Alice Kuipers

S engleskoga prevela
Iva Jakoli

korpion

Mojemu bratu, njegovoj supruzi i njihovoj keri.

ZAHVALE
Hvala vam Lynne, Susan i Sarah S., to ste se trudile da ovaj roman
postane ono to je sada.
Hvala Kelley Jo Burke i Saskatchewanskom umjetnikom odboru, to
su me podrali.
Hvala vam Jackie i Natasha, zbog svega to ste uinile za mene i moje
knjige.
Hvala Ellie, Ellen, Jenny, Dad i Anneki, to su proitali prve koncepte.
Hvala Leoni i Jill, za ruke i pismenu konverzaciju.
Hvala Juliette i Kai, samo zato.
I hvala tebi Yann, za sve.
I onda su se prozori otvorili, i nisam Mogla ne vidjeti.
Emily Dickinson

1
Stre grane na stablima Otre i gole
NEDJELJA, PRVOG SIJENJA

Gledam u rijei, crne poput paukova i promatram mree koje pletu. Postoji
neto ugodno u ispunjavanju prazne stranice, premda to nikada nisam
priznala Lyndi. Kada sam je u etvrtak posjetila, dala mi je praznu
biljenicu i rekla: Pisanje u biljenicu pomoi e ti da se sjeti.
Ali, to ako ja to ne elim?
Mislim da bi trebala.
Time se nita nee promijeniti.
Moda bi trebala probati. Zakolutala sam oima.
Obratila mi se svojim strano smirenim nainom: eli li razgovarati
o tome kako se upravo sada osjea?
Odgovorila sam: Dobro sam. Poeljela sam da je vrijeme isteklo.
UTORAK, TREEG SIJENJA

Razmiljala sam o emu bih pisala. Ne znam niti odakle bih poela, ali
volim sam in pisanja. Mislim da bih mogla zapoeti s dananjim jutrom.
Nakon uasnog sna, probudila sam se umorna. Veina ljudi koje
poznajem grozila bi se povratka u kolu, ali meni je bilo drago to u se
izvui iz kue. Danas je nakon boinih praznika bio prvi dan nastave u
koli St. David. Udaljena je deset minuta umjerenog hoda i sedam
autobusnih stanica od moje kue u Islingtonu, u sjevernom Londonu. To je
kola za djevojke. Prvi puta polazim esti razred, ali budui da mi je
roendan u srpnju, jo itavu vjenost neu napuniti sedamnaest.
Na sebi imam grudnjak, tajice, te hulahopke priljubljene uz moju
uniformu. Zakopala sam svjetloplavu majicu (mali broj), zatvorila
mornarsku suknju (srednje veliine) i presavinula je oko struka, kako bi
izgledala dva centimetra kraa. Navukla sam svoj mornarski demper i
uhvatila se ukotac s jaknom, koja na ramenima ima grozne jastuie, te
sam poravnavala revere, koji se nalaze neposredno do znaka: Niega se ne
bojim. Obukla sam crne cipele s niskom petom. Kada sam jezikom krenula

prema grlu i dalje sam u ustima imala gorak okus kave, koji i nakon pranja
zubi nisam mogla ukloniti. Jesam li nervozna?
Pokupila sam smeu torbu koju mi je Emily donijela iz Leedsa,
pourila hodnikom, prola pored Emilyne sobe, maminog ureda i
stropotala se drvenim stepenicama u kuhinju. Mama (ona je dizajner
interijera - u najmanju ruku bila je), izabrala je bijele zidove i parkete od
tvrdog drva, koji su u svakoj sobi osim u kuhinji, u kojoj su zagasito crvene
ploice od pluta. Za okruglim hrastovim stolom nitko nije sjedio. Znala
sam da nema kruha ili mlijeka, te se nisam niti trudila dorukovati.
Viknula sam mami na katu: Vratit u se kasno. Nije odgovorila. ak
nisam bila ni sigurna je li ona gore.
Prola sam kroz dnevni boravak pored polica s knjigama i otkaenim
fotografijama plastinih torbi, koje je Emily snimila. Otvorila sam ulazna
vrata i izala van u prohladno jutro. Oblaci su bili umotani u sivilo, ba kao
gusti oblak dima cigarete. Trudila sam se da ne razmiljam ni o emu, da
ispraznim glavu, ali nisam si mogla pomoi i na tren uspomene su postale
presnane. Ispruila sam drhtavu ruku, kao da sam stara ena koja boluje
od Parkinsonove bolesti i gledala je kako drhti. Plua su mi se punila
zadimljenim oblacima; zrak je bio preteak za disanje. Naslonila sam se na
susjedovu ogradu. Duboko sam udahnula. Podsjetila sam se da je sve u
redu.
Ula sam u autobus, usredotoila se na gledanje kroz prozor i stigla u
kolu St. David itava. Dok sam prolazila ispod kamenog svoda prema
glavnoj zgradi, nastavila sam govoriti sama sebi da sam dobro; bilo je
vrijeme da prebolim prolo ljeto. Premda je jesenski semestar proao kao
u magli, sada je nova godina, novi semestar - ovaj put za stvarno. Sklonila
sam se kod recepcije, mahnula nekolicini ljudi, te sam izbjegavala
odgovarati na bilo kakva pitanja vezana za Boi i ne primjeivati njihove
glupave i vedre osmijehe. Nastavila sam hodnikom, provukla se pored
drugih djevojaka, koje su hodale ruku pod ruku, priale na mobitele i
vikale gospoi P. da uspori.
Sve to se dogaalo oko mene - drugi ljudi, buka, zvuk zvona koje je
oznaavalo poetak sata - bilo je toliko glasno, da sam dobila glavobolju.
Osvjetljenje na stropu bilo je neonsko uto, prejako za moje oi. Polako
sam udahnula. Sjetila sam se novogodinje odluke: distanciram se od
svega to se dogodilo. Neu o tome razgovarati, razmiljati, neu dopustiti
uspomenama da navale na mene, kao tigar koji vreba, nita.
Dola sam u razred i gledala uokolo, kako bih pronala svoju najbolju
prijateljicu Abigail, ali ona nije sjedila na svojem mjestu, za stolom pored
prozora, blizu karte svijeta na emu je profesorica Bloxam insistirala. Abi
je kasnila. Ili sam ja uranila. Sjeam se kako smo se Abi i ja znale nalaziti

kod ulaznih vrata kole i razgovarati o jutru i prethodnoj veeri, premda

smo itavo vee provele zajedno na telefonu ili chetu. Abi i ja upoznale
smo se prvog dana kole, prije mnogo godina, dok smo stajale u hodniku i
nervozno ekale da pone na prvi kolski sat. Prila mi je i rekla: Bok, i
pomislila sam kako je to to je uinila jako hrabro, zbog toga to sam ja
bila isuvie srameljiva da bih ikome prila. Brzo smo postale bliske. Kroz
sve smo prolazile zajedno. Ja sam ta koja je smirena, snana, puna
podrke, dobra u koli, dobra u sluanju; ona je zabavna, temperamentna,
puna ivota i nasmijava me.
Uzdahnula sam i sjela. Nova djevojka sjela je u klupu do mene. Dobro
je izgledala u naoj uniformi. (Mislila sam da je to nemogue). Koulja joj
nije bila previe priljubljena niti preiroka, a boja je odgovarala njezinu
mlijenom tenu. Kratka suknja otkrivala je mreasti uzorak na crnim
hulahopkama, dok su joj cipele imale malenu petu.
Sjela je, naslonila se na klupu, neto pisala, dok se njezina dugaka i
sjajna kosa prosula posvuda. Rekla je, a da nije ni podigla glavu: Hoe li
nastaviti buljiti u mene ili e ipak neto rei?
Nisam odgovorila. Pogledala me i stisnula duboke plave oi. Rekla je:
to je?
Nita. Samo... tu inae sjedi Megan.
Onda e Megan danas morati sjesti negdje drugdje.
Ja nikada ne bih mogla ni pomisliti da izgovorim tako neto izravno.
Kada se naem u sukobu s ljudima, puna sam isprika i nejasnih rijei. to
vie nije tako esto. Nisam bila sigurna to da odgovorim. Upitala sam je:
Jesi li ti Amerikanka?
Presavinula je papir po kojem je pisala i maknula kosu s lica. Iz
Kanade sam. Ali sada ivim ovdje.
Kako to?
Mama mi je umrla i prije dva tjedna preselila sam se ovamo kako bih
ivjela s tatom. Zastala je, pa rekla: to je?
ao mi je zbog tvoje mame.
Slegnula je ramenima i rekla: Nisi ti kriva. Naslonila se do kraja u
stolici, tako da su joj stopala bila dva koraka od poda.
Upitala sam je: to pie?
Nita.
Samo sam znatieljna.
Pjesmu.
Kakvu vrstu pjesme? Nikada nisam upoznala nekoga tko pie
pjesme.

