. kao dokaz iz francuskoga izvora! Jasno je, da se "hoce infamiraju(3i Jugoslovenski odbor njegove clanove, infamirati pred saveznicima jugoslovensku
tvrdi,
i i i i i i
i

stvar, koju oni zastupaju.

I ako su ove objede vec po sebi be^umne i u stvarnoj o preci s ja vno poznatim cinjenicama, smatram potrebitim zbog
*

Iz

u cjelosti, a tako originalu.

originalnoga koncepta. Ovu je izjavu donio ^Journal des Debats* slu?.bene ,Srpske novine" (Krf, 22. nov. 1916. br: 98) u
i

08

na ime svoje na ime da su te objede odbijani. izmisljeine te ih najodlucnije demantujem neistinite $to vise, pozivljem sve nase napadace, da pred javnost odnosne dokaze. Ako to ne ucine. iznesu konkretne cinjenice a svoj posao nastave, prepustam javnom misljenju, da im
fiase

narodne stvari, da Jugoslovenskog odbora

i

izricito izjavim
i

njegovih clanova,

dol'cno sudi.

Ne zbog njih, nego poradi postovane javnosti, koia bi mogla iz neupucenosti biti eventualno sugestionirana i zavedena ovakovim tendencioznim pisanjem o jugo<^lovenskoj stvari inama, koii iu zastupamd. na ime svoie na ime jugoslovenskoga naroda. koii ne moze da govori, jer je jos podlozan igu austro-ugarske monarliije, smatram sliodnim, da svratim pazniu
i i

na nekoje cinjenice u vezi s Jugoslovenskim odborom. U prvome redu treba da se znade, da su clanovi Jugoslovenskoga odbora dielomice liudi. koji su bili uneseni u austrijske proskripcione listine, spremljene jos prije rata, te su sc spasli tamnice u koju je bilo baceno na tisuce njiliovili slovenskih sunarodnjaka i istomisljenika samo tim slucajem, stG se nadose u kriticnom casu izvan granica Austro-Ugarske; djelomice Ijudi. koji kao rezervni oficiri prebjegose sa svojim voinicima iz anstro-ugarskc vojske te se predadose svojo' dunavskom frontu; djebraci Rusima i Srbima na galicijsl^om lomice liudi, koji odsjedise nekoliko mjeseci u austrijskim tamnicama i iz njih srecno umakose t& predose granicu krajnjim rizikom i smionoscu; djelomice najposliie Ijudi, koji jos prije rata vodise, a jos intenzivnije za ovoga rata vode jugoslovenski pokret u antiaustro-ugarskom smislu u raznim drzavama Sjeverne i Juzne Amerike, a od kojih nekoji, iz mrznje proti priAustro-Ugarskoj, ostavise prije rata njezino podanstvo mise podanstvo americkoJugoslovenskoga odbora austroProti sviju clanova ugarske vlasti izdadose tjeralice, zametnuse kazneni progon

zl30g zlocina veleizdaje, pocinjena time, sto se pridruzise neprijateljima Austro-Ugarske i sto sakupljaju vojsku proti njoj zakoniku kazan za koji je zlocin odredena po austrijskom smrti na vjesalima, brisase iz advokatske listine one, koji pri-

padaju torn zvanju, oduzese im profesionalne urede, kuce, zemlje, novce, vjeresije, jednom rijecju sva prava i sva pokretna i nepokretna dobra u ukupnoj vrijednosti vrlo znatnoj.
I ovim Ijudima, lisenim okrutnoscu Austro-Ugarske svega imadu imati mogu na ovome svijetu, sem licne casti, to jest lisenim otadzbine, imetka, prava i buduce egzistencije u nadalje u vlastitoj otadzbini, kad bi ona po nesreci ostala roDStvu austro-madzarskom, ovim Ijudima, kazem, kusaju eto nekoja gospoda u saveznickim zemljama da oblate licnu cast, To koju im austro-ugarske makinacije nisu mogle da dirnu.

sto

}e

ulasno!

69

Nas rad sastoji se u isticanju nasega shv^aca^nja bolje buzemaija u kojima smo' rodeni. To je nase ducnosti naroda neosporivo pravo. Nikome ne name<5emo nase mislienje; tko
i

ga ne

dijeli,

slobodno

mu

je lojalno pobijati ga.

Ali

nikomu ne

smije da bude slobodno crniti nas obraz i blatiti nase postenje. To su sredstva dostojna samo austrc-ugarskih drzavnika, kojima sii se oni zalosno proslavili u raznim procesima, insceniraFalsifikati nirna prije rata proti jugoslovenskim patriotama. kojimai je Austro-Ugarska htjela dokazati da su jugoslovenski politicari vodeni cd Srbije i korumpirani njezinim novcem,

padose Austro-Ugarskoj na obraz raskrinkase pred Evropom nemoral njezine politike. Zar da te nemoralne metode nadu sljedbenika posted zapadne Evrope, koja ratuje za pravo i za
i

civilizacijii?!

Nas je odbor u toku svoje djelatnosti pred vladama pred javnoscu saveznijckih naroda dait; Trojnoga Sporazuma svecanih izjava odancsti saveznickoj stvari, upozoravajuci da treba razmetnuti Auslro-Ugarsku monarhiju, povratiti njezinim pogazenim narodnostima nezavisnu egzistenciju te odcijepiti od Austro-Ugarske jugoslovenske zemlje u kojima stanuju Srbi, Hrvati Slovenci te ih sjediniti sa Srbijom u jednu drnajpouzdanijih bedenia zavu, koja ce biti jedan od najjacih Drang a na Balkan i na protiv novih pokusaja njemackoga Istok. U proljecu ove godine izasao je u E c h o d e P a r s interview, sto sam ga dao njegovom glavnom uredniku gosp. Jean Herbette-u, i u kojem sam postavio kao glavni prejudiozivotvorenjem jugoslovenske drzave sa cialni zahtjev za Srbijom, definitivni raspad Austro-Ugarske monarhije, sintetizovavsi moje razlaganje izrazom: Austriam esse dele n d a m/
i i

Nakon ovoga treba se doista cuditi, da se moze naci Ijudi kod zdrave pameti, ma tko kakovi oni bill, koji mogu imati koji je smionosti da insinuiraju Jugoslovenskom odboru od svih emigranata progonjenih naroda Austro-Ugarske p r V zapoceo agitaciju za unistenje monarhije Habsburga, kao ulo'v oslobodenja malih buducega mira u osiguranja naroda Evropi da je rad ovakova odbora nadahnut, podupiran subvencioniran novcem cijim? Beca Peste?!
i

Treba istaknuti jos nesto iz rada Jugoslovenskoga odbora, Jos od pocetka rata pa do danas, ovaj je odbor ne'prestance ulagao najveci dio svoje djelatnosti prvo na agitaciju za organizovanjem srpskc-hrvatsko-slcvenackih kolouija u Sjevernoj Juznoj Americi, a drugo u sakupljanje jugcslcvenskih dobrovoljaca, podrijetlom iz Austro-Ugarske, koji treba da se bore protiv Austro-Ugarske njezinih kompanijona, a u redovima pod vrhovnom komandom srpske vojske. Taj dvostruki rad
i
i

'

Gl. gore br. 37.

str.

58-60.

70

Jugoslovenskoga odbora bio je dcsada okrunjen liiepim uspjehom, a ima nade, da ce se taj uspjeh vremenom jos vise povecati. Organizovanje jugoslovenskih kolonija uspjeio je sjajno, tako da se sve neodvisne jugcslovenske organizacije u Udruzenim Drzavama organizovase na kongresu drzanom mjeseca
i

niarta 1915. u Chicago, u jednu jedinstvenu organizaciju, a sada se sprema drugi kongres, koji ce pokazati uspjehe antiau&trijskoga rada onaimosnjega jugoslovenskoga pokreta. Slicno je poradeno u jugoslovenskim kolonijama Juzne Amerike, koje

su danas sve okupljene u Jugoslovenskoj narodnoj odbrani sa ograncima u ostalim sredistima. sa sjedistem u Valparaizu Predsjednik je te organizacije g. Pasko Baburica, vlasnik jedne od velikih trgovackc-industrijalnih kuca republike Chile, a kakav ugled uziva u onamosnjim saveznickim krugovima, dosta je spomenuti, da je ovaj odlicni Dalmatinac, koji je clan pctpii

sanoga Jugoslovenskoga odbota, bio imenovan iwdpredsjednikom Crvenpga kriza svih saveznika. U javnim zbcrovima, sto su ih drzale ove jugoslovenske organizacije Sjeverne Juzne Amerike, bise prihvaceni zakljucci, kojima je proglaseno, da Jugosloveni prekidaju svaku vezu s Austro-Ug.arskom, da priznaju svojim vladaccem Petra I. kralja Srbije, a svojim legalnim predstavmikom Jugcslovenski odbor u Londonu, te pozvase sve kolonije, da kupe dobrovoljne novicane priloge za troskove Jugoslovenskoga odbcra u Londonu. Evo dakle otkrivam i'zvore nasih novcanih sredstava. Nijesu to necisti izvori, kako insinuiraju nasi napadaci, nego su patriotizma jugoslovenskoga naroda. cisti iizvori pczrtvcvnosti Sve su ove stvari vec bile na javi, jer ih je nas odbor objelodanio u svoje vrijeme putem javne stampe, a zasebno'u svom B u 1 e t n-u sto ga izdaje u Parizu na francuskom, a u Londonu na engleskom jeziku. Jugoslovenski odbor moze da s ponosom kaze, da jugokojima slovenske orgainizacije u Americi, koje je on stvorio on upravlja, broje najmanje jedan milijun dusa, koje su nepoi
i 1

kolebljivo vjerne saveznicima, uzivaju povjerenje i zastitu sapcdupiru veznika, pcmazu stvar isaveznicku raznim nacinima u svojim mnogobrojnim novinama, te od pobjede saveznika ocekuju unistenje Austro-Ugarske uskrsnuce citavoga jugoslovenskoga plemena sa Srbijoin.
i
i

Jugoslovenski pokret imao je drugih uspjeha. Na srpfr'ontu predalo se je u raznim borbama vise od dvadeset tisuca jugoslovenskih vojnika. Od ovih se samo ostaci danas bore u srpskim redovima na sclunskom frontu, a najveci dio poginuo je u Srbiji, sto od epidemije, sto u hrabroj borbi protiv invazije austro-njemacko-bugarske, a sto u katastrofi povlacenja kroz divlju Alban.iju. Svi oni koji u borbi bijahu zarobljeni, bise od Austrijainaca objeseni kao veleizdajnici, a mnogi se smakose sami, samo da ne dopadnu vjesalaVelik je broj
i

skom

71

plemenitih anunimnih hieroja! Na ruskome frontu, gdje till Austrijanci gurnuse najveci iT^roj jugcslovenskih' trupa, osobito u prvoj fdzi austrijske derute u Qailiciji, postavljenih u prvu vatru, licem spram ruske artiljerije, a sa njeniacko-madzaTskim trupama i mitraljezima iza njihovih leda, jugoslovenski vajnici predadose se dezertirase u svim mogucim zgcdaina u masi Tih zarobljenika jugoslovenskih ruskoi oslobodilackoj vojsci. imade po nasini izvjestajima u Rusiji barem 150.000. Iz njihovih redova formirase se dobrovoljacke cete te se odnosne
i

divizije danas bore pod vrhovnom komandoni bratskc srpske vojske u Dobrudzi proti Mackensenu zadivljuju svijet svojom hrabroscu, dok se nove jugoslovenske divizije formiraju u Odesi rekvizitiranjem dobrovcljaca iz jugoslovenskih zarobljenika, rasturenih po raznim gubernijama velike Rusije.
i

u nasoj nesrecnoj domovini, koja jos stenje pod austrosu zvjerstva pocinjena proti narodu srpsko-hrvatsko-slovenackoga imena. Na hiljade i hiIjade broje se utaniniceni Srbi, Hrvati Slovene! bez razlike spola, dobi staleza. Tu je ucinjen bezopasnim, moze se kazati, sav cvijet narodne inteiigencije, imetl^a politicke svijesti. 1915. danomice. Vjesala skripahu, osobito 1914. Sve je to biio popraceno cinickim pcdrugivanjeni zrtvama: To vam je

madzarskom torturom, nebrojena

dala vasa Srbija. U njeniacko-madzarskim novinama pise se duhu L' I d e a N a z i o n a I e, A g e n z i a 1 1 a 1 a n a A c t n F r a n Q a s e o Jugoslovenskom odboru, naime, da su njegovi clanovi kupljeni novcem Francuske, da su se prodali Italiji, nadajuci se, da ce time kod nasega naroda kompromitovati nase postenje cestitost narcdnoga ideala, sto ga z-astupamo. Ali te rnakinacije, kao sva sredstva terorizma, da priII
i i i i i

krugove na dezavuiranje rada Jugoslovenskoga odbora, cstadose uzaludni, jer nas narod poznaje sve clanove nasega odbora vjeruje u njihovo ime. Citav svijet poznaje
sile

politicke

najcivilizovaniji barbari pocinise u zauzetim krajevima Belgije, Francuske Rusije, ali ne poznaje dovoljno ni potpuno ckrutna djela sto ih Austro-Madzari pocinise u zabitnim krajevima jugoslovenskim, a osobito na pucanstvu pogranicnih krajeva austro-srpskih. Ta djela stoje uporedo s onima, sto ih Austro-Madzari sa svojom duhovnom bracom Bugarima pocinise u invadiranoj Srbiji. Pucanstvo u pogranicnim krajevima, u koliko nije poklato Mi otjerato u vojsku, rastjerato je sa sv^oga ognjista u njegove postojbine naselise cistckrvne Madzare iz Ugarske i Nijemce iz Austrije- Bilo je slucijeva, gdje se osakaceni vojnici pcvratise svome domu, ali u njeniu ne nadose svoje smaknute Hi zarobljene celjadi, nego nadose tudince kao nove gospodare.

zvjerstva sto

ih

To
latu.

je

Cranstvo simpatizovalo sa Srbijom

sve ucinjeno pod naslovom kazni z-ato, sto je putime toboze dalo povoda Zagrebu u Osijeku ctvorene su madza'-ske gininai i

72
zije, sto nije mogao da provede ni zloglasni tiran grof KhuetiHedervary u dvadeset godina svoga pasovanja u Hrvatskoj, u

osim toga sada otvoreno bezbroj madzarskih puckih da se pod zaslitom ratnoga apsolutizma denaciokoloniznje tudim elementom. Siiiteza je svili naliziije zemlja tih zlodjela Banjalucki proces, na kom je odsudeno na vjesala sestnaest iievinili Ijudi, a na robiju osamideset dva lica, a epilog su mil novi procesi, koji se u jednakom stilu nanovo spremaju- Nad Banjaluckim procesom nije se dovoljno zgrozila javnost saveznickih drzava. Evo u kratko nekoliko cinjenica, koje jasno dokazuju, kako Austro-Ugarska vodi i podupire jugoslovenski pokret i nas odboT, koji mu je na celu.
kojcj
-je

skola.

Cilj je,

Za Jugoslovenski odbor u Londonu

Paris, 22. oktobra 1916.
\

Predsjednik Dr. Ante Trumbi6, poslanik i sef srpsko-hrvatske parlamentame koalicije u dalmatinskom saboru.

45.

Manifest Jugoslovenskoga odbora.*

Pari
s-L o n d o
n,

u novembru 1916

Brado Jugosloveni!
Rijeci uzaludno ponavljane kroz vijekove postaju djelom. gvozdeni bat, neizmjerne snage, on danas razbija, on cdjekuje na hiljadu strana 'na vratima Evrope, koja se konacno

To

je

otvoraju i propustaju kroz hiljadugodisnju noc prve suncane zrake: veliku snaznu rije,c, zeljno ocekivanu slobodu.
je Srbija

U svetoj legiji osloboditelja, mala izvukla svoju sablju osvetnicu.. Izmorena balkanskim ratovima, ova zemlja legendarnih junaka, kolijevka Milosa Marka, ognjiste nase sjajne narodne epopeje, poletjela je bez oklijevanja djeiu oslobodenja nasega cielokupnog naroda. Nemai medu vama, braco, nikoga koji ne bi znao, sto je sve Srbija zrtvovala u ovome oslobodilackom ratu; ona je podnijela nadoovjecne patnje, ona je pokazala besprimjerno junastvo za sebe i za nas. Junastvo, samoprijegor, duh pozrtvovanja povjerenje u Srbiju, nem^aju primjera ni u proslosti ni u sadasBraco Jugosloveni!
i i

Prevod

francuskoga.

Ovaj

je

proglas
i

oko

Bitolja s tendencijom, da sve Srbe, Hrvate narhije sklone, da stupe u redove srpske vojske.

redigovan u doba borha Slovence izvan granica mo-

73
biti u tuznom danu Kosovske epopeje. njosti, osim moze Borba njezine vojske protiv njezina dusmana, patnje za vrijeme uzasnoga odstuoanja, najsvjetliji su miomenti u citavom ovom Evropa se poklonila diveci se velicini male Srbije. ratu. Zasto je Srbija sve ovo upinila, zasto je sve zrtvovala? Ona je ovo ucinila zato, da vi vase potomstvo budete slobodni, da izvrsi svoj dug jiigoslovenskoga Piemonta prema
i

ugnjetenoj braci, da vam povrati vase vlastito vasa jezera, vase sume, vase doline, vase bregove vase ponosno sinje more vasu ponositu cjelokupnu domovinu, Srbija je sve zrtvovala za one ideje, koje su propovijedali Starcevic, koje opjevase PreQaj Draskovic, Strossmayer Presern, radovic Vraz, Mazuranic za koje dadose svoje zivote Zrinski Frankopan, Gubec i Kvaternik. Ova ideja ispudanas svojstvo njavala je stoljecima sav nas narod, a ona je svih pravih sinova nase domovine. Srbija je zrtvovala sve za nas. Sto smo duzni mi njoj dati? Sve, ni vise ni manje! Jer mi to ne dajemo SrbiJi za nju ,nego za nas same, pa je nasa najsvetija duznost sudjeloBila bi vjecita sramota vati kod djela nasega oslobodenja. neoprostiva izdaja promatrati skrstenih ruku gdje nas drugi oslobadaju, a pruzena nam je prilika, da mozemo stupiti u redove nasih oslobodilaca. Nije dosta odobravati ideju oslobopotlacenoj
i i

ognjiste,

denja, treba se za nju

boriti-

Srbiji, oslabljenoj uslijed

ogromnih gubitaka prigodom bu-

garske, austrijske i njemacke navale, potrebna je pomoc, da provede svoju veliku misiju. Redovi njezine vojske u Makedoniji moraju se popuniti i poJacati. Srbija danas trazi vojnika za borbu, radnika u pozadini, Ijudi spremnih zrtvovati se za ono, sto mi neoslobodeni Jugosloveni smatramo najvecim najsvetijimHiljade nasih zdravih jakih zemljaka zivi u inostranstvu, kojima je pruzena mogucnost poci na polje slave ponijeti u svoj rodni kraj barjake slobode.
1

Ovim Ijudima nasega naroda, ovoj braci upravlja Jugoslovenski odbor ovu prcklamaciju. Mi ih pozivamp, mi se obraiamo na njih i dovikujemo im: Brado naprijed za slobodu i ujedinjenje! Pokazite se dostojni brace, koju je tudin tako dugo ugnjetavao, pokazite se. dostojnima vasih plemenitih' majki, koje vas othranise, a nada sve pokazite se dostojni povjerenja, koje na vas polaze Jugoslovenski odbor, srpska kraljevina i ^ve savezne drzave. Podite bez oklijevanja pod barjak, koji nosi ime nase slobode, nasega ujedinjenja i zivot nasega nezavisnog naroda.

Jos vise od nasega poziva poslusajte poziv onih siromamasnih robova, koje je sudbina ostavila pod austrijskim dzarskim igom i koji drhcuci ocekuju -onaj svecani cas, kad 6e ugledati plemenita Ilea svojih oslobodilaca, da ih okrune lovorii

74

slave i da im zasvjedoce svoju beskrajnu Ijubav i priPoslusajte i poziv vase brace, poslane u bratoubiznanje. lacku borbii, kojima je uspjelo prijeci braci Srbima i Rusima. Pogledajte ih u redovima srpske vojske ponosne, jiake i vesele, ovjencane slavom za ideal i srecu nasega narcda. Poslusajte na koncii poziv svih onih dragih sjena, kcje polozise svoje zivote na oltar nase velike zajednicke dcmovine, koje su posle sa smijeskom na usnama u ona nepoznata miesta, gdje smrt podize spomenik vjecnome zivotu. Dani koje prezivljujemo teski su i sudbonosni. Sada se odlucuje o sudbini svega srpskoga, hrvatskcga i slovenackoga naroda. Na nama je da bi-

kama

ramo: slobodu ili ropstvo! Paris London, mjeseca novembra 1916.

Za jugoslovenski odbor
Predsjednik Dr. vinte Trumbic.

46.

Regent Aleksandar srpskoj vojsci.*

Solun,
Vojnici Bog je hteo, da
22. (9.)

nove'mbra 1916.

svi vasi napori

viteski podvizi

budu

krunisani sjajnim uspehom.

Nas gordi Bitolj, ponos slava nasa, u nasim je rukama. Vasa verncst, pozrtvcvanje nepokolebiima volja za pobedom, slomili su najtvrde polczaje sve ocajne otpore neprii i
i

jateljeve.

Vase su zastave okicene novim lovorikama vasa je slava ponova odjeknula sirom celoiga sveta. Cestitajuci vam na svima dobivenim pobedama, .la vam,
i

junaci Moji, izjavljujem svoje potpuno zadovcljstvo

klijcem:

da zivi Moja mila

junacka vojska.
1916-

Solunu,

9.

novembra

Aleksandar.
47.

Drugi narod. kongres amer. Jugoslovena.**

Pittsburg,
Drugi
aranzirao
*

29.

30.

novembra

1916.

veliki
g.

narodni
a

Je

Milan M
englcskoga
i

kongres americkih Jugoslovena izaslanik kao clan j a n o v i c,

i

Iz originala.

**

Prevod

francuskoga.

7S
Prisustvovalo je koiiJuii(ksl(j\ t'liskcga odbora u Lcndonu. RTesu 615 delegata iz svih krajeva Sjeverne Amerike. Pored 400 lokalnih organizacija, bjehu zastupane sve velike zajeddrustava jugoslovenskih, medu ostalima: Hrnice sindikata V atska narodna zajednica (s 500 drustava 40.000 clarnjva), Hrvatska zajednica Illinois (110 drustava s 10.000 clanova), Hrvatska svcza na Pacifiku (10 drustava), Savez sjedinjenih Srba Sloga (s 10.000 clanova), Srpski pravoslavni savez SrbobTan (sa 7.000 clanova), Hrvatski Savez (110 drustava), Slovenska Liga (40 drustava), Jugoslovenski Sokolski Savez (43 drustva). Predsjednikom kongresa izabran jc Mgs N k o G rs k V c, rimokatolicki zupnik, clan Jugoslovenskoga odbora. I juzinoamericka jugoslovenska drustva odaslase zastupnike: Dr. Mice M c i c, clan Jugoslovenskoga odbora u Juznoi Americi, iP e- 1 aj r B r a d a n o v i c, podpredsjednik Narodne Odbrane jugcslovenske u Valparaizu Mato Qaljuf clan Narodne Obrane u Peru-u- Od drugih odlicnika sudjelovali su na kongresu jos M h a j I o P u p n, kr. srpski kcnzul u NewYorku i clan Jugoslovenskoga odbora, onda Milan P r b ic e V c, srpski pukcvnik Dr. Niko 2upanic (Slovenac), izaslanik Jugoslovenskoga odbora.
i
i

Izaslanici Jugoslovenskoga odbora, Milan Marian oV c Dr- Niko 2upanic, uputili su jos 10. septembra 1916. Jugoslovenima u Americi iz Clevelanda pismo, u kojem se, vosto se govorilo o lanjskoim) jugcslovenskom narodnom Zboru u Chicagu, prelazi na pitanje saziva novoga kongresa. Dok je prvi imao za cilj, da Jugoslovenima u Americi objasni znacaj ujedinjenja sa Srbijom Crnom Qorcm, da Jugosloveni u Americi definitivno izvrse rascjep s Habsburskcm monarhijom, ovaj drugi kcngres u Pittsburgu inia da na vec postavljenom temelfu prema stecenom iskustvu te prema razvoju prilika^ kakove sada nastupaju, bude smotra svijesnih Jugoslovena te organizada stvori prakticne zakljucke o radu, o postupanju ciji. Za taj zaiednicki kongres, Jugoslovenski cdbor u Londonu upucuje 5. oktobra 1916. s potpisom Dr- Hinka H nkovica Jugoslovenima u Americi ovo pismo:
i
i

Nas

je

lanjske sastaje Veliki

vanredno obveselio glas, da se ove godine kao Zbor delegata jugoslovenske brace u
i

Sjevernoj Americi. Jos jiedna slobcdna rijec u zemlji slobode, progovorena ispred nasega zarobljena naroda u Austro-Ugarskoj, znak je narodne svijesti svih cestitih Srba, Hrvata Slovenaca s te strane ckeana. Jos jedan muski glas, dostojan junaka, koji u isto vrijeme rame uz rame s viteskom bracom iz Srbije liju krv na Dunavu u Macedoniji za buducu zajednicku otadzbinu, znak je dubckoga jedinstva cijeloga naseg naroda bez razlike imena vjerozakona. Vas bratski razgovor dogovor izraz je nesavladive teznje svih Juznih Slovena, da u jednoj istoj nezavisnoj drzavi zasnuju slcbcdu blagostanje zai
i

76
Crnoj Gori, izraz je neizs ostalom bracom u Srbiji mjerne zivotne snage cijeloga naseg narcda, kojem ce skoro konacnu pobjedu nad opcim vjekovnim neizvojevati sjajnu Madzarima, nad Bugarima prijateljima, nad Nijemcima Turcima.

jedno

plemeniti prijatelji Srbije i cijeloga Englezi, postavili su cilj ovoni i ratn: slobodu i nezavisnost malih naroda. Duznost je maloga naroda, kao sto je nas, da razumije velicinu ove ideje i da ujedinjujuci se nepromSenljivom vezom krvi i jezika istakne svoju unutarnju snagu kao najbolji dokaz i najsiigurnije jamstvo svoje sposobnosti za trajni i samostalni drzavni zivoti

Mocni saveznici

naseg naroda: Rusi, Francuzi

Malena Srbija stekla je priznanje i prijateljstvo svojih saveznika, koliko hrabroscu svoje vojske, pozrtvovnoscu svoga naroda vjernoscu saveza u najtezim danima iskusenja, toliko isto i velikim podvigom, koji je ispisala na zastavi svoje vojske: oslobodenjie jednokryne jugoslovenske brace ispod tudinskoga neprijateljskoga jarma.
i

Ovom podvigu dao Je vrhovni komandant srpske vojske, Njeg. Visocanstvo, Prestolonasljednik Aleksandar, u vise prilika nesumnjivoga izraza, pa i onda kad je sjecajuci se bra^e
svojom rukom ispisao znamenite rijeci: U jedinstvu Srba, Hrvata i Slovenaca lezi nasa buducnost. Drugi narodni kongres americkili Jugoslovena, odrzaii je u Pittsburgu dne 29. 30. novembra 1916., dao je tri znacajna akta: Rezoluciju, Ustav Financijalnii osnovu jugoslovenskoga narodnoga vijeca americi<:oga.
preko okeana
i i

Rezclucija.

Predstavnici organizacija kolonija Jugoslovena: Hrvata. Slovenaca u Sjedinjenim Drzavama Amerike, zajedto i s delegatima Jugoslovena iz Juzne Amerike, okupljeni na drugom narodnom jugoslovenskom Zboru u Pittsburgu dne 29. noi

Srba

vembra

1916.:

Nadovezuju svoj rad na rad Prvoga Jugo&lovenskoga Narodnog Zbora, odr^ana dne 10. 11. marta 1915. u Chicagu, na rezoluciju primljenu na tom zboru dne 10. m:arta.;^ rezolucije primljene na velikom Usvajajuci u isti mah zboru Hrvata, Srba Slovenaca, odrzavanog dne 6. maja 1915. u Nisu,^ a na kcjemi se ponovno naglasilo nase pravo na Jadran, koji tudinac hoce da ugrabi, kad rezoluciju sastanka sjeveroamerickih organizacija, odrzana u Clevelandu O- dne 19. septembra 1915., u kojoj se borbia Srbije smatra do kraja nasom
i
i

borbom.^
'

Ql. gore br. 15.

str.

2021.
24.
:

01. gore br. 19.

str.

Mi Hrvati, Srbi i Clevelandska rezolucija od 19. sept. 1915. glasi zajednifkim teziijama, smatramo Slovene!, jedan isti narod po krvi, po jeziku
'

77
Neosporiva narodiia istovjetnost Hrvata, Srba Slovenaca, koja mora danas da biide osnovica svega rada svakoga ^Hrvata, Srbina i Slovenaca, bez obzira na politicke, socijalne ill vjerske razlike, izjednacava Hrvate, Srbe i Slovence svagdje u svemu, i istics jugoslovensku misao i ime kao oziiaku skupnosti i nedjeljivosti naroda, a zajedno s narodnim imenima lirvatskim, srpskim i slovenskim, i sve lijepe vrline i tekovine s kojima se pojedini narodi ponose i slivaju u tu skupnost. Prema tome izjavljujemo, da se opredjeljujemo kao prema neprijatelju naroda, prema svakome, koji bilo iz kojega razloga bilo pod kojom izlikoin ovako shvadeno jedinstvo nasega naroda rusi ill muti.
i i i

Ispunjeni

smo neiskazanom
i

harnosti

prema nadccvjecjini

zrtvama vojske
uicinjene

naroda Srbije, a povjeTenjem u dalekosezne

iskaze Skupstine, kralja, prestolonasljednika i vlade Srbije, u pravcu oslobodenja svih Hrvata, Srba i Slovenaca. Uvjereni da ce nepobjedivi srpski heroji izdrzati i savladati prepreke, koje bi stajale na putu punom ostvarenju zajedniCkoga cilja, primamo s nase strane radosno sve duznosti prema domovini, predvodeni svjetlim primjerima mucenickoga naroda Srbije, herojske srpske vojske i proslavljene nase na-

rodne dinastije Karadordevica.

Pozdravljajuci Jugoslovenski odbor u Londonu, kao zastupnika nasega naroda u Austro-Ugarskoj kao tumaca njegove borbe za oslobodenje ujedinjenje s ostalom bracom, mi prihvacamo sa svim i krafnjim konzekvencijama narodni jugoslovenski program odborov. Zadovoljni sa svim golemim uspjesima sto ih je radom svojim dosada postigao, mi sma spremni da ga u buduce u jos mnogo izdasnijoj mjeri podupremo sa svim nuznim materijalnim sredstvima, da uzmogne nastaviti srecno dovesti kraju svoj rad, a tako i nasom moi i i
i

ralnom potporom.

U
faktora,

svecanim
i

faktora Srbijie

izjavama i u energicnoj radnji njezinih velikih saveznika, u skladu

vodecih
i

suradnji

izmedu predstavnika nasega naroda Austro-Ugarske i njegovih u zajednickim zrtvama nasega naroda iz svih krajeva u kojima on stanuje, konacno u borbi dobrovoljackih ceta, obrazovanih u bratskoi Rusiji u sve to snaznijem sudjelovanju austro-ugarskih Jugoslovena u srpskoj vojsci, mi gledamoi

se svezani

dusom srcem uz narod, vojsku i vladu nase brace u Srbiji Crnoj Gori. Budiici da je njihova stvar i nasa, mi smo spremni da se borimo, rame uz rame, protiv zajednickih neprijatelja Nijemaca, Madzara i Turaka, u cilju, da postignemo oslobodenje i ujedinjenje svih Jugoslovena u jednu veliku narodnu drzavu. Mi se nadamo, da ne ce nijedan dio nasega naroda, ni edno parce nasega teritorija, budi na i<itoku, budi na zapadu, ili na sjeveru ili na jugu pasti pod tudinski jaram. Mi s pouzdanjem ocekujemo pobjedu bratskenam Rusije njezinih plemenitih prijatelja, i vjerni velikoj domovini Washingtona Lincolna, pozdravljamo mudru pohtiku predsjednika Wilsona spram;
i
i i

neljudskoga ponasanja Austro-Nijemaca".

78
pozdravrealizaciju nase zajednicke jugoslovenske drzave Ijamo najvecim ushicenjem zacetak oslobodenja teritorija ove drzave. Mi cemo obrazovati u Sjevernoj Americi jedinstvenu organizaciju Hrvata, Srba 1 Slovenaca, koja ce potraziti sto tjesnji dodir s organizacijom nase brace u Juznoj Americi, Australiji, da d'odemc do sto savrsenljei^a Novoj Zelandiji uspjeha na osnovu za.kljlucaka priihvacenih cd ovcga Zbora
i i

clanka. Prvo poi 24 glavlje (dva clanka) govoiri o znacaju i svrsi jugoslovenskoga narodnog vijeca. Clanovi se udruzuju u tu organizaciju s czajednickim Ijem, da svi jiigoslovenski iseljenici pridonesu silama sto vise ozivotvorenju jugoslovenskih narodnih teznja.v< Drugo poglavlje (dva clanka) govori o programu: Hrvati, Srbi Slovenci jedan su narod koji trazi ujedinjenje svih jugosloi

Ustav se

sastoji

Ustav. od osam poglavlja

venskih zemalja u jiednu jedinstvenu slobodnu drzavu za provedenje tih ideja uzima se kao osnova gore iznesena ReTrece poglavlje govori o osnovi rada (jedan zolucija. clanak): sve jugoslovenske organizacije duzne su da se bore obranu narodnoga jedinstva Hrvata, Srba za ozivotvorenje Slovenaca; nadalje da svim sredstvima olaksaju borbu nase brace u Evropi; da novcanim doprinosima, darivanjeni odijela hrane te izasililanjem bolnica pomaze braci u Evropi, novcano politicke nastradaloj od rata: da podupiTe moralno odbora u Londonu; konacno, da akcije Jugoslovenskoga potreba nastoji oko upoznavanja nasega narcda, kao Cetvrto poglavlje (sest clanaka) govori o nacinu n,iegovith. Jugoslovensko narodno vijece ima svoj izvrsni odbor, rada. koga bira; ovaj opci jugoslovenski narodni zbor rukovode svima poslovima. Izvrsni odbor (peto poglavlje, tri clana) Izvrsuje zakljucke zbcra narodnoga vijieca, a tajnistvo i administraciju vrsi izaslanstvo Jugoslovenskoga odbora u Londonu putem Jugoslovenske sredisnje kancekrije. U sestom poglavlju (sedam Clanaka) govori se o ulozi i duznostima izvrsJugoslovenske kancelarije. U sedimom (jedan noga odbora clanak) o mirovnom sudu, koji se bavi eventualnim sporovinia Konacno osmo poglavlje (dva clanka) govori o te bi nastali. promjenama ovoga Ustava i o raspustanju narodnoga vijeca.
i i i i i i i
i

Financijalna osnova.
Treci akt drugoga narodnoga kongresa jeste Financijalna osnova jugoslovenskoga narodnoga vijeca za pomaganje Jugoslovenskoga odbora. U sedam tocaka ove financijalne osnove govori se o primanju obaveza Jugoslovenskoga narodnog vjie(^a, da pribavi novcana sredistva za narodni rad Jugodobrovoljnih prinosa slovenskoga odbora pomocu redovnih pojedinaca, organizacija, kolonija, putem zabava itd. Zatim se
i

79
fovori
:a

o redovitim mjesecnima prilozima, koji ne mogu biti pojedinca manji od jednoga dolara, a za organizaciju od pel
i

teSnije

Ta financijalna osnova imai uopce za cil?, da sto izpropagandu jugoslovenskcga podupre narcdni rad ydbora u Londonu.
lalara.

Brzojavni pozdravi.

Sa zbora je otposlano vise brzojavnih pozdrava. Depesa upucena Njeg. Velicanstvu kralju
i

I.

glasi: Hrvati, Srbi

Slovenci, okupljeni na
i

Drugom

[ugcslovenskom Zboru u Pittsburgu dne 2930. novembra, lanjajuci se pred mucenistvom oslobodilacke Srbije, s ganulem ponosom pozdravljaju kralja junaka mucenika, sa zivom rjerom, da je b\uu cas, kad ce ga vaskoliki O'Sloibcdeni narod )d Peristera dc Triglava, od Timoka do Jadrana pozdravi ti cao svetitelja oca svih Srba, Hrvata Slovenaca.
i i

s t v u, p r eJugosloveni, )redstavnici lirvatskih, srpskih slovenskih orgamizacija i kolonija Sjeverne i Juzne Amerike, okupljeni na Drugom Zboru u Pittsburgu dne 29. i 30. novembra, odusevljenj.em pozdravljaju divnoga Kraljevica svoga naroda, neustrasivoga junaka, vrhovnoga komandanta nesavladive vojske, nosioca ideje slobode i ujedinjenja svih Srba, Hrvata i Slovenaca te zaneseni vec zapocetim oslobodenjem domovine, zavjeravaju se pridonijeti za slobodu jedinstvo sve, svi kao jedan i jedan kao svi.
r

Depesa upudena Njeg. k

1 j.

s o

can

tolonasljedniku Aleksandru
{

glasi:

kr. srpske vlade, g. N iJugosloveni, pTedstavnici srpskip, hrvatskih slovenskih organizacija i kolonija Sjeverne Juzne Amerike, skupljeni na sveopcem Ziboru u Pittsburgu dne 29.

Depesa upucena predsjedniku

glasi:
i

koli Pasicu,

novembra, slozni svi bez razlike ispunjeni neiskazivom harnosti preraa nadcovjecnim zrtvama vojske i naroda Srbije,
30.
i

da ce prokusani predstavnici njeni savladati sve prepreke, koje bi stajale na putu ostvarenju zajednickoga cilja, tronuto blagodare na ocinskoj i bratskoj poruci Vasoj, te se radosno zavjeravaju vrsiti do kraja sve duznosti prema domovini.
a uvjereni

Na ove depese odgovorilo je Njeg. Kr. Visocanstvo prestolonasljednik ovako: Nasa vojska, klicuci oslobodenju ujedinjenju, stupa svakim danom napred k svome ognjistu, u nenadmasivu ctadzbinu. 2elio bih da ovaj radostan gromak glas nasih junaka made dubok odjek tamo kod vas, zelio bih, da se pod takvim znamenjem okupe sva braca, svi Hrvati, svi Slovenci svi Srbi iz cijele Amerike, da svaki od

Aleksandar

\^as

napregne svu snagu

i

oslobodenja
stalno,
i

ujedinjenja.

pomogne dovrsiti zapoceto djielo To djelo ostvarit ce se, ako bude

i

tumaceno, da smo svi kao jedan

jedan kao svi.

80 Q.

Pasic

odgovcTio

je

ovako:

Blagodarim na izvje-

staju za Zbor, koji ce okupiti u Pittsburgu Slovence, Hrvate i Srbe, koji zive u Americi, i sa radoscu ga pozdravljam. Ja

znam da ce svi kao i mi misliti zrelo samo na rad za sveto djeio ujedinjenja, i ja sam uvjeren, da 6q u tome radu svi imati pred ocima samo interese nasega piemena, proniknuti istim osjecajem rodoljublja i istom voljom, da se ujedinjenje izvede,
da ce svi pokazati istu brigu za umjerenost i dostojanstvo u raspravljanju ovog velikog narodnog posla. Zato hocu Zboru da pozelim srecan i koristan rad za dovrsenje dobre i pune pobjede nase pravedne i od sviii nasih saveznika priznate stvari. Primite bratski i srdacan pozdrav sa zeljom, da rad
jugoslovenskoga kongresa bude krunisan slobodom i nezavisinoscu svili Srba, Hrvata i Slovenaca. Sporedna pitanja ostavite za docnije sporazumno rjesenje, a sada slozite se svi^ bez razlike nacela, da oslobodimo nase zemlje od neprijatelja, jer je stidno ponizenje za covjeka biti rob u drugoga i drugoga sluziti, a sto puta je gore i stidnije za nasu bracu, za nas troimeni narod, da je rob tudih naroda, tudiii gospodara. Prvi evropski narodi bore se za slobodu podcinjenih naroda i slo~ bodu svake nacije, pa bila ona ma kako mala. Proslo stoljece garantovalo je slobodu licnosti; a ovo treba da garanluje slobodu i nezavisnost malim i slabim narodima. Trenutak je dosao, da vaskrsne sloboda nase nacije. Slozimo se da zbacimo tudi jaram kao bra^a, cija sre6a zavisi od nasega jedinstva; sporazumjet cemo se bratski i nas ustavni zivot urediti na osnovi demokratizma jednakosti u pravu, slobodi i duznostima. Znajle, da se Srbija ne ce nlkad odreci svoje brace, ona ce ih branili do posljednje kapi krvi. Pomognite joj, da izvrsi svoju bratsku i boziju misiju, da oslobodi i ujedini sve iugoslovenske zemlje. Tude ne cemo, ali svoje ne damo. V to ime neka je srecan i od Boga blagosloven vas rad.
i

'

48.

General Bojovic srpskoj vojsci.*

B
Junaci
Vet je proslo vise godina, kako je nas uzviseni YrhiQivni Komandant, Njegovo Kraljevsko Visocanstvo Prestolonas'lednik
Aleksandar, posvetio) ceo Svoj zivot i sve Svoje sile nami, dicnoj Srpskoj vojsci. Svi ste vi zlvi svedoci nadcovecanskih napora i nesalomljive energije, sa kojom je nas Vrhovni Komandant u miru kao Glavni Inspektor celokupne vojske radio na.
*
j

1 j

e,

17. (4.) dec- 1916.

Po

originalu.

81

preustrojstvu, opremi, obuci

prijatelja na:
i

a po torn i vaspitanju nase vojske, u ratu, kao komandant slavne I. armije, pobedio mrskog ne-

Kumanovu,

Prilepu, Bitolju

Bregalnici,

sa

vama

vasim slavno palim diugovima osvetio Kosovo, pokajao Slivi

i

Srbiju duple uvelicao. milu Posle ovih sjajnih pobeda, dosla su za nas narod nam Otad^binu teSki dam i velika iskusem'a. Nepriiatelji su nasrnuli na Srbiju sa svih strana sa mnogo nadmocnijom snagcm, ali ste vi, junaci, pod vodstvom nasega Vrhovnogia Komandanta, ne samo neprijatelja dugo zadrzavali, vec i vise puta silno pobedivali okitili se novim lovorikama. Nas Vrliovni Komandant uvek je delio s nama radost vasih velikih pobeda, kao sto je podnosio sve tegobe opasnosti za vreme nasih teskih i mucnih dana, Njegovo srce uvek je kucalo sa vasim- srcima, a celo njegovo bice uvek je obuzeto uzvisenom brigom i silnim staranjem za vase dobnoi, slavu velicinu Srbije. U teskim danima patnje ocajanja, za vreme naseg odstuCrnu Goru, nas Vrliovni Komandant bese panja kroz Albaniju uvek sa vama. I ako tesko oboleo, i ako mniogi mu savetovahu, da vas ostavi i trazi leka svojoj boljci, Nj. Kr. V. Prestolonaslednik ne htede vas, svoje dicne junake, ostaviti, vec |e tesko bolestan nosen na bolnickim nosilima, sa vama zajedno odstupao kroz divlju Albaniju i delio sve teskoce toga zlog vremena za vas i za nas narod. Ovo njegovo cdbijanje, da ostavi svoju vojsku u najstrasnijim casovima po nju, kao i njegcva trajna briga na Krfu i ovde, da se oporavite, naoruzate i snabdete svima potrebama pomocu nasih vernih i mocnih Saveznicu
i
i

nika, najveci je

dokaz Njegove Ijubavi prema vama, junaci, i najveci primer vladalackoga i komandanskoga samopregorevamja. Ovakvu uzvisenost duse ovoga Vrhovnog Komandanta Srpski narod srpska vojska ne ce nikada zaboraviti.
i

Junaci!

Danas, kada su vase zastave pocele da se kite novim lovorikama, kada vi pocinjete zadivljavati ceo svet novim pobedama i uspesima, koji su u toliko vise slavni, u koliko ste do njih dosli sa vise napora i zrtava; danas, kada uz svestranu pomoc nasih mocnih saveznika, koji se bore rame uz rame sa vama, pocinjete ispunjavati veliko istorijsko dele, oslobbdenje ujedmjenje Jugoslovena; danas, kada su nasi vekovni neprijatelji prinudeni da vam priznadu hrabrost i ose6aju da je dosaio dan osvete, kada imaju platiti za sva njihova nedela; danas, kada ste po cenu toliko slavno palih nasih drugova ponova uspeli da oslobodite Bitolj niegovu okolinu; danas, kada je blizak trenutak da se odmorite oporavite, pod zastitom naih saveznika za ponovni napor, do konacne pobede nad neprijateljem; danas, na dan rodenja nasega Uzvisenoga Vrhovnog Komandanta iskupljeni oko Njega, nase uzdanice i naega nacionalnoga ponosa na nasoj svetoj zemlji, ponova natopljenoj
i

82
najdragocenijoni Krvlju nass brace, cestitajuci uskliknimo junaci, i-z dubine srca i duse:
t

Mu

rodendan,

Da zivi nas Vrhovni Komandant Njegovo Kraljevsko VisoSanstvo P r e s ol on asl ednik Aleksandar.
Nacelnik staba vrhovne komande deneral Pet. Bojovid.

49.

Izjava Jugoslov.

sanja cara

odbora prigodom krunikralja Karla Habsburskoga.

Paris,
18.

decembra

1916.

Karlo Habsburski bit ce okrunjen: u Becu kao car austrijgospodar slovenske marke i t. d., a u Budimpesti kao kralj Ugarske, Hrvatske, Slavonije, Dalmacije, kao vojvoda srpske Vojvodine itd. Taj isti car i kralj jos je i proHercetegnuo svoju vlast na obje anektirane zemlje, Bosnu govinu. Pod danasnjom strahovladom sedam je milijuna Jugoslovena Austro-ugarske monarliije u ipolozaju, da ne moze da slobodno govori. Stoga ima Jugoslovenski odbor, kao jedini slobodni predstavnik citavoga toga naroda i opunomodeni mandatar slobodnih Jugoslovena Amerike i Australije, ne same pravo, nego i duznost, da javno iznese narodne zahtjeve.
skl, kralj Ilirije,
i

Odnosi izmedu dinastije nasega naroda nijesu niposto osnovani na osjeCajima odanosti i lojalnosti. Oni su tome nasuprot losnovani naprosto na drzavnoj mo6i. U Karlu I. (IV.) jugoslovenski narod ne ce imati zakonitoga vladara, vec novoga tirana, koji ce nastaviti tradicionalnu politiku Habsburgoi

vaca.

Ova je dinastija dobila vlast nad nasim zemljama budi na oisnovu bilateralnih ugovora i svecanih deklaracija, koje je ona potom pogazila nogama, budi na osnovu medunarodnih ugovora, koje je onda povredila.
Odlukom sabbra u Cetinu god. 1527. 1 prihvatom Pragmaticke Sankcije god. 1712. na saboru u Zagrebu, Trojedna je kraljevina Hrvatska-Slavonija-Dalmacija primila, uvazivsi tadanje prilike, dinastiju Habsbursku kao svoju, i utanaci s njome bilateralne ugovore* u smislu kojili su Ferdinand I. i Karlo HI. priznali ustav, prava i slobioistine naroda, obecali. da 6e ih
i

respektirati.
Al'i dinastija nije se drzala preuzetih obaveza. Poslije ugnjetavanja, promjena i preinaka, ustav postade igradkom u rukama vladalaca. Nakon to su bili povredeni zakoni, otvorise

83

iskljudivo dmasti<^ke politike. Mjesto branica, svom kralju zapravo ugnjetavaca.

narod

1e

naSao u

Povreda je zakona posla tako daleko, da ie Franjo Josip dopustio U^arskoj, da otme Hrvatskoj Rijeku uz pomo6 falsifikacije teksta nagodbenoga zakona od 1868., inace nametnuta Hrvatima i vec sankcionirana po torn vladaru.
Slovenske zemlje samo se odrzase nadcovjecnim otporoni protiv sistematske radnje oko germanizacije, koju je citav drzavni aparat nesmiljeno provodio s jedinom svrhoTii, da prosiri

germanizam sve do obala Jadrana.

privilegija, sto ih ie u smislu Isto takJci bila su ponistena zasebnoga utanacenja dao Leopold I. srpskom narodu unutar granica carstva kao nagradu za njegove zasluge tecaiem ratova s Turcima; ponistena bijahu prava srpske Vojvodine, koja je autonomija srpsko-praFranjo Josip 1848. sankcionirao, pace voslavne crkve bje oskvrnjena. Proitiv vclje naroda pod prijetnjom rata, taj je isti vladar 1908. objavio aneksiju Bosne Hercegovine, bacivsi pod noge jedno medunarodno utanacenje. Okupacija ovih pokrajina bje zbupotrebom jednoga evropskoga mandata izmijenjena u cin osvcjenja, postade jednim od uzroka danasnjega rata.
i
i

jugoslovenski narod, probuden duhom francuske svoje individualrevolucije, prozet svijescu svoga jedinstva nosti. On je osnovao svoj moderni zivot na principu narodnosti. Ostvarenju ovoga principa vazda se opirala svom snagom dinastija. Razdvojen austro-ugarskim dualizmom, nas je narod bi(; predan hegemoniji Nijemaca i Mjadzara. Tvrdokornom; stalnoscu drzava je sistematski radila oko toga, da ubije zivotnu snagu nasega naroda, podrzavajuci nutarnju rascjepkanost politickom administrativnom .odvisnoscu, rasparcanjem zemlje u provmcije, sprecavanjem dusevnoga napretka pogubnim iskoriscivanjem narodnoga imetka. PaiCe, pckusalo se razbiti

Nas

ie

njemackom kolonizacijom u najplodnijim krajevima, dok

integritet

narodnoga

organizma

madzarskom
domaci
zivalj

je

natieran na iseljavanje.

Ova je teutonska dinastija postala sredstvom pangermanizma. Protjerana iz Njemacke, ona se pohlepno bacila na Balkan predavSi sudbinu svojih naroda impenalistickoj i osvajalackoj politici Hohenzollernovaca, ona je izazvala ovaj strahoviti sukob, koji jos sada traje, nakon sto je u nezavisnoj Srbiji unistila prvoborca jedinstva nezavisnosti jugoslovenske.
i i
i

bespravnu zemlju,
j--.lave

je nasa domovina pretvorena u jednu kad se sluzbeni krugovi spremaju da prokrunisanje novoga cara kralja, Jugoslovenski odbor
i
i

u tom casu, kad

svecano

Iiiarod

pred lesevima svoje ubijene brace, da je nas prost od svake oodloznosti vjernosti spram dinastije
izjavljuje
i

84

Habsburgovaca
hijom.

od svake veze

austro-ugarskom

monar-

Jugoslovenski odbor sada podjedno protestira protiv svakog piokusaja reorganizacije, kojom bi se htjelo naci nacina, da se dalje zadrzi nas narod u granlcama ove monarhije. To ne bi na nasu nesrecu bilo drugo, nego nova makinacija u ciIju, da pcsluzi politici germianske ekspanzije na Balkanopet potvrduje ono, sto je sebi od Jugoslovenski odbor svoga postanka uzeo kao cilj svoga -rada, a koji se ne da nikakom klevetom oslabiti, to jest, da treba oduzeti habsburskoj dinastiji sve one zemlje, u kojima zivi taj jedinstveni narod po krvi a trojakoga imena Srba-Iirvata-Slovenaca, te ga sjeSrbijom pod slavnom dinastilom Karadiniti s kraljevinom dordevica. To je jedini moguci nacin, da se udovolji zeljama nasega naroda da se jugoistocnoj Evropi, a navlas na Jadranu na Balkanu, podade trajni mir. Mi punim pouzdanjem 'ocekujemo ispunjenje ovih zelja od pobjede saveznickih armija, koje se bore za sloboda nauljudbu. roda, za pravdu Zakljuceno u Parizu na skuptioj sjednici dne 18. decembra 1916.
i
i
i

Jugoslovenski odbor.

zastupnik i saboru, bivsi nacelnik Splita, bivsi zastupnik skoga u austrijskom Parlamentu.

d n k Dr. Ante Trumbic, odvjetnik, narodni voda hrvatske narodne stranke na dalmatinskom
s
j

kotara

zadar-

Clanovi:
Pasko Baburica, Kclocep (Dalmacija), vlasnik rudnika u Chile, predsjednik Jugoslovenske narodne odbrane u Vc^lparaizii.

Jovo
sabcru
i

Banjjanin, publicista,

bivsi

zastupnik u iirvatskom

lirvatslii po'slanik

u Parlam-entu u Budimpesti.

Dr Ante Biankinl, Ijecnik, Starigrad (Dalmacija), predsjednik Jugosliovenskoga odbora u Chicagu, 111. (U. S. A.).
Dr Ivc de
macija).
Giulli, opcinski

vijecnik u

Dubrovniku

(Dal-

Dr Julije Gazzari, odvjetnik, bivsi opcinski vijecnik u Sibeniku (Dalmacija). Dr Gustav Gregorin, odvjetnik, Trst, zastupnik u saboru Goricko-gradiskomi, zastupnik sezanskoga kotara u Parlamentu u Becu opcinski vijecnik u Trstu. Don Niko Grskovi6, rimckat. svecenik, Vrbnik, otok Krk (Istra), predsjednik Hrvatske Zajednice u Clevelandu O.
i

(U. S. A.).

Dr Hinko Hinkovi6,
boru
i

lodvjetnik, zastupnik u

hrvatskom

sa-

pcslanik u Parlamentu u Budimpesti.

85

fdinstva,

Milan Marjanovi<S, Kastav (Istra), urednik Narodncga Zagreb (Hrvatska). Ivan MestroviC, kipar, Otavice (Dalmacija). Dr Mi6e Mici<^, odvjetnik, opcinski vijecnik u Dubrovniku

[Dalmacija).

Vjekoslav Mitrovic, Slano (Dalmacija), vlasnik rudnika

Chile.

Dr Franko Potocnjak, odvjetmk,

5kom sabcru
Mfliajlo
i

bivsi zastupnik u hrvatposlanik hrvatski u Parlamentu u Budimpesti.

tniversity

Pupin, Pancevo (Banat), profesor na Columbia udruzenja srpskog predsjednik (New-York),

Sloga u
loru

New-Yorku.

Dr Milan
i

Srskic, odvjetmk, zastupnik u bosanskom saclan Zemaljskoga Vijeca Bosne i Hercegovine.

Dr Nikola
saboru
i

Stojanovl6, odvjetnik, zastupnik u bosanskom clan Zemaljskoga Vijeca Bosne i Hercegovme.

Dr Dinko Trinajstic, u istarskom saboru.

Pazin

(Istra),

odvjetnik, zastupnik

Dusan Vasiljevi6, odvjetnik, Mostar (Hercegovma), potclan Velikcga Vijeca predsjednik narodne srpske Zajednice
i

srpsko-pravoslavne autonomije za Bosnu

Hercegovinu.

Dr Bogumil
Zagrebu.

Vosnjiak, Gorica, profesor

na sveucilistu u

Dr Nike Zupanic, Metlika (Kranjska), konzervator etnografskoga muzeja u Ljubljani.

50.

Adresa vecine hrvatskoga sabora.*

Zagreb,
Vase cesarsko
i

9.

marta 1917.

kraljevsko apostolsko Velicanstvo!

i

Usred ratnog pozara, koji je nikad nevidenim opsegom nikad neslucenom zestinom zahvatio velik dio svijeta, preuzima Vase Velicanstvo miloscu bozjom zezlo vladanja u svoje
ruke
i

sjeda na prijestolje slavnih svojih preda-

jnacije

casu sabor kraljevina Hrvatske, Slavonije 1 Dalhomagijalnim po5itanjem zahvaljujuci za premilostivi )X)zdrav Vasega Velicanstva, isporucen mu na usta bana, hrli, da pred licem Vasega Velicanstva obnovi svomu kralju starostavni zavjet vjernosti, koja je jednako trajno nepokolebljivo ispunjala srca hrvatskog nanoda kroz sva stoljeca sve od casa,
i

U tom

Ovu

je

17.

sept.

kod

1917. u vili Wartfioiz br. 22. str. 37.

adresu predalo saborsko predsjedniStvo kralju Karlu IV. dne u Reichenau-u, Uporedi ]o IjiljeSku gore
i

86
je godme 1527., poslije smrti Ludovika II. izborom prenio kraljevsku vlast na Habsburski dom, pa do danasnjih dama, a koja ie zasvj^dodena tolikim zrtvama za sigumost prijestolja Monarkije. i Iza ovoga teskog rata doci ce novo doba, vrijeme mira,. koj ce u covjecanstvu probuditi na novi zivot zelju za opcim natpretkom, opcim razvitkom humaniteta, kulture i gospo-

kad

darstva.

Velike istine, koje je rat na svom nemilosrdnom putu otkrio narodima Monarkije, koji su cesto zaboravljali osnove zajednicko'g zivota, i velika snaga, koju su ti narodi za cdrzanje osiguranje prijestolja i otadzbine u ovom ratu razvili, svra-^ caju misli i poglede svih nas na potrebu unutarale obnove naroda i Monarkije ii pravcu meduscbnog postivanja i Ijubavi., Da bude djelo mira jo ve^e nego li djelo rata, bit ce nu^na plemenita utakmica svih naroda u pravcu prikupljania narodnib sila i skladnog razvitka njihioviii na sjaj i slavu priiestolja i na: korist samiii naroda.
i

toj

utakmici

zeli

hrvatski narod imati svoje mjesto..

Svjestan svoga polczaja znadc on, kakva ga velika zadaca eka u drzavnom kulturnom zivotu.
i

Noseci daleko na jug kulturu napredak, a ocekujuci svoj gospodarski preporod, on ne daje samo vaizda nove zivotne sjaj prijestolju habsburskom, nego snage kraljevini Hrvatskoj ucvrscuje vjeru u ostvarenje hrvatskih narodnih ideala u' sklopu Monarkije i u ugarsko-hrvatskoj drzavnoj zaiednici.
i
1

Etnicki jedan, jedan po krvi i jeziku, po demokratskoj demokratskini' teznjama svoga bica, gojio je nas cjei lokupni narod bez obzira na vjerske i imenske razlike u svojoj' dusi vrucu zelju za ujedinjenjem, koja je snagom nacionalnokulturne privlacivosti 'obuhvatala sva srca naroda nasega svedo 2ivih obala .ladranskoga mora i sirom Bosne i Hercegovine.
podlo'gi

Zdravim drzavnim instinktom osjecao je nas narod, da njegova zelja ne sadrzi u sebi samo temelj slobodnom razvitku hrvatskcg naroda temelj kraljevine Hrvatske, negc ojacanju drzavne zajednice Monarkije, pak je sa bolom u: dusi u pocjepanosti nasega naroda uvijek gledao zapreke tomu, da se sve pa i latentne sile njegove probude i upotrebe naopce dobro. Ta prirodna zelja nasega naroda opravdana je potvrdena historijskim nacelom obrambenoga sclidariteta svih naroda Monarkije, po kojem je Monarkija stoljieca zivjela, a koje je bilo iz^retpostava hrvatskoj Pnagmatickoj sankciji od 1712. doslo do izrazaja u zajednickoj ugarsko-hrvatskoj Pragmatickcj sankciji od 1723., te je i u sve zavjernice i zakletve k^aljeva kraljevine Ugarske te kraljevina Hrvatske, Slavonije Dalmacije preuzeto kao temeljno nacelo, po komu iz zajednice borbe
ta
i i i
-

87

naroda Monarkije, svih za jednog jednog za sve, sJijedi i pravo na reynkorporaciju natrag osvcjenih zemalja i krajeva zemlji, d koje su bili otrgnuti. Po ovom nacelu pripojena je 1745- Slavonija Hrvatskoj, a transilvanski krajevi Ugarskoj; po ovom nacelu pripojeni su iprekosavski dijelovi Hrvatske Hrvatskoj, a jedan die alpinskih zemalja carevini auistrijskoj nakon ix)vratka iz tudega gosi

podstva.

U smislu toga nacela razvijalo se je nase drzavno pravo, kad su sabori kraljevina Hrvatske, Slavonije Dalmacije traiili kad su zajedni5ki sabori trazili reinkorporaciju Dalmacije pravom krune Sv. Stjepana, da se kraljevina Dalmacija pripoji kraljevini Hrvatskoj, te su zaiednicki sabori od 1802., 1807., 1848., kao i previsxiji 1825.. te 1830., hrvatski sabori od 1845. pri2./11. 1865. samo potvrda sklada reskripti od 8./12. 1861. rodnog prava opceg principa obrambenog solidariteta Monarkije nasega drziavnog prava u torn pogledu.
i

I zato je 2elja, koju ovaj sabor sada izrice za uiedlnjenjem nasega naroda, potpuno opravdana. Kao uvijek u historijskim casovima, hrvatski je narod i danas, kad izrazava svoju zelju i svoje pravo na ujedinjenje, voden ne samo svojom sopstvenom brigom, nego je njegov pogled na buducnost prosiren teznjom, da sve svoje zelje dovede u sklad sa interesima drzavne zajednice 1 cijele Monarkije. I zemlje krune Sv. Stjepana stajat ce u op(5em znaku te^nje za novim razumijevanjem naroda, pak hrvatski narod' trazeci svoje ujedinjenje znajuci, da iz njega ne ce samo izaci kraljevina Hrvatska, nego drzavna zajednica obnovljena, ojacana uvecana, drzi vjeruje, da ce madzarski narod potpunim razumijevanjem i Ijubavlju pomagati narod hrvatski u ostvarenju ovoga cilja i da ne ce stati kod prvog koraka, koji je u 65. nagodbe od 1868. na obvezatni i temeljni na^in ucinjen, Pogledi na zajednicku buducnost, koji poticu ovaj sabor, da zelju pravo hrvatskog naroda na ujedinjenje narocito naglasi, stvorili su u nama uvjerenje, da se u ovako vaznom casu najbolje sluzi kralju otadzbini, ako se iz prolosti vadi samo ono, sto narode spaja. Zato sabor kraljevina Hrvatske, Slavonije Dalmacije, ostavljajuci nesuglasice, nesporazume nedostatke proslosti svojemu rjesenju, o kojem je uvjeren, da ce usiijediti u pravcu opravdanih nasih narodnih i gospodarskih interesa, upravlja svoje poglede na sto bolju sto jacu izgradinju temeija kraljevine Hrvatske i drzavne zajednice. U toj teznji naci ce se bez sumnje hrvatski narod zaiedno s madzarskim narodom, pak ce njibova utakmica za skladnim razvitkom sila obaju naroda prijestolju dati novu snagu i novi sjaj. Sabor kraljevina Hrvatske, Slavonije Dalmacije teko bi mogao naci dovoljmo rijeci ushita, kojima bi progovorio muzevnom hrabrom drzanju nasih junaka na bojistu onako, kakoi
i

88

nase postovanje prema njima i op6i ponos hrvatskoga naroda zbog njihovih velikih, neprolaznom slavom. ovjencanih djela. Znajui^i, da su opce poznate zrtve i vjeciti dokazi vjernosti hrabrosti, koje su nasi ratnici umom>, grudima misicama, od voda do vojnika, na svitm bojnim poljima danasnjega rata pruzili, zeli nas narod u tihoj ali ponosnoj radoisti, zbog tako vdikog obilja svojih moralnih vrlina, u vrijeme mira ujedinjen stvoriti isto takovu falangu u kulturno-socijalnom i narodnogospodarskom radu, na korist samoga niaroda i na sjaj i slavu
to trazi
i

orijestolja.

Moleci 'ovaj sabor Vase Velicanstvo, da u danima teke borbe za veliku buduonost blagoizvoli primiti premilostivo ovaj patriotskoga nastojanja cjelokupnoga naroda izraz vjernosti nasega, zivo zeli, da Bog milostivi stiti, odrzi ocuva Vase Velicanstvo, uzvisenu kraljicu, prijestolonasljednika cijeli vladalacki dom, kako bi divnom snagom, koja Vase Velicanstvo krasi, moglo vrijeme mira upotrebiti za probitak svojih naroda onom kraljevskom miloscu Ijubavi, koju iz svake rijeci Vaseg Velicanstva Vasi narodi sa ushitom osjecaju kao naviestaj
i i i i

sretne buducnosti.

Bog

stiti

Vase Velicanstvo
9.

prejasni vladalacki

dom!

Zagrebu, dne

ozujka 1917.
i

Sabor

kraljjevina Hrvatske, Slavoniie

Dalmacije.

51.

Program crnogorskoga odbora za narodno

ujedinjenje.
Paris,
27.
(14.)

marta

1917.

Od dolaska srpskog naroda na Balkansko poluostrvo, onaj njegov dio, koji se nastanio u predjelima Crne Gore, igrao je razvila napredna vaznu ulogu u cijeloj istoriji Srba. Tu se srpska drzava Zeta, koja je u sjajnom dobu Srpstva, po ulasku u veliku staru srpsku drzavu, kao njen sastavni dio, imala ugledno mjesto medu srpskim oblastima. Poslije propasti srpskog carstva, u neprekidnoj borbi sa osvajacima, ovaj dio srpskog naroda, predano cuvajuci narodne svetinje amanete, u najtezim danima nikad nije naipustao o povratku stare misao o oslobodenju cijelog naseg plemena srpske slave velicine.
i

Stvairaniem pak nove srpske drzave, Srbije, zivi plamen sldbode obuhvatio je srpsko pleme od to doba obadvije srpske drzave, Srbija Crna Qcra, rame uz rame, vodile su borbu za oslobodene svoje porobljene brace.
i
i

89

u ovom strasinom ratu Crnogorci stojeci uza svoju bracu

z Srbije, podnosili su teske muke i patnje, i visoko dirzali zatavu oslobodenja i ujedinjenja sve do posljednje tragicne katastofe, koja je unijela crnu stranu u svjetlu istoriju njihovih
slavnih podviga.

Danas nazalost jedino neoprostivom pogreskom svojih pravljaca, oni su liseni mogucnosti, da slobodno izraze svoje elje i teznje, i da se sa svojom viteskom bracom iz Srbije, kao uvijek dosada, bore za oslobodenje nasega naroda.
Tezinu njihova bola pojacava
i

taj fakat,

sto su u taj koibni

polozaj dovedeni suprotno jedncdusnoj volji

Narodne Skupstine Kraljevine Crne Core, koja je ua nekoliko dana pred samu katatrofu donijela rezoluciju, da se do kraja ide po primjieru Srbije. Onaj zli udes namece jos vecu duznost onom malom broju
i

rnogoraca, koje nije postigLa zalosna sudbina njiiiove brace, da stupajuci u jednu organizaciju bez obzira na ranija politicka gledista, zajednicki i udruzenim snagama rade na ostvarenju zavjetne misli Srbinove.
OstvareTije te misli, osvitak tog
juci

dana

blizu

je.

Zalivalju-

nasim mocnim

vojsci, cija

brabrim saveznicima i nepobjedivoj srpskoj se zastava danas na Bitolju ponosno vije, njegove
i

nade na oslobodenje

ujedinjenje nikad nijesu bile vece.

i

Na dan tog oslobodenja Srbija Crna Cora postizu cilj za koji su se vijekovima borile treba da stupe u jednu drzavnu cjelinu, kojoj se imaju, pored ostalih srpskih pokrajina, pridruziti prama zajednickim teznjama slozeljama hrvatske
i

venacke zemlje.

Takva narodna dirzava dat ce najbolju garanciju za svoje demokratsko uredenje, slobcdu ravnopravnost. Na taj nacin
i

najprace zadovoljeno nacelo narodnosti, ta najcovjecnija vilnija osnova za obrazovanje drzava. Same takva zajednica moci ce da ocuva svoju samostalnost da po svom geografskom polozaju bude brana germanskom prodiranju na Istok, vazan faktor evropske ravnoteze, elemenat reda uslov trajnog mka na Balkanu. Tako 6e se izbieci novi sukobi, omogucit ce se prema savremenim potrebama Slobodan pravilan ekonomski kultuimi razvitak toga naroda, bitni uslov za njegov opstanak napredak, ostvarljiv samo u jednoj vecoj zajednici.
bit
i i
i

Stvaranjem- samo ovakve drzave ve6 jednom ispunit ce

se ideali nasega naroda; jedino tako nasi ce mccni saveznici postici plemeniti cilj, koji su sebi postavili u koiiko se naseg plemena tice, i na vjecita ga vremena obavezati-

Ponovno

cijepanje jednog istog naroda poslije

i

ovcg

oslo-

bodilackoga rata u vise drzavica, ako su one prije postojale, bilo bi jedino u interesu njegovih zakletih neprijaitelj^a, neosporno stetno po njegove zivotne interese, stalni povod za

90
stvaranje potresa,

medusobnog trvenja

spoLjnih intriga

izvor buducitr

Crna Cora koja je pak srazmierno svojoj snazi najvise irtava podnijela na oltar narodnoga ujedinjenja, koja bi na imala izvjesno pravo na daljt samostalni zivot, neprvi pogled smije da bude lisena bitne blagodati, koju joj pruza ulazak u Ona je jedino imala razloga da jacu narodnu zajednicu. uzivala je, ako mala, toliko uvazenja i bila od Rusije postoji mo6no podrzavana, samo za to, sto je tezila narodnom ujei i

dinjenju.

Odvajati Crnogorca od jednokrvne brace, s kojom ga patnje, sjajne tradicije sveti amaneti, znaciilo bi i pogaziti njegove ideale, ne ispuniti snove nestalih pokoljenja izvrsiti necuvenu kaznu nad najvecim mucenikom muSeni^kog. plemena.

vezu muke

Poznato je, da Crna Qora nikad nije mogla da se ekonomski samostalno razvija da sredi svoje finansije. Stoga nije bila u stanju da izvede vri privredne i kulturne zadatke jedne savremene drzave, ni da dovede do potrebnog blagostanja svoje stanovnistvo, kome nijesu bile zagarantovane n: gradanske ni politicke slobode. Poslije ovog razornog rata potrebe drzavne bit ce ve6e nego ranije, a prihodi Crne Gore jos manji, tako da bi ona neizbjezno morala doci u bezizlazan polozaj. To stanje skoroni u koliko se ne bi promijenilo eventualnim prosirenjem obnovIjene Crne Gore prema Skadru (koji Srpstvu nitko vise ne 6e moci da ospori) a tako i prema drugim susjednim pokrajinama. Izvori ovakve drzave ne bi pru^ali dkDvoljno sredstava za duh
i
i

polet njenih gradana.

Nepovoljno rjesenje inacionalnog pitanja, opce nezadovoljstvo Crnogoraca sa predasnjim stanjem, silno pcjacano nenjene milim dogadajima koji su proizveli zalosnu katastrofu sudlicnosne posljedice, izazvalo bi jednodusno i opravdanc nezadovoljstvo sviju elemenata u Cmoji Gori. Trzavice bi bile neiz'bjezive, iz dana u dan rasla bi sve vise teznja za ujedii

iz vece 1 daleko mocnije srpske drzave, neminovno ubrzo moralo dcci. U ostalom cak kad Crna Gora Srbija ne bi bile naseljcne jednim istim naircdom, jednom dodirnute granicama, zbog samog svog geografskog polozaja, obostranili interesa potreba^ upudene bi bile na ekcnomsku zajednicu i na sto tjesnje veze..

njenjem sa bracom
a

do toga

bi se

balkanskoga rata otpoceo je rad vojnoj izmedu obje srpske 1 kraljevine, kao prvi korak u njihovom ujedinjenju. Poslije pak ovoga rata za oslobodenje, s pogledom na dcbro, volju zivotne interese naro'da, kojima treba da se potcine svi drugi obziri, ne bi moglo biti govora ni o cemu drugomv.
I

doista,

odmah

poslije

na

uniji finansijskoj,

diplomatskoj

9B
^srm u

potpunom ujedinjenju Crne Gore

Ali vjekovni
i

sa

SrbUom

o jednoj
i

pak nas ideal bit 6e potujedinjenjem cjelokupnog juno ostvaren tek^ oslobodenjem laseg Tiaroda. To pravda zalitijeva vrijeme u kojemu zivimo;: za. je ^iva i zdrava misao, kojom je opijen cio jedan narod gotov je podnijeti najvece zrtve. l;:oju je podnio stotine hiljada grobova svjedoce Potcci prolivene krvi Ovi neodoliivom ix>letu jednog naroda ka svome ideabj. /eti spomenici slavnih pokojnika opominju nas, da 2rtve nii2ivi imaju najsvetiju. (ovih zivota ne smiju biti uzaludne. iznost, da ovoga puta ostvare narodni ideal. nj:e-Rukovodeci se zeljama cjelokupnog naSeg naroda [ovim neiizmjernitm zrtvama u proslosti i sadasnjosti, i tvrdo ('jerujuciu konacnu poibjeidu saveznika, a s pogledom na uzvi vodeci ovaj strasnT rat: li cilj kojt su oni sebi postavili, /rnogorski Odbor za Narodno Ujedinjenje, svjestan da je rad. 'anicnih predstavnika Crne Gore uperen protiv zavjetnih ubijeden da izrazava zelje vjekovne teznje leala te zemlje iToda u Crnoj Qori dosljedno motivima i razlozima ostavkc trazi, da se Crnai Gora ujedini sa Srbijoni \ lade g. Radoviica slovenackim zemljama u jednu ostalim srpskim, hrvatskim jedinu nezavisnu drzavu.
jdinoj narodnoj drzavi.
i

Paris,

14. (27.)

marta 1917.

52.

Proglas crnogorskog odbora za narodno^

ujedinjenje.
Paris,
Braco Grncgorci!
jedna kobna godina od dana na&e nesrecne kagorcina ispunjavaju grudi svakog Srbina, a narc^ito Grnogoraca, pri pomiisli na nacin kojim su upravljaci Crne Gore zavrsili njenu vojnu ulcgu.
27.
(14.)

marta 1917.

Prola
i

je

astrofe,

bol

nase slobode, ponosni nas Lovcen, nije vise slava. veliko iznenadenje sviju nas, niz njegove strane ne potekose potcci neprijateljske krvi. Sa cjelckupnom cruzanom snagom nase ctadzbine, predan je neprijatelju potonji jatagan nasih slavnih otaca djedova.
nasa.

Bedem
Na

Zlatne tekovine tclikih vijekova i tclikih grobova bacene U svima ratovinra borac za srpsko oslobcdenje Neprijatelj ga jos unizuje iskcriscuje kao naiamnika! U dalekoj tudini, u austrijskim logorima madzarsu

pod noge. danas je rob.

"92

skim mocvarama, na prinudnim i odvratnim radovima, gtne propada nasa omladina, cvijet nase intelicrnogorski ratnik gencije, dok na zalosnom njihovom cgnjistu caruje glad, piste nejaka djeca, a smrt nemilo kosi.
i

djelo, Crnogorci, vi koji ste i protiv volje vlasnika ispod neprijateljskoga jarma, a vi koji ste se i priie Duznost je vasa da nalazili van svoje nesrecne otadzbine! odrzite nevinost naroda od krivice njegovih upravljaca. Ljaga koja je pokrila lovore svih nasih krvaviii napora za slobodu za Srpstvo, mora da iscezne. U zajednici cjelokupnog naiseg naroda mi ne smijemo biti drugo, nego sto su Crnogorci uvijek bili: borci za narodno ujedinjenje.

Na

izbjegli

Braco! Oni koji su pom.racili slavu vaseg oruzja, kao vasu buducnost da osujete. Mi ne smijemo ostati skrstenih ruku, niti dopustati da upravljaci Crne Gore dalje odvracaju od nase zavjetne misli ikoga od nas. Urodene srpsiie teznje cijelog naseg naroda moraju da iskljuce jednom za svagda svaku podvojenost sve separatisticke prohtjeve. Iza ovih muka, stradanja rasula, moraju da osvanu novi dani za sve narode. Velika Rusija, vjekovna zastitnica Crne Qore vec se prepoTodava. I nas je preporodaj tu: samo ujedinjenje s ost-alom nasom bracom ostvarit de se. Cnicgorski odbor za narodno ujedinjenje izlazeci pred vas sa svojim programom, upravlja na vas oval proglas: stupile u redove nase, priberite se oko svojih predstavnika, koje vodi samo misao naseg ujedinjenja.

da

iioce

Crna Cora, ujedinjena sa neosloboi sa bracom Hrvatima i Slovencima, bit ce nasa velika ctadzbina, o kojof su stoljeca sanjala i za koju je prolivena najdragocjenija krv tolikih pokoljenja!
Ujedinjena Srbija
i

denim Srpstvom

Okupite

se,

Crnogorci, pod barjak ujedinjenja!

biti

u ujedinjenju, velikoj narodnoj zajednici, vi cete srecni, jer ce u njoj biti ostvaren ideal cijelog naseg plekoji ste

Samo

mena, za

krv

lili;
i

Samo u njoj vi cete biti srecni slobodni gradani; Samo u njoj vi cete imati najsira ustavna prava; Samo u njoj vase ce blagostanje biti ostvareno; Samo cna moze da vas vrati sa teskih radova po
u sva bogatstva nasih ravnica, suma, jezera
i

svijetu

mora.

Pod barjak opceg ujedinjenja! Svi licni obziri trcba da obrazujte odbore, kuprestanu. Pristupite nasoj organi^zaciji Austro'-Ugarpite priloge za nasu bijednu bracu u Crnoj Qori skoj, stupajte u sto vecem broju zajedno s jugoslovenskim sos hra"kolovima u redove srpskih vitezova zajedno s njima brim saveznicimia oslobodimo nasa ognjista.
;

Pod barjak naseg

ujedinjenja!

Crnogorski odbor za narodno ujedinjenje.

93.

53.

Argentinski Jugosloveni Sjedinjenim

Drzavama.*
Bu
Gospodine poslanice!
e

s-A ires,

15.

aprila 1917-

Prigodom ulaska velikoga naroda Sjedinjenih Drzava na jugoslovensko popriste rata za pravo i opstanak civilizacije/ udTuzenje Jadran, koje u ovoj prestolnici predstavlja veliku. pan-americku organizaciju Jugoslovensku narodnu o6hrm\u, uzima sebi cast, da izrazi torn velikom poborniku slobode, kaki je vas narod, a posredovanjem vase ekscelencije, osjecaje svoga. duboke blagcdarncsti. udivljenja
i

V-as je veliki predsjednik prvi objavio

i

pred licem svijeta

plemeniti pravedni princiip prava svakoga naroda na opstanak, nezavisnost i samoodredenje.

Jugosloveni, to jest Srbi, Hrvati i Slovenci, koji se jos uvijek nalaze pcd tiranijom Austro-Ugarske, a koji su po krvi,. narodnim teznjama, kao i po neprekidnosti jeziku, tradicijama temelje ostvarenje svoga stonjihova teritorija jedan narcd Ijetnoga narodnoga ideala bas na torn principu, objavljenom s visine americkoga Kapitola po jednom od najdostojnijih naLincolnasljednika Washingtona
i

Na&e

je udivljenje

neograniceno pred uzvisenom zrtvom

Sjedinjenih Drzava, koje se odlucise proliti krv svoju i angazovati svoje mirno blagostanje, ne ocekujuci od toga druge nagrade, osim uvjerenja, da su izvrsile akt casti i duznost pra-vedncsti nasuprot jednom nesavjesnom licumjercu.

Bla)godarnost nase rase, jednom ujedinjene u jedan narod nezavisnu drzavu, bit ce vjecna spram naroda u slobodnu Sjedinjenih Drzava, kojem ce ona, kao i plemenitim narodima Sporazuma, dugovati svoj vaskrs i svoju 'buducnost.
i

gospodine poslanice, primiti nasu skromnu ali imajte dobrotu ubavijestiti vasu vladu i vas veliki narod o osjecajima, koji prozimaju spiam njega Jugoslovene na citavom saru zemaljskom, a kojih je udruzenje Jadran tek slaba ieka.
Izvolite,

iskrejiu

hvalu

Buenos-Aires,
Srediste

15.

aprila 1917.

Za Jadran",
Jugoslovenske narodne odbrane"
predsjedniic.

na juznom Atlantil<u:
I.

J.

Markovid,

Dujmovid,

tajnik.

Ovu je deklaraciju predao upravni odbor Jadrana'' poslaniku Sjedinjenih Drzava americkih g. E. J. Simsonu.
*

u Buenos- A iresuj
6.

Predsjednik Wilson navijestio

je

Njemackoj

dne

apr. rat.

-^4

54.

Deklaracija Jugoslovenskoga kluba *

Bee,
iidruzeni, izjavljuju,
30.

maja 1917.

Potpisani narodni zastupnici u Jugoslovenskom klubu da n-a temelju narodrioga nacela hrvatskoga drzavnoga prava zahtijevaju uiedinjenje svih zemalja u monanhiji, u kojinia zive Slovene!, Hrvati i Srbi, u jedno samostalno, od svakcga gospodstva tudih naroda slobodno i na demokratskoj podlozi osncvano drzavno tijelo, pod zezlom Habsbursko-lorenske dinastije, te te se sa svom snagom zauzeti za ostvarenje ovoga zahtjeva svoga jednog te istog naroda.
i

ovim
Been,

pridrzajem
30.

potpisani

ce

ucestvovati

radu

Parlamenta.

U
Dr.

maja

1917.
Dr.
j

Koroec.
1
,

M
i

Laginja.

Dr Karl V e r t o v s e k, V e k o s a v S p n c c, Dr O t ok a r R y b a f Dr. Vladimir Ravnihar, Eugen Jare,

i

Don Ivo Prodan, Janez Hladnik, Franz Pisek,

Ivan R o s k a r, J o s p G o s t n c a r, M h a e B r e c c, s Dr L o v r o P o g a c n k, Dr p vitez P o g a c n k, MelkoCingrija, DrA. Gregorcic, DrJanezKrek,

i

i'

Dr.

S e s a r d c, Dr. F. J a n k o v c. Dr. Sustersic, Fon, Dr A- D u 1 i b i c, Dr B e n k o vi c, J u r a j B a n k i n i, Dr I V c e V c, Dr. A. T r e s c-P a v c i c, F- D e m s a r, Prof. J. V. P e r i c, Dr. J o s p S m o d 1 a k a, Ft. J a k 1 c.^
i i

55.

Deklaracija Starceviceve

stranke prava.**
Zagreb,
5.

juna 1917.

Starceviceva stranka prava drzi, da ]e povodom odlucne u koju je stupio ovaj svjetski rat^ a napose povodom inicijative, sto ju je dalo Njegovo Velicaestvo krali Karlo i njegov
faze,
* Ovu je izjavu procitao u carevinskom vijecu u Becu dne 30. maja 1917, predsjednik kluba Dr. Anton Korosec. Od sada dalje postade ona temelj cjelokupne politike Hrvata, Slovenaca i Srba unutar granica bivse Habsburske monarhije. Njoj su se odazvale pojedine korporacije, crkovne i svjetovne. opcine, gradovi, izborni kotari, pace i citave pokrajine. Od tih nebrojenih odziva ja sam uvrstio u ovu knjigu tek one, koje sam drzao osobito vaznim ili znafajnim.
^

Naknadno

jos

su
i

potpisali

ovu deklaraciju
usta zastupnika

zastupnici:

Povse,

Dr.

Mandic, Dr. Grafenauer

**

Dr. Gregorin.
i

Dana u hrvatskom saboru na

predsjednika stranke,

Dr.

Ante Pavelida.

95
ministar za vanjske poslove^ za sto skorije postignuce casnoga mira, kao sto i povodom najnovijih izjava u carevinskom vije(5u,

duzna

fejaviti

ovo:
je

Pravo samoopredjeljenja svakoga naroda temeljna

sao, sto se jaice

mi-

ikada prije stala isticati i naglasivati bas za ovoga svjetskoga rata, prozimajuci dusu sviju naroda bez obzira na to, kojoj ratujucoj skupini oni pnpadaju. Ta misao bit ce osnovkom konacnog uredivanja medunarodnih odnosaja nakon ovoga rata. Polazeci s toga^stanovista, Starceviceva stranka prava pod casnim mirom* razumijeva onakav mir, koji ce pravednim nacinom garantirati svim narodima evropske kulturne zajednice Slobodan, samostalan razvitak njihova najodnog bitka i omogucivati im plemenitu medusobnu utakmicu na podrucju blagostanja opce Ijudske civilizacije. Starceviceva stranka prava drzi, da je bitnim neotklonivim uvjetom za postignuce te svrhe, preuredenje monarhije Habsburga na ix>dlozi potpune ravnopravncsti svih njezinih naroda, uz poli
i i

nego

svema&nje iskljucenje hegemonije gospodstva jednoga naroda nad drugim. Taj zahtjev za potpunom ravnopravnoscu svih naroda u monarliiji Habsburga dobio je pojacano svoje znamenovanje onim casom, kad je demokratski duh iz velike prosvijetljene Rusije poceo neodoljivom snagom kriliti svoja krila po ostalim zemljama Evrope.
i
i

Starceviceva stranka prava radosmo pozdravlja jedinstvenu izjavu danu 30. svibnja .1917- u carevinskom vijecu u ime zastupnika u JugoslavenskoTn klubu u Becu, kojom' oni
zahtijevaju na temelju modernoga narodnoga nacela i histo^ rijskoga drzavnoga prava hrvatskoga drzavo-pravno upravno sjedinjenje sviii onih zemalja monarliije, u kojima /ivu Hrvati, Slovenci i Srbi, u jedno samostalno, od svakoga j^cspodstva tudih naroda slobodno na demokratskoj osnovci osnovano drzavno tijelo, ter naglasuje, da je taj zahtjev osnovkom svega njezinai zivota i djelovanja od njezina postanka do danas. Stoga ona pozivlje cijeli hrvatski narod, da ju u ovom odlucnom casu podupre u njezinu nastcjanju, isticuci pri torn, da ona to ne smatra svojtim stranackim, vec opce nairodniim poslom. Napose obraca se Starceviceva stranka prava na ovaj sabor, pozivajuci sve stranke njegove, da se, napustivsi svaku sitni,cavost i malodusnost, nadu jedne
i i

Li

iskrenom
i

li

nepopustljivom radu za velike ideale narodne

slobode

ujedinjenja.

Starceviceva stranka prava, stojeci na stanovistu narodnoga jedinstva Hrvata, Slovenaca Srba, pozivlje narocito Srbe, drzaivljane kraljevine Hrvatske, da se po primjeru zastupnika JugoSlovenskoga kluba pnikljuce njezinu stanovistu, ter da zajedno sa Hrvatiraa i Slovencima porade za
i
1

Grof

kar

Czern

n.

96

svega slovenskoga juga monarhije Habsburga m posebno drzavno tijelo, na ostiovu narodnoga nacela i historijskoga drzavnoga prava kTaljevine Hrvatske. Starceviceva stranka prava odobrava staiioviste zapoljiackoga, sto su ga zauzeli u svostupnika naroda ceskoga jim najnovijim izjavama, danim u carevinskom viiecu, izrazujuci tiim povodom bratskim narodimai ceskom i poljackomu svoje udivljenje svoje simpatije, a zaili tjesnogrudnost njemackih naroidnih stranaka carevinskoga vijeca, koje su se stavile na stanoviste protivno narodniiim i historickim pravimadrugii'h naroda, uskracujuci drugima, sto traze za sebe, cime one ne unaprediiju ni interese monarhije, ni interese dinastije.U savezu sa ovom izjavom, Starceviceva stranlca prava. trazi uvedenje sveopceg, izravnog, jednakog, tajnog prava glasa sa zastitom mamjina, uvjerena, da 6e jedirioi tim putem doci do izrazaja prava narodna volja, koja zahtijeva preuredenje monarhije na temelju ravnopravnosti svih naroda
sjedinjenje
i

deimokratskih nacela.
Dr. A.

Franjo

Pavelid, Dr. ^ivko PetriCid, Kempf, Ivan Kovadevid, Dr. Petar Majer, Cezar Aka5id, Ivatt^ pi. Kufrin, PerSid i Dragutin pi. Hrvoj.
i

(Burnoidugotrjno pljeskanje
n a
1 j

2ivio<^

e V

c 1)

56.

Krfska deklaracija od 20.

DEKLARACIJA
(I

(7.) jula

1917*

a V a)
i

konferenciji clanova proslog koalicijonog i sadanjeg: predstavnika Jugoslovenskog Kabineta ^Kraljevine Srbije Odbora sa sedistem u Londonu, kojii su do sada paralelno

Na

uz saradnju predsednika Narodne skupstine, izmenjane su mtisli o svima pitanjiimia, koja su skopcana sa buducim zajednickim drzavnim zivotom Srba, Hrvata Slovenaca.
radili,

a u prisustvu

prilikom mozemo konstatovati, kcnferencije i ovoga puta vlad'ala jeid^odusnost u svima pitanjima buduceg zajednickog drza\'-

Srecni smo, sto

ovom

da

je

medu clanovima

nog
i

zivotia.

Pre svega, predstiavnici Srba, Hrvata i Slovenaca ponova najodsudnije naglasavaju, da je ovaj nas troimeni narod jedan
kraju.

* Uporedi o torn vaznom aktu komentar Dr. Ante Trumbica, na ove knjige.

97
isii

pisanom, po osecajima po krvi, po jeziku govornom svoga jedmstv-a, po kcntinuiteitu d celini tedtorije, na kojoj nepodvojeno zivi, po zajednickim zivotnim interesima svcga nasvestranog- razvitka svoga moralnog cionalnog opstjanka
i
i

ina'terijalnog zivcta.

Ideja o
gasila,

ma
i

da

njegovom nacionalnom jedinstvu nikada se nije fiizicka, nacionalnog mu neje sva moc. umna
i

prijatelja bila

slobode

upravljena protivu njegovog jed'instva, njegove Bio je podvojen u vise drnacion'alnog opstatika.

zava, a u samoj Austro-Ugarskoj izdeljen, ne na tri plemenska imena, nego na jedanaest pokrajinskih upTava i trinaest zakonodavstva. Osecaj njegovog nacionalnog jedinstva i duh za slobodom i nezavisnoscu, odrzavali su ga u neprekidnim vekovnim borbama, na istoku sa Turcima, a na zapadu sa Nemcima i sa Madzarima.
nije
i od zapadnog neprijatelja, on cd istocnog obezbediti svoje narodno i drzavno jedinstvo, svoju slobodu svoju nezavisnost, jer i na zapa-du njegovom \iadao je protivu njega surovi princip sila nad pravom.

Brojno

slabiji

mogao sam
i

Ali je nas

svojoj borbiRusiji,

narod docekao cas,' kad nije vise usamljen u nametnuo je nemacki militarizam sloFrancuskoj Engleskoj za odbranii njihove casti

Borba koju
i
i

nezavisnosti malih drzava, pretvorila se u slobode borbu za slobodu sveta, za pobedu prava nad silom. Svi narodi, koji Ijube slobodu nezavisnost, udruzili su se da se zajednicki brane, da po cenu svih zrtava spasu civil'izaciju i slobodu, da stvore nov medunarodni poredak, zasnovan na pravdi i silobodi svakoga narod-a da se sam opredeljuje sam osniva svoj drzavni i nezavisni zivot, te da se na taj nacin zasnuje nov, rairan i trajan period razvitk-a i napretka covecanstva, obezbedi svet za vecita vremena od ovakve kiatastrofe, sto je prouzrokova osvajacka zed nemackog imipe-

bode,

rijajizma.

Plemenitoi Francuskoj, koja je prcklamovala princip slobode naroda, slcbodoumnoj Engleskoj, pTidruzise se velika Americka Republika nova slobodn-a demokratska Rusija, da u svojim manifestima objave pobedu slobode i demokratije, kao glavni cilj rata, a nacelo slobodnog samoopreddjenja naroda, kao osnovni princip uovoga medunarodnog poretka.
i

Nas troimeni narod, koji je najvise stradao od grube sile nepravde, koji je za svoje pravo slobodnog samoopredeljenja podneo najvece zrtve, prihvatio je sa odusevljenjem taj uzviseni princip kao glavni cilj ove strasne borbe, u koju je gurnulo ceo svet nepostovanje prava samoopredeljenja naroda.
i

1 autorizovani predstavnlci Srba, Hrvata i Slovenaca, konstatujuci da je jedini i neodstupni zaihtev nasega naroda, zahtev koji on postavlja na osnovu nacela slobodnog samo-

9S
opredeljenja narada, da bude potpuno osloboden svakog tuujedinjen u jednoj slobodnoj, nacionalnoj i dinskog ropstva nezavisnoj drzavi, slozili su se, da ta njihova zajednicka drzavia bude zasnovana na ovim modernim i demokratskira principima:
i

1. Drzava Srba, Hrvata i Slovetiaca, poznatih i pod imeJuznih Slovena ili Jugoslovena, bit ce slobodna, nezavisna Kraljevina s jedinstvenom teritorijom i jedinstvenim drzavIjanstvom. Ona ce biti ustavna, demokratska i parlamentarna monarhija na celu sa dinastijom KaradoTdevica, koja je dala dokaza, da se s idejama osecaaima ne dvoji od naroda i da stavlja narodnu slobodu i volju vrh svega.

nom

'i

2.
i

Drzava ova zvat 6e

1

se:

K r al
:

vata S o V e n Slovenaca.
1

ac

a,

a vladalac

e v ina Srb a, HrKralj Srba, Hrvata

j

Ona ce imati jedan drzavni grb, jednu drzavnu zajednu krunu- Ovi dTzavni emblemi bit ce sastavljeni iz nasiii sadanjih posebnih emblema. Drzavna celina obelezavat ce se drzavnim grbom i drzavnom zastavom.
3.
i

stavu

Drzavna zastava, kao simbol svima najdlestvima Kraljevine.

i

jedinstva, isticat ce se

na

slovena^cka, rav4. Posebne zastave, srpska, hrvatska slobodna upotreblj-avati u nopravne su i mogu se istioati svima pdlikama- I grbovi posebni mogu se isto tako upotrebljavati slobodno u svima prilikama.
i

5. Sva tri nairodna imena: Srbi, Hrvati i Slovemci, potpuno su ravnopravna na celoj teritoriji Kraljevine, svako ih
i

moze slobodno
i

upotrebljavati u svima prilikama javnog zivota

(5irilica

kod svih
6.

vlasti.

Obe

azbuke,
i

latinica,

takoder

su

potpuno

ravnopravne
teritoriji

svako

ih

slobodno

moze

upotrebljavati na celoj

Kraljevine. Sve drzavne i samoupravne vlasti duzne su i u pravu upotrebljavati i jednu i drugu azbuku, saobrazavajuci se u tome zelji gradana. 7. Sve priznate veroispovesti vrsit ce se slobodno i javno. Pravoslavna, Rimokatolicka i Muhamedanska veroispovest, koje Su po broju sledbenika najjace u nasem narodu, bit 6e jed-

ravnopravne prema drzavi. Na osnovu ovih principa zakonodavac ce se starati, da se proSuva i odrzava konfesionalni mir, koji odgovara duhu Slosti celokupnog naseg naroda. 8. Kalendar treba sto skorije izjednaciti. Slovenaca obu9. Teritorija Kraljevine Srba, Hrvata narod u troimeni kojoj. zivi nas teritoriju, na svu onu hvata ona se bez povrede zivotnih kompaktnoj i neprekidnoj masi, interesa celine ne bi smela krnjiti.
nake
i i
i

99

:2eli,

zato on, svesno i odlucno, iskljucuje svako delimicno resenje svoga narodnog oslobodenja i ujedinjenja. Nas narod postavlja kao iednu nerazdvojnu celinu problem svoga oslobodenja od Austro-Ugarske i njegovog ujedinjenja sa Srbijom i Crnom Gorom u jednu drzavu.
i

Nas narod ne trazi da se sav, kao jedna

nista

tude;

on trazi samo svoje

ujedini.
I

celina, oslobodi

Po nacelu slobodncg narodnog samoopredeljenja ni jedan deo ove celine ne moze se pravilno odvojiti prisajediniti drugoj kojoj drzavi bez pristanka samoga naroda.
i

ID. Jadransko More, u interesu slobode i ravnopravnosti svih naroda, bit ce slobodno i otvoreno svima i sv'akome.
12. Svi gradani (drzavljani) na celoj teritoriji jednaki su ravnopravni prema drzavi i pred zakonom.

13. Izborno pravo za izbor narcdnih, poslanika za NaTodno Predstavnistvo, kao izborno pravo za opstine druge upravne jedinice, jednako je opste, vrsit ce se neposrednim i
i

tajnim glasanjem po opstinama.

14. Ustav, koji ce posle zakljucenja mira doneti Ustavotvorna Skupstina, izabrana na osnovi opsteg i jednakog, neposrednog i tajnog prava glasa, bit ce osnova celom drzavnom livotiu, izvoT i utoka svih vlasti prava, i po njemu 6e se uredivati celokupni drzavni zivot.
i

Ustav ce dati narodu mogucnost da razvija svoje po5ebne energije u samoupravnim jedinicama, obelezenim prirodnim, socijalnim ekonomskim prilikama.
i i

Ustav se ima primiti n

celini,

u Ustavotvornoj Skupstini,

irojno kvalifikovanom veoinom.

I Ustav i drugi zakoni, koje bude donela Ustavotvorna Skupstina, stupaju u zivot kada ih Kralj sankcionise.

Tako ujedinjeni narod Srba, Hrvata Slovenaca sastavljao drzavu, koja bi brojala oko 12 miliona drzavljana. Ona bi bila garantija narcdne nezavisnosti i svestranog narodnog kulturnog napretka, jak bedem protiv germanskog nadiranja, nerazlucni saveznik svih onih kulturnih naroda i drzava, koje su istakle princip prava i slobode naroda i princip medunarodne pravde, dostojan clan nove medunarodne zajednice.
i

bi

Dano na Krfu
Dr.

7.

(20) jula 1917. godine.

Predsednik Ministarskog Saveta:

Prcdsednik Jugoslovenskog Odbora:

Ante Trumbid.

Nik. P, PaSid.
Ministar Inostr. Dela Kraljevine Srbije.

100
57.

Deklaracija

crnogorskog
ujedinjenje.

odbora za nan.
augusta
(29. jula) 1917.

P
'

a r

z, 1 1.

Crncgorski odbor za narodmo ujedinjenje, svjestan svojib, nacionalnih duznosti onih amaneta istorijske Crne Gore, koji su oliceni u njegovoj neprekidnoj borbi za narodno oslobodenje i ujedinjenje:
i

nalazeci, da Crna Gora ovim ratom zavrsuje svoju ulogu kao zasebna srpska drzava da joj, kao takvoj, dosljedno svemu, predstoji samo ulazak u Kraljevinu Srba, Hrvata
i
i

Slovenaca,
priiivata u cjelini deklaraiciju predsjediiika kr. srpske vlade, g. Nikcle Pasica, predsjednika Jugoslovenskog odbora, g. Dra- Ante Trumbica, ovlasceno dcnesenu po jednodusnom sporazumu 7. (20.) jula 1917. na Krfu.
i

Potpuno solidaraoi sa Krfskom deklaracijom, a uvjeren da i'zrazava zelje srpskoga naroda u Grnoj Gori, Crnogorski odbor za nar. ujedinj.enje produzit ce rad na ujedinjenju Srba, Hrvata i Slovenaca.

