Evolucija Zemlje i ovjeka i utjecaj

zvijezda
GA354

STVARANJE SVIJETA I OVJEKA

Stvaranje svijeta i ovjeka, stanje Saturna, Sunca i Mjeseca u

zemljinoj evoluciji
PREDAVANJE I
Dornach, 30.lipnja 1924
Rudolf Steiner: Dobro jutro, gospodo! Je li netko mislio na pitanje?
G.Dollinger: elio bih pitati da li bi Dr.Steiner ponovno govorio o stvaranju svijeta
i ovjeka. Ima mnogo novo pridolih koji to jo nisu uli.
Dr. Steiner: Pitano je da li mogu ponovno govoriti o stvaranju svijeta i
ovjeanstva, poto su ovdje mnogi novi radnici. To u napraviti tako da najprije
opiem originalne uvjete na Zemlji, koji su vodili s jedne strane prema svemu to
vidimo oko nas a s druge strane do ovjeka.
ovjek je stvarno vrlo, vrlo komplicirano bie. Ako ljudi misle da e ga moi
razumjeti secirajui ljudski le, varaju se, naravno da nee doi do podviga
razumijevanja. Ba kao to malo mogu razumjeti svijet oko nas ako je sve to rade
sakupljanje kamenja i biljaka i prouavanje pojedinih primjerka. Moramo moi
dokuiti da na prvi pogled ono to prouavamo ne pokazuje ono to u stvari je.
Vidite, ako gledamo le, moda odmah nakon to je ovjek umro on jo ima istu
formu, ako je moda malo bljei moemo vidjeti da ga se smrt doepala, ali jo ima
istu formu koju je imao dok je bio iv. Ali promislite: kako ovaj le eventualno izgleda
ako ga nismo kremirali ve pustili da se raspada? On je uniten; u njemu vie ne
djeluje nita to ga moe ponovno izgraditi; on je definitivno uniten.
Poetak Biblije se prilino podsmjehuje, i zaista opravdano, kada se shvati da
govori da je jednom neki bog formirao ovjeka iz busena zemlje. Ljudi gledaju na to
kao na nemogue i naravno da su u pravu. Ni jedan bog se ne moe pojaviti i napraviti
ljudsko bie iz grumena zemlje; to ne bi bio vie ovjek nego to je to statua, koliko
god slina forma bila ne vie nego to lutka koju dijete napravi moe hodati. Tako
se ljudi s pravom smiju kada se pretpostavi da je neko boanstvo napravilo ovjeka od
grumena zemlje.

Taj le koji gledamo je, u stvari, nakon odreenog vremena upravo takav grumen
zemlje koji u grobu postaje nekako dekomponiran, razgraen. Dakle vjerovati da
ljudsko bie moe biti napravljeno od onog to tada imamo ispred nas je velika
ludost.
Vidite, u jednu ruku danas se navodi da nije tono pretpostaviti da ovjek moe
biti formiran od grumena zemlje; u drugu ruku doputeno mu je pretpostaviti da se
sastoji od same zemlje. Ako elimo biti logini, tada ni jedno nije bolje od drugog.
Treba biti jasno da dok je ovjek tamo bio iv u njemu je bilo neto to mu je dalo
oblik i formu, a kada to vie nije u njemu vie ne moe zadrati svoju formu. Tu formu
mu ne daju prirodne sile; prirodne sile samo lome na dijelove, ne ine da raste. Dakle
moramo ii natrag do due i duha ovjeka, pod ijom je kontrolom dok god je iv.
Kada gledamo izvana beivotni kamen, ako mislimo da je uvijek bio takav kakav je
danas, to je kao kada bi za le rekli da je uvijek bio ovakav ak i dok je ovjek bio iv.
Kamenje koje danas vidimo vani u svijetu, stijene, planine, upravo su isto to i le; u
stvari, one jesu le! Nisu uvijek bile kakve su danas. Ba kao to ni ljudski le nije
uvijek bio to je sada kada su ga dua i duh napustili, dakle ono to vidimo vani nije
uvijek bilo u sadanjem stanju. injenica da biljke rastu na beivotnom leu,
odnosno, na stijenju, ne treba nas iznenaditi; jer kada se le raspada, svakakve sitne
biljke i ivotinje rastu od njega.
Naravno, ono to je vani u prirodi izgleda predivno, a ono to vidimo na leu kada
svakakve biljke rastu iz njega ne izgleda lijepo. Ali to je samo zato jer je jedan
gigantske veliine a drugi mali. Kada mi ne bi bili ljudska bia ve male bube koje
puu po raspadajuem leu i mogli misliti kao ljudska bia, na kosti lea bi gledali kao
na stijene. Smatrali bi ono to se raspalo kao kr i stijene; vidjeli bi poto smo sitne
bube velike ume u onom to raste na leu; imali bi cijeli svijet za divljenje i ne
bismo kao sada mislili da je odvratan.
Ba kao to moramo ii natrag do onog to je ovjek bio prije nego je umro, tako, u
sluaju Zemlje i naeg okruenja, moramo ii natrag do onog to je jednom ivjelo u
svemu to je danas beivotno, prije negoli je zaista Zemlja u cjelini umrla. Da Zemlja
u cjelini nije umrla tu ne bi moglo biti ljudskih bia. Ljudska bia su paraziti, takorei,
na sadanjoj Zemlji. Zemlja je jednom bila iva; mogla je misliti kao to vi i ja sada
mislimo. Ali tek kada je postala le mogla je stvoriti ljudsku rasu. To je neto to
svatko moe dokuiti ako samo misli. Ali ljudi danas ne ele misliti. Ipak treba misliti
ako emo doi do istine.
Moramo, prema tome, zamisliti da je ono to je danas vrsta stijena na kojoj rastu
biljke, i tako dalje, izvorno bilo potpuno razliito. Izvorno je tu bilo ivo, mislee,
kozmiko tijelo - ivo, mislee, kozmiko tijelo!
Ovdje sam esto govorio: to danas ljudi zamiljaju? Zamiljaju da je izvorno bila
gigantska izmaglica, da je ta prvobitna magla dola u rotaciju, da su se planeti onda
razdvojili, da je Sunce postalo centar. To se sasvim rano ui djecu, i napravljen je mali
eksperiment da bi pokazali da je zaista sve tako poelo. Par kapi ulja je stavljeno u
au vode; puta se da ulje pliva u vodi. Komad kartona ima pin provuen kroz njega;
zatim se pomou pina napravi da se karton okree; male uljne kapi se razdvajaju,
nastavlja se okretanje, i formira se sitni planetarni sustav sa suncem u sredini.

Dakle sada, obino je vrlina ako netko moe zaboraviti sebe, ali u ovom sluaju
uitelj ne bi trebao! Kada radi ovaj eksperiment, trebao bi tada rei djeci: Tamo vani u
univerzumu je gigantski uitelj koji je napravio rotaciju!
Ono to iznosi je nepromiljenost ne zato jer injenice obvezuju na
nepromiljenost, ve zato jer netko takav eli biti. Ali tako se ne dolazi do istine.
Moramo prema tome zamisliti ne gigantskog uitelja kako tamo rotira svjetsku
maglicu, ve da je bilo neto u samoj magli to se moglo kretati i tako dalje. Ali tu se
vraamo na ivo. Ako elimo rotirati, ne trebamo pin postavljen kroz nas s kojim nas
uitelj rotira. To nije za nas; mi moemo sami rotirati. Ovu razrednu vrstu prvobitne
magle treba rotirati uitelj. Ali ako je iva i moe osjeati i misliti, tada ne treba
kozmikog uitelja; moe sama uzrokovati rotaciju.
Dakle moramo predstaviti da ono to je danas oko nas beivotno da je jednom bilo
ivo, bilo osjetilno, bilo kozmiko bie. Ako dalje gledamo, bio je ak veliki broj
kozmikih bia koji animiraju cjelinu. Izvorni uvjeti u svijetu su prema tome takvi
zbog injenice da je unutar supstance bio Duh.
to je to to lei ispod svega materijalnog? Zamislite da u ruci imam grumen
olova, to jest, vrste tvari, potpuno vrste tvari. Ako sada stavim to olovo na uareno
eljezo ili na bilo to uareno, na vatru, pretvara se u fluid. Ako jo dalje radim na
njemu s vatrom, cijelo olovo nestane; ono ispari, i ne vidim vie od njega nita. Isto je
sa svim supstancama. O emu zavisi da li je supstanca vrsta? Zavisi o tome kolika je
toplina u njoj. Pojavnost supstance ovisi samo o tome koliko je topline u njoj.
Znate, danas se moe zrak napraviti tekuim, tada imamo tekui zrak. Zrak koji
imamo u okruenju je samo zraan, plinovit, dok god sadri odreenu koliinu
topline. A voda voda je fluid, ali moe takoer postati led i prema tome vrsta. Ako
imamo odreenu nisku temperaturu na naoj Zemlji nee biti vode, ve samo leda.
Sada otiimo u planine: tamo nalazimo vrsti granit ili druge vrste stijene. Ali kada
bi tamo bilo silno toplo, ne bi bilo vrstog granita; bio bi fluid i otjecao kao voda u
naim potocima.
Koji je stvarno onda izvorni element koji ini stvari vrstima ili fluidnima ili
plinovitima? To je toplina! I dok tamo najprije nema topline, nita ne moe biti vrsto
ili fluidno. Dakle moemo rei da je toplina ili vatra to je na poetku u osnovi svega.
To je pokazalo i istraivanje duhovne znanosti ili antropozofije. Duhovna znanost
pokazuje da izvorno tamo nije bilo prvobitne magle, beivotne magle, ve da je na
poetku tamo bila iva toplina, jednostavno iva toplina. Dakle ja u pretpostaviti da
je izvorno kozmiko tijelo bila iva toplina. [Vidi crte crveno.] U mojoj Tajnoj
znanosti nazvao sam to originalno stanje topline Stanje Saturna ; tako ga zovu od
drevnih vremena, i premda treba imati ime, nije ime ono to je bitno. Ima, u stvari,
nekakve veze s kozmikim tijelom Saturn, ali sada neemo u to ulaziti.

Dijagram 1
U tom originalnom stanju nije jo bilo vrstih tijela niti zraka, samo toplina; ali
toplina je ivjela. Kada se danas sledite, to se va ego sledio; kada se danas znojite, to
se znoji va ego, jer je postalo strano vrue. Uvijek ste u toplini, nekad vruini, nekad
hladnoi, ali uvijek u nekoj vrsti topline. U stvari, danas jo uvijek moemo vidjeti da
ovjek ivi u toplini. Ljudsko bie ivi potpuno u toplini.
Kada moderna znanost kae da je u poetku postojala velika toplina, na odreeni
nain je u pravu; ali kada misli da je ta velika toplina bila mrtva, tada se vara. Bila je
ivo kozmiko bie, potpuno ivo kozmiko bie.
Sada je prva stvar u vezi tog toplinskog bia bila hlaenje. Stvari se stalno hlade. I
to se dogaa onda kada nije bilo niega ve se toplina hladi? Pojavljuje se zrak, zrak,
plinovito stanje. Jer ako nastavljamo zagrijavati vrsti objekt, u toplini se formira
plin; ali kada se neto to jo nije supstanca hladi odozgo prema dolje, najprije se
formira zrak. Dakle moemo rei da je drugo stanje do kojeg je dolo bilo plinovito,
definitivno zrano. [Vidi crte - zeleno.]
U onom to je formirano, u izvjesnom smislu, kao drugo kozmiko tijelo sve je
zrak. Jo nema vode, nieg vrstog unutar njega; sastoji se potpuno od zraka.
Dakle sada imamo drugo stanje koje se formiralo tijekom vremena. Vidite, u ovom
drugom stanju razvilo se jo neto s onim to je ve bilo tamo. Ovo drugo stanje sam u
mojoj Tajnoj znanosti nazvao "Sunce"; to nije bilo sadanje Sunce, ve vrsta stanja
Sunca, topla zrana magla. Sadanje Sunce, kao to sam rekao, nije to, niti je ono to
je originalno bilo ovo drugo kozmiko tijelo. Tako imamo drugo kozmiko tijelo
formirano od prvog; prvo je bilo ista toplina, drugo je bilo prirode zraka.
ovjek moe ivjeti u toplini kao dua. Toplina daje dui ulni osjeaj i ne unitava
je. Meutim, unitava tijelo; ako bi bio baen u vatru moje tijelo bi bilo uniteno ali
ne i moja dua. (O ovom emo preciznije govoriti kasnije, jer naravno pitanje treba
razmotriti detaljno.) Iz tog razloga su ljudska bia ve mogla ivjeti kao due za
vrijeme prvog, Saturnova, stanja. Ali premda je tada ovjek mogao ivjeti, ivotinja

nije mogla, jer u sluaju ivotinje kada je tijelo uniteno strada i element due
takoer. Vatra ima utjecaja na duevni element ivotinje. U prvom stanju, prema
tome, imamo ve prisutnog ovjeka ali ne i ivotinju.
Kada se odvila transformacija u stanje Sunca [vidi crte], bila su tamo i ljudska
bia i ivotinje. To je vana injenica. Nije tono da su tamo izvorno bile ivotinje i da
se ovjek razvio od njih. Tamo je bio izvorno ovjek i ivotinje su evoluirale iz onog
to nije moglo postati ovjek. Naravno da ljudska bia nisu ila okolo na dvije noge
kada je tamo bila samo toplina oito da nisu. ivjela su u toplini i bila su lebdea
bia; imala su samo stanje topline. Tada kako je to metamorfoziralo u zranotoplinsko tijelo, formirane su ivotinje i pojavile su se kraj ovjeka. Dakle ivotinje
zaista imaju veze s ovjekom, ali su se razvile tek kasnije tijekom evolucije svijeta.
to se sada jo dogodilo? Toplina se smanjila, i kako se postepeno smanjivala, nije
formiran samo zrak ve takoer i voda. Tako imamo tree kozmiko tijelo. [Vidi sliku
uto.] Nazvao sam ga Mjesec jer je bio pomalo slino naem sadanjem Mjesecu.
Bio je vodeno, potpuno vodeno tijelo. Zrak i toplina su naravno ostali, ali se sada
pojavila voda koja nije bila prisutna kod drugog stanja. Nakon pojave vode tamo je
mogao biti ovjek, koji je ve bio tamo, ivotinje, i, izranjajui iz vode, biljke. Biljke su
izvorno rasle iz vode, ne iz zemlje. Dakle imamo ovjeka, ivotinju, biljku.
Vidite, biljke izgleda da rastu iz zemlje, ali da zemlja ne sadri vodu, ni jedna
biljka ne bi rasla; za rast trebaju vodu. Postoje takoer kao to znate, vodene biljke, i
o izvornim biljkama moete misliti kao da su sline njima; originalne biljke su plivale
u vodi. Takoer i ivotinje morate sebi predstaviti kao plivajue ivotinje a u
prethodnom, drugom stanju, ak i kao letee ivotinje.
Neto je jo zaostalo od svega to je izvorno bilo. Za vrijeme Suneva stanja, kada
su postojali samo ovjek i ivotinje, sve je moralo letjeti, i poto je zrak bio preostao i
jo postoji, te letee kreature imaju svoje nasljednike. Nae sadanje ptice su
nasljednici originalnih ivotinja koje su se razvile tijekom Suneva perioda. Meutim,
u to vrijeme nisu bile kakve su danas. Ta ivotinjska stvorenja sastojala su se samo od
zraka; bili su zrani oblaci. Ovdje, kasnije [stanje Mjeseca], imaju u sebi vodu. Danas
pogledajmo pticu. Obino se ptice promatraju vrlo nesmotreno. Ako emo oslikati
ivotinje kako su postojale tijekom stanja Sunca, moramo rei da su se sastojale samo
od zraka; bile su lebdei zrani oblaci. Dok danas gledamo ptice, moramo shvatiti da
imaju uplje kosti ispunjene zrakom. Vrlo je zanimljivo to vidjeti kod dananjih ptica.
U ptici je svuda zrak, u kostima, svuda! Odbacite sve to nije zrak i dobijete zrano
bie pticu. Ako ne bi imala ovaj zrak, ne bi uope mogla letjeti. Ima uplje kosti;
unutra, to je zrana ptica, podsjea nas na prethodne uvjete. Ostatak tijela oko toga je
graen u kasnija vremena. Ptice su stvarno nasljednici stanja Sunca.
Pogledajte modernog ovjeka: Moe ivjeti u zraku, ali ne moe letjeti; preteak je
za letenje. Nije za sebe oblikovao uplje kosti kao ptica, inae bi i on mogao letjeti.
Tada ne bi imao samo lopatice, ve bi se njegove lopatice irile u krila. Ljudsko bie
jo ima rudimente krila gore u lopaticama; ako bi one izrasle, mogao bi letjeti.
Tako ovjek ivi u zraku koji ga okruuje. Ali ovaj zrak mora sadravati paru.
ovjek ne moe ivjeti u isto suhom zraku; treba fluide.

Meutim, postoji stanje, u kojem ljudsko bie ne moe ivjeti u zraku: to je

najranije ljudsko stanje, embrio. Ove stvari treba gledati ispravno. Za vrijeme
vremena embriona ljudski zametak ili embrio dobiva zrak i sve to treba od tijela
majke. Mora biti u neem ivom.
Vidite, to je ovako: Ako je ljudski embrio operacijom odstranjen iz tijela majke, jo
ne moe ivjeti u zraku. Za vrijeme stanja embriona ljudsko bie treba imati ivo
okruenje. U vrijeme kada su postojali ovjek, ivotinje i biljke, ali jo ne stijene i
minerali kakve imamo danas, sve je bilo ivo i ovjek je ivio okruen s onim to je
ivo ba kao to sada ivi kao embrio u tijelu majke. On prirodno raste. Mislite na
ovo: Da se nismo morali roditi i ivjeti u zraku i sami disati, tada bi na isjeak ivota
zavrio s roenjem. Kao embrio svi moemo ivjeti samo deset lunarnih mjeseci. U
stvari, postoje takva stvorenja koja ive samo deset mjeseci; ona ne dolaze na vanjski
zrak ve uzimaju zrak unutar ivog okruenja. Tako je davno bilo i s ovjekom. On je
naravno stario, ali nikada nije izlazio iz ivog elementa. Stalno je ivio u takvom
stanju. Nije napredovao do roenja; ivio je kao embrio. U to vrijeme jo nije bilo
minerala, ni stijena.
Ako se danas secira tijelo ljudskog bia, isti vapnenaki karbonat e se nai u
njegovim kostima kao to ga nalazite ovdje u planinama Jure. Sada u tijelu postoji
mineralna supstanca koja nije postojala u ranijem stanju. U embriju takoer,
posebno u prvim mjesecima, nema naslage minerala; sve je jo fluidno, samo
neznatno zgusnuto. I tako je bilo i za vrijeme tog ranijeg stanja; ovjek jo nije bio
koat, imao je, najvie, hrskavicu. Na takvo ljudsko bie danas nas podsjea jedino
ljudski embrio. Zato ljudski embrio ne moe odmah izai iz tijela majke? Zato jer je
dananji svijet razliit. Dok je trajao Stari Mjesec sada u ga zvati Stari Mjesec,
poto nije sadanji Mjesec ve prijanje stanje Zemlje dok je trajao period Starog
Mjeseca, cijela Zemlja je bila utroba, iznutra iva, stvarna utroba. Nita jo nije bilo
od stijena ili minerala. Sve je bilo gigantska utroba, i moemo rei da je naa sadanja
Zemlja nastala iz ove gigantske utrobe.
Ogromna utroba ranije nije uope postojala. to je onda bila? Dakle, u stvari,
ranije je bilo neto drugo. Razmotrimo to je dolo prije. Vidite, ako e se ljudsko bie
razviti u tijelu majke, ako e biti embrio, mora najprije biti zaeto. Odvija se zaee.
Ali zar nita ne prethodi zaeu? Ono to prethodi je mjesenica ene; to je ono to
prethodi. Veoma poseban proces se odvija u enskom organizmu koji je povezan s
iskljuenjem krvi. Ali to nije jedina stvar; to je samo fiziki aspekt. Svaki puta kada je
krv potisnuta u isto vrijeme je roeno neto od duhovne prirode, i to ostaje. Ne
postaje fiziko, jer se nije odigralo zaee. Duhovno duevni element ostaje bez da
postane fiziko ljudsko tijelo. Ono to za ljudsko bie mora biti tamo prije zaea bilo
je takoer tamo za vrijeme kozmikog stanja Sunca! Cijelo Sunce je bilo kozmiko
bie koje je s vremena na vrijeme potiskivalo neto duhovno. Tako su ovjek i
ivotinja ivjeli u stanju slinom zranom, izgurani, izbaeni od cijelog tog tijela.
Izmeu jednog stanja (Sunce) i drugog (Mjesec), dolo je do toga da je ljudsko bie
postalo fiziko bie u vodi. Prije je bilo fiziko bie samo u zraku. Tijekom ovog stanja
Mjeseca imamo neto slino zaeu, ali jo nita slino roenju. Kakva je bila priroda
ovog zaea za vrijeme drevnog stanja Mjeseca?
Tamo je bio Mjesec, potpuno ensko bie, i ne sueljava se s mukim biem, ve sa
svime to je u to vrijeme bilo izvan kozmikog tijela. Vani su bila mnoga kozmika
tijela koja su vrila utjecaj. Sada dolazi crte kojeg sam ovdje ve napravio.
6

Tako je ovo kozmiko tijelo bilo tamo i oko njega druga kozmika tijela, vrei
utjecaj na najrazliitije naine. Izvana je dolazilo sjemenje i oploivalo cijelu MjesecZemlju. I da ste mogli ivjeti u to vrijeme i stupiti na ovo prvobitno kozmiko tijelo, i
kada bi vidjeli da dolaze svakakve kaplje ne biste rekli to je kia, kao to se danas
kae. U to vrijeme bi rekli, Zemlja je oploena. Bile su sezone kada je oploujue
sjeme dolazilo iz svih smjerova, i druge kada je sazrijevalo i vie nije dolazilo. Tako je
u to vrijeme bila kozmika oplodnja. Ali ljudsko bie nije bilo roeno, samo oploeno;
samo se pojavilo zaeem. Ljudska bia su se javljala iz cijelog Zemaljskog tijela, ili
Mjeseeva tijela, kako je bilo tada. Na isti nain je oplodnja iz cijelog kozmikog
okruenja dola i za ivotinje i biljke.
Sada je kroz daljnje hlaenje dolo do ovrivanja svega to je tada ivjelo kao
ovjek, ivotinja, i biljka. Tamo, u stanju Mjeseca jo imamo posla s vodom,
uglavnom, stvrdnjavanjem preko hlaenja. Ovdje na Zemlji se javlja vrsto,
mineralno. Dakle sada imamo etvrto stanje [vidi crte]: to je naa Zemlja kakvu
danas imamo, i ona sadri ovjeka, ivotinju, biljku, mineral.
Samo pogledajmo to je ptica, na primjer, postala na Zemlji. Tijekom ovog
vremena (stanja Sunca) ptica je jo bila vrsta zrane vree, nije se sastojala od nieg
osim zraka, mase zraka koja zajedno pluta. Zatim tijekom ovog vremena (stanje
Mjeseca) postala je vodena, zgusnuta vodena stvar, i lebdjela je poput vrsta oblaka
samo ne kao nai oblaci nego ve sadravajui formu. Ono to su za nas bezobline
vodene strukture tada su bili oblici. Postojala je forma kostura, ali je bila fluidna.
Sada dolazi mineralni element, ali to je bilo pripojeno samo onome to je vodena
struktura. Karbonat vapna, fosfatno vapno i tako dalje izraslo je duinom kostura,
formirajui vrste kosti. Dakle najprije imamo zranu pticu, zatim vodenu pticu, i na
kraju vrstu zemaljsku pticu.
To ne moe biti isto u sluaju ovjeka. ovjek ne moe jednostavno sebi pripojiti
ono to se jedino javlja kao mineral za vrijeme njegovog perioda embrija. Ptica to
moe zato? Vidite, ptica je stekla svoju zranu formu ovdje (Stanje Sunca); zatim
je ivjela u stanju vode. Za nju je esencijalno da ne dopusti da mineral doe previe
blizu za vrijeme njenog stanja zametka. Ako bi joj mineralno dolo prerano, tada bi
postala upravo mineralna i vrsta. Ptica je dok se razvija jo nekako vodena i fluidna;
mineralno joj, meutim, eli prii. to ptica radi? Dakle, gura vani, ini neto oko
sebe, radi oko sebe ljusku jajeta! To je mineralni element. Ljuska jaja ostaje dokle god
se ptica mora iznutra tititi od mineralnog; odnosno, dok god mora ostati fluidna.
Razlog za to je to je ptica nastala tek za vrijeme drugog stanja Zemlje. Da je bila tamo
tijekom prvog stanja, sada bi bila mnogo osjetljivija na toplinu nego to u stvari je.
Poto u to vrijeme nije bila tamo, sada moe formirati vrstu ljusku jaja oko sebe.
ovjek je ve bio prisutan tijekom prvog stanja Zemlje, stanja topline, i prema
tome ne moe sada odlagati mineralno dok je u stanju embrija. Ne moe izgraditi
ljusku jaja; mora biti drugaije organiziran. On mora uzeti mineralni element od
utrobe, i tako mineralnu formaciju imamo ve u embriju na kraju njegovog razvoja.
ovjek mora apsorbirati neto minerala iz utrobe; prema tome, utroba mora ve
posjedovati mineralno koje e biti apsorbirano. Dakle u sluaju ovjeka mineralni
element je pripojen sasvim drugaije. Ptica ima zrakom ispunjene kosti; ljudska bia
imaju kosti ispunjene sri, vrlo razliite od kostiju ptica. Preko injenice da nae
imaju tu sr ljudska majka moe snabdjeti mineralnom supstancom embrio unutar
nje. Ali jednom kada je snabdjeveno mineralnim elementom, ljudsko bie ne moe
7

vie ivjeti u okruenju utrobe i mora postepeno biti roeno. Najprije mora priskrbiti
mineralne sastojke. Kod ptice se ne radi o raanju, ve miljenju vani iz ljuske jaja;
ovjek je roen bez ljuske jaja. Zato? Jer se ovjek pojavio ranije i prema tome sve
treba biti napravljeno preko topline a ne preko zraka.
Iz ovog moete shvatiti razlike koje jo postoje i danas se mogu uoiti. Razlike
izmeu ivotinje-jaja i takvog bia kakav je ovjek, a takoer i vii sisavci, lee u
injenici da je ovjek daleko stariji nego, na primjer, ptije vrste, daleko stariji od
minerala. Prema tome, dok je sasvim mlad, tijekom stanja embrija u utrobi, on mora
biti zatien od mineralne prirode i moe mu se dati samo pripremljeni mineral koji
dolazi od majke. U stvari, mineralni element pripremljen u majinu tijelu mora mu se
ak i izvjesno vrijeme nakon roenja davati u majinom mlijeku! Dok ptica moe
odmah biti hranjena vanjskim supstancama, ovjek i vie ivotinje mogu biti hranjeni
jedino onim to daje majino tijelo.
Ono to ljudsko bie ima danas u naem sadanjem stanju Zemlje od majina
tijela imao je tijekom prethodnog kozmikog stanja od zraka, od okruenja. Ono to je
imao oko sebe tijekom cijelog ivota bilo je prirode mlijeka. Na dananji zrak sadri
kisik i duik ali relativno malo ugljika i vodika i posebno malo, vrlo malo sumpora.
Oni su nestali. Tijekom stanja Mjeseca je bilo drugaije; u zraku u okruenju nije bilo
samo kisika i duika ve takoer vodika, ugljika, sumpora. To je oko Mjeseca tvorilo
vrstu mlijene kae u kojoj je postojao ivot. Danas ovjek jo ivi u razrijeenoj
mlijenoj kaici prije nego se rodi! Jer mlijeko tek nakon njegova roenja ide u grudi;
prije roenja ono je u onim dijelovima enskog tijela gdje lei ljudski embrio. To je
zapanjujue, da procesi u majinom organizmu koji prije roenja pripadaju maternici
nakon toga idu u prsi. I tako je stanje Mjeseca jo sauvano u ovjeku prije nego je
roen, i aktualno stanje Zemlje dolazi tek u trenutku roenja a priroda Mjeseca je jo
prisutna u mlijeku prsiju.
Ovako treba objanjavati stvari povezane s porijeklom Zemlje i ovjeanstva. Ako
se ljudi ne usmjere prema duhovnoj znanosti, jednostavno ne mogu rijeiti misteriju
zato se ptica lee iz jaja i moe odmah biti hranjena vanjskim supstancama, dok se
ljudsko bie ne moe izlei iz jaja i mora izai iz utrobe da se hrani majinim
mlijekom. Zato je to tako? To je zato jer je ptica nastala kasnije i prema tome je
vanjsko bie. ovjek je nastao ranije, i kada je prolazio stanje Mjeseca, nije jo toliko
bio ovrsnut kao ptica. Stoga ni danas jo nije toliko ovrsnut; jo mora biti vie
zatien, jer ima unutar sebe mnogo vie od originalnih uvjeta.
Poto ljudi u cjelini danas vie ne mogu ispravni misliti, krivo razumiju ono to na
Zemlji postoji kao biljka, ivotinja, i ovjek. Tako se pojavio darwinistiki
materijalizam, koji je vjerovao da su tu ivotinje bile prve i da se ovjek jednostavno
razvio od ivotinja. Tono je da je sa svojom vanjskom formom ovjek povezan s
ivotinjama, ali on je postojao ranije, i ivotinje su se stvarno razvile kasnije nakon
to je svijet proao kroz transformaciju. I tako moemo rei da ivotinje koje sada
vidimo predstavljaju ranije stanje kada su zaista bile bliskije povezane s ovjekom. Ali
ne smijemo sebi nikad dopustiti stav da se od sadanjih ivotinja moglo pojaviti
ljudsko bie. To je u potpunosti pogrena ideja.
Sada skrenimo pogled ne na ptiju vrstu ve na ribe. Ptije vrste su se razvile iz
zraka, riblje vrste od vode. Sve do onog to zovemo stanje Mjeseca nisu se ranija
zrana pticolika bia transformirala na takav nain da su postala ribolika zbog
8

vode. Pticolikim biima je dodana riba. Moe se rei da su ribe ptice koje su postale
vodene, ptice primljene od vode. Iz ovog moete vidjeti da su se ribe pojavile kasnije
od ptica; pojavile su se kada je tamo bio vodeni element, odnosno, tijekom perioda
Starog Mjeseca.
I sada vie neete biti zaprepateni da je sve to je okolo plivalo u vodenom stanju
tijekom vremena Starog Mjeseca izgledalo riboliko. Ptice su izgledale riboliko usprkos
letenju u zraku i lakoi. Sve je bilo riboliko. Sada je ovo zanimljivo: ako danas
gledamo ljudski embrio oko 21-og ili 22-og dana nakon zaea, kako izgleda? Tamo
pliva u fluidnom elementu u majinu tijelu, i stvarno izgleda kao mala riba! Ljudsko
je bie stvarno imalo taj oblik tijekom perioda drevnog Mjeseca i jo ga ima u treem
tjednu trudnoe; ono ga je sauvalo.
Moete rei, znai, da se ovjek gradio iz ovog obrasca Starog Mjeseca, i jo
moemo vidjeti iz oblika ribe koji je imao kao embrio kako se izgraivao. Kada
promatramo sadanji svijet, svugdje vidimo kako je prije sve imalo ivot, ba kao to i
za le znamo da je ranije imao ivot. Dakle danas sam vam opisao ranije stanje onog
to sada na Zemlji imamo kao mineralno. Gledamo na le i kaemo da on ne moe
vie pomicati noge, ruke, otvoriti usta ili oi sve je postalo nepokretno; ipak nas to
vodi natrag na stanje kada se sve moglo pokretati noge, ruke, ake kada su se oi
mogle otvoriti. Na potpuno isti nain gledamo oko nas le Zemlje, ostatke ivog tijela,
u kojem ovjek i ivotinje jo okolo lutaju, i gledamo natrag na vrijeme kada je cijela
Zemlja jednom bila iva.
Ali ima tu jo neto. Rekao sam da je sa zaeem tu i potencijal fizikog ljudskog
bia, i embrio se postupno razvija. Takoer sam opisao to se ranije dogaa, procese u
enskom organizmu, to je istisnuto u mjesenim periodima, i kako je istisnut
takoer i duhovni element. U tom procesu sada uvijek imamo neto od prirode
groznice, ak i kod savreno normalne, zdrave ene. To je zato jer postoji stanje
topline; stanje topline je ono koje je sauvano od drevnog prvog stanja koje se na
crteu naziva Saturn. To stanje topline jo podnosimo.
Moe se rei da se cijela naa evolucija uputila od stanja neke vrste groznice nae
Zemlje, koja se napokon ohladila. Veina ljudi danas vie nije grozniava ve potpuno
suha i suhoparna. Ipak jo i sada, kada neto nije uzrokovano vanjskom toplinom ve
se iznutra pojavljuje kao toplina, dajui nam neto od unutarnjeg ivota, sada takoer
imamo stanje groznice.
Tako je to, gospodo: Svugdje se moe vidjeti kako uvjete sadanjeg ovjeanstva
moemo pratiti unatrag do uvjeta u prolosti. Danas sam vam kazao kako su ovjek,
ivotinja, biljka, i mineral postepeno evoluirali kako je cijelo kozmiko tijelo s kojim
su svi povezani postajalo sve vre.
Govoriti emo dalje o ovome danas je ponedjeljak u srijedu u devet sati.

Stvaranje Zemlje, porijeklo ovjeka

9

PREDAVANJE II
Dornach, 3.srpnja 1924
Rudolf Steiner: Dobro jutro, gospodo! Danas bih elio dalje govoriti o stvaranju
Zemlje i porijeklu ovjeka. Zasigurno je iz onog to sam ve rekao postalo jasno da
Zemlja nije bila ono to je danas, ve je bila vrsta ivog bia.
Opisao sam stanje koje je postojalo prije aktualnog stanja Zemlje govorei da su
tamo bili toplina, zrak, i voda ali ne jo i vrste mineralne strukture. Ne smijete sada
misliti da je voda koja je tada postojala izgledala kao sadanja voda. Naa sadanja
voda postala je ono to jest odvajanjem odreenih supstanci koje su prije bile u njoj
rastvorene. Ako uzmete au obine vode i u nju stavite neto soli, sol se u vodi
razgradi i dobijete tekuinu solni rastvor, kako ga netko zove - koji je gui od
originalne vode. Ako u nju stavite prste, osjea se gue od vode. Rastvorena sol je
relativno rijetka; s odreenim drugim supstancama dobije se sasvim gua tekuina.
Stanje tekuine, stanje vode koje je postojalo u ranijim dobima nae Zemlje nije
prema tome bilo kao dananja voda. To nije postojalo, jer su svugdje u vodi bile
razgraene supstance. Sve supstance koje danas imate vapnenake planine Jure, na
primjer bile su rastvorene; tvre stijene koje ne moete ogrepsti s noem (vapnenac
se uvijek moe ogrepsti) takoer su bile rastvorene u vodi. Za vrijeme stupnja Starog
Mjeseca, prema tome, imamo posla s guim fluidom koji je u rastvoru sadravao sve
supstance koje su danas vrste.
Dananja razrijeena voda, koja se esencijalno sastoji od vodika i kisika, bila je
odvojena kasnije; razvila se tek za vrijeme samog perioda Zemlje. Dakle kao izvorno
stanje Zemlje imamo zgusnutu tekuinu, a oko nje vrstu zraka. Ali to nije dananji
zrak; ba kao to voda nije kao naa sadanja voda, tako i zrak nije isti kao i na
sadanji zrak. Na sadanji zrak esencijalno sadri kisik i duik; druge supstance koje
jo sadri prisutne su u vrlo malom stupnju. Postoje ak i metali jo prisutni u zraku,
ali u iznimno malim koliinama. Na primjer, postoji jedan metal, natrij, koji je
svugdje u zraku. Samo promislite to to znai da je natrij svugdje, da je supstanca
koja je u soli na vaem stolu prisutna svugdje u siunim koliinama.
Postoje dvije supstance jedna je natrij kojeg sam upravo spomenuo, koji je u
malim koliinama prisutan u zraku; zatim postoji supstanca plinovite prirode koja
igra veliku ulogu kada izbjeljujete rublje: klor. On uzrokuje izbjeljivanje. Sol na vaem
stolu se sastoji od natrija i klora, njihove kombinacije. Takve stvari se dogaaju u
prirodi.
Moete pitati kako netko zna da je natrij svugdje. Danas je iz plamena mogue rei
kakve vrste supstance su u njemu izgorjele. Na primjer, moete dobiti natrij u obliku
metala i pretvoriti ga u prah i drati u plamenu. Tada moete s instrumentom koji se
zove spektroskop nai da je u njemu uta linija. Postoji drugi metal, na primjer, koji
se zove litij; ako to drite u plamenu, dobijete crvenu liniju; sada tu nema ute, ali
postoji crvena linija. Sa spektroskopom se moe dokazati koja je supstanca prisutna.

10

Dijagram 2
Ali dobijete utu liniju natrija u gotovo svakom plamenu kada god ga zapalite, bez
da ste sami stavili u njega natrij. Dakle natrij je jo danas u zraku. U ranija vremena
neizmjerne koliine metala a ak i sumpora su bile prisutne u zraku. Zrak je bio
sasvim zasien sumporom. Dakle tamo je bila gua voda ako ne bi bili posebno
teki mogli bi na njoj proetati; bila je kao teku katran i zrak je bio gui, toliko
gust da u njemu ne bi mogli disati s naim sadanjim pluima. Ona su se formirala
tek kasnije. Nain ivota stvorenja koja su tada postojala bio je potpuno razliit.
Sada morate sebi predstaviti da je Zemlja jednom izgledala ovako. (Vidi crte.) Da
ste se tamo nali s vaim sadanjim oima, ne biste vani otkrili zvijezde, Sunce i
Mjesec, jer biste gledali u nejasan ocean zraka koje je eventualno dosegnuo kraj. Ako
bi netko tada mogao ivjeti sa sadanjim osjetilnim organima, inilo bi mu se da je
unutar svjetskog-jaja iza kojeg se ne moe vidjeti nita. Moete zamisliti kako je
Zemlja u to vrijeme razliito izgledala, kao vrsta gigantskog umanca, gustog fluida, i
gustog zranog okruenja koje odgovara bjelanjku sadanjeg jaja.
Ako konkretno sebi predstavite ono to sam opisao, morat ete rei: Dakle, bia
kakvi smo mi danas ne bi u to vrijeme mogla ivjeti. Naravno, stvorenja kao slonovi, i
ak i ljudska bia u sadanjoj formi, potonula bi i ne bi mogla niti disati. I poto
nisu mogla disati, nisu postojala ni plua kakva danas poznajemo. Organi su
formirani potpuno u skladu s funkcijom za koju su potrebni. Vrlo je zanimljivo da ako
organ nije potreban on jednostavno nije tamo. I tako su se plua razvila tek kada zrak
nije vie bio pun sumpora i metala kao to je bio u tim drevnim vremenima.
Da bi sada dobili ideju kakva su stvorenja tada ivjela, moramo najprije potraiti
one koji su ivjeli u guoj vodi. U toj gustoj vodi su ivjela stvorenja koja danas vie
ne postoje. Naa sadanja riba ima svoj oblik jer je voda rijetka. ak je i morska voda
relativno rijetka; u otopini sadri mnogo soli, ipak je relativno rijetka. Ali u to rano
vrijeme sve mogue supstance su bile razgraene u gustoj tekuini, gustom oceanu,
od kojeg se, u stvari, cijela Zemlja, Mjeseeva-vrea sastojala.
Stvorenja koja su bila u njoj nisu mogla plivati u naem smislu, poto je voda bila
previe gusta; niti su mogla hodati, jer za hodanje treba vrsto tlo. Moete zamisliti da
su ta stvorenja imala tjelesnu strukturu negdje izmeu onog to treba za plivanjeperaje i onog to treba za hodanje noge. Znate, naravno, kako izgleda peraja
11

ima sasvim tanke, bodljikave kosti a meso je izmeu sasueno. Dakle imamo peraju
praktino bez mesa na njoj i bodljikave kosti transformirane u iljke: to je peraja.
Udovi koji su pogodni za kretanje na vrstom tlu, odnosno, za hodanje ili puzanje,
imaju svoje kosti postavljene unutra i prekriva ih vanjska gomila mesa. Moemo
zamisliti ovakve udove koje imaju vani meso a kosti iznutra; tu je naslaga mesa
glavna stvar. To pripada hodanju, ili plivanju.
Ali u to vrijeme nije bilo ni hodanja ni plivanja, ve neeg izmeu. Ta su stvorenja
prema tome imala udove u kojima je bilo neto bodljikave, prirode, ali takoer i neto
kao zglobovi. To su bili sasvim genijalni zglobovi, a izmeu, meso je bilo raireno kao
kiobran. Jo vidite danas mnoga stvorenja s plivakom koom mreom
izmeu kostiju, i ona su zadnji relikti onog to je jednom postojalo u ogromnom
broju. Postojala su stvorenja koja su irila svoje udove tako da je raireno meso
podupirano od guste tekuine. I imali su zglobove u svojim udovima danas ih ribe
nemaju i s njima su mogli usmjeriti svoje polu-plivanje, polu-hodanje.
Dakle svjesni smo ivotinja koje su trebale ba ovakve udove. Danas bi udovi
izgledali neizmjerno grubi i glomazni; nisu bili peraje, niti noge, niti ruke, ve
glomazni produeci tijela, potpuno odgovarajui ivotu u toj gustoj tekuini. To je bila
jedna vrsta ivotinja. Ako bi ih eljeli dalje opisivati, moramo rei: Bile su posebno
ustrojene u dijelovima tijela gdje su se ovi ogromni udovi mogli pojaviti. Sve ostalo je
bilo slabo razvijeno. Ako pogledate abe i slina stvorenja koja danas postoje i na neki
nain plivaju u gustoj movarnoj tekuini, tada imate slabi, smeurani podsjetnik na
gigantske ivotinje koje su jednom davno ivjele, koje su bile teke i nespretne ali su
imale umanjene glave kao kornjae.
Druga stvorenja su ivjela u gustom zraku. Nae sadanje ptice trebale su stei ono
to trebaju za ivot u naem rijetkom zraku; morale su razviti neto prirode plua. Ali
stvorenja koja su tada ivjela u zraku nisu imala plua; u tom gustom sumpornom
zraku ne bi bilo mogue disati pluima. Ona su apsorbirala zrak kao vrstu hrane. Nisu
mogla jesti na sadanji nain, jer bi sve ostalo lealo u stomaku. Niti je bilo ieg
vrstog za jesti. Sve to su uzimala kao hranu uzimala su iz zgusnutog zraka. U to su
je uzimala? Dakle, u ono to se u njima posebno razvilo.
Mase mesa koje su postojale u tim takorei, jedreim stvorenjima (jer nisu stvarno
hodale niti stvarno plivale), nisu mogla koristiti zrana stvorenja, jer su se ona trebala
podupirati u zraku, ne plivati u gustoj tekuini. Dolo je do toga da su mase mesa koje
su se razvile kod jedreih, napola-plivajuih stvorenja prilagoene za sumporne
uvjete zraka. Sumpor je osuio ove mase mesa i nainio od njih ono to danas vidimo
kao ptije perje. S ovom masom mesa ili osuenim tkivom stvorenja su mogla
formirati udove koje su trebala. To nisu bila krila u sadanjem smislu, ali su ih
podravala u zraku, i bila su neto slino dananjim krilima. Bila su vrlo, vrlo razliita
na jedan nain: postoji samo jedna stvar preostala od tih struktura kao krila, a to je
mitarenje, kada nae sadanje ptice gube svoje perje. Ta biva stvorenja podravala su
se u gustom zraku sa strukturama koja jo nisu bila perje ve prije isueno tkivo.
Nadalje, ove strukture su u stvari bile napola za disanje i napola za uzimanje
hrane. Ono to je postojalo u zranom okruenju apsorbiralo se. Ti organi nisu
koriteni za letenje; ta rudimentarna "krila bila su za apsorbiranje zraka i
odbacivanje. Danas je od ovog procesa preostalo samo mitarenje. U to vrijeme, ove
strukture su sluile za uzimanje hrane, odnosno, ptice su napuhivale ovo tkivo s onim
12

to je apsorbirano od zraka i poslije su vraale ono to nije potrebno. Dakle takva je

ptica imala zaista izvanrednu strukturu!
I tako su u to vrijeme dolje u vodenom elementu ivjela uasno nezgrapna
stvorenja nae sadanje kornjae su u usporedbi s njima prave princeze! A iznad su
bila ova izvanredna stvorenja. I dok se nae sadanje ptice ponekad u zraku ponaaju
nepristojno (to mi primamo vrlo loe), ova pticolika stvorenja su u zraku tog
vremena stalno izluivala. Ono to je dolazilo od njih padalo je dolje, a posebno je
padalo u odreena vremena. Stvorenja ispod jo nisu imala stav kao mi. Mi smo
ogoreni ako se ponekad ptica ponaa na neprikladan nain. Ali ona stvorenja u
tekuem elementu nisu bila nezadovoljna; oni su usisavali u vlastita tijela ono to je
padalo odozgo. To je bio proces oploivanja u to vrijeme. To je bio jedini nain na koji
su stvorenja koja su tamo nastala mogla nastaviti ivjeti. U tom dobu nije jedna
ivotinja proizlazila od druge, kako imamo danas. Moglo bi se rei da su u stvari ta
stvorenja ivjela dugo vremena; stalno su se obnavljala. Mogli bi to nazvati vrstom
mitarenja svijeta; ivotinje dolje ispod stalno su se pomlaivale.
S druge strane, do stvorenja iznad je dolo ono to je bilo razvijeno od onih ispod i
to je ponovno bilo oploivanje. Reprodukcija je u to vrijeme bila potpuno razliite
prirode; odvijala se u cijelom zemaljskom tijelu. Gornji je svijet oplodio donji, donji je
oplodio gornji. Cijelo zemaljsko tijelo je bilo ivo. Mogli bi rei da su stvorenja ispod i
stvorenja iznad bili kao lutke u tijelu gdje je cijelo tijelo ivo i lutke su u njemu
takoer ive. To je bio jedan ivot, i razna bia su ivjela u potpuno ivuem tijelu.
Ali kasnije se desilo neto od posebne vanosti. Stanje koje sam opisao moglo se
nastaviti dugo vremena; sve je moglo ostati kakvo je bez da postane naa sadanja
Zemlja. Teka, nezgrapna stvorenja mogla su nastaviti nastanjivati ivuu Zemlju
zajedno sa stvorenjima koja su mogla ivjeti u zraku. Ali jednog se dana neto
dogodilo. Dogodilo se da je jednog dana od ove ivue Zemlje, dopustite da kaem,
mlada, izdanak, bio formiran i otiao u kozmiki prostor. Do toga je dolo na ovaj
nain: razvila se mala protuberanca(ispupenje n.pr.), koja je odnesena (vidi crte) i
konane se razdvojila. I sada je u univerzumu bilo tijelo koje je imalo, umjesto ranijih
uvjeta, okolni zrak unutra i gustu tekuino izvana. Dakle odvojilo se obrnuto tijelo.
Dok je Mjeseeva Zemlja ostala s gustom tekuinom za svoju unutarnju jezgru i
zgusnutim zrakom izvana, sada se odvojilo tijelo koje je imalo guu supstancu izvana
i rjeu iznutra. I ako se stvari istrauju bez predrasuda, u potenom istraivanju, u
tom tijelu moe se prepoznati sadanji Mjesec. Ba kao to se danas moe nai natrij
u zraku, takoer se mogu nauiti toni sastojci Mjeseca, i tako se moe saznati da je
Mjesec jednom bio u Zemlji. Ono to krui oko nas vani neko je bilo unutar Zemlje,
zatim se odvojilo i otilo vani u kozmos.