Pjesmu o smrti.
Ne bih mogla rei je li ona bila ozbiljna. Ja se nikada ne bih alila oko
takvih stvari. Upitala sam je: Hoe li biti u naem razredu?
to misli? Posegnula je u svoj dep i izvadila paketi vakaih
guma. Ponudila me i kratko se nasmijala, ali ja sam odmahnula glavom.
Oglasilo se zvono i ostali su doli u uionicu. Nova djevojka ostala je
gdje je i bila. Ostali su je gledali kao da je ivotinja u zoolokom vrtu, za
koju ne mogu vjerovati da je vide - kao to je okapi ili crvena panda. Prila
mi je Abigail i jako me zagrlila.
Sophie, pa gdje si bila cijele Boine praznike? Kako si?
Bila je samo ljubazna, ali nisam si mogla pomoi i postala sam napeta,
zbog toga to je meu nama sve tako udno. Smjesta sam se prekorila,
zbog toga to sam smijena; eljela sam poeti novi semestar NORMALNO.
Abi je vidjela novu djevojku, ali nije progovorila s njom, ak joj nije uputila
niti bok ili bilo to drugo. Ona - Abi, ne nova djevojka - spustila je ruku
na moje rame i govorila mi o nekoj zabavi, koju eli napraviti kod sebe u
kui. Napola sam sluala Abi, a napola gledala u Kanaanku, koja je
otvorila onaj komad papira, grickala olovku i vratila se pisanju pjesme.
Zvono se oglasilo po drugi put. Ula je profesorica Bloxam. Ona je
ogromna i debela, tako da vjerujem kako bi uskoro mogla doivjeti srani
udar. Zamiljam je dok upisuje imena u imenik, na rubovima njezinog
debelog lica nalaze se kapljice znoja. Iznenada, izmeu prozivanja Sophie
Baxter (mene) i Megan Bigley, poinje se guiti, hvata se za srce, pada
preko stola, previja se i pokuava doi do zraka, ali prekasno je. Umire
ispred svih nas i nikada ne dovri upisivanje u imenik.
Meutim danas je dovrila upisivanje, ali nije spomenula novu
djevojku i ini se kako nije primijetila da je Megan zakasnila i sjela na
slobodno mjesto, te prekriila ruke i buljila u svakoga. Profesorica Bloxam
upitala nas je jesmo li se lijepo provele za Boi pa se malo udaljila od
teme i rekla: Novi je semestar i svi se veselimo... i... kreemo dalje...i ... od
uasnih dogaaja prole godine. Djevojke, ali ba sve - sigurna sam da je
pogledala u mene - morat ete se usredotoiti na sve ono to moramo
nauiti, na sve. - udahnula je, jer je ostala bez zraka - na sve ono to vas
eka, sa svom otrinom... i... ono to vam je neophodno kako biste se
pripremile za budunost. Prije nego to postanete svjesne, nai ete se u
ivotu...
Iskljuila sam se. Zabila sam olovku u drvo na klupi i napisala prvo
slovo svoga imena. S. - Sophie. Razmiljala sam, kada bih imala potpuno
novo ime, bi li postala potpuno nova osoba. Osoba bez prolosti. Osoba
kojoj slijedi samo budunost. Urezala sam jae slovo S u drvo i osjetila

toplinu na leima. Okrenula sam se, ali tamo nije bilo niega. Ni topline,
nita. Samo je Zara lakirala nokte. Stavljala je srebrne zvjezdice na vrhove
svojih manikiranih noktiju. Zara je crnka i svojom frizurom podsjea na
vilenjaka, a kosa joj je podiana oko uiju. Izgleda kao model. Zara se
naljutila na mene: vidjela sam to po nainu na koji mi se nasmijala.
Okrenula sam se naprijed. Profesorica Bloxam, koja se jo uvijek znojila i
nesuvislo brbljala, rekla je, da nam za nekoliko tjedana dolazi uitelj plesa
iz Manchestera. Zatim nam je konano predstavila novu djevojku. Zove se
Rosa-Leigh. Megan se digla, upala u rije profesorici Bloxam i rekla kako
Rosa-Leigh sjedi na njenom mjestu.
Megan je niska i ima velike grudi. Kosa joj je ekinjava, ravna i
prljavosmee boje. Ima velika usta sa savrenim zubima, to naprosto
ivcira. Koristi tamniji puder, kako ne bi izgledala jako blijedo. Oi su joj
kestenjaste boje, to ih ini prilino zgodnima, ali smatram da su previe
ukaste, s obzirom na njezinu svijetlu put; ak i kada stavi tamniji puder,
ini mi se da su opet pogrene boje. Nikad mi se nije svidjela. Moj je dojam
o njoj je da sva gnjecava, kao nedovoljno kuhana rolada, moda zbog toga
to je pomalo nepravilna, posebice zbog njezinih velikih grudi, ali zaista je
pokvareno od mene da tako razmiljam - teko da sam ja savrena kada se
radi o obliku tijela. Pretpostavljam da je ne volim, zbog toga to je
privjesak. Ona je uvijek svuda. Pomislili biste da je to zbog toga to je
nesigurna ili neto tako, ali nije, ona voli samu sebe. Profesorica Bloxam
spojila je usnice, pogledala Megan, okrenula se okolo i rekla Rosi-Leigh da
se preseli lijevo u slobodnu klupu.
Gledala sam u Rosu-Leigh. Kao i ostatak razreda: tridesetak pari oiju.
ekala je dovoljno dugo, tako da je svatko pomislio kako se ne namjerava
preseliti; a tada, u zadnjoj sekundi, pokupila je svoje stvari, ustala i rekla:
Naravno. I premjestila se.

Prvo predavanje bio je dvostruki sat umjetnosti. Zatim odmor. Onda

engleski i povijest. Za vrijeme ruka, Abigail me zgrabila i posjela za stol
uz nju i Megan. Zara je dola i sjela s nama, a ja sam sluala dok su njih tri
blebetale o domaoj zadai, Meganinom deku i Zarinom predivnom
Boiu u panjolskoj. Nisam puno priala. Sve se promijenilo proli
semestar, a sada sve sjedimo zajedno i moram se pretvarati pred Abigail, i
nemam naviku da se smijem Megan i Zari, zato to su mi dosadne i
povrne. Jo uvijek mi se Megan ne svia, a ni Zara, zaista, a takoer se
nisu svidjele niti Abigail. Abi mi je prole godine rekla da ne vjeruje
Megan, te kako se uz Zaru osjea glupo i maleno. ini se kako to vie nije
sluaj. Zato sam sjela tamo, bila normalna i smijala se svemu, jer sada tako
stvari stoje.

Poele su razgovarati o Abigailinoj zabavi. (Prireuje je zato to

njezine mame nema onaj vikend za dva tjedna). Megan dolazi kod Abigail
u pet, a svi ostali mogu doi oko osam. Svi ostali, koji su kao i ja, takoer.
Nekada sam ja bila ta koja je dolazila ranije. Sjeam se jednom, prije
mnogo godina, Abi i ja planirale smo veliku zabavu u pidamama u
njezinoj kui. Bile smo toliko uzbuene, tako da smo to poslijepodne, prije
nego to su svi doli, birale filmove i slagale grickalice i okolade za nau
pononu zabavu. Dolo je osam sati, a nitko se nije pojavio. Ona je bila na
rubu suza, pa smo se oboruale grickalicama i pogledale pola filmova,
prije nego li smo shvatile kako smo svima rekle pogrean dan zabave. Svi
su se pojavili sljedee veeri, dok smo Abi i ja bile iscrpljene zbog
probdjevene prole noi. Godinama smo se alile na raun nae sree i
naih vjetina oko organizacije zabave u pidamama, a kada bi jedna od
nas izgovorila rijei zabava u pidamama, druga bi prasnula u smijeh.
Pitam se, je li se Abigail takoer toga sjea? Letimice sam je pogledala, ali
ona mene nije. Bila je zauzeta time kako Megan ima prijatelje svoga brata,
koji dolaze na zabavu, a Megan ima savrenu ideju za muziku. Jedva sam
ekala da se izvuem iz dvorane za ruak.
SUBOTA, SEDMOG SIJENJA

Veeras je mama naruila veeru iz kineskog restorana: pile u limunu,

slatko-kiselu svinjetinu, riu s jajima. Jele smo u tiim. im je zavrila,
digla se od stola i provela ostatak veeri u svojem uredu sa svojom
kolekcijom. Ja sam izala kako bi jadnoj Fluffy kupila hranu za make i
nahranila je im se vratim. Prela je i trljala se oko mojih nogu u znak
zahvalnosti. Pristavila sam aj. Namjeravala sam pitati mamu eli li neko
toplo pie, ali kada sam otila gore, kroz vrata sam je mogla uti kako
plae. Pourila sam dolje i sama popila alicu aja (bez mlijeka, fuj).
Upalila sam kompjutor, tako da sam izgledala zaposleno kada je mama
dola i nije znala da sam je ula kako plae.
PONEDJELJAK, DEVETOG SIJENJA

Rosa-Leigh, nova djevojka i ja, uhvatile smo isti autobus za doma, ali
ona nikada ne pria sa mnom. Umjesto toga, im se ukrcamo na autobus,
okrene glavu. Drago mi je zbog toga. Put do kue provedem gledajui kroz
prozor i ne razmiljam ni o emu.
UTORAK, DESETOG SIJENJA

Veeras sam napravila svu domau zadau i nekoliko sati gledala

televiziju. Nikada nema nita na televiziji, osim za kune majstore ili
stvarno nasilne stvari koje ne mogu gledati. Ugasila sam televizor i sjedila
jo neko vrijeme. Te tmurne veeri, voljela bih da se Abigail javila.
Naposljetku, najbolje smo prijateljice. Znam da se to dogaa zato to ona
ne zna to bi mi rekla, ak mi je to i kazala, ali svejedno, voljela bih da je
nazvala.
Abigail je nazvala, upravo ovu minutu. udno. Rekla sam joj da piem
i ona je htjela znati o emu. Odgovorila sam da je to privatna stvar. Dolo
je do neugodne stanke, premda smo tek deset sekundi bile na telefonu, a
zatim je promijenila temu. Rekla mi je da je Megan pozvala svoga brata i
njegove prijatelje na zabavu, to je ve ula onaj dan za vrijeme ruka, i
kako jedan od njegovih prijatelja igra nogomet u klubu negdje blizu Camdena. Proli su me trnci od same pomisli na to da Megan planira
zabavu s njom - Megan je cijelo vrijeme prisutna.
Abigail je rekla: to je bilo?
Nita.
Hoe li, ma zna, doi do mene?
Razmiljala sam o pjeaenju do autobusne stanice, kupnji karte, putu
do njezine kue, kao to sam to ve tisuu puta uinila do sada. Poela me
boljeti glava. Imam zadau koju moram napraviti.
Zar je nisi ve napisala? Znala sam to time misli: To ne lii na tebe.
Hajde, Soph, doi do mene. Zezat emo se.
Rekla sam: Ne. Moram ii. Nisam joj htjela tako kratko odgovoriti,
ali kada sam ve sve to izgovorila, ne mogu to povui. Znam da se ona
samo trudi biti dobra i normalna, ali ja kao da se ne mogu zaustaviti. Ne
razumijem zato ne mogu biti jednostavno NORMALNA. Sve je u redu. Ja
sam dobro, ali nastavljam biti UDNA. TREBAM KRENUTI NAPRIJED.
Rekla sam joj: Bok.
Spustila sam slualicu i dugo bila zabrinuta, zato to bi se ona mogla
naljutiti ili uvrijediti ili togod, ali kada sam je nazvala s namjerom da joj
se ispriam, telefon je ve bio ugaen. Nazvala sam je na kuni i javila se
njezina mama. Imala je izraziti ruski naglasak. Kada se udala za Abinog
tatu, napustila je Rusiju i dola u Veliku Britaniju, koju je oduvijek mrzila.
Abin otac napustio je njezinu mamu kada je Abi imala osam godina, ali
tada je bilo prekasno da se Abina mama vrati u Rusiju. Rekla mi je, da je
Abigail otila s Megan kod Zare. Zamiljam Abi, Zaru i Megan kako se
zajedno zabavljaju.
Abigailina mama je rekla: Kako si?

