Tekst od:Nezir ef.

Halilović

Faronu nije bilo dovoljno što vlada cijelim, njima poznatim,

svijetom, nego je još želio i da ubije Musaovog Boga. S
ciljem da se popne do nebesa, naredio je da se napravi
najveća građevina ikad sazidana.

A posao je povjerio Hamanu, svom najpouzdanijem i

najsposobnijem saradniku prolazimo glavnim gradom naše
zemlje, pažnju nam neizostavno privlače novi neboderi što se
izvijaju visoko ka nebu i dominiraju nad gradom.

Taj prizor nam posebno privlači pažnju ako se nalazimo u

nekoj svjetskoj metropoli. Po pravilu te zgrade nam se
urezuju duboko u sjećanje i uglavnom se tokom čitavog
života prisjećamo njihove ljepote i grandioznosti. Za razliku
od njih rijetko, ili uglavnom nikada, ne znamo za ime
njihovog konstruktora i graditelja.

Zato, nemojte se nimalo čuditi što Uzvišeni Allah u Svome

Vječnom Govoru spominje ime jednog od najčuvenijih
arhitekata i graditelja svih vremena, jer taj čovjek je imao
zadatak da izgradi zgradu do nebesa, ili još tačnije do
Uzvišenog Allaha, a njegovo ime je bilo Haman.

Prvi do faraona

Nimalo slučajno, Uzvišeni Allah nam u tri kur'anske sure (El-

Kasas, El-Ankebut i El-Mu'min) govori o Hamanu. Ujedno
nam govori da je bio savremenik Musa, a.s., i u redoslijedu
kazivanja spominje ga odmah poslije faraona. Kur'an u
svome navodu Ha-mana stavlja odmah poslije faraona,
ukazujući da se radi o prvom čovjeku poslije njega i upravo
to svi mufessiri i historičari i potvrđuju. Haman je bio Kopt, tj.
Egipćanin, i bio je faraonova desna ruka, njegov prvi
ministar, savjetnik i arhitekta. Za razliku od Karuna, koji je bio
faraonov ministar za Izraelćane, faraonove sluge i robove,
Haman je bio ministar za

Egipćane, upravnike i vlasto-dršce, pa šta tek mislite kolika

je bila njegova moć i ugled!? Na toj funkciji, kako to obično i
biva, Haman je uvijek bio uključen u sva zbivanja i događaje
unutar faraonovog carstva, pa je tako neizostavno
osvjedočio i sve događaje između Musaa, a.s., i faraona,
naravno, uvijek u skladu sa svojom funkcijom faraonovog
savjetnika i ministra i uvijek iza zavjese. Ovdje nećemo
navoditi cijelo kazivanje o Musau, a.s., i faraonu, zbog širine
tog kazivanja, a svi, manje - više, poznaju osnove tog
kazivanja.

Kao i sve njegove kolege, savjetnici vlastodržaca i Haman je

uvijek negdje tu i stoga je sasvim bespotrebno da ga Kur'an
ističe kroz cijelo kazivanje o Musau, a.s., i faraonu, pa ipak u
nekoliko ajeta Uzvišeni Gospodar svjetova odjednom ga
ističe i spominje napominjući i razlog za to. Sigurno se
pitate: Zašto?

Prateći kazivanje o Musau, a.s., i faraonu, Haman se u

kur'anskom tekstu odjedanput pojavljuje i uz to posebno is-
tiče, ali ponovo svojim zadatkom, a ne svojom ličnošću.
Priključimo se kur'anskom tekstu da sami osjetite taj mo-
menat i vidite zašto i o čemu se, ustvari, radi: / kada im Musa
donese