Paris,
predasnji

29. jula (11.

augusta) 1917-

Predsjednik.
ministar

Andri|a Radovi^,
ministar
spoljnih

predsjednik

poslova

predasnji

cla

drzavnog

savjela.

C
Janko Spasojevid,
nar. poslanik, pred. min.

a n
i

Milo Ivanovid,.
clan oblasnog suda,

pravde

pred. clan velikoga suda.

l^i^^ Pitelji(^,
pubiidsta.

Danilo Gatalo,
pred. min. vojni, inspektor min. vojnog i gl. intendant crnogprske vojske.

Jovan DurakOVid^
nar. poslanik.

58.

Crnogorski odbor prihvaca Krfsku

Deklaracilu.*^
Paris,
14.
(1.)

augusta 1917.

Gospodine predsjednice, Znamenita deklaracija o ujedinjenju naroda, donesena na Krfu 7. (20.) jula tek.
*

nasega

troimenog:

godine,. a sankcioni-

Ova

ie

izjava

upucena gg. N. Pasicu

Dr. Trumbidu*.

101

\sana potpisom Vasim i potplsom predsjednika Jugcslovenskcg Ante Trumbica, ucinila je i na Crncgorski kamiteta, g. odbor za uarodno ujedinjenje utisak, da je odista vec kucnuo vjekovni napori nacije i kad ce oas, kad ce biti krunisani sloboda, koju je i Crna Qora krcz vijekove branila i manifestovala. triumfirati nad slomljenim neprijateljem.

Dm

Cnicgorski odbor za narodno ujedinjenje, uvjeren da napredak Crne Gore lezi iskljucivo u ujedinjenju sa spas Srbijom i ostalim dijelovima nasega naroda, smatra za duznost, da u ime naroda Crne Qore kaze svoju rijec povcdom Krfske deklaracije. To smatra za duznost u toliko vise, sto su kralj Nikola i njegova vlada ostali zasebno pred ovim znacajnim aktom, a sto je Narodnoj Skupstini Crne Qore i vojsci, kojie su
i

zlocinacki neprijatelju predate,

onemoguceno da

sudjeluju

ovom sudbonosnom

pitanju.

Usvajajucj u cijeiosti Krfsku deklaraciju, Crnogorski odbor za narodno ujedinjienje na sjednici od 29. juLa (11. augusta),

pribavivsi misljenja

jednoglasno ovu deklaraciju, koju Yarn imam oast u

uputiti.^

svojih cdsutnih clanova, donio je prilogu

Molim Vas, gospodine predsjednice, da

:iivjerenje

izvolite

primiti

moga

osobitog pcstovanjaPredsjednik

Crnogorskog odbora^a narodno ujedinjenje

Andrija Radovid.

59.

Trscanski Slovenci

Hrvali

protiv tali-

janskih aspiracija *
T
r s
t,

28.

augusta 1917.

Z ozirom na pogajanja, ki se glasom (Casnikarskih vesti ^rsijo med srbskim ministrskim predsednikom Pasicem in itaIjansko vlado v svrho, da se doseze sporazum gled^ obojestranskih aspiracij na avstrijsko Primorje in na Dalmacijo, skleniii so Jugoslovani, zbrani dne 28. augusta 1917. 1. v Trstu na izredn^.m obcnem zboru politicnega drustva Edinost, po zaslisanju pcrocila drz. posl. za V. volilni okraj trzaski, dr R y b a f a, tale
1

Gl. gore br. 57.

str.

100.

Predlozio na velikoj skupstini Dr. Otokar Rybaf, Trst, 28. aug. 1917. ^ Skupstinu je sazvalo slov. politicno drustvo Edinost*. Skupstinu otvorio je predsjednik Dr. josip Wilfan. Glavni govornik bio ^e Dr. Otok, Rybaf.

102

PROTEST;
Vsako razpolaganje
z

ozemljem

Dalnraciie

avstrij.-

skega Primorja, obstojecega iz mejne grof ije Gorisko-Qradiscanske, neposrednega mestai trzaskega in mejne grofije istrske^ brez sodelovanja in proti volji ogromne vecine prebivalstva teh poki-ajin nasprotuje pravici do samoodlocevanja narodov, oznaceni od ententnih vlasti ravno glede maliii narodov kot glavni
vojni
cilj.

pokrajin k italijanskemu kraljestvu bi pomenjalo tudi krvavo krsenje narodnega nacela, kajti izvzemsi furlansko ravnino ob desnem bregu Soce do Krmina in nekaj na pol poitaljancenih mest na obali, so vse te pokrajine obljudene izkljucno le po slovanskein prebivalstvu, ki tvori tudi v Trsta samem zlasti po v njegovi okolici, edini, v resnici domaci avtokton! element, a v Dalmaciji predstavlja 98 odstotkov vsega prePriklopljenje teh
bivalstva.

V gospodarskem oziru bi odtrganje teh pokrajin imelo za posledico odrezanje cisto slovanskega zaledja od dohoda do morja, ki bi spravilo celo Jugoslovanstvo pod gospodarsko nadvladje kraljevine Italije in bi moralo v najkraj&em casu izzvati najhiijsi odpor in nove vojne komplikacije. V Trstu zbrani Jugoslovani, stojec neomajno na staliSCu deklaracije Jugoslovanskega kluba* v dunajski poslanski zbornici od 30. maja 1917., protestuj,ejo zalo najslovesnejse proti predrznitm italjanskim aspiracijam na prej omenjene jugoslovanske dezele in proti vsakemu samovoljnemu odlccevanju o usodi teh dezela, zlasti pa proti temu, da bi se tudi ena sanja ped jugoslovanskega ozemlja zrtvovala italijanski pohlepnosti.

60.

Izjava

voda Slovenaca.
Ljubljana,
15-

septembra 19171

1. Podpisani zastopniki Slovencev izjavljaimo, da se solidarno pridruzuiemo drzavnopravni deklaraciji jugoslovanskega klubai z dne 30. maja t- 1. Po nasem zivem prepricanju je bodocnost habsburske monarhije mogojca le na nacelu resnicne svobode narodov, a bodocnost nasega naroda le na na5elu zdruzenja Slovencev, Hrvatov in Srbov, ki prebivajo v nasi monarhiji. Oboje, svobodo in edinstvo pa more naSemu narodu zagotoviti in ohraniti le samostojna na na5elu samoodlocidbe narodov zgrajena jugoslovanska drzava pod zezlom habsburske dinastije. Zato zahtevamo, da se cimpreje izvede to edinstvo in se tern oziru zaupljivo zanasamo na ocetovsko naklonjenost noisitelja habsburske krone, ki je v kratki dobi svojega via-

lOS
tolikokrat posvedocil svojo pravicnost

<lanja

nasproti svojira

na)rodom.
2.

Benedikta XV.

Pravtako se skupno pridruzujemo mirovni zelji papeza Ce drzave sprejmejo za podlago mirovnih do-

?:ovorov misli, zacrtane v njegovi noti, tedaj smo prepricani, da se bo skoraj med narode vrnil mir in da bo ta mir res trajen Vojska je pa tudi in blagonosen v sreco narodov in drzav. jasno pokazala, da mora mesto sile slopiti pravica. Ideje o razorozenju, o svobodi morja, o razsodiscih, o pravicnostt nasproti teznjam narodov, so zmozne zapoceti novo dobo clovestva, ko narodi ne bodo vec tekmovali v politiki sovraztva in teiiniki oborozevanja, marvec v mirnem delu za pravi kulObenem hvalezno pozdravliamo resno prizaturni napredek. devanje nasega vladanja, ki vse meri na to, da bi se cimpreje koncalo to strasno klanje in bi pozet zasijala narodom zlata zarja miru in lepse bodocnosti.

V L

ub

1 j

a n

i,

dne

15.

septembra 1917.
'
';

Dr. Anton Bonaventura Jeglic

knezoskof Ijubljanski.
Prelat Andrej KaJan stolni kanonik.

Dr. Josip Gruden stolni kanonik.

Za Slovenskoljudsko stranko:
Dr. Ivan Sustersic

Za Narodn
Dr. Ivan Tavcar

o-n

apredno
a v.

strankO':
Dr. Karel TriUer

Za Slov.
Franc Vidic

kat-

del

em okr a c i[o:
Anton Znidarsi^

Mihael Moskerc

61.

Izjava klerikalne grupe bosansko-hercego-

vackih katolika.
Sarajevo,
I.

17.

novembra

1917.

Zalitijevamo rjesenje drzavo-pravnoga pitanja na jugu monarhije u hrvatskom smislu, na temelju hrvatskoga drzavr noga prava te uz neoskvrnjeno ocuvanje hrvatske narodne drzavne individualnosti.
i

IL

Zahtijevamo sjedinjenje onih zemalja, na koje se hrvatsko drzavno pravo proteze, naime: Hrvatske, Slavonije, Dalma-

104

Hercegovine te hrvatske Istre u jedno politicko autonomno s Habsburskomi monarhijom kao s cjelinom nerazdruzivo spcjeno drzavno tijelo.
cije,
i

Bosne

financijalno

III.

Drzimo svojom duznoscu u prvom redu

viastitu, sa svih strana tesko
i

obraniti

svoju

ugrozenu narodnu drzavnu individualnost. Rado cemo ipak pomoci bracr Slovencima u njihovoj borbi za samoodrzianje u njihovom nastojanju radu cko toga, da se s nama sjedine.
i i

IV.

Vidimo u jakoj Habsbiirskoj monarhiji najbolji stit proti svojim historijskim neprijateljima, koji lakomo pruzaju ruke za hrvatskim teritorijem. Ostat cemo kod svoje tradicionalne vjernosti vladaru i drzavi, ali zahtijevamo, da se drzavopravno pitanje na jugu monarhije rijesi u STnislu tocaka I. i II., i da drzava napusti kobnu politiku od zadnjih pedeset godina protiv Hrvata, politiku koja je stetna i hrvatsl^om narodu i drzavi samoj, jer mora voditi do kriza katastrofa, kao godine 1908.,
.

1912.

1914,
16.

Sarajevo,

studenoga 1917.

t
u ime
svoje
i
i

Josip,^

nadbiskup Vrhbosanski

u ime pedeset

jednoga odlicnoga gradana

iz

iz

Sarajeva

prcvincije, koji sada potpisa objelodaniti ne mogu.

shvatljivih

razlcga

svojih

62.

Deklaracija

Hrvata Bosne
Sarajevo,

Hercegovine.
ncvembra
1917.

26.

U Hrvat.skom dnevniku izasla je 20- studenoga izjava uperena protiv poznate svibanjske deklaracije juznoslovenskoga kluba, sto na temelju hrvaitskoga drzavnoga prava samoodredenja naroda trazi ujedinjenje svih zemalja nase moSrbi, u nezavisnu narhije, u kojima cbitavaju Slcvenci, lirvati od tudinskoga gospodstva slobodnu drzavu pod zezlom Habsburske dinastije.
i
i

Da odbijemo od sebe svaku sumnju, izjavljujemo, da stojimo nepokolebljivo na stanovistu juznoslovenske deklaracije, koja je jasni izrazaj narodne vclje i naglasujemo ponovno, kao
Dr. Josip Stadler.

1105
-svijesni

Hrvati, nase pristajanje uz svibanjsku osudujemo svako cijepanje narodne snage.

deklaraciju, a

U
Hrv.

Sarajevu dne

26.

studenoga 1917.

Bekavac Mato, zupnik, Benkovid Ambrozije, bivsi urednik Dnev.", Cankar Karlo, nadbiskupski tajnik, Crvenkovid
posjednik
i

Ljubomir,
kapelan,
fra

trgovac

iz

Varesa,

Dr.

gradski Ijecnik,

Celik Dragutin,

upravitelj zupe,

Cabrajid Luka, DujtnuSid Ante,

bogoslovije,

Gali(^

Ljubomir,

predsjednik

franjevacke

Gavrid
kateheta,

Ilija, bivsi urednik

wHrv. Dn.", Jelavid Vjekoslav, Dr.

Jelinovid Ivan,
trgovac
i

odvjetnik, Nedid Marko, kateheta, PuSid Danijel, RadoSevid Franjo, veletrzac, Subai<^, veleposjednik iz Bugojna, Dr. Sunarid Joso, potpredsjednik bos. sabora
i

drugih 43 gradana,

koji

ne zele sada

izaci

potpisima

u javnosti-

63.

Deklaracija oporbenih

hrvatskih

srpskih

zastupnika.
Zagreb,
3.

decembra

1917.

Prigodcm mirovne ponude danasnje revoluciotiarne ruske vlade, kako je ona izdana u Carskom Selu dne 28. novembra, a kojom se ona obraca na sve vlade, sve slojeve, sve stranke ratujucih s upitom, jesu li pripravni stupiti u pregovore o primirju i opcem mini, izjavljiiju potpisani zastupnici lirvatskoga sabora, da su pripravni pozdraviti svaki korak, koji moze fakticki dovesti do trajncga mira medu svim narodima.

Tom prilikom smiatramo svoJom zahtjev citavoga nasega naroda, koji

sanioodredenja naroda energicno zahtijeva, da miir, koji ce uciniti kraj strabctama ovoga rata, treba da bude demiokratican mir, mir koji ce garantovati svim narodima, a tako Slovenaca, potpunu slojedinstvenomu narodu Hrvata, Srba bodii drzavncga, kulturnoga gospodarskoga zivota napretka.
i

duznoscu, da izjavimo
upiruci se na pravo

Zagrebu

3.

decembra

1917.

Cezar Akadid, Dr. Srdan Budisavljevid, Marko DoSen, Dr. Dragutin pi. Hrvoj, Vojislav Kempf, Ivan KovaCevid. Franjo pi. Kufrin, Dr. Petar Majer, Dr. Ante PetriCid, Valerijan Pribidevid.

106
64.

Jugoslovenski

odbor predsjed. Wilsonu.*"

Paris,
9.

decembra

1917.

Jugoslovenski odboT pozdravlja radosdu i neizmjernim odusevljenjem odluku, sto ju je prihvatio Kongres na osnovi

Vasega predloga.^
Jugoslovenski odbor predstavlja s jedne strane sedam milijuna Srba, Hrvata i Slovenaca, same Jugoslovene iste rase i krvi, koji su jos pod jarmiom Habsburgovaca, a s druge strane milijun i po Jugoslovena, nastanjenih u obim Amerikama i britskim dominionima, no poglavito u Sjedinjenim DrzavamaNas narod, koji cini koonpaktno pucajistvo juznih krajeva Austro-Ugarske, od Dunava do Jadrana, hoce da se oslobodi Austro-Ugarske, u kojoj ga drzi u ropstvu autokracija Habsburgovaca, podupirana sredovjecnom feudalnom aristokracijom njemackom i madzarskom. Onako kako je re5eno u politickoj deklaraciji od prosloga 20. jula, redigovanoj na konferenciji odrzanoj na Krfu, iizmedu kraljevske srpske vlade i Jugoslovenskoga odbora, mi zelimo da budemo ujedinjeni u jednu demokratsku i ustavnu drzavu sa Srbijom i Crnom Gorom, koje
'

su napucene narodom iste rase, istoga jezika, istih moralnih i ekonomskih interesa.
12 milijuna dusa

istih

osjecaja,

Ujedinjena drzava Srba, Hrvata 1 Slovenaca brojit 6e i bit ce dovoljno jaka, da sprijeci sve budude navale njemackoga imperijalizma na Balkan, s kojim je AustroUgarska povezala svoju sudbinu i protiv kojega je kao protiv najvece opasnosti po mir Ijudsku slobodu usla Amerika u rat svojom vlastitom inicijativom i bez ikakvoga licnog interesai

Amerika moze da bude uvjerena, da 6e na narod, koji se nalazi pod austro-ugarskim jarmom, primiti na svom zemIjistu americke cete kao svoje branice i osloboditelje.

Dubokim ganucem, gospodine predsjedni5e, mi Vami zahvaljujemo u ime nasega naroda za sve ono, to ste u vasoj poruci izrekli o oslobodenju potla^enih naroda Austro-Ugarske, a koje se moze ostvariti jedino onda, ako ovi narodi, a medu njima i nas, budu ocijepljeni od autokratske drzave. Za ovo sve se oslobodenje bori herojska srpska vojska, a s njome divizije jugoslovenskih dobrovoljaca. Mi smo srecni i ponosni^ da ce odsada nase cete polaziti u boj u potpunom bratstvu, rame uz rame, sa sjajnim cetama zvjezdanoga barjaka, a za slobodu naroda, malih kao i velikih, i za budu(^e dobro ditavoga oovjecanstva.
i

predsjednik Dr.
*
1

Za Jugoslovenski odbor Ante Trumbid.

Driava Austro-Ugarskoj dne 7

Prevod

angles koga.
rata

To

jest

navjestenje

Sjedinjenih

dec.

1917.

107
65.

Izjava bosanskih Franjevaca.

Sarajevo,

21.

decembra

1917.

Mi smo Franjevci starodrevne redo-drzave Bqsne Sre)rne narad, koji je nasoi duhovnoj brizi ios u XIV. stoljeCu )vjeren, kroz stoljeca ne samo nebeskim otajstvima pitali, u

vjerske ga i svjetske istine upucivali, nego i na njegov koliko drustveni toliko politicki razvoj eminentno uplivali. No vas nas politicki rad tamo od propasti nase dcmace vladacke dinastije,, kao i nasega kraljevstva, moze se svesti na ove tocke: da se oslobodimo tudinske vlasti i da dodemo pod zezlo onih vladara, i pod kojima su se nalazila nasa i po po govoru braca To svjedoce nase spomenice na becke s onu stranu Save. cesare, nase pjesme i povijest ratovanja cara Leopolda I. i Josipa II. s Osmanlijama, kao i nase izjave prigodom Kongresa evropskih velesila u Berlinu god- 1878. 2aliboze nae se zelje nase nastojanje ni Berlinskim Kongresom, ni utjelovljenjem i Bosne i Hercegovine Austro-Ugarskoj monarhiji 1908. ne ostvarise i narod pretrpi koliko u svome gospodarstvenome,. toliko opet u drustvenome i prosvjetnome pcgledu neizmjernu stetu. Odatle se na koncu izleze i savremeni svjetski rat, koji dnevno ne samo da kosi nebrojene zivote u cvijetu njihove mladosti, nego se prijeti opstanku svih svjetskih gospodarstvenih i prosvietnih tecevina. I tako kao da je to prestrasilo i najvece duhove te se od dulje vremena zivo radi na tome, kako da se. pronade baza trajnome svjetskome miru. U jeku ovih komibinacija raspalio se je ponovno stari i prirodni zar na citavome gotovo Slovenskome Jugu, da se ujedine Hrvati, Slovenci i

km

Mi smo sve do danas sutjeli: mislili smo, da je svjetski svakoga dovoljno poucio o ovoj prijekoj nuzdi. Ali od neko> doba pocela.se je na stalnim stranama ponovno javljati sve veca oporba, koja je, da ponovno sprijeci ovaj prirodni zahtjev, pccela nasu sutnju u Bosni zlorabiti, naglasujuci, kako autohtoni zivalj u Bosni nije za gore naglaSeno nuzno ujedinjenje. Stoga nize potpisani smatraju se i pred Bogom pred drzavom pred narodom duzni ocitovati, kako bi ujedinjenje Juznih Slovena: Hrvata, Slovenaca Srba, bilo najcvrsca baza, koliko za trajan mir procvat Habsburske monarhije, toliko opet za razvoj gore naglasenih plemena u gospodarstvenome, drustvenome prosvjetnom pcgledu. Radi toga se odvazno izrazujemo sclidarnim s jedne strane s Jugoslovenskim kluboim! u Becu, a s druge s njegovom deklaracijom od 30. svibnja
Srbi.
rat
i
i

tekude godine 1917.

Pisano
6 potpisa.

potpisano u Sarajevu 21. prosinca 1917.

Slijedi

Potpisano u

Visokoni,

21. prosinca 1917, (Slijedi 15 potpisa)-

108

66.

Izjava hercegovackih Franjevaca.

Hercegovina,

krajem 1917.

pocetkom

1918.

Hercegovacki Franjevci, kao stcljetni cuvari hrvatskoga imena u Hercegovini, izjavljuju slijedece sa svojim tesko iskusanim narodom: S velikom zahvalnoscu pozdravljamo mirovnu pri1. pravnost nasega kralja Karla, kao prvi tracak ako Bog da

blizoga mira.
2. 2eli'mo da se predstojeci mir sklopi na temelju pravednosti slo'bode prema vjecnim zasadamia krscaiistva, razvijenim od sv. Oca Pape Benedikta XV., po kojima svaki, pa i najmanji narcd, ima pravo na slobodni razvitak narodni, gospodarstveni i prosvjetni, i da se tako jedan put zauvijek ukloni glavni uzrok medunarodnih zapletaja i ratova.
i

3. Trazimo da se u Habsburskoj monarhiji provede potpuna ravno'pravnost naroda, da kako smo svi za vrijeme rata jednake zrtve snosili za kralja i donnovinu, da tako iza njega uzivamo jednake blagodati mira. 4. Dosljedno tomu sa svim srcem usvajamo deklaraciju Jugoslovenskoga kluba u Becu od 30. svibnja t. g., kojom se za sve Hrvate, Srbe Slovence u monarhiji na temelju narodno'ga nacela i hrvatskoga drzavnoga prava ziahtijeva ujedinjenje i drzavna samcstalncst pod uzvisenim zezlom Habsburga. Mo star, 25. prosinca 1917. Slijedi 9 potpisa.
i

Br
i

e g, 25. prosinca 1917.

Slijedi 16 potpisa.

Humac,
Konjic,

Qradn Qlavaticevo,
po nalcgu
triju
i

dne 2. sijqcnja 1918. Slijedi 7 potpisa. dne 28. prosinca 1917. Slijede tri potpisa. c i, dne 31- prosinca 1917. Slijede tri potpisa.
30. prosinca 1917. Slijedi jedan potpis

uz posvemasnje cdobravanje vjeroispovijesti u m!jestu<>;.

pripadnika

sviju

Krasno,
potpisa.

1.

sijecnja 1918.
1.

Slijedi

Mostarski Gradac,

sijecnja

12 potpisa. 1918. Slijedi

s

14

Slijede podpisi inih zupnika uglednijih Ijudi iz pojedinih zupa.

FraTijevaca

potpisima

67.

Regent Aleksandar srpskoj

Solun,
i

vojsci.
1917.)

1.

januara 1918.

(19.

decembra

oficire, podoficire i protestantske vere, koji danas proslavljaju

Pozdravljam Moje

vojnike katolicke

Novu Godinu

10^
zelim, da se u njoj krunisu uspehom zajednicki napori, ostvari ideal narcda naseg iijedinjenjem u jednu slobodnu i demokratski organizovanu drzavu, koja bi svima veroispovestima zajamcila potpunu ravnopravnost i cmogucila svestran razvitak. J a sami uveren da ce se Mioji oficiri, podoficiri vojnici pravoslavne vere, sa iskrenoscu koja ih je vazda odlikovala, pridruziti po^dravu, koji danas saljem borcima braci katolicke protestantske veroispovesti i da ce oni sa Mnom zajedno zazeliti srecnu Novu Godinii srecan rad na oslcbodenju. Zelim da taj pozdrav dospe i do kuca porcdica brace nase i da im objavi, da smo ovde, na ulasku u zajednicku otadzbinu, svi ujedinjeni prozniani uverenjem, da ce Nova Qodina, blagodareci iiasim naporima i iskrenoj pomcci Saveznika, uciniti kraj patnjaimia sviju onih, koji na domu sa nestrpljenjem ocekuju dolazak nas.
i
i i

'

Srecna Nova Oodina!

Aleksandar.

68.

Regent Aleksandar srpskoj

Solun,
7.

vojsci.

januara 1918. (25. decembra 1917.)

Junaci!
I ove godine docekujemo svetle praznike Hristovog Rodenja ove Novu Godinu u ratu, van svoje mile domovine; godine primorani smo, da eve svecane dane provedemo samo u mislima sa nasimia milima dragima u otadzbini. Sticaj prilika nije nam dopustio, da u godini, koja se navrsava, izvojujemo pobedu nad neprijateljem da se vratimo na svoja ognjista. Aii valja imati na umu, da se pcbeda u ovom dzinovskom
i

ratu moze, uz pripomoc Boziju, izvojevati samo hrabroscu i nepckolebliivom istrajnoscu i strpljenjem. Srbin, cije je legendarno junastvo, istrajnost i strpljenje poznato sircm celoga sveta, naoruzan ovim vrlinama i verom u Bcga, u svoju moc i neiscrpnu snagu svojih mocnih Saveznika, umet ce sacekati trenutak konacne pobede!

Oodina, koju ispracamio, dovela je u nasu sredinu lep broj nase mile brace van kraljevine: Srba, Hrvata, Slovenaca i Ceha. Oni su dosli da se, rame uz rame, sa svojom dragom bracom iz granica kraljevine Srbije, bore puskom u ruci svojom krvlju za oslobodenje i ujedinjenje nase zajednicke mile otadzbine: Srba, Hrvata Slovenaca, toga naseg narodnog ideala. Svi zajedno imajte cvrstu nadu da cemo, Boi

lie
zijom pomodu, u nastupajucoj godini postici nas uzviseni i obezbediti sebi sve blagodati mira i buduceg razvitka.
cilj

to
r

ime Ja vas,
i

junaci,
r

s e

od

pozdravljam sa: S r e t n a v a
i

m Nova

<^^^''^^-

Aleksandar.
69.

Iz

Wilsonove poruke kongresu.*

Washington,
8.

januara 1918.

Nasa je zelja i nas cilj, da pregovori o miru, kad zapocnu, Toudu potpuno javni i da u bnduce ne sadrzavaiu nikakovih tajnih utanacenja, niti ih dopustajuVremena osvajanja i prosirivanja prosla su; isto tako i vremena tajnih utanacenja, 5tvorena u interesu pojedinih vlada, a podobna da u nepredvidljivo dob a razore mir svijeta.

Upravo ova srecna cinjenica, koja je danas svakom covjeku javnoga zivota Jasna, u koliko se njegove misli ne nalaze u vec mrtvo minulo doba., omogucuje svakom narcdu, cije su namjere u skladu s pravednoscu i mirom svijeta, da -sada ili u svako drugo doba, prizna one ciljeve za kojima ide.
i

Mi smo u ovaj rat usli s razloga, sto su se desile takove povrede prava, koje su dirnule nas u zivac koje bi bile podobne, da ucine nemogucim dalji opstanak nasega naroda, ne budu li odstranjene, a svijet siguran, jedamiput zauvijek, da se one vise ne ce ponoviti. Stoga ono sto mi u ovom ratu zahtijevamo, nije nista zasebno nase. Mi ho(5emo, da svijet postane takav, da se u njemu moze zivjeti, a navlas da' bude
i

obezbijeden svakom mircljubivom narodu, koji, poput nasega, ieli da zive svojim zivotom, da odlucuje o svojim sopstvenim uredbama (institutions) i da mu je zajamcena pravednost pravicnost drugih naroda na svijetu protiv sile sebicnih nai i

padaja.

Svi su narodi svijeta u tom obziru doista saveznici, a mi, nas dio, veoma jasno vidimo, da, ako se drugome ne cini pravo, ne 6e se ni nama ciniti. Stoga je program svjetskoga mira i nas program; a tai iedino mogudi program, sto ga vidimo, jeste ovaj:
zai
I. Uvjeti mira neka budu javni stvoreni na javnim raspravama; ne smije da bude nikakih tajnih medunarodnih utanacenja, pace diplomacija treba vazda da radi iskreno S pred ditavom javnoscuII. Brodarenje po morima, a izvan granica teritorijalnih voda, treba da bude potpuno slobodno, osim ako bi mora bila
i

Prevod

iz

engleskoga.

111

iT^atvcrena,

potpuno
akcije,

ili

samo

dunarodne
cenja.
III.

a u

djelomiicno, svrJiu iztiudenja

na osnovu jedne niemedunarodnih utana-

odstraniti, Sto vise moguce, sve gospodarske uvesti jednakost u iivjetima trgovanja kod svih iiaroda, koji hoce mir i koii ce se udruziti, da se to provede.

Treba

zapreke

IV. Treba podati podjednaka jamistva za to, da narodna naoruzanja biidu svedena na najmanju nijeru, a koja odgovara

domacoj
V.

sigurnosti-

Tice se kolonijalnih pitanja.

i

VI. Tice se ispraznjenja Rusije

VII.

njenih pclitickih pitanja.

i

Tice se ispraznjenja Belgije njene uspostave. Tice se oslobodenja i obnovljenja francuskoga terrtorija, te vracanja Alzasije Lorene Franciiskoj. IX. Treba ispraviti granice Italije prema jasno odredljivim linijama po narodnosti.^ X. Pucima Austro-Ugarske, kojih mjesto zeiimo da vivimo obezbijedeno i zajamceno miedu narcdima, treba pruziti najslobodniju priiiku za autonomni razvitak.^
VIII.
i

XI. Rumunjska, Srbija i Grna Qora treba da budu ispraznjene, a okupirana teritorija restaurirana; Srbiji treba priznati Slobodan i siguran pristup k moru, a medusobni odnosi raznih balkanskih naroda treba da budu uredeni prijateljskim pregovorima, u skladu s historijski utvrdjivim linijama pripadnarodnosti; za politicku i ekonomsku nezavisnost, kao nosti za teritorijalnu obezbijedenost raznih balkanskih drzava, treba pruziti medunarodnih garancija.
i

XII.

Tice se Turske

slobodnoga prolaza kroz

(a

Dar-

daneleassociation of nations) uz narocite uvjete, koji idu za tim,

i
i

general da pruze podjednako velikim i malim narodima medusobne garancije njihove politicke samcstalnosti teritorijalne cjelokup.

XIV.

Treba osnovati opceni savez naroda

nosti.

S obzirom rua ove hitne retikfikaclje postojecih nepravda borbe za pravo, osjecamo se u najintimnijem skladu sa svim vladama narodima, koji su se zdruzili protiv ioperijalista. Nase interese nije mozno raizdruziti, niti nase ciljeve rasprsiti. Mi stojimo zajedno sve do kraja. Za takove aranzmane utanacenja voljni smo, da se borimo da borbu produzimo sve dotle, dok ne budu postignuti,
i

readjustment of the frontiers clearly recognizable lines of nationality.

of

Italy

should

be effected

along

The peoples

of Austria-Hungary,
1,

whose place among the nations we

freest

^wish to see saffeguarded and assure :nity of autonomous development.

should be accorded the

opportu-

112

i jer zelimo d; trajnoga mira, kaki se kdino dade posti>ci odstranjenjem poglavitih uzroka rata, a kako ih odstranjuje ovaj program.

all

samo

zato, jer

bocemo da prevlada pravo

i

dode do pravednoga

70.

Jugoslovenski odbor protiv izjave

g.

Lloyd-

George-a.*
London,
11.

januara 1918.

I ako treba izraziti priznanje govoru g. Lloyd Georgea u koliko pokazuje iskrenu zelju za pravicnim i trajnim miroini, osnovanim na teritorijalnom preuredenju suglasju s pristajanjem naroda, ipak moraimto izjaviti, da Jugoslovenski narod (Srbi, Hrvati i Slovenci) ne moze da bude zadovoljan s onim dijelom toga govora, koji se njega tice.
i

Uzroci nezadovoljstva poitlacenih narodnosti AustroUgarske, koji su kako to opravdano istice britski premier vec dugo ugrozavali opci mir, ne dadu se odstraniti nadom u jedno posve problematicno demokratizovanje Austro-Ugarske, na bazi selfgcvermenta tih narodnosti.

E da se ti uzroci odstrane, ima jedan jedini put, a taj je: potpuno oslobodenje potlacenih narodnosti na osnovu prava eto priznatta tribusiimla njemackih kolonija da sami opredijele

svoju buducnost.

Jugoslovenski
taj

je

narod neopozivo sankcionirao za sebe

princip u Krfskoj deklaraciji od 20. jula 1917., potpisanoj od vlade kraljevine Srbije i od Jugoslovenskoga odbora, kao autorizovanoga predstavnika 8 milijuna Jugoslovena AustroUgarske iz kolonija obiju Amerika i britskih dominijona.
i

dekliaracija, kojoj je program odobren od cjelokupnoga naseg naroda, postavio je kao nerazdvojnu cjelinu problem potpunoga odcjepljenja nasega naroda od Austro-Ugarske njegovoga ujedinjenja sa Srbijom Crnom Gorom u jednu drzavu, na osnovu demokratskih sloboda jednakosti prava.
i

Ova

Citav nas narod bori se za tu ideju- Za ovu ideju podnio nas narod Srbije Crne Gore uzasnu katastrofu, za nju su krv lijevale u Dobrudzi za saveznicku stvar herojske jugoslovenske divizije, sastavljene od nasih dobrovoljaca iz Austroje
i

Lloyd George izrekao je u engleskom parlamentu dne 9. Jan. 1918. govor, u kojemu istace kao formulu za rjesenje austro-ugarskoga pitanja, autonomiziranje sada u njoj potlacenih naroda. Od svih eniigracija iz bivse monarhije, jedini se Jugoslovenski odbor digao protiv ove haze rjesenja. Izjava odstampana je u londonskom listu Times dne 11. jan, 1918.

113

Ugarske, kao sto z.a nju jednakom pozrtvovno<5u ginu nasi dobrovoljci jugoslovenske divizije na solunskom frontu.

Na desetke hiljad'a nasih Ijudi i zena, austro-ugarskih podanika, poginulo je za ovu ideju na austrijskim vjesalima i po Ovakove austriiskim tamnicama, vecina bez ikakva suda. zrtve moze da podnese samo narod, koji se bori za svoju potpunu nezavisnost i ujedinjenje. Uvjereni, da ce silom samih prilika i zbog prijeke po-trebe trajncga mira, ova ideja triumfirati,

nas

je

narod ne ce nikad

napustiti.

Za Jugoslovenski odbor u Londonu Predsjednik: Dr. Ante Trumbid.

71.

Rezolucija slovenske

Narodne stranke" *
Mar
i

bo

r,

13.

januara 1918.

I. Zaupani shod NarO'dne Stranke zahteva ujedinjenje vseh delov jedinstvenega naroda Slovencev, Hrvatov in Srbov (SHS) V samostojni neodvisni, vsake tuje nadvlade prosti drzavi, v kateri bo mogel narod po pravu samoodlocbe po demokratskih nacelih sam dolociti nacin in obliko vladanja. Pozdravljamo in odobravamo 'boj Jugoslovanskega kluba za ujedinjenje jugoslovanskega naroda ter mu izrekamo popolno
i

zaupanje.
II.

Sliod

^upnikov

izraza z najkrepkejsim

povdarkom

zahtevo po miru. Mir pa je za nas narod mogoc le, ce pride pri sklepanju db veljave po nacelu samoodlocbe volja narodov. brez svake potvore. Nas narod v zaledju in v strelskih jarkih pricakuje od sveto v one vojne ujedinjenje in svobodo.
III. Shod zaupnikov povdaTJa, da treba nemudoma ozinapredno politicno organizacijo, ne morda da se zopet pri^ne strankarska borba, temvec da se veliki narodni ideji pritegnejo in V/Ujej uveljavijo vse raspoiozljive sil^. Pri tern uvidjeva, da v sprico neodoljive ujedinjajo5e moci nase jugoslovanske ideje ni vec dopustno, da se nase politicne organizacije cepijo po kronovinah. Zato se izreka z vso odlocnostio za to, da se zdruzijo vse napredne pokrajinske organizacije v veliko enotno Jugoslovansko demokratsko stranko. V njen naj bi sodelovali oni elementi vseh slojev ki vsprejemajo program jedinstvenega naroda Slovencev, Hrvatov, Srbov kot enotnega jugoslovanskega naroda v samostalno narodno drzavo, vsi oni, ki hocejo uveljaviti nacelo doslednega demokra-

v^eti

rodnom domu"

Skupstinu pouzdanika slovenske Narodne stranke" otvorio je u Nag. Dr. Vjekoslav Kukovec." Pribivao joj je: zastupnik na hrvatskomu saborn g. Dr. Srdan Budisavljevidiz Zagreba.

114

tizma V vsem ustavju javne uprave,

ki se priznavajo k napredodklanjajoc enostranko razredno stalisce na vseh poljih delati za socijalizacijo gospodarTako naj se dvignejo siroke mase nasega naroda v stva.

nemu svetovnemu

naziranju

zdravstvenem oziru. V formalnem oziru pozivlje shod zaupnikov izvrsevalni odbor, da takoj stopi V dogovor z izvrsevalnim odborom Narodno napredne stranke na Kranjskem in z odbori drugih strank, da se pripravi program in statut nove jedinstvene stranke in se v najkrajsem:

gmotnem, nravnem

in

casu ustanovi shod

Jugoslovanske demokratske
centralnega

strank
IV.

e.

Pozdravlja se ustanovitev

poljudnega

n a. Y. Uvazojoc, da nas jugoslovanski narod v tern usodnim trenotkim neobhodno potrebuje enotno priznano predstaviteljstvo, pozivlja shod izvrsevalne odbore naprednih strank, da se takoj zacno z V. L.. S.' in z vsemi strankami, ki stole na staliscu jedinstvenosti Slovencev, Hrvatov in Srbov, in ki v ideji samoodloicbe vidijo pot v enotno narodno drzavo, poganarodn o d b o r janja, da se osnuje J u g o s 1 o v a n s k kot reprezentanca narodna na zunaj, voditelj borbe za narodno drzavo za vse one vazne zadeve, ki jih vse udelezene stranke
tednika
i
i

D o

mov

priznajo za skupne.
VI.

Shod
in

po'zdravlja

V hrvatskem VII. Z
in

mogocni pokret jugoslovanske ideje v srbskem delu wasega jedinstvenoga naroda-

radostjo pozdravljamo bratsko sodelovanje nase ceske delegacije, zagotavljajoc,. da se hoice narod jugoslovanski ramo ob rami z narodom ceskim boriti na zivljenje in smrt za" boljso castno bodocnost. VIII. Poslednja rezolucija izreka strankinemu naceiniku dr. Vekoslavu Kukovcu neomejeno zaupanje in zahvalo za poizrtvovalno delo v najtezih casih.

12.

Rezolucija

jugoslovenske akad, omladine u Zagrebu.

Zag'feb, 24. januara 1918. akademske omladine hrvatskoga
u Zagrebu.
I.

Izjava

Jugoslovenske

sveu5ilita

ucilista

Jugoslovenska akademska omladina hrvatskoga sveu Zagrebu naglasuje zahtjev citavog jedinstvenog sloyensko-hrvatsko-srpskog naroda, rascjepkana u vise drzava,
1.
1

To

je klerikalna Ijudska

(pucka) stranka.

115
koji bi

da

iriir,

imao

dokrajciti ovaj strasni rat, izazvan zeljom

za osvajanjem i podjarmljivanjem, bude demokratski mir, koji ce nasem jedinstvenom narodu donijeti drzavno ujedinjenje slobodii. Mir, koJi nam ne bi donio ostvarenje nasih opravdanih narodnih ideaia, bio bi mir u korist privilegiranili naroda^ nosio bi u sebi klicu neminovnih novih ratova. Stoga jedinstveni narod Slovenaoa, Hrvata i Srba smatra pitanje svoga drzavnoga ujedinjenja slobode vaznim pitanjem opcega mira
i
i

medu narodima

te

trazi,

da

mu medunarodnim

garancijama

bude osigurano ozivotvorenje bezuvjetnoga prava narodnoga samoodredenjaJugoslovenska akademska omladina lirvatskoga sveZagrebu trazi, da narodna drzava Slovenaca, Hrvata Srba bude u svojoj unutrasnjosti organizirana na sirckoj deinokratskoj bazi, tako, da svakomu od historickih plemena jedinstvenoga naroda budu osigurane sve historijske plemenske
2.

ucilista

11

osebine. Ocuvanje kontinuiteta historickih podrucja, pitanje je unutrasnje uredbe te ne moze da smeta narodnom ujedinjenju. Najsira upravna slcboda svih dijelova jedinstvene narodne drzave, kao najsira gradanska sloboda svih pojedinaca, neka bude temeljem drzave Slovenaca. Hrvata Srba.
i
i

Jugoslovenska akademska omladina hrvatskoga sveuciiista u Zagrebu ne smatra se pozvanom, da ona u ovo- veliko doba poduzmie inicijativu, ali se osjeca duznom, da u ime svoje svojih kolega, koje su grozote rata vec cetvrtu godinu ctrgle od kuce rada, pozove sav narod na okup, da preko svojih predstavnika progovori pred sirokim slovenskim svijetom, pred Evropom pred cijelim kulturnim ccvjecanstvom, te da naglasi nase neopozive zahtjeve za drzavnim ujedinjenjem slobodom. Stoga jugoslovenska akademska omiladina hrvatskoga sveucilista u Zagrebu smatra prijeko nuznim, da se svi predstavnici Jugoslovena Austro-Ugarske monarhije, koji stoje na principu narodnoga jedinstva Slovenaca, Hrvata Srba te prava narodnoga samoodredenja, sto prije sastanu u Zagrebu, te dadu iedinstvenu direktivu narodnoj politici Slovenaca, Hrvata Srba austro-ugarske moniarhije.
2.
i
i

II.

Jugoslovenska akademska omladina hrvatskoga sveucilista u Zagrebu izrazuje svoje'simpatije svimia, koji su u tom pravcu stogod stvarno ucinili, u prvom redu vodstvu J u g oslovenskoga kluba u Becu Starceviceve stranke prava u Zagrebu, nadalje C e s k o m s v a z u, za dosadasnje solidarno nastupanje u Parlamentu sa zeliom, da se bratskom slogom dode i do konacnoga cilja.
i

cetiriju fakulteta

Jugoslovenska akademska omladina svih hrvatskoga sveucilista u

Slijedi

Zagrebu.

oko 300 potpisa.

116
73.

Izjava istarskih zastupnika.

I

r a, 25. januara 1918.

Istarski je sabor raspusten. Raspustena su takoder gotovo sva opcinska zastupstva u Istri. Nema u Istri zakonitoga tijela, u kojem bi doslo do izrazaja politicko uvjerenje hrvatskoslovenskoff naroda u ovoj pokrajini. Radi toga potpisani bivsi zastupnici vecine naroda u Istri, kojimia je narod opetovano kod izbora iskazao svoje povjerenje:
I. Izjavljuju da odcbravaju bezuslovno narodni prirodni zahtjev, izrazen od jugoslovenskih zastupnika na carevinskom viiecu u Becu u svojoj deklaraciji od 30. svibnja 1917.
i

da bi se ispunjenjem zahtjeva, sadrzanog udovoljenjem zakonitih prirodnih zahtjeva svih ostaliii naroda u monarliiji, uskorio svecpci svjetski mir, III. Osuduju najostrije svako nastojanje, doslo budi s koje strane, da se osujeti ujedinjenje Jugoslovena. istaknuto u gore navedenoj deklaraciji, koje je jedino kadro, da ocuva Jugoslovene od politicke i gospodarske prcpasti. IVPozivlju sve jugoslovenske zastupnike, da odmali slozno odlucnc zapocnu raditi oko czivotvorenja zahtjeva sadrzanog u deklaraciji Jugoslovenskog kluba u Becu od 30.
II.

Uvjereni

su,

toi

deklaraciji,

maja

1917.
Istra, 25. sijecnja 1918.

Anton Andrij5i6, ime Cerv^r, Luka Kirac,

Zuccon,
Dr. Dr.

Dr.

Matko La-

ginja, Dr. Ivan PoSCid, Ivan Sancin, Matej Skrbec, Dr. Ivan

Dure Cervar, Josip

Josip Ribarid,

Grai(^,

Dr.

Sime Kurelid^
i

Ive Milid,

Vjekoslav Spindid

Josip

Valentii^.

74.

Izjava

srpske

narodne radikalne stranke. Sremski Karlovci, 27. (14.) januara 1918.

i

Srpska narodna radikalna stranka,

sova,

ako

je

prilikom po-

sljednjih saborskih izbora dobila nekoliko hiljada birackih gla-

nazalost ni u jednom saboru svoga poslanika, u glavnim pitanjima ofbelezio stanoviste svoje stranke. Kako u ovovreme nije moguce odrzati stranacki zbor, da zauzme polozaj prema deklaraciji, koiu je dao Jugoslovenski klub u beckom saboru 30. maja 1917. godine, to na mnoga pitanja, a po predhodnom izvjestaju iz naroda, izjavljujemo ovc
koji bi

nema danas

in
Srpska narodna radikalna stranka ne smatra spomenutu deklaraciju kao alfa i omiega celoga ovoga pitanja, a to s tim manje, sto mnoge pojedmosti nisu dovoljno precizirane-

5vom

Naglasujem, da srpska radikalna stranka u programu jos 'od pocetka zastupa iskreni demokratizam i samoOfpredeleni.e naroda, to jest, da u svakoj zaije-dnici bude ocuvano narodno ime, kulturni ekonomski razvitak i sve ono, sto sveto. je jednom narodu potrebno Srpski narod, koji je emdnentno demokratski narod, zastupa, mogu kazati, u celini svojoj ovo stanoviste. To stanoonaj deo srpske narodne radikalne stranke, koji viste zastupa ispoveda, da su Hrvati, Slovenci Srbi jedan narod s tri imena, a to stanoviste zastupa i onaj deo srpske narodne radikalne stranke, koii ispoveda, da su Hrvati, Slovenci i Srbi najbliza slovenska braca, koji imadu vrlo mnogo zajednickoga i koje goni potreba njihova zivota da budu u zajednici. No, razume se, i ova formalna razlika ne moze da bude prepreka glavnome smeru, pa zato mogu otvoreno reci, da srpska narodna radikalna stranka u stvaranju jugoslovenske zajednice ne ce biti poslednja, nego ce se boriti rame uz rame
i

-^a

svima onima,

koji

budu iskreno
jer

radili

na njenom ostvarenju.

to

ime napred,

pregaocu Bog daje mahove.

Sremski Karlovci na Sv. Savu 1918, godine.

Dr.

Dorde Krasojevid,

predsjednik srpske narodne radikalne stranke.

75.

Jugoslovenski klub
Qospodine predsjednice,

Brest-Litovsk.*
Bee,
31. januara 1918.

Dne 9. fnovembra primio Je Zbor Sovjeta nacela za predlog mii-ia^ u kome se proglasuje aneksijom i nasilnim prisvajanjem, ako ma koja drzava silom zadrzava koji narod, ako se priznanje prava narodnog glasanja uskracuje narodu protiv njegove volje izrazene bilo stampom, bilo u narodnim skupstinama, bilo otporom ili ustankom protiv ugnjetavaca, ili ako mu se uskracuje pravo, da sam udesi politick! nacin vlade, a bila je svecano objavljena odluka ruske vlade, da ce potpisati mir, koji bi ucinio kraj ovcme ratu pod spomenutim za sve
iiarodnosti

pravednim uvjetima.
je

Ovaj

memoar
i

ruske pregovarale o miru.

austro-ugarske,

poslao Jugoslov. klub predsjedniStvima njemaCke, ukrajinske delegacije, koje su tada u Brest-Li tovskom

118

Ta vlada dalje predlaze, da u t>regovoTima za mir ucestvuju predstavnici svih narodnosti naroda, koji su uvuceni u rat ill od njega stradavalu.
i

fPosto je na telegrafsku okruznicu Sovjeta narodnih povjerenika 28. novembra 1917. austro-ugarska vlada bila izjavila, da pristaje ina nacela ruskog programa za mir tez aneksija i ratnihl naknada, uz obezbijedenje prava na narodno samcopredjeljenje, svecano su izjavile 3. decemibra 1917. jugoslovenske delegacije u Becu u Zagrebu, zajedno s predstavnicima ceskog ukrajinskog naroda, u prisustvu austro-ugarske zafednicke vlade, da ce da istraju u potpunom ciistom fevodenju prava na samoopredjeljenje svojih naroda i da zato traze dovoljne garancije, te su torn prilikom cesce kasnije sasvirn odlucno pcdigli zahtjev, da predstavnici austro-ugairskih riaroda budu pripusteni na pregovore o miru.
i
i

I ako ovi zahtjevi predstavljaju zelju pretezne vecine naroda, austro-ugarska je vlada odresito odbila ne samo sudjelovanje predstavnika naroda pri pregovorima u Litavskom Brestu, vec je svom odlucnoscu iziavila, da nije vcljna da prizna narodima, koji zive unutar drzavne granice, pravo sainoopredjeljenja, jer toboze ustavi koji postoje, pruzaju narodima d'ovoljnu sigurno'St, da se dalje i slobodno u mcnarhiji- razvijaju.

Prema ovoj cinienici i obzirom na to, da ce se pri pregomiru odluciti o sudbini vorima o opstanku naseg naroda, smatnamo svojomi svetom duznosti, da otvcreno izrazimu svoje stajaliste u cvom pitanju. Od sestoga vijeka obitava narod Slovenaca, Hrvata Srba (zajednickim imenom Jugoslovena) u predjelima sjeverno Geristocno Jadranu. Izmjenicno podjarmljen od Turaka mana, a djelomicno od Romana, prdziviio je nas narod u ropi
i

stvu teske

muke kroz
i

vijekove. Kad'god su

u koliko su dijelovi

ovog naroda sebi izvojevali drzavnu slobodu, procvjetala je kod njih kultura civilizacija, dok su podjarmljeni dijelovi bill priraja pod Turcima otvcreno, a pod morani da budu sluge Gennaninia pod drugim naslovima u drugim oblicima. Unatoe torn strasnom tlacenju, odrzavala se u citavom narodu ziva iskra slobodtte mlisli vjecita teznja za narodnim ujedii

njenjem.

'

Buknuce svjetskcga

rata

donijelo

je

nasem u

razne
je

drzavne kalupe raskidanom narodu nove teske muke-

Pod strasnim

pritiskom vojnicke organizacije unisten

cvijet mladositi u izigravanju jetdiiih protiv drugib.

Ujedno je pccelo u monarhiji tesko proganjanje Jugoslovema. Na d^esetke hiljada porodica bile su unistene; Ijudi zene, djeca sudom i bez suda pobijeni, njibovo imianje opljackano i unisteno. Jos veci broj Jugoslovena bio je uz teska Opet na hiljade moradose na zlostavljania ba5en u tamnice.

119
sliu ostavljati

svoj zavicaj, Na hiljade dTzavijana uzeti su za taoce zbog siguraosti austro-ugarske vojske i dijelom posmi-

cani.

torn

krvavom gradanskom
je

bez ikakve obrane, rezim

punim pravom mozemo

ratu, vodenom protiv naroda izvukao jeftinu pobjedu. Pottvrditi, da je jugoslovenski narod

najteze nastradao izmedu svih naroda.

Kad je buknula ruska revolucija te se cinilo da puca zora slobode za proletare medu narodima, osokolio se nas narod poce otvorenu borbu za svoju nezavisnost. Dne 30. maja procitao je predsjednik Jugoslovenskog kluba u beckoj zastupnickoj kuci izjavu, u kojoj se trazi ujedinjenje svih krajeva monarhije, u kojima su nastanjeni Slovenci, Hrvati Srbi u jedno, samostalno, od svakdg gospodstva tudega naroda slobodno, na demckratskoj podlozi izgradeno drzavno tijelo pod zezlom doma Habsburg-Lotringen. U nebrojenim javnim izjavama slozila se zatim volja naroda bez obzira na razlike stranaka i klasa u zahtjevu za slobodnom nezavisnom drzavom. Unatoc ocajnim otporima privilegovanih naroda, Nijemaca Madzara, unatoc necuvenom pritisku cenzure neprestanim prijetnjama tamnicom gladom, ipak je cista volja naroda prodrla jasno na javu.
i

Na ovom mjestu moramo svecano protiv toga prosvjedovati, da toboze ustavi monarhije, sto postoje, pruzaju narodima ma kakvu mogucnost slobodnoga razvitka. Naprotiv: on! zajamcuju obim privilegovanim narodima sva sredstva drzavne moci za tlacenje i giuljenje proletarskih naroda. Austrijski drzavni savjet sastoji se i'z dvijie navnopravne kuce. Clanove jedne od njih imenuje vlada. Ni jedan zakon ne moze biti predlozen na sankciju, ako ne pristane gospodska kuca. Zastupnicka kuca bira se doduse prividno na osnovu opcega prava glasa, all su izborni kotari talio obrazovani, da 43.000 Nijemaca, 55.000 Jugoslovena, 60.000 Ceha, 105.000 Ukrajinaca i na primjer 120.000 koruskih Slovenaca dobijaju jedan mandat! Tako se vjestacki stvara od vecine mianjina. I provedenje ravnopravnosti naroda svaka pomisao na promjenu ustava
i

mora da
naroda.

se

izjaJovi

uslijed

otpora ustavom

priviligiiranoga

Drugi dio nasega naroda u ovoj monarliiji podvrgnut je ugarsko-hrvatskom ustavu. Taj je ustav i stanje, koje se je odavle izrodilo, upravo ruglo civilizacije. 60% naroda Ugarske izncse nemadzarskii narodi, a imaju samo T'% mandata, dok Hrvati preko lirvatskoga sabora imadu nekakvu prividnu
autonomiju-

Treci dio nasega naroda u Bosni Hercegovini izlozen je golom apsolutizmu. Jugosloveni u Austriji jos su pored toga tako vjestacki pocijepani u sedam pokrajina, da vecim dijelom jmiaju male manjine u sabcritma.
i

120

dva
Istri,

zastu'pnika u

Tako na primjer slovenacka trecina Koruske imia samo koruskom saboru. Jugosloveni u Qorici

gdje su u vecini od dvije trecine, odnosno od tri cetvrtine, imadti samo manjinu saborskih mandata. A oak i ii Kranjskoj, gdje 987^ pripada slovenackoj narodnosti, udesen je taj od grofa Czernina tako slavljeni ustav na tako vjest nacin, da u kranjski sabor, koji i prema Parlamentu ima ogranicenu korapetenciju, pedeset i tri nijemacka velika posjednika biraiju 5etvrtinu zastupnika, a uz to imadu veto u najvaznijim pitanjima, a narocito u pogledu promjene zem'aljskoga red'a. Sto se tvrdi, da ustavii Austro-Ugiairske jamce narodima Slobodan razvitak, to je zbllja izTugivanje prava samcopredfeljenja, a to mogu da tvrde samo ona lica, koja racunaju na oskudno obavjestenje na protivnoj strani i na namjerno zavaravanje'.
(Protivno tome mi ovim najsvecanije ponavljamo prilikom pregovora o miru nas zahtjev, neka se austro-ugarskim narodima zajamci potpuno pravo samoopredjeljenja.

Nas je narod u kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalm'aciji, kojoj pripadaju virtualno' jos drugi vazni jugoslovenski krajevi,
u ostalom vec vrsio pravo samoopredjeljenja, kad je prilikom prvoga izbora kralja iz kuce Habsburg (1527).) j kod odredenja nasljedstva u zenskoi lozi (Pragmaticka sankcija 1712.) postavio svoje uvjete zia ocuvanje svoje samostalnosti, drugi kontrahent izricno primio.

koje je

Unatoc tome sto je na narod u toku vijekova bio potpuno potlacen od zajednickoga pritiska njemacko-madzarskoga rezima, sto su mu oteta ispravama utvrdena prava, ipak se nikad nije odrekao svoje samostalnosti, te i s historijskopravnoga stajalista ima potpuno pravo, da zahtijeva pravo
i

samoopredjeljenja.

Nas
1.

je

program, ako ga saberemo, ovaj:

opci demokratski
i

Odmah
i

medunarodno obezbjedenje
naroda, velikih
2.

mir, potpuno razoruzanje, zastita slobodtnog razvitka svih

malih.

i i potpuno osiguranje slobodno provedeno>ga po'tpunoga prava na samoopredjeljenje naroda, oscbito u pitanju, da li hoce slobodnu drzavu, i u kojoj ee for mi da je obrazuje. 3. Mi ne trazimo za nasu drzavu nista, sto pripada drugom narodu i premia tomie nama ne pripada; mi trazimo za nasu drzavu samo ono zemljiste, koie je u kompaktnim m^asama kontinuirano naseljeno od Srba, Hrvata i Slovenaca.

Priznanje

neka bude slobodno. U 4. More, narocito Jadransko, koliko bi promet preko luka na sjeveru Jadranskoga mora, a koje se nalaze u nasem kompaktnom narodno-gospodarskom ozemilju, bio osobito koristan za privredni razvitak udaljenijih

121

5^aroda, pripravni smo s njima sklopiti ugovore, koji im jamce slobodni trgovacki promet preko njih.
okameniti danasnje stanje, to ne bi bio mir bi bio povod teske smrtne borbe austro-ugarskiii Slovena, teska zapreka za socialni napredak ovih naroda, koji dolaze u obzir. Ali bi medunarodni mir ostao uvijek ugrozen pri takom statiju. Moze li se zaoiisliti, da ce ovo moralno neodrzivo stanje bit! zasticeno medunarodnom organizacijom mira? Svi ugovori za svjetski mir, koji su prostu silu stitiili, biJli su ubrzo rastrgani cd vlastite nemoralnosti.

Mir koji

bi htio

za narode ove monarhije. To

I ako pri pregovorima o miru u Litavskom Brestu zvanicni predstavnici monarliije pobijaju zahtjeve vecine austrougarskili naroda, i ako glas proletaraca medu narodima izgleda da i kod drugili ucesnika nailazi na malu susretljivost, ipak se nadamo da ce se vidjeti, da je demokratski svjetski mir, za kojim

se ide, nesto nemoguce, ako se odrzi danasnje stanje u austrougarskoj monarliiji, koje u sebi nosi klicu novih zapletaja. Zbog toga to stanje, koje susjede uvijek ugrozava, a demokratskoj se misli izruguje, danas upravo sili, da se velika nacela sldbode samoopredjeljenja dosljedno provedu, ne samo s one strane stare ruske drzavne granice, vec i s ove strane.
i

I zbilja sa dubokim zadovoljstvoimi vidimo, kako najnorazvitak pregovora o miru u Litavskom Brestu potvrduje ispravnost i neumitnost nasega zahtjeva. Vidi se, da o sudbini brojnih naroda, sto su stradali u ratu, nemaju odluciti jedino diplomati starih velikiii sila, vec samo zajednicki sa pozvanim predstavnicimia narcda. Ukrajinski narod stupio je na pozorLitvancima i Kuroncima pri^naje se u nacelu pravo nicu. sudjelovanja pri pregovorima, a 17. o. mi zvanicno se javlja, da je sa strane monarhije postignut sporazum s Ukrajincima, da su obje strane pripravne stupiti u stanje mira, koje obezbijeduje razvitak trajnoga prijateljskog odnosa i da uz predpostavku potpune uzajamnosti piretresu razna politicka i kulturna pitanja, sto ih zanimaju. Pri tome se grof Czernin kao na primjer osvrnuo na pretres obezbijedenja sudbine onili poljskih manjina, koje ce pripadati novoj ukrajinskoj drzavi.

viji

Pod tcm koprenom

oskrnuta.

se javlja, da je

sablast

neuplitanja

Zato predlazemio, neka se na pregovore o miru pripuste predstavnici izabrani od austro-ugarskih naroda, a napose takoder Jugosloveni, u svrlm ugovora o neogranicenom samoopredjeljenju naroda u monarhiji, koje se ima potpuno slobodno provesti sa garancijama.

Bee, dne

31.

januara 1918.

Za Jugoslovenski klub:
Dr.

KoroSec.

122
76.

Rezolucije

slovenske
L

Narodne napredne
u b

stranke *
j
1 j

an

a,

2.

februara 1918.

I.

Zaupniki Narodno napredne stranke kranijske, zbrani na shoidu V Ljubljani dne 2. svecana 1918., izjavljajo: da je za ustanovitev trainega miru med narodi bistven pogoj vsestransko priznanje pravice samoodlocbei narodov: sklicujoc se na pravico samoodlo5be narodov, vidijo spas slovenskega narcda v zdruzitvi Hrvatov, Srbov in Slovencev v eno drzavno ozemlie, notranja uprava te narodne drzavne skupnosti se mora urediti in izvesti po demokraticniii nacelili v najsirsem zmislu, pri ceimur je sporazumno vpostevati posebnosti vseh treh delov troimenskega naroda; pozdravljajo z navdusenjem in priznanjem dosedanje korake Jugoslovanskega kluba v dosego teh ciljev in pozivljaio vse narcdne zastopnike to in onstran Litve^. da zastavijo vse svoje sile za vresnicenje skupnega prqgrama; zdruzitev Hrvatov, Srbov in Slovencev v lastnem drzavnem
ozemljuII.

Sliod zaupnikov Narodno napredne stranke pozivlja vse rojake naprednega misljenja, kot predstavitelje ideje narodinega ujedinjenja ze od nekdaj, da se zdruzijo v eno;tno

napredno demokraticno politicno organizacijo, ki naj

uveljavi

borbi za velikp jugo&lovansko idejo mnogostevilne

in izd'atne

napredne

sile.

Ustanovi s& nai velika enotna Jugoslovanska deo k r a t ic n a s t r a n k a, v kateri naj sodelujejo oni pripadniki vseh slojev, ki sprejemajo program Slovencev, Hrvatov in Srbov kot enotnega jugoslcvanskega naroda, organiziranega V samostalno narodno drzavo, vsi oni, ki hocejo uveljaviti nacelo doslednega demckratizmla v vsem ustroju javne uprave, ki se priznavajo k naprednemu svetovnem naziranju in ki hocejo, odklanjajoc enostransko razredno stalisce, na vseh poljih delati za socijalizacijo gospodarstva.

Shod zaupnikov naroca dbsedanjemu izvrsevalnemu odboru Narodne napredne stranke, naj stopi v dogovor z izvrsevalnimi odbori drugih naprednih strank, da se pripravi pro-

gram nove

sitranke.

Na skupstini bjese prisutan zastupnik Budisavljevic iz Zagreba.

Rezolucije predlozio je urednik Slov. Naroda", g. Dr. A. Kramer. i na hrvatskom saboru g. Dr. Srdatt

123

III.

Narodna napredna stranka (N. N. S.) uvideva nujno potrebo skupnega narodnega zastopstva in skupne reprezentance
vseh jugoslovanskih strank, stojecih na temelju majniske deV to svrho na| se osnuje cim hitrije in pred vsem klaracije. Jugoslovanski centralni narodni odbor za pokraiine, zastopane V dunajskem drzavnem zboru; v tern odboru naj imajo enakomerno zastoipstvo vse deklaracijske stranke in organizacije za pristop in sodelovanje pa je povabiti tudi Jugoslovansko soJugoslovanski centralni narodni odbor si cijalno demokracijo. bo svoj delokrog sam soglasno dolocil, ter je v njem naceloma Poglavitna njegova nalcga izkljuceno vsako majorizovanje. pa bo tudi, da bo stupil brez odloga v stik z deklaracijskim strankami v Banovini in Ercegbosni v svrho zdruzitve. Izvrsevalnemu odboru N. N- S. se naroica, da o tern sklepu obvesti vse deklaracijske jugoslovanske politicne organizacije in Jugoslovanski klub na Dunaju z zeljo, naj le-ta posreduje nujni razgovor med strankami. Na velikonocnem velikem zboru zaupnikov N. N. S. bo pctem izvrsevalni odbor imel
pcrocati o uspehlu te akcije.
IV.

Osnuje naj se zaklad za pcdporo zrtvam politicnih persekucij na nasem slovenskem jugu in naj se v tern oziru vse potfebno cimprej ukrene.
Y.

Zbor zaupnikov narcdno-napredne stranke posilja bratskemu ceskemu narodu prisrcne pozdrave ter obnavlia prisego zvestcbe v boju na zivljenje in smrt za velike cilje svobode
in neodvisnosti.

VI.

Shod zaupnikov

N. N. S- jemlje porocilo

drzavnega po-

slanca dr. Vladimir j a Ravniharja odobruje na znanje, mu izreka svoje priznanje in popolno zaupanje ter ga pozivlja, naj vztraja tudi zanaprej neomajno v vrstah odlocnih bojevnikov za jugoslovansko stvar.

77.

Iz

Wilsonova govora u Kongresu.*

Washington,
11. febr. s

191S.

Principi za mogucisporazum A u s r o-U g a r s k o m

i

Njemac-

Prevod

engleskoga.

124
I. Svaki odio konacnoga rjesenja treba da je u svakom slucaju osnovan na punoj pravednosti na takovim utanacenjima, koja su podobna da donesu trajan mir;
i

II. S narodima i sa zemljama vlade vise one smiju tjerati izmedu sebe trgovinu, kao da bi bill roba ili ulosci u igri, pa i u najvecoj, kako su to sada, ucinile zloglasnim neke Sile; III. Svako teritorijalno utanacenje u ovome ratu, treba <ia bude rijeseno u interesu na korist onih naroda, kojih se tice, a ne kao dio kakove pogodbe ili sporazuma izmedu oprjecnili
i

zahtjeva rivalizirajucih drzava;

IV. Treba potpuno udovoljiti svim topno odreidenim uakod toga izbjegavati stvaranju novih ili rodnim zahtjevimla podrzavanju starih elemenata nesloge protivstina, koji bi bili podobni, da poruse mdr Evrope, dosljedno mir svijeta.
i

78.

Jugoslovenski odbor
London,

Brest-Litovsk *
sredinom februara 1918.

Poricemo austro-ugarskoj delegaciji pravo, da zastupa jugoslovenske zemlje, u kojima zive Srbi, Hrvati, Slovenci, na pregovorima o miru. Grof Czernin i njegovi mandanti nijesu nego nasilnici, koji tlase jugoslovenski narod. U austro-ugarskoj delegaciji nema predstavnika Jugoslav ena i Ceha, ma da su to njihovi poslanici u beckom PaTlameiitu izrijekom zahtijevali. Ta delegacija ne piredstavlja potlacene narode AustroUgarske, nego samo despotske vlade Beca i Peste. Ustav austro-ugarski, na koji se po>zivlje grof Czernin, nije nego fikcija i prevara. Evo nekoliko ilustrativnih ppteza.
zastupnickoj kuci u Becu drze Nijemci polovicu svih je broj Nijemaca u Austriji manji od trecine cjelokupnoga pucanstva. U gospodskoj kuci sjede samo nadvojvode i clanovi imenovani od cara, u zastupnickoj kuci u Pesti svi su skoro mandati u rukamia Madzara, koji su samo trecina pucanstva UgaTske, a u magnatskoj kuci sjedi aristokracija i clanovi, koje imenuje kralj. Trecinu hrvatskoga sabora u Zagrebu sacinjavaju tudinski plemici latifundiste kao virilisti, po pravu bez izbora. Poslanici na bosanskom saboru u Sarajevu, koji je bio raspusten odmah u pocetku rata, biraju se po konfesijama, kao na kakovom crkvenom koncilu. Bosna nema svojih predstavnika ni u beckom ni u pestanskom Parlamentu, pa niti n delegacijama. O njoj se odlucuje bez nje.

mandata, dok

jeljen

Jugoslovenski teritorij od 160.000 klm^ vjestajcki je razdina jedanaest administracija, posve odvojenih. Narod od
originalnoga koncepta.

* Iz

12S

sedam milijuna nema dovoljno skola ni zeljeznica- Iz Dalmacije brze se i jeftinije stize u Bee u Pestu, nego u Sarajevo, koji U Bosni muslimanski begovi, u Hrvatskoj, Slajoj je u zaledu. voniji, Kranjskoi i Istri drze madzarski i njemtacki velikasi sume, dok proletarijat mora da sell latifundisti najbolje zemlje u Ameriku. Emigracija iznosi 20% cjelokupnoga naseg pucanstva, sto je jedinstvena pojava na evropskom kontinentu. Nad nasim narodom, ovako sapetim, vlada teror i koTo je onaj austrc-ugarski ustav, rupcija vladajucega sistema. na koji grof Czernin upucuje nas narod, da vrsi pravo samoi i i

odredenja.
Istri umire se danomice od Dalmaciji, H'ercegovini zaklonio je iz bratske Ijubavi 6000 sitne djece iz siromasnijih krajeva. Medutim se proizvodi iz pludnJIi krajeva Hrvatske, Slavonije, Bosne, Backe i Banata rekviriraju i izvoze u tudinu.
i

gladi.

Samo Zagreb

Iz
Ijudi

govora, sto su

ih

jugoslovenski poslanici izrekli u bec-

kom Parlamentu, svak

i

se

moze

uvjeriti,
i

kako

je

na

hiljade nasih

zena smaknuto na vjesalima po tamnicama. Jugoslovenski narod Austro-Ugarske postavljen je izvan zakona. Njegov je glas prigusen, pa stoga Jugoslovenski odbor,. koji ga zastupa, protestujuci rivindicira za nj pravo na zivot. Ho^emo da se vec jednom oslobodimo od ovakovih atrociteia da se ujedinimo s nasom bracom u Srbiji i u Crnoj Gori u demokratskim slobodama u jednakopravnosti.
i

Sjetite se toga vi, koji ste do juce stenjali pod carizmom,, u casu kad pregovarate o demokratskcm miru sa delegacijama rie slobodnih naroda, nego vlada, koje su najsavrseniji predstavnici autokracije, tiranije militarizma,
i

Za Jugoslovenski odbor

Londonu
predsjednik.

Dr. Ante Tnimbi6,

79.

Rezolucija hrvatskih, srpskih

politicara.

slovenskih

Zagreb,
Dana
i

3.

marta 1918.

2. i 3. ozujka 1918. sastali su se u Zagrebu iz HrSlavonije: Cezar Akacic, Dr. Fran Barac, Dr. Srdan B u d s a v 1 j e v c, Dr. Bogdan B r a d a s k a, Dr. Lazar Car, Dragutm pi. H r v o j, Vojislav K e f, Ivica K o v a-, ce V i c. Dr. Petar a j e r, Jovo i o d r a g o v i 6, Dr. Ante Pavelic, Ivan Persic, Dr. 2ivko Pe triple. Valerijan

vatske

126
g, Ferdo R o z c, Luka P r b c e V c. Dr. Svetozar R Starcevic, Stjepan Stepinac, Dr. janko Simrak, Dr. Nii i
i

te izaslanici socialno-de-mokratske i n t e r h a 1 1 e r, kola Vitomir K o r a c; stranke Rudolf A n t o 1 i 6, Stjepan B a 1 1 iz Slovenije: Dr. Izidor C a n k a r, Dr. Ante K o r o s e c i Dr. Albert Kramer; iz Dosne i Hercegovine: Danilo D i m oV i c, Duro D z a o n j -a, Kosta M a j k i c, Dr. Joza S u n a r i c Vojislav Sola; iz Dalmacije: Dr. B. G. Andelinovid, i Dr. Melko C i n g: r j a, Dr. Mate D r i n k o v i c, Ivo de G r io d 1 a k a i Chen o, Dr. Ivo K r s t e 1 j, Dr. Jozo S s o g riibin $ e g v i c; iz Istre: Dr. Duro C e r v a r, Ivan a n d c, Vjekoslav S p i n c i c; iz Medumurja: Dr. Mate L a g i n j a Dr. Ivan N. Novak.
i

nakon rasprave o opcem politickom narodu tome, da je nuzna koncentracija svili stranaka grupa, koje, stojeci na stanovistu n-arodnoga jedinstva te oslanjajuci se o nacelo narodnoga samoodredenja, traze svoju narod^nu nezavisnost na demokratskim temeljima uredenu drzavu Slovenaca, Hrvata Srba.
Sakupljeni,
i

nom

polo'zaju, slozni su
i

80.

Rezolucija

narodne

skupstine
Z adar,
3.

u Zadru.*
marta
3.

1918.

Gradanstvo Zadra
1918.:

okolice, sakupljeno

dana

ozujka

1. zahtijeva potpuno bezuvjetno provedenie nacela samoodredenja naroda kao jedini uslov zivota i slobodnog razvitka jedinstvenog naroda Slovenaca, Hrvata i Srba; 2. odobrava akciju narodnog predstavnistva, zapocetu
i

30. svibnja 1917., koja ide za postignucem drzavne samostalnosti Juznih Slovena; 3. izrazava Jugoslavenskom klubu u Becu zahvalnost, sto je iznio na javnost necuvena nedjela pocinjena na nasem narodu od pocetka ovoga rata te zahtijeva duznu odmazdu; 4. ocekuje, da ce narodni zastupnici ustrajati nepokole^ivo u torn pravcu, solidarni sa zastupnicima bratskoga deskoga naroda, sigumi o jednodusnom pristajanju i potpori svoga naroda.

beckom deklaracijom dne

S ovom je rezolucijom u vzi ovaj proglas: Potpisani narodni zastupnici na carevinskom vijecu i dalmatinskom saboru porivlju gradanstvo Zadra i okolice mu na javnu skuptinu, u kojoj ce se izvijestiti o politickom polozaju nasega naroda.

Skupstina ce biti u nedjelju prostorijama Hrvatske Citaonice".

3.

ozujka

1918. u

sest

po

sati

uvece u

Zadru dne

26. veljaCe 1918.

Baljak, Bianklni, Ivevid, Machiedo, Matulina, Medini, Peric, Prodan, SImld.

127

81.

Proglas Dr. Ante Trumbica,*

Na proljece

1918.

Jugosloveni! Draga braco Srbi, Hrvati iSlovenci!

Jugoslovenski odbor sve velike americke organizacije, koje se kupe oko njega, saiju V-am pozdrav, i u velike odobravaju jednodusnost nasega naroda u svim nasim krajevima u borbi za svoje oslobodenje.
i

Imao sam prilike razgovarati s ministrima: Orl-andom, Balfourom, Lloyd-George-om, Clemenceau-om i drugim uvazenim licncstima. Samo se po sebi razumije, da ne mogu saop^iti podrobnosti, jedino Vam porucujem, da nasa stvar stoji potpuno dobro. Ako bi se ista desilo, sto ne bi mogli u prvi mah pravilno shvatiti, imajte potpunu sigurnost, da je nasa stvar vazno pitanje svih nasih saveznika. Mi smo s Itas a d a u n aj b o 1 j i o dn o s i a. j o
1
i

Misao, da se Austrija moze reorganizovati i odvojiti od Njemacke, potpuno je napustena od svih saveznika. Svi su oni jednodusni i uvjerenja, da Austrija poslije rata ne moze postojati. To isto uvjerenje imaju i u Berlinu, i zato je car Wilelm prinudio Karla na potpunu /Icapitulaciju i oborio ga polo2ai svoga Bundesfiirsta. Tim faktom dolazimo u jos gori polozaj nego li je bio prije rata. Postupak kralja Karla liSava i posljednjega slabida svake obaveze spram drzave i dinastije. bezobzirne borbe protiv takovog a namice duznost krainje rjesenja nasega pitanja.
li

Pozivam sve na
bez zrtvi ne

krajnju borbu, ne bojeci se zrtava, jer

stice se sloboda.
i

Moramo biti apsolutno jednodusni nastupiti kao muzevi. Svaki TX)jedmi treba da poradi, kako god zna moze, sve, da postignemo nasu slobodu ujedinjenje. Cini moraju biti takovi, da vas uzmognu postovati prijatelji saveznici, a neprijatelji da vide, da iraadu posia s narodom energicnim i svjesnim onoga, sto hoce, da ne preza pred zrtvama. Zahvaljujem za veliku potporu, koju nam dale Vase pai
i

trioticko drzanje i borite se neustrasivo, zivo, sa svim sred-stvima protiv Mi;ttcl-Europe, da uskrsne slobodna Jugoslavija.

Dr. Ante Trumbie.

predsjednik Jugoslovenskoga odbora.

I

istre,

o*,

^^*^' ^^ P^og'as
i

Slovenije

baCen iz talijanskih aeroplana po raznim krajevima Hrvatske (i nad Zagrebom). Po (nedatovanom) originalu.

128
82.

Rezolucija narodne skupstine

Zam
e
t,

u
7.

Zametu."^
aorila 1918.

I. Skupstinari izjavljuju, da odobravaju dosadasnji rad zastupnika na carevinskom vijecu, zdruzenih u Jugoslovenskom klubu, navlastito njihovu deklaraciju od 30. svibnja 1917.

Pozivlju svoje spomenute zastupnike, da nepokolebu borbi za ujedinjenje Jugoslovena i za njihovu drzavnu samostalnost, na temelju samoodredenja naroda, a pri tome neka budu uvjereni, da ce ih narod do zadnje kapi krvi
II.

Ijivo ustraju

p'oduprijeti.

Prosvjedujemo proti svakom pokusaju, nadoslom bilo da se rascijepa jugoslovenski narod na njegova pojedina plemena, time da im se narine s jedne strane toboznja Velika Hrvatska, te se pozivlju svi narodni zastupnici, da najsamostalne drzave, cdresitije ustraju u ostvarivanju nezavisne Srbi. ,u kojoj ce biti potpuno ujedinjeni svi Slovenci, Hrvati
III.

s koje strane,

zahtijevamo od jugoslovenskih zastupnika^ bez razlike stranaka i svjetskog naziranja, da se u rjesenju narodnili pitanja istovjetuju s borbom ceskoga i drugih slovenskih naroda u monarliiji te da neustrasivo nastupaju rame o rame s njihovim predstavnistvom.
IV.

Odlucno

V. Ogorcenjem osuduju posve neosnovane napadaje grofa Czernina na pojedince u drzavi nalazece se vode bratskoga nam ceskcg i drugilil slovenskih naroda u monarliiji, s kojima se Jugosloveni izjavljuju solidarni u borbi za postignuce nji-hovih narodnih ideala.

83.

Izjava dalmatinskih zastupnika!**

Zadar,
Hrvatski
i

14. aprila 1918.

i

srpski zastupnici Dalmacije na saboru

revinskom

vijecu, 1918., izjavljuju:

na sastanku u Zadru dne

i

13.

14.

na catravnja

1. Jednodusni smo solidarni sa djelovanjem .lugoslovenskoga kluba u Becu u pogledu ujedinjenja Slovenaca, Hrvata
* Veliku narodnu skupstinu u Zametu (u Istri) sazvao je narodni zastupnik V. Spincic, a prisustvovao joj je velik broj naroda iz Istre; uz Spincica bijase glavni govornik jos i narodni zastupnik dr. Poscid. ** Zastupnici Dr. Dusan Baljak, Juraj Biankini i don Iva Pro dan pozvali su 29. marta na sastanak u Zadar sve hrvatske i srpske narodne zastupnike, a uz njih i predsjednika Jugoslavenskoga kluba dr. Korosca.

129

Srba u jedno samostalno drzavno tijelo, te cemo ga' u radu za ostvarenje toga cilja svim silama podupirati. zemalj2. U ime grubo povrijedenih temeljnih drzavnih skih zakona, koji zajamcuju saziv sabora redovito iedanput na godinu, najogorcenije prosvjediijemo, stO: dalmatinski sabor nije preko sest godina bio sazvan te zahtijevamo, da budu raspisani novi izbori, toliko za sabor, koliko za opcinska zastupstva, koja su morala biti odavno obnovljena, a u mnogima se jos uvijek protuzakonito podrzava komesarijat.
i

3. Prosvjediijemo protiv dosadasnjem po nas narod zaprogonima, koiima padose tornom sistemu te proti iiasiljima bratskih susjednih zrtvom tisuce cestitih gradana Dalmacije zemalja, te zahtijevamo, da se svim nepravedno progonjenima mucenima a to su malo da n,e svi, po priznanju samih polida se dade potpuna zadovolistina tickih oblasti i sudova strogo kazne svi krivci, makar kakove pocasti u metezu terora iznudili vec cijelom svijetu ix)zn'atih na nasem narodu
i
i

pocinjenih grozota.
je iz

potpuno iscrpljena. Nestalo Vinogradi unisteni filokserom propadose stubokom, a za cetiri godine ratovanja nije bilo radnih ruku, koje bi ih amerikanskom lozom obnovile, ribarstvo potpuno upropasteno, a mreze poderane bez mogucnosti obnove; skrti rod maslina rekviriran i vecinom otet do4.

Dalmacija

je financijalno
i

blagajna svih ulozaka

pristednja.

macem

potrosku, susom unisteni usjevi, stoke nestalo, strahone pred vratima, vec u kuci, jer je vlada odavna uskratila narodu one zivezne namirnice, koje mu je obecala i koje mu je duzna. Stoga mi izjavljujemo, da ne imaiuci sabora, ni nacina da narodu pomognema, otklanjajuci od sebe svaku odgovornost za sve uzasne posljedice, koje ce sliiediti i koje vec zrtvama napunjaju nasa grobista, zahtijevamo od vlade, da bezodvlacno dovede u Dalmaciiu izostale zivezne namirnice, jer je to jedini nacin i skrajno vrijeme, da se narod spase
vita glad,
i

od neminovne katastrofe. Zahtijevamo, da se uvede slobodno trgovanje ziveznim namirnicama Slobodan izvoz uvoz iz jedne pole monarhije u drugu da se tako oduzme nekim javnim organima mogU(5nost sebicnih zloporaba ziveznim namirnicama, koje prouzrocise ovo uzasno stanje.
i i i

sve one besavjesne spekuove kriticne prehranbene trgovacke prilike izrabise u svoju korist, a na stetu pucanstva, to cesto sa znanjem pogodovanjem javnih organa.
5.
i

Najogorcenije osudujemo

lante, koji

6.

2ellmo da vlada na umirenje pucanstva bezodvlacno

objelodani nabavne fakture svih aprovizacionih nabavljaca i popis svih kolicina se(5era i krusne te ine hrane, koje su bile poslate u Dalmaciju, te kojim korporacijama i kojimi osobama u kojoj mjeri bjehu porazdijeljene. Obzirom pak na opcenito opazene nerede u opskrbi Dalmacije zahtijevamo, da Zemalji

130
ili od njega odaslanim povjerenicima. bude dodano pravo kontrole. pusten uvid u sve opskrbne poslove

skom odboru

84.

Izjava

Jugoslovenskoga kluba" skoga svaza."

Bee,

Ce1918.

18. apriJa

Ker je grof Czernin podpiral aneksijsko politiko nemskega cesarstva ter sam uslvaril novo netivo na vshodu z aneksijami in drugimi napacnimi ukrepi, ker se je frivclno igral s pojmom narodne samocdlocbe in je s samovoljnimi premembami dokumentov s pomocjo c. in kr. poslanika pi. Wiesnerja omejal vero V postenost avstrijske diplcmacije, se je vedoma odstranil z edino mogoce poti, ki bi cimprej mogla silno trpecim narodom monarhije prinesti mir. S svojim govorom pred nepoklicanim forom, V katerem je Nemce in Mazare hujskal proti sodrzavIjanom, ceprav je natancno vedel, da so nasi narodi solidarni z voditeiji, in s katerim je brez vsakega razloga telebil v svet z debato o prejsnjih mirovnih poskusih, je zopet podaljsal vojsko za nedogleden cas. Diplomaticna samostojnost ie s Czerninovo pomocjo dozivela drugi Kraljevi Gradec/ zal z njo tudi miir, Id avstrijska-ogrska deniokracija tako kxepeni po njem.
Mi Ceiii in Jugoslovani smo kljub nemskemu zasmehovanju dosledno zahtevali demokratizacijo- tudi zunajne politike, posebno udelezbo Ijudskih zastopnikov pri mirovnih poNas predlog za spremembo ustave v tej smeri pa so gajanjih. nemske mescanske stranke rogaje odbile. Ce te straaike, ki so proti SloVanom vedno klicale na pomoc absolutizem, danas goyore o demokratizaciji in neodgovornili faktorjih, raoramo to ozriaciti kot hinavscino, pravtako, kakor je to vse ogorcenje proti veleizdajalcem, ker danes vidimo, da gori omenjene stranke odpovedujejo drzavi pomoc, glasove in zvestobo, kakor hitro se zgodi kaj, kar njim ni vsec. Ta vrisc vojsko le podaljsuje in je toliko bolj vreden zanicevanja, ker krscanski socialci in neniski nacionaici dobro vedo, da zastopajo le neznaten drobec prebivalstva ter da za svojo politiko v Parlamentu nimajo vecine. Nasa delegacija bo kakor doslej tudi poslej zasledovala demokraticno mirovno politiko z namenom, izvojevati avstroogrskimi narodom takajsen mir, po katerem naj se obenem
ustvari tudi

med Do novega

njimi trajni mir.

rom na njegovo
*

zunanjega ministra nimamo zaupanja z ozipreteklost ter z ozirom na dejstvo, da se ie

od god. 1866. (Koniggratz).

Misli se na poraz austrijski

1131
85.

jegovo imenovanje izvrsilo pod vplivom Madzarov. Tudi on 0, kakor s:rof Czernin, namestu samostojne taktike, k! bi odgovarjala gorecim mirovnim zeljam vseh avstriiskih-cgrskih narodov, vodil politiko pod vplivom od zunaj, ki brani luje interese ter zasleduje enostranske narodne cilje.

Rezolucije

hrvatske socialisticke stranke.*

Zagreb,
1.

maja 1918.

Hrvatski proletarijat po prvi puta za ovoga strasnog rata dolazi u polozaj, da moze proslavom 1. svibnja manitestlraii svoju nepokolebivu vjernost socijalistickim nacelima i teznjama.
I kao svoju Drvu rijec podize plameni prosvied protiv strasnoga rata, koji danas pustosi Evropom, a za volju raznih

nezasitnih

imperijalistickih ciljeva i prohtjeva. Proletarijat Slavonije, dosljedno svojem socijalistickom uvjerenju, zahtijeva, da se ovaj rat cim prije zavrsi na takav nacin, da mir bude trajan i osiguran. Pravedni i traini mir pak

Hrvatske

smatra mogucim samo onda, kad bude potpuno udovoljeno prirodnim opravdanim teznjama svakoga pojedinog naroda, da sebi osigura potpunu nacionalnu slobodu, nezavisnost suverenost. A osiguranje pak ovakove slobode, nezavisnosti suverenosti, drze sakupljeni, da je prema danasnjem stupnju razvitka Ijudskoga drustva najizdasnije pruzeno samo u .potpuno slobodnim, nezavisnim suverenim nacionalnim drzavama t. j. u drzavama s teritorijalno-etnografskim granicama svake pojedine nacije. Prema tome proletarijat Hrvatske Slavonije,
i
i

dosljedno odlukama ranijih nadleznih nacionalnih i internacionalnih socijalistickih kongresa, a narocito jugoslov. socijal. konferencije u Becgradu i Ljubljana, stoji na stanovistu, da su Slovenci, Hrvati i Srbi jedan jedinstveni narod, pa da i njih prema tomu idu svi atributi jednog naroda, a narocito prema tome postoji neutrnjivo pravo, da i taj narod sebi uredi samostalnu, slobodnu i nezavisnu drzavu. Ovaj prirodni i opravdani zahtjev svoga naroda smatra i proletarijat ove zemlje aktuelnim, pa stoga zahtijeva, da buduci svjetski mir bude utemeljen, kako na slobodi -sviju, tako i na slobodi naseg troimenog naroda.
i

Proletarijat Hrvatske

ovogodisnjom proslavom

buduceg drugim glavnim postulatom svjetskoga mira prelaz

kapitalistickoga u drustvo socijalisticko.

Slavonije, naglasuju(5i i manifestirajuei 1. svibnja za ovaj najglavniji postulat trajnog svjetskog mira, naglasuje ujedno, da smatra
i

iz drustva Teznja kapitalistickih

Skupstinu hrv. socialno-demokratske stranke otvorio je g Geza a pnsuslvovalo joj je vise clanova jugoslovenske demokratske stranke (grupa oko ,Qlasa SHS"). Glavni govornik bjese g. V. Korac a onda (kao gost) g. Dr. Drinkovic. Rezolucija prihvacena je jednoglasno.

Brudnjak,

132
klasa i imperijalistickih nacija, da neograniceno vladaju svijetom, utemeljena je u biti samog kapitalistickog drustvenog poretka, pa zato ni ovih teznja ne ce sasma nestati, dok god ovaj drustveni pore'dak uopce postoji.

Zato proletarijat ove zemlje smatra pobjedu socijaliznTa u Evropi i u citavom svijetu najglavnijom, najdubljom najtrajnijom garancijom opcega svjetskoga mira i onemogucenjem svakog rata u buducnosti. Dosljedno tome, proletarijat HrSlavonije zato naglasuje, da medunarodnu klasnu sovatske lidarnost klasnu borbu proletarijata nadalje smatra najboljim. n-ajuspjesnijim instrumentom, ne samo svog klasnog, vec i nacijonalnog oslobodenja. Radi toga traze sakupljeni sto skoriju obnovu socijalisticke internacionalie, no kao preduvjet obnove trajnoga opstanka internacionale drze nuznim, da ne samo svi clanovi internacionale teorijski priznadu opravdanost zahtjeva za pravom nacijonalnoga samoodredenja, vec da i u praksi napuste politiku t. zv. status quo u odnosima medu nacijama, posto je ta politika u praksi neiskrena, u bitnosti konzervativna reakcijonarna. Takova politika je na stetu mai
i

potlacenih nacija, pa je prema tome nesocijalisticka, S tih razloga traze zastupnici, da sve stranke soc. internacijonale priznadu zahtjev za pravom samoodredenja svakog pojedinog naroda zahtjevom socijalisticke prakticne politike, posto je trajni opstanak internacijonale mcguc tek na temelju jasnoga
lenih
i

prakticnog programa za socijalisticku politiku, jer ce se tek takovim jasnim prakticnim zahtjevima onemoguciti socijalisticko
sluzenje imperijalistickim ciljevima, bilo koje klase
i

ill

nacije.

pomanjkanju ovakovog prakticnoga taktickog programa, socijalisticke mternacijonale u nacijonalnom pitaaiu vide jedan od najglavnijih uzroka sloina druge internacijonale. Potreba mogucnost ovakovog programa, kakovi programi postoje za mnoga druga politicka i socijalna pitanja, ukazuju se zato kao jedan od nuznih preduvjeta obnove internacijonale. Naglasujuci ovu bitnu znacajku ovogodisnje proslave 1. svibnja, proletarijat Hrvatske i Slavonije naglasuje ujedno, da ostaje kod
i i

svih ostalih zahtjeva svoje klase

svoje socijalisticke stranke.

Narocito trazi bezodvlacnu demokratizaciju i socijalizaciju drzave i svih njenih institucija, a kao prve prakticne zahtjeve u ovom pravcu istice uvedenje cistpg, jeduakog, izravnog i tajnog prava glasa za sve izbore u ustavna tijela, zatmi slobodu goyora, sastajama i stampe, potpunu samoupravu opcine, kotara i zupanija, nezavisnost sudacku ukidanje stajace vojske. Narocito isticu sakupljeni i ovoga puta- temeljni zahtiev proslave 1. svibnja, zahtjev za normalnim osamsatnim dnevnim radom i izdasnoto socijalnom zastitom proletarijata. Ispunjenje svih istaknutih zahtjeva smatraju sakupljeni kao uvjete svoga socijalnog i politickog oslobodenja, pak zato izjavljuju. da ce se i nadalje boriti za njihovu potpunu slobodu.
i

133

Ova ce se rezolucija danas primiti u svim skiiDstinama To je nas zavjet, u torn pravcu moramo svi raditi zemlji.
boriti se.

u
i

Da
iialno
i

zivi

roda.

socijalno oslobodenje cijeloga svijeta, a Da zivi socijalna demokracija!

nezavisna jugcslovenska drzava, da zivi nacijonasega riai

86.

Rezolucije velike slovenske pucke skupstine.

Post

a,

5.

niaja 1918.

Na narodnem taboru 5. majnika 1918. popoldriC v Postojni zbrane mnozice slovenskih moz m zena:
1. navduseno pozdravljaj o z jugoslovaasko deklaracijo zapoceto borbo za samostcjno drzavo Slovencev, Hrvatov in Srbov. Izrekajo zaupanje Jugoslovanskemu klu^bu, zlasti pa navzocnim poslancem dr. Koroscu, dr. Lovru Pogacniku, dr. Vladimirju Ravniharju in dr. Ribai^u. Pozivljajo poslance, naj v tern boju za naso drzavo vstrajajo brez ozira na desno in Obscjajo in izrekajo zanicevanje vsem tistim ki hocejo levo.

narodu
2.

in

njegovemu vodstvu

streljati

lirbet in kaliti slogo.

Obsojajo vse poskuse Seidlerjeve vlade, ki hoce na Severn resavati narodnostno vprasanje v prid Nemcem, a na jugu drzave pustiti vse pri starem. Obsojajo, da rusi Seidlerjeva vlada z enostranskimi koncesijami v pnlog Nemcem vsako moznost kakega narodnega sporazuma, zlasti tudi z obetanjem nemske navticne akademije v Trstu. V casu, ko nas preko tisoc let v Trstu in Primorju ziveci narod, v trzaskem mestu nima ni ene Ijudske sole, kaj sele srednjo ali strckovno solo, obeta vlada Nemcem navticno solo, ki naj odje kruh jugoslovanskim mornarjem. S to obljubo je vlada znova pokazala,

da z nami ncce ooravnave, ampak le boj, ki ga sprejniemo in ga bomo izvojevali do konca brez strahu pred pre-

ganjanji.

Odlucno obsojamo, da se je vlada odkrizala Parlamenita, edine kontrole ravno v casu, ko je glad ze v hisi, ko se raizdelitev zivil krivicno vrsi in ko trpljenje vojske narasca do vrhunca. Odklanjamo vsako odgovornost za posledice.
t.

j.

4.

koli

interese, ki so

Zahtevamo da se nemudoma in brez ozira na katerenarodom te mcnarkije cisto tuji, predlaga

premirje in se zaicno ,D0gaJanja za mir, ki naj resi, kar nam je se o^talo zivega in kar se imamo, vojsko za vselej onemogoci, a z uvedbo samoodlocbe narodov tudi za vselej ustvari podlago za resnicen, trajen mir med narodi.

134

87.

Regent Aleksandar srpskoj vojsci *

S
1

n, 5-

maja

(22. apr.) 1918.

Junaci
Svetle praznike Hristovog Vaskrsnuca docekujemo ove godine usred krvavih ratnih dogadaja. Na zapadu, na lepim poljima Francuske, nasi dicni saveznici, Francuzi, Englezi^ Amerikanci i Belgijanci, svojim cvrstim bedemom, lome najbolje neprijateljske snage, cekajuci svcj momenat da podu napred i da ih definitivno sruse.
i

Sve d'zinovske borbe u Francuiskoj, zdruzene sa nashii nasih saveznika herojskim naporima na macedcnskom frontu, stvorit ce nase narodno ujedinjenje donet ce pravdu i slobcdui

nasem troimenom narodu Srbima, Hrvatima celom covecanskom rodu.

i

Slovencima, kao

Veliki rezultati zahtevaju velike naipore, velike zrtvc i do kraja. tome se ogledaju vrline jednog naroda i niegovo pravo na zivot, kao sto smo to nebrojeno puta i)0svedocili pred celim svetom. Mi se ne borimo samo za nas,,
istrajnost

vec

za nasu decu, za nase potomke, za buduca pokolenja. Za mi podnosimo podnosit cemo do kraja sve potrebne zrtve, kao sto se Hristos dobrovoljno zrtvovao za rod coveciji. Budite uvereni, da te nase zrtve ne ce biti uzaludne. Bozjom pomocu one ce nam doneti Vaskrs nase lepe otadzbine ujedinjenje sa ostalom nasom dicnom bracom Jugoslcvenima.
i

njih

to

ime Ja vas pozdraivljam, ponosni Junaci, sa

Vask

r s e.

Aleksandar.

Jugosloveni

Cesi protiv austrijske vlade.**

Bee,
7,

maja

1917.

U casu kad je apsolutistickom odlukom vlade Dr. Seidlera odgodena zastupnicka kuca proti volji svoje vecine, te u kom se preko glava proti volji zainteresovanih naroda pripravljaju dalekosezne ustavne promjene, sastase se na zajednicku sjedi

Iz originala.

Ova je deklaracija redigovana na zajednickoj sjednici jugoslovenskih ceskih narodnih zastupnika na beckom carevinskom vijecu povodom izjave u

Parlamenlu.

135

l... ._...., i i

jugcslovenskih klubova, bez razlike stranaka, solidarno ceskih dignu ovaj javni prosvjed:

jiigosloveTiskDga naroda prosvjeduju Zastupnici ceskoga najvecim ogcrcenjera proti svim pok'usajima vlade, da nanovo naredbenim putem iiredi davno prezivjele i od naroda nepriznate ustavne prilike bez sudjelovanja nasih naroda proti njima. Mi prosvjedujemo tim odlucnije, sto se to cini samo od njemackih sovinista iznudenim utemeijenjem okruznih poglavarstva u Ceskoj. Isto tako odresito prosvjedujemo proti istodobno navijestenom drzavopravnom odcjepljenju sloL^ venskiih zemalja od citavoga nerazdjeljivoga naroda Slove^^Bnaca, Hrv^ata Srba, kao protiv njemackcj invaziji na Jadran^^Bskom moru. Mi izrazavamo nasu uzrujanost radi tcga, sto se li^r\lada usuduje uciniti sve to u sudbcnosnom casu svjetskoga rata, te sto na nas zahtjev glede samoodredenja i posvem-asnJe samostalnosti nasih naroda, koji su zahtjev citavoga civilizodemokratskoga svijeta, odgovara apsolutistickim vanoga oktroima, kcji ne znace od nas zeljkovanoga mira niti mogucnost prijateljskoga zajednickoga zivota naroda, nego pocetak borba, kakovih jos nije bilo, te koje mogu dalje poci, nego li slute sami zacetnici oktroja. Nadalje konstatujemo otvoreno, da se ova pravna nasilja pocinjaju na nasim narodima u casu kad najsiri slojevi nasih naroda iza besprimjernoga oskudijevanja, beskrajnih ratnih godina i iza posve *izjalovljene opP skrbne pciitike stcje pred pravom katastrofom. Zato dizenio ovu tesku optuzbu, sto se u doba kad nema kruha, te kad stojimo pred posvemasnjim neznanjem onoga sto ce sutra biti, pomnozavaju beskrajne gcspodarstvene socijalne patnje jos politickim, nacionalnim drzavopravnim patnjama, te sto se opcenita uzrujanost tim digla na takav stepen, da se danas posljedice ne mogu niti pregledati. Istodobno dizemo nas glas proti necuvenom postupku vlade, koja u casu kad citav svijet prozimaju nacela demokracije, gradanske jednakosti i politicke autonomije, nastupa proti nama sa eksperimentima, koji uistinu ne znace nista drugo, nego ponovno utvrdenje apsclutizma,
s
i i i i

H W

ponovno umnazanje apsolutistickoga aparata. Na drugoj se strani svijesno prelaze naumice ignorisu svi zahtjevi nasih naroda. Jednakom odlucnoscu prosvjedujemo protii tome, sto se u doba, kad parlamenti svih zaista demokratskih drzava neprekidno odlucno ucestvuju u sudbini svojih naroda, opet odgada austrijski parlamenat bez svakoga uzrokai bez svake nuzde te na stetu javnih aprovizacionih prilika, te sto se zastupnici nasih naroda opet lisavaiu parlamentame tribine^ bez koje su mcrali tri godine rata biti pod pritiskom vojnicke diktature. Odgovcrnost za pcsljedice ^pada u prvom redu na vladu, koja je ovim korakoni, kcji se nikako ne da ispricati, opet pokazala pred citavim svijetom, da se Austrija ne moze nazvati
i

136

nikome odustavnom drzavom' te da se brojcano neznatna birokracija ne usteze, pod pritiskom i uz govorna oligarhija
i

orivolu jednoga dijela njemacko-nacionalnih zastupnika, i clanovima Parlamenta opcega izbornoga prava zacepiti usta, cini se zapocne bojati, dk bi Parlamenat smogao srcanosti, da rece konstatiije otvoreno, sto je prava volja i'fakticno uvjerenje i u torn Parlamentu zas'tupanih naroda.

ceskog jugoslovenskog naroda izjavljuju ne ce priznati nikakvog oktroja niti ikakovu jednostranu administrativnu odredbu, ako bi im se ona nametnula te da sa skrainjim ogorcenjem odbijaju ove mjere, da ne preuzimaju nikakove odgovornosti za dalji razvitak prilika te da se ne ce nikakvom silom dati zastrasiti, nego da ce solidarno ustrajati u borbi protiv apsolutizma te za gospodstvo demokratske slobode, prava samoodredenja i ipoliticke samostalZastupnici
i

stoga, da

nosti.