Dobro sam, A vi? Voljela bih da me ljudi prestanu ispitivati.

Ovdje je sve u redu. Izuzev, budui da si mi sada na telefonu Sophie,
misli li da je kod Abigail sve u redu?
Da, ini mi se da je.
A ft? Kako si mi ti?
Dobro sam, stvarno. Skutrila sam se. Samo sam htjela da me pozovu
da izaem i zabavljam se kod glupe Zare. Rekla sam: Da, hvala. Vidimo se
uskoro, gospoo Bykov.
SRIJEDA, JEDANAESTOG SIJENJA

Kada sam danas dola u kolu, Abigail je stajala kod kamenog svoda.
Mahala je mravom rukom iznad glave. Povikala je: Hej! Ima crvene
kovre koje nikako ne moe obuzdati i budui da pada kia, kosa joj se jo
vie nakovrala. Mora da je primijetila da gledam u njezinu kosu, jer ju je
zaglaivala prema dolje kada sam joj prilazila. Rekla je: Znam. Glupa
kia.
Lagala sam i rekla: Dobro izgleda. Dok smo hodale prema koli,
primila me pod ruku. Mogla sam osjetiti miris cigarete na njezinoj
uniformi.
to si namjeravala raditi? - upitala je.
Nita naroito.
Kako je kod tebe?
Dobro. Naprezala sam mozak kako bih pronala prave rijei. Zbog
ega je odjednom razgovor s najboljom prijateljicom poeo sliiti
razgovoru s osobom koja vam je prila na ulici i pokuava vas nagovoriti
da date novac nekoj dobrotvornoj ustanovi? to je POGRENO kod mene?
Konano, upitala sam je: Kako napreduju pripreme za zabavu?
Odlino. Ako eli, moe doi ranije s Megan. Doi u pet. Zastala je.
Ali, samo ako eli.
Osjetila sam olakanje. Sve e biti u redu. Rekla sam: Naravno.
Dogovoreno.
Neki prijatelji Meganinog brata zaista su slatki. Ima jedan deko o
kojemu ne mogu prestati razmiljati. Visok je i ima NEVJEROJATNE plave
oi... Utihnula je. Dakle, vidim da si puno bolje i to je zaista dobro. Proli
semestar mislila sam da se moda nikada nee, zna, oporaviti.
Rekla sam: Da. Do sada smo bile na hodniku koji vodi do uionice.
Zbog gomile djevojaka, oblijevao me znoj. Zamiljam kako bi izgledalo

kada bi sve vie i vie ljudi nagrnulo u hodnik, sve bi se pretvorilo u pravi
stampedo, kao onaj koji se dogaa na koncertima i o kojima itamo u
novinama. Kapljica znoja krenula je dolje po mojoj koulji. Slobodnom
rukom izvukla sam ovratnik. Da, stvarno sam bolje.
Stisnula je jako moju ruku. Rekla je: Dobro. Nedostajala si mi.
Da. To sam htjela uti od nje, pa stoga, zbog ega onda nisam mogla
zadrati dah od uzbuenja i usredotoiti se na trenutak?
Zna da si moja najbolja prijateljica, je li tako?
Djevojka koja je prola pored mene, gurnula me i zapela za moje
rame. U mojim mislima, sudar je proao puno gore i djevojke poinju
vritati kao da ih netko eli ubiti. Pravi uas plamteim jezikom proletio je
uz moju kraljenicu. Promucala sam: Upravo sam se sjetila... ostavila sam
neto gore u uionici za umjetnost.
Idem s tobom.
Ne, zakasnit e. Aktivirala sam miie na licu, kako bih se mogla
veselo nasmijati, kao ura koja odbija sate zovom kukavice.
Abi je stisnula oi, ali ja sam ve otila od nje.
Morala sam se maknuti odatle. Vidimo se kasnije! Povikala sam i
probijala se kroz tu zbrku mnotva djevojaka, i borila da to prije izaem
van i doem do zraka. Izala sam kroz stranja vrata.
Na svjeem zraku postala sam smirenija i pitala se to u uiniti sa
sobom. Nisam morala otii u uionicu za umjetnost. Bilo je prekasno da se
vratim, pronaem Abigail i ispriam joj se to sam bila tako luda. Otila
sam i stajala na asfaltu i gledala sportsko igralite. Nedostaje malo trave
tamo gdje ju djevojke za vrijeme hokeja i lake atletike iupaju. Kia mi je
smoila trepavice. Bio je to jo jedan tmuran dan. To je sve to moram
zapamtiti.
ETVRTAK, DVANAESTOG SIJENJA

Samo elim zaboraviti. Kada to kaem glupoj gospoi Brown - ona

kae: molim te zovi me Lynda - punanoj i mekanoj i kada ne elim
razgovarati s njom, gleda u mene oima ranjenog maia - te njeno
odgovara: Zaista to misli? Nisam sigurna da e ti pomoi to sve dri u
sebi.
Bila je tako u krivu, htjela sam vritati. Umjesto toga, odluila sam da
itav sat neu razgovarati. Postalo mi je tako dosadno, imala sam osjeaj
kao da bi mi jezik mogao ispasti iz usta, kao pu iz salate. Morala sam oi
drati otvorene, jer da sam ih sklopila mogla bih vidjeti Emily, a to je

zadnje to elim. Zbog toga to nisam sklopila oi, znailo je da sam mogla
vidjeti simpatinost i strpljivost Lyndinog lica.
Bilo mi je dosta svega, skoila sam, bijesno izala van i zalupila
vratima. Mjesto gdje Lynda radi izgleda poput obine terasaste kue od
cigle na dva kata. Zavjese su ute, vesele boje, a stolice poput onih u
bolnicama. Okrenula sam se i velikim koracima krenula du ulice.
ula sam Lyndu dok je vikala za mnom, pa sam se sklonila u duan na
uglu. Lutala sam gore-dolje po prolazima, a zatim sam otila do blagajne i
gledala cigarete. Htjela sam kupiti paket, premda ak i ne puim. Spustila
sam ruku u dep i pokuavala pronai neto novaca, ali nisam imala nita.
Mravi mukarac koji je stajao iza blagajne, uoio me i mrko gledao.
Abigail i Megan pue; Zara i ja ne. Zanimalo me i to otprilike na samo dvije
sekunde, ako bih poela puiti, bi li se stvari izmeu mene i Abigail
ponovno vratile u normalu, ali to sam samo ja, malo luckasta cura.
Mukarac me upitao: Mogu li vam pomoi?
Nisam odgovorila. Izjurila sam iz duana.

2
Prstenje na prstima i pletenice u njihovim kosama
PETAK, TRINAESTOG SIJENJA

Danas je zabava kod Abigail. Mama e me odvesti, tako da ne moram ii

podzemnom.
Ne znam to bih obukla. Nazvala sam Abigail da je pitam to ona misli,
ali telefon joj je bio zauzet. Meganin telefon je takoer bio zauzet. Dugo
sam sjedila na krevetu i nastojala da me ne uznemiruje injenica to njih
dvije priaju.
Na kraju, nazvala sam Megan i ona se javila. Naravno da joj nisam
imala nita za rei, ali nazvala sam je samo kako bih saznala pria li ona
jo uvijek s Abigail. U tom trenu jedino mi je palo na pamet, da je pitam
ima li kakvu ideju to bih veeras mogla obui? Po tonu njezinog glasa
shvatila sam kako misli da sam smijena, ali rekla je: Ja u obui suknju i
top koju sam kupila proli vikend s Abi.
Ne volim suknje. Umjesto toga, obui u traperice.
SUBOTA, ETRNAESTOG SIJENJA

Stvarno je jako kasno i upravo sam se vratila sa zabave. Drago mi je

to sam obukla traperice. Megan ih je isto tako obukla, a i svi drugi.
Izgledala bi stvarno glupo u suknji.

