2.

:
Petlicu pevacu
Sutra me probudi
Pre nego sto ptice
Iz gnezda poskacu ,
Pre dece i ljudi
Vikni glasom jasnim
Prvi dan u skoli
Da ti ne zakasnim

3.

MUKE AKA PRVAKA

Kad dooh kui
prvi dan iz kole,
svi me redom ljube
obrazi me bole.
Doe mi tetka,
doe mi baka.
Kau na ast
zbog aka prvaka.
Olovke, sveske
boje i rezai.
Gumice, flomasteri
i razni uvijai.
Sve je to lepo,
svata su mi dali,
samo znanje kau
jedino mi fali.
A do znanja znam
da dalek je put.
Pustite me sada,
jer sam vrlo ljut.
Priate o knjizi,
priate o znanju,
a ja samo mislim
o lopti i igranju.
(aklina "Nina" Suvajac)

4.

5.
NEMOJ,JASNA
ANA-Ide mama ulicom i govori Jasni:
MAMA- Nemoj, Jasna, da gleda levo.
ANA-Ide mama ulicom i govori Jasni:
MAMA- Nemoj, Jasna, da gleda desno.
ANA-Ide mama ulicom i govori Jasni:
MAMA- Nemoj, Jasna, da gleda gore.
ANA-Ide mama ulicom i govori Jasni:
MAMA- Nemoj, Jasna, da gleda dole.
ANA-Ide Jasna ulicom i muri. Kad odjednom - bup!
Jasna se spotakla i pala.
Stoji mama na ulici i govori Jasni:
MAMA- Zato si, Jasna, pala?
ANA-Sedi Jasna na ulici i govori mami:
JASNA- Zato to nisam gledala ni levo, ni desno, ni gore, ni dole.
6.

:
!
, , ,
!
, , :
,

, ,
!

7.

, ,
!
,
, !
, ,
, !
,
,
:
, !

8.

:
9. PISANJE SLOVA - Tatjana Djulinac
Pisanje se brzo uci,
pisati zna ruka svaka
bila leva ili desna,
slova pise za prvaka.
A slova su bistra, tecna,
poput vode sto se pije.
Vuk ih stvori da su vecna,
s njima glave pismenije.
Ko u svakoj dobroj kuci
gde postoji kakav red,
o slovima treba reci
da imaju redosled.
Redosledu ime dali,
to verujem da ste znali.
U AZBUCI ona stoje
i trideset mesta broje.

10. LEPO PISANJE

ANA-A za ovo to se desilo Jasni i to u vam sad ispriati nije bila kriva samo
Jasna. Kriva je bila njena - leva ruka. Ali ta moe svojoj ruci? Ne moe se s
njom ni posvaati, ni istui je, jer to je ipak - tvoja ruka. Ne moe joj se ak ni
isplaziti - to bi bilo kao da si se sam sebi isplazio. Nita joj ne moe prosto zato
to je to tvoja ruka. A evo ta se Jasni desilo.
Uiteljica je rekla da u koli mora da se pie desnom rukom. Ali Jasna - levom.
Naravno to se nije moglo. Sva deca piu desnom rukom, sva deca piu s jedne
strane na drugu, a Jasna pie levom rukom, Jasna pie s druge strane na jednu.
Onda je uiteljica rekla:
UITELJICA - Mora desnom!
ANA-To je bilo strano teko. Jer Jasnina desna ruka nije umela ak ni da dri
olovku a pogotovo nije umela da pie. Ali Jasna je tako uradila. Jasna na kraju
uvek poslua dobre savete.
I tako, eto, donela je svoj zadatak "lepo pisanje" da uiteljica pogleda. A ona:
UITELJICA- A ta je ovo, Jasna?
JASNA- Pa, moj zadatak.
UITELJICA- Ovo? Ovo je neto runo, ovo nije zadatak.
JASNA- Znate, to je... to je takav moj rukopis.
UITELJICA- Ali molim te, ovo nije rukopis. Pogledaj!

JASNA- Izvinite, ali jeste. To je moj rukopis - rekla je Jasna tvrdoglavo. Bilo joj je
krivo to uiteljica ne priznaje njen rukopis.
UITELJICA- Ovo moe da bude samo medvedopis - ree na kraju uiteljica vrlo
ubeeno, a Jasna uzvrati isto tako ubeeno:
JASNA- Ne, nije medvedopis.
UITELJICA- Ali pogledaj opet, ovde svako slovo ima po nekoliko krakova. Tako
nismo uili, pa nikako ne moe da bude tvoj rukopis. A ako nije tvoj rukopis i nije
medvedopis, onda je stonogopis.
JASNA- Nije.
UITELJICA- Onda je svrakopis.
JASNA- Nije.
UITELJICA- Ma kako nije?
JASNA- Tako. Nije ga pisao medved, nije ga pisala stonoga pa nije stonogopis, i
nije ga pisala svraka pa nije svrakopis. Pisala sa ga ja i onda je - onda je
JASNOPIS.
11. : ,
12. AK PRVAK
Pre kole predkolac
u koli kolarac
prvo sam prvarac
pa onda drugarac
Posle sam redarac
knjiica uvarac
nauim slovarac
pa kui bearac
13. DEACI, DEVOJICE I ODRASLI
ANA-Devojice iz nae ulice napisale su preko tarabe veliku tubu:
DEVOJICA-"Svima koji nose pantalone. Molimo da nas vie ne vuete za kike.
Devojice"
ANA-Deaci ispod toga odgovaraju:
DEAK-"A mi vas molimo da ne budete tuibabe.
Deaci"
ANA-Neko je na kraju presudio:
"A mi molimo i jedne i druge da se ne svaate nego da ivite kao dobri drugovi i
da idete ulicom bez vike.
Svi ljudi iz nae ulice
Svi ljudi iz naeg grada

Svi ljudi iz nae Republike."

