Scribd Logo
Upload

Welcome to Scribd!

  • Marina Katnic Bakarsic Stilistika 2

    Uploaded by

    Bojanka
    569 views188 pages
    stilistika

    Copyright

    © Attribution Non-Commercial (BY-NC)

    Available Formats

    PDF or read online from Scribd

    Did you find this document useful?

    Is this content inappropriate?

    Report this Document
    stilistika

    Copyright:

    Attribution Non-Commercial (BY-NC)
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    569 views188 pages

    Marina Katnic Bakarsic Stilistika 2

    Uploaded by

    Bojanka
    stilistika

    Copyright:

    Attribution Non-Commercial (BY-NC)
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    of 188
    STIUSTIKA ESEJISTICKI STIL Sto preostaje Covjeku osudenom na ispraznost i nistavnost epohe nije nostalgija za Klasikom, veé jedino dobri — ese (2. Paié) Exe] izvomno znati pokusaj, ogled; njegovo ime datira od kraja 16, stoljeca (Montaigne ga je upottijebio 1580. godine, a Bacon 1597,J. Ovaj stil duge (i Gesto slavne) tradicije posebno je zanimljiv upravo zbog svoje djetomigne unu- ‘amje suprotnosti: po tematici izuzetno bogat, blizak nalutnom stilu, po jezi- Eno-stilskim sredstvima ese} podsjeéa na knjiZevnost. Veoma éesto esejsti¢ki stil i naziva se knjiZevnim Zanrom (Bagié 1994: 2379, odnosno knjizevnom ili ak filozofijsko-knjiZevnom formom (Pai 1999: 7). Za razliku od znanstveno- ga teksta, esej po pravilu nem znanstveni aparat (spisak literature, izvore, re- ime, apstrakt, fusnote, taéne citate ~esej prije preprigava nego Sto citira), ma- dda moze imati neke njegove elemente. Tematika mu je veoma raznovrsna: ese} mote biti biografija, moze obtadivati neku historijsku, politi¢ku, filozofsku, bi- olosku ili ma koju prirodnoznanstvenu temu, tema eseja moze biti umjetni¢ko elo, pravac, izvedba, svakodnevni Zivot... Tema eseja moze biti i neki drugi ese) ili Zak ese} Kao Zant, kao stil ~rijed je, dakle, o “eseju o eseju” ili metaese- _ju. Esejistitar svakoj temi pristupa subjektivno, iznoseéi svoje utiske, stavove, pri Cemu moze do€i do zakljutaka koji su izuzetno zanimljivi i za nauku barem kao ideje (Zak i ako se zna da esej nije rezultat sistematignog istrazivanja ko- rpusa, da nije nastao na osnovu eksperimenata i sliéno), Govoreéi o tome da ese} ima i spoznajnu i estetsku stranu, te da esejisti¢ka lakoéa jeste lakoca jezika, sila, ali da nije izraz povrSnosti, Foht (1976: 37) dodaje da je ta lako¢a “manifestacija Zivost i Zivotvornosti, za razliku od su- hit, isparenih, mrtvatki-uozbiljenih, krutih, twrdih i zgrenih retenica koje se 201 Marino Kotni-Bakeri¢—— mutno radaju iz dogmatike sistema. Mi nipotto ne smijemo prikwvatiti dosadu kao legitimaciju dubine i nauéne ozbiljnost.” U istom je duhu i leprSavo reto- riko pitanje: “Zar bi Derrida bio tako popularan da nije izgradio stil koji viSe du- guje francuskoj tradiciji eseja negoli njematkoj znanstveno discipli- niranoj retorici koja od Klasiénoga idealizma ne trpi “slikovno” mi- Sjenje, alegoriju i metafore (...)?” (Paig 1998: 7) Osnovne jezitno-stilske karakteristike eseja jesu sljedece: 4) U njemu za izraZavanje autorskog govora dominira forma prvog lica jedni- ne; autor eseja rijetko se krije iza “svemocnog” mi kome su pribjegavaliina: ugnici, ili pak iza bezlitno-pasivnih konstrukcija kojima se prividno stvara objektivnost nautnih tekstova. Ako postoji mi u eseju, ono je tz. inkl ‘mi, koje znai jai vi Ga, autor ese, i vi, moji itaoci, recipijenti Ali Zivot je navinjao nasa vjerovanja, mi smo postajali sve pametnsii i sve smo manje vjerovali. Odvajati smo se od svog dietinjstva i pode 1i ga posmatrati na rastojanju o&ima svoje zrelosti. (...) Mudro smo sa- zrijevali iz godine u godinu, iz generacije u generaciju, djetinjstvo je postajalo sve kraée, iluzije sve rjede, snovi sve prozimiji, psihoanali zirali smo ih do u sr2 njihove lai nebo je bivalo isto, plavo i prazno, astronomsko nebo bez bogova. (Begié, U: BoSnjacki ese} 1996: 101) Ovakva forma odlika je Zanrova sa apelativnom funkcijom, funkeijom djel ‘anja na adresate te se nalazi u oratorskim tekstovima, u predavanjima — ukra- tko, svuda tamo gdje treba stvoriti istomisljenike od recipijenata, wetnit th aktivnim sudionicima u zakljutivanju, pobuditi njiovo zanimanje. To je ofi- gledno w narednom primjeru, gdje se sa mi prelazi na ja sa proinjénom foku- siranja od fokusiranja na recipijente do usmjerenosti na izraZavanje vlastitog stava, tvrdnje: Sta se postide esejom, to smo rekli. Medutim, Sta je od toga vidljivo? Zelim da kagem da kroz esejisti¢ko postupanje postaju vidljive kontu- re stvari (Benze 1976: 25) STUSTIKA b) Konativna funkcija eseja jo8 je izrazenija u iskazima sa direktnim obraca- njem recipijentu, sa upotrebom drugog lica (Ze8ée mnozine), koje dobija izna- Renje uopéenost LeyrSite inventar onoga Sto bi u vasem Zivot moglo da se nazove ba- nalnim i nevaze¢im i videcere