Loe sam spavala. Imala sam uasan san. Sanjala sam da sam zapela u
dubokoj jami, koja se punila vodom, a ja nisam mogla izai van, a potom se
san promijenio i sanjala sam zabavu. Kada sam se probudila, neko vrijeme
nisam se mogla sjetiti to se zaista dogodilo i to sam runo sanjala. Dosta
mi je groznih snova, najradije bih odustala od spavanja.
Stigla sam kasno kod Abigail, jer sam dugo odluivala to da obuem.
Megan i Abi minkale su se u Abinoj sobi. Volim njezinu sobu; bila sam tu
tisuu puta. Sviaju mi se zidovi boje narane, crveni i uti cvjetni
prekrivai za krevet iz Meksika i drvene daske ispod kojih su komadi cigle,
koji ine police uzdu kreveta. Iznad polica nalazi se ogroman batik, koji
prikazuje sunce i more. To joj je donio brat iz Indonezije. U principu takve

se stvari Abi ne sviaju previe su joj starinske; ona je vie za neto

moderno - ali opet, mislim da joj itava soba izgleda kao izlazak sunca.
Abi je sjedila prekrienih nogu na krevetu, nagnuta nad ogledalom
svoje sestre. Stavila je korektor ispod oiju. Rekla je: Mrzim svoju glupu
sestru. Onda me pogledala, otvorila usta, a rijei su lebdjele izmeu nas.
Brzo je dodala: Mislim, tako je dosadna. Dere se na mene to sam joj uzela
ogledalo. Hvala Bogu da dolazi samo na nekoliko dana sa sveuilita.
Nisam znala to bih rekla, pa sam gledala njezinu garderobu.
Rekla je: Zato ne obue moju bijelu majicu?
Bilo mi je drago to se tema promijenila. Naravno, hou. Rekla sam
to samo zbog toga to mi u toj majici grudi izgledaju vee.
Zatim mi je dobacila par traperica. Vie mi ne pristaju, a ti si sada
definitivno mravija od mene.
Megan nije nita rekla. inilo se kao da je nema u sobi.
Abigail me obzirno upitala: Kako ti je mama?
Slegnula sam ramenima. Nije dobro. itavo vrijeme radi na svojoj
kolekciji.
Zatim sam poalila to sam bilo to rekla, jer me Megan svojim
nazalnim glasom upitala: Kakva kolekcija?
Odgovorila sam: Ma nita.
Ali Abigail se umijeala i rekla: Sophieina mama sakuplja stvari koje
drugi ljudi izgube. Pogledala sam je, kako bi prestala priati, ali ve je bilo
prekasno. Blebetala je. Sakuplja izgubljene rukavice i fotografije koje je
pronala u knjigama iz knjinice i komadie papira koje ljudi izgube.
Biljeke i stvari. Ima toliko pennyja, da stanu u ogroman lonac, je li tako? I
ima stvarno lijepog nakita.
Megan je zatvorila ru za usne. Rekla je: udno.
ini se kako je Abi shvatila da bi mi moglo biti neugodno, jer se sva
zarumenila i letimice me pogledala, jer se osjeala krivom. Rekla je,
premda zna da ne puim: Hoe cigaretu? Kao da bi time ponitila sve
ono to je rekla u Meganinu prisustvu.
Ne hvala. Naglo sam se okrenula na mjestu kako bih joj pokazala da
sam jo uvijek uznemirena i mugnula u kupaonicu. Nekoliko puta sam
duboko udahnula. Promijenila sam majicu. Uz tu bijelu majicu, moje
zelene oi dolaze jo vie do izraaja. Stavila sam jo maskare - samo na
vrh trepavica, kao to sam negdje proitala, tako da se ispod oiju ne
razmae. Zazvonilo je zvono i pozvani su poeli dolaziti,
U stranjoj sobi bile su sofe, koje su sada bile gurnute u stranu, tako
da bi mikseta DJ-a mogla biti na stolu pored vrata koja su vodila na patio.

Zara se pojavila u svjetlo-ruiastoj odjevnoj kombinaciji, koja samo na

njoj moe dobro izgledati; ta boja uinila bi mene apsurdno blijedom.
Meganin brat i neki drugi deki pobrinuli su se za muziku. Uskoro je dim
cigareta visio u svim kutovima kao paukova mrea.
Abi i Megan su hihotale. Njih dvije pile su votku iz iste boce, potpuno
zadubljene u razgovor. Ja sam lutala naokolo. Dvije velike sofe u dnevnom
boravku bile su pune nepoznatih ljudi, koji su se tiskali meu jastucima.
Odluila sam da u radije sjesti s njima, nego s Megan i Abi, pa sam to i
uinila. Neki deki pomaknuli su se kako bi mi napravili mjesta. Onaj koji
mi je bio najblii, upitao me kako se zovem i u koju kolu idem, ali ja
nisam htjela razgovarati, pa sam mu samo kratko odgovorila. Odustao je i
razgovarao sa svojim prijateljem. I, tu dolazimo do dobrog dijela.
Upoznala sam momka prole veeri. (Ja? Jo uvijek ne mogu vjerovati!)
Dakle, sjedila sam tamo i on je uao u sobu. Bio je visok otprilike
metar i devedeset. Nosio je majicu na kojoj je pisalo TRES!TRAS! Proitala
sam vie puta natpis na majici i pokuavala shvatiti jesu li te rijei neka
fora, psovka ili neto drugo.
PRIAO MI JE i rekao: Ja sam Dan.
Klimnula sam glavom. Nisam mogla govoriti. Gledala sam u njegovo
lice. Imao je tamnu put i plave oi. Nisam si mogla pomoi, ali sjetila sam
se Emily i kako bi ona odmah uoila njegove predivne oi. Oi su mu bile
plave boje kao na globusima kakve ljudi ponekad imaju u svojim uredima.
Mama ima jedan takav i veina globusa je ocean, a Danove oi podsjetile
su me na taj globus koji se nalazi na njezinom stolu. Osim toga, boja na
globusu je beivotna, a Danove oi imaju dubinu. Kao da je sada zaronio u
more. Plave, plave, plave.
Jedan deko pored mene ustao je i Dan me pitao moe li sjesti.
Naravno. Nasmijala sam se.
Svojim dubokim i prijateljskim glasom, rekao je: Primijetio sam da ni
s kim ne pria.
Hm, moda sam srameljiva?
Izgleda da mu se moj odgovor inio smijenim, slatkim ili togod, jer
mi se opet nasmijao. Rekao je: Da vidimo mogu li ti nekako pomoi u vezi
s tim?
Osjetila sam bockanje u elucu. Zatim smo razgovarali i razgovarali.
Ovo je sve ega se sjeam. Ima sedamnaest godina. Pohaa kolu St.
Philips. elio bi studirati filozofiju. Voli pohanu piletinu, jer je prole
godine bio mjesec dana negdje u Americi i jeo je puno pohane piletine.
Idui put elio bi otii na dulje putovanje po Junoj Americi i na Bali. Kada
je spomenuo Bali, sjetila sam se to se tamo dogodilo i malo sam se sledila,

ali on je nastavio priati, te nije nita primijetio. Dakle, on je iz Irana.

Njegov tata je od tamo, mama mu je odavde, blizu mene, iz Islingtona.
Htjela sam ga pitati jesu li mu roditelji u braku ili su rastavljeni, kakva je
zemlja Iran i je li bio tamo, je li mu tata musliman, premda to ne mijenja
na stvari, a i zato bi? Dok sam razmiljala o tome, valjda sam bila tako
zamiljena, da je Dan rekao: Zaista si lijepa kad razmilja.
Samo to nisam pala sa sofe. Kao da se sve u sobi prestalo micati.
Samo sam mogla osjetiti lupanje srca, kao gramofonska igla na jednoj od
maminih starih ploa.
Abigail je doteturala, sjela na rub sofe i ljuljala se, kako bi uhvatila
ravnoteu. Nagnula se i nejasno izgovorila: Dan, vidim da si upoznao
moju najbolju prijateljicu Sophie?
Prekriila sam ruke i napola se okrenula od nje. Htjela sam da nas
ostavi, da se prestane smjekati Danu i da prestane mahati kosom. Ali, on
je uope nije pogledao. Umjesto toga, rekao je: Kako se zove? Pogledi su
nam se spojili i ITAVIM TIJELOM proli su me trnci.
Abi je rekla: Trebam je samo na trenutak, je li to u redu? Zgrabila
me za ruku i odvukla u drugu sobu.
Rekla sam: to nije u redu? I zatim: Pijana si. Bilo je to prosto od
mene, ali samo sam bila iznenaena. Abi mrzi alkohol zbog svoje mame.
Soph, jako mi je loe. Drala je ruku na ustima i govorila kroz prste:
Ima li votka puno kalorija?
Nisam sigurna.
Povratit u.
Rekla sam: to eli da uinim?
Ne elim da itko zna za ovo.
Gledala sam te starije deke i svi su plesali i puili. Razmiljala sam
kako bi Abigail moglo pozliti zbog svih tih ljudi koji su u njezinoj kui.
Otila sam s njom u kupaonicu i dok je povraala, drala sam joj vlane
kovre iza glave. Kiseli smrad u tom maljunom prostoru bio je odvratan,
ali kada je zavrila, ostala sam i pomogla joj da se umije i dala sam joj
vodicu za ispiranje usta.
Kada smo se vratile dolje, zabava je bila prilino glasna zbog muzike i
brbljanja. Traila sam Dana, ali nigdje ga nisam vidjela. Bila sam umorna i
tuna i nisam vie eljela biti ni u ijoj blizini. Pozvala sam taksi i trebala
mu je itava vjenost da doe. Voza taksija mi je previe naplatio, jer je
rekao da me morao ekati, to nije istina, ali nisam imala snage da se
prepirem s njim.

NEDJELJA, PETNAESTOG SIJENJA

Danas se mama i ja obilazimo kao make. ini mi se kao da ne shvaa

da sam se ve zauvijek vratila u kolu. Stalno me ispituje imam li sve to
mi treba za ponedjeljak. Nemam sve, ali ne mogu o tome razgovarati s
njom.

Samo je ula u sobu i sjela na rub kreveta. Oi su joj bile bez sjaja:
tune i beivotne. Nisam rekla nita. Ona isto tako nije nita rekla i kako je
iznenada dola, tako je i otila.
Izala sam iz kreveta i krenula za njom. Otila je u svoj ured i zatvorila
vrata. ula sam je kako plae. Nisam htjela ui unutra, meu sve te
izgubljene stvari, koje ine njezinu kolekciju. Ruke su mi poele drhtati.
Vratila sam se u sobu i pojaala televiziju dovoljno glasno, kako bih time
zaustavila misli u glavi, koje su vrludale ovamo-onamo kao mahniti
plesai.