13. :
- GLAZBA
Na pozornici je prazna kolijevka. Mudra sova ee lijevo-desno, s krilima na
leima. Gleda na krov, u nebo, pa na sat. Oekuje se prinova. Nedaleko od
kolijevke, dvije tete, strina i ujna tiho razgovaraju. Svi su nestrpljivi.
SOVA (gleda u rodu koja slijee i donosi dijete; sveano govori):
im se roda na krov spusti i donese dijete,
odmah ponu da ga cmau od glave do pete.
RODA (dolazi s puta, sputa bebu u kolijevku i znaajno govori):
Jo dok se i samo neka to e kad odraste,
ve se tete, ujne, strine sjate kao laste.
DVIJE TETE (prilaze kolijevci, tepajui):
Budi pekar, kroji, lijei, pilotiraj, gradi.
STRINA I UJNA (prilaze s druge strane kolijevke; tipkaju bebu po obrazima):
Ui djecu, nosi pisma, njeguj ili sadi.
RODA (gledajui tete, strinu i ujnu, odlazi na put; odmahujui glavom, obraa se
publici):
Sve bi htjele, i to odmah, al' moda se sjete

da se jedno kratko vrijeme ipak bude dijete.

- GLAZBA
Dijete odrasta. Tete, strina i ujna trkaraju oko njega sve vrijeme. Ljube ga,
presvlae, eljaju, kupaju, obasipaju panjom, njenou i poklonima. Vode ga u
etnju, itaju mu knjige, promatraju ga kako crta, kako se smije i sretno odrasta...
Kad dijete poraste, kupe mu knjige za kolu, kolski pribor i kolsku torbu. Dok ga
prate do kolskih vrata, tete diskretno briu suze radosnice, strina ga tipka za
obraz, a ujna mu stavlja uinu u torbu. Mau mu.
Sova i roda iz prikrajka gledaju prvaie koji pristiu sa svih strana i skupljaju se
ispred kolskih vrata. uje se kolsko zvono.
SOVA (mudro i sveano):
Okupilo kolsko zvono sve bisere svijeta.
Sad nazdravlja sve to die, to raste i cvjeta.
Naselit e kolsko nebo prvaii novi.
Dolo vrijeme da se piu i njihovi snovi!
RODA (znaajno klima glavom, dok uitelji prvaie vode do njihovih klupa):
Zazujale uliice prije pola sata.
Pelice se okupile ispred kolskih vrata.
U konicu punu sunca uitelj ih zove.
U toplom e zagrljaju ostvariti snove.
- GLAZBA

Djeji amor dopire iz dviju uionica. U prvoj uionici uiteljica pomae

uenicima da izvade pribor, dok u drugoj uitelj o neemu pria s uenicima. U
uionicama vlada veselje i srea.
UITELJICA (ee od klupe do klupe, a prvaii je prate pogledom; njeno se
obraa djeci):
Dobro mi dolo, ae drago!
Za ovu klupu novo si blago.
Vrti i dom izgradie most.
Zahvaljuju' njima i moj si gost.
UITELJ (brino):
Korai pa korak, trenutak pa dan,
smijehom i znanjem je obasjan.
Dajem ti vrsto obeanje:
Bit e to sretno odrastanje!
Sova i roda iz prikrajka gledaju prvaie u uionicama, a zatim se okreu na drugu
stranu, pokazujui prema veseloj koloni ivotinjica.
SOVA (krilom publici pokazuje nadolazeu kolonu ivotinja):
U kolu su poli sada svi prvai naeg grada:
leptirii, gusjenice, zlatne bube i krtice.

RODA (iznenaeno, pogledom prati kolonu koja raste i koja je sve veselija):
Vjeverice i jeii, bubamare i puii,
crvii i stonogice, djetlii i kornjaice.
SOVA (sveano):
Rudi rujan sav od znanja.
Svuda niu mudra zdanja.
SOVA I RODA (uglas, maui):
Prvaii, kapa dolje!
Uite sa puno volje!
- GLAZBA Sva djeca, ivotinjice i lanovi obitelji okupljaju se na pozornici. Pjevaju, pleu,
smiju se... Glazba se utiava i ispred njih izlaze sova i roda.
- NEMA TOGA TO NE MOE DIJETE - Natali Trkulja ari (KOLSKI ZA
PRVAIE) - Prigodni igrokazi - Lukin portal za djecu i obitelj - Djeje pjesme i
pjesmice, igre, zagonetke, prie, basne, bajke, crtii, zanimljivosti, igrice, brojalice
i bojanke za djecu
Preuzeto sa: Lukin portal za djecu i obitelj