Naše jasne dokaze, onipovikaše: 'Ovo je samo smišljena

čarolija; nismo čuli da se ovako nešto dešavalo u doba
predaka naših!' 'Gospodar moj dobro zna onoga koji donosi
uputst-vo od njega' - reče Musa -'onoga koji će na kraju pobi-
jediti, a nevjernici, doista, neće uspjeti!' 'Velikaši' - reče
faraon - 'ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene, a ti,
o Humane, peci mi opeke i sagradi mi toranj da se pop-nem k
Musaovu Bogu, jer ja mislim daje on, zaista, lažac!1 (El-
Kasas, 36.-S8.) U dragoj kur'anskoj suri se malo detaljnije
pojašnjava ova naredba: 'O Hamane'- reče faraon-'sagradi mi
jedan toranj ne bih li stigao do staza nebeskih, ne bih li se
popeo do Musaova Boga, a ja smatram da je on, zaista,
lažac.' (El-Mu'min, 36.-37.) Možemo slobodno reći da je u nizu
faraonovih bisera ovaj zasigurno ponajveći. Sjetimo se samo
njegovih riječi: 'Ja sam gospodar vaš najveći!' (En-Nazi'at,
24.); 'Pustite vi meni' - reče faraon - 'da ubijem Musaa, a on
neka traži pomoć od Gospodara svoga, jer se bojim da vam
on vjeru vašu ne izmijeni ili da u zemlji nered ne izazove.' (El-
Mu'min, 26.). Zatim, njegove naredbe o ubijanju muške
novorođenčadi samo iz straha pred pred-skazanjem i
ponovne naredbe za života Musa, a.s., kako bi ukazao na
svoju moć i 'božanske ovlasti', itd. Sve to su zasebni primjeri
koji se mogu posebno istraživati i tumačiti, ali ovo je
zasigurno najveći i definitivno najteži zadatak koji je ikada
postavljen od strane čovjeka na Zemlji.

Zar da čovjek naredi drugom čovjeku da mu napravi

građevinu toliko veliku i visoku da se njome može popeti na
nebesa i lično provjeriti, i potvrditi svoj stav, da li ima ili
nema Boga!!? Iz ovog primjera možemo vidjeti koliko je
Musa, a.s., odabrani Allahov poslanik, imao snažne mu'džize,
argumente i koliko je bio uspješan govornik i dai-ja. Pa ipak,
nikako ne mislite da je ovo bio puki govor i bezazlena šala.
Ovo je bilo be-spogovorno naređenje čovjeka koji je mislio
da je najmoćniji na ovome svijetu, štaviše, čovjeka koji je
mislio da je on najveći Gospodar!! Sada je jasnije zašto
Kur'an govori o Hamanu, a ne govori o mimara Sinanu,
Hajrudinu, ili bilo kojem drugom graditelju i arhitekti.

Gradnja najveće građevine svih vremena

U poređenju sa faraonom Hitler, Staljin, Tito, Čaušesku i svi

ostali, nama poznati i nepoznati vladari, su bili male pitome
mace. Zajedničko za sve totalitarne režime je da svi, ili barem
ogromna većina, misli i podržava isto - po pravilu ideju svoga
vođe. Neki to čine iz ličnog uvjerenja, neki iz čistog interesa,
neki iz svoje zaslijepljenosti - jer su kroz škole naučeni da to
čine, a neki iz straha. Svi Egipćani su iz nekog od navedenih
razloga priznavali i tvrdili daje Faraon bog, jednako kao što
su svi komunisti tvrdili da je komunizam najbolji režim na
Zemlji, da je njihov vođa najbolji čovjek itd.. Tako i u ovom
slučaju veliki vožd -faraon, je svome prvom čovjeku -
Hamanu, naredio da se izgradi građevina do Boga i ona je
morala biti izgrađena. Kako navodi Kurtubi, u svome
"Tefsiru", Haman se odmah zdušno dao na izvršenje
naredbe, te je mobilizirao 50. 000 radnika i robova i odmah
počeo sa pripremama i izgradnjom. Faraonova ideja je bila da
se građevina napravi od opeke i, bez problema, opeku su
izumili i sa njom počeli gradnju. Mufessiri i historičari navode
od Katadeta da su oni prvi koji su izumili opeku, počeli je
peći i graditi sa njom. Upravo ta činjenica će kasnije djelovati
na pojedine učenjake pa zbog toga nisu željeli spavati u
građevinama od opeke, niti su ih ikada htjeli koristiti. Kako
navodi Kurtubi, izgradili su najveću građevinu ikada
sagrađenu na zemlji, od stvaranja nebesa i Zemlje. Bila je
toliko visoka da na kraju ni graditelji više nisu mogli stajati
na njoj. Kad god muslimani dođu sa neoborivim ar-
gumentima, nevjernici im na to odgovaraju ukazujući na
svoje kuće, imanja, novac itd. Tako Musa, a.s., dolazi sa svo-
jim mu'džizama kao najjasnijim dokazom daje on poslanik
Gospodara svjetova, navodi najjasnije logičke dokaze o
postojanju Gospodara svjetova, a faraon kao odgovor na te
dokaze ukazuje na svoju građevinu, dotada neviđenu u
cijelom svijetu i nezabilježenu na pločama povijesti. Njegovi
obožavatelji, mase njegovog carstva su bile zadovoljene, jer
pred sobom su imali nešto što nikada niko prije njih nije
imao. Haman je zdušno izvršio svoj zadatak.