Voljela bih da mogu zaspati i odmoriti glavu. Zadnja dva sata leim
budna. Mama je JO uvijek u sobi i bavi se svojom kolekcijom, a ja ne elim
ui tamo. Hvata me jeza, ak i ako samo proem kroz ta vrata. Zbog ega
joj je toliko bitna ta kolekcija? U emu je poenta, da skuplja stvari koje
drugi ljudi izgube? udno je kada u kui postoje ova pitanja koja nikada
nisu postavljena i odgovori koji nikada nisu izreeni. Htjela sam rei mami
da prestane provoditi sve svoje vrijeme u toj sobi. Htjela bih da izae i da
razgovaramo, ali ne znam odakle bismo poele.
PONEDJELJAK, ESNAESTOG SIJENJA

Nakon kole vratila sam se doma. Mama je bila u dnevnom boravku i

muila se s boinim drvcem, pokuavajui ga spustiti. Drvce je bilo puno
smeih iglica, koje su padale po podu im bi ih mama dotaknula. Malene,
mrtve iglice izgledale su potpuno spaljeno, i mogu samo zamisliti prizor
drvca i mame, koji se uzdiu u estokom dimu i vatri. Vrisnula bi i pala
borei se da doe do zraka. Na trenutak sam zatvorila oi, kako bih
uklonila taj prizor. S rukama u depovima naslonila sam se na okvir vrata i
razmiljala o tome kako bih joj trebala pomoi, ali onda sam se sjetila kako
je Boi bio uasan. Mama se vie i ne trudi napraviti puricu ili bilo to
drugo - ona ak i ne kuha - i nitko od nas ne kupuje poklone. Mama je
rekla, da ne moe zamisliti nita gore, pa zato nema poklona. Glupo drvce
je ovdje, samo zato to ga je Haywood donio.

Na sam Boi, mama i ja sjedile smo u dnevnom boravku i trudile se

razmiljati o emu bismo mogle razgovarati, ali niti jedna od nas nije bila
sposobna bilo to rei. Kunem se, da sam mogla vidjeti Emily kako sjedi na
drugoj fotelji, ali se i krevelji, a mama se smije. Zakolutala sam oima i
naredila svojim mislima da nestanu.
Zato to nikada tako ne bi moglo biti. ak i prije, mama se nije esto
smijala. Uvijek je bila zauzeta ienjem i spremanjem. Kada bi i sjela,
vrsto bi stisnula usta, kao da se trudila samu sebe obuzdati.
Jednom, prije nekoliko godina, doao nam je jedan par na veeru.
Mamini prijatelji. Mama je sjedila bez cipela, koje su leale nemarno
baene na podu, a ona je savila noge i sjela na njih na kau. Pila je crno
vino i usta su joj postala ljubiasta. Mahala je rukama, poput ptice i smijala
se. Odjednom je bila poput Emily: slobodna, zabavna i sretna. Kladim se da
je mama u svojoj mladosti bila ba kao Emily. Mislim da je to razlog zbog
kojeg je Emily uvijek voljela vie od mene. Ali, sada vie nije takva. Ne,
nakon to se godinama sama brinula za nas dvije i radila puno radno
vrijeme. Jo uvijek se nije vratila na posao, premda ja idem u kolu od
kraja ljeta.
Gledala sam je kako naglo potee boino drvce. Nisam to mogla
podnijeti, te sam umaknula iz sobe, krenula prema gore i pustila jako
glasnu muziku.
Usprkos muzici, ula sam je kako vie: Sophie, zar ne vidi da mi je
potrebna pomo? Znam da sam uinila groznu stvar, ali pojaala sam
muziku jo vie i ignorirala je.
UTORAK, SEDAMNAESTOG SIJENJA

kola je bila dosadna i dugo je trajala. Kada sam stigla kui, mama se
ak nije niti pojavila na veeri. Jedini put kada sam je veeras vidjela, lice
joj je izgledalo potpuno oronulo. Izmoreno od vremena.
ETVRTAK, DEVETNAESTOG SIJENJA

Danas nam je u kolu doao uitelj plesa. On je najlui i

najtemperamentniji tip na planetu. Sa samo 165 centimetara, nije nita
vii od mene. Obukao je svjetlocrveni dres od likre, i potpuno je elav, a to
NE IDE uz njegovu svjetlucavu odjeu! Nauio nas je tu ludu koreografiju.
Poinje sa dvije zvijezde (prevrtanje preko glave postrance), zatim s
jednim tombeom i sootanueom (ili tako neto), zatim stojem na rukama i

naposljetku pokretima ruku, za koje on tvrdi da su simboli jezika. To je sve

popratila udna elektronska muzika sa zvucima truba i zvidaljki.
Jedina osoba koja je to mogla napraviti bila je nova djevojka, RosaLeigh. Mi ostali, jedva da smo mogli upamtiti redoslijed koreografije, a
Rosa-Leigh je to gotovo savreno otplesala. Neprestano joj je davao
komplimente. Poslije ruka, kada smo sjeli u uionice zbog upisivanja,
namjeravala sam joj rei kako je bila fenomenalna, ali ona je tada neto
pisala, moda pjesmu, pa sam odustala.
Pitam se, kako je to napisati pjesmu. Ja ak ne bih znala niti odakle da
ponem.
UTORAK, DVADESET ETVRTOG SIJENJA

Emily je pohaala istu kolu kao i ja. Bila je jako popularna i najbolja u
umjetnosti. Voljela bih da nikada nisam izabrala umjetnost, jer me
profesorica Haynes mrzi. Uvjerena sam, da vidi Emily kada me pogleda.
Danas smo imali sat umjetnosti. Profesorica Haynes htjela je da joj
dam svoj pripremni rad. Kako je to glupo? Da napravim pripremni rad za
slikanje? Naravno da moram naslikati, ali ako je potrebno prvo to skicirati,
samo gubim vrijeme. Pokuavala samo joj objasniti da nisam razumjela
to je svrha skice i ona je viknula: Sophie, ne moemo ti stalno opratati
propuste na zadacima koji su ti zadani.
Mislim da je shvatila kako je pretjerala, jer su joj obrazi pocrvenjeli.
Uvijek mi je izgledala kao malena vjetica, imala je otre jagodine kosti i
bodljikavu kosu, ali u tom trenutku izgledala mi je poput djeteta, puna
isprike i krivnje. Zatim mi je opet izgledala poput vjetice, kada mi se
obratila i sikui rekla: Ako ne zna to je skica, ne znam kako e uope
proi ispit? Otila je dalje, ukoenih lea.
Abigail i Megan sjedile su u istoj klupi kao i ja. Abigail bi mogla
potvrditi, da sam bila na rubu suza, jer kada sam se susrela s njezinim
pogledom, bespomono mi se nasmijala, kao da nita ne moe uiniti.
Ljutnja mi je prostrujala tijelom, a bijes prohujao kao vatra mojim
obrazima. Gurnula sam stvari u torbu i bacila olovke na pod. Ostavila sam
ih tamo i krenula.
Profesorica Haynes je zavritala: Kamo si krenula?
Nastavila sara hodati, obrazi su mi gorjeli i zalupila sam vratima dok
sam izlazila iz uionice.
Dok sam hodala okolo kole, a svi su ostali bili na predavanjima, imala
sam osjeaj kao da hodam po groblju. Kakva tiina. Koraci su mi odjekivali

po bijelim stepenicama. Pitala sam se kako bi izgledalo popeti se po

bijelim stepenicama u raj, ako raj uope postoji. Ali, ja sam ila prema
dolje. Svakim korakom bila sam sve dalje od raja. Tople suze slijevale su
mi se po obrazima. Gurnula sam dvostruka vrata kako bih izala. Poelo je
sipiti.
Slaba kia smoila mi je majicu, jer sam zaboravila kabanicu. Nadam
se da e mi Abi uzeti demper i jaknu, koju sam ostavila na rubu stolice.
Spustila sam suknju, tako da mi je prekrila veinu bedara. Drhtala sam, ali
pourila sam se prema valovitom limu, koji je nadograen, a nalazi se na
kraju igralita, gdje smo Abi i ja znale odlaziti dok je ona tu puila, a ja
priala. Abi i ja provele smo tamo bezbroj sati i kovale planove za
budunost, razgovarale o naim obiteljima - o njezinoj mami koja previe
pije, o mojoj mami koja previe radi, o naim sestrama i njezinom bratu - o
dekima, koli i svemu drugome. Morala bih se potruditi vie oko Abi. Ja
sam ta koja stalno neto pokvari. Iznenauje me, da sam joj jo uvijek
draga.
Tlo je bilo prekriveno blatom. Brinulo me da bi me uitelji mogli
vidjeti iz Addley zgrade. Zamiljam kako uitelj glazbenog tri iz svoje
uionice i tjera me da se vratim unutra. Nitko nije doao van. Nikoga nije
briga.
Kada sam dola do nadograenog dijela, oekivala sam da e biti
prazan, ali tamo je bila Rosa-Leigh. Obujmila se rukama dok je skakutala s
noge na nogu. Zagledala se u drvee i ini se kako me nije primijetila.
Rekla sam: to radi tu?
Slegnula je ramenima. Nemam pojma. Mogla bih i ja tebe isto to
pitati.
Rekla sam: Mrzim profesoricu Haynes. Kao da to bilo to objanjava.
Ona je rekla: Mrzim sve to se tie Engleske. Voljela bih da se mogu
vratiti.
Odgovorila sam: I ja takoer.
Kamo da se vrati?
Nije bitno. Odgovorila sam i shvatila kako sam glupo zvuala.
Zakoraila je na kraj nadograenog dijela i ispruila vrat kako bi
pogledala u nebo. Ovdje itavo vrijeme pada kia.
Znam.
Kako se moe nositi s tim?
Rekla sam: Pretpostavljam da sam se ve navikla na takvo vrijeme.
A zatim: Otila sam sa sata umjetnosti. Dobit u kaznu.
Ona je rekla: Ne misli li da je glupo to moramo nositi uniforme?

Zar ih ne nosite u Kanadi?