Becu dne

7.

maja 1918.
Dr.

FrantiSek Stanek.

Anton KoroSec.

89.

Memorandum

americkih Crnogoraca pred-

sjedniku Wilsonu.
U. S. A., maj-agust 1918.

Crna Qora je bila oduvijek kolijevka srpske slobode i njen barjak, razvijen za oslobodenje i ujedinjenje, nije se nikad zavio od propasti nase carevine na Kosovu pa sve do 31. decembra 1915.^ godine, kojega je kcbnoga dana, protivu volie vojske Parlameinta, vrhovni koimandant cjelokupne crnogorske ari
mije brzojavnim putem neposre'dno zatrazio mir od austrijskoga suverena.

Ropski polozaj nase brace u koji su dovedena kapitulacijom, pripremljenom i izvrsenom od najmierodavnijih faktora, nama, slobodnim Crnogorcima, namece jos vecu patriotsku duznost, da u ime svoje i svoje u ropstvo predane brace uzmemo najzivljega ucesca u rjesavanju nasega macionalnog pitanja i buducem drzavnopravnom polozaju svoje uze otadzbine.
svrhu ostvarenja nasih narodnih aspiracija, prvo kabinet g. Andrije Radovica, a zatim g. Mila Matanovica podnijeli
*

T.

j.

13. Jan.

1916.

po novom.

137
1917. godine dovoljno obrazlozenc su Kruni tecajem 1916. ostalim predloge o nuznom jedinstvu Crne Gore sa Srbijom nasim pokrajinama na Slovenskom Jugu, naglasivsi joj, da bi inace nasa uza otadzbina u najskorije vrijeme presudena bila ekoncmsku smrt, sto svi mi znamo na politicku, moralnu uvidamo. No, nazalost, Kriina je cba dva tako vazna rodoi i i i
i

Ijubiva predloga odbila, stcjeci

dalje
i

na stanovistu separa-

pcslije izvrsene kapitulatizma Orne Gore. Takvo drzanje cije jedan je od najvecih ataka na nasa narodna prava, na savjest. iiasu zdravu nacionalnu svijest
i

Na osnovu svega izlozenoga, a koristeci se proklamflvanim principom od strane nasih mocnih Saveznika: Slosamoopredjeljenje naroda, najenergicnije zahtijevamo boda bezuslovno ujedinjenie Crne Gore sa Srbijoni i ostalim srpskim,
i

hrvatskim slovenackim pokrajinama, u jednu neraizdjeljivu demokratsku drzavu, gotovi na sve zrtve uz nasu vitesku bracu
i

saveznike za ostvarenje te ideje.

i

Pravim predstavnikom teznja zelja srpskoga naroda iz Crne Gore priznajemo Crnogorski odbor za narodno ujedinjenje u Parizu, ciji smo program primili za svoj, tim prije sto
je
isti potpisao Krfsku Deklaraciju, koJu najodusevljenije pozdravljamo kao izraz vrhovne teznje svih Srba, Hrvata Slovenaca.
i

Iskljucivo zvanicne
ostalih
11

Saveznickih

sila
i

oni

jednovremeno

predstavnike Srbije kod Amerike priznajemo za svole, jer i predstavnici svih Juznih Slovena.
i

smatramo

Konstatujemo da je vlad'a u Neuillyju kod Pariza dovedena prQitiv narodnih aspiracija za licne interese, te njena akta nikad ne mozemo priznati kao akta vlade Crne Gore.
Sljedstveno tome na sav glas protestujemo za sva eventualna zaduzenja, koja bi ta vlada cinila ili cini, jer za takva

zaduzenja po svima osnovima drzavnoga medunarodnoga prolivno prava ne moze nikad odgovarati narod, kad ista' nasem ustavu predhodno nije preko svojih predstavnika
i

dobrio.
zelja, da se sa ovim nasim memoransaveznicki kabineti da ga prime kao izraz kolektivne volje naseg cjelokupnog naroda.

Nasa

je

odlucna
svi

dumom upcznadu

Crnogorskiodborzanarodnoujedinjenje.
New-York,
15-

(28.)

maja 1918.

potpisa iz 29 raznih opcina sjeveroamerickih. Posljednja datirana je

Slijedi
126
11.

(24.)

augusta 1918.

138
90.

Rezolucija Starceviceve stranke prava.

Zagreb,
iipnja 1918.
5.

juna 1920.

Vijece Starceviceve stranke prava, sakupljeno dana 5. u Zagrefbu, u skladu sa bitnim i temeljnim nacelima stranke prava od godine 1861., u kojima je postavljen zahtjev
i

hrvatskoga naroda za slobodnom, nezavisnom ujedinjenom naro'dnom drzavom, kao i u skladu sa bitnim nacelima adrese Starceviceve Stranke Prava od 5. ozujka 1917- i iijave saborskoga kluba Starceviceve stranke prava u hrvatskom saboru od 5. Iipnja i. g., prihvaca slijedeca nacela kao osnovku za
svoje dalje dielovanje:
I.

Narod Hrvata, Srba

narod.

Slovenaca

jest

pod

tri

imena

jedan

isti

Dosljedno tomu, upiruci se o pravo narodnog

samoodredenja:
1. Trazimo ujedinjenje i slobodu u narodnoj drzavi Slovenaca, Hrvata Srba, u kojoj ce narodne osebine trcimenoga jedinstvenog naroda biti ocuvane, a osiguran drzavopravni kontinuitet historicko-politickih teritorija. Upiruci se napose o historijsko drzavno pravo, trazimo ocuvanje konitinuiteta lirvatske drzavnosti.
i

Trazimo za drzavu Slovenaca, Srba Hrvata citav na kome u neprekidnom kontinuitetu zivi nas naroda jamceci inonarodnim manjinama kulturnu samoupravu. Tom nasem narodncm teritoriju neotudivo pripadaju obale, luke
2.
i

teritorij,

sjevemog istocnog Jadrana. 3Trazimo drzavu uredenu na nacelima potpune gradanske slobode demokratske samouprave, te pravne i druotoci
i
i

stvene jednakosti, t. j. mogucnosti gospodarskoga opstanka poitpunoga provjetnog i drustvenog razvitka svih drzavljana. II. Vijece Starceviceve Stranke Prava, uvazujuci da je nas narod mal ne iskljucivo poljodjelski i da je Starceviceva stranka prava u svojoj ogromnoj vecini stranka seljaka-poljodjelaca, naglasuje, da ce Starceviceva stranka prava svoje sile posvetiti organizaciji i napredku hrvatskog seljaka poljodjelskog staleza, te da ce traziti, da citava gospodarsko-^drustvena organizacija drzave bude provedena u skladu s tim temeljnim nacelnim stanovistem stranke. III. Vijece Starceviceve Stranke Prava, sakupljeno dana 5. Iipnja 1918., saslusavsi izvjestaj o radu stranke, jednoglasno izrice vodstvu saborskom klubu Starceviceve stranke prava svoje odobrenje za dosadasnji rad i potpuno povjercnje za dalje djelovanje u dosadasnjem pravcu. IV. Vijece Starceviceve Stranke Prava, sakupljeno dana 5. Iipnja 1918., odobrava rad vodstva Starceviceve stranke
i i
i

135^

prava oko koncentracije svih neodvisnih

nekonipromitovanih
i

narodiiih elemenata, te ovlascuje sredisnji odbor na dalji rad u smislu saopcenja zagrebackog sastanka dana 2. 3. ozujka t. g>

91.

tZadar..
Preuzvisemosti

Izjava dalmatinskoga

Zemaljskog Odbora."*^
19.

juna 1918.

se moze razabrati iz glasova koji kolaju po novipregovora koji se vode u Budimpesti te iz drugih znamenitih znakova, rek bi, da se u mjerodavnim krugovima namjerava konacno rijesiti pitanje o pripadnosti kraljevine DalHercemacije ujedno urediti drzavopravni cdnosaj Bosne govine, koje bi se po toj osnovi imale anektirati Ugarskoj ili bi s njom stupile otprilike u isti odnosaj, kao sto su Hrvatska Slavonija, s posebnim banom na celu uprave.

Kako
iz

nama,

Prema ovakovim osnovarna Zemaljski Odbor, kao predstavnik sabora kraljevine Dalmacije kao tumac narodnih osjeoaja misli, smatra se duznim svecano naglasiti, da se o sudbini kraljevine Da'lmacije ne smije stvarati nikakve odluke, a da njezino ustavno zastupstvo ne bude saslusano i privolu
i
i

izjavilo.

Ovaj elementarni zahtjev sadasnjega javnoga prava, nasao glede Dalmacije svecano priznanje i sa strane Njeg. Velicanstva cesara i kralja Franje Josipa I-, blage uspomene, kad je godine 1861. pozvao dalmatinski sa-bor na izbor zastupnika, koji bi ujedno sa zastupnicim'a hrvatskoga sabora pregovarali o sjedinjenju i o doticnim uvjetima, kad je svojim reskriptom priopcio hrvatskom saboru tadasnji zakljucak dalmatinskoga sabora. Rek bi da se spomenutim platnovima namjeravalo rijesiti i jugoslovensko pitanje, ali takovo rjesenje ne bi odgoyaralo niti stanovistu sabora kraljevine Dalmacije, niti volji pu5anstva ove zemlje, niti cjelokupnosti naroda.
je
i

Kad su prvi put godine 1870. Hrvati Srbi stup:!' kao vecina u dalmatinski sabor adresom na svjetlu krunu, sabo/ je dao izrazaja zelji narcdnoga ujedinjenja na temelju hrvatskoga drzavnoga prava, koje potpuno odgovara prirodnom narodnom pravu. Istina je teznjama dala oduska saborska adresa, glasovana godine 1871.
i i i

* Ovu je izjavu predao predsjednik Vicko Ivcevic, osobno u ime Zemaljskoga

sabora kraljevine Dalmacije, Dr. odbora, namjesniku dalmatinskoni

grofu

Attemsu,

dne

20. juna.

140

U adresi godine 1902. sabor je istakao, kako su dotadasnje upravne prilike ucvrstile uvjerenje, duboko usadeno u srcu vjernoga naroda ove zemlje, da bi zdruzenje zemalja Hrvatima napucenim u jedmu drzavopravnu skupinu, u granicama sveukupne monarhije, a pod zezlom svojih zakonskih vladara Habsbiirske kuce, najbolje zajamcile njegov narodni razvitak.
Nakon sto je previsnjom odlukom 5. listopada 1908. Njeg. Velicanstvo car i kralj Franjo Josip I. protegnuo svoja suverenska pravai ustanove Pragmaticke Sankcije na Bosnu Hercegovinu, sabor dalmatinski, u adresi glasovanoj u zasjeHercegovini danju godine 1909. istakao je, da narod u Bosni Zajedno s narodcm u Dalmaciji Hrvatskoj Slavoniji sacinjava jednu teritorijalnu, jezicnu narodnu cjelinu, te izrazio zelju, da bi se predstavnicima naroda u Bosni i Hercegovini pruzila prilika, da sporazumno s jednim istim narodom h|rvatskoga i srpskoga imena u svim ovim zemliamia odluci o svojoj
i

daljoj buducnosti-

Dalmacija je uvijek tezila za tijesnim spojem s Bosnom Hercegovinom, kao prirodnim svojim zaledem. Stoga je ona u svoje do'ba pozdravila okupaciju, u prilog iste rad'ila. Na ialost, njezine se nade nijesu ispunile. U dualistickoj upravi na prometnom polju ugarski su interesi uvijek prevladivali, a zeljeznickom spoju Bosne sa Splitoni stavljale su se zapreke sa strane Ugarske; zato se taj spoj ni poslije cetrdeset godina prosiih od okupacije, nije ozivotvorio. Ako se to moglo dogoditi, kad Ugarska nije sama o sebi mogla raspolagati, namece se zabrinutost, da bi se taj polozaj jos pogorsao, kad bi vrliovna upfiava presla poisve u njezine
i
i
i

ruke.

Ova] projekt protivi se dakle narodnimi i gospodarskim interesima Dalmacije, u koliko bi od nje otrgao Bosnu i Hercegovinu.
ideja narodnoga ujedinjenja Juznili Slovena u monarse mogla zaustaviti na zemlje u monarhiji, obitavane od Hrvata i Srba, nego se po samoj prirodi stvari morala protegnuti i na trece pleme oitavoga jugoslovenskoga naroda, koje
hiji nije

No

istoj

monarhiji zivi, na bracu Slovence.

Svjetskim dogadajima zadnjih godina, ta se ideja razvila do dubokoga nepokohbljivoga uvjerenja: Hrvati, Srbi i Slovenci uvidjeli su, da u njiliovom ujedinjenju u jednu drzavnu skupinu u monarhiji. pod zezlom' vladara Habsburske kuce, lezi jamstvo za njihov opstanak i dalji razvitak.

Tako je postala rezojucija od 30. svibnja 1917., koja nosi potpis sviju hrvatskih, sirpskih i slovenskih zastupnika na carevinskom vijecu, a nasla je zivcga cdjeka i u ovoj zemlji, a i odobrenje hlrvatskih i srpskih zastupnika na dalmatinskom saboru na sastanku od 13. travnja tek. godine.

141

Ovo bi bio najprikladniji, zivotnim potrebama naroda duhu vremena najbolje odgovarajuci nacin rjesenja jugoslovenskoga pitanja u monarhiji, a mjestc da njezinsa moc oslabi,
i

ojacao bi ju, jer moc monarhije lezi u prvom redu u jakosti i zadovoljstvu njezinih naroda, a kcliko vrijedi jugoslovenski narod i zomlje koje on cbivata, pokazalo se je u ovom riatuOsnove, o kojima rek bi da se raspravlja, mogle bi odgovarati kojekakvim imperijalistickim tendencijama, ali ne odgovaraju cpravdanim teznjama jugoslovenskoga naroda; pobudile bi pak nezadovoljstvo i cgorcenje, kad bi ih se pokusalo provadati.

Odbor, kao tumac osjecaja naroda ove duznim, da to priopci Viasoj Preuzvisenosti s molbom, da ovu predstavku, prozetu tradicionalnom vjernoscu iskrenom otvorenoscu, izvoli donijeti do previsnjega znanja.

Ovaj
i

se Zemaljski

zemlje

stitnik njezinih interesa, S'lnatra-

92.

Rezolucija narodnoga zbora u Splitu.

Split,
i

2.

jula 1918.

Hrvati Srbi iz svih krajeva Dalmaciie, pristalice svih. dalmatinskih predratnili stranaka, na sastanku u Splitu dne 2. srpnja 1918., jednodusno su slczni u slijedecim mislima vodiIjama.

Ozbiljnost hiistcrijskoga casa, koji prezivljavamo, za1. jednistvo pretrpljenih progcnstava i nevolja, bjelodane osnove nasih narodnih neprijatelja, upravljane direktno proti nasoj narodnoi egzistenci, vec su izbrisali svie stranke i njihove razlike, te duhovno ujedinile sveukupno pucanstvo dalmatinsko u jednoj politickoj misli, u jednom politickom cilju: biva, etnicko jedinstveni narod Srba, Hrvata i Slovenaca inia neotudivo pravo duznost. da sredstvom samoodredenja ostvari svoju jedini

stvenu nezavisnu drzavu.

Prema tome smatramo nuznim jedinstveni politicki rad citavoga pucanstva dalmatinskcga, dck god ne bude postignuto ili barem obezbijedeno postignuce toga vrhovnoga narodnoga
a svako cijepanje -narodnih sila zbog pitanja drugoga reda koja danas nijesu aktuelna, smatramo za narodnu stvar stetnim.
cilja,
ili

2. Bira se uprava ^arodne Organizacije Srba, Hrvata Slovenaca u Dalmaciii, sastojeC.a od sesnaest lica,^ koji se
i
'

BuCin,
Ante F r
Dr. Dr.

bijahu: Don Ante Anic, Dr. Roko Arneri, pop Jovo Dr. Gajo Bulat, Dr. Uros Desnica, Dr. Mate Drinkovic, a n c, Ivo de r s o g o n o, Dr. Ivo K r s t e 1 j, Dr. Jerko a c h e d o.

Izabrani
i

Ivan

Majstrovic, Milan Marui(J, Dujam Mikacic, Pavao Roca^

Roko

Vuko vi c.

142

Ta ce uprava br^j moze do potrebe kooptacijom i povecati. voditi akciju u Dalmaciji u smislu ov'ih nacela, te ce sudjelovati, a do potrebe i pokrenuti identicnu i analognu akoiju na okupIjanje nezavisnih narodnih elemenata u drugim nasim ktrajevima pa ce u tu svrhu odrediti delegate Dalmacije za.' evenSlovenaca. lualno opce Narodno Vijece Srba, Hrvata
i

Splitu

2.

srpnja 1918.

93.

Rezolucija

Nar. Organizacije za Hrvatsko

Primorje

Istru.

Susak,

14.

jula

1918.

I. Veliki narodni cilj: stvarianje jedinstvene, slobodne, nezavisne, na demokratskim temeljima uredene, socijalno pravedne drzave Slovenaca, Hrvata i Srba, trazi jedinstveni politicki rad cijeloga naroda okupljanje njegovo u open Narodnu Organizaciju. U tu svrhu stvara se Narodna Organizacija za
i

Hrvatsko Primorje Istru, i 'bira se uprava Narodne Organizacije od dvanaest lica s pravom kooptacije. II. Sastanak radosno pozdravlja provedenje Narodne Organizacije Slovenaca, Hrvata i Srba za Dalmaciju, izrice svoje uvjerenje, da ce se za priimjerom Dalmacije, Hrvatskoga Primorja Istre povesti' ostali krajevi nasega naroda. III. Sastanak narocito istice, da postignuce velikoga cilja narodnoga ujedinjenja oslobodenja trazi, da prestanu stranacke borbe medu narodnim strankama i da se ucini kraj svakom strancarenju" te da se izbjegne svako cijepanje narodnih sila zbog pltanja drugoga reda.
i i i i
i '

94.

Velika politicka skupstina u Mansion-

House-u.*
London,
i

25. jula 1918.

S r p s k (j u g o s 1 V e n s k i) o d b o r z a n a r o d n e n e c i j e v e stupio je u zivot u cetvrtak 25. jula 1918. poslije podne, na dobro posjecenom odusevljenom sastanku odrzanom u gradskoj kuci (Mansion House) u Londonu. Gradski nacelnik (Lord Mayor) predsjedase, la medu onima, koji &u bili
r a t
1
i

prisutnl, nahodili su se:

Prevod

engleskoga.

143

Zastupnici britske vlade: Vrlo postovaiii Arthur James Balfour O. M., clan kraljevskoga druI.

stva (akademije), .clan Parliamenta, doktor prava, doktor civilnoga prava, drzavni tajnik za spoljne pcslove. Izvanredno (most) postovani markiz Crewe, vitez reda podveze, tajni savjetnik, miagister slobodnih umjetnosti (Master of Arts), doktor prava. Profesor C. W. C. O m a n i gosp- Jan Malcolm, clan Parlamenta (spoljno ministarstvo). Kapetan H. T e mkapetan Ingram (ratno ministarstvo). p e1 ey
i

II.

Diplomat ski zbor:

Njeg.

Preuzv.

talijanski

poklisar, zastupnici francuskog poklisarstva (savjetnik de Fleu-

Sjedinjene Drzave Amerike, Japan, Njeg. Preuzv. gosp. (Rusija), Njeg. Preuzv- grcki ministar, Njeg. Preuzv. brazilski ministar, Njeg. Preuzv. srpski ministar (J oV a n J V a n o V i c), srpski vojni atasej, g. B o r e s c o, rumunski charge d' Affaires, g. M. M. R a k i c, savjetnik srpske
riau),

Nabokov

legacije,
III.

drugi.

Zastupnici
Serifi (sheriffs),^
i

4) r

kih do
i

nion

a.

IV.

kapetan

serif Sir 0-

Rowland
u
:

Blades
V.
il

Hepburn. Zastupnici Srpskog Drustva

serif Sir

H. F.

Ve-

Sir Br tan (Serbian Society of Great Britain) Arthur Evans, Mr. W c k h a m Steed, Dr. S e t o n Watson, Mr. J a m e s B e r y drugih englesko-inostranih

ko

drustava
VI.

politickih korporacija.

od cesko-slovackoga Narodnog Vijeca, e od kraljevskoga literarnog drustva (Royal Society of Literature), Mr. W. a r d od Narodnoga bratskoga i j a t ovijeda (National Brotherhood Council), gg. C e d a V i c, prof. ,B g d a n P o p o v i c, Dr. i c i c (od Jugoslovenskoga odbora u Londonu) drugi.
Dr. Mr.

Maquar

Benes
i

Mice M

Prvih pet redova rezerviranih sjedala bilo je zaposjednuto institucija, koje rade za od zastupnika drustava, zaklada Srbe i Jugoslovene u Velikoj Britaniji ili su u svezi s njima. (Srpska potporna zaklada, Srpski Crveni Kriz, Bolnicko drustvo skotskih zena, Britski Cryeui Kriz, Odbor za ratne bjegunce, Spomen-zaklada Dr. E. I n g 1 s o v e, kraljevska ratarska zaklada za saveznike, Drustvo krscanskih mladica, Srpska crkvena zaklada itd.).
i
i

Tecaj skupstine.
Predsjednik, otvarajuci skupstinu, rece: Mi se sastajemo danas na- posvetnu skupstinu Srpskog (jugoslovenskog) odbora za narodne ratne ciljeve. Drzim da nije potrebno, da se u skupstiui, kao sto je ova, mnogo rece o SrbijiMi svi
1

Casnici giofije, u kojoj

veliki

le2i
i

London

(Middlesex), a grofija je otprilike

naa zupanija. Dakle:

zupan

podzupan.

144

znamo
rat,

Ona nije od svoje volje usla u sto je Srbija ucinila. nego da se otoirani od tiranije, kao sto se mi u ovoiii protiv tiranije,. casu borimo za pravednost cast slobodu ja drzim, da nijedan narod u Evropi nije za to dao Ijepsi izgled od.same Srbije. (Cujmo, cujmo, poklici.) S ovo malo rijeci hocu da zamolim Njeg, Preuzvisenost srpskog ministra> da razlozi teznje srpskog (jugoslovenskog) odbora za
i

ratne ciljeve.

yoru
i

Srpski m.inistar Jovan M. Jovanovic zahlvali Lord Mapozdravi prisutnoga Mr. Balfoura, talijanskoga poklisara. sve druge na platformi i u dvorani On rece^: Gospodine nacelnice (My Lord Mayor), Vase Preuzvisenosti, gospode i gospodo! Nikad nijesam vise nego danas pozalio svoju nespcsobnost, da izlozim i rastumacim britskor publici engleskim jezikom stvar moje domovine, i ujedno da zahvalim nasim dobrim britskim prijateljima za njihovu prijaznu pctporu .nasih narodnih zelja i ratnih ciljeva.
i

koju

Zahvaljujem drzavnom tajniku spoljnih poslova^ za cast., iskazuje, jer svojom prisutnoscu pini ovaj sastanak jednim od vaznili dogodaja u povijesti jugoslovenskoga ple-

nam

mena. drugih britskih doZahvaljujem zastupnicima Kanade miniona, koji su podupirali nasu stvar i pomogli nasem narodu u nevolji za trajanja ovoga strasnoga rata, te molim, da bi takod.er svojim plemenitim i prijaznim zemljacima isporucili nasu najsrdacniju livalu. Zahvaljujem Njegovoj Preuzvisenosti talijanskom poklisaru za njegovu spremnost, da svojom prisutnoscu pri ovoin sastanku podupre sporazum stvoren na rimskoj konferenciji izmedu Talijana Jugoslovena.^ Lskreno zahvaljujem svim nasim brojnim prijateljima ovdje na ovoj platformi i u ovoj dvorani za istinsku odusevllenu potporu, koju nam davaju, a napose zahvaljujem nasemi domacinu, nacelniku grada, kojemu je uspjelo da ucini ovu kucu
i
.

prijateljskim
nici,

veliki

sastajalistem, gdje se mogu sastajati svi savezmali, i kazati svoje zelje i nakane, zahtjeve i

ciljeve.
cetiri gcdine, sto je Austro-Ugarska navijestila Uzevsi za izliku umorstvo u Sarajevu, koje nigdje nije bilo jace osudeno i pozaljeno, nego u Sibiji, Austro-Ugairska je preduzela prema priznanju austrijskoga kanoelara grofa prevenBerchtolda i grofa Tisze, ugarskoga diktatora tivni rat protiv Srbije. Srbija nije zeljela rata, on joj je bio nametnut, ona je bila prinudena da se brani. Danas je doka-

Ima tome

Srbiji rat-

Francuskim jezikom.

2
'

Gosp. Balfour.
Ql.

moje

Jadransko pitanje

br.

III.

str.

13

15.

I
i

145

"zano,

da se Austro-Ugarska odluciia na rat s privoljenjem Njemacke. Zapa-dno-evropske se drzave podigose protiv napadaca, a kasnije im se pridruzise Sjedinjene Drzave Amerike i, mozemo re6i, zapravo cijeli svijet.

imat ce se uvesti novi red osnovan da zivu u slobodi nezavisnosti prema propisima moderne civilizacije i medunarodnoga zakona. Ta nacela, koja su primijenjena svijetu uopce, moraju se u buduce primijeniti svakoj drzavi napose, a nerocito takoder balkanskim drzavama. Otkako je postala

Kad'.prode ovaj

rat,

na pravu naroda, da sami sobom upravljaju

je nastojala rijecju djelom oko ujedinjenja juznoga slovenskog plemena u nezavisnu drzavu. Cijeli je narod jednako ceznuo za tim ujedinjenjem, Srbo-Hrvati i Slovend, koji su zivjeli pod austrijskom upravom, tako isto kao oni, koji su zivjeli u obje slobodne srpske drzave (Srbiji i Crnoi God).
i

drzavom, Srbija

Mr. H. Wickham Steed (predsjednik Srpskog drustva u Velikoj Britaniji) procitao je na moibu Njeg. Preuzv. srpskog ministra engleskim jezikom ratne ciljeve Srbije Jugoslovena.
i

Svi Jugosloveni, gdjegod oni

bill,

imadu danas samo

jedan ratni cilj, koji je zajednicki svim saveznicima: da pobijede u ratu. Oni su pcmogli, i jos uvijek pomazu sa svim sredstvima, sto im stoje na raspolaganje, da se postigne taj cilj.

Pouzdavajuci se u pobjedu saveznika, no zeleci da ta pobjeda bude odlucna posvemasnja (integral) srpski se ratni ciljevi dadu skupiti u ove cetiri tocke:

Prvi glavni cilj Srbije ]est ujedinjenje Jugoslovena (Srbo-Hrvata Slovenaca), koji zivu u kompaktnim masama na neprekinutu teritoriju, neki unutar meda kraljevine Srbije Crne Qore, neki u Austro-Ugarskoj monarhiji ona ill zeli ujedinjenje u jednu slobodnu nezavisnu narodnu drzavu. Za to su ujedinjenje naroda jugoslovenskoga Srbija i Crna Gora sve zrtvovale, a tako isto i Jugodoveni Austro-Ugarske. Oni su se borili pa se i danas jo bore (na solunskom frontu i u Rusiji) da oslobode svoju domovinu da zivu u narodnoj nezavisnosti ujedinjeni, cvrsto odlucivs'i, da ce odbiti svako djelomicno, privremeno nepotpuno uredenje, ili odgodu koniacnoga rje^enja svoga problema.
i i i
i

Drugo, sto se tice pitanja samoga Balkana, Srbija pridrzava svoje stanoviste: Balkan balkanskim narodima. AustroUgarska je prva, potpomagana cd Njemacke, pogazila to nacelo zapremivsi Hercegovinu, te uplecuci priklopivsi sebi Bosnu se u unutrasnja pitanja balkanskih drzava, pa je tako dovela do prijepora nezadovoljstva, do zeija za teritorijalnom ekspanzijom konacno do rata. Srbija ne tezi za hegemonijom niti da bilo u kakvoj formi posreduje u unutrasnjim poslovima Balkana, nego da podupire slobodu i nezavisni razvoj balkanskili
i
i

10

146
naroda, a to ce prirodno iskljuciti sve teznje za gospodstvorc dovesti do lige balkanskih jednoga plemenia nad drugima
i

drzava.
leTreci od glavnih ciljeva Srbije tice se reparacije konstrukcije opustosenih zemalja, koje nastavaju Juzni SloSrbija se nada, da ce se saveznici pobrinuti, da se to veni. pitanje pravedno uredi, pa ce sama pomoci u toj nekonstrukciji, cim se ukaze mogucnost za to, onako otprilike, kako saveznici kane pomoci pri rekonstrukciji Belgije.
i i

Savezno s ovim, sto je netorn kazano, cetvrti pcsljednji od glavnih ciljeva SrbiJe stoji u tome, da se zavede ekonomski intelektualni saobracaj sa saveznickim zemljamia, jer u tome obranu naroda za buducnost op(ividi ona najbolju potporu
i

ravljenje od sadasnje katastrofe.

Ponovljena Srbija, sve kad bi i bila uveoana izlazom na more, da ostane u svom predasnjem polo^aju da ne bude potpuno udruzena sa svojim suplemenjacima u jednu nepodijeljenu, nezavisnu drzavu, zivotarila bi i dalje, i nuzno bi opet Naprotiv bi ujedinjena pala pod zavisnost Sredisnjih Vlasfl jugoslovenska drzava sa svojim prirodnim medama svime sto istodobno branic njima pripada, bila jak branic vrata Istoka danasnjih najbolji prijatelj svojih susjeda mira na Balkanu
i i

slobode, pravednosti i licnih prava, te ,cuvar nacela, o kojima se radi u ovom ratu-
prijatelja,

dom

Mr. Balfour, koji

je

bio primljen glasnim. klicanjem, rece:

Qospodine predsjednice. Vase Preuzvisenosti i gosipodo! Izviesno znam' da nema nijednoga Slana u ovoj skupstini, koji nije s dubokom paznjom i iskrenom' simpatijom saslusao izjavu, koju Yam je procitao Mr. Wickham Steed u imie srpskog ininistra. Dok ni|e zapoceo ovaj rat, Srbija je mozda bila premalo poznata u zapadnim zemljama, a neznanje, ili kazimo, srazmjerno neznanje, kojim su prilike jugoistocne Evrcpe bile
za obicnog pcsmatraca, znatno je stezalo simpatiju prema drugim balkanskim drzavama. Ali Srbija i Bio to, kako nas je bila tocka, s koje se pokrenuo.ovaj rat. je pot^jetio srpski ministar, ako nas je uopce trebalo potsjetiti na to, jedan od najmanje izazvanih napadaja, sto ih je ikad vetaj austrijski ultimalika vlast poduzela protiv male vlasti tum Srbiji, koji Je prouzrocio inajvecu, najpogibeljniju i najgrozSrbija niju eksploziju, sto je historija svijeta moze da pokaze. je plemenito i hrabro odigrala svoju ulogu u borbi, u koju je bila potisnuta kao protagonist, pa koliko je god povijest posljednjih cetiriju godina puna junackih djela sviju naroda svijeta, nijedno se junacko djelo ne istice sjajnije ili odlicnije od odgovora, sto ga je Srbija dala preteznim silama, koje su se na oko skrsile je, dok digle protiv nje, poplavile njenu zemlju nezavisnosti jos jaqe k teznja patriotizam njen zapravo su
zastrte

prema

njoj

147
proplamtili
svijet

negoli

prijc

rata.

(Poklici.)

Sad,

otkako

je

imao vremena da prosudi, koje su razlike u idejama, sto su civilizovani svijet podijelile na dva ostroprotivna tabora, dosli smo do spoznaje, da valjada najveca razlika stoji u tome, kako treba velika drzava da se vlada spram iftale, a sve drnavala zave jedna spram druge. Navala Austrije na Srbiju
i

Njemacke na Belgiju probudile su savjest civilizovanoga

i

Ijud-

stva na cijelom svijetu upozorile ga na pogibli, kojima militarizam prijeti buducnosti Ijudstva, te da malo pomalo jedan narod za drugim dovede do toga, da se opre teznjama, koje bi nas sve, velike kao i male drzave, vrgle pod petu djelomice Austro-Ugarske, all zapravo pod petu Austrijina gospodara, Njemackoga carstva. Jugoistok bijase vrelo straha i brige za eVropske drzavnike kroz mnogo genei acija. Tamo Je bilo> leglo svada i zariste iz kojega se vise nego jedamput rasirila zaraza
ratna.

Nije

ovo

cas, niti ja sebe

drzim pcdobnim da raspravsto

Ijam o
i

golemom mnostvu

velikih problema,

su

nikli

onc-m dijelu svijeta za posijednjih vijekova, ali ovo se moze reci, mora se reci, da uzmognemo razumjetr svu teskocu, s kojom se imamo ogledati. Kad citam historiju onoga dijela F:vrope, biva mi jasno, da, dok su u drugim dijelovima Evrope r.rirodni razvoj i lagana evolucija, to ponajvise sredstvlma kulmira, stvorili velike narode, koji su ujedinjeni osjecajem turom, zajednickim nadama teznjama da je na jugoistoku Hvrope sve to razbila provala Turaka. Turcin je, drziim, u prvom redu sprijecio ujedinjenje jugoslovenskoga naroda, koje ^ad ovo drustvo smatra casnim ciljem svojim da privede kraju. Sto je Turcin zapoceo, to je austrijskoj birokraciji uspjelo da dovrsi. Austro-ugarska kontrola nad drugim narodnostima u tome raznorodnom carstvu cesto se istakia vjestincm svojom, all riietko covjecnoscu, iskrenoscu pravicnoscu. (Poklici.)
i i

l^osljedica je bila, da Austrijsko carstvo, skalupljeno, kako su u predasnja vremena bila skalupljena i druga velika carstva,

ponajvise zenidbama monarha, nikad nije bilo podobno, mozda nikad nije ni iskreno zeijelo, a zacijelo nikad nije uspjelo u tome, da razlicne elemente, od kojih je sastavljeno, stopi u bilo kakvu harmonicku cjelinu. To je samo po sebi stvar najvece vaznosti za drzavnike Evrope, no kolikogod zla bilo u takovome stanju stvari, to se zlo, kako mi se cini, potisucustrucilo time, sto je sad Njemacka potpuno zagospodovala Austro-

Ugarskom. Evolucija Austrije dcvela je do toga, da manjina vlada vecinom zitelja Austro-ugarskoga carstva manjina Nijemaca u jednom, manjina Madzara u drugom dijelu dualisticke monarhije.

Otkako je Austrija postala gotovo vazal Njemacke, neinoguce je reci, kako ce zitelji Austro-ugarski sami, bez pomoci, ikad popraviti to stanje stvari, jer ta manjina, koja vlada, bilo njemacka, bilo madzarska, znade, da je zavisna od Nje-

148
inacke, znade, da njeno postojanje kao plemena koje gospoduie. zavisi od Njemacke, koja je podupire protiv ve<^ine njenih viaPa znajudi to, austrijski Nijemci stitih zemljaka. ugarsKi
i

Madzari (Hungarian Magyars), gospodari austrijskih dominiiona, moraju po'samoj prirodi stvari vazda biti zavisni od svojih njemackih susjeda; posljednja nada, da bi se Austrija sama,. od sebe sama, mogla razviti u Slobodan narod, po sebi samoj u Slobodan homogeni narod, te mogla poluciti slobodu, ta se posljednja nada, ako je ikad postojala, razbila pored novoga
i i

stanja stvari, koje je ovaj rat stvorio izmedu Austrije i NjeTo je tuzan izglod za podcinjene narodncsti. Poljskoj sam cesto govorio, pa sad ne cu nista reel, all tko svrne

macke.

pogled bilo na cesko-slovacku narodnost na sjeveru Austrije Ugarske Hi na jugoslovensku (srpsku) narodncst na jugu Austrije Ugarske, moze razbirati, <ia su ta dva plemena, koja gcvore srodnim jezikom., imadu srodnu kulturu iste ideale,. iste zelje iste teznje, ako pobijede Sredisnje Vlasti, zauvijek osudena da ostanu pcdcinjena vecina, skucena, pritisnuta, a mozda i smrvljena cd manjine njemacke madzarske, iza kcje stoji sva snaga njemacke vojne sile. To je, gospode i gospodo, po mom sudu jedan od velikih problema, koji ce, nadam se, ovaj rat rijesiti.
i

Ovaj je rat sasvim jasno pckazao, ako se o .tome ikad da ce narod koji je podcinjen Njemackoj da sasvim otvoreno kazem narod, koji je u zahvatu Njemacke, posve sigurno osjetiti svu tezinu njemackog birckratskog vojnickog stroja, koji ce nastojati da ga utisne u takav kaiup, kakav bi
j-'Umnjalo,

Njemackoj. Ja sam cbavijesten, vjerujem da je da bas u ovom oasu Njemacka u jednoj od onih baltickih. provincija, koju je odcijepila od Rusije zbcg koje je dala najsvecanija ojjecanja, bas u ovom casu namece ziteljstvu te provincije silom svoj jezik, svoju odgoiu, svdju kulturu. Mi znademo posve tocno, sto Njemacka cini drugim drzavama,. kcje padnu pod njenu vlast. Te su drzave prisiljene da sluze ekonomskoj velicini Njemacke; one se isisavaju da dadu hrane teznji Njemacke za bogatstvom; njihov je prirodni razvoj osujecen sprijecen u svrhu da se prilagodi pcjmovima njemacke kulture. Pa ako se ovaj rat ne svrsi potpunom pobjedom saveznika (p o k I i c i), ja ne vidim drugog izlaza ja ne vidim drugog izlaza, nego taj, da ce slika Evrope biti ubuduce onakova, kakovu sam jta bas pokusao vama prikazati, i da ce*svaka drzava, skucena i pritisnuta od Njemacke, biti to, sto je danas
pristao
istina,
i i
i

Rumunska
(C u
j

nista,
j

robinja, igracka, zrtva

i

njemacke

sile.

m 0,

cu

m 0,

pok

1 i

i.)

Eto, to je glavni razlog, zasto osjecam, da se mora preduzeti sve i sva, e da se sprijeci, da takav mracni udes, takva mracna sudbina zadesi nesretni narod na balkanskom poluostrvu, narocito Jugoslovene, o kojima sad vodimo brigu

149

Nijemci

mena.

su, pored svega, od vajkada dusmani slovenskih pleKroz sve vijekove bili su oni s njima u borbi nastojali skuciti ih Dod svoju vlast, no ta vlast nije nikad, kako bi se moglo desiti kod drugog plemena u srecnijim prilikama, *sazrela u srecno ujedinjenje, u kojem bi se ocitovala dobra svojstva obaju velikih plemena, nego se zavrsila kao u Austroi
i

zavrsila Ugarsko] s Cesima, s Jugcslovenima, s Poljaciima nesrecnim svagdje krutom tiranijom Nijemaca se vazda ropstvom Slovena. Takva je bila historija u proslosti, ali takva ne smije da bude historija buducnosti- (P o k 1 c i.)
i

Nijemci, bilo namjerno ili, kako prije drzim, zbo^ prirodne nesposobnosti, nijesu sposobni da razumiju ili vjeruju u Oni idealizam, koji savezne narode goni na njihovu akciiu. dasto, njemackim vazda govore o svojoj zelji za mirom znajuci dobro, da je mir duboka zelja i oeznja naseg mircm tako iskusancg svijeta. Ali oni nikad ne mogu razumjeti, da ne samo za Savezne sile, nego ni za svakoga nepristranog neLitralca ne moze biti nikakove uporedbe izmedu prilika, koje prilika saveznicke pobjede. bi nastale njemackom pobjedom Nista ne moze biti sigurnije nego to, da sto budu saveznici uspjesniji, stim ce se vise siriti saveznicki ideali narodne ^lobode, narodnog razvcja i narodne nezavisnosti, Nista naprotiv ne moze biti sigurnije nego to, da ce se, ako Nijemci budu ekonomskog, kulturuspjesni, opseg njemaickog gospodstva poput zaraze rasiriti preko cijenog politickog gospodstva c i.) Nema uporedbe izloga civilizcvanoga svijeta. (P o k medu ta dva uspjeha. U drugim su ratovima narod ili grupa

naroda, koji su pcbijedili, rastegnuli svoj teritorij, uvecali svoj ugled, a mczda stekli i maferijalnih probitaka, ali nikad u pclitickoj historiji svijeta nijesu dva ideiala dosla ,u takav sukob. To nijesu dvije grupe naroda, koje se bore za teritorij i natezu jedan s neba, drugi iz pakla za prevlast. To su dva ideala koji se bore za gospcdstvo, a od uspjeha te c i) (p o k
1

bcrbe zavisi udes

svijeta.

Taj udes ukljucuje jos mnoga plemena i mnoge narode pored Jugcslovena, u koiih smo se interesu danas sastali, koji su s cnim drugim narodima dijelili opasnosti i pogibije nevolje rataAko Bog dade, oni ce takoder dijeliti njihov ne triumf, te ako kad nastupi srecni dan, da se proglasi mir civimir mir, vec francuski mir, niti njemacki mir niti britski kad taj srecni dan nastupi (pokiici), nadam se, lizacije da ce srpski ministar ne samo moci okom' zahvatiti statu domovinu svcju, nego ono pleme, kojega je domovina njegova samo dio, da ce m.oci kazati, da su oni bili podobni da dobiju
i i

potpuni dio probitaka, sto ih budemo stekli nasom obilno proa takav 6e nam lijevancm krvlju i razasutom imovinom uspjeh uliti uvjerenje, da je dobitak, ma da je zrtva bila teska,

vise

nego srazmjeran sa zrtvom.

(Pokiici.)

150

Lord Mayor rece, da ce zbog neprisutnosti Sir Roberta Bordena, koji je trebao govoriti, ali je bio sprijecen doci, pozvati Sir Qeorgea Perley-a, vrhovnog puTiomocnika (High
Commissioner) Kanade.
Sir George Perley (u ime Sir Roberta Bordena) rece: Sir Robert vrlo zali, da mii je zbog poslova ratnog ministarstva nemoguce ovdje pribivati, pa me zamolio, da ga zamijenim te ocitujem simpatije Kanade pri ovom pckretu. Stoga se razloga nalazim ovdje. Reklo mi se da ne cu biti pozvan da govorim, ako dodem, ali moj m^e prijatelj zamolio, da kazem

nekcliko

rijeci,

ja
i

to rado cinim-.

Ovaj pokret narod, za koji se on cini, uzivaju u punoj mjeri simpatiju Kanade. Jedva treba da recem, da zalim sto se u pogledu trh csobitih ciljeva teznjia ne osjecam msjerodavnim izreci kakvo misljenje, ali to mogu ireci, da smo mi Kanadijci pcsli u ovaj rat bez ikakove teznje da dobijemo za se teritorija ili sto slicno, vec smo posli, jer smo dio carstva jer su nasa prava niapadnuta, te smo odlucili svom silom oprijeti se pritisku sto bi ga izvodili Nijemci na nama, da oni pobijede. Mi smo demokratski narod, koji Ijubitno slobcdu, te mi se boTimo, da te povlastice sacuvamo zai nasu djecu da im ill predamc, kako smo ih primili. Srbi su bas u istom polczajuMi branimo male narode, pravc malih naroda da sami sebe upravljaju, da sebi izgrade svoju buducnost, kako to oni sami zele. U tom je pogledu nasa simpatijia uz male narode, a nevoilje muke Srbije Srba duboko nais se doimlju, i mi cemo od srca podupirati sve sto bi moglo olaksati te muke. To je sve, sto sam danas htio reci," ali izvjesno znam, da' je ovdje Sir Robert Borden, koji se tim pitanjem mncgo bavio, da bi bio duze govorio. Veselim se ponosim, sto sam ovdje na
i
i

ovom

sastanku.

Stoga ima cast pozvati Dr. Benesa, glavnog tajnika iCeskoslovackoga Narodnog Vijeca u Parizu, jednoga od one trojice muzeva, koji upravljaju ceskoslovackim pokretom.
Henderson,
nije pribivati.

Lord Mayor rece, da ali da zbog bolesti

je

imao

govoriti

Mr.

Arthur-

mogao

Dr.
selim, da

Benes

koJi

je

bio srdacno pozdravljen.

i

rece:

gcspodo! Ja se vrlo veVasa Preuzvisenost, gospode mogu u ime Cehoslovaka izreci nekcHko rijeci na

ovom sastanku u cast stvari SrbiJe i Jugoslovena. Narocito hocu da ovom prilikom istaknem dvije tocke: Najprvo hocu da istaknem solid arnost i istovetnost ciljeva kod Cehoslovaka Jugoslovena u njihovoj zajednickoj borbi protiv njihovih zajednickih neprijateljia Nijemaca Madzara. Ta je solldarnost potpuna; ona se ocitovala vec na pocetku rata, kad su se nasi
i

vojnici kratili bcriti protiv Srbasnije,

Ona

kad su nasi cesko-slovacki

voj'nici

se ocitovala takoder kau velikom broju stu-

151
pali u srpsku vojskii i pomagali Srbima svim sredstvima, to su ih imali na bojnom polju u Srbiji, u Dobrudzi u Solunu. Ta se solidarnost narocito ccitovala u Austro-Ugarskoj u njihovim politickim borbama. Nikad nije bilo ocitijeg i dirljivijeg bratske kooperacije, nego sto se sad vidi primjera prisne Jugoslovena u Austriji. Oni vazda idu rukom i-zmedu Ceha ispod ruke, kad poduzimaju navalu na Nijemce i Madzare i protiv vlade. Zajedno se oni prijete nasim zajednickim neprismucuju, a naskcro ce se dici u otvorenoj jateljima, slabe ih buni protiv austro-ugarskoga carstva.
i
i

Razlog je tome jednostavan: 1. oni zele pokazati cijelom da oni narodi u Austro-Ugarskoj, kojih simpatije stoje uz saveznike, zele propast Austro-Ugarske; 2) oni zele takoder pokazati, da su austro-ugarski problemi i problemi Centralne Evrope u glavnom tijeno vezani jedni s drugima. Tko hoce da povoljno rijesi poljski problem, ne smije zanemaritl ni
svijetu,

Cehe

ni

Jugcslovene,

ni

Rumune

ni Talijane

Austro-Ugairske.

problema kusa rijesiti, svak ce pri rjesavanju naici na pitanje o egzistenciji Austro-Ugarske. Ta se cinjenica, ta velika politicka istina ocituje u prisnoj kcoperaciji CeKoji se

god od

tih

ll

oslovaka

Jugoslovena.

Nas narod racuma s apsolutnom potrebom, da nestane Austro-Ugarske. Mi isticemo tu potrebu ne samo zato, sto od nje ocekujemo nas pctpuno oslobodenje, nego sto je smatramo nuznim uvjetom pravednoga i trajnoga mira. Mi znanio, da ne ce biti mira u Srednjoj Evropi, ako Austro-Ugarska bude Mi znamo, da cemo, ako se spase Austrija. dalje postojala. za kratko opet biti prisiljeni boriti se protiv saveznika, a u prvom. redu protiv Velike Britanije. Nas se narod stoga odiucno bori ne samo za svoju slobodu, nego i za slobodu Evrope. To je misao naseg saveza s Jugoslovenima, a tu sam cvrstu odluku Ceha Jugoslovena danas dosao ovdje da .'zrecem.
i

^ivjela slobcdna Jugoslavija, zivjela slobodna Ceska!

Mr. Wickham Steed rece: Gospodine nacelnice (My Lord Mayor), Mr. Balfour, Vase Preuzvisencsti, gospode i-gospodo! Ponesto je teska zadaca, da Vam progovorim, posto ste culi krepke rjjeci iz ustiju nasega prijatelja Dr Benesa, jednoga od velikog triumvirata ceske vlade izvan Ce^ke druga su dvojica prcfesor Masaryk velikog triumgeneral Stefanik virata, koji danas upravlja silama, zivotnim silama ceskoga naroda. Otkako je Mr. Balfour postao drzavnim tajnikom spoljnih poslova, nijedan ga akt nije toliko prcslavic kao onaj telegram, sto ga je prije par sedmica poslao ceskoslovackoj vojsci, u kojem je priznaje .saveznom silom, posto je u Parizu razvila svcj stijeg. (P o k c i). A u tome je istom telegramu, ako se dobro opominjem, nagovijestio stvaranje jugoslovenske drzave, time ujedno nagcvijestio svoju prisutnost ovdje pri
i

152

ovom sastanku, da ciljeve istaknute od Njegove Preuzvisenbsti srpskoga ministra, sto sam Yarn ih imao cast procitati, u ime svoje vlade sluzbeno podupre. Ali ja nijesam pozvan da govorim o tome predmetu. Duznost mi je samo' da Yam kao predsjednik Srpskog drustva u Yelikoj Britaniji dadem racuna o djelu, sto ga je to drustvo pokusalo izvrsiti od svoga osnivanja prije gotovo dvije godine, U redu je, da se taj racun dade u ovoj dvorani, jer je u ovoj dvorani pod predsjedanjem odlicnoga Lorda Mayora dobroga prijatelja Srbije, Sir Charlesa Wakefielda, ovo drustvo stupilo u 2ivot. Tom je prilikom govorio, u oktobru 1916., Lord Cromer, njegov predsjednik. Ciljevi su drustva dobro poznati. Ono hoc dai rasiri u Yelikoj Britaniji bolje razumijevanje o tome, sto jest Srbija, i o njezinu polozaju kao cuvarici vrata Istoka; bolje razumijevanje o istovetnosti juznoslovenskih talijanskih interesa, i o sporazumu izmedu Italije, Juznih Slovena' Rumunske. To je njegova glavna svrha. Isprva mu put nije bio gladak Na neki se tajanstveni nacin kazivalo, da je ono neprijateljsko Italiji, unatoc izjavama Lorda Cromera, cije su rijeci, vjerujte mi, zasluzivale povjerenja unatoc njegovim izjavama, da on ne bi htio imati nikakva posla sa Srpskim drustvom, kad bi bilo u njem ijedne osobe ili ijedne tendencije neprijateljske Italiji. Pokusalo se nagovoriti ga, da napusti predsjednistvo, ali on je to odlucno odbio. Loird Cromer i clanovi izvrsnoga odbora drustvenoga muzevi k.zene, koji su svi poznavali Srbiju, Italiju i AustroUgarsku izvrkni je odbor, kazem, osjetio, da je kraj nesporazumka, sto se porodio, bezuvjetno nuzno, da se pokusa stvoriti slogu i jedinstvo tamo, gdje vlada nesloga i teskoca. U takvu smo se polozaju mi nalazili. Ulazak Italije u rat rodio je provalom neprijateljstva od strane bas onih austrougarskih naroda, koji bi po prirodi stvari, ciui se, morali najprvo pozdraviti posredovanje najmodernije od liberalnih drzava Evrope, koje sva historija nije drugo, vec ziva obrana naicela narodnosti. Pa ipak smo vidjeli, da je austrijska himba, posluzivsi se bludnjama saveznika, stvorila i zaprijetila se da ce stvoriti tu situaciju. Ali mi smo, ne plaseci se Oipozicije, kadsto i klevete, prihvatili se posla da rastumacimo, da pokusamo razloziti Juznim Slovenima prave ciljeve Italije, a Italiji z:i interese Juznih Slovena. I malo po malo poslo nam je rukom zbliziti Talijane Juzne Slovene, te konacno su prosloga miarta neki od nas imali cast da potpisu svoja imena pad
i i

(agreement), koji je bio talijansko-jugoslcvenski ugovor osnova kongresu clanova austro-ugarskih narodnosti, obdrzavanoga proslog aprila pod auspicijama ili da bolje reknem, s
privoljenjem (P k 1 i c i).
1

(adhesion)

talijanskoga

ministra

predsjednika.'

Uporedi

moje

Jadransko pitanje

br.

III.

str.

13

15.

153

Vi se mozda ne sjecate svih tocaka toga talijansko-juznoslovenskoga uROvora. To je vrlo kratak, ali vrlo vazan dokumenat; po mom sudu dokumenat, koji bi, kad se jednom u

mogao postati mogao bududim godinama ogledamo na nj mira biti priznavan kao jedan od stupova evropskog mira koji mora pozivati na sporazum, na pravedan sporazum, kakav mora da nastupi iza svrsena ratai

Evo

te cetiri tocke:
i

Zastupnici talijanskog naroda sporazumljuju se narocito u ovome:

jugoslovenskog

nairoda

1 U odnosima izmedu talijanskoga narcda naroda SrboHrvata Slovenaca, poznatih takoder pod imenom jugoslovenskoga naroda, zastupnici obaju naroda priznavaju, da su jedinstvo i nezavisnost jiigoslovenskoga naroda zivotni interes Italije, bas kao sto je dovrsenje talijanskoga narodnog jedinstva zato zastupnici obaju zivotni interes jugoslovenskoga naroda, naroda jamce jedni drugima, da ce upotrebiti svako sredstvo u svrliu, da bi se za vrijeme rata u casu mira te teznje obaju naroda potpuno ispuniie. 2. Oni ccituju, da je oslobodenje Jadranskog mora obrana njegova protiv svakog sadasnjeg buduceg neprijatelja
i

,i

zivotni interes obaju naroda.

dobrili

Oni takoder jamce jedni drugima, da ce u interesu iskrenih odtiosa izmedu oba naroda u buduce prijateljski rjesavati razlicne teritorijaine prijepoic na osnovi nacela narodnosti i prava samocdredenja, i to na takav nacin, da ne
3.
i

povrijede zivetne interese obaju naroda, kako ce u casu mira.

biti

odredeni

4. Onim plemenskim grupama jednog naroda, za koje ce se pckazati potreba da ih se ukljuci u mede drugoga naroda, bit ce priznato i ujamccno pravo njihova jezika, njiiicve kulture, njihovih moralnili i ekonomskih interesa.

To

je bio

ugovor sklopljen izmedu

i

talijanskiti

juznoslo-

venskih zastupnika te nekili clanova nasega drustva. Mi ga smatramo nasim najvecim djelom, to je zasad kratka histurija Srpskoga drustva u Velikoj BritanijiAli ono ima jos vecili U vezi sa srodnim drustvima kao s Engleskodjela na umu. rumunskim drustvom, Englesko-talijanskim drustvom, pa ne nadajuci se da cemo iskljucivsi ni Engleskc-helensko drustvo, Engiesko-cesko drustvo jednoga dana imati Englesko-poljsko (poklici) u vezi s tim srodnim drustvima treba da izvedemo jos vece djelo, naime da pcucimo britsko javno misljenje o poHtici poljskcg, ceskoslovackoga, jugoslovenskog, rumunskog i helenskog pitanja, tako da, kad nastupi dan mira, dan opasniji od! svakoga dana boja, mozemo da imamo odredeno odlucno javno misijenje. Dr. Benes, koji ima pravo da govcri za narod, koji tri stotine godina vodi borbu, sto je voi

154

dimo danas, rekao nam je, da su ta sva pitanja nerazrjesivo. vezana .Zajedno. Saveznicka politika mora \<^i odlucno smjerom oslobodenja podjarmljenih naroda Austro-Ugarske. Cesto cujemo kazivati, da ne smije biti: raskomadanja Austro-Ugarske,. kao da je Austrija njezno, slabasno, djevicansko tijelo, koje mi surova celjad, mi' nemilosrdni saveznici, hocemo da raskinemo ud po jidl Austrija je lesina, koja u naborima svoje isusene koze gusi, mnostvo mladih naroda, sto nastoje da se rode na svijet. Milnoramo podupinati rodenje tih naroda. (P o k i c i.) Sto je Austrija? J a iuikad nisam vidio Austrije u ratno vrijeme. Poznavao sam ponesto Austriju u doba mira. Trebalo mi je sest godina bcravljenja u Austriji dia Shvatim, da ne znam nista o njojTrebalo mi je iza toga cetiri godine da pocnem pomalo razumijevati, sto je Austrija. U doba mira ona nije cairstvo ili demokratska nacija, vec sultanat, upravljan poput. mnogih drugih sultanata od tudeg protektora. Jedan je Prus a Prusi kadsto umiju kazati brutalnu istinu napisao, da Prusija nema tijela za svoju golemu dusu, a Austrija nema duse za svoje golemo tijelo. Istina je, da Austrija nema duse. Austrij'ski se poslovi obavljaju nekom bestrasnom pakoscu, koja bi drugdje' bila nedokuicljiva. Oni koji joj pripisuju bilo kakvu moralnu namjeru osim da sacuva dinastiju, imadu potpuno krivo.
1

All ja sam Austriju po-znavao samo za vrijeme mira. U ratno je doba austrijsk'i sistem potisucustrucen. Drago nam ]e da ovdje vidimo taiijankoga poklisara. Italija ima dugu zajednicku medu s Austrijom, ali ja sumnjam ima li drzave u Evropi, koja manje razumije Austriju od Italije. Prije nekog vremena imao sam prilike, na talijanskom frontu, da govorim s jednim vrlo obrazovanim oficirom iz Trentina- Otkako je rat otpoceo,, on je ispitivao Austrijance, koji su se predali, ili bili zarobljeni ili dragovoljno presli preko. On mi je kazao: Ja sam se rodio u Austriji, ali sam trideset godina izbivao iz domovine. Kadsto sad dolaze neki od mojih TOdaka iz Trentina predavaju se. Treba mi cetrnaest dana, dok im rastumacim sto je slobodna zemlja. Vazduh u kojem su zivjeli potpuno je razlican od nasega. Oni ne mogu vjerovati u kakvu islcrenost misli ili nakane. Oni su pljasljivo nepovjerljivi i ne znaju, kamo da se krecu. Oni su zivjeli u vazduhu, gdje se za vrijeme mira anonimna denuncijacija na sudistu primaia kao dokaz, i gdje je rijec jednoga zamdara mogla baciti u tamnicu muza ili njegovu zenu ili sestru, gdje u ratno doba moze anonimna denuncijacija muza ili njegova oca ili zenu dovesti na stratiste. U takvu vazduhu svaki covjek sumnja o svakom drugom' covjeku i sva vlast kao da je negacija Boga. I to smo pozvani da ocuvamo? A tko nas to poziva? Tri su glavne sile, koje nastoje ocuvati Austriju; cetvrta Je i najstrasmja od sviju neznanje saveznika- A one tri aktivne sile sve su internaeionalne
i

:.

155
zlatna internacionala, ultramontafmancija internacionalni njemacki sociacrna internacionala, crveno, boje zlato, crno lizam ili crvena internacionala Kadsto djeluju udruzeno, kadsto svaka Velike Njemacke. Od internapose. Hocemo li dati da one nama gospoduju? nacionalne financije mi se pocinjemo cuvati, all ne dovoljno. I od ultramonizma mi se donekle cuvamo, a pcmazu nam mnogi odlicni prelati mnogi iskreni sinovi rimske crkve. I u Rimu, inislim, sad znodu, da interesi religije iziskuju oslobodenje ka^tolickih naroda, koji, ako iin se porice njihova narodnost, mogu traziti u drugom vjerozakonu oslobodenje od veza, koie ih vezu na habsburske taljige. Onda je tu internacionalni socializam. Cudno je, kako svak moze opaiziti u svakoj skupstini socijalista, koji stoje pod utjecajem M^arxovih ideja, kad se pokrene pitanje Austrije, kao da mraz pada na skupstinu. Otkud Pitao sam to dolazi taj neobicni zadah austrijske influence? vode radnistva, ali oni jos nijesu bill kadri dati mi odgovora. Na6i ce odgovor u smjeru intennacionabe financije.

interacionalna

ilii

nizam

ill

Kad smo proucili ta pitanja i jasno ih progledali, mi cemo doci do jedinoga zakljucka, da je oslobodenje podjarmljenih naroda Austrije, ukljucivsi Poljsku, neophodno potrebno za mir Evrope. Zasto? Uzmimo najblizi racun. Ako se ne stvori
Bohemija,
ili

bolje Ceskoslovacka,

za trideset se godina ne

ce mcci nastaviti u Londonu. Ako se ne stvori Jugoslavija, ne ce se moci nastavati u Venedji, Milanu, pa ca i u RimuSamo ako stvorimo te zive nenjemacke drzave, koje ce biti ekonomski, a valjada i politicki udruzene; samo ako stvorimo

nenjemacku pregradu kroz Evropu od Qdanskcga do Jadranskoga mora, mcci cemo uvjeriti njemacke narcde, da se rat ne isplacuje, jer da mlade drzave imadu jacih sila da se cdbrane od njihova gcspodstva, te da oni moraju pravicno postitu
vati svoje sloibodne
i

nezavlisne susjede.

rjesenja, njemacki ce se militarizam opet podici. Tisuce aeroplana ucijiit ce nase velike gradove nenastavljivima, jer std je moguce dauas, kud i kamo je vise moguce za dvadeset godina. Obrane ne ce biti. Ima samo jedan put iz ovoga rata: on ne vodi ni okolo, ni prijeko, ni ozdo, vec naskroz. (Poklici.) A taj put lezi politicki i, po mom sudu, i vojnicki u sporazumu izmedu Italije, Jugoslovena, Cehoslovacka, Poljaka Rumuna, i vodi kroz srce Austrije, a time ce Njemackcj biti podsjecene noge. (Poklici.)
i i

Ako nemate toga

Poslije toga

govora predsjednik

je zakljucio skupstinu.

rJ56

95.

Pravilnik

Narodnega
Ljubljana,
Uvod.

sveta.
16.

augusta 1918.

Nas naraen je, da se za v monarhiji zivece Slovence, Hrvate in Srbe ustanovi skupni Narodni odbor, kjer bodo po medse hoino dogovorjenem proporcu zastopani vsi politicni
1.

cinitelji, ki na temelju edinstvenosti jugoslovanskoga naroda hocejo izvojevati samostojno jugoslovansko drzavo2.

Za ozemija
in
jih

rega namen
vah, ki skupne.
3.

delokrog

Cislajtanije se osnuje Narodnj,. svet, kateje, sklepati in odlocevati o vseh zadecinitelji

v Narodnem svetu zastopani

priznajo za

a)

Skupne zadeve v smJslu tocke 2. so zlasti: Delo za ujedinjenje jugoslovenskoga naroda v samo-

stojno drzavo.
b) Smctreno delo za popolno ravnopravnost nasega jezika V olah, uradih in v vsem javnem zivljenju.
c)
in boj

Varstvo narodnih manjcin, uredba majsinskega dela za narodno solstvo. d) Uveljavanje nasega jezika v vseh javnih uradih in

podjetjih.

pospesavanje skupni'h kulturnih zadev. in gojitev skupnih gospodarskih interesov ter zavesti gospodarske osamosvojitve.
e) in
f)

Obramba Obramba

g)
risti

na zunaj, dogovorno
h)

Reprezentacija naroda in pospesavanje narodnih kos pariamentarno delegacijo.

Vprasanja, ki se ticejo narodne casti
in

discipline.

Organizacija narodnega sveta.

4. Narodni svet tsestoji iz 50 cianov. Od teh jih otpade na Dalmacijo 12, ki jih izberejo tamkajsni politicni cinitelji v medsebojnoim sporazumu, na Istro 5, ki jih imenuje politicno drustvo za Istru v Pazinu, na Trst 2 (politicno drustvo Edinost), na Vseslovensko Ljudsko Stranko 18 in na Jugoslovansko de-

mokratsko
mandati.

stranko

10.

Socijalnim

demokratom

priticejo

Stranke izbirajo svoje zastopnike putom izvrsevalnih odborov, oziroma odborov pcliticnih drustev in sicer za dobro enega leta. Imajo pa pravico jih vsaki cas odpoklicati, V tem slucaju, kakor tudi v slucaju odstopa in smrti moraju izvrsevalni odbori, odbori politicnih drustev imenovati nove clane tekom enega meseca za ostalo funkcijsko dobo. Sedez Narodnega sveta si izberejo clani z vecino glasov.

15?

Sedezi strank,

ki

niso

pristopile,

Narodnega sveta, ostanejo nezadeseni, vendar

svet te stranke po pctrebi vabiti k sejam.
5.

pa priznavajo nacela more Narodni

Narodni svet deluje:

V plenumu, ki se shaja k rednim sejam vsako cetrtk izrednim na poziv predsednika lali na zaiitevo vsaj 10' clanov in sicer v tem slucaju najkasnije v 8 dneii po obvestitvi
a)
ietje,

rocila

Plenum voli predsestvo, odseke, sprejema popredsedstva in sklepa o njih, daje navodila za njega delovanje, odbira nadzorcvalni cdbcr za financijelno poslovanje in sklepa na zeljo polovice svojiii clanov o predlogili, ki v predsedstvu niso dosegli dvetretjinske vecine;
predsednika.

b) v predsedstvu, ki sestoji iz 8 clancv (predsednika, podpredsednika, tajnika in 4 clanov) in ki vodi vse poslovanje Narodnega sveta, ki ga predstavlja ma zunaj, osnuje pisarno,. sprejema porocila odsekov, sklepa in izvrsuje njili predloge,. imenuje zaupnike, izbira in upravlja denarna sredstva. Clani predsed&ty_a, ki bivajo izven sedeza Narodnega sveta imajo vsak svojega namestnika, kvoljenega na predlog izvoljenega clana od plenuma izmed clanov Narodnega sveta. Narnestnik Da ne izvrsuje posebnili funkcija svojega mandata, temvec je
zglelj prisednik;

V odsekih za priprave vaznih skupnih nalog. Pri teh c) odsekih se imajo pritegniti na delo zastopniki vaznih stanov in strok. Osnujajo se s sklepom plenuma, ki imenuje clane, ti pa lahko kooptirajo in si sestavijo poslovni red v s.porazumu s predsedstvom. Taki odseki, ki se.osnujejo po potrebi so n. pr. Za propagando, tisk, za izdajo brosur, za narodno statistiko, za dolocitev narodnih mej, za ustavne reforme, za ustavne projekte narodne drzave, za pripravo pogajanj med narodi, za manjsine, za solstvo, za gospodarsko koncentracijo, za narodno uradnistvo, zeleznicarstvo, novinarstvo, za financiranje Narodnega sveta t. d.
i

V
sotnih.

vseh skupinah se glasuje z dvetretjinsko vecino priCe ugovarja ena tretjina se ima glasovanje preloziti

sejo, koje datum doloci vecina. Plenum ie sklepcen, ce je prisutnih 20 clanov, predsedstvo pa, ce je prisotnih 5 clanov, odseki, ce je prisotnih ena tretjina clanov. Ce se ^.sta

na prihodnjo

zadeva obravnava v odsekih

ali

predsedstvu dvakrat

ali

oba-

krat ugovarja sklepu ena tretjina navzocih, obravnava nadalje o njej predsedstvo oziroma plenum- Ce se ista zadeva obravnava dvakrat v plenumu in obakrat ena tretjina navzocih ugovarja protj sklepu, je smatrati., da je doticna zadeva izlocena iz delokroga Narodnega sveta.
6. Ce pride do prepira v kakem formalnem vprasanju v narodnem svetu, ali ce se stranke v sporu v kaki castni zadevi,. ki je V zvezi z delokrogom narodnega sveta, podvrzejo raz-

il58

sodiscu, razsodi le to do prostem prevdarku. Predsedstvo voli vsako leto 3 razsodnike, a stranke se v sporazumu s predsedstvom zedinijo lahko tudi za drugacno razsodnistvo.
7. P^temozanje Narodnega sveta ce iz njega izstopi nad polovica clanov, pripade manjsinskim organizacijam po sklepu razsodisca. 8.

Ta

statut je

mogoce spremeniti

le

v soglasju

s udele-

zenimi strankami.

96.

Narodni
L ub
j

svet.
1 j

an

a,

17.

augusta 1918.
se je

ustanovnem zboru narodnega sveta v Ljubljani

izdal naslednji

komunike: Ustanovni zbor Narodnega sveta v Ljubljani se je vrsil dne 16. in 17. avgusta 1918- o posvetovalnici mestnega magistrata Ijubljanskega. Narodni svet se je sestavil iz odposlancev, ki so jih imenovale sledece organizacije: 1. Yseslqvenska Ijudska stranka; 2. Jugoslovanska demokratska stranka; 3. Jugoslovanska socijalno-demokratska stranka, ki sicer ne poslje svojih delegatov kot clanov N. S., a se bo delovanja N. S. vendar udelezevala; 4. Trzasko politicno drustvo Edino.st 5. Politicno in gospodarsko drustvo za Slovence in Hrvate V Isitri; 6. Katolisko politisno in gospodarsko drustvo za Slovence na Koroskem. Dalmacija sicer ne pristopi formalno k Ijubljanskemu N. S., ker bi se vsled prevelikih prometnih tezkoc dalmatinskim poslancem ne bilo mogoce udelezevati se] N. S., vendar je poslala svoje delegate k ustanovnemu zboni N. S. Nekateri delegati pa bodo redno prihajali k posvetovanjem N. S. v Ljubljano. Narodni svet v Ljubljani se smatra kot del vseob;

ki se

cega Jugoslovia'nskega narodnega bo v kratkem sesel v Zagreb u.

odbora,

Na zboru, ki se Je vrsil 16. in 17. avgusta 1918., je najprej sklicatelj dr- Ant. Korosec opisal splosni politicni p o 1 o z a j in razvijal v o d 1 n e i d e j e, ki so privedle do ustanovitve Narodnega sveta.
i

Yel'ike nove ideje so z zmagovito siloi nastopile posebno ob koncu tretjega leta svetovne vojske. Bliza se novi vek clovestva. Kruta sila meca je dosedaj gospodoV a 1 a in urejevala svet. Narod, ki je imel moicnejse in srecnejse orozje je neusmiljeno tlacil sibkejsega. Vera v mec je dosegla vrhiunec v svetovni vojski. Preziveli smo trenutke,

159
nadalje surova sila vladala nad celim :o se je zdelo da bo clovestvom. Danes je ta vera v mec za vecne case obsojena. Krizano clovestvo vstaja k novemu zivljenju, k zivljenju pravice in clovekoljublja. N e n a k r v a v h b o j i s c h, a rni i i

razumcm, oplojenim s Kristusovo Ijubeznijo, naj se v bodoce urede razmere med n ar od s v e a. p sa m e z r m

pak
z
{ i
i

Nesteti pctokli prelite krvi so ustvarili izviseno' idejo o svetovni pravicnosti. Izraz te ideje je samoodlocba nar o d a. Odstraniti se morajo velike krivice, ki so se godile

Vzvisena lideja o samoodlopbi narodov ne zahteva maza tisocletne krivice, pac pa torezpogojno osvoboditev vseh nesvobodnih narodov- Svet, ki je obrtojal iz gona njegovo spodov in tlacanov, se potaplja v preteklost naednakopravnih in svobodnih druzina velika stopa mesto rodov. Bliza se dan in uresniici se najvecja ideja, ki jo je kedaj clovestvo poTodilo, ideja o samoodlocbi narodov.
doslej.

sice van ja

Slovenski narod se
silne ideje.

ie

vsem upom

oprijel te velike odre-

Pred vec kakor tisoc leti smo imeli svoje kraljeTakrat je bil nas narod stvo, V katerem smo bili svobodni. Ali kmalu je slonositelj vseh kulturnih in drzavnih pravic. vensko kraljestvo propadlo, zguibili smio svobodo ter postali
tlacani.

V dobi tlacanstva smo se sicer zavedali, da smo Slovenci, da smo tesno spojeni po krvi, veri in jeziku in kulturi, a gospodovaii so nam tujci sebi v prid. Drzavne pravice, katere je uzival in izvrseval slovenski narod v svoji drzavi, so napresle za vec kot tisoc let v tuje roke.

Samoodlocba

bode zopet vrnila, ter zdruzila troimeni narod Slovencev, Hrvatov in Srbov v samostojno veliko drziavoJugoslajih
v
i j

rodov nam
o.

Narod, ki hoce bit: nositelj drzave, ki hoce prevzeti in zbrati izvrsevati drzavne pravice v blagor Ijudstva, V s e dr z aV n o t V orn e o c i v e n o t o. Stranke morajo izlociti vprasanja, dotikajoca se usode vsega naroda iz Slovojega delokroga ter jih prepustiti Narodnemu svetu. venski narod si je izbral Narodni svet zlasti za to, da bo pripravljen na oni zgodovinski trenutek, ko

mora

prevzame

skupno z Hrvati in Srbi vse" pravice nosti drzavne samostojnosti.

kateri se je redigiral
i

in dolz-

Predsednikovemu porocilu je sledila temeljita debata, po n k N. S. p r a v

1 i

Po

tern pravilniku

je

glavni
N. S.

namen

N. S. delo za ujedi-

njenje jugoslovanskega

naroda v samostcjno drzavo.

Razen tega
a)

je

namen

obramba

in

pospesavanje skupnih kulturnih zadev;

160

1))

obramba

ter zavest

in goiitev skupnih gospodarskih intercsov gospcdarske osamosvojitve

sti

reprezentacijia naroda in pospesavanje narodnih koric) na zunaj, dogovorno s parlamentarno delegacijo.

N. S. bo imel tudi nalogo, sklepati in odlocevati o vseh zadevali, ki jih v N. S. zastopani cinitelji priznajo za skupne.

Da bo mogel odseki:

N. S. izvrsiti vse

to,

so se

izvolili

sledecl

Or g ani z a ci jsk i odsek bo pomagal predsed1. stvu pri organizaciji in bo izdelaval nacrt za preuredbo skupne narodne organizacije v sporazumu s strankami. Ta odsek bode organiziral delo,ki ga bodo vrsili posamezni >okraji in
obicine.
2.

U s t a V n o-p ravni odsek sebo

in

pecal o temeljL

bodoce ustave
3.

uprave.
pojasnjeval ozji
in:

Odsek za propagandobo
cilje.

sirsi

javnosti nase

4. Odsek za varstvo nasih interesov napram obstojeci admiTiistraciji- Ta odsek se ba

bavil z borbo za enakopravnost nasega jezika

in

solah, uradih

vsem javnem
5.

zivljenju.

Odsek za gospodarsko koncentracijo

bo

smotrno vodil. Za sedaj bo posebno paznjo posvecal prehrani onih krajev nase domovine, ki^ so v tern pogledu potrebni nujne pomoci, obnovi nasi]l^ po vojni opustosenili dezel ter vsem vp^asanjem prehodnega
zbiral nase gosnodarske sile in jih
6.

gospodarstva.

Odsek

za

tiijski

promet,

takozvani

e t, bo skrbel za organizacijo in upravo tujp r o skega prometa, zelezniskih, avtomobilnih in parobrodnih zvez^ za propagando lepote nasega ozemlja in za pospesevanje trgovskili in prometnih zvez.

J u g

7.

P o^k r a
in

j i

nsk

odseki

za Trst,
s

Istro,

Gorisko,.

Korosko

za Maribor, eventualno

pododsekom za Prek-

murce. Vsi ti odseki bodo pripravljali gradivo, da se ugotove slovenske meje. Ti odseki bodo tudi skusali odpomoci prebivalstvu tudi v gospodarskih potrebah.
8.

Financni odsek
je

bo skrbel za pokritje izdiatkov

Narodnega sveta.
Debatai

Pr&dsednikom se

bila zivahba, vsi sklepi so se vrsili soglasno.. je izvolil suglasno drzavni poslanec dr. Ant.
sveta..

Korosec, v predsedstvo pa se sedem clanov Narodnega

Ljubljana, 17. avgusta 1918.

161

97.

Memorandum

bosanskih Hrvata
grofu Tiszi.*
Sarajevo,
20.

Srba

septembra 1918.

Preuzviseni gspodine!

Nakon medusobnoga potpunog sporazuma,

podnijeti sliiede(5u

slobodiii

smo

izjavu.

Prije rata imali smo bar neku sjenu u;stavnosti; i ono malo sudjelovaiija u drzavnoj upravi, pocelo je stvarati' uzu vezu izmedu naroda i drzaveDosao ie rat. Kod nas se pokazao ne saimo kao strahovita borba drzave protiv drzave, nego kao strahovita borba drzave
to jest svi pravoslavnii Srbi,

Relativna vecina nasih sugradana, bili su izvrgnuti najstrasnijim progonima. Izgledalo je tako, kao da svakog pravoslavnog Srbina smatraju atentatorom. Srbima je bio u monarhiji navijesten rat vec strasnim progonima, poduzetim pod zastitom javnih vlasti. Na pocetku rata uapseno je nekoliko hiljada Srba i strpano po raznim tamnicama i kazematama bez sudske i bez administrativne istrage dli presude. Uslijed losega necovjecnoga postupka, znatan die tih Ijudi obolio je podlegao. U svakom selu, u svakom gradicu uzet je veci dio tacca. To ie institucija, koju ne poznaje pravo nijedne kulturne i pravne drzave. ovoga vijeka. Po toj instituciji bivaju gradani vlastite drzave uapseni i predani vojnicima s torn napomenom, da ill ti vojnici imaju pravo odmali ubiti, cim se makar sto desi, cime bi bili ugrczeni ioiteresi vojske, sigurnost mostova zeljeznica. Po toj instituciji imali su dakle gradani da plate glavom za tuda djela, koia su cesto bila plod podmetnute licne osvete. Mnogi o<l njih ubijen je bez krivnje, a mnogi bez ikakva razloga.
protiv vlastitih drzavljana.
i
i i

To znaci povredu najprimitivnijih prava covjecjih, to znaci gazenje velikoga pravnoga nacela, postavljenoga jos u Srednjem Vijeku, a koje glasi ten eat actoris.
:

Poena

torn su dosli kazneni progoni pred vojnim i gradanskim sudovima. Mi mcramo da istaknemo, da je to pravosude pretjerano strogo sudilo, ne samo u pogledu kazne, nego u pogledu kvalifikacije ^ina. Sudilo se na smrt, gdje zato predi

* Mjeseca septembra 1918., proputovao je grof Stj. Tisza, u sporazumu carem kraljem Karlom I. (IV.), Hrvatskom, Dalmacijom i Bosnom, da se u jedim ruku informira o politickim teznjama nasega naroda, a u drugu ruku, da ondje dieluje na vodsfvo raznih stranaka na rjeenje pitanja austro-ugarske raonarhije n nindzarskom sniislu. Meduiim narodno ga je vodstvo svagdje odbilo, a u Sarajevu predan mu je ovaj memorandum. ^
i

11

162

postava zakonskih nije bilo. Samo blagost, GovJecnost i milost mladog vladara izbavilo je veci broj osuclenika, koje su sudovi predlozili, da se smrtna kazna ne samo osudili ma sinrt, nego ovrsi. Kao poseban karakteristican slucaj navodimo to, da je jedan narodni poslanik, iimirovljeni profesor, otac sestero osuden na tesku tanmicu zato: 1. sto u djece, lisen penzije saborskoj sjednici nije ustao, kad je predsjednik javiio kraljevu zahvalu na cestici zbog ozdravljenja i 2. sto je dosao u obicnom odijelu na zalobnu sjednicti za pckojn'mi prestolonasljednikcm.
i i i

Osim sudskiih progcna justifikacija, nmostvo je nasih Srba ubijeno, zapaijeno objeseno bez istrage suda, i to ne sarno muskaraca, nego zena djece. To su vecinom cinile uz redovi'tu vojsku one cete, sto ih je uz placu iz svakakvih elemenata osnovao general Potiorek. Od tihi elemenata koji komandovani bili, pretrpio je nas narod najsu orgamizovani uzasnije patnje. I ako se razlikujemo po vjeri, mi smo sinovi jodtioga naroda, mi smo krv iste krvi- Ideja narodnoga jedinstva Srba, Hrvata Slovenaoa prodrla je u sve narodne slojeve. Ona je postala politickom vjerom dogmom nasega narodnog bica. Zato su muke patnje, sto ih je morao! srpski dio jedinstvenoga naroda nasega pretrpiti, odjeknule duboko u srcu dusi svih Hrvata Slovenaca.
i i
i i
i

trpili uslijed strahovlade u pocetku teskoga pritiska vojnickog apsolutizma do danas. Svima nama u Bosni Hercegovini oduzeta su ustavna prava. Vlada je radila, kako se njoj najshodnije cinilo, bez obzira na 2^elje potrebe naroda; kod nas je narod uslijed ogromnih ratnih zrtava i patnja propao. Slucajevi umiranja od gladi bili su obicna pojava u pojedinim krajevima Bosne i Hercegovine. Toga tie bi bilo, da je narod po svom predstavnistvu mogao vrsiti svoj zakoniti upliv na drzavnu upravu. Nijedan narod monarhije nije morao doprinijeti razmjerno toliko zrtava u krvi, koliko ispaceni narod Bosne i Hercegovine. Pored tih nerazmjernih zrtava u krvi, nametnute su nasem obespravljenom narodu jos i prekomjerne zrtve u imetku. Ni u jednoj pokrajini austro-ugarske monarhije nisu porezi ubirani u onoj visini, kao kod nas, ni u jednoj pokrajini nisu ratna podavanja i rekvizicije u tolikoj mjeri uz tako niske cijene provadane kao u Bosni Hercegovini. Nasi seljaci, nasi zamljoposjed;nici liseni su uz minimalne naknade njihovih zemaljskih produkata stoke, tako da nase ekonomsko stanje nije doSlo samo u krizu, nego stoji pred katastrofalnom propasti.

No

nisu

samo Srbi
i

rata

uslijed

NaSe narodno predstavnistvo raspusteno je, autonomija gradova, kotareva, okruzja obustavljena je bila- Zakonom zagarantovana vjersko-prcsvjetna autonomija i uprava srpskopravoslavnih eparhiia ukinuta je naredbenim putem. Sloboda sastajanja potpuno je ukinuta. O slobodi stampe ne moze se

163

Hi govoriti.
i

Ne dopusta se, sto vise, ni dolazak novina u Bosnu Hercegovinu, koje stoje pod cenzurom drzavnog odvjetnika u monariiiji. Sloboda kretanja, a da u blizini nema ratnili operacija, ogranicena je take, da i najkraci put ovisi o milosti poiiSvaki putnik koji dolazi iz mocije i do'zvoli vojnicke vlasti. narhije u Bosnu, dobiva utisak kao da dolazi jos i danas u stranu drzavu.
i

Politicki osudenici, za koje zakon propisuje poisebno pozlocinci u stupanje, came jos i danas kao obicni osudenici centralnoj kaznioni u Zenici, u gvozdenim kavezima kao zivotinje, uz slabu liranu i necbicnc strogi postupak, koji se protiv U Austriji je vec davno izdana njili do u tancine provodi. opca amnestija cak za one, za koje su sudovi pronasli, da su pocinili kaznjiva djela protiv drzave za vrijeme rata.
i

ponizenja, sto

kratkim crtama iznijeli smo patnje, iiluke, nevolje ill je narod u Bosni Hercegovini pretrpio, a i
i

podnosi ill jos i danas. Ovo je samo blijeda slika nasih prilika. Pojedine cinjenice, kcjih ima neizmjeran broj, tek bi je osvijetTada bi se tek mogla shvatiti tragedija nasega lile potpuno.

narodnog zivota.

Od

strijeljanja, vjesanja,
je

palenja

ubijanja,

nesrecna sud-

bina do vela nas

do izumiranja od gladi.

Uz ovakovo stanje i ovakav postupak prema nama, svaki misaon i razborit covjek razumjet ce i nase raspolozenje, ragorzumjet ce nase tmurne osjecaje, isprepletene cemerom
1

cinom.

Nase osjecaje razumjet ce narocito*sin madzarskoga naroda, jer taj je narod u borbi za svoju slobodu, za svoja narodna gradanska i ustavna orava doprinio ogromne zrtve i pretrpio uzasne patnje. Neka se Vasa Preuzvisenost duhom vrati u ona teska vremena, kad je madzarski narod god. 1848. i poslije toga mnogo prepatio. Pred Vas ce izbiti slika brutalnoga doba apsolutizma, u kome su Hayuau i Lambert vJesanjem i streIjanjem gusili aiarodni madzarski pokret, i Vi cete naci potpuno opravdanim, sto se sav madzarski narod otudio od apsdutisticke germanizatorske ere Bachova sistema, sto se je zanosio nadom na bolja vremena svoje ustavne i narodne slobode. Tako cete nas m.oci pravedno razumjet!.
i i i

Treba da bude
narod
nosti,

bolje, treba
iz

osvijesti

trgne
i

da zna, da nije gradanin sa pravima duznostima.

da bude drukcije, pa da se ove otudelosti potistesamo objekat upravne sile, nega da je

ove

apatije,

Pretpostava za drugo raspolozenje za drugi rad jesu ove: 1. Potpuna amnestija politickih osudenika. 2. Naknada steta nevino nastradalih. 3. Osiguranje prehrane. 4. Uspostava ustavnosti sazivom raspustenoga sabora uz naknadne pot-:
i

164

puno slobodne

izbore.

5.

Uprava zemlje moze se

^

predati

samo

Ijudima saborskoga povjerenja.

Tek kad ovo ispiinjeno bude, moze se putem narodnog predstavnistva pristupiti rjesavanju ostalih pitanja.
Nas citavi narod Srba, Hrvata i Slovenaca pretrpio je u monarhiji veoma mnogo za vrijeme ovoga rata. Danas jos stoje Dalmacija, Slovenija, Istra, Koruska bez svoiih zemaljskih predstavnistva pod upravom tudeg cinovnistva. U Hrvatskoj se jedino odrzao ustavni rezim. Pa i tamo ispadaju svaki cas
prijetnje sa st'^asilom neustavnosti komesarijata, a jednoglasno primljene zakonske osnove ne mogu da postanu zakonom. To budi u nama osjecaje, koji ne mogu biti skloni drzavi, to budi u nama predos-ecaje, sto rastu u sjeni i mraku neslobode.
i

Mi se osjecamo jedno sa svom nasom istokrvnom braconi Hrvatima, Srbima i Slovencima, ma gdie oni bili. Mi znamo^ da na kruglji zemaljskoj ne mozemo izolovano ziv.jeti, nego da nas vec nas polozaj upucuje na iskren posten sporazum sa geografski najblizim narodom kraljevine Ugarske. A da taj sporazum moze iskren i posten biti, treba da ga stvore dva ravnopravna i drzavno samostalna naroda. Mi Srbi. Hrvati Slovenci nismo danas ravnopravni sa narodom madzarskim. i Mi smo danas roblje nezarobljeno, koje nosi lazni naslov dri

zavljana.

Dok
moze

se gornje pretpostavke ne ispune, dok

i

ramo da zivimo u ovcm politickom

nismo u stanju dati slobodne izjave. se rjcsavati bez naroda, cno se ne smije samo djelomicno riesavati, nego u cjelini, to na temelju prava narodnoga samoi

god mi mogradanskom ropstvu, mi Nase narodno pitanje ne

odredenja.

Svako drugo
bez
privole

rjesenje,

narodne
i

medu koje ubraiamo direktno namjeravano prisajedinjenje Ugarskoj^

i
i

bilo bi nasilje, koje bi urodilo

najgorim posljedicama za nutarNapacena dusa nasega jedinnestvenoga naroda Srba, Hrvatai i Slovenaca, ako nasiljem praydom raskomadani budemo, proci ce mucenicki put borbe, da u njemu sagori i propadne ili da postigne jedinstvo i slonju sigurnost
SDoljasnji mir,
i

bodu

svoju.

Ovo
znanja
i

dalje

su temeljna nacela i zahtjevi, koje smo slobodni, upotrebe radi saopciti Vasoj Preuzvisenosti.
izvoli primiti uvjerenje

Neka Vasa Preuzvisenost

postovanja.

nasega

Sarajevo, 20. septembra 1918.

Risto Hadii-Damjanovid, Mato Bekovac, zupnik sarajevski, Pero Todorovi(^, Duro Dzamonja, Jovo PeSut, Gavro Gai(^, Ddfde Pejanovid, Dr. fra Julijan Jelenid, rektor Dogoslovije
franjevacke,

Dr. fra

Karlo

Ikid,

rektor gimnazije

franjevacke u Vi-

165

sokom, Karlo Cankar, monsignore

tajnik

nadbiskupov, Dr.

Ljubo

^imid, Gligorije M. Jeftanovid, Vojislav Sola, Dr. Jozo Sunarli, Pero Stokanovid, Dr. Jojki(5, Datiilo Dimovid, fra

Ljubo Gsdity

predsjednik bogoslovije franjevacke,

bibrati(^, Dr. L. Cabrajfd, Dr. V.

Stjepan Subacid,

Dr.

Marko

Dr. Savo LjuAndrid, VjCkoslav Jelavi<i, Alaupovid, kanonik.

98.

Slovenci, Hrvati

Srbi te austro-ugarska

mirovna nota.
Zagreb,
Cesarska
rujna
i

24.

septembra 1918.

kraljevska austro-ugarska vlada upravila je vladama svih zaracenih i neutralnih drzava notu, kojom poziva sve zaracene vlasti, da izasalju delegate na povjerljiv i necbvezatan dogovor o temeljnim nacelima za utanacenje sporazuma, koji bi bio podoban, da odvrati od Evrope katastrofu samoubilackog nastavka ovcga rata i koji bi imao iznaci one srnjernice, koje bi posluzile kao temelj, na kojem se ima sagraditi buduci red u Evropi i na svijetu.

due

14.

o. g.

Prema piredlogu c. i kr. austro^ugarske vlade, na takovom dogovoru posebice imala t>i se osvijetliti opcenita nacela, koja bi posluzila kao csnovak za mir budtici odnos medu drzavama, te bi se pokusalo, da se ova nacela konkretno primijene na pojedina miro\Tia pitanja na taj nacin ostvari njiliovo rjei
i

senje.

venacai,

se mi predstavnici naroda SloSrba obvezanima, da najprije istaknemo poznatu cinjenicu, da ckr. austro-ugarska vlada moze govoriti samo u ime onili dvaju naroda, koji u Austro-Ugarskoj gospoduju, te prema tome mirovna nacela, koja bi c. i kr. vlada bila

Tim povodom smatramo

Hrvata
i i

u mogucnosti iznijeti pred predstavnicima zaracenih drzava, nikako ne mogu odgovarati potrebama potlacenih' naroda monarhije. Prema tome i buduci red u Evropi, koji bi se uveo po tim nacelima, ne bi bio jamstvom trajnoga potrebitoga mira, nego bi u sebi nosio klicu medunarodnog sukoba, kako se to vec danas vidi iz izjava nastojanja bilo austrijskih bilo ugarskih odgovornih drzavnika, koji u isti cas kad stupaju pred cijelim svijetom kao zagovarateiji saveza ravnopravnih naroda, poduzimlju sve, da jos jace upravno-politicki razdrobe nas narod. Sve sto ti predstavnici c. kr. vlade poduzimlju mogu poduzeti, nosi u sebi oznaku slovensko-romanskoj vecini silom nametnutoga gospodstva te znaci samo prisilni provizorij, pro'ti kojemu se moraju boriti svi potlaceni narodi.
i
i

166
Utvrdivsi tu okolnost, i hoteci po svojoj savjesti sluziti opcemu napretku, koji se mcze temeljiti jedino na iednakoj slobodi malih velikih narod'a, smatramo svojom duznoscu, da naglasimo ona opcenita nacela, koja bi, ozivotvorena, posluzila sa svom sigurnoscu izgradnji buducega trajnoga reda, kako u narodu Slovenaca, Hrvata Srba, tako i u njegovim odnosima prema susjednim narodima.

svomu narodu

Radeci tako, mi smo svijesni da pospjesujemo ostvarenje onoga sveopcega miira, za kojim vnice ceznu svi narodi, vojevali oni na kojoj mu drago strani, jer prenia nasem naj~ dubljem uvjerenju, samo na novim nacelima medunarodnoga prava, osnovancga na istini j prafvednosti, moze se graditi
pod'loga za trajni mir.

Jedna od takovih istina je cinjenica, da je narod SloveHrvata Srba etnicki jedinstven narod i da to jedinstvo ima ostati, prema opce poznatom nacionalnom nacelu, nerazdjelivo i bezuvjetno. koliko s C'bzirom na njegov neprekinuti teritorij, toliko na drzavnu pripadnost.
naca',
i i

Na toj cinjenici temelje se nasa narodna prava i trazbine, sto je u suglasju sa medunarodno priznatim nacelima demokratickoga poretka prosvijetljenoga covjecamstva.
na pravo uvijek u nasem narodu litna da zivi svojim vlastitim zivotom,. u ime naro'd'a Slovenaca, Hrvata Srba izjavljujemo, da potpnno svestrano usvajamo misao sveopcega mira, koji se ima osloniti na pravo samoodredenja naroda u medunarcdno vec pri'znatom simislu, da sam oarod ima odluciti o svom zivc^tu te zakljuciti, hoce li utemeljiti samostalnu drzavu ili sacinjavati drzavnu cjelinu u zajednici s drugim' narodima. To pravo samoodredenja zaihtijevamo za narod Slovenaca, Hrvata Srba, i traz'imo, da slobodna provedba toga prava bude medunarodno zajamcenaUipiruci se dakle

budno

da svaki naroid

U suglasju sa zahtjevima sviju demokracija zairacenih nezaracenih naroda svijeta, trazimo i mi za nas narod, da mir koji ima dokrajciti ovaj rat, donese i nasemu narodu ujedinjenje, nezavisnost i slobodu, jer samo takav mir na najosjetljivijoj tocki Evrope, otkad se zna za povijest tih krajeva moze zajamciti mirni i samostalni razvitak nasega naroda. Mir koji bi osudivao makar i jedan dio nase narodne teritorijalno-etnografske neprekinute cjeline na podloznost tudim narodima, nosio bi u setoi klicu buducih sukoba, sileci narod Slovenaca, Hrvata Srba, da sve svoje snage upre, dok sebi izvojsti pravo nezavisnoga drzavnoga zivota za cijeli svoj narodni organizam.
i

Narod Slovenaca, Hrvata i Srba ima u sebi svjesne volje snage, koju ce on u svim prilikama razviti, da postane clanom zajednice slobodnih naroda, te da se natjecuci s njima, zalaze
i

::

167

za napredak 6ovjecanstva, i tako ispuni poslianstvo za dobro svoie u svojoj nezavisnoj drzavi, uredenoj na nacelma potpune gradanske slobode demokratske samouprave, te pTavne socijalne jednakosti, to jest mogucnosti ekonomskoga opstatika potpunoga kulturnoga i socijalnoga razvitka svih drzavljana.
i

Onim pak inonarcdnim manjmama,

narodu,
cjelina,

a
i

koje

su

teritorijalno

odijeljene

koje se nala'ze u nasem od svih etnickih

Hrvata

priznajemo u ime cijeloga naroda u drzavi Slovenaca, Srba sva prava, pctrebita za njihov narodno-kulturni i

gospodarsko-socijalni razvitak.

Kako god nas narod svoje

na
silK
i
i

nosti

vata

teznje osniva na pravu, a ne da na temelju medunarodne pravedprava budu uredeni odiiosaji u drzavi Slovenaca, HrSrba prema drugim slobodnim narodnim drzavama.

tako

isto zeli on,

Luke onoga

dijela

Jadranskoga mora,

koji

spada po pu-

canstvu, po otocju i po svonr zaledu u narodno-gospodarsko podrucje u posjed nasega naroda, neka su ctvorene svim narodima dakako i svima u nasem zaledu za potrebe njihova eventualnoga trgovackoga prometa. Nas ce narod s njima sklopili medunarodne ugovore, koji ce tu slobodu urediti i

zajamciti.

ime cjelokurnoga svoga naroda izjavljujemo jos, da se na mirovnim' pregovorima, ne smije odlucivati o sudbini nasega naroda bez njegova cjelckup^og sudjelovanja, zato zahtijevamo, da u sm^silu samooidredenja bude narodu Slovenaca, Hrvata Srba osigurano sudjelcvanje na buducem mirovnom kongresu po njeigovim izricito u tu svrhu izabranini narodnim pcedstavnicima.
nigdje, pa ni
i

Zagrebu,

24. rujna
i

1918.
1
i

Za N a r d n Svet za S oven u Dr Anton Koroiec, predsjednik. Za N a r o d n u O r g a n z a c u u D a Dr Gajo Bulat, predsjednikZa S t a r c e V c e V u S t r a n k u P r a v a<

j
i i j
i

u
'

ma c
:

Dr Ante
Stfepan.

Paveli<5, predsjednik.

Za H

r V.

Pu6ku

s e

I j

a ck u

St
i

r a

n k u

RadiC, predsjednik.

Za S r p s k u N a r o d n u R a d k a n u S t r a n k u Dr Dorde KrasojevW, predsjednik. Za S o c j a n o^d emokra'tsku Slranku Hr1 i

vatske

Slavonije:

Za)

V. BukSeg, V. Kora<^, S. Delie. izvanstranacke skupine: Dr Srdan Budisavljevi^,

Dr

Ivan LorkoviC, Dr Janko inirak.

168
99.

Izjava g. Pasica pariskom

Paris,
21.

Tempsu".
se.ptembra 1918-

trenutku, u kome su nasi veliki i plemeniti saveznici, vjerni svojoj rijeci, da ce priznati svakom narodu pravo da odlucuje o svojoj soi^stvenoj sudbini, obznianili svoje simpatije za oslobodenje i konstituiranje u nezavisne drzave Ceho-Slovaka i Poljaka, mi nemamo nikakvcga razloga da sumnjamo, da ce oni, priznajuci lojalnost i zrtve njiliove saveznice Srbije,

pravo pomoci joj, da oslobodi svu svoju bracu da se s niima ujedini u jednu slobodnu i nezavisnu drzavu. Jedna izjava nasih velikih Saveznika u ovcm smislu bila bi vrlo dobro dosia.
priznaiti ioj
i
i

100.