da, bez sumnje, ni jedna posebna bana- Inost nije bila neizbeZna (...) (Belanti¢ 1976: 41) Ista je i funkeija etoritkog pitanja, koje w eseju zaustavija tok teksta, skre- Ge na sebe paZnju Gitalaca, pobuduje ih da i sami cazmisljaju, budu aktivni su- dionici u razvoju osnovne ideje, Sto zomo pokaruje naredni primjer: ‘Time smo na daljoj tatki definisanja naSeg posmatranja. Zar nije ne- obigno da su svi veliki esejisti krititari? Zar nije neobiéno da su sva stoleéa karakteristiéna po esejistici bitno kriti¢ka stoleéa? Sta to znati? (Benze 1976: 23) ©) Ese) je nuzno subjektivan, u njemu dominira ekspresivna Sunkcija, stoga u jem mozemo pratiti upotrebu razligitih emocionalno-ekspresivnih jezicnih scedstava, ukljucujuci i vrjednovanje. Kao oblik krticke kategorije nageg du- ha, kako ga naziva Benze, ese} pose¥e i za ironijom, i za satitom, i 7a cini- zmom, U ovom kontekstu treba obratiti paznju i na vaznost pojedinih regen ca-aforizamia u eseju, te&enica koje se pamte zbag svoje uvjerljivost ili jezi- Ene vjeste formulacije (neki Eak tvrde da je esej zapravo tazvijeni aforizam — vnpt: Foht 1976). Ponekad se smatra da su neke regenice eseja na granici izmedu poezije i proze, kao odlomci “savrSeno Sulnog govora” (Benze 1976: 23). Evo primje- raw Kojemu se ostvaruje takav sklad govora Gitava pjesma se ostvaruje u spokojnom, mnozinom polisindetskog -verivanja tijeti usporenom ritmu, simbolikom syjetla i vedrine kojom se ispunjava prostor izmedu neba i zemlje, naslikanih u arkadijskoj atmosferi opéeg sklada: eteriéna modrina i bliskost neboskfona oba- sjanog zvijezdama kao da je odslikana na nebeskoj livadi, pa su i ze- ‘maljski i nebeski putovi otvoreni koraku lirskog subjekta. (Durakovié, Enes. BoSnjacki esej 1996: 389) 203 Marine Kotnie-Bokerté 4) U eseju vaZnu ulogu ima i estetska funkeija jezika, a ponekad i luditka, sto je i bio jedan od osnovnih razloga za dileme oko toga da li je on zapravo Zant knjiZevnoumjetni¢kog stila ili zaseban stil. Esejisti¢aru je kao i knjiZevniku je- ik osnovno orude, on poznaje mo¢ i ljepotu rijevi, otuda u eseju Gitav niz po- stupaka Kao u knjizevnoumjetni¢kom tekstu, Figure i tropi nisu tu samo kao raiment stila (oni to, steéom, nisu danas ni u veéini drugih stilova): stvara- injem slika esejistiar prenosi svoje spoznaje. Evo kako funkcionira kada se upotrijebi metafora sa tom ulogom: Nikakva energija, upomost i trud ne mogu postii (oliko ako se autor zatekne u nekakvom rukaveu ili ak lokvi uz rijeku, pa wwrdoglavo ustrajava u neemu Sto mu je tude i nastoji gotovo presahle odvojke pretvoriti w duboku vodu smisla (Foht 1976: 37) Jo¥ ofighedniju kognitivny funkeiju figura i tropa u esejisti¢kom stilu po- kazuje naredni primer: Izuzetnost zbornika priéa pod originalnim nazivom Kitab a*fayla wa layla (Kiyiga o hiljadu i jednoj noci) svekolika je i jedva da je mogu- Ge obubvatiti je ma kako temeljitom studijom, upravo onako kao Sto je ~ da se posluzimo véé istaknutom metaforom — beznadeno poku- Savati konaéno i neopozivoxahvatti taj okean syjerske knjiZevne ba Stine u kome se vijekovima tatagilo biserje iz daleke i drevne indijske umjetnosti i duhovnosti, preko ove persijske u samome podnevu svo- a blistanja, do razgranate kairske tivlizacijske delte gdje se na ne- ponovijiv nacin mijesaju nanosi faraonske drevnosti i kasnije ara psko-islamske rafiniranosti. (Durakovig, Esad. U: BoSnjacki esej 1996: 402) Metafora okeana u sebi sadr2i niz “podmetafora” istog semantidkog po Ija (biseri, delta, nanosi...), Sto stvara kompleksnu vizualnu sliku w funkci- ji potpunijeg priblizavanja Hiljadu i jedne noci Gitatelju. Osim toga, moze se govoriti i o gradiranoj metafori koja se postupno razvija ka svome vrhu- nu, tako da je snazno izraZena i afektivna komponenta, u skladu sa osobe- nostima eseja kao stila. Pri tome ovdje figurativnost ima i kognitivnu fu- nkciju, buduéi da pomaze recipijentu da usvoji odredene spoznaje. Pretho- dni primjer uz to pokazuje u kojoj je meri i poetska, t. estetska funkcija svojstvena eseju, 204 STIUSTIKA, Anaforitko ponavljanje intenzifikatora i u narednom primjeru takoder po- {jatava, istiée autorovu misao, kao svojevrsni uvod u reéenicu zapotetu vezni- kom ali, gdje se uvodi prava poanta: Tnauka syjedoti 0 Zovjeku svojim apstraktnim zakljutcima. I taj na- |jmjerodavniji adut Ijudske zrelosti postajao je Zrtva obmana, J nauka kao i umjetnost ima svoj bilans Srtava i muSenika. Ali nauka je djelo- vala kao cjelina svojim posljednjim zakljuécima. (Begi¢, BoSnjatki ese} 1996: 102) Granice eseja nije uvijek jednostavno uspostaviti: u angloameritkoj tradi- ciji danas je ese) joS Sire shvaéen, pa po form midze podsje¢ati i na kratku pri- u sa likovima, dijalozima i slitno. Umjesto zakljuéka, dovoljno je na kraju re¢i da 0 eseju kao stilu, kao ne- emu Sto je uvijek na granignom podruéju, svjedodi i Zinjenica da su u ovom tekstu ist eseji poslutili i kao izvori nauéne spoznaje o eseju i kao izvori, da- le, primjeri za sve jeziéne karakteristike toga inspirativnog oblika upotrebe erika. 