Professional Documents
Culture Documents
Kada klju
krene u etnju s djedom, zakljua vrata i skoi u djedov dep. Proeu parkom i
sretni se vrate kui. Klju veselo otkljua vrata i nastavi ponovo izvirivati.
( nepoznati autor )
Kada
skoi u
Kakav je klju ?
Gdje stanuje ?
Dopuni reenicu :
krene u etnju s
.
, zakljua
Ispred kue bila je velika, stara jabuka. Imala je tako debelo stablo da ga Bruno i
Lucija nisu mogli zagrliti. Svake godine raala je krupne, crvene jabuke. Nazivali su
ih koturae. Jedne zime, usred debla, izbuila je una duplju.
uli smo mi - kae Bruno kako una kljuca vrstim kljunom. Kao da
udara ekiem.
Tata ju je vie puta otjerao, ali ona je ustrajno dolazila i neumorno buila.
Traila je liinke, a moda si je ureivala zimovalite.
Sada u toj duplji stanuju ptiji pjevai kae Lucija.
Ve drugo proljee u uninoj duplji savijaju gnijezdo. Dok enka sjedi na jajima,
mujak na vrhu jabuke pjeva milozvune pjesmice. Mali ptii su veseli. Roditelji im
donose gusjenice, crvie, a oni jako vole slatke trenje i dudove.
vorci na jesen u velikim jatima napadaju vinograde.
Ipak, mi svima priamo da su to nai vorci.
MOLIMO TE ODGOVARAJ PUNOM REENICOM NA
PITANJA
Koki je ivio u cirkusu. Bio je pas koji je znao plesati odjeven u crni frak.
Znao je loviti lopte i jo bar stotinu trkova. Jedne otre zime umro je njegov
gospodar. Koki vie nije nastupao. Vrtio se oko klaunova i drugih artista. Lajao na
ivotinje. Nitko ga nije gledao. Ljudi su ga odluili ponovo zaposliti, jer su otkrili
da krade hranu. Ne moe jesti ako ne radi.
Neki brkati ovjek ga je uzeo k sebi i uio skakati kroz obru. Kada je Koki
lijepo nauio skakati, Brko je upalio obru i tjerao ga da skae. Koki se jako bojao
vatre. to da uradi? Kamo da pobjegne? Siroti Koki nou je sanjao da se nalazi u
vruem obruu, a vatra ga prodire. Uzaludno je pokuavao plesati pred Brkom,
vjerujui da e se on ostaviti obrua. Brko se svima hvalio: imam psa koji skae
kroz zapaljeni obru!
Kokija je obuzeo strah i jako je oslabio. Brko to nije primijetio. Saio je
sebi crveno odijelo s puno zlatnih puceta i kapu s perjem. Dan nastupa se
pribliavao. Koki je razmiljao: Ako sada nastupim nikada se neu rijeiti tog
posla. pred sam nastup sakrio se i cirkuski orkestar. Sklupao se pod nogama
starog trubaa.
Truba je zatrubio stari valcer, a naivni Koki je poeo plesati. Brko je
pojurio za njim s goruim obruem. Koki je uzmicao i samo plesao. U strku se upleo
veseli klaun koji je Kokiju pomogao da pobjegne. Slon Bombo polio je uareni obru.
Nestalo je Kokijeva straha. Veselo je zalajao na slona koji ga je podigao u zrak.
Ljuti Brko upao je brkove.
Zadovoljna publika je pljeskala. Upravitelj cirkusa smijao se na sav glas.
Cijeli dogaaj postao je glavna toka cirkusa i izvodi se svaki dan. Koki je
zahvaljujui svojoj dosjetljivosti izbjegao skakanje kroz gorui obru.
Nada Ivelji
NAKON
to radi klaun ?
Jednog sunanog, ljetnog popodneva letjela su iznad zelene livade tri leptira
bijeli, crveni i uti. Sputali su se as na jedan, as na drugi cvjeti.
Iznenada nebo pokrie tamni oblaci. Ubrzo je poela padati kia. Leptiri
uurbano poletjee svom domu, ali naoe zatvorena vrata. Na kii njihova krilca
postajala su svakom kapljom kie sve tea i tea.
U vrtu ugledae velike cvjetove ljiljana. Poletjee k njemu.
Ljiljane bijeli, molimo te, otvori nam svoje latice da se sklonimo od kie !
Ljiljan odgovori: Bijelog leptira mogu primiti. Crvenog i utog ne mogu.