13

Dijagram 3
S ovim se odvila potpuna promjena, ne samo u onom to se odvojilo ve takoer i
u samoj zemlji. Iznad svega, Zemlja je izgubila izvjesne supstance, i po prvi puta je u
Zemlji mogao biti formiran mineralni element. Da su supstance Mjeseca ostale na
Zemlji, nikada se ne bi mogli oblikovati minerali, i tamo bi uvijek bilo stanje pokretne
tekuine. Odlazak Mjeseca donio je Zemlji po prvi puta smrt i s njom mrtvo
mineralno carstvo. Ali s time je takoer dola mogunost za sadanje biljke, sadanje
ivotinje i ovjeka u sadanjem obliku da se razviju.
Moemo rei, prema tome, da se iz Starog Mjeseca pojavila sadanja Zemlja
zajedno s mineralnim carstvom. I sada su se svi oblici morali promijeniti. Jer je s
odvajanjem Mjeseca zrak postao manje sumporni, pribliavajui se sadanjem stanju,
i ono to je bilo rastvoreno u tekuini sada je bilo izbaeno, formirajui mase kao
planine. Voda je postajala sve vie kao naa sadanja voda. S druge strane je Mjesec,
koji oko sebe ima ono to mi imamo u unutranjosti Zemlje, proizveo gustu, ronatu
masu vani. To je ono to vidimo kada pogledamo gore. To nije kao nae mineralno
carstvo, ve je to kao da je nae mineralno carstvo postalo ronato i pretvorilo se u
staklo. To je iznimno vrsto, vre od svega ronatog to imamo na Zemlji, ali nije
sasvim mineralno. Otuda osobiti izgled mjeseevih planina; one stvarno sve izgledaju
kao rogovi koji su privreni. Tako su oblikovane da se ak moe opaziti to je u
njima bilo organsko, to je jednom bilo dio ivota.
Poevi s odvajanjem Mjeseca, nai sadanji minerali su postepeno odlagani iz
bive guste tekuine. Posebno je aktivna bila supstanca koja je u tim drevnim
vremenima postojala u velikim koliinama a sastojala se od silicija i kisika mi je
zovemo silicijska kiselina. Netko ima ideju da kiselina mora biti tekuina, jer je to
oblik u kojem se danas koristi. Ali kiselina na koju ovdje mislim i koja je originalna
kiselina krajnje je vrsta i tvrda. To je, u stvari, kvarc! Kvarc koji nalazite u visokim
planinama je silicijska kiselina. I kada je bjeliast i kao staklo to je ista silicijska
kiselina. Ako sadri druge supstance dobijete kvarc ili kremen koji izgleda
ljubiasto, i tako dalje. To dolazi od supstanci koje sadri.
Ali kvarc koji je danas toliko tvrd da ga ne moete zagrebati noem, i ako udarite u
njega glavom, dobit ete pravu rupu u glavi taj isti kvarc je u onim davnim
14

vremenima bio rastvoren, bilo u gustoj tekuini ili u finijem okruenju gueg zraka.
Kao dodatak sumporu bila je neizmjerna koliina rastvorenog kvarca u gustom zraku
oko Zemlje. Moete dobiti ideju o jakom utjecaju koji je u to vrijeme imala ova
rastvorena silicijska kiselina ako razmislite o sastojcima zemlje danas upravo ovdje
gdje mi ivimo. Naravno moete rei: Mora biti veliki udio kisika, jer ga trebamo da bi
disali. Da, postoji dobar dio kisika: 28 do 29% cijele mase Zemlje. Ali morate sve uzeti
u obzir. Kisik je u zraku i u mnogim vrstim supstancama na zemlji takoer; on je u
biljkama i ivotinjama. I ako to stavite sve zajedno to je 28% svega.
Ali silicij, koji ujedinjen s kisikom u kvarc daje silicijsku kiselinu, je 48 do 49%!
Promislite to to znai: polovina svega to nas okruuje i to trebamo, gotovo
polovina toga je silicij! Kada je sve bilo tekue, kada je zrak bio gotovo tekui prije
nego je razrijeen da, tada je ovaj silicij igrao enormnu ulogu, bio je veoma vaan u
tom originalnom stanju. Sada se ove stvari ne razumiju ispravno jer to se tie
ovjekove finije organizacije, ljudi vie nemaju ispravnu ideju. Oni danas razmiljaju
na nemaran, banalan nain: Dakle, mi smo ljudi i moramo disati. Mi udiemo kisik i
izdiemo ugljini dioksid. Ne moemo ivjeti ako tako ne diemo. Ali silicij je ipak
uvijek sadran u zraku koji udiemo, pravi silicij, siune koliine silicija. Dostupan je
u obilju, jer 48 do 49% naeg okruenja sainjeno je od silicija.
Kada diemo, kisik ide dolje u metabolizam i sjedinjuje se s ugljikom, ali u isto
vrijeme ide gore do osjetila i mozga, do nervnog sustava: ide svugdje. Tamo se
sjedinjuje s silicijem i formira u nama silicijsku kiselinu. Ako pogledamo ljudsko bie
vidimo da ima plua i udie zrak, to znai, ono uzima kisik. Ispod, kisik se sjedinjuje s
ugljikom i formira ugljini dioksid kojeg ono zatim izdie. Ali iznad, silicij je u nama
sjedinjen s kisikom i ide gore u nau glavu, kao silicijska kiselina meutim, gore ne
postaje vrst kao kvarc. To bi, naravno, bio lo posao ako bi se isti kristali kvarca
pokazali unutar vae glave tada bi umjesto kose imali kristale kvarca, koji bi moda
bili sasvim lijepi i zabavni! Ipak, to nije potpuna fantazija jer je tamo u vaoj kosi
dobar dio silicijske kiseline, jedino to je jo tekua, ne kristalizirana. U stvari, ne
samo kosa ve praktino sve u nervima i osjetilima sadri silicijsku kiselinu.
Ovo se otkriva im se spoznaju blagotvorni, ljekoviti efekti silicijske kiseline; ona
je iznimno korisna kao lijek. Morate shvatiti da hrana primljena kroz usta u stomak
mora proi svakakve posredne stvari prije nego doe u glavu, oko, uho, i tako dalje.
To je za prehranu dug put, i treba pomone sile da joj omogue da uope dou gore.
Moe biti u stvari, dogaa se esto da osoba nema dovoljno pomonih sila i
hrana u glavi ne radi adekvatno; tada mu treba prepisati silicijsku kiselinu koja
prehrani pomae da se uzdigne do glave i osjetila. im se vidi da je pacijent u redu to
se tie stomaka i crijeva, ali da probava ne prolazi cijeli put do osjetilnih organa,
glave, ili koe, treba kao lijek dati pripravak silicijske kiseline. Tada se vidi, u stvari,
koliku veliku ulogu silicijska kiselina jo i danas igra u ljudskom organizmu.
U tom drevnom stanju Zemlje, silicijska kiselina jo se nije udisala ve je bila
apsorbirana. Posebno su je uzimala pticolika stvorenja. Apsorbirala su je kao to su
apsorbirala sumpor, s posljedicom da su postala gotovo u potpunosti osjetilni organi.
Ba kao to mi trebamo silicijskoj kiselini zahvaliti za nae osjetilne organe, tako je u
to vrijeme Zemlja u cjelini dugovala svojim pticolikim vrstama na djelovanju silicijske
kiseline koja je bila svugdje prisutna. Poto, meutim, to nije na isti nain dolo i
onim stvorenjima s nezgrapnim udovima, poto je silicijska kiselina manje dosegla ta
stvorenja kako su jedrila du guste tekuine, ona su uglavnom postala stvorenja
15

stomaka-probave. Tako su iznad u tim danima bila strano nervozna stvorenja,

svjesna svega s finom nervnom osjetljivou. S druge strane, ona ispod u gustoj
tekuini bila su neizmjerne bistrine, ali takoer i neizmjerno ravnoduna. Nita od
toga nisu osjeala; bila su samo stvorenja koja su se hranila, bila su stvarno samo
abdomen s nezgrapnim udovima. Ptice iznad su bile fino organizirane, bila su gotovo
u potpunosti osjetilni organi. I zaista su bili osjetilni organi za samu Zemlju, tako da
ona nije samo bila ispunjena ivotom ve je sve opaala preko ovih osjetilnih organa
koji su bili u zraku, pretee naih ptica.
Govorim vam sve ovo tako da moete vidjeti kako je jednom na Zemlji sve
izgledalo razliito. Sve to je u to vrijeme bilo rastvoreno kasnije je postala naslaga u
vrstim mineralnim planinama, stjenovitim masama, i formiralo je vrstu kotane
skele. Tek je tada bilo mogue za ovjeka i ivotinju da formiraju vrste kosti. Jer
kada je izvana kotana okosnica Zemlje bila formirana, tada su se kosti poete
takoer formirati i unutar viih ivotinja i ovjeka. Ono o emu sam prije govorio jo
nije bila vrsta, tvrda kost kakvu imamo danas, ve fleksibilna, kao rog hrskavica
kakva je jo ostala kod ribe. Sve ove stvari su na neki nain ostale iza i atrofirale, jer u
ranijim dobima koja sam opisao za njih su postojali ivotni uvjeti, ali danas
neophodni ivotni uvjeti nisu vie prisutni.
Moemo rei, prema tome: U naim modernim pticama imamo nasljednike
pticolikih vrsta koje su postojale iznad u gustom zraku punom sumpora i silicijske
kiseline ali sada transformirane i prilagoene sadanjem zraku. A u dananjim
vodozemcima, puzeim stvorenjima, u abama i krastaama, ali takoer u
kameleonu, zmiji, i tako dalje, imamo nasljednike stvorenja koja su u to vrijeme
plivala u gustoj tekuini. Vii sisavci i ovjek u sadanjem obliku su doli kasnije.
Sada je to oita kontradikcija: Zadnji puta sam vam rekao da je ovjek tamo bio
prvi. Ali je ivio u toplini isto kao dua i duh; on je zaista ve bio prisutan u svemu
to sam opisao, ali ne kao fiziko bie. Bio je tamo u vrlo finom tijelu u kojem se
jednako mogao podravati i u zraku i u gustoj tekuini. I niti je on niti vii sisavci jo
bio vidljiv; vidljiva su bila jedino teka stvorenja i pticolika zrana stvorenja. To treba
razluiti kada se kae da je ovjek ve bio tamo. Bio je prije svega, ak i prije nego je
tamo bio zrak, ali je bio nevidljiv, i jo je bio u nevidljivom stanju kada je Zemlja
izgledala kako sam sada opisao. Prvo se Mjesec trebao odvojiti od Zemlje, onda je
ovjek mogao u sebi odlagati mineralne elemente, mogao formirati mineralni sustav
kostiju, mogao razviti takve supstance kao protein, i tako dalje, u svojim miiima. U
to vrijeme ovakve supstance jo nisu postojale. Ipak, ovjek je u potpunosti sauvao u
svojoj sadanjoj tjelesnoj prirodi batinu tih ranijih vremena.
Jer ljudska bia sada ne mogu doi u egzistenciju bez utjecaja Mjeseca, samo koja
sada dolazi izvana. Reprodukcija je povezana s Mjesecom, premda ne vie direktno.
Moe se prema tome vidjeti da ono to je povezano s reprodukcijom mjeseni
periodi ena imaju svoj tijek u istim ritmikim periodima kao faze Mjeseca, samo
se vie ne podudaraju; oslobodile su se. Ali je utjecaj Mjeseca ostao aktivan u ljudskoj
reprodukciji.
Nali smo reprodukciju vrenu izmeu bia gustog zraka i onih od guste tekuine,
izmeu pticolike rase i drevnih divovskih vodozemaca. Oni su zajedniki oploivali
jedni druge jer je Mjesec jo bio unutar Zemlje. im je Mjesec bio vani, oplodnja je
morala doi izvana, jer princip oplodnje lei u Mjesecu.
16

Od ove toke emo nastaviti u subotu u devet sati ako budemo slobodni. Pitanje
postavljeno od g. Dollingera je takvo da ga treba odgovoriti detaljno, i ako imate
strpljenja vidjeti ete kako se dananji ivot javlja iz svih postepenih pripremnih
stanja. Cijelu je temu uistinu teko razumjeti. Ali vjerujem da se moe razumjeti ako
se na stvari gleda na nain na koji smo mi gledali.

to prirodna znanost i antropozofija imaju za rei o zemljinim

slojevima i fosilima
PREDAVANJE III
Dornach, 7.srpnja 1924

Rudolf Steiner: Dobro jutro, gospodo! Shvatit ete iz svega to smo rekli da je naa
Zemlja u sadanjem obliku samo zadnji ostatak onog to je jednom bilo esencijalno
razliito. Ako bi eljeli njeno ranije stanje usporediti s bilo ime, stvarno je moemo
usporediti jedino kako ste vidjeli s onim to imamo u jajnoj eliji. Danas naa
Zemlja ima vrstu jezgru iz svakakvih minerala i metala. I oko nas imamo zrak, i u
zraku dvije supstance koje posebno utjeu na nas - bez njih ne moemo ivjeti: kisik i
duik. Moemo prema tome rei da u Zemlji imamo vrstu jezgru od svakakvih
supstanci, sedamdeset do osamdeset njih, a oko nas zrani omota sadri uglavnom
duik i kisik.
Duik i kisik su, meutim, samo glavni sastojci. Zrak uvijek sadri druge
supstance, premda u vrlo malim koliinama, kao to je ugljik, vodik, sumpor, izmeu
ostalih. Ali to su takoer supstance sadrane u bjelanjku jaja, u bjelanjku kokojeg
jaja. Kisik, duik, vodik, ugljik i sumpor! Razlika je jedino ta da su u bjelanjku jaja
sumpor, vodik i ugljik usko kombinirani s kisikom i duikom, dok su u vanjskom
zraku prisutni na mnogo blai nain. Dakle iste supstance su u zraku koje su i u
kokojem jajetu. Iste supstance su prisutne u mnogo manjim koliinama u umancu, i
moemo prema tome rei da kada se uvruje, zgunjava, postaje ono to je Zemlja.
Treba promatrati ove stvari ako elimo znati kako je Zemlja jednom izgledala.
Danas su, meutim, stvari napravljene na sasvim razliit nain, i da va sud o
onom to vam ovdje govorim ne bi zbunjivalo to to je openito prihvaeno, elio bih
vam dati mali pogled na ovo ope znanje. Savreno se slae s onim to govorim ako ga
samo razmotrite na pravi nain.
Ljudi danas ne misle o stvarima kao to smo mi to napravili ovdje u zadnja dva
predavanja. Oni kau: Ovdje je Zemlja; napravljena je od mineralne supstance. Ova
mineralna Zemlja je zgodna za istraivanje, dakle ispitajmo najprije to lei na vrhu,
na emu hodamo. Zatim ako vadimo kamen, ako radimo eljeznike kolosijeke i
otvaramo tlo, nalazimo da postoje odreene naslage ili slojevi zemlje. Najgornji sloj je
onaj po kojem hodamo. Ako negdje idemo u dubine, nalazimo slojeve koji lee dublje.
Ali ovi slojevi ne lee uvijek tako lijepo jedan iznad drugog da moemo rei: jedan je
uvijek iznad drugog.
17

Dijagram 4
Kada stvarno ispitujete zemlju, ovdje imate jedan sloj [Vidi crte-crveno], vie je
zakrivljen, nije ravan; drugi sloj ispod je takoer zakrivljen [zeleno]. I iznad njih
dolazi sloj na kojem hodamo [bijelo]. Sada, sve dok ostajemo na ovoj strani brda
nalazimo gornji sloj koji bi mogao postati dobra obradiva zemlja ako bi koristili
ispravne metode gnojenja i tako dalje. Ali ako gradimo eljeznicu moda odreeni sloj
moramo odstraniti i pravei te kolosijeke dolazimo u dubine zemlje. To je dovelo do
otkria da su slojevi nadreeni jedan drugom, ne ravni, ali su zbrkani na svakakve
naine.
Ovi slojevi su ponekad izvanredni. Ljudi su pitali kako se moe odrediti dob sloja
koji sloj je stariji. Naravno da je najoitiji odgovor ovo: Kada slojevi lee jedni iznad
drugih, tada je onaj najnii i najstariji, slijedei iznad, mlai, a onaj na samom vrhu
najmlai od svih. Ali, vidite, to nije uvijek sluaj. Na nekim mjestima je tako, ali ne
svugdje. I na slijedei nain se moe pokazati zato to nije svugdje sluaj.
Navikli smo, kao to znate, u naim civiliziranim krajevima pokopati nae domae
ivotinje kada uginu, tako da ne bi bile tetne za ljude. Ali da ljudska rasa nije toliko
evoluirala, to bi se tada dogodilo sa ivotinjama? Gdje god bi ivotinja uginula, tu bi
i leala. Sada najprije ona ostaje na povrini. Ali, kao to znate, kada je kia tlo se
ispere i nakon nekog vremena dio raspadajueg stvorenja je izmijean s tlom koje je
izbacila kia. Tamo e ostati, i nakon nekog vremena u cijelu ivotinju je prodrla
zemlja od kie ili vode koja tee nizbrdo i zatim ostatak zemlje prekriva ivotinju.
Sada netko moe doi i rei: Nebesa! Tamo zemlja izgleda tako neravna, moram
kopati i pogledati! Ne bi trebao puno kopati, samo malo, i sada nalazi to je ostalo od
kostura, recimo, od divljeg konja. Onda kae: Dakle, sada hodam po sloju koji se
pojavio tek kasnije, onaj ispod se formirao kada su tu bili onakvi divlji konji. I
moemo znati da je to slijedei sloj, da je dobu u kojem ovaj ovjek ivi prethodilo
doba u kojem su ivjeli ovi konji.
Vidite, ono to taj ovjek ini je ono to su geolozi radili sa svim slojevima Zemlje,
stalno od vremena kada su ih mogli dosegnuti vaenjem kamena, eljeznikim
kolosijecima, iskopinama, i tako dalje. U geologiji se ui svugdje istraivati
kamenolome, s ekiem ili nekim drugim instrumentom, da bi se zabiljeilo ono to je
izloeno na klizitima ili slino. Svugdje se udara ekiem, daju razliite izjave i onda
se u nekom sloju nau takozvani fosili. Tada netko moe rei: Postoji ispod zemlje
18

sloj koji sadri ivotinje sasvim razliite od dananjih. Tada se u iskapanju zemljinog
sloja otkriva kakve su bile ivotinje koje su postojale u drugim dobima.
To nije nita specijalno, jer ljudi esto podcjenjuju vrijeme koje je potrebno da se
neto takvo dogodi. Ljudi danas u junim regijama nalaze crkve ili druge graevine
kako tamo stoje. Ljudi dou, malo kopaju iz ovog ili onog razloga, i Nebesa! ispod ove
crkve je neto to je vrsto;to nije zemlja. Kopaju i ispod nalaze poganski hram! to se
dogodilo? Prije kratkog vremena taj povrinski sloj na kojem stoji crkva ili graevina
uope nije bio tu. Podignut je gore od ovjeka, moda uz pomo prirodnih sila, a dolje
ispod je poganski hram. to je jednom bilo gore, sada je dolje. Sloj po sloj je u stvari
nagomilavan u zemlji. I treba saznati, ne iz naina na koji sloj lei, ve iz prirode
fosila, kako su te ivotinje i razne biljke dole u sloj.

Dijagram 5
Tada, meutim, dolazi do slijedeeg: Nalazimo jedan sloj zemlje [Vidi crte, uto],
nalazimo drugi [zeleno]; iz ovog ili onog razloga moete iskapati [strelica], i ako
gledate samo slojevitost, tada izgleda da je ono to sam oznaio zeleno bilo nii sloj a
ono to sam oznaio uto gornji sloj. Ovdje uope ne moete doi, ne moete iskapati,
nema eljeznice, nema tunela niti ieg pomou ega bi do tu doli. Naznaite da je
uto gornji sloj, zeleno donji. Ali ne smijete na preac odluiti, morate najprije
potraiti fosile.
Sada se esto nalaze fosili u gornjem sloju koji su raniji, ribe, na primjer, udni
riblji kosturi koji su raniji. A moda ispod, nalazimo zanimljive kosture sisavaca koji
su svjeiji. Sada su fosili u kontradikciji sa slojem, gore iznad se pojavljuje starije,
ranije; ispod, svjeije, mlae. Treba shvatiti kako se to dogodilo. Vidite, to je zbog
neke vrste potresa, neko unutarnje kretanje je ono to je ispod izbacilo na gornji sloj.
To je isto kao da na stol poloim sjedalicu pa bi originalna pozicija bila: ovdje
sjedalica - natrag i ovdje stol gore, a zatim preko zemljotresa stol izvrne na
sjedalicu.
U najrazliitijim sluajevima moe se opaziti da je dolo do inverzije, okretanja
naopako. A moe se doi do slijedeih zakljuaka o tome kada se dogodila inverzija:
Morala se dogoditi kasnije nego to su sve ivotinje bile ive, morala se dogoditi
nakon to su se formirali fosili, inae bi leali drugaije.

19

Na ovaj nain dolazimo do prosudbe o slojevima ne jednostavno kao to lee jedan

iznad drugog, ve moramo moi vidjeti kako su promijenili svoje poloaje. Alpe, ovaj
moan planinski lanac koji se protee od Mediteranskog mora do dunavskih regija,
ovaj glavni planinski vijenac u vicarskoj, uope se ne moe razumjeti ako ne uemo
u ovakve stvari. Jer svi slojevi iz kojih su izgraene Alpe kasnije su bili potpuno
izmijeani. Tamo ono to je najnie esto lei na vrhu, a to je bilo na vrhu najnie je
od svega. Treba saznati kako su se sve te smjene odigrale.
Tek kada se sve to uzme u obzir moe se rei koji je najstariji sloj a koji najnoviji.
Moderna prirodna znanost, istrauje samo izvana, zatim naravno kae: Najstariji su
oni slojevi u kojima se mogu nai ostaci veoma jednostavnih ivotinja i biljaka.
Kasnije, ivotinje i biljke su postale kompliciranije, i tako najkompliciranije ostatke
nalazimo u zadnjim slojevima. U najstarijem sloju nalazimo fosile jer je kalcijska ili
kvarcna struktura ivotinje bila sauvana, dok je sve ostalo razgraeno. Kada
dolazimo do kasnijih slojeva kostur je sauvan.
Postoji sada drugi izvanredan nain na koji su formirani fosili. Ponekad je to
veoma zanimljivo. Zamislite da je jednom postojala neka jednostavna vrsta drevnog
stvorenja; imalo je tijelo, moda s pipcima naprijed. Crtam ga vee; u sloju koji je
poznat geologiji u pravilu e biti manji. To stvorenje sada propada leei na komadu
zemlje, i to odreeno tlo ne prodire i ne proima stvorenje; izbjegava, takorei,
tjelesne kiseline. Tada se dogaa neto izvanredno: zemlja u kojoj ivotinja lei
pristupa joj sa svih strana i obuhvata je, i prema obliku ivotinje je nainjen uplji
prostor. To se vrlo esto dogaalo; formirani su takvi uplji prostori, zemlja se
oblikovala oko ivotinje. Ali unutra nema nieg; tlo nije bilo apsorbirano od tijela, ali
naokolo, poto je ivotinja bila prekrivena krljutima, formiran je uplji prostor.
Kasnije, krljuti su razgraene a jo kasnije tu vijuga potok.

Dijagram 6
To onda ispunjava uplji prostor s kamenitim ljunkom, [zeleno] a ovdje unutra,
fino je modeliran odljev, od sasvim razliitog materijala. Ovakvi odljevi su posebno
zanimljivi, jer tu nemamo same ivotinje, ve njihove odljeve.

20

Dijagram 7
Meutim, ne smijete misliti da su stvari uvijek ovako jednostavne. Od sadanjeg
ovjeka, na primjer, sa svojim organizmom od mekih supstanci, iznimno malo ostaje
a ni od viih ivotinja. Postoje ivotinje od kojih su ostali jedino odljevi zuba.
Nalazimo odljeve zuba vrste prvobitnog morskog psa koji su na ovaj nain formirani.
Dolazimo do razumijevanja da svaka ivotinja ima svoj vlastiti oblik zuba i da ovjek
ima razliit oblik. Formacija zuba je uvijek u skladu s sveukupnom strukturom
stvorenja. Treba imati talenta za zamisliti pojavu cijele ivotinje iz oblika zuba. Dakle
stvari nikako nisu jednostavne.

Dijagram 8
Ali kako prouavamo ove slojeve shvaamo kako su se stvari doista odvijale. I tada
jednostavno postaje jasno da je bilo vrijeme kada ovakve ivotinje kakve imamo
danas nisu postojale, kada su bila mnogo, mnogo jednostavnija stvorenja, nekako kao
nai puevi, koljke, i tako dalje. Ali treba znati koliko je od njih preostalo. Zamislimo
da se moglo dogoditi slijedee. Pretpostavimo da je djeak koji ne voli jesti rakove
kriom uzeo jednog s roditeljskog stola za veeru i igrao se s njim. Nije bio uhvaen i
pokopao ga je u vrtu. Sada je preko njega zemlja i cijela stvar je zaboravljena. Kasnije
vrt pripadne novim vlasnicima; oni kopaju i na jednom mjestu vide smijenu malu
stvar koja izgleda kao vapnene koljke. (Znate za takozvane rakove oi koje nisu oi,
ve male vapnene koljke u tijelu raka.) To su jedini preostali tragovi.

21

Ne moe se sada rei da su to fosili neke vrste ivotinje; to su fosili samo dijela
stvorenja. Slino kod starijih slojeva, posebno u Alpama, nalazimo neke vrste fosila
koji izgledaju slino ljuturi. Tako izgledaju; danas vie ne postoje ali su naeni u
ranijem sloju. Ne treba pretpostaviti, meutim, ta je to bilo cijelo stvorenje. Treba
pretpostaviti da je oko toga bilo neto to je razgraeno, i ostao je samo mali dio
ivotinje.
Moderna znanost u to malo ulazi. Zato? Dakle, ona jednostavno kae da su u ovoj
monoj alpskoj masi slojevi bili izmijeani jedan s drugim, najnii je izbaen na vrh,
najvii je najnii da to pokazuje sloj. Ali moete li zamisliti, gospodo, da bi sa
sadanjim zemaljskim silama ovakve masivne planine mogle biti na taj nain
izbaene? To malo to se sada dogaa na Zemlji je u usporedbi kao igra, mala mrlja
baena na drugu danas je to sve, vrsta igre!
Da ovjek ivi 720 godina umjesto sedamdeset dvije, doivio bi u starijoj dobi da
hoda na tlu malo viem nego prije. Ali mi ivimo prekratko. Samo promislite kada bi
muha koja ivi samo od jutra do veeri kazivala to proivljava! Poto ivi samo ljeti,
ne bi nam rekla nita osim o cvijeu, da je tu uvijek cvijee. ne bi imala pojma to se
zbiva zimi; vjerovala bi da se svako ljeto nastavlja na ono drugo. Mi ljudska bia
zasigurno due ivimo nego jednodnevna muha, ali jo imamo malo od prirode muhe
s naih sedamdeset do sedamdeset dvije godine! Zaista vidimo malo od onog to se
dogaa. ak i s ogranienim silama koje danas prevladavaju, nema sumnje da se
zbiva vie toga nego to ovjek primjeuje. Ipak, u usporedbi, sve to se dogaa je da
rijeke teku prema moru i iza ostavljaju aluvijalno tlo. Tako je malo tla odloeno, i to
onda dosee iza obala te polja dobiju novi sloj. To je relativno malo. Kada se uzme u
obzir kako je neto kao ova velika planinska masa Alpa bila razdrmana i skroz
protresena, oito je da su sile koje su danas aktivne bile u ranija vremena aktivne na
sasvim drugaiji nain.
Ali sada moramo pokuati predstaviti kako se takva stvar mogla dogoditi. Uzmite,
na primjer, jajnu stanicu nekog sisavca. U poetku izgleda sasvim jednostavna, u
sredini jezgra s bjelanevinastom masom okolo. Sada pretpostavimo da je jaje
oploeno. Kada je oploeno, jezgra se mijenja u svakakve male forme; razvija se vrlo
udno u brojne spirale koje idu gore kao repovi. I onda u trenutku kada se pojave ovi
mali namotaji, iz mase se razvijaju strukture - zvijezde. Cijela masa dolazi u formaciju
poto je u njoj ivot. Ono to se tamo dogaa veoma je razliito od onog to se danas
dogaa u naoj Zemlji. Preokretanje i prevrtanje koje se odvija u jajnoj stanici isto je
kao ono to se jednom odvilo u masivnim Alpama!
to je onda prirodnije nego rei: Dakle, tada je Zemlja morala jednom biti iva, ili
se ovi grevi okretanja i nagurivanja ne bi mogli dogoditi! Sadanji oblik Zemlje u
stvari nam pokazuje da je u prolim dobima kada ni ovjek ni via ivotinja nisu
postojali, sama Zemlja bila iva. To nas obvezuje rei da je sadanja mrtva Zemlja
nastala od ive Zemlje. Ipak ivotinje mogu ivjeti na ovoj mrtvoj Zemlji! Samo
promislite da se kisik i duik nisu odvojili i osudili vodik, ugljik i sumpor na gotovo
potpunu pasivnost: tada bi morali udisati neto kao bjelanjak jer to je bilo ono to
je okruivalo Zemlju.
Sada moemo zamisliti jer se u ovom svijetu sve moe dogoditi! da smo
umjesto naih plua, razvili organe sposobne izvlaiti u takvoj bjelanevinastoj
atmosferi. Danas je, naravno, moemo uzeti kao hranu kroz usta. Zato se ne bi mogla
22

razviti vrsta plunog organa, gore blie ustima? Sve moe nastati u ovom svijetu;
moe doi do svakakvih moguih stvari ak premda ne bi naslutili takve promjene
promatrajui ovjekovo sadanje tijelo. Ali mislite, gospodo danas gledamo
beivotni zrak. On je umro. Nekad je bjelanevina bila iva. Zrak je umro jer su
sumpor, vodik i ugljik otili a ugljik i kisik su prema tome takoer propali. Mi zurimo
u svjetlou ispunjen zrak koji je umro, ali to je omoguilo da nae oi postanu fizike,
kao to su stvarno fizike. Ako je sve u naem okruenju bilo ivo, tada bi i nae oi
takoer bile ive. Ali da su one ive, mi s njima ne bi mogli vidjeti, i uvijek bi bili u
stanju nesvjesnosti: ba kao to osoba postaje nesvjesna kada poinje imati previe
ivota u glavi, kada umjesto ispravno razvijenih organa ima svakakve izrasline. Ona je
tada nesvjesna na mahove, i kasnije to postaje toliko ozbiljno da lei kao da je mrtva.
Na isti nain u naem izvornom stanju na Zemlji, kakvo je tada bilo, nismo mogli
ivjeti svjesno. Ljudska bia su jedino mogla probuditi svjesnost kako je Zemlja
postepeno umirala. I tako se ovjeanstvo razvija na Zemlji koja je mrtva.
Tako je to, gospodo! I to je tono ne samo za prirodu ve i za civilizaciju. Ako se
sjetite onog to sam maloprije rekao da ispod zemlje mogu biti poganski hramovi a
iznad kranske crkve vidjet ete da su kranske crkve povezane s poganskim
hramovima ba kao i gornji sloj s niim, jedino to u jednom sluaju imamo posla s
prirodom, u drugom s kulturom. I neemo shvatiti kako se razvio kranski element
ako ne opazimo da se razvio iz poganstva kao temelja. Takoer i u kulturi trebamo
uzeti u obzir ove slojeve.
Rekao sam sada da je ljudsko bie u stvari bilo tu cijelo vrijeme, ali kao duhovno
bie, ne fiziko bie. A to nas takoer vodi da potraimo stvarni razlog zato se ovjek
nije ranije razvio kao fiziko bie. Rekli smo da u dananjem zraku imamo duik i
kisik, s ugljikom, vodikom i sumporom u manjem stupnju. U naem disanju mi sami
sjedinjujemo ugljik koji je u nama s kisikom koji udiemo i izdiemo ih zajedno kao
ugljini dioksid. U naoj ljudskoj egzistenciji mi udiemo kisik i izdiemo ugljini
dioksid; na ivot se sastoji od toga. Mi bi davno, davno prije ve ispunili Zemlju i
zrak Zemlje s ugljinim dioksidom da na Zemlji nema jo neeg drugog: biljaka. One
imaju istu glad za ugljikom kakvu mi imamo za kisik. One eljno uzimaju ugljini
dioksid, zadravaju ugljik i predaju ponovno kisik.
Vidite, gospodo, kako se predivno ove stvari upotpunjuju! Mi ljudska bia
trebamo kisik iz zraka, udiemo ga, ujedinjujemo s kisikom koji imamo u nama i
izdiemo ugljik i kisik zajedno kao ugljini dioksid. To udiu biljke i ponovno izdiu
kisik, i tako u zraku uvijek ima kisika.
Dobro, to je danas tono ali u ljudskoj evoluciji na Zemlji nije uvijek bilo tako.
Kada naemo fosilizirana stvorenja koja su davno ivjela, shvatimo da nisu mogla biti
kao nae moderne biljke i ivotinje, posebno ne kao nae sadanje biljke. Sve
prvobitne biljke morale su biti prilino kao nae spuve, gljive, alge. Postoji razlika
izmeu naih gljiva i drugih sadanjih biljaka. Ove potonje uzimaju ugljik i iz njega
oblikuju svoje tijelo. Kada potonu u tlo, njihovo tijelo ostaje kao ugljen. Ugljen koji
danas vadimo ostaci su od biljaka.
Sva istraivanja koja moemo provesti o vrstama biljaka koje su originalno
postojale govore nam slijedee: Nae sadanje biljke, ukljuujui biljke koje nas sada
snabdijevaju ugljenom, graene su od ugljika. Ali mnogo ranije biljke bile su
formirane ne iz ugljika ve iz duika. To je bilo mogue jer ba kao to se danas
23

ugljini dioksid izdie od ivotinja i ovjeka, u drevna vremena izdisana je

kombinacija ugljika i duika. To je cijanovodina kiselina, strano otrovna kiselina
fatalna danas za sav ivot. Ta otrovna cijanovodina kiselina je jednom izdisana, i nije
se moglo pojaviti nita to danas postoji. Rane gljivo-like biljke uzimale su duik i iz
njega oblikovala svoja tijela. Stvorenja o kojima sam zadnji puta govorio, ptico-lika
bia i teka, gruba ivotinjska bia, izdisala su ovu otrovnu kiselinu, a biljke oko njih
uzimale su duik za oblikovanje njihovih biljnih tijela. Ovdje, takoer, vidimo da su
supstance koje danas jo postoje bile u drevna vremena koritene na sasvim drugaiji
nain.
O ovome sam ve govorio onima od vas koji su tu ve neko vrijeme. Ispriao sam
kako sam 1906 morao dati neka predavanja u Parizu o evoluciji Zemlje, porijeklu
ovjeka, i tako dalje. Tema me dovela da kaem: Moe li ita na ovom svijetu pokazati
da ugljik i kisik nisu uvijek igrali ulogu kakvu igraju danas, da je jednom tu ulogu
igrao duik, i da se jednom atmosfera sastojala od cijanovodine kiseline?
Sada znamo da postoje stari ljudi i mlada djeca. Dakle, ako ovjek od sedamdeset
stoji ovdje a dijete od dvije do njega, oni su oboje ljudska bia; stoje jedno do drugog,
i onaj koji danas ima sedamdeset bio je kao dvogodinjak prije ezdeset osam godina.
Razliite starosti stoje jedna do druge. Jednako je tako i u univerzumu; tamo,
takoer, starije i mlae stoji jedno do drugog. Naa Zemlja, iz onog to sam upravo
opisao i to danas jo moete vidjeti, naa zemlja je sijeda brada, drevni kolega,
gotovo ve mrtav ako se ne rauna novo izvirui ivot, moemo je nazvati gotovo
mrtvom. Ali na njenoj strani u univerzumu postoje opet mlai oblici koji e tek
kasnije postati ono to je na sadanji ivot. Na primjer, moramo na komete gledati
kao na jedno od njih. Moemo znati, prema tome, da poto su kometi mlai, moraju
jo imati uvjete koji pripadaju mlaoj dobi. Kometi su prema Zemlji ono to je dijete
prema starom ovjeku. I ako je Zemlja jednom imala cijanovodinu kiselinu, kometi
je moraju imati sada, moraju imati cijanovodinu kiselinu! Ako bi netko s dananjim
tijelom dotakao komet, odmah bi umro. U njima je razblaena cijanovodina kiselina.
U Parizu sam 1906 rekao da to slijedi iz premisa duhovne znanosti. Oni koji
priznaju duhovnu znanost prihvatili su moju izjavu iako ih je zaprepastila. Zatim
kasnije, dosta nakon toga, pojavio se komet. Do tada su ljudi imali neophodne
instrumente i tada se pronalo uobiajenim znanstvenim metodama da kometi zaista
imaju cijanid, cijanovodinu kiselinu, kao to sam kazao 1906 u Parizu. Dakle to je
potvreno.
Naravno, kada ljudi za to uju, nazivaju to koincidencijom: O naravno, Steiner je
to izjavio u Parizu, i zatim je dolo do otkria samo koincidencija. Kau to jer ne
znaju nita drugo. Ali sada sam vam rekao zato treba uzeti za sigurno da je u
kometima cijanovodina kiselina. To nije sluajno, to je izvorna znanost s kojom se
najprije dolo do tog znanja. Fiziko istraivanje je samo kasnije potvrdilo. Ljudi
shvaaju da je tako sa svime to predstavlja antropozofija; jer sve je kasnije
potvreno. Brojne e stvari danas biti otkrivene izvan Antropozofskog pokreta koje su
ve dane od antropozofije prije mnogo godina na neki drugi nain.
Da, postoje i mnoge druge stvari koje se danas mogu paljivo istraiti od znanosti.
Uvijek govorim da kada bi ljudi zaista mogli putovati do zvijezda, bili bi iznenaeni
kada bi ih nali razliite od modernih ideja o njima odreenih modernim ivotom.
Zamiljaju da one sadre uareni plin. Ali to uope nije ono to bi tamo nali. U stvari,
24

tamo gdje je zvijezda, tu je prazan prostor, prazan prostor koji bi odmah nekog
usisao. Tamo su usisne sile. U isti as bi vas usisale, razdvojili na komadie. Ako bi
ljudi radili s istim dosljednim istraivanjem i miljenjem bez predrasuda kao to mi
ovdje radimo, doli bi takoer do toga da sa sloenim spektroskopima vide da tamo
nema plinova, ve negativni usisni prostor.
Prije nekog vremena dao sam izvjesnim pojedincima zadatak da istrauju Sunce i
zvijezde sa spektroskopom, jednostavno da bi dokazao vanjskim metodama da su
zvijezde uplji prostori, ne uareni plinovi. To se moe dokazati. Osobe kojima sam
dao taj zadatak bile su strano entuzijastine kada su poele: Oh! napokon emo do
neeg doi! Ali ponekad entuzijazam splasne; previe se oduilo. I onda nakon
godinu i pol iz Amerike dolaze vijesti da ljudi poinju istraivati zvijezde i postepeno
pronalaze da nisu uareni plinovi ve izdubljeni prostori! To nije katastrofa, naravno,
da se takve stvari dogode. Ali naravno, za nas bi bilo korisnije izvana da smo to
mi napravili. Ali nije vano, dok god istina dolazi na svijetlo.
S druge strane, meutim, na to se moe gledati upravo kao na stvari gdje
antropozofija stvarno eli raditi u suradnji sa svakodnevnom znanou. Tako bi
takoer eljela raditi s uobiajenom znanou na slojevima Zemlje. Potpuno se
prihvaa ono to znanost ima kazati o prekretanju i okretanju u Alpama. Ali ne moe
se ii pod ruku s njima kada pretpostavljaju da je preokretanje bilo uzrokovano
silama koje jo danas postoje. injenica je da su tada tamo bile ivotne sile; samo
ivotne sile su mogle bacati i razbacati te slojeve jedan kroz drugi. Antropozofija ve
inkorporira obinu znanost i iri se daleko iza nje, ali znanost uvijek eli stati kad god
je previe lijena blie pristupiti stvarima.
Dakle nastavljamo u srijedu u devet sati.

PORIJEKLO SVIJETA I OVJEKA I RAZVOJ LJUDSKE

KULTURE. PITANJE PREHRANE

Porijeklo svijeta i ovjeka. Lemurija i Atlantida

PREDAVANJE IV
Dornach, 9.srpnja 1924
Rudolf Steiner: Dobro jutro, gospodo! Moda danas moemo zavriti ono to smo
zadnji puta poeli.
Objasnio sam vam da moramo formirati mentalnu sliku kako se Zemlja postepeno
razvila i kako je ovjek uvijek bio duhovno prisutan. Fiziki odnosno, u tijelu
ovjek je prvo pojavio, kako smo vidjeli, kada je Zemlja postala mrtva, kada je sama
Zemlja izgubila svoj ivot. Kao to sam zadnji puta kazao, tek je kratko vrijeme od
kada ljudi misle o Zemlji na takav nain da u njoj trae fosile da bi odredili starost
njenih slijeva. Koncepcije kakve sada ima znanost formirane su tek relativno
nedavno, i vidjeli smo u kojoj su mjeri ove koncepcije zaista pogrene i ne mogu se
suoiti s injenicama.
25

Sada morate shvatiti da kada ljudi kopaju i ruju u zemlju kao to sam opisao, kada
ispituju neto kao alpski vijenac s njegovim zbrkanim slojevima, oni tada nalaze
sasvim jasne fosilizirane biljke i ivotinje u svakom pojedinom sloju. A biljke i
ivotinje koje danas ispunjavaju Zemlju, pojavile su se tek nedavno. Ranije biljne i
ivotinjske forme su bile razliite od sadanjih biljaka i ivotinja.
Da Zemlja nije evoluirala jednostavno i postepeno, tako da se jedan sloj lagano
gomila preko drugog kod se Zemlja nije konano formirala, moe se vidjeti ne samo iz
injenice da su Alpe promijeane zajedno ve i iz slijedeeg: Postojale su jednom
ivotinje sline naim slonovima ali vee. Na slon je zasigurno velik, ali te ivotinje
su bile jo snanije, s jo debljom koom. Jednom su ivjeli jo deblji debelokoci. To
je potvreno jer su pronaeni u sjevernom Sibiru gdje se Rusija proirila preko Azije.
Sve te izvanredne ivotinje, ti mamuti, naeni su kao potpune ivotinje s mesom u
savrenom stanju.
Vidite, mogu se uvati ivotinje s dobro sauvanim mesom ako ih se stavi u led. I
ove ivotinje su u stvari bile u ledu! Blizu Arktikog oceana gdje se Sibir pribliava
Sjevernom polu, bile su te ivotinje; one su jo danas tamo, svjee kao da su juer bile
uhvaene od divova i stavljene u led da se sauvaju! Ipak moramo rei, danas ovakve
ivotinje ne ive, one su prvobitne ivotinje. Takoer nije mogue da su nastradale
polako; danas su jo tamo kao kompletne ivotinje. Jedino mogue objanjenje da se
dok su bile ive, iznenada dogodila mona vodena katastrofa, i voda se smrznula u
podruju Sjevernog pola i odmah ih zasula.
Iz ovoga vidimo da je u ranijim vremenima bilo sasvim iznimnih dogaaja na
Zemlji koji se ne mogu usporediti s sadanjim situacijama. I ako pogledamo Alpe,
moramo misliti da se ti dogaaji nisu mogli odvijati milijunima godina ve su se
morali odviti u relativno kratkom vremenu da je sve na Zemlji moralo prokljuati i
biti ivo kao u stomaku nakon jela kada poinje probava. Ali to se moe odvijati samo
u neem ivom. Zemlja je morala biti iva. I sile koje su bile u Zemlji ostavljene su.
Tada su bile velike, teke ivotinje. Nae tanje, gipkije ivotinje formirane su nakon
to je Zemlja umrla i sama vie nije bila ivo bie. Ti veliki slonovi, ti mamuti, bili su,
takorei, kao ui na starom tijelu Zemlje i bili su uniteni jednim valom koji se sledio.
Moete shvatiti koliko je to u skladu s onim to sam kazao o naem sadanjem
zemljinom biu kao o vrsti svijeta-lea. I ovjek se mogao razviti tek kada su se
pojavili zadnji uvjeti na Zemlji.
Sada bih elio govoriti o neemu to e vam pokazati kako se Zemlja promijenila
i to relativno nedavno. Ako razmiljamo o Zemlji, u jednu ruku imamo Ameriku; u
drugu ruku imamo Europu: Norveku, kotsku, Englesku, Irsku, i takoer Francusku
i panjolsku, i Italiju i Njemaku sve do Baltika. Sada ako danas putujemo, recimo, iz
Liverpoola u Ameriku, prvo prelazimo preko pruenog kopna, zatim putujemo preko
Atlantskog oceana. Sada vam elim neto rei. Ovamo preko (Afrika je ovdje ispod)
odreene biljke i ivotinje su svugdje (i, naravno, moramo ukljuiti ivot malih
ivotinja); ovdje su takoer biljke i ivotinje. Ako danas pogledamo biljke i ivotinje
koje ive na zapadnim obalama Europe i Afrike, i zatim pogledamo na drugu stranu,
istonu obalu Amerike, otkrivamo da su ove biljke i ivotinje na neki nain povezane
jedne s drugima. Razliite su, ali su povezane. Zato? Povezane su jer ... dobro, danas
je to ovako: dolje je tlo oceana, iznad je voda Atlantika, zatim je ovdje Afrika. Kako su
biljke i ivotinje dole tu i kako su dole tamo moe se objasniti jedino ako je jednom
26

ovdje svugdje bilo kopno, brdski kraj, gdje su ivotinje mogle prijei a biljke bacati
svoje sjeme, ne preko u ocean, ve preko kopna. Dakle gdje je danas ogromno more,
ogromni ocean, izmeu Europe i Amerike, jednom je bilo kopno. Tlo je utonulo.
Svugdje gdje tlo potone, odmah se pojavljuje voda. Ako bilo gdje na Zemlji kopate
dolje do odreene dubine, odmah se pojavljuje voda.
Tako moramo pretpostaviti da je kopno tamo utonulo. Na primjer, ovo je
zanimljivo: ovdje je Italija, ovdje Ravenna ako se sada hoda od grada Ravenne do
mora treba vie od sata, ali hodajui od Ravenne do mora svugdje na tlu nalazimo
koljke i morske ljuske. To je dokaz da je jednom tamo bilo more. A Ravenna, sada sat
od mora, jednom je bila upravo na njemu! more je bilo granica. Ali tamo se
pojavilo kopno, uzdiglo se, i voda je od njega odlazila. Ako se kopno uzdigne posebno
visoko, postaje pusto; zatim postaje hladno, kako se dogaa u planinama. Jedna
takva regija je postala hladna u oblasti Sibira. Sibir pokazuje preko raslinja i tako
dalje da je jednom njegovo kopno bilo mnogo nie, da je ogromno narastao.
I kako vidite kopno se na odreenim dijelovima Zemlje stalno uzdie i tone:
uzdie se ... tone ... i vidimo da su kopno i voda na Zemlji distribuirani u razliitim
vremenima na najrazliitije naine. Ako pogledamo stijene britanskih otoka,
Engleske, kotske i Irske, gledajui same slojeve nalazimo da se Engleska uzdizala i
tonula etiri puta tijekom svog postojanja! Kada je bila gore, odreene biljke su rasle
dok nije potonula. Naravno kada se opet uzdigla, bila je jalova pusto. Prekrila se
sasvim razliitim biljkama i ivotinjama, i danas se jo moe vidjeti da se uzdizala i
tonula etiri puta.
Dakle Zemlja je u stalnom kretanju. U vrlo davna vremena to je bilo mnogo vee,
mnogo snanije kretanje. Kada bi danas sve bilo u kretanju kao u tim davnim
vremenima, to bi bilo stvarno razorno za ovjeanstvo. Zadnji iskazi monih
zemljinih kretanja su oni od poplava, a oni su doli dolje u ovjeanstvo samo po
uvenom obrascu(misli se na noinu arku op.pr.). Ali poplava je samo manja stvar u
usporedbi s gigantskim prevrtanjima koja su se jednom odvijala na Zemlji.
Prema tome, gospodo, sigurno se javlja pitanje: Kako su onda ljudska bia uope
dola na ovu Zemlju?
Kako se uope ovjek pojavio? I o tome, postojale su najrazliitije ideje.
Najprikladnije miljenje koje su ljudi formirali je to, da su jednom bile ovjekolike
ivotinje koje su se postupno usavrile i postala ljudska bia. Tako je znanost gledala
u devetnaestom stoljeu. Tako vie ne gleda; ali ope mnijenje, koje uvijek zaostaje za
znanou, jo, naravno, vjeruje u to. Sada stvari stoje ovako: Kako itko moe vjerovati
da je ovjek, fiziki ovjek kakav je danas na fizikoj Zemlji, mogao sebe oblikovati?
Bilo je, takorei, veliko komeanje i ogroman entuzijazam kada je na kraju
devetnaestog stoljea obrazovani putnik, Dubois, otkrio dijelove kostura u Istonoj
Aziji, u sloju Zemlje gdje se do tog vremena mislilo da tu ovjek nije ivio. Bili su
dijelovi kostura za koji se vjerovalo da je ljudski kostur: gornji dio butine, par zuba i
dijelovi gornjeg dijela kostura. To je ono to je Dubois naao tamo preko u Aziji.
Takva stvar mora, naravno,imati pogodno ime, tako je on te ostatke nazvao
Pithecanthropus erectus.
Ljudi su mislili da je to stvorenje predstavnik ovjekolike vrste iz koje se
postepeno razvilo ovjeanstvo. I zatim su ljudi razvili razliite ideje o tome kako se
27

ovjek na taj nain razvio. Neki kau da je ovjekolika rasa dola u takve uvjete da je
bila prisiljena raditi, i tako je stopalo, stopalo za penjanje primata, bilo
transformirano u ravno stopalo, a prednja stopala za penjanje u ljudske ruke ... i tako
je postao potpuno promijenjen. S druge strane, neki kau: Ne, to nije mogue, jer da
je primat doao u takve nepovoljne uvjete, jednostavno bi umro, tako da se ne bi
mogao transformirati. Prije e biti da je takav primat morao ivjeti u nekoj vrsti raja
gdje je mogao opstati i razvijati se sasvim slobodno, gdje je bio zatien. Vidite kako
su pogledi razliiti! Ali nita od toga ne dri vodu kada poduzmemo stvarno
ispitivanje injenica o kojima smo govorili.
Vratimo se opet na njih. Postojao je jednom veliki kopneni prostor gdje je danas
Atlantski ocean preko kojeg se ide kada se putuje iz Europe do Amerike velika
podruja kopna. Ali vidite, ako istraujemo fosile naene ovdje ispod zemlje, i iz toga
zakljuimo o ranijim oblicima i vrstama i biljaka i ivotinja - otkrivamo: Tamo ne
moe biti kao to je ovdje! Zemlja izmeu nae sadanje Europe i Amerike morala je
biti mnogo meka, ne vrsti mineral kao to je danas, i zrak je morao biti mnogo
gui, uvijek maglovit, sadravajui mnogo vode i drugih supstanci. Dakle bilo je
mnogo meke tlo i mnogo gui zrak. U takvoj oblasti, ako bi danas mogla biti na
Zemlji, ne bi mogli ivjeti niti tjedan, odmah bi umrli. Ali poto to nije moglo biti
veoma davno, 10,000 do 15,000 godina, ljudska bia su morala, naravno, ivjeti u to
vrijeme. Dakle nisu mogla biti kao dananja ljudska bia.
Sadanji ovjek ima svoju vrstu kotanu strukturu samo zbog toga jer su vani
tvrdi minerali. Naim vapnenakim kostima pripadaju takoer vapnenake planine s
kojima stalno izmjenjujemo vapno; pijemo ga u naoj vodi, i tako dalje. U ta ranija
vremena jo nije bilo vrstog kostura. Ljudska bia su mogla imati jedino meku
hrskavicu, kao ajkule. Takoer nisu mogla disati preko plua kao mi danas. U to
vrijeme morala su imati vrstu plivajueg mjehura i vrstu krga, tako da je ljudsko bie
koje je tada ivjelo bilo u vanjskoj formi napola ovjek i napola riba. Ne moemo
pobjei od injenice da je ovjek tada izgledao sasvim razliito napola ovjek i
napola riba. I ako idemo natrag u jo ranija vremena nalazimo da je ovjek bio
mnogo, mnogo meki. Ako idemo jo dalje natrag bio je idak, gotovo fluidan. Tako
naravno da se tada nisu oblikovali fosili; ovjek je bio apsorbiran u ostatak zemljinih
fluida. Dakle to je nain na koji smo postali ono to smo danas. Dok smo jo u
majinoj utrobi, mala smo vreica fluida. Ali to je neto veoma malo. U ona vremena
bili smo ogromni, veliki fluid ili bie nalik na ele. I to vie idemo natrag u zemljinoj
evoluciji, ovjek postaje vie tekui i stvarno je vie meka elatinozna masa ne
formiran od sadanje vode, jer se iz toga, naravno, ne moe napraviti ovjek ve od
supstance nekako sline bjelanevini. Bilo je mogue da se iz takve supstance oblikuje
ovjek.
Tako idemo natrag u doba kada nije bilo sadanjeg oblika ovjeka, niti sadanjih
slonova, niti nosoroga, niti lavova, niti krava, niti volova, niti bikova, niti klokana
nita od toga jo nije bilo tamo. S druge strane moemo rei da su bila ribolika
stvorenja ne kao sadanje ribe, nego ve slina ovjeku bia pola ovjek, pola
riba, koja bi mogli ipak zvati ovjek. Bila su sva tamo. Ali jo nije bilo dananjih
ivotinjskih oblika.
Zatim se Zemlja postepeno promijenila u oblik koji ima danas. Dno Atlantskog
oceana tonulo je sve vie i vie; movarni, sluzavi, uvjeti kao bjelance postepeno su se
promijenili u sadanju vodu i postepeno doveli do promjene u ovim ribama-ljudima.
28