Rezolucija Srba

Hrvata

iz
t
i

Juzne Ugarske.
c a),
2.

(S u b o

oktobra 1918.

U doba preustrojstva Austro-Ugarske monarliije, dok 1. narodima Austrije vladajucem plemenu madzarskom omoguceno, da izrazi javno syoje pcliticko stanoviste, Srbinia Hrvatimia (Bunjevcima i Sokcima) u juznoj Ugarskoj, koji u ugarskom Pairlamentu neraaju ni jednoga svo^a poslanika, oduzeta je mogucnost, da se puleiii' javnog zbora Hi putem svojih javnih organa izjasne u pitanju samoodredenja naroda, jer je slobodu ugarska vlada ukinula slobodu javnoga sastajarija stampe, te po 171173 V-toga zak. cl. iz god. 1873. deliktom drazenja veleiiizdaje progoni svakoga, koji bi u duliu opcega narodnog stanovista pckusao, da se javno izrazi u pitanju narcdncga samoodredenja.
je
i
i

2. S obzirom ma gornjc priiike, nezavisni Srbi i Hrvati juzne Ugarske rijesili su, da se zbog zauzimanja opcega politickoga stanovista Srba i Hrvata u juznoj Ugarskoj skupe na pouzdanickom sastanku, na kcme jednoglasno izjavljuju, da smatraju jedino mirovnu konferenciju za mjercdavnu u pogledu rjesenja jugosiovenskoga pitanja, a u vezi s Backom, Banatom Baranjom, kao buducim sastavnini dijelom slobodne zajednicke jugcslovenske drzave sviju Jugoslovena-

iz

u jugosloBaranjom, ne stoji na napred oznacenom stanovistu, jer samo' takvo stanoHrvata viste odgovara opcem politijckom shvatanju sviju Srba u juznoj Ugarkol.
3.

Osuduju svako ono politicko

pitanju, a

istupanje, koje
i

venskom

svezii s

Backom, Banatom

169

101.

IIRezolucija

socijalno-demokratske konfei

rencije Hrvata

Sloyenaca.
6.

Zagreb,

oktobra 1918.

Jugoslovenska socijalisticka konferencija, obdrzavana 1. dne 6. listopada 1918. u Zagrebu izjavljuje, da stoji neograniceno u suglasju sa svojim d'osadanjim programatickim izjavama o nacionalnom pitanju, na stanovistu potpunog samoodredenja naroda, pa zato zahtijeva ujedinjenje Srba, Hrvata i Slovenaca u samostalnu demokratsku jugoslovensku drzavu, jer smatra nacionalnu drzavu kao prcduvjet zia uspjesnu klasnu
borbu.

Glede pogranionih nacionalno izmjesanih krajeva smatra konferenca potrebnim, da se njihova pripadnost uredi dcgovorno s odnosiiim narodima, pa otklanja svako nasilje, kako prema svakom drugom narodu. Ujedno prerna svojem, tako osuduje svaku takovu nacionalnu politiku, koja bi onemogucila sporazum s narodima, koji su dosad u svojem gospodarskom zivotu bill upuceni na trgovacke i prometne sveze preko naega jugoslovenskog teritorija. 2. Konferencija smatra, da je s obzirom na historicki cas, u kojem se nalazimo, u rnteresu kako jugoslovenskog proletarijata, tako u interesu nuznog rjesenja jugoslovenskog pitanja, da stranka zajedno s ostalim strankama sudjeluje u N arodnom Svetu, odncsno u Narodnom Vijecu Slovenca, Hrvata i Srba u svim onim tockama, koje se ne protive nasim socijalistickim nacelima- Uslijed toga konferencija izjavljuje, da jugoslovenske socijalno-demokratske stranke stupe u pojedine Niarodne Svete, odnosno u sredisnje Narodno Vijece*, pa da tamo pribave uvai
i

zenja svojim socijalistickim nacelima, u koliko se radii o rjesavanja nacionalnih, politickih, gospodarskih i kulturnih pitanja, pa da prema potrebi odlucno istupe proti svemu onome, sto bi se protivilo nasim nacelima. 3. S obzirom na to, sto je potrebno, da bude jedinstvena taktika jugcslovenskih socijalistickih stranaka u Narodn o m S V e t u u N a r o d n o m V i j e c u kao 1 drugdje, to drzi konferenca nuznim, da se izabere stalno jugoslovensko V j e c e, koje neka bude sastavljeno s t c k S o c j a ill po tri zastupnika svake jugoslovenske socijalisticke stranke, a osim njih uslijed specijalnih odnosaja, da budu u njemu zajugoslovenske socijalno-demokratske organizacije u stupane Dalmaciji i u Ugarskoj.
i i 1
i

4. Konferencija je mnijenja, da je obnova proletarske internacionale nuzno potrebna s obzirom na to, da ce razredni

170
interesi u pojediniim nactonalnirti drzavama zahtijevati medusobnu mternaclonalnu oomoc. Zato se J u g o s o v e n s k o m V j.:e c u sfavdlja u duzTiost, da od s t c k o Soc j
1
ii

lai 1

i'

li

svoje strane trazi nacina,

Izaslanici

da

se internaoiotnala

nanovo

uredi.

pristaju

bosansko-hercegovacke stranke na ovu rezoluciju.

izjavise,

da ne

102.

Osnutak Narodnoga Vijeca."

Zagreb,
6.

oktobra 1918.

Dne 5. i 6. o. mj. odlrziain je u Zagrebu sastanak odaslanika Slovenaca, Hrvata i Srba iz Slovenije, Trsta, Istre, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Dalmacije i Ugarske zbog osnutka N a-

rodnoga Vijeca Slovenaca, Hrvata

ciilja

Srba.

Nia torn sastanku postignuta je potpwna jednodusnost glede

kao
Na.

glede osnutka Narodnoga Viijeca.

Stvoreni ce se

zakljucci kasnije objelodaniti.

sastanku izabrani su za pregovore s hrvatsko-srpDr. S.

c

skom
Dr. Z.

koalicijom:

kovic,

V.

Korac,
i

Dr. A. Dr.
J.

B u d s a v e v c, Korosec, Dr.
i 1 J i

Dr.

M.

Dr

n-

M.

Laginja,

Petr

S un ar

c.

103.

Hrvatsko-srpska koalicija ulazi u Narodno

Vijece".*
Zag
nasnle vrijeme osnuje
r

e b,

8.

oktobra 1918.

Hrvatsko-srpska koalicija priznaje potrebu, da se u daN a r o d n o V i j e c e, pa povjerava petorici svojih clanova, da stupe u tu svrhu u pregovore
s

drugim strainkama

o dailjem izvijeste saborski klub stranke.

:

U
t

odbor su

birasni

Dr. Dr.

Luk n
i

6,
i

Dr.

Popov

c,

za

6 e

c,

Rib

a r

V.

Sv

e-

i 1

r.

numa

* Ovo je saopcenje objelodanjeno hrvatsko-srpske koalicije.

poslije

dvoJnevnoga

vijecanja

ple-

171

Ii
Sastav
i

104.

pravilnik

Narodnoga Vijeca Sloi

venaca, Hrvata
Z
a g
I.

Srba.
8.

e b, 6.

odnosno

oktobra 1918.

PLENUM.

Banovina: Hrvatsko^srpska koalicija:

Veceslav Wilder, Dr. Bogdan mund M e d a k V c. Dr. D u s a n P o p o v c. Dr. Ivan R ibar. Dr. Dusan Peles, Dr. Stevan SimeonovicCokic, Dr. Makso I^osic.
Lukinic,
i
i

Dr.

Ivan Palecek,

Dr.

Z'lvko Bert

id, Dr.

Ed-

StaroeviCeva stranka prava:

Dr.

zar Akacic, R t g, t o z a r
i

Ante P a v e c. Dr. 2ivko Petricic, C eDr. Nikola W n t e r h al t e r, Dr. Sven o v c. Dr. B. G. A n d e

1 i i i
1

Hrvatska pucka seljacka stranka:

Stjepan Radic, Dragutin Kovacevic.

Srpska narcdna radikalna stranka: M i 1 a d n o v c, prof esor M Dr. 2 a r k d e 1 jk V c.
i
i i
i'

a n

N e-

Socijalno demokraticka stranka:

Vitomir Korac, Vilim Bukseg.

Dr.

Sr

Skupina Glasa SHS.: e v c. dan Bud s av

i 1 J i

Skupina Malih Novina:

Dr.

Ivan L o r k o v

<5.

Skupina Noyine:
Dr.

Janko Simrak.
Rijeka:

Dr.

Rikard Lenac.
Medumurje
:

Dr.

Ivan

N.

Novak.
Dalmacija:

Krs Ban

Narodna organizacija za Dalmaciju: Dr. Mate D r n k o v c, Dr. G a j o B u I a t, Dr. I v o t e 1 j. Dr. Prvoslav Qrisogono, don S t a n k o
i

c,

Dr.

Uros Desnica, Milan Marusic.

172
Istra:

Politicko drustvo za

Ku

Dr. e i
(1

Duro Cerv
c.

lai

Hrvate i Slovence u Istri: J o s p G r a s c, Dr. r,

i

me

Bosna
i

Hercegovina:
j

j i

Kosta Kujundzic, Gligotile M. JeftanoV c, Dr. Jozo Sunaric, Vojislav Sola, Fra L ubomir Qalic, Stjepan Grdic, Dr. L u k a C a b r aLjubibratic, Vjekoslav Jelavic, c, Dr. Savo Dr. Milan J o k c, Dr. T u g o m r A a u p o v c, Dr. VI ado Corovic, Ham id S v r z o, Fra Didak B untie, Maksim Durkovic, Dr. M e h m e d S p a h o, Proto Dusan Pecmanovic, Dr. Vojislav B ej i
i

s a r

c.

Slovenija:

Vseslovenska Ijudska stranka:

Anton K or osec, Dr. Lovro Pogacnik. Dr. Ivan Benkovic, Bogumil Remec, Dr. z do r Cankar, Dr. Jo sip J eric, Franc Smodej.
Dr.
I
i

Dr. V Vladimir

Jugoslovanska diemokratska stranka: e k o s 1 a V K u k o v e c, Ivan H r i b a R a v n h a r, Dr. A 1 b e r t K r a m a r.

i

r,.

Dr.

Jugoslov^ska

socij^lno

demokratska stranka:

Jos nije imenovala delegata.

Trst:

Politico drustvo Edinost:

Dr.

Ivan Cok.
Zastupnici bosanskoga sabora:

odredilr su

ove poslanike kao svoje zastupnike:

i

Ha

1 i 1

Pero Stokanovic, DaniloDimoviic, Dr. beg H r a s n c a, S m c E r a k o v c, D u r o D z ai

mon

a.

Jugoslovenski klub na austrijskom carevinskom viie^u (ima u Narodnom Vijecu 5 glasova).

Pokrajinski zastupnici
pokrajinskih sabora: kranjskoga, stajerskoga, koruskoga, gorickoga. istarskcga i dalmatinskoga imadu, u koliko priznaju nacela Na r o d n o g a V i j e c a, u plenumu savjetujuci glas.
II.

Sredisnji odbor.

Banovina.

Hrvat^o-srpska
Eh".

koalicija.

Ivan Palecek, Dr. Edmund Lukinic, VeCeslav Wilder, Dr. Dusan Popov ic, Svetozar

173

|,. ||W an P
n

.,.......... 2ivko Stevan Simeoi

(5-C

ok

Dr. d, Dr.

Bertie, Dr. V a n R b a r.
i

Starceviceva stranka prava.

Dr. mjenici
:

Ante P a v e c, Dr. 2ivko Petricic, zaCezar Akacic, Dr. Nikola Winterhalter.

1 i

Hrvatska pucka seljacka stranka.

Stjepan
c e V
i

RadiC,

zamjenik

Dragutin
proi.

Kovai-

d.

Dr.

Zivko Miladinovic,
k

Srpzka narodna radikalna stranka. zamjenik

:

Milan

Ned

1 i

c.

Sccijalnc-demckratska stranka.

m B u k s e g.
Skupina Glasa SHS.
zamjenik
:

Srdan Biidisavljevic, HinkoKrizman.

Dr.

Dr.

Skupina Malih Novina.

Dr.

Ivan L o r k o v

ic,

zamjenik:

Dr.

Duro urm

n.

Skupina Novine.
Dr.

JankoSimrak.
Medumurje.

Dr.

Ivan Novak.
DALMACIJA.
Narodna organizacija za Dalmaciju:

Dr.

Mate Drinkovi,
Dr.

gono,
n
i

Ivo Krstelj,
an

Dr. zamjenici:

a,

M arus
Cerv

Prvoslav GrisoDr. Uros D e s-

c.

ISTRA:
Politlcko drustvo za Hrvate

Dr.

Dur

r,

i Slovene u zamjenik J o s ip
:

Istri:

Q r a s i6.

Bosna
Dr.
J

Hercegovina:
i

c,

Jozo Sunaric, Vojislav Sola, Dr. Milan Stjepan G r d c, Fra Ljubomir Galic, Dr.
i

Luka C a b raj

c,

zamjenici:

Dr.

Savo

Ljubibrati(^,

VjekoslavJelavic.
SLOVENIJA:
Vseslovenska Ijudska stranka:
Dr.
Dr.

Anton Korosec,
i

Dr.

Lovro PogaSnik,

Izidor Cankar; zamjenici: Dr. Ivan Benkovi5 prof. B R e m e c, Dr. Josip Jerid. gu m
1

174

Jugoslovanska demokratska stranka.

Dr.

Ivan Hribar, Dr. Albert Kramer, zamjenioi V e k o s a V K u k o v e c, Dr. Vladimir R a v i

n h
i

r.

Jugoslovanska socijialno-demokratska stranka:

(Jos nije odredila delegata.)

TRST.
Politicko drustvo Edinost:

Dr.

Van Co

k,

zamjenik:

Dr.

Josip Wilfan.
r

Kooptirani clanovi sredisnjega odbora:

Dr.

Fran B a r
i

c,

i
1

Yuk

c,

Dr. Josip

mod

t o ak

m
a,

a
t

c,

Dr.
i

Ma

ko

Dr. Lag

Bozo
i

la.

Predsjednistvo Narodnoga Vi|eca

sredisnjega odbora;

Anton K o r o s e c, podpredsjednici SvetozarPribicevic Dr. Ante Pavel ic; Tajnici: e v c, Dr. Mate D r n k o v c. Dr. S r d a n B u d s a v Dr. IvanLorkovic.
Predsjednik
i

Dr.

III.

Pravilnik Narodnoga Vijeca Slovenaca, Hrvata

Srba

.i

1. i Srba Zagrebu, politicko je predstavnistvo svih Slovenaca, Hrvata Srba, kcji zive u Hrvatskoj-Slavoniji s Rljekom, u Dalmaciji, Bosni-Hercegovini, istri, Trstu, Kranjs"ko3, Oorickcj, Stajerskoj, Koruskoj, Backi, Banatii, Baranji, Medumurju i po ostalim krajevima jugozapadne Ugarske.
11

u Zagrebu. Narodno Vijece za narod Slovenaca, Hrvata

Temelini zajednicki program Narodnoga Vi:je6a ujedinjenje svih Slovenaca, Hrvata i Srba u narodnu, slobodnu i neodvisnu drzavu Slovenaca, Hrvata i Srba, uredenu na demokratskim nacelima. Sva pitanja, koja su s tim ^emeljnim pitanjem u vezi, smatraju se bezuvjetno skupnim pitanjem Narcdnoga Vijeca. Pored toga odlucuje Narodno Vijece u svim pitanjima, koja u Narodnom Vijecu zastupani
2.

jeste:

\zaslanici priznadu za skupna.

3. Organizacija se Narodnoga Vijeca temelji na teritorijalnom principu, to jest svaka cd nasih narodnih pokrajina salje u Narodno Yijec3 po jedncga odaslanika na svako 100.000 stanovnika. Kranjskoj, slovenskim dijelovima Stajerske, Qorickoga Koruske te Trstu pripada ukupno 14 odaslanika, Istri 3, Dalmaciji 7, Hrvatskoj-Slavoniji s Rijekom 28, Bosni-Hercegovini 18, a Jugoslovenima Ugarske 10 njih.
i

Svi izabrani clanovi hrvatskoga sabora u Zagrebu, bosanskoiga sabora u Sarajevu, carevinskoga vijeca u Becu, kao svih pokrajinskih' sabpra napred pomenutih pokrajina, koji 1 prdhvacaju ustanove ovoga pravilnika, a u koliko nisu izabrani

175

movi Narodnoga Vijeca, imadu pravo sudjelovati kod skupsjednica Viieca. Povrh toga imadu clanovi hrvatskoga sacarevinskoga >ra u Zagrebu, bosanskoga sabora u Sarajevu Ijeca u Becu kod skupnih sjednica po pet glasova, odnosno pasivnim pravom. pet odaslanika s aktivnim
i

Organizacije koje pristupaju Narodnom Vijecu koje politicke skupine u pojedinim istupaju razne narodnc stranke 1x)kra.iinama, obvezane su prepiistiti odaslanika u razmjernom broju i onim narcdnim strankama, koje sada eventualno ne ce pristupiti NarodTio-m Vijecu, ili ce naknadno zamoliti da iii Razumije se, da to vazi samo za one stranke, koje se primi. stoje na stanovistu narodnoga jedinstva Slovenaca, Hrvata Srba te nepokolebljivoga prava samoodredenja nasega naroda, kako ie to oznaceno u zagrebackoj rezoluciji od 3. marta 1918/ O primitku zakljucuje sredisnji odbor Narodnoga Vijeca.
4.
i

Narodno Vijece djeluje: a) u skupnim sjednicama, koje se sastaju redovito svaka tri mjeseca, to na poziv Sredisnjega odbora, ali po potrebi na predlog najnianje 15 clanova Narodnoga Vijeca. U torn posljednjem slucaju mora se sjednica sastati najkasnije 14 dana
5..
i
i

Plenum bira docnije, otkad je predsjednik primio ubavijest. Sredisnji odbor (clanove i zamjenike) i nadzire njegov rad.
Sreid'i:snji odbor broji najvise 30 izabranih clanova. b) dvije trecine glasova moze Sredisnji odbor kooptirati najSredisnji odbor vise jos deset clanova s jednakim pravima. saziva skupne sjednice Narodnoga Yijeca, vodi poslovanje Narod)noga Vijeca, predstavlja ga prema vani, zakljucuje poslovnik i bira pododbore Narodnoga Vijeca, prima njihove izvjestaje i raspravlja o njima, imenuje povjerenike, rjesava sporove medu raznim organizacijama i grupama, daje u skladu sa zastupnicima odnosnib odbora smjer drzanju parla-

mentarnih skupina u or-cenarodnim pitanjima, sabire. novcana sredstva te upravlja njima, iskljucuje pojcdine plancve, kojim to bez odgodne preostaje pravo priziva na Narodno Vijece, moci. Sredlisnji odbor konstituirat ce se poslije izbora te izabire predsjednistvo, koje vodi poslove Sr:edisnjega odbora. predsjedPredsjednistvo Sredisnjega odbora podjedno je
i

nistvo

Narodnoga Vijeca. 6. U skupnim sjednicama Narodnoga Vijeca

njegova

Sre(disnjega odbora stvaraju se zakljucci s dvije trecine glasova prisutnih clanova. Za Sredisnji odbor treba da je prisutna nadpolovicna vecina clanova ili njihovih zamjenika. Za skupnu sjednicu Narodnoga Vi'jeca dostaje, da je prisutna trecina clanova s pravom glasa, no nuzno je, da su clancvi raspravi kod priziva protiv iskljucenja i^ravodobno pozvani. i-)oiedinoga clana Sredisnjega odbora ne glasaju oni clanovi

Gl. gore br. 79.

str.

125-126.

176

Sredisnjega odbora, koji su sudjdovali ko'd glasanja o iskljucenju.

7. Ovaj se pravilnik moze izmijeniti samo u skupnoj sjedmici Naro'diioga Vjjeca, a u prisutnosti bar polovice cla-

nova.

Zagreb,

6.

listopada 1918.
1 j e n e c a.

OV
r

oV
j

o d pos

ov noga od b a

a N a-

odnoga Vi
Zagreb,
8.

listopada 1918.

Dr. AndelinoviC, biljeznik Narodnoga Vijeca

SHS

u Zagrebu,

Dr. Ante Paveli6, Biikseg, Dr. Lorkovic, Dr. Drinkovic.

105.

M:.nifest cara

kralja Karla. Bee,

16.

oktobra 1918.

Mojim vjernim austri|skim narcdima! Otkako sam zasjeo na prijestolje, nepokolebljivo sam radio oko toga, da izvojstim svim svojim narodima mir da pokazem narodima Austrije putove, na kojima mogu bez zapreka i trvenja blagoslovno razviti snagu svojega naroda te ju
i

uspjesno upotrebiti za svoj dusevni

gospodarski boljitak.

Strahovito je hrvanje ovoga svjetskoga rata doslije sprecavalo djelo mira. Junastvom i vjernim pozrtvovnim snasanjem bijede oskndice, obranila se u ovo tesko doba domovina. Teske zrtve rata moraiu nam osigurati castan mir, pa s Bozijom pomoci stojimo na njegcvu pragu. Sada se moramo bez oklijevania priiivatiti toga, da nanovo podignemo domovinu na njezinim prirodnim i zato pouzdanim osnovima. Kod toga treba da se uzajamno dovedu u sklad i ispune zelje austriiskih naroda.
i

Odlucio sam da izvedem ovo djelo uz slobodno sudjelovanje Mojih naroda u duhu onih napela, sto su ih saveznicki monarhi usvojili u svojoj mirovnoj ponudi. Austrija ima da prema Volji svojih naroda postane saveizna drzava, u kojoj svako pleme na svojem teritoriju tvori svoiu vlastitu drzavnu
zajednicu.

Time se ni u cemu ne pretjece sjedinjenju poljskoga podrucja Austrije s neodvisnom poljskom drzavom. Grad Trst sa svojim podrucjem dobiva prema zeljama svojega pucanstva odgovarajuci zasebni pclozaj.
izgrad,nja polozaja, koja ni nai koji nacin ne 6e u cjelokupmcst zemalja ugar&ke krune, ima da zajamdi svakoj narodnoj zasebnoj drzavi njenu samostalnost. Ona 6e
dirati

Nova

177

medutim izdasno stititi takoder zajednicke interese te se primjenjivati svagdje ondje, gdje je zajednica zivotnih potreba pojedinih drzava. Naro5ito bit de nuzno ujedinjeiije svih sila, da se Drema pravu i pravednosti rijese oni veliki zadaci, koji proizviru iz utjecaja ovoga rata.

Dok se zakonitim putem dovrsi ova preobrazba, ostaju neipromijenjene sadasnje uredbe za ocuvanje opccnih intercsa. Mojoj je vladi nalozeno, da bezodvlacno priredi sve radnje za
novu
'fegradnju Austrije.

se svojim pozivom na narode, na crjem ce se samoodredenju osnovati nova drzava, da sudjeluju kod ovoga velikoga djela po Narodnim Vijedima, koja ce se sastaviti od zastupnika na carevinskom vije<^u svakoga naroda, a imat ce da zastupaju interese naroda uzajamno, kao u saobracaju s Mojom vladom. Izisla tako nasa domovina, ucvrscena slogom svojih naroda koje obuhvata kao savez slobodnih naroda, iz oluja ovoga
i

Obracam

rata

Svevisnji blagoslovio na rad, da veliko djelo mira to ga podizemo, znaci srecu svih Mojih naroda.

Becu

16. listopada 1918.

Karlo.

Hussarek.

106.

Vojna zapovijed cara

S

kralja Karla.
n n,
17. oktobrai 1918.

ch 6nb ru

Udovoljujuci zeljama austrijskih naroda, oni 6e se uiediniti u narodne drzave kao savezna drzava. Tako Ce se u jednu ruku ukloniti zapreke koje su postojale u zajednickom zivotu naroda, a u drugu 6e se ruku otvoriti siroko slobodno polje iiarodnomu stvaranju za boljitak sopstvenoga naroda i domovine.

U ovom
i

nada sve vaznom trenutku, obra<5am se na vojsku

na mornaricu:

U vaSim su redovima uvijek bili u vjemosti i slozi nerazdruzivo ujedinjeni svi narodi medu sobom i sa Mnom. Nepokolebljivo je Moje povjerenje, da ce i dalje nepokolebljivo postojati

duh vjernosti

sloge, koJi se oduvijek,

kao

danas, sjajno

prokusao.

Oicuvajmo ovaj duh!

On

6e

biti
i

novim drzavatia
dima.

Austrije, a na korist

dragocjena ostavstina sre6u njihovim naro-

Bog

nasporio!
17.

Schonbrunnu

oktobra 1918.

Karlo.
12

178

107.

Izjava g. Pasica u

Morning
London.
17.

Postu''.*
oktobra 1918.

toku zajednickih vijecanja na.Krfu izmedu srpske kraJugoslovenskcg odbora jasno se pokazalo, da je stvaranje jedtie jedine drzave kraljevine koja bi obuhvatala cio nas troimeni narcd (Srba, Hrvata i Slovenaca) provedivo, da se zeli. Srbi, Hrvati Slovene! traze dakle, da im se dopusti pravo narodnoga samoopredjeljenja. Oni ne priznaju nikaku vrstu historijskoga prava Habsburske dinastije ili austro-ugarske drzave, pravo, koje bi bilo iznad prava narodnoga jecinstva samoopredjeljenja. Misao o jednoj federativnoj drzavi Srba, Hrvata Slovenaca, bila je tako isto zabacena u toku krfskih vijecanja, jer ne nioze bit! pitanje, kako da se obiljeze granice izmedu ovih grana jedne iste nacije, osim ako se to ne bi postiglo kakim sistemom iseljavanja i doseljavanja, kojim bi se rastavili razni elcmenti te su sada ispremijesani na najzapleteniji nacin. Ali osim tehnickih teskoca da se odrede Slovenaca granice izrnedu Srba Hrvata s jedne, a Hrvata
Ijevske vlade
i

druge strane, postojali bi jos drugi politick! obziri, da se odbaci misao o federativnom sistemu da se primi ideja o jednoj jedinstvenoj kraljevini Srba, Hrvata Slovenaca, koja shodno krfskoj deklaraciji pocivala na sirokoj bazi bi
s
i

lokalne autonomije

(local Selfgovernment).
izjavljujem,

da Srbija smatra svojom nacionalnom duznosti, da oslobodi Srbe, Hrvate Slovence. Kad budu slobodni, bit ce im priznato pravo samoopredjeljenja, t. j. pravo da slobod'no izjave. da li zele da se pridruze Srbiji na osnovu krfske deklaracije ili zele da stvaraju male drzave, kao u dalekoj proslosti. Skladno onome sto predhodi ne samo sto ne zelimo da vodimo imperijalisticku politiku, nego mi ne cemo cak ni to, da ma kojim nacinom ogranicimo pravo samoopredjeljenja Hrvata Slovenaca, ili da ostanemo do kraja pri
i

Ovim svecano

krfskoj deklaraciji, ako bi to bilo protivno njihovoj

zelji.

Izjava

jugoslovenskoga parlamentarnog kluba^ svjedoci, da smo svi suglasn! u nasim zeljama teznjama odnosno nase narodne bu!

ducnosti, a dogadaji ce to potvrditi skoro na jedan jos svecani'i

nacin,

Prevod
t. j.

iz

engleskoga.

od

30.

maja 19

7.

Gl. gore br. 54.

str.

94.

179
108.

Wilsonov odgovor Austro-Ugarskoj.

dne 18. listopada 1918. Gospodine Cast mi je potvrditi, da sam primio Vasu notu od 4. o. mj.,
u kojoj dostavljate jedno priopcenje c. i kr. austro-ugarske vlade predsjedniku. Netcm mi je nalozio predsjednik, neka Vas zamolim, da budete tako Ijubazni da po svojoj vladi izvolite dostaviti c. i kr. vladi ovaj odgovor: Predsjednik smatra za svoju duznost saopciti austrougarskoj vladi, da ne moze uvaziti primljeni predlog ove vlade, buduci da su se od njegove poruke due 8. sijecnja desili iieki dogadaji najvecega zamasaja, zbog kojih se je nuzno moraia promijeniti nadleznost odgovornost vlada Sjedinjenih Drzava.
i i

Drzavni departement,

Izmedu 14
zila se je
i

tocaJka, sto ih je tada formulirao predsjednik, nala-

ova: Pucima Austro-Ugarske, koJih mjesto zeliimo da vidimo obezbijedeno zajamceno medu narodima, treba) pruziti najslobodniju priliku za autonomni razvitak. Otkako je napisana ova recemica i proglasena pred kongresom Sjedinjenih Drzava,^ priznala je vlada Sjedinjenih Drzava, da postoji ratno stanje izmedu Cehosloyacke te njemacke da je cesko-slovacko Narodno Vijece i austro-ugarske carevine, de facto ratujuca vlada, koja je snabdjevena potrebnim autoritetom, da upravlja vojnickim politickim poslovima Cehoslovaka. Ona je takoder na najdalekosezniji nacin priznala, da su narodne teznje Jugoslovena za slobodom pravedne. Stoga predsednik vise ne moze priznati puku autonomiju ovih naroJa kao osnovku za mir, vec je prisiljen zahtijevati, da budu oni, a ne on, suci o tomu, kakova ce akcija od strane austro-ugarske vlade zadovoljiti teznje shvacanja ovih naroda o njihovim pravima i o njihovu odredenju kao clanova u porodici naroda. Primite. gospodine, ponovno uvjerenje o mojem najdubljem velestovanju. Robert Lansing.
i

109.

Deklaracija

Narodnoga Vijeca Slovenaca,

Hrvata
i

Srba. Zagreb,
i

19.

oktobra 1918.

Narodno Vijede Slovenaca, Hrvata

svoje sjednice drzane

17., 18.

19. listopada o. g.

Srba objavljuje iz narodu Slo-

Gl. gore br. 69

str.

110112.

180

venaca, Hrvata i Srba, da od ovoga casa, opunomoceno od svih narodnih stranaka gnipa, preuzima u svoje ruke vodenje narodne politike. Odsada ne ce uopce u narodnim pitanjima nikoja stranka ni grupa ni parlamentarna skupina vise vodiiti nikakve posebne politike, ni zasebno stupati u pregovore s faktorima izvan naroda, nego ce u svim tim pitanjima biti u buduce jedini predstavnik i odlucni cinilac Narodno
i

e c e.

Narodno Vijece, vodeno velikim idejama narodnoga samoodredenja i demokracije, koje su vec i prije rata dosle do pobjede u nas, a koje su razvoiem rata dosle do pobjede u medunarodnoj politioi, postavlja za rjesenje narodnoga naseg pitanja
ove
terneljne zahtjeve:

Trazimo ujedinjenje cjelokupnoga naseg naroda SloI. venaca, Hrvata Srba na citavom njegovom etnografskom teritoriju, bez obzira na ma kog'e pokrajinske ili drzavne granice, u kojima danas zive u jed'nu jedinstvenu Dotpuno suve* renu drzavu, na naicelima politicke i ekonomske demokracije^ sto u sebi sadrzava dokidanje svih socijalnih ekonomskih ne*
i

pravda
II.

nejednakosti.

renciji

Trazimo da na buducoj mirovnoj medunarodnoj konfebude nas narod jedinstveno zastupan po svojim naro-

citim izaslanicima.
III. Prema tomu otklanja Narodno Vijece osnovu rjesenja nasega narodnog pitanja, sadrzavanu u austrijskom carskom manifestu od 16. o. mj.^ a isto tako i svaki drugi buduci predlog^ koji bi isao za tim, da se nase narodno pitanje rijesi djelomicno i da mu se oduz,me! njegov medunarodni znacaj.

IV. Narodno Vijece drzi, da 6q se jedino ostvarenjem ovih zahtjeva i nacel.a zajamciti trajni mir medu narodima^ udruzenim u slobodnim drzavama, a time omoguciti Savez Naroda opce razoruzanje.
i

V; Narodno Vijece izjavljuje, da ce se, prema opcim nacelima demokracije, svim inim narodnim manjinama u drzavi Slovenaca, Hrvata i Srba osigurati slobodni razvoj, a susjednim drzavama u zaledu omoguciti i csigurati trgovacko-prometni prilaz ma more, a da to ne dira u nasu teritorijalnu cjelokupnost i drzavnu suverenost.

Narodno Vijece pozivlje cjelokupni nas narod jedne krvi duse srca, da se za ozivotvorenje ovih zahtjeva nacela zalozi s onom odanos(5u samopregorom, koje trazii ovo sudbonosno vriieme. Okupimo se dakle svi u jedno veliko neslomivo narodno kolo, kojemu je pred ocima samo veliki ideal narodnog ujedinjenja, slobode nezavisnosti, da se tim
i
i

jezika, jedne

Gl. gore br. 105.

str.

176-177.

181

pokazemo dostojni velikoga vremena u y.adaca, koje smo na sebe preuzeli.

kome zivimo

velikiih

U
Dr.

Zagrebu dne

19. listopada 1918.

Za, pr e'dsjediniSitv

^Narodlno'ga)

.JViii

e<Sa.

Anton KoroSec. Dr. Ante Pavelid. Svetozar Pribifevi^.

110.

Saopcenje Narodnoga Vijeca SHS.

Zagreb,
19.

oktobra 1918.

Sredisnji odbor izabran dne 5. listopada od Narodnoga Yijeca Slovenaca, Hrvata Srba, na skupstini odaslanika svih narodnih stranaka iz Hrvatske i Slavonije s Rijekom, pa DaimaHercegovine, Istre, Trsta, Kranjske, Gorice, Stacije, Bosne Mejerske, Koruske te Backe, Banata, Baranje, Prekomurja^ dumurja sastao se dne 17., 18. i 19. listopada u Zagfebu, i na torn sastapku je izabrao svoje predsjednistvo kako slijedi: Dr. A. Korosec, predsiednik; potpredsjednici: Dr. A. P aveli6 Svetozar Pribicevic; tajnici: Dr. Srdan B u d s a V 1 j e V c, Dr. Mate Drinkovic i Dr. Ivan L o r k V i (5. Nadalje izdao je Objavu Nairodnoga Vijeca SHS, kojom se odreduje stanoviste o rjesenju nasega narodnoga pitanja.^ Zatim je prihvatio slijedece prijedloge: 1. glede rada u saborima; 2. da se dobave propusnice za Svicarsku clanovima Sredisnjega odbora; 3. da se Sredisnji odbor proglasi u permanenciji 4. cdaslan je brzojavni pozdrav Narodnim Vijecima Cehoslovaka^ i Poljaka.^
i
i

111.

Narodno

vijece o

Wi'sonovoj
Zagreb,
21.

noti.

oktobra 1918.

Narodno Vijece pozdravlja najvedom radosti stanoviste, to ga je predsjednik Sjedinjenih drzava Americkih, Wilson,

Gl. gore br. 109.

str.

179-181.
konstitucije

wNarodni Vy^or. Praha. Narod SHS prigodom

zavjet
<

Na-

zajednicke borbe nasih naroda do postlgnuca zajednickih ideala ieskoslovacke i )Ugoslovenske rzave. S vama smo jednom mislju, radom i ciljevima. Zivio te ko-slovacki narod".

rodnoga Vijeca obnavija svefani

Prigodom konstituiranja Nar. Vijeca obnavija tvrdu vjeru, danu u casu zajednicke borbe; s Vama smo u dobru t zlu do^ ostvarenja nasih konacnih ideala i slobodnih drzava Poljske i jugoslavije. Zivio poljski narod".

Dr. Tertil.

Vm

narod

SHS

J82

zauzeo u svom odgovoru na austro-ugarsku notu od 4. oktobra ove godine i>od datumom: Drzavni departement 18. oktobra
191 8. , te iziavljuje:

Narod Sloyenaca, Hrvata i Srba zauzeo je u objavi Narodnoga Vijeca od 19. oktobra ove godine stanoviste glede misao bezuvjetnoga narjesenja svojega narodnoga pitanja rodnog samoodredenja. Dosljedno tome smatra on medunarodni mirovni kongres jediimm kompetentnim forumom za konacno rjesenje svoga narodnog pitanja. Zakljuceno je poduzeti korake glede uspostave ustavnih prava, narocito glede slobode stampe prava sastajanja. Narodno Vijece poziva zagrebacko gradaiistvo citav narod, da daje u svojim manifestacijama svagdje odusevljenju, da onemoguci samo oduska svome veselju svaku idemonstraciju, koja bi isla i za najmanjim unistavanjern tudega dobra. Svaka stela pocinjena od ovakovih izgreda^ skodila bi ne samo ugledu nasega naroda u ovo veliko doba, nego bi mogla unistiti dobra, koja se moraju vec sada smatrati dobrima buduce drzave Slovemaca, Hrvata Srba.

Organizacija Narodnoga

Vije^

112.

Proglas bana Mihalovica.

Zagreb,
Narode!
Veliki sadasnji dogodaji javne poHticke manifestacije.
dali
22.

oktobra 1918.

su

povoda za opetovane

Raziimijem patrioticke osjecaje, koji su izvor tim iskai uvjeren sam, da ce prokusana zrelost 1 trijeznost nasega naroda i ovaj puta znati odrzati manifestacije u granicama, sto ih iziskuje danasnje veliko, ozbiljno po buducnost naroda odlucno doba. Smatram pak potrebnim osobito naglasiti, kako su nada sve vazni narodni interesi vezani uz obdrzavanje javnoga mira reda. Sigurnost osobe imovine neka bude svakome sveta i vodeni razborom nemojmo dopustiti, da javne uredbe i njihovl organi ma na cais budu smetani u djelatnosti, sto ju vrse u

zima

javnom
pitanja

interesu!

to, da se drzavopravna ne mogu odmah rijesiti da imadu povjerenje u one faktore, koji su na to rjesenje pozvani.

Narocito molim, da svi misle na

i

Zagrebu dne

22. listopada 1918.

Ban Mihalovich.

183
,113.

Organizacija naroda.
Zagreb.
Narodna Vijede Slovenaca, Hirvata
i

23.

oktobra 1918.

Srba u Zagrebu rasna vidljivim mjestima povodom odgovora predsjednika Wilsona doslo do drugu imovinu. Narodno je Vijece napadaja na kclodvore toga rndsljenja, da bistri raizum staro postenje nasega naroda ne ce dopustiti, da se ovakvi slucajevi ponove ili cak da sfe prosire, vec zato, sto time moze zapeti sav promet u najsiromasnije nase krajeve, gdje bi narod lako mogao ostati bez korp kruha. Narodno Vijece pozivlje ujedno torn zgodom pristase politickiih stranaka grupa, koje su u Narodnom Vijecu, da se okupe po svim mjestima, dakle po gradovima i selima pod imenom Odbori Narodnoga Vijeca. U takve odbore mcgu stupiti i oni narodni Ijudi, koji nisu ni u jednoj politickbj strandi
pravljalo je 23. listopada ove godine o torn, kako je
i

ili

grupi,

aii koji

su

svom dusom

zauzeti za ujedinjenie

oslor

bodenje nasega naroda na temelju objave Narcdnoga Vije(5a od 19. listopada 1918. Takovom Je odboru prva zadaca, da s^e pobrine kako najbolje znai i moze za zastitu osoba i imovine
'

svih nasih drzavljana bez razlike.

Druga mu

je

zadaCa, da
,i

Narodnom Vijecu
posao,

javlja

sve nase osobite dogodaje

i

potrebe,

koje se ticu 5itavoga kraja

5itavoga naroda.

Treci

mu

je

da tocno

izvrsi, sto

mu Narodno
i

Viaece nalozi na koriSt

svega naseg naroda.

Ijude,

Zato neka svaki taki odbor Narodnoga

u narodnoj borbi najprokusaniie neka izabere predsjednika odbora, svoga vodu za narodnu zastitu svoga poslovodu. Izbcri neka se odmah jave Narodnom Vijecu na odobrenje. Sve se objave salju na adresu K a n c e a r j a N a r o d n o g Vijeca, Z a g r e b, S a b o r.
i

Vijeca okupi najpcuzdanije

Braco Slovenci^ Hrvati d Srbi na posao, da za malo dana u svakom nasem zivljem probudenijem mjestu bude odbor Narodnoga Vijeca s jakom cetom za narodnu zastitu.
i

Zagreb,

23.

listopada 1918.

Za Narodno Vijece P r eds e dn s t vo:

j
i

Dr.

Ante Pavelid.
Svetozar

Dr.

Antun KoroSec.

Pribi(^evi<5.

184
114.

Narodno Vijece poziva na dobrovoljni

narodni porez.
Zagreb,
26.

oktobra 1918.

U najsvetlijim ali i vrlo teskim vremenima u zivotu nasega naroda, kad se udaraju temelji slobodnoj jugoslovenskoj drzav'i, stvorilo se narodnim povjerenjem Narodno Vijece kao predstavnik uiedinjenoga naroda Slovenaca, Hrvata i Srba, otpocelo je ovih dana svoj znacajni posao. Veliki zadaci, koje ono lima da izvrsi za organizaciju narodnih snaga, veoma su obilni i raznovrsni i traze pun napon i umne i fizicke sposobnosti najboljih elemenata nase nacije. Dosli su oni vazni momenti u zivotu, kad se mora racunati sa svakim pojedincem nasega plemena, i kad svaki na sebi nosa jedan dio narodne
i

historije.

Da uzmogne

postici

svoje ciljeve,

Narodnom su Vijecu

potrebno uz sve drugo i velika novcana sredstva. Mnogi nasi liudi i mnoge ustanove, svjesni tlh potreba, javiise se sami Narodnom Viiecu ne cekajuci posebnih poziva, daidose znatne priloge za opcu narodnu stvar. AH se na torn, ma koliko to inace bilo pohvalno, ne moze ostati. Kad se zna, da se danas stvaraju osnove za na&u zajednicku slobodnu drzavu, koja ce
i

razvdti sposobnosti svih vrsta narodniii oibuhvatati u ovom blagodatnom djelovanju svakoga pojedinca, r:ida treba da za tu drzavu doprinese svaki svoj prilog. Svaki bez razlike, jer je to nasa opca narodna kuca, koju dizemo svi u kojoj svak treba mora da ima svoga udjela. U njene temelje uzidali smo toliku nasu krv i snagu, pa je pravo, da njene zidove oblijemo svojim znojem, da nam svaki kamen u njoj bude izrazom jednoga narodnog dijela. Svaki nas covjek mora biti svjestan, da mu je duznost za opcu narodnu stvar dati svoj dio prinosa da je ta savjesnost preduvjet njegova uzega pripadnistva novoj drzavi, koja s pravom trazi od njega, da joj pomogne, da se organizira. I ovo je dokaz jednoga narodnog plebiscita. Za sada se taj prinos. ma koliki on bio, smatra kao
i i i i

dobrovoljni narodni porez.

Stoga se Narodno Vijece Slovenaca, Hrvata Srba obraca na sve nase Ijude na sve ustanove, da ispune svoju duznost
i
i

prema narodu. Narocito upire prstoni u one, kojd su imali srece, da oya teska vremena prebrode bez licnih! zrtava da gomilaju kapitale, dok su drugi krvarili stradavali za bolju buduci

nost svih nas.

Jer ne treba pri tom gubiti iz ooiju onaj veliki moralni imperativ, 'da ce se jednoga dana morati traziti od svakcga da pokaze, koliko je sam doprineo za opce narodno dobro u

185 ^va vremena, kad je svako dobro bilo 'dva put vise osie(3ano kad je dvostruko pomaigao, tko je brzo pomogao.^

Zagrebu, 26. oktobra 1918.

Z a N a r o id n o V
Dr.

li

e c e

Predsjednistvo:
Ante Pavelid.
Dr.

Anton KoroSec.

Svetozor Pribidevii.

Povjerenik za financije:
Dr.

Srdan Budisavijevi(^.

115.

Ikupstina

gradskog zastupstva u Zagrebu.

Zagreb,
27. listopada 1918.
Je

One 27. listopada u 12 sati o podne, sazvana glavna skupstina gradskog zastupstva.
Gradska
bojnicom.

izvanredna

je vijecnica bila ukrasena zelenilom i hrv. troTocno u Qalerije su bile krcate, dupkom pune. 12 sati ude u vijecnicu gradonacelnik dr. Stjepan Srkulj, pozdravi sakupljene gradske zastupnike i izrece slijedeci govor:

Gospodp zastupnici!
Kao slatka prica iz tisuc i jedne noci oine se pvi dogadaji, sto ih prozivijujemo, nama, koji smo preturili krutu eru KhuenHedervaryja. Jos si danas gdjekoji.od nas tare oci i u cudu pita, je li to san, je li ziva zbilja, da se Hrvatu gotovo poslije cetiri sto godina pruza prilika, da sam svojom voljom odlucuje o svojoj sudbini.
God.

momenta desila narodu nasemu. kad smo madzarskoga kralja Kolomana svojcm voljom izabrali za svojega kralja, g. 1527. kad smo izabrali Ferdinanda I. za svojega vladara. Treci je momenat sada, koji
Tri su se takva velika
1102.,

nam

daje u ruke kljuceve nase sudbine.

Kolika li razlika izmedu tih momenata. Qodine 1102. natjerao nas je gradanski rat, da izaberemo gospodina tudega jezika, kako nam to pripovijeda kronika popa Dukljanina. G. 1527. borili su se ostaoi kraljevstva hrvatskcga i opet za vladare tudega jezika, da ostanemo u stilu kronike popa Dukljanina. Da slican primjer damo svijetu u tom trecem" velikom momentu, nakon svega onoga gorkog iskustva, sto smo ga stekli? Nef gospcdo i stoput ne!
Poslije toga slijedi niz adresa raznih gdje se primaju prinosi, a koje ispustam.

banaka

Stedionica

u SHS-u

186
jedina nada neprijatelja nasih, da rasplamte Sva je mrznju, sto su je nekad umjetno medu nama raspirili. Velim^ gospodo umjetno. Ded'te prolistajte cijelu stariju povijest nasu, ogledajte dobro list po list proslosti nase, pa ne cete naci nigdje spomena, da bi ikad doslo do sukoba izmedu Hrvata i Srba. Vi cete naci, da su se nase najznatnije porodice Sto vise! Subici i Frankopani zenidbom vezali s Nemanjicima Brankovicima; jos i danas cuvaju casni oci franjevci na Trsatu kao svetinju relikvijar ispisan cirilskim pismom, sto ga je poklonila jedna Brankovicka, zena jednoga Frankopana.
i
.

Istom kad su se Nijernci ugnijezdili u nasoj Krajini, pocese oni raspirivati mrznju na brata. Mi smo nazalost nasjeNe! i opet dali lukavstini njihovoj. Pa da se to opet opetuje? ne! A zasto gospodo?
Zato, jer je u nas skroz na skroz spoznaja narodnoga jesto dinstva, koja je inkarnirana u nasem Narcdnom Vijecu. vrijedi svijest o narodncm jedinstvu, vidjet cete iz rijeci talijanskoga rodoljuba Confalonieri^a: Vi dobro znate, da je Italija jos prije sezdeset godina bila rastepena u razne drzave i Prvi je u Talijana rasplamsao misao o narodncm drzavijee. jedinstvu Napoleon, koji je veliki d.io danasnje Italije sjediiiio u kraljevinu Italiiu. Becki ju je kongres razjurio opet u manje komade, ali nije mogao prigusiti spoznaje, da su syi Talijani, gdje god bili, dpak jedan narod. Ta je svijest o narcdnom je-

dinstvu

strujiila svakom zilicom intelligencije talijanske, bas kao sto jaki miris prodLre u svaki prostor, pa ma bio kako mu

drago zatvoren. S punim je pravom mogao reci pomenuti Confalonieri Mi nijesmo vise ono, sto smo bili prije dvadeset godina, niti mozemo postati, ako ne cemo da se odreknemo' navika i osjecaja, koji su postali milii i dragii jednomu naTodu.
:

Gospodo! Ni mi nismo vise ono, sto smo bili prije dvadeset godina. I nama je misao o narodncm jedinstvu tako presla u krv, da je ona sastavni dio zivota nasega; pustis li nju, zadusio si narod. Ucjepili su nam tu spoznaju djedovi nasi Iliri, u kulturno ju je djelo pretvorio nas neumrli mecena Strossmayer, u narodno ju djelo pretvara veliko ovo doba.

Sa zapada je, gospodo, popuhnul tihi vjetric i d o n e s a 1 Mari krunu,, krunu slobode i narodnoga samocdredenja. Slican I onda je je vjetric dopirio sa zapada vec i prije 129 godina. pruska vojska isla protiv Pariza, ali je zaustavise Francuzi kod Valmyja. U Pruskoj voisci bijase veliki njemacki pjesnik Goethe. Gn je dobro shvatio cndasnji vjetric, kad je izrekao poznate rijeci: Tu pocinje nova epoha svjetske povjesnice, a Vi mozete reci, da ste bili prisutni. I mi sn\o, gospodo^ prisutni jednoj velikoj epohi, srecni smo i ponosni na nju. Ali mi ne cemo da samo prisutni budemo. Ne! Mi hocemo, da u njoi i djelujemo, da dajemo sve, sto imamo, pa i zivot svoj.
-

187

tSto
je
'^^

je, gospodo, svaki pojedini od nas spreman da ucini, gotcv da ucini i nas glavni grad Zagreb. I on daje naNaro'dnom \ijecu na raspolaganje sve svoje morake, rodu fizicke sile! To je, gospodo, samo logicna pomaterijalne sljedica onoga, sto sam prosle godine kod nastupa svoga rekao: Nema toga sugradana nasega, koji ne bi vruce Qospodo! da zelio. da sto prije prestane to grozno prolijevanje krvi se sto prije u domove nase povrati mir; ali nema ni toga gradanina. koji ne bi uvjeren bio, da taj tcli zeljkovani mir mora donijeti narodu hrvatskom sjedinjenje rastrganili udova njegoviii, u kojem ce has Zagrei) biti zariste narodnoga nasega
i i i i

zivota.

Danas je, gopodo, zariste narodnoga zivota nasega u Zagrebu Narodno Vijece, koje evo pozdravljamo, pa Vam stoga predlazem, da priiivatite ovaj predlog, koji sadrzaje 1. i 2. tccku
dnevnoga reda.

Na to stavlja nacelnik na odobrenje ove predloge, koji su odusevljeno priliyaceni. Rez^olucija glasi: Zastupstvo glavnoga grada Zagreba u svecanoj svojoj izvanrednoj skupstini, odrzancj dne 21. listopada 1918., pozdravIja s odusevljeniem Narodno Vijece Hrvata, Srba i Slovenaca u Zagrcbii, kojemu jedinom priznaje pravo, da u sporazuiiiu i zajednici s Jugoslovenskim odborom u Londcnu vodi nasu narodnu politiku i da zastupa nase narodne zahtjeve, kako pred faktorima drugih narodnili predstavnistva, tako i na buducoj medunarodnoj mirovnoj konferenciji; usvaja objavu Narodnoga Vijeca od 19. listopada c. g. i pozivlje sya zastupstva hrvatskih gradova i opcina, da se pridruze ovome zakl.ucku gradskoga zastupstva glavnoga grada Hrvatske, pa da se time izjave za svoju narodnu jedinstvenu drzavu, kojoj ce unutrasnje uredjenje i odnose ustanoviti opca narodna konstituanta, na temelju potpune pravednosti i ravnopravncsjti sviju triju plemena jednoga istoga naroda; odazivlje se pozivu Narodnoga Vijeca u Zagrebu i stvara njegov odbor za "glavni grad Zagreb, u koii kao utemeijitelji pristupaju svi clanovi gradskoga zastupstva, koji ispovijedajii narodrio i drzavno jedinstvo svih Hrvata, Srba i Slovenaca koji su stranacki predstavnici u Narodnom Vajecu i u kojoj ce kooptirati samostalne opcinare glavnoga grada, koji jednako
misle.

Zastupstvo glavnoga grada stavlja podiedno Narodnoin vijecu na raspolaganje sve svoje moraine, materijalne i fizicke sile te u to ime predbjezno votira jedan milijun kruna na teret ratne dotacije.

Zagrebacko gradsko zastupstvo zakljucuje urediti N aza grad Zagreb, kojoj ce biti zadaCa, da Zajedno sa javno-oblasnim organima cuva sigurnost i red u gradu Zagrejbu.

rodnu strazu

188
m

Povierava ^e odboru sedmorice gradskih zastupnika, sa na<3elmkom na celu, organdzaciju ove Narodne straze, u koju zdravstvene poslove primati ce se za trzne, aprovizacione
i
i

zenski clanovi.

nici

U taj odbor da se izaberu ova gospoda grad'ski zastupA n c e Ivan, C u p a k Ivan, F e r k o v M r k o, MazzuraLav dr., R a d k o v c J o s p, S e b e n s c h e n Robert dr. V a d e c R u d o f.
:

i (5

Svi su ovi pradlozi prihvaceni jednoglasno, nasto je skuptina zakljucena s pjevanjem narodne himne Lijepa nasa do-

movma.

116.

Odgovor Austro-Ugarske Wilsonu.

Bee,
poslaniika
28.

oktobra 1913.

Ministar izvanjskih posala grof Andrassy opunomocio je Austro-Ugarske u StockholmiU, da umoli svedsku vladu, da uruci vladi Sjedinjenih AmeriiCkih Drzava ovaj c-dgovor na njezinu notu od 18. o. mj.:

Odgovarajuci na notu gospodina predsjednika Sjedinjenih 18. o. mj., upravljenu na austro-ugarsku vladu, a u smislu o'dgovora predsjednika Wilsona, da zasebno pregovara s Ausiro-Ugarskom o pitanjima primdrja i mira, izjavljuje austro- ugarska vlada, da privoljuje ovoj kao i prijasnjim izjavama g. oredsjednika. Podjedno privoljuje i njegovom shvai^anju, izrazenom u posijednjoj noti, o pravima naroda AustroUgarske, narocito Celioslovaka i Jugoslovena.

Drzava od

iBuduci da je time Austro-Ugarska prdlivatila sve uvjete g. predsjednik cini ovisnim mogucnost, da stupi u pregovore primirju i mdru, to po shvacanju Austro-Ugarske vlade ne stoji nista na putu, da se zapccnu pregovori.

o kojima

Stoga je Austro-Ugarska vlada spremna, da odmah stupi u pregovore o primdrju izmedu Austro-Ugarske protivnickili drzava, a da ne ceka na rezultat drugih pregovora^ te moli stoga g. predsjednika, da izvoli u torn pravcu odrediti shodne
i

predradnje.
Julije grof

Andrassy.

ministar izvanjskih posala.

To

jest austro- ugarska

vlada napusta Njemacku (Tursku

Bugarsku)

zeli

da skopi

separatnimir.

189
117.

Austro-Ugarska moli za mir.

Bee,
Irzavnom
28.

oktobra 191S.

Ministar izvanjskih pcsala, grof Andrassy, poslao je danas tajniku Lansingii ovii brzojavku:

izvanjskih posani preuzco vodstvo ministarstva poslao sam sluzbeni odgovor na Vasu notu od 18. listo)ada ove godine, iz koje ccte razabrati, da u svim tockama isvajamo nacela, sto ill je postavio predsjednlk Sjedinjenih )rzava u svojim razlicitim izjavama. U potpuncm skladu s tezijama g. Wilsona, da se osujete buduci ratovi stvori familija laroda, vec smo po-duzeli sve priprave, da narodi Austrije i Ugarske ubuduce mogu posve nesmetano odrediti i provesti svoj buduci razvoj prema vlastitoj zelji. Kad je car kralj Karlo nastupio vladu, on je neutrudivo nastojao, kako bi zavrsio ovaj rat. Vise negoli ikad' to je danas zelja vladaoca i svih naroda Austrije Ugarske, koji su prozeti uvjerenjem, da se njihova buduca sudbina moze obezbijediti jedino u mirovnom svijetu, u kojem nema trzavica, iskusavanja, oskudice gorcine, sto ih prouzrokuje rat. Stcga se izravno obracam na Vas, gospodine drzavni tajnice, moleci Vas, da biste izvoljeli poraditi kod g. predsjednika Sjedinjenih Drzava, da se u interesu covjecnosti, kao i u interesu svih naroda, koji zive u Austriji i u Ugarskoi, bezodvlacno sklopi primirje na svim frontama Austro-Ugarske te zapodjenu pregovori o miru.^
^ala,
i

Cim

118.

Proglasenje samostalne drzave Slovenaca,

Hrvata
Na

Srba.
29.

Zagreb,
Sveucilisnora trgu.

oktobra 1918.

8 sati bila je sakupljena pred sveucilistem sva skolska i akademska omladina, i ceita srpskih vojnika, narodnim trobojnicama. Sokoli, Narodna garda i s puskom o ramenu odrzavaM su red. Oko pola devet povorka casnika. Nijedan nije limao na glavi stare

srednjookicena casnici dosla je austro-

ugarske rozete, vec namjesto nje narodne trobojnice. Pred njima su se nosile narodne zastave. Oko devet sati uputila se
* Anstro-ugarska vlada je sadrzaj ove note u isti mah saopcila i vladama Francuske, EngKske, Italije Jnpana s molbom, da i one odobre predlog, koji je sadr2an u noti, te da ga podupru kod predsjednika Wilsona.
i

190

povorka pred sabornicu klicudi Casnicima, zelenam kaderu i narodnim zastavama. Sve je bilo svecano kao u hramu. Od veselja mnogi su plakali. Poslije devet sati povorka je sa zastavama silnim nepre^ glednim svijetom krenula Frankopanskom ulicom Ilicom pred sabor, klicuoi i pjevajuci. Pored nasih narodnih zastava narocito su upale u oko mnogobrojOtie crvene zastave. Ovdje
i
i

navlas isticemo krasnu disciplirai nasih radnika, koji su korporativno sudjelovali. Kod njih je vladao zamjeran red disciplina,- sto sa zadovoljstvom isticemo, zeleci da se i drugri ugledaju u ovaj primjer. Pozrtvovnost nasih oficira i vojnika sve nas je duboko potresla. Dok mi imamo ovalcu uzdanicu, buducnost je nasa!
i

Pred saborom. svu onu veleDnu gomilu Ijudi, koji su ispunilii Markov trg. Mnostvo Je u odusevljenju stajalo, napeto ocekujuci svaki cas, kad ce im- se na usta ovoga ili onc'ga zastuptiiika objaviti nesto novo radosno, nesto, sto je

Divno

je bilo pogledati

svaki pojedinac napose, a cjelokupni narod zajedno

ocekivao

kroz
dali

tolil^a stoljeca:

da smo sada, jednim svecanim momentom,

.
.

sviju veza, ondh ropskih okova, koji nam ni.esu da slobodno disemo na rcdenoj grudi Neopisivo je bilo odusevljenje gomJle, kad su dolazile glazbe nasih domadih pukovnija, 25. (domobranske) i 53. (linijske) pukovnije. Narocito su brojni Cesi u 53. pukovniji pozdravljeni freneticnim klicanjem, a na njihovim radosnim i sretnim liCima lebdio je neki narociti izraz, koji je svima govorio, da ti Ijudi ucestvuju svom svojom dusom u nasoj narodnoj proslavi slobode da se prenose duhom u one krajeve mile svoje ceske domaje, gdje se tada dogadalo isto, o cem je svaki Ceh bio u srcu uvjeren, jer su ond vec davnc, kao mi stalno drzali, da ce pravednost donijeti ovaj tako velebni narodni cas.

razrijeseni

Pjevacko drustvo pjevalo

prikljucilo
lazrli iz
i

opcinstvo, tako da je
i

selo odzvanjao u sretnim

rodoljubne pjesme, kojim se Markov trg bucno vepresretnim glasovima, ko'ii su doje
cijeli
i

razdraganih srdaca.

sred trzavice, sred te nervozne uzbudenosti, pojavi se dade desnicom znak, Dr. Andelinovid na balk onu saborni'ce da ga se poslusa. On rece:
i

i i c d r u g o v i! j hWatski sabor, da sankcionira sve ono, sto citav narod zeli. -Ali mora da svaki imade na umu, da anarhija nije sloboda. Stoga vam moram objaviti: vojnici i casnici domace 53. rukovni;e imadu se sabrati u svojoj vojarni vcjnxi u 3 sata Doslije nodne, danas dne 29. listopada, kao
i,

G r a d an

vo n

Danas

se sastao

Organizacije z^ sigurnosne slusvih ostalih cetnih tjelesina. zbe i Sokoli neka se nadu u 3 sata poslije podne u Srpskora

1^1

Sokolu.

oruzja, pozivlje se,

bili

Sva momcad, koja imade uza se na vlastitu ruku da pod prijetniom kazne smrti povrati oruzje

jer je lazno misljenje, da bi oni bez oruzja Bjegunci pak pozivlju se, da se piijave u ovdasnjim vojarnama. Jer oni koji su do sada bili bjegunci auslro-ugairske dTzave, nisu vise bjegunci u nasoj slobodnoj drzavi. Molim bracu iz zelenog kadera, neka se mirno i bez stralia povrate svojim cetama, jer im se ne ce nista dcgoditi. Vojnici! Uvjeren sam, da ste kadri braniti i preko Drave nasu domovinu. I da vam Narodno \i,ece, koje je sada za nas sve jedina oblast, kaze: Predite preko Drave, vd biste to zacijelo ucinili. (Tako je! Buran pljesak.) Ali ja se gradani, prijatelji vojnici, ne bojim Madzara. Ja se bojim nas samili. Jer sto nas ceka, ako nasa vojska sama poone robiti plijeniti. Zato apeliram na vas, da se ugledate u organizaciju socijalne demokracije. One su jedine prve veoma dobro' organizovale svoje cete cuvaju grad, i zato se njihove crvene zastave slobodno pravom viju medu nasim redovima. Gradani, i sa punim bra CO, vojnici! Ako Narodno Vijece zatrazi od Vas, ako Vam zapovjedi (Tako je. Burno odobravanje), da se svrstate u redove, siguran sam, da cete to uciniti. Neka nitko ne misli, da smo danasnjim danom gotovi sa svim. Svak 6e pojmiti, da treba da radimo da sve sile upregnemo oko izgradnje slobodne nase drzave. Poslije njega zastup. PribiceviC pozva narod, da svak bude na svom mjestu da se drze strogo naputaka N. V. U ovom casu moramo pokazati svoju zrelost time demo najbclje manifestirati velika nacela danasniega vremena. O formi drzave i ostalim detaljima, odlucit ce nasa buduca narodna konstituanta, izabrana na nacelu slobodnog, tajnog i izravnog prava glasa. (Burno odobravanje.) Potom progovori ban Mihalovic (burno pozdravljen cd prisutne mase) ovo: Hocu sasvim ukratko da vas pozdravim da u ovom velikom casu, gdje se radi o nasoj slobodi, ne izgubimo pamet, nego da slozno i kao jedan covjek budemo vjerni nasem Narodnom Vijecu, jer samo tako bit cemo dostojni velikoga naroda. (Burno odobravanje.) I ja se prvi pokoravam odredbama Narodnoga Vijeca, a mislim da cete svi isto raditi. (Burno odobravanje.) Najljepse vam zahvaliujem na povjerenju, koje ste meni Narodnom Vijedu poklonili. (Freneticko klicanje. Narod pjeva Li-

narodnim casnicima,
izgubljeni.

jepa Nasa, Srpsku himnu

i

dugotrajno odobravanje.
j

marseljezu. Burno Citav trg klice i

a.)

Sjednfca hrvatskoga sabora.

(Pocetak sjednice u 10 sati 30 cas. prije podne.) Predsjednik Dr. B o g d a n M e d a k o v i 6 i Dr.
:

Magd

Pero

c.

192
Biljeznik: Dr.

Marko Novose

1.

Od strane kr. zemaljske vlade prisutni: PreuzviSeni gosh a 1 o v c h te gg. odjelni predstojpodin ban A n t u n pi. Dr. Aleksander Badaj, Milan Rojc i Aurel nici R a u e r. Predsjednik: Otvaram sjednicu. Zapisnik danasnje sjednice vQdit ce gospodin biljeznik Dr. Marko Novosel.

Sazvao sam danasnju sjednicu, jer je to dvadeset clanova ovoga sabora, a jos vise i zato, sto smo osjetili svi, a ja kao predsiednik hrvatskoga sab era moze biti najvise, da je dosao cas, kad treba da se sastane nas sabor, jer ga bas sada ceka veliki zadatak. Ne ceka ga da raspravija zakonske osnove, da donosi zakone, da votira budget. To mu je bio posao u normalnim prilikama, a sada su druge prilike nastale, pak mora da nastane i druga sudija.
Visoki sabore!
traizilo

Nije danas vise.- zadatak nasega sabora ,ni da raspravija nasoj narodnoj politici. Danas se ova politika narodna ne smije vise kretati u granicama Hrvatske i Slavonije, u dosa-

drzavopravnim granicama. U ovim smo samo tavorili, u^ ovim stegama smo stenjali, u slobodno se ovim granicama smo zivotarili, ali glave dici
danjim teritorijalnim
se g'ranicama
razvijati
i i

nismo mogli. Ta zato su nas razdrobili, zato su od nas inapravili zivi raskomad, da nikad svojim zivotom zivjeti, da nikad glave dici, da se nikad slobodno kretati ne mozemo. A sada pucaju okovi, koji su stezali zivot narodnji, a granice, koje su nas razdvajale, rastrgat cemo mi sami! (Burni
pljesak.)

Ovaj veliki, ovaj grozni rat krvavo je pokazao, kako je ona narodna: Tesko svakom svomu bez svojegaBez toga, bez jedinstva nasega, ne da se Ijepsa bolja buduc nost nasa ni zamisliti. Zato predstavnistvo naroda Hrvatske i Slavonije nije vie samo za se zvano, da vodi politiku svega nasega naroda!
istinita
i

mogli vi voditi politiku narodnu bez Dalmatinaca, oduvijek zudili za nasim uiedinjenjem (Burni pljesak i poklici: 2ivili Dalmatinci!); zar bez Dalmatinaca, koji su nam godine 1905. i 1906. onako snazno pomogli, da izvedemo preokret, za koji se mislilo, da se nikad izvesti ne moze; bez Dalmatinaca, koji su kao zatocnici misli nasega narodnog jedinstva, od onih kojima je ta misao zazorna i u ovom ratu onakp tesko stradali? Bez naslh Istraria, onih, koji su nam narodnu strazu strazili na Jadranu (Burni pljesak.) (Burni Zar bez nasih Bosnjaka i Hercegovaca pljesak.) koji su vijekovima podncsili zulum turski, a koji su i u ovom ratu jos i gore stradali, a da bude gorka ironija jos veca bas u ono doba, kad su im bra<5a d sinovi u redovima austro-ugarske vojske kao slijepi u boj srljali! A
bi
koji su s

Zar

nama zajedno

r
. . .

193

zar bi, kad rsdimo o organizaciji nase narodne sna^ge, kad radimo na tomu, da organiziramo svoju sl6bcdnu drzavu, zar bi po(Burni. pljesak rnogli na tome raditi bez Slovenaca
i

klici:

2ivili

Slovene!!)

..

koii su,

brojem
najezdi,

siabi,

ipak vijekoi

vima odolijevali siinoj germanskoj da ne prodre na Jadransko more!

da
i

pa

je

zaustavili,

Zar

bi njih niogli ostaviti,

dalje ostanu odsjecena

grana nasa?

Zato nije nijedna od nasili stranaka smjela sama da preuzme da vcdi naSu politiku, a msu mogle ni sve stranke u Hrvatskoj zajedno da to ucine, vec se moralo sabrati iidriiziti iz sviju nasih krajeva sve, sto narodnom dusoin dise, sve sto osjeca, sve sto za jednim zudi. jedno misli To se svagdje u nasem narodu osjetilo u dobri cas stvorilo se nase Narcdno Vijece, koje zasada obuhvata sve dijelove nasega naroda, koji su dosada mogli u dodir doci u ovo kolo stupiti. (Burni pljesak u sabornici.) Misao jedinstva nasega naroda jedinstvetie njegove organizaoije na cijelom nasem narodnom teritcriju, a u slobcdnu .suverenu drzavu, ta je m.isao usredotocena u Narodnom Vijecu, a snaga njezina ]> tolika, da danas jedva da ima koga u nasem narodu, koji ju nije prigrlio ili koji joj se barem pcklonio niJe. (Qlasovi u sabornici: Tako je!)
i
i

Vodenje naSe narodne

noga zivota, u snaznim
je
i

politike, a sto jos vie znaci,

denje nasiii narodnih posala u svim

granama uprave

i vonarod-

dcbrim rukama.

sto je jos ostalo hrvatskome saboru da radi? Koji mu I dcsada smo sve od preokreta nasega, je najpreoi zadatak? od godine 1906., kadgod smo od teske borbe odahnuli, mislili radili na tome, da veliki dogadaji, za koje smo znaii, da ce

Pa

prije ili poslije nastupiti, ne zateku nas narod nespreman, vec da ga zateku zadalmuta svijesti narodnom, osokcljena pcnosom narodnhn, a naoruzana svima ustavnim sredstvima, koja smo mu u skucenim nasim prilikama pribaviti mogli. Nas je sabor u ovo tesko ratno doba stvorio nasemu narodu zaklon
i

bijes u

kojem je mogao vidati teske rane, koje niu je ratni prvim mjesecima rata zadao, zatisje u kojem se mogao slcbodnije kretati, u kcjem je mogao teske muke lakse premuciti, a hra6i oko sebe u gladi i nevolji pomodi.
i

zatisje. u

Usred rata mogli smo doci do velikih kulturnih tekovina uz nasu vladu sa narodnim Ijudima .uz bana, koji sa narodcm osjeca dugoza narod z:vi. (Burno pljeskanje trajni: 2ivio ban! Ban Jie ponovno zahvaljuje na velikim
i
i

ovacijama.

Zast.

Marko

Mileusnic: Osrtat ce neumrli.)

Tako smo radili dosada. A sada? Sada je posao iirvatskoga sabora, da kao jedini Parlamenat, koji u jugcslovenskim Slavoniju zemljama funkcijcnira, otpocne, a za Hrvatsku provede. cdludno ali mirno, likvidaciju sviju dosadasnjih
i
i

13

194

nasih drzavopravnih odnosa, koji su dosada za nju postojali, Sa galerija bacaju cviljece prema predsjedniku) 2ivio! da spremi prelaz u novu sapiostalnu slobodnu drzavnu orgaPljeskaonje.) Sve se ovo mora mirno da nizaciju. (2ivio! provede, jer trzavice u ovo prelazno doba mogle bi da budu

kobne za nau narodnu buducnost. (Tako

je.)

o n o uciniio, da se situUicinila je to odlucna rijec acija za nas u cas promijemla. covjeka, koji je progovorio ne samo u ime jednoga velikoga naroda, vec koji je progovorio u ime velikoga kulturncga prijatelj nei>rijateij svijeta, covjeka. kojega je svaku rijec poslusao, (Burni: 2ivic Wilson. napeto slusao, a dosada Zast. kliicu: 2ivio Wilson! Svi clancvi sabora ustaju Marko Mileusnic: Zivio spasitelj naroda!) A Wilson je jos prije nekotiko mjeseci drzao, da humanost od njega trazi, da on, koji trazi, da stvori uslove za trajan mir medu svim narodima mora da se zauzme za nas Slovene na jugu Austrije i Ugarske, da dobijemo sto siru autonomiju, u kojoi bi nam se narodni zivot razvijati mogao. Ali sto je Wilson rekao sada, u posljednjoj svojoj poruci austro-ugarskcj nionarhiji? (Zast. nas ubraja medu Stjepan Radio: Bivsoj!) Rekao je, da sada kultume narode, koji trebaju sanii da slobodno odluce o
ni casa, sto je
i i

Ne zaboraviimo

svojoj sudbini.
koji ne treba ni (Burno pljeskanje u cijeloj sabornici i na galerijama.) A sto je izazvalo ovu korekturu u njegovom Mozda to, sto je krv nasa, pleme shvatanju I u pogledima? nase i opet pokazalo, kako umije herojski da se bori, da ocisti od neprijatelja/ pregazenu otadzbinu da povrati svoja razorena ognjista. (Cijeli sabor ustaje, te oduSevljeno klice uz Odusevljeno odobravanje burno pljeskanje: Ziviia Srbija! na galerijama.) A mozda to, sto smo i mi u posljednji, ali zgodan cas, znali afirmirati svoje narodno jedinstvo, a sa jedinstvom i svoju snagu i svoju volju, da kao potpuno Slobodan narod, kao. suveren narod dalje zivimo. (Dugotrajno i odusevljeno pljeskanje u saboru na galerijama.) Ne dajmo dakle, da u ovo prelazno doba padne Ijaga na svetao obraz naroda naSega! Disciplinirajmo narod, ustrojmo disciplinirajmo narodnu vojsku! (U cijelom saboru i na ga-

Izjavio

je^

da nas smatra za narod zreo,

tutora, ni protektora.

lerijama vojska!)
/

pljesak

dugotrajni burn! pokliki:

2ivila narod|na

Pa ako u svjetskom ovom metezu ne moze da prode

i
:

bez trzavica, ako je bilo trzavica i izgreda, ako ih bude, radimo, da ih sto brze ugusitno. (Zast. Stjepam Radic I preveniramo.) Neka nam' kao straah primjer uvijek pred o^ima bude Rusija, gdje smo vidjeli, kako i najveci narod bezumna mahnitost moze u cas da obori i u bezdan surva. (Opde odobravanje ! povici: Tako je!) Tkb danas radi ono, Sto se radilo u Rusiji, taj ne ugrozava samo imetak 1 zivot pojedinca.

195

taj kalja

obraz svoinu narodu, ugrozava

(Povici:

To Zast. dr. Edo Lukini6: Vrlo dobro.) Tako je. palikuca, razbojnik ubojica, vec ie to niie samo kradljivac dusman svoga naroda. (Glas: Izdajica!) Trebamo dakle da trijebimo tu kugu iz torine, da nam ne okuzi Cisti zrak slobode. To te izvjesno biti najveca briga, to ce biti prvi naji i
i

bududnost njegovu.

tezi

posao naseg Narodnog Vijeca. A ja se nadam, da ce mu uspjeti. Ta istorija nam kaze, da je kod patai posao brzo mahnitosti. Ali ii bijedenih naroda bilo ocaja, a u ocaju grube vomu ratii kulture protiv militarizma, protiv krute kaosto su ga zacetnici njegovi zasnovali Ie, u ovome ratu u ovome ratu germanstva proti slovenstvu, mi smo poA pobjednici ne bjednici. (Op(ieniii pljesak odobravanje.) po blatu zemaljskcm, ve6 dlzu glave nebu gmizu po zeml.ii
i

rtod oblake!

Rekao sam, da ie u ovom ratu pobijedila kultura, pobiRuski narod nije se istina jos digao iz pojedilo Slovenstvo. nora, u koji se sam survao, ali ponosno dizu glavu tri slovenske grupe. Uskrsla je u staroj slavi poljska drzava. (Dugosak u saboru
i

u saboru: 2ivili Poljaci! Te Q,dusevljem pljena galerijama.) Uskrsava drzava brace nase Ceha Slovaka. (Osobito burno klicanje: Zivjeli Cesi! te dui^otrajno burno pljeskanje odobravanje u saboru na galenasa slobodna drzava. rijama.), a na jugu dize se ponosno Zato 6u u ovom 5asu a sa ovoga mjesta (Predsjednik, a s njim cijeli sabor ustaje,) pozdraviti Slovenstvo u pobjedi, a sav Srba, opet u njenas narod, narod Slovenaca, Hrvata slobodi! na galeriji govom jedinstvu (U cijelom saboru odusevljeno dugotrajno pljeskanje odobravanje.)
trajni poklici
i

Visoki sabore! Ja ne 6u priopdivati kuci stigle podneske. vremena danas nema. Predimo odmah na posao, a kao rvi posao neka nam bude preSni predlog nar. zast. Svetozara Pribi^eviCa drugova. Molim g. biljeznika, da izvoli procitati taj predlog.
.a

to

Preni predlog (5ita): drugova. I. Predlaze se visokom saboru, da z?Jcljuci: Hrvatski dravni sabor na temelju potpunoga prava narodnoga samoodredenja, koje je danas vec priznato od svih zaradenih vlasti, ^tvara ovaj zakljucak: Svi dosadasnjr drzavno-pravni odnosaji veze izmedu kraljevine Hrvatske, Slavonije Dalmacije s jedne strane, te kraljevine Ugarske carevine Austrijske s druge strane, razreSavaju se. (Cijeli sabor kao i galerije istaju. Burno pljeskanje dugotrajno odobravanje. Sa galerija bacaju gospode cvijede prema predsjednistvu sabora zastupnicima. sabor zajedno sa galerijama stojeci Cijeli pjeva: Lijepa naa domovina. Burni poklici: 2ivila Hrvatska!)
Biljeznik
dr.

Marko Novosel
i

astupnika Svetozara Pribi6evi(^a

196

nistetnom proglasuje^ napose hrVatskoUkida se dakle ugarska nagodba. (Burnr pljesak u sabcrnici na galerijama^ Olasovi: Iznova molim.) pljescu. Svi ustaiu u sabornici Ukida se dakle i nistetnom proglasuje napose iirvatskougarska nagodba (zakonski clanak I. od godine 1868.), a isto se
i i

tako ukidaju i nistctnima .prcglasuju svi kasniji njeni dopunjci ill take da od danas Dalmacija, HrvatSka i Slavcnija ne ima s kraljevinom Ugarskom ni pravno, ni fakticno nikakovih zajedniickiii drzavniii poslova. (Sa galerija bacaju cvij^ce na narodne zastupnike, te uz silan pljesak svi ustaju sa stolica.
revizije,

Poklici: Zivila narodna vojska. U dvoranu ulaze: General pjesastva Luka pi. Snjaric, podmarsali Mihajlo Mihaljevic i pL Istvanovic te general-major Josip Piivelic. U^ sabornici i na galerijama nastaje buran pljesak i poklici: Zivila narodna vojskai General pjesastva Luka pi. Snjaric rukuje se s banom; i zauzima mjesto kraj bana. Qlascvi: Cujmo dalje!)

Tocka

II.

Ponovno svi ustaju uz buran pijesak

njeno'ga naroda Slovenaca, Hrvata
i

Dalmacija, Hrvatska, Slavcnija sa Rijekom' proglasule seposve -nezavisnom drzavom (Buran pljesak i odobravanje.) prema Ugarskoj i Austriji, te prema modernom nacelu narodnosti, a ua temelju narodnoga jedinsfva Slovenaca, Hrvata i Srba pristupa u zajednicku narodnu suverenu drzavu Slovenaca, Hrvata i Srba na cijelom etnografskom' podrucju toga naroda, bez obzira na ma koje tetitorijalne drzavne granice, \i kojima narod Slovenaca, Hrvata i Srba danas zivi. (Tako jeT
i

poklike.)

Sveopca narodna ustavotvorna skupstina svega ujediSrba odlucit ce sa unapred odredenom kvalificiranom vecinom, koja potpunoma zasticuje od svakoga majoriziranja, konacno kako u fcrmi vladavine, taka u unutrasnjem drzavncm ustrojstvu nase drzave, utemeljene na potpunoi ravnopravnosti/ Slovenaca, Hrvata Srba. (Pljesak
1

odobravanje).

U
e Dr.

Zagrebu, dana

29. listopada 1918.

Svetozar Pribicevic,
P
Y

Dr.
i

D u s a m P o p o v c, Dr. 2 1 v k o Petricic, Dr. Dusan Peles, Dr. Ivan Krnic, C ezar Akacic, Dr. Ivan Lork o v c. Dr. Su rm in.
i

si6, Dr. Pe r o Magd

Edmund
c,

Luk n

Ante Pavelic, Ivart c^ c, Ivan K o v a c e v

i
i

Dr.

Zast. Dr. Dusan Popovic: svi drugi zastupnici. (Iza. svakc'g prccitancg imena narodnoga zastupnika na galerijama poklici: Zivio!)
i

lozi presnost

kom

Rijec ima-de gospodin predlagac da obrazsvoga predloga. Zast. Svetczar Pribicevic Visoki saborc! U ovom velihistorijskom casu, kad hrvatski sabor daje izraza svome

Predsjednik:

197
odusevljenju, kad daje izraza svojem velikom zanosu nad pol)jedom nase iiarodne stvari, u ovom velikom histcrijskom casu, kad hrvatski sabos izjavljuje, da prekida sve one stoljetne vezef koje su ga dosada vezale sa kraljcvinom Ugarskom i carevinom Austrijoni, u torn velikom historijskcm casu, kad hrvatski sal)or izjavljuje, da smatra nagodbu, sklopljenu izmedu kraljevine Ugarske i kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije za nitih zestetnu, kad izjavljuje, da je svaka veza izmedu nas fakticno prestala, u torn velikcm histoirifiskom malja pravno casu sa hrvatskim saborom ]e citav narod Slcvenaca, Hrvata dugotrajni zivio u citavoj sabornici.) i Srba. (Burni
i
li

Kako se vidi iz podnesenoga presnoga predloga, nije taj predlog, visoki sabore^ motiviran podlogom legitimiteta, nego je motiviran velikim nacelom narodncg samoodredenja, kome citav nas narod. (Burni se danas klanja citav hrvatski sabor Glasovi: Tako je!) i dugotrajni: Zivio!

Viisoki sabore! Nas Je narcd, narod Slovenaca, Hrvata Srba, i prije rata stajao na stanovistu nacela narodnog samoodredenja, ah gruba fizicka sila, koja je vladala ne samo u austro-ugarskoj monarhiji, nego koja je vladala citavom ceni

tralAom Evrcpcm, ta gruba fizicka sila, prema kojoj je snaga naSega narcda bila nemocna, podrzavala je ropske lance, kojima nas je sputavala. Da je nas narod prije rata imao doyoljno snage, da sve te veze razrijesi, on bi to bio prije rata povici: (Burni pljesak, dugctrajno odobravanje ucinio!
i i

2ivio.)

Na podlozi legitimiteta ne govorim ja to narocito na^lasavam jer je vazno, da se u ovom casu jasno i glasno prama dole. (Zast. Marko 'govori na adresu cfnih prama gore Mileusnic: Sada ill nikada vise.)

Nacelo narodnoga samoodredenja, kao sto se u samom presnom predlcgu kaze, priznale su danas i sve zaracene vlasti.

Na

temelju toga nacela izdane su i sve poruke gospodina predsjednika Sjedinjenih Americkih Drzava, a na tom nacelu bazira koji je oficijelna diplcmacija bivse austroi Dosljednji cdgovor, ugarske monarhije podnijela predsjedniku Wilsonu. (Glasovi:

Tako

je.)

bi stajao

svijetu nema danas nikoga, koji na stanovistu legitimiteta, jer nacelo narodnoga samoodredenja rusi svaki legitimitet. (Zast. Stjepan Radic: Rusi fakticno i svaku silu.ii. Mislim, da je tim jasno. obrazlozeno, ^asto se u motivaciji ovoga predloga postavljam na stanoviste narodnog samoodredenja. U prvom redu zato, jer je to jedno primarno nacelo, koje je nas narod priznavao prije rata, a s druge strane zato, jer ie to jedno konstitutivno nacelo, na temeliu kojega se danas obrazuju drzave ruse stari nespo1 j
i,

Prema tome u citavom

sobni drzavni organizmi.

198

obrazlozim predlog, zasto ukidamo drzavo-pravnu nai Hrvatske, ja mislim, da to nije potrebno. To nije potrebno, visoki sabore, obrazlagati narocito zato, jer je rusi svijest naseg.a naroda, uvjorena danas o svojoj snazi, a cusi je i medunarodTia situacija, koja zajedno sa snagom nasega naroda ne moze dopustiti ne 6e dopustiti, da se izreka hrvatskoga sabora bilo na koji nacin opozove, ili da se obori. (Tako jel Burni pljesak.)

Da

godbu izmedu Ugarske

Ugarskoj za! i s i prema nezavisnu drzavu, ali posto u Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji zivi samo jedan dio velikoga naseg naroda, izjavljuje odmah hrvatski sabor ovim presnim predlogom, da je kraljevina Dalrnacija, Hrvatska i Slavonija zajedno sa Rijekom voljna stupiti u zaiedni5ku potpuno suverenu drzavu Slovenaca, Hrvata Srba. (Tako je! 2ivio! Pljesak.)
'

Hrvatska Prema tome Dalmacija Rijekom proglaSuje se pjema Austriji

i

Slavonija zajedno ^

Visoki sabore!

Mi ne postavljamo

granica

toj

naSoj za-

jednickoj drzavi. Dosada ih je postavljao tudinac. hoce, da izbrise sve te granice.

Narod sam

Visoki sabore! Da bude jasan smisao ovoga presnoga predloga, nuzno je, da se to jasno naglasi i prema vani i prema unutra. U smislu ovoga predloga, ima da se ta nasa nezavisna
1

nom
i

potpuno suverena drzava protegn na citavom nasem narodteritoriju od Soce tamo do Sduna. (Tako je! 2ivio! Burno
dugotrajno pljeskanje.)

Visoki sabore! Nema nikakve sumnje, kad ovo govorim o nasoj potpunoj suverenoj drzavi, da onda mi, koji smo se danas slozili u jednom pokliku, koji hocemo da dademo iz^raz
svojol nadi, svome ocekivanju, da te ta zajednicka drzava biti velika, mo(^na 1 snazna, u tome momentu treba narocito da naglasi, da u toj zajedni^koj drzavi Slovenci, Hrvati i Srbi imadu da budu potpuno jednak faktor. (Tako je! 2ivio) Ne radi se o tome, i ne moze se i ne smije se raditi o tome, da se u tom jedinstvenom narodu pojedini dijelovi majoriziraju ilt nulificiraju. (Tako je! 2ivio.) Jer, visoki sabore, kad bi u
'

svijesti

makar jednog

najmanjeg

dijela

naSega naroda, kad

bi

se u toj svijesti moglal da uvrijezi bojazan ili sumnja, da u toi zajednickoj drzavi svaki dio nasega naroda ne bi imao bilo jednaku zastitu, bilo jednaki suverenitet, kad bi se takova

sumnja mogla uvrijeziti u jednom dijelu toga naroda, onda bi ta sumnja izazvala stanje, koje bi znacilo jednu slabost nae nove drzave (Tako je!) i u toj slabosti tudinski narodi, koji ce nas okruzivati koji te gojiti prema nama imperijalisticke teznje, nasli bi snagu za sebe. (Tako je! Pljesak.)
i

Visoki sabore! Kako se vidi iz ovoga preSnoga predloga, mi govorimo o drzavi Hrvata, Slovenaca i Srba. Dakako mi u ovom casu to ne mozemo za cigeli narod u^initi, pa se zato

199

ovoni casu ne upustamo ni u kakvo kodificiranie. O svemu budiicoj drzavnoj formi, nadalje o nasoj imutarnjoj drtomu, zavnoj oiganizaciji, o tomu, kako da se urede danasnji iiaSi meduspbni odnosaii, o svemu tome ima da odluci opca narodna konstituanta, izaibrana na temelju izbornog reda, koji se bazira na op(^em, jednakom, izravnom tajnom pravu glasa. (Tako je!) Mi ne cemo, jer govcrimo o drzavi HrVisoki sabore! Srba, mi ne cemo, visoki sabore, da od ova vata, Slovenaca tri narodna imena, koja su tri imena izraz za jednu nasu narodnu dusu (Tako je), koja su tri imena izr^z za jednu nasu politicku narodnu svijest, ne cemo da od ta tri imena jedno zapostavimo drugomu, niti cemo da ih supstituiramo jednim
11
i

cetvrtim, jer ne

mo^e

rijesiti

cemo da rjesavamo dekretom pitanje, samo kultumi razvoj narodni. (Tako je!)
Ja mislim, da su ova nacela tako

koje

Visoki sabore!

jasiia,

da su tako u osjecajnoj strani duse nasega naroda uvrijezena, da nije danas od potrei)e o torn dalje govoriti. Danasnja mavani, nifestacija, visoki sabore, u ovome visokom saboru treba da. bude snazau izraz onih ideja, koje nas ovdje nadahnjuju, treba da budu snazna mauifestacija treba da budu jednodusna manifestacija.
i

totom

Ostalo je, visoki sabore, nekoliko pitanja, kojili se treba prigodom. takmiti. Visoki sabore! Tezak strasan je bio polozaj nasega naroda. Bio je strasan zato, jer smo uvijel^ gajilr narodn(5l ideale slobode ujedinjenja, a ovim sv jetskim ratom stavljeni smo bili u takav polozaj, da smo se za tude interese borili protiv tih ideala. (Pljesak. Tako je!) Moze li, visoki sabore, za jedan narod biti nesto strasnije, moze 11 biti isto groznije, nego li kad mora svoju krv prolijevati protiv svojih interesa, a za tude interese. pljesak.) Tokom (Tako je! ovoga rata dozivjeli smo tuzne momente, kad smo gledali, kako se survava Slcvenstvo, kako ne igra one uloge, koju je svaki u svojoj tajnoj nutrini njemu namjeujivao, ali smo dozivjeli cas, da je to ponizeno Slovenstvo ipak iz toga rata izaslo pobjedonosno, docekali smo momenat, da mozemo donijeti zakljucak proglasenju svoje narodne nezavisnosti, docekali smo momenat, da je rastrgani poljski narod, kome je nanesena najveCsi his1;orijska nepravda, sjedinio svoja rastrgana uda docekali smo tal momenat, da je ceski narod (Burni pljesak) da je ceski narod priznat kao medunarodni faktor, da je ceska drzava priznata danas ne samo od Entente, nego od sluzbenih austrijskih faktora, docekali smo to, da ti faktori moraju trpjeti, da izaslanici ceSkoga naroda, pregovaraju s predstavnistvoni ccske vlade u Parizu.
i i

Visoki sabore! Ja mislim, da narod Slovenaca, Hrvata Srba ne trazi niSta, sto je tude, ja mislim, da narod Slovenaca, Hrvata Srba ne ce voditi nikakovu imperijalistidku politiku, a mislim, da u zajcdnici naroda ne ce biti j^^aroda, koji bi bio
i i

200
vise odan pacifizmu, n&go narod Slovenaca,
(Pljesak.)

Hrvata

Srba.

Visoki sabore! Narod Slovenacai, Hrvata i Srba, koji stanuje na Jadranskom moru, koje otvara siroke putove u kulturni svijet, taj narod ne misli na to, da zatvori put na more narodima. koji ga nemaju. All, visoki sabore, ono, sto narod 51ovenaca, Hrvata i Srba ne moze dopustiti, jeste to, da se iz njegova tijela izreze komad, koji br se stavio pod tudi suverenitet. j
Viisoki sabore! J a mislim, da je nuzno, d^ se prema cijeiom svijetu naglasi, da put na more, koii bi se izrezao iz nasega narodnog tijela, da put na more, koji bl bio stavljen pod tudi suverenitet, da bi taj put, tako oznacen i u medunarodnim ugovcrima priznat, da bi taj put na more opet rastrgaio nase narodno jedlin&tvo, nasu narodnu cjelokupncst, cjelokupnost naega narodnog teritorija, sto je ovim ra'tom teskom mukom izvojstena. Aii, visoki sabore, taj put nikome nije nuzdan u toj formi, s takcvinii prerogativama i takav put ne bi bio nikakova garancija u slucaju ratncg zapletaja sa susjednim drzavama za obezdijedenost spoja s morem, jer jedan koridcr, za koji se ne zna kako bi bio sirok, takav put, uvijek bi se mogao nasim silama lako envahirati. (Odobraivanje.) Najveca zastita

za ravnopravnost medu narddima, najveca zastita, da svaki narod dode do mora, koji mora nema, u Ligi je Naroda, u zajednid drzava, u onom tribunalu, koji ce se osnovati kao rezultat svjetske mirovne konferencije koji ce rjesavati medunarodne razmirice. Veca zaStita ne moze se naci; to je veca zastita nego teritorijaini koridor. (Burni pljesak odobrai i

vanje).
Vjisoki sabore! Ima jos nes'to, sto se mora kazati na adresu nasega naroda, kad se stvara zakljucak o buducoj Qospodin nasoj drzavi, o, drzavi Hrvata, Srba i Slovenaca. odnosaja, predsjednik izvolio je spomenuti, da imalde pojava koji nas sile na tc, da budemo zabrinuti spomenuo je primjer Ru(ije rekavsi, da ne smijemo poci onim putem, koJi je veliku slovensku drzavu razbio u atome, a, visoki sabore, mi inteligencija, Narodno Vijece Srba, Hrvata i Slovenaca, moramo nastojati, da ta drzava bude tako omiljena svakom Slovencu, Hrvatu i Srbinu, da onakvih pojava kao u Rusiji ne bude kod nas moguce.
i

Viisoki sabore! Ako budemo vcdili ispraznu nacijonalisticku politiku, ako nasu poiitiku ne bude ispunjavala sccijalna sadrzina i ako se ne bude svaki u toj drzavi osjedao ravnopravnim, ako svaki Slovenac, Hrvat i Srbin no bude nasao u
toj

domovini zemlju, u kojoj moze poSteno zivjeti i zasluzivati svoj hljeb, u kojoj ne ce biti proletaraca, onda visoki sabore, onakvi poiaivi kao u Rusiii, ma koliko se mi zabrinjavali, oni ce nastupiti. Razumije se, visoki. sabore, da nastojanja svih

201
red, za tim, da se u nasoj domovini odrzi mir neneprijatelja slobode, nego sto je nered disciplina. (Odobfavanje.) Ali, visoki sabore, mi predstavnici narodne inteligencije mcramo narocito paziti, nema li u tim pojavama nereda, razbijanja i pljackanja, koja se u zadtije doba dogadaiu, mozda utjecaja nasih neprijatelja, koji bi htjeli da (Burni pljesak) ... Mi nismo siizigraju mladu nasu slobodu gurni, da tu nema narucenih agena.ta provckatera, koji hoce, da sve obrate u prali pepeo, kako bi opet zavladala stara sila ad nama, a nasi zakljucci o slobcdi da cstanu komad papira.
tias

moraju

ici

jer

nema vecega

If se

Stoga mislim, da dajem izraza misljenju svih nas, da 6e Narodno Vijece pobrinuti najvecom energijom bezobzirno,
i
i

da se u nasoi zemlii odrzi mir

Ja, visoki sabore,

red.

(Odobravanje.)
i

svravam obrazlozenje presnoga pred-

loga,

savam

svrmol'im visoki sabor, da ovaj predlcg izvoli primiti svoj govor sa poklikom: 2ivjela slobodna nezavisna i

pO'tpuno. suverena drzava Slovenaca, Hrvata i Srba, na citavom njegovom etnografskom teritoriju. (Burno dugotrajno Govorniku cestitaju cvijecem ga odobravanje pljeskanje.
i

obasiplju.)

da
i

Pred5ednik: Pristupa se glasanju. Pitam visoki sabor, prima predlog narodncg zastupnika gcspodina Svetozara Burni pljesak Pribicevica onako, kako je procitan. (Prima. pcklici: 2ivio.) Predlog je prfimljen.
li

Zast. Dr.

Ante PaveliC:
Izvolite.

Predsjednice, molim

rijec.

Predejednik:
Zast. Dr.

da

Ante Pavelic: J a sam tako Slobodan predloziti, zastupnickoga druga Pribicevica tiska i afiovaj govor se
(Odobravanje.)
Preds|ednik:

sira po cijeloj zemlji.

Dalje je podnio gospodin Pavelic poduprt drugovima slijedeci presni predlog. Molim gospodina biljeznika, da izvoli procitati drugi presni predlcg.
Biljeznik Dr. Marko NovcSel (cita): Presni predlog zastupnika dra. Antuna Pavelica i drugova. Predlaze se visc-

komu saboru da

zakljuci:
i

Sabor kao predstavnik kraljevina Hrvatske, Slavonije Dalmacije smatra objavu Narodnoga Vijeca od 19. c>. mj. za sebe obvezatnom, te izjavljuje, da priznaje Narodnome Vijecu Srba vrlicvnu vlast. Slovenaca, lirvata U Zagrebu, dne 29. listcpada 1918.
i

Ivan Persic, Dr. D u s a n P o p o v c, Dr. P e r o M a g d c, Dr. 2 v k o P e r c 6, Dr. Ivan L o r k o v c. Dr. Duro Surmin, Dr. Pavelic, Ivan KovaceV c, Dr. Eduard Lukinic, Dr. Dusan Peles, Dr. IvanKrnic, Cezar Akacic.
i
i i

Predsjednik

Rijec ima gospodin predlagatelj.

202
Prije nego proZast. Dr. Ante Paveli^: Visoki sabore! citam objavu Narodnoga Vijeca Slovenaca, Hrvata Srba, neka mi bude dozvoljeno, da sa nekoliko rijeci popratim moj predion. Uskrsnuo je danas od mnogostoljetnog ropstva patnja trpiiik, sin ovih kraljevina, Hrvat i Srbin. Njihov zatirac silnik okova'o jh je obojicu u lance politickog ropstva, trovao ini dmsu medusobrxim' nepovjerenjem neslogom, da njima udobnije sigurnije gospodari; ali je obojicu u svoju korist slozio izrabio, siljao ih je u ovom ratu, da za nj a za svoje jos potpunije ropi

stvo ginu, da
i

izginu.

Qitiuli su, izgihuli nisu.

Na

silu nasilja

svake ruke necovjecnosti, na tu silu zla, digla se sila pravednosti; sila dObra obara ju i oborila ju je. Bozija providnost preko pravednosti Wilsonove i svega covjecnoga svijeta skida okove roblju. iRaskinusmo evo okove kTaljevinama Hrvatskoj Slavoniji, padaju okovi posestrimi kraljevini Dalmaciji, padaju bratskoj Herceg-Bosni, Istri, Sloveniji, Gorici, Trstu, nasoj Stajerskoj Koruskoi, pasti 6e Medumurju, Prekomurju, Backoj, Baranji i Banatu (Opce burno odobravanje i pljesak u saiboru na galerijama), dok macem sebi vra<^aju slobodu kraljevine Stbija Crna Qora (Opde burno odobravanje pljesak u saboru na galerijama. Zastupnici ustaju sa sjedala), t sad se dize iz Ijesina krvi stotina tisuCa Slovenaca, Hrvata Srba, iz pakla patnja, 5emera izgibanja svega troimenog naroda, mir, sloboda jedinstvo njegovo, slobodna drzava njegova. Mi zastupnici naroda, koliko snio opojeni od srece, sto pravno skidamo okove majke domovine Hrvatske, moramo se,
i i

i)

svom odgovcrnosti, oteti ushitu i gaiiu(^u pcdati se radu. Moramo odmah odredrtli i provesti sve potrebno, da netom slcbodni, sami vratimo red pravdu po citavoj svetoj
optereceni
i
i

skrbi

zemlji,

u
i

kojoj Slovenac,

tidovice

sirocad

Hrvat

Srbin

vetmom

nemocnici,

pozdravljaju slobodu.

ti, patniicki narode moj, strpi se koji dan, koju nedjelju. odabranici tvoji iz rusevina ropstva sazidu na potenju, pravici, na bratstvu i na jednakosti novu domaju slobode, sre(5e Tvoie, stoljeda zeljkovanu, sad docekanu. Slusaj, pouzdaj se, savjetuj, uomazi Narodno Vijece svoje. Dokaizi svijetu, da si dostojan slobode. Dokazi, da sii je vrijedati zaptom, razumnos6u, dobrptom slogom u dobru, kako si je i te kako zavrijedio neopisivim mukama svojim! Patnik si, pjesnik si, lako se zanosis, lako se dades i smesti. Umiiri one, koji su zabrinuti za hrvatstvo, ili za srpstvo ili za slovenastvo. Samo u slpbodnoj zajednickoj drzavi Slovenaca, Hrvata i Srba zaSticeno je sve ovoi troje i sveto hrvatstvo tvoje. Nad njima 6e bditi Bog i Hrvati, stitit ce ga Slovene!, Hrvati i Srbi. (Buran pljesak i poklici: 2ivio! a saboru i

da na

ti

na
i

galeriji.)

