Professional Documents
Culture Documents
Povest Isakova
Vrata su se lagano otvorila.
Uao je otac,
Tada mi je bilo devet godina.
I dok je tako visok stajao nada mnom,
Njegove plave oi su sijale
A glas mu je bio hladan.
Ree: Doiveo sam viziju
A ti zna da sam jak u veri
Moram da uradim ta mi je reeno
I tako, krenusmo put planine
Ja sam trkarao, on je hodao
Sekira mu je bila nainjena od zlata
Drvee je postajalo manje,
Jezero kao damsko ogledalo
Zastali smo da popijemo malo vina
Potom je odbacio flau
Saekao trenutak
I spustio svoju ruku na moju
Uinilo mi se da sam video orla
A moda je bio i leinar
Nisam ba naisto.
Tada je otac poeo da die oltar
Osvrnuo se preko ramena na mene
Znao je da se neu kriti
Vi koji i danas diete oltare
Kako bi rtvovali sopstvenu decu
Ne morate to vie da inite
Privienje nije vizija
I nikada niste iskuavani
Ni od demona ni od Boga
Sa seivima tupim i krvavim
Niste bili tamo
Kada sam leao na planini
A ruke moga oca su se tresle
Od lepote te rei
I ako me ve zove bratom
Izvini na radoznalosti
Po ijem uputstvu?
Jer kada doe do gustog
Ubiu te ako moram
Pomoi ti ako mogu
Da, kada zagusti