Ali pojavili su se najrazliitiji oblici. Najmanje savreni od ovih riba-ljudi postali su

klokani, malo napredniji postaju jeleni i stoka, a najsavreniji postaju primati ili
ovjek. Iz ovog vidite da ovjek nije nastao od primata: ovjek je bio tamo, i svi sisavci
stvarno vode porijeklo od njega, iz tih ljudskih oblika u kojima je ovjek ostao
nesavren. Tako moramo rei da primati vode porijeklo od ovjeka, ne da ovjek vodi
porijeklo od primata. To je tako, i to nam mora biti sasvim jasno.
Vidite, moete sebi to razjasniti kroz slijedee: Zamislite zbilja pametnog ovjeka
koji ima malog sina. Ovaj sin pati od hidrocefalusa i vrlo je glup. Recimo da pametan
ovjek ima oko etrdeset pet a mali sin sedam ili osam. Ispalo je da je djeak glup.
Moe li sada itko rei, da poto je djeak mali, nesavreno ljudsko bie da odrasli
ovjek, savrena osoba vodi porijeklo od male, nesavrene osobe? To bi bila
besmislica! injenica je da malo, nesavreno bie vodi porijeklo od pametnog; druge
izjave bile bi pogrene. Takva pogreka je da je primat, ovjekoliko bie koje je
zaostalo, ovjekov predak. Oni su zaostali ljudi, takorei, nesavreni primjerak
ovjeanstva koji je zaostao. Mogli bi rei da u ovoj stvari znanost ide stazom koja
vodi duboko u pogreku, i jednostavan ovjek je ne moe prihvatiti. Trebamo se sjetiti
samo prie malog kolarca. Uitelj, zakaen za modernu znanost, objavio je: ovjek
vodi porijeklo od majmuna. Djeak dolazi kui s komadiem mudrosti. Otac kae:
Tupane! Moda ti jesi, ali ja nisam! Vidite, bio je to naivni ovjek protiv darvinizma.
Znanost esto nije pametna kao naivan ovjek. To moramo priznati.
I tako moemo rei: Sve to u svijetu vani ivi kao ivotinja vodi porijeklo od
prvobitnog bia koje nije bilo ni ivotinja ni ovjek ve neto izmeu. Jedno je ostalo
nesavreno, drugo je postalo savrenije, postalo ovjek. Naravno sada ljudi dou i
kau: Da, ali ranije su ljudska bia bila daleko manje savrena nego su to danas; u
ranija vremena imali su lubanju s niim elom, ovakav nos Neandertalac, ili ljudi
pronaeni u Jugoslaviji. (Nalazi su rijetki i ne smijemo misliti da takvi kosturi lee
svugdje naokolo; naeno ih je samo nekoliko.) Sadanji ovjek obino ima uzvieno
elo i izgleda drugaije. Sada ljudi kau: Ti primitivni ljudi s niskim elima su
naravno bili glupi, jer je elo sjedite intelekta, i samo ovjek koji je postigao visoko
elo ima odgovarajuu inteligenciju prema tome primitivni ovjek je bio bez
inteligencije, i naravno oni koji su doli kasnije s istaknutim elom imali su
odgovarajui um.
Vidite, da smo pogledali ovjeka Atlantide, onog ovjeka koji je ivio prije nego je
dno Atlantika utonulo i more se uzdiglo, vidjeli bi da ima sasvim tanku kou, malu
mekanu hrskavicu kao mrea kao pokrivalo za glavu, i sve ostalo od njega je
voda. Ako danas pogledate nekoga s hidrocefalusom, on nema unatrag nakoeno elo,
ve visoko, istaknuto, tako je Atlantska glava bila vie kao glava hidrocefalusa.
Zamislite da su Atlantiani imali svoju glavu, ali itku, kakvu danas vidimo kod
embrija. Promislite na Zemlju i kako tlo tone tamo gdje je sada Atlantski ocean, i tako
se pojavljuje Atlantski ocean. Europa i Azija uzdiu se sve vie; tamo se sve uzdie. U
Americi se zemlja takoer uzdie, dok u sredini tone. Zemlja se promijenila. ovjek je
stekao vre kosti. Dakle kada idemo natrag u ranija vremena kada je prostor
Atlantskog oceana jo bio vrsto kopno, ovjek je imao meke kosti, samo hrskavicu; u
njima je jo bilo vode. I ovjek je takoer mogao misliti s vodom. Sada ete rei: U
ime Nebesa! sada oekuje da vjerujemo da su ljudi tog vremena mislili ne s vrstim
mozgom, ve s itkim! Ali zaista, gospodo, nitko od vas ne misli s vaim vrstim
mozgom! Svi vi mislite s vodom u kojoj va mozak pliva; to je praznovjerje misliti da
mislite s vaim vrstim mozgom. ak niti tvrdoglavi glupani koji ne mogu dosegnuti
29

nita osim vlastitih ideja ideja koje su prihvatili u ranoj mladosti ak ni oni ne
misle s njihovim vrstim mozgom; oni takoer misle s itkim mozgom, premda s
guim dijelovima!
Ali ona je dolo vrijeme kada je ova vrsta vode, ova sluzava, bjelanevinasta voda,
nestala. ovjek vie nije mogao misliti s njom; kosti su bili zakrljale, i donja lubanja
se pojavila. Tek je kasnije u Europi i preko u Americi ponovno narasla do visokog
ela. Tako moramo rei, stari Atlantiani su imali vrlo visoka ela u svojim itkim
glavama. Zatim, kao to sam rekao, kada je voda nestala, najprije su se pojavila niska
ela, i zatim su postepeno izrasla u visoka ela. Samo je u prijelaznom dobu ovjek
izgledao kao Neandertalac, ili kao ostaci naeni na jugu Francuske ili na Siciliji. Oni
su pripadali prijelaznim ljudskim biima koja su ivjela na obalnim podrujima gdje
je tlo postepeno tonulo. Ljudi koje danas iskapamo na jugu Francuske nisu primitivni
ljudi ve kasniji. Oni su preci ali iz kasnijeg perioda.
I zanimljivo je da, pripadajui istom periodu u kojem su ovi ljudi s ravnim, niskim
elom morali ivjeti, nalazimo pilje gdje su stvari iz kojih moemo zakljuiti da
ovjek tog vremena nije ivio u kuama, ve na mjestima na Zemlji gdje su se uvlaili
unutra. Ali za to je Zemlja morala najprije postati vrsta. Dakle u to vrijeme kada
Zemlja jo nije bila sasvim vrsta kao to je danas, ili barem nekako manje vrsta,
ljudi su kopali u Zemlju da bi napravili svoje boravine prostore, i njih jo danas
nalazimo. I izvanredne stvari koje nalazimo u njima su slike i crtei, koji su relativno
jednostavni ali prilino vjeto reproduciraju ivotinje koje su u to vrijeme ivjele.
Danas su ljudi zaista zaprepateni da su oni ljudi s ravnim elima, s nerazvijenim
glavama, mogli napraviti takve crtee. Crtei su s jedne strane otroumni s druge
sirovi. Kako to moemo objasniti? To je poto je ovjek jednom ivio s visokim, jo
fluidnim elima i ve je bio imao umjetnost; moda su mogli napraviti mnogo vie
nego mi moemo; ta je umjetnost zatim atrofirala. I ono to nalazimo u piljama
samo su zadnji ostaci onog to je ovjek jo bio sposoban. Dakle moemo vidjeti da
ljudi nisu jednom ivjeli samo kao ivotinje, postepeno se usavravajui do sadanjeg
stanja, ve da je prije nego je sadanja ljudska rasa bila ovdje na Zemlji sa svojim
vrstim kostima, postojala druga ljudska rasa s vie hrskavicom, rasa koja je ve
posjedovala visoku kulturu i civilizaciju.
Rekao sam vam da su ptice bile takoer razliite u drevnim vremenima od onog
to su sada. Ptice su se jednom sastojale iskljuivo od zraka; kasnije, oko toga su
izgradile tijelo. Stoga su njihove kosti ispunjene zrakom. Ptice su bile jednom
stvorenja koja su se sastojala iskljuivo od zraka, ali od gustog zraka. I sadanje su
ptice formirale svoje perje i tako dalje kada se pojavila naa vrsta zraka. Promislite:
da su nae ptice imale kole i kulturu (nisu ih, naravno, imale, ali moemo koristiti
matu), one bi trebale izgledati drugaije od naih! Uzmite, na primjer, kue koje
gradimo. One ine veliki dio nae civilizacije. Ali ptice ne mogu graditi kue one bi
se sruile; niti mogu postati kipari. Ne mogu ak ni iti to isto pripada civilizaciji
jer ako bi ile uzeti iglu, odmah bi pala. Da ptice imaju civilizaciju i kulturu, kakva bi
bila? Trebala bi biti gore u zraku. Ali ne bi mogla ukljuivati bilo to vrsto; ne bi
mogle imati pisai stol, ni bilo to drugo. Najvie, mogle su napraviti znakove koji bi
nestali im su ih napravili. Ali ako drugi razumiju znakove dobro, to bi bila kultura.
Sada zamislite orla koji je bio vrlo pametno stvorenje, orao sposoban napraviti kip
sove ipak bi ga morao napraviti samo u zraku; nita od njega ne bi bilo tamo ako bi
ga netko potraio. Sada pretpostavimo da je dola sova posebno tata sova i
30

naloila orlu da napravi kip sove prema njoj. On bi ga napravio vrlo lijepo, vrlo lijepo.
Moda bi ga napravio ba kada bi tamo bio mali oblak, tako da ima neto gui zrak
ak i tada, odmah bi nestao. Druge ptice je mogu doletjeti vidjeti, druge sove takoer,
diviti se. Ptice to danas ne mogu! Moete biti sasvim sigurni da orao nee raditi kip
sove! Ali bia koja su jednom bila ljudi s mekom strukturom, mekim tijelima, imala
su takvu civilizaciju. Kada je, na primjer, bilo kopno gdje je sada Atlantski ocean, tada
su stvari mogle biti vie ili manje vrste, premda je kopno uvijek iznova tonulo, ali je
ve bilo gue. Tome je prethodilo rjee stanje kada je bila samo kultura i civilizacija
koju je ovjek napravio u simbolima koja je odmah nestala. Dakle moramo misliti da
je jednom davno ovjek sve oblikovao, ali nita nije trajalo; bilo je tamo kao vrlo
delikatna stvar. A kada su kasnije poeli oblikovati stvari koje su bile grublje, to je
bilo nevjeto. ak je i danas lake oblikovati neto u mekom vosku nego u vroj
glini. I kada je ovjek imao cijelu kulturu i civilizaciju samo u vrsti gueg zraka, imao
je radost u izradi neega ak i ako bi to odmah iezlo.
Ali sada, gospodo, moete vidjeti da smo otili veoma daleko natrag i nali ljudska
bia koja su se stvarno sastojala samo od gustog zraka. Zamislite to ovako: postoji
ovjek od gustog zraka, koji ima pojavu kao oblak, samo ne tako nepravilno
oblikovan, jer ima ono to sigurno izgleda kao lice, glava, i udovi. Ali to je neto vrlo
duhovno; gotovo je duh! Ako bi tako neto danas susreli, mislili bi da je to duh, i
zaista vrlo osobit duh. Izgledao bi nekako kao riba a zatim opet nekako kao ovjek.
Jednom smo bili takvi. Tako smo sada ve doli na stupanj kada je ovjek bio zaista
sasvim duhovan. I to vie idemo natrag, vie nalazimo tog ovjeka kao duh koji
dominira materijom. Mi sadanja ljudska bia to moemo samo s najmekim
elementima materije. Ako u usta uzmemo komad kruha, moemo ga vakati i nainiti
tekuim jer sva hrana mora postati tekua ako e prijei u ljudsko tijelo.
Promislite! inite kruh tekuim; ide u jednjak, u stomak, iri se u krv. to je stvarno
nastalo od komada kruha? To je sada izvanredna pria.
Pretpostavimo da pred sobom imate ovjeka, ljudski oblik, sa stomakom i
jednjakom, doseui do usta. ovjek sada jede komad kruha. Uzima ga u usta; tamo
postepeno postaje tekuina; ovdje u stomaku jo vie postaje tekui, sada se iri u krv,
ide svugdje, postaje rijedak, rjei, i nestaje.
I tako ja imam komad kruha u ruci. Pojedem ga; nakon nekog vremena kako on
izgleda? Poslije tri sata kada se rairio u krvi, u cijelo tijelo, to izgleda ovako: Taj
komad kruha je sam postao ovjek. Tako je sve to jedete transformirano u ovjeka,
jedino to ne primjeujete. Vi ne primjeujete da stvarno sve to uzimate u sebe stalno
postaje vi. Vi ne bi bili ljudsko bie ako se ne bi stalno obnavljali. Jer ono to danas
jedete, devetog srpnja, postaje ekstremno razrijeeno ljudsko bie; neto od toga
ostaje, ostalo prolazi dalje. I tako je i slijedeeg dana, i slijedeeg; na taj nain vae
tijelo je obnovljeno. Svakih sedam godina potpuno je obnovljeno.
Gospodo, danas mi trebamo ovo vrsto tijelo tako da moemo stalno stvarati tog
novog ovjeka. Ali ranije ovjek nije imao ovo vrsto tijelo. To su mogli napraviti iz
njihovih dua; ono to su uzeli mogli su tako oblikovati da je izgledalo kao ovjek tog
vremena. Trebate zamisliti da oni nisu trebali miie i kosti, ali pomou due mogli su
tako transformirati svoju hranu da postane ovjekolika. Tako je bilo, zaista. ovjek je
preko svog duha upravljao materijom, supstancom, i oblikovao vlastitu formu,
premda je bila mnogo delikatnija. Ali tamo je bio: ovjekoliki lebdei oblak. Taj oblik
je jo danas u nama, ali mi za njega imamo okvir: kosti i miie. Oni moraju biti tamo
31

kao okvir. I u stvari kada uzimamo hranu, mi jo pravimo ovu ljudsku formu. Jednom
davno je ovjek bio tako tanak, tako razrijeen kao i oblik koji mi danas kreiramo u
sebi kada jedemo.
Mi takoer udiemo zrak. Prvo je on vani; zatim je u nama. I zrak se takoer iri
svugdje preko nae krvi. Zrani ovjek je danas formiran kroz cijelo ljudsko bie.
Nastaje zrani ovjek. Dakle ako vam kaem da je jednom ovjek bio zraan prije
nego je postao zgusnut i kristaliziran preko svojih kostiju, ne govorim vam neto to
se danas vie ne pojavljuje. Svaki puta kada udahnete vi jo formirate ovog zranog
ovjeka. U ranija vremena samo je on postojao; tek su kasnije njegovi vrsti, gusti,
zemaljski dijelovi ugraeni. Tako se vraamo na injenicu da je ono to danas vidimo
kao vrstu, solidnu materiju jednom bilo potpuno duhovno. Prema tome je besmislica
rei da se Zemlja jednom sastojala samo od plina, i da se taj plin iz vlastitih snaga
oblikovao u ljudsko bie i dananje ivotinje. Umjesto toga moemo vidjeti da su
ovjek i ivotinje i sve sada postojee jednom sami bili plinoviti i zrani i da su proli
metamorfozu.
Tako nalazimo stanje nae Zemlje koje je jednom moralo biti takvo: Vidite, tamo
je bio otok gdje je danas voda. Gdje danas putujemo preko vode jednom je bilo
kopno. U to je vrijeme kopno gdje je sada Europa bilo duboko uronjeno; pojavilo se
tek kasnije; samo je na izoliranim mjestima bilo iznad povrine. Sada dolazimo do
Europe. Tamo sada imamo tlo gdje je nekada bilo duboko uronjeno, kojeg je vrh bio
prekriven movarnom vodom. Dolazimo do Azije, koja je potpuno bila prekrivena
barama. Preko u Americi su takoer bile bare. Te oblasti koje su dana vrsto tlo tada
su bile more, a gdje je danas more bilo je kopno. Ljudska bia koja su tamo ivjela
izgledala su sasvim razliito od sadanjeg ovjeka; bila su razrijeena, delikatna. Tek
kada se sadanje kopno uzdiglo iz vode a ranije kopno potonulo i postalo more tek
se tada pojavila sadanja ljudska rasa i sadanje ivotinje u obliku koji sada nose. To
je povezano s unutarnjim ivotom Zemlje.
Danas se to sve dogaa suptilnije. Danas se kopno vie ne uzdie niti tone tako
estoko, ali se jo nastavlja pomalo uzdizati i tonuti. Svatko tko danas prouava karte
ak i vicarske karte koje su stare samo par stoljea, vidi negdje jezero i danas
neko mjesto moe biti sasvim daleko od tog jezera, ali znamo da ba kao to je
Ravenna jednom bila na moru, tako je i to mjesto moralo jednom biti na jezeru.
Jezera se isuuju i postaju manja, ak i danas samo je proces sporiji nego je bio. Ali
poto se kopnene povrne i morska dna uzdiu i padaju, ovjek i ivotinje se stalno
mijenjaju, stalno transformiraju. Ali se to odvija mnogo sporije nego je to bilo.
To je ono to sam vam elio rei. Sada vidite kako se sadanja ljudska rasa razvila.
Slijedei puta emo dodati neto povijesno, jer poto je ljudska rasa jednom bila na
Zemlji u sadanjem obliku, povijest je poela. Tek kada su morali biti lovci, farmeri,
pastiri ljudska bia su razvila povijest. Odnosno gdje jo uvijek moemo dodati
komadi povijesti o onom to moemo danas rei o porijeklu svijeta i ovjeka. Dobro
je da je g.Dollinger postavio pitanje. Mogli smo o tome govoriti detaljno i, kao to sam
rekao, slijedei puta emo dodati malo povijesti.

Porijeklo i karakter kineske i indijske kulture

32

PREDAVANJE V
Dornach, 12.srpnja 1924
Rudolf Steiner: Gospodo! Sjeam se nae elje da pogledamo dalje u povijest u
vezi s naim sadanjim prouavanjem svijeta. Vidjeli ste kako se ljudska rasa
postepeno izgradila iz ostale mone Prirode. To je bilo tek kada su uvjeti na Zemlji
biti takvi da je ovjek na njoj mogao ivjeti kada je Zemlja umrla, kada vie nema
vlastiti ivot da se ljudski i ivotinjski ivot mogao razviti na nain kako sam
oslikao.
Takoer smo vidjeli da je na poetku, ljudski ivot bio u stvari sasvim razliit od
onog to je danas, i zbivao se gdje je sada Atlantski ocean. Moramo zamisliti da je
ondje gdje je danas Atlantski ocean, nekad bilo vrsto tlo. Danas s jedne strane
imamo Aziju; tamo je Crno more, ispod je Afrika, zatim je ovdje Rusija i takoer
Azija. S druge strane, imamo Englesku, Irsku, a tamo preko takoer i Ameriku. Nekad
je sve ovo izmeu bilo kopno, a ovdje vrlo malo kopna; ovamo preko u Europi u to je
vrijeme bilo u stvari zaista veliko more. Te su zemlje sve bile u moru, i kada se
penjemo na sjever, Sibir je takoer bio more; bio je jo uvijek more. Ispod gdje je
danas Indija, kopno se pojavljuje malo iznad mora. Prema tome u stvari imamo malo
kopna ovdje, i na drugoj strani opet kopno. Gdje danas nalazimo Azijske narode,
stanovnike Bliskog istoka i one od Europe, bilo je more kopno se uzdiglo tek
kasnije. Kopno je, meutim, ilo mnogo dalje, nastavljajui pravo u Pacifiki ocean
gdje danas ima mnogo otoka, Java, Sumatra, i tako dalje; oni su svi bili dio
nekadanjeg kontinenta tamo cijeli arhipelag. Dakle, gdje je sada Pacifiki ocean,
bilo je mnogo kopna s morem izmeu dvije kopnene mase.
Prvi narodi koje moemo istraivati ostali su u ovoj regiji, ovdje, gdje je kopno bilo
sauvano. Kada pogledamo oko nas u Europi moemo stvarno rei: Prije deset,
dvanaest ili petnaest tisua godina Zemlja, tlo, postalo je dovoljno vrsto da ovjek
moe na njoj boraviti. Prije toga, tamo su bile samo morske ivotinje koje su se razvile
iz mora, i tako dalje. Da ste u to vrijeme potraili ovjeka, on bi bio gdje je danas
Atlantski ocean. Ali preko u Aziji, u Istonoj Aziji, bio je takoer ovjek ranije nego
prije deset tisua godina. Taj ovjek je naravno ostavio nasljednike, i nasljednici su
veoma zanimljivi u vezi njihove kulture, najdrevnije na Zemlji. Danas su to narodi
nazvani Japanci i Kinezi. Oni su veoma zanimljivi poto su zadnji tragovi, takorei,
najstarijih stanovnika Zemlje.
Kao to ste uli, bila je, naravno, mnogo starija populacija na Zemlji koja je
potpuno iezla. To je bilo ovjeanstvo koje je ivjelo u drevnoj Atlantidi, od kojeg
nije ostalo nita. Jer ak i da su ostaci postojali, da ih naemo trebali bi kopati u
koritu atlantskog oceana. Trebali bi doi dolje do tog korita to je tei postupak
nego ljudi misle i tamo kopati, i moda nita ne nai. Jer, kako sam rekao, ti su
ljudi imali meka tijela. Kultura koju su stvorili s gestama neto je to se ne moe
iskopati iz tla jer nije bilo nieg postojanog! Dakle, ono to je bilo tamo davno prije
Japanaca i Kineza nije dostupno obinoj znanosti; treba imati neto znanja duhovne
znanosti ako se ele raditi takva otkria.
33

Meutim, ono to je preostalo od kineskih i japanskih naroda veoma je zanimljivo.

Vidite, Kinezi i stariji Japanci ne ovi dananji (o kojima u upravo govoriti)
Kinezi i Japanci su imali kulturu sasvim razliitu od nae. Imali bi mnogo bolju
predodbu o tome da nai dobri Europljani nisu u zadnjim stoljeima proirili svoju
dominaciju na te sfere, donosei potpunu promjenu. U sluaju Japana ta je promjena
bila veoma efikasna. Premda je Japan zadrao svoje ime, bio je potpuno europeiziran.
Njegov narod je postepeno apsorbirao sve od Europljana, i ono to je ostalo od
njihove drevne kulture samo je vanjska forma. Kinezi su bolje ouvali svoj identitet,
ali sada vie ne mogu izdrati. Tono je da europski dominion tamo nije aktivno
utemeljen, ali u tim oblastima ono to europljani misle postaje prevladavajue, a ono
to je jednom tamo postojalo to je nestalo. To nije razlog za aljenje; takva je priroda
ljudske evolucije. To mora, meutim, biti spomenuto.
Ako sada promatramo Kineze unutar njih, stvari se mogu vidjeti u manje
iskrivljenom obliku nalazimo kulturu izdvojenu od svih drugih, jer Kinezi u njihovu
staru kulturu nisu ukljuivali nita to bi se moglo zvati religija. Kineska kultura je
bila liena religije.
Morate sebi predstaviti, gospodo, to se misli sa kultura bez religije . Kada
razmatrate kulture koje imaju religiju svugdje nalazite u staroj indijskoj kulturi, na
primjer strahopotovanje za bia koja su nevidljiva ali koja izgleda da lie na
ljudska bia na Zemlji. To je osobita karakteristika svih kasnijih religija da svoja
nevidljiva bia predstavljaju kao ovjekolika.
Antropozofija to ne ini. Antropozofija ne predstavlja nadosjetilni svijet
antropomorfno ve kakav stvarno je. Nadalje, ona u zvijezdama vidi izraz
nadosjetilnog. Izvanredna je stvar da su Kinezi imali neto iste vrste. Kinezi ne
oboavaju nevidljive bogove. Oni kau: Ono to je ovdje na Zemlji razlikuje se ovisno
o klimi, ovisno o prirodi tla gdje se ivi. Vidite, Kina je u najdrevnijim vremenima ve
bila velika zemlja i jo je danas vea od Europe; to je gigantska zemlja, uvijek je bila
gigantska, i imala je ogromnu, energinu populaciju. Sada, ideja da se populacija
Zemlje poveava samo je praznovjerje na strani moderne znanosti, koja je uvijek
radila kalkulacije iz podataka koji joj odgovaraju. Istina je da je ak i u najdrevnijim
vremenima bila ogromna populacija u Kini, takoer u Junoj Americi i Sjevernoj
Americi. Tamo se takoer u tim drevnim vremenima kopno prualo do Pacifikog
oceana. Ako se to uzme u obzir ne moe se rei da je populacija Zemlje narasla.
Dakle, gospodo, nalazimo kulturu koja je sasvim drevna, i danas se ta kultura jo
moe promatrati kakva je stvarno postojala prije deset tisua, osam tisua godina.
Kinezi su rekli: Gore na sjeveru klima je razliita, tlo je razliito, od onog to je
junije; tamo je sve razliito. Rast biljaka je razliit i ljudska bia moraju ivjeti na
razliit nain. Ali Sunce je sve-proimajue. Sunce sjaji na sjeveru i na jugu; ono ide
svojim putem i kree se od toplih oblasti do hladnih oblasti. Rekli su: Na Zemlji
prevladava raznovrsnost, ali Sunce sve izjednaava. U Suncu su vidjeli plodonosnu,
silu koja izjednauje. Nastavljaju govorei, dakle: Ako bi imali vladara, na vladar
mora biti takav; pojedinci se razlikuju, ali on mora vladati nad svima kao Sunce. Iz

34

tog razloga su mu dali ime Sin Sunca. Njegov zadatak je bio vladati na Zemlji kao
to Sunce vlada u univerzumu. Pojedini planeti, Venera, Jupiter, i tako dalje, djeluju
na razliite naine; Sunce kao vladar nad planetima sve izjednaava. Tako su Kinezi
predstavljali svog vladara kao sina Sunca. Za to su uzeti rije "sin" da bi posredno
izrazilipripadati neemu.
Sve je tada bilo ureeno da su ljudi rekli: Sin Sunca je na najvaniji ovjek. Ostali
su njegovi pomagai, kao to su planeti pomagai Sunca. Oni su na Zemlji sve
organizirali u skladu s onim to se pojavljuje gore u zvijezdama. Sve je to napravljeno
bez molitve, jer nisu znai znaenje molitve. To je u stvari sve napravljeno bez da su
imali ono to e kasnije initi kult. Ono to bi mogli nazvati njihovo carstvo bilo je
organizirano kao slika nebesa. To se jo ne moe zvati drava. (To je nestaluk koji je
napravio moderni ovjek.) Ali su uredili svoje zemaljske stvari tako da su slika onog
to im se javljalo u zvijezdama iznad.
Sada preko ovih okolnosti dolazi do neeg to je naravno bilo sasvim razliito od
onog to se dogodilo kasnije: ovjek postaje stanovnik carstva. Nije imao vjeru za
izjasniti se; jednostavno se osjeao kao lan carstva. Izvorno Kinezi nisu imali
nikakvih bogova; kada su ih kasnije imali, to su bili bogovi uzeti od Indijaca. Izvorno
nisu imali bogova, ali njihova veza s nadosjetilnim svjetovima bila je izraena
esencijalnom prirodom njihova carstva i njegovim institucijama. Njihove institucije
su imale kvalitetu obitelji. Sin Sunca je u isto vrijeme bio otac svim drugim Kinezima i
oni su mu sluili. Premda je to bilo carstvo, posluilo se prirodom obitelji.
Sve je to mogue jedino za ovjeka ije miljenje jo nema slinosti s onim
kasnijeg ovjeanstva. Razmiljanje Kineza tog vremena uope nije slino onom od
kasnijeg ovjeka. Ono to danas mislimo Kinezu bi bilo sasvim strano. Mi mislimo, na
primjer, ivotinja; mi mislimo ovjek; mi mislimo vaza ili stol. Kinez nije
mislio na taj nain, ali je znao: tamo je lav, tamo tigar, pas, to je medvjed ne, tamo
je ivotinja. Oni su znali: moj susjed ima etvrtast stol; netko drugi ima stol koji je
okrugao. Davali su imena pojedinim stvarima, ali to je stol, nije im ulazilo u glavu;
stol kao takav o tom nisu nita znali. Bili su svjesni: tamo stoji ovjek s veom
glavom i duim nogama, tamo jedan s manjom glavom, s kraim nogama, i tako dalje;
tamo je manji ovjek, ovdje vei ovjek, ali ovjek openito njima je bio nepoznati
faktor. Razmiljali su na sasvim razliit nain, na nain nemogu dananjem ovjeku.
Imali su potrebu, prema tome, za drugim konceptima. Ako sada mislite stol,
ovjek, ivotinja, to moete proiriti na pravna pitanja, jer se jurisprudencija
sastoji samo od takvih koncepata. Ali Kinezi nisu mogli promiljati bilo kakav pravni
sustav; kod njih je sve bilo organizirano kao u obitelji. Unutar obitelji, kada sin ili
ker ele neto napraviti, nema misli o takvoj stvari kao to je pravni ugovor. Ali
danas, ako netko ovdje u vicarskoj eli neto napraviti, konzultira zakonske
mogunosti, brane zakone, i tako dalje. Tamo nalazi sve to je potrebno, i zatim se
zakoni moraju primijeniti na pojedinane sluajeve.
Toliko koliko je ljudsko bie jo zadralo neto od Kineza u sebi a uvijek malo
ostane ono se stvarno ne osjea udobno sa zakonima i uvijek mora pribjei

35

odvjetniku. Ponekad zapliva i kod opih pojmova. Kao i Kinezi, nikada nisu imali
pravne norme; nisu uope imali nita od onog to je kasnije preuzelo prirodu drave.
Sve to su imali je ono to svaki pojedinac moe prosuditi u pojedinoj situaciji.
Dakle, da nastavimo. Cijeli kineski jezik je bio pod utjecajem te injenice. Kada mi
kaemo stol, mi odmah zamislimo ravnu povrinu s jednom, dvije ili tri noge, i tako
dalje, ali mora biti neto to moe stajati kao stol. Ako bi mi netko rekao da je stolica
stol, ja bi rekao: Stol? Glupane! to nije stol, to je stolica. I ako bi jo netko doao i
kolsku plou nazvao stolom, ja bi ga nazvao neim jo eim, jer to uope nije stol
ve kolska ploa. Kod naeg jezika moramo svaku stvar nazivati njenim vlastitim
posebnim imenom.
To nije tako kod Kineza. To u vam postaviti hipotetiki; nee biti precizna slika,
ali iz nje ete dobiti ideju. Recimo, dakle, da Kinezi imaju glasove OA, IOA, TAO*, na
primjer.

*Slijedei izgovor:
A: Engleski ah, kao u father
I: Engleski ee, kao u feet

Imaju zatim odreeni glas za stol, ali taj isti glas oznaava takoer mnoge druge
stvari. Dakle, recimo, recimo takav zvuk moe znaiti stablo, potok, takoer moda
ljunak. Tada ima drugaiji glas, recimo, koji moe znaiti zvijezda, kao i kolska
ploa, i na primjer klupa. (Ova znaenja ne moraju biti tona u detaljima; mislim
samo pokazati nain na koji je izgraen kineski jezik.) I sada Kinez zna: ovdje su dva
glasa, recimo LAO i BAO, oba znae stvari koje su sasvim razliite ali takoer oba
znae potok. Tako su ih spojili: BAOLAO. Na taj nain su izgradili jezik. Nisu ga
izgradili od imena danih pojedinim stvarima, ve prema razliitom znaenju razliitih
glasova. Glas moe znaiti stablo ali moe takoer znaiti potok. Kada, prema tome,
on kombinira dva glasa, od kojih svaki pored mnogih drugih stvari znai potok,
druga osoba zna da on misli potok. Ali kada izgovara samo jedan glas, nitko ne zna na
to misli. Iste komplikacije postoje kod pisanja. Dakle Kinezi imaju iznimno
kompliciran jezik i iznimno komplicirano pismo.
I zaista, gospodo, mnogo toga slijedi iz ovoga. Slijedi da njima nije tako lako
nauiti itati i pisati kao to je to nama ak niti govoriti. Kod nas, itanje i pisanje
moemo stvarno nazvati jednostavnim; zaista, nismo sretni kada naa djeca ne ue
itati i pisati brzo mislimo da je to samo djeja igra. Kod Kineza to nije tako; u
Kini se naraste sasvim star prije nego se moe pisati ili na drugi nain vladati jezikom.
Lako je zamisliti da obini ljudi uope nisu to mogli, da su samo oni koji su mogli
nastaviti uenje do velike dobi mogli napokon postati vjeti. U Kini je, prema tome,
36

plemeniti rang dodjeljivan naravno kao stvar duhovne osnove onima koji imaju
kulturu, i ovaj duhovni visoki rang je nastao preko prirode jezika i pisma. To ponovno
nije isto kao na Zapadu, gdje su mogli biti dodjeljivani razni stupnjevi plemenitosti i
zatim su prelazili od jedne generacije na drugu. U Kini se rang stjecao jedino preko
obrazovanja i uenja.
To je zanimljivo, gospodo, zar ne, da ako bi povrno sudili sigurno bi rekli: tada mi
ne elimo biti Kinezi. Ali molim da ne pretpostavljate da ja govorim da trebamo
postati Kinezi, ili se djelomino diviti Kini. To je ono to bi neki mogli o tome lako
rei. Prije dvije godine imali smo kongres u Beu, netko je govorio da su neke stvari u
Kini ak i danas ureene mudrije nego kod nas i novine su odmah izvijestile da
elimo kinesku kulturu u Europi! Nije se na to mislilo. U opisivanju kineske kulture,
na odreeni nain treba dati pohvalu ali samo na odreeni nain za ono to ima
od duhovnog sadraja. Ali to je primitivna kultura, takva da je mi vie ne moemo
prilagoditi. Dakle nemojte misliti da agitiram za drugu Kinu u Europi! Samo elim
opisati najdrevniju ljudsku kulturu kakva je stvarno postojala.
Sada da nastavimo. Ono to sam govorio povezano je s cjelokupnim nainom
kineskog miljenja i osjeanja. Zaista, Kinezi (takoer i Japanci drevnijih vremena)
dosta su se zanimali, zaista mnogo, za umjetnost za svoju vrstu umjetnosti. Crtali
su, na primjer. Kada mi sada crtamo, to je sasvim razliito od kineskog crtanja.
Vidite, kada mi crtamo (pojednostaviti u koliko je mogue), kada crtamo loptu, na
primjer, ako na nju pada svijetlo, tada je lopta na jednoj strani svijetla a na drugoj
tamna, jer je u sjeni; svijetlo pada iza nje. Tamo opet, na svijetloj strani, lopta je
svijetla jer se tamo reflektira svijetlost. Onda mi kaemo: ta strana je u sjeni, jer se
svijetlo reflektira na drugoj strani; i zatim moramo takoer crtati i sjenu koju lopta
baca na tlo. To je jedna od karakteristika naeg crtanja: na objektima moramo imati
svijetlo i sjenu. Kada crtamo lice, crtamo ga svijetlo ondje gdje svijetlo pada, a na
drugoj strani ga pravimo tamnim. Kada crtamo cijelog ovjeka, ako ispravno crtamo,
stavljamo da na isti nain sjena pada na tlo.
Ali osim ovoga na naoj slici moramo obratiti panju na jo neto. Pretpostavimo
da stojim ovdje i elim slikati. Vidim g.Aisenpreisa kako sjedi naprijed; tamo iza,
vidim g.Meiera, i dva gospodina iza prilino mala. Ako bi ih fotografirao, na
fotografiji bi takoer izali sasvim mali. Kada crtam, crtam na takav nain da je
gospodin u prvom redu prilino veliki, slijedei iza manji, slijedei opet jo manji i
onaj koji sjedi sasvim iza ima stvarno malu glavu, stvarno malo lice. Vidite, kada mi
crtamo mi u obzir uzimamo perspektivu. Mi to moramo tako. Moramo prikazati
svijetlo i sjenu i takoer perspektivu. To je svojstveno nainu na koji razmiljamo.
Kinezi sada u njihovom slikanju nisu prepoznavali svijetlo i sjenu, niti su
doputali perspektivu, jer nisu gledali kako mi gledamo. Nisu obraali panju na
svijetlo i sjenu i nisu obraali panju na perspektivu. Oni bi rekli ovo: Aisenpreis
sigurno nije div, ne vie nego je Meier patuljak. Ne moemo ih staviti zajedno na sliku
kao da je jedan div a drugi patuljak, jer to bi bila la, to nije istina! Tako su razmiljali
o stvarima, a slikali su kao to su razmiljali. Kada su Kinezi i Japanci uili slikati na

37

njihov nain, nisu na objekte gledali izvana, zamiljali su sebe upravo u objektima.
Sve su slikali iznutra prema vani kako su sebi predstavljali stvari. To, gospodo, ini
samu prirodu kineskog i japanskog slikarstva.
Shvatiti ete, prema tome, da je uenje gledanja dolo u ovjeanstvo tek kasnije.
Ljudska su bia u toj ranoj Kini mislila samo u slikama, nisu formirala ope koncepte
kao stol i tako dalje, ali ono to su vidjela doivljavala su iznutra. Tome se ne treba
uditi, jer Kinezi vode porijeklo od kulture tijekom koje je vienje bilo razliito. Danas
mi gledamo ovako jer je izmeu nas i objekta zrak. Ovaj zrak jednostavno nije bio
tamo gdje su se Kinezi najprije smjestili. U vremenima u kojima su doli Kinezi, ljudi
nisu gledali na na nain. U ta drevna vremena bila bi besmislica govoriti o svijetlu i
sjeni, jer tada jo nije bilo takve stvari u gustoi koju je zrak tada imao. I tako Kinezi
jo nemaju svijetlo i sjenu u njihovom slikarstvu, i jo nemaju perspektivu. To je
dolo tek kasnije. Iz ovoga vidite da Kinezi misle na sasvim razliit nain; oni ne misle
kao ovjek koji je doao kasnije.
Meutim, to ni najmanje nije sprjeavalo Kineze da idu vrlo daleko u vanjskoj
vjetini. Kada sam bio mlad to je sada drugaije uili smo u koli da je Berthold
Schwarz izumio barut, i to nam je bilo kazano kao da nikada prije nije bilo baruta.
Tako je Berthold Schwarz, dok je radio alkemijske pokuse, napravio barut iz
sumpora, salitre i ugljena. Ali Kinezi su barut napravili tisuama godina ranije!
Takoer smo u kolama uili da je Gutenberg izumio umjetnost tiskanja. Uili
smo mnoge stvari koje su bile tone, ali u ovom sluaju nam je izgledalo kao da prije
nije bilo znanja o tiskanju. U stvari, Kinezi su ve posjedovali to znanje tisuama
godina ranije. Takoer su imali umjetnost rezbarenja; iz drva su izrezivali predivne
stvari. U ovim izvanjskim stvarima Kinezi su imali naprednu kulturu. To je pak bio
zadnji ostatak bive jo naprednije kulture, jer se prepoznaje da kineska umjetnost
ide natrag do neeg jo veeg.
To je dakle karakteristika Kineza da misle ne u konceptima ve u slikama, i da se
unesu pravo u stvari. Bili su u mogunosti napraviti sve one stvari koje su zavisile o
vanjskim pronalascima (osim kada se radi o parnom stroju ili neem slinom). Dakle
sadanje stanje Kineza, za koje bi mogli rei da je degenerirano i nekultivirano, dolo
je kao posljedica stoljetna zlostavljanja u rukama Europljana.
Vidite da je tu kultura koja je u odreenom smislu zbilja duhovna i stvarno
drevna, koja ide natrag deset tisua godina prije naeg vremena. Mnogo kasnije, u
tisuljeu koje je prethodilo Kranstvu, pojedinci kao Lao Tse i Konfucije nainili su
prvi pisani zapis o znanju kojeg su Kinezi posjedovali. Ti uitelji su jednostavno
zapisali to se javljalo iz odnosa meu obiteljima u tom starom carstvu. Nisu bili
svjesni da su dali pravila moralne ili etike prirode; jednostavno su zapisali njihovo
iskustvo o kineskom ponaanju. Prije, to je bilo napravljeno usmenom predajom.
Tako je sve u to vrijeme bilo u osnovi drugaije. To kod Kineza jo danas moe biti
opaeno.

38

Kao suprotnost tome, teko je vidjeti bilo to od stare kulture japanskog naroda,
jer su bili sasvim europeizirani. U svemu slijede europsku kulturu. Da nisu sami
razvili tu kulturu moe se vidjeti iz njihove nesposobnosti da vlastitom inicijativom
otkriju ono to je isto europsko. Slijedee se, na primjer, stvarno se dogodilo.
Japanci su trebali imati parobrode i nisu vidjeli razloga zato ih ne bi sami
konstruirali. Gledali su kako okrenuti brod, na primjer, kako otvoriti vijak, i tako
dalje. Njihovi instruktori, Europljani, neko vrijeme su radili s njima, i konano su
jednog dana Japanci ponosno kazali: Sada moemo sami, i postavit emo naeg
vlastitog kapetana! Tako su europski instruktori ostali vani na kopnu i Japanci su
krenuli na otvoreno more. Kada su se bili spremni vratiti natrag, okrenuli su vijak, i
brod se predivno okrenuo ali nitko nije znao kako vratiti vijak, i brod se okretao na
moru, samo se vrtio u krug! Gledajui s obale europski instruktori su morali uzeti
amac i umiriti okreui brod.
Moda se sjeate Goetheove pjesme, arobnjakov egrt gdje je egrt gledao
arolije starog majstora arobnjaka? I zatim, da bi se potedio brige za donoenje
vode, nauio je arobni stih pomou kojeg e moi pretvoriti metlu u nosaa vode.
Jednog dana kada stari arobnjak nije bio tu, egrt je upotrijebio svoju magiju, i
navodio rijei da metla pone raditi. Metla se stvarno dala na posao, grabila vodu, i
jo vode, i stalno jo vode. Ali egrt je zaboravio kako je zaustaviti. Samo zamislite da
vam je soba poplavljena, a vaa metla nastavlja grabiti sve vie vode. U svom oaju
egrt je posjekao metlu na dva dijela sada su bila dva nosaa vode! Kada je sve bilo
potopljeno u vodi, stari majstor se vrati i kae prave rijei da metla opet postane
metla.
Kao to znate, pjesma je nedavno izvedena u euritmiji, i publika je neizmjerno
uivala. Dakle, ista stvar se dogodila Japancima: nisu znali kako vratiti vijak, i brod se
nastavljao okretati. Tamo se odvijao pravilan ples broda dok instruktori na kopnu
nisu nabavili amac i doli ih spasiti.
Sasvim je jasno iz svega ovoga da je europski nain pronalaenja nemogu i za
Kineze i za Japance. Ali kod starijih izuma kao barut, tiskanje i tako dalje, oni su ve
bili daleko otili u mnogo drevnija vremena nego Europljani. Vidite, Kineze mnogo
vie zanima svijet u velikom, svijet zvijezda, univerzum u cjelini.
Drugi narod koji pokazuje na drevne dane su Indijci. Oni ne idu toliko daleko
natrag kao Kinezi, ali takoer imaju staru kulturu. Moe se rei da se njihova kultura
pojavila iz mora kasnije od Kineske. Narod koji je kasnije bio Indijski narod doao je
vie sa sjevera, smjestio se dolje na ono to je sada Indija kada se tu voda povukla.
Dok su Kinezi bili vie zainteresirani za svijet vani, i mogli sebe isturiti u bilo to,
Indijski ljudi su leali vie unutar sebe. Kinezi su vie razmiljali o svijetu na njihov
nain, ali o svijetu; Indijci su uglavnom razmiljali o sebi, o samom ovjeku. Stoga je
kultura koja se pojavila u Indiji bila vie produhovljena. U najdaljim vremenima
Indijska kultura je jo bila slobodna od religije; tek je kasnije u nju ula religija.
ovjek je bio njihov glavni predmet prouavanja, ali njihovo prouavanje je bilo
unutarnje vrste.
39

Ovo takoer mogu najbolje razjasniti opisujui nain koji su Indijci koristili za
crtanje i slikanje. Kinezi, gledajui ovjeka, crtali su ga jednostavno ulazei u njega sa
svojim miljenjem bez svijetla i sjene ili perspektive. To je stvarno nain na koji su
ga crtali. Dakle, ako bi Kinez elio naslikati g.Burlea, on bi mislima uao u njega; ne bi
ga nainio ovdje tamnim a ovdje svijetlim, kako bi mi to danas, ne bi slikao svijetlo i
sjenu, jer oni za Kineza jo nisu postojali. Niti bi mu ruke napravio razmjerno veim
jer su naprijed. Ali ako bi Kinez naslikao g. Burlea, tada bi g.Burle zaista bio tamo na
slici!
To je bilo sasvim razliito kod Indijaca. Sada samo zamislite da Indijac ide slikati:
on bi poeo crtajui glavu. Ni oni nisu imali tako neto kao perspektivu. Ali su odmah
imali ideju da glava esto moe biti razliita, tako bi napravili jo jednu, zatim treu
opet razliitu, i etvrtu, javila bi im se peta. Na ovaj nain bi postupno imali dvadeset
ili trideset glava jednu do druge! Sve im je to sugerirala jedna glava. Ili ako bi slikali
biljku, odmah su zamiljali da to moe biti razliito, zatim su se tamo javilo brojne
mlade biljke kako rastu od starije. Tako je bilo kod Indijaca u ta veoma drevna
vremena. Imali su ogromnu mo imaginacije. Kinezi je uope nisu imali i izvlaili su
samo jednu stvar, ali u nju su ulazili milju. Indijci su imali jaku imaginaciju.
Sada vidite, gospodo, te glave nisu tamo. Stvarno, ako pogledate g. Burlea, vidite
samo jednu glavu. Ako ga crtate ovdje na ploi, moete crtati samo jednu glavu. Vi
prema tome ne crtate ono to je izvana stvarno ako crtate dvadeset ili trideset glava;
vi crtate neto promiljeno u vaem umu. Cijela indijska kultura je preuzela takav
karakter; to je bila unutarnja kultura uma, duha. Stoga kada vidite duhovna bia kako
su Indijci mislili na njih, vidite ih predstavljene brojnim glavama, brojnim rukama, ili
na takav nain da se manifestirala animalna priroda tijela.
Vidite, Indijci su sasvim drugaiji ljudi od Kineza. Kinezima je nedostajala
imaginacija dok su je Indijci bili puni od poetka. Stoga su Indijci bili predisponirani
da svoju kulturu postupno usmjere u religijsku to do danas Kinezi nisu napravili:
u Kini nema religije. Europljani, koji nisu nadareni za praviti fine razlike, govore o
kineskoj religiji, ali sami Kinezi ne priznaju tako neto. Oni kau: vi ljudi u Europi
imate religiju, Indijci imaju religiju, ali mi nemamo nita to ukljuuje religiju. Ta
predispozicija za religiju je kod Indijaca bila mogua jedino jer su imali odreeno
znanje o neem to su Kinezi ignorirali, naime, o ljudskom tijelu. Kinezi su vrlo dobro
znali kako se smjestiti u neto njima vanjsko. Kada su sada ocat, sol i papar na naem
stolu i elimo znati njihov okus, najprije moramo kuati malo na jeziku. Kinezima u
drevna vremena to nije bilo neophodno. Oni bi ve kuali stvari koje su bile izvan
njih. Stvarno su mogli nai put u stvari i bili dobro upoznati s onim to je vanjsko.
Stoga su imali izraze koji pokazuju da sudjeluju u vanjskom svijetu. Mi vie nemamo
takve izraze, ili u najboljem sluaju oznaavaju neto figurativne prirode. Za Kineze
su oznaavali stvarnost. Kada sam upoznao nekoga i o njemu kaem: Kakav je on
gorak tip! to mislim figurativno; mi ne mislimo da je on stvarno gorak kao to je
gorak ocat. Ali Kinezu je to znailo da je ovjek stvarno izazvao u njemu gorak okus.

40

Nije tako bilo kod Indijaca; oni su mogli ii mnogo dublje u njihova vlastita tijela.
Ako mi idemo duboko u naa vlastita tijela, to je jedino kada su prisutni odreeni
uvjeti tada tamo neto osjeamo. Uvijek kada smo imali obrok i on je ostao u
naem stomaku bez da je propisno probavljen, u stomaku osjeamo bol. Ako nam
jetra nije u redu i ne moe izluiti dovoljno ui, osjeamo bol na desnoj strani tijela
dobijemo prigovor jetre. Kada naa plua izluuju previe slobodno tako da su vie
puna sluzi nego bi to trebala biti, tada osjeamo da neto nije u redu s naim pluima,
da su poremeena. Danas su ljudska bia svjesna svojih tijela samo u onim organima
koji su bolesni. Oni Indijci drevnih vremena bili su svjesni ak i njihovih zdravih
organa; znali su kako je stomak, kako se osjea jetra. Kada netko to eli danas znati,
treba uzeti le i secirati ga; onda moe ispitati stanje pojedinog organa unutra. Danas
nitko ne zna kako izgleda jetra ukoliko je ne secira; jedino je duhovna znanost moe
opisati. Indijci su mogli misliti o unutarnjem ovjeku; bili bi sposobni nacrtati sve
njegove organe. Kod Indijaca, meutim, ako bi traili da osjeti svoju jetru i nacrta to
je osjetio, on bi rekao: Jetra? dobro, ovdje je jedna jetra, ovdje druga, a ovdje jo
jedna, i on bi nacrtao dvadeset ili trideset jetri jednu do druge.
Dakle, gospodo, tamo imate razliitu priu. Ako crtam kompletnog ovjeka i dam
mu dvadeset glava, imam nestvarnu sliku. Ali ako crtam ljudsku jetru s dvadeset ili
trideset drugih pokraj nje, crtam neto to nije sasvim fantastino; bilo bi mogue da
se ovih dvadeset ili trideset jetri ipak pojave! Svaki ovjek ima razliit oblik jetre, ali
nema apsolutne potreba za takvim oblikom; mogla bi biti i razliita. Tu mogunost
razliitosti, taj duhovni aspekt stvari, Indijci su daleko bolje razumjeli nego oni koji
su doli poslije. Indijci su rekli: Kada crtamo jedan objekt, to nije cijela istina;
moramo stvar shvatiti duhovno. Tako su Indijci imali uzvienu duhovnu kulturu.
Nikada nisu puno znali o vanjskom svijetu ali su imali duhovni koncept za sve.
Indijci su sada uzimali za normalno da uenost treba stei u skladu s ovim stavom;
prema tome, postati obrazovan ovjek bio je dug posao. Jer, kako moete
pretpostaviti, kod njih to nije bila samo stvar ulaziti dublje u sebe i zatim odmah biti
sposoban sve znati. Kada smo mi odgovorni za poduku mladih ljudi, prvo ih moramo
uiti itati i pisati, dajui im na taj nain neto izvana. Ali nije bilo tako u sluaju
drevnih Indijaca. Kada su eljeli nekog uiti, pokazali su mu kako da se povue u
svoje unutarnje dubine; trebao je potpuno skrenuti panju od vanjskog svijeta i
usmjeriti je na njegovo unutarnje bie.
Ako sada netko sjedne i gleda prema vani, vidi svih vas kako sjedite i njegova je
panja usmjerena na vanjski svijet. Takav bi bio sluaj s Kinezom; oni su usmjeravali
panju prema vani. Indijci su poduavali obratno. Oni kau: Morate nauiti zuriti u
vrh vaeg nosa. Zatim je uenik morao drati pogled fiksiran tako da ne vidi nita
osim vrh nosa, satima nita drugo, ak bez da pomie svoje oi.
Da zaista, gospodo, Europljanin e rei: Kakva strana obuka ljudi da stalno
kontempliraju vrh njihova nosa! Istina! za Europljanina u tome ima neto strano; za
njega bi takva stvar bila nemogua. Ali u drevnoj Indiji to je bio obiaj. Da bi neto
nauili Indijci nisu trebali pisati prstima, trebali su gledati vrh nosa. Ali to sjedenje

41

satima gledajui vrh nosa vodilo ih je u njihovo unutarnje bie, da upoznaju svoja
plua, svoju jetru, i tako dalje. Jer vrh nosa je isti slijedeeg sata kao to je na
poetku; tu nema nieg posebnog za vidjeti. Od vrha nosa, meutim, student je
mogao sve vie gledati ono to je unutar njega; unutar njega je sve postajalo svjetlije i
svjetlije. Zato je on morao provoditi vjebu.
Sada, kao to znate, kada hodamo okolo, mi smo se navikli tako raditi i to hodanje
na stopalima djeluje na nas. Kada hodamo na stopalima doivljavamo se kao
uspravna ljudska bia. U Indiji su od toga odvraani oni koji su trebali neto nauiti.
Dok su uili trebali su jednu nogu imati ovako i sjediti na njoj, dok je druga noga bila
u ovom poloaju. Tako su sjedili, zurei fiksirano u vrh nosa, postajui sasvim
neupotrebljivi za stajanje; osjeali su da nisu uspravni ljudi ve uureni kao embrio
u majinoj utrobi. Moete vidjeti Buddhu portretiranog na ovaj nain. To je bilo dakle
ono to su Indijci morali nauiti. Postepeno su poinjali gledati unutar sebe, uiti o
tome to je unutar ovjeka, doi do znanja o ljudskom fizikom tijelu na potpuno
duhovni nain.
Kada mi gledamo unutar sebe, mi smo svjesni naeg beznaajnog miljenja; jedva
smo svjesni naeg osjeaja i gotovo uope ne nae volje. Indijci su osjeali cijeli svijet
u ljudskom biu. Moete zamisliti koliko je razliit bio ovjek od onih koji su doli
kasnije. Oni su razvili, kao to znate, ogromnu matu, poetski izraenu u njihovim
knjigama mudrosti kasnije u Vedama i u filozofiji Vedante, koja nas jo ispunjava
strahopotovanjem. To je igralo ulogu u njihovim legendama koje se tiu
nadosjetilnih stvari, to nas jo i danas zadivljuje.
I pogledajte suprotnost! Ovdje su bili Indijci, tamo preko Kinezi, i Kinezi su bili
prozaian narod zainteresirani za vanjski svijet, ljudi koji nisu ivjeli iznutra. Indijci
su bili ljudi koji su gledali sasvim unutra, kontemplirajui unutar sebe duhovnu
prirodu fizikog tijela.
Dakle poeo sam vam govoriti i najdrevnijim stanovnicima Zemlje. Slijedei
puta u nastaviti, tako da postepeno doemo do vremena u kojem mi sada ivimo.
Molim da nastavite donositi pitanja. Moe biti detalja u koje bi eljeli da idem ire,
i uvijek na nekom slijedeem sastanku mogu odgovoriti na pitanja koja se jave. Ali ne
mogu vam rei kada e biti slijedea sesija, jer sada moram ii u Holandiju. Poslat u
vam poruku za deset dana ili slino.

Odnos namirnica i ovjeka. Sirova hrana. Vegetarijanstvo

PREDAVANJE VI
Dornach, 31.srpnja 1924
42

Rudolf Steiner: Dobro jutro, gospodo! Je li netko promislio o pitanju tijekom

zadnjih tjedana?
Pitanje: Gospodine, elio bih pitati o razliitoj hrani grahu i mrkvi, ma primjer:
kakav utjecaj imaju na tijelo. Ve ste govorili o krumpiru; moda moemo uti neto o
ostalim namirnicama. Neki vegetarijanci nee jesti stvari koje su visjele u zraku, kao
grah ili graak. I kada netko pogleda polje itarica, udi se kako se razne itarice
razlikuju jer oito svi narodi na Zemlji uzgajaju neku vrstu itarica.
Dr. Steiner: Dakle pitanje je o odnosu razliite hrane i ljudskog tijela. Dobro,
najprije trebamo stei jasnu ideju o samoj prehrani. Neposredna misao o prehrani je
da kada neto pojedemo, to ide kroz usta dolje u stomak, zatim se dalje taloi u tijelu i
konano se toga rjeavamo; tada moramo opet jesti, i tako dalje. Ali proces nije tako
jednostavan. Mnogo je sloeniji. I ako elimo znati kako je ljudsko bie stvarno
povezano s razliitom hranom, trebaju nam najprije biti jasne vrste hrane koju
nedvosmisleno trebamo.
Najprije od svega to trebamo, supstanca koju bez iznimke moramo imati, je
protein. Napiimo sve to na plou, tako da to upotpunimo. Dakle, protein, kakav je u
kokojem jajetu, na primjer ali nije samo u jajima; protein je u svoj hrani. Trebamo
protein bez iznimke. Druga stvar koju trebamo su masti. I one su takoer u svoj
hrani. Trea stvar se zove imenom koje vam je moda manje poznato, ali ga treba
znati: ugljikohidrati. Ugljikohidrati se posebno mogu nai u krumpirima, ali i oni se
takoer u velikoj koliini mogu nai u svim drugim biljkama. Vana stvar kod
ugljikohidrata je da kada ih jedemo, oni polako prelaze u krob pomou pljuvake u
naim ustima i izluevina u naem stomaku. krob je neto to trebamo bez iznimke,
ali mi krob ne jedemo; jedemo hranu koja ima ugljikohidrate, a ugljikohidrati unutar
nas prelaze u krob. Zatim se ponovno pretvaraju, u daljem procesu probave, u eer.
A mi trebamo eer. Dakle vidite, eer koji trebamo dobijemo od ugljikohidrata. Ali
trebamo jo neto: minerale. Djelom ih dobivamo dodajui ih naoj hrani, na primjer
u obliku soli, a dijelom su ve sadrani u svim naim namirnicama.
Kada sada razmotrimo protein, moramo shvatiti kako se mnogo razlikuje u
ivotinjama i ljudskim biima od onog koji je u biljkama. Biljke takoer sadravaju
protein, ali one ga je jedu, gdje ga ona nabavljaju? Dobivaju ga iz tla i iz zraka, od
mineralnog svijeta; one mogu uzeti protein iz beivotnog, mineralnog izvora. Ni
ivotinja ni ovjek to ne mogu. Ljudsko bie ne moe koristiti protein koji bi bio
nabavljen od beivotnih elemenata onda bi bilo samo biljka ono mora dobiti taj
protein kakav je ve pripremljen u biljkama ili ivotinjama.
U stvari, da bi moglo ivjeti na ovoj Zemlji ljudsko bie treba biljke. To je sada
izvanredna injenica: niti biljke ne bi mogle ivjeti na Zemlji ako tu ne bi bila ljudska
bia! Dakle, gospodo, dolazimo do zanimljive injenice i to nam mora biti sasvim
jasno: da su od svih stvari za ljudski ivot dvije najesencijalnije zeleni sok u zelenom
liu i krv. Zeleno u soku biljke se zove klorofil. Klorofil je sadran u zelenom listu. A
druga esencijalna stvar je krv.
Sada nas to dovodi do neeg izvanrednog.
Promislite kako vi diete: to je isto tako nain uzimanja prehrane. Unutra uzimate
kisik iz zraka; vi ga udiete. Ali postoji ugljik rairen po cijelom tijelu. Ako idete dolje
43

u Zemlju gdje ima naslaga ugljena, imati ete crni ugljen. Kada naotrite olovku,
imate grafit. Ugljen i grafit: oni su oboje ugljik. Vae cijelo tijelo je sainjeno od
ugljika (kao i od ostalih supstanci). Ugljik se formira u ljudskom tijelu. Mogli bi rei,
ovjek je samo hrpa crnog ugljena! Ali moete takoer rei jo neto. Jer sjetite se
najskuplje stvari na svijetu? dijamanta i on je sainjen od ugljika; samo ima
drugaiji oblik. I dakle, ako elite da bolje zvui, moete rei da ste sainjeni od
sjajnih dijamanata. Crni ugljik, grafit u olovci, i dijamanti: svi su ista supstanca. Ako
bi ugljen koji je iskopan iz zemlje mogli nekim procesom napraviti prozirnim, imali bi
dijamante. Dakle u naem tijelu imamo skrivene dijamante. Ali mi smo polje ugljena!
Sada kada se kisik kombinira u krvi s ugljikom, imate ugljini dioksid. A ugljini
dioksid sasvim dobro poznajete: trebate se samo sjetiti Seltzer vode s mjehuriima u
njoj: oni su ugljini dioksid. To je plin. Tako moemo imati slijedeu sliku: Ljudsko
bie iz zraka udie kisik, kisik se iri svuda kroz krv; u krvi je ugljik, i izdie ugljini
dioksid. Udiete kisik, izdiete ugljini dioksid.