Bijeli leptir tada ree: Ako ne moe primiti i moja dva prijatelja, hvala ti
na gostoprimstvu! I sva trojica odletjee.
Kia je padala sve jae. Leptirii primijete krupan, crveni tulipan. Poletjee
prema njemu i ljubazno ga zamole:
Dobri tulipane, dopusti nam da se sklonimo u tvoju kuicu! Kia e nas
upropastiti
Neka uu crveni i uti. Bijeloga leptira ne primam ree tulipan.
Tvoja nam zatita ne treba ako ne prima svu trojicu. Volimo zajedno
umrijeti nego svoga prijatelja ostaviti rekoe uvrijeeno crveni i uti leptir i
odletjee.
Cijeli razgovor ulo je sunce. Odmah je rastjeralo oblake. Zasjalo je toplo i
osuilo krilca leptiriima. Oni su ponovo poletjeli na livadu. Igrali su se do veeri.
Kada se sunce sakrilo, vratili su se kui i umorni slatko zaspali.
pravi
pravi
pravi
nitko
nepromiljeni i tvrdoglavi
ljuti, rado se svaaju
razmaeni i oholi
pravi prijatelji koji dijele dobro i zlo
to su ti mostovi spajali ?
to je ponornica ?
Otiao sam od kue prije tri dana. Zanimljivo je, ali uope nije lako. Zapravo
sve je mnogo zamrenije nego to sam mislio. Moram se sam brinuti o tome to u
pojesti, gdje u prespavati i nadasve paziti da me ne uhvate Opasnosti vrebaju na
svakom uglu.
Dugo sam matao o bijegu, ali me zapravo bilo strah. Navikao sam od malih
nogu da se uvijek netko o meni brine. I ne smijem biti nepoten, kod kue mi je
bilo jako lijepo. Ali to mogu, izazov pustolovine bio je jai. Tako sam jednoga
jutra kad su svi otili na posao iznenada preskoio ogradu dvorita i pustolovina je
zapoela. Brzo sam potrao niz ulicu. Bojao sam se da me netko od susjeda ne
opazi i ipak nagovori da se vratim. Na sreu, sve je dobro prolo. Uope nisam
znao kamo idem. Poznavao sam samo dio grada u kojem sam odrastao. Pojma nisam
imao kamo vode sve te ulice. Samo sam trao i trao pokraj poznatih kua i vrtova
i nisam se obazirao na pozive djece. Uskoro su kue bile vee, sve je vie
automobila jurilo cestom, a onda sam ugledao ono to sam uvijek zamiljao, a znao
da se zove tramvaj. Odmah sam prepoznao zvuk koji sam svake noi uo u daljini.
Pomislio sam kako bi bilo divno provoziti se gradom. Ali kada sam pokuao ui u ta
smijena kola, neki su me nepoznati glasovi otjerali. Svi su kao ludi vikali: Mar!
Mar! Gubi se odavde! Neka me starija ena udarila kiobranom.
Prestraeno sam pobjegao i sakrio se iza kioska s novinama. Ali i odatle su
me otjerali i vikali mi da se gubim. Pokunjeno sam otrao dalje. Vie nikome nisam
prilazio. Cijeli sam dan samo lunjao uokolo. Predveer sam naiao ne lijepi park pun
djece i pasa. Upravo kad sam pomislio da u se tu malo poigrati i odmoriti, opet
sam uo grube i ljutite glasove: Mar! Gubi se odavde, ti prljava skitnice! Djeca
su me gaala kamenjem, psi su lajali i reali. Sad mi je doista bilo svega dosta.
Htio sam im pokazati tko sam i tko je jai, ali bio sam previe gladan i umoran.
Ovaj grad je neprijateljski raspoloen prema meni, pomislio sam sumorno i polako
krenuo dalje.
Iscrpljen, zaspao sam, kasno u noi na ulaznim vratima neke kue iz koje je
mirisalo meso. Sanjao sam da jedem najukusnije kobasice. A onda su me probudili,
bolje rei, okupali perai ulica. Ba sam nagrabusio! Tada sam odluio da se vraam
kui. Pustolovine nisu ba za mene, previe sam dobar. I tako ve dva dana traim
svoj dom. Vie ne znam koliko sam puta mislio da sam na pravom putu, a onda bih
shvatio da sam ponovo zalutao. Ali danas mi se ini da prepoznajem drage, stare
zvukove i mirise.
Koliko je vrabaca i ostalih ptica i ovog proljea ostalo bez doruka, ruka ?