Visoki sabore! Da u spise ovog stairodrevnog sabora ude pfoklamacija Narodhog Vije<5a, koju imamo da proglasimo

203
irema presnom predlogu obvezatnom, ja sam Slobodan, da tu proklamaciju procitam (cita):^

Pozivom na objavu Narodnog

da pustimo
te
i

Vdjeda,

molim
,

visoki sabor,

vida sve dosadasnje razlike pa se u interesu buducnosti cijeloga naroda, kao ovoga dijela, koji je u ovoni visokom sabOru reprezentiran, nademo u jednom kolu usvojimo ovu objavu Narodnoga Vijeca kao obvezatnu za sve nas. CBurno odobravanje i pljesak u saiboriiici i na galerijama.) Predsjednik: Rije6 ima ban.
i

Ban Antiin pi. Mihalovich: Visoki sabore! Danas podncsena su dva predloga ovome visokome saboru, pa ]e duznost hrvatske vlade, da prema njiina zauzme stanoviste. U torn ix)gledu cast mi je u ime vlade izjaviti, da potpunoma usvajam stanoviste hrvatskoga sabora u pogledu iednog drugog predloga, pa da cijelu egzekutivu stavljam na raspolaganje Narodnome Vije^u. (Burno i dugotrajno odobravamje pljesak. Poklici: 2ivio ban!)
i

meni ovo moje drianje. ne mogu dnigo reci, nego da Ja ne mogu drugacije raditi, nego sto radim, jer sam sin toga naroda. (Burno dugotrajno odobravanje pljesak. Poklici: 2ivio
faktorima, koji bi mogli
prigovoriti,

Onim

predbaciti
i

ban!)

Ako

se radi o slobodi toga

moga troimenog
il

mogu

ja stajati
i

odobravanje
Dr. Prebeg.

nista ne raditi. (Burno pljesak u dvorani i na galerijama.)

po strani

naroda, ne dugotrajno
zastupnik

Predsjednik: Rijec imade

gospodin

narodni

maniifestirane sloge svih narodnih zastupnika na saboru kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, castim se ja, kao procelnik saborskoga

canom

Zast. Dr. Vladimir Prebeg: Visoki sabore! 5asu, nakon ovako jednodusno i divno

U ovom

sve-

kluba stranke prava izjaviti, da i stranka prava prihvaca predlog, podnesen po gospodinu nar. zast. Dr. Pavelicu drugovima. predlog naime, da se sva drzavna vlast prenese na Naii

rodno

Vije<5e

da cemo glasovati za

taj

predlog.

Narodno

je

Vijece, ovaj nas posao tako sjajno uvelo, da sigurno racunati mozemo, da ce zapocetti pc&ao, ako Bog da, s uspjehom i kraju provesti na korist hrvatskoga naroda.

Posto je tako, visoki sabore, program stranke prava ispunjen u onim tockama u kojima zahtijeva obustavu nagod'be prelom s Ugarskom te uiedinjenje sviju hrvatskih zemalja u jednu samostalnu neovisnu drzavu, predlozit ce saborski klub stranke prava stranackom svomu vijedu, koje de se sazvati u najkra6e vrijeme, da se stranka prava razide. (Burni pljesak u dvorani i na galerijama.) Novo doba is)te nove projrrame d nove stranacke tvorevine.
i

01. gore br. 109.

str.

179-181.

204

Zavrsujem ovii izjavu s uklikom: 2ivila slobcdna, suveSrba. (Poklici: 2ivio rena drzava Slovenaca, Hrvata buriii pljesak u dvoraiiii i na galerijama.) Cvala ojacaia tako, da cc moci odoljeti svakqm vanjskoiTiu neprijatelju svakoj napasti nutarnje nesloge! (Zivo odobravanje.)
i

Predsjednik
Dr. Silovic.

Rijec

imade

gospodin

narcdni

zastiipnik

Zast. Dr. Josip SiloviC: Izjaviti mi je, visoki s^bore, da je klub unionista izvan stranaka u zadnjoj svojoj sjednicj jednoglasno zakljucio, da se razilazi svi njegovi clanovi naivecim radoscu glasovali su za danasnji prvi presni odusevljenjem predlog, koji je jednoglasno 1 po saboru prihvacetj.
i

Dra

Isto cemo tako radosno Paveliica i drugcva.

glascvati

za

presni

predlog

Iziavljujem, jer sam narocito umoljen, da bi bili gospoda Dri Teodor i Marko grofovi Pejacevic vanredno radc dosli u danasnju Iiistorijsku sjednicu lirvatskoga sabora, ali uslijed sile neminovne na zalost zeleni kader iii je opkoiio^ nisu mogli doci, te preko mene javljaju, da ulaze u Narodno Vijece i da se pokoravaju svim njegovim odredbama i naredbama. (2ivili.)

Predsjednik: Rijec imade gospodin nar. zastupnik Dr. Du-

san Popoviic.
Zast. Dr. Dusan Pcpovid: Visoki sabore! Radi vaznosti i potpunosti predlazem, da se ne samo, kaosto je to vec ovaj yisoki saber priiivatio, govor narodnog zastupnika Svetozara Pribicevica iavno afisira, nego isto tako da se javnc afisiraju ^nacajne i krasne rijeci gcspodlna Dra Pavelica, znacajna izjava nasega bana i izjava Dr. Prebega, koju je ovdje dao (Zast. Veceslav Wilder: Ja glasujem proti afisiranju Prebegova govora.). a drziim, da ne treba, da posebice naglasujem, da treba narodu proglasit krasnu i znacajnu besjedu nasega pred-

sjednika.

Ncka narod sve zna

vidi!

Predsjiednik : Posto se za rijec vise pristupa se glasaiiju.

nitko

prijavio

nije,

(Prima

Pitam, visoki sabor, da 11 pnihvaca predlog Dr. Pavelica? se.) Predlog Dra Pavelica primljen je jednoglasno, kao

sto je prije procitan.

Predlazem, da prekinemo sjednicu da podemo u hram da mu zahvalimo. Prije ali nego sto podemo, da primimo u nasu sredinu gospode, koje su dcsle, da donesu narodni dar Narodnome Vijecu. (U dvoranu ulaze gospode.)
i

Beziji,

Gospoda Zistat Lop216-Kovacevic : U ovoj historickoj dvorani, u ovoj dvorani kraljevstva hrvatskoga, pozdravljam Vas gospodo u ime zena Hrvatica, Srpkinja i Slovenka, pozdravljam Vas u sada slcbodnoj drzayi Hrvata, Srba i Slovenaca.

20S
nai uslugu Narodnome Vi:e6u sve materijalne sile, le se zaklinjemo troimenome Bogu (Qospode dizu ruke na prisegu.) J troimenome narodu nasemu, da cemo vrsiti do l^raja svcga zivota sve, sto ce biti u njegcvome interesu polazemo svoj obol u zlatu.
I

mi zene stavljamo
li

svoje moraine

Strossmayer salje po svcjoj necakinji dar s onkraj groba, pa drzim da nam je duznost, da se njega sjetimo i da istatcnemo u ovome historijskcme momentu na (/vorne iiistoriiskcnie mjestu, da su se danas ispunili oni ideali, koje on nazalost nije mogao doziviti. (Cijeli saber galerije klicu: Slava Strcssmayeru!) Klicem: /^ivio trcimeni narod ii nezavisnoj slobcdnoj drzavi Hrvaita, Srba Slovenaca. (Goispcde skidaju sa sebe zlatni nakit pclazu ga na stol.) (Nakon pcvratka zastiipnika Iz crkve u sabornicu, predsjedVladii^a
i
i

nicku stolicu zauzimlje prvi sabcrski potpredsjednik, Dr. Pero. Magdic.)

'Predsjednik
sjednica.

Dr.

Pero

Magdic

(zvcni):

Nastavija

se

G. nar. zastupnici Stjepan Radic

siijedeci presni predlog.
procitati.

Mclim gosp.

biljeznika,

drugovi podnesU su da ga izvoli

Presni

Biljeznik
zast.

Dr.

Marko NcvoSel
i

(cita):

predlog
listopada

Stjepana Radica

drugova u

sjednici

od

29.

1918. Sabor zakljucuje: Ban se pozivlje, da pocevsi od danasnjega dana iz podrupja banske Hrvatske, to jest kraljevine Dalmacije, Hrvatske, Slavonije s Rijekom, ne dozvoli apsolutno i ni u kcjem siiicaju nikaka izvoza zivctnih namirnica u kralievrnu Ugarsku ili u novoosnovanu Njemackii austrijsku drzavu,. nego da bezodvlacno izdade sve potrebne odredbe, da se svaki izvoz izvan nasega jugoslovenskoga narodnoga drzavncga podrucja bezuvjetno sprijeci.
i

U Zagrebu, 29. listopada 1918. Stjepan R a d Ivan K o v

i

(5,

cev
i

c,

Dcs
i

e n,

Edmund

e ni p

f,

Dr.

Pe r p Lukinic,
t
i

c,

Sv

Dr.

P r b c e v 6, Dr. Dusan Popovic, Akacic,

e
t

oza

Magdic, Dr. Pave lie. Predsjednik: RijeC

i

imade

g.

predlagac.

Zast. Stjepan Radic: Visoki drzavni sabore! Jedna od najumiljatijih najdivnijih nasih narodnih pripovijedaka, pripovijest o starcu Josipu od ona dva bijela volica, dva bczja andelica, vrsava time, da je taj starac Jcsip na koncu trecemu
i

ili

bratu pormdio: Sto hoces, sinko, ili bisage pune zlata i srebra, komadic krusca i mesa s boziiim mircm i blagoslovom. Taj nas treci brat primio je ovo drugo, primio je komadic krusca i mesa s bozjim mircm blagoslovom, kako ta nasa pripoi i

206
naSao je zatim najvec vijest svrSava u nekini krajevima, bIa$:o na svijetu, nasao je dobru zenu, imao je s njome veliku fainiliju postao najsretniji covjek na svijetu.
i

mudrost, za koju su Ye6 i stari 2idovi znali, kad su govorili o zemlji kojom tece med i mlijeko, tu duboku mudrost nasega seljackcga naroda nije shvatio, nije mogao nije htfo shvatiti, do jucer najve6i vlastodrzac u Evropi na cijelom svijetu, a sada najnesretniji slabi'c u citavom svijetu. Nije ju znao shvatiti, dok mu nije dcgorilo do nokata, dok mu njegovi generali nisu dan na dan gcvorili, da se ne moze bez kruha ratovati ili kako su nasi vojnici pjevali Care KarJo carice Zita, to ratujes, kad nemas zita.

Ovu duboku

samo u drugom

obliku,

je netom orevazan zakljucak o drzavnoj samostalnosti banske Hrvatske o njezinu pristupu u zajednicku drzavu Slovenaca. Hrvaia Srba. I u taj cas drzao je potrebnim, da se ovo veliko politicko narodno djelo odmah od prvoga pocetka popuni jednim gcspodarskim socijalnim djelom. Nas hrvatski drzavni sabor htio je, da bas u ovaj cas, kad smo rastrgali lance drzavopravne veze s Ugarskom, gdje smo skinuli okove politicke, da onaj dio nasega naroda, koji je od' vrijednih najvredniji, od mucenidkih naimu5enickiji, a to je onaj u Sloveniji, Dalmaciji, Bosni i Istri, koji je svoju djecicu ovamo slao, a mi ju gctovo nismo smjeli ni prdmati, koji je k nama dolazio prosjaciti, a mi smo ga moral! tjerati, koji se na nas obracao, a mi smo se morali tek ogledavati, sto ce Bee [ Pesta na to, nas hrvatski drzavni sabor btio je, da taj najbolji najvredniji, ako najsiromasniji dio naroda, osjeti na cijelom svom bicu, ne samo moralno, nego i materijalno, da je dosao veliki dan narodne slobode narodne suverenosti. To treba da osjeti Slovenac, to treba da osjeti primorski Hrvat u Istri Dalmaciji, a u Bosni Srbin Hercegovini Hrvat. Sav taj na narod treba da odmah vidi i osjeti, da svi boziji darovi, koji su, hvala Bogu, osobito ove godine u banskoj Hrvatskoj obilni preobilni, narocito u naem srednjem dijelu banske Hrvatske, da svi ti darovi boziji budu za sada sacuvani samo tomu narpdu nasemu. Koliko bude trebalo koliko je potrebno dalje u^initi, to 6e ve^ uciniti Narodno Vijede. To 6g se uciniti na temeiju razumne dobro promisljene opskrbne gospodarske politike.
i i
i
i

Nas drzavni sabor stvorio

Visoki drzavni sabore! Mi smo narod, koji imade divnu U dobru se ne ponesi, a u zlu se ne ponisti. Mi smo narod, koji imade i tu rijeS, da je pamet svagdje potrebna, a u nevolji najvise. Mi' smo danas, premda smo u slobodi, ipak jos uvijek u jednoj velikoj neprilici. Na jugozapadnom rubu nase netom osnovane i proglaseme zajednicke drzave jc je uvijek fronta. Na sjeveroistocnoj strani, preko u Medumurju i u Prekomurju, provodi se u ova^' cas najstranija rekvizicija. U Srijemu je neprijateljska njemacka vojska, doduSe okruzena,
i>oslovicu:

207
cuje, ali ipak toliko jaka, da svaki cas mozemo imati dosta velikih neprilika. Tu je sada potrebno, ,da ono, sto imade srednji dio Hrvatske, to zupanija bjelovarska, pozeska, viroviticka gornji dio srijemske zupanije, da to sve bude tako sacuvano. da mi u toi stvari budemo onako nenopustljivi i inudri, i<ako je u takvim stvarima mudra i nefpopustljiva velika Izvolite se sjetiti svih odredaba, koje je bogata Amerika. nredsjednik Wilson u torn pravcu ucinio, pa cete vidjeti, kako daieki politicki pogledi moraju biti ozbiljni covjekoljublje kruti i gospodarski nemilosrdni u torn pravcu, da se tudinu, u ovaj cas neprijatelju, ne daje nista bez dogovora i tvrdih garancija. Mi cemo imati prilike j5uti jos u Narodnom Vijecu, kako nas teske zadace cekaju u odrzanju granica naprama Nijemcima, koji su bili gospodari srednje Evrope, Balkana i orednje Azije, tu ce trebati biti osobito pametan i cvrst, i reel: Ne damo nista, dok ne priznate granice onako, kako ih je Bog odredio.

kako se
i

tu

Taj nas presni predlog ima dakle zadacu, da nasoj brad svemu nasem narodu u cijelom nasem PrLmorju, u Sloveniji, Hercegovini damo ono, sto imademo, da sav prirod Bosni ^to nam ga je drsgi Bog dao, kod ove velike likvidacije upotrebimo tako, da na mirovni kongres dodemo ne samo s plai

novima o nekim nasim drzavnim granicama, nego sa fakticnim posjedcm tih granica. A da dodemo do fakti^nog posjeda njasih zemaija, tomu imade ovaj nas predlog u prvom redu da posluzi. Htjeli bismo dakle poslije onako doanoljubne i kratke umne izjave nasega bana, htjeli bismo da imade kao ban ekonom odvaznu rijec, ban, koji nikada nije niti caska prignuo svoga vrata pred korupcijom, pokvarenos^u, koja je ovoga rata svc drzave narode sad vise sad manje otrovala, da taj ban prema' ovomu zakljucku ima sada priliku, da tu korupciju iz korijena iscupa da upotrebi svoje veliko iskustvo, koje je u torn stekao za vrijeme rata, pa da izda shodne odredbe i da priredi sve, sto treba, da Narodno Vijede ovu veliku zadacu
i
i

da nas narod u prvom ^asu svoje narodne slobode ne bude imao ojiih teskoca, koje bi ga dovele ne sarno do nerijesi tako,

mira,

nego

do anarhije

rasula.

sa predsjednicke stolice, doduse inalo ostrije, da bi stanovite pojave mcgle biti grob nasem novom zivotu, i da ih stoga treba bezobzirno ugusiti. Ja sam bio Slobodan upadicom reci, da nije dosta reci, da ih treba ugusiti, nego da ih treba i prevenirati, predusresti.
Bilo je receno

Nas predlog imade tu zadacu, da onom nezadovoljstvu, kojeg je nastao zeieni kader, da onoj ogor5enosti i mrznji, koja covjeka moze dovesti i protiv vlastitog svog naroda, da toj ogor^enosti, kojoj sm.o mi politickim zakljuccima oteli svaki razlog, ne damo hrane materijalne. Kad bi u kojem kraju naiz

208

sem
i

troimenog naroda zavladala opet skrajnja o.jkudica, mogli bismo dozivjeti, da ovakvi nemiri planu mnogo jace i strasnije

mnogo

opasnije.

To

je

drugi razlog

nasem presnom predlogu.

drzavni sabore, temeljna misao, kcja nas je vodila kod toga, jest ova, da od prvoga dana nase drzaviie vlasti treba, da sav svijet jasno znade, da makar gospoda ne
Ali, visoki
i

mole svaki dan Oce nas, da ta gospcda u svojoj politici ipak znadu, da kruh nas svagdanji nije samo rijec Ocenasa, nego je ona zapravo temelj sve^T.u nasem buducem blagoMi smo imaJi veliko geslo: Prosvjetom k slobodi; ali stanju. iz toga gesla ne bi bilo nista, kad bi se prosvjeta rasula u siromastvu to jcs pod tudom silom. Nasa braca Cesi veliki narod Ameiicki, to su sada dva najveca naroda na svijetu; neka nam u torn budu uzorom i priimjerom. Braca Cesi pokazase nam, da se drzava i narod ne izgraduje samo prosvjetom, negoistodobno uporedo jos gospodarskom snagom. Zato velinio: Blagostanjem k prosvjeti a prosvjetom k slobodi. Zato narod na prvi dan svoje slobode treba da cuje, da mi vodimo brigu tom.e, da dotle dok smo na zemlji, da hocemo zii i i i

a zato treba kruha. Vec je Konfucij, prvi filozof kitajski, kazao, da vladati znaci uciniti, da narod nigdje i nikad ne bude gladan, da narod bude zadovoljan. Vladati znaci dakle u prvom redu cuvati narod od bijede. Nama je ova godina donijela upravo bajoslovni prirod, pa mi mozemo na temelju ovoga zakljucka upravo onako odlucno i zdusno, kako to gospodin ban zna i umiie niaisemu narodti narocito onomu, koji jos uvijek dobiva na dekagrame brasna uliti novu nadu, novo uvjerenje i povjerenje, da ovdje u nasemu hrvatskom saboru, u Narcdnom Vijecu, nisu samo liudi narodni, Ijudi narod'na osjecajai, nego da' ti Ijudi imadu ujedno smisla za m'odernu socijalnu politiku. Svaki nas covjek, treba da znade, da namia sloboda ne smije biti samo gospodska parada, nego diai nam^ ona upravo namice veliku odgovornost i veliku brigu, najprije i najvise za natodnu prehranu. (Tako je!) Kad ie do siadsi u tcm bilo zlo, rekli smo: kriv je Madzar, krive su centrale, kriv je sistem ove monarhije. Sad cemo, visoki drzavm sabore, za svaku oskudicu biti krivi mi sami, Narodno Yijece, saber, ban. Suverenost ne znaci samo slobcdu, nego ogromnu odgovornost. (Burni pljesak i glasovi: Tako je!)
vjeti,

Zato se u velikom zapadnom svijetu i moze tako cesto dogoditi, da se najsiposcbniji Ijudi najvise neckaju sjesti na vla^ dine stolice, jer ti Ijudi ne misle na imperij, na silu, na vlast, jer demokracija ne pozna imperija, ne vlada silom, nego pczna samo socijalnu duzncst i svijest odgovornosti te vlada samo

svojom pravednoscu
skanje
i

svoiim radcm. (Burno

dugotrajno plje-

Tako je!) I zato, sto hocemo? Hocemo cita^ vom svom narodu, svemu narodu, gdjegod ga ima, uliti ovu vjeru i spcznaju, da nas ne vodi samo to, da gospoda budu lijepo
glasovi:

209

obucena
i\\

i dobro skolovana, da oisu u novine, sjedc ua vladinini cinovnickim stolicama i primaju placu, nego da gospoda, koja su nikla iz naroda, znadu sve njegove nepri'like i.nevolje, a navlas one koje tiste seljacki narod, pa d'a je zato svoj toj gosi:cdi i u ovaj veliki dan bilo to na umu, da se sav prircd ocuva za nas iiarod da se narodu pravedno raz-diieli, a k<iliko bade
i

suvisaka, da ih iipotrebimo za ova dva cilja, koja sam netom oznacio, za cilj izgradnje banske Hrvafeke za cilj ujcdinjenja
i
i

oslobodenja sveukupnoga niisega naroda Slovenaca, Srba. (Odobravanje.)

Visoki drzavni sabore!

Hnata

Potpuno sam uvjeren, da cemo ne cu reci krunu na danaSnja dva prijasnja zakljucka, nego 6mo postaviti na njih zitni klas, koji je pokazao u ovom velikom ratu vecu vrijedtiost, nego zlatan pas. Tu pripominjem, da se u Cesko} pod konac rata razmahao citav pokret, da se zitni klas sto vise proslavi. Ceh, koji je praktican, svuda j zvao i sabirao na tisuce seIjackoga naroda na te velike proslave zitnoga klasja. I gospoda
prihvaltivsi ovaj oresni pred'log, pastaviti,

govorila narodu: Ovo je, narode, znak pobjede, jer tko ne treba da prosi kruha, taj ce vec nioci uogom lupiti kao svoj gospodar, taj ne 6e nikada posve podleci, I zato je u ovom velikom ratu bas onim vlastodrscima i silnicima, koji su slovenskim narodima; lance ropstva kovali, njima je svima veiiki pravedni Bog dosudio, da.prema svojoj gadnoj pcslovici: Ciji hljeb jedes, toga pjesmu pjevai, dosudio, da Nad moraju pjevati pjesmu slobode ili da ju bar moraju slusati, iiirno nemocno slusati. (Burno dugotrajno pljeskanje i poklici 2ivio! Covorniku cestitaju. Burni povici: 2ivjela Sloboda.)
su se kitila klasjem
iiase
i i i

Predsjednik: Posto se niije prijavio nijedan dalji govornik, pristupa se glasanju, pak pitam, da li prihvaca visoki sabor netom obrazlozeni presni predlog gospodina zastupnika Radica dnigova? (Prima se. Glasovi: Jednpglasno.)
i

Ovaj je nredlog primljen, i tim drzim, da je danasnja svecana, historijska sjednica iscrpljena, pak predlazem, da se ova sjednica zakljuci, a naredna da se odrzi u vrijeme, kaida to potrebe uzistu. Pitam, da li prima visoki sabor ovaj predlog?
(Prima
se.)

Sada molim

Jo

zapisnik danasnje sjednice,

gospodu za malo strpljenja, da se procita da ga smjestai ovjerovi. i

biljeznika,

Molim gospodinaj saborskoga

pisnik danasnje sjednice.

da

projcita

za-

Bilje^nik Dr.

Marko Novosel:

(Cita zapisnik.)

pisnik?

Predsjednik: Prima li visoki sabor sada proci/tani za(Prima.) Zapisnik je primljen, le se ovjerovljuje.
14

210

Dizem
2ivilo!

sjednicu uz poklik: Zivilo Narodno Vijece! (Burno: Zivjela slobodna, suverena drzava Slovenaca, Hr-

vata

Srba!

Bumi

'dugotrajTii zivio.)

(Svrsetak sjednice u 12 sata 50 oas. pcslije podne.)

119.

Generali Snjaric

Mihaljevic hrvatskim

cetama.
Zagreb,
vati mir, red
i

29.

oktobra 1918.

Danas ce se obrazovati narodna vlada, koja ce uzdrzazakoniti poredak u zemlji. Sve vojnistvo i vojska domobranstvo stavlja se u sluzbu narodne vlade,

Cijela dosadasnja djelatnost, kojoj time stoji na raspolozbu. organizacija kao i bice oruzane sile ostaje do daljega netaknuto, te je upuceno na naputke narod^e vlade. Zato se najveca vazinost ima poloziti na uzdrzavanje zapta, reda i discipline. Svi naputci vlade proizvadat ce se putem dosadasnje vojnicke
vlasti.'

Zagrebu

29. listopada 1918.

Snjaric, general pjesastva, vojni zapovjednik.

Mihaljeyi^, podmarsal.

120.

Narodno Vijede podmarsalu

Zagreb,
Gospodinu podmarsalu Metzgeru.
29.

Mjetzgeru.
oktobra 1918.

Po

zakljucku Narodnoga Vijeca

SHS

obustavljena su sva

neprijateljstva slavenskih ceta proti dosadasnji'm protivnicima.

Dosljedno tome poziva se Vase gospodstvo, da odredi bezodvlacni povratak svih pod Vasim zapovjednistvom stojecih hrvatsko-srpsko-slovenskiih ceta u njihova mirovna sjedista.

S rodoljubnim pozdravom.

Narodno ViJece
*

SHS.

(29. okt.)

general marsal, te su se sa citavom oruzanom silom stavih na raspolaganje Nar dnom Vijecu i izjavili, da ce odsada naloge istog bezuvjetno izvrsavati. Narodno je Vijede ovu njihovu izjavu primilo s opcenira odobravanjem na znanje".

vezi stoji ovo saopcenje Narodnoga Vijeca od 30. okt. : Ju& Snjaric, dosli su u Narodno Vijece vojni zapovjednik g. pjesastva i doinobranski zapovjednik Miiiovil Mihaljevic pod-

S tim u

Luka

An den
Kommandteur der
larschalleutnant
k. u. k.

Truppem an der Westiront, Feld-

Me

z ge

r.

K.

u. k.

Feldpost No. 521.

121.

Proglas Narodnoga Vijeca vojsci.

Zag
Vojnici!
r e b, 29.

oktobra 1918.
i

Danasnjim danorn osniva se drzava Slovenaca, Hrvata Vi, sinovi naroda, postajete od danas unapred obranom Bvoje narodne drzave. Nareduje Vam se zato, da se imaidete ibezuvjetno pcdvrgavati zapcvjedima vlade Narodnoga Vijeca
>rba.

lovenaca, lirvata
Veliki

Srba.

cekaju, velike nade postavlja u Vas idomovina. Stupajte u redove! Svjesni svoje duznosti, drzite se stege potrebite za ocuvanje slobode, kojoj cete poloziti pri-

Vas zadaci

segu vjernosti.
Vdjnici! Srba nije samo od I>rzava Slovenaca, Hrvata tudega gospodstva oslobodena ujedinjena zemlja, neigo 6e u nejednanarod osioboden od stoljetnih nepravda njoj biti Kosti. Tu jednakost pozvani ste da stitite, sto Cete uoiniti, ako svom snagom branite vladu Narodnoga Vijeda. Vlada Narodnoga Vi]e<Sa primila je na sebe tezak zadatak. Ona 6e ga ispuniti Vasom pomocu. Svi vasi, svi koji su potlajcni bili na grudi, koja je dosada hranila Vasim trudom uzdrivane gospodare, ocekuju od Vas ono isto, to ocekuje Naiodno Vijece: bezuvjetnu disciplinii. Vojnici! Vlada Narodnoga Vijeca sliva<Sa uzroke svega onoga ogor6enja, to se u zemlji ocituje; stoga vlada Narodnoga Vijeca pozivlje, da s povjerenjem docekate njezina djela. Zasada Vam jamcimo, da takozvani bjegunci ne ce biti progonjenl niti na odgovornost pozivani. Neka se ne rusi, ne pali, ne ubija, jer se ruse pale dobra, koja su Vaa, vojnici! Svi Vi koji ste prevalUi 40 godina, povratite se svojim ku(3ama, a vi koji ste mladi, povratite se vasim dosadasnjim kaderima. Ako su vasi kaderi izvan domovine, povratite se
i
i

u najblize.

Vojnici! Ta na tim mjestima budu(5e narodne slave slobode, docekat 6e Vas Vasa brac^a oficiri, iste Vase krvi, istog Vaseg jezika, istog Vaeg srca, istih Vaih misli, koji su padvr2eni Narodnom Vijecu.
i

Ta
jevati
i

6e vas narodna vlada pristojno

dovjecii hraniti, odi-

obuvati.

212

U svim onim krajevima, gdje bi pocevsi o& Vojnici! sigurnosnih odredaba vlade danas trajale uzbune proti vlasti I^arodnoga Vije(3a, bit 6e proglasen prijeki sud.
i

Imade nade, da ce kroz kratko vrijeme biti mir, da cete moci povratiti svojim kudama, a dotle budite, vojnici^ stupajte juna<5ki pod zastavom slobodne Vase dona okupu
i

se Vi svi

movine.

Do&ada ste lijevali svoju krv za podTzavanje Vojnici! tudega gospodstva nad sobom i svojim narodom, a sada izdr^ite; jo kratko vrijeme za svoju narodtiu slobodu.

U V
'

Zagrebu
1

29. listopada 1918.

Ti

ad a

Narod

ga
t

V
a
e
i

i j

ec a a
:

ov e n a c

a,

HrVa
Pr eds
Koros^.
Paveli6.

Srb
i

dn

Pribidevid.

Drinkovic.

122.

Organizacija Narodnoga Vijeca.

Zagreb,
29.

oktobra 1918.

Narodno Vijecc zakljiicilo je u svojoj sjednici od 28. o. mj.^ da za vrhovnti vlast u svim jugoslovenskim zemljama, koje sib zastupane u Narodnom Vijecu, proglasuje predsjednistvo Narodnoga Vijeca. Predsjednik i prema tome sef egzekutive za sve juzinoslovenske zemlje jesit Dr. An tun Korosec, pod-^
predsjednici Dr.

cevic,

tajnici
i

Lot ko vie

Svetozar Prib iAnte Pavelic S r dan Bu disa vl e v ic, Dr. Ivan Dr. Mate DrinkoviC.
i

Dr.

Narodno Vijece u svoj sjednici od 29. o. mj. povjerilo jebansku vlast u Hrvatskoj Slavoniji Antunu pi. Mihalonastavu M i I a n u V c h u povjerenistvo odjela za bogost. R j c u odjela za pravosude Dr. Aleksandru Badaju:. odjela za unutarnje poslove Dr. S r d a n u B u di i s a v I j eV 6 u za narodno gospodarstvo Dr. 2 v k u P e t r i 5 i c ; za finanoije F r a n j B r a u m u za prehranu E d i Mark oi i
;

viCu; za
oiav
s
1
i

socialnu skrb

11

mu Buks egu
J

telef on

aVu

eza ru
;

Aka6

6u

deru

za trgovinu, obrt

za postu, brr za zeljeznice V e c eu ri industriju Dr.

;

^wrminu;

za narodnu obranu Dr.

Mati Drinkovi6m,

211
123.

Grad

Ljubljana za

Narodno Vijece".*
29.

Ljubljana
Mestni svet
:;d!Vtoriteto

oktobra 1918.

skleaii, da pripozna za vrhbvino jugoslovatisko Narodno Vece v Zagrebu ter se mu podvr^e v vsakem oziru, prosec ga, da stori vse korake, da ne nastane anarhija, da se mu prej ko prej izroci vladne funkcije po vseh

;slovensko-jugoslovanskih pokrajinah.
rseji poro(3a,

ja pozivljem, da se posv&tuje in v bodo5i koliko prispevka naj da ob5ina Narodlnemu V^u Zagrebu in NarcKdfnemu Svetu v Ljubljani.

Fmancni odsek

124.

Organizovanje vlade SHS.

HP
U
bran
je

Zag
sjednici

e b, 29.

31.

cktcbra 1918.

Narodnoga Vijeca od 29. listopada 1918. izatajnikom Narodnoga Vijeca za Sloveniju i Istru t>r.

Albert Kramer.
Narodno Vijece imemovalo je na svojoj sjednici od 31. listopada 1918. povjerenikom za Istru svoga clana, puljskoga odvjetnika Dr. M a t k a L a g i n j u.
:je 31.

kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije imenovao listopada 1918. Dr. Rikarda Lenca, odvjetnika na okolicu. JRiJeci, velikim zupanom za grad Riieku
i

Ban

125.

Nadbiskup Dr. Bauer svomu

Z
a g
r

kleru.

e b, 30. oktobra 1918.

Casnome sve^enstvu metropdije zagrebacke. Jednodusnim zakljuckom hrvatskoga sabora u sjednici od 29. listopada t. g., presla je vrhovna vlast za cltavu nasu domovinu u ruke Narodnog Vije<Sa Slovenaca, Hrvata i Srba, po*to su se prekinuli drzavopravni ugovori sa kraljevinom Ugarskom i carevinom Austrijom. Domovina je nasa slobodna i
nezavisna!
svih nas
i

Koliko odusevljenje, kolika radost napunja srca vjernoga puka nasega! Nada sve tesku zadadu tma Narodno Vijede, dok se potpuno provede izgradi nae dri

Ovu

je rezoluciju

predlozio

gradski

nacelnik

Dr.

Ivan Tavcar u

.sjednici

gradskoga

vijeda.

>

214"

zavno ured&nie. Sudbonosni Su dakle dani, sto ih prozivljujemo, te treba, da je svaki na svom mjestu, da je svaki citaT oofvjek. Prokusano rodoljublje Vase, predraga hraCo sve6enici, jamci mi, da cete primjerom poukoin svojom Narodno Vijece zivo poduprijeti u teskom njegovoni poslu, i u naTodu utvrdivati povjerenje u nj. Cuvajte auk'toritet duhovnih i svjetovnih poglavara, jer ce se samo tako saicuvati u ovo yriieme najpotrebniji mir u zemlji. Nastojte i oko toga, da se sabiru to obilniji novcani prilozi, potrebni za vodenje posala. Nada sve pak, predraga braco, molite puno, sami^ i s narodom svojim, da milosrdinl Bog, ciijii presveti Promisao upravlja sudbinom nairoda, blagoslovi novu nasu drzavu da je povede puteni pra-vednosti do srece i napretka.
i

Zagrebu dne

30. listopada 1918.

t Antun, metropolita

zagrebaciki.

126.

Rijeka u vlasti

Narodnoga
R
i j

Vijeca,*
oktobra 1918.

ek

a,

30.

Zapisnik

napisan dne 30. listopada 1918. i 9 bivsega kr. iig. gubernija na Rijeci.
Prisutni: Povjerenik
i

sati

priije

podme u uredu^

Narodnog Vijeca Slovenaca, Hrvata t a n t i R o j c3 e v c, odsjedni savjetnik zem. vlade, a u iime odbora Narodnoga Vijeda slijede^r Srba u Zagrebu,

on s

Andre Bakarcic, odvjetnik Dr. Rikard Lena c, Dr. August Jut et\6, kapelan Dr. D r a g omir Bakarcic ml., kr. javni bilje^nik Viktor R u z 6, TX)Sjednik; Alberto B o n e t c, trgovac; FranjoBre-Dr. odvjetnik
; ;
;

1 i

voda;

odvjetnik, Dr. Mni 1 i v o j K or lev 16, odvjetnicki peroIvan S v e s k o, Dr. D u r o S u p i 1 o, odvjetnik profesor Dr. Milan S 1 1 j i 6, prof escT.
6,
; ;

Odsjecni savjetnik zemaljske vlade Konstantin Rojcevid priopcuje prisutnima, da je sabor kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije svojim jednoglasnim zakljuckcm od 29. listopada 1918. proglasio zak. cl. XXX., odhosno I. od godine 1868.
* Ve<^ 29. oktobra u 4 sata poslije podne predao je zapovjednik straie guveraerove palace poruCniku Milanu Batalo (5itavu zgradu sa uredskim prostorijama uz pismenu potvrdu, koja glasi Narodno Vijece. Zagreb. Dne 29. listopada 1918. u 4 sata poslije podne preuzeli smo mi potpisani u ime mjesnoga odbora Narodnoga Vijeca palacu kr. ug. guvernera uredsku zgradu *^r. ug. guvermenenta na Rijeci, kojom su prilikom izvjesene jugoslovenske trobojnice zastava grada Rijeke. Preuzimatelji: Josip Krpan, nadporuSmk, Milan Batalo, porucinik, Bartol Baretid, umarski racunarski revident,i
:

ekclfalussy,

kr.

guverner".

215

prema kraljevini Ugarskoj s jedne stra(ne, kao i prema caievini Austriji s driige strane nistetnim, te je u sljedstvu toga kraljevinu Hrvatsku, Slavoniju i DalTiiaciju, ukljucivo s gradom Risamostalnom drzavom, te se stavio u sluzbu Narodnoga Vijeca Slovenaca, Hrvata Srba u Zagrebu, na kojc je presla suverena drzavna vlast. TiiTi povodom predocuje prisutnirna dekret Narodnoga Vijeca Slovenaca, Hrvata i Srba, kao suverene vlasti nad kraDalmacijom, kojim je imeIjevmoni Hrvatskom, Slavonijom novan politickini upraviiteljem za grad Rrjekii te Susak s kotarom, te izjavljuje, da> ovim casom ii ime Narodnoga Vijeca Slovenaca, Hrvata Srba preuzima vrsenje suverene drzavne vlasti nad gradom Rijekom, a kao simbol toga podi^e na zgradi
jekoni, proglasio
i
i'

hrvatsku zastavu.
Zakljuceno
i

pdtpisano.

(Slijede potpisi prisutnih).

127.

B^mai ^nifest

povjerenika Narodnog Vijeca

Rijecanima.
K
i

e k

a-S u

s a k, 30.

oktobra 1918.

U ime Narodnoga Vijeca Slovenaca, Hrvata Srba u Zagrebu, objavljujem postovanom gradanstvu grada Rijeke, da sam danas preuzeo drzavnu upravu grada RiJeke kao povjerenik Narodnoga Vijeca. Zajamcujem svima gradanima bez razlike narodnosti nepovredivost i postovanje osobne slobode imetka. U tu svrhu pozivam gradanstvo, da uzdrzi mir i red,, te da se organima Narodnoga Vijeca dobrovoljno u svemu pokorava. U interesu javnoga mira i reda zabranjujem do dalje odredbe svaku javnu manifestaciju te sakupljanje po ulicama. Svaki neposluh bit ce po zakonu strogo kaznjen.
i i

Rijeka-Susak, 30. listopada 1918.

K. Rojcevic.

128.

Vojni izvjestaj

Narodnog
Zagreb,

vijeca.

31. listopada 1918.

cije

Nocas je stigao brzoiav ratnoga ministarstva u Bepu, sekza ratnumomaricu, kojim se predaju svi ratni brodovi, sve

216

tvrdave na obalama Jadransk'oga mora tc sve mornarnicke naprave jugosiovenskom Narodtiom Vijecu. Ministarstvo moli, da Narodno Vijece odasalje svoje pouzdanike, da preuzmu ratne brodove, utvrde sve mornari^ke naprave u Kotoru, Sibeniku, Rijeci, Puli i Trstu. Podje^lno se moli, da Narodno Vijece odluci, da li i koliko se mornarnickih casnika ima zadrzati kod mornarice. Zbog samovlasnog izdanedozvoljenog izvjescivanja vanja zapovijedi, koje su se kosile s odredbama nazorima Narodnog Vijeca, jucer su narodne cete pod svojim odvaznim zapovjednikom A n t o m V is k o v c e silom zauzele bivsu austrijsku vojnicku komandu u Zatgrebu. Yrhovni zapovjednik glavnog stozera D r o f f a, kao potpiikovnik Z u n a, zapovjed nik doglasne sluzbe, uapseni su. Vojni odsjek Narodnog Vijeca preuzeo je sve vojuicke agende u svoje ruke. Pcdmarsal Mihovil M h a 1 j e V c imenovati je glavnim zapovjednikom za operativne Doslove general Jcsip P 1 i v e H c zapovjednikom prvog vojnog ddsjeka u Zagrebu; podmarsal Niikol a I s t v anovic zapovjednikom drugog vojnog odsjeka u Ljubljani. Nasa mornarica uPuli, Sibeniku Kotoru stavila se na raspolozenje Narodnom Vijecu. Danas je stigla vijest, da j u g o s 1 o v e n s k e cete s a
i
i
i

talijanske fronte krecu pre ma Zagrebu, da se stave na raspolozenje Narodnom Vije6u.

Americke cete iskrcavaju
posjeli Pulu.

se u okolici Trsta.

Englezi su za-

manji pojedina mjesta zemlje, gdje su bila pljackanja neredi, neprestano se salju upute narodu i pojacanja, tako da ti stetni nerazumni ispadi neodgovornih elemenata vec jenjavaju. Za najkrace vrijeme bit ce u citavoj zemiji uspostavljen red mir.
i i i

Procelnik V o no g od s eka
j
j

a d e

Na

odn

e c a

Dr. M. Drlnkovic.

129.

Nota drzave Slovenaca, Hrvata

Ententi.*
.

Srba

Zagreb,
i

31. ojctobra 1918.

Drzava Slovenaca, Hrvata

teritoriju

Juznih Slovena, sto

jfe

dosad

Srba, koja se konstituirala na prirpadao u sastav bivse

* Nota je na francuskom jezfku odaslana engleskoj, francuskoj, talijanskoj sjeveroamerifkoj \rladi, a podjedno je o torn obavijestena srpska vlada.
i

217

Austro-Ugarske monarhije, te koja je spremna stupiii u zajedni^ku drzavu sa Srbijom Crnom Qorom, izjavljuje formalno, da se ne nalazi u ratnom stanju sa aliiranim drzavama. Ona je STotna. to moze izjaviti, da aliirane drzave smatra prijateljskim drzavama ocekuje, da ce one na medunarodnom Kongresu u skladu s proglasenim principima pruziti svoju mocnu potporu za zagarantovanje suverenosti ujedinjene drzave svih Sloveni. ,!, Hrvata Srba. Ovu priliku upotrebljuje, da saveznim drz^ivama saopci, da se ratna mornarica, koja se dosad nalazila u posjedu Austro-Ugarske monarhije, nalazi od danas u vlasti Narodnoga Vijeca Slovenaca, Hrvata Srba. Ona je Izvjesila narodnu hrvatsku zastavu.
i i
i i

130.

Obrazovanje vlade za Sloveniju.

Ljubljana,
I50dne, u prisutnosti prelata
31. oktobra 1918.

Sjednica Narodnoga Sveta 31. listopada u 5 sati poslije

teza

a c n

a,

Dr.
r

R a v n h a r a, viLovre Pogacnika, Smodeja,

1

Ka

an

a,

Dr.

Dr.

C a n k a r a,

Dr. J e

a,

j i

z ar a

Dr.

u k o

c a

zakljucuje:

Na podlozi suglasnoga zakljucka predsjednistva stranaka Narodnogai Sveta, predlaze Narodnom Vijecu SHS kao svoju Jiarodnu vladu za slovenski dio suverene dlrzave SHS slijedecu
gospodu
Predsjednistvo:
vitez

Josip Pogacnik.
Dr.

Unutarnje poslove:

Dr.

Bogostovlje

nastavu:

Janko Brejc. Karlo Verstovsek.

Poljodjelstvo:
:

prelatKalan.

Prehrana Dr. Ivan Tavcar. Pravosude: Dr. Vladimir Ravniiiar. Sooijalna skrb A n t u n K r s t a n.
: i

Financije

Dr.
i

VjekoslavKukovec.

industrija: Dr. Ka r e 1 Triller. Trgovina Obrt javne radnje: inzenjer Vladimir Remcc. Narodna Obrana: Dr. Lovro Pogacnik. Promet: Dr. Pavel Postojnik. Zdravstvo: Dr. Anton Brecelj.
i

218
131.

Narodno Yijece SHS Jugoslovenskom odboru u Londonu.

(Brzojav).

Zagreb,

1.

novembra

1918.
je

Srba ir;.aVilo Narodno Vije-ce Slovenaca, Hrvata vladama save'zinickih vlasti slijeid'e^u sluzbeniu inoitu.'
i

Vijece istodobno ubavijestuje, da ovlastuje Jugoslovehski odbor u Londonu, da zastupa interese drzave Slovenaca, Hrvata Srba kod drugih drzava.
i

132.

Bosna

Hercegovina pod upravom Narodnoga Vijeca.

Zagreb,
2.

novembra

1918.

studenoga o pcdne polozio je zapovijed'ajuci general u Hercegovimi, S ark otic, vladu u ruke Narodnoga Vijeca na celu generaliteta Naclainova zemaljske vlade. rodno Vijece imenovalo je na predlog glavnoga odbora Narodnoga Vijeca SHS u Bcsni i Hercegovini ovu narodnu vladu:
1.

Bosni

Predsjednik vlade A t a n a s i j e Sola; povjerenik za. unutarnje poslove Dr. Joso Sunaric; povjerenik za pravosude Dr. D a n i I o D i o v i 6; povjerenik za obrt trgovinu, postu i brzojav: Dr. Spaho; povjerenik za poljoprivredu rudarstvo: Vjekoslav Jelavic: povjerenik za javne radnje i zeljeznice: Savo Jell 6; povjerenik za zdravstvo Dr. U r o K r u 1 j ; povjerenik za prosvjetu i bogostovlje: Dr. T u g o r A a u p o v c povjerenik za prehranu: Stevo 2akula. Mjesto povjerenika za socijalnu skrb rezervirano je za socijalnc-demokratsku stranku. Predsjlednikom vrhovnoga suda imenovan je Dr. Ha lib eg H r as n i c a.
:

Mehmed

Narodno je Vijece odredilo, da se puste odmah na slobodu svi politicki osudenici u Zenici, Travniku i Banjojiuci, ukoliko
nisu vec na slobodli. Ujedlno je izdalo ovaj proglas na narod Srba, Hrvata Slovenaca u Bosni:
i

najsvecanijem casu, kad se stvara nezavisna Jugcslavija od Vardara do Soce, kad, se mrtvi dizu iz grobova, da se poklone slobodnoj otadzbini,,, kad Bijeli Orao obasjan suncem kruzi nad Tvojim glavama, kad.
i

U ovom najljepsem
i

velika, jaka

Ql. gore br. 129.

str.

216-217.

2\9
se sestrice Srbija, Hrvatska i Slovenija grle i Ijube, da se tako dugo rastavljene spoje u jednu drzavu, u ovom casu^ kad' svaka zilica nasega bica dVhde i strepi, veseli se, pjevaj i

tesko docekane, ali budi placi od srece, tako dugo zeljene uvrede^ zaboravi sve nevolje velikodusan, oprosti milostiv ne dai nikome da nam zlatnu slcbodii osramoti i ok^ja. Cuvaj sigurnost svakoga imetak, cuvaj licnu slobodu svacije dobro
i

-*-mgradana.

Narode!
Velika odgovoreost lezi na nama, jer cijeli svijet gleda u Tebe, hoces li se pokazati dostojan slobode. Narcxie Srba,. Hrvata Slovenaca! Tvoja majka Jugoslavija ocekuje od Tebe,. da joj osvjetla obraz u casu, kad se ona sjajna, velika mila blagosivlje, suzna oka, ali popodize u visinu, kad Te Ijubi
i

nosita.

133.

Poziv Narodnoga Vijeca na mobilizaciju.

Zagreb,
2.

novembra

1918.

Rasprsena vojska bivse Austro-Ugarske vrada se s talijanskog bojista ogladnjela u neredu. Nasa je domovina izvrzena Nijemaca. Sveta velikoj pogibli osveti razjarenih Madzara
i

je

duznost svakog sina nase domovine, da obrani od propasti

svoju Ijubljenu drzavu, koja se u

mukama

rada.

Zato se s obzirom na pogibao poziva sva za oruzie sposobna momcad, da se kod nadleznih doknadnih tijela do 40 godina, a casnici bez obzira na dkDiba, jaiviti imadu.

koji

doknadna tijela nalaze izvan nase drzave, ili' nemaju svojih kadera, imadu pridoci najblizem doknadnom
Oni, cija se

tijelu

u drzavi.
Vojniici!

Ne

radi se

ovdje

ni

kakvom o&vajaladkom

nego se mora bezuvjetno zakrciti put u nasu domovinu razasutim ruljama Madzara Nijemaca. To je duznost svakog: Srbina. Sbvenca, Hrvata
ratu,
i i

Pro^elnik \^ojnog Narodnog Vijeda:

Dr. DiinkovkS.

-220

134.

Predaja bivse

c.

kr,

mornarice
Zagreb,

Narodnom
1918.

Vijecu SHS.
2.

novembra

Narodno Vije^e saop6uje: Ratna mornarica, koja je dosada pripadaila Austro-Ugar:skoj, predala se posebnim povjerenicima Narodnog Vijeca: Tresis u-P a v c d u, Y 1 i m u B u k s e g u Dru. A n t
i

Dru.

Ivanu Coku. Momcad

Vijecu.

5asnici zaprisegli su vjernost

Narodnom
c
i

Narodno Vijece
6,

javlja nadalje:

li
i

m B u k s e g,

Dr.

LoV r

Dr. A. Tresi6-Pavii r k S c a 1 i e r, Dr.

a 1 V c, L a c k o K r i z, fregatni kapetan Mjetod Kocli i Dr. M a r i j o K r p o t i c saopcuju: Ovaj cas (3 sata poslijc podne) potpisasmo ispravu, kojom u ime Narodnog Vijeca 51ovenaca, Hrvata Srba primamo u narodno vlasnistvo ditavo ratno brodovlje bive austro-ugarske monarhije. Poslije podne u 4 i pol sata bit ce na svim brodovima skinuta austrijska zastava, a dignuta trobojnica uz pucnjavu topova. Slijedit ce predaja puljske luke, Trsta i Kotora. 2ivjela Jugoslavija!
r

Zapovjednistvo krstaske mornarice u Hercegnovom brzojavno javlja Narodnom Vijedu: Mornaricka komanda sprema se, da se pomorske sile u Kotorskom zaljevu predadu legaliziranim opunovlastenicima jugoslovenskog Narodnog Vije6a u Zagrebu, u sporazumu s ovdje nazocnim dalmatinskim pokrajinskim zastupnikom Antom Frani6em, clanom uprave Narodne Organizacije za Dalmaciju. Molimo, da cim prije izasaljete legali'zirane opunovlastenicke instrukcije za g. Frani<5a.

Narodno Vijece na svojoj sjednici dne 31. listopada 1918. imenovaio je kontreadmirala D r a g u t i n a P r i c u povjerenikom mornarice te pomorskog kapetana V u k o v i c a koman-

dantom

flote.

predaji mornarice javlja se iz Beca: Ratno ministarpomorski odio, saopcuje ovo: Na carsku se zapovijed odreduje: Svoj mornarickoj momcadi, koja nije jugoslovenskc -narodnosti, moze se na zahtjev dopustiti povratak u domovinu, a pri tomu ce se momcad trajno staviti na dopust. Mornarica pomorski zavodi drugo vlasnistvo mornarice, postupno 6e se izruciti Jugoslovenskom Narodnom Vijecu u Zagrebu, posredovanjem mjesnoga odbora u Puli. C. kr. oblasti i zapovjednistva, koja imadu predati spomenuti materijal, zapisnicki ce izrijekom pridrzati pravo vlasnistva nejugoslovenskih drzava, odnosno naroda, za kasniji povratak. Buduci da se iz medunarodnih uzroka ne moze bezodvlacno provesti potpuna prostvo,
i

121

mjena zastave, ne treba stavljati nikakve zapreke kod predaje jujjoslovenskom Narodnom Vijedu, da se upotrebljavaju narodni znakovi pored ratne zastave. Cijelom stozeru stoji na volju, da dalje ostane u sluzbi na kod oblasti, posto se bude propisnojedinicama mornarice predala mornarica Jugoslovenskom Narodnom Vijecu. Da se ocuva redovito odvijanje ocuvanje vlasnistva mornarice, ima pomorsko zapovjednistvo ratno ministarstvo (pomorski odio) rrimjereno utjecati na postepeni odlazak odgovornih stczernih Od ratnoga ce ministarstva, pomorskog odjela, jedan osoba. zastupnik izravno stupiii u sveziJ s Jugoslovenskim Narodnim kr. Vijecem u Zagrebu, da se odrede dalje pojedinosti. C. zapovjednici imaju se dalje brinuti za to, pomorske oblasti mir uredi transport. Pored toga je naloda se ocuva red zeno zapcvjednistvu -dunavske flotile, da u jednakom duhu postupa kod predaje dunavske flotile madzarskoj vladi, te prema
i i i
i i i
i

tomu

otpusti
Iz

nemadzarsku momcad.

Pule se javlja od 1. o. mj.: Danas se je brodovlje svecano predalo Juigoslovenskom Narodnom Vijecu. Zastupnici Jugoslovenskoga Narodnoga Vijeca, koji su preuzeli brodovlje, izrekli su ovom prigodom govor na odusevljeni narod, koji je priredlo ophode. Red se nije nigdje nairusio. Na dosad neobjasnjeni Iz Beca se javlja od 1. o. mj.: nacin prodrli su talijanski pomorski casnici u luku Pule u casu,. kr. brodovlje predavaio jugoslovenskom Narodkad se je c.
i

Vijecu, te su pctopili ^vpaseni su stozer i veci dio

nom

krstaricu

Viribus Unitis..

momcadi.

135.

Primirje Austro-Ugarske s Ententom.

2.

novembra

1918.

Narodno Vijece primilo je od vrhovnoga vojnog zapovjednistva bivse austro-ugarske vojske dne 2. novembra 1918^ ovu brzojavku: Vrhovno austrc-ugarsko vojno zapovjednistvo obratilo se 29. oktobra 1918. talijanskom vrhovnom vojnom zapovjednistvu s predlogom, da se smjesta obustave neprijateljstva. Uvjeti sto su ill vlade neprijateljskih saveznih drzava postavile, a koJi su nasoj komisiji stavljetii do znanja, glase:
A.
1.

Uvjeti za kcpno:
moru
i

Neprijateljstva na kopnu, na smjesta obustaviti.

u zraku imadu se

2. Potpuna demobilizacija Austro-Ugarske; sve jedinice^ koje operiraju na fronti od Sjevemoga mora do Svicarske^

222

Na podrucju Austro-LJgarske monarunutar granica navedenlh u 3., maksimum od dvadeset divizija, svedenih na mircvno stanje prije rata, kao austro-uigarska vojna sila. Poioviica citavog diiviziono^ korpskog topnickog materijala, te ddgovarajuca oprema, pocevsi od oncga, sto se nalazi na podrucju, kojefg imade evakuirati austro-ugarska vojska, morat 6e se sakupiti na mjeSjedinjenim stima, sto ce se ustanoviti medu saveznicima
imadu se smjesta
povucii.
hije d'ozvcliava se,
i
i

Drzavama, da im se

izruci.

3. Evakuacija svega podrucja, koje je Austro-Ugarska od pocetka rata zaposjela s oruzanom siiom i povlacenje austrougarskih sila unutar termina, kojeg ce odrediti vrhovni zapovjednici saveznickih sila na raznimi frontama, s onu stranu ovako ustanovljene linije: Od vrhunca Umbraila do sjeverno od Stilfskog sedla ici ce ta linija slemenom Retskih Alpa do izvora A/dize i Eisacka, preko Reschena Brennera, te po visovima Oetza i Zillera. Odatle 6e linija zaokrenuti prema jugu, preci ce preko brda Toblacha doci do sadasnje granice Karnijskih Alpa; onda ce polaziti granicom do planina Trbiza, a poslije Trbiza vododjelnicom Julijskih Alpa preko Predilj-skog klanca, Mangarta, Triglava vododjelnicom klanca Podbrdo, Podlasnice Idrije. Pocevsi od te tocke teci ce linija u jugoistOiCnom pravcu prema Snezniku, izuzevsi citavu kotlinu Save s pritocima. Od' Sneznika spustit ce se linija prema Primorju, tako da se Kastav, Matulje i Volosko nalaze na ispraznjencm podrucju. Jednako ce ona teci sadasnjim administrativnim granicama Dalmacije, ukljucujuci na sjeveru LJsaTribanj, i na jugu liniiu, koja na obali pocima od rta ricu Planke, a prema istoku slijedit ce najvise tocke visina, koje cine vodoljelnicu, tako da u evakuirano podrucje spadaju sve doline rijeke, koje se spustaju prema Sibeniku, kao Cikola, Krka. Butisnica njeni pritoci. Ona ce obuhvatati sve otoke, koji se nalaze na sjeveru na zapadu Dalmacije, Premudu, Silbu, Olib, Skardu, Maun, Pag i Vitr na sjeveru, a do Mljeta na jugu, ukljucujuci amo Svetac, Bisevo, Vis, Hvar, ^cedro, Korculu, Susac i Lastovo, kao i okolisne grebene i ostrva, te Palagruzu, izuzevsi otoke Veliki i Mali Drvenik, Ciovo, olta
i i

Brae/
i

Sva ispraznjena podrucja zaposjet ce Sete saveznika Sjedinjenih Drzava. Pri tom se ima sav vojnicki materijal, kao i zeljeznicki materijal, koji se nalazi na podrucju, sto se imade evakuirati, ostaviti na svome miestu. Izrucenje svega toga materijada (ubrojivsi ovamo j opskrbu s ugljenom) saveznicima
i

uputama, koje ce odrediti vrhovni zapovjednici

* Ova teritorijalna ustanova naprosto je preuzeta iz <5d 26. aprila 1915. Up. Jadransko pitanje str. 67.

Sjedinjenim Drzavama, obavit ce se prema posebnim sila saveznih

Londonskoga pakte

moje

'

223

vlasti na

raznim frontama. Ne sniiju se dogoditi nova razaranja ili pljackanja, ili nove rekvizicije po neprijateljskim cetama a na podruojlu, kcje imade neprijatelj isprazniti ili koje
imadii zaposjesti sile saveznickih vlasti.
4.

Saveznici imat ce apsolutno pravo: a) slobodnog krena svakoj cesti ili zeljeznici ili vodenam putu austro-ugarskog podrucja, te upctrebe potrebnih austrijskih ili ugarskih prometnih sredstava; b) da zaposjednu sa saveznickim silama sve one strateske tocke u Austro-Ugarskoj, na vrijeme koje ce se saveznicima ciniti potrebnim, a u svriiu -da se nastane ili da odrze red; c) na rekviziciju nz pladanje na korist saveznickih ceta, nalazile se one bilo gdje.
tanja za sve cete
<xi 15

Posveinasnje povlacenje sviju njemackih ceta u roku balkanske fronte, nego s cis talijanske tavog austro-ugarskog teritorija, te interniranje sviju njemackih ceta, koje na te dane nisu ostavile Austro-Ugarsku.
5.

dana ne samo

podrucja, stx) ce ih isptrazniti ce povjerena lokalnim cblastima pod nadzorom postajnih zapovjednistva saveznickih okupacijonih ceta.
6.

Provizoma uprava
bit

Austro-Ugarska,

7. Smjesta se imadu poslati kuci, a da se to isto ne trazi od saveznika, svi ratni zarobljenici, te intemirani podanici saveznika, kao civilno pucainstvo, koje je odstranjeno iz svojih krajeva, i to prema u^jetima, koje imadu saveznicki vrhovni zapovjednici ustanoviti na pojedinim frontama.
i
i

8.

Bolesnike

ranjenike, koji ostaju u

mora njegovati austro-ugarsko osoblje, koje ostaviti na svome mjestu, zajedno sa tome nuznim
rucju,

evakuiranom podse imade

Ijecnickim

materijalom.
B.

UV

z a

more:

1. Odmah se imadu obustaviti sva neprijateljstva na moru tocno navesti mjesta boravista kao i kretanie austrowugarskih brodova. Neutralcima saopcit ce se sloboda, koja ce se
i

zaiamditi brdd'arenlu raitne trgovacke mornarice saveznika Sjedinjenih Drzava u terrtorijalnim vodam-a Austro-Ugarske, a da se pri tomi ne moze nabaciti fpitanje neutraliteta.
i

2. Ima se izruciti saveznicima f Sjedinjenim Drzavama 15 austro-ugarskih podmornica, izgradenih izmedu 1910. 1918., te sve njemacke podmornice, koje se nalaze u aust/ro-u^arskim teritorijalnim vodama ili bi mogle u njih prodrijeti. Sve ostale austro-ugarske podmornice imadu se potpuno razorui

iati

uciniti
i

nepomi5nima.

te

moraju

ostati

pod nadzorom sa-

veznika
3.

Sjedinjenih drzava.
i

Saveznicima

dati zajedno s

opremom

Sjedinjenim Drzavama imadu se prezalihama 3 ratne lade, 3 laka krstasa,

i

224
9 torpednjaca, jedan mmonosac, 6 dunavskrh monitoira, kako ce ih oznaciti saveznici i Siedlnjene Drzave.

Svi ostali nadvodni ratni brodovi (ukljucivsi rijecne brodove), imat ce se sabrati u onim austrougarskim glavnim lukama, koje ce oznaciti Sjedinjene Drzave i saveznici. Oni posve razomzati, te staviti pod nadce se imorati raspremiti Sjedinjenih Drzava. zor saveznika
i

Sloboda brodarenja za sve brodove ratne trgovacke Sjedinjenih Drzava na Jadranskom moru, ukljucivsi teritorijalne vode, kao po Dunavu i njegovim pritocima na austro-ugarskom podrucju.
4.
i

momarice saveznika

Sjedinjene Drzave dobit ce pravo, da ocisterazore sve zapreke, kojih im se polozaj imade prokazati. Za osiguranje brodarenjai po Dunavu, saveznici i Sjedinjene Drzave zaposjest ce sve utvrde i obrambene uredbe^ ili 6e ih razoriti.

Saveznici

sva polja mina

Podtzavanje blokade od strane saveznika i SjedinjeDrzava u sadanjem stanju, pri cem potpadaju podzapljenu austro-ugarski brc^dovi, koji budu za'teceni u plovidbi^ izuzevsi one slucajeve, koje ce odobriti komisija, odredena posaveznicima i Sjedinjenim Drzavama.
5.

nih

sila

6. Sakupljanje i razoruzanje svih pomorskih zrakoplovnih u glavnim lukama, odredenim po saveznicima Sjed!injei

nim Drzavama.
7. Evakuiranje citave obale sviju austro-ugarskih trgovaclah lukia, koje se nalaze izvan vlastrtih teritorijalnih voda,. napustanje svega plivajucega materijala, brcdskog materii
i

jala,

zaliha
8.

svakog brodarskog materijala.

i

Saveznici
i i

morske kopnene utvrde Pule, kao brod'ogradiliste

9.

Sjedinjene Drzave zaposjest ce sve poi otoke, koji sacinjavaju obranu

i

arsenal.

Povratak

sviju

kih brodova svih saveznika

10.

od Austro-Ugarske zadrzanib trgovacSjedinjenih Drzava.

i

Zabrana svakog razaranja naprava

ili

ili

materijala prije

ispraznjenja, predaje

povratka.

11. Repatriiranje bez uzajamnosti sviju zarobljenika ratne i trgovacke mornariice saveznickih vlasti, koji se nalaze u rukama Austro-Ugarske.

Narodno Vijede neka prema teritorijalnitm pitanjima smjesta brzojavno zauzme stanoviste. Ne salje se na Narodni
Svet u
Ljubljianu, jer

tamo nema Hughesovog

spoja.

Vrhovno vojno zapovjednistvo.

Poglavica glavnog stozera. Rp. geh. No. 2098.

225
idt.

Za narodni
Narode!

porez.
3.

Zagreb,

noventbra 1918.

Zakliutkom sabora od 29. Kstopad^ ove godme, stavljeu je izvan kreposti nas drzavopravni odnosaj naiprama Ugarskoj, te su flinancije finiancijalna uprava sada u rufcama vlade Narodnog Vijeda. 2ila kucavica drziavne uprave je novae. Bez nuznih novcanih sredstava ne moze funkcionirati ni jedna drzava, a to vrijedi u pojacanoj mieri za nau driavu, koja je krwnjom vladiajucih faktora bivse Austro-Ugarske monarhiie kroiz po stoi

lieca

gospodarski zaneiruiiena

ftnancUalno izrabljivaaia biia,

Preuziinajuci upravu naih financija, apeliram na domoIjubivost ditavog naroda, da sve duzne poreze, pristojbe i druge javne date sto to^nije i dobrovoljno upla<^uje, jer taj upladeni novae sluzi dianas iskljiujivo u nase svrhe, za pokri^e nasiih drzavnrh potreba, koje su naro5ito sada u pocetku stvaranju nove drzave vrlo velike. _

Tocno podmirivanje svih driavnih da6a neka ne bude danas samo zakonita diiznost, nego i rodoljubna obveza svakog pcjstenog i drzavi odanog gradana.

U Zagrebu, dne 3. studenoga 19i8. Povjerenik za financije u

SlavoniiJI:

Hrvatskeji
Braum.

137.

Demars Or. Korosca saveznickim vladama.

Geneva,
3.

novembra

1918.

Dr. Anton Korosee, predsjednik Jugosliovenskog Narodnog Vijeca u Zagrebu, kao priznati predstavnik svih Slovenaca, Hrvata Srba bivse Austro-Ugarske monartiije, ima cast saopciti vladamta Francuske, Velike Britanije, Italije i Sjedinjenih Drzava, da se ovo Vtijece smatra kao vrhovna vlada
i

jugoslovenskih zemialja, kojima ve<^ upravija vlastitu vojsku svoju vlastitu mornapicu.
i

d'a

ima svoju
teritorije,

ime jugosk)venskoga naroda,

koji

nastava

koje su sacinjavali Austro-Ugarsku monarhiju, mi moMmo vlade Saveznicke i vladu Sjedinjerah Drzava, da izvole priznati Narodno Vije^e u Zagrebu kao reddvnu vladu reCenoga' naroda.
15

226

vrijeme ovaj narod kao nacijii saveznicku trupama jugoslovenskih dobrovoljaca, koie se bore u srpskoj vojsci u Srbiji, Crnoj Gori, Murmanskoj, Rusiji
priznati u isto priznati najzad
i

Sibiru, kai'akter ratujuce stranke.

Mi izjavljujemo, da vlada u Zagrebu smatra kao svoj zadatak, oslobodenje atistrc-uffarskih Jugbslovena cd svake tude njihovo ujedinjenje s njihovom bracom iz Srbije yladavipe Crrie Oore u iiezavisnu drzavu, na osnovi nacela narodnosti prava narodnoga samoopredjelierija.
i i i

Saobrazno ovome, nasi napori tezc, da se za svu jugcslcvensku naoiju stvori jedan zajedtiicki i jedinstveni organ, koitie se staylja u duzhost diplon^atska akeija. U ciljii torn sm Dok taj organ ne bude stvofen, mi dadosli- u inostranstvo. T r u m b i c u, kao predsjedniku Jujemo" itiaiidat l)i'. A n t ,e:oslovensko^a odbora II Lond'onu, da predstavlja jugoslcvensko Narodno V'ilece u Zagrebu kod vikda saveznickih narocito na konferencijama za vlada Sjedinjenih Drzava,
i i

primirje.

Mi ovome izvjestavamo Dr. Trumbica istovremeno kao vladu nae srpske brace.
Geneve,
3.

novembra

1918.
Dr.

Anton KoroSec.

138.

Prenos gruntovnih drzavnih upisa.

Zagreb,
4.

novembra

1918.
i

Narodno Yijece kao ncsilac vrhovne vlasti za Hrvatsku Slavoniju odreduje na temelju zakljucka hrvatskog drzavncg sab era od 29. listopada 1918., kojim su razrijeseni drzavopravni odnosaji i veze izmedu kraljeviiine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije s jedne strane, te kralievine Ugarske i cafevine austrijske s 'druge^ strane, a napose ukinuta i nistetnom proglasena hryatskorugarska nagodba (zakonski clanak I. gcd. 186.8.), tc Dalmacwa,' Hrvatska, Slavoiiija s Rijekom proglasenei nezavi-

snom drzavdm,
I.

slijedece:

Svi gpuntovni upisi (uknjizbe, predbiijezbe, zabiljezbe), glasom kojih su bilo u vlastovnici, bilo u teretovnici gruntovnih ulozaka, koji se vode ko4.Sudova kao gruntovnih oblasti u Hrvstskcj Slavoniji, upissina bilo kakova prava, stege ill zabiljezbe na ime kr. ugarskog drzavnog erara, kr. drzavnog sumskcg "efdra, kr. ug. financijalnog erara, kr. ug. domobranskog erara, c. kr. vojnog erara, ill pod bud kojim drugim naslovoni oznacenog zaJednickog erara, a tako gruntovni upisi provedeni na ime zemaljskoga erara, iH na ime kraljevina Hrvatske
i i i

227
Slavonijc, iir.adu se u gruntovniin knjigama promijeniti tako, II buduce glasiti na 'ime drzavnog erara Hrvatske Slavonije.
;

da 6e

II. Hrvatsko-slavonsko-dalmatinska zemaljska vlada, odio za pravosudje, oviascuje se, da odredeiiu promjenii gruntovnih

ipisa

dade najshodnijim nacinom provesti.

Dr.

S. Pribidevid.

Ante Paveli6.

139.

Protest

Narodnoga Vijeca predsjedniku Wilsonu protiv talijanske okupacije.

r

(B
last

a v).

Zag

r e b,

4.
i

novenibra 1918.

Naro'dnb Vijece Slovenaca, Hrvata

V

drzave Slovene ca, Hrvata

dravlja najcdusevljeiiije prava i slobode malih a

iiacela

Srba, kao vrhovna Srba (Jugoslovena) pozpredsjednika Wilstona, kao zastupnika ugnjetenih naroda, kao propovjediiika
i
i

narodnoga samcodredenja, demokracije

ligu naroda.-

trajnoga niira

medu narodima, udruzenima u

Posto je, u opreci s ovini velikim nacelima, Italija sa svojim cetama pocela zapcsjedati nase cisto narodne teritorije svojim ratnim brodovima ulazi u nase lake, Narodno Vijece, lumaceci osjecaj zelje ciielcga naseg naroda, umoljava predi

jednika velike americke republike, dai

nam

sa svojom

mocnom

zastitom pomogne, da drzava Slovenaca, Hrvata i Srba nesmetano provede zajedno u suglasju sa Srbijom i Crnom Qorom drzavno ujedinjenje cjelokupnoga naseg naroda. Molimo gospodina predsjednika, da bi u svojoj pravednosti spriiccio, da takovi pothvati budu prejudice za rjesenje nase-ga narodnog pitanja u duhu nacela narodnoga sanioodredenja.

Za Narodno VijeceSlovenaca, Hrvata

i

Srba:
Dr.

Svetozar Pribidevid.

Ante Pavelit.

140.

Protest dalmatinske vlade protiv talijanske

okupacije Zadra.*
Zadar,
4.

novembra
r

1918.

Q
p e
t
*

s p.

Felice
je

an u n a
Original

oc car (talijanskoj) t or p

d e

d,
i

ko
a
r

v
i

n o

1 j

br;

55. A.

a?.

predan na francuskoni jeziku.

228

Vase gospodstvo je danas po vlastitoj izjavi u dva sata b pet casova prispjelo u Zadiar, te u isti 5as iskrcalo* posadu podiglo drzavnu zastavu kraljevine Italije, imajuct nalog da uzme u posjed grad Zadar u ime vlade Njeg. Vel.
6etrdeset
i
i

kralia Italije.

Ovini je izvren neprijateljski 5m protiv austro-ugarske drzave, dok je objektom toga cina postao teritorij drzave Slovenaca, Hrvata i Srba. Povodom ovoga dogadaja potpisant opunomeceni predstavnik zemaliske vlade za Dalmaciju it Splitu ima rualog, dia dade Vasem gospodstvu slijededu izjavu: Grad Zadar sacinjava fakti^no i po pravu sastavni die drzave Slovenaca, Hrvata i Srba, koja se proglasila neodvisnom, i stoga njegova okupadja po vojnickoj talijanskoj siU znaci povredu teritorija i.suverenosti drzave Slovenaca, Hrvata i Srba, koja je sa kraljevinom Italijom u odincsajima dobroga prijateljstva. Okupacija nije bila opravd'ana niti sa gledi&ta podrzavanja javnoga poretka.

U torn smislu zemaljska vlada za Dalmaoiju dize prosvjed protiv cina okupacije i upravlja taj prosvjed i drugim drzavama
Entente Sjedinjenim Drzavama Amerike. U svakom slucaju. vlada zahtijeva, da okupacija ne povrijedi sadasnji odnosaj zavisnosti izmedu oblasti i ured^, sto funkciomisu u Zaidru i zemaljske narodne vlade u Splitu, te da tim uredima bude zajamcena sloboda poslovanja.
i

U ostalom zemaljska narodna vlada: spremna je suradiputem svojih organa u Zadru sporazumno s gcspodinont komandantom oko podrzavanja javnoga reda. Neka izvoli Vase gospodstvo primliti dzra'ze moga najva'ti

dubljega postovanja.

Zadru,

4.

studenoga 1918.
Dr.

Jerko Machiedo.

141.

Narodno

Vijece

moli za
Ententu.

pomoc
4.

Srbiju

(Br^ojav).

Zagreb,

novembra

1918.
ti

Da ukloni sve pogibli koje prijete nasoj mladoj slobodi opstanku nezavi^ne nase nove drzave, osobito uslijed raspuStenog i descrganizovanog uzmaka sa balkanskoga ratista rasute vojske biVse austro-ugarske monarhije, Narodno Vijede je zakijucilo, da pozove ententine cete, da udu u nas teritorij te d:a se pcmo6u njihovom omcguci to brze stalozenjeovih opasnih prilika Predsjednistvo Narodnoga Vije(5a, koje
.

22^

.1e

pomoc da veC u izvadanju toga zakljucka poslalo narodite

bilo zaikljuiilo
i

prije,

zatrazi

srpske vojske
izaslanike

je

%i

Beograd, a ti su veC otputovali, da se stave u dodir sa srpskom vladom, a z-a ententine cete odaslalo je ovu depesu:

GeneraiissJmus marsal Foch.

saveznickih vojska.

Glavni

stari

Pod pritiskom pobjedonosniih ententinih ceta rasprSena, izgladnjela i sasvim raspustena, valja se sada u potpunom rasulu s balkankoga i talijanskoga ratista bivsa austro-ugarska vojska preko jugoslovenskoga teriitorija nekadasnje austroiigarske monarhije.
Narodno Vijece S.H.S., kome je povjerena vrhovna vlast jugoslovenskoga naroda na ovome teritoriju, gleda s naJveCora zabrinutoscu na velike opasnosti koje prijete mladoj slobodi opstanku nezavisne drzave S.H.S. sa strane raspustenih masa od vise stotina tisuca, koje u svom ocajnom polozaju, rctzrijesene od svake discipline, bezobzirno unistavaju pred sobora sva dobra, koja su dugo potiacivanom jugoslovenskom narodu preostala u ovom ratu.
i

Zato se Narodno Vijece SHS u najvecem pouzdanju obraca na vrhovnoga zapovjednika ententinih ceta, koje bi .mogle svojim izravnim sudjelcvanjem sprijeciti kcbne ucinke dezorganizacije, rnolbem, ida izvoli poduzeti sve potrebne korake, da ententine oete sto prije udu u nas teritorij, kako bi omogucile, da se povratak rasprsenih ceta provede sa to manje stete za nasu slobodu dobra civilizacije.
i

Zagreb, due

4.

novembra

1918.

Za Narodno Vijece SHS.

5vetozar
Pribi<^evid.
Dr.

Ante

Paveli(^.

142.

Protest

bosanske vlade protiv talijanske

okupacije.*
Sarajevo,
5.

novembra

1918.

Narodna vlada Slovenaca, Hrvata i Srba u Bosni i Hercegovini prikljucuje se prosvjedu narodnih vlada u Dalmaciji te Hrvatskoj Slavoniji protiv toga, .sto je zapovjednik talijanskih ceta zaposjeo Dalmaciju, Hrv^atsko Primorje i Istru, te sto vrsi suverenska prava, ma da su ti krajevi integralni dio ujedinjene drzave Slovenaca, Hrvata 1 Srba.
i

Ova

je

nota upravljena vladama u Rimu, Parizu,

Londonu

Washingtonu

230
aliiranih sila, da ucine nuzni demars^ mjere, da ova vojnicka privremena te da) sto prije poduzmu ne zadobije karakter spomenutjih zemljista, gore okupacija iineksije nasih jugoslovenskih teritorija, bez obzira na n]ihovu narodnost.

Umoljavaju se vlade

Sarajevu,
j
i

5.

studenoga 1918.
1

P r e d s e d n k n a r o d n e vlade S o v e n a c a, H Hereegovini: Srba u Bosni vata

i i

r-

Atanasije Sola.

143.

Qenaral
(R a d
i

Franchet
r

d'

Esperey Nar.
6;

Vijecu..
1918.

a v).

novembra

Ijaju
i

Saveznicke armeje na Istoku sa entuziazmom pozdravjugoslovensko Narodno Vijece u Zagrebu i u Ljubljatii, kao novu jugoslovensku armeju na kopnu moru, koja stupa pod Saveznici rastijeg sareznika za pcbjedu slobode i prava.
i

cunaju, da ce jugoslovenske cete u Zagrebu

u Ljubljani bezod-

u tijesnu vezu sa saveznickim ^apovjednistvom u Beogradu. Ta ce veza biti simbolom sjedinjenja u krvi protiv zajednickoga neprijatelja svih Slovena, oslobodenih ispod.
vlacno
stupiti

Habsburskoga jarma.

Franchet

d'

Esperey.

144.

Nar. Vijece Jugoslovenskom odboru.

(B r z o j a
v).

a g r e b,

8.

novembra

1918.

Jugcsicvenskom odboru, Geneve.

Obavjescujuci Vas o tekstu note, kojcm je Narodno VijeceSlovenaca, Hrvata i Srba notificiralo saveznickim drzavama postanak nezayisne i siiverene drzave Slovenaca, Hrvata Srba, zamolili smo Vas s brzojavkom od 1. studenoga,^ da bi do neve odredbe preuzeli zastupanje interesa nase mlade drzave u inozemstvu. Buduci da nismo sigiirni, da 11 Vam je upucena brzojavka zaista stigla, .castimo se ponoviti nasu molbu te Vas istodobno zamoliti, da bez oklijevanja posaljete svoje izai

01. gore br.

131.

str.

2! 8.

231

o svim pislanike u Zagreb, da nas potanko upAite o polozaju tanjima, koja se ticu najblize bud^cnosti nase drzave.
i

U Zagrebu, dne 8. studenoga 1918. Za predsiednistvo Narodnog VijeCa SHS

Svetozar Prlbiievlt.
145.
^

Dr.

Ante Pavelid.

Narodno

Vijece

kr.

srpskom
Zagreb,
8.

rainistarstvu

inostranih dela/
novembra
1918.

Tokoni zadnjih dana Narodno je Vijece Slovenaca, Hrvata Srba ctpo?lalo bezzicnom telegrafijom depese, kojih su pre.

pisi ov^dje prilczeni.

Posto Narodno Vijece nije stalno, da su ove depese bile ctposlane primljene od naslovnika, to ima cast da prilozi njihov tekst uputi bratskom kraljevskom ministarstvu inostranih dela j da ga zamcli, da uzme na znanje sadrzaj depesa na nj upuccnih, da poduzme potrebito, da ostale depese budli bezodvlaino otpremljene'bezzi-Snom telegrafijom kamo su odi
i

redene.

Narcduu ^'J Vijece imaprijed najtoplije najsrdacnije zaIjubeznom hvaijuje ministarstvu inostranili dela na bratskom
i i

posrednistvu u ovoj nasoj zajednickoj stvari.

U
Z
a
i:-

Zagrebu, dne
r

8.

studenoga 1918.

e d s

ed n

Vo

Narodn

og a
Dr.

e c a

SHS

Svetozar Pribjdevii^.

Ante PaveH(^.

146.

Protestna nota Nar. Vijeca talijanskoj vladi.

Zagreb,
Narodno
sa svoiim
8.
i

novembra

1918.

Vi-jede Slovenaca, Hrvata Srba proglasilo je manifestom od 19. listopada o. g. nezavisnost drzave Slovenaca, Hrvata Srba, kao slobodne nezavisne drzave. nezavisne od bilo koje vlasti austro-ugarske, kao i od Habsbursko l^uce. Ta prcklamacija izvrsena je prije, nego li sto biiase
i

zakljuceno primirje medu kraljevincm Itaiijom austro-ugarskim vrhovnim zapovjednistvom, koje dosljedno tome nije u casu zakljucaka primirja imalo nikakovog prava, da raspclaze s nasim nacionalnim pcdrucjem. Ve<i pri svom postanku nasa se drzava proglasila prijateljskom saveznickom sa Ententom.
i i

232
ie iz.razila svoju odluku, da stvori jedinstvenu drzavu Srbijom i Crnom Qorom. Svaki postupak kraljevine Italije, kojemu je svrha da zaposjedne nase pokrajine nase luke, moze dakle biti samo posljedica nesporazumka, poSto bi zaposjednuce podruCja prijateljskih nacija i dr^ava zaista znacilo akciju, koja je diametralno oprecna iideii prijateljstva. Drzava Slovenaca, Hrvata i Srba ne moze da se silom opre tim nastojanjima, ali ona ipak prosvjeduje proti torn postupku i moU prijatelje nase nacije, da uzmu u obzir nacelo narodnosti, koje bijase Drzava Slovenaca, Hrvata i Srba temelj ujedinjenju Italije. .spremna je, da na mi'rovnom kongresu sa Srbiijom i Crnom (jorom raspravi i uredi sva pitanja grariica, koja bi bila pi'eporna niedu njima i kraijevinom Italijom, uzevsi za podlogu pravedno naCelo narodnosti i pravo naroda, da sami odluce o svojoj sudbini, dakle jediaio nacelo, na temelju kojega je Italija proglasila, da ce postupati kod ujedinjenja talijanske nacije. Obzirom na ove cinjenice trazi d'rzava Slovenaca, Hrvata Srba od vlade kraljevine Italije, d'a odustane od zaposjednuca naih podruqa. Ona se nada. da ce kraljevska talijanska vlada stavlti se na nase stanoviSte te je takoder prinu^dena. da trazi iz humanitarnih razloga modifikaciju zapovijedi, koje je izdao kraljevski talijanski zapovjednik (Diaz) u Trstu. Ovaj nam je

a napose
&a

zabranio svaki brzojavni telefonski'saobracaj s Trstom i citavim podrucjem, koJe lezi s one strane demarkacione linije. Ova nam mjera po svojoj naravi onemogucuje, da upravljamo s povlacenjem ceta nekadasnje austro-ugarske vojske, to bi moglo imati za posljeidicu najvece opasnosti za nase pokrajine. tim vise, sto ie I promet vlakova od Divape prema unutrasnjosti zemlje Isto take obustavljen ix) nalogu kraljevskoga talijanskoga zapovjednika recenoga miesta. Ovaj je medu ostalim zabranio sav promet vlakova od' Pule prema sjeveru. Svi sc vlakovi iz Divace moraju vracati u pomenutu iuku. Mornari su prinuzdeni, da se pjesice vracaju u svoja sabiralista, pa postoji velika opasnost, da bi se mogli dati na pl.iackanje. Kraljevski talijanski zapovjednik kon,aino je odredio, da se sva prometna sredstva, a narocito lokomotive i svp vagoni, koji se nalaze u zaposjednutom podrucju, imadu zadrzati, da ne smiju preci u nae podrucje. Primjena ovih uvjeta bila bi katastrofa za nas narod, koji bi se na taj nacin vidio izvrgnutim uzasnom oljackanju izgladnjelih i iznemoglih vojnika. Molimo da se prometna sredstva ix>drze, da se osigura redoviti povratak oeta nase narodnosti u nase krajeve. To bt se isto iz humanitarnih' razloga imalo dopuslsti i cetaima drugih narodnosti, s tim vfe, Sto mnogo hiljada Talijana moze preci nasim podru5jem te se iz nasega podrucja vratiti u svoju domovinu. U Zagrebu, 8. studenoga 1918.
i)

2a Narodno Vijede Slovenaca. Hrvata

Svetozan Pribicevid.

Srba:

Dr. Ante PavellC.

233
147.

Kralj.

srpska

vlada

priznaje

Nar.

Vijece

Qospodinu noga Vijeca u Zagrebu.

Cast mi

u Zagrebu. G 6 n d V e, 8. novembra Antonu Korocu, predsjedniku

1918.

Narod-

Gospodine predsednide! je izvesti Vas, da sam primio odluku (rezoluciju), kojy ste mi dostavili Yasim pismom od 3. novembra 1918. god. Ovom odlukom izvetavate me, da se Narodno Vece n Zagrebu smatra Vladom Srba, Hrvata Slovenaca, koji zive na teritoriji, koja je pripadala bivso] Austro-ugarskoj monarhiji saveznicke vlade, trazite, da vlada kraljevine Srbije, kao priznaju ovo Narodno Vece kao zakonsku vladu recenoga naroda, a jugoslovenske dobrovoljacke trupe kao ratuju6e. U ime kraljevske srpske vlade ,5ast mi je izvesti Vas, da ova priznaje Narodno Vece u Zagrebu kao zakonitu vladu Srba, Hrvata Slovenaca, koji zive na teritoriji austro-ugarske monarliiie, i da sam danas uputio notu vladama Francuske, Engleske, Italije i Severnim Sjedinjenim Drzavama Americkim moleci ih, da t oni sa svoje strane priznaju Narodno Vece u Zagrebu, kao zakonitu vladu jugoslovenskih zemalja bivse monariiije Austro-ugarske, kao i da priznaju dobrovoljackim trui
i i i

pama ovih zemalja karakter

saljem prepis ove note.^

ratujuce stranke.

prilogu

Vam

U isto doba kraljevska vlada prima k znanju, da je Narodno Vece poverilo g. Trumbicu, predsjedniku Jugoslovenskog odbora u Londonu, mandat, da ga predstavlja kod^Saveznika sve dotle, dok ne bude stvoren zajednicki organ za diplomatsku akciju. Sa naroditim zadovoljstvom srpska kraljevska vlada prima k znanju izjavu Narodnog Veda u Zagrebu, kojom ono smatra, da mu je cilj, da oslobodi od svake tude dOminacije Srbe, Hrvate I Slovence iz bivse monarhije Austro-ugarske i da ih ujedini sa njihovom bradom iz kraljevine Srbije kraljevine Crne Gore u jednu jedinstvenu nezavisnu drzavu. Molim Vas, da u ime kraljevske vlade i kraljevine Srbije isporucite nasoj braci nas pozdrav nase najljepse zelje za
i i
i

buducnost.
Izvolite primiti, gospodine predsjednice, uverenje o mo:r: odli5nom postovanju. Geneva, 26. oktobra (8. novembra) 1918.

Nikola P. PasiC.
1

Up. ni2e

br.

148.

str.

234.

234
14S.

Depesa

g.

Pasica

opunomocenim ministrima
Parizu,
i

kraljevine Srbije u

shinglonu

Londonu, Rimu.
e,

Wa191
^i.

G e n eV

novembra

Molim saopcite vladi kod koje ste akrcditovani, da je kraljevska vlada priiznala Narodno Vece u Zagrebu kao legitimnog predstavnika Srba, Hrvata Slovenaca, koji stanuju na teritoriji bivse austro-ugarske monarhije. Narodno Vece, koje' je izabrano od nadleznih narodnih predstavnistava, smatrat ce se kao vlada Jugoslcvena na teriitoniji bivse austrougarske monarhije sve do deiinitivnoga konstituiranja jedne drzave Srba, Hrvata i Slovenaca.
i

saopstenju prednjcga, molim uciniti kod doticne vlade i ona prizna Narodno Vece u Zagrebu kao legitiimnu vladu recenoga naroda i da prizna taj narod kao saveznicki narod. Tako isto da dobrovoljackiim trupama prizna Nakarakter ratujuce stranke. Shodno tome srpska vlada rodno Vece cbrazovat ce zajednicko ministarstvo, koje ce stititi interese i prava celcg naroda Srba, Hrvata i Slovenaca.

u isto

vreme korak, da

Do obrazcvanja zajedniicke vlade dat je mandat Dr. Trumbicu, kao predsedniku Jugoslovenskoga odbcra u Lcndonu, da zastupa Narodno Vece u Zagrebu kod saveznickih
vlada.

2eneva,

26.

oktobra

(8.

novembra)

1918.

Pasic.

149.

Nan
(B
r

Vijece generalu Franchet d' Espereyu.

j

a V.)
d'

Zagr

e b, 8.

novembra

1918.

Generalu Franchet

Esperey, vrhcvncm zapcvjedn:ku

Ententinih armeja na Istoku.

S osjecajem
je

najzivlje radosti

Narodno Vijece

SHS

i duboke zahvafnosti primilo brzojavku, koja rnu donosi bratske poz-

drave Ententinih armeja na Istoku. Ono nije propustilo da vec odasalje posebne delegate u Beograd, kako bi se stavili u tijesni odnosaj sa srpskomi vladom zapovjednistvom Ententinih armeja, da se osigura sloboda i sama egzistencija mlade drzave SHS, koja je voljna stopiti se u zajednicku drzavu sa Srbijom
i i

Crnom Gorom,

protiv ostataka bivse austro-ugarske vojske,

235
koja se vraca s talijanskcg balkanskog fronta. Narodno Vijece obratilo se nedavno generalissimusu niarsalu Fochu s molbom, da poradi da cete Entente sto je prije moguce udu u jugoslo\'enski teritcrij. Narodno Vijece uzimlje ovu prigodu da ubaijesti zapovjednistvo Ententtaih armeja na Istoku, da je ono kojih je odaslanje i primitak sa strane naslovdepesama svim saveznim iiika iz tehnickili razloga dosada nesigurno, drzavama notificiralo, da se 29. oktobra o. g. konstituirala nei

zavisna

suverena drzava Slovenaca, Krvata

je

Srba na

cita-

vom jugoslovenskom
Narodno
zastitu,
i

teritoriju bivse aiistro-ugarske monarhiie.

Vijece osim toga zamoliio predsjednika Wilsona za mocnu da se zajamci integritet i nezavisnost ove u isto doba se obratilo i svim vlastima Entente,, iTilade drzave da se s uvjetima priinirja zakljucenoga 3. novembra o. g. izinedu visokoga zapovjednistva talijanskoga i zapovjednistva vojske bivse austro-ugarske monarhije, ne stvori prejudicij protiv sjedinjenja u jedinstvenu drzavu SHS. Drugom je brzojavkom notificiralo, da je Jugoslovenski odbor u Zenevi ovla-

nove drzave SHS. Narodno Vijece mcli istodobno kr. srpsku vladu, da poslje za vecu sigurnost, po drugi puta pomenuie depese na njihovo
sten zastupati interese
odrediste.
.

U Zagrebu, dne 8. studenoga 1918. Predsjednistvo Narodnoga Vijeca

S. Pribicevic.

SHS

Dr. Ante Pavelic.

150.

Narodno

Vijece kralj. srpskoj vladi.

Zagreb,

8.

novembra

1918.

Gosp. Nikoli Pasicu, mmistru predsjedniku kraljevine Srbije u Becgradu.

Qospodine ministre
Oslanjajuci se o primirje sto ga je Italija sklopila s bivsim austro-ugarskim glavnim zapovjednistvom u casu, kad ovo Liopce nije imalo vise prava, d'a raspolaze s nasim narodnim teritorijem, pocele su talijanske cete zadnjiii dana zaposijedati nase cisto narodne krajeve i ulaziti svojim ratnim brcdovima 11 nase lake. Obzircm na taj postupak kraljevine Italije, Narodno se Vijece SHS naslo prinudeno, da poslje talijanskoj ladi brzoiavni protest, kojega je tekst ovdje 'u prepisu pri:ozcn.^ Drzava je SHS od prvoga pocetka svoga postanka iz'

Gl. gore br. 146.

str.

231232.

236
javila, da zeli s kraljevinom Srbijom i Crnom Gorom stupiti u jednu zajednicku drzavu. Krajevi luke, sto ih talijanske cete sada okupiraju, ulaze u sastav te drzave talijanska su presizanja uperena upravo tako protiv nasih interesa, kao protiv interesa kraljevine Srbije. Narodno se Vijece SHS obraca s toga razloga br^itskim oouzdanjem na srpsku vladu, mole6i jc usrdno, da ona sa svoje strane odlucno podupre ntas zahtjev da podlizme sto prije sve nuzne korake, kako bi se sa strane Talijana odustalo od okupacije nasih krajeva. Uvjereni, da cete se za ovo nase zajednicko stanoviste iz svih sila zauzeti, zahvaljujemo Vam od srca unaprijed, gospodine ministre, za sva VaSa nastojanja u torn smjeru moleci Vas, da prirnite izra naSega najiskrenijega postovanja i bratske odanosti. U Zagrebu, 8. studenoga 1918.
i

Za Narodno Vije<5e

SHS

Zagrebu
Dr. PaveliC.

151.

Zenevska deklaracija od
DEKLARACIJA.

9.

no v. 1918.
i

Sjedinjenih Zajednickim naporom saveznickih naroda Drzava Severne Amerike, snagom naroda Srba, Hrvata i Slovenaca, slomijene sii na bojnim poljima na moru sve nasilne prepreke njegovom ujedinjenju. Predstavnici Vlade Kraljevine
i

Srbije skupstinskih politickih; grupa, predstavnici Narodnog Veca u Zagrebu, predstavnici Jugoslovenskog Odbora u Loni

donu, skupljeni u 2enevi, varosi slobode, sretni su sto mogu jednodusno svecano i pred celim svetom konstatovati svoje ujedinjenje u drzavu Srba, Hrvata Slovenaca. Narod Crne Gore, kome je otvoren nas bratski zagrljaj, nesumnjivo ce pohitati da pozdravi i pridruzi se ovom delu, koje je od uvek bilo njegov najve^i ideal. Danasnjim danom ovim aktom nova drzava se pojavljuje i prikazuje kao jedna nedeljiva drzavna celina clan drustva slobodnih naroda. Nema vise granica koje su nas razdvajale. U svim spoljnim manifestacijama prava, snage volje, tu drzavnu zajednicu predstavljat 6e zajednicko ministarstvo Srba, Hrvata i Slovenaca, preko redovnih organa, za to stvoreno kao ovaj akt u duhu istoga. Sastav te vlade objavljen je. Naknadno ce se objaviti dalji delokrug njenog rada, jer su potpunim medusobnim priznanjem svih nacionalnih faktora i organa, konstatovanom jednodusnoscu u pogledu njihovih ciljeva i metoda rada, uravnati putovi kojima ce se kretati javni, opsti,
i i i i
i

zajednicki poslovi nove drzave.

237

Vlada Kraljevine Srbije i Narodno Vede u Zagrebu produzit ce otpravljati poslove svaki u svom unutraSnjem pravnom teritorijalnom delakrugu na redovan nacin kakav gde postoji,
i

dok Velika Skupstina ujedinjenih Srba, Hrvata i Slovenaca (Konstituanta), izabrana opstim, jednakim, neposrednim i tajnim glasanjem svih grradana, ustavom ne propise definiftivno ustrojstvo drzave Tai ustav 6e biti osnova celom dTzavnom zivotu, iz\ or i utoka svih vlasti i prava, po njemu ce se, u demokratskom duhu, uredivati ceo drzavni zivot.
i

Qranice drzavne prema susednim drzavama povuci ce se po nacelu prava narodnosti i prava samoopredjeljenJa svaikog naroda. U nesalomljivom pouzdanju i veri naseg naroda u svoje pravo, u pritncipima pravde proklamovaniTn oi nasih Saveznika, primljenim javnom save(iu celog prosvecenog sveta
lezi

jamstvo

to.
i

Srbi, Hrvati

Slovonci!
je

Mi smo ujedinjeni u slobodL Java. Siavirno ove velike dane najvise narcxlTie srece i radosti, i odr-

Nas vekovni san

zavajmo red. Befz reda nema snaine drzave. Samo snazna drzava moze na vreme obezbediti blagostanje gradana i ispuniti

svoje socijalrie duznosti svoju misiju, brinuci se o optem razvoju drustva, o zastiti slabih, o porodicama postradalih
i

invalidima.

Postujmo uspomenu svih boraca, koji su pali za narodnog Ijudskog ideala. Poklonimo se postovaniem pred istorijskim podvizima nase vojske. sirno na buduce narastaie nase sre^ne zahvalnosti, koje za plemenite narode, s kojima smo izvojevali pobedu u
renje naseg
i
i

ostvasvi sa

preno-

imamo
svetu.

Jugosloveni

I iraga

Neka vecito
2eneva,
9.

zivi

u 5asti

slavi

medu narodima naa

lepa^

mlada; Otadzbina.

novembra

1918.
i

Predsednik Mfnistarskog Saveta

Ministar Inostranih Dela:

Nikola P. Pasie.

Predsednik Narodnog Veca u Zagrebu: Dr. Antun Korcsec.

Predsednik Jugoslovenskog Odbora u Londonu: Dr. Ante TrumbiC.
Predstavnici sporazumnih skupstinskih grupa:

M.

Trifkovic, biv. min. predsednik,

M. Draskovic, narodni poslanik, Dr. V. Marinkovic, narodni poslanik.

Dr. Melko Cingrijfa, clan Narodnog Veca u Zagrebu. Dr. Gregor 2erjav, novinar.

:238

Clanovi Jugoslovenskog Odbora u Londonu:

Dr. Gustav Gregcrin, nar. poslanik.

Jo van Banlinin, Dusan Vasiljevic,

Dr. Nikola StcjanOviC, nar. poslanik.

152.

Zapisnik konferencije drzane

od

6.

do

9.

novembra 1918, u Zenevi,*

Prisutni:

predsednik

1. U ime kraljevske srpske vlade g. ministar ministar inostranih dela Nikola Pasic.

2. Predstavnici parlamentarnih grupa Srpske Narodne Skupstine gg. Draskovic, Marinkovidi Trifkovic. 3. U zastupstvu Narcdnoga Veca u Zagrebu predsednik

Dr.

Korosec
j

njim gg. Dr.

Melko Cingrija
i

Dr.

e r

a V.