Dijagram 9
Tijekom zemaljske evolucije, gospodo, koju sam vam nedavno opisivao, sve bi
davno bilo otrovano ugljinim dioksidom koji dolazi od ljudskih bia i ivotinja. Za to
evolucija ve dugo traje. Kako moete vidjeti, ve dugo, dugo vremena ne bi moglo na
Zemlji biti ivih ljudskih bia ili ivotinja ukoliko biljke ne bi imale vrlo razliit
karakter od tih carstava. Biljke ne uzimaju kisik: one uzimaju ugljini dioksid koji
ljudska bia i ivotinje izdiu. Biljke su pohlepne za ugljinom dioksidom ba kao to
su ljudska bia za kisikom.
Ako sada pogledamo biljku [vidi crte] korijen, stabljika, lie, cvjetovi: biljka
svakim dijelom apsorbira ugljini dioksid. I sada se ugljik iz ugljinog dioksida taloi
u biljci, a kisik je od biljke izdahnut. Ljudska bia i ivotinje ga dobivaju natrag.
ovjek vani daje ugljini dioksid i sve ubija; biljka zadrava ugljik, otputa kisik i sve
ponovno vraa u ivot. A biljka ne bi mogla s ugljinim dioksidom napraviti nita
44

kada ne bi imala njen zeleni sok, klorofil. Ovaj zeleni sok biljke, gospodo, je
arobnjak. On zadrava ugljik unutar biljke i puta kisik da slobodno ide. Naa krv
kombinira kisik s ugljikom; zeleni biljni sok ponovno odvaja ugljik iz ugljinog
dioksida i oslobaa kisik. Promislite kakav je izvrstan aranman napravila priroda,
biljke i ivotinje i ljudska bia se na ovaj nain nadopunjuju! Nadopunjuju se
savreno.
Ali moramo nastaviti. Ljudsko bie ne treba samo kisik koji mu daju biljke, ve
treba cijelu biljku. S iznimkom otrovnih biljaka i odreenih biljaka koje sadre veoma
malo tih supstanci, ljudsko bie treba sve biljke ne samo radi disanja ve takoer i za
hranu. I to nas dovodi do jo jedne znaajne povezanosti. Biljka se sastoji od korijena,
ako je godinja biljka (za sada neemo razmatrati stabla) od korijena, lista i
stabljike, cvijeta i ploda. Sada na trenutak pogledajmo korijen. On je u zemlji. Sadri
mnogo minerala, poto su minerali u zemlji i korijen prianja za zemlju sa svojim
sitnim finim korjeniima, tako da te minerale stalno apsorbira. Tako korijen biljke
na zemlji ima poseban odnos s oblasti minerala.
I sada pogledajte, gospodo! Dio ljudskog bia koji je u odnosu s cijelom Zemljom
je glava. Ne stopalo, ve stvarno glava. Kada ljudsko bie u utrobi poinje biti
zemaljski ovjek, na poetku nema gotovo nita osim glave. On poinje s glavom.
Njegova glava poprima oblik cijelog kozmosa i oblik Zemlje. I glava posebno treba
minerale. Jer upravo iz glave izlaze sile koje ispunjavaju ljudsko tijelo kostima, na
primjer. Sve to ljudsko bie ini vrstim rezultat je naina na koji je formirana glava.
Dok je sama glava jo mekana, kao u utrobi, ne moe prikladno oblikovati kosti. Ali
kako ona sama postaje sve vra, predaje tijelu sile kojima i ovjek i ivotinja mogu
oblikovati svoje vrste dijelove, posebno kosti. Iz ovoga vidite da trebamo korijenje.
Ono je povezano s Zemljom i sadri minerale. Za izgradnju kostiju trebamo minerale.
Kosti se sastoje od kalcij-karbonata, kalcijfosfata; oni su minerali. Dakle moete
vidjeti da ljudsko bie treba korijenje da bi ojaalo glavu.
I tako, gospodo, ako na primjer dijete postaje neodluno nemarno,
hiperaktivno obino ima odgovarajui simptom: crve u crijevima. Crvi se u
crijevima lako razvijaju ako su sile glave previe slabe, jer tada glava ne djeluje dolje
dovoljno jako u ostatak tijela. Crvi u ljudskom tijelu ne nalaze smjetaj ako sile glave
djelu jako dolje u crijevima. Vidite kako je ljudsko tijelo velianstveno ureeno! sve
je povezano. I ako dijete ima crve, treba shvatiti da je postalo neodluno. Takoer
ove stvari treba znati svatko tko eli postati uitelj ako su osobe u kasnijoj dobi
neodlune, moemo biti sigurni da su imali crve u crijevima kada su bili mladi.
I onda to treba uraditi ako to primijetimo kod djeteta? Najjednostavniji lijek je
davati mu neko vrijeme mrkve s drugom hranom, naravno; prirodno, ne moe se
hraniti samo na mrkvi. Mrkve su korijen biljke. One rastu dolje u zemlji i imaju veliku
koliinu minerala. One u sebi imaju sile Zemlje, i kada se uzmu u stomak, mogu kroz
krv raditi gore u glavi. Samo supstance bogate mineralima mogu dosegnuti glavu.
Supstance bogate mineralima, korijenske supstance, jaaju ljudsko bie preko glave.
To je iznimno vano. Zbog mrkve najvii dijelovi glave postaju jaki to je upravo
ono to ljudsko bie treba da bi iznutra postalo vrsto i snano, ne mekano.
Ako pogledamo biljku mrkve, ne moemo se oteti dojmu da njena snaga ide
posebno u korijen. Ona je gotovo cijela korijen. Jedini dio biljke koji nas zanima je
korijen. Ostatak, zeleni dio, nije vaan, on samo stoji gore. Dakle mrkva je posebno
45

dobra kao hranjiva tvar za odravanje ljudske glave. I ako se ponekad vi sami osjeate
prazne glave, tupo, ne moete normalno misliti, tada je dobro i da vi neko vrijeme
jedete mrkve! Naravno, najvie e pomoi djeci.
Ali ako sada usporedimo krumpir i mrkvu dobro, najprije izgledaju sasvim
razliito. Naravno, biljka krumpira ima zeleni dio. I zatim ima dio koji jedemo, to
zovemo gomolji, duboko dolje u Zemlji. Ako bi sada povrno razmiljali, mogli bi rei
da su gomolji korijenje. Ali to nije tono; gomolji nisu korijenje. Ako paljivo
pogledate dolje u tlo, moete vidjeti pravo korijenje kako visi na gomolju. Pravo
korijenje su mali korjenii, korijenske dlake, koje vise na gomolju. One lako
otpadnu. Kada sakupljate krumpire, dlake su ve otpale. Samo u prvom trenutku
kada podiete krumpir labavo iz tla, dlake su jo svuda preko njega. Kada jedemo
krumpir, mi u stvari jedemo nabreklu, poveanu stabljiku. Samo se ini da je korijen;
u stvari je stabljika. Lie je metamorfoziralo. Krumpir je tamo dolje neto izmeu
korijena i stabljike. Prema tome nema toliki sadraj minerala kao mrkva; nije toliko
zemaljski. Raste u zemlji, ali nije tako jako povezan s zemljom. I sadri posebno
ugljikohidrate; ne toliko mnogo minerala, ve ugljikohidrata.
Dakle sada, gospodo, moete sebi rei: Kada jedem mrkve, moje tijelo ih stvarno
lako moe uzeti, jer sve to treba za omekati mrkvu je pljuvaka. Sve to treba je
pljuvaka i izluevine stomaka, pepsin i tako dalje da bi svi vani sastojci mrkve
dosegnuli glavu. Mi trebamo minerale, a mineralima nas snabdijevaju sve vrste
korijena, ali najveu koliinu sadre takvi korijeni kao mrkva.
Ali sada, kada jedemo krumpire, oni najprije idu u usta i stomak. Tamo se tijelo
treba naprezati da iz njih izvue krob. Zatim se probavni proces nastavlja u
crijevima. Da bi neto moglo ii u krv i takoer dosegnulo glavu, potrebno je jo
naprezanja, jer iz kroba treba izvui eer. Tek tada moe ii u glavu. Dakle trebamo
koristiti jo vie snage. Sada promislite, gospodo: kada se napreem zbog neke
vanjske stvari, postajem slabiji. To je stvarna tajna ljudske fiziologije: ako sijeem
umu, koristim moju vanjsku tjelesnu snagu, postajem slab; ali ako koristim
unutarnju snagu, transformirajui ugljikohidrate u krob i krob u eer, postajem
jak. Upravo zbog injenice da proimam sebe s eerom jedui krumpir, postajem jak.
Kada koristim moju snagu vani, postajem slab; ako je koristim unutra, postajem jak.
Dakle to nije stvar jednostavno punjenja sebe s hranom, ve hrana u mom tijelu
generira snagu.
I tako moemo rei: hrana od korijenja a sve korijenje ima isti uinak kao
mrkve premda ne u istom stupnju: sva posebno djeluje na glavi dakle, hrana od
korijenja daje tijelu ono to za sebe treba. Hrana koja naginje prema zelenilu biljke i
sadri ugljikohidrate snabdijeva tijelo snagom koju treba za rad, za kretanje.
Ve sam govorio o krumpiru. Premda zahtijeva uasno veliki utroak snage,
poslije ostavlja ovjeka slabim, i ne snabdijeva ga s ikakvom kontinuiranom snagom.
Ali princip koji sam vam upravo dao vrijedi ak i za krumpir.
Sada u istoj mjeri u kojoj je krumpir siromana namirnica, sve itarice penica,
ra, i tako dalje su dobre namirnice. itarice takoer sadre ugljikohidrate, i to
takve prirode da ljudsko bie formira krob i eer na najzdraviji mogui nain. U
stvari, ugljikohidrati itarica mogu ga nainiti jaim nego bilo koje drugo sredstvo.
Samo na trenutak promislite koliko su jaki ljudi koji ive na farmama, jednostavno
46

preko injenice da jedu velike koliine vlastitog domaeg kruha koji sadri itarice iz
njihovih vlastitih polja! Za poetak trebaju samo zdrava tijela, zatim ako mogu jesti
prosti kruh, to je za njih zaista najzdravija hrana. prvo moraju imati zdrava tijela, ali
onda postaju posebno jaki preko procesa pravljenja kroba i eera.
Sada se moe pojaviti pitanje. Vidite, ljudska bia su dola tijekom njihove
evolucije rei u, vlastitom voljom da jedu itarice razliito od naina na koji ih
jedu ivotinje. Konj jede svoju zob gotovo kako raste. ivotinje jedu svoja zrna ita
sirova, onakva kava dolaze od biljke. Ptice bi imale teke trenutke da ekaju da im
netko najprije skuha sjemenje! Ali ljudska bia su sama dola do kuhanja itarica. I
onda, gospodo, to se dogaa kada kuhamo itarice? Dakle, kada kuhamo itarice, ne
jedemo ih hladne, jedemo ih tople. I to je injenica, da za probavu nae hrane
trebamo unutarnju toplinu. Ukoliko nema topline ne moemo transformirati nae
ugljikohidrate u krob i krob u eer: to zahtijeva unutarnju toplinu.
Dakle ako na namirnice najprije primijenimo vanjsku toplinu, pomaemo tijelu:
ne treba samo dati svu toplinu. S time to je najprije skuhana, hrana je ve zapoela
proces vatre, proces topline. To je prva posljedica. Druga je, da su potpuno
promijenjene. Promislite to se dogaa itaricama kada od brana pravim kruh.
Postaje neto sasvim drugo. I kako se promijenilo? Dobro, najprije sam samlio sjeme.
to to znai? Slomio sam ih na sitne, sitne komadie. I vidite, ono to tamo radim sa
sjemenjem, mrvei ga, pravei ga finim, inae bi morao napraviti kasnije unutar
vlastitog tijela! Sve to inim vani, inae bi morao unutra, unutar tijela; tako inei
ove stvari, olakavam tijelu. Ista je stvar i sa samim peenjem: sve to radim kod
kuhanja, spasim od toga tijelo. Dovodim hranu u stanje u kojem je moje tijelo moe
lake probaviti.
Trebate samo promisliti na razliku ako bi netko jeo sirovi krumpir umjesto
kuhani. Ako bi netko krumpir pojeo sirov, njegov stomak bi trebao dati ogromnu
koliinu topline da bi transformirao taj sirovi krumpir koji je ve gotovo krob. I
mjera u kojoj bi ga mogao transformirati ne bi bila dovoljna. Tako bi onda krumpir
dosegnuo crijeva i crijeva bi takoer trebala koristiti veliku koliinu energije. Zatim bi
krumpir jednostavno ostao u crijevima, jer ga slijedee sile ne bi mogle prenijeti dalje
u tijelo. Tako ako netko jede sirovi krumpir, bilo da s njime samo puni stomak i
crijeva ne mogu niti zapoeti s njim, ili ispunjava crijeva; u svakom sluaju nema
daljnje probave. Ali ako krumpir proe pripremni stupanj preko kuhanja ili drugaije,
tada stomak nema toliko posla, niti crijeva, i krumpir propisno prelazi u krv i pravo u
glavu. Dakle vidite, kuhajui nau hranu, posebno onu koja se ubraja u
ugljikohidrate, moemo pomoi naoj probavi.
Sigurno ste upoznati s svim novim ludostima u vezi prehrane na primjer,
pomodarstvo sirove hrane, oni koji nee vie nita kuhati, sve e jesti sirovo. Kako je
do toga dolo? Zato jer ljudi vie ne znaju to je to od materijalistike znanosti, i
stide se duhovne znanosti, tako da su sami smislili par stvari. Kompletna moda sirove
hrane je fantazija. S vremenom netko ivei na sirovoj hrani moe ibati tijelo s kraja
na kraj u toj situaciji tijelo mora koristiti veoma velike snage, tako da mora biti
iibano a naposljetku e se potpuno slomiti.
Ali sada, gospodo, hajdemo do masti. Biljke, gotovo sve, sadre masti koje su
izvukle od minerala. Masti sada ne ulaze tako lako kao ugljikohidrati i minerali.
Minerali se ak ni ne promijene. Na primjer, kada dodate sol u juhu, tada sol gotovo
47

nepromijenjena ide u vau glavu. Dobijete je kao sol u vaoj glavi. Ali kada jedete
krumpir, u glavi ne dobijete krumpir, dobijete eer. Konverzija se odvija kako sam
opisao. S mastima, meutim, bilo da su biljne masti ili ivotinjske masti, nije tako
jednostavna stvar. Kada su masti pojedene, one su gotovo u cijelosti pojedene od
pljuvake, od eluanih izluevina, od crijevnih izluevina, i postaju neto sasvim
razliito od onog to prelazi u krv. ivotinja i ljudsko bie moraju formirati vlastite
masti u crijevima i u krvi, s silama koje prizivaju masti koje jedu.
Vidite, to je razlika izmeu masti i eera ili minerala. Ljudsko bie jo uzima
svoju sol i eer od prirode. Mora izvlaiti eer od krumpira i rai i tako dalje, ali u
njemu je jo neto od prirode. Ali kod masti koju ovjek ili ivotinja ima u sebi, nema
vie nieg od prirode. Oni su ih sami formirali. Ljudsko bie ne bi imalo snage kada
ne bi jelo; njegova crijeva i krv trebaju masti. Tako moemo rei: ovjek sam ne moe
oblikovati minerale. Ako ne bi uzimao minerale, njegovo tijelo ih nikada ne bi moglo
samo izgraditi. Ako nije uzeo ugljikohidrate, ako nije jeo kruh ili neto slino iz ega
je dobio ugljikohidrate, nikada ne bi mogao sam formirati eer. I ako ne bi mogao
formirati eer, bio bi vjeno slabi. Dakle budite zahvalni na eeru, gospodo! Jer ste
puni slatkoe, imate snagu. U trenutku kada vie ne bi bili puni do vrha s vlastitom
slatkoom, ne bi vie imali snagu, sruili bi se.
I znate, to vrijedi ak i u vezi s razliitim narodima. Postoje neki narodi koji
konzumiraju vrlo malo eera ili namirnica koje proizvode eer. Ti narodi imaju
slabu fiziku snagu. Zatim postoje neki narodi koji jedu mnogo ugljikohidrata koji
formiraju eer, i oni su jaki.
Ali ljudsko bie ne dolazi tako lako do masti. Ako netko u sebi ima masti (a to
vrijedi takoer i za ivotinje), to je njegovo vlastito postignue, postignue njegova
tijela. Masti su potpuno njegov proizvod. Ljudsko bie unitava kakve god masti da
uzima, biljne masti ili ivotinjske masti, i kroz njihovo unitavanje razvija snagu. Kod
krumpira, rai, penice, razvija snagu pretvaranjem supstanci. Kod masti koje jede,
razvija snagu unitavajui supstance.
Ako unitavam neto izvan mene, postajem umoran i iscrpljen. A ako sam imao
veliki debeli biftek i unitim to unutar mene, postajem slab na isti nain; ali moje
unitavanje debelog bifteka ili biljne masti ponovno mi daje snagu, tako da mogu
proizvesti moju vlastitu mast ako je moje tijelo za to predisponirano. Dakle vidite,
konzumacija masti radi u ljudskom tijelu sasvim razliito od konzumacije
ugljikohidrata. Ljudsko je tijelo, gospodo, iznimno sloeno, i ono to sam vam
opisivao je ogroman rad. Mnogo toga se treba odvijati u ljudskom tijelu da bi ono
moglo unititi one biljne masti.
Ali sada promislimo kako je to kada netko jede zelenilo, stabljike i lie biljke.
Kada jede zelene stvari, od biljaka dobije masti. Zato je stabljika ponekad toliko
vrsta? Jer tada daje svoje snage liu koje e postati bogato ugljikohidratima. I ako
lie ostane zeleno to je vie zeleno, u sebi ima vie masti. Dakle kada netko jede
kruh, na primjer, iz kruha ne moe uzeti mnogo masti. Uzme vie, na primjer, od
potoarki te sitne biljke s vrlo sitnim listovima vie masti nego kada jede kruh.
Otuda obiaj o stavljanju maslaca na kruh, neke vrste masti. To nije samo zbog okusa.
I zato ljudi sa sela ele slaninu s kruhom. To je opet mast, i takoer se jede iz dva
razloga.

48

Kada jedem kruh, kruh radi na mojoj glavi jer elementi korijena biljke rade u
stabljici. Stabljika, ak iako je stabljika i raste iznad tla u zraku, ipak u sebi ima snage
korijena. Nije pitanje da li je neto gore u zraku, ve da li ima ikakve snage korijena.
List, zeleni list, nema snage korijena. Nikada se ni jedan zeleni list nije pojavio dolje u
zemlji. U kasno ljeto i jesen, kada snage Sunca vie ne rade tako jako, stabljika moe
sazrjeti. Ali listu treba da budu otvorene najjae suneve snage; on raste prema
Suncu. Dakle moemo rei, zeleni dio biljke radi posebno na srcu i pluima, dok
korijen jaa glavu. Krumpir takoer moe raditi u glavi. Kada jedemo zelenje, ono
nam posebno daje biljne masti; jaaju nae srce i plua, srednjeg ovjeka, ovjeka
grudi.
To je, rekao bih, tajna ljudske prehrane: da ako elim raditi na mojoj glavi, za
veeru imam korijenje ili stabljike. Ako elim raditi na mom srcu ili pluima,
napravim sebi zelenu salatu. I u tom sluaju, jer su te supstance unitene u crijevima i
samo njihove snage nastavljaju raditi, kuhanje nije toliko neophodno. Zato se lie
moe jesti sirovo kao salata. to god e raditi na glavi ne moe se jesti sirovo; mora se
kuhati. Kuhana hrana posebno radi na glavi. Salata i sline stvari posebno radi na
srcu i pluima, izgraujui ih, prehranjujui ih preko masti.
Ali sada, gospodo, ljudsko bie ne mora hraniti samo glavu i srednje tijelo, oblast
grudi, ono mora hraniti i same probavne organe. Ono treba stomak, crijeva, bubrege,
i jetru, i samo mora graditi ove probavne organe. Sada je ovo zanimljivo: za izgradnju
probavnih organa treba za hranu proteine, protein koji je u biljkama, posebno
sadran u njihovim cvjetovima, a naroito u njihovom vou. Tako moemo rei:
korijen posebno prehranjuje glavu [vidi raniji crte]; sredina biljke, stabljika i lie,
prehranjuje posebno prsa; a voe prehranjuje nie tijelo.
Kada gledamo naa itna polja moemo rei, Dobro da su tu! jer to hrani nau
glavu. Kada pogledamo dolje na zelenu salatu koju smo uzgojili, sve to lie koje
jedemo bez kuhanja jer se lako probavlja u naim crijevima a mi elimo njegove
snage tu dobijemo sve to odrava nae organe grudi. Ali bacite pogled na ljive i
jabuke, i voe koje raste na stablu ah! njega se ne trebamo muiti mnogo kuhati, jer
je ono skuhano od samog Sunca tijekom cijelog ljeta! Tu se unutarnje sazrijevanje ve
dogaalo, tako da je to neto sasvim razliito od korijenja, ili od strukova i stabljika
(koji nisu sazrjeli ve u stvari sasueni od Sunca). Voe, kako sam rekao, ne trebamo
mnogo kuhati ukoliko nemamo slab organizam, u kom sluaju crijeva ne mogu
unititi voe. Tada ga moramo kuhati; moramo imati dinstano voe i slino. Ako
netko ima crijevne bolesti, mora biti oprezan i uzimati voe u nekoj kuhanoj formi
umak, dem, i tako dalje. Ako netko ima savreno zdrav probavni sustav, savreno
zdrav sustav crijeva, tada je voe prava stvar za prehranu nieg tijela, preko proteina
koje sadri. Protein iz bilo kog voa prehranjuje va stomak, prehranjuje sve vae
probavne organe u vaem niem tijelu.
Moete vidjeti kakav su dobar instinkt ljudska bia imala za ove stvari! Naravno,
nisu poznavala sve koncepte koje vam govorim, ali su to znala instinktivno. Uvijek su
pripremala mijeanu ishranu od korijenja, zelenja i voa; sve su to jeli, i ak su i
relativne koliine ove tri stvari koje treba jesti bile ispravno odreene instinktima.
Ali sada, kao to znate, ljudi ne jedu samo biljke, jedu takoer i ivotinje, meso
ivotinje, ivotinjske masti i tako dalje.

49

Zasigurno nije na antropozofiji da zauzima fanatini ili sektaki stav. Njen zadatak
je samo rei kako stvari stoje. Ne moe se jednostavno rei da bi ljudi trebali jesti
samo biljke, ili da bi trebali takoer jesti i ivotinje, i tako dalje. Moe se samo rei da
neki ljudi sa snagama koje su dobili nasljeivanjem jednostavno nisu dovoljno jaki da
unutar svog tijela izvre sav rad potreban za unitenje biljnih masti, da ih unite tako
potpuno da se u njihovim tijelima razviju snage za proizvodnju vlastite masti. Vidite,
osoba koja jede samo biljne masti pa, bilo zbog odustajanja da postane
impozantan, naoit momak, ili neeg drugog mora imati strano dobar probavni
sustav, tako zdrav da mu je lako unititi biljne masti i na taj nain dobiti snage za
izgradnju vlastite masti. Veina ljudi stvarno nije u stanju proizvesti vlastitu mast ako
imaju samo biljne masti za unititi. Kada netko jede ivotinjsku mast iz mesa, to nije
potpuno uniteno. Biljne masti ne idu dalje od crijeva, one su unitene u crijevima.
Ali mast sadrana u mesu ide dalje, prelazi u ljudsko bie. I osoba moe biti slabija
nego da je bila na ishrani od biljnih masti.
Prema tome, moramo praviti razliku izmeu dvije vrste tijela. Prvo su tijela koja
ne vole mast, ne uivaju jedui slaninu, jednostavno ne vole masnu hranu. To su tijela
koja relativno lako unitavaju biljne masti i ele na taj nain formirati vlastitu mast.
Oni kau: Bilo koju mast da nosim okolo, elim je sam napraviti; elim ba moju
vlastitu mast. Ali ako netko trpa svoj stol s masnom hranom, tada nee rei, elim
napraviti vlastitu mast; on kae, Svijet mi treba dati mast. Jer ivotinjska mast
prelazi u tijelo, inei prehranjivanje lakim.
Kada dijete cucla bombom, ne radi to zbog ishrane. Ima, sigurno, neeg hranjivog
u njemu, ali dijete ga ne cucla radi toga; cucla ga zbog slatkog okusa. Slatkoa je
predmet njegove svijesti. Ali ako odrasli jede goveu mast, ili svinjsku mast, ili slino,
dakle, to prelazi u njegovo tijelo. To zadovoljava njegovu udnju ba kao to bombon
zadovoljava djetetovu udnju. Ali to nije potpuno jednako, jer odrasli osjea tu udnju
unutar sebe. Odrasli treba tu unutarnju udnju kao odgovor na njegovo unutarnje
bie. Zato on voli meso. Jede ga jer ga njegovo tijelo voli.
Ali nema koristi od fanatizma u ovim stvarima. Ima ljudi koji jednostavno ne
mogu ivjeti ako ne jedu meso. Osoba treba paljivo razmotriti da li e biti u stanju
nastaviti bez njega. Ako odlui da moe bez njega i prijee sa mesne na
vegetarijansku prehranu, osjeati e se jaa nego je bila prije. To je ponekad teko,
oito: neki ljudi ne mogu se nositi s milju o ivotu bez mesa. Ako, meutim, netko
postane vegetarijanac, osjea se jai jer vie nije obvezan u svom tijelu deponirati
stranu mast; on pravi svoju vlastitu mast, i to ini da se osjea jaim.
To znam iz vlastitog iskustva. Inae ne bi izdrao napore ove zadnje dvadeset i
etiri godine! Nikad ne bih mogao putovati cijele noi, na primjer, i zatim slijedee
jutro dati predavanje. Jer je injenica, da ako je netko vegetarijanac iznutra izvrava
odreenu aktivnost koje su ne-vegetarijanci poteeni, koju je ve napravila ivotinja.
To je vana razlika.
Ali nemojte sada misliti da bi ja ikada agitirao za vegetarijanstvo! Treba uvijek
najprije utvrditi da li je osoba sposobna postati vegetarijanac ili ne; to je individualna
stvar.
Vidite, ovo je posebno vano u vezi proteina. Netko moe probaviti protein ako
moe jesti biljni protein i razbiti ga u crijevima. I tada od njega dobiva snage. Ali kada
50

su crijeva slaba, treba protein uzeti izvana, to znai da treba jesti pravu vrstu
proteina, to bi bio ivotinjski protein. Kokoi koje nesu jaja takoer su ivotinje!
Tako je protein neto to se sasvim pogreno prosuuje osim ukoliko se ne razmatra s
antropozofske toke gledita.
Kada jedem korijenje, njegovi minerali idu gore u moju glavu. Kada jedem zelenu
salatu, njene snage idu u moje grudi, plua, i srce ne njene masti, ve snage iz
njenih masti. Kada jedem voe, protein iz voa ostaje u crijevima. A protein iz
ivotinjskih supstanci ide dalje od crijeva u tijelo; ivotinjski protein se iri. Netko bi
mogao misliti, prema tome, da ako osoba jede proteina u izobilju, biti e dobro
hranjeni pojedinac. To je dovelo do injenice u ovom materijalistikom dobu da su
ljudi koji su studirali medicinu za prosjenu ishranu preporuivali prekomjerne
koliine proteina: drali su da je bilo neophodno sto dvadeset do sto pedeset grama
proteina to je smijeno. Danas se zna da je neophodna samo etvrtina te koliine. I
u stvari, ako osoba jede takvu enormnu i neophodnu koliinu proteina dakle, tada
se dogaa neto to se jednom dogodilo s izvjesnim profesorom i njegovim
asistentom.
Imali su ovjeka koji je patio od neishranjenosti i eljeli su ga ojaati s proteinom.
Sada je openito priznato da kada netko konzumira velike koliine proteina on je,
naravno, u njemu pretvoren njegova mokraa e pokazati da ga je imao u ishrani.
Tako se sada s ovom dvojicom dogodilo da ovjekov urin nije pokazao znakove
prisutnosti proteina u njegovom tijelu. Nije ima palo na pamet da je ve proao kroz
crijeva. Profesor je bio u stranom stanju. A asistentu su se tresle noge i plaljivo je
rekao: Gospodine profesore moda kroz crijeva? Naravno!
to se dogodilo? Natrpali su ovjeka proteinom a nije mu bio koristan, jer je otiao
iz stomaka u crijeva i zatim vani. Uope se nije rairio po tijelu. Ako netko proguta
previe proteina, on uope ne ide u tijelo, ve u fekalne otpadne tvari. ak i tada,
tijelo dobije neto od toga: prije nego izae, lei u crijevima i postaje otrov i truje
cijelo tijelo. To se moe dogoditi od previe proteina. I od ovakvog trovanja vrlo esto
dolazi do arterioskleroze tako da mnogi ljudi dobiju arteriosklerozu prerano,
jednostavno punei se s previe proteina.
Vano je, kako sam pokuao pokazati, znati ove stvari o prehrani. Jer mnogi ljudi
su potpuno uvjereni da to vie jedu, bolje se hrane. Naravno da to nije tono. esto
se bolje hrani onaj tko jede manje, jer se tada ne truje.
Stvar je u tome da zaista treba znati kako razliite supstance djeluju. Treba znati
da minerali rade posebno na glavi; ugljikohidrati upravo onakvi kakvi se mogu nai
u naoj obinoj hrani, kruhu i krumpirima, na primjer vie rade na sustavu plua i
sustavu grla (plua, grlo, nepce i tako dalje). Masti rade posebno na srcu i krvnim
sudovima, arterijama i venama, a protein posebno na abdominalnim organima. Glava
ne sadri posebnu koliinu proteina. Onaj protein koji posjeduje naravno, takoer
se treba hraniti s proteinom, jer napokon, sastoji se od ivih supstanci taj protein
ovjek mora sam formirati. I ako se netko prejede, nema svrhe vjerovati da se tako
dobije zdrav mozak, jer se dogaa upravo obratno: dobije se zatrovan mozak.

Protein: abdominalni organi

51

Masti: srce i krvni sudovi

Ugljikohidrati: plua, grlo, nepce
Minerali: glava

Moda bi jo jedan sastanak trebali posvetiti prehrani? To bi bilo dobro, jer su ova
pitanja veoma vana. Dakle onda, subota u devet sati.

Pitanje prehrane. Prehrana djece. Gnojenje tla

PREDAVANJE VII
Dornach, 2.kolovoza 1924
Rudolf Steiner: Danas bih elio neto dodati kao odgovor na pitanje g. Burlea
prolog etvrtka. Sjeate se da sam govorio o etiri supstance neophodne za ljudsku
prehranu: minerali, ugljikohidrati, koji se mogu nai u krumpiru, ali posebno u naim
poljskim itaricama i mahunarkama, zatim masti, i proteini. Naglasio sam koliko je
razliita naa prehrana s obzirom na proteine u usporedbi, na primjer, sa soli. ovjek
uzima sol i ona putuje cijelim putem do glave, na takav nain da sol ostaje sol.
Stvarno nije promijenjena osim to je razgraena. Kao sol zadrava svoje snage
cijelim putem do ovjekove glave. Suprotno tome, protein protein iz obinog
kokojeg jaja, na primjer, ali takoer i protein iz biljaka taj protein je u ljudskom
tijelu odmah razbijen, dok je jo u stomaku i crijevima; on ne ostaje i dalje protein.
Ljudsko bie posjeduje snage s kojima taj protein moe razbiti. Ono takoer ima
snage da neto moe iznova izgraditi, napraviti svoj vlastiti protein. To ne bi mogao
ako ne bi ve prethodno razbio drugi protein.
Sada promislite kako je, gospodo, s ovim proteinom. Zamislite da ste postali
iznimno pametna osoba, toliko pametni da ste uvjereni da moete napraviti sat. Ali
sat ste vidjeli jedino izvana, tako da ga ne moete odmah napraviti. Ali ako pokuate i
rastavite neki sat na dijelove, rastavite i posloite dijelove na takav nain da moete
promatrati u kakvom je odnosu pojedini dio s drugima, tada ete znati kako bi ga
ponovno sastavili. To je ono to ljudsko tijelo radi s proteinom. Mora uzeti protein i
cijelog ga rastaviti.
Protein se sastoji od ugljika, duika, kisika, vodika i sumpora. To su mu najvanije
komponente. I sada je protein potpuno razdvojen na dijelove, tako da kada svi oni
dou do crijeva, ovjek u sebi nema protein, ve ima ugljik, duik, kisik, vodik, i
sumpor. Vidite kako je to? sada ovjek ima protein sav razloen na dijelove kao to
ste vi imali sat na stolu. Dakle sada ete rei, Naravno! kada sam rastavljao sat,
paljivo sam promatrao, i sada mogu napraviti sat. Slino ja trebam jesti protein
samo jedanput; nakon toga, mogu ga sam napraviti. Ali to se ne dogaa tako,
52

gospodo. Ljudsko bie ima memoriju kao potpuni ljudski entitet; samo njegovo tijelo
nema takvu memoriju u koju se moe neto zabiljeiti, ono koristi snagememorije
samo za izgradnju sebe. Dakle uvijek treba jesti novi protein da bi mogli nabaviti
protein.
injenica je, ljudsko bie je ukljueno u vrlo, vrlo kompliciranu aktivnost kada
proizvodi svoj vlastiti protein. Najprije dijeli protein koji je pojeo na dijelove i ugljik iz
njega stavlja svugdje u svoje tijelo. Ve znate da iz zraka udiemo kisik i taj kisik
kombiniramo s ugljikom koji smo dobili iz proteina i drugih hranjivih elemenata. I
izdiemo ugljik u ugljinom dioksidu, zadravajui dio u sebi. Tako sada imamo ugljik
i kisik zajedno u naem tijelu. Ne zadravamo i ne koristimo kisik koji je bio u
proteinu; koristimo kisik koji smo udahnuli za kombiniranje s ugljikom. Dakle mi ne
radimo vlastiti protein kako materijalisti to opisuju: naime, da jedemo mnogo jaja
koja su zatim odloena u naem tijelu tako da su jaja koja smo pojeli rairena po
cijelom tijelu. To nije tono.
U stvari, spaava nas organizacija naeg tijela tako da kada jedemo jaja, svi ne
postanemo lude kokoi! To je injenica. Ne postajemo lude kokoi jer dolje u naim
crijevima razbijemo protein i umjesto da koristimo kisik koji je u proteinu, koristimo
kisik koji dolazi iz zraka. Takoer, kako udiemo kisik udiemo i duik takoer; duik
je uvijek u zraku. Opet, ne koristimo duik koji nam dolazi iz kokojih jaja; koristimo
duik koji smo udahnuli iz zraka. A vodik koji smo pojeli s jajima, ni njega ne
koristimo, uope ne. Koristimo vodik koji smo uzeli kroz na nos i nae ui, kroz sva
naa osjetila; to je vodik koji koristimo za napraviti na protein. Sumpor takoer
mi to stalno primamo iz zraka. Vodik i sumpor dobijamo iz zraka. Iz proteina koje
jedemo, uvamo i koristimo samo ugljik. Druge supstance, uzimamo iz zraka. Dakle
vidite kako je to s proteinom.
Slina je situacija s mastima. Pravimo na vlastiti protein, koristei samo ugljik iz
vanjskog proteina. Takoer pravimo i nau vlastitu mast, koristimo vrlo malo ugljika
iz nae hrane. Dakle vidite, proizvodimo na vlastiti protein i mast. Samo ono to
konzumiramo u krumpirima, mahunama, i itaricama prelazi u nae tijelo. U stvari,
ak ni te stvari ne idu potpuno u nae tijelo, ve samo u donji dio glave. Minerali koje
konzumiramo idu gore u cijelu glavu; od njih imamo ono to trebamo za izgradnju
naih kostiju.
Prema tome vidite, gospodo, moramo voditi rauna da dovedemo zdrav biljni
protein u nae tijelo. Zdrav biljni protein! To je ono to nae tijelo treba u velikim
koliinama. Kada uzimamo protein iz jaja, nae tijelo moe biti prilino lijeno; lako
moe razbiti protein, jer je taj protein lako razbiti. Ali biljni protein, koji dobijemo od
ploda uglavnom je u tom dijelu biljke, kao to sam rekao u etvrtak nama je
posebno vrijedan. Ako osoba eli ouvati zdravlje, zaista je neophodno ukljuiti
plodove u svoju ishranu. Kuhane ili sirove, ali plodove mora uzimati. Ako zapostavi
jedenje plodova, postepeno e osuditi svoje tijelo na vrlo sporu probavu.
Moete vidjeti da je to takoer pitanje i davanja odgovarajue prehrane samim
biljkama. A to znai, moramo shvatiti da su biljke ive stvari; one nisu minerali, one
su neto ivo. Biljka nam dolazi od sjemena koje stavljamo u tlo. Biljka ne moe
cvjetati ukoliko i samo tlo nije u nekoj mjeri ivo. I kako inimo tlo ivim?
Odgovarajuim gnojenjem. Da, odgovarajue gnojenje je ono to e nam dati zaista
dobar biljni protein.
53

Moramo se sjetiti da je kroz mnogo, mnogo vjekova ovjek znao da je pravo

gnojivo ono to dolazi iz konjskih staja, iz kravljih staja i tako dalje; pravo gnojivo je
ono to dolazi od same farme. Kada je nedavno sve postalo materijalistiko, ljudi su
govorili: Pogledajte! moemo to jednostavnije napraviti ako vidimo koje su supstance
u gnojivu i zatim ih uzmemo iz mineralnog carstva: mineralno gnojivo!
I moete vidjeti, gospodo, kada se koristi mineralno gnojivo, to je kao da stavimo
minerale u zemlju; tada jedino korijen postaje jak. Tada iz biljke dobijemo supstance
koje pomau izgradnju naih kostiju. Ali iz biljke ne dobijemo odgovarajui protein. I
biljke, nae poljske itarice su dugo vremena patile od nedostatka proteina. I
nedostatak e postajati sve vei ukoliko se ljudi ne vrate na ispravno gnojenje.
Ve su bila poljoprivredna savjetovanja na kojima su farmeri kazali: Da, plodovi
postaju sve loiji! I to je tono. Ali naravno farmeri ne znaju razlog. Svaka starija
osoba zna da je kada je bila mlada, sve to dolazi iz polja bilo stvarno bolje. Nema
smisla razmiljati da se moe napraviti gnojivo jednostavno kombinirajui supstance
koje su prisutne u kravljem gnoju. Treba jasno vidjeti da gnoj ne dolazi iz kemijskog
laboratorija ve iz laboratorija koji je daleko vie znanstven dolazi iz daleko, daleko
vie znanstvenog laboratorija unutar krave. I zato je kravlje gnojivo stvar koja ne ini
snanim samo korijen biljke, ve snano djeluje na plodove i u biljkama proizvodi
dobar, odgovarajui protein koji ovjeka ini snanim.
Ako tamo ne bude nieg osim mineralnog gnojiva koje je postalo tako popularno,
ili samo duika iz zraka dakle, gospodo, vaa djeca, a posebno, vai unuci imati e
blijeda lica. Neete vie vidjeti razliku izmeu njihovih lica i njihovih bijelih ruku.
Ljudska bia imaju ilu, zdravu boju kada je obradiva zemlja odgovarajue gnojena.
Dakle vidite, kada govorimo o prehrani trebamo uzeti u obzir kako su namirnice
dobivene. To je od iznimnog znaaja. U raznim okolnostima moete vidjeti da ljudsko
tijelo samo udi za onim to mu treba. Samo jedan primjer: ljudi koji su u zatvoru
godinama, obino dobivaju hranu koja sadri jako malo masti, tako razvijaju veliku
udnju za njom; i kada ponekad sa svijee koju straar nosi u eliju kap voska padne
na pod, zatvorenik odmah skoi polizati mast. Ljudsko tijelo toliko jako osjea
nedostatak neke potrebne supstance. To ne primjeujemo ako iz dana u dan jedemo
pravilno i redovito; tada se nee dogoditi da naem tijelu nedostaje neki esencijalni
element. Ali ako neto u prehrani tjednima stalno nedostaje, tada tijelo postaje
iznimno gladno. To je takoer neto to treba primijetiti.
Ve sam naglasio da su mnoge stvari povezane s oplodnjom. Na primjer, nai
europski preci iz dvanaestog i trinaestog stoljea, ili jo ranije, bili su od nas razliiti
na mnogo naina. Obino se na tu injenicu ne obraa panja. Izmeu drugih stvari,
oni nisu imali krumpir! Krumpir je uveden tek kasnije. Prehrana krumpirom je
izvrila jak utjecaj. Kada se jedu itarice, posebno postaju snani srce i plua. itarice
jaaju srce i plua. Tako ovjek razvija zdrave grudi i dobrog je zdravlja. Samo nije
toliko eljan miljenja koliko disanja, moda; ali veoma je izdrljiv ako ima pravilno
disanje. I ovdje u rei: ne smatram da netko ima jaka plua ako uvijek otvara prozor
i vapi, Neka ue ovdje svje zrak ! Ne! osoba ima jaka plua ako su u takvu stanju da
mogu podnijeti bilo kakav zrak. ilava osoba nije ona koja ne moe sve podnijet ve
ona koja moe!

54

Ovih dana se mnogo govori o ovrivanju. Promislite kako su djeca ovrsnula!

U dananje vrijeme (u imunim kuama, naravno, ali onda to drugi brzo slijede) djeca
su odjevena dobro, kada smo mi bili djeca, nosili smo duge hlae i bili dobro
prekriveni maksimalno, ili smo bosonogi - sada, odjea ide do koljena ili je jo
kraa. Da su roditelji znali da je to najbolja priprema za kasnije napade upale slijepog
crijeva, bili bi mnogo obazriviji. Ali moda je tiranin! stvarima se ne pridaje panja, i
djeca su odjevena tako da njihova mala odjea dosee tek do koljena, ili manje.
Jednog dana e dosezati samo do trbuha to e biti moda! Moda ima jak utjecaj.
Ali to je tu stvarno u pitanju? Ljudi na to ne obraaju panju. To je ovako:
Ljudsko bie je konstituirano cijelim organizmom tako da je zaista sposobno izvriti
unutarnji rad na svoj hrani koju konzumira. I u vezi toga posebno je vano znati da
ovjek postaje jak kada ispravno radi na hrani koju jede. Djecu ne ini jaim tretman
koji sam spomenuo. Tako su ovrsnula da kasnije u njihovom ivotu samo ih
pogledajte! kada trebaju prijei preko praznog trga dok ih vrue sunce ari, kupaju
se u znoju i to nisu u stanju. Netko nije postao prekaljen ako ne moe neto podnijeti;
osoba koja moe podnijet sve mogue potekoe je ona koja je prekaljena. Tako, u
ranijim vremenima ljudi nisu bili prekaljeni; ipak su imali zdrava plua, zdrava srca, i
tako dalje.
I onda dolazi prehrana krumpirom! Krumpir malo brine za plua i srce. On dosee
glavu, ali samo, kako sam rekao, niu glavu, ne viu glavu. On ide u niu glavu, gdje
netko misli i provodi sposobnosti kritike. Prema tome, moete vidjeti, u ranija
vremena bilo je manje novinara. Jo nije bilo tiskarske industrije. Promislite na
koliinu miljenja koja se u naem svijet dnevno troi, samo da bi izale novine! Svo
to miljenje, to je previe, to uope nije neophodno i za to trebamo zahvaliti ishrani
krumpirom! Jer osoba koja jede krumpir stalno je stimulirana da misli. Ne moe
nita osim misliti. Zato njena plua i srce postaju slabi. Tuberkuloza, tuberkuloza
plua, nije bila iroko rairena dok nije uvedena prehrana krumpirom. I najslabija
ljudska bia su ona koja ive u regijama u kojima ne raste gotovo nita osim
krumpira, gdje ljudi ive na krumpiru.
Duhovna znanost je sposobna znati ove materijalne injenice. (To esto govorim.)
Materijalistika znanost ne zna nita o prehrani; nema pojma to je za ovjeanstvo
zdrava hrana. Upravo je to osobina materijalizma, da misli i misli i misli i ne zna
nita. Istina je na kraju: ako netko eli zaista sudjelovati u ivotu, iznad svega treba
neto znati! To su stvari koje sam elio rei o ishrani.
Sada bi moda jo eljeli pitati neko posebno pitanje?
Pitanje: Dr. Steiner, u vaem zadnjem govoru spomenuli ste arteriosklerozu.
Vlada miljenje da ova bolest dolazi ako se jede mnogo mesa, jaja i slino. Poznajem
nekog kod koga je bolest poela kada je imao pedeset; postao je sasvim ukoen kada
je imao sedamdeset. Ali sada ima osamdeset pet ili osamdeset est, i mnogo je
aktivniji nego kada je bio u pedesetima ili ezdesetima. Da li je arterioskleroza
uzmakla? Da li je to mogue? Ili postoji neki drugi razlog? Moda trebam spomenuti
da osoba nikada nije puila i pila je veoma malo alkohola; ivjela je stvarno pristojan
ivot. Ali u svojim ranijim godinama jeo je prilino mnogo mesa. Sa sedamdeset je
mogao vrlo malo raditi, ali sada je sa osamdeset pet stalno aktivan.

55

Dr. Steiner: Dakle Razumio sam da je tu osobu pogodila arterioskleroza kada je

imala pedeset, da je postao ukoen i mogao jako malo raditi. Niste rekli da li mu se
sjeanje pogoralo; moda niste primijetili. Stanje se nastavilo do njegovih
sedamdesetih; tada je opet postao aktivan, i jo je iv. Da li jo ima neki simptom
ranije arterioskleroze ili je potpuno pokretan i aktivan?
Ispitiva: Danas je potpuno aktivan i pokretniji nego kada je imao ezdeset pet ili
sedamdeset. On je moj otac.
Dr. Steiner: Dobro, najprije trebamo ustanoviti tonu prirodu ranije
arterioskleroze. Obino arterioskleroza uhvati osobu na takav nain da njegove
arterije openito postanu sklerotine. Ako su ovjekove arterije openito sklerotine,
on naravno postaje nesposoban kontrolirati svoje tijelo sa svojom duom i duhom, i
tijelo postaje rigidno. Takoer se moe dogoditi da netko ima arteriosklerozu ali ne
cijelog tijela; bolest je, na primjer, mogla potedjeti njegov mozak. Tada je sluaj
slijedee. Vidite, ja sam neto upoznat s vaim vlastitim zdravstvenim stanjem. ne
poznajem vaeg oca, ali moda moemo otkriti neto o oevu zdravlju iz vaeg
vlastitog. Na primjer, vi malo patite, ili ste patili (nadam se da je potpuno izlijeeno),
od peludne groznice. To znai da u sebi nosite neto to tijelo moe razviti samo ako
ne postoji tendencija za arteriosklerozu u glavi, ve samo izvan glave. Nitko tko je
predisponiran za arteriosklerozu u cijelom tijelu ne moe patiti od napada peludne
groznice. Jer peludna groznica je upravo obrnuta od arterioskleroze. Vi patite od
peludne groznice. To pokazuje da je vaa peludna groznica naravno da nije ugodno
imati peludnu groznicu, mnogo je bolje izlijeiti: ali govorimo o tendenciji da je se
ima vaa peludna groznica je vrsta sigurnosnog ventila protiv arterioskleroze.
Ali svatko dobije arteriosklerozu u maloj mjeri. Ne moe se ostarjeti bez da je
imamo. Ako je netko dobije u cijelom tijelu, to je drugo: tada si ne moe pomoi,
postaje krut u cijelom tijelu. Ali ako netko dobije arteriosklerozu u glavi a ne u
ostatku tijela, tada dakle, ako netko stari na ispravan nain, eteriko tijelo postaje
sve jae (o tome sam prije govorio), i vie nema toliku potrebu za mozgom, i tako
mozak moe postati star i krut. Eteriko tijelo moe kontrolirati to stanje male
skleroze koje u ranijim godinama ini nekog i starim i krutim; sada ga eteriko
tijelo moe kontrolirati vrlo pametno tako da nije vie tako ozbiljno.
Va otac, na primjer, nije sam trebao imati peludnu groznicu, mogao je imati
samo sklonost za nju. I vidite, upravo ta sklonost za nju je bila dobrobit za njega. ak
se moe rei moe izgledati malo nategnuto, ali osoba koja ima tendenciju za
peludnu groznicu ak moe rei, Hvala Bogu za tu sklonost! Peludna groznica mi sada
ne smeta, i daje mi stalnu predispoziciju za omekavanje arterija. ak i ako se
peludna groznica ne pojavi, titi ga od arterioskleroze. I ako on ima sina, sin moe
imati peludnu groznicu izvana. Sin moe izvana patiti od neke bolesti koja je kod oca
gurnuta unutra.
Zaista, to je jedna od tajni nasljeivanja: da mnoge stvari kod nasljednika postaju
bolesti koje su kod oeva bile aspekt zdravlja. Bolesti su klasificirane kao
arterioskleroza, tuberkuloza, ciroza, dispepsija, i tako dalje. O tom se moe napisati
vrlo atraktivna knjiga; moe se jednostavno napisati kako bolesti napreduju. Ali iz
toga se ne moe mnogo dobiti, iz jednostavnog razloga jer je arterioskleroza, na
primjer, razliita kod svake pojedine osobe. Nema dvije osobe koje imaju slinu

56

arteriosklerozu; svatko je pogoen na razliit nain. To je zaista tako, gospodo. I to

nikog ne treba iznenaditi.
Bila su dva profesora na berlinskom sveuilitu. Jedan je imao sedamdeset
godina, drugi devedeset dvije. Mlai je bio dobro poznat; napisao je mnogo knjiga. Ali
bio je ovjek ija je filozofija bila sasvim unutar materijalizma; imao je samo misli
duboko ukorijenjene u materijalizmu. Takve misli takoer pridonose arteriosklerozi.
I imao je arteriosklerozu. Kada je doao do sedamdeset, morao je u mirovinu. Kolega
koji je imao preko devedeset nije bio materijalista; ostao je dijete veinu svog ivota, i
jo je poduavao s ogromnom ivou. Rekao je, Da, taj moj kolega, taj mladi
momak! Ja ga ne razumijem. Ja jo ne elim u mirovinu, osjeam se tako mlad. Onaj
drugi, momak, bio je skinut, nije vie mogao poduavati. Naravno da je i devedeset
dvogodinjak s godinama postao sklerotian, njegove arterije su bile potpuno
sklerotine, ali zbog njegove pokretnosti due jo je mogao neto napraviti s takvim
arterijama. Drugi ovjek nije imao takvu mogunost.
A sada jo neto u odgovoru na g.Burleovo pitanje o mrkvi. G. Burle je rekao,
Ljudsko tijelo instinktivno udi za onim to treba. Djeca esto uzimaju mrkvu u ruke.
Djeca, i odrasli takoer, ponekad su prisiljeni jesti hranu koja za njih nije dobra.
Mislim da je pogreno kada se netko gnua neke hrane. Imam djeaka koji nee da je
krumpire.
Gospodo, trebate samo promisliti na jednu stvar: kada ivotinje ne bi imale
instinkt to je za njih dobro, a to je za njih loe, ve bi odavno nestale. Jer ivotinje
na panjacima dolaze i do otrovnih biljaka takoer sve one i da ne znaju
instinktivno da ne mogu jesti otrovne biljke, sigurno bi ih jele. Ali uvijek prou pokraj
njih.
Ali ima jo neto. ivotinje paljivo biraju to je za njih dobro. Da li ste ikada gojili
guske, kljukali ih hranom? Mislite li da bi guske to ikada same radile? Jedino ih ljudi
sile toliko jesti. Kod svinja je to drugaije; ali to mislite koliko bi mrave bile da ih mi
ne potiemo da jedu toliko mnogo? U svakom sluaju, kod svinja je to neto
drugaije. One su stekle svoje osobine kroz nasljeivanje; njihovi preci su se morali
priviknuti na svu hranu koja proizvodi mast. Te stvari su uzimali u hranu u ranijim
vremenima. Ali prvobitne svinje je trebalo prisiliti da to jedu! Ni jedna ivotinja
nikada sama ne jede ono to za nju nije dobro.
Ali sada, gospodo, do ega je doveo materijalizam? Vie se ne vjeruje u takav
instinkt.
U mladosti sam imao prijatelja s kojim sam esto objedovao. Bili smo osjetljivi u
vezi hrane koju jedemo i imali smo naviku promiljati to je za nas dobro. Kasnije,
kako se to u ivotu dogaa, izgubili smo kontakt, i nakon nekoliko godina doao sam
u grad gdje je on ivio, i bio pozvan da s njim ruam. I to sam vidio? Vagu pokraj
njegova tanjura! Pitao sam, to e ti ta vaga? Znao sam, naravno, ali elio sam uti
to e trei. Rekao je, vaem meso koje mi donesu, da bi jeo pravu koliinu salatu
takoer. Bio je tamo, vaui sve to e staviti na tanjur, jer mu je znanost tako
govorila. I to se s njim dogodilo? Potpuno se oduio od zdravog instinkta za to to
treba jesti i konano to vie nije znao! I sjeate se? bilo je u knjizi: osoba treba od
sto dvadeset do sto pedeset grama proteina ; to je on, savjesno mjerio. Danas se

57

predvia da je ispravna koliina pedeset grama, tako da je njegova koliina bila

pogrena.
Naravno, gospodo, kada osoba ima dijabetes, to je oito razliita situacija. eerna
bolest, dijabetes, pokazuje da je osoba izgubila instinkt za prehranu.
Tu dolazite do sutine stvari. Ako dijete ima tendenciju prema crvima, ak i
najmanju tendenciju, ono e uiniti sve da to sprijei. Biti ete nekada zaprepateni
vidjeti dijete koje u vrtu trai gdje rastu mrkve, i zatim ete ga tamo nai kako jede
mrkve. I ako je vrt daleko, to nije bitno, dijete svakako gaca prema njemu i nalazi
mrkvu jer dijete koje ima sklonost crvima udi za mrkvama.
I tako, gospodo, najkorisnija stvar koju moete napraviti je ovo: promatrajte dijete
kada je odbijeno od sise, kada vie nema mlijeko, promatrajte to mu se poinje
sviati jesti a to ne. U trenutku kada dijete poinje dobivati vanjsku prehranu, od
njega se moe nauiti to mu treba davati. U trenutku kada se poinje poticati da jede
ono to netko misli da treba jesti, u tom trenutku mu se kvare instinkti. Treba mu
davati stvari za koje instinktivno pokazuje da mu se sviaju. Naravno, ako sklonost
prema neemu previe ugroava, to treba zabraniti ali onda treba paljivo
promotriti to je to to se zabranjuje.
Na primjer, moda po vaem miljenju dajete djetetu sve dobre stvari, a ipak u
trenutku kada dijete doe do stola ne moe si pomoi da se popne na sjedalicu i
nagne nad stol za grumenom eera! To je neto to treba gledati na pravi nain. Jer
za dijete koje se nagne nad stolom radi grumena eera to oito ima veze s njegovom
jetrom. Upravo jednostavna injenica da mora doi do mrvice eera, znak je da
njegova jetra nije u redu. Samo ona djeca kojima neto nije u redu s jetrom trae
eer ona je zatim lijeena s eerom. Druge eer ne zanima; ignoriraju ga.
Naravno, ne moe se dopustiti da ovakva predstava prijee u naviku; ali za nju treba
imati razumijevanja. I moe se razumjeti na dva naina.
Vidite, ako dijete cijelo vrijeme gleda i misli, kada otac ili majka ne budu gledali, ja
dakle mogu uzeti eer: tada e se kasnije uljati drugim stvarima. Ako zadovoljite
dijete, ako mu date to mu treba, onda ono ne postaje lopov. Od velike je vanosti s
moralnog stajalita da li se promatraju ove stvari ili ne. To je veoma vano, gospodo.
I dakle na pitanje koje je upravo postavljeno treba odgovoriti na ovaj nain: Treba
paljivo promatrati to dijete voli a to mu se gadi, i ne prisiljavati ga da jede ono to
mu se ne svia. Ako se dogodi, na primjer, kao to se i dogaa s mnogom djecom, da
ne ele jesti meso, tada je injenica da dijete iz mesa dobije crijevne otrove i eli ih
izbjei. Njegov instinkt je dobar. Svako dijete koje moe sjesti za stol gdje svi drugi
jedu meso i moe ga odbiti zasigurno ima tendenciju razvijanja crijevnih otrova iz
mesa. Te stvari treba uzeti u obzir.
Vidite da znanost mora postati mnogo profinjenija! Danas je previe kruta. S
vagama, sa svime to se odvija u laboratorijima, to nije tenja za istom znanou.
Kod prehrane, to je stvar koja nas sada posebno zanima, zaista je tako, da treba
stei pravo razumijevanje za to u kakvom je odnosu s duhom. Kada ljudi pitaju o
tome, esto ponudim dva primjera. Promislite, gospodo, na novinara: kako mora
toliko misliti a to nije ak neophodno. ovjek mora mnogo misliti, mora misliti
58

toliko loginih misli; gotovo je nemogue za ljudsko bie da ima toliko loginih misli.
I tako nalazite da novinar ili neka druga osoba koja pie profesionalno voli kavu,
sasvim instinktivno. Sjedi u kafiu i pije kave jednu za drugom, i gloe svoju olovku
tako da e izai neto to moe zapisati. Glodanje olovke mu ne pomae, ali kava da,
tako da jedna misao dolazi od druge, jedna misao se pridruuje drugoj.
A zatim pogledajte diplomate. Ako se jedna misao pridruuje drugoj, ako jedna
misao dolazi od druge, to je za njih loe! Kada su diplomati logini, onda su dosadni.
Moraju biti zabavni. U drutvu se ljudi ne ele zamarati logikim razmiljanjem na
prvom mjestu drugo tree a ako prvo i drugo nisu tamo, tree i etvrto se,
naravno, ne treba promiljati! Novinar se ne moe baviti niim osim financijama u
lanku o financijama. Ali ako ste diplomat moete govoriti o nonim klubovima u isto
vrijeme u kojem govorite o ekonomiji zemlje X, zatim moete komentirati kremaste
kolae te-i-te dame, zatim moete skoiti na bogato tlo kolonija, nakon toga, gdje se
uzgajaju najbolji konji, i tako dalje. Kod diplomata jedna misao mora preskoiti u
drugu. Tako svatko tko mora biti armantan sugovornik slijedi instinkt i pije dosta
aja.
aj razbacuje misli; doputa da se skoi u njih. Kava dovodi misli jednu do druge.
Ako morate skakati od jedne misi do druge, tada morate piti aj. Netko ih ak i
zovediplomatski ajevi! dok novinari sjede u kavani, pijui kavu za kavom.
Moete vidjeti koliki utjecaj ima odreena hrana ili pie na cijeli na proces miljenja.
Tako je, naravno, ne samo s ta dva napitka, kavom i ajem; moemo rei, to su
ekstremni primjeri. Ali upravo iz ovih primjera mislim da moete vidjeti da treba
ozbiljno uzeti u obzir ove stvari. To je veoma vano, gospodo.
Dakle, nai emo se opet u srijedu u devet sati.