205 Marina Katnié-Bokori SCENARISTICKI STIL Scenarist mora da pravi kompromis sa stvamo8éu kako bi postigao urisak realisti¢nog, koji Ge mu omoguéiti dda vodi prigu, razvija likove i zadr4i interesovanje publike, (Lewis Herman, Scenario za film i televiziju) Scenaristitki stil po mnogo éemu je specifi¢an: on je po formalnim odlika- ma esto blizak dramskom podstlu, ali se ipak obiéno smatra da scenarij nije Knjizevno djelo. Mada postoji misljenje kako je scenarij na izvjestan natin e- tvrti knjigevni rod, tipian za suvremeno doba, ono nije opéepritwaéeno, but uci da je scenarij uvijek samo priprema, predloZak za sam film ili neku dru- gu formu (reklamu, sveganost, ceremoniju i sligno). Kada je rijeé o filmu, onda je uloga scenarija posebno znatajna: “Filmski scenario je pismeni sastav koji reditelju filma slu2i kao neka vrsta radnog uputstva, Prema tom uputstvu reditelj snima nizove slika ~ sekvenci. Kada se te sekvence povezu i kada im se dodaju zvuéni efekti i odgovarajuéa muzika, dobija se film. ” (Herman 1976: 15) [ dramski tekst namijenjen je prije svega za izvodenje, ali se dramska knji- ‘evnost moze i Gitati, dok scenarijCitaju rijetki pozmavaoci, po pravilu sa ta- no odredenom funkcijom — u potrazi za scenarijem za film. Moi se reéi da i scenarij veé dolazi na rub sfere intersemiotigkih teksto- va, sligno kao Sto verbalna komponenta stripa ili reklame nije dovolina za odredivanje suStine i prirode tih stilova. Ako se pri tome zna da ima filmskih autora koji rade i bez scenarija, ad hoc, te da scenarij moze biti u obliku str pa (npr. u crtanom filmu), onda to dodatno usloZnjava proucavanje ovoga sti la sa lingvistitkog aspekta, Specifignostjezitnog znaka u scenarijujeste u njegovo} dvojnosti: taj nak nije samo znak prirodnog jezika nego ujedno aludira i na znake filmskog jez! 206 STIUSTIKA, ka, Drugim rijegima, mode se re¢i da je tipiéna osobina stila scenarija to Sto on predstavlja dinamizam “od jedne stilistidke strukture ~ govorne ~ ka dru- .20jstilistikoj strukturi ~ filmskoj”, a Gitati scenarij znati “empirijski oZiveti prijelaz sa strukture A (literarna, verbalna struktura ~ prim. M. K. B.) na stru- ‘ura B (filmska struktura ~ M. K. B.)” (Pasolini 1978: 132) Obitno se smatra da se scenarijem planira film, i to njegova “izlagatka struktura”, pod kojom se podrazumijeva vremensko-prostoma, tj. tematska struktura i nadin njenog predotavanja (Turkovié 1988: 235). Jasmo je da ée se i scenarij razlikovati s obzirom na vrstu filma (da fi je to igrani, dokument ‘mi, propagandni ili obrazovni film), a s obzirom na potencijalne teme moti ée se govoriti o elementima razlistih registara. Na jezitnom planu i u scenariju se izdvajaju dijalozi i forma autorskog ko- mentara, poput didaskalija u dramskom tekstu, Autorske napomene usmjere- ne st na pripremu filma, zato one mogu sadrZatifilmske profesionalizme, t filmski Zargon”. Tako se na pogetku svake scene nalazi napomena da li se ona odvija napolju (eksterijer, obitno skraéeno kao ekst.) ili unutra (interijer, skra Geno kao int.). Uz to se navodi mjesto i vrijeme radnje (no¢ ili dan, ponekad preciznije kao sumrak ili zora), npr. EKST. BOLNICA MERIVEDER ~ DAN (Herman 1976: 83) KAFANA “OAZA" EXT/ENTINOC U RENOU ENT/VECE (Kenovié, Sidran 1988) Uz ove podatke autorski govor, tj. didaskalije, sadr2e dodatni opis scene, likova i radnje koja se ne moze samim dijalogom pokazati ‘A drugom rukom iz nekog prsnog déepa vadi nekakav papirti¢. (Sve to jedva da se vidi, od vanjske one Zarulje nesta svjetlosti stiZe.) (Kenovié, Sidran 1988: 101) Tipitno glagolsko vrijeme u didaskalijama jeste sadaSnje, buduci da se ra- dnja desava ovdje i sada (Badema se trene i misli na Gory; Prolaze kroz kr8 i smeée), Stilogenima se mogu smatrati autorski Komentari u formi eliptine re- Benice (Kasnije odnekud pisak voza ~ Kenovi, Sidran 1988: 71) 207 Morina Kalnié-Bokarsie Knjigu snimanja takoder mozemo svrstati u scenaristitki stil Ona je jo8 vi- ¥e “uronjena” u filmski jezik, narotito zato Sto sadréi niz profesionalizama. (va forma podrazumijeva “standardizirani opis kadrova i njihova poretka. U njoj se, prvo, obiljeXava scena: rimskim brojkama njen red u datom primjeru, slijedi naziv ambijenta u kojem se prizor odvija, potom se obiljezava je li pri- zor eksterijerni ili interijerni, a onda i dob dana u kojem se odvija zbivanje (npr. 1. ULICA. EXT. DAN,). Potom se rednim arapskim brojem obiljezava svaki kadar, a iza toga, obavezno, kraticom, plan (veligina izreza), eventualni promatraski pokreti, promatratki nagibi i neke druge opée osobine kadra’ (Turkovié 1995: 560). Dalje se daje opis situacije, te dijalog i zvukovi U narednom primjeru knjige snimanja vide se i ove tipiéne oznake kao signa- 1i Zanra knjige snimanja, a takoder se mogu uotiti i osobine dijaloga u scenarij 