Talijanski vojnik stisnuo mi je ruku

Preko stola, u straarnici;

Snanom i njenom rukom
Ba takvih dlanova

Usred paljbe topova to mogu se sresti

Oh, kakav sam mir spoznao tad
Gledaju' njegovo ranjavo lice
istije od lica bilo koje ene

Odvratne rijei od kojih mi se povraa

NJegovim uima jo su bile svete
On je roen sa znanjem koje sam ja sticao
Iz knjiga i polako, kao dijete.

Varljivi topovi ispriali su svoju priu

I svaki od nas poteno ju je platio.
Al' meni je sudbina bila sklona.

emu? Tko bi to ikad shvatio?

E pa sretno, talijanski vojnie.
Ali, srea za hrabre nije.
to e ti svijet uzvratiti?

Uvijek manje nego to si dao prije.

Izmeu utvare i sjene,
Izmeu crverne i bijele,
Izmeu metka i lai,
Gdje se skriti, kai?

Jer gdje je Manuel Gonzales,

I gdje je Pedro Aquilar,

I gdje je Ramon Fennellosa?

Crvi u zemlji znaju gdje su.

Tvoje ime i junaka djela zaboravljeni su.

Ogoljele kosti nitko ti ne trai.
La koja te pogubila sahranjena je
Ispod jo vee lai.

Ali ono to vidjeh na tvom licu

ne moe izbrisat' nijedna sila.
Nijedna bomba koja je ikad pukla
Kristalno ist duh nije razorila.
--- jesen 1942.