4. U zastupstvu Jugoslovenskcga komiteta u Londonu: predsednik Dr. Ante Trumbic gg. Dr. Q r e g o r i n, Vasiljevic (dne 6. 7.), Nikola S t o j a n o v i c (dne T. popodne, 8. i 9. nov.), B an j a n i n (dne 9. nov.)
i

Debata u koJoj ueestvuju

pitanja.
I.

svi

prisnutni,

tice

se

oviii

tanta

Priznanje Narcdnoga Veca u Zagrebu kao reprezenvlade Slovenaca, Hrvata i Srba u bivsoj mcnarhiji.
Stvaranje zajednickih organa drzave SHS.
Protest protiv okupacije naega podrucja od^ strane

II.

III.

italijanske vojske.

IV.

Odnosi prema Crnoj Gori.

I.

to sve u smislu rezolucije Narodnog Veca od 3. novembra 1918. (Prilog br. 1.)^ Ovo priznanje cdmah je provede/no (Prilog 2. 3.)^, koje je g. Pasic, kao predsednik ministarstva i ministar inostranih dela kraljevine Srbije upravio Dr. Koroscu, predsedniku Narcdnoga Veca u
i

Zakljucuje se kao reprezentanta

da kraljevina Srbija
vladu,
i

i^riznaje

Narodno Voce

Zagrebu Drzava.

vladama Engleske, Francuske,

Italije

Sjedinjenih

Hotel National.
str.
i

Gl. gore br. 137. Gl. gore br. 137.

225-226.

148.

239

toga,

Citava konferencija obvezuje se raditi svom snagom oko da se postigne efektivno priznanje Narodnoga Ve6a u

^mislu rezolucijc pod 1/

n.

Osniva se zajednicko ministarstvo za kraljevinu Srbiju nodrucja Narcdnoga Veca u Zagrebu, kamu je zadatak, da organizule zajcdnicku drzavu SHS, kojoj ce konstituanta doneti
i

Listav.

U tu svrhu vlada kraljevine Srbije i Narodno Vece u Zagrebu ne dirajuci opstcjeci upravni sistem, poveravaju jos danas Slcveove poslove zajednickom ministarstvu Srba, Hrvata
i

naca.

crgane za njcno provadanjc, Citavu spoljriu politiku 1. sve pripreme za kcnferenciju mira i propagandu. 2. Vojne poslove, u koliko se odnose na bezbednost drzavne teritorije kao celine i sve vojne poslove, na koje ce se Dislokacija ostaje u koiTipetenciji cdnositi pregovori o miru. narodnih vlada u doticnim zemljama, kao i administracija v'ojnih poslova tih zemalja. 3. Rukovodenje ratne mornarice.
i

4.

Rukovodenje pomorstva, pomorske trgovine

i

pomor-

skog saniteta.
o-ne mere, koje ce Poslove pnpremanja konstituante iz provizcrnog drzavnog zivota u redovni drzavni zivot, koji ce se obrazovati na temelju buducega zajednickoga ustava. Postepeno bratske vlade mcci ce poveriti prenia pocrebi sporazumu druge poslove zajednickoga ministarstva. Nadalje poverava se zajednickom ministarstvu star an je f>ko koordiniranja oko jedncobrazovanoga resenja drzavnili poslova, koji cstaju u kompetenciji narodriih' vlada u doticnim zemljama. Ti su poslovi cvi: 6. Prcmet i sacbracajna sredstva, kao sto su: zeljeznice, telegraf u cilju, da saobracajni plovidbe po rekama, posta zivot u celokupnoj drzavi uzmcgne harmonicno funkcionirati zadovcljiti neodlozne potrebe naroda i drzave. 7. Ishrana gradanstva i rekonstrukcija narbdne ekonornije, poremecene ratom. udoopskrbljenje zarobljenika, sirotinje 8. Povracaj vica poginulih nesposcbnih vcjnika, invalida, izbeglica, ekspaiseljenika. triiranih, utamnicendh 8. Zajednicke financije, u koliko se odnose na potrebe citavog delokruga ministarstva, udesavanie cdnosa raznih valuta raznih bankarstava na drzavnoj teritoriji zateceniH.
5.

sluziti

za prelaz

'

'

Gl. gore br. 109.

str.

179.-181.

240

iizvede podelu poslova

Zajedni5ko ministarstvo ima da se samo konstituiSe da da sebi poslovni red.

i

da

Sve

<5e te

poslove kao

sanja zajed'ni^ko miiiistarstvo obavljatj

one svoga redovnog funkcioniautcnomno u granicama

gore oznacenoga deiokruga. ZajediiiSko ministarstvo stajat ce u vezi s vladom kraIjevine Srbije i sa Narodnim Ye<iem u Zagrebu. Organi koji su dosada kod narodnih vlada obavljali poslove, koji odsada prelaze u deiokrug zajednickoga ministarstva, T[>re6t 6e odmah na potpuno raspolo^enje zajednickoga
ministarstva.

Ovaj poredak mo^e se promeniti samo medusobnim spokraljevine Srbije i Narodno^a Yeca, a prestat ce onda po sebi, kad nova dr^avna organizacija bude stvorena na osnovi ustava, sto 6e ga konstituanta doneti za celu drzavu. Zasada, bez prejudica za buducnost, rmemuje u zajednidko ministarstvo polovinu vlada kraljevine Srbije, a drugu polovinu Narodno Vece u Zagrebu. Broi ministarstva zasada je 12. Odmah se imenuje samo6, a ostalih 6 docnije, nakon odnosnih zakljucaka kraijevske vlade i Narodnoga Veda. Kad pristupi Crna Gora, pregovarat ce se s njom u pogledu sudelovanja u zajednickom ministarstvu. Imenuje se dlanovima zajednickoga ministarstva: 1. Sa strane vlade kraljevine Srbije gg. D a v id o v c

razumom vlada

Ljuba, GavriloviC Mika

2.

PavlovicDraza.
gg.

Sa strand Narodnoga Ve6a

i

Bre

J a

n k o, Dr.

Cingrija Melko

VasiljeviC Dusan.

Ministri imenovani od strane kraljevine Srbije polozit 6e zakletvu po srpskom ustavu svome vladaru, a ministri imenovani od Narodnoga Yeca u Zagrebu, polozit Ce -zakletvu Narodnom Vecu u Zagrebu pred njegovim predsednikom Dr. Korocem.

racija, koja

stvaranju zajednickog ministarstva stvorena je deklace se objaviti u novinama.

III.

ZakljuCuje se prosved, koji Ce se upraviti sa strane predsednika Narodnog VeCa vladama Engleske, Francuske, italijc Sjedinjenih Drzava i nakon toga Ce se objaviti u novinama. Ministar spoljnih poslova kraljevine Srbije podnet Ce protest u istom smislu.
i

IV.

Olede odnosa prema Cmoj Gori zakljucuje se

stajati

na

Gv^me
1.

stanovistu:

Narod Crne Gore

je

sastavni deo

SHS.

241
2. Nas program je, da se u drzavi SHS ujediiii takoder danasnja kraljevina Crna (lOra ovako, da na konstituanti bude stv'oren ustav za citavu zemlju SHS, ukliucivc Crnu Qoru.

3. Mi zelimo pregovarati radi pristupa Crne Gore u nasu zajednicku drzavnu organizaciju i to tako, da se pregovcri vode u isto vreme sa predstavnicima celoga crnogorskoga

iiaroda.

Qg. Dr. K r o s e c, Dr. C i n g r j a, Dr. 2 e r j a v izvjestavaju, da su 8. novembra 1918. u torn smislu razgovarali sa g. ministrom crnogorskim V u j o v c e m, koji se je njima prodstavio kao sluzbeni izaslanik kraljevske crnogorske vlade, tc da je on njima odgovorio, da 6e takova konferencija biti nioguca, kroz 14 dana od prilike, u Parizu.
i i

Zakljucuje se, da ove pregovore bude vodilo vec izabrano zajednicko ministarstvo.

2eneva,

9.

novembra

1918.
i

Predsednik ministarskog Saveta ministar inostranih dela: Nikola Pasie.

Predsednik Narodnog Veca u Zagrebu:
Dr. Anton Korosec.

Predsednik Jugoslovenskog odbora u Londonu: Eh-. Ante Tnimbi^.

Predslavnici

sporazumnih

skupstinskih

grupa:

Marko

Trlf-

kovi6. narodni poslanik, M. Draskovic, naxodni poslanik, Dr.

V. MarinkoviC, narod'ni poslanik,Dr. Cingrtja, clan

Narodnoga Veca u Zagrebu, Dr. Gregor Zerjav, novinar.

Clanovi .lugoslovenskoga odbora u Londonu: Dr. Gustav Gr^Korin, Dr. Nikola Stojanovic, Jovan Banjanin, Dusan Vasiljevlc.

153.

Prosvjed kod

kralj.

talijanske vlade

u pi-

tanju flote.

Zagreb, 9. novembra 1918. Ministar predsjednik Orlando. Roma.

Zapovjednik talijanskoga ratnog brodovlja na Rijeci sanasim oblastima, da vrliovno zapovjednistvo talijanske flote zahtijeva, buduci da jugoslovenska zastava po saveznleima nije priznata, da ratni brodovi moraju na krmi nositi austro-ugarsku zastavu. Ovaj zahtjev dolazi u momentu, kad vq6 predsjednik Wilson poz-dravlja od austro-ugarskoga jarma i'slobodene narode kad vrhovni zapovjednik saveznickih arfcpcio je
i

16

242

meja na Balkanu, general Franchet d' Espe^ey, sa QdusevIjenjem pozdravlja jugoslovensko Narodno Vijece u Zagrebu, kao novu jugoslovensku kopnenu i pomorsku bojnu silu. Ne upustajuci se u ocjenu ncobicnoga zahtjeva, da nasi brodovi koju je talimoraju noslti boje drzave koja vise ne postoji janski narod uvijek smatrao svojim neprijateljem, cast nam je izj.aviti, da Narodno Vijece SHS protiv takovoga zahtjeva odizjavljuje, da ga ni pod kojim uvjetima ne lucno protestuje
i
i

moze

prihvatiti.

U Zagrebu, 9. studenoga 1918.^ Za predsjedniStvo Narodnoga Vijeca

Svetozar Pribicevi6.
Dr. Ante Pavelid.

154.

Poslanica Narodnog Vijeca

nasih
i

SHS
9.

o doceku

saveznickih ceta.
Zagreb,
novembra
1918.

Srbijanski vojnici, koji dolaze medu nas, na ratnim su pet, a tko vise godina neprestano i bez izmjene. Ima ih ranjenili, izmucenih, ostarjelih i ojadenili. Pa ne ostaju ni sada kod svojih opustcsenih i ad nepriiatelja popaljenih domova, nego dodose medu nas, da nam pomognu otisnuti neprijatelja, koji s ratista bjezi i lioce na povratku, da

poljanama tko

nasa sela, graidove, mostove zeljeznice, kao sto je sve unistio u Srbiji. Francuski vojnici, koji dolaze medu nas, jedinci su ojadenili majka otaca, ceka ih u Francuskoj bogat dom velik posao. I njih ima ranjenih i bez brata ostavsih, pa je pleme i ime cstalo samo na j'ednom. Ni oni ne odose kucama, nego i!h eto medu nas, da nam pomognu srediti kucu, umiriti nemime, pomiriti zavadene, prepnjeciti mrznju osvetu, i ujediniti cio narod oko vlastite njegove srece i slobode, oko teskih briga sretnih dana u zivotu, sto nas cekaju. Rnglezi Amedcani, koji dolaze medu nas, nose nam poruku Wilsonovu, koji bi htio, da se s Madzarima s Nijemunisti
i
i-

S ovom

je

notom u

vezi ovaj brzojav:

Kralj.

srpskom ministru inostranih dela

NTodnoga

Beogradn.

Vijeca SHS. u Zagrebu r-'~:i kr. srpsko ministarstvo ino'-tranih dela, da prilozenu notn u francuskom tekstu priopci adresatu te da je svim svojim autoritetom podupre.

Predsjednistvo

Zagrebu,

9.

studenoga

1<^18.

Za predsjednistvo Narodnoga Vijeai SHS.

Svetozar PTibi6evi6.

243

cima razidemo u miru

previse
li

tez

krvi, jer je zla

krvi ved dosad'

bilo.

zadose u nase krajeve, hoce da vide, jesmo slozan narod, iesmo 11 sposobni da budemo sami sebi gospodari, hocemo li umijeti, da se okoristimo svojim morem gradcvima na moru, svojim poljima i* livadama, pa ako smo neslczni, ako smo ludi i svoje unistavamo, ako ne umijemo graditi, nego paliti razarati, zatrazit ce od Amerike, Francuza, da vlast nad nama dade njima, Taliod Engleza ianima, dok ne dodemo do pameti.
Taiijani, koji
i

mi jedan
1

cijeli svijet To bi se moglo da dogodi! Jer Wilson hoce mir, slobodu, pravo, red, poredak sto brzu pomoc za sve o<ne, koji postradase u ratu, i popravak svega, sto je unisteno, jer njim to treba zbog njih samih. Ne (5emo li mi da budemo jaki zadovoljni, oni ce na6i drugoga, tko ce tc htjeti. A zbude li se to, propadne li nasa sre<ia sloboda, od koje nam pomogose toliki plemeniti narodi, vodeni mislima slobcde zbude li pravde, a za volju nase njihove prolivene krvi, se taj uzas, pa nas vojske nasih zastitnika kod kuce nadu neslozne njihovim nakanama neprijateljske, kao sto su nas nasle na svakoj bojnoj poljam medu najvecim njihovimi medu kcga svojim neprijateljima, recite kuda 6e se povratiti nasi sinovi nasa braca iz Amerike, koji dolaze medu nas u juznoslovenskoj legiji! Ne ce li nas prokleti onom krvi Da podnijeli bore(^i se za nasu slobcdu! i mukama, sto su ih juzncse to ne dogodi, pctrebno je, da docekamo srbijanske Americane, Enslovenske legije kao svoju bracu sinove, gleze Francuze kao dobrocince, a Talijane kao sto mora svoje goste, da doceka zreo narod, dostojan njihova bratstva dostojan slobode. Tako bismo se barem sad, u zadnjem casu oslobodili od stogodisnieg nasega tlacitelja neprijateija, Nijemca i Madzara koji nas je ucio samo da se mrzimo progonimo, a da se bcrimo radimo za njih.
i
i
i^

Budimo mirni
prestali biti robovi,
Ijudi!

slozni, pa dokazimo da smo postali razummi

svijetu,
i

dia

smo

slobode dostojni

Za narodno Vijece SHS

Svetozar Pribi^evic.
Prof. dr. Jure TuriC, povjerenik

Dr. Ante Pavelii

za narodnu Stampu.

155.

Madzarsko odaslanstvo u Zagrebu.

Zagreb,
Na zamolbu madzarskog
je posebni izaslanik
9.

novembra

1918.

Narodnog

miinistra-predsjednika .odaslan Vijeca SHS g. dr. B. O. Ande-

244
iinovic u Gyekencs, da priceka diplomatsko posFanstvc iiiadzarske drzave da mu onu.guci put do Zagreba. Odaslanstvai^ su bili dcdijeljeni: salnik Br^anko Bobekod ratnog poV jerenistva, te casnici poriicnik D r a g u t n K r s t i n c... Z v o n m r Q o u b i c, zastavnik dr. topniicki porucnik D a r k c A nxt e 1 n o v c, topmcki zastavnik Fran P uz n a, te sest vojnih akademicara osam dobrcvoljaca 25.
i
: i

pukovnije.

subotii je 9.

novembra uGyekenyes

stigao

madzarsky
i

opunomox^eni mini&tar
bivsii veliki

AJadar Ball a,
te
1

narcdtii'

zastupnik

zupan Backe,

kao njemu
a

dcdijeljeni'
t
i j

legacioni<

savjetnici dr.
te

an

Ha

dr.

Ma

Gyu

Gomb

o s

kapetan

generalnog

i c s a r i c h^ stozera kao

vojni atase.

Madzarskc je odaslanstvo istog dana proslijedilo put Zagreba, te je u 4 po sata pcslije podtie stiglo u Zagreb. Na kolodvoru ih je primdo pcvjerenik za zeljeznice V e c e s I a v Wilder i clanovi Narodnog Vijeca dr. J a n k o S r a k^ dr. C e r V a r i dr. C o r o v c.
i
i

'

Na to se odaslanstvo uputilo u prostorije Narodnoga Vijeca, gdje je madzarski opunfrmo<SeTii ministar Aladar Balla^ izrekao ovaj pozdrayni gov or:
Slavno Narodno Vijece! Pocascen povjerenjem madzarskog Narodnog Vijeca madzarske pucke vlade, ovlasten sam', da kao poslanik Madzarske pozdravim Narodno Vijece potpuno slobodno postale suverene jugoslovenske drzave, te da vec sada utirem put bratskom odno.saju sporazumu izmedu dvije susjedne drzave, to jugoslovenske madzarske drzave, ne samo zato,. jer je Wilson, taj veliki stvoritelj svjetskoga miria, u svom govoru na bivsu Austro-ugarsku monarhiju na to uputio, nego zato, sto takoder posve suverenim postal! madzarski narod na celu istcga stojeca Karolyjeva vlada nastoje uspostaviti osigurati najiskreniju bratsku vezu sa drzavom Slovenaca,. Hrvata Srba. OsvjQdocen sam o tome, da ce, kao sto su prije stoljeca,. madzarski i hrvatsko-srpski narodi branili svoju domovinu zajednickom borbom protiv turskoga jarma, take sada sa jednakim osjecajeim, s kojim su jedan na^ drugoga upuceni,. Zajedno biti na braniku u ostvarenju mocnoga djela, omogucenog velikom idejom, sto ju je Wilson u korist svjetskoga mira iznio, da tako kcd mirovnog stola dva posve nezavisnim postala suverena naroda, po mogucnosti, u pot'puncm sporazumu sudjeluju kod rasprava, sluzeci velikoj Wilsonovoj ideji' svjetskom miru. Na ovaj pozdravni govor odvratio je u ime Narodnog, Vijeca potpredsiednik S v e t o z a r P r i b i c e v c:
i i
i i
i i

245

Sa srdacncm dobrodosliccm pozdravljarao u ime NarodSHS dolazak g. izaslanika ma<dzarskog Narodnog Vijeca pucke vlade, koji se dolazaJ< prema njegovoj izjavi, vfsi pod egidom Wilsonovih nacela, pa ce nas radovati, ako Kdrolyijeva vlada, na temelju till nacela uzmogne, da d'oprinese uspostavi csiguranju najiskrenijih Drijateljskih susjednili odnosaja s drzavom Slovenaca, Hrvata
aiog Vijeca suv.erene drzave
i

Srba, koja preima nasim narodnim tczujama i nacelima nai Todnog samoodredenja treba da obuhvati citavo etnografsko

da cemo sudjelovanjem na medu.narodnoj konferenciji imati prilike, da pokazemo, kako visoko cijenimo nacelo demokracije, slobode i ravnopravnosti sviju naroda.
se,

podrucje nasega naroda. svietskom miru, nadamo

Sluzeoi velikoj Wilsonovoj

ideji

U razgovoru saopcilo je predsjednistvo poslaniku madzarskcga Narodnog Vijeca i pucke vlade zalosne dcgodaje u ^edumurju. G. Baila je izrazio svoje ogorcenje nad tim doga<lajima, duboko ih pozalio te izjavio, da je pucka vlada voljna, da tim dogadajima povede izvide zajedno sa izaslanikcm >Jarodnog Vijeca SHS, koje ce o tome stvoriti odluTcu.

156.

Narodno Vijece
<B
r

kr.

srpskoj vladi.
r

a v.)

a g

e b, 10.

novembra

1918.

Srpskoj vladi. Beograd.

Bivsa austro-ugarska vojno-pomorska uprava predala je ratnu mornaricu sluzbeno Narodnom Vijecu SHS, na sto su dne 30. oktobra izvjesene. na svim ratnim ladama hrvatske zastave. Za tim primjerom povela se i trgovacka mornarica te takoder izvjesila jugoslovenske boje. Okolnost sto zapoviednik talijanske flote ne priznaje iugoslovenske zastave medunarodnom, ne?:o zahtijeva da se opet izvjese austro-ugarski barjaci na nasim ladama, zadaje nam velike brige, jer mi toga ne 6emo. Postoji pogibao da bi nam Talijani mogli zaplijeniti ratne trgovacke brodove s tim prije, sto izgleda, da s-^ oni drze uvjeta primirja, sklopljena s austro-ugarskom voJn^>m komandom, u
i

kojima

ie ta komanda propustila izjaviti, dh. ona ne raspolaze vise sa flotom, buduci da je ista od Narodnog Vijeca preuzeta. Talijani su u ratnoj luci Pulju iskrcali vojsku i popisuju zajednicki s nasom komisijom inventar. Obzirom na buducnost

nase mornarice mclimo, da bezodvlacno posaljete vasega dele?:ata amo u Zcigreb, da se dogovorimo, kako bi se s naSim

246

.stvar spaslo.

zajedni^kim nastojanjem brodovlje za nasu buducu zajedniCkit Javite, za kad mozemo delegate ocekivati.

U Z a g r e b u,
Sv. Pribieevie.

dtie 10.

studenoga 1918.

Za predsjednistvo Narodnoga Vijeca

SHS

Dr. Ante Pavelic^

157,

Abdikacija cara

kralja Karla

I.

(IV.).
1918.

Bee,

11.

novembra

Otkako saim zasjeo na prijestolje, sveudiljna je bila moja skrb, da izvedem narode iz strahota rata, za koji ja nisam kriv. Nisam oklijevao, da opet uspostavim ustav te sam otvorio
mojim narodima put k drzavnoj samostalnasti Prozet danas kao prije nepokolebljivom Ijiibavlju za sve moje inarode, ne cu da moja lionost bude zapreka za njihov razvoj. Unapred priznajem odluku koju stvara Njemacka Austrija o- svojem buducem' drzavnom obliku. Narod je po svojim zastupnicima preuzeo vladu. Odricem se svakoga udjela u drzavnitn poslovima. Ujedno rjesaviam sluzbe moju austrijsku vladu. Stvorio^ pomirljivosti novi ucvrstio narod Njemacke Austrije u slozi red. Sreca mojega naroda bila Je od prvoga pocetka cilj mojih Samo je unutrasuji mir kadar, ida vida rane najtoplijih zelja. sto ih je zadao rat. U Schonbrunnu, 11. novembra 1918.
i
i i

Karlo.

158.

'
,

Poslanica Narod. Vijeca

SHS
14.

seljacima.
1918.

Zagreb,
sniaga

novembra

Bozija milost, onda praved'nost, miroljubivost i neizmjerna Amerike, Engleske i Francuske, nadalje vjernost kraIjevine Srbije, pa saveznicke junacke vojske, kao- i nase starovjeko postenje, mukotrpncst i pozrtvovnost, oslobodise nas Slovence, Hrvate' i Srbe fepod silovite i nepostene vlasti nekad'asnje austrijske i miadzarske drzave i zadnjega im vladara Karla. Narodno Vijece proglasi due 19. listopada 1918. volju nialsu, da budemo u jednoj drzavi jed'niaka braica. Hrvatski sabor proglasi' dne 29. listopada 1918., da su Dalmacija, Hrvatska i Slavonija s Rijekom posve nezavisna d'rzava, siobodnia od Ugarske i Austrije. K toj drzaVil prikljuci se niaknadno Istra.

247

u iste dane poruci pravedni Wilson, predsjediiik Americke savezne drzave, da cemo ini biti pczvani na miirovne dogovore iKslije dokoncanoga rata, a ne nasa tlaciteljica lazljiva austrougarska krvnica. Tako se u nekoliko dana porusr ono, sto postojiase na nesilju vec stotine i stotine goditia, pa svanu svima prevari sunce srece. Narc<ifno Yijece, koje je ii pravi )Cas srelo dogodaje, pa tim bas od neprijateljske zemlje, kojom su tmale da pregaze pc^jeilonosne vojske, stYorilo slobt.dnu drzavu Jugoslovena, saveznicu mocnih! pcbjeditelja, uspjelo je ii prvi cas, da spiasH narod od strasne nesrece to cvako. Zapovjednik pobjednickih vojska iia Balka-nu, kao drugi vojskovode, koji dodose do nasih granica, priznase nas kao po sebnu sebft prijGiteljsku i saveznicku dtzavu jugosloveTisku naroda Slcvenaca, Hrvata r Srba, a Narodno Vijece zakonitom vladcm, s kojom oni stupaju u vezu ugovsraoai sve, sto je od potrebe, da se utanaci u dogovor izvede. Narodno Vijece Slovenaca, Hrvaita i Srba occkuje od svoga .narod'a posluh, da bude slcga i jediinstvo, jer onda se u tu vliast mogu pouzdati vojskovode pcbjedonosnih vojska. Ne bude Ii to, pritisnut ce nas tnde vojske zbog svoje vlastite sigurnosti. Narodno Vije6e pak porucuje seliacima ovo: 1. Svaki razumni drzavljanin, dakle i svaki seljak, bit ce (Klsada sucionik drzavne vlasti i kako sebi ureidiimo drzavu,
i
.

onako ce nam
2.

biti.

svaka

Siovenaca, Hrvata i Srba moci ce za dugo vremena, dobitii dcsta i to plctdne zemlje za svaki rosro, a da so nikome ne uciini nasilja, nepravde steta. To ce se provesti po zakonu, jer ako nije po zakcnu, nastat ce klamje najzaid ce oteti sve siledz'ije, pa ce nair-osteniji, najmirniji najmarljiviji ostati opet bez licesa.
nasoj drzavi
obitelj,

danas

i crkva u drzavi SHS bit ce slobodna Siuzbenici crkve bit Ce oslobodeni od svega, sto ih smeta u njihovom svetom zvanju, u njihovom duhovnom poslu, pa 6e moci da u narodu goje Ijubav i pravu poboznost.

3.

Svaka vjera

zasticena.

skom

Skole ne ce smetati mlaidezii pri kucnom i poljodjelali ce odrasliju mladez nauciti imisliti o poslovima u opcini i dlrzavi, racunati o drzavnomv opcinskom vlastitom gospodarstvu, da ne bude seljak varan strasen, da ga nitko ne moze o-stetiti ni siilom^ ni prevarom.
4.

poslu,

5.
i

Drzava

SHS

mo<Si

<:e

da se

obilaito^

pobrime za invalide

sirote palih vojnika.

Narodnom Vigedu, koje i posluh ee uviiek narodu reci, sto radi r stO' raditi kmi, a seljak moze svoju da dojavi u opc'inskom odbcru Narodnoga Vijcca.

To ce sve mcci d'a bude: 1. Ako vlada sloga sviju

248
2.

Ako

t3!restane

svaka osveta, mrznja,

i

laz,

ogovor, pri-

Javljiyanje, vredanje, ponizavanje

uzdizanje, jer to rada zlom Pred svijetom nas pako sramoti i baca sumnju, da za sve. nijesmo Iju'di za slo-bodu i za drustvo postenih i razumnik

naroda.
Srbiima i Slovencilma^ a oni na*ma u pameti, (da skupa sve mozemo, a poje-dinac nista, da nas skupa mocne drzave primaju u svoje Icolo kao nejaka brata, a pojetdkca cdbijaju od sebe, jer smo i njima nepouzdani, kad smo jedan dirugomu. Istok inia plodTia polja, zapad more i gore, srediina livade i paSnjake, jug zarka vino i duhan, a svi sve, svaki za sebe niSta!
3.
i

ako

Ako vijerujeimo mi nam ie svima znano

i

Bogati saveznlci nasi pomoci ce nam jeftinijim zajmom. nositi silnu dobi't, jer ga trebaju Cesi i Poljaci, Nijemci Madzari. Nijesmo medu pobjedenim narodima, koji ce morati namiiriti troskove rata, izgraiditi poruseno i popaIjeno, uzdrzavati invalide i sirote pobjediteljeve, nego smo mudroscu nasega istoga zemljaka Trumbica i Narodnoga Vijeca, pa bratstvom sa Srbi'ma dospjeli medu pobjeditelje, pa ^em* moci uciniti sve za svoju korist i srecu.

More ce nam
i

Seljaci! Vi doprinesite sa svoje stratie slogu, Ijubav, mir, red, razboritost, pa je sigurna vasa sreca i vae djece.

Neka vam Bog pomogne

sveti zastitnici,

od

surovosti, objesti

prkosa. koji sve

14.

mogu da

da se ocuvate upropaste.

Zagrebu dne
-

studenoga 1918.

Za Narodno Viiede

SHS
Dr. Ante Pavelic.

Svetozar Pribicevic.

Dr. Jure Turi6, povjerenik za puku slampu.

159.

Izvjestaj g. Dr. A. Tresica-Pavieica.

Zagreb,

16.

novembra

1918.

Dr. Ante Tresic-Pavicic vratio se s Krfa s francuskim destroyerom S a k a I a v e, sto mu ga je zapovjednik ententinih amerikanskih flota u Sredozemaiom moru, viceadmirai G a u c h e t, stavio na raspolaganje, jer je nas delegat dobio brzojavni poziv srpskoga nasljednika prestolja, da dode sto prije u Beograd. Sinoc je stigao na Rijeku odmah je otputovao put Zagreba, kud je stigao jutros, da iizvijesti Narodno Vijece o svojem o djelovanju svojih drugova na Krfu. Njegovi drugovi V. B u k s e g i Dr. C o k vracaju se nasom torpiijarkom br. 77, koja plovi pod narodnom trobojnicom, a pratJ
i i
i

249
je jedna

francuska torpiljairka zbog nesigurnosti od napadaja

Dr. Ante Tresi^Sa-Pavicica
prirnila' Je

s talijanske strane.

Izvjestaj

Narodna

vlada na ugodno znanje, te je izrazila njemu i drugovima osobitu zahvalu na potpuno postignutom uspjehu. Potankosti pregovora zasada ne mozemo knositi, no mozemo izjaviti, da je Ententino Vijece u Versaillesu obavijestilo admirala Gaucheta, da ono odustaje (xi svih klauzula u ugovoru o primirju s austrougarskom monarhijom (od 3. novenibra), koje se odncse na flotu, posto je ta flota pres'la u posjed Juznih Slovena, to te klauzule postaju bespredimetne, biva Bntenta ne trazi izrucenje Time sto je Enni jednoga broda, koje u cjelini ostaje nas-a tenta priznala puljski ugovor, koji je od nasih odaslanika skloplien sa zastupnicima Austro-Ugarske, kao zastupnicima suverene drzave sa suverenoin drzavom i priznala, da je flota nasa, priznala je ipso facto i nasu ratnu zastavu na moru; time nasi odaslanici isposlovase u dva slucaja, da suverenost nase drzave bude potpuno priznata. Piftanje suverenosti nasega barjaka tumaci na ovaj nacin sam vrhovni zapovjednik Ententinih flota, viceaidmirah Gauchet, koji una'toc talijamskoj zabrani, pusta da nasa ratna lada, torpiljarka br. 77, plovi pod nasom trobojkom, spreman da je brani svojom ladom od svakoga napadaja. Nasi delegati isposlovase slobodu trgova5ke plovi dlje po moru te cem'O se tako moci opiS.krb'i)ti ziveznim namirnicama. Dr. A. Tresic-Pavicic posjetio je engleskoga, americkoga i talijanskoga admirala na Krfu te Je s njima imao vrlo zanimljve razgovore. Posjetio je i sve Ententine, kod srpske vlade na Krfu akreditovane mini's^tre, te je od sviih dobio utisak najvece prijaznosti simpatije za nas narod za nasu stvar. Vrceadmiral Qauchet na veceri, koju je dao u pocast nasim delegatima na admiralskom brodu P r o v e n c e, nazdravio je odusevljenim rijecima, mladoj Jugoslaviji, nasto mu je Dr. A. Tresic-Pavicic uzvratio zanosnim rijecima slavnoj Francuskcj te je zanio svojim pjesnickimi ushitom francuske oficire, a narocito admirala Gaucheta. Dr. Tresic-Pavicic ce opisati, kad se povrati sa svoga poslanstva u Becgradusvoje neizmjerno zanimljive dozivljaje o ovih' zadnjih 16 daoia, koje rijetko kad koji smrtnik dozivljuje, narccito pad austrijske zastave.
i
i i
i

160.

Okupacija Rijeke po Talijanitna.

R
Prema pregovorima
vodi'li
i

a,

17.

novembra

1918.

koji su se danas poslije podne ovdje Talijanima, imale su se srpske cete povuci s Rijeke

250

do KralJevice. Prema tomu ugovcru ne bi talijanske cete smjele kroz tri dana, to jest do 20. o. mj., unici ili se iskrcati nadalje ostati na na Rijeci, dok bi jugoslovetnske cete imale
i

Medutim su Taliljani unatoc toga utanacenja sa srbijanskim potpukovnikom Maksimovicem, zapovjednikom srbijanskih ceta, cim su u 4 sata poslije podne parobrodima ostavile
Ri'jeci.

engkski casnici', presRi sa oklopljenim Rijeku srpske cete automobilima i konjicom preko Grobnickoga polja te unisli sa susacke strane u grad. Istodobno usli su Talijaoi sa zapada, kao sto su se istodobno iskrcali u lucl te su zaposjeli kolodvor, javna skladista i ostalejavne zgrade. Jedan talijanski ddio od 20 vojnika, s divizionerom na celu, okupirao je danas guveTPrema prisutnom rijeckom velikom zupanu nerovu palacu. Dr. Lencu govorio je talijanski divizioner oso'mo rekao mu, da da tu nema vise gubernije, da on prima sve u svoje ruke ce on uciniti red. Kad mu je Dr. Lenac cdvratio, da tu nema nereda ka'd je ulozio formalni prosvjed proti tom nasilju, pokazao mu je cvaj vrata. Dr. Lenac je nakon toga sa svojim cinovnistvom ostavio palacu. Dok su gradom marsirale razne tali'janske vojnicke kolone, dcslo je talijansko konjanistvo do susackoga mosta te je htjelo preci na susacku stranu. Nasa straza na mostu izbacila je nekoliko alarmnih hitaca u zrak, nasto je talijanska konjica u divljem kasu oidletjela.
i

vcjno-okruzno zapovjednistvo na Rijeoii izDanas su se vodili prcgovori medu potpukovnikom Tesliiem i talijanskim' admiralcim Rainerom, te jc ustanovljeno, da se cbJe stranke udovolje, da Srbi do 4 sata popodne imadu ostaviti Rijeku i povuci se u Kraljevicu, dok bi se iskrcavanje taiijanskih ceta imalo odgoditi za tri dana. Cim su Srbi otisli, dosla je vijest, da ovdasnji admiral ne moze zaprijeciti okupaciju, koja je nalozena po visem zapovjedniku od njega, a taj da je dcbio izricitu zapovijed za taj cin od Entente. Pucanstvo se ima umirivati. Diplomatski su koraci ucinjeni i rjese^nje ce doskora doci. Svaki otpor mogao bi nam
je

Narodno

dalo ovaj proglas:

naskodifti.

161.

Narodno Vijece viceadmiralu

Zagreb,
Njeg.
V
1

g.
17.

Gauchet-n.
1918.

novembra

Preuzvisenosti gosp. viceadmiralu

f.

Gauche tu, glavnbm komandantu sjedinjenih

a s
t
i.

Kr

Telegrafskom notom od juce imalo je Narodno Yijeice Slovenaca, Hrvata Srba cast saopciti Vasoj Pretuzyisenosti.. da potvrdujuci iska-ze svojih poslanika Vasoj Preuzvi'senosti
i

251

na Krfu,^ ono stavlja za neke pcsebne odredene cilieve svoju utvrde, koje se nalaze na obali Slovenaca,. cijelu flotu kao Hrvata Srba, na raspclaganje vlastima Entente Sjedinjenim ovoga formalnoga ugovora^ Drzavama. Drzeci se sveudiij smatra Narodno Vijece SJ-IS za svoju zadacu priin'ijetiti, da spomenuti ugovor nikako ne ovlasciije kcpnene i pomorske sile Italije, da same zaposj'ednu nase luke obalne utvrde, da nam uzmu nase ratne lade jednu za drugom, te da prisile nase pomorske casnike posadu da ostave ove naprave. Prema tome do^odile su se dogodaju cinjenice, koJe se protive duhu ugovora. Tako su se cdimah poslije pofplsa mira s bivsim zapovjednistvom Austro-Ugarske iskrcale talijanske cete u ^ibeniku zaposjele u toku od nekoliko dana sve vcjnicke cbjekte^ izvjesivsi talijansku zastavu. U cvo vrijeme otprilike jedaii njegovu okolicu,. bataljun Taiijana drzi zaposjednut Sibenik vTseci najstrozi vojnicki, upravni policajni nadzor, oduzimajuci bez inventarisanja predmete (oruzje, odijela), koji su srnijesteni u vojnickim magazinima. U puljskoj luci zauzimaju Talijani pcstepeno nase ratne brodove i otpustaju nase casnike mornare, a postavljaju talijanske posade. Narodno Vijece prisiljeno |e, da protestira protiv cvakovih silovitih postupaka. Poznavajuci osjecaje visoke pravednosti i dobrohotnosti prijateljstva za nasu stvar, o cemu je Vasa Preuzvisemost vec pruzila dokaza, udoboduje se Narodno Viijece cbratiiti se Vama, gospodine viceadmirale, s molbom, da intervenirate, neka bi se svrsila upotreba nasih ratnih lada utvrda u duhu gore pomenutcga ugovor a. Bilo bi to stim vaznije, da djela protiv kojih mi prosvjedujemo, sto prije prestanu, jer sad'rzavalu odvise tesku kusnju za nas jedva oslobodeni narod od stoljctnog jarma, koji je bio najtiranskiji od sviii jarma, sto ill je ikad poznavala historija. Izvolite primiti, gospodine viceadmiralu, uvjerenje nasega visokog stovanja
i i i i i
i

U Zagrebu dne 17. studenoga 1918. Za predsjednistvo Narodnoga Vijeca

Sv. Pribicevic.

SHS

Dr. Ante Paveli6.

162.

Prcsvjed Narcdnoga Vijeca okupacije Rijeke.

Zagreb, Mtnistru inostranih dela
Narodno Vijece Slovenaca, Hrvata tninistarstvu inostranih dela u Beogradu
Dr. A. Tresic Pavifiic, V. Bukseg
i

SHS

protiv
1918.

18.

novembra

u
i

Beogradu.

Srba obraca se kr. s bratskom molbom^

Dr.

I.

Cok.

252

da slijedecu notu bezodvlacno brzojavno uputf ministarstvinia spoljasrijih poslova u Parizu, Lcndonu, Washmgtonu Rimu:
i

Naroidno V'iljece SHS smatra svojom duznoscu, da tlcini sve, sto je u njegovoj moci, da osjegura zavrsetak ve'li'kcga djela sav^^nickih drzava i Sjedinjenih Ainerickih Drzava, kc-

jima duguje oslobodenje Slovenaca, Hrvata i Srba od jaTma njihovih starih tlacitelja i osnovamie nezavisne jugoslovenske dtzave.

Jednoga casa da

Narodkio Vijece nije otezalo ni svoju spremnost, staviti na dispoziciju vlastima Entente Sjeditijenim Americkim Drzavama svoju cjelokuipnu flotu, kao i sva utvrdenja i vojinioke objekte, sto su ^agradeni na obali: drzave SHS tako, da bi tim moglo osigurati njihovu upoftrebu za provedbu svih vojnickih mjera, koje sh jos nuzne protiv zajednickoga nepdjaitelja.
'diu^nostii,

Svjesno svoie
i

izjavi

Ali kopnene i pomiorske talijatiske silp, cini se, da su prezrele nase dispoziciie glede toga. One pocinjaju djela, koja prekoracuju velike ciljeve kojima smo se izjavili spremnim sluziti, te se cini da idu za drugim ciljevrma. Misle da su u pravu, da okupiraju same po sebi nase luke i nase obale, da zaposjednu nase ratnei brodove, odstranjujuci nase casnike i nase mornare i zami]enju]uci ih tal'iiamskim casnicima i posadama, da uziimaju bez inventara i'li kvitiranja preuzetoga mate-

deponiranoga u nasim vojnickim magazinima. U zaposjednutim mjestiima izvrsuju italijanske cete najstrozu kontrolu s gledista vojinickoga, upravnoga r policijskoga, te se pucanstvo nas'i'h krajeva obraca neprestano tuzbama na Narodno Vijece zbog progona, koJima je izvrgnuto s talijanske strane. Najjasniji d'okaz prcmislienoga talijanskoga postupka jest okupacija luke i grada Rijeke po talijanskim cetama, koja se dogcdila juce u 4 sala popodne. Iza kako su zajamcili zapoviedniku srpskoga bataljuna, koji se ualazio na Rijeci, da ne ce zaposjesti mjesto, Talijani su iskrcali svoje vojnike u spomenutoj iuci, od'akle se bataljun srpskih vojnika bio vec povukao. Vojnicki su zaposjeli sve javne zgrade, ubrojivsi zeljeznicku postaju, unatoc formalnim protestima americkoga, francuskoga, engleskoga srpskoga vojnickoga opunomocenika. Postansku i telefonsku vezu izmedu Rijeke drzave SHS, talijanske su trupe vec prekinule.
rijala,
i i
i

Narodno Vijece najenergicnije prosvjeduje protiv ovih

movoljniih akata, p^rctivnih

sauli-

medunarOdnom pravu,

koji

mu

jevaju najveci nemir. Pucanstvo graidova r krajeva, koji su zaposjednuti, istcm cslobodeno od stolietnoga jarma, vec

baceno u ocaj novom okupacijom, sto ga odjeljuje, osim ako Drovizorno, od drzave SHS, kojcj ono pripada po svojoj narodnosti i po svim svojim osjecajima. Ono se nije nikad odxeklo ni po koju cijeuu prava, da sacinjava dio nase drzave.
je
je

253-

Narcidno Vijece otklanja svaku odgovornost za posljedice^ koje bi mogle proteaci iz ovog stanja stvari', pa mu je cast da vlade Sjedisvrati visoku pozornost saveznickih vlada, kao njenih Americkih Drzava, na zalenja vrijedlne cime, sto ih je
i

ovidje iznijeIo.

Narodno Vijece SHS moli bratsku srpsku vla'du, da uzme do znanja ovat nas pTOsvjed da nam sa svajiei strane i daljc pomogne, kako je to vec u tako obilnoj mjeri ucinilo u ovaiti teskom polozaju.
i

Za predsjednistvo Narodnoga Vijeca

Svetczar Pribicevic.

SHS

Dr. Ante Pavelic.

163.

Kr. srpska vlada

Narodnom
Zagreb,

Vijecu o Rijeci.
18.

novembra

1918.

Narodno Vijece u Zagrebu

na svoju dgovor

primilo notu o presizavanju talijanskili

je

od srpske vlade zapovjednika ovaj

Zaipoviednik Ententinili ceta na Balkanu, Franciiet. dobio je iz Pariza nalog, da smjesta poslje po jedan francuski i jedati srpski bataljun za garnizonu na Rijeku, i u Dubrovnik. Za zaposjednuce Rijeke bit ce poslan srpski bataljun iz Kraljeivice i jedan francuski iz Sme'dereva.

d'Esperey,

Prema tome ce talijanska okupacija RiJeke dan dovrsena.

biti

za

koii

164.

Rezolucija Hrvata

iz

primorskih^ krajeva *
19.

Zagreb,
Istre,

novembra

1918.

Mi Hrvati iz Dalmacijc, Hrvatskoga Primorja, Rijeke i na sastanku od 19. studenoga 1918. u Zagrebu, uznemireni postupkom Talijana na nasoj obali i namjerama koje na-^ stoje, da otrgnu najbitnije dijelove nase drzave, molimo Narodno Vijece, da poduzme sve mjere, kako bi pravo nasega naroda pobijediio.
* Skupstina priniorskih Hrvata obdrzana je u velikoj dvor^'ni Hotel Royala, a prisustvovalo joj je preko hiljadu osoba. Za predsjednika i?abran jeDr. Roko lokovic, glavni govornici bijahu Niko Bartulovic, Dr. Mate Li si car, Dr. B. G. Andelinovici Rikard Katalini^-Jeretov_ Rezoluciji predana je sutradan u jutro Narcdnom Vijecu
:

254

S obzirom na to, neka Nairodno Vijece zajedno s vladom kraljevine Srbije poved'e pregovore glede obrazovanja jedinstvene drzave Srba, Hrvata i Slovenaca, a medutim da se bezodvlacno u sporazumu sa srpskom vladom osnuju o^i resorti vlade, koji ce imati dovoljno snage i diplomatske valjanosti, da nasu stvar pred saveznicima obrane, a u drzavi osiguraju jedinstveno djelovanje u financijalnom, prometnom i obranbenom podrucju.
165.

Okruznica hrvatskoga episkopata.

Zagreb,
19.

novembra

1918.

Velecasnomu dusobriznomii sveCenstvu crkvene

pokrajine zagrebacke.
1.

Narcdno
novoim

Vijece, danas

raizaslalo je pos-lanicu seijacima, koja

pouci

stanju, sto je

vlast u drzavi SHS, hoce da seljake uputi i nastupilo u domovini nasoj.

vrhovna

naobrazGTiiih slojeva velika je duznost, da tu pcslanicu narodu turnace i objasnjuju, da se u miru i pravedncsti
Sv'i'h

Slovenaca, Hrvata'

proved'e izgradnja ujedinjene i Srba.

slo'bodne jugoslovenske drzave

'Mislirno, da se ne varamo, kad drzitmo, da se medu katolickim svecenstvom ne ce naci nijedan, koji ne b[ s patriotskiim odusevljenjem bio pripravan kod toga pcsla najodlucnije su-

djelovati.
je, draga braco, naSa zcija, a zelja Narodnoga ViDakle svj u jedinc koio odlucno na posao! 2. Glavna je stvar ujedi'njenje sloboda nasa; a u tomu smo, hvala Bogu, svi slozmL Nije ipak moguce, da bi u svim glavama bil;a jedna misao za sva pojedimacka pitanja o ustroju nove nase slobodne drzave. Nije nam ni na kraj pameti, da sprecavamo gradansku slobodu ikojemu sveceniku, ali kao od
i i i i

To

jeca.

Boga
zoriti

po'Stavljeni cuvari dobrobiti sv. Crkve duzni Vas, draga braoo svecenioi, na neke stvari.

smo

uik>-

propovjedaonica nije i ne smije biti mjesto za Zato najstroze pod osobnu odgovornost svakoga pojsedinog sveoenika zabranjujemo u crkvi govoriti o pol'iitici. b) U novinstvu se vec raspravlja pitanje: hoce li Jugoslavija biti kraljevina ili republika. Sv. vjera nasa ne sadrzaje o d'rzavnom obliku nikakve objaVljene nauke, vec jedino to, da svaka vlast kao takva iimade svoj izvor od Boga, jer su od Boga i covjek sve prirodne potrebe njegove, a takva je potreba drustveno i drzavno uredenje Ijudi, koje se ne moze ni zamislifti bez vlasti u druStvu.
a)
i

Crkva

politiziranje.

255

Krsdanska pak filozofija uci, da od svih drzavnih oblika: naime monarhi'jskog, oligarhijskog republikanskog nema nii

jedan apsolutne prednosti pred drugim. Katolicka crkva, rasirena po svem svijetu, zivi i napreduje pod svim drzavnim oblicima, a vec je i stradala pod svim. Zato strogo zabranjujemo zagovarati bilo koji obiik, toboze u ime sv. Crkve. Samome narodu Slovenaca, Hrvata i Srba pripada pravo, da o tomu odluci, a sv. Crkva vjerno 6e pristati uz odluku naroda. Kad bi se tko ogrijeSio protiv ove nase zabrane, mogle bi za sv. Crkvu nastati teske pogibli.
vas, brado svecenici, neka je vase dostojno, uopce takvo, kakvo dolikuje sveceniku i sluzbeniku Krista, koji nam govori: Discite a me, quia mitis sum et liumilis corde.
c)

Uopce pak molimo

i

istupanje uvijek Irijezno

U Zagreb u,
Dr. Antuti Bauer,

due

19.

studenoga 1918.

nadbiskup metropolita, Dr. Josip Marusi6, modruski, Dr. Dionizije Nyaradi, apost. administrator krizevacki, Dr. Andelko Vorsak, kapit. vikar dakov
biskup senjski
i

166.

Nar. Vijece usvaja ujedinjenje sa Srbijom

i

Crnom Gorom.
Zagreb,
25.

novembra

1918.

noga Vijeca SHS

Jucerasnja sjednica (24. nov.) sredisnjega odbora Narodzavrsila se pod predsjedanjem potpredsjednika Svetozara Pribicevicau poi 11 sati prije podne. Prema predlogu Dra J o z e S o dl a k e zakljucena je u po dva sata popodne debata, te je izabran odbor od sedam lica sa zadacom da prema raznim stavljenim predlozima, sajcini nacrt zakljucka, o kojsm ce sredisnji odbor u vecernjoj sjednici odluizabrana su gospoda Dr. I z i d o r citi. U odbor sedmorice

Cankar,
vi6. Dr.

SV

r z

Dr. AntePavelic, Svetozar PribiceJozo Smodlaka, Vilim Bukeg, Hamid Dr. MateDrinkovid.
'

-disnjega

20 minuta na vecer nastavljena je sjednica sreodbora Narodnoga Vije(5a SHS., pod predsjedanjem potpredsjednika Svetozara Pribicevica, u kojoj je nakon zapredstavnika svih stranaka i grupa primljen kljucn'ilh rijeci predlog odbora sedmorice.
9 sati
i

Prihvaceni predlog glasi:

u skladu sa svojim dosadasnj'im vlade kraljevine Srbije, pro^lasuje Srba, obrazovane na ujedinjenje drzave Slovenaca, Hrvata
Nar( dno Vijece
i

SHS

zakliuccima

prema

izjavi

256

neprekinutom jugo5.1oveniskom podlrucju bivse austromoTiarliije, s kraljevinom Srbi'jom Crnom Gorom u jfedinstvenu drzavu' Srba, lirvata i Slovenaca (Bur.no o d ociijeiom

ugarske

bravanje. Clanovi NarodnogaVijeca ustaju klicu i)dusevljeno: 2ivJela jeiidiinstvena Uri

zava SHS!) i izabire odbor otii 28 lica s punom vlas6u, J a u sporazumii s vlajdom kraljevme Srbiije predstavnicima svtju stranaka u Srbiji Crnoj Qori bezodVlalcno provede organizacm jcdinstvene dirzave prerna prilczenifln naTvutcima, a dotticne zakljucke ratificirat ce na svom prvom sastanku Drzavno Vijece, kome ce pripadati uz predstavnike kraljevinet Srbije i Crne Gere svi clanovi danasnjega Narodncga Vije(^a u Zagrebu, ]x>jajc^u sa predstavnistvom Jugoslovenskoga osdbora.
i i

odbor, koji ce izvrsitJi gornje naloge biiraju'se: Dr. B aDr. C a n k a r I z i d o r. Dr. C a b r a j i c L uka, Dr. Drinkovi6 Mate, Grdic S(^epan, Dr. Hras n a c a H a 1 i d, K o r a c V i t o rr. Dr. Anton, Dr. Albert, Kristan Antun, Dr. Lagin j a a t k o, Dr. L c r k o v i c Ivan, Dr. L u k i n c E d o, Dr. Ljub(iibrati(5 Savo, Dr. Palacek Ivan^ Dr. P a V e 1 i c A n t e. Dr. P e t r i 5 i c 2 iv k o. Dr. P o p o-

r a

Fran,

Kramer

Korosec

vic Dusan, Pribjcevi^ Svetozar, Radic Stje6 V a s o. Dr. S up a n, Dr. S m d d a k a, J o z o, S t a naric Jozo, Svrzo Ha mid. Dr. Simrak Janko, Sola V o s a V, Dr. T r e s c P'a v c c Ant Dr. T r u m b c Ante.
1

i'

j i

e'.

n'

Clanovi odlbora, ako su zaprijeceni, ovlasteni su iimenovati sebi zamjeinika pismenom punomoci.

Predlog

je primljen.

cetvrt na 11 sati zaMjucio je potpreidsjddniik Sv. Pribiceviiic ovu historijsku sjednicu i urekao za danas u 10 sati prije podne sjednicu sredisnjega odbora za rjesavanje tekucih. poslova.
tri

167.

Zakljucak sredisnjeg odbora Narod. Vijeca

SHS

agrarnim reformama.
Zagreb,
26.

novembra

1918.

Sredisnji odbor Narodinoga Vijeca SHS zakljucio je jednodusno u svojoj sjednici. od 26. studenoga 1918., nakon iscrpivih rasprava, a na osnovu inicijative predsjednistva Narodnog Vijeca SHS, kao i zakljucka Nairodnoga Vijeca od 2. studenoga 1918., da se imtide odmah pristupiti provedbi demokratskih agrarno-politickih reforma, koje je Narodno Vijece zajam-

237

narodu svojom objavom od 19. listopada 1918., prihvaceDaltakoder po sabcru kraljevine Hrvatske, Slavonije macije dana 29. listopada 1918.
cilo

mim

Kao temelina nacela

slijedlece:
1.

tih

reforma usvaja Narcdno Vijece

Likvi'da.crju svLh

zeimlljama

SHS,
i

odstetu, kao
2.

feudalnih odnosa, koji jos pcstoje u u prvomi redu ukinuce kmetstva uz pravednu svih povilastica, kojc izviru iz feiidalnog odnosaja.

Za opce narodne svrhe, pcsebice za

nizaci'ju
i'zvlastitj

medu
i

parcelaciju i kolonajsire slojeve ratarskog pucanstva, imadu sc upotrebiti:

a) uz pravednu odstetu svt zeriiiljisni posjedi, koji se prema napucenosti te gospodarskiim i proizvcdnim prilikama. doticnoga kraja mogu STTiatrati velikim posjedliima

b) sva imanja stecena za vrijeme rata bez obzira na zemljisnu povrsinu.

iz

ratnih dobitaka,

Za osiguranje toga imadiu nadlezni povjereinici pojediilnih vlada u zemljama SHS bezcdvlacno izdali naredbe o odsvojnoi zabrani takovih zemijista, po kcjoj 6e biti nistetni svi privatnopravni ugovorii. iii faktione posjeldovne promjene sa unatfaznom
moci od
19.

listopada 1918.

3. U svezi s tim valja sto skcrije iizraditi takoder seljackc'ga nasljednog prava za sve seljacke posjede.

reformu

4. Imadu se srajeta podluzeiti sve sliodne mjere, da se osigura cibradivanje svega zemijista, stavljencg pod odsvojnu zabranu, kako -br se osigurao nas narcd u budlucoj godiini cd gladi strad'ania, a ujcdno osigurao eventualni visak px)trebrt za iizvoz u svrhu zamjene za drugu robu.
i

5. Da se sto brze provedu gorr^a temeljna nacela, izabire se narocito P o v j e r e o s t v d z a a g r a r ri. e r e f o re, koje imadie raspraviti i sto prije sastavilti za Narcdno Vijece Sli'S osncvu o d'etailjnoj proveldibi gornph naceda.

je zakljuceno pozvati pokrajinske vlade u SloDalmaciji, Bosni-Hercegcviini, kao i Narodno Vijece za Backu, Bamait i Baranju, da sastaive za svoje zemije takova Povjerenstva, koja ce iizraditi za NarodrLc- Vijece SHS osncve takovih reforma za svoje pcdirucje. Za Hrvatsku-Skvoniju izabrano je Povjeirenstvo izmedu clanova Narcdncga Vijeca, seljaka,rep-reizentanata glavnib, gospodarskih organizacija Hrvatske-i>lavf >niie gospcdarskih strucnjaka, uz pravo opcije potrebnih strucnih sila.
venili.,
I

Podjedno

U Zagrebu, 26. stiidcinoga 1918. Za pred'sjednistvo Narodnog Vijeca SHS;

Svetozar Pribi6evi6.
\

Dr. Paveli^.
17

258
168.

Odluka Podgoricke skupstine.

Podgorica,
26. (13.)

novembra

1918.

ODLUKA
Velike Narodne Skupstine Srpskog naroda u Crnoj Gori
na sjednici od 13. nov. 1918. g. u Podgorici. osnovu istaknutoga nacela: samoodredenja naroda, Na koie je prihvatio proklamovao kao uslov buduceg svjetskog
donijeta
i

mira apostol covjecanstva, predsjednik Sjedi*njenih SjeveroAfmerickih Drzava g. Wilson, a usvojile ga nase velike savezprijateljice Engleska, Francuska nice Italija, Velika Narodna Skupstina Srpskoga Naroda u Crnoj Gori, izabrana slobodnom voljom narodnom i okupljena u Podgorici) 11. novembra tekuce godine, da se u pitanju svoje zemlje opredijeli, izjavljuje: 1. Srpski narod u Crnoj Gori jedne je krvi, jednoga jezika i jednih teznji, jedne vjere i obicaja s narodom koji zivi u Srbiji I drugljn srpskim krajevima; zajednicka im je slavna proslost,
i i

kojom se odusevljavaju, zajednicki

junaci, zajednicka patnja, zajednicko

ideali,

zajedniicki

narodni
cini

sve sto jedan narod

narodom.

Kad

je

u Srednjem Vijeku formirana srpska drzava pod

dinastijom slavnili Nemanjica, odmah u pocetku njenog sivaranja srpski narod u granicama danasnje Crne Gore usao je u sastav njen i za sve vrijeme njenog trajanja (oko 200 godina) igrao u njoi vaznu ulogu.

Pred najezdom turskom pala je ta nasa drzava i srpski narod dopao ropstva. Za vrijeme robovanja cinjeni su ocajni pokusaji u narodu da se ropstva oslobodi, i dizati radi toga, vise puta, narodni ustanci, koji su u krvi ugusivani. U tome je srpski narod u Crnoj Gori prednjacio uspio, da u svojim krsevima zasnuje gnijezdo slobode oslobodi se turskoga ropstva. I od tada njegove teznje njegovi ideali bill su: oslobodenje ujedinjenje cijelog srpskog plemena; to je bio njegov vjei kovni san.
i i i

Pocetkom XIX. vijeka ustaju 'Srbl u Srbiji pod viteskim Karadordem, oslobadaju se turskog jarma udaraju temelj danasnjoj Srbiji. Od tada Srbi iz Srbije Srbi iz Crne Gore rade uvijek zajednicki na zajednickom idealu: oslobodeniu ujedinjenju srpskog naroda. Vodeni su radi toga ideala osl->
i i
i

bodilacki ratovi, proliveno more srpske krvi, uviiek zajedlni!:ki. Ali uspjeh je svakad bio mall: Turska je |os uvijek bila toliko mocna da sama osujeti nase oslobodenje i ujedinjenje, a uz to je u tom poslu imala iskrenog pomagaca, vjekovnog neprijatelja naseg naroda, podtmuklu Austro-Ugarsku, koja je svagda

259
igledala u

nere^u, u

nasem uspjehu nasem jedlinstvu

i

svoj neuspjeh, svoj raspad.

u nasoj

sre<5i

svoju

vodile Srbija

Na Berlinskom Kongresu, poslije krvavog rata, koji su Crna Qora, pomagane braitskom) Rusijom, za
i

suplemenika, Austro-Ugarska pilodove te borbe, da je uspjela, prigrabi ^ebi dvifie klasicne srpske oblasti, Bc^mu i Hercegovinu, u kojima je i pukla prva puska za oslobodenje, da izmedu Srbije Cnne Gore u Novopazarskom Sandzaku, naseljenom kompaktnom masom srpskog zivlja, ostatie dalje tiiTska vlast, Turska zajednicki a uz nju austrijski garnteoni, te da Austrija cuvaju da se Srbija Crna Gora ne ujedine, da pokusaj za to
oslobodenje
ujed'mjenje svcjih
osujeti
i

da im

oduzme sve

oncmoguce.
ujediBalkanski rat imao je takoder cilj: oslobodenje Srbija Crna Gora, kao d^^ije sestre usle su njenje Srpstva. zajednicki u rat, prolile dosta krvl' i postigle znatne rezultate: veliki dio naseiga naro^da bio je osloboden turske vlasti i priCrnoj Qori. Nestalo je tada i onog pojasa sajedinjen Srbiji koji ih je dotle razdvajao, i narodl je zivo tnastcjao da ostvari svoju zavjetnu misao: ujedinjenie, ali tome su stali na put
i i
i

dinasticki

interesi

nas vjekovni
i i

neprijatelj,

Austro-Ugarska,

macem sprijeciii nase ujedinjenje. koja je bila rijesena da ^ak S toga nas Je napala time izazvala svjetski rat, uzevsi kao izgovor za taj rat ubijstvo austro-ugarskog prestolonasljednika u Sarajevu. Cio nas narod zna da bi nas Austro-Ugarska napala da nije bile toga ubiijstva, i da se ona za taj napad, jos prije toga ubiijstva, zurno spremiala.
i

2. Ekonomski interesi Cme' Gore nerazdvojnc su vezani za Srbiju ostale srpske krajeve. Odvojena od njili, a pri tome po samoj prirodi zemljista najsiromasniji kraj, mozda u cijelom svijetu, ona ne bi imala nikakvih uslova za samostalni zivot, ona bi bila unaprijed osudena na smrt. Nama je dobro pozdo ropstva austro-ugarskog bilo tesko zivjeti nato kako je u Crnoj Gori, i da je veliki dio nase radne snage biO' prinuden da odlazi u Ameriku, da u teskim radovima tamo zaraduje nasusni hljeb salje svojima na domu. Poslije ovcga rata u kcme je nenrijatelj cpljackao i oduzeo sve nasem narodu do gole duse, ostavio ga bez igdjie icega, opstaTiak Cme Gore kao zasebne drzave postao je jos vise ncmoguc. Dakle ekonomski interes srpskog naroda u Crnoj Gori imperativno trazi ujedinjenje sa bracom u Srbiji ostalim nasim krajevima. Politicki interesi takoder iziskuju ujedinjenje. Pored
i
i

velike ujedinjenje Jugoslavije, kakav bi bijedan politi(5ki zna^j imala malena, slaba, sirotna Crna Gora, mislimo nije potrebno narocito isticati.

Dakle svi navedenr

razlozi

rj)e5ito

govore, da
i

je
i

jedtikii

spas naseg naroda u ujedinjenju.

d n j e n j le

i 1

smrt

260

danas je opsti poklic, kcji odjekuje sirom nase zenilje: ujedinjenje trazi cjelokupni srpski naroid u Crncj Qcri. Ujed'i'njeTije to ne zeli i ne ce jedmo dosadasnja crncgorska dinastija. Ona smatra da je to ujedinjenje protivno njenim interesima, a oni su joj uvijek bili preci od inteiresa cijelog naseg naroda. Pokusavalo sc, da se i ona skloni da u ovom velikom pitanj,u narodne buducnosti izade na susret zelji svoga narcda, predoali civano joj je, dia bi joj tu zrtvu narod obilato nagradio, Sadasnji predstavnik te dmastije, kralj Nito nije pomoglo!

Za sve vrijeme kola, najilzra'zitiji je tip krutog apsolutizma. njegove dbge vladavine, za njega, kao i za Luja XIV., vazila je dogma, od koje nikad cdstupio nije, izrazena u poznatoj receI'etat c'est moi! drzava sam ja! n'ilci:

I kapitulacija Grne Gore, kojom; je bacena Ijaga na vijekoviima slavom ovjencano crncgorsko oruzje, djelo je njegovo. Predao je svoj narod u oropstvo, protiiv njegQve volje, gore sramnije nego sto Je bilo tursko, i sve ucinio da, osim njega, niko ne umakne tome ropstvu! Ne znajiuci ko ce biti pobjejednog svoga dilac u ovom velikom ratu, ostavio je u ropstvu sina, da pom-ocu njega odVzava veze s centralmim silama i time se osigura u slucaju njihcve pobJede, a sam pobjegao, napravio cio se muceniik, koga je kako je to sam izricno govoric narod napustio, izdiao i prddao ga nep^rijatelju, a on jedini vjeran savelzniiciima, uspio da izbjegne! To bi mu valjalo u slu^caJu Meduti*m u pobjede nasih saveznika nad centralnim silama. nas je dobro poznato, da on ovaj rat nikad nije ni vodio 'i'skreno, o cemu postoji dovcljno dokaiza.
i i

Kadi je poslije ckupacije kod Crnogoraca, u zemlji i van nastavljen pokret za oslobodenje i ujedinjeinje, austrougarske su vlasti odlucno ustale protiv toga, javno su agitovale za kralja Nikolu, sirile i rasprostiraile listove, koji su o njegovom trosku izlazili u Francuskoj i Svalcarskoj, dakle svim sredstvima radile su za separatizam Crne Gore i interese
nje,
kra'ija Nikole;.

Dok
za koje na sve

su Grnogorci

patili

stradaii u najstrasnijem ropstvu

dok su muceni, ubijani, vjesani i sramoceni pokvarena mcguce nacine, kakve je jedna perfidna drzava mogia da izmislr, dotle je kralj ugodno zivio u Parizu. On nikad niista nije ucinio da nasem Tnucenickom narodu olaksa sudbinu. On nikad nije u javnosti podizao glasa protestovao protiv necovjecnog postupanja istrebljenja, koje je AustroUgarska vrsila u nasoj zemlji! OcevMnc, on se cuvao da se ne bi zamjerio svojoj prijateljici Austro-Ugarskoj, da time ne bi li^no sto izgubio, dok o narodu nije ni mislio ni vodio racuna.
istorija zna,
i

Na osnovu' svega izlozenog, srpsba Velika Narodna Skupu Crnoj Gori, kao vjeran tumac zelja volje cjelokupnog srpskog naroda u njoj, vjema istcrijskim predanjima zavjestina
i

261

tima

"bori'li,

predaka, koji su se za njih vijekovima herojski poimenionim glasanjem odlucuje: jedno^lasno njegova dina1. Da se kralj Nikola I. Petrovic Njegos stija z.baci s crncgorskog: prijestolja; 2. Da se Crna Gcra s bratskom Srbijom ujeidinii u jednu jedinu drzavu pcd dinastijcm Karadordeviica, te tako ujedinjena stupi u zajedni'cku Otadzbinu naseg tropleineiiog naroda Slovenaca; Srba, Hrvata
svcfili'
i i

Da se izabere Izvrsnii Narodni Odbor od 5 Ilea, koji ce rukovod'i'ti pcslovima, dok se ujeidinjenje Srbije i Crne Qore ne privede kraju; i
3.

4.

Da

se o ovoj skupstinskcj odiluci izvijeste: "^bivsi kraj

Srbijie,
prli'jatleilji

Crne Gore Nikola Petrovic, Vlada Kraljevine sve neutralne drzave. ske Spcrazumne Sile
Predsjednik:
Podlpredsjednici
:

Saivo Cerovi6.

Sekretari:

Lazar Damjanovic, Savo Fatic. Ljubomlr Vuksanovic, Milan Bajic, Radovan

Boskovic, Luka Vukotic.

Slijede potpisi ostalih 163 poslanika.

Od ukupnoga

broja

od

168, falila su

samo

trojica, tada

bolescu zapirijeceni da dodu

u Podgoricu.

169.

Delegati

Narodnoga Vijeca u Beogradu.

Zemuin,
28.

ncvembra

1918.

feca

(27. novembra) prispjeli su delegati Narcdnog ViZagreba u Zeimun. U Da>taj!nlici dbcekalo ih je odaslanizaslaniei stvo mjesnog odlbcra Narodnoga Vijeca zemunskog srpske vojske. U Ztmunu ih je docekalo mnogobrojno gra-

Since

iz

danstvo, cinovnici, razne korporacije, sokolska udruzenja ! odred srpske vojske. Na vecer je bio banket, na kojeim je potpukovnik srpske vcjske, Tueakovic, u ime srpske vojske pozdraviio dielegaite Narodnog Vijeca, koje je zakljucilo obrazovanje jedinstvene drzave SHS pod dinastijoim Karadordeviea. Zatim ie zupnik Vupetic u ime oidibcra mjesnoga Narodnog Vijeca 'topliim rijeciima pozdiravio Izaslamstvo, koje je douijelo odluku o drzavi, u koioj ce Srbli,, Hrvati i Slcvenci biti potpuno ravnopravni I jednaki. Na pozdravima zahvalio se delegat Sveto-zar P t I b c e v c, te nazdravio narodu vojsci kraljevine Srbije. U 10 sati pri ji podne piresli su delegati iz Zeinuna u BeogTad. Pred ladom pozdravlli su izaslaiistvo u ime srpske vlade ministri g?;. L j u b a J o v a n o v c m c 1 N n c c, a u dine grada Beograda potpredsjednik
i

262

Beogradska pjevacka zadmga pjevala je Naprej zaopdine. stave slave, Lijepti Tiasu doimovinu i srpsku himnu. Pred velikim mnostvom svijeta, koje je kliicalo drzavi SHS, zahvalio Delegati su je na srdacnom dbceku delegait g. E>r. P a v e 1 c. odsjeli u Grand hotelu. Beogradani su toplo docekali izaslanstvo.. Syi videniji Ijudi, koji se nalaze u Beogradu, bill su na doceku. Beogradu na stanu prestolonasljednika Aleksanidra, vije se. slovenska, hrvatska i srpska zastava.
i

170.

Zakljdcci konferencije katol. episkopata..

Zagreb,

29.

novembra

1918.

Od 27. do 29. studenoga o. g. obdrzavala se u Zagrebm biiskupska konferencija, kojoj pribivahu slijedteci: Dr.. Bauer, nadlbiiskup zagreibacki,. Dr. J e g lie, knezbiskup Ijubljanski, Dr. Jural Carle, blskup splitski. Dr. Josip Maruslc, biskup senlsko-modruski, fra J o s 1 p C ar c, biskup banjalucki. Dr. 1 o n i z i j e N y a r a d y, apost. administrator krizevacki. Dr. Ivan Saric, posy, biskup, zastupnik biskupa sibeniokog, Dr. D o 1 n i k P r e u ,. Miloseposy, biskup generalni yikar zagrebacki,

Ante

Ante

(1

Antun

kanonik, zastupnik biskupa mostarsko-duyanjskog,. A nkanonik, zastupnik kap. yikara dakovackoga. Ostali se biskupi ispricase sto bolescu, sto nepovolinim prilikama u syojeim kraju.

6,

tun Aksamoyic,

Ocu Papi

Biskupi' su sa syoje konferencije ponajprije odaslali sv. najsmjerniji pozdray cjelokupnoga katolickoga epi-

skopata drzaye

SHS

sinoysko poklonstyo.

Poglayiti zakljucci biskupske konferencije jesu ovi:

I.

Prihyacene su nize nayedene rezolucije, koje ce se

saopciti:

Narodnom Vijecu SHS u Zagrebu

1. Sakupljeni jugosloyenski katolicki episkopat radosno pozdraylja ujedilnjenje syih Sloyenaca, Hryata i Srba u jednu neoyisnu drzayiu; priznaje Narodno Vijece kao yrhoynu pro-^ vizornu ylast, a priznat ce takoder onu definltiynu vlast, koju 6e styoriti yolja naroda po konstituanti.

2.

Jugoslovetnski katolicki episkopat nastojat ce,

da se

syim vjerskim sredstyima uspostayi dugotrajnim) ratom uzdrmani krscanski moral: nastoJat ce napose, da katolicima bude syet socijalni poredak, osnoyan na prayednosti krscanskoj Ijubayi, syet krscanski brak i nepoyredlyo zasebno ylasn'istyo. 3. Jugosloyenski katolicki episkopat cyrsto se nada, da ce lugosloyenska drzava prilznati praya katolick crkve, te daj 6e sye dodirne tocke urediti dogoyorno sa^ Sy. Stolicom.
i

263
4. Jugoslovenski katclickJi' episkopat uvida, kako je opravdano, da neimasni dio sdjapkog stalezii dode do primjerenog posjeda zemljista i da je u tu svrhu potrebaia agrarna reforma veleposjeda; zato je sa svoje sttrane spreman ishoditi privclu Sv. Stclice, da se uz pravicnu odstetu od crkvenih velikih posjeda u tu svrhu nuzmo zemlj'iSte odstu^r.

Jugoslovenski katolicki epi&kopat zeli i lioce da zivi 5. u krs6anskoi Ijubavi najboljim odn(>Gaji*ma sa svakwii u Jug:jslaviji priznatom vjeroispovijesti, a naravno u prvonie rcxiu sa pravoslavnom hierarhijom i pravoslaivnim pukom. II. Qlede staroslovenskoga jezika u liturgilji zakljucenj ]e: Zamolifti sv. Oca, neka ibi pravo, sto ga neki nasi kra1. jevi gl'ede upotrebe staroslovenskoga jezika u sv. misi (po rimskom obredu) od najstarijih vremena uzivaju, protegnuo umah na cijelo podrucje nase dfzave; glagolskih 2. zamoliti sv. Oca, da dozvoli transkripciju slova u latinska, jer je glagolsko pismo vrlo tesko citliivo; 3. zamoliti sv. Oca, da bi dozvolio upotrebu hrvatskogai, odnosno slovenskoga obredtiika na cijelom podrucju nase
i

drzave.
III.

Glede zavoda

sv.

se poduzme sve nuzno, narod.

IV.

kako

Jeronima u Rimu zakljuceno je, da bi se tai z-avod spasio za nas

brava gorljivost rad H r v. k a stvar, pa zeli, da seniorat u sto

i

Jugoslovenski katolicki episkopat jedlnodusno odot. s e n i o r a t a za katolicku tjesnjoj vezi s Ordinarijatom nastavi svoje djelovanje.
Je,
i

V. Zakljuceno katolicko svecenstvo

da se upravi zajednicka poslanica na puk cijele drzave SHS.

171.

Dalmatinska zem. vlada

Zemaljska vlada uputlla
brzojav:
je

kr.

srpskoj vladi.
novembra
19 IS.

Split,

30.

srpskoj vladi u Beogradu ovaj

Svi francuski
dinjenje

americki komandanti na nasim obalama

je
li

bez prestanka se obavjestavaju,

kraljevine

definitivno

provedeno

uje-

jugoslovenskih zemalja bivse Austro-Ugarske te isticu neodgodivu potrebu toga, zhog uredenja internacicnalnog polozaja Slovenaca, Hrvata i Srba. Zaklinjemo u ime citavoga pucanstva Daknacije sve komipetentne faktore, da bez daljega oklijevanja i bez obzisra na sporedna pitanja Drovedu formalno i definitivno ujedinjenje svih Slovenaca, Hrvata i Srba od' Jadrana do Vardara u jedinstvenu drzavu te da odmah stvore jedinstvenu reprezentaciju vodstvo.
Srbije
i
i

264
172.

Obrazovanje kraljevine SHS.

Zag
r

e
I.

b-B

e o g

a d nov.

dec.

1918.

UVOD.

Otkaid je 29. oktobra 1918. proglasena nezavisna drzava Sloveinaca, Hrv,ata i Srba, vrsilo je zagrebacko Narodno Vijece odista suverenu vlast u svim nasim pokrajinama bivse AusrroUgarske. Ono je imenovalG ill potvrdilo izabrane pokrajinske vlade u Hrvatskoj, Sloveniji, Herceg-Bosni, Dalmaciji i u Vcjvo'dini. U predsjednistvo Narcdnoga Vijeca birani su narociti tajniici za svaku od ovih pokrajina, a sa zadacom, da posrediuju izmedu pokrajmske vlade i centralnoga Narotdnoga ViSvoju konstituciju javilo je Narodno Vijece jeca u Zagrebu. zvanicnom notom Ententinim evropskim velikim silama i Sjedinjewi'm Drzavama, sa dodatkom, da predsjednistvo Jugoslo-

venskog Odbora u Londooiu (dr. Ante Trumbic) zastupa Nc,rodno Vijece SHS prema stranim drzavamia, u funkciji mmistarstva spoljasnjih djela. Jednaku notifikaciju ix)slalq je Narodno Vijece vladi kraljevine Srbije. Neki susjedi (Cehoslovaci, Maldzari, Austrijanci) javiii su doskora, da zele u Zagrcbu postaviti narocite opunomocenike svojih viada. Ceski je opunomoceniiik odista dosao, dok je madzarski ubrzo otpremljen iz Zagreba, jer se primijetilo, da raidi na stetui nasih interesa.
i i

je Vijece po narocitim poslanicima (Bukseg, Dr. Cok Dr. Tiresic-Pavicic) preuzelo pomorsku flotu u svoju vlast, tevjesivsii na brcdovima hrvatsku zastavu, izdalo je cdredbe za mcbilizaciju i rekonstrukciju kopnene vojske, dalo se na uredivanje financijskog pitanja i valute ltd. Ukratko, N a-

Narodno
i

rodno
Do
s
1

je
e,

Vijece odista
ko
j
i'

vodilo suvereno sve

1
i i

u n e k o c b i i z a j e d n c k s a b vso m on arh m, dok su pokrajinske vlalde, kao povjereniStva Narodnoga Vijeca, vrsile autcnomne poslove u svojim pokrajinama u mncgo sirem cpsegu, nego sto je to nekoc blla autcnornija Hrvatske Slavonije pod propalom dinastijom Habsburga. U sjednici od 30. oktobra otdobrilo je Narcdno Vijece cbrazovanje vlade za Hrvatsku, Slavcniju, Dalmaciju i Istru na cclu s banom kao ministrcm predsjeidnikoim. Ujedno Je zakljuceno, da Narodni Svet u Ljubljani Narodno Vijece (pokrajinske) u Sarajevu, imadu glede osoba, koje ce uci u njih^vu pokrajinsku vladu, predsjednistvu Narodnoga Vijeca SHS u Zagrebu staviti predloge, o kojima ce ond'a predsjednistvo stvoriti zakljucke. U sjednici od 30. novembra zakljuceno je, da autonomne zakone Hrvatske-Slavonije-Dalmacije Istre moze ukidati samo Narodno Vijece. Doticnu pak odredbu treba da potpi'se vlada Narodnog Vijeca SHS, a ban je ima- kontrao V
s
i

signirati.

265
O'dnosaj
\nlade,

pokrajinskih

vlada,

kao

toanske

zagrebacke

prema centralnom Narcdnom Vijecu SHS, bio je stoga cesce predmet rasprava sredisnjeg odbora Narodnoga Vijeca. Premda su pckrajinske vlade nastojale da prosire svoju kompetenciju, Narodno je Vijece ipak te pokusaje znalo vazda odb.ii, brizno cuvajuci svoj suverenitet u drzavi SHS. Jediiakc; se cesce raspravljalc o kompetenciji mjesnih odbora Narodnoga
i

Vijeca SHS i o njihovom odnosaju prenia novirn oblaslima. Odborii smatrani su samo kao moraine organizacije, koje neniaju prava da vrse ikakvu egzekutivnu vlast, da ne bi dcsle u sukob s autonomnim oblastima. Izbori su se imali sto prije provesti u opcinama i po gradoviima, to na temelju opceg prava glasa, a poslije tcga imali su se ukinuti mjesni odbori
i

Narodnoga Vijeca.

Medutim je stigao odgovor kraljevine Srbije, koja je radoscu poizdravila i primila do znanja odluku hrvarskoga drzavnoga sabora cd' 29. cktobra onu Narodnoga Vijeca od 19. i. mj. Drzavna vlada kraljevine Srbije izrekla je torn prilikotn zelju, da se sto skcrije proglasi i provede ujedinjenje drzave SHS s kraljevinom Srbijom.. Iz Beograda poslani su i neki narociti izaslanici (puko-vnici Antonijevic, Simovic i Milan Pribicevic), koji su imali da povedu usmene razgovore sa prezidijemi N. V. o nacinu, kako da se to uijedinjenje provede. i sam sreidisnji odbcr Narodnog Vijeca zelio je, da se ne odugovlaci s tim vaznim ciuom. Neki clanovi sredisnjeg odbora N. v., narocito clanovi bivse hrvatsko^srpske koalicijj, ondu srpski clanovi N. V. iz Bosne Hercegovine s Hrvatom' Dr. Alaupovicem, pa Dr. Simrak, neki clanovi Narodnog Vijeca iz Vojvcdime Dalmacije, kao neki clanovi, N. V. iz Slovenije (Dr. Kramer i drugi). stalno su izncsili razlcge na osnovu spoIjasnje unutrasnje situacije drzave SHS, te isticali apsolutni imperativ, da se ujedinjenje sto priJe provedie., ako ne cemo da nam djelo revolucije bude ugrozeno od nasih neprijatelja iz unutra. spcl:a Italija jei prekcracavala demarkacionu liniju u svim krajevima; Austrija Madzarska prijetile su na gianlcama, boljsevici prelazili su na teritorij nase drzave, dok su u nekim krajevima, narocito u Slavoniji i Podravini, ucestula pliackanja. Pored toga odredena mcbilizacija Narodnog Vijeca nije uspjcla kako valja kako se zeljelo, pa ni uz najveco revnovanje mjesnih pcvjerenika za narodnu obranu. Sve su te P'rilike odista morale zabrinuti Narodno Vijece, i ako su miiogi clanovi N. V. dokazivali, da se situacija rise odvise crnim bojama, da se cini, kao da su neke nezgcdne prilike naumice tako udesene,^ da nuzno iz'bije sto veca zabuna u Nar .inom Vijecu. Ipak su svi clanovi Narod'nog Vijeca izrijeko'ni naglasivali, da se ujedinjenje ima sto prije provesti, samo su neki clanovi N. V., i to oni koji ce se docnije okupiti u Hrvatskoj Zajednici, pa Radic i neki Slovenci (na pr. Dr. Cankar
s
i i i i
i
i

266

kako ne valja previse z.uriti s tiim cinom, dok od Jugoslovenskoga odbora (Dt. Trumbica) L od predsjednika Narodnog Vijeca Dr. Korosca, koji je bio. izaslan u inostranstvo, da tamo poradi sa Dr. Trumbicem oko priznanja nase drzave od strane Entente. Tako su u Narodnom Vijecu vreimenom nastale razliote grupe, koje su medu sobom u novinstvu raspravljale pitanje o buducem uredetiju o nase zajednicke drzave (centralizam ill decentralizam) form] vladavine (republika ili monarhi'ja). Kadikad su u N. V., o rasprave bile tako zestoke, da su neki poceli sumnjati cak tome, ne ticu 11 se razlike, koje su razdvajale pojedine grupe u Narodnom Vijecu, i omh temeljnih principa, na kojima je Narodno Vijece bilo sazdano. Ovako se stvorila jedna neprijatna atmosfera, koja Je snazno prijecila redovni i mucni rad sredisnjeg odbora Narodnoga Vijeca. Zbog toga su se na zelju predsjednika N. V. Svetoizara Pribicevii'ca, sve rede sastajale skupne sjednice sredisnjeg odbora Narodnog Vijeca, a preziJij je uzeo sam rjesavati razlicita pitanja, smatrajuci sredisnji odbor Narodnog Vijeca suvise glomaznim sporim aparatom za brzu potrebnu administraciju drzave SHS. Ovo je drzanje preizidija N. V. dobrza izazvalo razne kritike. Uslijed toga smatrane su pnstase ideje republikanske forme vladavine kao protivnici cak same ideje narodnoga jedinstva. Ideju duakraljevine Srbiie, nazvao je PribiceviC lizma drzave SHS s tim u vezi pogibeljnim razomim elementom' u Narodnom Vijecu, otvoreno izjavio, ako Hrvati misle tako stvoriti zajednicku drzavu, onda neka sebi stvore svoju hrvatsku republiku. Pored tOiga on je jaivno iizjavio, da ce odstupiti od predsjednistva N. V., pace istupiti iz samoga Narodnoga Vijeca, ako protivna struja u sredisnjem odboru N. V. ne zabaci
drugi)
isticali,

nemamo poruke

svoje stajaliste.

Na sjednici sredlisnjega odbora N. V. dne 11. novembra citan je izvjestaj izaslanika za pomorsku flotu. Prema koncu
spominje

godom
ovim
1

taj izvjestaj Dr. Coka i Buksega, da su izaslanici priintervencije kod inostranih faktora konstatirali, kako faktorima nije jasno, kakav odnosaj postoji izmedu Srbije

jugoslovenskih zemalja bivse Austro-Ugarske monarhije. Taj Dak fakat da prouzrocuje veliku konfuziju znatne poteskoce,. buduci da nasa drzava SHS jos nije priznata od Entente. Vanjski je svijet o nama samo slabo informiran, sto nam je takoder od velike stete. Zbog toga da je neophodino nuzno, da se sto prije obrazuje jedna jedinstvena vlada za cijelu drzavu SHS da se" sto prije osnuje informativni ured za inozemstvo. I odista, osim nekih prijateljskih uljudnih depesa generala Franchet d' Espereya, adimirala Gaucheta poziva Clemenceau-a, Housea, Lloyd Georgea Orlanda na Krf u pitanju flote, Narodno Vijece nije inace nikakvog oficijelnog priznanja primilo ni od jedne Ententske drzave, osim Srbije, pace ni
i i i i
i

267
notifikaciju od 29. oktobra. Da liezgodni polczaj popravio i da se drzava kod kuce sto jace konsolidira, a autoritet drzavne vlasti ojaca, stvoren je 14. novembra u sjednici sredisnjeg odbora N. V. ovaj zakljucak: Prdsjednistvo vlade Narodtnoga Vijeca SHS u Zagrebu mora da sto prije stupi u dodir sa srpskom vladom u Beogradu gldde obrazovanja zajednicke vlade za citavu suverenu drzavu SHS. Medu zajednrcke poslove spadat ce: pitanje zeljezmca, financija i vaniskih posala. No prije nego li se zapocne s ovom akcijom, treba sacekati obavijest od Jugoslovenskoga odbora iz inozeinstva.

odgovora na njegcvu zvanicnu

bi se

dakle

taj

Medutim saobracaj s Jugoslovenskim osdborom nije bio gotovo nikakav. Depese nisu stizavale. Barem ih sredisnji od'bor Naroidnog Vijeca nikad nije saznavao. Samo se procuio, da je iz 2eineve stigla neka privatna dlepesa dopisnog ureda Jugoslovenskoga odbora s porukom, da su ondje obrazovali Jugcslovenski odbor i Dr. Korosec sa srbijanskom vladom (Pasic) procelnicima srfbijanskih partija (Trifkovic, DraskoAIL vic, Marinkovic) zajednicku vladu za citavu dizavu SHS. detalja o torn cinu nasih predstavnika u inozemstvu nije se nikako moglo saznati. No iz Beograda stigla ie potvrda te vijesti, kuda je oficijelno dojavljena po ministru predsj/edniku Pasicu. Nekako u isto doba saznalo se jos to, da vlada za Dalmaciju (Dr. Krstelj Dr. Smodlaka) hitno urgira obrazovanje zajednicke drzavne vlade. Pored toga jos se procuio to, da se bosanska vlada prikljuciia zahtjevu dalmatinske vlade. Slovenci opet takoder su sMili, da se obrazuje zajednicko ministarstvo, jer da TaMjani sve dtublje prodiru u slovenacke kraprijete se^ jeve. Srijem Vojvodina govordo se u sav glas da 6e se direktno prikljuciti Srbiji, ako se dobrza ne provede ujedinjenje pace neka sluzbena lica da vec voide u torn cilju denutacije iz Srijema u Beograd. Tako je, u povodu svih tilh prilika, na sjednici sredisnjeg odbora N. V. od 20. novembra potpreidsjednik Dr. Ante Pavelid predlozio, da se u sui)otu 23. novembra na pleiarnoj sjednici sredisnjeg odbora N. V. raspravi presni predlog dalmatinske vlade o privremenom jedinstvenom uredenju drzave SHS. Dalmatinska je vlada naime trazila, da se sto prije ucini brzi odlucni korak u pravcu drzavnog ujedinjenja nasega naroda, kako bi se 'dok je jos na vrijeme, odvraMe stetne posljedice* danasnje razdvojenosti, dok je Dr. C o r o v c, tajnik za Bosnu Hercegovinu,. izjavio, da je pritmio brzojavku, koJom se bosanska vlada prikljuciia ovom dalmatinskom predlogu. Ujed^no je s ovim prihvacen drugr predlog predsjednistva, da se brzojavnim putem pozovu iz inostranstva delegati Narodncg Vijeca SHS^ Dr. Korosec Dr. Trumbic, u Zagreb, e bi Narodno Vijece informirali o vanjskom polozaju drzave SHS. Ako ne mogu sami da dodu, neka poslju svoje delegate. Prigodom ovoga
i
i i

268
predlo'ga istace S. P r i b i c e v i c, da je slabost /Citave drzavne u torn, sto se dosada nismo stavilii u uzi dodir s krai

situacije

kraljevinom Crnom Gcroni, premda je vec Ijevinom Srbiiom u cbj,avi! Narodnoiga Vijeca od 19. oktobra receno, da se sto prije i'madu ucmiti odlucni korack Nasi delegati u inostranstvu da nemaju prava sklapati nikakovih obvezatnih ugovora s Ententinim vlastima u ime Narodnoga Vijeca SHS u Zagrebu. Oni se imadu samo informirati o iizvanjem polozaju.
II.

e d n

li

c a

Naro

dn o g
r

Vijeca

d
i

23.

noV e

mb

1918.

Tako je dosla glasovita sjednica sredisnjeg cdbcra od koja je svrsila 24. noverabra. S. Pr b i c e v i c otvoTio sjednicu jednom introidukcijom o kritiicnomi stanju u nasim itei zemljama. Ako ne dode sto prije do sredena polczaja, rece, iTnat cemo u zemlji nereda. Prisutni srpski ministar Dr N i n c i c poizvao je nato Narodno Vijece SHS u ime srpske vlade, da zajednickim sporazumom obrazuju viadu. Konstatiralo se, da je na sjednici prisutna potrebna vecina pravih clanov^ sredisnjeg
23.,
i

odbora

njihovili

zamjenika

pravom

glasa, dafcle

da

je sjed-

nica vrsna, da stvori pravovaljane zakljucke. Nasi izaslanici lialaze se u Parizu, a u Zenevi vec je postignut sporazum izmedu Jugosloveinskoga odbora i srpske viade, da se osnuje zajedbiSka vlada.

Poskje toga citali su se razliciti predlozi: dalmatinske vlade, Lukinica i druigova, Andeilinovica drudrugova, Buksega ;gcva, S. Radica kcnaono Dr. A. Tresica Pavil'cica.
i i i

a)

Pr ed

g z e

ma

1 j

la

z a

Da

mac

u.

Zivotni interesi nasega naroda zahtijevaju, osobito zbog obrane protiv Italije i zbog obezbijedenja poretka u zemilji, da se bezodvlacno provede ujedinjenje Srbije, Crne Gore i cijeloga ostailc'g etiiografskog teritcrija SHS u jednu drzavu, koja ce se sada zvati D r z a v a S r b a, H r v a t a i SI o v cn a c a, doticno da se obrazuje zajednicka vlada, zajedinicki Parlamenat rege'nstvo za citav nas narodni teritorij, Stvar t)i se dala ovako provesti: I. Narodtio Vijece SHS predstavnistvo kraljevine Srbije i Crne Qore imali bi svakc za sebe zakljuciti sjedinjenje uz uvjete pod II.
i

II.

1.

Izricito se

pridrzava buducoj konstituanti pravo da

odredi: a) oblik

drzavne

forme "(monarhija

ili

republika)

drzave; b) ime drzave; c) drzavnu zastavu; d) glavni grad drzave. 2. Do sastanka konstituante vrsit ce legislativii drzavne vijece SHS, kojemu ce priclanovi Narodnog Vijeca SHS u Zagrebu; predstavnika kraljevine Srbije, sto ce ill odabrati Narodna Skupstina po dbgovcru sa tamosnjim politickim partijama; c) 5 predstavnika Crne Gore, koje ce odabrati onamosnja Narodna Skupstina; d) 5 clanova Jugcslopadati: a) evi
1))

oncvne zakcne

50

venskog Odibora u Londbnu, koj ce izabrati clanovi plenuma toga od^ora. 3. Vladarska vlast pripadat ce do odluke konstituante srpskom prestolonasljedniiku Aleksandru, koji ce se On ce po nacelima parlamenzvati Regent drzavie SHS. tarne vladavine imeinovati ncvu vladu iz krila Drzavnoga Vijeca. 4. Drzavno Vijece SHS odredit ce na iprvoni' sastan'ku provizornu dirzavnu zastavu, vojnu i pomorsku, a do priznanja zbcg sigurnije zate zastave vijat ce se iz razloga shodnosti kao drzavina zastava ona stite prctiv tudinskih presizanja Drzavnog Vijeca biti ce kraijevine Srbije. 5. Sjediste vlade konstituanta. 6. Cim se imati sastane Sarajevo tamo ce se da povrati mir Ted u drzavi, vlada bit ce 'diuzna da provede izbore za konstituantu i d!a je odmali potom sazove. Izborni red za konstituantu odrediti ce Drzavno Viijece. 7. Vlada bit ce ovako sastavljema: jedan niinistar predsjednik, jed'an ministar
i
.

jedan ministar unutarnjili posala, jedan ministar vojni, jedan ministar pomorski, jedan ministar financija,
spoljasnjili posala,

jedan ministar za socijalnu skrb, jedan ministar za narodnu prosvjetu, jedan ministar za narodno zdravlje, jeidan ministar za prehranu priVredii, jedan ministar za saobracaj, te 5 (eventualno 7) drzavnih ta^nika, koji ce imati pravo glasa u ministarskom vijecu i to: jedan za Srbiju, jedan za Hrvatsku Slavcniju, jedan za Bosnu Hercegovinu, jedan za Sloveniju, te eventualno jedan za Crnu Goru jedan za Vojvodinu. 8. Drzavni tajnici su posrednici izmedu drzavne vlade i zemal'jSplitu, skih vlada u Beogradu, Zaigrebu, Ljubljani, Sarajevu te eventualno na Cetinju u Novom Sadu. Na celu till zemaljski'h vlada stole guverneri (u Zagrdbu bam), koje imenuje Regent. Privremeno se pridrzava postojece adminisbrativno ustrojstvo sadasnji organi zemaljskiih vlada, koje ce voditi uprava pojedmih zemalja, drzeci se opcih direktiva, sto ce ih prLmati od drzavnih tajnika za doticne zemlje (u sporazumu sa doticnim resortniim iministrom). Za djelovanje zemaljskili vlada odgcvomo je drzavno Vajece, Drzavna vlada, kojoj je osim davanja cpcih naputaka pridrzan nadzor nad zemaljskim viadama. 9. Poslovi spoljasnji, vojni, pomorski financijalni, izuzeti su iz djelokruga zemaljskih vlada pridrzani isi
i i
i

i'

kljucivo Drzavnoj vladi.

III. Cim predstavnistvo kraijevine Srbije Crne Gore Narodno Vijece SHS zakijuce sjedmjenje odobre uvjete pcd II., Regent ce sazvati na zasjedanje Drzavno Vijece obrazovat ce prvu drzavnu vladu.
i

te

\\

ma

1 j

ka

vlada

z a

D a macf
I

Dr. Ivo Krstelj.

Dr. Josip Smodlaka.

270

b)

Preidlog

dira

Lukinida

drugova.

Raldi preciziranja naseg medunairoidtiog polozaja i radi unutrasnjeg konsolidovanja mislimo, da je od prijeke nuzde za Tiasu mladu drzavu, da stvorimo slijedeoi' zaklijucak:
1.

Proglaisuje se potpuno uledinjetnje citavcg jugosloveni

skog

austro-ugarske monarhije sa kraljevinom 2. Da se ovo izrazi i da se moize ujedinjenje stvarno prcvesti te spremiiti konstituanta, koja ima da stvori definitivme odluke o ustrojstvu drzave, ima se cim prije stvoriti jedna vlada iz predstavnika kraljevina Srbije Crne Gore te Narodnog Vi^'eca SHS. 3. Bazu za ove pregovore u poiedinostima tvori Krfski pakt i preidlog, podnesen od vlade Narodnog Vijeda za Dalmaciju. 4. Da se obrazovanje jedne vlade, sto prije iiredi, iipucuje se predsjednistvo, da se da od'mah stavi u licni dodir sa srpskom vladom u Beogradu se s njom uredi ovo obrazovanje te odmah nakon povratka sazove sredisnji odbor N. V. i predlozi dogovorene zaklju^ke na odobrenje.
teritorija bivse

Srbijom

Crnom Qorom.

Dr.

Edmund

Lukinie

Dr. Ivo Krstelj Dr. Vjekoslav

Vojislav Sola

Kukovec

c)

Pred
i

o g dra

Andelinovica

drugova.

I. Narod'no Vijece SHS prema svojim dosadasnjim zstkljuccima preroa svojemiu uvjerenju izjavljuje pctpunu spremnost, da sa Srbijoim i Crnom Gorom obrazuje jednu jedinstvenu drzavu svih Srba, Hrvata Slovenaca ma cijelcm njihovom
li

etncgrafskom

teritoriju.

II. Narodno Vijece SHS hode da se za zajednicke poslove privrememo obrazuje zajednicka vlada i stvori zajednicka legislativa za cijeli narodni nas teritorij, na nacelu potpuue ravnopravnosti sviih Srba, Hrvata i Slovenaca.

III.

Narcdno Vijece

SHS

ne smatra

se

ovlastenim',

da

samo kao predstavmistvo jednoga

dijela cijeloga

naroda obrai

Crnoj Srba, Hrvata Slovenaca izabire delegate, koji 6e u svrhu obrazovanja zajeduicke vlade bezodvlacno stupiti u pregovore sa opunomocenim predstavnicima srpskog naroda i pregovarati, iskljucivsi svako majoriziranje. Posljedak ovoga rada predJozit ce delegacija plenumu Narodnog Vijeda na odobrenje.
i

zuie vladu za sva tri plemieua u drzavi SHS, te u Srbijr Oori. Zato prema nacelu plemenske ravnopravnosti

Zagreb,
Dr.
Krnic,

23.

studenoga 1918.

Dr. Andelinovi^,

Dr Cankar, Dr. Barac, Dr. Pogacnik, Remec, Dr. Winterhalter, Dr. Smodej
Spiii5i6, Dr.

Surmln.

271

d)

Pre

log Stjepana Radi(3a.

Etnografski jedinstveni, sa historiskim, kulturnjm i politickim razvojem na tri plemena podijeljeni narod Slovenaca, Hrvata i Srba, stvara na temelju narodnoga jedinstva i narodnoplemenske ravnopravnosti zajednicku saveznu drzavu na cijelom svojem etnografski neprekinutom podrucju, s ovim privremenim uredajem: 1. Vrhovnu vlast u zajednickoj saveznoj drzavi imadu tri regenta, a to su srpski nasljednik prestolja, hrvatski ban i predsjednik Slovenskoga Narodnoga Sveta. 2. Regenti imenuju zajednicku saveznu vladu, koju sacinjavaju tri ministra: za vanjske poslove, za narodnu prehranu i narodnu O'branu. 3. Ovo zajednicko savezno ministarstvo odgovcrno je narodnome ili vrhcvnome vijecu Slovenaca, Hrvata i Srba, a koje srpska Narodna skupstina, hrvatski drzavni sabor i slovenski Narodni Svet biraju po 10 clanova, bosanski sabor 4, crnogorska skupstina i dalmatinski sabor po dva, Vojvodina i Istra DO 2 clana. 4. Za sve poslove, koji nisu izricito pridrzani zajednickoj saveznoj vladi, postoje drzavne auto'nomne vlade za Sloveniju, za Hrvatsku, te za Srblju i Crnu Goru, te pokrajinske vlade za Bosnu Hercegovinu, Dalmaciiu i za Vojvodinu. 5. Drzavne, doticno autonomne pokrajinske vlade, odgovorne su doticnim saborima, Narodnim Skupstinama i Narodnim Vijecima ovako: slovenska vlada sloveinskom Narodnom Svetu, hrvatska vlada hrvatskom saboru, srpska vlada srpskoj Narodnoj Skupstini, bosanska vlada bosanskomu, dalmatinska dalmatinskom saboru, vojvodanska vlada Narodnom Vijecu za Vojvodinu. Stjepan Radic.
i

e)
I.

d.l

o g d
i

r a.