53. GOTOVCE EXT/DAN 275 -, Ameriken — Far ~ Srednje krupno, du nakon polozenih ispita, (peti i Seti razred) BeCo i Badema, Bade- rma ga dr#i ispod ruke, umiljava mu se. Tokom narednog dijaloga oni se primigu svojoj kuéi, i u potetku ne razabiru smisao djetijih glasova Sto iz njihove avlije dopiru, A ukrSta se dijalog i off djegijih glasova. BADEMA: Beéo, mogla bi ja sad, mozda nekolko mjeseci radit... ko neki sta Raspitala sam se, treba za ispt! BECIR: Kako radii? Gdje? BADEMA: Pa mislim, .. tu... u nekoj Kafani. .. dok ne kupimo nave. BECIR: Sta Ge mi Zena po kafani. . . Nikako to meni. BADEMA’ Mogu ja ié s vama de Salem iti... ti ja... Svudje tebaju ko- nobara. BECIR: ‘Trebaju oni Konobarica. .. ! Vidio sam ja to... (Kenovié, Sidran 1988: 44) 208 STUSTIKA Neke od ustaljenih kratica u knjizi snimanja jesu oznake za vrstu plana Ta- ko npr. T oznatava total (najve¢i dio neke ambijentalne cjeline), S - stednji plan (mo%e obubvatiticijeloga Eovjeka i malo ispod i iznad nogu) A — ameri- i plan (lik se moze vidjeti od koljena do glave, K ~ krupni plan (glava éo- vjeka se vidi), itd. Upravo ove oznake odvajaju scenarij od dramskog teksta, predstavljajuci svojevrsni okvir koji direktno upucuje na pripadnost teksta za- sebnom, scenaristigkom stilu. Pogledajmo sada kakav je dijalog u scenariju, Kao Sto i prethodni primjer pokazuje, filmski dijalozi mogu se odlikovati veGom spontanoséu od dra- skin, jo8 ve¢om bliskoS¢u sa svakodnevnim govorom (uporedi sa upadanjem uw rijeé, pauzama, simultanim replikama vise likova, poStapalicama). Ova se osobina, medutim, posebno moze uotitiu filmu kao gotovom proizvodu, uw nnjegovo} verbalnoj formi, u osobinama izgovora, intonacije, u suodnosu pauza i govora i sliéno, Na taj natin lingvostilisti¢ar moze istrazivati funkeioniranje dijaloSkog stila i u scenariju i u samome filmu Ako se uporedi dijalog u razgovornom stilu sa onim u scenariju, onda se ‘moze vidjeti da potpuna identi¢nost ta dva oblika nije uvijek poZeljna. Naime, ‘ma koliko dijalog u scenariju poStovao tzv. “konverzacijske konvencionalno- sti” i bio funkcionalan, ta svojstva ne garantiraju kvalitet scenarija niti zani- mjivost dijaloga “Zanimljiv je dijalog onaj u kojemu ima dosjerhjivosti w replikama, w dijaloskome nadovezivanju. Vehunski bolivudski (...) filmovi uvijek su se odlikovali njegovanjem dosjetijivih dijaloskih reakeija, Gleda- lac moze utivati uw gipkim prijevojima dijaloskoga toka, zavidjeti li- kovima Sto umiju biti na jeziku brzi, a pametni, duhoviti, neogekiva- niu okolnostima u kojima nama u Zivotu nista takva ne bi palo na pa- met, Ako se od situacija u filmy ogekuje da st tipigno zanimljivije od ivotnih, to se ofekuje i od dijaloga, “ (Turkovié 1997: 41) Dijalog u filmskom scenariju zapravo je po pravilu stilizirani konverzaci- {ski dijalog, Koji Suva prepoznatljiva svojstva ali u zgusmutoj formi, uz pote- neiranje nckih elemenata i wz zanemarivanje drugih, Otuda je scenaristii stil izuzetno zanimljiv i za prouéavanje osobina dijaloga uopée. 209 ed Meine Katig- Boker NIVOI LINGVOSTILISTICKE ANALIZE I NJIHOVE OSNOVNE JEDINICE Veé je ranije istaknuto da je osnovna jedinica lingvostilistike stilem, kao minimaina jedinica koja nosi stlistitku obavijest. S obzirom na jeziéne nivoe, mogu se izdvojit i nivoi lingvostilistigke ana- lize sa karakteristiénim tipovima stilema. Fonostilistika istrazuje izrazajna stedstva istilisti¢ke postupke na fonetsko- fonoloskom i prozodijskom planu, a osnovna jedinica joj je fonostilem Grafostlistika posmatra sve one postupke i sredstva koji mogu posta sti ogeni na grafigkom nivou: njena jedinica jeste grafostilem. Analogno tome, dalje se po nivoima analize razlikuju morfono- i morfosti listika sa morfonostilemom i morfostilemom kao jedinicama, leksikostilstika sa leksikostilemom, sintaksostlistika sa sintaksostilemomt, semantostilstika sa semantostilemom. Stilistika je tijesno povezana sa semantikom, tako da bez razvoja semantike nije moguce razvijati ni stilistiku. Drugim rijetima, nema stilisti¢ke analize bez semanti¢ke. Kao posebno aktualna danas, fekstualia st listika ili tekstostilistika, Sija je osnovna jedinica tekstostilem ili, po nekima, makrostilem. Ovaj drugi termin implicitno ukazuje na podjelu stilistigkin istra- ivanja na mikro i makro, Mikrostilisticka istraZivanja ukljutivala bi ispitiva- nje pojedinih stilema na nizim nivoima (npr. fonostilisticka svojstva neke pje- sme, grafostilemi u nekoj reklami i sliéno), dok bi makrostilistigka analiza po- drazumijevala pristup tekstu kao cjetini (iu njegovim intertekstualnim veza- rma), s tim Sto se u jednoj varijanti takvog iastrazivanja otuda postupno istra- Zuju njegovi mikrostilemi. U nekim sluéajevima oba postupka, mikro- i ma- krostilisti¢ki, kombiniraju se i mogu dati vrijedne tezultate. Makrostilisti¢ka istrazivanja posebno su aktuelna u nekim tipovima tekstova, npr. u knjiZevno- umjetnigkim, narotito poetskim, buduéi da se smatra kako ti tekstovi funkei- niraju kao jedinstven znak, a svi drugi elementi samo su dio toga znaka. 