Blanka Dovjak Matkovi
Kao i svake godine, prije svog imendana, spusti se Sveti Nikola u obilazak
prozora i balkona. U oiene i ulatene cipelice i izmice stari djedica ostavlja
poklone. S njim putuje i njegov vjerni pratilac, mali, zloesti Krampusi.
Premjetao dobri biskup Nikola poklone u cipelice i izmice, a Krampus
lukavo, iza njegovih lea, poturivao ibu i truli krumpir.
Na jednom balkonu Sveti Nikola se jako zaudio, ugledao je uz izmice i
poveu koaru.
Pogledaj, kako je ovo dijete zahtjevno! Ne daj mu nita! Govorim ti ja da
njima treba samo kazna! - ljutito e Krampus.
No Sveti Nikola njeno pokuca na prozor balkona. U krevetiu je spavala
malena djevojica.
Janice, zato si uz izmice stavila i koaru?
Janica sneno protrlja oi i ustane iz kreveta.
Dragi Sveti Nikola napuni mi, molim te, koaricu slatkiima, rukavicama,
igrakama To ne traim za sebe. U mojem gradu ima puno nesretne djeice. Oni
nemaju svoje prozore, nemaju domove, a neki nemaju ni izmice. Molim te Sveti
Nikola, njima u podijeliti te darove.
Dobri biskup Nikola sa smijekom blagoslovi djevojicu. Napuni koaricu i
izmicu pa se okrene crnom zloi Krampusu:
Odlazi, mala zloo! Nisi mi takav potreban! Samo plai djeicu, a ona su
tako dobra. U njihovim srcima ne stanuje mrnja ve ljubav.
Janica sretna sklopi oi i utone u san. Ujutro e ona s punom koarom
razveseliti male prijatelje.
Na obali rijeke Dame sjedile su tri ugledne ene, brkale po vodi i hvalile
se jedna drugoj ljepotom svojih ruku.
Divne su moje ruke ! - ree jedna.
Moje su jo ljepe ! - prihvati nadmetanje druga.
A moje su najljepe ! - ree trea.
Prie im gladna, hroma starica i zamoli ih da joj dadnu togod da pojede.
Ugledne ene joj ne dadoe nita, ve ju zapitaju: Reci nam stara, koja od nas
ima najljepe ruke !
Prije nego to odgovorim moram neto malo pojesti. - tiho odgovori starica i
poe dalje.
Malo dalje sjedila je na obali siromana seljanka. Svakodnevno je radila na
polju. Sunce joj je kou izboralo i zacrnilo. Starica prie k njoj i zamoli ju za
milostinju.
Izgladnjela sam ! Ako ima mali zalogaj, podaj mi ga !
Uzmi majice ! Nemam mnogo, ali uzmi polovicu. - ree seljanka.
Starica zaloi, napije se vode i zahvali seljanki. Zatim je povede za ruku do
onih uglednih ena. Tiho im se obrati:
Spremna sam vam rei ije su ruke najljepe. Crne ruke ove seljanke, koje
su nahranile mene gladnu, hromu staricu, tisuu puta su ljepe od vaih bijelih,
njenih ruku koje ne rade i ne daju nita !
to je izgovorila i pola dalje svojim putem.
Tko im je priao ?
to ih je zamolila ?
Ratko Bjeli
ekonomija
reciklaa
ekologija
Bunda naao preko vode u grmlju. Tamo, naravno, ni Marko, ni Hlapi ne bi mogli
doi. Marko je skakao od veselja kad je Bunda poeo tjerati guske prema njima.
Guske su plivale naprijed i irom otvarale kljunove i gakale. Bunda je plivao za
guskama, tjerao ih i ljutito lajao.
Sve je dobro zavrilo, Bunda je sretno dotjerao guske do Mrka i Hlapia,
pa veselo izae iz vode.
Kako si ti pametan ! Kad se obogatim, kupit u ti kobasicu za deset
kruna. - rekao je Hlapi Bundau.
Marko uhvati jednu, a Hlapi drugu gusku, stave ih pod ruku i pou kui. Bili
su tako veseli da su kao kosovi zvidali po putu.
Ovaj tvoj Bunda ima veliku glavu. - ree Marko Hlapiu.
Zato i jest tako pametan - odgovori Hlapi - Da ti ima tako veliku
glavu, naao bi guske bez Bundaa.