A.

e s

c a-P a v

c 6a.
i

Odobrava se

usvaja Krfska deklaracija.

II.

Sredi-

odbor Narodnog Vijeca SHS polazi bezodvlaono u Beograd, da skupa sa srpskom vladom izabere zajednicku vladu za cijeli etnografski teritcrij naroda SHS. Tako izabrana vlada vodit ce sve poslove, dok je ne zamijeni vlada izabrana iz konsnji

stituante.

Zagreb, 2S. studenoga 1918.

Dr. A. Tresi6-Pavici<5.
f)

Predlog sociialista.
i
i

jugoslovenske, kao socijalisticko-demckratske stranke u Hrvatskoj Slavoniji te u sporazumu sa drugovima u Srbiji, slobodni smo dati ovu izjavu:

ime

Ml uvidamo, da vanjski unutarnji politicki polozaj naSHS bezuvjetno zahtijeva jedinstveni privremeni Parlamenat, jedinstvenu vrhovnu vlast zajednicku vladu. Ali kao nacelni pristase republikanskog drzavnog oblika izjavljui

roda

272
jemo, da ne mozemo glascvati za to, da se vladarska vlast,. privremeno, do odluke kcnstituante povjeri clanu bilo koje d'inastije, nego da ibi se vrhcvna vlast do tcga dana povjerila direktoriiu od tri lica, koji ce izabrati drzavno vijece SHS. Polazeci sa stanovista, da jedina konstitiianta ima odlucit o drzavnom obliku idrzave SHS, te da konstituanta mora biti pravi potpuni izrazaj teznje tih slojeva i svrh! pclitickih struja nasega naroda, zahtijevamo, da se zajamci na citavom teritoriju drzave SHS puna sloboda politickog djelcvanja, kako strankama, tako pojedincima za svcja iQpliticka, ekoncmska i socijalna nacela, te da se izbori za konstitiiantu provedu na osnovu svecpceg, jednakog, izravnog i tajnog prava glasa sa zastitom mazenske drzavljane sa navrsenom 20. gonjina za sve mu'ske dinom. Uz ovo ogranicenje prihvacamo predlog zemaljske vlade za Dalmiaciju kao podlogu specijalne debate.

makar

Zagrebu

23.

studenoga 1918.

Vilim Bukseg, Svetozar Delic, Edbin Kristan.

Debata u sredisnjem odboru.

Raspravu o podnesenim predlczima za nacin ujedinjenja drzave SHS sa kraljevinom Srbijom, ctvorio je Dr. L u k n c, obrazlazuci predlog svoj i svcjih drugova. Prijeka je nuzda da stvorimo zajedniicku vladu. Situacija je takova, da se dalje ne ce moci izdrzati. Mora da stupimo sto prije u savez sa Srbijom Crnom Gorom. To je rjesenje samo provizorno, a konacno rjesenje nalazi se u rukama konstkuante. S. R a d c obrazlaze svoj feudalisticki predlog. Dr. A 'n d e 1 n o v i c Dr. C a n k a r zauzimaju se za predlog svoj i drugova, koji se cini kaoi sredina izmedu predloga Lukiniceva Radiceva. C a n k a r naglasuje, da Slovene! csnivaju svii svoju snagu na 'vojim organi'zacijamai. Samo idemokratska misac je nas temelj. Glavno je da budemo slobodni zadovcljni. Dr. T r eSic-Pavicic istice svoj predlog i pctrebu brzoga rada. Majoriziranja ne ce biti. Vlada treba da bude obrazovana prema broju stamovnistva Slovenaca, Hrvata Srba. Ne delegati, vec citavi sredisnji odbor N. V. ima da putuje u Beograd, da so stavi u dbdir sa sr-pskcm vladcm o obrazovanju zajednicke vlade za sve zemlje. V. B u k s e g trazi na osnovi svcga predloga jaku ruku, fizicke sile, ne deklaracije, formule. Trazimo ujedinjenje uz garancije, d'a svatko radi po svojoj sloi i

tim,

bod'uoj savjesti. r v o j je protiv svih predloga, koji idu za da se cbrazuje zajednicka vlada. Gledcm; na nutarnji po-

da ie potpuni mir i red, svaki dan je situacija vanjski pclozaj ne ce zajednicka vlada ni malo uplivisati, jcT se Talijani ne ce povuci iz okupacionog pcdrucja, niti ce Ententa naprec^ac priznati nove drzave. On imade subjektivni utisak, da prodiranje Talijana krije u sebi stanovitu zakulozaj vidimo,
Ijepsa.

Na

273;

ihsnu ix;iitiku.

Dr. K u k o v e c dokazuje potrebu zajeidnicke vlade zbog pogiibli Talijana. Jugoslovenska ideja mora da st; Oni, koji su sposobni, dobit ce hegemoniju. prakiicki provede.
u ruke.
sitnicava,
poliitikai fraza je daiias. i priucipa protiv monarhije, a zit. Treba da izvreiino ujedmjenje, sto smo ga davno republiku. Mjesto Regenta neka se sastavi direktorij. Sarajevo zeljeli. ue moze biti prestolniccm drzave, jer je nezgcdno po svon. geografskom polozaju. Konstituanta se mora raspisati jedan. Ako konstituanta injesec iza pocetka mirovnih konferencija. zakljuci repufbliku, neka bude republika. Dr. 2 a r k o M i I adinovic polemizira protiv Hrvoj^i. Ako se sa iirvatske strane bude ovako govorilo, onda ce njegova stranka trazitk i/rikljuicak Srijema, Backe i Banata izravno Sr'biji. Dr. R b a r ne boji se Srba, nego tudina. Danas smo res nuUius. Tre-bamo krov iii^d glavoni, to jest zajednicku vladu. Proglasenje drzave SHS suverenom drzavom 29. oktcbra, zo\ai Talijanl komicnom operetom. Mora da smo za mcnarhiju, jer smonezreli za repubiiku. Ne treba se bojati srpske begemonijeDr. P aSrbin. Njemu je konacno svejediio; on inoze biti v e I c govori o organizaciji Narodnog Vijeda. Brza akcija

Interest pojedinih

plemena

Kris tan

Je iz

bez sporazuma sa Jw^cslovenskim odborom nije nuzna, jer to ne trazi ni nutamij ni vanjski polozaj. Ni nut'arnii ni vanjski polozaj ne srnije uostalom na nas izvo^liti terora, da mi ovakove akcije preko noci zapocinjemo. Svakako se mora staKritiviti u sporazum sa nasim izaslanicima u iaiozemstvu. zira dra. 2aTka Miladinovk;a, koji se stavio u opreku s temeljnim stanovi.stein, na kojem io sagradeno Narodno Vijece SHS.. Danas su nniogi od onih, koji su priie tjerali oportunisticku poHtiku, postali grlati. On prosvj&duje u ime svoje stranke protiv ovakova rjesenja unutamje^a odtiesaja i izjavljuje, da ce u torn smislu povuci konsekveiicije. Dr. Dusaii Peles Dr. istice talijansku pogibao. pobija separalizam. Talijani ocekuju, da ne ce biti jedna, nego vise jugoslovenskih drzava. Karlo Habsburski jos se nada dobiti nas u svoje ruke.. Dr. S r a k govori o potrebi narodnoj^a jedinstva i kritizira strancarstvo radikalnih lirvata, Slovenaca i Srba. Pitanje monarhije re^mblike je samd formalne n^ravk Glavno je unutraSnja izgradnja drzave, da bude demokratska, gdje kralj nije Glavno je nista drugo nego nasljednji predsjednik republike. za nas pitanje agrarno, pitanie kolonizacije, pitatije banaka. Svi smo ml za federali?;am, ali iu pitanje, kakav f eider alizam treba da prihvatimo. Federaiizam nacionalni sa drzavnim granicama je apsolutno nemoi^uc. On se zauzima za unutarnje uredenje, kako ga je snovao pokojni Dr. Krek. To je ekonomsko-kulturnii federalizaTn. Jaka nam je centralna zajedfinicka vlada nuzna. Bez nje ne mozemo rijesiti agrarnog Tiancijalnog pitatija, kao ni ono obrane prehrane. Dr. B a r ae imma u zastitu Jugoslovenski odbor u inostranstvu protiv nekih

Kramer

18

274
Istice rijegove zasluge, narocito prednedoistojnih prigovora. sjednika Dra. Trumbica. Dokazuje, da bez njih, koji najbolje koji su stvorili Krfsku deklaraciju, znadu spoljasnju situaciju ai i sada neku zajednicku vladu u Zeiievi u sporazumu sa srbii

janskim strankama, da bez njih ne bismo smjeli rje^avati pitanje naseg buduceg: drzavnog uredenja. Sto, ako su oni vec stvorili zajednicku vladu, zar mi da; ovdje drugu stvaramo? Ako se sredisnji odbor N. V. odluci, da pode u Beograd, treba da prije svega nastoji, da dode u beizzicni dogovor sa Jugoslovenskim odbofom. Jed^ako treba da se pitanje uredenja drzave zajednicke vlade rijesi ne samo sa kraljevskom vladom Srbije, nego u prvom redu sa strankama srbijanskim, jer je jedino to demokratski. Ako pak idu u Beograd samo neki delegati, treba da im sredisnji odbor dade to^an naputak, kako sto da rade, punomoc dokle mogu da idu. Zajednickat vlada unutranje provizorno uredenie drzave SHS valja da se rijesi na osnovi sporazuma svih kompetentnih faktora, a he po volji kcje stranke. Majoriziranje, hegemonija i teror, treba da su u principu iskljuceni, jer inaoe nema postene i iskrene veze od prvoga pocetka, a neiskrenost zakulisne spletke u pocetku nasega ujedinjenja, mogu da budu kobne po nas kasniji razvoj i po nae zajedniCko zivljenje. Svakako 6e sve to biti provizorno, jer konstituanta mora da kaze posljednju rijec. Konacno crta Dr. S nas unutrasnji o d 1 a k a opse^no
i
i

vanjski polozaj, koji nuzno trazi, da se sto prije orgamzuje zajednicka vlada za sve nase zemlje u jednoj jedinstvenoj drzavi. Svoje zasluzne delegate u inozemstvu ne smijemo desavuirati. All oni ce rado pristati na sve sto cemo mi zakljuciti, jer je zajednicka vlada u jedinstvenoj drzavi na demokratskoj osnovi, i njihova ideja. Predlaze potom, da se odabere odbor od 7 Ilea, kojemu ce se predati svi prediozi, pa i Smodlakin, za koji rece, da je kompromisni -nacrt, te se moze u detaljima mijenjati. Odbor neka jos danas izradi kompromisom jedan zajednicki predlog, o kojerpu ce se onda tajno glasovati u sredisnjem odboru jos danas poslije pcdne. Taj je predlog prihvacen, a u odl3or izabrani su: Dr. Pavelic, S V e t z a r P r i b c e v i c. Dr. C a n k a r, Dr. S o d 1 ak a, V i 1 i B u k s e g, H a i d S v r z o, Dr. D r i n k o v c.
i

1;

Vedernja sjednica.

Na vecernjoj sjednici Narodnog Yijeca SHS, odbor od sedam lica iznosi ovaj
Narodno Vijece
t

odabrani

svoiim dosadaSniim zavlade kraljevine Srbije, prcglasuje ujedinjenje drzave Slovenaca, Hrvata i Srba, obrazovano na cijelom neprekinutom jugoslovenskom' podrucju bivse austrokljuccima

Zakl juc ak. SHS u skladu sa

prema

izjavi

275

ugarske monarhije sa kraljevinom Srbijom i Crnom Qorom u Srba, te izabire odbor jedinstvenu drzavu Slovenaca, Hrvata od 28 lica s punom ovlascu, da u spcrazumu sa vladom kraljevine Srbije i predstavnicima sviju stranaka u Srbiji i Crnoj Gori, bezodvlacnc provede organizaciju jedinstvene drzave prema prilozeiiim zapisnicima. Dcticne zakljucke ratificirat ce na prvom sastanku Drzavno Vijece, kojemu 6q pripadati uz Crne' Gore svi clanovi Napredstavnike kraljevine Srbije rodnog Vijeca SHS u Zagrebu, pojacani s predstavnicima iugosloveriskog odbcra. U odbor, koji ce izvrsivati gcrnje naloge, biraju se: Dr. B a r a c Franjo, Dr. C a n k a r Izidor, Dr. C ab r a j ic Luka, Dr. D r i n k o v i c Mate, O r d i c cepan, Dr. H r a s n c a Halid, K o r a c Vitomir, Dr. K o r o s e c Antun,
i i i

Dr. K r s t a n Anton, Dr. L a g i n i a Ivan, Dr. L u k i n i c E d o, Dr. L 3 uP a 1 e c e k Ivan, Dr. P a v e 1 i 6 Ante, i i Dr. P e t r c i c 2ivko, Dr. P o p v i <S Duan, P r i b i 6 e v i c o d 1 a k a Jozo, S t a j i c Svetozar, R a d <5 Stjepan, Dr. S r a k Vaso, Dr. S u n a r c Jozo, S v r z o Hamid, Dr. i Janko, Sola Vojislav, Dr. T r e s c-P a v i c i c Ante, Dr.

Dr.

K r am

Albert,

Matko, Dr. L o r k o v b b r a t c Save, Dr.

i i i

(^

T ru mb
'

Ante.

Clanovi cdbora ako sii zaprijeceni, ovlateni su imenovati sebi zamjenike pismenoni punomoci.

K tomu

predlozi odbor na prihvat

naputke za delegate,

koji glase:
1. Konacnu organizaciju neve drzave moze odrediti samo sveopca narodna ustavotvorna skupstina svega ujedi-

njenoga naroda Srba, Hrvata Slovenaca, sa vednom od dvije Konstituanta mora se sastati najkasnije est tredine glasova. mjeseci poslije sklopljena mira. Izrijekom pridrzava se konstitiianti pravo, da odredi: a) Ustav, razumijevajuci ovdje narocito drzavnii formu (monarhija ili republika), unutrasnje dri

zavno ustrojstvo
stavu;
2.

c) Sjediste

osnovna prava drzavljana; b) Drzavnu zavlade dru'gih drzavnih vrhovnih organa.

i

konstituante vrsit 6e provizorno zakonodavnu vlast Drzavno Vijece. Drzavnom Vijedu pripadaju: -a) Svi clanovi Narodnoga Vijeca u Zagrebu, koji ce se nadopuniti sa 5 clanova jugoslovenskoga odbora u Londonu; b) razmjerni broj predstavnika kraljevine Srbije, koje 6e odabrati Narodna Skupstina u dogovoru s tamoSnjim pclitickim strankama; c) razmjerni broj glasova predstavnika Crne Gore, koije ce odabrati onamosnja Narodna Skupstina.

Do sastanka

na

3. Drzavno Vijece Srba, Hrvata Slovenaca odredit ce prvom sastanku provizornu drzavnu zastavu pomorsku.
i
i

Vladarsku vlast vrit 6e do odluke konstituante kralj Srbije, odnosno prestolonasliednik Aleksandar, kao Regent dr-zave Srba, Hrvata Slovenaca. Regent je neodgovoran
4.
i

276
Vijedu; on pola^e zakletvu pred DrzavniiiB Vijecem. On ce po na^elima parlamentarne vladavine imenovati vladu, koja uziva pcvjerenje Drzavnog Vijeca. On ima sankcije. Drzavno Vijece se pravo zakonodavne inicijative moze odgoditi samo vlastitim zakljuckom, a ne moze sei raspustiti prije sastanka kcnstituante.
i

Drzavnom

5.

Provizorno sjediste drzavne vlade

Drzavnog

Vijeca.

odredit 6e se sporazumno.

Drzavno ce vijece biti duzno da provede izbore za 6. konstituantu i odmaii ju zatim sazvati. Izborni red za konstituantu odredit ce Drzavno VijeCe na osnovu opceg, izravnog^ proporcionalnog i tajnog prava glasa sa zastupstvom manjina.
7. Drzavna vlada, odgovorna Drzavnom Vijecu, upravljat drzavnim poslovima, pa ce biti sastavljena od ministra predsjednika ministra za sve drzavne uprave, te od 7 drzavniii. tajnika, koji ce iimati mjesto glas u mmistarskom Vijecu, i to jedan za Srbiju, jedan za Hrvatsku Slavoniju, jedan za Ek)snu
<je
i
i
i

Hercegovinu, jedan za Slavoniju, jedan za Dalmaeiju, jedan. za Crnu Goru i jedan za Backu, Banat i Baranju. Drzavni tajnici imadu zastupati interese svoje zemlje u drzavnoj vladi,. pa, predlazuci drzavnoj vladi predloge zemaljskili vlada, imaju paziti, da se tim predlozima ne vredaju ni zakoni ni drzavnE
i

interesi.
8. Poslovi' spoljanji, vojni, pomiotrski, dirzavne financije,. poste i brzojavi izuzeti su iz djelokruga zemaljskih, odnosno^ pokrajinskih vlada, i pridrzani iskljucivo drzavnoj vladi. Druge. poslove vode zemaljske, odnosno pokrajinske vlade u autonomnora djelokrugu, po uputama i pod madzorom drzavne vlade.
9. U autonomniim poslovima vrse nadzor nad zeraaljskcm: vladom zemaljski sabori, odnosno pokrajjnska ce se vijeca sastaviti po dogovoru stranaka dot'cne pokrajine. Ne postigne li se sporazum, odlucit Ce Drzavno Vijece. Na celu pokrajinskih vlada stoje predstojnici, a u Zagrebu na ,celu zemaljske vlade ban, koje imenuje vladar, odnosno Regent, na predlog zemaljskih sabora, odnosno pokrajinskih vijeca. 10. Zemaljskim vladama doznacivat ce pottebita financijalna sredstva drzavna vlada u okviru drzavnog proracuna prihvaCena od Drzavnog Vijeca.

snazi ostaju svi dosadanji zakoni i drugi propisi^ organizacija sudova, pa dosadasnje administrativino ustrojstvo i sadasnji organi zemaljskih vlada.
11.

Na

isto

tako

Rasprava o ovim zakljuccima.

U raspravi prvi progovori J tockama. Dr.

o zakljucku za organizaciiu jedinstvene drzave^ R a d c, koji je prigovorio mnogim stavkama

i

Dusan Popovic

pobija legitimisticki prin-

277

narodno jedinstvo jer je protiv svili triju plemena. Drzavopravne teorije jesu imperijalizam jednoga plemena protiv na*cionalizma cijeloga naroda. Strani svijet je za Jugosraviju, a ne za pojedinacna nasa prava. Pod cvakim legitimitetom saJcriva se separatizam. Federacija je nemoguca. Dr. P o g a cnik prihvaca podneseni'zakljucak naputak delegatima u ime svoje stranke. B u k s e g u ime socijalnih demokrata izjavIjuje, da sc ne slaze s onom tockom, koja govori o regentstvu jdrzave SHS, jer se time stvara neki prejudic za monarhijsku buducu uredbu drzave. Dr. D r n k o v (5 tumaci poblize naputak dat delegatima dckazuje, da se Hrvatima islo dalje u susret, nego li dopusta nacionalni princip. Hrvatska, Slavonija Dalmacija sa Bosnom i Istrom nastupaju ovdje kao samostalna jedinica prema zemljama kraljevine Srbije Crne <jore. Jugoslovenske zemlje bivse Austro-Ugarske monarhije posve su koordinirane u pregovorima s kraljevinom Srbijom Crnom Qorom. Autonomija Hrvatske, Slavonije Dalmacije, Jie samo da nije unistena, nego je kud kamo prosirena. Mi ne osnivamo ni Velike Srbije, ni Velike Hrvatske, ni Velike iSlovenije, nego veliku, jaku mccnu jugoslovensku drzavu. 'Moramo ipak glasno priznati, da je srpska kraljevina izasla u ovome ratu pcbjednicom, a mi da smo pobijedeni. Razum postenje nalaze svakom patrioti, da u ovim velikim momentima istupi za narodno drzavno jedmstvc. Dr. 2 v k o P etricic razumije potpuno ideologiju Stj. Radica njegovu borbu za hrvatsko drzavno pravo hrvatski sabor. Sa kraljevinom Hrvatskom, Slavonijom Dalmacijo-m imade se postupafi kao sa samostalncm jedinicom, koja ulazi u jugoslovensku drzavu. I on je za to, da se sazove hrvatski sabor da ratificira danasnji zakljucak sredisnjega odbora N. V. To ce istina
jer razaira
i

cip drzavnog prava,

nacionalnog principa jedinstva

biti

samo
j

HrV

formalnost, all je potrebito, da se ta formalnost ucini. polemizira sa drom. Pcpovicem. Ortodoksni drzastari je
i

voslovci shvacaju hrvatsko drzavno pravo oyako:

nerazorljivi zahtjev hrvatskog naroda, da zivi u svojcj suverenoj i samostalnoj drzavi. Ovdje stoje sebi nasuprot dva protivnika: pristase federacije centralizacije. Njemacki je narod ujedinjen pomocu federacija. Zasto ne bismo i mi bili na taj nacin u jedimjeni ? Dr. 2 a r k o i 1 a d i n o v i c potpuno prihva<^a u ime svoje srpske radikalne stranke izneseni predlog odbora. Dr. B a r a c drzi, da ovaj cas ratifikacija hrvatskog sabora nije has nuzna, jer je hrvatski sabor prenio vlast svoju na Narodno Vijece po predstavnicima svojih stranaka u razmjernom broju; on ne bi dakle mogao desavuirati zakljucak Narodnoga Vijeca. Naprotiv drzi, da bi se srpska skupstina
i

apsolutno morala sastati i te nase zakljucke prihvatiti, ili bi l)arem morala da izabere svoje delegate, koji bi s nasim delegatima proveli ove zakljucke. Pored toga ako su samo delegati s jedne [ s druge strane valjalo bi, da plenum hr-

plenum skupstine kraljevine Srhije plenum skupstine Crne Gore ratificiraju djelo ovih odabranih delegata. misli, da se prema kraljevini Srbiji postupa Dr. kao prema Hrvatskoj. Sto se tice bana, on je dosad bio biran po tudem vladaru, dok bi za provizorna vladanja bio imenovan po jednom dcma<5em vladaru na predlog sabora kraljevine Dalmacije. Provizorna vlada ne ce biti Hrvatske, Slavonije odobrena tako d^go, dok je ne odobri lirvatski sabor.
vatskoga sabora
i

Smodlaka

Na koncu sjednice, oko 10 i po sati nocu, prihvacen je gornji predlog sedmorice danova prilozeni naputak u cilelosti. Hrvoj, dok su, uz reProtivu su glasovali samo i zervu glede regentstva glasovali za predlog i naputak i Dr
i

Radic

P e t r c i 6 sccijalisti Korac, Bukseg Kristan. Na svrsetku sjednice predlozio je Dr .B u d s a v 1 j e v c, da se gore odabranim delegatima za Beograd prikljuci kao delegat jo [Dr. S m r a k od grupe oko Novina. I to je prihva(5eno,
i i
i

Odlazak u Beograd. studenoga drzale su se sjednice o financijskim pitanjima, te je zakljuceno, da se delegatima za Beograd prikljuce financijskim pitanjima. strucnjaci u gospodarskim Predlog Dr. Lorkovica o neizavisnim fiinancijama pao je, o jer su po Naputku financije zajednicke. Raspravljalo se agrarnom pitanju, te je zakljuceno, da se bira odbor od cetvoDr. Barac), koji ce dorice (Dr. Petricic, Dr. Poljak, Korac nijeti predlog o rjeisenju agrarnog pitanja, koje je odmah nakon 19. oktebra potakifuo u presidiju N. V. Dr. D r n k o v c.

Dne
i

25.

Dr. Andelinovid pita predsjednistvo N. V., kakve ce korake poduzeti protiv Dr. 2arka Miladinovica zbog njegova predloga pripojenja Srijema Srbiji, jer taj se prctivi temeljnim principima Narodnog jedinstva. Isto tako pita, sto misli poduzeti protiv Stj. Radica, zbog njegova haranguirajucega govora na skupstini od 25. novembra 1918. Zakljuceno je sve Dr. to potanko ispitati i rezultat iznijeti na sutrasnjoj sjednici. Andelinovic, Dr. V. Corovic, Wilder, Dr. Kramer i Dr. Simrak stavljaju predlog o novinarskoj cenzuri zbog pisanja Malih. Novina. I o tome ce s& sjutra raspravljati.

Glede polazka u Beograd predlaze se, da se pode sto odmah, dakle u srijedu 27. novemfbra, narocitim vozom. Dr. Barac se tomu protivi, jer u Beogradu nema clanova srpske skustine, ni cijele vlade, a nemamo jos obavijesti ni od Jugoslovenskoga odbora. Sto cemo tamo badava, a biti- na teret gradu, koji ie toliko stradao u ratu. Iza duge cesce prekidane debate, kad je pao predlog, da u Beograd odmah podu tek nekolicina, na pr. tri delegata, pa da ostale pozovu, kad budu ondje skupstinari vlada Dr. Trumbic sa Dr. Koroscem,, izjavi S V e t o z a r P r ib c e v d, da se bez ovih po Barcu spomenutih faktora naravno ne moze nita definitivno zakljuprije,
i i i i

279

citi,

ali

poto vecina delegata

isli,

zeli,

razloga, da ne bismo

to vise, to <^e svr ovi faktori

da se odmah pode, nenia i onako

ved za

koji

dan

biti .u

Beogradu.

Zapravo se vedina Sredisnjeg Odbora, jer je bilo ve6 oko to je bilo 26. novembra uoci odlaska 10 sati nocu, razisla u uvjerenju, da je zaklju^eno, da se u srijedii, sutra, ne ide. Ali se ostatak ^lanova sredisnjeg odbora, pristasa Svetozara PribiceviCa, ubrzo opet sakupio u maloj saborskoj dvorani, ovi zakljucise ogromnom vecinorn glasova, da se putuje sutra dne 27. novembra u 9 sati narccitim vozom u BeoDr. i grad. Ban Mihalovi(i i povjerenicr Budisavljevic vodit ce za odsustva Dr. Pavelica i PribiNjima 6evica prezidij sredisnjeg odbora Narodnoga Vijeca. se prepustilo, da proglase ili rijese neka pitanja, sto su bila posljednjih dana na dnevnom redu; na pr. agrarno pitanje, ili pitanje o titulama, pa neka pitanja, koja interesuju seljake i radnike itd. Stj. RadiCa osudili su vecinom glasova, da se zbog njegova huskanja stavi seljackoj stranci na dispoziciju i da se>Ijacka stranka na mjesto njega izasalje u Narodno Vijece koDr. Trumbi6a obavijestilo se o jega drugoga svoga clana. zakljuccima od 21. novembra i pozvalo, da dodu sto prije on I Dr. KoroSec u Beograd.

Bukeg

Oko 11 sati nocu svrsena je ta, zapravo posljednja sjednica sredi.njeg odbora Narodnoga Vijeca, i jos iste noci, za koji cas, brzali su glasnici od kuce do kuce do pojedinih delegata, kcjih nije bilo kod zakljucka sjednice, da ih obavijeste, kako sutra u jutro treba da su na kolodvoru spremni za polazak
u Beograd.
21. novemibra oko 10 sati izjutra, odvezao je voz odabrane delegate financijske strucnjake u BeoNjima se^prikljucio kurir Jugoslovenskoga odbora, S^rad. Rudolf Oiunio, koji je tog jutra prispio iz Pariza, da obavijesti Narodno VijeCe o najnovijim dcgadajima u inostranstvu. Put sumoran. Gusta magla prekrivala je slavonsku je bio dug ravnicu, kroz koju se voz dosta sporo vukao. U Vinkovcima unisao je u kola prezidija Dr. Pale6ek, koga nije bilo u Zagrebu za citavo vrijeme revolucije rada Narodnoga Vijica^ Oko 11 sati no6u doSli su delegati u Zemun,gdje su sveiano docekani, banketom pocasCeni od tamoSnjega odbora Narcdnog Vijeca, a 28. oko 11 sati prevezla ih je lada u Becgrad, gdje su bill vecano odusevljeno primljeni na pristanistu uz pozdravne govore, pjevanje triju himma i u svecanoj povorci otpradeni u Orand Hotel, gdje su bili gosti grada Beograda.
I

doista,

narociti

Narocito

su beogradski svoje stare znance.

Zastupoiici vlade

gradani

veselo

pozdravljali

mnoge

takoder su docekali delegate redovno od njih boravio s njima za vrijeme dorucka ili veccre. Za dva dana poCeli su i razgovori sa vladont (Protid, Nincid,
i

je koji

:280

Ljuba Jovanovic), koji su i odgovora Kegentova.

Kioveli

do adrese od

1.

decembra

1918.

lU. Delegati Narod. Vijeda pred

Regentom Aleksandrom.

Dne
:gacija

1. decembra 1918., u 8 sati u veie, priniljena je deleNarodnog Vijeca iz Zagreba od Njegova Visocanstva

nasljednika prestclja Ale'ksandra u audijenciju. okupili su se ministri Stojan Protic, Ljuba

^'
i

Oko

nj.jga

Jovanoburnim

c,

nc

c,

te

vojvoda

iVl

s 16.

Izaslanstvo ipozdravilo odusevljenim klicanjem.

je

(nasljednika

prestolja

Potom

je

Dr. Pavelic procitao ovu adresu jakim glasom

,r

o 5 a n s t v o! Osjecamo se sretnima, sto u inie Narodnoga Vijeca SL*.Srba mo^emo da pozdravimo VaSe Kraljevyenaca, Hrvata sko Visocanstvo u prestolnici oslobodene Srbije, kao vrhovnoga kcmandanta .pobjedonosne narodne vojske, koja je u zajednickoj borbi s vojskama mocnih saveznlka stvorila uvjete za Slog'zvrsenje velikoga djela nasega narodnog ujedinjenja. Srbi, koji su na teritoriju biVsc austro-ugar.ske venci, Hrvati monarhije izveii prevrat i privremeno konstituirali nezavisnu narodnu drzavu, prozeti idejom narodnoga jedinstva oslanjaiuci se na veliko naceio deaiiokracije, koje trazi, da svaki narod ima sam da odlu5i o svojoj sudbini, i*zJavili su vec u hoce da se Cbjavi Narodnoga Vijeca od 19. oktobra, da zele Crnom Qorom u jedinstvenu narodnu dTujedine sa Srbijom iavu Srba, Hrvata Slovenaca, koja bi obuhvatala sav neprekinuti etnografski terltorij Juznili Slcvena. Da se ova misao picvede u djelo, zakljuCiio je Narodno Vijece u svojjj sjednici od 24. novembra, da proglasava ujedinjenje drzave Slovenaca, ^irvcita Srba sa Srbijom i Crnom Gorom u jedinstvenu dr-^.avu, izabralo je svoje odaslanstvo, koje stupa pred Vase Kialjevsko Visocanstvo, da Vam ovaj zakljucak Nirodnog Via
1 j ei

V a e' K

ko

jc:ca

zvanicno

u svecanoj forml saopci.

i

"

Zakljucak je Narodnog Vijeca, da vladarsku vlast na ciSlotavom teritoriju sada j^dinstvene drzave Srba, Hrvata venaca vrsi Njegovo Velicanstvo Kralj Petar, odtnsno u Njegovoj zanijeni kao Regent Vase Kraljevsko Viso5anstvo, a Ujedno bi se u sporazumu s vladcm VaSega Kraljevskoga ViSf'canstva i predstavnicima svih narodnili stranaka u Srbiji i Crnoi Gori imala da obrazuje jedinstvena parlamentarna vlada na podruciu Jugoslovenske drzave uz jedinst/eno narc>dno

oredstavniStvo.

Vase Kraljevsko Visocanstvo!

2elja bi Narodnoga Vijeca bila, da se s ob^irom na preyizorno stanje ovo privremeno narodno predstavuistvo obrar

281

zuje siX)ratzumom izmedil Narodnoga Vijeda i predsidvnik:i nctroda kraljevine Srbije i da se ustanovi odgovornost drzaMie vlade, prema modernim parlamentarnim na<^elima, ovom narodnom predstavnistvu, koje bi trebalo da ostane na o'^upu tve do konstituante, da princip ustavnosti i parlamentarno o:igovornosti vlade dode do potpunoga izrazaja. Iz istoga razloga ostali bi na snazi pod kontrolom drzavne vlade dosadaiiji auiunomni administrativni organi, koji 6e za svoJe ufedovaiije biii

odgovorni
riti

autonomnim predstavnistvima.

U ovo prelazno doba trebalo bi po naSem mi^lj -iiju stvopreduvjete za konainu organizaciju nase jedinstvene dri'dve. Nasa drzavna vlada trebala bi u tu svrhu posebice da pripravi konstituantu, koja bi prema iznesenomu preakjgu Narodnoga Vijeca bila izabrana na temelju opcega, jednaK3ga. izravnoga proporcionalnoga prava glasa, a sastala bi se najkasnije sest mjeseci poslije sklopljenoga mira.
i

U ovom historijskom casu, kad stupamo pred Vase KraIjevsko Visocanstvo, kao predstavnici naroda s cijcloga leritorija Juznih Slovena u bivsoj austro-ugarskoj monarliiji, duboko smo o^alosceni, sto moramo konstatovati, da su veliki dragocjeni dijelovi naSega narodnog podrucja okupirani od ceta kraljevine Italije, koja je doduse saveznica sa *^ilania Sporazuma i s. kojom zelimo fivjeti u dobrim prijateljskiin odnosmia, ali nismo pripravni priznati opravdanost b-lo kakovih
i

ugovora, pa n'i Londonskoga, po kojem bismo uz povrcin nacionalnoga nacela principa samoodredenja bill prisiljeni, da dio na^ega naroda odstupimo u sastav tude drzave. Posibno iipozcravamo VaSe Kraljevsko Visocanstvo, da talijanska okupaciona uprava prelazi granice ovlasti, odredene samim uvjetima primirja, sklopljenom s glavnim zapovjednistvom bive austro-ugarske vojske, poslije nego to se taj teritorij proglasio nezavisnim integralnim dijelom drzave SHS, o cemu ceiiio vladi Vaseg J^raljevskog Visocanstva pcdnijeti potrebite dokaze. Ipak, punim uvjerenjem dajemo izraza svojoj nadi, da ce se Vase kraljevsko Visocanstvo zajedno s cijelim na^im narodoni zauzeti, da se definitivne granice na^e drzave ozna5e tako, da budu u skladu s etnografskim naSim granicama, a primjenom na5ela narodnoga samoodredemja, proklamiranom od od sviju Sila Spopredsjednika Americkih Drzava Wilsona razuma.
i
i

Neka
Neka Neka
V a
t

zivi

Njegovo Kraljevsko Velica-

stvo kralj Petar!

^ivi Vase Kralljevsko Visocanstvo! zivi cio na ujedinjeni Srpsk o-H r-

k o-S

Neka
vija!

lovenskiNarod! zivi slobodna ujedinjena Jugosla'

'

282

Na
sandar:

to je odgovorilo

Njegovo Visocanstvo Regent Alek-

Gospodo odaslanici!
Vas dolazak u ime Narodnoga Vecia Slovenaca, Hrvata
Srba, dostojnoga predstavnika siroke nae narodne misli, i Vase saopcenje njegove misli, Va^e saopcenje njegove iiistorijske odiuke od 24. novembra, kojom se proglaSava drzavno ujedinjenje svega naroda sve nase mile, namucene, all slavne
i

otadzbiiie, ispunilo

me dubokom

radoscti.

Primajuci to saopcenje, uveren sam, da ovim cinom ispunjavam svoju vladalacku duznost, jer njim samo privoaim Konacno u delo ono, sto su najbolji sinovi nase krvi, sve tri vere, sva tri imena, s obje strane Dunava, Save Drine, poceli pripremati jos za vlade blazene uspomene moga deda Kneza Aleksandra I. Kneza Mihaila ono, sto odgovara zeljama i po-i

gledima

Njegova Velicanstva proglasavamujedinjenje Srbije sa zemljama nezavisne drzave Slovenaca, Hrvata Srba u jedinstverio Kraljevstvo Srba, Hrvata Slovenaca.
moga naroda, teu ime

Krai

Petra

I.

Ovaj veliki historijski cin neka bude najbolja nagrada, kako pregnucu Vasem Vasih cestitih drugova u Narodnom Vecu svih Vasih suradnika, koji smelim prevratom stresoste
i i

sa sebe tudinski jaram, take visoko razvijenoj svesti i podnesenim velikim zrtvama svih delova naroda, kcje Vcce predstavlja. Tako isto neka danasnji veliki cin bude najlepsi venae na slavnim grobovima mojih oficira i vojnika, palih ^a slobodu i najdlvnija kita na grudima njihovih srecnijih ratnih drugova, koji sa mnom dozivese, da izvojuju pobedu nad silnfm plemenitu ponioc nasili mocnih saneprijateljem, uz veliku veznika.
i i

Slavu zadobivenih pobeda

deiie s

mojim starim ratnicima

Svi su dicni vojnici jugoslovenskih jedinica u mojoj vojsci. oni k Varna pohitali, a Vi ste ih docekali onako, kako se samb

braca docekuju. Hvala na takvom dcceku u ime moje vojske, hvala Vam na poletu, s kojim izkazujete poverenje Kraljevini Srbiji njenom narodu, mome uzvisenom ocu, Njegovom Velicanstvu Kralju Petru I. i meni. J a mogu uveriti Vas Narodno Vece, ciji ste punomocnici, mogu uveriti svu Vasu, svu moju misli predbracu, slovenacku, hrvatsku srpsku, ciju volju stavljate, da cu se ja, i moja vlada, sa svim onim, sto predi i i i i

stavlja Srbiju

njen narod,

uvek

svuda rukovoditi samo du-

bokom nepomucenom

bratskoga srca prema svakom interesu, prema svim svetinjama milim dusi onih, u cije ste ime dosli k meni. U smislu zelja i pogleda, koje ste mi izvoleli izloziti koje ja moja vlada potpuno prihvacamo, vlada ce odmah preduzeti, da se sto prije ostvari sve ono, sto ste
Ijuibavlju
i
i

283^
iskazali, kako u pogledu prelazne privremene periode do kraja rada velike ustavotvorne skupstine, take i sastanka za izbor i sastav ove. Veran primeru i savetu, kojeg imam od svog uzvisenog roditelja, ja cu biti kralj samo slobcdnim gradanima drzave Srba, Hrvata Slovenaca, ostati uvek veran velikim ustavnim, parlamentarnim siroko-demokratskim nacelima, zasnovanim na opcem pravu glasanja. Toga radi ja cu potraziti Vasu suradnju za obrazovanje vlade, koja ce predstavljati celu ujed'injenu otadzbinu, pa ce ta vlada biti u stainoj vezi najpriie s Varna, po tom s narodnim predstavnistvom., s njim raditi njemu odgovarati.
i i
i i i

s celim narodom ova ce vlada imati kao prvi zadatak postarati se, da se granice nase drzave podudaraju Zajedno s etnografskim granicama celokiipnog naseg naroda. s Vama imam pravo nadati se nadam se, da ce nasi veliki prijatelji saveznici pravedno proceniti nase glediste, jer ono odgovara nacelima, koJa su sami proglasili i za ciju su pobedu; prolili toliko skupe svoje krvi, te sam uveren, da se delo oslobodenja sveta ne ce okrnjiti predavanjem pod tudu vlast tolike nase cestite, napredne prosvecene brace. Isto se tako nadam,. da ce ti pogledi dobiti izraza i u odlukama same vlade KralJevine Italije, jer ona imade da postanak svoga bica zahvali tim istim nacelima, koja su onako sjajno tumacib perom i d!elom njeni veliki sinovi prosloga stoleca. Smemo slobodno reel,. da ce u postovanju tih nacela predanja, u osjecajima nasega

njim

dobroga susedstva, taiijanski narod rtaci vise pravoga dobra i bezbednosti, nego u ostvarenju Londonskog ugovora, potpisanoga bez nas od nas nikad ne priznatoga, a u prilikama, kad se nije predvidela propast Austro-Ugarske,. te je od onda mnogi nekadasnji obzir postao bespredmetan. U tome svem ostalom radu ja se nadam, da ce nas narod t)stati do kraja slozan mocan, da ce u nov zivot uci vedra
prijateljstva
i i

ponosita cela, dostojan postignute velicine i srece, koja ga ocekuje. Ja Vas, postovana gospodo odaslanici, molim, da moju vladarsku rec i pozdrav odnesete svoj mojoj miloj braci sirom nase slobodne i ujedinjenje Jugoslavije.
i

2"ivio
V en

ceo

narod

Srpsk o-H
i

va

k o-S o1

ack

i!

nase kralj evstvo Srba, Hrvata

173.

Nek a nam uvek bude srednoi slavna Sloven a ca!

Saopcenje o obrazovanju kraljevine SHS^

Be
grada

gra

d, 3.

decembra
proglasuje

1918.
iz

PredsjedniStvo Narodnog Vijeda

SHS

Beo-

-284

zakljucku sadaSnjega odbora Narodnoga VijeCa studenoga 1918., posebno je odaslanstvo Narcdnoga Vijeca dne 1. prosinca 1918. u 8 sati uvecer u sveSanoj adresi na prestoloiiasljednika Aleksandra proklamiralo ujedinjeiije cjelokupnog naroda Slovenaca, Hrvata Srba u jedinstvenu Jugoslovensku drzavu, pod vladavinom kralja Petra I., odnosno prestolonasljednika Aleksandra kab Regenta. U ncvoj d'rzavi ima se odtnah organizovati narodno predstavnistvo za ^ve grane iavne uprave i sastaviti zajednicko narodno predstavnistvo kao provizoma legislativa, koja ostaje; na ckupu sve do konstituante, do saziva koje danasnje zemaljske vlade ostaju, u koliko pojedini resorti ne prelaze u jedinstvenu kompetenPrestolonasljednik Je preuzeo u svom sveicancm prestolclju. nom govoru Regenstvo obrazovat ce jedinstvenu vladu. Ovim aktom prestala je funkcija NarodTiogVijeca kao vrhovnesuverene vlasti dri a V e S_HS na teritoriju bivse Austr o-U g a r s k e.

Prema

od

24.

Sa konstituiranjem ministarstva prestat ce i njegova administrativna funkcija, koja 6e sve dotle voditi predsjednistvo Narodnoga Vijeca u sporazumu sa srpskom vladom.

rod

danom prosinca tvori citavi nas naslovensk o-h rvatsko-srpski jedinstvenu drzavu pod Regencijom Njegova Kraljevskoga Yisocanstva prestolonasljednika
S
1'.

Aleksandra.-

Beogradu,

3.

prosinca 1918.

Predsjednistvo Narodnoga Vijeca

Dr. A. Pavelic.
S. Pribicevid.

General Pei6.

174.

Priprave za obrazovanje prvoga ministarstva.

Beograd,
6.

decembra

1918.

Kancelarija Narodnoga Vijeca u Beogradu iavlja

Delegati Narodnoga Vijeca iz Zagreba izabrali su u^i odbor, koji ostaje dalje u Beogradu zbog sastava zajednickoga ministarstva. U odbor su izabrani: Dr. Ante Korosec, Svetozar Pribicevic, Dr. Ante Pavelic, Dr.
i

Mate Drinkovic, Vitomir Kcrac, cepan Ordic, Svrzo, Dr. S o d 1 a k a, Dr. L u k i n i c, Dr. B a r a c, Dr. A 1 b e r t r a k. Ostali Dr. S i i su delegati odputovali danas u 6 sati poslije podne u Zemun, gdje ce prenociti i sutra u 7 sati poci posebnim vlakom u Zagreb, koji stize u 4 sata 36 5asaka popodne.- Odbor, koji je

Hamid

Kramer

28S
ostao u Beogradu, stupit 6e u dogovore sa srpskom vladoni i. srpskim strankama glede konstituirania zajedTiickoga ministarstva.

175.

Reorganizacija jugoslovenske vojske.

Zagreb,
vlade
i

10.

deceinbra 1918.

Prema sporazumu izmedu Narodnog Vijeca u Zagrdbu v vrhovne komande Srbije, dosla je u Zagreb Vojna Misija.

Vojnim odsjekom Narodnoga Vijeca vojske na nasem narodnom pro-storu, oslobodenom od Austro-Ugarske (u drzavi S)iS) na taj nacin, sto ce sc stara vojska otpustiti kuci, a na mjesto nje obrazovati nova mlada narodna vojska, uz pomoc jugoslovenskih legija, koje ce doci iz Srbije, da budu kader novim pusvoja kovnijama. Nove pukovnije dobit ce nove brojeve nova narodna imena, prema krajevima rnjestinia u kojima ce se obrazovati. Ove nove pukovnije sacinjavat ce uz dosadanju vojsku Srbije jednu jedinstvenu vojsku nase jedinstvene nove drzave Hrvata, Srba Slovenaca. Sef Je ove misije pukovnik Milan P r ib c e v c. Misija je vec otpocela svoj rad i nalazi se zajedno sa odsjekom za Narodnu Odbranu u zgradi vojno^ zapovjednistva. U sastav ove misije usia je i dosadanja delegacija Srpske: vrhovne komande kod Narodnog Vijeca.
Srbije, koja ce zajednicki s
izvrsiti recrganizaciju stare
i i
i

176.

Rezolucija Starceviceve stranke prava.*

Zagreb,
I.

12.

decembra

1918.

Starcevi(Seva stranka prava, u skladu s temeljnim nacelima radom svojih osnivaca, kao i s adresom svojom od 7.. ozujka 1914., u kojoj je naglasila da hrvatski narod u austrougarskoj monarhiji mora propasti ili potraziti nove putove svqmu spasu izvan nje, najodusevljenije pozdravlja djelo osloSlovenaca u jednu bodenja ujedinjenja naroda Hrvata, Srba na demokratskim temeljima osnovanu drzavu Srba, Hrvata
i

Slovenaca.
Skupstini predsiedao je dr. Ante Pavelid, a glavni govornici bijahu; uza nj jos Kerubin ^ eg vie, Dr. Andelinovic, Dr. Ritig, Dr. Lan j a, I v c a K o v a f e v 6, Dr. Ivan Krnic, seljak Matijevic (izr Reljkovaca) i obrtnik Ferstek.
I

jii;

286
je oslobodenje stranka radila od prvoga pocetka kad je svom organu, po&reid tercra, dala Ententofilski pravac, zbog cega je taj organ bio oblasno obustavljen, kad je svojom pasivnoscu slabila snagu Austro-Ugarske, kad je ustajala proti ratnim zajmovima, kad je otklonila sudjelovanje u kod krunisanja Karla poklonstvenoj deputaciji Franji Jcsipu Habsburskoga, kad je'odbila zalitjev vlastodrzaca, da osudi uplitanje Entente u unutarnje poslove Austro-Ugarske, kad ie trazila ucestvovanje kod Brest-Litovskoga sklapanja mira, kad je pohrlila u Prag, da s bracom Cesima dostojno cdgovori Czerninu, kad je osudila Burianovu mirovnu notu, ali nada sve Slovenaca, radeci.oko koncentracije stranaka Hrvata, Srba te agitacijom za jugoslovensku misao porusila disciplinu na fronti i iza frcnte pa doprinijela, da se Austro-Ugarska monarhija srusi raspane prije, nego li je Italija frontu mogla pro-

Za ovo

rata,

drijeti.
II.

Starceviceva stranka prava iskazuje duboku zahvalnost svim vanjskim faktorima, koji su doprinijeli svojim golemim zrtvama razorenju Austro-Ugarske time nasemu oslobodenju. Narocito zahvaljuje bratskoj kraljevini Srbiji, republikama Francuske Sjedinjenih Drzava Velikoj Britaniji. Osobitim priznanjem sjeca se zasluga cehoslovackih jugoslovenskih legija za nagli za nas srecni rasap centralnih vlasti. S postovanjem se stranka klanja velebnim nacelima predsjednika Wilsona u cvrstoj nadi, da ce se zamisljena zajednica naroda ozivotvoriti te ukinucem militarizma zauvijek onemoguciti ratovi i tako osigurati svim narodima miran prosvjetni i goi

spodarski razvitak.
III.

Starceviceva stranka prava 'bila je od iskona zadahnuta Habsburske republikanskim diihom i revolucionarna protiv vlasti. Ali posto se kod nas sada pod republikanizmom kriju
i

struje, to ih boljsevicke kao i separatisticke stranka ne samo osuduje, nego i pogibeljnima smatra po nau mladu slobodu, a kobnim za hrvatski i slovenski dio troimenoga naroda, koji bi uslijed njihova rastvornoga djelovanja mogao postati plijenom i zrtvom sovinisticke i imperijalisticke pohote svojih susjeda, od kojih je jedan vec okupirao biser nasi'h krajeva.

anarhisticke,

Stoga Starceviceva stranka prava:

1.

odobrava djelovanje svojih delegata u Narodnom Vi-

]etu, a napose izrazuje priznanje Paveli<5u:

svomu

predsjedni'ku

dr.

Anti

2. dosljedno tome usvaja adresu Narodnoga Vijeca od 1. prosinca 1918. i pozdravlja odgovor Regenta kraljeviCa Aleksandra.

287
IV.

Starceviceva stranka prava, koja je sa Jugoslovenskim odborom u inozemstvu stajala u neprekidnom dodiru, izrazuje posebice svoje priznatije zahvalnost predsjedniku Jugoslovensko53:a Odbora, dru Anti Trumbicu, ocekujc da ce biti uvazen zahtjev nasih delegata, da Dr. Trumbic zastupa cjelokiipnu drzav^u na mirovnim pregovorima, jer u torn vidimp jamstvo, da cemo se oduprijeti imperijalistic^kim prohtjevima Italije, Nijemaca Madzara.
i i
i

V. Starceviceva stranka prava prosvjeduje protiv talijanske u okupacije nasega narodnog teritorija na Jadranskom moru zaledu. Osobito prosvjeduje protiv zlonamjernih nasilja, kojima je izlozeno nase pucanstvo od strane okupacionih talijanskih organa, kao sto protiv krvolostva Madzara u Medumurju, koja se natjepu s nasiljiina Nijemaca Austro-Madzara II Srbiji. Bclgiji u Francuskoj.
i
i

VI.

Obzironi na to, da se na citavom nasem teritoriju, nastav.anom od jedinstvenoga naroda Hrvata, Srba Slovenaca, stvorila nova slobodna narodna drzava Srba, Hrvata i Slovenaca, to Starceviceva stranka prava proteze od ovoga casa svoj rad na citav teritorij nove drzave. Uvazujuci pak, da je nas narod malo ne iskljucivo poljodjeisko-seljacki riarod, a da je Starceviceva stranka prava u svojoj ogromnoj vecini stranka seljaka-poljodjelaca, to stranka trazl, da citava gospodarskc-socijalna organizacija drzave bude provedena u skladu s interesima seljaka-poljodjelaca. Naglasuje pri torn svoju bezuvjetnu spremnost, da sporazumno djeluje u jednom jugoslovenskom bloku sa srodnim slovenskim, srpskhn hrvatskim strankama.
i
i

VII.

Starceviceva stranka prava zakljucuje, da ce izabrati odbor ad hoc, koji ima do svrsetka mirovnoga kongresa izraditi potpuni program stranke, s kojim ce ona uci u iz-bore za narodnu ustavotvornu skupstinu.
VIII.

glavni organ stranke H r v a t bio radi svcga nepomirljivoga drzanja protiv Austro-Ugarske u vrijeme rata oblasno obustavljen, to se, nadovezajudi na tradicije stranke, glavni njezin organ nanovo irrta zvati Hrvat.

Fosto

je

IX.

Poziva se sredisnji cdbor, da izabere posebni odbor, koji tc voditi redakcione poslove strankinih organa.

288
X.

Poziva se srediSnji odbor, da sa skupstine pozdravi Reda ga pozove, da cim prije poduzme sve genta Aleksandra nuzne korake za oslobodenje hrvatskih krajeva.
i

XI.

Poziva se sredisnji odbor, da pozdravi sa skupstine b i c u Jugoslovenski odbor, te da im izrazi Dr. A n t u T r u rad oko ozivotvorenja zahvalnost naroda za pozrtvovni trud ncse narodne drzave. XIL Poziva se sredisnji odbor, da se pridruzi delegaciji, koja Slovece u ime citavoga iedinstvencg naroda Srba, Hrvata prof. Masaryka, te time naca pozdraviti cehoslovacki narod nadovezati uske veze, koje vezu nas narod sa cehoslovackim.

177.

Sastav drzavnog ministarstva u Beogradu.

Zagreb,
16.

decembra

1918.

Kancelarija Narodnoga Vijeca javlja: U Beogradu je postignut izmedu svih stranaka konacni sporazum za obrazovanje vlade i ustanovijena ministarska listina, po kojoj ce biti 16 resortnih ministra te ministar-predsjednik i njegov zamjenik kao ministri bez portefelja. Medu ministrima ce biti 4 Hrvata^ 2 Slovenca, jedan Srbm iz bivse Austro-Ugarske jedan rhusliman, jedan socijalni demokrat i jedan general kao vojni ministar, zatim 8 ministra kao predstavnici srbijanskih stra^nika. Prema spora^zumu svi'h stranaka ima da sastavi vladu kao ministar-predsjednik Nikola Pasic. Potpredsjednik. ministarskog Vijeca bit 6e dr. Ante K o r o e c.
i

Dalja ministarstva:

Vanjski poslovi:Dr.

Ante Trumbic;
J

nutarnji poslovi:
:

Pribicevic; voj-no ministarstvo: general R a s 6; financije: S t o a n P r o t ic; pravosude dr. M a rko Trifkovic; prosvjeta: Ljuiba Davidovic; vjero^ ispovjesti: dr. Jozo Sunari6; sume: dr. zemlje, rudnici 2ivko Petriicic; trgovina obrt: dr. Voja VeljkoV c; socijalna politika: Vitomir Korac; zeljeznice: Ing. Vulovic; gradevine: Milos Kapetanovic; prehrana
i
i

Svetozar

narodno gospodarstvo: i 1 o j e J o v a n o v c; raidnje za kcnstituantu i izjednacenje zakona: dr. Albert Kramer: pcsta i brzojav: dr. Lukinic; zdravstvo (rezervirano
i

Edo

za jednog muslimana).

U ministarstvu za vjeroispovjesti bit ce tri odsjeka za glavne vjeroispovjesti, a na celu svakog odjela bit ce pripadnik doticne vjeroispovjesti.
tri

rija

K ovom sluzbenom saopcenju dodaje Sredisnia kancclc;Narodnoga Vije6a u BeoKradu ova] statisticki pregled:
Razrnjer

stranaka

iz

juzrio-slovenskih
participiratju u

krajeva

bivse

aiistro-ug^airske monarhije,
iest

kako

novom'

ka.blnetu..

ovaj:
i

SvcHrv.-srpska koalicija: 2 lisnice (dr. Kdo Lukinic lozar Pribicevi-c); Starceviceva straiika prava: t lisirica (dr.. Korac); Z. Petricic); Socijal. demckrati I lisnica (Yitomir Hrv. Nar. zajednica u Bosni: 1 lisnica (dr. J. Sunaric); Mu-slimani: 1 lisnica (nepopurijeno); Sicivens.ka pucka stranka:; 1 lisnica (dr. A. KoroSec); Juzno-slovenska dcm. stranka: 1.
lisnica
(dr.

A. Kramer).

Srpske stranke iz Srbije zastupane su u novoni luiiii-starstvu sve osim socijalnih demokrata, koji se niedutini zaiedno uziraaju u racun sa socifjalniTn deniokratima u JuZnoslovenskim krajevima bivse auf.tro-uiiarske monarhije.
Staroradikali
vic);
iinaju

lisnice

Mladt;radikali

(liberali)

(Pasic, Protic, Kapetano2 Ksnice (Davidovic, Vulovic):

Naciomilisti (liberali) 1 lisnica (Voja Veljkovic); I lisnica (Miloje JovanoviC); Radikalni disidenli
rrifkovii(5).

Napredtijacii
1

lisnica

(dr..

U ovom
rninistri

star za vanjske poslove

prc^le-du nisu spomenuti dr. A. Trum'l)ic, minigeneral RaSic, ministar vojni, ka<v:
i

izvan stranaka.

178.

Imenovanje prvoga ministarstva kraljevine Srba, Hrvata Slovenaca.

i

B e g r a d, 20. (7.) decembra 1918, U ime Njegovog Veli6anstva Petra !. p o m ivoiji narodnoj Kralja Srba, losti Bozijoj Hrvata S o v e n a c a, M A e k s a n d a r, N a s e d-j
i
i

P
i

e s

a.

Uvazuiuci ostavku, koju sa Nam podneli: predsednik Nasejf ministarskog saveta N k c a P. Pasic; Nas ministar nnutrasTiJih dela M a r k o T r f k o v i c; Nas ministar finansija,
1
i

Nas ministar prosvete vera L j u ib o-. Nas ministar gradevina M: a n K a p e t a n V c; Nas ministar saobracaja V e 1 sf a v V u 1 ov'\6; Nas ministar pravde Marko Diiricic; Na ministar narodne privrede Dr. Velizar Jankovic; Nas ministar trgovine Dr. V o s a v M a r n k o v Nas ministar vojni
j

Sto

d
i

Da

do v

c;

(S

deneral

h a

as

c.

19

2Q0

Razresavamo od duznosti i upudujemo u Drzavtii Sayet: NaSeft Naseg ministra f Lnansija Stojana M. Protica
i

ministra pravde

Marka Duriiica.

Pas
i

i k o I u P. Naseg ministra unutrasnjih dela Marka TrifkoV c a NaSeg ministra prosvete vera L j u b o m i r a D. D avidovica; Naseg ministra gradevina Milana Kapetanovica; Naseg ministra saobra^aja Velislava VuloviCa; NaSeg rninistra narodne privrede Dr. Velizara NaSeg ministra trgovine Dr. V o j s I a v a J a n k o V 6 a; Marinkovica Naeg ministra vojnog denerala M h a j a
i

Stavljamo na raspolo^enje kraljevskoj vlaldi: ininistarskog saveta N Predsediiika naseg

c a
; ;

a*.

A
portfelja

postavljamo:

Za predsednika naseg ministarskog saveta ministra bez

drM. Protica, narodnog poslanika za potpredsednika Na^g ministarskog saveta ministra bez portfelja Dr. Anton a Korosca, predsednika Narodnog Vijeca i narodnog poslanika na stajerskom saboru; za Naseg ministra pravde Marka Trifkovjca, narodnog poslanika i ministra na raspolozenju; za Naseg ministra Inostranih dela Dr. A n t u T r u m' b i c a, advo^ narodnog poslanika na dalmatinskomi saboru; za Naeg kata ministra trgovine i industrije Stojana R i b a r c a, narodnog poslanika; za NaSeg ministra prosvete L j u b o m r a M. D a V i d o V i 6 a, niinistra na raspolozenju za NaSeg ministra zeljeznica Velislava Vulovica, narodnoga po^ slanika na raspolozenju za Naseg ministra gradevina Milana Kapetanovi(5a, narodnog poslanifca i ministra na raspoloi

Stojana

zavnog savetnika;

zenju za Naseg ministra unutrasnjili dela Svetozara Pripotpredsednika Narodnoga \\]&ta. i narodnog po1 c e V 1 <5 a, slanika na hrvatskom saboru; za Naseg ministra finansija Dr. Mom^ilaNincica, narodnog poslanika i ministra na raspolozenju; za Naseg ministra pcSte i telegrafa Dr. Ed a Lu;

i a, dana Narodnoga Vijeca, potpredsednika hrvatskoga sabora; za Naseg mmistra vojnog i mornarice denerala Mih a i I a R a i 6 a, ministra na raspolozenju; za Naseg ministra poljoprivrede Dr. 2 i v k a P e t r i 6 i (5 a, advokata i narodnog poslanika u hrvatskom saboru; za NaSeg ministra vera Dr. Alaupovi6a, lana Narodnog Vijeca i poverenika bosanske vlade za prosvetu; za Na5eg ministra bez portfelja Miroslava Rajdevica, biveg ministra u iCrnoj Gori za Naeg ministra ishrane i obnove zemlje loja 2. Jovanovica, narodnog poslanika; za Naseg ministra za socijalnu politiku Vitomira Koraca, clana Narodnog Vdjeda i bivSeg poslanika u hrvatskom saboru za Naeg Spa ho, ministra za Sumarstvo i rudarstvo Dr. 61ana Narodnoga Vije<5a 1 bivSeg poslanika u bosanskom sa-

kin c

Tugomira
;

Mehmeda

291
Iboru; za Naseg ministra priprema za Ustavotvornu Skup^tinu izjednacenje zakona Dr. Alberta \ a, clana Na-

Kramer

urednika Slovenskog Naroda; za Naseg ministra za narodno z^dravlje Dr. UroSa Krulja, poverenika u Narodnom Vijecu u Sarajevu.

rodnog

Vijec^a

Predsednik Naseg ministarskog saveta neka

'

izvrSl ovaj

ukaz.
7.

decembra

1918. god., u

Beagradu.

Predsednik ministarskog saveta Stojan Protid.

Aleksandar.

179.

-Imenovanje

g.

Stojana Protica zamjenikom

Dr. Trumbica.
.

g.

Beograd, 20. (7.) dec. 1918. po miU ime Njegovog Velicanstva Petra .losti Bozijoj volji narodnoj Kralja Srba, iHrvata Slovenaca, Ml Aleksandar, NasledI.,
i
i

nik Prestola.
b
Posto se na ministar inostranih dela, Dr. Ante T r u mnalazi na strani, to za zastupnika Naseg ministra inostranih dela postavljamo: Predsednika Na^e^g ministarskog saveta Stojana M. Protica. Predsednik NaSeg ministarskog saveta neka izvrSi ovaj
i

t,

iukaz.
7.

decembra

1918. god., Beograd.

Predsednik ministarskog saveta Stojan M. Protid.

Aleksandar.

180.

Poslanstva, drzavna zastava

grb
22.

kralj.

SHS.
1918.
i

Beograd,
Sva poslani^tva
i

decembra

konzulati zvat 6e se: Poslanistva

i

kon-

zulati kraljevine Srba, lirvata

Slovenaca.
i

Dalje je zaklju-

Ceno, da se kao drzavna zastava kraljevine SHS ustanovljuje trobojnica sa horizontalno poloienim bojama, to: gore modra, u sredini bijela, a dole crvena. Kao drzavni grb bit 6e bijeli dvoglavi orao, koji imade na prsima tit, podijeljen u dva manja Dolja. Na desnom je polju crveni krst s Cetiri C (= S) na bi-

292
jelom polju (grb Srbije). Lijeva polovica grba imade Sahovskii plocu bijelo-crveno sa 20 oetvorina (hTvatski grb). Donje manje poije predocuje grb stare llirije (Slovenije): na plavom polju bijeli polumjesec okrenut prema gcre, a izmedu njegovib. krakova bijela zvijezdai sa 5 penaL Ova zastava cznacuje drzavnost imade se izvijesiti na sve drzavne i zemaljske zgrade te na ratnei i trgovacke brodove. Pored ove zastave mogu se druge narodne obicajne zastave. Osim toga jei upotrebiti zakljuceno na danaSnjem ministarskom vijecu, da se na citavom. teritoriju kraljevine SHS proglasi ravnopravnost latiniee i 6iZakljuceno je, da se gradanska ustavna prava kraljerilice. vine Srbije protegnu na citav drzavni teritorij. Sve ove zakljudke ministarskcg vijeda imade odobriti drzavno vijece.
i i i

181.

Raspust organizacije Narodnoga Vijeca".

Zagreb,
i

28.

decem'bra 1918.

Danasnjim danom raspuStaju se svi miesni odbori Narodnoga Vijeca u pokrajini, a tako isto svei narodne straze. Pozivaju se svi mjesni odbori, da tokom mjeseca si]e6nja: 1919. provedu likvidaciju Narodne Straze, koje su svojedobnoprimile oruzje od Narodnoga Vijeca u Zagrebu, odnosno ovda* njih i pokrajinskih vojnih oblasti, imadu sve povratiti na mjesta,

odakle su oruzje primili.

Predaja ama uslijediti uz potvrdu, a ako ne bii bilo mo-gu6e radi udaljenosti pr'edati oruzje oblastima od kojih je preuzeto, ima se uz potvrdu predati najblizem vojnom zapovjednistvu
ill

oruznickoj postaji.

Danasnjim danom prestaje dakle svako dielovanje mjesnih odbora Naroduog Vijeia i Narodnih Straza u dosadasnjem svojstvu, ali ce sekcija Naroduoga Vijeda za organizaciju.i agitaciju u svoje vrijeme iz bivsih Narodnih Vije<5a eventualno organizirati nova udruzenja, koja de itmati duznost, da se brinu? unapredenje za socijalno, e,kcinomsko i kulturno razvijanje naSega narod'a.
i

Predsjednistvo Narodnoga Vije6a

i

SHS

izri^e torn

zgodom

svim mjesnim odborima Narodnoga Vijeda kao i Narodnim zahvalnost za osobito uspjeno r Stra2ama svoje priznanje pozrtvovno djelovanje u prvim danima prevrata.

Zagrebu, dne 28. prosinca 1918.

Dr. PaveH6.

Svetozar Pribicevi^,.
Dr. B. G. Andelinovie.

293
182.

Srpska Narodna Skupstina*

B
Pre-dseda
e
8:

a d,

29. (16.)
j

decembra
J o

1920.
i c.

podpredsednik
:

u b a

R.

v ^nov

Sekretar Paja Jovanovii^. Prisutni ministri Stojan

nik
i
;

Marko Trifkovic,
i

Proti<5, ministar predsedmmistar pravde L j u b a D a;

c, ministar ministar fiMilan Kapetanovic, ministar grade vina Pribicevid, piinistar unutrasnjih dela; deimornarice; neral M h a j 1 o R a s c, ministar vojni loje 2. Jovanovic, ministar ishrane i obnove zemlje; V e 1 i s I a V N. V u 1 o v c, ministar saobracaja.

V doV
;

c,

trgovine nansija

ministar prosvete industrije; Dr.

Momcilo Nincic,
i

Stojan R

b a

Svetozar
i

U 10 po sati dolazi ministarstvo pod vodstvom Stojana Proti<^a. Drugi podpredseidnil<: skupstine, L u b a Jovanovic, otvara sednicu. Sekretar cita zapisnik jucei

Buduci da ie rasnje sednice, interpelacije iipite na ministre. u inozemstvu um.rlo 17 poslanika, to se moraju njihova mesta popuniti. Danas je popunjeno u svemu 6 poslanickih mesta.
i

SveStenik u orna*:M zaklinje poslanike, od kojiii dvojica nisu prisutni. Doslije ostalo 9 nepopunjenili mesta, koja se nisu mogla popuniti iz lista. Kao prva tocka dnevnoga reda jest:

.Saop(^enje vlade.
Tiicu
i

Ministar predsednik Sloian Protic svecanim glasom govori ovaj govor:

ulazi

na govcr-

Gosix)do poslanici
vasoj
tudini,
i

Doiiustite mi prije svega dati izraza i nasoj radosti, sto se posle 6etirigodisnjega pctucanja p
!

\ ako vecinom gostcprimnoj i prijateljskoj, vidimo opet ovako sakupljeni u nasem divncm ponosnom Beogradu, kao narodni poslanici, kao Srpska Narodna Skupstina. Koliko je
i

velikih promena, koliko neverojatnili slika i dozivljaja, i jezovitili sjainih, koliko mucnih i teskih, kcliko opet trenutaka, preslo za ovo vreme preko nasih glava preko glava celoga
i i

nasega naroda sva

tri

imena

sve

tri

vere

svi

znamo

svi

smo

svedoci.

Kad smo
nosrti prestolni
prijatelj, crni
i

prije vise

od 4 godine morali napustiti na pograd Beograd, nas stari, vekovni narodni nezuti orao*apostolski, stajao je na dbmaku Beoi

gradu, obestan, zveckajuci sabljom. On je ve6 ?Aidno pogledavao sladio se, kako ce mu cnda jo pobedonosna poja^na jednim delom svoje oslobodene brace od turskoga gospodstva kraljevina Srbija, pasti kao zrela kruSka u krilo kako mu vec stoji otvoren veliki drum germanskoga pohoda na Istok:
i

To

je bila 98. redovita sjednica.

294

pravcu Soluna, a s druge strane u pravcu BagNjegov dotle u medunarodnoj hl perzijskog zaleva. storiji nevideni ultimatum kraljevini Srbiji, imao je da posluii kao uvertira za ovaj grandiozni pchod. Iza sada vec bivse Austro-Ugarske stajala je sprem^na do zuba naoruzana Nemacka, da joj u pomcK5 po potrebi priskodi. A iza njih su se jo onda pomai nemaSki saveznici, BuIjaliv Dosle objelodanjeni austrijski garska i Turska, opet nasi stari narodni protivnici. Svima je u svezoj pameti, kako su, da o Turcima ne govorimo, bugarski sluzbeni i narodni krugovi otvoreno i toliko puta izjavili, da oni he mogu dopustiti nase narodno i drzavno ujedim'enje, a sa koliko su se divljastva i necovestva oni starali, da nas narod fakticno utamiaoe, poznato j u granicama kraljevine Srbiie nama svima suvise, a Evropi samo tek nepotpuno. Stegnuta srca u ovom sudbonosnom casu, kad je zivot nase mlade kras jedne strane u

dada

nase dinastije celoga naega narcda visio o koncu, gospodo, sa svojom narodnom dinastijom na celu, ipak odlucno primila obesno joj dobacenu rukavicu, posto je sa svoje strane pokusala otkloniti evropsku oluju popustl|ivos6u
ljevine
i
i

Srbija

je,

pomirljivoScu, koja je zadivila celi svet samoga neprijatelja nasega. Trenutak je bio velicanstven i o^Jan: s jedne strane bezdan, poHticka smrt jednoga pitomoga, darcvitoga i viteskoga naroda od 12 milijuna dusa, a s druge strane njegovc
i i

vekovima
Sto

zeljeno
je bilo

sprecavano narodno

drzavno

ujedinjenje.

cd toga trenutka pa dosada, to svi

smo

svi sve to preziveli sami. krvlju.

Tu smo

Mi znatet. zivu historiju nasega

i

som
i

tri imena i sve tri vere mi sami tvarali pisali na-^ Danas posle 4 po gcdine od onoga trenutka^ kakva grandiozna prcmena, kakav duboko promenjeni stav u polozaju

naroda sva

drzanju ondasnjih I dojucerasnjih boraca. nas drugi vekovni neprijatelj, crao HabsburSki lezi ]X)lozenih krila i grudi na zemlji. Velika nemacka carevina, koja je prije 4 i po godine mislila, da drzi u svojimi rukama 2ezlo svetskoga gospodstva, preboljeva jednu veliku uXasnu krizu pokuava, da svoj feuidalno-kapitalistlicki organizaim promenr sa savremenim evroDskim politickom americkim organizmom u socijalnom
i

pogledu.

Onaj ocajni polozaj nase mlade kraljevine celoga nasega naroda pretvara se u j&dan velicanstveni prizor pun dobre nade i najvecih izgleda za buducncst celokupnoga naK sega naroda. Kineskim zidom razdvojeni silom rastrkani delcyi nasega naroda, spajaju se svojom jasnom nesumnjiyo i'zrazenom voljom u jednu nera.zdVojnu narodnu drzavnu celinu, u jednu kraljevinu Srba, Hrvata Slovenaca, za to zudno zeljeno toliko davno ocekivano nase narodno i dr-. zavno jedinstvo, koje belezi tck svoje prve tekovine tvorevine. Tu sad, kad ovo vama govorim, gosDod<?) poslanici, mi ve6 imamo novu zajednicku iedinstvenu drzavu, kraljevstvo Srba
i

295
Slovenaca, kojemu istima jos nisu medunarodnim ugoteritorijalne granice, ali koje su granice oblr iezila velika nacela, sveCano proglaSena od nasih velikih s^ veznika. Na&i hrabra i viteSka vojska, koja je u svojim redovima brojila vec vojnike i oficire iz krajeva iz svih delova naSega iiaroda, dala ]e ovim granicama pouzdanu podlogu oslobodenjem tib teritorija od neprijatelja, a naa viteska vernosi svojim velikim saveznicima i zajednickoj svetoj stvari i u naitezim i najkriticnijim casovima ovoga velikog svetskog okrsala (xi pocetka do kraja, jos je Ojacala naSe pravo i nasu veni. Granice na^eg novog kraljevstva poklapati ce se sa granicama prostorija, u kojima na narod zive u neprekinutom redu. 18. novembra^ proklamovalo je Niegovo kraljevsko Viso^anstvo Prestolonaslednik Aleksandar narodno i drzavno jedinstvo Srba, Hrvata i Slovenaca u odgovoru iia adresu Narodnoga Vec^a iz Zagreba, koje je sa svoje strane donelo odluku o ujedinjenju Srba, Hrvata i Slovenaca sa Srbijom za sve delov.e naSega nartxia, koje je ono predstavljalo koje je tu odluku na svecani nacin saop(iilo i predalo predstavniku krune u adresi od istoga dana. Skoro jednovremeno su istu zelju bile izranaa zile u naroiitim odlukania svojim i bratska Crna Gora dicna Vojvodina prva 13.^ a druga 12. novembra.^ OvaJ veliki historijski 5in, gospodo narodni poslamci, svrsen je bez vaSega fcrmalnoga uceca, postupak diktovan politickom situaciijoim brzSm razvojem dogadaja. Ali gos.podo, kadia smo mi savetovali krunu, da ovaj histoTicki cin i^vrsi, spomenutoga dana, mi smo bill uvereni, da ste Vi bill s nama, mi smo znail za sva Vaa tajna i javnojasna raspolozenja, mi smo znali za sve Vase odluke manifestacije na Krfu, i za sve Vase odluke manifestacije u Nisu, kada smo neprijateljem nagnani primill obesno nam nametnutu nam krvavu borbu. Zato Vam, gospodo poslanici, mi s punim poverenjem uveirenjem podnosimo ova dva velika i vafna historiiska akta, koja cu imati 5as1 sa-da odmah Varna procitati, da ih primite na povoljno znanjfe sa ovim dwdatkom: da je odmah iza toga obrazovana jedna Slovenaca, kraljevska vlada, za celu kraljevinu Srba, Hrvata da (iemo odmah po torn u sporazumu sa banom pristupitt obrazovanju privremenog Parlamenta, u koliko se Srbije tide, za cijelu novu drzavu, Parlamenta, pred kojim ce kraljevska vlada stajati kao odgovorni cinilac koji 6e vrSiti sve funkcije Parlamenta do Ustavotvome Skupstine, koja ce doneti novl drzavni ustav za kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca.

Hrvata

vorom utvrdene

Molit tu Vas, da se s nama zajedno setite u ovom svenasih palih velikih i malih, znanlih i neznanift heroja, koji nisu bili liCno sretni doziveti ovaj veliki historijski

canom trenutku

T. T.
T.

j.
j.
j.

1.

dec.

^
^

26. nov. 25. nov.

po novom. po novom.
po novom.

:295

cas, ja Vas molim, gospodo poslanici, da imate satla dobrotu saslusati ona dva veliika vazna historijska akta, koga sam itbaPotom je procitao ministar predsednik oba IJocas spomenuo. vec gore objelodanjema akta/

Ovaj snazni gnvor ministra prodse-drnka bio je na vise wiesta prekidan sa burnim ovacijama poslariika i galerija. Osoh'lto se aklamiralo jedinstvu nasega naroda. Kad je ministar i>redsednik govorio o z^rtvama, kojili su Srbija citav nas ,narod podneli u ratu, i kad je spomenuo poginule junake i invaliide, mje mogao zavrsiti svoga govora fxi placa, Posle ministra .predsednika uzeo je. rec predsednik skupstine, Ljuba J t>V a n V c, i izgovorio je ovaj govor
i i

MsUto

'

Evo dana i evo casa, na koji je miza koji je stradaio i ziai koji je zivelo -tiase piieme. Nas je narod dariasnjim delom doziviib nagveci d'ogadaj svoje historije posle seobe. Mi smo, mi Slovenci, Hrvati i Srbi kroz ve/kove nosili svi vii^se iii maiije braitsku ideju svoga je'dinjenja. Sva, sto smo u pros'losti imali, naibolje najvise u plemen.u masem:, radllo je za ovaj veliki Ski, koji je danas evo jjvrsen. Slavimo ga, gospodo poslanici, i raidujmo se, iako smo ga iskupi'li sa u^asnom cenom. Ta cena jes-t listocena najbolja krv nase zemlje, to je satrvena najjaca snag^ naroda nasega, to su uniStene tekovine mnogih raznilD pokoljenja. Mi svi dali smo sve, da biismo neSto dobili. Nasi pesnici prizeljkovali su pesmama ovo, sto *mi javni radnici osvecujemo kao sveto delo.
Cic^podo poslanici!
koji je raid^lo,

iza

>>I^vrsi
1 I I

Se Ijuta bitka prebi se sablja britka zlatna se kruna smrvi,

Mrtva

potone sve u krvi. leze cara oba.

Tako se pjevalo o Kosovskoj bici. Onda smo sve ulozili, ,4a suzbijemo osvajalacku najezdu iz Azije, kao Sto smo sada sve ulc^ii, da se odupTemo gennanskoj najezdi iz Srednje Kvrope. Na Kosovu uspeli smo spasit cast svoga plemena, a siida cast pravdu. Mi smo vojevali za; pravdu, izvojevali je. izvojevali smo ju sia narodjma, cije druistvo cinit ce nam ve<Situ cast j slavu, koji ce nase potomstvo spominjati sa 5ascu, slavom i z^hvalnoScu. U tcj bcrbi nije nam bilo ustedeno ni ledno iskusanje: ni bezdusna grubost neprijatelja, ni teke ^bolesti, ni neposlusnost suseda, ni izdaja. Iz saveza ie izaSla prije izvrsene borbe i nasa velika sestra Rusija, kojoj idu danas nase najbolje zelje.
i i i

jSvojih anala zavodi

i na najsvetliji list svecano svrseni 5in jedinstva naseg troimenoga naroda. Ona ce voljno pristupiti svemu, sto namece poireba crganizacije ove velike nase drzave. Ona smatra, da
i

Narodna Skupstina prima odu^evljeno

01. gore

str.

281283

2Q7

su sve opasnosti prosle, a nastao bolje zajednicke buducnosti.

je

period iiaega izgradivaiiija

Granice nase nove drzave neka se prote^u po pravu svakoga naroda, da on zive slobodno pod svojim kroYom da u svojoj sredini ne dopusti nikakovu tudu vlast. Mi smo pet vekova bili zrtve turskih invazija. Utrosili smo Citav vek napora ckavo Ijudstvo zrtava, da se spasimo druge invazije, teutonske. Neka ne bude vise nikakovib invazija, ni pokusaja invazija na Balkann. Neka ih ne bude ni malih, ni vellkih, ni sa
i i

istoka ni sa severa, ni sa juga ni sa zapada. Neka nama prije nase, a nasim susedima sve sto je njihovo. Nova iiistorija ne mr^ze se stvoriti, ako ostanu zive stare zablude obnove s_e stare pogreSke. Sto se Balkana tice, on neka ostane narodinia, koji zivu na njemu.

padne sve sto

i

Mi, dakle, gospodo, registrujemo dobiti ostvarene pravde Registrujemo u isti mah veliki dug svojoj vojsci, svima junacima nasega plemena i nasili saveznika i onima, ko|r su do7.iveili srecu, da! vide ostvaireno najvece plemensko delo, otkako je nasega plemena, i onimas koji su polozili glave ili zdravjje za delo. Nova otadzbina nasa ima da da vidne znake priznanja i zalivalnosti. Deca poginulih ratnika i invalida moraju cstati narodne pupile, sve dok ne stignu na snagu, da prod^uze sluzbu otadzbini, koju su casno sluzili nji'hovi rcditelji, Za pravdu napadnuti narod nas, njegovi srueni domovi i njegova unistena dobra njegovo pograbljeno u neprijateljsku tudinu odneseno blago, imaju biti zaJovoljein i naknadeni. Mislim, da pcgadam misli i namere cele Narodne i

prema nasem plemenu.

Skupstine, ako joi predlozim, da primajuci sa poverenjeTn izjavu nove vlade, donese u zapisnike svoje unese ovu odluku:
i

Narodna Skupstina kraljevine Srbije sretna je, sto moze ovim dati sa svoje strane ix)liticku potvrdu svrsencmu delu ujedSnjenja Srba, Hrvata Slcvenaca. Ona veruje, da ce gra^ nice drzavne biti po\aicene, a* da se ne povredi nascmu narodu i>ravo, da se sam opredeli, cpetuje, da vladh do kraja brani to pravc. Ona ocekuje takoder, da ce kako treba biti istaknuto, branjeiio nriznato pravo nas-ega naroda na naknadu steta, koje su protupravno uii^injene na kaznu osoba, odgovornih za strasna nedela zlocine pocinjene na njirna u toku
i

rata.

Qospodo poslanici! Ustanite, da se zaihvalimo Bogu, za spas svoga naroda, da se poklonimo pred senama palih zaslugama zasluzenih, da odamo hvalu priznanje svojim plemeniti saveznicifma) i da punih grudi uzviknemo: Da slobodniin narodi/^ivi u Sasti i slavi
i
i

vecno

medu

ma ujedinjeni narod
n a c a
!

Srba, Hrvata

Sloveveisti-

Ovaj govor predsedtnika skupstine bio je prekidan likim odobravanjem, narocito na svim mestima, gdje se

298
calo nacelo na'TOdtiORa jeidi-nstva
i

Junastvo srpske vojske za

je
jei

vreme

rata.

U ime socijalno-demokratske stranke uzeo narodni poslanik Dragisa Lapcevi(5, koji stajaliste syoje grupe.

nato rec naglasio

Kao druga tocka dnevnoga reda bilo je glasanje od 250 milijuna ratncga kredita. Za kredit je glasovalo od 97 poslaLapcenika njih 95. Dva su glasovali protiv:

Dragisa

vidiSkoric.
Ovo je u glavnom tok ove historijske sednice srpske SkupStine, koja je zavrsila delo nasega narodnoga ujedinjenja na najsvecaniji najvelicajniji nacin. Tko nije bio prisutan, ne moze zamisliti jednodusno odusevljenje i duboku zahvalnost,. kojom su u ratu prokusani i osedeli narodni poslanici manifestovaii i za narodno jedinstvo sviju Srba, Hrvata i Siovenaca,, tronuto se secalii teskiii patnja, koje je podnio srpski seljak^ Zajedno sa legii^ma jugoslovenskih boraca, za pravdu i slobodu,, svoju i citavoga prcsvetljenoga covecanstva.
i i

183.

Manifest Regenta Aleksandra narodu. Beograd, 6. januara 1919. (24. dec. 1918.) Mome narodu Srbima, Hrvatima Slovencima.
i

srecni davno zudeni dan naseg oslobodenia u i naseg slobodnog ujedinjenja u nezavisnu Narodnu Drzavu, kojGj ce nase pleme ziveti punim zivotcm i bez prepreke uzivati darove, kojima je blaga Bozija ruka obilato obdarila lepu

Docekasmo

nasu domovinu.

kove

Ispunjen je zavet, koji su sva pokoljenja nasa, kroz veneprekidno, krvlju svojom potvrdivala i osvestavala. 1

Jednodusnom odlukom naroda, izrazenom jednodusnim glasom najboljiii pred'stavnika njegovili, ujedinjeni su svi dosada raskomadani delovi nase otadzbine u jedinstveno kraljevstvo, kojim je narodnom voljom pozvan da vlada kralj sviii Srba, Hrvata i Slovenaca, Moj uzviseni Otac, Njegovo Velicanstvo Kralj Petar I.

zumu

Vrseci kraljevsku vlast u Njegovo ime, J a sam u sporas vodama i punomocnicima svih narodnih stranaka, srpi

skih i lirvatskih slovenackili, obrazovao prvu Nasu drzavnu vladu. Kao vidljivi znak nasega bratstva i potpune bratske solidarnosti, u toj vladi sede i slozno rade narodni prvaci sve
tri

vere

sva

tri

imena, predstavnici

svili

stranaka

svih po-

krajina kraljevstva

Nam.

Moja <^e vlada raditi u potpunoj suglasnosti sa Narodnim: Predstavnistvom biti njemu odgovorna. Za to ce biti njena
i

duznost, da sto pre sazove u Beograd Narodno PredstavniStvo^ sastavljeno cd izaslanika Srpske Skuptine i Stare Srbije Macedonije, od srazmernoga broja clanova Narodnih Veca, j
i

od predstavnika Vojvodstva

Crne Gore.

Narodno Predstav-

nistvo 6e pretstavljati privremeni, ali pun izraz jednog zakonodavnoga cinioca u Nasem kraljevstvu.

deniokratskoga naroda, Ja cu u Kao kralj slobcdnoga svemu nepokclebljivo drza(ti nacelo ustaivno-parlaimentarne vladavine, koja ce biti kamen temeljac nase slobodmom voljom nai

roda stvorene drzave.

duhu prema ovim na^elima, Moja ce vlada zemljcm resavati pitanja spoljne unutrasnje politike. Vlada ce predloziti Narodnom Predstavnistvu rzborni red, kojim ce se obezbediti na osnovu opsteg prava glasa slobodni izbori za Ustavotvornu Skupstinu, koJoj ce podneti na resenje predlog demokratskog drzavnog ustava, u duhu drzavnog jedinstva, sa prostranim upravnim samoupravama sa obezbedenjem najsirih politickih sloboda.i prava gradanskih. Moja ce vlada imati duznost, da odmah primeni na cela kraljevstvo Srba, Hrvata Slovenaca sva prava slobode, koje do sada po ustavu kraljevine Srbije uzivahu gradani Srbije. Time ce biti priznata utvrdena potpuna jednakost svih gradana kraljevstva pred zakonom, ukinute sve staleske povlastice zajamcena sloboda i ravnopravnost veroispovesti.
{

U ovome

upravljati

odmah pristupr pravednom reseniu agrarnoga pitanja, da se ukinu kmetstva i veliki zemljisni posedi. U oba slucaja zemlja ce se podeliti medu siromasne zeml.oradnike, s pravicnom naknadom dosadasnjim njenim vlasnicima. Neka svaki Srbin, Hrvat Slovenac bude na svojoj zemlji bit gospodar. U slobodnoj dr^avi Nasoj moze da bude ce samo slobodnih vlasnika zemlje. Zato sam pozvao moju vladu, da odmah obrazuje komisiju, koja ce Spremiti resenje agrarnog pitanja, a seljake-kmetove pozivain, da s poverenjem u moju kraljevsku rec, mirno sajcekaju, da im nasa drzava zakonskim putem preda zemlju, koja ce u napred biti samo Bozija njihova, kao sto je to vec odavno u Srbiji. CetvorogodiSnji rat ostavio nam je duboke poremecaje u 'svim odnosima. Radi brzeg povoljnijeg preciscavanja tih odnosa povracaja zemlje u nonnalne prilike, Moja ce vlada
Ja zelim da se
i
i ii i i

posvetiti glavnu svoju brigu ishrani naroda, narocito siromasnih redova njegovih, pomaganju i odrzavanju ratnih nevoljnika,.

obnovi prehrane

opustosene zemlje
i

uspostavljanju redov-

noga saobracaja na suvu na moru, ra2;vitku narodnoga zlivota.

Najpre(5i
i

sto je prvi uslov

pravilnom

Moje vlade u ovome sudboda se pri sklapanju svetskoga mira utvrde granice nase drzave tako, da se one verno podudarajunajvisi je zadatak

nosnome casu,

starati se

30
sa etnografskim Rranicama celokupnog naseg naroda, te da ni jedan deo zemlje kraljevstva Nam ne ode pod tudu vlast. Za Lispeh u tome neophodno je, da Nasa mlada drzava prikupi materijalnu snagu, neoh;;dno je, da sjedini svu svoju irioralnu Zato pozivam sve jak. njen imutraSnji zivot ostane snazan dobre gradane verne sinove kraljevstva Nam, da recju, deloin primerom pcmognu Moju vladu u njenomc nastcjanju na cdrreda u zemlji. To je ne samo pozanju dosadasnjega mira treba sadasnjosti, nego zaloga biidiicnosti Nasega kraljevstva. Nasi plemeniti saveznici ceo svet su s pravediiim divljenjem gledali sa zasluzemim priznanjem cenili junacke napore izdrzljivost Mojega naroda. samcpregorenje Moje vcjske Potrudimo se da svima, zaboravom naSih meduscbnih suprotnapustanjem svih razmirica nasih, pokazemo primer nosti prisebnog naroda, dostojnoga da u miru jednoga trezvenog zivi i radi sa velikim prcsvecenim narodima, s kcjima je imac3 lojalan saveznik. i5ast i ponos da bude tirabar ratni drug Ohrabren prizorima uzvisenog rodoljublja pozrtvovanja, javni to ih u toku rata pokazase nasi vojnici, nasi mucenici radnici nasi, s poklonom grobc5vima junaka nasih, Ja i Moja vlada cemc se neprestano i zivb starati o porodicama ratnika. koji su pokriveni vecnom slavom pali u krvavoj borbi za ostvareue velike istorilske misli zadatka narodnog.
i

ime Mojega Uzvisenog Roditelja u Moje ime Saljeni kraljevski pozdrav celome narodu Mojem, svima Srbima, Hrvatima Slovencima. Sre^na Yam svima bila Nova Godina, u kojoj 6e se u ime Bozije razviti vekovima leprsati nasa; trobojka, slavom okideno znamenje kraljevstva naseg, od celog sveta priznato postovano, sjajno obelezje neosporne suverenosti nase drzave: po svim nasim zemljama^ po svim gorama nasim, na svima rekama ostr.vima nasim, skraja na kraj nasega sinjega mora. Ispunimo se svi krepkom verom u zdrav, snazan i bujatt
i

zivot kraljevstva naseg.

Bog dull nasih slavnih predaka naSih velikih mrtvih neka stalno lebde nad svima nama neka nas hrabre podrzavaju u istrajnom napornom sloznom radu nasem za blago^ stanje srecu Mojega naroda. Dano u Nasem kraljevskom dvoru, u Nasoj prestolnici Beogradu. 24. decembra 1918. godine.
i i

Aleksandar.

potpredsednik ministarskog saveta Dr. A. K or osec; ministar pravde M a r k o T r i f k o v c zastupnik ministra inostranih dela Stojan Protic; ministar trgovine industrije St. D. R i-barac; ministar prosvete Ljubomir N. Da vi do vie;
i ;
i

Predsednik ministarskog saveta

Stojan Protic;

30 r
inanTStar saobradaja

devina

M,
i

Ve s av Kapetanovi(^;
1 i
1
;

N.

miniistar

c v c; ministar graunutrasnjih dela S.

i
;

r i b c e V i c mhiistar f iiiansija Dr. M. N i n 5 i (i ministar posta i telegrafa Dr. Lukiitic; ministar vojni mornarice Mrh. Rai6; ministar poljoprivrede Dr. 2. Petritic; ministar vera Dr. T u g r Alaupovic; ministar bez partfelja Mil Rajcevic; ministar ishrane obnove zemlje M. 2. J o v a n o v c; ministar za socijalnu politiku V itomir Korac; ministar za sumarstvo i rudarstvo Dr. M. Spaho; ministar pripreme za Ustavotvornu Skupstinu izjedna'ienje zakcna Dr. A. ministar za narcxincx zdravlje Dr. r o K r u 1 j.

Edo

Kramer; U
184.

Regent Aleksandar srpskoj

Beograd,
J
7.

vojsci.

januara 1919. (25. dec. 1918.>,

un

a c

i!

Pozdravljajuci vas proSIe- godine Hristovog rodenja, rekao sam vam:

svetlom

prazniku:

Svi Zajedno imajte ^vrstu nadu, da cemo Bozijom potio^u u nastupajucoj godini posti6i nas uzviseni cilj i obezbediti sebi sve blagodati mira bududeg razvitka.
i

nepokolebljivo.. Vi me, junaci, poslusaste verno, slozno Prezivljavali smo istina od onda teske dane mesece; ali sreecm vasa nada vemost ni tada ne popustise. Ta istrajnost, pcizrtvovanje junaStvo, uz pomoc Boziju savezniciku slomise razvejase ispred sebe neprijatelja. Nasu lepu Srbiju i krsnu Crnu Goru octstiste od teskog robovanja mrskom tudmu i doneste svima zlatnu slobodu. Pa kad povratiste ono to je Vucjem Nisu, na Qrahovu nekad bilo steceno na Misaru Dclu, vii podoste i d'alje u naru5aj ostaloj brac^i, te ove godine skoro svaki hriscanski, jugoslovenski dom slobodno i veselo blagosiija vas proslavija sveti praznik Spasiteljeva rodenja
i i
i

- svoje oslobodenje,

Za vreme ovog svetskog; rata podneli ste vi, junaci, nebrojene muke i zrtve. Ali sve su one sada ponos vas, jer ste tim ucinili mnogo vie, nego 11 sami slavni vitezovi staroga Nemanje i Dusana. Nastavljajudi krvavu bcrbu za slobodu, pocetu Karadordevim pregnudem, vi omogudiste te je nas troimeni narod sakupljen sada svojom voljom prvi put u jednom drzavnom domu, u prostranom kraljevstvu Srba, Hrvata Slovenaca.
i

Junaci!
Zaduzili ste
osti,
i

ove potonje naraStaje vecnim duhom zahvalJa vaiTi danas u ime otadzbine od sveg srca radosna

302
5estitam vam veliki praznik dana, kad na tome zahvaljujefm vi, dicni sokolovi je s neba objavljen Ijudima Mir, koji ste 5estito zasluzili. Moji, tako casno
i
i

Hristos se rodi!
Aleksandar.
185.

Zakon o upotrebi riovoga kalendara.

Beograd,
23. (10.)

januara 1919.

ime Njegovog Velicanstva po milosti Bozijoj} I po volji narodnoj, kralja Srl>a, Hrvata i Slovenaca, Petra I., a na osnovu ovlascenja (cl. 53. Ustava) Njegovog Kraljevskog Visocanstva Aleksandra, Nasljednika Prestolja, ministarski savet kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca resio ie i resava:

ZAKON
o izjednadenju starog
i

novog kalendara,

koji glasi:

T>restaje

1. Dana 14. januara 1919. eod. po starom kalendaru da vaii stari kalendar, a dana 15. istog meseca, takode po starom kalendaru, pocinje da vazi novi kalendar, Ovaj posljednji dan ce se obeletziti datumom 28. januara 1919. za njim ce sledovati datiranje dana meseca po novom ka*-

Cl.

lendaru.
Cl. 2.

Prvog februara

1919. god. drzava, okruzi

i

uopSte

sva javna nadlestva izdavat 6e svojim 5inovnicima slu^iteIjima ma kog reda plate, penzije dodatke itd. samo za 17 dana, a dnevnice (novcane hrane) svega za 15 dana; 1. marta izdat <5e se svima redovna mesecna sledovanja, produzujuci tako
i

idu^ih meseci.

Anticipatna mesecna ispladivanja ma koje vrste 1. januara 1919. (po starom kalendaru)samo za 18/30 delova njihovih iznosa. Od 1. februara 1919. po novom sledovat ce redovno isticanje mesecnih rokova ispla^^ivanja po novom kalendaru.
Cl. 3.

moci 6e se naplacivati

Cl. 4. Postcipatna meseCna isplacivanja ma koJe vrste podmirivat 6e se u casu menjanja kalendara tako, da mesecne rate, koje isticu 31. januara po starom kalendaru, imat 6e da se podmire 18. januara po starom kalendaru u sumi od 18/30 deJova odnosnih iznosa, a od 1. februara 1919. po novom kalendaru sledovat 6e redovno isticanje mesecnih rokova po novom

kalendaru.
Cl. 5. Ako.se mesecna davanja ne sastoje u novcu ill novdanim vrednostima, nego u davanjima in natura, takoder de se za vremg pomenuto u 51. 3. i 4. pcdmirivati u razmerama

303
/

'Odredenim u tim clanovinia, a ako nisu ddjiva in natura, podmirivat ce se u novcu po pijacnoj vrednosti u sumi od 18/30 delova odnosne vrednosti. Cl. 6. Svi ostali rokovi prelaze automatski na datume -iiovcga kalendara, koji astronomski odgovaraju odnosnim datumima staroga kalendara to bilo da isticu ili da teku u vremenu od 1. februara po novom, a od 1. februara novi rokovi ce se odredivati racunati iskljucivo po novom) kalend'aru. 7. Cl. Poverioci ne mogu otkazati primanje isplata ili davanja, izvrsenih na naciri odreden u cl. 2., 3., 4., 5. 6. Cl. 8. Ovaj zakon stupa u vaznost na dan 15. januara po starome kalendaru.
i i

II.

Ovai zakon padnet ce se na prvonie sastanku Narodnog Predstavnistva naknadno na nadlezno zakonodavno resenje. 10. januara 1919. god. u Beogradu.
Minister prosvete L j u b. M. D a v i d o v i C. Video stavio drzavni pecat Cuvar drzavnog pecata ministar pravde M. Trifkovic; predsednik ministarskog saveta S. M. Protic; potpredsednik ministarskog saveta Dr. A. Korosec; ministar pravde M. TrifkoviC; zastiipnik ministra inostranih dela, predsednik ministarskog saveta S. M.
i

Protic;

ministar trgovine

nistar prosvete Lj.

M.

Vulovic;

ministar

mdustrije S. Ribarac; miDavidovid; ministar ^elJeznica V. gradevina M. Kapetanovic^; minii

zastupnik ministra ministar poste i telegrafa Dr. E. Lukinid; ministar vojni i mornarice deneral M h. Rai6; mmistar poljoprivrede Dr. 2. Petricic; ministar vera Dr. T. Alaupovic; ministar bez portfelja M. Rajcevic; ministar ishrane obnove zemlje M. 2. J V a n o V c; ministar za socijalnu politiku V. K o r a 6; ministar za sumarstvo rudarstvo Dr. M. Spaho; mitiistar pripreme za Ustavotvornu SkupStinu izjednacenie zakona -Dr. Kramer; ministar za narodno zdravlje Dr. A. Krulj.

star unutrasnih dela Sv. Pribi(5evic; finansija ministar gradevina M.

i

Kapetanovi6;

186.