Kimnula je glavom, a kosa joj je usprkos vlazi i dalje izgledala sjajno.
Rekla sam: Morala bih se vratiti.
Ne moe ako si otila sa sata.
Bit u u gadnoj nevolji.
Ne brini se zbog toga. Podigla je svoju torbu i rekla: Zna, nisam
imala namjeru biti tako utljiva... zna... neprijateljski nastrojena... kada
sam te prvi put vidjela.
U redu je. Razmiljala sam to bih joj jo mogla rei. Dodala sam:
Poetak u novoj koli je uvijek teak.
Nasmijala se, kao da mi je zahvalna ili tako neto. Smatram je jako
lijepom; voljela bih da sam joj slinija. Dok je odlazila, doviknula mi je
preko ramena: Ako ostanem jo neko vrijeme, mislim da profesorica
Sparrow nee vjerovati da sam bila na zahodu.
Viknula sam za njom: Danas si stvarno bila odlina na satu plesa.
Malo sam se brinula, jesam li zvuala patetino, ali ona je ve otila.
ETVRTAK, DVADESET ESTOG SIJENJA

U naoj kui postoji prozor, koji se nalazi u kupaonici na katu i kroz

njega se moe izai na ravni krov. Ako proem kroz prozor i sjednem van,
mogu duboko dolje gledati susjede kako odlaze i dolaze. Mogu vidjeti
vrhove oblinjih kua i naranasto, zvjezdano nebo sjevernog Londona i
nona svjetla koje ine bilijuni ulinih lampi. Automobili koji prolaze
bacaju svjetla i daju drveu oblik brokule; vlak protutnji i ostavlja iza sebe
mrak. Sada sjedim ovdje na krovu i piem, premda je dovoljno hladno da
mi prsti postanu tako ukoeni, kao kosti bez koe ili krvi.
Sjeam se ljeta prije godinu i pol. (ini mi se kao da je to bilo u nekom
drugom ivotu). Emily i ja popele smo se na krov, dok je mama ve
naveliko spavala. Bilo je jo dosta sati do svitanja, ali planirale smo to
uiniti: htjele smo ostati budne dok sunce ne izae. Fluffy - tako sam je ja
nazvala, a oigledno je, da mi originalnost nije jaa strana (kako je rekla
Emily) - je dola s nama i vrebala je na rubovima krova svjetlo Mjeseca.
Donijele smo toplu okoladu u termosici, dvije vree za spavanje i maleni
radio. Pustile smo jedan mamin stari CD od Suzanne Vege, a Emily je to
voljela sluati. U pjesmi se radi o sjedenju u kafiu, prolijevanju mlijeka i
gledanju kroz prozor. Emily je pjesmu stavila na ponavljanje.
Priala je o dizajnu interijera, o umjetnosti. Trebala je krenuti krajem
ljeta na Leedsov koled za umjetnost i dizajn. Razgovarale smo o mami.

Promijenila sam pjesmu na CD-u. Jedna je govorila o Kristoforu Kolumbu.

Rekla sam: On je bio panjolac, je li tako?
Tko?
Kolumbo.
Emily je odgovorila: Ne, nije. Bio je Talijan. Pogledala me, kao da me
izaziva na raspravu. Bila je starija od mene tri godine i dva mjeseca i
uvijek je sve znala.
Nisam znala to bih rekla. Nakon nekog vremena, u svojem nehajnom
stilu, nastavila je: Zna li da je prva osoba koja je preivjela slapove
Niagare u drvenoj bavi bila ena? Zvala se Annie. Prvo to je rekla nakon
toga je: Nitko vie nikada ne mora to uiniti.
Hihotala sam. Stavila sam ruku na usta i pokuala se stiati. Zato bi
netko to uinio?
Zamisli da zatvori poklopac bave, poskakuje amo-tamo po toj
glupoj, brzoj rijeci i zatim tresne u prostranstvo. Takvo je iskustvo ili
zabavno ili strahovito.
Ili suludo.
Rekla je: Proitala sam, a to je najlue od svega, da je tamo povela i
svoju maku.
Opet sam poela hihotati, ali ovaj put nisam mogla prestati. Obadvije
smo se cerekale. Sjeam se, gledala sam u njezine smee oi, dugu plavu
kosu koju su pridravale dvije olovke, pjegavo etvrtasto lice i eljela sam
da se moemo vie ovako druiti.
Posluale smo CD do kraja i opet ga stavile na poetak. Kartale smo.
Fluffy je trljala glavu o Emilynu ruku. Neko smo vrijeme sjedile u tiini.
Ispriala sam Emily o deku koji mi se svia.
Rekla je: Steve, koji ivi na kraju nae ulice? Taj Steve?
Slatki je.
Ali, on je jako mlad. Koliko ima godina? esnaest?
Odgovorila sam: Godinu je stariji od mene.
Ne izgleda mi tako.
Ali, svia mi se.
Pa, pozovi ga onda van.
Razmiljala sam o tome i rekla sam joj da u to moda i uiniti, ali
znam da sam prevelika kukavica da to ikada uinim ili da idem s time do
kraja. Pokuavala sam se zamisliti da sam kao Emily, koja se samo tako
usudila pozvati deka van, ako je to eljela.

Negdje daleko sunce je poelo izlaziti. Rekla sam: Izgleda kao da

netko velik, netko poput Boga mie no. Osjeala sam se glupo, zbog toga
to sam to rekla. Ali, Emily je rekla da je isto to osjetila, da Bog negdje
neprestano slika i nanovo boji nebo, rezbari i pomie oblake, i uvijek
pokuava napraviti sve savreno i estetski. Nisam znala to znai rije
estetski, ali je nisam htjela pitati. To je bila rije koju su ona i mama
koristile kada bi razgovarale o umjetnosti, a ja je nisam razumjela. Nisam
znala vjeruje li Emily u Boga ili ne, ali tada sam mislila da je to preintimno
pitanje, pa sam odustala. Naravno, sada bih voljela da sam je pitala.
Umjesto da sam gledala izlazak sunca, gledala sam u nju. Skupila je
koljena i prislonila ih na grudi. Provlaila je svijetli pramen kose kroz
prste i usta, i imala je sanjarski pogled. Okrenula sam se i pogledala u
nebo, a tragovi silovitog naranastog sunca svijetlili su na krovovima kua
na istoku. Nakon tolikog ekanja, ak nisam vidjela buenje dana.
* * *

PETAK, DVADESET SEDMOG SIJENJA

Danas u koli, za vrijeme kazne, profesorica Haynes sjela je u prednju

klupu, spustila glavu i neto piskarala. Olovku je stiskala tako grevito, da
sam mislila kako e napraviti rupe u stranicama. Lice joj je bilo ljutito i
etvrtasto. Zaista sam se trudila da je zamislim kao tinejderku, kakva bi
bila da je ila sa mnom u kolu. Mislim da bi bila poput Zare, uvijek
savreno obuena, besprijekorne kose, lijepih zuba i zavodnikog pogleda.
Stvar koja me najvie ivcira kod Zare je, da bi svatko (osim mene),
duboko u sebi elio biti njezin prijatelj, premda nas ona sve smatra
nezrelima. Ona sada ima deka, koji je od nje stariji osam godina. Voljela
bih i ja imati deka.
Kazna je prolazila i prolazila, i zatim, umjesto da razmiljam o
profesorici Haynes i Zari, poela sam iznenada misliti o vremenu kada
sam s Emily sjedila na krovu i prije nego li sam se snala, kazna je zavrila.
Morala sam izai van na kiu i ekati autobus. Premda je autobusu trebalo
sto godina da stigne i bilo je toliko hladno da sam se smrznula, inilo mi se
da je vrijeme udno proteklo. Opet sam imala osjeaj kao da sam na krovu
s Emily i da ekamo izlazak sunca i dobro sam se osjeala.

3
Srebrni sjaj zime
ETVRTAK, DRUGOG VELJAE

Danas u restoranu sa samoposluivanjem, kupila sam malene, pohane

komadie piletine i ips. Sjela sam s Abigail i Megan. Prostorija je bila puna
i zamiljala sam to bi se dogodilo da izbije poar. Poarni alarm bi
zavijao, voda iz sistema prskala bi posvuda: djevojke bi trale u svim
pravcima i gazile jedna drugu kako bi izale van. Vruina i dim nadvili bi
se nad strahom, kao sok od peenke nad peenkom, zaguljivo.
Dola je Zara i bacila se na stolicu. Udahnula je i rekla: Boe dragi,
ovaj dan traje vjeno. Sve to Zara kae, zvui kao jadikovka. Zamiljam
njezinu crnu, kratku kosu kako gori, a plamenovi poput vragova pleu oko
njezinog lica.
Rekla je. Hvala Bogu to imam Aleca. Zar nije divan? Ona stalno
izgovara rijei poput divan. Poela nam je govoriti u detalje kako su se
oni proveli na zabavi. Kao da nismo dovoljno vidjeli! Voljela bih da nisam
eljela znati, ali morala sam sluati. Ostali su takoer bili zaneseni: Abi i
Megan posveivale su Zari toliko panje, da niti jedna od njih nije nita
pojela. Kada sam upitala Abi eli li jedan pohani komadi piletine,
pogledala je u Megan kao da ona neto zna, to ja ne znam.
Megan je rekla: Ne moemo svi jesti kao to ti jede?
Nakon toga, prisjeo mi je ruak.
PONEDJELJAK, ESTOG VELJAE

Danas poslije kole, moram do Lynde. Ne bih voljela da nazove mamu

i ispria joj da sam onaj dan samo otila.
Nitko ne zna - osim mame, koja me prije svega na to natjerala - da
odlazim psihoterapeutici. Na tome bih joj trebala biti zahvalna.
Prisilila sam se da se ispriam. Lynda je sjedila, naslonila palac na
usta, a njezino smueno lice izgledalo je uasno simpatino. Rekla je:
Sjedni i zaboravit emo sve.