Razgovarajui stigli su do Markove kue. Markova majka bila je ve kod
kue, pa je dopustila Hlapiu da kod njih prespava, jer je bila jako sretna to je
Bunda pronaao guske.
Tako je Bunda priskrbio Hlapiu i sebi prvo noite.
PITANJA:
Tko je letio ?
to je
izgubio ?
Negdje iza gora, negdje iza voda ivjeli su starac i starica. Bili su tako siromani
da nisu imali ni za kruh. Ili su u umu, nabrali pun ko irova i odnijeli kui.
Jeli su irove jedan po jedan. i to se dogodilo?! Jedan od irova ispao je
starici iz ruke. im se dotakao tla, poeo je rasti. Izraslo je stabalce, naraslo
stablo i za neko vrijeme izraslo do stropa.
Pogledaj, muu rekla je starica kakvo je lijepo mlado drvo. Kako brzo
raste! Kad ne bi bilo stropa jo bi raslo.
Starac klimne glavom, uzme sjekiru i naini veliku rupu u stropu, a zatim i na
krovu. Drvo je raslo i raslo dok nije dosegnulo nebo.
Vidi ree starica moda imamo sree. Sada ne moramo ii u umu.
Popet emo se na stablo i nabrati irova do mile volje.
Istina zaklimao je starac, uzeo svoju torbu i popeo se na stablo. Ali
irove nigdje! Penjao se i penjao, ali irova nigdje. Zato je ve pri vrhu, vrlo blizu
neba, ugledao prekrasnog pijetla. Pored pijetla stajao je mlin, malo modar, a malo
zlatan. Uzeo je mlin, uzeo pijetla i siao kui.
Pogledaj to sam naao pohvalio se eni.
ena pogleda pijetla, pogleda mlin, pogleda na sve strane. Zavrti ruicu
mlina i gle iz mlina ispadne palainka i komad pite. Zavrti jo jednom opet
palainka i pita. Kako su se samo razveselili. Sjedili su i jeli dok se nisu najeli.
Upravo tada je pored njihove kue projahao bogati plemi.
Dobri ljudi viknuo je imate li to za jelo?
Imamo, imamo rekli su starac i starica. Brzo su zavratili ruicu mlina i
pred plemia su poele padati palainke i komadi pite
Vidi, vidi ! _ udio se plemi. Kakav mlin! Rado bih ga imao! Prodajte mi
mlin. Dobro plaam.
Starac i starica su rekli: Ne, mlin ne prodajemo! Dat emo ti palainki
koliko eli, ali mlin ne elimo prodati.
I kako nisu eljeli prodati mlin, plemi ga je ukrao. Kad su opazili da mlina
nema, glasno su zaplakali: Ojoj, ojoj! to emo sada? Tko e nam vratiti udesni
mlin?
Nitko drugi nego ja! oglasio se pijetao i potrao za plemiem.
Doletio je do plemieve palae, sjeo na ogradu i zapjevao: Ako je ovdje plemiki
sin, neka mi vrati zlatni mlin!
Plemi ga je sluao, pozvao sluge i rekao: U vodu, u vodu ga bacite!
Sluge uhvate pijetla i bace ga u vodu. Ali, lukav je pijetao. Dotaknuo je vodu i
apnuo:
Kljuniu, kljuniu, popij vodicu! I kljun u trenu popije svu vodu.
Pijetao je uzletio s vode i sjeo na plemiev balkon. Zapjevao je jo glasnije:
Ako je ovdje plemiki sin, neka mi vrati zlatni mlin!
Bacite ga u pe! zagrmio je mladi. Sluge uhvate pijetla i bace ga u pe. Ali
prije nego je dotaknuo vatru pijetao apne: Kljuniu, kljuniu, prolij vodicu! Po
vatri se razlije voda i pogasi sve do zadnjega plamenia. Pijetao opet uzleti, ali
sada ravno pred plemia. Glasno zapjeva: Ako je ovdje plemiki sin, neka mi vrati
zlatni mlin!
Plemi je ba imao uvaene goste. Kada su gosti uli kako je plemi ukrao
mlin, brzo su istrali iz dvorca i rekli da kod takvog plemia nemaju to traiti.
Plemi je trao za gostima, molio ih da se vrate natrag, ali A pijetao hop! Uzme
mlin i poleti prema starcu i starici. Izdaleka je pjevao: Kukuriku! Mlin ve stie,
sve sam blie, , sve sam blie!
Kad su samo starac i starica bili sretni. Pijetlu su dali iste vodice i jelo, a
mlin su spremili tako da ga vie nitko ne ukrade.