Evolucija ljudske kulture

PREDAVANJE VIII
Dornach, 6.kolovoza 1924
Rudolf Steiner: Dobro jutro, gospodo! Uruena su brojna pitanja, koja na
zanimljiv nain vode do onog to emo danas raspravljati. Netko je pitao:
Kako je dolo do ovjekova kulturalnog razvoja? To u razmotriti u vezi s drugim
pitanjem:
Zato primitivan ovjek ima tako jako vjerovanje u duh?
Jasno da je zanimljivo istraivati kako su ljudska bia ivjela u ranija vremena.
Kao to znate, ak i povrno gledano o tome postoje dva suprotstavljena miljenja.
Jedno je da je ovjek izvorno bio na visokom stupnju savrenosti, odakle je pao u
sadanje nesavreno stanje. Tu ne trebamo praviti iznimku, ili se baviti nainom na
59

koji su razliiti ljudi interpretirali tu savrenost neki govore o raju, neki o drugim
stvarima. Ali do prije kratkog vremena postojalo je vjerovanje da je ovjek izvorno bio
savren i postepeno degenerirao u sadanje stanje nesavrenosti. Drugo gledanje je
ono koje ste vjerojatno upoznali kao jedino ispravno, naime, da je ovjek izvorno bio
nesavren, kao neka vrsta vie ivotinje, i da je postupno evoluirao do vee
savrenosti. Znate kako ljudi ukazuju na primitivne uvjete koji prevladavaju kod
divljih naroda takozvanih divljih naroda u pokuaju da dobiju ideju o tome
kakav je ovjek mogao biti kada je jo sliio ivotinji. Ljudi kai: Mi Europljani i
Amerikanci smo visoko civilizirani, dok u Africi, Australiji, i tako dalje, jo ive
necivilizirane rase na svom izvornom stupnju, ili barem na stupnju blizu izvornog. Od
njih se moe nauiti kako je ovjeanstvo izvorno izgledalo.
Ali, gospodo, to je preveliko pojednostavljenje slike ljudske evolucije. Najprije,
nije tono da svi civilizirani ljudi zamiljaju da je ovjek izvorno bio fiziki savreno
bie. Narodi Indije se sigurno ne slau mnogo s miljenjima naih modernih
materijalista, a ipak, ak i tako, njihova koncepcija je da je fiziki ovjek koji je hodao
po Zemlji u primitivna vremena sliio na ivotinju. Zaista, kada Indijci, indijski
mudraci, govore o ovjeku u njegovu izvornom stanju na Zemlji, oni govore
majmunolikom Hanumanu. Dakle vidite, nije tono da ak i ljudi s duhovnim
pogledom na svijet oslikavaju prvobitnog ovjeka na nain kako ga mi zamiljamo u
raju. I u stvari, to nije tako.
Treba nam biti jasno da je ovjek bie koje unutar sebe nosi tijelo, duu, i duh,
gdje svaki od ova tri dijela prolazi vlastitu posebnu evoluciju. Naravno, ako ljudi
nemaju misli o duhu, ne mogu govoriti o evoluciji duha. Ali jednom kad spoznamo da
se ovjek sastoji od tijela, due, i duha, moemo se dalje pitati kako evoluira tijelo,
kako evoluira dua, i kako evoluira duh. Kada govorimo o ljudskom tijelu morali bi
rei: ovjekovo tijelo je postepeno usavravano iz niih stupnjeva. Moramo takoer
rei da nam dokaz za to daje ivi otisak. Kako sam ve naglasio, izvornog ovjeka
nalazimo u slojevima zemlje, koji pokazuju tijelo slino ivotinjskom ne zaista kao
dananjih ivotinja ali ipak ivotinjsko, i to se moralo postepeno razviti do sadanjeg
stanja savrenosti. Nije u pitanju, prema tome, da je duhovna znanost kakva se
provodi ovdje u Goetheanumu u zavadi s prirodnom znanou, jer ona jednostavno
prihvaa istine prirodne znanosti.
S druge strane, gospodo, moramo moi prepoznati da su u periodu od prije samo
tri ili etiri tisue godina, prevladavala gledanja iz kojih moemo mnogo nauiti i
kojima se moemo samo diviti. Kada smo u prouavanju i razumijevanju spisa koji su
se pojavili u Indiji, Aziji, Egiptu, i ak Grkoj, voeni pravim znanjem, vidimo da su
ljudi tog doba bili mnogo ispred nas. Ono to su znali, meutim, bilo je steeno na
sasvim razliit nain od naina na koji mi danas stjeemo znanje.
Postoji mnogo stvari o kojima danas malo znamo. Na primjer, iz onog to sam
rekao o prehrani moete vidjeti koliko je neophodno da duhovna znanost pomogne
ljudima u najjednostavnijim stvarima prehrane. Prirodna znanost to ne moe.
Trebamo samo itati to su lijenici starine morali rei, i ispravno to razumjeti, da
postanemo svjesni da su u stvari ljudi do vremena, na primjer, Hipokrata u Grkoj
znali mnogo vie nego je to poznato naim modernim materijalistikim lijenicima.
Poinjemo potivati, duboko potivati, znanje koje je posjedovano. Jedino to,
gospodo, znanje nije davano u istom obliku kao danas. Danas nae znanje izraavamo
u konceptima. Nije bilo tako kod drevnih naroda; oni su odijevali svoje znanje u
60

poetske imaginacije, tako da ono to je od njega ostalo sada se uzima samo

figurativno kao poezija. To nije bila poezija za ljude starine; to je bio nain na koji su
izraavali ono to su znali. To nalazimo kada moemo ispitati i temeljito prouiti
dokumente koji jo postoje, da vie ne moe biti u pitanju da je izvorno ovjeanstvo
bilo duhovno nerazvijeno. Mogli su jednom kruiti okolo u tijelima slinim
ivotinjskim, ali u duhu su bili beskonano mudriji od nas!
Ali jo neto treba zapamtiti. Vidite, u iskonska vremena, ovjek je stekao veliku
mudrost duhovno. Njegovo lice je vie-manje bilo ono to bi mogli nazvati kao
ivotinjsko, dok u licu dananjeg ovjeka njegov duh nalazi izraz; sada je njegov duh,
takorei, utjelovljen u fizikoj supstanci njegova lica. To je, gospodo, neophodnost
ako e biti slobodan, ako e biti slobodno bie. Ti pametni ljudi drevnih vremena su
bili veoma mudri; ali su posjedovali mudrost na nain na koji ivotinja danas
posjeduje instinkt. ivjeli su u omamljenom stanju, kao u oblaku. Pisali su bez da
vode vlastitu ruku. Govorili su s osjeajem da nisu oni ti koji govore ve da duh govori
kroz njih. U ta drevna vremena, prema tome, nije bilo govora o tome da je ovjek
slobodan.
To je neto u povijesti kulture to ini stvarni korak naprijed za ljudsku rasu: da je
ovjek stekao svijest, da je slobodno bie. Vie ne osjea da s njime upravlja duh kao
to instinkt upravlja ivotinjom. Osjea da je duh u stvari u njemu, i to ga razdvaja od
ovjeka ranijih vremena.
Kada s ove toke gledita razmotrimo dananjeg divljaka, mora nam doi da
ovjek iskonskih vremena nazvan ovdje u pitanju primitivni ovjek nije bio
poput modernih divljaka, ve da kasniji, naravno, vodi porijeklo od biveg, od
drevnog ovjeka. Dobiti ete bolju sliku o ovoj evoluciji ako vam kaem slijedee.
U odreenim regijama postoje ljudi koji misle da ako pokopaju neku malu stvar
koja pripada bolesnoj osobi na primjer, pokopaju na groblju njegov uvojak da to
ima magijski uinak na njegovo ozdravljenje. ak sam osobno znao neke takve ljude.
Poznavao sam osobu, koja je u vrijeme dok je car Frederick bio bolestan (dok je jo
bio Princ znate sve o tome), pisao Carici (to je bila kasnije), traei uvojak koji
pripada njenom suprugu. On e ga pokopati na groblju i Car e biti izlijeen. Moete
zamisliti kako je ovaj zahtjev bio primljen. Ali ovjek je jednostavno napravio ono za
to misli da e dovesti do Careva oporavka. Sam mi je to rekao, dodajui da bi bilo
mnogo manje glupo da su mu dali uvojak nego to su poslali po engleskog lijenika
Mackenziea, i tako dalje; to je bilo apsurdno trebali su mu dati uvojak.
Kada sada ovakva stvar doe do materijalista on kae: To je praznovjerje koje se
negdje pojavilo. U odreeno vrijeme nekome je dolo u glavu da e pokapanje uvojka
bolesne osobe na groblju i govorenje male molitve nad njim ovjeka izlijeiti.
Gospodo, nita se nije pojavilo na takav nain. Nikakvo praznovjerje se ne
pojavljuje iz razmiljanja. Dolazi na sasvim razliiti nain. Jednom je bilo vrijeme
kada su ljudi imali veliko potovanje za svoje mrtve i sebi govorili: Toliko dugo dok se
ovjek kree na Zemlji on je grjeno bie; osim to radi dobre stvari radi i mnoge loe.
Ali, mislili su, umrli ivi kao dua i duh, i smrt otklanja sve nedostatke. Tako kada su
mislili o umrlima, mislili su o onom to je dobro, i mislei na umrle pokuavali su
sami biti bolji.

61

Sada je osobina ljudskih bia da lako zaboravljaju. Samo promislite kako su lako
oni koji su nas napustili umrli danas zaboravljeni! U ranija vremena bile su osobe
koje bi dale svojim drugovima razliite znakove kako bi mislili na umrle i tako ih
unaprjeivali. Netko bi na selu mislio da ako je ovjek bio bolestan, drugi seljani su
trebali na njega paziti. Zasigurno nije bio obiaj naplaivati bolesnom uslugu; to je
moderni izum. U tim vremenima seljaci su jedan drugom pomagali iz ljubaznosti;
svatko je trebao misliti na one koji su bolesni. Vodei ovjek u selu je moda rekao:
Ljudi su egoisti, tako ne misle na bolesne ukoliko nisu potaknuti i imaju misli, na
primjer, o umrlima. Tako bi im rekao da trebaju uzeti dakle, moda uvojak
bolesnog ovjeka po kojem e se na njega podsjeati, i trebali su ga pokopati u zemlju,
tada e ga se zasigurno sjetiti. Mislei na umrle trebali su se sjetiti da misle na nekog
ivog. Vanjski in je izumljen jednostavno da se ljudi sjete.
Kasnije, ljudi su zaboravili razlog za to i tome je pripisana magija, praznovjerje. To
se dogodilo s mnogo toga to ivi kao praznovjerje; to je proizalo iz neeg savreno
razumnog. Ono to je savreno nikad ne proizlazi iz neeg nesavrenog. Tvrdnja na
neto savreno moe doi od onog to nije savreno svakome tko ima uvid ini se kao
da je reeno: Ti e napraviti stol, ali mora ga napraviti nevjeto i nepotpuno koliko
moe, tako da moe s vremenom postati savren stol. Ali stvari ne idu tako. Nikad ne
dobijemo dobar stol iz onog koji je lo. Stol poinje s time da je dobar i s vremenom
se haba. I na taj nain se stvari odvijaju i vani u prirodi takoer, bilo gdje u svijetu.
Prvo imate stvari u savrenom stanju, zatim iz njih dolazi nesavrenost. Isto je i kod
ljudskih bia: njegov duh je u poetku, premda s nedostatkom slobode, bio u
odreenom stanju savrenstva. Ali njegovo tijelo tono je bilo je nesavreno. A
ipak ba u tome lei savrenost tijela: bilo je meko i prema tome sposobno da ga
formira duh tako da moe doi do kulturnog napretka.
Dakle vidite, gospodo, nismo u pravu kada mislimo da su ljudska bia izvorno bila
kao dananji divljaci. Divljaci su se razvili u ono to su sada sa svojim
praznovjerjem, magijskom praksom i neistim izgledom od izvorno savrenijeg
stanja. Jedino u emu smo im superiorni, startajui od istih uvjeta, mi nismo
degenerirali kao oni. Mogao bih prema tome rei: Evolucija ovjeka je uzela dva
smjera. Nije tono da dananji divljaci predstavljaju izvorno stanje ovjeanstva.
ovjeanstvo, premda je u poetku izgledalo vie animalno, bilo je visoko civilizirano.
Ali sada ete moda pitati: Ali da li su izvorni vie animalni ljudi potomci
ovjekolikih majmuna ili drugih ivotinja? To je prirodno pitanje. Vidite dananje
majmune i kaete: Mi smo potomci tih majmuna. Ah! ali kada su ljudska bia imala
animalni oblik, nisu bila takve ivotinje kao nai sadanji majmuni! ovjek prema
tome nije potekao, od majmuna. Upravo suprotno! Ba kao to su dananji divljaci
pali od nivoa ljudskih bia prvobitnih vremena, tako su i majmuni bia koja su pala
jo nie.
Idui dalje natrag u evoluciji Zemlje, nalazimo ljudska bia oblikovana na nain
kako sam nedavno ovdje opisao, iz mekog elementa ne iz naih sadanjih ivotinja.
Ljudska bia nikako ne mogu evoluirati od dananjih majmuna. S druge strane lako je
mogue da ako se uvjeti koji sada prevladavaju nastave, uvjeti u kojima se sve temelji
na nasilju i snazi, a mudrost ne vrijedi nita dakle, moe se zaista dogoditi da
ovjek koji sve eli temeljiti na snazi postepeno ponovno zadobije tijela slina
ivotinjskim, i da se onda pojave dvije rase. Jedna rasa onih koji su za mir, za duh, i
za mudrost, dok bi druga bila oni koji su se vratili animalnoj formi. Moe zaista biti
62

reeno da oni koji danas ne haju za napredak ovjeanstva, za duhovne stvarnosti,

riskiraju degeneraciju u vrstu ovjekolikog majmuna.
Vidite, danas se doivljavaju svakakve udne stvari. Naravno, ono to novine
izvjetavaju uvelike je pogreno, ali ponekad pokazuje trend ljudskog razmiljanja na
izvanredan nain. Tijekom naeg nedavnog puta u Holandiju kupili smo ilustrirane
novine, i na zadnjoj strani je bila rijetka slika: dijete, malo dijete, zaista beba i kao
njegova bolniarka, koja brine o njemu, podiui ga, majmun, orangutan. Tamo je
bila, drei bebu sasvim ispravno, i trebalo ju je angairati, kau novine, negdje u
Americi, naravno kao dadilju.
Mogue da to nije stvarna injenica, ali pokazuje to neki ljudi zamiljaju: danas bi
eljeli koristiti majmune kao dadilje. A ako majmuni postanu dadilje, gospodo, kakvi
su to izgledi za ovjeanstvo! Jednom kada se otkrilo da majmuni mogu paziti na
djecu mogue ih je, naravno, uvjebati da rade razne stvari; dijete bi zbog toga
patilo, ali majmun moe biti tako uvjeban: u odreenim okolnostima moe biti
uvjeban da pazi na fizike potrebe djece dakle, tada e ljudi nastaviti s tom idejom
i socijalno pitanje e biti na novom nivou. Vidjeti ete dalekosene prijedloge za uzgoj
majmuna i postavljanje u tvornice da rade. Vidjeti e se da su majmuni jeftiniji od
ljudi, stoga e se na njih gledati kao na rjeenje socijalnog problema. Ako ljudi zaista
uspiju u tome da majmuni paze na djecu dakle, biti e preplavljeni pamfletima
kako rijeiti socijalno pitanje uzgajajui majmune!
Zaista je razumljivo da se to lako moe dogoditi. Promislite: osim majmuna druge
ivotinje se mogu dresirati da rade razne stvari. Pse se, na primjer, lako ui. Ali je
pitanje da li e to biti napredak ili nazadak civilizacije. Civilizacija e sasvim sigurno
nazadovati. Biti e pogorana. Djeca podignuta majmunskim dadiljama sasvim
sigurno e postati majmunolika. Tada bi zaista imali mijenjanje savrenosti u
nesavrenost. Moramo shvatiti da je zaista mogue za odreena ljudska bia da u
budunosti imaju majmunoliku prirodu, ali da ljudska rasa u prolosti nikad nije bila
takva da je ovjeanstvo evoluiralo od majmuna. Jer kada je ovjek jo ima animalni
oblik zaista sasvim razliit od onog od majmuna sadanji majmuni jo nisu
postojali. Sami majmuni su degenerirana bia; pali su iz vieg stupnja.
Kada razmatramo te primitivne narode za koje se moe rei da su bili bogati u
duhu ali su imali animalna tijela, vidimo da su jo bili nerazvijeni u razumu, u
inteligenciji sposobnosti na koju smo mi tako ponosni. Ti ljudi drevnih vremena
nisu bili sposobni misliti. Stoga, kada danas netko tko se posebno ponosi svojim
miljenjem doe do drevnih dokumenata, gleda ih kao da su temeljeni na misli i
gleda u prazno. On kae, prema tome: Sve je to predivno, samo to je jednostavno
poezija. Ali, gospodo, ne moemo sve suditi samo po svojim standardima, jer emo
tada zalutati. To drevno ovjeanstvo je imalo, iznad svega, veliku mo imaginacije,
imaginacije koja je radila kao instinkt. Kada danas koristimo imaginaciju esto se
izdiemo i mislimo: Imaginaciji nema mjesta u onom to je stvarno. To je danas za
nas sasvim ispravno, ali ovjek drevnih vremena, primitivni ovjek, nikako ne bi
mogao nastaviti dalje bez imaginacije.
Sada e se initi udnim kako se ta iva imaginacija koju su posjedovali primitivni
ljudi mogla primijeniti na bilo to stvarno. Ali i ovdje takoer imamo krive pojmove.
U koli u vaim povijesnim knjigama itali ste o ogromnoj vanosti za ljudsku
evoluciju da je povezana s izumom papira. Papir na kojem piemo bezdrvni
63

postoji tek nekoliko stoljea. Prije toga, ljudi su morali pisati na pergamentu, koji ima
razliito porijeklo. Tek je krajem Srednjeg vijeka netko otkrio mogunost pravljenja
papira iz vlakana biljke, vlakana istroenih nakon to su najprije koritena kao odjea.
Ljudska bia su kasnila u stjecanju intelekta potrebnog za pravljenje ovog papira.
Ali ista stvar (osim to nije bijel onoliko koliko bi voljeli za nau crnu tintu) je bila
otkrivena davno prije. Ista stvar koja se koristi u naem sadanjem papiru bila je
otkrivena ne prije dvije ili tri tisue godina, ve prije mnogo, mnogo tisua godina. Od
koga, onda? Ne uope od ljudskih bia, ve od osa! Samo pogledajte osinje gnijezdo
koje nalazite na stablu. Pogledajte materijal od kojeg se sastoji papir! Ne bijeli
papir, ne onakav na kakvom piete, jer ose jo nemaju naviku pisanja, inae bi
napravile bijeli papir, ve onakav papir koji moete koristiti za pakiranje. Mi imamo
ukasti papir za pakiranje to je upravo ono to ose koriste za svoja gnijezda. Ose su
otkrile kako napraviti papir tisuama godina prije, prije nego su ljudska bia dola do
toga preko intelekta.
Razlika je to u ivotinjama radi instinkt dok je kod ovjeka drevnih vremena to
bila imaginacija; ne bi bili sposobni bilo to napraviti ako im to ne bi omoguila
imaginacija, jer im je nedostajala inteligencija. Moramo prema tome zakljuiti da su u
vanjskoj pojavnosti ti drevni ljudi bili sliniji ivotinjama nego su to ljudi dananjice,
ali su u izvjesnoj mjeri bili obuzeti duhom, u njima je radio duh. Oni nisu bili oni koji
su posjedovali duh preko svojih vlastitih snaga, bili su obuzeti duhom i njihove due
su imale veliku mo imaginacije. Pomou imaginacije su napravili svoja orua;
imaginacija im je pomagala u svemu to su napravili, i omoguila im je da naprave
sve to su trebali.
Mi smo, gospodo, strano ponosni na sve nae izume, ali trebali bi razmotriti da li
stvarno imamo za to razloga; jer veina onog to ini veliinu nae kulture u stvari je
razvijeno iz sasvim jednostavnih ideja. ujete ovo, na primjer: Kada itate o
Trojanskom ratu, da li shvaate kada se odigrao? otprilike 1200 godina prije
osnutka Kranstva. Kada sada ujemo o takvim ratovima koji se nisu odigrali u
Grkoj, ve daleko, preko u Aziji dakle, slijedeeg dana u Grkoj ujemo ishod
preko telegrama, kako to sada inimo: to se, gospodo, nije dogaalo u tim danima!
Danas primimo telegram, potanski ured nam ga dostavi. Naravno da se to nije
dogodilo u to vrijeme u Grkoj, jer Grci nisu imali telegraf. to su tada mogli
napraviti? Dakle, sada gledajte, rat je bio tamo preko na nekom mjestu; zatim je tu
more i otok, planina i opet more; preko jo jedan otok, planina i onda more; i tako
dalje, dok ne doete do Grke ovdje je Azija, more, i ovdje u sredini, Grka. Bilo je
dogovoreno da se kada rat bude zavren na planinama upale tri vatre. Tkogod je bio
smjeten na prvoj planini trebao je dati prvi signal palei tri plamena. Straa na
slijedeoj planini, vidjevi tri vatre, pali tri vatre sa svoje strane; slijedei straar opet
tri vatre; i na taj nain je poruka dola u Grku za sasvim kratko vrijeme. To je bio
njihov nain slanja telegrama. Tako se radilo. To je jednostavan nain telegrafiranja.
Bio je brz i prije vremena telegrama morali su se sluiti time.
A kako je danas? Kada telefonirate ne telegrafirate ve telefonirate pokazati
e na najjednostavniji mogui nain to se dogaa. Imamo vrstu magneta koji je,
tono je, proizveden elektricitetom; i imamo neto to se zove kotva. Kada je krug
zatvoren, ovo je privueno blie; kada je krug otvoren, kotva je otputena, i tako
oscilira naprijed nazad. icom je povezana s ploom, koja s njime vibrira i prenosi
ono to je generirao od kotve upravo na isti nain kako su u starim vremenima tri
64

vatre prenosile poruku ovjeku. Ovo je ipak vie komplicirano, i, naravno, za

primjenu se koristi elektricitet, ali to je jo uvijek ista ideja.
Kada ujemo ovakve stvari svakako moramo respektirati ono to su ljudska bia
tih drevnih vremena smislila i organizirala iz svoje imaginativne sposobnosti. I kada s
tim osjeajem itamo stare dokumente moramo svakako rei: Ti su ljudi ostvarili
velike stvari na duhovnom planu i sve to iz imaginacije. Da bi to potpuno shvatili
trebate samo razmotriti to ljudi danas vjeruju. Vjeruju da znaju neto o starim
germanskim bogovima Wotanu, Lokiju, na primjer. Njihove slike u ljudskom
obliku nalazite u knjigama: Wotana s gracioznom bradom; Loki izgleda kao vrag, s
crvenom kosom, i tako dalje. Mislilo se da su ljudi starine, drevni Germani, imali iste
ideje o Wotanu i Lokiju. Ali to nije tono. Ljudi starine su prije imali slijedei
koncept: Kada pue vjetar, u njemu ima neto duhovno to je zaista tono i to
Wotan pue u vjetru. Nikada nisu zamiljali da kada su ili u umu, da e tamo sresti
Wotana preruenog u obinog ovjeka. Da bi opisali susret s Wotanom govorili bi o
vjetru koji pue u umi. To jo moe osjetiti u samoj rijei Wotan svatko tko ima
osjeaj za takve stvari. A Loki nisu imali sliku Lokija kako mirno sjedi u kutu i tupo
bulji; Loki je ivio u vatri!
Zaista, ljudi su uvijek na razliite naine govorili o Wotanu i Lokiju. Netko e na
primjer rei: Kada ide u planine, moe sresti Wotana. On e te napraviti snanim ili
slabim, to god si zasluio. Tako su ljudi osjeali, tako su razumijevali te stvari. Danas
se kae da je to samo praznovjerje. Ali u ona vremena nisu to tako shvaali. Znali su:
Kada idete gore u kraj kojeg je teko dosei, neete sresti ovjeka u tijelu kao to ga
ima obini ovjek. Ali sam oblik planine na tom mjestu uzdie poseban vihor, koji iz
bezdana nosi poseban zrak na to mjesto. Ako izdrite i nastavite svojim putem,
moete biti dobro ili moete postati bolesni. Na koji nain postajete dobro ili bolesni,
ljudi su bili spremni ispriati; bili su u skladu s prirodom i ne bi govorili na
intelektualan nain ve iz svoje imaginacije. Va moderni lijenik bi se pokuao
izraziti intelektualno: Ako imate sklonost za tuberkulozu, idite gore na planinu na
odreenu visinu i tamo svaki dan sjedite. Radite to neko vrijeme, jer e vam to biti
blagotvorno. To je intelektualni nain govora. Ali ako govorite imaginativno kaete:
Wotan se uvijek moe nai u visokim oblastima; ako ga par tjedana posjeujete svaki
dan, on e vam pomoi.
To je nain na koji su se ljudi dovijali u ivotu kroz svoju imaginaciju. Na taj nain
su i radili, takoer. Sigurno ste svi bili negdje daleko na selu gdje se vridba nije
radila strojno ve se jo radila runo. Moete uti kako ljudi vre u savrenom ritmu.
Znaju da kada moraju danima vriti, ako to idu raditi bez ikakvog reda, svatko po
svome, brzo e biti svladani iscrpljenou. Vriti se tako ne moe. Ako, meutim, rade
u ritmu, svi zajedno, iscrpljenost se izbjegne jer je tada njihov ritam u harmoniji s
ritmom disanja i cirkulacije. ak je razlika da li udaraju mlatilom pri izdisaju ili
udisaju ili to rade pri prijelazu od jednog na drugo. Zato je tako? Vidite da to nema
veze s intelektom, jer danas se gotovo ne uje za taj nain vridbe. Sve takvo je iezlo.
Ali u prolosti, sav rad je vren ritmiki i iz imaginacije. Poeci ljudske kulture su se
razvili iz ritma.
Sada ne pretpostavljam da mislite da ako uzmete komad drva i par struna i igrate
se s njima na neki amaterski nain, da ete napokon dobiti violinu. Violina se pravi
kada um, kada duh, ulae sve snage, kada je drvo paljivo oblikovano na odreeni
nain, kada se strune podvrgnu posebnom procesu, i tako dalje. Tada moramo rei: Ti
65

drevni ljudi, koji jo nisu sami mislili, mogli su pripisati nain na koji su strojevi
izvorno napravljeni jedino duhu koji ih je posjedovao, koji je u njima radio. Prema
tome, ti ljudi, radei ne iz intelekta, ve iz svoje imaginacije, prirodno su svugdje teili
govoriti o duhu.
Kada danas netko konstruira stroj radei iz intelekta, on ne kae da mu je duh
pomogao i to s pravom. Ali kada je ovjek tih ranijih vremena koji nije znao nita o
razmiljanju, koji nije imao kapacitet, za razmiljanje, kada je takav ovjek neto
konstruirao, odmah je osjetio: duh mi je pomogao.
Dogodilo se prema tome da kada su Europljani, ti superiorni ljudi, tek stigli u
Ameriku a takoer i kasnije, u devetnaestom stoljeu, kada su doli u oblasti gdje su
jo ivjeli Indijanci koji su pripadali drevnim vremenima, ti Indijanci su govorili (bilo
je mogue znati to su govorili) o Velikom Duhu koji svugdje vlada. Ti primitivni
ljudi su uvijek nastavili govoriti na takav nain o Biu koje vlada u svemu. To je bio
Veliki Duh koji je potovan posebno od ljudskih bia koja su ivjela u Atlantska
vremena kada je jo bilo kopno izmeu Europe i Amerike; Indijanci su zadrali to
tovanje, i jo nisu znali nita o intelektu. Onda su postepeno upoznali superiorne
ljude prije nego su ih istrijebili. Upoznali su europski tiskani papir na kojem su bili
mali simboli koje su smatrali za male vragove. Gadili su se papira i malih znakova, jer
oni imaju intelektualno porijeklo, a ovjek ije aktivnosti proizlaze iz imaginacije
gnua se onog to dolazi od intelekta.
Sada Europljanin sa svojom materijalistikom civilizacijom zna kako konstruirati
lokomotivu. Intelektualna metoda kojom konstruira svoj pogon nije mogla biti i nain
na koji bi to drevni Grci postavili, jer je Grcima jo nedostajao intelekt. Intelekt je
doao ovjeku tek u petnaestom i esnaestom stoljeu. Grci bi izvodili svoje
konstrukcije uz pomo imaginacije. Poto su Grci sve prirodne forme pripisivali
dobrim duhovima a sve to nije prirodno, sve to je umjetno napravljeno, loim
duhovima, oni bi rekli: Zao duh ivi u lokomotivi. Oni bi svakako izmislili svoju
konstrukciju iz imaginacije; nita drugo im ne bi dolo osim onog to je bilo uz pomo
duha.
Prema tome, gospodo, vidite da u stvari moramo pripisati uzvieni ljudski duh
izvornom, primitivnom ljudskom biu; jer je imaginacija daleko vie duhovne prirode
nego sami intelekt koji je danas tako visoko cijenjen.
Prijanji uvjeti se, meutim, nikada ne mogu vratiti. Moramo ii naprijed ali ne
sa idejom da se ono to danas postoji u ivotinji kao isti instinkt moe ikada razviti u
duh. Ne smijemo teiti, dakle, oslikavati primitivnog ovjeka kao da je zaposjednut
samim instinktom. Oni su znali da u njima radi duh. Zato su imali, kako mi danas
kaemo, tako jaku vjeru u duh.
Ovo moda malo pridonosi naem razumijevanju kako se razvila ljudska kultura.
Takoer, moramo se sloiti da su u pravu oni koji tvrde da su ljudska bia proizala iz
animalnih oblika, jer zaista jesu ali ne iz oblika kao to su sadanje ivotinje, jer je
do takvih oblika dolo tek kasnije kada je ovjeanstvo ve postojalo. Ranije animalne
forme ovjeka koje su se tijekom evolucije razvile u sadanje forme, zajedno sa
sposobnostima koje je u to vrijeme ve posjedovao, dolaze zbog toga jer je ovjekov
duhovni entitet izvorno bio savreniji nego je danas ne u smislu intelekta ve
imaginacije. Moramo uvijek imati na umu da je to izvorno savrenstvo bilo zbog
66

injenice da ovjek nije bio slobodan; ovjek je bio, takorei, zaposjednut duhom. Tek
je intelekt omoguio ovjeku da bude slobodan. Pomou svog intelekta ovjek moe
postati slobodan.
Vidite, svatko tko radi sa svojim intelektom moe rei: sada u u odreeni sat
misliti o tome i tome. To pjesnik ne moe, jer ak i danas pjesnici jo rade iz
imaginacije. Goethe je bio veliki pjesnik. Ponekad kada je netko traio da napie
pjesmu ili kada se sam osjeao za to potaknut, sjeo bi napisati neto u odreeno
vrijeme i, dakle, rezultat je bio mizeran! Da toga ljudi danas nisu svjesni dolazi
jednostavno iz nesposobnosti da se razlikuje dobra poezija od loe. Izmeu
Goetheovih pjesama ima mnogo loih. Imaginativni rad moe se napraviti samo ako
postoji za to potrebno raspoloenje, i kada je raspoloenje uhvatilo pjesnika, mora
odmah napisati pjesmu. A tako je bilo i u sluaju drevnih ljudi. Nikada nisu mogli
napraviti neto iz slobodne volje. Slobodna volja se razvila postepeno ali mudrost
ne. Mudrost je izvorno bila vea od slobodne volje i sada mora ponovno stei svoju
veliinu. To znai, moramo se vratiti duhu preko intelekta.
A to je, vidite, zadatak antropozofije. Ona ne eli napraviti ono to bi mnogima
bilo drago, odnosno, donijeti natrag u ovjeanstvo primitivne uvjete drevnu
indijsku mudrost, na primjer. Besmislica je kada ljudi o tome avrljaju.
Antropozofija, s druge strane, pridaje vanost povratku duhu, ali povratku duhu
upravo pri punom posjedovanju intelekta, s potpuno aktivnim intelektom. To je
vano, gospodo, i treba stalno imati na umu, da nemamo ba nita protiv intelekta;
ve, bit i je da moramo ii s njim naprijed. Izvorno su ljudska bia imala duh bez
intelekta; tada je duh postepeno otpadao a intelekt se poveavao. Sada, pomou
intelekta, moramo ponovno doi do duha. Kultura je obvezna slijediti taj smjer.
Ako tako ne napravi dakle, gospodo, ljudi uvijek govore da je Svjetski rat bio
neto to nikada ranije nije doivljeno, i zaista je injenica da ljudi nikad nisu tako
pakosno kidali jedni druge na komadie. Ali ako ljudi odbiju uzeti smjer povratka
duhu nosei svoj intelekt s njima, tada e nas snai jo vei ratovi, ratovi koji e biti
sve vie divlji. Ljudi e zbilja unititi jedni druge kao to to rade dva takora,
zatvoreni zajedno u kavez, glodajui jedan drugog dok ne ostane samo rep. To je
brutalno izraeno, ali u stvari ovjeanstvo je na putu totalnog unitenja. Veoma je
vano to znati.

ZEMALJSKI IVOT I UTJECAJ ZVIJEZDA

Osjetilo mirisa
PREDAVANJE IX
Dornach, 9 kolovoza 1924

67

Rudolf Steiner: Dobro jutro, gospodo! Moda netko ima pitanje? Neko vrijeme se
neemo moi opet sastati.
G.Erbsmehl: Imam dosta komplicirano pitanje. Nisam siguran kako ga postaviti.
Znamo da biljke imaju razliite mirise. To vrijedi i za razliite ljudske rase. Ve ste
nam govorili, Dr. Steiner, o evoluciji ovjeanstva. imbenik u toj evoluciji morao je
biti da svaka vrsta bia priskrbi ono to joj je korisno. Razliite mirise moemo
pridruiti razliitim rasama. tako da mora biti neke duhovne povezanosti. Ba kao to
biljke imaju svoj miris od zemlje, tako su i razliite rase ljudskih bia morale doi do
svog mirisa. U kakvom je to odnosu sa ljudskom evolucijom?
Dr. Steiner: Pokuat u pitanje postaviti na nain koji e voditi do onog to vam je
na umu. Mislili ste, zar ne, o razliitim carstvima prirode: biljkama, ivotinjama,
ljudskim biima. Takoer, ne smijemo zaboraviti, minerali imaju razliite mirise.
Miris je samo jedno osjetilo a postoje jo mnoge vrste. Moda moemo rei, pitanje je
kako su razliiti mirisi koji pripadaju razliitim biima prirode povezani s porijeklom
tih bia.
Dakle, prvo razmotrimo to uzrokuje miris. to je miris? Prvo morate uoiti da
ljudi imaju razliite reakcije na miris koji dolazi od objekta ili nekog drugog proizvoda
prirode. Na primjer, na mjestu gdje se pije vino, netko tko sam pije vino teko da e
uoiti miris, dok je nekom tko vino nikada nije taknuo iznimno neugodno biti u
prostoriji gdje drugi piju vino ili na mjestu gdje je vino pohranjeno. Isto je i s drugim
stvarima. Na primjer, postoje ljudi, obino ene, koje ne mogu biti u prostoriji u kojoj
je pas ak ni na kratko vrijeme bez da dobiju glavobolju. Razliita bia su, prema
tome, osjetljiva na mirise na razliite naine. To oteava da doemo do istine na
samom poetku.
Ali ovo to je reeno nije primjenjivo samo na miris; jednako vrijedi i za druga
osjetila. Zamislite na trenutak da stojei tu gdje jeste, stavite ruku u vodu od, recimo
79 stupnjeva ili 80 stupnjeva Fahrenheita. Voda se nee initi posebno hladna. Ali
ako ste prethodno imali svoju ruku neko vrijeme u vodi od 86 stupnjeva a zatim ste je
umoili u vodu od 80 stupnjeva, voda e se initi hladnija nego prije. S ovim moemo
i nastaviti. Mislite na crvenu povrinu. Ako je pozadina bijela, crvena e vam se initi
vrlo ivopisna. Ali ako pozadinu obojite u plavo, crvena povrina e izgubiti neto od
svoje ivahnosti. Sve, prema tome, zavisi veoma mnogo o tome kako su sama ljudska
bia povezana sa stvarima. To je vodilo do miljenja da ovjek ne percipira same
objekte ve samo efekt koji imaju na njega. O tome smo prije govorili. Ali moramo
doi do istine iza ovakvih stvari.
Jasno je da je ljubiicu po mirisu lako razlikovati od asafetide (mirie kao luk
op.pr.). Ljubica ima miris koji je uvijek ugodan; asafetida ima miris koji je neprijatan,
koji elimo izbjei. Takoer je tono da razliite rase imaju razliite mirise. Netko sa,
recimo, osjetljivim nosom sigurno e po mirisu moi razlikovati Japanca od
Europljanina.
Sada moramo razjasniti to uzrokuje miris. injenica je da svaki predmet s
mirisom ili aromom emitira neto to dolazi ka naem vlastitom tijelu u plinovitom ili
zranom obliku. Kada nita takvog ne dolazi ka nama, ne moemo mirisati objekt. I te
plinovite supstance moraju doi u kontakt s naim organom mirisa, naim nosom.
Tekuinu kao tekuinu ne moemo mirisati, moemo je jedino kuati. Moemo
68

mirisati tekuinu jedino kada emitira zranu, odnosno, plinovitu supstancu. Ne

miriemo namirnice zato to su tekue ve zato to emitiraju zrak koji zatim prolazi
kroz na nos.
Postoje ljudi koji uope ne mogu mirisati. to se njih tie cijeli svijet je lien
mirisa. Tek nedavno sam sreo ovjeka ija nesposobnost za mirisanje je njemu
ozbiljan hendikep jer njegov posao zahtijeva da moe razlikovati stvari po njihovom
mirisu. Njegov defekt je ozbiljan mana. Uzrok je, naravno, nesavreno razvijeni
mirisni nervi.
A sada se upitajmo: kako to da tijela ili objekti emitiraju plin koji ima odreeni
miris? Objekti ili tijela se mogu klasificirati. Postoje vrsta tijela ona su u ranijim
vremenima nazvana zemaljska tijela; postoje tekua tijela ona su u ranijim
vremenima nazvana vodena tijela. Ljudi su nekad zvali vodom ono to mi vie ne
klasificiramo kao vodu. U ranija vremena sve tekue je zvano voda, ak i iva. Zatim
postoje plinovita ili zrana tijela. Ako mislimo o ove tri vrste tijela vrsto, tekue, i
plinovito jedna stvar je posebno frapantna. Voda je naravno tekuina, ali kada se
smrzne u led, postaje vrsto tijelo. Metal olovo, na primjer je vrsto, ali kada ga
dovoljno zagrijete postaje tekue, kao voda. Dakle ove razliite supstance vrste,
tekue, plinovite supstance mogu se dovesti u druga stanja. ak i zrak danas moe
biti ovrsnut, ili barem pretvoren u tekuinu, i oekuje se da e to ii dalje. Svaki
objekt ili tijelo moe biti bilo vrsto, tekue ili plinovito.
Svaki objekt koji ima miris sadri zrak zatvoren, takorei, unutar njega. Mi ne
miriemo vrsto tijelo kao takvo ili tekue tijelo kao takvo: mi uvijek miriemo plin.
Ali, ljubica sigurno nije plinovito tijelo a ipak je moemo namirisati. Od ega se
ljubica sastoji? On je oito vrsta, a ipak ima miris. Moramo sebi predstaviti da sadri
vrste sastojke a izmeu njih neto to isparava kao plin. Ljubica sadri plin koji moe
ispariti. Da bi to bilo mogue, ljubica mora biti privuena izvjesnim silama. Kada
uberete ljubicu, zaista uberete samo vrsti dio nje i gledate taj vrsti dio. Ali u stvari
ljubica se ne sastoji samo od vrstog dijela koji uberete. Ono to ljubica je, zatvoreno
je u tom vrstom dijelu. Moe se rei da je prava ljubica, ona koja predaje miris, u
stvari plin. Ona je tamo unutar latica i ostalih dijelova cvijeta ba kao to vi stojite
u vaim cipelama ili izmama. Vi niste vae izme. A ono to kod ljubice ima miris
nije njen vrsti dio ve njen plinoviti dio.
Kada ljudi gledaju vani u univerzum misle da je to prazan prostor i da su zvijezde
u praznom prostoru. U vremenima koja su prola, seljaci su vjerovali da je sve oko
njih praznina u kojoj se kreu. Danas svatko zna da je oko nas zrak, ne praznina.
Dakle, takoer, moemo znati da ni u univerzumu nije svugdje praznina; ili je tamo
materija ili je tamo duh. Moe se dokazati da nigdje u univerzumu nema praznine. To
je zanimljivo za razmisliti. Dokazati u vam to primjerom.
Na trenutak zanemarimo ono to poduava Kopernik, naime, da se Zemlja okree
oko Sunca; uzmimo stvari onakve kako izgledaju. Imamo Zemlju sa Suncem koje se
oko nje okree, izlazei na istoku i zalazei na zapadu. Sunce je uvijek u razliitoj
toci. Ali ovdje ima neto izvanredno. U odreenim oblastima svugdje, u stvari;
treba paljivo promatrati pri izlasku i zalasku Sunca, u druga vremena takoer, nije
samo suton ve i jo neto to uvijek izaziva uenje. Oko Sunca je neka vrsta svijetla
koje se iri. Kada god pogledamo Sunce, ali posebno ujutro i naveer, uoljivo je i ovo
svijetlo koje zrai. Svijetlo se iri oko Sunca. Ono ima ime: zodijako svijetlo. Ljudi
69

lupaju glavom oko ovog zodijakog svijetla posebno oni koji misle na
materijalistiki nain. Oni sebi kau: Sunce sjaji u prazni prostor i dok sjaji osvjetljava
odreena nebeska tijela, ali odakle ovo zodijako svijetlo oko Sunca dolazi?
Postavljene su bezbrojne teorije o njegovom porijeklu. Bilo da pretpostavljamo da se
Sunce kree kroz prazan prostor, ili kako ui Kopernik samo stoji mirno, to nita
ne otkriva o prisutnosti tog svijetla. Dakle odakle svijetlo dolazi?
To je vrlo lako objasniti. Sigurno bi tijekom vrlo jasne veeri etali gradom i
vidjeli uline svjetiljke. Tijekom jasne veeri svjetiljke imaju definirane obrise. Ali ako
je veer maglovita uvijek je oko njih izmaglica. Zato je to? Nejasnoa je uzrokovana
maglom. Ponekad se Sunce preko neba kree u izmaglici jer nebeski prostor nije
prazan ve ispunjen finom izmaglicom. Sjaj koji je prisutan u ovoj finoj izmaglici je
zodijaka svjetlost. Davana su svakakva objanjenja: na primjer, da tamo vani kroz
prostor uvijek bljeskaju kometi. I, naravno, da jesu. Ali razlog zato je ova zodijaka
svijetlost koja se pridruuje Suncu ponekad snana, ponekad slaba, ponekad uope
nije vidljiva je taj da je magla u univerzumu ponekad gua a ponekad rjea. Tako
moemo rei: Cijeli kozmiki prostor je neim ispunjen.
Ali kao to sam ve rekao, nije ispravno misliti da je supstanca ili materija
svugdje. Rekao sam vam da bi materijalistiki fiziari bili neizmjerno zaueni ako bi
otili u prostor oekujui da nau Sunce onakvo kakvo ga opisuju u njihovoj znanosti.
Njihovi opisi su besmislice. Ako bi nekim pogodnim prijevozom fiziari mogli doi do
Sunca, bili bi zadivljeni kada ne bi nali nikakav plin. Nali bi uplji prostor, pravi
vakuum. Ovaj vakuum zrai svijetlo. A ono to bi nali je duh. Ne moemo rei da je
svugdje materija: moramo rei da je i duh takoer svugdje, pravi duh. Dakle vidite, na
sve na Zemlji djelovalo se iz vanjskog prostora, ne samo materijom ve i duhom.
A sada, gospodo, razmotrimo kako je u ovjeku duhovno povezano s fizikim.
Postoji stvorenje kojeg svi znamo koje ima bolje osjetilo mirisa nego vi ili ja,
naime pas. Psi imaju mnogo osjetljivije ulo mirisa nego ljudska bia. I znate kako se
to danas koristi. Promislite na policijske pse koji ulom mirisa pronalaze osobe koje
su pobjegle nakon poinjenja zloina. Pas pokupi miris na mjestu gdje je zloin
poinjen i slijedi ga dok ne doe do kriminalca. Pas ima vrlo osjetljive nerve za miris.
Iznimno je zanimljivo prouavati ovu finu osjetilnu percepciju i vidjeti kako su ti
nervi za miris povezani s ostatkom pseeg organizma. Iza nosa, u svom mozgu pas
ima vrlo zanimljiv organ mirisa. Njegov nos je samo jedan dio. Vei dio pseeg organa
mirisa smjeten je iza nosa, u mozgu.
Sada usporedimo psei organ mirisa s onim od ljudskog bia. Pas ima mozak koji
je oito napravljen za mirisanje, mozak koji postaje organ mirisa. Kod ljudskog bia
vei dio ovog mozga-mirisa bio je transformiran u mozak-inteligencije. Mi stvari
razumijemo; pas stvari ne razumije, on ih mirie. Mi ih razumijemo jer na mjestu
gdje pas ima organ mirisa, mi taj organ imamo transformiran. Na organ inteligencije
je transformirani organ mirisa. Kod nas je samo siuni ostatak tog mozga-mirisa.
Zato je nae ulo mirisa inferiorno pseem. I tako moete zamisliti da kada pas tri
preko polja, njemu je sve strano zanimljivo; toliko mnogo mirisa dopire do njega da
kada bi ih mogao opisati, rekao bi da je svijet mirisi. Kada bi meu psima bio mislitelj
kakav je Schopenhauer, pisao bi zanimljive knjige! Schopenhauer je napisao knjigu
pod naslovom Svijet kao Volja i Ideja ali on je bio ovjek i njegov organ mirisa je
bio postao organ miljenja. Pas bi mogao napisati knjigu pod naslovom Svijet kao
70

Volja i Miris. U pseoj knjizi bilo bi mnogo tog izvan pronicljivosti ljudskog bia, jer
dok ljudska bia formiraju ideje, mentalne slike stvari, pas ih mirie. I moje je
privatno miljenje da bi psea knjiga ako bi pas bio Schopenhauer u stvari bila
zanimljivija nego knjiga to ju je sam Schopenhauer napisao!
Dakle vidite kako je to. ivimo u svijetu koji se moe mirisati, i druga stvorenja
pas, na primjer mnogo su svjesnija toga nego mi.
Poto je univerzum ispunjen plinovitom supstancom koju opaamo u zodijakom
svijetlu, kada bi postojali organi mirisa koji su jo delikatniji od onih kod pasa nali bi
da taj univerzum emitira svakakve razliite mirise. Zamislite neko stvorenje kako
njui prema Suncu, ne vidi ljepotu Sunca ve preko mirisanja postaje svjesno kako
Sunce mirie. Tako stvorenje ne bi kazalo kao pjesnici: Ljubavnici su odlutali u
oaravajuu mjesenu ve bi reklo: Ljubavnici su odlutali u oaravajuu no koja
mirie na Mjesec, u svijet slatkog mirisa ili moda, poto se radi o Mjesecu, mirisi
ne bi bili toliko ugodni! Opet, takvo stvorenje bi mogli mirisati prema veernjoj
zvijezdi, i njen miris bi bio razliit od onog od Sunca. Zatim bi moglo mirisati prema
Merkuru, prema Veneri, prema Saturnu.
Ne bi imalo sliku kakva je ona odailjana preko oiju, ve bi dobilo sunev miris,
mjeseev miris, saturnov miris, marvom miris, venerin miris. Da je postojalo takvo
stvorenje, bilo bi voeno onim to je Duh upisao u miris kozmikog plina, onim to
duh Venere, Merkura, Sunca, Mjeseca upisuje u svjetsku egzistenciju.
Ali sada, gospodo, pomislite na ribu. Riba ne mirie stvari. Ali one preuzimaju
boje u skladu s time kako ih Sunce obasjava. One u vlastitim bojama reflektiraju ono
to im dolazi od Sunca. Dakle vidite, bie s veoma delikatnim ulom mirisa podesilo
bi svoje postojanje na nain kako mirie univerzum.
Takve stvari postoje. Postoje bia koja u stvari mogu mirisati univerzum: naime,
biljke. Biljke miriu univerzum i u skladu s tim se prilagoavaju. to radi ljubica?
Ljubica je stvarno cijela nos, vrlo, vrlo delikatan nos. Ljubica je predivno svjesna onog
to struji od Merkura i u skladu s tim oblikuje svoje tijelo-mirisa, dok asafetida ima
delikatnu percepciju onog to struji od Saturna i oblikuje svoje plinovito tijelo u
skladu s time, imajui stoga agresivan miris. I tako svako bie u biljnom svijetu
percipira mirise koji dolaze iz planetarnog svijeta.
Ali to je sada s biljkama koje nemaju aromu? Zato nemaju mirisa? U stvari, za
osjetljive nosove sve biljke imaju izvjestan miris barem, imaju ono to bi mogli
nazvati osvjeavajui miris i to na njih ima veoma jak utjecaj. Ovaj osvjeavajui
miris dolazi od Sunca. Veliki broj biljaka je prijemiv samo na ovaj sunev miris. Ali
razne biljke, kao ljubica ili asafetida, prijemive su na planetarne utjecaje: one su
biljke koje miriu ugodno ili neugodno.
I tako kada miriemo ljubicu moemo rei: Ljubica je stvarno cijela nos ali
delikatan nos, koji udie kozmiki miris Merkura. Zadrava miris, kako sam naznaio,
izmeu njenih vrstih dijelova i izdie ga; zatim je miris dovoljno gust da ga moemo
mirisati. Dakle kada preko ljubice pred nas doe Merkur, mi miriemo Merkur. Ako
bi mi naim prostim nosovima mirisali prema Saturnu, ne bi mirisali nita. Ali kada
asafetida, koja ima nos eljan Saturna, mirie prema tom planetu, mirie ono to od
njega dolazi, u skladu s tim prilagoava svoj plinoviti sadraj, i ima najsmrdljiviji
71

miris. Recimo da hodate avenijom konjskih kestena znate njihov miris, ili cvjetova
lipe? Oboje imaju takav miris jer su njihovi cvjetovi osjetljivi nosovi za sve to u
univerzumu struji od Venere. I tako nam stvarno iz biljaka dolaze mirisi nebesa.
Sada se okrenimo jo neemu to je G. Erbsmehl spomenuo u svom pitanju,
naime ljudskim rasama. Izvorno, razliite rase su ivjele u razliitim oblastima na
Zemlji. Jedna rasa se razvila u jednoj regiji, druga rasa u drugoj. Zato je bilo tako?
Sasvim je ispravno kazati da jedan planet ima posebno jak utjecaj na jednom dijelu
Zemlje, drugi planet na drugom dijelu. U Aziji, na primjer, kopno je pod jakim
utjecajem onog to na Zemlju struji od Venere Venere, veernje zvijezde. Ono to
struji od Saturna posebno jako radi na amerikom tlu. A Mars posebno jako radi na
Africi. Tako nalazimo da svaki planet posebno jako radi na nekom odreenom dijelu
Zemlje. Oni zrae svoju svjetlost sa razliitih mjesta gdje stoje na nebesima. Svijetlo
Venere, na primjer, na Zemlju djeluje sasvim razliito od svjetla Merkura. To je
povezano s razliitim formacijama planina, stijena. Tako su razliite rase koje
nastanjuju Zemlju zavisne od injenice da je odreeni dio Zemlje posebno prijemiv
utjecaju Venere, drugi dio utjecaju Saturna, i tako dalje. I biljna-priroda u ovjeku
odreena je u skladu s time.
Ljudska bia imaju cijelu prirodu unutar sebe: mineral, biljku, ivotinju, i ovjeka.
Biljna-priroda u ljudskom biu prilagoava se mirisu planeta ba kao to to ine same
biljke. Odreeni minerali koji jo zadravaju mnogo od biljne prirode, takoer imaju
miris. Dakle da li neto ima ili nema miris zavisi od toga da li percipira mirise
univerzuma.
Veoma je vano da razumijete ove stvari, jer danas ljudi govore o tome da biljke
imaju percepciju, imaju duu kao ljudska bia. To je, naravno, besmislica. O tome
sam jednom govorio. Postoje biljke kao ona to se zove Venera muholovka za
koju se pretpostavlja da ima osjeaje. Kada insekt doe dovoljno blizu, zamka se
zatvara i insekt je uhvaen. Jednako bi tako mogli rei da miolovka ima duu, iz
razloga kada mi doe dovoljno blizu, zamka se zatvara i mi je uhvaen! Vanjtinu
ovih stvari treba ignorirati ako se eli stei pravo znanje. Ako nam je cilj znanje,
moramo ii na izvor stvari. Dakle, ako znamo da njihovom aromom biljke izdiu ono
to su udahnule od univerzuma, tada moemo rei da su biljke delikatni organi mirisa
koji pripadaju Zemlji. A ljudski nos, gospodo to je zaista sirova biljka. Rase iz
ovjeka kao vrsta cvijeta, ali je postao sirov. To je sirovi svijet koji raste iz ljudskog
bia. On vie nema tako delikatnu percepciju kao biljke. To su slike, naravno, ali su
istinite. I tako stvari stoje.
Tako moemo rei: gdje god idemo u svijet biljaka, nalazimo Zemlju prekrivenu
nosovima biljkama. Ali nikad nam se ne ini da su nai vlastiti nosovi izvedeni od
biljaka. U stvari, mnogi cvjetovi izgledaju kao ljudski nos. Zaista postoje takve biljke
zijevalice, takoer metvice izgledaju ba kao nos. Moete ih nai svugdje.
Na ovaj nain stjeemo pravo znanje o svijetu. I otkrivamo kako je ovjeanstvo
zaista povezano s ostatkom univerzuma. Moe se rei, ovjek je jadno stvorenje: ima
nos za mirisanje, ali ne moe mnogo toga namirisati jer mu je nos postao previe
grub, dok cvjetovi biljaka mogu mirisati cijeli univerzum. Lie biljaka moe se
usporediti s ljudskim jezikom: ono moe kuati svijet. Korijenje biljaka moe se
usporediti s organom u ovjeku koji gleda stvari: njegovim oima, ali kod ovjeka je to

72

slab organ. Jadno ljudsko bie! Ima sve to imaju bia vanjske prirode, ali kod njega
je sve postalo slabo.
Ali sada, gospodo, ponekad dolazimo do udnih stvari. Da smo mogli mirisati tako
udno kao to miriu biljke i kuati delikatno kao to kuaju njihovi listovi dakle,
mi ne bi znali gdje smo, jer bi nam mirisi i okusi dolazili sa svih strana! Ne bi morali
nita pojesti da bi upoznali okus jer bi okus strujao prema nama sa svih strana. Ali
nama se to ne dogaa. ovjek vie nema takve percepcije. Umjesto toga, ima svoju
inteligenciju. Pomislite na ivotinju koja ima snano razvijen mirisni-mozak iza
svog nosa. Kod ljudskog bia ova vrsta mozga je zakrljala a njegov nos je postao
grub; on je samo smeurani ostatak. Ali umjesto toga, on ima svoj mozak za
rasuivanje. Isto je s njegovim osjetilom okusa. Mnoge ivotinje imaju visoko razvijen
mozak za kuanje; mogu odmah razluiti jednu hranu od druge. Nama je nemogue
shvatiti intenzitet s kojim ivotinje doivljavaju okus. Zbog toga, mi bi iskoili iz
stolice ako bi naa hrana imala tako jak okus kao to njihova ima njima! Na slab
okus za eer ne moe nam dati pojam o radosti koju eer daje psu. To je zato jer
mnoge ivotinje imaju visoko razvijen okusni-mozak. I od toga takoer, ovjek ima
samo siuni ostatak. Umjesto toga, on moe formirati ideje; okusni-mozak je
metamorfozirao tako da moe formirati ideje.
ovjek je postao uzvieno bie na Zemlji jer je samo siuni dio njegova mozga
ukljuen u ulnu percepciju, ostatak je transformiran u instrument miljenja i
osjeanja. Time ovjek postaje najvie bie. Dakle moemo rei: U ljudskom mozgu se
odigrala mona transformacija sposobnosti kuanja i mirisanja i ostali su samo sitni
tragovi okusnog-mozga i mirisnog-mozga. Kod ivotinje, to ne postoji, ali te
sposobnosti su visoko razvijene. Same vanjske strukture su dokaz za to. Da ovjek
imamirisni-mozak visoko razvijen kao pas, ne bi imao ela. elo bi se nagnulo
natrag jer bi mirisni-mozak bio razvijen prema zadnjem dijelu glave. Poto je
mirisni-mozak transformiran, elo je uzvieno. Psei nos se iri naprijed a njegov
mozak lei natrag. Netko tko je izvjeban to promatrati moe rei koje vrste ivotinja
imaju posebno otro ulo mirisa. Treba samo promotriti da li mozak lei prema
natrag i nos je visoko razvijen; tada zna da ta ivotinja ima fino ulo mirisa.
Sada pogledajmo biljke. Njihovi nosovi nastavljaju se dolje do korijena, dolje u
zemlju. Sve je tu nos, jedino suprotno ovjeku taj nos postaje svjestan i okusa,
svijeta okusa. I vidite, to nam pokazuje da je ovjekov vii razvoj zbog injenice da su
upravo ove sposobnosti koje posjeduju ivotinje i biljke kod njega nesavrene; one su
metamorfozirale. Dakle moemo rei da je ovjek savrenije bie od ostalih stvorenja
prirode jer ono to je kod njih savreno kod njega postoji u nesavrenom stanju!
Ovo moete lako razumjeti: samo promislite na koko. Ispadne iz ljuske i odmah
se moe brinuti za svoje potrebe; moe odmah kljucati za svojom hranom. Za
usporedbu promislite na ljudsko bie! ivotinja moe sve. Zato? Jer organi njenog
mozga nisu jo metamorfozirali u organe miljenja. Kada se rodi ljudsko bie, njegov
mozak mora zagospodariti nad ovim zatupljenim ostacima ulnih organa. I tako
dijete treba uiti, dok ivotinja ne treba uiti, jer u startu sve zna. Ljudska bia,
imajui samo jednostrano razvijen mozak, mogu misliti s velikom finoom ali su
strano nespretni deki. Vano je za ljudska bia da se ne transformira previe mozga.
Ako se transformiralo previe, moe biti dobar pjesnik ali sigurno nee biti dobar
mehaniar. Nee imati talenta za raditi stvari u vanjskom svijetu.