210 smiustica Svaka analiza bilo kojeg teksta ili grupe tekstova, usmenih ili pis mikrostilisti¢kom nivou ima opravdanje u sljedecim sluéajevima: nih, na a) namijenjena je istraZivanju stilistitkih resursa tog pojedinog nivoa u odredenom tekstu ili grupi tekstova; b) namijenjena je boljem razumijevanju neke stilistitke pojave koja se prati na odredenom jeziénom nivou; ©) prethodi makrostilisti¢kom istraZivanju toga teksta,{. grupe tekstova, zapravo, u funkciji je takvoga istraivanja; 4) sluZi 2a ispitivanje stilema i stilogenih elemenata odredenoga sti- la (individualnog ili grupnog), odnosno odredenog jezika, na to- me nivou. Ukoliko mikrostilisti¢ko istraZivanje nije u funkciji nekog od prethodnih ciljeva, ono moze postati izolirano, samo sebi cilj, i ne moze dati relevantne rezultate, Pogledajmo kakay tip pitanja postavlja sebi stilistitar pri analizi jeziénih nivoa: 1. Nive fonostilema i grafostilema a) Sta se posebno opaza na tom nivou kao kvantitativno ili kvalitativno specifiéno? b) Kada je rijeé 0 usmenim tekstovima, koje su osobenosti izgovora, tempa, visine glasa, intonacije? Posebno obratti paznju na afekti- vnostiskaza, ¢) Da li usmeni tekst pokazuje osobine svojstvene javnoj ili privatnoj komunikaciji, zvanitnoj ili nezvaniénoj, visokom ili niskom stilu izgovora? 4) Da li se moze govoriti o posebnoj zastupljenosti nekih fonema, 0 ni hovim opozicijama, o glasovnom simbolizmu i sliéno? €) Koji su grafitki elementi tipigni za dati tekst? Kakva interpunkeija? Da li ga to odvaja od drugih tekstova (npr. kod konkretne poezije) ili zbliZava s nekima (grafidka rjeSenja tipiéna 2a novinske naslove i podnaslove)? an Marino Kotrié-Bakorié 2. Nivo leksikostilema 48) Koje su grupe leksike tipitne za taj tekst? Da li su iste grupe leksike zastupljene u drugim tekstovima istoga stila? b) Da li dominira aktivna ili pasivna stiistika? ©) Ima Ii leksike ograniene sfere upotrebe? Kakav je status Zargoniza ‘ma, profesionalizama...? (athaizmi, neologizmi, egzotizni...)? tma li okazionalizama (cijeti koje stvara autor nekog teksta)? 4) Da Ii postoji emocionalno-ekspresivna leksika? ¢) Kakva je funkcionalno-stlska markiranostleksike u tekstu? £) Koje su semanticke relacije medu kljuénom leksikom refevantne? Ima li figura i tropa na ovom nivou? 3. Nive worbenih stilema i morfostilema a) Koje su karakteristigne erte toga teksta na tvorbenom planu? ) Kakva je distribucija tvorbenih elemenata po funkcionalno-stilskom kriteriju? ¢) Ima li individualne kreativnosti na planu tvorbenih mogi jezika? d) Koje su vrste rijeé i zastupljene u tekstu i da li je to u skladu sa nji- hovom frekvencijom u drugim tekstovima toga stila? ©) Koji tip imenica, glagola, pridjeva, ... dominira? Ima li rijedi subje~ ktivne ocjene? Da li su neke gramati¢ke kategorije slabo zastupljene (npr. 1.2. lice u nauénom stilu)? ) Mote li se govoriti o gramati¢kom paralelizmu ili pak o opoziciji ne- kih kategorija? Kakve su implikacije toga? 2) Kakav je odnos kategorije lica i lignih zamjenica? (Ovo je narotito ‘znaéajno jer bitno odreduje tip teksta s obzirom na odnos medu sudi onicima i “trecim licima”), h) Da li se mode govoriti o transpoziciji nekih formi u sferu upotrebe drugih (sinonimija roda, vremena, natina...)? 212 STIUISTICA 4. Nivo sintaksostilema a) Koji je tip sintaksitkih jedinica dominantan? b) Moze li se govorit o funkcionalno-stilskoj markiranosti sintaksema? ) Da li su zastupljena sredstva ekspresivne sintakse i koja? 4) Ima fi opozicija medu simaksigkim kategorijama, a ako ima, koja im je funkeija? ) Da fi dominiraju due ili kratke regenice, nezavisnosloiene ili zavi- snoslozene, ima li asindeta ili polisindeta? 1) Ima li figura na sintaksi¢kom nivou i kojih? 5. Nivo tekstostilema a) Kako se ostvaruje Kohezija? Kakvi Konektori postoje u tekstu? b) Ako nema konektora, Sta predstavlja okvir teksta? ©) Koji su anaforigki i katafori¢ki elementi zastupljeni? 4) Da li je znaéajna rekurencija u teksta? €) Koje su tekstualne figure zastupljene? 1) Sta je karakteristi¢no za imenovanja u tekstu? 2) Koje su jake pozicije teksta? h) Kakve su intertekstualne veze zastupljene u tekstu? Ima li citata? Po- stoje li autoreferencijalni signali? Da Ii je rijeé o metatekstu? 6. Nivo narativnih i diskursivnih stilema a) Kakva je narativna struktura teksta? b) Koje su specifignosti diskursa? ©) Koje narativne figure mogu biti izdvojene? d) Kakva je pozicija titatelja, autora? ©) Koja znatenja tekst ima uw sociokulturnim uvjetima u kojima je nastao? #) Kakve su pragmalingvistitke implikacije zanimljive u tekstu? 