RUSKA PRIPOVIJETKA
Nesrea zadesila evu. Zapalila joj se kua. Doletio vrabac da vidi to joj se
dogodilo.
Tako ti treba kad ne pazi ! ree vrabac i u vatru baci suhu travku.
Odnekud doletjela lastavica. U kljunu je donijela kap vode i ispusti ju u
vatru.
Od suhe travke, to ju je bacio vrabac, vatra nije bila vea. Od kapljice
vode, to ju je ispustila lastavica, vatra nije bila manja.
No, eva je saznala tko joj je prijatelj, a tko neprijatelj.
to se zapalilo ?
to se dogodilo s vatrom ?
U razred je uao novi uenik. Svi su se pogledi zaboli u nj kao da bi htjeli odvagnuti
njegovu vrijednost. Hoe li tuakati ? Nee li cmizdriti u tunjavi ?
I pogled novog uenika nemirno je lutao po licima u klupama. Plaho se nasmijeio i
sjeo na prazno mjesto u zadnjoj klupi. To je bila klupa u kojoj je sjedio svadljivac Miho
Kovaev. Svi su izbjegavali tu klupu. Ovaj gradski malian sjedne ba uz Mihu.
I sam Miho se tom udio. U prvi as se nije mogao snai od uenja. Polako okrene
glavu, pogleda svoje prijatelje i namigne im. Svi su se pritajeno nasmijeili.
Tada u razred ue uitelj. Obavijesti ih da su dobili novog uenika iz grada. Sada
e nam on rei kako mu je ime. - ree uitelj.
Uenik ustane i zbunjeno pogleda uitelja. Njegovo sitno tijelo postade jo sitnije, a
blijedo lice jo prozirnije. Ruke su mu podrhtavale, a tiha molba sjajila je iz oiju.
Uitelj se zaudi i ponovi: No kako ti je ime ?
Sitno djeakovo tijelo jo jae zadrhti, napnu mu se ile na vratu, brada mu se zatrese kad
promuca: Ppppppetar.Dalje nije mogao.
Mihin gorki smijeh zaori snano po razredu odjekujui od zidova. Poput lavine
provale ostali uenici. etrdeset uenika dade oduka svome smijehu.
Petar pokrije lice rukama i pobjegne iz sobe.
Razred naglo utihne. Neto ledeno uuljalo se u sobu i leglo na mlada srca.
Mihine oi se susretnu s uiteljevim. Ali ja nisam mislio tako zlo ! - govorile su.
Miho prekine tiinu uiteljev glas. Poi za njim i popravi to si zgrijeio !
Tiho, kao sjena, Miho se iulja iz sobe.
U sobi je postala tiina. Uenici gledahu prozorska stakla po kojima su padale prve
pahulje snijega.
Miha se dugo nije vratio. Kada je uao, bilo je ve davno odzvonilo. Uao je sav
mokar i zadihan. Ispriao je kako Petra je naao u umi iza sela. uao je uz neko deblo,
drhtao od zime i neprestano ponavljao: Htio bih umrijeti ! Umrijeti !
Miho ga je na rukama morao odnijeti kui. Sada lei u krevetu. Velika je vjerojatnost da e
se razboljeti.
Petar je tek nakon tjedan dana doao ponovo u kolu. Bio je mrav, a lice mu bijae
blijedo poput voska. Kad je uitelj proao kraj njega, njeno ga je pomilovao.
Uenici otvorie knjige. Uitelj upita: Petre, eli li ti itati ?
Petra oblije rumenilo, klimne glavom i ustane. Opet mu nabreknu ile na vratu i ponovo
zamuca. Nakon prve reenice zastane malo i otre znoj sa ela. Pogleda lijevo i desno svoje
prijatelje, ali nitko se nije ni pomaknuo s mjesta, svi su pogledi bili uprti u knjige. Samo
Miho ne gleda u knjigu. Pod klupom nemirno stie pesti.
I gle, udo ! Na Petrovom vratu splasnue ile, njegov se pogled umiri i mucanje polako
nestane. Posljednji odlomak proitao je jasno, glasno i zvonko.
Evo vidi ! - ree uitelj.
Miho Kovaev pljesnu rukama po koljenima i nasmije se. Ali u tom smijehu nije bilo zlobe,
ve radosti zbog Petrove pobjede.
Uenici odahnue, kao da im je teak kamen pao sa srca.
Josip Ribii
Svi su se pogledi
a)
b)
c)
d)