Opet sam htjela otii, ali sam se prisilila da sjednem. Nita drugo, osim
isprike, nisam izrekla itav sat. Ne moe me natjerati da govorim. Ili da se
sjetim.
ETVRTAK, DEVETOG VELJAE

Veeras smo Rosa-Leigh i ja ekale autobus itavu VJENOST. Nismo

mnogo razgovarale, jer je padala kia i polako se sputao mrak. Ramena su
nam bila pogrbljena. Automobili su jurili i glatke, ravne kolnike prskali
kiom, a ja sam ih zamiljala kako se odjednom okreu bez kontrole. Opet
sam u svojoj glavi bila svjedokom saobraajne nesree: strah vozaa,
agonija onih zadnjih sekundi kada automobil ostane bez kontrole.
Autobus je stigao. Dok smo ulazile, Rosa-Leigh i ja blago smo se
sudarile. Nasmijala se, na lijep nain i slijedila me do stranjeg sjedala;
naravno, uzdignute glave.
Rekla je: Jesi li dobila kaznu zbog toga to si otila sa sata?
Kimnula sam. Iznenaenje, iznenaenje. Ali, profesorica Haynes je
toliko glupa i zlobna, da me ba briga. Drago mi je. Ve sam odradila
kaznu. Zastala sam i rekla: Kakva je profesorica Sparrow?
Dobra je, premda mi se ini da je malo... ma zna.... ak nije ni
primijetila koliko sam dugo izbivala sa sata.
Rekla sam: Mislim da je udna. Ali, volim engleski jezik. Voljela bih
da mi je jo uvijek profesorica. Imala sam je prole godine. Ove godine
imam profesoricu Bloxam.
Nau bivu razrednicu?
Kimnula sam, napravila kiselo lice i rekla: Ona ak ni knjige ne voli.
Rosa-Leigh je rekla: Jesi li proitala ovu knjigu? Izvadila je iz torbe
roman. Bila je to jedna knjiga iz Kanade, a radi se o ovjeku koji je izgubio
ruku. inilo mi se da je zaista dobra knjiga, potpuno drugaija. Rekla mi je
da mnogo ita. Zatim je utihnula.
Rekla sam: to je?
Nasmijala se, kao da je pojela neto iznenaujue gorko. Rekla je:
Zna, moja mama nije stvarno umrla, kako sam ti ispriala.
Primijetila sam prljavi prozor. Moda je to od neijeg gela za kosu.
Razmiljala sam o osobi koja je sjedila na tom mjestu. Nita nisam rekla.
Rosa-Leigh je oborila pogled i rekla: Iskreno, nije bilo kako sam
rekla.
Pa si lagala?

Nije ba tako.
U redu. Htjela sam je pitati to je pod time mislila, ali to ba nije tako
jednostavno.
Rekla je: Ona je umrla, ali to nije bio razlog zbog kojega sam se
preselila ovamo, kao to sam ti rekla. Umrla je kad sam bila jo mala.
Zbog ega si se preselila ovdje?
Tata je dobio novi posao.
Ali, zato nisi tako rekla?
Ne znam. Nije bitno.
Ne znam to bih rekla.
Samo sam htjela da zna. Mama mi je umrla kad sam imala dvije
godine. Imam pomajku, koja mi je kao prava mama i nije mrtva.
Nisam si mogla pomoi. Morala sam staviti ruku na usta i zaista sam
se jako trudila da se ne ponem smijati.
Kada piem o tome ne izgleda toliko smijeno, ali nain na koji je sve
to izgovorila i kako je spojila sve rijei zajedno, nagnalo me na smijeh.
Rekla sam: Oprosti. Ne smijem se tomu to ti je mama umrla. To je
zvualo grozno. Ali, HVALA BOGU, Rosi-Leigh nestao je kiseli osmijeh s
lica i prasnula je u smijeh. Poela sam se jo jae smijati i to toliko jako, da
me sve boljelo, i ona se smijala, a ja sam se uporno trudila da kaem kako
sve to nije smijeno, ali svaki put kad sam pokuavala to izgovoriti,
obadvije smo sve jae i jae hihotale.
Ali, onda sam ja promaila svoju stanicu i to je bilo najsmjenije od
svega. Na sljedeoj stanici je silazila Rosa-Leigh. Rekla je da mogu svratiti
do nje, a ja sam pomislila, zato ne.

Kad smo izale iz autobusa, pljutala je kia. Rosa-Leigh je potrala i

pokretom ruke pokazala mi je da je pratim. Zbog malenih potoia,
sklizavi asfalt bio je crn i mokar. Stigle smo u veliku, obnovljenu,
viktorijansku, trokatnicu s crvenim vratima. Na cesti ispred kue stajao je
Mercedes Estate i Citroen 2CV. Budui da smo ve bile potpuno mokre,
usporile smo kako bi dole do zraka i nije nas bilo briga to pada kia.
Rosa-Leigh mi je rekla koji su to automobili - ja se ba u to ne razumijem.
Jedini automobil koji mi je poznat je stara Honda, koju mama vozi. Citroen
2CV je grimizne i ute boje i stvarno udno izgleda. Rosa-Leigh je rekla da
e ga dobiti kad napuni sedamnaest, a to je na ljeto, ba kao i meni.
Rekla je: Uit u kako se vozi lijevom stranom.

Razmiljala sam o tome, kako je to kad se preseli na drugu stranu

svijeta. Za nekoga tko zimi doe u Englesku, mora da je grozno. Pitala sam
je kakve su zime u Kanadi.
Rekla je, da je u Canmoru, odakle je ona, hladno veinu godine. Jako je
hladno i snjeno.
Bile smo toliko pokisle, da mi je sve curilo niz majicu i golicalo me po
kimi. Na trenutak sam se osjeala bezbrinom i slobodnom i podigla sam
glavu prema kinom nebu.
Rosa-Leigh je rekla: U ovoj zemlji stalno pada kia. Pouri se!
Uletjele smo na prednja vrata. Mislila sam kako e tamo biti samo ona,
njezin tata i njezina pomajka, te da e sve biti tiho i mrano, okrueno
sjetom, jer je Rosina mama umrla. MA KAKVI! Njezina pomajka dojurila je
po stepenicama. Visoka je i komad, bila je obuena u jako dekoltiranu
majicu, kojom je pokazivala svoje poprsje, neto to moja mama nikada ne
bi obukla. Njezina smea kosa boje ljenjaka, bila je nevjerojatno sjajna.
Izgledala je kao da je iskoila iz nekog modnog asopisa. Mahnula je RosiLeigh, meni se nasmijala i rekla: Bok, pa vi ste pokisle do koe! I
nastavila je trati prema stranjem dijelu kue.
Na hodniku se nalaze dvoja vrata, koja vode u vedre i svjetle sobe.
Jedna je izgledala poput igraonice, puna nemarno baenih igraaka i
knjiga. Druga je bila otmjeno namjetena, s tri kaua zlatne boje, koji su
vjeto smjeteni ispod ogromnih slika planina. Na stoliu za kavu nalazio
se model eljeznice i na toj je strani bila poloena igraka vlaka, oigledno
nagnuta prema podu. Posvuda se osjeao smrad dima. Njezina je pomajka
upala u predsoblje i drala je malenog djeaka, kojega je tetoila, i
istovremeno nam je govorila. Rekla nam je: Bok. Oprosti. Pravi kaos.
Oprostite zbog dima posvuda. Zagorjele su mi lazanje. Uas. Smrdi li jo
uvijek uasno?
uo se vrisak odozgora.
Njezina pomajka je viknula: Vas dvojica, sad je dosta. Probudit ete
bebu Adama. Za ime Boje. Otrala je po stepenicama, a malenog je
djeaka i dalje drala oko struka.
Zavapila je: Moete li biti mirni pet minuta?
Dva deka prila su nam s lea. Rosa-Leigh mora da je primijetila
pitanje u mojim oima. Rekla je: Imam mnogo brae. I njeno ih je
pogledala.
Ta dva deka bila su starija od mene. Jedan je moda samo malo
stariji, nekih sedamnaest ili osamnaest godina, dok je drugi vie Emilynih
godina, devetnaest. Imaju crnu kosu, kao i Rosa-Leigh, ali oi su im tamno

smee. Stariji je imao onaj izraz lica, kao da se razumije u sve. Smijao se
neemu. Mlai je bio puno ozbiljniji: usnice su mu bile tanje i skupljene.
Rosa-Leigh je rekla: Jack i Joshua.
Nisam bila sigurna koji je Jack, a koji Joshua. Obojica su me
pozdravila, a zatim smo se rukovali, to mi se uinilo prilino formalno.
Mlaemu je ruka bila hladna. Stariji - Joshua, mislim - da je drao moju
ruku sekundu predugo ili sam moda ja sekundu predugo drala njegovu
ruku. Trbuh mi je poskoio od zadovoljstva. udno sam se osjeala, jer mi
se stvarno sviao onaj deko Dan na zabavi.
Rosina pomajka vratila se sva zadihana, ali s velikim osmijehom.
Stalno sam pokuavala da se upoznamo kako treba. Vjerojatno nas
smatra strahovito neciviliziranima!
Rosa-Leigh pokazala je na malenog djeaka kojega je drala njezina
pomajka. To je Andrew. A oni gore, koje uje su Joe, James i John. Uzela
je Andrewa i pridrala ga. Ima moda tri ili etiri godine. Rekla je: Mama i
tata za tebe vie nisu imali imena na J, zar ne? Zato su poeli s poetka
abecede?
Vrpoljio se u njezinim rukama. Bio je sav raupan, na licu je imao
smijene pjegice, a obrazi su mu bili vrui, rumeni i znojni. Jurio je
hodnikom i uzbueno slijedio Rosinu pomajku, koja se smijala.
Deki su otili gore. Rosa-Leigh i ja lagano smo otile u kuhinju.
Toplina kue me je osuila. Upitala sam: Koliko brae ima?
Sedmero. Veina od njih su mi polubraa. Mislim da beba Adam opet
spava.
Pomajka se ponovno pojavila. Primila me za ruku i rekla: Ja sam
Angela. Oprosti, ovdje je prava ludnica.
Napravila je aj za sve nas. Pitala je kako je bilo u koli i zatim je
ispriala priu o malenom Andrewu: ranije tog dana sjedio je na anku, jeo
kekse i rekao: Ovo je ivot. Smijala se, dok nam je to priala; a zatim se
opet ula vika odozgo. Zavapila je: Koliko puta vas moram upozoriti
deki? Ostavila je vrelu alicu na anku i nestala iz sobe.
Rekla sam: Tvoja pomajka je jako draga. Odjednom sam se sjetila:
Moram javiti mami gdje sam. Poslala sam mami sms poruku. Zapravo,
nisam ni eljela s njom razgovarati.
Rosa-Leigh kopala je po ormaru i rekla: Ako eli, mogu ti pokazati
slike Kanade. Vidjet e i slike moga deka.
Ima deka?
Vie ne. Rekla sam mu da moramo prekinuti kada se preselim ovdje.
Izvadila je neke slike iz ladice i poloila ih na ank. Na jednoj slici grli se s