213 Morina Katnié- Bakar. Vidi se da je dodat joS jedan nivo makrostilistikih istraZivanja-, nivo ma- rativnih i diskursivnih stilema, Kao jezik u upotrebi, diskurs ne moze ostati van granica stilistike, naroéito postmodeme stilistike. Otito, istraZivanja na tom nivou tijesno su povezana sa istraZivanjima tekstualne stilistike, a u knji- i se daju barem osnove stiistike diskursa kako je danas shvata socijalna se- miotika i njoj bliska stilistitka Skola, Nakon ovoga kratkog pregleda bar nekih pitanja kojima se treba pozabavi- ti onaj ko analizira neki nivo teksta sa stilisti¢kog aspekta, vidi se da je rij slozenom zadatku, za Siju realizaciju je potrebno Siroko lingvisti¢ko obrazo- vanje (i ne samo lingvistitko ~ i semiotitko, sociolingvistiéko, naratolosko, knjizevnoteorijsko...). Naravno, dati su samo primjeri pitanja, a konkretna analiza uvijek ée ukljuciti i niz drugih probleraa, dok ée neke od navedenih, izostaviti jer 2a odredeni tekst ne¢e biti relevantn. Pogledajmo sada Sta su centralni objekti pojedinih stlistiékih disciplina po jezignim nivoima. 24 STIUISTIKA FONOSTILISTIKA Covjete, ako zvuk rijeti moze da ti dade sreéu, jati je meu kratit. Tin Ujevie) Smatra se da je prvi pat predmet i ciljeve fonostilistike naznagio osnivaé strukturalne fonologije N. F. Trubeckoj, koji je fonologiju podijelio na tri di- jela: reprezentativna fonologija prouéavala bi foneme kao objektivne clemen- (e; apelativna fonologija ima za zadatak proutavanje fonetskih varijanti s obzi ‘om na utisak koji one treba da ostave na sluSaoca; konaéno, ekspresivna fo- nologija promatrala bi nagin izgovora, intonaciju, pauze i sl. sa stanovi8ta go- vornika, Drugi i treéi dio nili bi osnovu fonostlistikih istrazivanja Moze se izdvojiti nekoliko kljuénih oblasti kojima se danas posveéuje pa- Inj u fonostilstici 1) Pitanja razligtih stilova izgovora (fonostilistidko raslojavanje jezika), ukljuujudi i prozodijske element: 2) Glasovni simbolizam i poetska funkcija glasova, Naravno, uvijek se pri tome uzima u obzir postojanje moguénosti odabira i pitanje fonostilistitkih varijant. Prouavanje stilova izgovora odnosi se na grupne (funkcionalne) i indi dualne stilove. Kada je rijeé 0 prvima, onda se moZe govoriti o opoziciji va- nigni naspram nezvani¢nim stilovima izgovora, sa daljim potpodjelama. Zva- nigni stl odlikuje se po pravilu punim izgovorom, sporijim tempom, dok ne~ zvanigni stilovi podrazumijevaju brZi tempo, nepotpuni izgovor sa veéom re- dukcijom samoglasnika, gubljenjem pojedinih fonema i sligno. Mote se razlikovati realizacija fonostlistigkih postupaka u usmenom te- kstu (“govor" prema Ballyjevoj Skoli afektivne stilistike) od onih w pisanom. 25 Marine Kotrié-Bokorsi¢ U oba slugaja obavijest pisanim tekstom “uvijek je siromasnija od obavijesti govorom”, a ljudski glas uvijek nosi “obavijest o subjektu” (Vuleti¢ 1976: 43). Isi autor pokazuje u Gemu je razlika izmedu dva pola — intelektwalnog i afek- tivmog (odnosno ekspresivnog) ~ u govoru: “im je u pitanju poruka izrazena Ijudskim glasom, ona bar u svom najskrovitijem dijelu uvijek sadrZi i krik ~ spontani, iskonski, ljudski sunjektivni izraz éovjeka — govornika. PokuSava se, doduSe, na radiju i televiziji usmjeravati spikere prema dehumaniziranom govoru, gdje je ideal kojemu se te¥i potpuna eliminacija krika; medutim, nije nam ovdje namjera da rasprvljamo koliko je takva dehumanizacija govora potrebna, ugodna i uopée moguéa. Bez pretjerivanja mozemo reci da govora nema bez krika, bez eleme- rata krika: sam tekst bez krika prestaje biti govor. * (Vuletié 1976: 87), Osim toga, fonostilistitki postupei sluze za govornu karakterizaciju lika u knjiZevnoumjetnigkom tekstu, odnosno govornog lica u svim stilovima, Pisac moze ukazati posredno na neke osobine govora svoga lika (od nagina izgovora _glasova, intonacije, tempa. uvodenja pauza, pa do izgovora s abzirom na soci- jalno, teritorijalno, polno odredenje), ali mo%e to uéiniti i neposredno, u upra- ‘nom govoru Tika. O tome vise v; u poglavliu Govorna karakterizacija Tika Drugo kljudno pitanje fonostiistike, pitanje ekspresivne funkeije glasova i glasovnog simbolizma, nije samo predmet prouéavanja stilistike nego i lingvi stike uopée. Naime, jo8 od antickih vremena i od diskusije anomalista i ana- logista postavlja se pitanje motiviranosti/nemotiviranosti jeziénog znaka. Fo- nemi sami po sebi, smatra moderna lingvistika, ne nose znatenje. Ipak, oni mogu zahvaljujuci nekim svojim stvarnim svojstvima, diferencijalnim obilje- ‘ima, i sami po sebi, u odredenom kontekstu evocirari i potencirati neka zna- Genja. Tako se obitno smatra da se akusti¢ki red vokala moze dovesti u kore- laciju sa odredenim semantigkim redom. Rezultati novih istraZivanja posvese- nih glasovniom simbtizmu pokazuju da on ima znatno veéu ulogu u jeziku ne- go Sto st to lingvisti bili spremni priznati (Hinton, Nichols, Ohala 1994: 1). U opozicijama izmistjenih leksema pil/pal,ibifaba prvi Elan para po pravi- Ju izaziva asocijacije na neSto maleno, siéusno, dok drugi élan izaziva asoc jacije na nesto veliko, ozbilino, Ovakve tvrdnje potvrdivane su i razliitim anketama, egzaktnim ispitivanjima. Ako