73

Ovakvo stanje stvari je povezano s onim to sam prije govorio, naime, da su mnogi
ljudi, zbog prekomjerne konzumacije krumpira, transformirali veoma veliki dio
njihova mozga. Rezultat je da su takvi ljudi pametni ali nevjeti. To je danas est
sluaj. Moraju se boriti da naprave stvari koje bi zbilja morali moi jednostavno
napraviti. Na primjer, ima ljudi koji ne mogu uiti dugme na hlaama. Mogu napisati
udesno dobru knjigu, ali nisu sposobni uiti dugme! To je zato jer su nervi koji su
nervi percepcije kod delikatnijih organa bili gotovo potpuno transformirani u nerve
mozga.
Jednom sam znao ovjeka koji se uasavao budunosti. Prepirao se da su u
starijim vremenima ovjekova osjetila bila delikatnija, otrija, samo zato jer je imao
manje mozga, da je tijekom evolucije ono to je u ranijim vremenima pripadalo
osjetilima i unaprjeivalo percepciju metamorfoziralo u pametni mozak. ovjek se
bojao da e to ii i dalje, da e sve vie senzorskog mozga postati mislei mozak, tako
da e konano ljudska bia postati krajnje nesposobna, imati defektne oi i tako dalje.
U starim vremenima ljudi su kroz ivot ili s dobrim vidom; sada trebaju naoale.
Njihovo ulo mirisa nije ni blizu otro kao to je bilo. Ruke postaju nespretne. I sve
to postaje nespretno osueno je na pogoravanje. ovjek se bojao da e se sve
transformirati u mozak i da e ljudska glava postajati sve vea a noge sve manje i sve
e atrofirati. Sasvim ozbiljno je mislio da e ljudska bia biti jednog dana samo
okrugle glave koje se vrte po svijetu i to emo onda? ovjek je bio sasvim, tragino
ozbiljan.
I ova misao je bila svreno ispravna. Jer ako ljudska bia ponovno ne nau svoj
put do onoga to su jednom mogla dosei imaginacijom, ako ponovno ne dou do
duha, tada e postati ovakve lopte! Bukvalno je tono da duhovna znanost ne ini
ovjeka jednostavno pametnim. U stvari, ako je prihvati kao samo jo jednu teoriju,
daleko od toga da e postati pametniji, sigurno e postati gluplji. Ali ako duhovnu
znanost asimilira na pravi nain, ona e raditi u samim njegovim prstima! Nespretni
prsti e ponovno postati vjeti jer vanjski svijet opet dobiva svoje pravo znaenje.
Preko duhovne znanosti vanjski svijet postaje produhovljen, ali to vas ne ini
nespretnim. Na ove stvari treba obratiti panju.
Vidite, u danima kada je ovjeanstvo stvaralo sage, legende, mitove (nedavno je
bilo pitanje o tome), mnogo manje osjetilne aktivnosti je bilo transformirano u
mozak. U to vrijeme, ljudi su vie sanjali nego mi danas, i dok su sanjali, javljale su im
se slike. Danas su nae misli jalove. I prie u kojima sluate o Wotanu, Lokiju, o
starim grkim bogovima Zeusu, Afroditi i tako dalje te prie su izvirale iz
injenice da ovjek jo nije imao toliko pameti koja se danas tako visoko cijeni. Ljudi
su postali pametniji, naravno ali svijet se upoznaje ne samo preko inteligencije ve
se radije ui promatranjem.
Promislite na odraslu osobu s djetetom ispred sebe. Odrasli je moda malo
uobraen u vezi svoje pameti; ako je tako, dijete e izgledati glupo. Ali ako odrasli ima
ita smisla za ono to dolazi od djeteta iz same njegove prirode, gledati e na to kao
mnogo vrjednije nego na svoju vlastitu pamet. Ne moe se dosegnuti ono to postoji u
prirodi samo radom mozga, ve sa sposobnou da se prodre u tajne prirode. Pamet
ne vodi nuno do znanja. Pametan ovjek nije nuno i veoma mudar. Pametni ljudi ne
mogu, naravno, biti glupi, ali im sigurno moe nedostajati mudrosti; mogu uope ne
imati pravog znanja o svijetu. Pamet se moe iskoristiti na razne naine: za
74

klasifikaciju biljaka i ivotinja, za pravljenje kemijskim smjesa, za glasanje, za igranje

domina i aha, za pekulacije na burzi. Pamet s kojom ljudi varaju na burzi ista je
pamet koja se koristi za uenje kemije. Jedina je razlika da se ovjek jednostavno
koncentrira na neto drugo kada ui kemiju nego kada pekulira na burzi! Pamet je
prisutna u oba sluaja. Jednostavno je stvar na to se netko koncentrira.
Oito, ne bi se trebalo previe toga transformirati u mozak. Ako bi secirali glave
velikih financijskih magnata, nali bi izvanredne mozgove. Na tom podruju,
anatomija je osvijetlila mnogo toga. Bilo bi mogue u mozgu vidjeti dokaz pameti
ali nikada i dokaz znanja!
Dakle pokuao sam razviti par aspekata pitanja. nadam se da niste potpuno
nezadovoljni odgovorom. im se vratim, imati emo slijedei sastanak. ao mi je jer
ne mogu dati predavanje ovdje i u Engleskoj u isto vrijeme takva stvar je jo uvijek
izvan nas! Kada doemo do toga, nee biti potrebe za stankom. Ali u meuvremenu,
gospodo, moramo se pozdraviti.

Planetarni utjecaji na ivotinje, biljke i kamenje

PREDAVANJE X
Dornach, 9.rujna 1924
Rudolf Steiner: Dobro jutro, gospodo! Ima li neko pitanje?
Napisano pitanje: Mars je blizu Zemlje. Kakav to uinak ima na Zemlju? to je
poznato o Marsu?
Dr. Steiner: Nedavno se mnogo govorilo o tome kako je Mars blizu Zemlje, i u
novinama su davane krajnje uzaludne izjave bez najosnovnijeg razumijevanja o tome
to to znai. Ne smijemo pridavati najveu vanost tim vanjskim okolnostima u
planetarnim konstelacijama prema relativnom poloaju Zemlje i Sunca, jer utjecaji
koji proizlaze od njih ne znae toliko mnogo. Zanimljivo je da su svi ti razgovori
voeni o blizini Marsa, jer se svaki planet, ukljuujui Mjesec, stalno pribliava
Zemlji, i planeti prolaze proces koji e na kraju zavriti tako da se svi oni opet ujedine
sa Zemljom, formirajui jedno tijelo.
Naravno, ako se zamilja, kao to veina ljudi danas zamilja, da su planeti vrsta
tijela ba kao i Zemlja, oekivanja bi lako mogla biti da ako se sjedine sa Zemljom, to
bi moglo znaiti kraj sveg ivota na naoj kugli! Ali nita takvog se nee dogoditi, jer
stupanj gustoe raznih planeta nije isti kao onaj od Zemlje. Ako bi Mars, na primjer,
stvarno doao dolje sjediniti se sa Zemljom, ne bi se mogao rasuti po kopnu ve ga
jedino poplaviti. Jer koliko je to mogue istraiti to se ne moe fizikim
instrumentima ve jedino preko duhovne znanosti, duhovne vizije Mars se
primarno sastoji od vie-manje fluidne mase, ne fluidne kao naa voda ve vie, da
kaemo, kao konzistencije elea, ili neeg takvog. Postoje takoer i gue
komponente, ali nisu takve gustoe kao one od nae Zemlje. Njihovu konzistencija je
vie usporediva s onom od rogova naih ivotinja, koji se formiraju iz ope mase i u

75

nju se ponovno razgrauju. Dakle moramo shvatiti da je konstitucija Marsa potpuno

razliita od one od nae Zemlje.
Sada se mnogo govori o kanalima koji postoje na Marsu. Ali zato kanali? Ne
moe se vidjeti nita osim linija, i one su nazvane kanali. U jednom smislu to je tono,
ali u drugom, netono. Poto Mars nije vrst u onom stupnju u kojem je Zemlja, ne
moe se, naravno, govoriti o kanalima kakve poznajemo na Zemlji. Ali moe se rei da
na Marsu ima neto kao to su nai pasati (vjetrovi op.pr.). Znate da topao zrak iz
tropske zone Zemlje, iz Afrike, struji prema hladnom Sjevernom polu, i zrak sa
hladnog Sjevernog pola struji natrag prema srednjim oblastima Zemlje. Dakle ako se
gleda izvana, ovakve linije se zaista mogu vidjeti, ali to su linije pasata, zranih struja
pasata. Na Marsu postoji neto stvarno slino. Jedino to je sve na Marsu mnogo vie
ispunjeno ivotom nego na Zemlji. Zemlja je mrtav planet u mnogo jaem smislu
nego Mars, na kojem je sve vie-manje ivo.
elim spomenuti neto to vam moe pomoi shvatiti karakter odnosa Marsa
prema Zemlji. Znamo da Sunce, za nas najvanije od svih nebeskih tijela, u velikoj
mjeri podrava Zemlju. Mislite na Sunce kakvo znamo iz dana u dan. Nou vidite
biljke kako uvlae cvjetove jer Sunce ne sije na njih. Po danu se opet otvaraju
sunevim zrakama. Veoma mnogo stvari zavisi od irenja suneva svijetla preko
jednog dijela Zemlje i irenja tame preko drugog dijela kada nema Sunca. Ali ako
mislite na cijelu godinu, ne moete shvatiti rast biljaka u proljee ako se suneva
snaga ne vrati. Ponovno, kada Sunce u jesen izgubi snagu, biljke ieznu, sav ivot
umre i pada snijeg.
Sasvim oito, ivot na Zemlji je povezan sa Suncem. Zaista, ljudi ne bi mogli disati
zrak oko nas ako Sunce ne bi bilo tamo, ako suneve zrake ne bi napravile zrak
pogodnim da ga diemo. Neporecivo je da je Sunce za nas najvanije nebesko tijelo.
Samo promislite kako bi to drugaija pria bila ako Sunce ne bi kako to izgleda
ilo oko Zemlje svaka dvadeset etiri sata ve bi za to trebalo dvostruko vrijeme! Sav
ivot bi bio sporiji. Tako sav ivot na Zemlji ovisi o revoluciji Sunca oko Zemlje. U
stvari, naravno, Sunce se ne okree oko Zemlje, ali to tako izgleda.
Utjecaj Mjeseca je od manjeg znaaja za ovjeka, ali ipak je prisutan. Kada se
sjetite da plima opada i raste u skladu s Mjesecom, da ima isti ritam kao revolucija
Mjeseca, shvatiti ete s kakvom vrstom snage Mjesec utjee na Zemlju. I tada e
takoer biti jasno da vrijeme mjeseeva kruenja oko Zemlje ima odreeno znaenje.
Ako ste istraivali kako se biljke razvijaju dok na njih sjaji Sunce, takoer ste nali
dokaz o utjecaju Mjeseca. Dakle Sunce i Mjesec imaju ogroman utjecaj na Zemlju.
Moemo prepoznati lunarni utjecaj preko vremena rotacije, odnosno, koliko vremena
treba Mjesecu da postane pun mjesec, mladi mjesec, i tako dalje. Utjecaj Sunca
moemo prepoznati iz njegova izlaenja i zalaenja, ili iz injenice da stjee svoju
snagu u proljee i gubi je na jesen.
I neto u vam kazati. Svi znate za postojanje gusjenica i hruteva. Ova mala
crvolika stvorenja su posebno tetna kada jedu nae krumpire. Postoje godine kada je
krumpir neoteen od ovih malih larvi, i zatim postoje godine kada se jednostavno
nita ne moe napraviti jer su gusjenice svuda na djelu. Dakle sada, pretpostavimo da
je bila godina kada su gusjenice pojele gotovo sve krumpire ako sada ekate etiri
godine, hruteva e biti u velikom broju, jer im treba etiri godine da se razviju iz
gusjenica. Postoji period od priblino etiri godine izmeu pojave gusjenica koje,
76

kao svi insekti, imaju oblik larve prije nego postanu kukuljice i potpuno razvijeni
insekti. Gusjenici treba etiri godine da se razvije u hrut. Naravno, uvijek ima
hruteva, ali ako ima samo malo gusjenica odreene godine, etiri godine kasnije biti
e malo hruteva. Broj hruteva zavisi od broja gusjenica koje su bile prisutne etiri
godine ranije.
Moemo sasvim jasno vidjeti da je taj period vremena povezan s rotacijom Marsa.
Tijek propagacije odreenih insekata pokazuje nam kakvu vrstu utjecaja Mars ima na
ivot na Zemlji. Ali utjecaj je skriven. Utjecaj Sunca je sasvim oit, onaj od Mjeseca
nije oit u istoj mjeri, a utjecaj Marsa je skriven. Sve na Zemlji za to su potrebni
intervali od godina kao u sluaju gusjenica i hruteva zavisno je od Marsa. Dakle
tu vidimo znaajan utjecaj Marsa.
Naravno netko moe rei da ovo ne vjeruje. Dakle, gospodo, mi sami ne moemo
napraviti sve pokuse, ali svatko tko ne vjeruje to sam rekao treba napraviti slijedee:
treba uzeti gusjenice koje je sakupio u godini kada su bile brojne i u nekoj posudi
umjetno forsirati njihov razvoj. Vidjeti e da se unutar iste godine veina gusjenica
nije razvila u hruteve. Ovakvi eksperimenti se nikada ne rade jer se to ne vjeruje.
Meutim, sada smo doli do esencijalne stvari. Sunce ima najjai utjecaj od svih.
Ali ono vri najjai utjecaj na Zemlji na sve to je mrtvo, to svake godine treba
pozvati u novi ivot dok Mjesec utjee samo na ono to je ivo. Mars vri svoj
utjecaj samo na ono to postoji u njenijem obliku ivota, u osjetljivoj oblasti. Drugi
planeti imaju svoj utjecaj na ono to je prirode due i duha. Sunce je, dakle, nebesko
tijelo koje radi najjae; ono djeluje na same minerale Zemlje. U mineralima Mjesec ne
moe napraviti nita niti Mars. Da Mjesec nije tamo, ni nijedno ivotinjsko
stvorenje ne bi moglo ivjeti i kretati se po Zemlji; na Zemlji bi moglo biti samo
biljaka, ne ivotinja. Opet, postoje mnoga ivotinjska stvorenja koja ne bi mogla imati
interval od godina izmeu stanja larve i insekta da Mars nije tamo. Vidite kako je sve
usko povezano.
Na primjer, moemo se upitati: Kada ljudska bia postaju potpuno odrasla? Kada
prestaje proces naeg razvoja? Oito veoma rano, u dobi od dvadeset jednu. A ipak
ak i tada neto se nastavlja dodavati. Veina ljudi stvarno vie ne raste, ali neto je
dodano iznutra. Sve do otprilike tridesetih godina mi se stvarno poveavamo; ali
onda, po prvi puta, poinjemo opadati. Ako to usporedimo s dogaajima u
univerzumu, dobijemo vrijeme rotacije Saturna.
Tako planeti vre utjecaj na delikatnije uvjete rasta i ivota. Stoga moemo rei:
Kada, kao i svi planeti, Mars doe blizu Zemlje, ne smijemo pridati primarnu vanost
toj vanjskoj blizini.
Od daleko vee vanosti je kako su stvari u univerzumu povezane s finim,
delikatnijim stanjima i uvjetima ivota.
Morate se sjetiti da je konstitucija Marsa sasvim razliita od one od Zemlje. Kao
to sam rekao, Mars nije tako gusto vrst u smislu u kojem je Zemlja danas vrsta, ali
nedavno sam vam opisao kako je i Zemlja takoer jednom bila u stanju kada su se
minerali, vrste tvari po prvi puta oblikovale, kako su tada postojale gigantske
ivotinje koje, meutim, jo nisu imale vrste kosti. Danas je Mars u stanju slinom
onom od Zemlje u ranijoj epohi i prema tome ima na sebi ona iva bia, ona
77

ivotinjska bia koje je Zemlja imala na sebi u ono vrijeme. A ljudska bia na Marsu
su kao ona to su tada bila na Zemlji jo bez kostiju. To sam vam opisao kada sam
govorio o ranijem periodu na Zemlji. Te se stvari moe znati. Ne moe ih se znati
preko stvari koje moderna znanost upotrebljava za prikupljanje znanja; ipak je ove
stvari mogue znati. Ako, dakle, elite dobiti ideju kako Mars danas izgleda,
predstavite sebi to je bila Zemlja u mnogo ranijem dobu: tada ete dobiti sliku
Marsa.
Znate da danas na Zemlji, pasati puu od juga prema sjeveru, od sjevera prema
jugu. Te struje su nekad bile mnogo gue od zraka; bile su struje fluida, vodenog
zraka: tako je danas na Marsu. Zrane struje na Marsu su mnogo punije ivota,
mnogo vie vodene.
Jupiter se sastoji gotovo potpuno od zraka, ali opet neto gueg nego zrak na
Zemlji. Jupiter danas predstavlja stanje prema kojem Zemlja danas stremi, to e
postii tek u budunosti.
I tako u planetarnom sustavu nalazimo odreena stanja ili uvjete kroz koje
takoer prolazi i Zemlja. Kada u ovom smislu razumijemo planete, razumijemo ih
ispravno.
Ima li netko jo neto pitati o ovoj temi? Moda sam G. Burle?
G. Burle: Sasvim sam zadovoljan, hvala!
Pitanje: U jednom od zadnjih predavanja rekli ste da su mirisi cvijea povezani s
planetima. Da li to vrijedi i za boje cvijea i boje stijena?
Dr. Steiner: Ukratko u ponoviti to sam rekao. To je bilo i u odgovoru na pitanje
koje je postavljeno. Rekao sam da cvijee, a takoer i druge supstance na Zemlji,
imaju miris neto u njima to vri odgovarajui utjecaj na ovjekov organ mirisa.
Rekao sam da je to povezano s planetima, da su biljke i, slino tome, odreene
supstance, veliki nosovi, nosovi koji percipiraju utjecaje koji dolaze od planeta.
Planeti imaju utjecaj na ivot u njegovom finijem, delikatnijem obliku - tu, ponovno,
moramo misliti na finije oblike ivota. I moe se rei da biljke stvarno nastaju iz
mirisa univerzuma, ali taj miris je toliko razrijeen, toliko delikatan, da ga mi ljudska
bia s naim grubim nosovima ne moemo namirisati.
Ali vas podsjeam da moe postojati ulo mirisa sasvim razliito od onog kojeg
posjeduje ovjek. Trebate samo promisliti na policijske pse. Lopov je neto ukrao i
policijski pas je doveden na mjesto gdje je kraa poinjena; nekako mu je preneseno
da je tu bio lopov i on uzme miris; on zatim policiju vodi na trag i lopova se esto
pronae. Tako se koriste policijski psi. Mnoge zanimljive stvari bi izale na svijetlo
kada bi se prouavalo kako su mirisi koji su za ovjeka neprimjeni za psa primjetni.
Ljudi nisu uvijek shvaali da psi imaju tako osjetljive nosove. Da jesu, pse bi ranije
koristili kao pomo policiji. To je tek nedavno bilo otkriveno. Slino, danas ljudi jo
nemaju pojma kakve neopisivo delikatne nosove imaju biljke. U stvari, itava biljka je
nos; ona prima miris univerzuma, i ako je njena struktura takva da tu kozmiku
aromu vraa natrag na nain na koji odjek vraa zvuk, postaje mirisna biljka. Tako

78

moemo rei: Mirisi cvijea, openito biljaka, a takoer i drugi mirisi na Zemlji, zaista
su povezani s planetarnim sustavom.
Pitano je da li to vrijedi i za boje biljaka i cvijea. Kao to sam rekao, biljka uzima
oblik iz arome univerzuma a tijekom godine je izloena Suncu. Dok je oblik biljke
uoblien od planeta iz kozmikog mirisa, njenu boju duguje Suncu i donekle Mjesecu.
Mirisi i boje biljaka ne dolaze, prema tome, od istog izvora; miris dolazi od planeta,
boja od Sunca i Mjeseca. Stvari ne moraju uvijek doi iz istog izvora; kao to netko
ima oca i majku, tako biljke mirise imaju od planeta a boje od Sunca i Mjeseca.
Iz slijedeeg moete vidjeti da su boje biljaka povezane sa Suncem i Mjesecom.
Ako uzmete biljke koje imaju divno zeleno lie i stavite ih u podrum, postaju bijele,
gube svaki trag boje jer suneve zrake do njih ne dopiru. One zadravaju svoju
strukturu, svoj oblik, jer kozmiki miris prodire svugdje, ali ne zadravaju boju jer ih
suneva svijetlost ne dosee. Boje biljaka, prema tome, neporecivo dolaze od Sunca i,
kao to sam rekao, takoer i od Mjeseca, jedino je to tee utvrditi. Trebalo bi napraviti
pokuse i moe ih se napraviti, izlaui biljke mjeseevoj svijetlosti na razliite naine;
tada bi se to sigurno otkrilo.
eli li netko drugi neto rei?
G. Burle: elio bih proiriti pitanje na boje stijenja.
Dr. Steiner: Sa stijenama i mineralima to je ovako. Ako predstavite sebi da Sunce
ima svakog dana odreeni utjecaj na biljke, i takoer tijekom godine, tada ete vidjeti
da su godinji utjecaji Sunca razliiti od njegovih dnevnih utjecaja. Dnevni efekti
Sunca ne donose mnogo promjene u boji biljaka; ali godinji efekt utjee na njihovu
boju.
Meutim, Sunce nema samo dnevne i godinje utjecaje; ima i druge, sasvim
razliite utjecaje. O tome sam govorio prije nekog vremena, ali spomenut u opet.
Zamislite Zemlju ovdje. Sunce izlazi na odreenoj toci na nebu, recimo u
proljee, dvadeset prvog oujka. Ako u sadanjoj epohi gledamo na toku neba gdje
Sunce izlazi dvadeset prvog oujka, iza Sunca nalazimo konstelaciju Ribe. Sunce izlazi
u odreenoj konstelaciji stotinama godina, ali uvijek u razliitoj toci. Toka u kojoj
Sunce izlazi dvadeset prvog oujka svake godine je razliita. Prole je godine Sunce
izalo u toci koja je malo natrag, a jo malo natrag jo godinu ranije. Idui unatrag
nekoliko stoljea nalazimo da je toka u kojoj Sunce u proljee izlazi jo uvijek u istoj
konstelaciji, ali ako idemo natrag do godine 1200 AD. nalazimo da je Sunce izalo u
konstelaciji Ovna. Ponovno je prije mnogo vremena u proljee izalo u konstelaciji
Ovna. Jo ranije, meutim, recimo u epohi drevnog Egipta, Sunce je izalo u
konstelaciji Bika; a jo ranije od toga u konstelaciji Blizanaca, i tako dalje. Dakle
moemo rei da se toka u kojoj Sunce u proljee izlazi cijelo vrijeme mijenja.
To naznauje, kao to moete vidjeti, da samo Sunce mijenja svoj poloaj u
univerzumu; Rekao sam da Sunce mijenja poloaj ali tako se samo ini, jer u
stvarnosti je Zemlja ta koja mijenja poloaj. To nas, meutim, za sada ne brine. U
periodu od 25,915 godina, toka u kojoj izlazi Sunce prevali cijeli put oko Zodijaka. U
sadanjoj godini 1924 Sunce izlazi u odreenoj toci neba. Prije 25,915 godina,
recimo, 23,991 godinu prije roenja Krista (25,915 minus 1924) Sunce je izalo u istoj
79

toci! Od tada je napravilo jedan potpuni krug. Sunce ima dnevno kruenje, godinje
kruenje, i kruenje koje treba 25,915 godina da zavri. Tako imamo sunev dan,
sunevu godinu i veliku kozmiku godinu koja se sastoji od 25,915 godina.
To je veoma zanimljivo, zar nije? I sam broj 25,915 je veoma zanimljiv! Ako
pomislite na disanje i sjetite se da ovjek udahne priblino 18 puta u minuti, moete
izraunati koliko puta udahne na dan. Osamnaest udaha u minuti, 60 x 18 je na sat =
1,080 udaha. Koliko puta, onda, udahne na dan, odnosno, u 24 sata? Dvadeset etiri
puta 1,080 = 25,920, to je priblino isto kao i broj 25,915! U jednom danu, ovjek
udahne onoliko puta koliko Suncu treba godina da napravi krug u univerzumu. Ova
podudaranja su zaista izvanredna.
Zato vam sada ovo priam? Vidite, da bi dalo biljci boju, Suncu treba godina; za
dati boju stijenju, Sunce treba 25,915 godina. Stijena je mnogo vri momak. Da
pokloni boju biljci Sunce napravi krug koji traje jednu godinu. Ali postoji i krug za
koji Sunce treba 25,915 godina da zavri. I dok taj veliki krug ne zavri Sunce ne moe
dati boju stijenju. Ali u svakom sluaju uvijek je to Sunce koje daje boju. Iz ovog ete
shvatiti koliko je mineralno carstvo daleko od biljnog carstva. Ako Sunce ne bi kruilo
okolo na nain na koji to ini, ako bi radilo samo dnevne krugove kao i veliki krug od
25,915 godina, tada ne bi bilo biljaka, i umjesto kupusa morali bi jesti silicij dioksid
i ljudski stomak bi se trebao prilagoditi u skladu s tim!
Pitanje: Da li ljekovite biljke koje rastu na planini imaju vea ljekovita svojstva od
biljaka koje rastu u dolinama? Ako je tako, kakvo je objanjenje?
Dr. Steiner: Stvarna je injenica da su planinske biljke vrjednije kao lijekovi od
onih koje rastu u dolinama, posebno od onih biljaka koje rastu u naim vrtovima ili u
poljima. To je dobro da je tako, jer ako bi biljke koje rastu u dolinama bile kao i one
na planinama, svaka namirnica bi u isto vrijeme bila i lijek, a to ne bi uope bilo
dobro! Biljke koje imaju najveu terapeutsku vrijednost su zaista one koje rastu na
planinama. Zato je tako? Sve to trebate je usporediti vrstu tla na kojem rastu
planinske biljke s onom na kojoj rastu biljke iz doline.
Veoma je razliita stvar ako biljka raste divlje, na nekultiviranom tlu, ili u umjetno
kultiviranom vrtu. Pomislite na jagode! Divlje jagode iz ume su sitne ali vrlo
aromatine; vrtne jagode slabije miriu, blaeg su okusa, ali mogu narasti do
enormne veliine zato, postoje uzgojene jagode veliine jaja! emu to treba
pripisati? To je zato jer tlo u niskim dolinama nije tako puno kamenja koje se izmrvilo
od planinskih stijena. Na planinama se mogu nai zaista tvrde stijene pravi
minerali. Dolje u dolinama nalazimo tlo koje je ve bilo zasieno i doneseno rijekama
pa je prema tome potpuno usitnjeno u prah. Na planinama postoji takoer, naravno,
usitnjeno tlo, ali je ono iznutra proeto siunim granulama, posebno, da kaemo,
kvarca, litija, i tako dalje. Svugdje su supstance koje se mogu koristiti za lijeenje.
Veoma, veoma mnogo se moe postii ako, na primjer, sameljemo kvarc (silicij
dioksid) i od njega napravimo lijek. Tada ove minerale koristimo direktno kao
lijekove.
Tlo u niim dolinama vie ne sadri to sitno kamenje. Ali na planinama kamenje
se stalno odvaja od stijenja, i biljke povlae u svoj sok sitne estice tog kamenja, i time
se ubrajaju u ljekovite biljke.

80

Sada je zanimljivo slijedee. Takozvani homeopati nisu u pravu u vezi svega, ali
su u pravu u vezi mnogih stvari ti homeopati uzimaju supstance i drobei ih sve
finije i finije, dolaze do medicinskih lijekova. Da se supstance koriste u njihovom
grubom stanju to ne bi bili lijekovi. Ali vidite, same biljke su najprecizniji homeopati,
jer apsorbiraju sitne, siune djelie od sveg tog kamenja, koji inae trebaju biti
proieni i usitnjeni kada se priprema lijek. Poto dakle priroda radi to daleko bolje
nego bi mi to mogli, moemo uzeti same biljke i direktno ih koristiti u svrhu lijeenja.
I injenica je da biljke i ljekovito bilje koje raste na planinama ima daleko vea
ljekovita svojstva nego ono u dolinama.
Znate, takoer, kako se cjelokupna pojava biljke mijenja. Govorio sam o
jagodama: divlja jagoda apsorbira veliku koliinu odreenih minerala. Gdje dakle
divlje jagode najbolje uspijevaju? Gdje su minerali koji sadre malo eljeza. To eljezo
prodire u tlo i iz toga jagoda dobiva svoju miriljavost. Odreeni ljudi ija je krv
veoma osjetljiva dobiju osip kada jedu jagode. To je zbog injenice da njihova krv u
normalnom stanju ima dovoljno eljeza i kada jedu jagode dobiju ga previe. Ako,
dakle, neki ljudi s normalnom krvlju od jedenja jagoda dobiju osip, sigurno se moe
savjetovati nekome ija je krv slaba, da ih jede! Na ovaj nain je postupno otkrivena
njihova ljekovita vrijednost. U pravilu, tlo u vrtovima gdje rastu divovske jagode
nema eljeza; tamo se jagode ire bez ikakvog poticaja od eljeza. Ali u vezi toga ljudi
su uglavnom kratkovidni i ne slijede stvari dovoljno dugo vremena. injenica je da
uzgajajui jagode na tlu koje ne sadri dovoljno eljeza, mogu se dobiti ogromne
jagode, iz razloga jer biljke ne postaju potpuno vrste. Jer promislite o tome ako e
jagoda zadrati svaki siuni djeli eljeza koji moe biti u tlu, tada mora biti
nesputana! Ali to je karakteristika jagode.
Pretpostavimo da ispitate tlo. Ono sadri veoma sitne tragove eljeza. Jagode koje
rastu u tlu izvlae te tragove eljeza u sebe iz daleka, jer njeni korijeni su snani i
privlae eljezo iz odreene udaljenosti. Sada uzmite divlju jagodu iz ume. Ona
sadri veoma snanu silu. Tu jagodu stavite u vrt: u tlu nema eljeza, ali jagoda je ve
stekla tu ogromnu snagu, ima je u sebi. Povlai u sebe sve to moe, i u obraenom
vrtu takoer, iz daleka, i prehranjuje se iznimno dobro. U vrtu ne dobiva eljezo, ali
sebi povlai sve ostalo jer je za to sposobna. I tako postaje veoma velika.
Meutim, kao to sam rekao, ljudi su prilino kratkovidni; ne promatraju stvari
temeljito. Tako ne primjeuju da premda vrtnim uzgojem mogu proizvesti ogromne
jagode vie godina, to e trajati samo neko vrijeme. Plodnost zatim odumire, i iz ume
moraju donijeti nove biljke jagode. Plodnost se ne moe unaprijediti potpuno
umjetnim sredstvima; mora postojati znanje o stvarima direktno povezanim sa
samom Prirodom.
Za to je najbolja ilustracija rua. Ako idete vani na selo vidjeti ete divlju ruu,
pasju ruu, kako je zovu, Rosa canina. Znate je, siguran sam. Divlja rua ima pet
prilino blijedih latica. Zato je to tako da ima ovaj oblik, proizvede samo pet latica,
ostane tako mala i odjednom proizvede siuni plod? Ti crvenkasti ipci poznajete
ih razviju se od divlje rue. Dakle, to je zbog injenice da tlo gdje raste divlja rua
sadri odreenu vrstu ulja ba kao to openito tlo na Zemlji sadri razliita ulja u
svojim mineralima. Ulje dobijemo iz zemlje ili iz biljaka koje su ga same apsorbirale iz
zemlje. Sada rua, kada raste divlje na selu, mora nadaleko i nairoko raditi sa svojim
korijenom da bi iz minerala sakupila siunu koliinu ulja kojeg treba da bi postala
rua. Zato se rua mora toliko rastezati, mora iriti snagu povlaenja koja je
81

sadrana u njenom korijenu na toliku udaljenost? Razlog je da postoji veoma malo

humusa na seoskom tlu gdje rua raste divlje. Humus sadri vie ulja nego tlo na selu.
Sada rua ima ogromnu snagu povlaiti ulje sebi.
Kada je rua blizu tla koje sadri humus, to je za nju sretno; povlai sebi mnogo
ulja i razvije ne samo pet latica ve cijelu masu latica, postajui vrtna rua bujnih
latica. Ali vie ne razvija prave ipke jer je za to potrebno ono to je sadrano u
stjenovitom tlu na selu. Tako divlju ruu moemo pretvoriti u ornamentalnu vrtnu
ruu kada je premjestimo u tlo koje je bogatije humusom, gdje lako moe dobiti ulja
iz kojih e proizvesti mnogo latica. To je suprotno od onog to se dogaa s jagodom:
za jagodu je teko nai u vrtu ono to nalazi vani u umi. Rua u vrtu nalazi mnogo
toga to je uz putove rijetko i tako razvija bujne latice; ali tada zaostaje u formaciji
ploda.
Dakle kada znamo to odreeno tlo sadri, znamo to e na njemu rasti. Naravno,
ovo je od ogromne vanosti za uzgoj biljaka, posebno poljoprivrednih biljaka. Jer
tamo, preko gnojenja i supstanci dodanih kao ubrivo, tlo se mora povratiti da bi
proizvelo ono to je potrebno. Znanje o tlu je od ogromne vanosti za farmera. Te su
stvari manje-vie zaboravljene. Jednostavni seoski farmeri instinktivno su
primjenjivali ispravno gnojenje. Ali sada u agrokulturi na veliko malo se panje
pridaje ovim stvarima. Posljedica je da su se tijekom zadnjih desetljea gotovo sve
nae namirnice pogorale u kvaliteti od onog to su bile kada su oni od nas koji su
sada stariji bili djeca.
Ranije ove godine bio je zanimljiv poljoprivredni skup na kojem su farmeri izrazili
duboku zabrinutost za ono to postaju biljke, namirnice, ako se ta tendencija nastavi.
I zaista, gospodo, nastavit e se! U dolazeem stoljeu namirnice e postati sasvim
beskorisne ako se odreeno znanje o tlu ponovno ne stekne.
Mi smo poeli s agrokulturom u domeni antropozofske duhovne znanosti.
Nedavno sam dao ciklus predavanja o agrokulturi blizu Breslaua, i formirano je
udruenje koje e taj rad preuzeti. A takoer smo neto i ovdje napravili da bi
poboljali situaciju. Tek smo na samom poetku ali problema smo se latili. Tako e
antropozofija postupno prodrijeti u praktian ivot.
Imamo jo sastanaka za dogovoriti, dakle naimo se opet slijedeeg petka.

Vrijeme i njegovi uzroci

PREDAVANJE XI
Dornach, 13.rujna 1924
Rudolf Steiner: Dobro jutro, gospodo! Ima li netko pitanje?
Pitanje: Ima li neposredna blizina Marsa Zemlji neke veze s vremenom? Ljeto je
bilo tako nevjerojatno loe! Imaju li planetarni utjecaji openito bilo kakav utjecaj na
vrijeme?

82

Dr. Steiner: Vremenski uvjeti koji pokazuju takve nepravilnosti tijekom godina,
posebno nedavnih godina, imaju neto sa stanjima na nebesima, ali ne posebno s
Marsom. Kada se promatraju te nepravilnosti moramo veoma ozbiljno uzeti u
razmatranje fenomen o kojem se obino malo vodi rauna, premda se govorilo
mnogo. Mislim na fenomen sunevih pjega. Suneve pjege su tamne mrlje, razliite
veliine i trajanja, koje se javljaju na povrini Sunca u intervalima od oko deset ili
jedanaest ili dvanaest godina. Naravno, te tamne mrlje ometaju sunevo zraenje, jer,
kao to pretpostavljate, na mjestima gdje je povrina tamna, Sunce ne zrai. Ako se u
nekoj godini broj ovakvih mrlja povea, to utjee na sunevo zraenje. I s obzirom na
ogroman znaaj koje Sunce ima za Zemlju, ta je stvar znaajna.
I s obzirom na jo jednu stvar ovaj fenomen sunevih pjega je vrijedan panje.
Tijekom stoljea njihov broj se poveao, i broj iz godine u godinu varira. To je zbog
injenice da se poloaj nebeskih tijela mijenja kako se okreu, i aspekt koji
predstavljaju se prema tome uvijek mijenja. Suneve pjege se ne pojavljuju svaku
godinu na istom mjestu, ali sukladno sunevu okretanju tijekom godina pojave
se na istoj toci. Kroz stoljea njihov broj se enormno poveao i to svakako ima
znaaja za odnos Zemlje sa Suncem.
Tisuama godina ranije nije bilo pjega na Suncu. Poele su se pojavljivati, broj im
se poveao, i nastavit e se poveavati. Time e doi vrijeme kada e Sunce zraiti sve
slabije i slabije, i konano, kada e postati potpuno tamno, prekinuti e zraiti ikakvu
svijetlost. Prema tome trebamo raunati s injenicom da e tijekom vremena,
relativno dugo vremena, izvor svijetla i ivota koji sada emitira sa Sunca za Zemlju
biti fiziki uniten. I tako fenomen sunevih pjega izmeu ostalih stvari jasno
pokazuje da se moe rei da Zemlja ide prema kraju. Sve na Zemlji to je duhovno
tada e preuzeti drugaiji oblik, ba kao to sam rekao da je u starijim vremenima
imalo drugaiji oblik. Ba kao to ljudska bia stare i mijenjaju se, tako i Sunce i cijeli
planetarni sustav stari i mijenja se.
Planet Mars, kao to sam rekao, nije tako jako povezan s vremenskim uvjetima;
Mars je vie povezan s fenomenom koji pripada oblasti ivota, kao to je pojava i
razvoj gusjenica i hruteva svake etiri godine. I molim vas nemojte ovo krivo shvatiti.
Ne smijete to direktno usporediti s onim to astronomija rauna da je period
revolucije Marsa, jer tu se razmatra stvarni poloaj Marsa. Mars stoji u istom
relativnom poloaju prema Zemlji i Suncu svake etiri godine, tako da su i gusjenice
koje za razvoj u hruteve trebaju etiri godine takoer s tim povezane. Ako uzmete
dvije revolucije Marsa za to treba etiri godine i tri mjeseca dobijete period
izmeu hruteva i gusjenica, ili obrnuto, izmeu gusjenica i hruteva. U vezi s manjim
nebeskim tijelima trebate misliti o manjim promjenama u zemljinim fenomenima,
dok su Sunce i Mjesec povezani s grubljim, opipljivijim fenomenima kao to je
vrijeme, i tako dalje.
Dobra ili loa godina berbe, na primjer, povezana je s fenomenom kao to su
suneve pjege, takoer i s pojavom kometa. Tek kada se promatraju u vezi s pojavama
na nebesima dogaaji na Zemlji se mogu ispravno prouavati.
Naravno da jo neke stvari treba razmatrati ako traimo razloge za nenormalno
vrijeme. Jer naravno vremenski uvjeti koji su nam vani jer zdravlje i mnogo toga
drugog ovisi o njima zavise od mnogo imbenika. Promislite o slijedeem. Idui
natrag u evoluciji Zemlje dolazimo u vrijeme od prije oko est do deset tisua godina.
83

Prije est do deset tisua godina nije bilo planina u oblasti gdje sada ivimo. Tada se
ne bi mogli penjati na vicarske alpe, jer ih ne biste imali ovakve kakve ih imate sada.
Ne biste mogli ivjeti ovdje ili na drugom europskom kopnu jer su u to vrijeme ove
oblasti bile prekrivene ledom. Bilo je to takozvano Ledeno doba. To Ledeno doba je
bilo odgovorno za injenicu da je najvei dio populacije koji je tada ivio u Europi ili
nestao ili se moramo premjestiti u druge oblasti. Ti uvjeti Ledenog doba e se
ponoviti, u poneto promijenjenom obliku, za oko pet ili est ili sedam tisua godina
ne tono u istim oblastima na Zemlji kao ranije, ali opet e biti Ledeno doba.
Ne smije se misliti da evolucija tee po neprekinutoj liniji. Da bi razumjeli kako
Zemlja evoluira treba shvatiti da se prijekidi kao to je Ledeno doba zaista dogaaju u
ispravnom procesu evolucije. Koji je razlog za to? Razlog je da se zemljina povrina
stalno uzdie i tone. Ako idete na planinu koja uope ne mora biti vrlo visoka, jo ete
nai Ledeno doba, ak i danas, jer je vrh stalno prekriven snijegom i ledom. Ako je
planina dovoljno visoka, na njoj ima snijega i leda. Ali tek kada se, kroz dugo
vremena, povrina Zemlje bude uzdigla na visinu planine stvarno moemo govoriti o
snijegu i ledu u velikom obimu. Tako je to, gospodo! Dogaa se. Povrina Zemlje
uzdie se i tone. Prije nekih est ili vie tisua godina nivo regije gdje sada ivimo je
bio visok; zatim je potonuo, ali sada se ve ponovno uzdie, jer je najnia toka
dosegnuta oko godine 1250. To je bila najnia toka. Tada je temperatura ovdje bila
iznimno ugodna, bilo je mnogo toplije nego je danas. Zemljina povrina se sada
lagano podie, tako e nakon pet ili est tisua godina ovdje opet biti vrsta Ledenog
doba.
Iz ovoga vidite da kada se promatraju vremenski uvjeti tijekom perioda od deset
godina, oni nisu isti; vrijeme se stalno mijenja.
Ako u nekoj godini, u skladu s visinom zemljine povrine odreena temperatura
prevladava u oblastima na Zemlji, postoji jo faktora koje treba uzeti u obzir. Recimo
da gledate Zemlju. Na ekvatoru je vrue; iznad i ispod, na polovima je hladno. U
srednjoj zoni, Zemlja je topla. Kada ljudi putuju u Afriku ili Indiju, putuju u vruinu;
kada putuju na Sjeverni pol ili na Juni pol, putuju u hladnou. Zasigurno to znate iz
izvjea polarnih ekspedicija.
Mislite o distribuciji topline i hladnoe kada ponete zagrijavati sobu. Ne zagrije
se odmah cijela. Ako bi mogli uzeti ljestve i popeti se na vrh, vidjeli bi da je dolje
moda jo hladno dok je pri plafonu ve toplo. Zato je tako? Zato jer topao zrak, i
svaka plinovita supstanca kada je zagrijana, postaje rjea i uzdie se; hladni zrak
ostaje dolje jer je tei. Toplina uvijek uzlazi. Tako se i u srednjoj zoni Zemlje topao
zrak uvijek uzdie. Ali kada je gore struji prema Sjevernom polu: vjetrovi puu od
srednje zone na Zemlji prema Sjevernom polu. To su topli vjetrovi, topao zrak. Ali
hladan zrak na Sjevernom polu pokuava se zagrijati i struji dolje prema praznom
prostoru u srednjoj zoni. Hladni zrak stalno struji od Sjevernog pola prema ekvatoru,
a topao zrak u suprotnom smjeru, od ekvatora prema Sjevernom polu. Te su struje
nazvane pasati. U oblasti kakva je naa nisu mnogo primjetni, ali su vrlo mnogo
primjetni u drugima.
Ne samo zrak, ve i morska voda, takoer, struji od srednje zone Zemlje prema
Sjevernom polu i ponovno natrag. Taj fenomen je, naravno, distribuiran na
najrazliitije naine, ali je ipak tu.

