Jesenska koara

Jednog dana crvena jabuka pala je sa stabla. Otkotrljala

se nizbrdo do ute kruke. Jabuka je ispriala kruki kako
je ula da se u umi priprema jesenska koara za
sveanost, koja e biti ispunjena najljepim jesenskim
plodovima.
Jabuka i Kruka brzo su krenuli kako bi to prije stigli do
koare, no putem su sreli bundevu i kukuruz koji su im se
odmah pridruili. Ispod jednog stabla razgovarali su
kesten i ir, a u tom trenu s grane je pao orah.
On je isto uo za priu o jesenskoj koari i sveanosti koja
e se odrati na kraju ume. Svi su eljeli biti u toj koari i
svaki od njih elio je prvi stii tamo.
Tada je poela prava utrka. Jurili su, urili i brzo se kotrljali
prema kraju ume. Ispod njih je utalo lie i pucketale
su granice. Putem su sreli ljenjak i ipak. No, kad su na
kraju stigli do koare, u njoj se ve smjestilo groe i
dunja. Bili su tuni jer nitko od njih nije pobijedio u utrci i
prvi skoio u koaru .
Tada je jabuka svima objasnila kako nije vano tko je prvi
stigao do koare, jer su se cijelim putem svi jako dobro
zabavljali.
Svi su se sloili s njom i odmah zajedno uskoili u koaru,
nasmijali su se i veselo zagrlili.
Vjetar je plesao s liem uz pjesmu koja se ula iz
jesenske koare!
Josipa Franji Radulovi