se ovome dodaju vokali zadnjeg re- 216 STIUSTIKA da, 0 iu, onda oni obiéno asociraju na neSto tromo, ozbiljno. I lingvisti poput ‘A. Martineta priznaju izvjesnu asocijativau vezu u takvim slugajevima, sto objaSnjavaju artikularnim osobinama ovih glasova, a slitni su zakljugci done- seni na osnovu eksperimenata i za Konsonante i sonante (npr. , kod opozicije vibranta r i laterala ispitanike ovaj prvi podsjeéa na nesto oStro, tvrdo, opo- 10, gorko, a ovaj drugi na nesto blago, glatko, lagano, dobroéudno ~ Genette 1985: 387). Smatra se takoder da “okluzivni Konsonanti bolje pristaju rijeci- ma koje znaée nagliju radnju, a sibilanti i neki palatali rijecima kojima se oznatuje Sum (siktati, cviliti, Sukati, Zagoritiy” (Anto§ 1974: 48). Jedna od novijth studija razlikuje éetiri osnovna tipa glasovnog simboli- zma (Hinton, Nichols, Ohala 1994): 4) tjelesni glasovni simbolizam (upotreba glasovnih ili prozodijskih ele- ‘menata za izrazavanje unutarnjeg emocionalnog ili fizidkog stanja go- vvornog fica): ovaj tip tekko je zabiljeZiti u pismenoj formi, te je to mo- _guée samo priblizno (ajoj Stuc - za Stucanje, Kh-kh ili hm-hm kao na- in privlaenja patie...) b) imitativni glasovni simbolizam (odnosi se na onomatopejske ried): mnoge od ovih rijeti dobijaju i svoje mjesto u arazlikuja se Zive (mjau, kukuriku) i nekive imitativne rijeti i fraze (kuckuc pljus) te uzviei (Oswalt 1994: 293). Uzviei se mogu svrstati i u pre- thodnu grupu prema tumaéenju Hinton, Nichols, Ohala 1994; ©) sineste7ijski glasovni simbolizam (akusti¢ka simbolizacija neakusti- ekih fenomena) — upotreba glasova, intonacije, prozodije za izrazava- nije veligine ili neki drugih svojstava predmeta (ve-e-e-e-iki uspjeh; di-i-ivan Sovjek); zanimljivo je s ovim u vezi da u 90% jezika koji su ispitivani deminutivi sadrée vokale prednjeg reda visoke artikulacije; ipak, ovaj je tip na rubu glasovnog simbolizma kao poja 4) konvencionalniglasovni simbolizam (mogeo bi se nazvati i asocijati- ‘nim — podrazumijeva konvencionalno povezivanje nekih glasova i njihovih kombinacija sa odzedenim znatenjima); ovaj tip najvise se koristi u poetskim tekstovima, odnosno u svim tekstovima sa po- etskom funkcijom. Glasovni simbolizam u knjizevnosti ima prie svega estetsku/poetsku fu- nkeiju, u persuasivnim tekstovima ~ ubjedivatku, a u svakodnevnom govoru 27 Marine Kotié-Bokarié on moze imati ekspresivnu ili metakomunikativnu funkeiju, Lauzetno je fre- kventna upotreba imitativa ~ onomatopeja u stripovima, gdje se mogu stesti onomatopeje koje se veé nalaze u rjegnicima, ali i one koje su individualna (vorba autora ili prevodioca stripa, Narodito je zanimljivo da se ponekad u pri- jevodu stripova ostavija onomatopeja kao u izvorniku. Kao vrste tijeti,imitativi najéeSée dolaze u poriciji imenica, ideofona, gr fiékih ideofona, adverba ili glagola (Oswalt 1994: 301-302), s tim Sto se mo- Ye govoriti o tzv. glagolskim uzvicima kao kombinaciji glagola i uzvika. Evo nekolilko primjera za te razligite funkcije: ) imenice: Zacuo se spljask; Probudio me krek; ) ideofoni: Kad odjednom: Cint, Zorrr! ; (ideofoni “slikaju” ideju, t pojam pomocu zvuka, tvrdi Oswalt) ©) graficki ideofoni: Gesti su u stripu, reklami — graficki se prikazuje po- veGanje/smanjenje glasnosti, afektivnosti, npr. : Ne-e-e-e-e! ~ vidi o ovome u poslavlju Stripovni stil); 4) adverbi: Cep je napravio plop: e) glagol: On je zazvndao, zabrencao £) glagolski uzvik Na to ti on ~ plius, plias. Jedan od vatnih i frekventnih naSina postizanja onomatopejskog efekta svakako su i reduplikacije, koje mogu biti potpune ~ kuc-kuc, ili djelomigne, uz eventualnu zamjenu vokala: din-don, pljus-pljas, flis-fljas. Vidi se, dakle, da glasovni simbolizam nije vezan samo za sferu knjizevnosti veé w raznim. rmama moge biti zastupljen w razlititim stilovima, sa razlititim funkeijama Uz ovaj, uvjetno reeno, “univerzalni simbolizam’, koji po pravilu prom tra glasove u opozicijama, a ne svaki glas i njegovo “znatenje”, svaki jezik ra- zvija i, nazovimo ga, sekundarni simbolizam, koji proizlazi iz znasenja nekih rijedi i njihovog zvudanja u tome jeziku, U takvim sluéajevima govornici izja- ‘juju, poput italijanskog pjesnika u Rusij da ruska rijet druba (prijateljswvo) sigumo znati neSto tvrdo, oStro, neprijatno, dok rijeé reljatina (teletina) asoci- 14 na neSto njeZno, mekano, yjerovatno na rije’ kojom se Rusi obraéaju Zeni koju vole, Takvih anegdotskih primjera ima mnogo, a 8esto je citirana jedna re- Zenica seljanke iz njematkog sela u Svicarskoj, koju je zabiljetio Jakobson. Ta ae STUISTICA se Zena, naime, Sudila Sto njeni susjedi iz francuskog sela sir zovu fromage, ka- da je keise “mnogo prirodnije” (Jakobson, cit. prema Genette 1976: 26). Stilistitko istraZivanje pokazuje da u poeziji,rjede u prozi, al iu svim tipovima tekstova kod kojih postoji poetska funkcija jezika, emitent poruke moze posegnuti za postupkom slikanja glasovima. Glasovni