Slavonska uma

Josip Kozarac
O piscu
Josip Kozarac je roen 1858.g. u Vinkovcima. Teme svojih djela crpio
je iz rodne Slavonije iju je ljepotu doivio ve u djetinjstvu. Boje i
zvukovi slavonskih livada i uma, potoka i rijeka stalni su predmet
njegova interesa. Sklonost prema prirodi utjecala je na njegovu
profesionalnu orjentaciju tako da je studirao umarstvo u Beu i kao
umar radio u razliitim slavonskim veim i manjim mjestima. O tim
dionicama Josip Kozarc govori u svojoj "Autobiografiji" . U pripovjetki
"Slavonska uma" Kozarac je dao prekrasne slike umskog ivota,
biljnog i ivotinjskog. Osim pripovjetki meu kojima se istiu "Tena",
"Biser Kata", "Proletarci" i "Meu svjetlom i tminom". Pisao je romane
meu kojima je najpoznatiji "Mrtvi kapitali" u kojemu otkriva
nedostatke u drutvenom ivotu, loe gospodarenje zemljom i
pogrean odgoj i obrazovanje intelektualaca. U posljednjem periodu
ivota i rada pisao je pripovjetke u kojim je pokuavao rjeavati neke
psiholoke probleme suvremenog ovjeka kao to su "Mira
Kodolieva", "Oprava". Josip Kozarac je umro 1906.g. u Koprivnici.
Tema
Pieva ljubav prema, umi, Slavoniji i njenim ljudima i obiajima
Likovi
- Josip Kozarac
- Bartol, lugar
Sadraj
Slavonska uma je uma s divnim i visokim stablima. Slavonac voli
svoju hrastovu umu. On je u njoj kao u svojoj kui. On pozna svaku
pticu, svako drvo i svaki glas. uma je oduvijek bila njegovo
nepresuivo blago. Pokraj ume, sagradio je kue, staje i tagljeve,
posadio vonjake i ljivike. Kada mu zbranie i zatvorie umu, on
postade siromah, jer ona mu je paom odgajala volove, svojim irom
hranila svinje, svojim drvetom dizala kue i ograde. Vuk, lisica i kuna
davali su mu skupo krzno, a zec i srna hranu. Tu se diu veliki hrastovi
sa sivkastom korom i brazdama koje teku du cijeloga dvadeset
metara visokog debla sa snanom irokom kronjom koja ih je

okrenula kao stasite junake. Kada vjetri zapuhne, tvrdo glatko lie
zaape, zatim zauti i zaumi. Sa godinjim dobima uma se mijenja,
a i ivot u njoj. U proljee kad se sve oivljuje u umi je najpustije.
Ptice pjevice su u svojim gnjezdima, po ikarama i i livadama oko sela.
U umi su samo kos i drozd. Kada doe ljeto, u umi sve postajeivlje i
raznolikije. Priroda buja, sve je u pokretu. Na jednom visokom brijestu
sagradio je orao gnijezdo. kada su ga ljudi opazili, dogovorili su se da
e mlade orlove popovaditi ili ubiti zato to im je orao ubijao domae
ivotinje. Nisu mogli ni jedno ni drugo zato to je brijest bio jako visok,
a nije imao grana po kojima bi se popeli. Gnijezdo je bilo dobro
naslagano tako da ga zrno nije moglo probiti. Ljudima nije nita drugo
preostalo nego da srue brijest. Dok su jedni ruili drugi su pukama
pazili na orla. Odjednom ugledaju orla kako se vraa u gnijezdoi
pandama nosi plijen. Jedan je ovijek pucao u orla. Kako je orao bio
ranjen svoj je plijen ispustio i sruio se u umu. Kad su ljudi pogledali
orlov plijen, zaudili su se jer je to bio jastreb. kada je brijest bio skoro
sruen na njega su doletjela dva vorka koja su ula u orlovo gnijezdo.
od jakoga udarca kada je brijest pao, vorci su uginuli. O Ilinju love se
divlj patke. Neki lovci gaze po vodi, tjerajui patke i pucaju, a neki
imaju pse koji im donose. Usput se ulovi i koja tuka i aran. kada
doe ljeto, radi se procijena uma. Dva lugara, jedan radnik i kolibar
Bartol prenoili su u kolibi koja je ostala iza umskih radnika koji su
preko zime ovdije radili. Procijena je teak posao, a uma puna
komaraca. Kud god ovijek ide tamo i oni. Vraajui se sa tekoga
posla oekivali su da e im Bartol pripremiti dobar ruak. Kada su su
doli u kolibu vidjeli su da im je Bartol pripremio paprika. Bio je
ukusan, ali crn kao tinta. Bartol nije znao zbog ega je paprika crn ,
ali je bio toliko ukusan, a oni gladni tako da su ga jeli i za veeru. Kada
su pojeli, Bartol ode u kuhinju i otkrije da je paprika crn zbog toga to
je zdjele pokrio hrastovinom iz koje je curio tanin crn kao tinta. I tako
je spaeno Bartolovo kuharsko umijee, a drutvo ohrabreno da i dalje
jede bartolova jela. Sredinom rujna nastaje vano razdoblje za
slavonsku umu. umski trgovci obilaze dijelove ume koje su preko
ljeta procijenili i obiljeavaju stabla koja e preko zime doi na
prodaju. Osim bogatih trgovaca tu su i Turopoljci koji prolaze umom i
procijenjuju urod ira koji je zbog sjee ume i njegove
upotrebljivanosti na sve veoj cijeni. U listopadu poinje lov na srne, a
u studenome je uma mirna. U to doba sije se ir. Koliko se je stare
ume posjeklo, toliko nove treba zasaditi. Na to sijanje izae itavo
selo. I dok se uz pijesmu sadi mlado drvee na drugom kraju alosno
otpada uto lie, a tamo jo dalje udara sjekira i rui se to je dvije
stotine godina raslo. I tako je u isto vrijeme na jednom mjestu smrt, a
na drugom ivot. Tko bi nabrojio to je sve uma u tih dvjesto godina
dala, to je sve vidjela i doivjela. to se sve u njoj dogaalo i to e

se dogoditi. To je ta njena tajna, njen aroban mir.