Prvi min- istar je opravdao svoj ugled i položaj i faraonu, a i

narodu, dao ono što žele. Imaju ono što niko nema, a Musa,
a.s., ima samo svoje riječi i svoju 'magiju', kako oni (tj.
faraon) misle. Musaove mu'džize i razumski argumenti su
sasvim beznačajni pred tim veličanstvenim zdanjem - a, da
lije baš tako!? Detalje svečanog otvaranja te zgrade ne
možemo pronaći ni u jednoj knjizi historije, kao ni u
tumačenjima Kur'ana, a na kraju, zar nam je i potrebno?
Otvaranja, kao otvaranja, sva su ista, bez obzira na mjesto i
vrijeme, pa ipak faraon nam je za taj dan ponudio nešto
sasvim posebno, a o tome se već govori u tefsirima. Naime,
Taberi u svojoj "Historiji naroda i carstava" navodi predaju
od Es-Suddijja da se faraon, po okončanju izgradnje, pri-
likom svečanog otvaranja, popeo na vrh najveće zgrade na
dunjaluku i naredio da mu dodaju strijelu. Kad je to učinjeno
ispalio je strijelu prema nebu i nakon toga ona mu se vratila,
kad vidješe da je strijela krvava. Tada je faraon rekao: "Ubio
sam Musaovog Boga!"

Fenomeni čovječanstva

Zaista je čudna ta opsjednutost nevjernika da 'poraze',

'ubiju', 'istjeraju' i 'opsuju' Boga. Faronu nije bilo dovoljno
što vlada cijelim, njima poznatim, svijetom, nego još želi i da
ubije Boga. Komunisti u Rusiji, u najezdi svoje ideje kao
vrhunski domet komunizma, lijepe plakate na kojima piše:
"Kako je komunizam istjerao Boga iz nebesa". Mušrici Mekke
pred bitke sa muslimanima izazivaju muslimane na dvoboje
tražeći i njih i njihovog Boga da ih zajedno sasijeku! Pa šta je
s tim ljudima i kako mogu povezivati svoje gluposti sa
Uzvišenim Gospodarom svjetova? Kakva je to pamet, razum i
logika, ali zar takvima razum uopće i treba! Kurtubi u svome
"Tefsiru" navodi da je Uzvišeni Allah poslao meleka Džibrila,
koji je nakon toga srušio tu zgradu i njene dijelove razbacao
na sve strane svijeta, s tim da ne navodi vjerodostojnost tog
navoda. No, bez obzira na to svima je dobro poznat faraonov
završetak i kraj. Ko od vas stigne može ga i vidjeti u glavnom
kairskom muzeju. Zaista, ko izazove Uzvišenog Gospodara
svjetova uopće ne treba razmišljati da li će mu odgovoriti. To
je potpuno sigurno da hoće, ukoliko se prije toga ne pokaje i
opameti. A ako se pitate zašto Uzvišeni Allah istog trena ne
kažnjava nevjernike, nego ih ostavlja da godinama vršljaju i
prave nered na Zemlji, jedan od odgovora možda je - da bi im
jeza od Allahovog odgovora bila što veća! A faraonove ljude
je zadesila zla kob. Oni će se ujutro i naveče u vatri pržiti, a
kada nastupi Čas: Uvedite faraonove ljude u patnju najtežu! I
kada se u vatri budu prepirali, pa oni koji su bili potlačeni
reknu glavešinama svojim: 'Mi smo se za vama povodili,
možete li nas makar malo vatre osloboditi?', onda će
glavešine reći: 'Evo nas, svi smo u njoj, jer Allah je presudio
robovima Svojim'. Ioni koji će u vatri biti govorit će
stražarima džehennemskim: 'Zamolite Gospodara svoga da
nam bar jedan dan svoju patnju ublaži!' 'A zar vam poslanici
vaši nisu jasne dokaze donosili? - upitate oni.' 'Jesu! -
odgovoriće. 'Molite onda vi!' - reći će oni. Ali će molba onih
koji nisu vjerovali uzaludna biti. (El-Mu'min, 45.-50.).