84

Ali u univerzumu postoje takoer i elektrine struje; jer kada na Zemlji

generiramo beinu elektrinu struju samo imitiramo ono to je na neki nain ve
prisutno u univerzumu. Pretpostavimo da je struja iz univerzuma prisutna, recimo,
ovdje u vicarskoj, gdje imamo odreenu temperaturu. Ako struja takvog tipa doe
na takav nain da sa sobom nosi toplinu, temperatura se ovdje malo povea. Dakle
toplina na Zemlji je takoer preraspodijeljena od struja iz univerzuma. One takoer
utjeu na vrijeme.
K tome, meutim, morate uzeti u obzir da na takve elektromagnetske struje u
univerzumu takoer utjeu suneve pjege. Gdje god da Sunce ima mrlje, postoje
struje koje utjeu na vrijeme. Ovi posebni utjecaji su od velike vanosti.
Sada s obzirom na podjelu godinjih doba proljee, ljeto, jesen, zime postoji
izvjesna pravilnost u univerzumu. Moemo oznaiti u naem kalendaru da e proljee
poeti u odreeno vrijeme, i tako dalje. To je regulirano oiglednijim odnosima u
kojima nebeska tijela stoje jedno prema drugom. Ali utjecaja koji iz toga proizlaze je
malo. Ne moe se rei za mnogo zvijezda da imaju utjecaja; veina ih je daleko i
njihov utjecaj je jedino visoko duhovnog karaktera.
Ali s obzirom na vremenske uvjete moe se rei slijedee. Pretpostavimo da imate
plou s, recimo, etiri boje na njoj crvenu, utu, zelenu, plavu. Ako polagano
rotirate plou, lako razlikujete sve etiri boje. Ako ih rotirate bre, boje je teko ali jo
uvijek mogue razlikovati. Ali ako plou rotirate zaista brzo, boje prelaze jedna u
drugu i ne moete ih razlikovati. Slino, doba proljea, ljeta, jeseni i zime mogu se
razlikovati jer su faktori koji ih odreuju vie ili manje oiti. Ali vrijeme zavisi od
toliko mnogo okolnosti da ih um ne moe sve dohvatiti; nije mogue, prema tome, s
obzirom na to oznaiti bilo to u kalendaru dok je oito sasvim mogue s obzirom
na godinja doba. Vrijeme je sloena stvar jer je toliko mnogo faktora ukljueno.
Ali u starom folkloru neto se o ovim stvarima znalo. Stari folklor ne bi trebali
potpuno odbaciti. Kada su uvjeti ivota bili jednostavniji, ljudi su se vie zanimali za
stvari nego danas. Danas na interes za temu traje 24 sata ... zatim izlazi slijedea
novina i donosi novi interes! Mi zaboravimo to se dogaa stvarno je tako! Uvjeti
naeg ivota su strano komplicirani. ivoti naih djedova, da ne govorimo o naim
pradjedovima i prapradjedovima, bili su skroz razliiti. Oni bi sjeli zajedno iza pei i
priali prie, esto o starim vremenima. I znali su kakvo je davno bilo vrijeme, jer su
znali da je bilo povezano s zvijezdama; promatrali su odreene pravilnosti kod
vremena. I meu ovim pradjedovima mogao je biti jedan ili dvojica sveznalica, kako
su ih zvali. Sa sveznalica misli se na nekog tko je bio malo mudriji od ostalih, nekog
tko je imao odreenu bistrou. Takva osoba bi govorila na zanimljiv nain.
Sveznalica je mogao rei unuku ili praunuku: Gledaj, ono je Mjesec Mjesec, zna,
ima utjecaja na vrijeme. To je ljudima tada bilo oito, i takoer su znali da je za pranje
odjee kinica bolja od vode sa izvora. Tako su vani postavljali vedra da bi sakupili
kinicu za pranje odjee moja vlastita majka je to radila. Kinica ima drugaije
osobine, u njoj ima vie ivota nego u obinoj vodi; daleko bolje apsorbira plavilo i
druge aditive. I ne bi bila loa ideja kada bi mi sami napravili isto, jer pranje s tvrdom
vodom moe, kao to znate, otetiti odjeu.
Dakle vidite, ove stvari su bile poznate; znanost 19 stoljea je prva prouzroila da
ljudi drugaije gledaju. Neki od vas ve znaju priu koju sam jednom priao o dvojici
profesora na sveuilitu u Leipzigu: jedan se zvao Schleiden a drugi Fechner. Fechner
85

je objavio da Mjesec ima utjecaja na zemaljsko vrijeme. To je promatrao i sastavio

statistiku o tome. Drugi profesor, Schleiden, bio je vrlo pametan ovjek. Rekao je: To
je ista glupost i praznovjerje; ne postoji takav utjecaj. Kada su profesori u sporu,
time se mnogo ne postie a to je uglavnom sluaj i s drugim ljudima kada su u zavadi!
Ali oba profesora su bila oenjena; postojala je gospoa profesor Schleiden i gospoa
profesor Fechner. U Leipzigu su u to vrijeme ljudi jo skupljali kinicu za pranje
odjee. Tako je profesor Fechner rekao svojoj eni: Taj ovjek Schleiden inzistira da
se za vrijeme mladog Mjeseca moe sakupiti isto vode kao i za punog Mjeseca; dakle
neka gospoa profesor Schleiden izvadi vani svoje vedro i sakuplja kinicu u vrijeme
sljedeeg mladog Mjeseca, a ti e sakupiti u vrijeme punog Mjeseca, kada ja drim da
e dobiti vie kinice. Dakle, gospoa profesor Schleiden je ula prijedlog i rekla: O
ne! Ja u izvaditi vjedra kada je pun Mjesec a gospoa profesor Fechner neka ih
izvadi za vrijeme mladog Mjeseca! Vidite, ene dvojice profesora su stvarno trebale
vodu! Muevi se mogu teoretski prepirati, ali ene odluuju u skladu s praktinim
potrebama.
Nai pradjedovi su znali ove stvari i rekli bi unucima: Mjesec ima utjecaja na
kinicu. Ali zapamtite ovo: sve povezano s Mjesecom ponavlja se svakih 18 ili 19
godina. Na primjer, odreene godine, na odreeni dan, tada je pomrina Sunca i
drugog je dana pomrina Mjeseca; to se dogaa redovito svakih 18 do 19 godina. Svi
fenomeni povezani s poloajem zvijezda na nebesima redovito se ponavljaju. Zato se,
onda, vremenski uvjeti ne bi ponavljali, ako zavise od Mjeseca? Nakon 18 ili 19 godina
mora kod vremena biti neto slino onom to se dogodilo prije 18 ili 19 godina. Kako
se sve ponavlja, ti ljudi su promatrali i druga ponavljanja, i oznaavali na kalendaru
odreene osobitosti o tome kakvo je vrijeme bilo prije 18 or 19 godina, i sada su
oekivali istu vrstu vremena nakon isteka tog perioda. Jedini razlog zato je kalendar
zvan Stogodinji kalendar je da je 100 broj koji je lako pamtiti; ostale brojke su
takoer bile ukljuene u kalendar zavisno o tome kakve su prognoze raene o
vremenu. Naravno, ovakve stvari ne trebaju biti egzaktne, jer su uvjeti komplicirani.
Ipak, prognoze su bile korisne, jer su ljudi djelovali u skladu s tim i zaista uspijevali
stvarati bolje uvjete rasta. Preko ovakvih promatranja neto se sigurno moe
napraviti za plodnost tla. Vremenski uvjeti zavise od Sunca i Mjeseca, jer ponavljanje
poloaja Mjeseca mora imati veze s odnosom ova dva nebeska tijela.
U sluaju drugih zvijezda i njihovih relativnih poloaja, postoje razliiti periodi
ponavljanja. Jedno takvo ponavljanje je ono od Venere, jutarnje i veernje zvijezde.
Pretpostavimo da je Sunce ovdje a Zemlja ovamo prijeko. izmeu njih je Venera.
Venera se giba prema ovoj toci ili onoj, i tako se moe vidjeti; ali kada je Venera
ovdje, stoji ispred sunca i prekriva ga dio. To se zove tranzit Venere. (Venera,
naravno, izgleda mnogo manja od Mjeseca, premda je, u stvari, vea.) Ovaj tranzit
Venere je veoma zanimljiv jer je jedna stvar da se odvija svakih stotinu godina ili tako
neto, a druga stvar, vrlo znaajne stvari se mogu promatrati kada Venera prolazi
ispred Sunca. Moe se vidjeli kako izgleda sunev oreol kada Venera stoji ispred
Sunca. Taj dogaaj donosi velike promjene. Njegovi opisi su veoma zanimljivi. I kako
se ovaj tranzit Venere dogaa samo jednom u oko stotinu godina, to je primjer
fenomena o kojem znanost mora rei da vjeruje neke stvari koje u stvari nisu
percipirane! Ako su znanstvenici objavili da vjeruju stvarima koje vide, astronom koji
se rodio, recimo, godine 1890 danas ne bi mogao predavati o tranzitu Venere, jer se u
meuvremenu nije dogodio, a vjerojatno e umrijeti prije slijedeeg tranzita Venere,
koji e se oito dogoditi godine 2004. Dakle, ak je i znanstvenik obvezan vjerovati u
neto to ne vidi!
86

Tu opet, kada Venera ima poseban efekt na Sunce jer zaklanja svijetlo, utjecaj je
izvren na vremenske uvjete koji se javljaju samo jednom svakih stotinu godina.
Postoji neto izvanredno u vezi ovih tranzita Venere i u ranijim vremenima se na njih
gledalo kao na iznimno zanimljive.
Kada je Mjesec pun, na nebu vidite sjajeu sferu; ostalo vrijeme vidite svijetlei
dio sfere. Ali kada je mladi Mjesec, ako malo vjebate oi ne znam da li to znate
moete ak vidjeti i ostatak mladog Mjeseca. Ako paljivo gledate dok Mjesec raste,
moete takoer vidjeti drugi dio Mjeseca izgleda plavkasto crni. ak i pri mladom
Mjesecu plaviasto crni disk moe se vidjeti izvjebanim pogledom; u pravilu se to ne
primjeuje, ali moe se vidjeti. Zato je disk uope vidljiv? Zato jer je dio Mjeseca koji
je inae taman jo osvijetljen od Zemlje. Mjesec je oko 240,000 milja od Zemlje i nje,
ispravno govorei, osvijetljen od nje; ali siuna koliina svijetla koja na Mjesec pada
od Zemlje ini taj dio Mjeseca vidljivim.
Ali uope nikakvo svjetlo ne zrai od Zemlje do Venere. Venera se mora osloniti na
svjetlo Sunca; nikakvo svjetlo ne struji do nje sa Zemlje. Venera je jutarnja i veernja
zvijezda. Mijenja se kao to se mijenja i Mjesec ali ne unutar istog perioda. Samo to
se promjene ne vide jer je Venera veoma udaljena i sve to se vidi je svjetlucava
zvijezda. Gledana kroz zatamnjeni teleskop moe se vidjeti da se Venera mijenja, ba
kao to se i Mjesec mijenja. Ali unato injenici da Venera ne moe biti osvijetljena sa
Zemlje, dio nje je uvijek vidljiv kao tupo plaviasto svjetlo. Sunevo svjetlo se vidi kao
polukrug iznad ali to nije cijela Venera; gdje Venera nije osvijetljena od Sunca, vidi
se plavkasto svjetlo.
Sada, gospodo, postoje odreeni minerali na primjer, u Bologni koji sadre
smjese barija. Barij je element metala. Ako se dopusti da na te minerale izvjesno
vrijeme pada svjetlo, i soba je zatamnjena, vidite plaviasto svjetlo baeno od njih.
Kae se da je mineral, nakon to je osvijetljen, postao fosforoscentan. Uhvatio je
svijetlo, pojeo neto svjetla, i sada ga ponovno ispljune kada se soba zatamni. To se
naravno dogaa prije nego je soba tamna, ali svjetlo tada nije oku vidljivo. Mineral
uzima neto unutra i neto daje natrag. Kako ne moe uzeti mnogo, ono to vraa
takoer nije mnogo, i ne vidi se dok je soba osvijetljena, kao to se slabo svijetlo
svijee ne vidi pri jakom sunevu svijetlu. Ali mineral je fosforoscentan i ako je soba
zatamnjena, vidi se svijetlo koje zrai.
Iz ovog ete sigurno moi razumjeti odakle dolazi svjetlo Venere. Dok sa ove
strane ne prima nikakvo svijetlo, Venera je osvijetljena s druge strane od Sunca, i jede
sunevu svijetlost, takorei. Onda, kada ju vidite u tamnoj noi, ona izbacuje svijetlo,
postaje fosforoscentna. U danima kada su ljudi imali bolje oi nego to sada imaju,
vidjeli su fosforoscenciju Venere. Njihove oi su u tim danima stvarno bile bolje; bilo
je to u esnaestom stoljeu kada su se poele koristiti naoale, i zasigurno bi bile dole
prije da su ih ljudi trebali! Izumi i otkria uvijek dou kada ljudskim biima trebaju. I
tako su se u ranijim vremenima promjene do kojih je dolo kada je fosforoscentna
Venera u tranzitu nasuprot Sunca takoer vidjele. I u jo ranija vremena izvuen je
zakljuak da zbog toga to na sunevo svijetlo u to vrijeme utjee Venera, taj isti
utjecaj e opet biti tamo nakon otprilike stotinu godina; i dakle biti e ponovno slini
vremenski uvjeti u oblasti gdje je vieno da se odvija tranzit Venere. (Kao to znate,
pomrine Sunca se ne vide od svugdje, ve samo u odreenim oblastima.) Kroz

87

stotinu godina, prema tome, tamo e biti isti vremenski uvjeti tako su ljudi
zakljuili i u skladu s time izvlaili su stogodinji kalendar.
Kasnije, ljudi koji uope nisu razumjeli stvari, pravili su stogodinji kalendar
svake godine, zatim su nali da se detalji dani u kalendaru ne podudaraju sa stvarnim
injenicama. Moglo bi se jednako tako rei: Ako pijetao kukurie na gomili ubra,
vrijeme se mijenja, ili ostaje kakvo je! Ali izvorno, naelo je bilo savreno korektno.
Ljudi su opazili da kada je Venera u tranzitu sa Suncem, to daje vremenske uvjete koji
se ponavljaju otprilike nakon stotinu godina.
Poto to utjee na vrijeme cijele godine, tada utjecaji nisu samo par dana kada je
Venera u tranzitu nasuprot Suncu ve traju due vremena. Dakle iz ovog to sam
rekao vidite da za upoznati zakone kojima je upravljano vrijeme tijekom par tjedana
ili dana, trebali bi postaviti mnoga pitanja: Prije koliko godina je bio tranzit Venere?
Prije koliko godina je bila pomrina Sunca? U kojoj je sada fazi Mjesec? Spomenuo
sam samo par toaka. Trebali bi znati kako na pasate utjee magnetizam i elektricitet,
i tako dalje. Na sva ta pitanja treba odgovoriti ako se eli odrediti pravilnost
vremenskih uvjeta. To je tema koja vodi u beskonanost! Ljudi bi napokon odustali
pokuavajui napraviti vremensku prognozu. Premda ujemo o pravilnosti svih
fenomena kojima se bavi astronomija astronomija je, kao to znate, znanost o
zvijezdama znanost koja se bavi faktorima koji utjeu na vrijeme (meteorologija,
kako se zove) nikako nije konana ni sigurna. Ako bi se drali knjige o meteorologiji,
bili bi ogoreni. Uzvikivali bi da je beskorisna, jer svatko govori neto razliito. Nije
takav sluaj s astronomijom.
Sada sam vam dao kratki pregled zakona koji utjeu na vrijeme i slino. Ali ipak
treba dodati da sile koje se javljaju u atmosferi i same imaju ogroman utjecaj na
vrijeme. Pomislite na veoma vrue ljeto kada iz oblaka konstantno sijevaju munje i
stalno rei grmljavina: tu imate utjecaje na vrijeme koji dolaze od neposredne blizine
Zemlje. Moderna znanost na to udno gleda. Kae da je elektricitet ono to uzrokuje
sijevanje iz oblaka. Vjerojatno znate da se djeci u koli elektricitet objanjava trljajui
stakleni tap s komadom tkanine premazanim s nekom vrstom amalgama; nakon to
se neko vrijeme trlja, tap poinje privlaiti male komadie papira, a nakon jo
trljanja, emitiraju se iskre, i tako dalje. Takvi eksperimenti s elektricitetom se rade u
koli, ali treba paziti da prethodno sve bude dobro isueno, jer objekt koji e se
elektrizirati ne smije biti niti navlaen; mora biti apsolutno suh, ak topao i suh, jer se
inae nita nee dobiti od staklenog tapa ili od ipke peatnog voska. Iz ovoga
moete zakljuiti da je elektricitet odveden od vode ili fluida. To svatko zna, i naravno
to znaju znanstvenici, jer oni rade eksperimente. Unato tome, meutim,
proglaavaju da sijevanje dolazi iz oblaka a oblaci su zasigurno vlani!
Ako bi bila istina da munja dolazi iz oblaka, netko bi ih trebao dovoljno dugo
trljati s ogromnim ubrusom da postanu sasvim suhi! Ali stvar nije tako jednostavna.
tap peatnog voska je natrljan i iz njega dolazi elektricitet; i tako se oblaci trljaju
jedni o druge i od njih dolazi elektricitet! Ali ako je peatni vosak samo malo
navlaen, iz njega elektricitet ne izlazi. A ipak elektricitet navodno dolazi iz oblaka
koji su potpuno vlani! To vam pokazuje kakve se gluposti danas priaju. Stvari stoje
ovako: Moete zagrijavati zrak i on postaje sve topliji. Recimo da taj zrak imate u
zatvorenoj posudi. to je zrak topliji, vei je pritisak koji radi na zidove posude. to ga
vie zagrijete, prije e doi trenutak, ako zidovi posude nisu dovoljno jaki, gdje e ih
vrui zrak razdvojiti. Koji je obino razlog da djeji balon pukne? Zato jer zrak hita iz
88

njega vani. Kada zrak postane topao on stjee gustou, snagu naleta. Sijevanje ima
ishodite u blizini Zemlje; kada zrak postaje sve topliji, postane dovoljno snaan za
prasak. Na vrlo visokim nivoima zrak iz nekog razloga moe postati veoma topao to
se moe dogoditi, na primjer, kao rezultat odreenih utjecaja zimi kada je zrak negdje
bio veoma komprimiran. Ova velika vruina e pritiskati u svim smjerovima, ba kao
to e topao zrak pritiskati sve strane posude. Ali recimo da imate sloj toplog zraka, i
postoji struja vjetra koja raznosi zrak. Vrui zrak struji prema podruju gdje je zrak
najrjei.
Munja je toplina generirana u samom zraku koja nalazi svoj put ondje gdje je neka
vrsta upljine u okolnom zraku, jer je u toj toci zrak najrjei. Tako moramo rei:
Munju ne uzrokuje elektricitet, ve injenica da se zrak rjeava, ili prazni od, vlastite
vruine.
Samo zbog ovoga veoma silovitog kretanja, elektrine struje koje su uvijek
prisutne u zraku dobiju poticaj. Munja je ono to potie elektricitet; sama munja nije
elektricitet.
Sve ovo vam pokazuje da je toplina u zraku razliito distribuirana; to opet utjee
na vrijeme. To su utjecaji koji dolaze zbog blizine Zemlje i tamo djeluju.
Shvatiti ete koliko mnogo stvari utjee na vrijeme i da danas jo nema ispravnih
razmiljanja o tim utjecajima Rekao sam vam potpuno izokrenuta gledanja kakva
se ima o munji. U ovom podruju treba doi do promjene, jer duhovna znanost,
antropozofija, gleda mnogo ire podruje i miljenje ini pokretljivijim.
Ne moemo, naravno, oekivati da slijedee bude verificirano obdukcijama, ali
ako se istrauje metodama duhovne znanosti, nalazimo da su u zadnjih stotinu
godina ljudski mozgovi postali mnogo krui, upozoravajue krui, nego su to bili
prije. Nalazimo, na primjer, da su drevni Egipani mislili sasvim razliite stvari, u
vezi kojih su bili sigurni jednako kao to smo i mi danas sigurni o stvarima o kojima
mislimo. Ali danas smo manje sposobni razumjeti stvari zimi nego ljeti. Ljudi na
takve stvari ne obraaju panju. Kada bi se uskladili prema zakonima koji
prevladavaju u svijetu, stvari bi uredili razliito. U kolama, na primjer, razliite teme
bi se prouavale zimi nego ljeti. (To je u izvjesnoj mjeri ve napravljeno u Waldorfskoj
koli.) Nije to jednostavno stvar uenja botanike ljeti jer biljke tada cvjetaju, ve neke
predmete koji su laki trebalo bi premjestiti zimi, a neke tee u proljee ili jesen, jer o
tome zavisi mo razumijevanja. To je zato jer je na mozak tvri nego ljudski mozak u
ranijim vremenima. Ono to moemo u stvarnom smislu promiljati samo ljeti,
drevni Egipani su mogli cijele godine. Ovakve stvari se mogu otkriti kada se
promatraju razne stvari povezane s godinjim dobima i vremenom.
Ima li neto da nije jasno? Da li ste zadovoljni s onim to je reeno? Odgovorio
sam na pitanje do neke granice. Svijet je iva cjelina i objanjavajui jednu stvar
prirodno doemo do druge, poto je sve povezano.
Pitanje: G. Burle kae da e se njegov prijatelj moda smijati na njegovo pitanje
spomenuo je temu prije dvije ili tri godine. elio bi znati ima li ikakve istine u
kazivanju da kada se eer stavi u alicu kave i pravilno rastvori, biti e lijepo vrijeme,
a ako se ne rastvori pravilno biti e loe vrijeme.

89

Dr. Steiner: Nikada nisam napravio taj pokus, tako da ne znam ima li u tome
neeg ili nema. Ali injenica da se eer rastvara jednolino ili nejednolino moe
neto znaiti ako, uope, ima neeg u toj izjavi. Govorim sasvim hipotetski, poto
ne znam ima li ikakvog temelja za tu izjavu, ali pretpostavit emo da ima.
Postoji neto drugo to sigurno ima znaenje, jer sam to sam promatrao. Kakvo e
vrijeme vjerojatno biti moe se otkriti promatrajui umske abe, zelene umske abe.
Napravio sam siune ljestve i promatrao da li su ile gore ili dolje. umske abe su
veoma osjetljive na to kakvo e biti vrijeme. To vas ne treba iznenaditi, jer se na
nekim mjestima dogaalo da ivotinje u njihovim talama odjednom postanu
nemirne i pokuaju izai vani; one koje nisu bile privezane brzo bi otile. Ljudska bia
su ostala gdje su i bila. I zatim je doao potres! ivotinje su znale unaprijed, jer se
neto ve unaprijed dogaalo u prirodi. Ljudska bia s njihovim grubim nosovima i
drugim grubim osjetilima nisu osjetila nita, ali ivotinje jesu. Tako naravno i umska
aba, takoer, ima nedvosmislen nos za ono to dolazi. Rije Witterung (vrijeme) je
koritena u vezi toga jer znai mirisanje vremena koje dolazi.
Postoje mnoge stvari u ljudskom biu koje on sam niti ne nazire. Jednostavno ih
ne promatra. Kada izaemo iz kreveta na lijep ljetni dan i pogledamo kroz prozor, i
sasvim smo u drugaijem raspoloenju neko kada bijesni oluja. Ne primjeujemo da
taj osjeaj prodire do vrhova naih prstiju. Ono to uti ivotinja, utimo takoer i mi;
jedino to mi to ne dovodimo u svijest.
Dakle samo pretpostavite, G. Burle, da premda vi ne znate nita o tome, vrhovi
vaih prstiju, kao kod umske abe, imaju delikatan osjeaj za vrijeme koje dolazi. Na
dan kada e vrijeme oito biti lijepo i vi ste prema tome u dobrom raspoloenju, vi
stavljate eer u kavu jaim pokretima nego ostalih dana. Tako nain na koji se eer
rastvara ne zavisi neophodno o kavi ili eeru, ve o sili koja je u vama. Sila o kojoj
govorim lei u samim vaim prstima; to nije sila koja je svjesno povezana s vaim
bacanjem eera u kavu. Lei u vrhovima vaih prstiju, i nije jednaka na dan kada e
vrijeme biti lijepo kao kada e vrijeme biti loe. Dakle razgradnja eera ne zavisi od
naina na koji ga svjesno stavljate u vau kavu ve od osjeaja u vrhovima vaih
prstiju, o tome kako vrhovi vaih prstiju osjeaju vrijeme. Ta sila u vrhovima vaih
prstiju nije ista kao i sila koju svjesno primjenjujete kada u kavu stavljate eer. To je
razliita sila, razliit pokret.
Promislite na slijedee: Grupa ljudi sjedi oko stola; sentimentalna glazba, ili
moda pjevanje himne, dovodi ih u odgovarajue raspoloenje. Zatim se u njima
poinju buditi delikatne vibracije. Glazba nastavlja. Ljudi poinju prenositi svoje
vibracije na stol, i stol poinje plesati. To se moe dogoditi na spiritualistikoj seansi.
Do pokreta dolazi kao efekt na delikatne vibracije proizvedene glazbom i pjevanjem.
Na slian nain vrijeme takoer moe prouzroiti veoma suptilne pokrete, a oni mogu
utjecati na ono to se dogaa s eerom u kavi. Ali govorim sasvim hipotetski jer, kao
to sam rekao, ne znam da li je to sasvim tono u sluaju o kojem govorite. To je
vjerojatnije da utjee na eer nego sam predosjeaj koji osoba ima o vremenu iako
ni to nije vrlo vjerojatno. Sve ovo govorim kao istu hipotezu.
Duhovni znanstvenik treba odbaciti ovaj fenomen ukoliko ne posjeduje vrst
dokaz njegove valjanosti. Ako bi vam stvari koje vam govorim govorio na nemaran
nain, vi u stvari ne biste nita vjerovali. Vjerujete mi jedino zato jer znate da
duhovna znanost ne prihvaa stvari koje se ne mogu dokazati. A tako i ja kao duhovni
90

znanstvenik priu o kavi mogu prihvatiti jedino ako je nedvosmisleno dokazana. U

meuvremenu mogu dati komentar kakav se zna, na primjer, o delikatnim
vibracijama nerva, takoer i kako ivotinje unaprijed znaju za neki dogaaj koji se
nadvio kako ak i umske abe poinju podrhtavati a zatim i lie na kojem sjede
takoer poinje podrhtavati. Tako moe takoer biti ne kaem da je, ali moe biti
da kada dolazi loe vrijeme, kava se pone ponaati razliito od naina na koji se
ponaa kada je vrijeme dobro.
Dakle naimo se slijedee srijede. Nakon toga, mislim da emo opet moi imati
sastanak redovno.

Oblik i porijeklo Zemlje i Mjeseca, vulkani

PREDAVANJE XII
Dornach, 18. rujna 1924
Rudolf Steiner: Dobro jutro, gospodo! Moda netko ima pitanje?
Pitanje: Zato munja ne dolazi u ravnoj liniji? umjesto cikcak. Zar ne bi trebala
imati ravnu liniju?
Dr. Steiner: Dakle ispitiva misli da kada je munja otputena iz zraka, kako sam
zadnji puta opisao, trebala bi doi u ravnoj liniji. Ali uzima cikcak oblik i moe li se to
objasniti? Da, to se zaista moe objasniti.
Razmotrimo opet objanjenje koje sam dao o tome kako u stvari dolazi do
sijevanja. Rekao sam vam da munja dolazi od pregrijanog zraka, pregrijanog
univerzuma, pregrijanog kozmikog plina. Rekao sam da nije u pitanju da se munja
javlja od nekakvog trenja oblaka. Oblaci su, naravno, mokri, i ako elite proizvesti
minijaturnu munju s laboratorijskim ureajima, sve najprije treba napraviti potpuno
suhim. Ne smije se pretpostaviti, prema tome, da je munja pravi elektriki fenomen
do kojeg dolazi od trnja suhih elemenata. Poznato je da ako trljamo staklo ili peatni
vosak proizvodimo elektricitet i tako ljudi misle da ako se oblaci trljaju dakle, i
tamo e takoer biti elektriciteta. Ali to nije tako. Dogaa se slijedee: Kao posljedica
unutarnjeg pregrijavanja kozmikog plina, toplina koja ivi u kozmikom plinu izlazi
vani na nain kako sam opisao. Preko injenice da zrak vri manji pritisak prema
jednoj ili drugoj strani, radijacija sile pregrijavanja ide prema toj strani i sijeva
munja.
Sada zamislimo da se to negdje dogaa. Kao posljedica veoma pregrijanog
kozmikog plina ne oblaka sijeva munja. I sasvim je ispravno misliti da treba
strujati u ravnoj liniji.
Ali vidite, to je ovako. Predstavite sebi: Ako je negdje prisutna akumulacija
topline, u pravilu nije sama; postoji slina akumulacija u blizini. U stvari, ako je
zemlja ovdje, recimo, i netko ovdje gleda gore i poinje munja gdje postoji
koncentracija topline, tada su u susjedstvu druge akumulacije: nisu sve na jednom
jedinom mjestu. Moete zamisliti, naravno, da su ove akumulacije povezane sa
sunevom radijacijom na razliitim mjestima. Sada postoje ove toplinske akumulacije
91

du cijelog puta munje i dok struji vani grabi ove druge akumulacije na svom kursu.
Tako sijevne ovdje, zatim preko, i tako dalje. Uzima sve druge akumulacije sa sobom,
i tako se giba sasvim nepravilno, i dobije oblik koji izgleda cikcak. to se nie sputa,
vie se kree po ravnoj liniji. Nema vie ovih toplinskih akumulacija; one su na vie.
Do cikcak munje dolazi jer se ne javlja u jednoj jedinoj toci, ve onamo gdje su
toplinske akumulacije najjae i zatim putem uzima druge. To je slino kao da hodate i
susretnete poznanika i uzmete ga sa sobom, zatim vas dvoje skupite jo jednog, i tako
dalje. Dakle to je pria o munji.
Sada moda netko ima drugo pitanje?
Pitanje: Moemo li uti neto o porijeklu vulkana?
Dr. Steiner: To je pitanje na koje se ne moe tako brzo odgovoriti. Voditi u vas do
toke gdje ete na njega nai odgovor. Jer ako itate dananje knjige sigurno moete
nai svakakve ideje o porijeklu vulkana, ali ako itate starije knjige, koje lee nazad u
vremenu, nalazite druge poglede, a u jo ranijim knjigama opet druge. Ljudi nisu
nikada traili pravo porijeklo Zemlje i tako su se pogledi na vulkanske fenomene
vremenom mijenjali. U stvari, nitko nije mogao formirati ideju kao su ove eruptivne
planine nastale.
Ako elimo to razumjeti treba ii daleko natrag. Inae ne moemo shvatiti zato na
odreenim tokama na Zemlji uarene, tekue mase izlaze vani. O tome e se moi
dobiti ideja tek ako najprije odbacimo izreku da je Zemlja jednom bila balon plina, da
je postajala sve vie vrsta, i da je u unutranjosti vatra koja iz ovog ili onog razloga
izlazi negdje vani. To je zgodno objanjenje, ali nas ne dovodi blie razumijevanju.
Kazat u vam malu priu. Bilo je davno, prije vie od etrdeset godina, kada smo
napravili odreeni eksperiment u laboratoriju geologa Hochstettera iz Bea. On je
davno umro. Napravili smo supstancu koja je sadravala izmeu ostalih stvari
malo sumpora. Nismo sve stavili zajedno, ve smo napravili ovo: ovdje je netko imao
komadi grae, tamo je netko imao komadi, tamo preko komadi, i tako dalje, i
bacali smo, bacili smo supstancu, svi mi, prema odreenoj toci. Na ovaj nain se
pojavila mala kugla sa svakakvim breuljcima koji su kao mjesec gledan kroz
teleskop. Tako je tada u Hochstetterovom geolokom laboratoriju u stvari napravljen
eksperiment u kojem je kreiran mali Mjesec. Povrina mjeseca kako se vidi kroz
teleskop predivno se pojavila. Cijela stvar je izgledala ba kao mali mjesec. Posebno se
moe shvatiti da kozmiko tijelo ne mora izvirati iz plina, ve u stvari moe biti
nabacano iz svih kutova univerzuma. Niti moemo objasniti nau zemlju na bilo koji
drugi nain nego da je nabacana zajedno iz univerzuma.
Sada u vezi ovoga elim objasniti neto o emu se danas malo govori ali je ipak
istinito. Svuda ujete da se govori, zar ne, da je zemlja kugla, formirala se kao kugla.
Ali u stvari nije tono da je Zemlja kugla! Objasnit u vam to Zemlja stvarno je.
Samo je fantazija da je Zemlja kugla. Ako predstavimo zemljin pravi oblik kao
pravilno tijelo, dolazimo do onog to znanost zove tetraedar. Nacrtati u vam ga,
naravno samo u perspektivi. Tetraedar izgleda ovako. [vidi dijagram]

92

Dijagram 10
Vidite tu jedan, dva, tri trokuta i ovdje naprijed je etvrti trokut. Moete li to sebi
predstaviti? Ona stoji na trokutu, trokut je ispod; i na tom trokutu, osnovici, tri su
druga trokuta; to daje malu piramidu. Tako crtamo tetraedar. Mora nam biti jasno da
su etiri trokuta povezana jedan s drugim. Moramo ga postaviti na jednom trokutu i
druga tri podignuti kao piramidu. To je savreno pravilno tijelo.
Ali sada zamislite da malo zakrivim povrine ovih trokuta, tada postaje neto
drugaiji. Sada stoji na onome to je postalo okruglo ali je jo slobodan. A stranice
trokuta koje su prije bile ravne linije sada su takoer okrugle. Moete li to zamisliti?
Tako se sada pojavljuje oblik koji je u stvari tetraedar koji postaje okrugao! I vidite,
naa Zemlja je u stvari takav okrugli tetraedar.

Dijagram 11
To moe biti utemeljeno ak do mjere nalaenja rubova, stranica ovog zemaljskog
tetraedra. To je kao ovo: pretpostavimo da nacrtam Zemlju kako je esto crtana, na
ravnoj osnovi tada bi ovdje bila Sjeverna Amerika, ovdje Juna Amerika, izmeu
njih, Srednja Amerika; ovdje preko imamo Afriku; ovdje imamo Europu. I ovdje je
Mala Azija, Mediteran, Grka, Italija, panjolska, Francuska, u stvari Europa. Ovdje
gore imamo Skandinaviju. Tamo je Engleska i ovamo preko Azija. Dakle imamo Aziju
ovdje, Afriku ovdje, Europu ovdje i Ameriku ovdje.

93

Dijagram 12
Sada je Juni pol ovdje, i posebno oko Junog pola ima mnogo vulkanskih
planina. Ovdje je Sjeverni pol. I sada je to ovako: moemo pratiti liniju koja ide od
Srednje Amerike, od vulkana Colima dolje preko planina koje se zovu Ande, dolje do
Junog pola. To je zaokrueno, ali tako je u stvari zaokruen ovaj rub Zemlje. Zatim
nastavlja od Junog pola, prelazi ovdje preko Afrike do vulkanskih planina Kavkaza.
Zatim ista linija dolazi ovdje preko, prolazi vicarsku, preko Rajne i stie ovdje.
Ako slijedite ovu liniju, koja izgleda kao trokut, moete je usporediti s ovim
trokutom ovdje. I tako, ako uzmete ovaj dio Zemlje, to je osnova tetraedra.
Promislite, osnova tetraedra! Sada: kako dolazimo do ove toke tamo? Dakle,
moramo ii kroz drugu stranu Zemlje. Ali to ne mogu nacrtati, morao bi sve napraviti
okruglo. Kad bi to napravio okruglo, doao bi do toke upravo ovdje preko u Japan.
Tako ako oznaim tetraedar, ovdje imamo Srednju Ameriku, ovdje Juni pol, ovdje
Kavkaz, a ovdje preko, to se ne vidi, bio bi Japan.

94

Dijagram 13
Ako na ovaj nain nacrtamo Zemlju, dobijemo da egzistira u univerzumu kao
zaokruena piramida koja alje svoj vrh preko u Japan a ima osnovicu ovdje,
sadravajui Afriku, Junu Ameriku i cijeli Juni ocean. Tako Zemlja stoji u
univerzumu, zaudo, kao ovakav zakrivljeni tetraedar, kao vrsta piramide. To je,
gospodo, zapravo jo oblik Zemlje!
I ako sada uzmete ove linije koje sam nacrtao formirajui tetraedar, vidjet ete da
je veina vulkanskih planina smjetena du ovih linija. Imate ove strane planine koje
rigaju vatru o kojima ste esto uli, preko u Junoj Americi, u ileu i drugim
mjestima, zatim oko Junog pola; i zatim imate mone na Kavkazu. I kada doete
ovdje, mi nemamo tako mnogo na naem dijelu kontinenta, a ipak se moe pokazati
da su vatrene planine jednom bile ovdje, ali su sada ugaene. Na primjer, kada vozite
irokom cestom od sjeverne Silesie do Breslau, vidite planinu kako stoji
konspirativno sama koje se jo boje dananji ljudi. Ako ispitate njeno kamenje, vidite
da je ova uasna planina koja stoji tamo jednostavno ugasli vulkan. Slino imamo
ugasle vulkane u mnogim dijelovima Njemake.
A sada idemo dalje. Samo smo naznaili osnovu. Onda imamo svugdje linije koje
idu preko prema Japanu. Da, vidite, du ovih linija uvijek moemo nai vulkane na
zemljinoj povrini! Moete vidjeti da ako bi netko sjeo i nacrtao najvanije vulkane,
ne na ravnoj povrini, ve tako da formiraju tijelo, dobio bi ovaj oblik Zemlje. udno,
vulkanske planine daju nam linije koje ine Zemlju kao tetraedar.

95

Dijagram 14
Dakle sada, ako ne zamiljate Zemlju kao izvorno loptu plina koja se zatim
zgusnula to je zgodno miljenje koje ljudi imaju ako to objasnite kao da je
formirana od supstance nabacane sa svih strana, tada morate priznati jo neto. Ako
je Zemlja tetraedar, pravilno tijelo, morat ete to objasniti zamiljajui da je veliki
majstor geometrije s mnogo znanja u stvari izvana nagurao Zemlju zajedno, du linija
koje jo danas vidimo. Sada zamislite da ja navlaim ovaj tetraedar, da prvo
nabacujem ovaj trokut ovdje iz periferije, zatim ovaj trokut, zatim ovaj, i zatim ovaj
iznad. Pravim to kao mala djeca: ona izreu etiri trokuta, iskose ih izvana i onda ih
zalijepe zajedno da oblikuju tetraedar. I Zemlja je takoer tako nastala, bila je
nabacana zajedno kao trokuti izvana.
Sada gledajte djecu kada trokute lijepe zajedno: kada spajaju stranice moraju biti
oprezni staviti tijesto ili ljepilo podjednako. Kao i Zemlja, na mjestima koja sam vam
pokazao Juna Amerika, zatim ovdje prema Kavkazu i ovdje kroz Alpe, i tako dalje
tamo je Zemlja izvorno cementirana zajedno! Ali nalazimo kada ispitujemo
planine da su tamo, takorei, bile spojene loe; stranice se sasvim ne uklapaju. Ako
posebno pratimo planine koje idu ovamo preko od Kavkaza kroz nae Karpate i Alpe,
moemo iz oblika planina pokazati da ipak nisu sasvim zajedno izrasle. Zemlja se u
stvari sastoji od etiri komada nabacana iz kozmikog prostora i skupljena zajedno,
etiri dijela koji onda oblikuju tetraedar, i uzdu rubova jo postoje, takorei, mjesta
koja nisu vrsto zatvorena. Na ovim propusnim mjestima mogue je da kozmika
toplina od Sunca prodre u Zemlju vie nego na drugim mjestima.
Kada sada suneva snaga ulazi u ova mjesta ispod povrine Zemlje, ona postaju
toplija i omekaju kao to je uvijek sluaj kada su stvari, ak i metali, proeti
vatrom i sebi rade izlaz u smjeru onih mjesta koja nisu propisno privrena
zajedno. Zatim kroz kombiniranu kozmiku aktivnost Sunca i cementiranih mjesta
na Zemlji pojavljuju se ovi stalni vulkani, planine koje rigaju vatru.
Meutim, vulkane se moe nai i na drugim mjestima takoer. Etna, na primjer, i
Vezuv, tono je, ne lee du ovih rubova; gdje su oni, ovakve linije ne prolaze. U
stvari, upravo vulkani koji nisu locirani du glavnih linija su posebno pouni, jer se od
njih moe nauiti to uzrokuje da doe do erupcije.

96

Vidite, uvijek se moe pokazati da kada se na Zemlji dogode stvari kao vatrene
erupcije, one su povezane s konstelacijama, odnosom zvijezda prema Suncu. Erupcija
se ne moe dogoditi ukoliko na nekom odreenom mjestu Sunce ne moe sjati jae
nego obino jer nije pokriveno od drugih zvijezda. Ako je pokriveno od drugih
zvijezda kao to je openito sluaj, tada je sijanje Sunca normalno. Svijetlost zvijezda
je svugdje; ne smijete misliti da zvijezde tijekom dana nisu gore, samo ih mi ne
vidimo. U starom gradu Jeni gdje su ljudi imali vremena za ovakve stvari, gdje je
uilo toliko njemakih filozofa, gdje je takoer ivio Haeckel, postoji duboki podrum s
tornjem iznad njega, otvorenim na vrhu. Ako idete dolje u ovaj podrum po danu i
gledate kroz toranj on je iznutra sav mraan, ali gore vidite najljepe zvjezdano nebo.
Kada je dan, i vani jasno i svijetlo, moete vidjeti najljepa zvjezdana nebesa, sa
zvijezdama svugdje.
Ali kada su zvijezde u takvom poloaju da Sunce s punom snagom moe razviti
svoju toplinu, kada one ne ometaju Sunce, tada suneve toplinske snage sjaje dolje na
neka posebna mjesta. To su mjesta gdje su se, nakon to je Zemlja nabacana zajedno,
kasnije pojavili vulkani. Oni su doli kasnije. S druge strane, oni koji lee du rubova
tetraedra su originalni vulkani.
Sada ponekad ovjek koji nema mjesta u uobiajenom znanstvenom ivotu u tom
smjeru otkriva sasvim korisne stvari. Moda ste uli, ili barem stariji meu vama, za
izvjesnog Falba? On nije astronom ni geolog ni geograf ni prirodni znanstvenik, ve
bivi sveenik koji je odustao od svog poziva pobjegao od njega! Posebno se
posvetio prouavanju konstelacija zvijezda i toga da li stvarno imaju utjecaj na
Zemlju. Doao je do stava da su konstelacije povezane s vulkanima, da kada je utjecaj
Sunca podupiran na odreeni nain od zvijezda, vulkan eruptira. Dalje je podravao
da se poplave javljaju iz istog razloga, jer situacija privlai vodu: ispod, uarena masa;
iznad, voda.
Tvrdio je jo i dalje: da rudari u rudnicima najvie pate od takozvanog rudnikog
plina, odnosno, kada je zrak u rudnicima zapaljiv. Pitao se kako se to moe dogoditi.
Odluio je, da bi se to dogodilo zvijezde moraju pomoi sunevoj aktivnosti dajui joj
pun utjecaj. Tada sunce u rudnik sjaji prejako i zrak u rudniku se zapali. Prema tome,
rekao je Falb, ako znamo za uvjete rudarenja, trebali bi moi rei kada se tijekom
godine moe oekivati rudniki plin. Tako je napravio kalendar i naznaio kada se s
obzirom na konstelacije zvijezda rudniki plin moe negdje pojaviti. To su bili
takozvani kritini dani koje je oznaio u svom kalendaru.
Ovaj kalendar je bio tiskan mnogo puta i Falbovi kritini dani su jo tamo. to
sada oekivati kada dou ovi dani? Bilo erupcija vulkana, ili zemljotres (zemljotres je
podzemni val, podzemno pregrijavanje), ili poplavu, ili rudniki plin. Sada, gospodo,
jednom sam bio prisutan malom zabavnom incidentu. Vidite, ovaj Falb je bio vrlo
pametan, mogao je baciti svijetlo na ove injenice, ali je takoer bio vrlo umiljen,
uasno umiljen. Kao to znate, biti uen nije zatita od tatine. I dogodilo se
slijedee. Prije oko etrdeset godina bio sam na predavanju koje je dao Falb. Otiao je
s velikom pompom i zadovoljnim izrazom na podij i poeo obraanje. Rekao je: Da,
ba danas zvijezde su u poloaju iz kojeg moemo oekivati pojavu znaajnih
rudnikih plinova. U trenutku su se vrata otvorila i glasnik Novog slobodnog tiska
je uao i uruio mu telegram. Falb je stajao gore sa svojom dugom patrijarhalnom
bradom i rekao: Mora biti neto vano ako su ga poslali pravo u sobu za predavanje!
Uzeo je noi, otvorio telegram i itao: Pojavio se uasan rudniki plin! Sada moete
97

zamisliti koliki je dobio publicitet! Falb je upravo rekao, Rudniki plin se moe
danas pojaviti i glasnik je donio telegram! Vidite, rekao je, dokaz imamo podastrt
na stolu! To su bile njegove rijei. Ali cijela stvar je mirisala na show business. Falb
je dobro znao da se rudniki plin pojavio: to je bilo tono. Ali je otiao ranije u
uredNovog slobodnog tiska i zamolio da ako takav telegram doe, da ga donesu
odmah u salu za predavanje.
To je jedan od trikova za kojima loi govornici rado poseu iako u blaoj formi!
Drago mi je da mogu povezati ovu priu i tako publiku upozoriti na malo opreza i da
ne prihvaaju jednostavno sve. Klijentela koju je Falb tada imao ukala je sa svilenim
odijelima i smokinzima: bila je vrlo karakteristina. Trebali ste vidjeti kako su bili
impresionirani njegovom predstavom! Koliko god jako je mogao izrei svoje miljenje
rijeima, publika nikada ne bi bila tako uvjerena kao sa ulaskom glasnika s
telegramom ba u pravom trenutku. Ljudi bi puno radije bili uvjereni vanjskim
dogaajem nego s onim to je u rijeima.
Dakle moe se rei da na odreenim mjestima, naime, na rubovima ovog
tetraedra, Zemlja u stvari nije sasvim spojena. To je prema tome izloeno kozmikoj
toplini Sunca i zvijezda, i posljedica je da se mogu povui one linije koje pokazuju
aktivne vulkane. Izlijevanja vulkanske vatre mogu se, naravno, pojaviti i na drugim
tokama takoer.
Ali da li sada to nagovijeta da unutranjost Zemlje mora biti rastaljena lava? To
se stalno podrava. U stvari nema drugog dokaza osim injenice da postaje sve toplije
to se dublje kopa okno u Zemlji. Jo uvijek se ne moe ii vrlo duboko. Nadalje, s
poveanjem topline kako se sputamo u Zemlju postoji i slino poveanje tlaka. to
god bi se moglo razgraditi od topline i postati fluidno opet je zajedno stijenjeno od
tlaka u unutranjosti. Da je Zemlja zaista rastaljena iznutra tada neto drugo ne bi
bilo u skladu. Moe se razmotriti, na primjer, teina Zemlje. To je naravno
hipotetiki, poto Zemlja slobodno pluta univerzumom i ne moe biti izvagana. Da bi
je izvagali, trebali bi je imati na vrhu druge, gigantske zemlje, jer ako e tamo biti
teine mora biti neto to privlai, to razvija gravitaciju. Moe se izraunati koliko bi
teila iz toga koliko privlai druga tijela; zapravo, takve kalkulacije su napravljene. Ali
da je mogue izvagati Zemlju vidjeli bi da je daleko, daleko tea nego to bi bila da je
iznutra fluid. Goethe je iz tog razloga estoko napao ideju da je Zemlja iznutra
rastaljena lava.
Kada sada znamo kako je Zemlja kreirana, kada vidimo da je stvarno nepotpuno
privreni tetraedar, tada nema potrebe predstavljati je kao iznutra rastaljenu i
pretpostavljati da u odreeno vrijeme, ne bi znali zato i zbog ega, mora napokon
eruptirati lavu kao udljiva, histerina osoba! Ako bi Zemlja bila iznutra rastaljena,
trebali bi zamisliti da je zapravo pomalo luda kao ovjek koji je mahnit i u bilo kom
trenutku moe pobjesnjeti; ne znajui kada je doi taj trenutak. Ali to za Zemlju nije
tono. Uvije moete pokazati odakle toplina dolazi: da dolazi izvana, da se u tom
momentu javlja takvo snano zagrijavanje, uope ne vrlo duboko u Zemlji, da to sebi
forsira oduak.
Dakle lava kada Vezuv ili bilo koji drugi vulkan eruptira javlja se samo kada
kozmika temperatura postane ognjena. Uvijek treba malo vremena prije nego se vidi
efekt. Odreena konstelacija zvijezda, na primjer, mora prvo neko vrijeme djelovati
na Zemlju.
98

Ali to takoer slijedi iz izvjesnih injenica koje sam ovdje ve povezivao u vezi
sasvim drugih stvari. Recimo da je ovdje dio Zemlje, suneve zrake snano udaraju na
njega, i ispod, razvija se neto to kasnije trai izlaz kroz erupciju ili potres.
Vidite, to sam naveo prvo, snana toplina ide dolje u Zemlju: ljudi to ne osjeaju
jer ne obraaju panju. Uglavnom, par ljudi ide na mjesto gdje jo nema naznaka
vulkanske aktivnosti premda su efekti suneve aktivnosti ve prisutni u zraku, i tih
par imaju jake stomane tegobe, drugi imaju glavobolje, migrene, drugi vide da im je
srce uznemireno. Ali ljudi se nose sa svim tim na nejasan nain i ne primjeuju. Ali
ivotinje, kao to sam rekao u vezi neeg drugog, koje imaju delikatnije nosove, finije
organe u tom smislu, opaaju to se dogaa i otimaju se. Ljudi, usprkos stomanim
tegobama i glavoboljama, ne znaju zato su ivotinje postale tako nemirne i bjee. Ali
nakon par dana doe potres, ili vulkanska erupcija. ivotinje su pobjegle jer su ve
nanjuile to dolazi; ljudska bia su tako grubo organizirana u vezi toga da nisu
svjesna dogaaja dok im cijela stvar nije nad glavom.
Vidite iz ovoga da se neto ve due vrijeme unaprijed dogaa prije nego se odvije
konani dogaaj. Ono to se dogaa je strujanje djelia kozmike topline. Ali jo
moete postaviti pitanje. Moete rei, kozmika toplina grije jedino tlo, i gdje Zemlja
sadri supstance koje su lako zapaljive, tamo bi naravno trebalo biti zapaljenje ... ali
zato sve mora trenutno buknuti? Ovdje u vam rei neto drugo. Kada netko ide u
Italiju, na mjesta izmeu Rima i Napulja, posebno u susjedstvo Napulja, i na otoke i
poluotoke na obali, vodii su uvijek ushieni pokazujui slijedei eksperiment. Uzmu
komad papira i upale ga i tako dre u trenutku dim poinje izlaziti iz Zemlje!
Zemlja dimi zato? Jer zrak postaje topao od gorueg papira i tako postaje laki i
iri se. Toplina uzrokovana sunevom toplinom struji vani van Zemlje kao dim. To je
veoma zanimljivo vidjeti. Zapalimo komad papira i odmah imamo dim na toj toci.
Sada pomislite na to uveano do gigantskih proporcija: Sunce grije ne samo tlo
ispod, ve takoer i zrak iznad i imate Vezuv. I kada se ovo zadnje uspostavilo
dobro, tada je zapoelo, i proces se nastavlja na mjestima koja su za to posebno
pogodna. Zanimljivo je uoiti da se ba ove stvari odvijaju na Zemlji nepravilno i
uzrokovane cijelim kozmikim prostorom.
Sada sam vam rekao da kada smo bacali onu sumpornu supstancu tijekom tih
dana u geolokom laboratoriju, napravili smo neto to je stvarno sliilo na mali
Mjesec. A tako kada se promatra stvarni Mjesec, kojem na mali mjesec stvarno slii,
dobije se ideja da je i on takoer bio nabacan iz univerzuma. To je jedna ideja koja se
dobije.
Druga ideja je ustanovljena kroz duhovno znanstveno istraivanje, naime, da je
mjesec u stvari bio izbaen u kozmos, uglavnom od Zemlje. to bi to naznaivalo?
Dakle, i to smo napravili u laboratoriju. Najprije smo iz supstanci nabacili zajedno
takvo kozmiko tijelo. Zatim smo ga napali sa svih strana, nabacujui materijal
izvana, i gle i gledajte postao je sve vie kao mjesec. I to se onda dobilo? Dakle,
dobije se cijeli proces. Glavna masa Mjeseca je izdvojena od Zemlje, i kad je jednom
bila tamo, fina tvar iz svih dijelova prostora je bacana na njega. Fina materija je
uvijek prisutna u univerzumu pada dolje u meteorima uvijek je bila izbaena. I
tako se dobije porijeklo Mjeseca. Ove stvari su sve povezane.

99

Razvoj znanosti, znate, neto je izvanredno. Danas stoji monument u Heilbronnu

zasigurno je uasan kao umjetniko djelo, ali ipak stoji tamo i predstavlja Julius
Robert Mayera. Ako ste uli za njega u dananjoj znanosti, nauili ste da je bio
pionirski genij kroz njegova istraivanja u 40-ima prolog stoljea o prirodi
djelovanja topline. Julius Robert Mayer bio je roen u Heilbronnu, imao praksu tamo
kao lijenik i otiao bez da je bio posebno zapaen. Znanstvenici tog vremena nisu na
njega obraali posebnu panju. I premda ga se danas svugdje opisuje kao visoko
nadarenog pionira fizike, u to vrijeme kada je postavio svoje medicinsko ispitivanje u
Tubingenu i ono je propalo. Ako napravite istraivanje, doi ete do izvanredne
injenice da je veina ljudi koji su kasnije postali geniji ranije u svojim ispitivanima
promaila. Takva je bila i sudbina Juliusa Roberta Mayera. Kroz iglene ui, provukao
se i postao lijenik. Ali nitko ga nije smatrao izvanrednim tijekom njegova ivota u
stvari, sasvim obrnuto. Postao je toliko oduevljen svojim otkriem da je svugdje
govorio o tome. Tada se ljudi rekli da mu je um odlutao i smjestili ga u azil. Njegova
vlastita generacija ga je smjestila u ludnicu dok nasljednici gledaju na njega kao na
velikog genija i u njegovu rodnom gradu su mu podigli spomenik.
Bio je to Julius Robert Mayer koji se kao rezultat misli i istraivanja pitao kako
Sunce koje nam daje toliko topline ne postane hladno. Rekao je sebi da ono ne postaje
hladno koliko bi trebalo nakon to stalno predaje toplinu. Mislio je prema tome da
kometi, neizmjeran broj kometa, moraju stalno juriti na Sunce, obasipati ga iz
univerzuma. Oni su vrlo fina, tanana tijela, ali jure u njega. To je tono da oni jure u
Sunce. Sunce je vrlo razliito od onog to fiziari danas misle. Bili bi vrlo iznenaeni
kada bi mu pristupili: ne bi nali vatreni plin ali bi nali neto to uzrokuje da bilo
koja zemaljska supstanca bude usisana i nestane. Sunce je prazni prostor koji vri
usis. Ono nije kugla plina. Slii na biser u univerzumu Slii na biser u univerzumu,
usisnu kuglu u kojoj nema niega to netko trai, ali koja stalno apsorbira ovu masu
kometa. Fine eterske strukture univerzuma, koje su gotovo duhovne, stalno su
usisavane od Sunca kao prehrana. Danas jo vidimo, prema tome, ovo jurianje na
Sunce. To treba privui nau panju, gospodo, na neto vano.
Vidite, kada netko doe do injenice da se Zemlja stvarno tetraedar, dobro, ako
je netko bio duan prouiti ovakve forme i zabiljeiti broj strana i kutova, shvaa da je
izvjesno znanje iz geometrije neophodno za shvatiti kako ih konstruirati. Do njih ne
dolazi tako jednostavno. Uenici uivaju to raditi, praviti ove tetraedre, kocke,
oktaedre, ikosaedre, dodekaedre, pet pravilnih tijela. Uenici ih vole slagati od
kartona, lijepei dijelove zajedno, ali za to treba geometrija. Sada je Zemlja upravo na
taj nain iz univerzuma formirana iz znanja o geometriji, u tom smislu, ne
formirana kroz kalkulacije, ve s znanjem jer je pravilna! Iz tog moete zakljuiti da
u svijetu stvarno postoji geometrija, da je sve u skladu s geometrijom. To je tono.
Prava znanost pokazuje nam neto to sam ve izjavio, naime, da se misli ire
svijetom, misli su svugdje i ne nalaze ih samo oni ljudi koji nisu svoji!
Vrlo je pohvalno, zar nije, biti slobodna i slobodno mislea osoba? A ipak je malo
smijeno nai izraz slobodni mislilac koji se pojavio u modernim vremenima, u 19om stoljeu. Misliti nezavisno: to je veoma dobro, ali mnogi su u svojoj slobodi
zloupotrijebili izraz slobodni mislilac. I ljudi koji su sebe osjeali kao najslobodnije
mislioce bili su upravo oni koji su imali najmanje misli, koji su jednostavno ponavljali
ono to su drugi ljudi rekli. Jedan Englez je stavio divnu opasku: rekao je, Slobodna
misao ne znai da ljudi imaju misli, ve da su slobodni od misli opaska koja je
esto citirana. to je slobodni mislilac? Slobodni mislilac je onaj koji je slobodan od
100

miljenja! Dobro, u znanosti treba teiti da se ne razvije ovakva sloboda od misli inae
se nee postii nita. Prava forma Zemlje je davno mogla biti otkrivana injenica da
nije potpuno sferina glava kupusa, ve da ima neto od oblika tetraedra!
Znanje o Zemlji je povezano s znanjem o ovjeku. ovjek imitira univerzum u
svojoj vlastitoj formi. Kopira univerzum u svojoj glavi, i tako je glava gore okrugla kao
okrugli univerzum. Ispod, gdje poinje eljust su sasvim izvanredne strukture: dolaze
od trokutaste Zemlje. U formaciji eljusti svugdje nalazite trokute, oni dolaze od
ispod, od trokutaste Zemlje. S oboje, ovjek kopira univerzum: imaju vie ili manje
okrugle glave iznad, i zemaljske snage doseu gore od ispod.
Potraite ih ponekad. Nai ete na najrazliitije naine ovjekovu tendenciju (i
ivotinja) prema trokutastoj formaciji eljusti; to dolazi od Zemlje. Sile od Zemlje
rade prema gore u njega utiskuju trokut. I univerzum radi prema dolje i uobliava
okruglu formu. To je vrlo zanimljivo!
To je znanje koje se moe stei ako se ispravno prodre u originalnu znanost. Ako
je netko slobodan od misli, tada govori svakakve besmislice. U nae vrijeme se govore
svakakve besmislice; to ne moe voditi do razumijevanja o tome to su stvari u
njihovoj stvarnosti.
Dakle, gospodo, nastavit emo o ovome slijedee subote.