simbolizam u knjiZevnoumjetnickom stilu, narodito u poeziji ima za ci ili stvaranje 2vudne slike Koja odgovara sadréa- Ju-stikova (primjer a ii da ponavljanjem glasova koji dominiraju w Kijucno) i tema- {skim rjetima stihova stalno potenciraju vaznost tin rijeti (primjer b). a) Sum pienice Iz luga vjetar dune u doba gluho i zelenu plabtu niz obronke zatalasa Lelujanje se zaéuje tako suo To Sumi dolinama klas do klasa \Veijedni domaéin kroz otvoren prozor slusa Sumor klasa i smije se u dui [sve mu se Gini kao da veé éuje kako se zrelo zmje u hambare rus Miris pSenice duSa mi snazno die. 1 Sum sluSam, stojeéi za ogradom od trnja hvala ti, Bode, Sto se u Klasju ovom nie i moja skromna Satica zrnja (Sop, 33) 0) Svatovska 6) Zitka kad pozute kad sazru Zita Zadele da ih Zanju Zene Za hrabrene bojne Zahrabre vojne Zamlade Zenike I 2a dedne pute Go) (DIZDAR, 162) 29 Marina Katnié-Bakarié Kod Sopa moze se pratiti aliteracija SuStavog 5, te strujnih siz: Sum ~ pSenica ~ Sumi — dua ~ sluam ~ Sumor ~ dige — nise; Klasje - suho ~ zatalasa; zrelo ~ zm Istovremeno, zastupljena je jo8 jedna aliteracija ~ ponavljanja sonanta lu ti- jedima u kojima se biljeZi i asonanca a ~ a: klas ~ lug ~ gluho ~ plahta ~ zata- Jasa ~ lelujanje. Ova glasovna ponavljanja stvaraju zvuénu sliku talasanja, le- Iujanja pSenice (to sui tei Kijuéne rijedi pjesme), Sto znati da su u funkeiji do- datnog markiranja stihova u smisaonom i stilistitkom smislu, Konatni je do- jam —cufonija stihova, s tim to se oni i aliteracijom povezuju u cjelovit tekst. Kod Dizdara ponavija se fonem &, ali ne ucilju stvaranja vizuelne slike, veé kao signal Gitaocu da su kljuéne rijed nici. U modernoj poeziji ovakay je postupak eS¢i nego prethodno “slikanje glasovima’’ U sustini, glasovni simbolizam je u funkeiji stvaranja eufonije (milozvu- Enosti). koja uz sitmo-melodijsku liniju stihova predstavlja vaZan element ukupne estetske funkcije poezije. Naravno, w nekim poetskim praveima ili kod nekih pjesnika stil pokazuje obilje2ja anti-eufonije, pod tim se podrazumije- \a gomilanje Konsonanata i Konsonantskih grupa koje su teSke za izgovaranje sve t cilju stvaranja specifiéne atmosfere stihova, Ovdje se kao primjer name- Ge telten Nevermore iz éuvene Poove pjesme Gavran, refren koji je svojevrsna sekundarna onomatopeja graktanjs gavrana i kao lakav obiljeZava eijelu pje- smu. U pjesnike koji su stvorili titavu poetiku anti-eufonije spadaju izmedu ostalih ruski futurist i Marina Cvetajeva. Poezija Tina Ujeviéa moze posluzi- {i kao obrazac i za eufoniju koja je rezultat uskladenosti suglasnika i samogla- snika i otvorenih slogova (a), alii za anti-eufoniju, kojom se slika mratno ra- spoloZenje, mune emocije (b) (a) Nogas se moje Gelo Zari no€as se moje vjede pote; i moje misli san ozari, umrijeéu no¢as od Kjepote. Dua je strasna u dubini, ona je zublja u dnu noci; plagimo, plagimo u tiSini, urnrimo, umrimo u samo¢i. (Ujevie, 404) 220 a ststinn (b) Po ovom gustom, stalnom dazdu, Sto gnusno pljusti, curi s krova, ja gutam gnevnu mraénu vrazdu i zubom grizem vrela slova. (Ujevieé, 71) Usestala upotreba suglasnika g koji zbog specifitnosti pri izgovoru sim- bolizira nesto muéno, surovo pragena je sazvutjima Sto privlae paznju svojom teZinom izgovora (st, st, gn, kr, gr Sd, me, vr). Sve ovo, uz smisao stihova, stvara onu atmosferu koju pjesnik i opisuje. Posebno je vazno izdvojiti rijeét dagd i vraéda, koje su na leksi¢kom planu ekspresivne kao athaizmi i poetizmi, dok su na fonetsko-fonoloskom planu jezgro tako kon- cipiranog glasovnog simbolizma i uspostavljaju mreZu skupina Sto evocira jw odredene predodibe Zuucanje stihova od izuzetnog je znaaja u poeziji. Otuda su nastali poku- Saji stvaranja zasebnog pjesni’kog jezika koji bi se razlikovao od svakodne- ‘nog, koji bi iskljutivo svojim zvuéanjem stvarao predstave i asocijacije, ‘xinosno stvarao estetsku funkeiju. Poigravanje jezikom. iskuSavanje njegovih kkrajnjih moguénosti, uz povratak primarnoj magijskoj funkeiji jezika ~ sve su to cijevi stvaranja takvog pjesnitkog jezika. Jedan takav pokuSaj vezan je za ruskog pjesnika Krugoniha, koji je se rada organski" (Kruconih 1967: 40), nazvavSi ga zaum/zaumni jezik (iza uma), oznativSi tako povratak prvobitnom uzbudenju Sto ga stvara ritmo-me- lodijska linija stiha, radajuéi zaumnnu pra-sliku, Ovaj je naziv Sesto u upotrebi kao sinonim svakog sliénog pokuSaja stvaranja zasebnog, iskljudivo poetskog jezika, Medutim, za razliku od takvih eksperimenata, postojali su Sitavi pravei ili pjesnigke tradicije koje su poklanjale najveéu paznju upravo formi stihova, insistirajuéi na specifignoj glasovno} i ritmigkoj strukturi. Takav je slucaj sa formom japanskog haikua, u kome je taéno odreden broj stihova i lakoni st jezika neodvojivo vezana sa fonostilistiékim i ritmi¢ko-prozodijskim osobi- nama, alii sa klasiénom arapskom poezijom, u kojoj ponekad forma potpuno

    You might also like