BESEDA
kojoin je u inie Njegovog Velicanstva Petra I., kralja Srba, Hrvata i Siovenaca, NJegcvo Kri^lievsko Viso^anstvo Naslednik Prestoljj Aleksandar danas otvorio sednice privremencg na-

rodnog Predstavnistva.

Beogr
Gospodo narodni predstavnici!

a d,

16.

marta 1919.

U ime Njegova
-zdravljam vas
i'

Velicanstva, naega kralja Petra I., popreko vss coo nam narod, koji vi danas pred-

304

Pozdravljam svu brac^u slavncg imena, srpskoga,. hrvatskoga, slovenackoga. J a d'elim sa svima vama neogranicenu radost, sto nais Visnji Promisao udostoji doziveti dan, kad se prvi put u svom dugom istorijskom zivotu uzvisismo svojoni svescu do srede: dia s/mo na jednom drzavno'iii saboru i da u samo jednom Na/rodncim Predstavnistvu, kao nezavisni gospodafri svoje sudbine, zaiNaroda, na dobrc nase pocnemo plemenitu suradnju Krune svih njenih sinova i kceri. lepe ujedinjenje otadzbine
stavljate.
i i

razjedinjeni, ali ne odrodeni, rastrgnuti grubom lukavstvom svelskih imperija Rima i Vizantije, Beca Stambola, ali nika'd neslomljeni duhom, cuvali smo verno sveta nasleda nasih pradedova. Na toj podlozi zajednickoga porekla vekove smo provodili u teskim istorijskim prilikama,, gde pod raznovrsnim utecajima razvijali, kako smo kad mogli, svoje zaoediiicke ili svoje zasebne osebine, uvek dobro pamteci i znajuci, d'a smo braca>, da smo jedno. A kad je nastao srecni dan, da neprijatelje pobedi Moja junacka vojska, svojim sastavom vec onda olicenje jedinstva narodnog, sa sjajnim armijama nasih saveznika, da na krvavom svetskom ratistu sine nama punim sjajem istorijska pravda onda se, kao div, podize, od Alpa do Balkana, narod sa tri imena, ali jedne

Vekovima
ili

silom
1

misli, jedne volje.

zahvalnoScu spominjem tumace te Qdaslanstvo Narodnoga Veda i odluku Vojvodanske Narodne Skupstine za nas narod predasne Austro-Ugarske Monarhije, Narodnu Skupstmu Kraljevine Srbije i Veliku Narodnu Skupstinu kraljevine Crne Gore. Njihove odluke Moj vladalacki odziv prihvatili su s neizmernom radcscu: Sarajevo i Beograd, Zagreb i Novi Said, Ljui

Sa zadovoljstvom
i

volje

izvrsioca toga ^ina:

Skoplje. radost, nau su slogu posvedocili mir i diostojamstvo stanovnistva za sve vremie otkad' se nad njim zacari sloboda do danasnjega dana. Tako je to i trebalo da bude, i ako je narod naS imao i ima jos da iidrii teska iskiisenja, sto mu na mnogo mesta tek od neprijatelja oslobodenu narodnu tentoriju drugi tudin drzi. Da je drukcije bilo, pokazali bismo se manje dostojni onih dragocenih zrtava prinesenih na oltar oslobodenja i ujedinjenja.
1

bljana

Cetinje, Split

jo vise

nego iskazana

Pomisao na te svete zrtve neka nas i nae potomke prati svakom radu, opominjaiudi nas, da nikad ne skre6emo s pravoga puta. Vekovi de prolaziti, ali se ne demo mo6i oduiiti
i

onim armijama nasih junaka

mucenika,

koji T^adoSe

za

odl)raJiu:

otadzbine { ostvarenje njene velike misli. Velike su to i skupe su to zrtve. Neka je hvala slava svima znanim neznanim, koji za'juse svojim svef'm grobovimia brda i doline nase, morske diibine i svetska razbojista.
i i

305
u<;iiti naSe najdalje potomke, kako se sluzi kako se lece -veliki zivct u Ijudskoj uspomeni. Uporedo s njihovim spomenom urezano ]e u Mom srcu secanje vojskovodama, oficirima vojnicima sve saveznicke suvozemne pomorske snage na naSem Istoku, koji s tolikim l.regorevanjem pcdnese sve napore, dok zajedno s nama ne povratise ugrozenu slobodu nama y njiina- Neka je slavai nepreglednim armijama nji-hovih ratnih drugova, veHkini zatocnicama Ijudske pravde slobode, koje covecanstvu odbranise ugrozena prava nezavisiiog zivota. Neka je hvala svima saveznickim vladama narodmia, koji viteSki stupise s nama tu ispolinsku bcrbu \ u njoj pobediSe.

Oni

6e

ctadzbini

11

Ja se osncvano nadam, da ce ono isto staranje, koje su Mojoj hrabroj vojsci, oni posvedoOiti pri svojim cdlukama na Kongresu Mira, Narodu i zemlji, koji su tu vojsku odnegovali ovakvom kakva se pokazala. Ona ista nepokolebljiva vernost, koja nas je odlikovala u dugim iskusenjima te nije dopustala da nas savlada gorka sumnja i ledeni ccaj, mcze svima biti jamstvo, da ce u svojim pravednim zalitcvima zadovoljeno kraljevstvo Srba, Hrvata Slovenaca, biti na evropskom Istoku uvek jedino predan cuvar mteresa nacela pravde slobode, koji su toliko sveti velikim dusaiua saveznih naroda.
suveziiici stalnu ukazivali
i
i

posle ujedinjenja^ mali prema velicmr nasih saveznika, mi verujemo, da se ne te prema tome odmerivati velicina nasega prava. U torn uverenju mi se i razlogom nadamo, da nam se ne Ce nametati ono, sto je po nekoj poinetnji ill pod pritiskom proSlosti odlu5rvano o nama
I

ako smo,
i

velikili

mi trazimo ni od! kcga nikakvih zrtava; jedino ono, sto 6e doneti d<3bra, ne samo nama, nego i predstavnicima saveza oko nas, sto ce i nama i svakom drugom ustediti mnoge nevolje, a buducim pokoljeniiima i mnoga iskusenja. Mi se nadamo, da Ce se nasi plemeniti saveznici prema nama rukovoditJ samo nacelima, koja su za ko-ngreske odluke sami javno i unapreid propisali proglasili. Mi ne trazimo nista sto nije pravo, jer ne trazimo niSta sto bi bilo u istini tude. Mi hocemo da se nasoj braci i drugom stanovnistvu, koje zivi s njima zajedno u nasoj narodnoj kuci, dopusti da sami slobodno odiuce o svojoj sudbini.
i

bez nas. Mi ne trazimo

Oospodo narod'ni predstavnici! Ja se nadam da ce Narodno Predistavnistvo doprineti, da se pitanja nase budu6nosti na velikom Kongresu rasprave
i

na korist nase pravedne stvari.

Mtiogi i teSki zaidaci stoje pred Varna. BuduCnost o6ekuje od Vas, da oprezno, ali i bez usporavanja, pripremite i izradujete najpotrebnrje nam dedove nove nae drzavne
20

306
zgrade; sadasnjost s neprijateljem gleda u v^s, da zale^ite teske rane, koje joj je neprijatelj zadao i da pocnete to skorije i nezadrzatio raskivanje drevnih okoya, ko,e tudinski sistem jOS u nas odrzava. Ja se nadam, da iete u parlamentarnoi saglasnosti s Mpjcm vladom slozno i odlucno savladati goleme teskoce, koje su nam se isprecile na samom ulasku u nas drzavni narodni zivot. Nadam se, da ce i u torn pogledu vas rad imati velikog znacaja, a narociito ako bude obilat poslovima, koji su dosad dekali na cvako Narodno Predstavnistvo. Ja posebice isticem hitnost potrebe, da se zemljoradnik posle hiijadu godina teskoga zivotanja oslobodi veza, koje ga Jos erne zavisnim od vlasnika zemije, koju on ra<ii, da on postane gospodar grude, koju natapa svojim znojem. Bratstvo koje nas sve zajedno spaja, drustvena pravda kojom treba da se rukovodimo veliki drzavni interes o kome smo se duzni starati, zahtevaju, da se ta cdluka ne odlaze. Onako isto kao sto le slobodni privredni samostalni seljak u kraljevini Srbiji ovako primerno razvio svoju druStvenu, voinicku i morainu snagu, tako i njegov brat sirom celoga kraljevstva neka postane u SYOjoj sreci nepokolebljivi temelj, na kcjem ce nasa drzava bezbedno docekivati i savladivati svaku burn vremena dcgadaja, koji bi je snasli u buducnosti. A u istom smislu potrebno je, da se i dosada^nji plodovi unutrasnjeg drzavnog razvoja, koji su Srbiii stekli zasluzeni glas u celom nasem narodu, sto pre presade na svu ostalu drzavnu oblast Privremenim Ustavom, po kom (3emo vladati f upravljati, dok velika Narcdna Skupstina, kao ustavotvorno telo, ne izradi temeUni zakon naSega kraljevstva. A staranje za nase invalide i ratnike ne ce oslabiti ni jednog trenutka, ni kod Mcje vlade ni kcd Vas, u tom sam uveren. Moja ce Vam vlada, gospodo poslanici, podneti na ocenu i odobrenje druge oredloge, kcje sadanji trenuci traze da se iznesu, prou<3e uzakone, da bi se zemlja sto pre podigla, obnoviia za priyredu i kulturni f-ivot osposobila.
i
i

Neka vam taj ceo vas ostali rad prati Bo2iji blagoslov: Varna na diku, otadzbini narodu na dobro! ProglaSujem da su otvorene sednice Narodnog Predstavnistva kraljevstva Srba, Hrvata Slovenaca. 2iveli svi MoJi verni mili Srbi, Hrvati Slovenci! U B e g r a d u, 16. marta 1919. gadine.
i

Aleksandar.
(Slijede potpisi ministara.)

PRILOZL
Nekoliko
reci

o Krfskoj deklaraciji.*

Krfska je deklaracija je<ian dckumenat, izraden od zvanidnih predstavnika kraljeyine Srbije i clanova Jugcslovenskag odbora u Londonu, a odobren od Nj. V. Prestclonaslednika Aleksandra. Tako su se u ovom delu slozili punomodni predstavnici kraljevine Srbije predstavnici srpsko-hrvatskoslovenackoK naroda ispod Austro-Ugarske.
1

Cim

se

objavila naSa deklaracija, Crnogorski odbor

je

za

Radovid, bivsi predsednik ministarstva, koji predstavlja slobodno misljenje crnogorskog naroda, pristupio je jedncm javnom rzjavom Krftijedinjenje,

kome

predsednik
i

g.

Aiidrija

skcj deklaraciji.

OdnoSajsrpske vlade
odbora.

Jugoslovenskog

Srpska Vlada prnnila je u novembru 1914., od Srpske Skupstine mandal, da vodi ratnu politiku kraljevine
i

Srbije tako, da osigura oslobodenje srpsko-hrvatsko-slovenacnjegovo ujedinjenje u jednii zajednicku dr^avu. To nacelo istaknuto je na novo u skupStinskoj rezoluciji meseca jula 1915. Ostajase jedna posebna zadaca na Jugoslovenskom odboru, u kome bijahu okupljeni predstavnici Jugoslove<na iz Austro-Ugarske. Trebalo je, da sc njegovom samostalnom akcijom uveri javno miSljenje savezni^kih zemalja, da onaj dec naSeg naroda, koji je pod AustroUgarskom. sam tredi da se cslobodi i ujcdini u jednu jedmstvenu drzavu. Ove itri godine neprekidne propagan-de sigurno su urodile ^eljenim plodom. Rezultat akcije potvrdilo je i vie politickih manifestacija od strane opunomo(5enih predstavnika

kog naroda ispod Austro-Ugarske

nasega naroda, koji zive u Austro-Ugarskoj. Jugoslovenske po Americi britanskim zemljama, organizovane od naseg odbora, primile su odluCno jugoslovenski program. One saciniavaju najdragoceniji oslonac moralni financrjski za nau
kolonije
i i

0>^aj je ilanak napisao objelodanio g. oktob. 1917. Up. .,Bulletin Jougoslave" od

i

1.

Dr. Ante 1 ruin bid jo5 u nov. 1917. br. 26.

308
jugoslovenskili dobrovoljaca od pocetka rata do danas, raicunajuci i one u Rusiji, dao je za Saveznicku stvar barem 80.000 vcjnika. Tome se pridruzuju danas oni koji dolaze iz Amerike. Sve ove cinjenice ix;kazuju jasno, koliko

propagandu. Broj

nas narod iz Austro-Ugarske zeli da se ujedini i kako, svim sredstvima, a osobitc stvarnom vojnom pomocu, saraduje na

svom
njenih

ujedinjenju.

r f s k e k o n f e r e n c j e. Ulazak SjcdiDrzava Americkih u rat pad carizma prouzrokovan ruskom revolucijcm, stvorili su novu medunarodnu atmosferu. Nije se vise moglo ostati samo pri isticanju principa jugoslovenskog ujedinjenja, kako ga je formulisala srpska Skupstina.
i
i

Z a d a c ai K

Trebalo je zvanicno formulisati, bar u glavnim linijama, jedan jugosloyenski program, koji odgovara novim potrebama. Trebalo je, u saradnji sa srpskom vladom, izraditi program, koji ce utvrditi osnovna nticela o teritoriialnom ujedinjenju i unutrasnjoj organizaciji zajednicke dr^ave.

zadaca Kriske Konferencije. Ona ju je izvrsila deklaraciju, dostavljenu najpre verbalnom notoni vladama Saveznickih sila, a zatim cbjavljenu u sluzbenom listu kraljevine Srbije, u Bulletinu Jugoslovenskog u odbora stampi Saveznickih zemalja.
je bila

To

izradivsi

Tim je cincm jugoslovenski probleini postavljen na jedan punovazan nacin. On ce se definitivno resiti na Kongresu
Mira, koji ce krunisati sigurnofm

pobedom saveznicku
k
1

vojsku,

pobedom

kcju mi ccekujemo s nepokolebljivom verom.

i

Osnovn
se osniva na

n c

De

ac

j e.

Deklaracija

mcdernim demokratskim principima, koliko u pogledu medunarodnom, toliko u pogledu unutrasnjeg uredenja.. U medunarodnom pogledu trazi se: 1. oslobodenje sedam miliiuna Slovena iz Austro-Ugarske, podigli na koji su se vec
i

znatan stupanj prosvete koji imaju svest o svom nacionalnoim jedinstvu; 2. uj^dinjenje jedne nacije od 12 milijuna dusa, podeljene na jedanaest pokrajinskih uprava i podvrgnute pod trinaest raznih zakonodavnih jedinica-, 3. u korist toga naroda, ukidanje onog brutalnog nacela pc kome sila vlada nad pravom, ujedinjenje tog naroda na osnovu nacela slobode, kuU ture i saglasnosti sa pravom naroda, da raspolazu sami sobom i da biraju oblik svoje vlade; 4. stvaranje na jednoj vanredno vaznoj i osetlji'voj tocki sredisrije Evrope, na mostu koji ce vezati Evropu Aziju, i cbuhvatiti izmedu pojas zemlje Dunava i Jadrana jedne od najhomogenijih drzava ceie Evrope u narodnosnom pogledu; 5. stvaranje drzave koja de za uvek ostati neoborivi bedem, da zapreSi prodiranje geri

habsburske samovolje. to se tice unutrasnje organizacije, deklaracija uzima kac nacelo naJSiru demokratsku slobodu potpunu jednakost u svim stranama zivota, a osobito u pogledu narodnosti, polli
i

manskog carstva

309
Slogradanskog zivota. Zato su Srbi, Hrvati vere predstavljaju pod venci, koii zive pomesani jedni s drugima nacionalno jedinstvo, proglaseni tri razna imena jedno jezi^no iednakim u najinanjim sitnica'ina.
tike,
i
i

parlaDrzava ce biti ustavna monarhija, demokratska jHcntama. Monarhijski princip primcnjuje se samo na dinastiju Karadordevica, koja je izisla iz samog narcda, postavila prve svojim danasnjim piedstavniosncve samostalne drzave ii prestclcnysledniku Aleksandru, dokazala cima, kraljii Petru osecanje razvijajuci nacionalno ^^voje deniokratske ideje, Prenia tome iznad svega slobodu izdizuci volju naroda. Slovenaca, Kraljevii'.a Srba, Hrvata drzava ce se zvati Kraljevska vlast odbija bozansko pravo, koje spada u srednjevekovna shvatanja predstavlja apsclutnu voljn; naprotiv, ona erne svoju snagu iz voije samoga naroda t. j. iz ustava kako ^a sam narcd bude stvcrio. Z e m j s t e n o v e drzave. Sto se tice zemljista, kraljevina Srba, Hrvata Slovenaca obulivatat ce sve krajeve gdje nas narod zivi u masama, ne cepajuci se u delove. Polazedi s toga stanovista, jngcslovenska drzava ne trazi jugoslos'enskih oaza razasutih po kraJcvinia gdje je druga neka narodnost u veclni. Ah ona ne moze dcpustiti ni da -se od njena zemljista cepaju oaze strane narodnosti, koje su se stvorile Krfska infiltracijcm tudih jezika medu nas jedinstveni narod. deklaracija stavlja kao osncvnc nacelo, da se eventualne nesuglasice imaju resiti na osnovi volje samog naroda. Crne Gore, Jugoslovenski program trazi osim Srbije koje su nezavisne drzave, zemlje u kojima stanuju Srbi, HrSlovenci, pcdvrgnuti pod vlast Habsburga. Time su nasi vati rcliticki zahtevi dovoljnc jasno odredeni. K n s t t u a n t a. Jedna Ustavotvorna Skupstina iz ceie nacije, izabrana na osnovi opsteg prava glasa, jednako^, neposredncg tajncg, trebat ce da uredi buduci drzavni ustav. Ova Skupstina ne ce odglasati ustav apsclutnom vecincm, nego kvalifikovanom vecinom, kcju ce odrediti ona sama u svojoj uredbi. Apsolutna vecina ne moze da se primi, jer bi ona mogla da nametne jedan ustav vrlo brojnoj manjini, a to bi moglo imati za posledicu, da apsolutna vecina natura jednom velikcm delu naroda ono sto^ ona hoce. Po pjincipu kvalifikovanc'^ vecine, Konstituanta ce trebati da nastcji izravnati, na osnovu medusobnih ustupaka, razlike koje bi se pojavile izmedu manjine Tako ce buduci drzavni ustav da vecine. bude veran izraz celog nascg ujedinjenog naroda.
i
i

Umesnc) je da kazemo, od kolike je vaznosti jedinstven ustav za celu drzavu. Time se iskljucuje ideja konfcrederacijc, t. i. jednog sistema, pc kcme bi se jedna drzava stvorila na taj nacin, da razni delcvi pridu njcj kao samostalne drzave. Taka federacija znacila bi sedinjivanje vise drzava, koje bi

310
imale pravo da udu ili da ne udu u zajednidku dr^avu, a i da htele. To nije ono to mi h(X3emo. iz nje izadu kad budu Namiai se ne radii o sedinjivanju vise drzava, nego o ujedinjenju jednog istog naroda ii jednu jedinstvenu drzavu. Kao StQ ima samo jedan narod, tako neka bude i jedna jedinstvena drzava. Samo tako mo6i ce da zivi jedan solidan organizam, sposaban materida osigura celom narodu njegove zivotne, moraine
i

jalne interese.

Medutim, ideja jedne jedinstvene Ustavotvorne stine za celu drzavu, ne znaci da svi drzavni ooslovi

Skupmoraju

da ostanu koncentrisani samo u jedno za-konodavno telo i povereni samo jednoj izvrsnoj vlasti. Ideja jedne drzave ne povlaci sa sobom sistem stroge centralizacije. Drzava mo2e u slucaju, gdje se ostavljaju kompetenciji sreda postoji
I

disnjeg Parlamenta srediSnjoj izvrsnoj vlasti samo poslovi spoljne politike i oni poslovi iz politike unutrasnje, koji su apsolutno potrebni za opstanak i razvoj dr2ave kao jednog celog organizma. Ovi poslovi mogu da budu slededi: vladalac^ spoljna politika i nieni prddstavnici na strani, carina, narodna zajed^ic^ke financije, saobraidaj u koliko e odbrana, novae odnosi na interese cele drzave, trgovinu itd.
i
i

Ovaj problem unutrasnjeg uredenja jedan je od velikih zadata'ka Ustavotvorne Skupstine, koja 6e jedina imati pravo da osniva da menja ustav.
i

Velika Srbija
pitali,

ili

Jugoslavija?

Cesto su nas

mi zelimo Veliku Srbiju ili Jugoslaviju. Pitanje vazno duboko. Teziti za Velikom Srbijom, znacilo bi hteti da resavamo nas nacionalni problem time, da povedamo sadanju srpsku kraljevinu, dok Jugoslavija znaci resavanje tog:
da
i

li

problema stvaranjem jedne nove drzave, koja obuhvata sve krajeve gdje zivi na troimeni narod, t. j. Srbi, Hrvati Slovene!, ra^unaju6i tu i Srbiju i Crnu Goru. Ideja V e 1 k e Srbije bila hi partikularisti5na, dok je ideja Jugoslav! je ideja celog jugoslovenskog nai

roda.
Krfska Konferencija resila je ovo osnovno pitanje iasno odredeno, ne ostavljajudi niSta za sumnju. Njenim resenjem napustena je sasvim partikularisticka ideja srpska definivno je prihva(5ena zajednicka nacionalna ideja, kako se to vidi iz alineje 2. 9. nase deklaracije, koja glad:
i

Na narod ne trazi nita tude; on tra^i samo svoje zeli,. da se sav, kao jedna celina, oslobodi ujedini. I zato on, svesno odlucno, isklju<:iuje svako delomicno resenje svoga narodnog oslobodenja ujedinjenja. Na narod pcstavlja kao jednu nerazdvojnu celinu problem svoga oslobodenja od AustroUgarske njegovog ujedinjenja sa Srbijom Crnom Qorom u
i
i i

jednu drzavu.*

311
I Srbiia dakle odbija s nama zajedno, svesno, svako deiomicno resenje naseg problema: mi ne cemo da se on rei novim uspostavljanieni Srbije Crne Gore, pcto ove drzave ne bi niogle da birdu nego vasali svojih neprijateljskih, suseda, ako ne bi hteie da se pokore austro-ugarskoj diktaturi; mi ne cemo da se stvara odvojena Hrvatska drzava, jer ni ona ne bi mogla bit! drugo do jedna nova Albanija, eksploatisana za tudi interes; mi ne demo ni delomi^nih problema, kao sto su bosanski, dalmatinski, istarski ltd., nego zelimo, da se na srpsko-hrva.sko-slovena5ki problem uzima kao jecna organska celina i da se na buaucem Kongresu Mlra resi. kao takL Ovaj paragraf nase deklaracije po mom je misljenju najvazniji u ovom dokmnentu. U njemu je eela snaga naseg nacionalnog shvatanja, i po tome naS problem dobiva onu visoku vaznost, koju ima po opstu politiku Saveznika. On stavija u pitanje opstanak Austro-Ugarske.
i

Moja

je

dufnost da izrazim

Srbiji za taj akt.

Kao drzava ona

ujcainjenje naseg troimenog spremna da zrtvuje svoju dr^aynu individualnost, da bi se ostvarila jedna zajednicka drzava svih Srba, Hrvata i Slovenaca. Tim ona zapocinje najvece od svojih dela i stice apsolutno pravo, da se zove Pijemontom Jugoslovenskim.

zahvalnost koju dugujemo najvedu zrtvu za naroda. Ona izjavLuje, da je

je prinela

Mi smo zadovoljni uspehom, imala na&a deklaracija. Ona je naisla na opste odobravanje i medu beguncima, koji se nalaze u saveznickim zemijama, medu nasim svetom, koj] pod Austro-Ugarskom, gdje su je reprodukovali svi jugoslovenski ITstovi. Ona je odusevljeno oozdravijena i u srpskoj vojsci i medu jugoslovenskim dobrovoljcima, koji se bore s njome rame uz rame. Neopisivo je bilo zadovoljstvo odobravanje kojim je srpska vojsXa prokoji je
i

Uspeh deklaracije.

dckaza o je ona dala ncvog kojim izdrzava borbu z-a na vellki cilj. Malena srpska drzava dokazala je ved svojom tierojskom borbom snagu predanost nae rase. Posle novih pobeda nad austrijskim armijama na Ceru i Rudniku, Srbija je poklekla u neravTioj bcrbi, napadnuta sa severa od Austfo-Nemaca a sa istoka od Bugara. Ostavljena sama sebi, ona nije mogla da se dovoljno odupre. Naa ujedinjena drzava bit 6e bar koliko tri danasnje Srbije dovoljno iaka da odbije svaku novu navalu neorijateljsku. Ovim ratom mi ulazimo u historiju sveta. Ulazimo posle u^asnih zrtava. Te zrtve pokazale su svetu, tko je nas narod, ta li je njegova snaga i njegov cilj. NaSim ujediaieniem mi demo postati clanovi medunarodnog bratstva i kulture svetske. To nam je cilj, to je naa jedina ambicija.
pratila

deklaraciiu.

Time nam

svome odusevljen^u
i

Dr. Ante Trumbii,

312

Pismo pokoj. Frana

Lon d GcsDod
i

Supila.

Gosp.JociJovanovidu, ministru Srbi e kod Velike Britanije.

on,
22.
iula

1917.

n s t re Rado se cd'azivljem VaSem-u ptzivu, da u glavniin crtaiir.! izradim kratki prikaz, kako mislim da bi se najbolje organizirala slobodna narodna dritava za sve jugoskivcnske zemlje, 11 kojima zivu Srbi, Hrvati Slovenci.
n e
i

id'a se tiaijvazniji tposlovi podijele u dvije Ri'upe: A) poslovi zaiednicki, B) poslovi aiitcnomni.

Neophodno

je ipotrebito,

A)
1.

Poslovi

z a

c d n

ck

i.

Tenidjni ustav drzavc na potpuno demokratskom ravncpravricm temelju za sav narodni plemenski kulturni zivot drzave naroda.
i
i

2.

Vanjski poslovi drzave.

3.

Kopnena,

pomorska
i

sva

ostala

odbrambena
kojr

sila

drzave.
4. Oni ekonomski vaznost za cijelu dr^avu.
5.

komunikacioni pcslovi,

imajii

Novae

6.

(valuta), financije za zajedniSke potrebe. Najvisa nastava, biva najvise institucije za odgcj vise

narodne intdigencije.
B)

Autonomni

poslovi.

poslove spadali bi svi ostali drzavni i provincijalni i>oslovi, koji se ne nalaze u rubrikama zajednickih poslcva, kao unutarnja uprava, sve kolstvo, izuzev cno u zajednickrm poslovima, sud'stvo, bogotO'vlie, poljodjelstvo, kofinanciranja munikacioni p-os-li lokalnijega znacaja, finaticije autcnoiminih poslova, sto bi imalo biti u vezi sa zajednickim financi'jama, po sheinama i sistemima, kojih vec u praksi na izbor imade, zatim ostali manji javni ooslovi, koji prelaze kompetenciju opcina kotara. Zajednijcke poslove rjesavao bi drzavni narodni Parlamenat, a autonomne pcslove sabori ili skuiTStitie doticnih zeautcncrnne vlade malja. Tako bi Dostcjale centralna vlada sa medusobno ustancvlienim odnosajima. Uz jedan centralni Parlametiat za zajedniike poslove, net pTilikarna nasim potrebno bi bilo prenia tradiicijama <5) autonomnib sabcra ili skupStitia, naravnc sa odnosnim vladama, neiskljuciv, da <31anovi tih autonomnib vlada mogu istodobno biti clanovi centralne vlade za ovaj ili onaj resort. Evo tih potrebitih sabora ili skupstina:
i
i
i

U autonomne

313
1.

Srpska
i

prije rata
2.

ili srbijanska skupstina ili sabor sa Srbijom sta bi jos njoj direktno pripalo, kao Banat i sliclino.

Slavoniju

Hrvatski sabor ili skupstina za Trojednicu (Hrvatsku, Dalmaciju sa hrvatskom Istrom).

i

3. Slov'^enacki

sabor u

Ljiibljani

za sveukupne zemlje, kojc

nbitavaju Slovcnci.
4.
5.

B(;sanski sabor za

Bosnu

Htrcegovinu.
i

ce

joj

Crnogorski sabor za Cmu Goru prije rata pripasti, akc se ova stvar drukcije nc uredi.

zeinlje, stc

Izbor za centralni Parlanienat

i

mogao

bi biti: a)
i

dircktan

kao za sabore, samo sa prosirenim kotarima na temelju pravedne izborne geometrije ili b) delcgacioni izbor iz autonomnih sabora, u koine slucaju mora vrijediti nacelo proix)rcijonalnog zastupstva sa zaStitom manjina.

Ovim institucijama treba nadodati jos jednu centralnu za sve zajednicku i kompetentnu za citavo funkcioniranje zajednickog autonomnog drzavnog aparata, a to je: Vrhovno njemu o boku Vrhovni racunarski administrativno sudiste diiznostima, koie ove institucije imadu u dvor sa pravima drugim mcdernim naprcdniin drzavania.
i
i

Ja sa;ii upotpimjena, zadovoljila oKrcmnu vecinu nasega ukupnoga narcda raznih imena, vjera, tradicija sve nama sklone velike fakmentaiiteta, a takcxler J a sam proti tore Evrope ostaloga civilizcvanoga svijeta. svakomu preranom niveliranju, koje ni u vecim narcdi'ma nije donijelo ocekivanoga ploda, nego to niveliranje ostavimo vremenu buducirn gencracijama, koje ce se, nadamo se. radati u Mi zdravijim ambijentima biti zrelije, nego li su danasnje. nismo dozreli za niveliranje, niti bi nam, drzim, oni kcji mcgu
i
i

Time bi moj skeiet bio u uvjeren, da bi ovaka shcma, lijepa

i

glavnome gotov.

dozvolili

njihovom interesu, zvani da nam pcmognu, u nasem takve eksperinientacijc. Jer, ako igdje, na vratima revanse Drang nach Osten, ne ce se moci eksperimentirati. A pogibelj je, da li bi takav ptogram mogao sluziti nasemu pjesnici (i demagczi) mcgu da zajednickom dobru. Idealiste ekspermicntiraju sto hoce kako lioce, ali drzavnik treba da da pogleda cinjenicama ozbiljno u lice, da s njima racuna stignc uspjehc. Folitika nije ni luda pjesma ni mudra znanost, nego je pclitika vjesta umjetnost, kojoi je znanost prirucno
koii su
i
i i

srcdstvc.

Poteskoce, da Evropu uvjerimo, da

najbolja
i

najsigurnija
itna

(osobito
i

je nasa baza jedinstva ako se postigne posteni spo-

razum sa mora d'a

s njDmta:

svaki onaj, koji ie informiran, da respekta pred tim |X)tekocama racuna u granicama'/ mcgucnosti.
Italijom) velike su

velika

314

Mogao
dataka
stvari.
i

bi cbrazlo^iti

moje

tvrclnje

^itavom knjigoni pa-

dokaza, kad^ ne bih znao, da bi danas time samo skodioNo za upii(5ene to Je suvisno.

Momenti su vazni, mo^ida se vaznitr za nas ne 6e vise Mogude da naSa stvar, kako je pravedna i idealno zamisljena, ne 6q biti postignuta. Ali sveiedno. nas narod ne ce zato poginuti. Mozda da to u najgorem slucaju sto sada radimo, bude od bitne vainosti kao direktiva za bududu nasu politiku. Kakva odgovornost, ako tjesnogrudnost razdor! ucini, da ta direktiva kao svoj plod dade
nikad pokazati.

Ja ne govorim ni u 5ije ime i ni po ^ijem nadogu, niti' imam, hocu koga da slusam. Govorim kao Slobodan, uvjeren, a i mformiran narodni covjek. Govorim kao Hrvat slobodnih misli^ Jugosloven, ali last but not least kao Dubrovcanin. Govorim na svoju ruku odgovornost. A ipak sam puno vie uvjeren, da tumaci'm postene rnstiinkte i osje6ije mi'lijuna nasega neprosve^enoga puka (ako r ne sve niegove slavne inteligencije) da tumacim dispozicije zakopcanih specijalista, koji su nam skloni koji sutra kod zelenog stola ne bi bili protivni^ da nam pomognu po gornjim kriterijima. Ova mi uvjerenja daju snagu, da govorim, kako mislim.
niti

Va sam odani

stovatelj

Fran Supilo.

III.

Prvi

memoar

delegacije
i

kraljevine

Srba^

Hrvata

Slovenaca.
Paris, u februaru
1919.

Delegati kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca imaju cast u ovom aktu zahteve svoga naroda i ukazati na saglasnost tih zahteva sa principima, proklamovanim u toku svetskoga rata, kao na njihovo slaganje sa samim uslovima, koji bi mogli sluziti kao osnova, da se utvrdi mir, pravedan i trajan..
iznijeti
i

Prilike, koie su se stekle u toku ovoga dugog rata, dovele su do izmene pogleda izmedu srpske vlade i njezinih saveznika o njezinim nacionalnim zahtevimia i o ponudama, ucinjenim Srbiji od strane saveznika. Ipak, nasi zahtevi nisu bili nikada potpuno izneseni, i ovaj integralnr ekspoze je bio ostavijen za cas, kadia dode na dnevnl red organiizcvanje buducega. svetskoga mira.

Ovaj strasni rat nije slucajna ni nepredvidjena pojava. Naprotiv, on je bio samo logicka posledica politike nemackoga. carstva r principa o vladavini sile nad pravom.

31S

U toku od 43 godine, Nema5ka, uvek dosledna samoj sebi^ cutke se pripremala na rat. Ona je cekala samo zgodan momenat, da iznenadi cita^^ svet svojim brzim ratnim uspesiana^ koji bi je ucinili podobnom, da sto jace ucvrsti svoju suprematiju na citavom svetu, koji' je u to doba bio zabavljen idej^ma pacifizma, ogranicavanja naoruzanja zakljucivanja internacionaine konvencije za arbitrazu.
i

Posle slabljenja Riisije na Krajnjetm istoku, do kuda je Rusija doterana podmuklom politikom nemackom, dosla Je aneksija Bosne i Hercegovine, u isti mah i dcgovorno sa proklamacijom nezavisnosti Bugarske, koja u malo nije izazvala
evropski
rat.

Zatim ie dosao Adagir, posle albanski ustanak,. poth.ranlivan Austrijonn, najzad austrijski predlog Turskoj, da se ustanovi Albanija od cetiri vilajeta, predlcg pusten u nameri, da se obezbedi nemacka suprematija na Balkanu i da se osujete teznje balkanskih naroda. Ovaj korak Austro-Ugarske izazvao je formacijii Balkanskoga bloka, koji je sa svoje strane pozvao Tursku, da izvrsi reforme, predvidene Berlinskim Ugovorom, sto je dovelo do rata izmedu balkanskih naroda
i

Turske

(1912.).

Od pc,5etka balkanskoga rata Austro-Ugarska je rezervirala za sebe izvesna narocita prava na Balkanu, izbegavajuci s pocetka intervenciju u ratu. Kasnije je pokusala da teazove sukob u pitanjima, koja bi je mogla staviti oci u oci samo sa Srbijom; takva su bila, afera Prohaskina, traznja, upucena Srblji, da povuce svoje trupe iz Albanije, najzad ultimatum Srbiji sa zahtevom, da odstupi od Skadra. Kasnije je hrabrila Bugarsku, kada su odredivane granice teritonja zadobivenih u balkansko-turskom ratu, da ude u rat protiv svojih tad-asnjih savciznikav ako Je Bugarska obavezana ugovorom savezu, da prinii arbitrazu ruskog cara.
i

Ma

Svi ovi agresivni pcstupci Austro-Ugarske prema Srbiji su se od onoga dcba, kad je Srbija odbila austro-ugarsku pcnuciu, da ude s njcm u trajnu carinsku uniju, u kom bi joj slu6aju bila obezbedena austro-ugarska pomoc u resavanju balkanskih pitanja.
za)5eli

Nasi saveznici u Ententi poznaju napore, pokusane od Austro-Ugarske oko Italije Rumunije, da privoli ove dve sile^ da ocuvaju svoju neutralnost u oruz^nom sukobu Austro-Ugarske Srbije. Posto ovi predlozi nisu nasli naklonjen odziv, Austrc-Ugarska je Sarajevski atentat, dostojan zaljenja, uzela kao izgovor, da oglasi Srbiji rat, upucujuci joj ultimatum, koji Srbija nije mcgla primiti u svemu, a da se ne odrece svoje
i 1

suverenosti.

Svi su se narodi, kao nasi tako i nasih saveznika, kao i irtve koje granice s poni^avanjem, da se resenje sukoba pod-

316
vrK'ne

Haskom Sudu

ili

medunarodncj konferenciji,

iizjalovili,

buduci da je Neinacka bila odlucna da izazovc rat po svaku cenu.

Sve sto snio izneli, samo jc prikaz istorijskili cinjenica iz najnovije epohe, mi ih opominjemo samo da dokazenio, kako
i

-su

Austro-Ugarska Nemacka bile odlucne da izazovu rat, ako im Evropa ne bi dopustila da utvrde svoju mo6 na Balkanu da je prosire sve do Perzijskoga Zaliva.
i

pitanja od svetskoga znacenja bebu tesno veza odrzanje Srbije kao nezavisne drzave. Narocito 0:10, da se zna, da li bi Nemacka mogla napredovati prekc Srbije do Carigrada do Perzijskoga Zaliva, ili pak, dai li ce biti zaprimorana, da se odrece politike nasilja. drzana na torn putu
zaiia
i i

Medutim

dva sveta

pclozaju, koji je stavlja izmedu stolecima vec, iuternacionalno znacenje prvoga rda.
1

Prema svom geografskom

dve

civilizacije, Srbija je zadobila,

bprbi protiv Turaka, od bcrbe kod Cernomena, blizu 1371. gcdine, od Kosova 1389. godnne, sve do pobede kod Kumanova, Srbija je neprestario odrzavala uzdignutu zastavu protiv polumeseca i tiranije, na kojcj je bila ispisana deviza: Za Hriscanstvo za slcbodu. IJ najnoviJoj epcsi, jos uvek zbog svoga geografskoga polozaja, Srbija je postala zatocnik principa covecnosti, pravde i slobode protiv tevtonskcga principa surcve sile.
JerdJrena,
i i

Nasi saveznici, koji su uvuceni u ovaj svetski rat austro-

nemackim napadom, u prkos svim svolim naporima da pcdvrgnu sukob medunarodnom sudu, ocitovali su, da oni zele mir, ali da interesi celog sveta iziskuju, da u buducnosti narodi,
i

mali isto kao veliki, budu zasticeni od slicnih surovih na])ada, da krivci budu kaznjeni pcstaivljene garantije, da se zauvek izbegne ponavljanje slicnih dogadaja, da budu obezbedeni sloboda pravo svake narodnosti, da sama sobcm odlucuje
i

svoju sudbinu.

Nemacka je bila na cisto o tom, da su se njezini planovi njezina nada, da brzc dode do pobede, razbili na Marni. Ona je osecala unapred, da ce prcduzenjem rata, sto je povlacilo za spbom zrtvu od milijona zivota Ijudskih od milijardi materijalnih gubitaka, za ceo svet biti postavljano sve to cesce pitanje: zasto je Nemacka izazvala ovaj rat? I da 6e se ono celom svetu sve tc jace nametati. Ona je razumela takode, da svet ne ce poklanjaii nil mailo v&re njezinoj tvrdnji, da 511 se evrcpske sile sporazumeie, da je uniste, jer se onda ne bi moglo objasniti, zasto je ona izbegavala sprecavala, da se austro-srpski sukob pcdvrgne Haskom sudu ili medunarodnoj T<:onferenciji. Nemacka je bila na cisto svoj tezini svoje odgovornosti; s toga, da bi dcbila rat i izvukla se od ove strahovite odgoyornosti, ona je pribegla najvarvarskijim postupclma.
i i i

317

koje je inoderna tehnika mogla pronaci, i sluzila se svim sredstvima, sto joj behu na raspolozenju, ne stedeci ni zivote ni
nevinih. Vo-d'eci rat na taj niiiciin, ona je izaizva'la trepet ne samo u zaracenih narcda, ne^o isto tako u neulralnim zemljama. Ona je veliki narcd americki dovel'a dotle, da podii^ne svoj mocni glas protiv vandalizma, protiv podmorskoga rata, kojini su satirani potapani, bez ikakve raziike, svil' koji su se inorali sluziti morskim puitcvKma. Sjedinjene Drzave Severne Amerike usle su u rat u ime visih princj.pa pravde i covecnosti, da bi ih spasli od varvarstva, koje svet nije video ni u jcdnoj cposi, da ujemce zauvek pravo slobodu naroda. Rat je tini promenio svoj lik pretvori(, se u rat protiv nasilja i protiv osvajalackih smerova.
Hnarijai slabih
i i

'trail

taiko kao i odlitcni Predseidnik Sjed'iDrzava Severne Amerike, dali su na znanje svcjim sugradanima, da su usli u rat, jer zele da obezbede svim narotrajan dima, velikim kao nialim, pravdu, slobodu pravican medunarodni mir, zasnovan na pravu svakoga naroda, da slobodno odlucuje o svojoj sudbini. Oni su ooitovali svoiu zelju, da osnuju takovu medunarodnu organizaciju, kojom bi se uma-

Nasi saveznici, isto

njenili

tezina naoruzavanja i u buducnosti ucinilo nemogucim unistavanje tekovina oitavih pckcprolivanje reka od krvi Ijenja, kao sto je to izvodila Nemacka u toku ovoga rata.
njila
i

svecanih izjava, koje su bile odgovor Entente Anierilike na pitanje, postavljeno od Nemacke, o smeroviina rata, citav je svet bio nacisto, da se smerovi rata od prvoga casa behu prosirili da su uzeli oblik garantovanja prava slobode svili naroda, kako velikih tako malili. Sto se tice neophodno potrebnih zrtava, da bi se. ukrotio pobedlo pruski militarizam, narodi su dragovoljno pristali na njih, uvereni, da ce te zrtve ujemciti budueim pokozahvaljujuci toj I miran razvoj. lienjima njihcv Slobodan cdluci naroda, da liju svoju krv za ove ideje, covecne i uzvisene, pruski militarizam je pobeden.
Fosle
till
i

Sjedinjenih

Drzava Severne

Slovenci cine jedan isti narod, koji od Srbi, Hrvati davnili vremena ima svoju narocitu civilizaciju i svcjc intelektualno jedinstvo. I danas je taj narod, sa gledista literarnoga
i

iscrpen umetnickoga, na visini modernoga napretka. Akc dvama ratovima balkanskim, nas je narod, za vrem. e n a m e t n u t, c v r s t o s a d a s n e g a rata, koji m u odiucio, da potpuno ostvari svoje nacionalno
i

e d

e n

e.
i

Iz

svesti o pravicnosti svoje stvari, on je crpao svoju izdrzi ovaj novi napor.

pune toga Gsecanja svoga nacionalnoga jedinstva snagu da

se,

Pcstepeno
nic^kih
i

u toku neprijateljstva, kako je broj savezcivi-udruzenih naroda rastao pod zastavom slobode
i

318
razvijao karakter ratnih smerova u smislu velikih principa prava naroda. AH ideologija je nasega naroda ostala vazde u pocetku kao na kraju, verna samoj sebi. Od pocetka borbe ovaj se narod solidarisao sav da postigne jedini cilj pod delizacije,
i

vizom:

Jedinstvo Drzavno.

Posle petnaestomesecnoga otpora, pod pritiskom nepriputa jacega, a naoadnut u isti mah vojskama nema6kim, austro-ugarskim, sa severa sa zapada, svim silama bugarskim s istoka, srpske se trupe moradose, besprekidno se boreci, povuci s Krunom Vladom Kraljevskom, s pocetka na jug, zatim na zapad preko Albanije. Posle svoje reorganizacije, izvedene na Krfu s pomocu Saveznika, ove su iste trupe zauzele polozaj na juznoj granici Srbije; tu su one produ^ile borbu sve do definitivne pobede u septembru 1918., kojom je neprijatelj potpuno oteran sa citavoga nacionalnoga zemljista.
jatelja, tri
i
i

Dobrovoljci, Srbi, Hrvati Slovene! neikadasnje AustroUgarske, takmicili su se predano u toj borbi sa svojom bra^om iz Srbije. Za sve vreme, dok je trajala, oni su priskakali sa svih krajeva sveta, iz Rusije, iz Amerike, sta. vise iz Australije, da se nadu pod zastavama kralja Petra; oni" su dostigli cifru od 100.000 boraca u vojsci srpskcj. Od austro-ugarskih zarobljenika, koji pripadaju nasoj narodnosti, nacinjen je u Rusiji 1916. godine korpus pod zapovjednistvom jednog srpskog generala, koji je pritekao u pomoc Rumuniji, borio se u Dobrudzi, njegovi vojni podvizi idu u red najslavnijih ovoga rata. Kad je Rusija utonula u desorganizaciju, on je morao napustiti ovu nesrecnu zemlju, preko Severnoga Mora, preko krajnjega Istcka on Je stigao u Solun, gde je, formiran kao jugoslovenska devizija srpske vojske, snova otpoceo borbu; zauzece Kczjaka je delo ove divizije. Oni rzmedu njih, koji ne mogose napustiti Rusiju, bore se neprestano pod zastavama u Sibiriji u Murmaniji.
i
i

Potrebno
nije

je ista6i tu ^injenicu,

t.

j.

da duh nasega naroda

bio nikad tako zestok i tako borben kao bas u trenutku, kad je Srbija bila okupirana od neprijateljskih trupa; da nikad srpski vojnik nije dao dokaza tako nepomirljiva duha, da nikad dobrovoljci jugoslovenski ne potekose u tako znacajnom broju, nego li u casu, kad je stanje bilo najkriticnije. U isti je mah Srbija odbila vise puta dosaptavanja o separatnom -miru, koja
joj bila

su

upudena od Austro-Ugarske.
solidarnost Srba,

Hrvata i Slovenaca na bojnom u svim redovima stanovnistva na odziv, koji se Dokazao u ocitovanju svih naSih pokrajina u nekadainjoj Austro-Ugarskoj u Crnoj Gori; posledica je toga bilo obrazovanje jedinstvene vlade Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, u saglasju sa zakonitim predlsta/vnicima svega naSega naroda.
polju, naisla je
i

Ova

319
I

potekao
Drzavu.

tako je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca svr?.en cin, iz volje naroda. Kraljevina Srbija je sve5ano obja-

svega naega naroda u jedinstvenu narcxlnu Velika narodna skupstina u Podgorici jednodusno jc odlucila, u ime nasega naroda u Crnoj Qori, svoje ujedinjenje sa Srbijom sa ostalim delom nasega naroda u Kraljevinu Srba, Hrvata Slovenaca.
vila ujedinjenje
i i

Cinjenica ujedmjenja

konstitucije

vata
i

Slovenaca zvanicno

je

Kraljevine Srba, Hrnotifikovana vladama saveznickih

neutralnih drzava.

Pokrajine, u kojima na narod stanuje, obuhvataju zemljista u Juznim Alpima, pogranicnim s nema<^kom Austrijom, na obalama Soce, Mure, Drave, Dunava, Tlse, Timoka, Vardara,

Strume

na obalama Jadranskoga Mora.

nasega

je

naroda

vrlo razvijena svest o nacionalnom jedinstvu. Zemljsta, na kojima stamuje, imaju sasvim narociito znacenje s gledista evroDskili mteresa, zbog njiihova geografskog ]X)lozaja. Ona odrzavaju cdnose izmedu sredisnje Evrope i bliskoga Istoka, Sredozemnoga Mora i Male Azije. Za vreme poslednih pet vekova vcdili su se krvavi ratovi gotovo bez prekida za ove pokrajine izmedu dve velike carevine kontinentalne, Austrije ( Turske; obe su iscezle.

toku tih stoljeda Srbija je produzavala da uzme ucesce borbl protiv turske invazije. Od jednoga stoljeca ona je otpocela, da se odlucno bori za svoje narodno jedinstvo pdd Karadordem i pod MiloSem; ona je to nastavila sve do nasih dana. Srpskj narod u Crnoj Qori je takoder u neprekidnom ratu s Turskom. U ovom poslednjem ratu Austrija je htela da smrvi Srbiju i da dopre do Soluna. Ali je ona sama smrvljena, dok je Srbija, potpomognuta svojim velikim saveznicima, izisla pobedoTiosno iz njega organizovala se u jedinstvenu Drzavu s jugoslovenskim krajevima nekadaSnje Austrije. Od apsolutnoga je intcresa za bududi mir, da u tom znacajnom delu Evrope budu najzad osigurani normalni uslovi za opstanak; onl to mogu bit samo, ako se stvori jedinstvena Drzava, osnovana na principu narodnosti. Opsti interes trazi, da se u toj drzavi osiguraju sve mogucnosti za pravilan opstanak; samo na taj nacin ona ce se modi uvrstiti posvetiti sve svoje sile svom ekonomskom i intelektualnom razvoju. A to 6e se postidi, ako nas narod, koji je zadobio svoju nezavisnost, resi potpuno problem svojih drzavnih granica na taj nadin, to 6e Sloveobuhvatiti sve one, koji pripadaju rasi Srba, Hrvata

toj

tiaca.

Princip narodnosti namede ovo reSenje kao formalni usl.v stvari, koje treba da bude stvoreno Konferencijom za Mir.

novoga stanja

320

Nasa dr^ava ima nacionalnu osnovu,

tnazi, sto

mu

priipad'a.

raspolazu

samlm

s toga nas iiarod Princip narodnosti pravo nariotdia, da sobom, osnova su nase drzavc.
i
li

Nasi su zahtevi dakle pravedni, moralni i liberalni; oni su ujedno nadahnuti principima, koji su svecano objavljeni od Udruzenih i3rzava kao takovih, koji treba da Saveznickih cine osnovu novoga reda u Evropi.
i

Nijedan narod evroDski nije radosnije pozdravio principe,

u ime kojih su nasi' saveznici i Sjedinjene Drzave Severne Amerike vodile ovaj svetski rat, od! naSega, koji vekovima ve6 nije prestajao da se bori za oslobodenje svoje narodne slobode
i

svoga opstanka.
Zahvaljujuci pregalaStvu i samopregoru nasih mocnih Saveznika i Sjedinjenih Drzavai Severne Amerike, posle uzasnih gubitaka opustosenja, ostala je pobeda u rukama onih, koji su se digli u obranu pravde Ijudske civilizacije. Predstavnici Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca mole Konferenciju za mir, da pravicno ispitaju njiiiove zahteve da
i

ih

usvoje.

IV.

Dr.
nici

I.

Krek o Jugoslovenskom
i

pitanju.

Dne 19. 20. cktobra 1912. vijecali su u Ljubljani zastupslovenackoga hrvatskoga naroda (zastupnici u zemaljskim saborima carevinskom vijecu), ie su stvorili zakljucak, izvaden iz najdubljeg uvjerenja svega naroda, koji ga je radosnim klicanjem primio. Taj zakljucak glasi: Izjavlju]emo, da mi Hrvati Slovenci tvorimo jednu narodnu cjelinu. Zato hocemo da zajednicki radimo za jedinstvo, pravo Slobodan razvoj hrvatsko-slovenskog naroda .. . Tada su se redovito nasi policari nadali, da <^e se to dati ostvariti u okviru bivse austro-ugarsfcej monarhliije. No rat je pokazao, da to nije bilo moguce. Taj je rezultat Dr. Krek previdao, pa je u sjednici carevinskog vijeca u junu 1917. izjavio ovo: Dvije ideje ne ce nikad izumrijeti: da su Slovenoi Hrvati jedan narod, i da pripadaju drzavno zajedno, pa moraju doci u zajednicku drzavu. Ako se ove ideje u ovoj (austro-ugarskoj) drzavi ne ozivotvore, doci ce do njihova ostvarenja protiv nas i usprkos svemu, a posljedice, koje ce nastupiti radi toga, pogi'bellne su za zivot (austro-ugarske) drzave, za Evropu njezin mir. Medutim, Dr. Krek gledao je dalje u buducnost, i vidio ustanovljenje samostalne drzave Srba, Hrvata i Slovenaca. Zgodno ce biti, da njegove misli o osncvanju uredenju te drzave ovdje iznesemo:*
i i
i

i'

* Ove je misli pobiljezio Dr. Petar backoj Narodnoj Politici" u okt. 1918. Dr.

Rogulja,
I.

izasle
je 8.

Krek utnro

su u z3greoktobra 1917.

32?

Nazad dviie godine, doSao je Dr. Krek u '/ydgreh, da s^ Informira o polozaju. Kod nas je bio mir, mrtvilo, cenzura, pi^ runaza i interniranje. Vojska je vladala, a vlada sutjela. Vri-" jeine Gorlica, Soce, Bagdada i podmornica. Setao sam s Krekoni po TuSkancu. On je vec bio prilicno slab i teSko je disao.
Nijesmo -daleko od saniostalnosti rece on. Vrlo sam se za6udio toj tvrdnji. Meni se 6inilo, da nika4 nijesmo bili udaljeniji od toga. upitam ga. Kako to?
a)i

Meni se ^ini, da 6e do6i do preokreta. Ne znain za^to, nekako instinktrvno opiazam. U<;^ite engleski. Sitih se, da sam ga vidio u Ljubljam, kako sjedi nad eo^
i

gleskim knjigaima

csvjezuje svoje znanje englestsne.

i

Milieu, vojni^ku duznost od 16. 60. godine, aktivnn sluzbu kod pje^adiie sest mjeseci, kod konjanistva, topni^tva i pijonira dvanaest. Vojska bi morala da djeluje kao kulturni ifaktor gra-deci ceste i zeljeznice, poSumljujuci itd. sli^no rim-r skim legijama. Sokolstvo bi se moralo podrzaviti i svaki bi zdiraivi Jugosloven od 6. 60. godine morao biti sokolasem. Casnick' staled bic bi eiita, osobitu bi brigu trebalo obratiti tehniCkom obrazovanju. Momaricu ne bismo smjeli zanemaFiti, pogotovo ako Talijani budu imali Valonu. Od dvanaest milijuna juznih Sloven^ mora biti u potrebi tri milijuna vojnika. TahMani, Madzari i Nijemci traze to od nas.

Najednom Kakav

se u setnji ustavi

upita:

biste vojnicki sistem uveli

u nasoj drzavi?

ja cesto razmisljam, kako bih uredio

bilo u motjoj vlasti,
i
i

Krek.

vase dtzave strMi na sve strane Ja sam za razoruzanje. Vidite nastavi malo kasniie
Iz

bi

baijuneti

opaizi

naSu drzavu, kad bi to sada razmisljam o vojnickom uredenju. Sve sam drugo nekako iskombinfrao. Sta mislite, b i 1 b i I a za c ij a d e c e n t r ab o j a d r z a V n a c e n t r a
i

Hzacija?*
Uvijek sam za jak parlamenat i jaku centralnu vladi^, pogotovo u naim prilikama, gdje je lako moguce da se razvije

sam za to re5e Krek po5e svoj n a c wredenja juznoslovenske drzave, Kad bih uredivao drzavu, re^e wzeo bih
I

kakav

centrifugalni elemeaat.
ja

iznositi

r t

ja

raicun

tri

kriterij^.

Narodni zivot ima naime ttostruku tendeneiju u svooi

razvitku:
i

ku

od se razvija upolitickom, gospodarskom n o m smjeru. Prema ovlm tendencijama UTcdlo bih

razumijevao
je

Pod decentralizicijom protiv toga je odluino bio.

Krek plemenski federalizam, a

21

322

na konkretne narodne priliika Najod ovih smjerova narodnog zivota nas Juzne Slovene zblizuje, a koji razdvaja. Gospodarski ima seljak ill radnik, bio on Hrvat, Srbin ili Slovenac, svagdje iste interese. Ni politicki nijesmo iedni od drugih tako daleko: svi hocemo da smo jedan narod, da smo u jednoj drzavi, svi smo za ravncpravnost sviju plemeTia. Ostaje nam jedan jedini modrzavu, a obazirao bih se
prije konstatirajmo, koji
i

menati koji nas dijeii, to je kulturni ili bolje vjersko-kulturni. Kod uredivan:a ustava moramo dakle sve stvari, gdje je moguca medusobna borba prepor, sto vise potisnuti u pozadinu, tzolirati lokalizirati. Zato mislim, da bi trebalo stvoriti jedan iak c e n t r a I n i p a r 1 a m e n a t od dva kcordmirana doma: od jednog nacionalno-politickog i od jednog socijaino-poUtickog Naci c n aino-pol t icki dom sastajao bi se od zastupnika, biranih na osnovi opcega jednakoga, tajnog izboraoga orava, pri cemu bih i zenskima dao izborno pravo. Giasovalo bise tako, da cijela drzava, ili bar provincija, sacinjava fedan izborni kotar, a stranke bi postavljale listine kandidata, za koje bi onda izbornici predavali glasove. Dakako, pri oznaj^enju. tko je izabran, upotrebio bi se proporcijonalni sistem. c j al n o-p o 1 tic k i dom bio bi stalesko zastupstvo .S
i i i i
i

flaroda.

U nj bi d^Sli reprezentanti seljackih komora, radni5kih. jrgovackih, obrtnickih organizacija i komora, zastupnici klera, ^inovnistva, industrije, znanosti i umjetnosti sve tako unaprijed uredeno, da samovolja pri postavljanju toga zastupstva bude posve iskljucena. Sccijalno-pcliticke zakonske osnove, donosile bi se najprije pred socijalno-politicki dom, a poslije prihvata, slao bi se pred nacijonalno-politickl, koji bi ih en Pred nacionalnor-politicki dom J)loc prihvacao ili odbacivao, dolazilebi najprije drzavno-politicke osnove, a onda bi ih socijalno-politicki dom primao ili odbijao en bloc.

Gentralm parlamenat ima dakle eminentno p o 1 i t i 5 k u pitanja ustava, vanjske politike, narodne obrane, pa velikb o k v r h o zakonodavstvo: financijalno, prosvjetno, socijalno, unutarnje uprave ltd.; unutar tih okvirnih zakona imala bi se razvitl samouprava. U glavnom bi dakle imao centralni parlamenat t. zv. pragmaticke poslove.

zadadu:

bi se momenat morao uzeti u raCu pri stvaranju p r o v i n c i j a. Mislim, da bi za ciielu drzavu trebalo 10 12 ovakvih organizacija. Imali bi oni sa svojim pokrajinskim saborima zadaCu, da se brinu za pridignuce gospodarstva: za poljsku produkciju, industriju, 2eljeznice, ceste itd. Radi toga moraju pckrajine biti uredene bez obzira na: dosadanje drzavne i zemaljske granice, na 6isto gecgrafsko-ekonomskim principima, prema prometnoj tendenekonomskom karakteru zemlje. Tako je na pr. Trst sa c'lh

Ekonomski

svojim zaledem:

Goricom, Gradiskom, Istrom, KoruSkom

521

Kranjskom, prirodna geografska

.strane opet

i ekonomska jed'inica. S druge slovenska Stajerska nasa Dolenska imaju prirodni centar u Zagrebu, pa ce ti krajevi pasti u, recimo, zagorsku ekonomsku sferu itd. Kako se ekonomski interesi srpskog slcvenskcga seljaka ili radnika uvijek slazu, ocito hrvatskcg je, da u provincijalnim saborima ne ce biti nacijoiialnih borba.
i
i>

Glavni punkt sukoba izmedu vas Hrvata Srba jest raz1 1 u r n h tendencija. Zato treba borbu lokalizirati, te je izluciti iz parlamenta, gdje bi se moglo dogoditi, da naSrbi jedni prema drugima kao dvije Jediiom stanu Hrvati nerrijateliske fronte, a to bi bila propast drzave, jer bi takav
i

hcitost k u

polozaj nasi spoljasni unutarnJi neprijatelji iskoristili, da dode do smutnja, iredente svake nevolje. Zato ovu kulturnu konfesijonalnu stranu narodnoga zivota treba decentralizovati po p c n a m a, kcje bi uz svoje upravne i druge zada^e morale primiti na sebe brigu oko razvoja skojstva. Te bi opi

6me

bile velicine sadasnjih hrvatskih kotara, i bile bi sto samostalnije. Po opcinama bismo pokusali razdi^eliti Hrvate od Srba, a akobi gdje bill zajedno, pa se zavadili, bila bi ta borba
i

samo lokalnoga znacenja.

To
da
je
ih

bi bill najglavniji potezi drzavnog uredenja. osvijetlim na jednom j^rimjeru. Uzmimo k o 1 s

A
t

sada
o, jer

ono za nas od najeminentnijega znamenovanja. Centralni parlamenat izda zakon: svako dijete cd sedam godina napriied mora polaziti pucku skolu, dok je ne svrsi. Onda ustanovi zakon org^nizaciju pucke skole, odredl minimum znanja, sto ga mora imati svaki drzavljanin iz svake struke, narocito mora biti jedinstvena u cijeloj drzavi pouka o narcdnim' i gradanskim pravima i duznostima, napokon tko smije osnivati skole t. j. smije svako, tko se drzi ovoga zakona, Duznost osnovat! pucke skole, ako ih veC nema, imaju opcine. Da li 6e
interkonfesijonalna ili akonfesijobiti skola konfesiionalna, oalna, odlucuju roditelji dlece, i to po belgijskomu skolskomu sistemu, koji nam ponesto popravljen moze biti uzorom.* Opcina moze da taj skolski zakon slobodno aplicira. Ona moze ako hoce, da ustanovi konfesijonalnu skolu, nekonfesijonalnu kakvu ho(5e. To cdlucuje njezino zastupstvo. ^to vie sloI bode, jer su nas dcsada paragrafi strasno prigusivali! srednje Skole uzdrzavaie bi opcine, all uz pripomo<3 driave, doticno provincije, odredenu opet po glavama Studenata. Sve ekonomsko skolstvo bilo bi u glavnom u kompetenciji pro-

Belgijski skolski si^tem danas je najnanredniji: osnivati 5kole moic uz zakonske kaufele tko bote; svak' roditelj mn2e upisati svoje dijete u koIu, koju hoce; prije uj isa djtteta podigne roditelj za svako dnete, to ga alje u pucku kolu, kod opdrr^koga poglavarstva ben, koji ovlaStujf ravnateljstvo, da od op^ ne trazi odredenu placu za di ete Bon preda prigodom up'sa ravna-

telju skole.
iz

opcinsVom poglavar

ekoiiko dana iza up sa bonove koje im onda prizna za svaki bon odredenu sumu op^inskoga prora^una, Sto otpada na svako dijete.

vnatelji svih skola prezentiraju

tvu,

324
vincije, koja bi so niogla sporazumjeti
s

opcinom

ili

dnjgoni:-

pripomobi. Sveui5ilista bJ dati joj u tu svrhu finansirala drzava. Ali niko ne bi smio prijecitL da se osnuju
in^titucijom,
i
i

privatnc sredtije kole

bi traziti
i
i

va^ mogao
za Skolu,

dala bi
,

mu

privatna sveu5ilita. Sto vie, osnidrzavnu doticno pokrajinsku potporu se po istom principu kao opdinska za
i
i

pucke kole.

Moramo
sve stranke,

imati slobodnu utakmicu za sve kluturne nazore, sve orjfanizacije. I tko je sposobniji i radiniji
"^

Heka! pobjeduje.

njem

Ne

bi se.svi s vamu slo^ili, naro6ito u Kreku. primjetiim

ovom

posliefd-

Znam koga mislite rece doktor. Ali ti Ijudi ne uztmaju u obzir, da nijedan paragraf ne ce kod nas spasti CrkVe njezine organizacije, ako njeni lajici ne svecenici budu kako treba zivjeli radili. Poznato vam ie', da sam rebus sic stantibus zagovornik rastave Crkve od drzave. Dosta su me radi toga napadali. I imaju za se mnogo logickih teoloskih argumenata-. .Ali logika razvoja i zivota govori za mene, a doista ona se ne protivi katolicizmu. Medutim, kako Rim hoCe! On ho6e konkordat, dakle mi ga hocemo. Katolicka Crkva mora kao i pravoslavna imati u buducoj drzavi drzavne javnopravni karakter; nadalje ne smijemo imati crkve. Svim vjerskim uredbama uopce mora se dati potpainaautonomija, a drzava neka se jo manje uplice u njihove

Dm

poslove.

"^

Jo neSto upitam hegemonije u Jugoslaviji?

Srbi,

Hegemoniju 6e imati sposobniji ako to budu pravo je, da je imaiu. A ako mislite, da 6e radi svoje brojcane nadmci imati uvijek odlucnu njep u centralnom parlamentu, onda ne uzimate nekih stvari u ra5un. UzmimOs. da je drzava stvorena ovako, kako sada govorimo. Sadasnja strana5ka konstelacija ima.t 6e i na prilike u centralnom parla^ mentu odlucan utjecaj. Najprije ce se srodne stranke zbliziti. Slovenska liudska strank,a istupat 6e zajednicki s vaSom gjupom oko Novina, a nadam se, da 6e se medu Srbima razviti analogna kulturna i stranacka tendencija, te 6emo dobiti mozda u parlamenat koga srpskoga klerikala. Liberalcl slovenski, srpski hrvatski, kooperirat 6e medusobno, isto take socijalisti. Osim toga mozda ce se razviti kakve autonomisticke stranke, koje de teziti za promjenom ustava u smjeru federalizacije, kao sto su kod Srba radikali ili kod vas Ijudi
;

dalje.

Zar se ne

boji|te

srpske

trankovacko-starcevicanske ideologije. Uza to 6e se javiti u parlamentu i socijalne tendencije sve jace, pa ^e to utjecatV na strukturu stranaka. Medutim ce politicko uniformiranje sve vise napredovati nestajat ce centrifugalnih tendencija, pa
i i

kroz dvije, tri generacije doista biti jedinstven naTod, Dakle 6emo hegemoniju jednoga plemena, ako je uopce bude, osjecati samo u pocetku. Od srpske se hegemonije to manje bojim, sto su Srbi rascjepkani u upravo nezdravo velik broj stranaka i'strancica, pa mislim, da ne Ce ni u kojem slucaju sacinjavati jedan blok. A klauzulirati, da neki ministri moraju biti Hrvati i Slovenci, nema smisla, jer Srbi, ako budii dobili hegemoniju, postavit ce zaministre rtd. svoje kreature, pa -opet nemamo nista. Stoga ne preostaje nita drugo, nego da svi mi posaljemo svoje najspcsobnije Ijude u padamenat, pa neka vladaju najsposobniji. Nijedan paragraf nijedan ustav ne moze spasti nesposoban narod od propasti, a Jer ja ne brojim Hrvate Slovence- medu nesposobne narode, uvjeren sam, da ce znatti u drzavnoj upravi reprezentaciji doci na
'<6eimo
i i i

(xlJii5na mjesta.

je to svejedno. Ja sam u srcu republikanac, ali ako dode kod nas do monarhije, mora to biti forma t. zv. republikanske monarhije, onako kao u NorveSkoj. Kralj je samo nasljedni predsjednik republike i njezin reprezentant, ali nema prava sankcije zakona. Ipak tri su principa ovoga

Monarhija Prili5no mi

ili

republika?

zapitam na svrSetku.

troimencg narcda, koji ga moraju voditi u buducnost: jedan narod, jedan vladar, jedna drzava od Beljaka do Soluna mnogo, mnogo slobode.
i

V.

Pariski predlog.
Na sastancima u Parizu
izmene
Titzaciji
I.

misli o

15., 18. i 22. marta 191^., posl unutraSnjem uredenju drzave i politi5koj orga-

naroda, potpisani usvojise ovo misljenje:

Potpuno se slazemo u ovim temelinim. ta5kama

t.

poli-

tickog programa,
1.

j.:

da nasa drzava ima biti jedinstvena, a ne slo^ena^ da se nema urediti kao savezna drzava, kao sto je Nem.aicka ili Svajcarska, kao to je ni kao udruzenj-e drzava, Amerika;
<iak\e
2. da prema tome ona mora imati pored jednog vladaoca jednu drzavnu vladu, kao vrhovni organ za sve grane drzavne uprave jedno narodno zastupniStvo (Parlamenat), kao zakonodavno telo za sve vrste drzavnih poslova;
i

3. da se drzava nema upravljati cetitralistiCki, kao n. pr. Francuska, ved da u njcj m.ora vladati upravna decentrali-"/.aciia, po na<^elu samcuprave ili selfgovemmenta;

326
prevlasti ni 4. da u drzavi nema povlastica ni faktf^ke prvenstva nikakvo pleme ni plemensko ime ni oblast jedna nad drugom, ve<^ da nad svima ima vladati misao narodnog drzavnog jedinstva, koja se ne sme identifikovati nj s kakvim posebnim pogledima ili interesima; 5. da u drzavi imaju biti obezbedene sve gradanske slobode, koje su temelj 8 obelezje prave demokratrje, narocito Stanipe, licna sloboda, nepovredivost stana, sloboda govora sudska nezavisnost> i sloboda prosudivanja, sloboda sastajanja, zbora, sigurnost imovine, sloboda kretanja, poudruzivanja stovanje tajne pisama; 6. da za sve politicke izbore mora vrediti opste, jednako direktno izborno pravo glasa. potr&bu II. Iz ove istovetnosti pogleda, izvodimo korist zajednicke akcije sa svima slobodnim pclitickimi skupinama na
i i i
i i'

bazi sledecih misli, koje

naicela
1.

proizlaze iz zajednickih

temelinib

pod

I.

i jedno ime, po nase zove Jugoslavija. Troimeni naziv obelezava slozenu, sayeznu drzavu, on ovekovecava razlike koje zelimo da brisemo i daje povoda rivalitetu i surevnjivostl izmedu raznih plemena radi prioriteta imena i prakticne upotrebe naziva drzave, kad god treba da se nazove jednim imenom. Tri plemenska imena oznacuju pocepanost u proslosti, a novo jednostavno ime buducnost u jedinstvu i ravnopravnosti.

Jedinstvena drzava treba da ima

sem mnenju da

Ime jugoslovensko -pred'laze se samo kao zvanicni, polinaziv drzave drzayljana, kao sto britansko ime sluzbeno oznacuje drzavu Engleza, Skota i njihovih prekomorskih oblasti. Imena srpsko, hrvatsko, slovenacko za narod, jezik itd.. ostaju ne smeju se silom ukidati. Hoce li se jednom i u tom prirodnoj pogledu postici jedinstvo, ostavlja se buducnosti
tiicki
i

evoluciji.
2. Kao pristase jedinstvene drzave protivni smo federalizmu, dualizmu, trializmu i svakom seperatizmu, ah smo za autonomiju, jer je to i samouprava, koju triizimo za admin istrativne delove nase jedinstvene drzave.

Iz prakticnih razloga mislimo, da bi se u diskusiji imala centraliizbegavati polemika oko golih izraza, kao sto su zam, federalizam itd., koji se razlicito shvataju, daju povodia pometnji pojmova iz koje nastaju strastvene borbe za prazne reci. Da se izbegnu nesporazumi, miogla bi se temeljna

misao nasega programa od prilike ovako oznaciti: Ne cemo saveznu ni slozenu, ve<5 jedinstvenu drzavu, u kojoj ce njeni
delovi uzivati siroku samoupravu
3.
i

biti

ravni

medu sobom;

Vlada ie jedna za celu drzavu. U Vladi su ministarstva za sve grane drzavne uprave bez izuzetka, U vladi ima ministarskih resora:.

327
a) U 6i3i deloknig spadaju svi dt^avni poslovi, isklju5upotpuno Tiadleznost samoupravnih jedinica, npr. spoljnl poslovi, vojni poslovi, canne, monopoli, pomorstvo, trgovina, poSta, telejrraf, pravosude rtd. 1)) U ciji delokrug: spada od driavnih poslova ono, sto sc t&6} opSteg interesa drzave kao celine, a ono u tim poslovimav sto je vezaTio za lofcalne potrebe i Sto 6e biti poimence naznaceno u Ustavu i u zakoniina, prenosi se u nadleznost samoupravnih jedinica, 4. Drzavni Parlamenat stvara zakone za oelu dr^avu i za sve grajie dr^vne uprave bez razlike. I u onim resorkna, za koji je egzekutiva defimijcno ostavIjena samoupravnilTi jedinicama, legislativa pripada Parjuci

lamentu.

U koliko je zakoniina izrekom ostavljeno ssmoupravni'm predstavnistvima da donose iiredbe o primeni zaikona na svol teritonj, ta predstavniStva mo^i ce da stvaraju odluke, koje CO imati obavezni karakter. Svakako sve temeljne naceine uredbe opsteg drzavnog i narodnog interesa spadaju u nadleznost Parlamenta.
i

se Drovede nacelo upravne decentralizacije pose drzava podeli u saimoupravne jedinice, otd kojiii 6e opStina biti najmanja, a oblast (pokrajina) najveca Medu njima mo|e da bude jedna srednja samoupravna jedi^ nica, kotar (srez) Hi zupanija (okrug).
5.

Da

trebito

je,

d!a

Sve oblasti (pokrajine) imaju Jednaku nadle:^nost. Qranice cblasti imala bi da odredi Ustavotvorna Skupstina, vodedi racuna o zeljamia narodia i dr^ecii se nat^ela/, da svaka oblast treba da bude potpuna geografsko-ekonomska celina
sposobna za 2ivot. Granice niziih samoupravnih oblaisti utvrduje oblast, a kod toga i kod svake promene administrativnih granica ima se voditi racuna o zeliama maroda; potanje 6e sve to biti uredeno ustavom.
6. Svaka samoupravna jedinica ima svoje predstavnistvo izabrano od naroda, svoju upravu izabranu ili neposredno od naroda ili od doti^nog predstavnistva i svoje 5inovnike pou stavljene od predstavni^tva ili od uprave. Potanje odredbe torn pogledu bit 6e sadrzane u Ustavu.
i

7.

nadleznost oblasne (pokrajmske) samoup/ave spada:

da reSava sve upravne poslove vezane za lokalne p(v trebe, koje joj Ustav i drugi zakoni poimenice ostavljaju (mi polju javne bezbednosti, socijalnoga staranja, zdravlja, prosvete, privrede, saobraciajnih sredstava ltd.); b) da samostalno odlucuju o troskovima svoje autonomne do uprave o pokridu tih troskova samostalnim prihodima
a)
i
i

328
potrebe
Tiih

pmezima na drzavne
Da
naid'zirayia

pcrez, sve u granicama dotic-

drzaivnih zakona:
c)

nize samoupravne jodiniiee.

8. Analcgni delokrug nizih saiiwiiprav^niti jedinica bit 6e potanje odreden. U Ustavu 6e biti odredeii'o, u kolrko su budlzet I neka vaznija re^enja samoupravnih jedinica pfxllozna odobrenju visih autonomnih vlasti.

9. Da se pored lokalne samoui)'rave ocuva ixitrebi.to jcumistvo u drzavnom zivotu, sluzit ce ove garancije:

Vladalac imrt ce nepasredan uticaj na postavljanje popr. tako da ce izabrati iednoga izmedu trojice sto 6e mu ill predlozi'ti oblasno predstavnikvo); a) Svaiko resenje cblajsnih predstavnitva, koje i'miaj obavezni karakter, kao sto ga imaju zakoni, pddloziH) je odcbrenju (Posebnog centralnog drzavnog organa (posto to odobrenje redovito nije potrebito za budzet i za pcstavljanje upravniili
a)

^avica oblasne uprave (na

orgaTTia)

c) Isti centralni organ stara se da sarnoupravni organi ne prekoraioe granice svojega delokruga i da se svojim resenjem ne ogrese o zakone, te je vlastan da svako tako reseftje obustavi.

Posebni centralni organ o kojedmi je cvde govorai, mogaio jcnlan Drzavni Savet, stvoren na demokratskoi osnovi, kojemu bi iniala biti jedna od glavniili zadada, da saoiva jedinstveni duh u upravi drzave.
bf

da bude

10.

Sukobe o nadleznosti izmedu drzavnih

d'a

samoupravnih

vtasti

imat ce

resava posebni sud.

11. Gradani treba da budu zakoncm zasticeni protiv samovolje svake vlasti, tc da za ovako bezakonje, kao za iteski tie mar javnih organa, bude utvrdena njClhova imovinska i krii

viciDa o-dgovornost.
12.

prava

Pospbniim zakonom treba da bnidti ,tacno utvrdemi du^nosti cinovnika, posebice da im' biKie obezbedena
i

samovclje starijili. 13. Za resavanje tuzaba gradana zbog povrede prava nanesene im od vlasti, ustanovit ce se posebni sudovi, i to jedaTi sud za sporove administrativne, a d:rugi za spoirove politicke
stalnost u sluzbi

zastita p'rctiv

prirode.
14.

Treba da

ia>g utjecaja administrativne

i

Parlamentu bude u postavljanju sudija, njihovo preme^tainje, eventualno kaznjavanje za sluzbene prestupe proizvadanje u visi cin. Sve
fcamje
'

se garantuje nezavisnost sudije protiv sva^ i legislativne vlasti, tako, da viadi oduzeto svako direktno i intdirektno uple-

to treba

da se

ostavi

samdm sudijama,
smislu

dotidno njP.hovim kele-

gama,

d)a

resavaju u

posebnog zakona o sluzbenoj

pTagmatici sudija.

329

upravljati, tako

Sudstvo ovako uredeno mo^e se u celosti centralno da bude posve isklju^eno iz ddokruga lokalnih samouprava,
III.

se svede na najmanji opseg i da se to vie ublazi izborna borba zai Konstituantu, koja bi u teSkim spoljuim i unutraSnjiiin prilikama drzav^i mogla da bude fatalna, trebalo bi nastojati, da se sklopi izborni sporazum (blok) svih elennenata, koji se u glavnom slazu s ovim mislima.
IV. Ovaj blok imao bi da jo pre izbora za Konstituantu na ovom temelju sporazuma izradi nacrt Ustava, da se stvar

Da

to pre

to uspesnije svrsi u Ustavotvornoj Skupstini.

V. Pcitpisani izrazuju zelju, da sve narodne stranke

u pretres

uzmu

ove

misli.
i

Jovan Cvijic, Dr. Ante Trumbic, Dr. J o s p S in od a k a, J o v. B a n a n n. Dr. D n k o T r n a s c, R. L e n a c, B o g o m r B o n a k. Dr. F e r d o

I

(^,

Veljko Petr ovic, Alb. Bonetid, M>, Sav6i<5, M. C n g r a, Dr. G u s t a v G r e g o r n, prof. Y a s a S t ac, Dr. Fran B a r a c, Dr. I v o de G u J o s p R b aj Dr. I v o M r c, J o a k m K u n a 6.
i
i

1 i,

1 i (5,

^^<-

sadr2:aj.
StraiU'

1914.
1.

Manifest kr. srpske vlade. Beograd, 25. Manifest Regenta Aleksandra.

Ni,
29.

(12.)

jula

2.

(16.)

jula

3. 4.
5.

Zakljucci Hrvatske straze u Buenos Airesu. 3. aug. Regent Aleksandar srpskoj vojsci. Kragxjjevac, 4. aug. (22. Prokiamacija crnogorskoga kralja Nikole. Cetinje, 7. aug.
jula)

jula)

(25

6.

Veliki
(2o.

knez Nikola Nikolajevi6 srpskoj

jula)
. .
.

vojsci. Petrograd, 8.

aug
8
8

7. 8.

Regent Aleksandar srpskoj

vojsci.

Kragujevac,

16.

(2.) 7.

nov.
dec.
(24

Izjava kr. srpske vlade u Narodnoj SkupStini. Ni, nov.

10 10 10

10II.

Regent Aleksandar srpskoj vojsci. Kragujevac, 11. dec. (28. nov.) Regent Aleksandar srpskoj vojsci. Kragujevac, 28. (15.) dec. Hrvatski odbor u Rimu protiv grofa Tisze. Rim, u decembru

12

1915.
12.

Regent Aleksandar srpskoj

dec.
1914.)

vojsci.

Kragujevac,

7.

jan.

1915.

(25. 14

13.

13.

Upravni odbor Jadranske mjeseca januara Upravni odbor Jadranske Rim, mjeseca januara
.

legije
.

Jugoslavenima. London

legije

Jugoslovenima.
10.

Rim, London Rim,

.

15

.18
20
21

15.
16.

Rezolucija americkih Jugoslovena u Chicagu.

Sjevero-americki Jugosloveni ruskom Wasiiingtonu. Chicago, 23. marta

marta poslaniku Bahmetjevu

u
22

17.
18.

19.

20.

21.

22. 23.

Regent Aleksandar srpskoj vojsci. Kragujevac, 4. apr. (22. marta) Izjava g. PaSida u Narodnoj SkupStini. Nis, 28. (15.) aprila Rezolucija jugoslovenskoga kongresa u Niu. 6. maja (23. apr.> Memoar Jugoslovenskoga odbora predan francuskoj vladi. Paris 6. maja Manifest Jugoslovenskoga odbora brilanskom narodu Parlamentu. London, 12. maja Manifestacija hrvatskoga sabora. Zagreb, 14. juna
. .

23
24
24

^b

37

Rezolucija sjevero-ameriCkih

Jugoslovena. Pittsburg, u julu

g.

40
40.

24. Sjevero-ameriil^ki

Jugosloveni

Pai(iui

Pittsburg,

julu

Stra

25. Rezolucija
26.

JuKoslovena

Ju:^,ne

Anierike. Antofagasta,

1.

aug.

41

Zakljucak tajne sjednice srpske Narodne SkupStine. Ni, 23.

aug,

(10.)

42

27. 28.
29.
30.

Rezolucija sjevero-ameriCkih novinara Jugoslovena.

augustu

42
43 44 4b 4b

Manifest jugoslovenske ujedinjene omladine. 2eneva, u augustu Jugoslovenski odbor. London. Paris, 1. okt

Jugoslovenski odbor

31.
-32.

g. Pasicu. London, 12. oktobra Formular prisege juzno-ameriCkih legionaa. Antofagasta, u okt. Proglas Jugoslovenskoga odbora britanskom narodiT London,
2.

...

nov
1916,

4%

33. Rezolucija
-34.
3v5.

Jugoslovenskoga

zbora u Antofagasti.

23.

jan.

4f

36.

37.
38. 39. 40.

41. 42.
43.
-44.

'!5.

4b.
47.

Pozdrav Jugoslovena iz Antofagaste kralju Petru. 23. jan. 48 Jugoslovenski odbor Regentu Aleksandru. Paris, 24, febr. 49 Naknadni memoar Jugoslovenskoga odbora predan francuskoi vladi. Paris, 13. marta Dr. Trumbic o jugoslovenskom pitanju. Paris, 20. marta .5* Times o buducnosti Jugoslovena. London, 31. marta ^ Regent Aleksandar engleskim odlicnicima. London, 5. aprila 61 Regent Aleksandar srpskoj vojsci. Krf, 20. (7.) apr. 62 64 Regent Aleksandar srpskoj vojsci. Krf, 23. (10.) apr. Rezolucija velikog mitinga Ceha Jugoslovena. London, 11. aug. 6S Regent Aleksandar srpskoj vojsci. Solun, 15. (2.) sept. 6b Jugoslovenski odbor protiv kleveta talijanske stampe. Paris, 22. okt 67 Manifest Jugoslovenskoga odbora. Paris 72 London, u novembru 74 Regent Aleksandar srpskoj vojsci. Solun, 22. (9.) nov.
.

..

.50

...
.

Drugi narodni kongres americkih Jugoslovena- Pittsburg,

30.

29.

nov.

74
polje,
17.
(4.)

48.

General Bojovic srpskoj vojsci. Bojno

Karla I1absbur<^koga. Paris,

dec.
i

M
9B

49. Izjava

Jugoslovenkoga odbora prigodom krunisanja cara 18, dec

kralja

V
.

1917.
50.

Adresa hrvatskoga sabora, Zagreb,

27.
(14.)

9.

marta

iS

5L Program crnogorskoga odbora za narodno

52.

ujedinjenje.

Paris,

Proglas
27,

marta crnogorskoga (14.) marta

'

U
za

odbora

narodno

ujedinjenje;.

Paris,
91

53.

ArgentinsKi .15. apr

Jugosloveni

Sjedinjenim

Dr?.avama.

Buenos
.

Aires,
.

54. Deklaracija
55.

5h.

57-

Jugoslovenskoga kluba. Bei, 30. maja Deklaracija Starceviceve stranke prava. Zagreb, 5, juna Krfska deklaracija od 20. (7.) jula Deklaracija crnogorskoga odbora za narodno ujedinjenje, Paris,
.
.

....93
94 94
, ,

9*
100

11.
.5S.

aug,

(29,

jula)

CrnoKorski odbor prihva6a Krifsku deklaracija. Paris,

14.

(1.)

aug.

100

Ill

W. TrScanski Slovenci
28. aug. 0. Izjava il.

Hrvaii protiv
Ljubljana,

talijanskih

aspiracija-

Trst,
101

sept .102 Izjava klerikalne grupe bosansko-hercegovacklh katolika. Sara-

voda Slovenaca,
17.

15.

jevo,
2. 3.

nov.

103

Deklaracija Hrvata Bosne Deklaracija

oporbenih

Hercegovine. Sarajevo, 26. nov. hrvatskih srpskih zastupnika. Zagreb,

i
. i

104 105

a dec
#4.
5.

Jugosloveuski odbor predsjednil^u Wilsonu. Paris, Izjava bosanskih Franjevaca. Sarajevo, 21. dec.
hercegovacJkih Franjevaca. Krajem 1917.
i

9.
,

dec.
.

106

.107
.

*6. Izjava

poi.

1918.

108

1918.
*7.

68. i9. 70.

Regent Aleksandar srpskoj vojscL Solun, 1. Regent Aleksandar srpskoj vojsci. Solun, 7. Iz Wilsonove poruke kongresu. Washington,
Jugoslovenski odbor protiv izjave
11.
g.

jan. jan.

(19. (25.

dec. 1917.) dec.

.

108

1917.)
.

109

8. jan.

.110
.

Lloyd Qeorge-a. London,

112
113
114
13.

jan
jan.

71.
72.

Rezolucija slcvenske T>Narodne stranke. rlar;bor,

Izjava istarskih zastupnika. Istra, 25. jan

Rezolucija jugoslovenske akademske omladine u Zagrebu. 24, jan.

Izjava srpske narodne radikalne stranke. Sremski Karlovci, 27.
(14.)

73.
74.

116

jan.
i

116

75. 76.

Jugoslovenski klub
Rezolucija
2.

Brest-Litovsk. Bei, 31. jan.

117
112

slovenske

Narodne napredne

stranke.

Ljubljana,
123
124

febr
.

77. Iz 78.
79.

Wilsonova govora u kongresu. Washington, 11. febr. Jugoslovenski odbor Brest-Litovsk. London, sredinom februara
i

Rezolucija
3,

hrvatskih,

srpskih

slovenskih

politiCara.

Zagreb,
125
.

marta
.

80. Rezolucija 81.

92.

narodne skupStine u Zadru. 3. marta Proglas Dr. Ante Trumbida. Na prolje6e 1918. Rezolucija narodne skupStine u Zametu. 7. aprila
dalmatinskih zastupnika. Zadar,
14,

126
127
128

$3. Izjava
S4. Izjava
5. S6.

aprila

128 130
131

Rezolucija hrvatske socijalistidke stranke. Zagreb,

7.
88. f9.

Ceskoga svaza. Bed, 18. arp. 1. maja Rezolucija velike slovenske pucke stranke. Fostojna, 5. maja Regent Aleksandar srpskoj vojsci. Solun, 5. maja {22, apr.) Jugosloveni Cesi protiv austrijske vlade. BeC, 7. maja Memorandum americkih Crnogoraca predsjedniku Wilsonu. Maj
Jugoslovenskoga kluba
i
.

133

134
134

august
5.

13c

fO.

Rezolucija Starevi(ieve stranke prava. Zagreb,

juna
19.
.

138

f I. Izjava dalmatinskoga Zemaljskoga odt)ora. Zadar,

92. 93.

juna
.

139

Rezolucija narodnoga zbora u Splftu.

Rezolucija narodne Suak, 14. jula
organizacije

2.

jula

.141
142
142

za hrvatsko Primorje

Istru.

94.

Velika politicka skupStina u Mansion-House-u. London, 25. jula

Pravilnik ^Narodnega
sveta. Ljubljana,
17. 16.

*5.
f6.

aug.

156 158

Narodni

svet.

Ljubljana,

aug.

'iV
\

Strtmn

97.

Memorandum
20.

bosanskih Hrvata
i

Srba grofu

Tiszi.

Sarajevo,

sept
sept.
g.

.161
Srb! te austro-ugarska mirovna nota. Zagreb,
.
.
.

98.

Slovenci, Hrvati
24.
.

.166
168
.

99. Izjava

PaSida pariskom Tempsu. Paris,

27.

sept.

Juzne Ugarske. Subotica, 2. okt. 101. Rezolucija socljalno-demokratske konferencije Hrvata Slovenaca. Zagreb, 6. okt
100. Rezolucija
i

Srba

Hrvata

iz

168

169

102.
10.3.

104.

Osnutak Narodnoga Vijeda*. Zagreb, 6. okt. .170 Hrvatsko-srpska koalicija ulazi u Narodno Vije6e. Zagreb, 8. okt 170 Sastav i pravilnik Narodnoga Vijeda Slovenaca, Hrvata i Srba.
.

Zagreb,
105.
,106.

8.

okt.
i

171

Manifest cara

kralja Karla. Be5, 16. okt

.

176 177
178

Vojna zapovijed cara i kralja Karla. Schqnbrunn, 17. okt. 107. Izjava g. Paslca u Morning Postu. London, 17. okt. 108. Wilsonov odgovor Austro-Ugarskoj. Washington, 18. okt.
.

179

109. Deklaracija
110.

111.
112.

Narodnoga Vijeia SHS. Zagreb, Saopcenje Narodnoga Vijeda SHS. Zagreb, Narodno Vijece o Wilsonovoj noti. Zagreb, Proglas bana Mihalovida. Zagreb, 22. okt
Zagreb, 23. okt

19. okt.
19.

okt.

21.

okt

.179 .181 .181

182

113.
114.

Organizacija naroda.
26. okt.

183
184
.

Narodno Vijece poziva na dobrovoljni narodni porez. Zagreb,

gradskog zastupstva u Zagrebu. 27. okt. Odgovor Austro-Ugarske Wilsonu. Be5, 28. okt. Austro-Ugarska moli za mir. Be5, 28. okt. ProglaSenje samostalne drzave Slovenaca, Hrvata
greb, 29. okt
.

115. Skupstlna
116.

'117.
118.

....
. .

.185 .188
189

Srba, Za189

119.

Generali Snjari6

Mihaljevi(i hrvatskim cetama. Zagreb, 29. okt.

. .

210

120.

121. 122.
123. 124.

125.
126. 127.

Narodno Vijece podmarsalu Metzgeru. Zagreb, 29. okt. 210 Proglas Narodnoga Vije6a vojsci. Zagreb, 29. okt. .211 Organizacija Narodnoga Vijeda. Zagreb, 29. okt. .212 Grad Ljubljana za Narodno Vijede. 29. okt. 213 Organizovanje vlade SHS. Zagreb, 29. 31. okt. .213 Nadbiskup Dr. Bauer svomu kleru. Zagreb, 30. okt. 213 Rijeka u vlasti Narodnoga Vijeda. Rijeka, 30. okt. 214 Manifest povjerenika Narodnoga Vijeda Rijecanima. Rijeka,
. . . .

...
. .

30.
128.

okt
.
.

215
.

Vojni izvjeStaj Narodnoga Vijeca. Zagreb, 31. okt.

i

215
216

129. Nota. 130. 131.

drzave Slovenaca, Hrvata Srba Ententi. Zagreb, 31. okt. Obrazovanje vlade za Sloveniju. Ljubljana, 31. okt. Narodno Vijede SHS. Jugoslovenskom odboru u Londonu, Za.

217

greb,
132.
i

1.

nov.

'

.218
211

133.
134.

135.
136.

Bosna Hercegovina pod upravom Narodnoga Vijeda. Zagreb, 2. nov Poziv Narodnoga Vijeda na mobilizaciju. Zagreb, 2. nov. Predaja bivSe c. i kr. mornarice Narodnom Vijecu. Zagreb, 2. nov. Primirje Austro-Ugarske s Ententom. 2. nov Za narodni porez. Zagreb, 3. nov
.

219
220
221

225

Strana

137.
138.
139.

DemarS Dr. KoroSca saveznlikim vladama. Q^n6ve,

3.

nov.
,
.

225
22t)

Prenos gruntovnih dr2avnih upisa. Zagreb, 4. nov. Protest Narodnoga Vijeca predsjedniku Wilsonu protiv talijanske
okupaclje. Zagreb,
4.

nov

227 227

140.

Protest dalmatinske vlade protiv talijanske okupacije Zadra. Zadar, 4. nov Narodno Vijete moli za pomoc Srbiju
i

141.

Ententu. Zagreb,
.

4.

nov.

228

142. Protest
5.

bosanske vlade protiv talijanske okupaclje.

Sarajevo,
.

nov.

.229
.

143.

144. 145.

General Franchet d'Esperey Narodnom Vije6u. Rljeka, 6. nov. Narodno Vijeiie Jugoslovenskom odboru. Zagreb, 8. nov. .

230 230

Narodno Vij2de
greb,
8.

kralj.
.

srpskom ministarstvu Inostranih

.
. . .
.

dela.
.

Za-

nov.

.231
nov,
231

146.

Protestna nota Narodnoga Vijeda talijansko] vladi. Zagreb,

8.

8.

147. Kralj. srpska vlada priznaje

Narodno Vijece u Zagrebu. Gendve,

233

nov.
g.

148.

149.

PaSida opunomodenim ministrima kraljevine Srbije u 234 Parizu, Londonu, Washingtonu i Rimu. Geneve, 8. nov. 234 Narodno Vije6e generalu Franchet d' Espereyu. Zagreb, 8. nov.

DepeSa

150. 151.

152.
153.

154.

155.

156.
157.
158.

Narodno Vijede kralj. srpskoj vladi. Zagreb, 8. nov. 2enevska deklaracija od 9. nov. 1918. Zapisnlk konferencije drzane od 6. do 9. nov. u Zenevi Prosvjed kod talijanske vlade u pitanju flote. Zagreb, 9. nov. Poslanica Narodnoga Vijeca SHS. o doCeku naSih i saveznickih Ceta. Zagreb, 9. nov Madzarsko poslanstvo u Zagrebu. 9. nov Narodno Vijede kralj. srpskoj vladi. Zagreb, 10. nov.
.

235 236

238
241

242
243

245
246 248 249
250
251

Abdikacija cara

kralja Karla

I.

(IV.).

BcC,

11.

nov.

.246
.

Poslanica Narodnoga Vijeca SHS. seljacima. Zagreb,

14.

nov.

159. Izvjetaj Dr. Tresida.

Zagreb,

16.

nov
17.

160. 161.
162.

Okupacija Rijeke po Talijanima. Rijeka,

nov.

Narodno Vijede viceadmiralu Gauchetu. Zagreb, 17. nov. Prosvjed Narodnoga Vijeda SHS protiv okupacije Rijeke. Za.
.

greb,
162. Kr.
164.

18.

nov,
18.

srpska vlada Narodnom Vijedu o Rijeci. Zagreb,

iz

nov.
.

253
253

Rezolucija Hrvata

primorskih krajeva. Zagreb,

19.
i

19.

nov.
.

165.

166. Nar. Vijede

Okruznica hrvatskoga episkopata. Zagreb, usvaja ujedinjenje sa Srbijom

nov.

.254
255

Crnom Gorom. Za-

167.

greb, 25. nov, Zaklju5ak srediSnjega odbora Narodnoga Vijeda o agramim reformama. Zagreb, 26. nov

256

168. 169.

Odluka PodgoriCke skupStine. Podgorica, 26. (13.) nov. Delegati Narodnoga Vijeca u Beogradu. Zemun, 28. nov.
Zagreb, 29. nov.

258
261

170. Zakljucci konferencije katol. episkopata.

171. 172. 173. 174.

262

Dalmatinska Obrazovanjc Saopcenje o Priprave za

zem. vlada

kr. srpskoj vladi. Split, 30. nov.

263
264

kraljevine SHS. Zagreb, Beograd, nov. i dec. obrazovanju kraljevine SHS. Beograd, 3. dec. obrazovanje prvog ministarstva, Beograd, 6. dec.

283

284 285

175. Reorganizacija

jugoslovenske

vojske,

Zagreb,

10.

dec.

VI
S trana
176. 177.
I7S.

Rezolucija StarCevideve stranke prava. Zagreb,

12.

dec.

285 288

179.

Sastav drzavnog ministarstva u Beogradu. Zagreb, 16. dec. . Imenovanje prvoga ministarstva kraljevine SHS. Beograd 20. (7.) dec Imenovanje g. Stojana Proti6a zamjenikom g. Dr. Trumbida. Beograd, 20.
(7.)

289
291

dec.

180.

Poslanstva, dizavna
22.

zastava
,
.

grb kraljevine SHS.

Reograd
291

dec

181.

182.

Raspust organizacije sNarodnoga Vije6a. Zagreb, 28. dec. Srpska Narodna Skupltina.. Beograd, 29. (16.) dec.

...
1919. 1919.

292 293

1919.
183.

Manifest Regenta Aleksandra narodu. Beograd

6.

jan.

(24.

dec
184.

1918.)
7.

.298
jan.
(25.

Regent Aleksandar srpskoj vojscL Beograd,

dec
185.

1918.)

301

186.

Zakon o upotrebi novoga kalendara. Beograd, 23. (10.) jan. 1919. Beseda Regenta Aleksandra, kojom je otvorio sednice privremenog narodnog PredstavniStva. Beograd, 16, marta 1919.
Prllozl

302
303

I.

Nekoliko reCi o Krfskoj deklaraciji. Napisao Dr. Ante TruTnb!6 u okt. 1917

307

II.

Pismo pok. Frana Supila

Prvi

g.

ustavu. London, 22. jula

III.

Joci Jovanovidu o 1917

budu6em naSem
312
314

memoar

Parizu.
IV. Dr.

delegacije kraljevine Febr. 1919

SHS. na
i

konferenciji mira u
Misli

Janez Krek o jugoslovenskom pitanju

god.
1916.

bududem ustavu-

izrecene

320

V. Pariski predlog nekih inteligenata o SHS. Paris, 22. marta 1919

budu6em ustavu

kraljevine

325

BINDING SECT. JUN

2 2

196?

D "51
J8S4.$

Sisic, Ferdinand (comp.)

Dokumenbi o postanku kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 19U-1919

PLEASE

DO NOT REMOVE
FROM
THIS

CARDS OR

SLIPS

POCKET

UNIVERSITY

OF TORONTO

LIBRARY