Priroda i zadatak antropozofije. Komet Biela

PREDAVANJE XIII
Dornach, 20.rujna 1924
Rudolf Steiner: Dobro jutro, gospodo! Ima li netko zanimljivo pitanje?
Pitanje: Sir, s obzirom na antropozofiju: to je ona u stvari? to je njen cilj i
zadatak u svijetu?
Dr. Steiner: Ispitiva eli znati to je antropozofija i koji je njen openiti znaaj za
ovjeanstvo. Pretpostavljam da takoer misli i njen znaaj za radniku klasu.
Oito je teko ukratko govoriti o ovim stvarima. Oni koji su ovdje ve dosta
vremena postati e sve vie uvjereni da je antropozofija neto to mora ui u evoluciju
ovjeanstva. Oni koji nisu dugo ovdje naravno da e imati neke potekoe i tek
postupno to moi razumjeti.
Prvo i najprije, moramo shvatiti da su ljudi malo skloni prihvatiti neto kada to
doe u svijet. Mogu se dati izvanredni primjeri o tome kako su primljena nova
znanstvena otkria. Pomislite, na primjer, u kojoj mjeri na sve danas utjee otkrie
snage pare i pronalazak parnog pogona. Pomislite kako bi svijet danas izgledao da
nema parnog pogona u mnogim oblicima! Kada je parni pogon tek izumljen, mali
amac, pogonjen parom, plovio je rijekom i bio razbijen od seljaka jer su kazali da
nee trpjeti takvu stvar; to je bila tako luckasta, beskorisna stvar! Nisu to bili uvijek
seljaci koji su se ponaali na takav nain. Kada je prvi puta skrenuta panja na

101

meteorite na uenom skupu u Parizu, predava je proglaen ludom. I nedavno sam

vam rekao u Juliusu Robert Mayeru, na koje se danas gleda kao na slavnog i veoma
velikog uenjaka: bio je zatvoren u azil!
Sudbina eljeznikih putova je posebno vrijedna panje. Kao to znate, oni nisu
dugo u upotrebi; prvi puta su uli u upotrebu u 19om stoljeu. Prije toga, ljudi su
morali putovati koijama. Kada je bilo predloeno da se izgradi prvi eljezniki
kolosijek izmeu Berlina i Potsdama, direktor Putova koija je rekao da svaki tjedan
dvije idu prazne od Berlina do Potsdama, tako da ne moe shvatiti kakva korist od
eljeznice. Nije se sjetio da jednom kada je eljeznica tu, s njom e putovati vie ljudi
nego s koijama.
ak je zanimljiviji stav medicinara, u etrdesetima 19og stoljea. Kada je graena
eljeznica od Furtha do Nuremberga, taj ueni gospodin je objavio da radove treba
obustaviti, jer brzina putnika moe lako napraviti bolesnim unitavajui njegove
nerve. Kada su ljudi odbili prihvatiti ovu cestu, reeno im je da sa obje strane tranica
moraju biti podignuti visoki drveni zidovi, da bi seljane spasio od potresa mozga kada
vlak bude prolazio! Jo o tome moete itati u divnim starim dokumentima. Ali
unato svoj toj opoziciji, pruge su rapidno napredovale. I antropozofija e, takoer,
napraviti svoj put u svijet, jednostavno zato jer je neophodna, poto se u svijetu nita
stvarno ne moe razumjeti ukoliko se ne prepoznaju i naue duhovni temelji.
Antropozofija nije dola sa svrhom suprotstavljanja prirodnoj znanosti: dola je
upravo jer je tu prirodna znanost. Ali znanost je sa svojim sloenim instrumentima i
izuzetno pametnim eksperimentima otkrila masu injenica koje se onako kako ih
prezentira ne mogu zaista shvatiti. Niti e se ikada shvatiti sve dok se ne shvati da
je duhovni svijet iza svega i unutar svega.
Uzmimo vrlo obinu, praktinu stvar: jedenje krumpira. Jednom davno u Europi
nije bilo krumpira; uvedeni su u Europu iz stranih drava. Dri se da je Sir Francis
Drake uveo krumpir, ali to nije tono; uveden je iz drugog izvora. Ipak u Offenburgu
postoji memorijalni kip Drakea. Tijekom rata smo jednom morali stati u Offenburgu,
i bio sam znatieljan da saznam zato je kip bio podignut. Pogledao sam u
enciklopediju i tamo je bilo: Memorijalni kip Drakea stoji u Offenburgu jer je bio
ovjek koji je u Europu prvi donio krumpir.
Ali to sad s krumpirima? Recimo da je znanstvenik ili lijenik upitan o tome
kakvi su uinci jedenja krumpira. Kao to znate, krumpiri su postali obvezni. Na
nekim mjestima je teko razuvjeriti ljude od hranjenja gotovo ekskluzivno sa njima.
to radi moderni znanstvenik kada testira krumpire na njihovu nutricionistiku
vrijednost? ini laboratorijsko istraivanje da pronae koje su supstance sadrane u
krumpiru. Nalazi ugljikohidrate, koji se sastoje od ugljika, kisika, i vodika u
odreenim omjerima; takoer otkriva da su u ljudskom tijelu te supstance konano
transformirane u vrstu eera. Ali ne ide dalje od toga; niti to moe. Jer promislite o
ovome: ako se neka ivotinja hrani na mlijeku, moe napredovati. Ali ako se
analiziraju kemijske komponente mlijeka i ako se one daju ivotinji umjesto mlijeka,
ona e opadati zbog nedostatka ishrane. Zato je tako? Jer u mlijeku radi jo neto
osim kemijskih komponenti. A i u krumpiru, takoer, ima jo neeg osim samih
kemijskih komponenti: naime, duhovni element. Duhovni element radi svugdje, u
cijeloj prirodi.

102

Ako se u duhovnoj znanosti (antropozofija je, napokon, samo naziv) napravi

izvorno istraivanje o tome kako krumpir hrani ljudsko bie, nalazi se da je krumpir
neto to nije potpuno probavljeno od probavnih organa, ve prelazi u glavu preko
limfnih lijezda, preko krvi, na takav nain da i sama glava mora takoer sluiti kao
probavni organ za krumpir. Kada se krumpir jede u velikim koliinama, glava postaje
vrsta stomaka i takoer probavlja.
Postoji velika razlika izmeu jedenja krumpira i, na primjer, dobrog, zdravog
kruha. Kada se jede zdravi kruh, materijalni dio rai ili penice se probavlja propisno
i zdravo u probavnom traktu. I kao posljedica samo ono to je duhovno u rai ili
penici dolazi u glavu, gdje pripada.
Ova vrsta znanja se nikada ne moe izvui iz prirodne znanosti. Kada se stvari
iskreno istrauju s obzirom na njihovu duhovni kvalitetu, postaje oito da je u
modernom dobu ovjeanstvo ozbiljno povrijeeno prekomjernom konzumacijom
krumpira. Duhovna znanost nalazi da je jedenje krumpira igralo veliku ulogu u
opem pogoranju zdravlja u zadnjim stoljeima. To je grub primjer kako duhovna
znanost moe istraiti izvrsne rezultate prirodne znanosti uzimajui ih kao osnovu za
svoja istraivanja.
Ali postoji takoer jo neto. Svaka supstanca na svijetu moe se istraiti da se
odredi njena duhovna kvaliteta. To je jedini nain na koji se stvarni lijekovi za bolesti
mogu otkriti. Tako duhovna znanost daje sasvim odreen temelj i za medicinu
takoer.
Duhovna znanost je samo nastavak prirodne znanosti; ona nije nikako neto to
odbacuje prirodnu znanost. I osim toga, mi u duhovnoj znanosti imamo neto to
istrauje duhovno na znanstveni nain i prema tome ne trai da ljudi jednostavno
vjeruju stvari koje su kazane. Stvari vjere su dakle zamijenjene znanstvenim
istraivanjem.
Treba takoer rei da u svim granama znanost stjee odreenu koliinu znanja.
ovjeanstvo se ne moe, naravno, baviti znanstvenim detaljima, ali svaki pojedinac
bi trebao znati barem neto o esencijalnim stvarima u svijetu.
elio bih vam rei neto to e vam pokazati koliko je vano moi prepoznati kako
duh stvarno djeluje. Godine 1773, naglo se u Parizu rairila glasina da je osobiti
uenjak odrati predavanje u izvjesnom uenom drutvu, u kojem e dokazati da e se
komet sudariti sa Zemljom i unititi je. U tim danima se vjerovalo da se takva stvar
moe dokazati egzaktno i znanstveno. Dakle u to vrijeme, u 18om stoljeu, kada je jo
bilo veliko praznovjerje, strana panika se rairila cijelim Parizom. Ako itamo zapise
o tome to se u to vrijeme dogaalo u Parizu, nalazimo da je bio ogroman broj
pobaaja: ene su prerano raale iz istog straha. Ljudi koji su bili ozbiljno bolesni,
umrli su; drugi su od straha postali bolesni. Bilo je strano uzbuenje irom Pariza jer
se znalo da e uen ovjek u predavanju objaviti nadolazei sudar kometa sa Zemljom
i kao posljedicu unitenje Zemlje. Policija koja je, kao to znate, uvijek oprezna
zabranila je predavanje, tako ljudi nikada nisu otkrili to je profesor imao namjeru
rei. Ali ipak je bila strepnja! Sada moete pitati: Da li je profesor koji je elio odrati
predavanje imao pravo ili krivo?

103

Dakle, stvari nisu tako jednostavne. Jer otkada je Kopernik predloio svoju novu
teoriju o univerzumu, sve je postalo stvar prorauna, i prorauni su u to vrijeme vodili
do slijedeeg zakljuka: Za Sunce se uzimalo da je centar univerzuma; zatim dolazi
Merkur, Venera, Mjesec, Zemlja, Mars, i zatim planetoidi, zatim Jupiter, onda Saturn.
A onda kometi i njihove orbite. A sada promislite na ovo: Zemlja krui i ovjek moe
izraunati kada e dosegnuti odreenu toku gdje e se pribliavati komet. Bang!
prema proraunima doi e do sudara. I u to vrijeme, gospodo, stvarno bi se
sudarili jedino to je komet bio toliko mali da se u zraku razgradio! Ne ba u zraku
iznad Pariza, ve negdje drugdje. Proraun je bio sasvim toan, ali strepnja nije bila
utemeljena.
Godine 1832 pria je bila jo udnija. Jer tada je izraunato da e komet bio je
to komet Biela presijecati orbitu Zemlje i proi sasvim blizu Zemlje. Taj komet nije
bio ba patuljak kao drugi, i po svoj prilici bi bio opasniji. Ali je proraun zavrio
sretno, jer je pokazao da kada komet bude prolazio kraj Zemlje jo e biti 13,000,000
kilometara daleko a to je barem neka udaljenost, slaete se? Dakle nije bilo razloga
za strah da e Zemlja biti razbijena. Ali ak i u tom sluaju, ljudi su u to vrijeme bili
uzbunjeni, jer se nebeska tijela meusobno privlae, i moglo se oekivati da e komet
uzrokovati velike konvulzije u oceanima i morima preko sile gravitacije, i tako dalje.
Nita se posebno nije dogodilo bilo je, to je tono, openiti nemir u prirodi, ali nita
od posebnog interesa. Komet je bio udaljen 13,000,000 kilometara Sunce je
trinaest puta udaljenije dakle tada za Zemlju nije bilo tete.
U 1872, kada sam bio djeak i ivio s roditeljima na maloj eljeznikoj stanici, u
novinama smo uvijek itali: Svijet e biti uniten! jer komet bi se opet trebao
pojaviti. Izvjesni kometi se uvijek vraaju, a ovaj bi, na svom povratku, sada bio blie
Zemlji i time opasniji. Ovaj izvanredni komet je ve bio doao 1845/46 i ponovno
1852 ali se tada podijelio na dvoje! Svaka polovina je zbog dijeljenja postala
razrijeenija. I to se moglo vidjeti 1872? Neto kao svjetlucava kia zvijezda padalica!
Komet je zaista doao blizu ali se razdijelio i izbacio razrijeenu tvar koja je dola
dolje kao svjetlucava kia. Svatko je mogao vidjeti, jer kada se takav ogroman niz
zvijezda padalica dogodi u noi, moe se vidjeti kako dolaze s neba. A neki ljudi koji
su to vidjeli vjerovali su da je doao Sudnji dan. Opet je bila velika uzbuna. Meutim,
zvijezde padalice su se razgradile u atmosferi.
Sada pomislite na ovo: Da je komet ostao cijeli, naa bi Zemlja loe prola godine
1872. Kao to sam rekao, novine koje u dolazile na nau stanicu objavljivale su skoro
unitenje Zemlje. Astronomi su raunali vrijeme. Prema znanstvenim proraunima to
je bilo sasvim ispravno. I stvarno se ne bi moglo izraunati koliko je ljudi platilo
doprinose svojim sveenicima da sigurno budu oproteni od grijeha. U 1773
takoer, u Parizu, otac-ispovjednik zaradio je dosta novca jer su ljudi eljeli
odrjeenje od svojih grijeha odmah!
Postojao je astronom koji se zvao Littrow koji je napravio proraun vrijedan
panje o tome to bi se dogodilo da su stvari ostale kao to su bile godine 1832, to jest,
da se komet nije razdijelio kao to jest. U 19om stoljeu bio je jo trinaest milijuna
kilometara daleko od Zemlje, ali svaki puta kada bi doao onda bi doao blie. Littrow
je sasvim tono raunao da e u rujnu 1872 biti opasnost sudara kometa sa Zemljom.
Da je komet onda dosegnuo toku koju u stvari nije dosegnuo te godine do 27
studenog, to ne bi bilo pitanje kie meteora ve bi to bila ozbiljna stvar. Takva stvar se
doista dogodila. Littrow je raunao da 1933 (sada smo u 1924), ako bi komet ostao
104

kakav je jo bio u 18om stoljeu, sudar bi bio neizbjean i Zemlja bi bila unitena.
Raun je bio u dlaku toan. Ali komet nije ostao kakav je bio! I tako su ve tada ljudi
mogli rei: Komet je bio milosrdan, jer da je jo bio vatren, 1933 bi pogodio Zemlju na
takav nain da bi se sva mora uzburkala od ekvatora do Sjevernog pola i sva bi zemlja
stradala. Da, komet se razdvojio i izbacio tvar koja je za njega postala preteka, u
obliku meteorskih stijena koje nisu kodljive.
Dakle vidite, ivimo u vremenu kada moemo rei: Da taj komet nije bio
milosrdan, nitko od nas danas ne bi ovdje sjedio! To je injenica. Ono to se konano
dogodilo je ovo: Komet vie ne izgleda kao komet, ali na one datume kada bi se
uobiajenim tijekom dogaaja pojavio, uvijek je kia meteora. Postepeno kroz stoljea
izbacio je svu svoju supstancu. Uskoro vie nee biti vidljiv jer e predati svoju
supstancu univerzumu i Zemlji.
Ali sada vam elim pokazati drugu stranu ove stvari. Oito je da se procesom
ljudske evolucije ovjekove duhovne sposobnosti stalno mijenjaju. Oni koji to ne
vjeruju jednostavno ne razumiju duhovnu evoluciju ovjeanstva. Jer mislite na to:
Sva naa moderna otkria bila bi napravljena davno prije da je ovjek posjedovao iste
duhovne sposobnosti koje posjeduje danas. U drevna vremena njihove duhovne
sposobnosti nisu bile manje, ali su bile drugaije. To sam vam objanjavao na
najrazliitije naine, takoer i u odgovoru na pitanje o temi.
A sada se vratimo na komete. Komet o kojem sam govorio nije jedini koji je bio
dovoljno milosrdan da se razdvoji i razgradi u kozmikom prostoru u pravo vrijeme.
Postoji veliki broj drugih kometa koji su napravili isto. Mnogo praznovjerja je uvijek
bilo povezano s temom o kometima. Antropozofija pristupa stvari na potpuno
znanstveni nain.
Ali, to e se dogoditi ako se nastavimo razvijati u istom smjeru u kakvom se
danas razvijamo? Ljudi su sada tako strano pametni! Samo usporedite dananjeg
ovjeka sa svom njegovom pameu, sa svime to je nauio u koli, s nekim tko je ivio
u 12om ili 13om stoljeu, kada je vrlo, vrlo malo ljudi znalo pisati. Mislite na ovo:
postoji divna pjesma od Wolfram von Eschenbacha, koji je bio plemi u 13om
stoljeu. On je sastavio pjesmu, ali nije znao pisati, tako da je morao zvati sveenika
kojem je diktirao. A pjesma je bilaParsifal po kojoj je Wagner skladao operu. Dakle
vidite, u tima danima ljudi su imali drugaije sposobnosti. Ne trebamo ii dalje natrag
nego u 12 il 13 stoljee. Tada plemi nije znao pisati. Wolfram von Eschenbach je znao
itati ali ne i pisati.
Te nae sposobnosti nisu nam dole gotove; one su razvijane. I ako nastavimo
sadanji nain ivota, kada smo u dobi od sedam do etrnaest nakljukani svakakvim
znanstvenim znanjem postoji, naravno, i dobra strana toga postepeno emo svi
patiti od neega to je prije bilo sasvim nepoznato a to danas tako prevladava. Svi
emo patiti od onog to zovete ivci, od bolesti nervoze. To vam pokazuje da oni
mudri lijenici u etrdesetima prolog stoljea koji su tako "glupo" vjerovali da ljudi
nee moi ivjeti ako se sagradi eljeznica, su bili iz znanja koje su imali uope i
ne tako glupi! Jer sve to su u to vrijeme znali uvjerilo ih je da ako ovjek putuje
vlakovima, konano postaje potpuno nesposoban za rad, izgubi pamenje, iscrpi
nerve i postane nesiguran i nenormalno nespokojan. Znanost njihova vremena
opravdavala je njihova uvjerenja. Nadalje, ono to su rekli bilo je tono, potpuno
tono.
105

Jednu stvar su ostavili iz svog izvjetaja. Ljudi su zaista postali nervozniji. Vi sami,
kada se s posla vratite kui, niste sasvim kao ljudi tridesetih ili etrdesetih prolog
stoljea koji bi naveer jednostavno stavili svoje none kapice i bili lagodni i prijatni
bez ikakvog traga "nervoze. Svijet se s obzirom na to sigurno promijenio. Ali to je
bilo to to ti lijenici iz Nuremberga u to vrijeme nisu mogli znati? Nisu mogli znati
da dok su uili sve te stvari od njihove znanosti, komet je ve bio u procesu
razgradnje. I to je komet napravio? Dao nam je meteore, finu kiu meteora. Umjesto
sudaranja sa Zemljom i lomljenja glava ljudi on predaje svu svoju supstancu, a ta
supstanca, svaki njen dio, u Zemlji je. Svakih par godina komet daje neto Zemlji. I
ljudi koji ive samo sa znanou i koji nee priznati da Zemlja prima neto iz kozmosa
potpuno su glupi kao netko tko bi kazao da kada osoba pojede komad kruha, on nije u
njoj. Oito, ono to nam komet daje je u Zemlji, ali znanost to ne primjeuje. Gdje se,
onda, to moe nai? To ide u zrak, prelazi iz zraka u vodu, iz vode u korijenje biljaka,
iz korijenja biljaka u hranu na naem stolu. Odatle prelazi u naa tijela. Mi jedemo
ono to nam komet daje stoljeima! To je, meutim, ve dugo produhovljeno.
Umjesto da komet Zemlji donese kraj 1933, njegova supstanca je dugo bila u Zemlji
kao sredstvo zemaljske prehrane, i to je lijek, kozmiki lijek: to ublaava ivane
probleme ljudskih bia.
Tu, vidite, imate komadi povijesti. Kometi se pojavljuju vani na nebesima, i
nakon nekog vremena nalaze svoj put iz Zemlje u nas. Kroz to vrijeme njihova
supstanca je postala produhovljena.
Ovakve stvari igraju stvarnu ulogu u ljudskom ivotu. Povijest se ne moe vie
predstavljati ovako kako se predstavlja od onih koji ele biti sitniavi; sada se mora
uzeti u obzir ono to se u svijetu dogaa duhovno. To je mogue jedino kada se na
svijet baci svijetlo preko antropozofije. Moete rei: Oh, dobro, ivot svejedno ide
dalje. Sva ta stvar oko kometa pokazuje da nije bitno ako smo glupi, i nema potrebe
da se time gnjavimo! Premda ljudi ele biti prosvijetljeni, u praksi su strano fatalni,
mislei da e sve u svijetu ii kao to bi i trebalo. Dobro, moda ali postoji takoer
i mogunost ili da se prihvati prava znanost ili da se odbaci.
Sjeate se, gospodo, da godinama dajem predavanja radnicima. I esto sam
skretao panju na sjajno predavanje koje je dao Lassalle 1863 naslovljeno Znanost i
radnici . Ne znam da li je jo raireno znanje o tome, ali dok sam ja odrastao bio sam
svjedok uspona radnikog pokreta. Iz kue mojih roditelja u ranim sedamdesetim
prolog stoljea mogao sam kroz prozor vidjeti prve Socijal demokrate jo su nosili
velike kape, demokratske kape hodajui u umu gdje su imali svoje sastanke.
Tako sam vidio sve stadije u razvoju pokreta. U to vrijeme Lassalle je jo bio visoko
potovan; gdje god da se radniki skup odvijao, njegova bista je bila pokazana. Danas
su te stvari vie ili manje zaboravljene, jer je od tada prolo pedeset godina. Tada sam
imao deset ili jedanaest godina, ali ve sam obraao panju na to to se zbiva. Lassalle
je odrao predavanje, Znanost i radnici, otprilike osam ili devet godina ranije. U
njemu je naglasio da je znanost apsolutno krucijalna za rjeenje cijelog radnikog
problema i da su iz znanosti radnici razvili socijalnu perspektivu do koje nije nitko
drugi doao. U izvjesnom smislu to to je rekao bila je iznimno vana stvar.
Ali sada promislite to se od tada dogodilo. Pitam vas: Da li ste zadovoljni?
Moete li biti zadovoljni nainom na koji se razvija problem radnika, s oblikom koji
ima? Zar nema mnogo pritubi na nain na koji su radnici tiranizirani od njihovih
sindikata i tako dalje? Te stvari su u zraku i radnici su ih svjesni. Ali ono to on nije
106

opazio je odakle su doli takvi uvjeti. Odakle su doli? Odgovor je da se odgovor na

rjeenje za probleme radnika ne moe nai bez znanosti. Prije, ti problemi su
rjeavani kroz religiju ili slino; danas se njima trebamo baviti pomou znanosti. Ali
to zahtijeva originalno znanstveno razmiljanje kakvo se nigdje ne moe nai jer je
panja neprekidno usmjerena na materiju, a sama znanost je isti materijalizam.
Nita to je god sadrano u naim socijalnim problemima nee biti rijeeno ukoliko
znanost opet ne postane produhovljena.
To bi se moglo dogoditi jedino kada bi znanost bila spremna gledati duhovni
element u svakoj pojedinoj stvari bilo da je to krumpir ili komet. Jer jedino
duhovno znanje nam omoguava istraiti prave veze meu stvarima. Prave
povezanosti kod socijalnog problema, takoer, mogu se otkriti jedino kroz duhovno
znanje. Te veze treba potpuno razumjeti; a kada tako bude, vidjeti e se da su stvari
koje su dovedene na istaknuto mjesto preko marksizma, na primjer, bile iznimno
dobro zamiljene, ali temeljene na pogrenoj znanosti. Pokazati u vam u kojem je to
smislu bio sluaj. Nita to je temeljeno na pogrenoj znanosti ne moe stvarno
napredovati.
Marksovi argumenti i prorauni su neuobiajeno lukavi, neuobiajeno pametni, i
ne mogu se nijekati, poto su principi na kojima ih je temeljio oblik znanosti koji je
potpuno materijalistiki. Sve se poklapa, ba kao to se poklapalo i astronomima koji
su raunali da e se 1773 komet sudariti s Zemljom, ali se onda komet razgradio u
tolikoj mjeri da Zemlji nije natetio! (To je bio raniji, ne kasniji komet.) Zakljuci do
kojih je Marks doao temeljeni su na jednako pedantnoj ali i jednako nekompletnoj
znanosti.
Jedna od njegovih kalkulacija je bilo slijedee. Rekao je: Kada ovjek radi, on
koristi unutarnje snage. Snage se predaju njegovom radu i on je naveer umoran.
Tijekom dana on je koristio odreenu koliinu snage ili energije. Naravno, radnik
treba neto to e omoguiti da se njegove snage obnove. Moe se precizno izraunati
kolika e plaa trebati radniku da obnovi svoje snage. Da, ali prema tim tumaenjima
Marksa, da li je itko stvarno primio odgovarajuu dnevnicu za rad? Pitanje je: Da li se
dobije na takav nain? Oito, do sada nije na tom polju napravljen veliki napredak, ali
injenica je da se to jednostavno tako ne moe jer premda je sama znanost izvrsna,
nije istinita.
Promislite na nekoga tko ne radi cijeli dan, nekog tko je imuan. Moe ii u etnje,
ili se premjetati iz jedne fotelje u drugu i od jutra do veeri i on jednako koristi
svoje snage. Primijetio sam na radnikim koncertima da su oni koji su cijeli dan radili
bili mnogo manje umorni nego dobrostojei koji cijeli dan nisu napravili nita. Ovi su
zijevali, dok su ostali bili svjei i veseli.
Vidite, u kalkulaciji postoji greka. Iskoritene unutarnje snage u naem
organizmu nisu one koje koristimo za vanjski rad. Zato se prorauni ne mogu
temeljiti na znanstvenim temeljima. Cijeloj stvari treba pristupiti na drugaiji nain;
treba je temeljiti na unutarnjem dostojanstvu ovjeka, na njegovim pravima kao
ljudsko bie, i tako dalje. Isto vrijedi i za mnoge druge sfere. I posljedica je da je
znanost, kakva se predstavlja do dananjeg dana, odgovorna za stranu konfuziju
misli, za ignoriranje na socijalnom polju.

107

Duhovna znanost e pokazati kakva je prehrambena vrijednost u krumpiru,

kupusu, soli, i tako dalje. I tada moete doi do toga to ljudsko bie treba da bi bilo
zdravo i napredovalo. Do toga moete doi jedino duhovnom znanou, jedino na
osnovu znanja koje dolazi od duhovne znanosti. Zatim moete nastaviti sa
prouavanjem socijalnih problema. I tada e problem radnika izgledati sasvim
drugaije. Konano e se doi do dublje osnove, jer e se sve u vezi s tim gledati sa
duhovnog gledita.
Ljudi danas jednostavno ne razumiju kako su stvari povezane u ovome svijetu;
vjeruju da sve ide samo po sebi. Ali to nije tono. Ljudi moraju razumjeti kako se
stvari u svijetu stalno mijenjaju. A najvea nesrea, moe se rei, je da je u ranijim
vremenima ovjeanstvo bilo praznovjerno a danas je znanstveno! Jer malo po malo,
praznovjerje se uvuklo u sami znanost. Danas imamo prirodnu znanost koja je puna
praznovjerja. Ljudi vjeruju da kada im je stomak pun krumpira, da su imali hranjiv
obrok. Istina je da se zdravlje njihove glave pogoralo, jer sama glava tada treba
postati probavni organ.
Dakle sa svim se problemima treba baviti na ovaj nain da duhovni aspekt nije
ignoriran kako je sada ve dugo vremena. Treba biti ukljuen u svako razmatranje. U
ezdesetim i sedamdesetim prolog stoljea, ljudi su govorili: Radnik treba znanost!
i s pravom. Ali to mora biti prava znanost. Tada nije postojala. Sada se moe nai u
duhovnoj znanosti, koja ima naziv, antropozofija. Antropozofija odbija staviti teretna
kola ispred konja kako se ranije radilo. Staviti e duh ispred materije, gdje pripada.
Tada e ljudi otkriti stvari kakve zapravo jesu. I nai e odgovarajue obrazovne
metode. Postojati e pedagogija koja e djecu obrazovati onako kako ih treba
obrazovati. O tome, veoma mnogo, zaista veoma mnogo zavisi. I tada e ljudska bia
nai svoje pravo mjesto u drutvu.
U jednom satu, naravno, nisam mogao dati vie od naznaka; ali smo ova
predavanja tako uredili da svojim pitanjima usmjerite ono to elite da govorim.
Moda o dananjoj temi na slijedeem sastanku trebam dalje govoriti. Danas mogu
samo postaviti temelje. Ali ste barem neto mogli dobiti o tome kakav je cilj duhovne
znanosti.
Dakle opet emo se nai slijedee srijede.

Kako je nastao ovjek. Zemaljski ivot i zvjezdana mudrost

PREDAVANJE XIV
Dornach, 24.rujna 1924
Rudolf Steiner: Dobro jutro, gospodo! elio bih dodati par rijei o onome to smo
zadnji puta razmatrali, a onda e netko moda imati novo pitanje.
Pitanje koje je pitano u vezi ovjekova porijekla moe se ispravno razumjeti i na
njega odgovoriti jedino gledajui unatrag na cjelokupnu evoluciju ovjeanstva.
Primjedba da su ljudi izvorno bili kao ivotinje, da su imali ivotinjsku inteligenciju, i

108

tako dalje, nije nita drugo nego znanstvena bajka. To je u proturjeju s onim to
nalazimo u najranijim povijesnim vremenima, i to ak premda u poetskoj formi
ukazuje na postojanje velike mudrosti meu ljudskim biima koja su ivjela za
vrijeme tih drevnih zemaljskih uvjeta. U to vrijeme ljudi nisu osjeali nejednakost
meu sobom kao to je osjeaju danas. Osjeaj nejednakosti uvijek izlazi na povrinu
u epohi kada ljudi vie ili manje izgube stvarno znanje.
Samo promislite kako je u nekom periodu u drevnom Egiptu robovlasnitvo bilo
iroko raireno. Ali robovlasnitvo nije uvijek bilo tamo; razvilo se u vrijeme kada je
ovjek bio izgubio pravo znanje o svijetu, izgubio pravu znanost, i nije vie znano to
je robovlasnitvo znailo. I ako razmiljate inteligentno sigurno ete se upitati: Zato
se, na primjer, radniki pokret morao tako energino pojaviti?
Naravno da je iskoio jer su uvjeti napravili da je to neophodno, jer su ljudi
osjeali da se stvari ne mogu nastaviti onakve kakve jesu, i eljeli su privui panju na
to da uvjeti trebaju biti poboljani. Ono to je napravilo radniko pitanje tako
goruim problemom je injenica da su industrija i sva razna otkria i pronalasci otili
u jednom odreenom smjeru. Prije irenja industrije, oskudica nije bila tako surova.
Zato je, onda, dolazak industrije donio takvo breme na svojim tranicama?
Svaka razumna osoba e priznati, tih nekolicina ljudskih bia koji ne ive u
oskudici nazovimo ih, kapitalisti, kako se obino nazivaju ne kreiraju tu
oskudicu namjerno radi istog zadovoljstva. Naravno, oni bi vie voljeli da potrebe
svih ljudskih bia budu zadovoljene. Oito, to treba uzeti u obzir. Ali tada se postavlja
drugo pitanje: Zato nekolicina koja je dosegnula vodee poloaje nema sposobnost
promijeniti stanje tako da potrebe masa budu zadovoljene?
Uvije je nekoliko voa u sindikatima o kojima svi ostali zavise. Sve su se stvari
razvile, sasvim je prirodno da uvijek nekoliko koji vode, ali njima nedostaje jasni
uvid. I mase radnika osjeaju da tih nekoliko sami ne znaju to treba napraviti.
Postalo je oito, posebno nedavno, da tih nekoliko ne znaju to bi trebali raditi. Dakle
treba rei: Sasvim oito neto nedostaje. A sa stajalita duhovne znanosti, ono to
nedostaje je znanje o duhovnom svijetu. To znanje bi potvrdilo da je apsolutno
netono rei da na poetku su njihove evolucije ljudska bia bila neinteligentna, tupa,
a da su sada prosvijetljena. To je danas openito miljenje a to jednostavno nije
istina.
Na poetku njihove egzistencije na Zemlji, ljudska bia su posjedovala znanje ne
samo o tome to je na Zemlji ve takoer i o zvijezdama na nebesima. Razlog zato je
to znanje degeneriralo u praznovjerje esto sam o tome govorio je taj da se, kako
prijeme prolazi, te stvari vie ne istrauju i stoga dolazi do nerazumijevanja. Izvorno
je bilo nairoko raireno znanje o zvijezdama; danas jedino znanje o zvijezdama koje
postoji je ono koje o tome pravi kalkulacije. Ali nije u stanju prodrijeti do njihove
duhovne stvarnosti. Ako bi bie koje ivi na Marsu znalo toliko o Zemlji koliko naa
obina svijest, naa obina znanost, zna o Marsu, bie na Marsu bi vjerovalo da na
Zemlji nema ni jedne due dok u stvari na Zemlji ima milijardu do dvije milijarde
dua! Isto je i sa idejama koje ljudi imaju o zvijezdama; zvijezde su u stvari pune dua
samo razliitih dua.
Naravno da moete rei: Ali ne moemo vidjeti svjetove zvijezda, tako se ne moe
znati ili promatrati stanje tamo. To je velika greka! Zato ovjek koji stoji ovdje moe
109

vidjeti tamo klavir? Jer su njegove oi tako ustrojene da ga moe vidjeti. Njegove oi
nisu tamo na klaviru. Na potpuno isti nain kako duhovna znanost, ili
antropozofija, pokazuje ako se ljudsko bie ne razvije samo od djeteta do nivoa na
koji ga vodi moderno obrazovanje, ve se razvije i dalje od toga, on e zaista moi
percipirati to je duhovno u zvijezdama, ba kao to je to izvorno ovjeanstvo
percipiralo. I tada e znati da zvijezde imaju utjecaja na ljudska bia, svaka zvijezda
razliiti utjecaj. Ako se, na primjer, moe pokazati da Mars ima utjecaj na razvoj
gusjenica u hruteve takoer se moe pokazati da sve zvijezde imaju utjecaj na
ovjekov duhovni ivot. Zaista ga imaju! Ali ovo znanje o zvijezdama je potpuno
nestalo a to je dolo na njegovo mjesto?
U ranije vremena, kada bi ovjek pogledao na Mjesec, znao je da od Mjeseca
dolaze snage za svo razmnoavanje na Zemlji. Ni jedno bie ne bi imalo potomke da
Mjesec na Zemlju ne alje snage razmnoavanja. Ni jedno bie ili stvorenje ne bi raslo
da snage rasta nisu dole od Sunca. Ni jedno ljudsko bie ne bi moglo misliti da snage
miljenja nisu dole od Saturna. Ali sve to ljudi danas znaju je brzina kojom s Saturn
kree, brzina kojom se kree Mjesec, i da li na Mjesecu ima nekoliko ugaslih vulkana.
Ne znaju nita vie i ne ele znati nita vie. Jednostavno izraunaju ono to ele znati
o zvijezdama.
Ali sada se od svijeta zvijezda okrenimo svijetu ovjeka. Na scenu je dola
industrija. U dobu kada sve to ljudi mogu sa zvijezdama je napraviti proraune,
poinju to isto raditi u domenu industrije. Ne rade nita osim misle i raunaju, s
rezultatom u kojem su potpuno zaboravili na ovjeka. Tretirali su ljudsko bie kao da
je ono samo dio stroja. I tako je dolo do stanja koje danas prevladava. Stanje nikada
nee biti zadovoljavajue ako ljudi samo kalkuliraju o tome kakvo bi stanje trebalo
prevladavati na Zemlji; trebali bi znati jo neto osim toga. U tome je stvar. Ali onda
treba priznati da se ljudsko znanje iskvarilo u stranoj mjeri upravo u dobu za koje se
tvrdi da je prosvijetljeno.
Rekao sam vam da je na nedavnom skupu farmera vladalo slono miljenje da se
svi poljoprivredni proizvodi desetljeima pogoravaju. Razlog za to pogoravanje je to
to se, s iznimkom nekih seljaka koji se instinktivno dre djelia ranijeg znanja, nita
u stvari ne zna o radovima na farmi. Ali kako se takvo znanje stjee? Zasigurno se ne
moe stei kalkulacijom, znajui da e ponovno biti pun mjesec za dvadeset osam
dana, ve jedino znajui, na primjer, kako snage Mjeseca rade u plodnosti zrna, i tako
dalje. To znanje je potpuno zaboravljeno. Ljudi ak ne znaju to se dogaa u tlu na
njihovim poljima. I jo manje znaju to se dogaa u svijetu ljudi.
Drutvena znanost ne proizvodi nita osim serija i serija kalkulacija. Kapital, radni
sati, dnevnice, samo su izraunati brojevi. A kalkuliranje se ne dri ljudskog ivota, ili
zaista bilo kakvog ivota. Smjer modernog doba je da sve samo treba biti izraunato.
Umjesto da se stvari kalkuliraju, trebaju biti prouavane i promatrane onakve kakve
zaista jesu, a to je jedino mogue ako se najprije stekne znanje o zvijezdama. Danas, u
trenutke kada ljudi uju frazu, znanje o zvijezdama, odmah kau: To je idiotski!
Znamo ve dugo vremena da zvijezde nemaju nikakvog utjecaja. Ali tvrditi da zvijezde
nemaju nikakvog utjecaja na ono to se dogaa na Zemlji, to je, gospodo, stvarno
idiotizam! I posljedica je da nema preostalog stvarnog znanja. To je stvarna injenica.
Uzmite kapital, na primjer: moe se izraziti u brojevima, moe se izraunati i kakav
je rezultat? Ako je kapital samo stvar kalkulacije, onda nije vano tko posjeduje
kapital, bilo da je to jedan pojedinac ili svi zajedno. Jer e rezultat biti nepromjenjiv.
110

Sve dok se ponovno ne budemo drali ivota tako da je u sreditu nae brige ljudsko
bie kao najvanija stvarnost, dok drutvena znanost ne bude u stanju napraviti bilo
to efikasno, drutvena znanost zaista nee biti sposobna neto napraviti.
Zato ja takoer elim rei i ovo: Pogledajmo do ega e doi kroz antropozofiju.
Ona je, naravno, jo na svom poetku, i naravno ini se da je u mnogim pogledima
slina ostaloj znanosti. Ali ona e se postepeno razviti u potpuno znanje o ljudskom
biu. U domeni obrazovanja, na primjer, ve je ustanovljena Waldorfska kola. Dok
ne dosegne taj stupanj antropozofska znanost se nee moi efikasno primijeniti na
socijalne probleme. Danas moemo jedino shvatiti da trenutno svjetsko znanje nije
sposobno za efikasnu intervenciju u ivot; svugdje dolazi do zastoja.
To je ono to sam elio dodati. Da li ste do sada zadovoljni? (Da, da!) Naravno,
mnogo toga se jo moe rei, ali biti e jo prilika za razmatranje mnogih aspekata
teme.
Dakle sada, da li netko drugi, moda, ima pitanje?
Pitanje: Moe li se ita znati o ovjekovu podrijetlu? Odakle je doao?
Dr. Steiner: To je pitanje o kojem su mnogi od vas koji su due ovdje dosta od
mene uli. Oni od vas koji doli tek nedavno prirodno da su zainteresirani za ovakva
pitanja, dakle oni koji su ve uli moje odgovore moda e ih eljeti uti opet.
Kada vidimo ljudsko bie kako se kree na Zemlji, njegovo tijelo vidimo prvo i
najistaknutije. Takoer primjeujemo da ono misli i osjea. Ako gledamo sjedalicu,
bez obzira koliko ekamo, nee se poeti micati jer ne moe upotrijebiti volju.
Opaamo da ljudska bia upotrebljavaju volju. Ali openito govorei moe se rei da
mi stvarno vidimo samo tijelo.
I vrlo je lako doi do zakljuka da to tijelo ini cijelog ovjeka. Nadalje, ako se tako
vjeruje, mogu se nai mnogi argumenti u prilog tomu. (Visite, u antropozofiji se
miljenja drugih ljudi ne mogu uzimati olako. Sva gledita treba ozbiljno razmotriti.)
I tako se moe naznaiti, na primjer, da ljudi ako uzmu otrov i odmah ih ne ubije
mogu izgubiti sjeanje. Implikacija je da je tijelo stroj i sve zavisi od rada stroja. Ako
se krvni sudovi rasprsnu u ovjekovu mozgu i krv pritisne ivce, takav ovjek moe
izgubiti ne samo sjeanje ve i svu inteligenciju. Tako se moe rei da sve zavisi o
tijelu. Ali takvo razmiljanje ne dri vodu ako se temeljito ispituje. Jednostavno ne
dri vodu. Ako bi dralo, mogli bi rei da ovjek misli s mozgom. Ali to se u stvari
dogaa u mozgu kada ovjek misli?
Dakle, stvarno istraivanje ljudskog tijela pokazuje da je potpuno netono rei da
kada ovjek misli, da se neto konstruktivno zbiva u njegovu mozgu. Upravo
suprotno, neto je uvijek uniteno, srueno, kada misli. Supstance u mozgu su
slomljene, unitene. Tamo se stalno odvija smrt u maloj mjeri.
Konana smrt koja se dogaa jednom i zauvijek znai da je cijelo tijelo uniteno;
ali ono to se dogaa odjednom u cijelom tijelu kada ovjek umire takoer se odvija
irom tijela tijekom ivota, u usitnjenom procesu. ovjek izluuje ne samo kroz
organe za izluivanje, urin, izmet, znoj, ve isto tako i na druge naine. Samo
promislite kako bi izgledala vaa glava da se nikada niste oiali! I tamo se neto
111

izluuje, takoer. I pomislite na kande koje bi imali da nikada niste odrezali nokte!
Ali ne samo to: ovjek cijelo vrijeme odbacuje kou samo to ne primjeuje. ovjek
cijelo vrijeme odbacuje tvari. U sluaju urina i izmeta proces nije toliko znaajan, jer
uglavnom sadri ono to je pojedeno, materijal koji nije iao u cijelo tijelo, dok je ono
to se izluuje u noktima prolo kroz cijelo tijelo.
Recimo da uzmete kare i odsijeete nokat. Ono to te sada odsjekli, uzeli ste, jeli
prije sedam ili osam godina. Ono to ste pojeli ilo je u krv i nerve i prolo kroz cijelo
tijelo. Za to je trebalo sedam ili osam godina. Sada to odsijeete. Samo promislite o
tijelu koje danas imate, tijelu u kojem tu sjedite. Da ste tu sjedili prije sedam ili osam
godina, bili biste u sasvim drugom tijelu! Tijelo koje ste tada imali odbaeno je,
iznojeno je, odsjeeno je s noktima, odsjeeno s kosom. Cijelo tijelo kakvo je jednom
bilo, otilo je s iznimkom kostiju i slino i unutar perioda od sedam ili osam
godina potpuno je obnovljeno.
Tako se sada moramo upitati: Da li miljenje proizlazi od stalne izgradnje tijela ili
od stalnog cijepanja tijela? To je vano pitanje. Ako u tijelu imate neto to dovodi do
previe izgradnje rei u, ako pijete jednu aicu previe, ili ne samo jednu
veina ljudi se moe snai ali ako pijete dovoljno da znate da ste puni to se
onda dogaa, gospodo? Krv postaje vrlo aktivna i odvija se strano brzi proces
izgradnje. Kada se to dogodi, kada krv postane previe uzburkana, ovjek gubi
svjesnost. Miljenje nije rezultat procesa izgradnje u mozgu, ve procesa male, sitne
destrukcije. Ako se u ljudskom tijelu ne bi odvijali procesi cijepanja, ljudsko bie
jednostavno ne bi moglo misliti.
Dakle injenica je da miljenje ne dolazi iz nae izgradnje tijela ve od stalnog
ubijanja tijela dio po dio. To je zato moramo spavati, jer tada ne mislimo. Ono to je
konstantno bilo unitavano preko naeg miljenja u snu se brzo obnavlja. Dakle
budnost i spavanje nam pokazuju da kada mislimo, u tijelu se uvijek odvija smrt u
malom.
Ali sada zamislite na trenutak ne ovjekovo tijelo, ve njegovu odjeu. Ako skinete
svu odjeu niste, tono je, prikladni za salu za crtanje, ali jo ste tamo, i moete obui
raznu odjeu. To je ono to ovjek ini kroz cijeli svoj zemaljski ivot. Svakih sedam ili
osam godina on uzima novo tijelo i drugo odbacuje. Kod ivotinja postoji jasna
ilustracija ovoga: ako bi sakupili sve koe koje zmija svake godine svue, vidjeli bi da
je nakon odreenog broja godina odbacila ne samo kou ve i cijelo njeno tijelo. U
naem sluaju, naravno, to nije tako uoljivo! A to s pticama? One se mitare. to
rade kada se mitare? Odbacuju dio njihova tijela; u razdoblju od par godina odbace ga
potpuno, s izuzetkom kostiju. to je onda preostalo?
Vi sami sjedite danas ovdje premda nemate nita od tijela koje ste imali prije
nekih osam godina. A ipak ste tu, sjedite ovdje. Stvorili ste sebi novo tijelo. Dua,
gospodo, sjedi tu. Tu sjedi duh i dua. Duh i dua rade na tijelu, stalno ga gradei.
Ako hodate i naiete negdje na veliku hrpu kamenja, znate da e se graditi kua;
sigurno neete pretpostaviti da je kamenje napokon dobilo noge i samo e se lijepo
smjestiti jedno iznad drugog i od sebe izgraditi kuu! Dakle, toliko malo rade i
supstance nakupljene da se formiraju u tijelo.
Nae prvo tijelo primamo od majke i oca; ali to tijelo je potpuno izbaeno, i nakon
sedam ili osam godina imamo novo. Ovo nismo dobili od roditelja; sami smo ga
112

izgradili. Odakle je dolo? Tijelo koje smo imali u prvim godinama ivota dolo je od
naih roditelja; bez njih ne bi mogli imati tijelo. Ali ono to gradi drugo tijelo dolazi iz
duhovnog svijeta. Ne mislim na supstancu, ve na aktivan princip, esencijalno bie, to
je ono to dolazi iz duhovnog svijeta. Dakle moemo rei: Kada je ljudsko bie
roeno, tijelo koje ima u prvih sedam ili osam godina svog ivota dolazi od njegovog
oca ili majke, ali dua i duhovni entitet dolazi iz duhovnog svijeta. I svakih sedam ili
osam godina ljudsko bie mijenja svije tijelo ali zadrava sve od sebe to je duhovno.
Nakon odreenog vremena tijelo je potroeno i ono to je prije dolo u njega kao duh
i dua sada se vraa u duhovni svijet. ovjek dolazi iz duhovnog svijeta i vraa se u
duhovni svijet.
Moete vidjeti, to je takoer neto to je potpuno zaboravljeno jednostavno jer
su ljudi danas postali nepromiljeni i ne prodiru u realnost stvari. Jednom kada bi
vidjeli kako se tijelo stalno obnavlja, shvatili bi da je sila koja dovodi do obnove
duevna sila koja radi unutar tijela.
A sada, gospodo, to jedete? Razmotrimo razliite namirnice koje ljudsko bie
jede. Najjednostavnija od svih supstanci je protein. Ne samo u jajima ve i u raznim
namirnicama, u biljkama takoer, postoji protein. Zatim ovjek jede masti; jede ono
to se zove ugljikohidrati u krumpirima, na primjer i jede minerale. Sve ostale
supstance su kompozitne supstance; ovjek ih jede; uzima ih u sebe. One dolaze od
Zemlje; one potpuno zavise od Zemlje. Sve to uzimamo kroz usta potpuno zavisi od
Zemlje. Ali mi ne uzimamo stvari samo kroz usta; takoer udiemo, i preko disanja
uzimamo supstance iz zraka. Obino se ovaj proces opisuje jednostavno govorei:
ovjek udie kisik i izdie ugljini dioksid kao da ne radi nita osim udie, izdie,
udie, izdie! Ali to nije cijela pria. Vrlo fine, razrijeene supstance su sadrane u
zraku kojeg diemo. I mi ivimo ne samo na onom to jedemo ve i hranidbenim
supstancama iz zraka. Ako bi samo jeli, nae tijelo bi morali vrlo esto mijenjati, jer
ono to jedemo je vrlo brzo transformirano u tijelu. Samo promislite kako je muno
za nekog kada se ne rijei onog to je trebalo izluiti unutar otprilike dvadeset etiri
sata. Hrana koja je pojedena i zatim izluena prolazi kroz rapidni proces. Da ivimo
samo na onom to jedemo, sigurno ne bi trebali sedam ili osam godina za zamjenu
naeg tijela. Zato to uzimamo vrlo delikatnu, razrijeenu ishranu preko zraka, to je
spor proces, zamjena traje sedam ili osam godina.
Vrlo je vano znati da ovjek prima ishranu preko zraka. Hrana koju jede koristi
se, na primjer, za stalnu obnovu glave. Ali hrana koju treba da bi, recimo, imao nokte
ne dolazi od onog to jede ve od supstanci koje povlai iz zraka. I tako se hranimo
jedenjem i disanjem.
Ali sada je stvarno vana injenica da kada uzimamo prehranu iz kozmosa preko
disanja, uzimamo ne samo supstance, ve u isto vrijeme uzimamo element due.
Supstanca je u tako finom, razrijeenom stanju da u njoj dua moe svugdje ivjeti.
Tako moemo rei: ovjek uzima tjelesne supstance kroz hranu; kroz disanje, ivi u
duevnom elementu. Ali to nije tako da mi svakim udisanjem uzmemo u sebe djeli
due i zatim svakim izdisajem ponovno izdahnemo djeli due. U tom sluaju bi
uvijek odbacivali duu. Ne to je ovako: s prvim udahom mi primamo duu u nas, i
to je dakle dua koja nam donosi disanje. S naim zadnjim dahom mi duu
oslobaamo tako da se moe vratiti u duhovni svijet.

113

I sada kada znamo ove stvari, moemo napraviti neke kalkulacije. Veina vas ve
zna to slijedi, ali ipak vas moe iznenaditi. Ako istraite, vidjet ete da ljudsko bie
uvlai 18 udaha u minuti. Sada izraunajmo koliko puta udie dnevno: 18 udaha u
minuti, 18 x 60 = 1080 udaha na sat; u 24 sata, 24 x 1080 = 25,920 udaha na dan.
I sada kalkulirajmo to moemo priblino koliko dana ljudsko bie ivi na
Zemlji. Zbog jednostavnosti uzmimo 72 godine kao prosjenu duljinu ljudskog ivota,
i 360 dana u godini. 72 godine X 360 dana = 25,920 dana u ovjekovu ivotu. I to je
broj udaha ovjeka na dan! Dakle moemo rei, ljudsko bie ivi onoliko dana u
ivotu koliko puta udahne u jednom danu.
Znamo da postoje jednodnevne muice i mogli bi takoer biti bia od 1/18
minute! (Jer duina nije esencijalna stvar.) Tako ako bi ljudsko bie umrlo svaki puta
kada udahne mogli bi rei: Udie duu unutra i ponovno vani sa svakim dahom. Ipak
ostaje ostaje ivo 25,920 dana.
Sada uzmimo tih 72 godine kao jedan dah. Kako sam prije rekao, s prvim udahom
ljudsko bie udahne svoju duu i sa zadnjim dahom je izdahne ponovno vani. Uzevi
da prosjeno ivi 72 godine, moemo rei: To udisanje i izdisanje due traje period od
72 godine. Uzevi da je taj period jedan kozmiki dan, opet moramo pomnoiti 72 X
360 da dobijemo kozmiku godinu: 25,920! Ako ivot ljudskog bia uzmemo kao
jedan kozmiki dan, dobijemo kozmiku godinu: 25,920 kozmikih dana!
Ali taj broj ima jo jedno znaenje. Na 21 oujka, prvi dan proljea, Sunce sada
izlazi u konstelaciji Riba. Ali izlazi samo jednom u tono odreenoj toci. Toka u
kojoj izlazi stalno se pomie. Prije oko pet stotina godina nije izlazilo u Ribama ve u
Ovnu, a jo ranije u Biku. Dakle Sunce ini krug oko cijelog Zodijaka, konano se
vrativi u Ribe. U odreeno vrijeme izai e ponovno u potpuno istoj toci, napravivi
cijeli krug. Koliko Suncu za to treba? Treba 25,920 godina da ide okolo i vrati se u istu
toku u kojoj e izai poetkom proljea.
Kada smo udahnuli 25,920 puta, kompletirali smo jedan dan. Naa dua ostaje
dok se dah mijenja. Kada smo kompletirali 25,920 dana, bili smo budni koliko smo
puta i spavali. U snu, kao to znamo, ne mislimo, ne miemo se, neaktivni smo.
Tijekom sna na duh i dua su otili na par sati u duhovni svijet; pri buenju ih opet
dobijemo natrag. Ba kao to putamo dah da ide vani i vrati se 18 puta u minuti, tako
u danu putamo duu da ode i vrati se jedan put. Spavanje i budnost su, vidite,
jednostavno malo dui dahovi. Mi kratko diemo 18 puta u minuti. Dulje disanje je
nae spavanje i budnost. A najdulje nae disanje je udisanje due i duha kada smo
roeni i ponovno izdisanje kada umremo. Ali postoji jo i najdulje disanje od svih; jer
mi idemo sa Suncem kako kompletira svoj krug od 25,920 godina; idemo u svijet
zvijezda. Kada mislimo na duu, gospodo, upravo u tom trenutku naputamo Zemlju i
idemo u svijet zvijezda.
Dakle ovo je samo postavljanje temelja za odgovor na pitanje koje je gospodin
postavio. Samo promislite kakav red i pravilnost prevladava u univerzumu ako stalno
dobijemo broj 25,920! ovjekovo disanje je ivi izraz kretanja Sunca. To je injenica
od ogromne vanosti.
Dakle poeo sam odgovarati na pitanje. nastaviti u slijedee subote u 9 sati.

114

( u subotu nije bilo predavanja, ovo je zadnje predavanje koje je mogao dati radnicima. )

115