Kur'an o Hamanu

Ako se sjetimo kazivanja o Karunu vidjet ćemo da Uzvišeni

Gospodar svjetova navodi Karunove riječi i govor, dok u
slučaju Hamana, tako nešto ne možemo pronaći, kako ne u
Kur'anu tako isto ni u tefsirima, historijama i drugim
dostupnim izvorima. Naravno, Haman je sigurno bio
sposoban graditelj, jer da nije bilo tako sigurno mu i ne bi bio
povjeren tako težak zadatak. Razlog za to je krajnje
jednostavan: Haman je faraonov ministar i savjetnik, i kao
takav on je potpuni poslušnik, koji dobro pazi i govori samo
ono što faraonu odgovara. Na sve što faraon govori on klima
glavom, a čak i kada ga savjetuje, savjetuje ga onako kako je
faraonu drago. Kod takvih osoba sasvim je suvišno
ponavljati njihove riječi i govore, jer sve što ima da se kaže,
već su rekle njihove vođe. Pogledajmo ovaj kur'anski ajet: Mi
smo poslali Musaa sa znamenjima Našim i dokazom jasnim
faraonu i Hamanu i Karunu, ali su oni rekli: 'Čarobnjak i
lazovi' (El-Mu'min, 23.-24.) Očigledno je da se on, kao i Karan
u tom pogledu, potpuno slaže sa faraonom, i da nije
postojala nikakva razlika između njih u tom pogledu. Zato se
ne čudite što se u govora o njemu više govori o naređenju
koje je primio, nego o njegovom samostalnom razmišljanju i
govora. / Karuna i faraona i Hamana; Musa im je jasne
dokaze donio, ali su se oni na Zemlji oholo ponijeli i kaznu
nisu izbjegli. (El-Ankebut, 39.) A da faraonu i Hamanu i
vojskama njihovim damo da dozive baš ono zbog čega su od
njih strahovali. (El-Kasas, 6.) / nađoše ga faraonovi ljudi, da
im postane dušmanin i jad; - zaista su faraon i Haman i
vojske njihove uvijek griješili. (El-Kasas, 8.) 'O Hamane' -
reče faraon - 'sagradi mi jedan toranj ne bih li stigao da staza,
staza nebeskih, ne bih li se popeo do Musaova Boga, a ja
smatram daje on, zaista, lažac.' (El-Mu'min, 36.). 'O velikaši' -
reče faraon - 'ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene,
a ti, o Humane, peci mi opeke i sagradi mi toranj da se pop-
nem k Musaovu Bogu, jer ja mislim daje on, zaista, lažac!' (El-
Kasas, 38.) A on i vojske njegove bijahu se bez ikakva
osnova ponijeli na Zemlji i mislili su da Nam neće biti
vraćeni, pa Mi dohvatismo i njega i vojske njegove i u more
ih bacismo; pogledaj kako su skončali nevjernici! A bili smo
ih učinili vodama koji su pozivali u ono zbog čega se ide u
vatru - a na Sudnjem danu niko im neće pomoći - i
popratismo ih prokletstvom na ovome svijetu, a na onome
svijetu bit će od svakog dobra udaljeni. (El-Kasas, 39-42.) Mi
smo poslali Musaa sa znamenjima Našim i dokazom jasnim
faraonu i Hamanu i Karunu, ali su oni rekli: 'Čarobnjak i
lazovi' (El-Mu'min, 23.-24.) Imam Ahmed u svome "Musnedu"
bilježi hadis od Abdullaha b. Omera, r.a., da je Vjerovjes-nik,
s.a.v.s., jednog dana spominjao namaz, pa je rekao: "Ko čuva
namaz bit će mu svjetlost, dokaz i spas na Ki-jametskom
danu, a ko ga ne čuva neće mu biti ni svjetlost, ni dokaz, ni
spas, i na Ki-jametskom danu će biti zajedno sa Karunom,
faraonom, Hamanom i Ubejj b. Hale-fom." Isti hadis bilježi i
Ed-Darimi. Nezir ef. Halilović