visokim, slatkim dekom, koji je obuen u zimsku, sportsku odjeu. Rekla

je: On je bio instruktor skijanja.
Napravila nam je tjesteninu s umakom, pa smo jeli dok smo gledali
film Familia(Obitelj). To je kanadski film, a radi se o instruktorici aerobike
i njezinoj kerki, kako se useljavaju s jo jednom majkom i kerkom.
Poslije, pokazala mi je pjesmu koju je napisala, a radi se o Engleskoj i kii.
Mogla sam si predoiti sve iz pjesme i to sam joj rekla. Dala mi je da
proitam jo tri pjesme. U jednoj pjesmi pisala je o svojem deku i o
ljubavi koju je osjeala prema njemu, i rekla, premda je to staromodno,
ona ga jo uvijek voli. U sljedeoj pjesmi pisala je o njihovu prekidu - bila
je nesmiljena, ali briljantna, a bila je rije o jednoj arulji koja je visjela sa
stropa prazne sobe. U posljednjoj pjesmi, a ona tvrdi da je to pjesma u
prozi, pie o ljubavi. Pitala me to mislim o jednom retku. Dala sam svoj
prijedlog i ona je ponovno proitala pjesmu i dopala joj se promjena.
Pjesma u prozi je neto izmeu proze i poezije - moda i ja pokuam
napisati jednu.
Bilo je ve kasno i morala sam napisati domau zadau, pa sam
nazvala mamu, jer nije odgovarala na moju poruku. Rekla je da e doi po
mene. Bila sam iznenaena, ali nisam je odbila, jer se nisam htjela opet
vraati na kiu i hladnou.
Kad je mama stala na ulazna vrata, izgledala je poput izgubljenog
djeteta, mala i iroko otvorenih oiju. Izraz na njezinom licu natjerao me,
da poelim to prije nestati odavde. Pomajka Rose-Leigh pitala nas je
hoemo li ostati na piu, ali mama se vjerojatno osjeala isto kao i ja.
Odjednom, bilo nam je dosta svih ljudi i buke. Mama je rekla da moramo
poi.
Padala je kia i ve se smrailo kada smo izale iz automobila. Ulica je
smrdjela po mokrom liu. Mama je rekla:
Najgore doba godine. Glas joj je zvuao vrsto, kao da uope nije
najgore doba, kao da postoje doba koja su puno gora.
im smo ule u kuu, pourila sam u svoju sobu. Pogledala sam to
ima na programima na televiziji, ali nije bio niega. Na kraju sam ugasila
televiziju. Zatim me obuzela misao o granama i drveu. Morala sam to
zapisati. im sam je napisala, htjela sam napisati i drugu. Na kraju,
napisala sam pjesmu.
Stre grane na stablima
Otre i gole
Prstenje na prstima

I pletenice u njihovim kosama

Srebrni sjaj zime Maglovit je i kian Vjetice sunevog svjetla Opet lete
nisko.
Mislim da bi pjesma zvuala bolje da sam napisala jo jedan stih, ali
nisam se mogla sjetiti niti jednog.
SUBOTA, JEDANAESTOG VELJAE

O Boe! O Boe! Dan, deko sa zabave, koji ima one plave, plave oi,
upravo me nazvao. Megan mu je dala moj broj. O Boe! Rekao je bok i
zatim me pitao bi li voljela neto raditi u petak, pitala sam ga o emu se
radi i on je odgovorio da bih mogla doi kod njega doma, tamo bi bilo
nekoliko njegovih prijatelja, te bi se svi skupa druili. Pristala sam: Da!
(Trudila sam se da zvuim oputeno i ne pretjerano uzbueno). Zatim smo
razgovarali o koli i filmovima - priala sam mu o filmu Obitelj - dok me
mama nije skinula s telefona.
Nakreveljila sam se i promrmljala pozdrav.
UTORAK, ETRNAESTOG VELJAE

Danas je Valentinovo, a ja ak nemam ni deka - jo uvijek ga nemam,

ali moda uskoro.... Stalno mislim na Dana i zanima me hoe li me moda
nazvati ili poslati e-mail, premda smo jo juer razgovarali, a on mi nije
deko ili bilo to drugo. Ba glupo.
Jadna Zara imala je uasan dan. Alec ju je jutros ostavio. Kad sam
dola u kolu, jecala je. Izgleda da je on EST MJESECI izlazio s jo jednom
djevojkom. Abigail se itav dan trudila kako bi oraspoloila Zaru; stvarno
je bila draga. Premda ponekad zna biti glasna i voli zapovijedati, ima i
drugu stranu koja je brina i ljubazna. Ve neko vrijeme nisam vidjela tu
njezinu drugu stranu.
Ove veeri, popela sam se na krov i razmiljala o Valentinovu prije
dvije godine. Emily je imala izlazak s lanom. Posljednje dvije kolske
godine, hodala je s lanom. Bila sam ljubomorna na njega, jer nikada nije
imala vremena za mene. Ipak, kada je otila na koled za umjetnost,
prekinuli su.
Obukla je plavu haljinu, koja je istaknula njezinu plavu kosu i tamne
oi. Otila sam u sobu i traila po ladici, sve dok nisam pronala svoju

srebrnu ogrlicu sa safirima. Vratila sam se u njezinu sobu i mahala

ogrlicom.
Rekla je: to je?
Stavi je. Dobro e izgledati.
Rekla je: to ti zna o dobrom izgledu? I uzela je ogrlicu.
Odgovorila sam: Baka mi ju je dala.
Drala je ogrlicu, a zatim je stavila oko vrata i pogledala se u ogledalo.
Blago se nasmijala, a ja sam mislila kako je zamiljala Ianovo lice, kada e
je kasnije vidjeti.
O Boe, voljela bih da se mogu vratiti u tu sobu i biti s njom. Svega bih
se odrekla - kao da se imam neega odrei. Priljubila bih se uz nju tako
jako, da ona ne bi mogla disati.
Pogledala sam u nju. Rekla sam: Pristaje ti.
Zato baka meni nije dala tu ogrlicu? Odgovorila sam: Nisi bila
tamo.
I sada ona nije ovdje. Nema je. Kako je to nepoteno.
SRIJEDA, PETNAESTOG VELJAE

Sve je loe krenulo.

U koli je bilo dobro; druila sam se s Rosom-Leigh. Pokazala mi je jo
jednu pjesmu i razgovarale smo o njoj. Ule smo u autobus i kada sam
stigla doma, mama je spremila veeru, premda mislim da je to pizza koju
je naruila. ak smo neto razgovarale o koli i nekim drugim stvarima,
premda sam joj govorila samo ono to mislim da bi ona voljela uti. Zatim
me pitala s kime sam onako mekano razgovarala neku veer i otprilike
pola sekunde osjeala sam se kao nekada, kada se zanimala za mene, pa
sam joj ispriala da se taj deko zove Dan i da idem njemu u petak.
Rekla je: Ali, ne moe. Ve sam se davno dogovorila s
Haywoodovima da idemo njima na veeru.
Nisam znala.
Nema anse da se bilo kako izvue.
Samo ovaj put?
Ne Sophie.
Nisam vie dijete.
Ne poinji.

Ne poinjem. Samo ne elim ii. Gurnula sam tanjur u stranu i

ustala.
Mora ii.
Zato?
Smatra li potrebnim da raspravljamo o tome?
Ne idem.
Nema izbora.
Znala sam da nema smisla, jer kada ona kae da idemo
Haywoodovima na veeru, nema anse da promijenim njezino miljenje.
Katherine Haywood je mamina najbolja prijateljica iz kolskih dana i
itavu vjenost su obiteljski prijatelji, a njihova kerka Lucy, trebala bi biti
moja prijateljica, jer se znamo otkada smo bile djeca. Inae, uope mi ne bi
bilo teko otii kod njih na veeru, ali ne ovaj petak. Naslonila sam se na
stol, kako bi mi ruka prestala drhtati. Preklinjala sam je: Molim te, nemoj
me tjerati da idem. Molim te mama.
Zaklopila je oi. Ovako vie ne ide.
Nemoj ovo pretvoriti u neto to nije. Samo ne elim ii na veeru
glupim Haywoodovima.
Mama je rekla: Uzet u ti mobitel i otkazati sve tvoje planove, koji su
odjednom toliko vaniji od tvoje obitelji.
Vikala sam: Koje obitelji?
Daj mi svoj mobitel. Ako ti to sama ne uini, ja u zvati. Takoer je
vikala.
Ti si LUDA. Uzela sam mobitel, otila u sobu i zalupila vratima. Ne
razumijem zbog ega moram ii. To su mamini prijatelji. Lucy Haywood i
ja ak nemamo puno toga zajednikoga. Uvijek je tako nelagodno kad se
druimo, jer smo bile tako bliske kada smo bile djeca. Kad sam imala pet
godina, ak sam jednog medvjedia nazvala po njoj. Nije da me Lucy ne
voli (ne mislim tako) ili da ja nju ne volim; nego, jednom smo bile zajedno
u istoj bajci. U toj prii bile smo zajedno i sve arobne pustolovine
dogodile su se nama. Sada, ak nismo ni u istoj knjizi: njezina knjiga je vie
nalik tivu za plau - konvencionalnom, ispravnom, slijedi oekivane
planove (deko, kola, divna obitelj) - a moja knjiga je slina, ali ipak nije
kao njezina, u svakom sluaju - nije ljubavna, nije bajka i nije lagano ljetno
tivo za itanje.
Najgore od svega je, da Emily nije morala ii Haywoodovima, kada je
imala druge planove. Ali, ona se uvijek mogla izvui od svega, za razliku od
mene.

Nazvala sam Dana. Nije se javio. Ostavila sam mu poruku na

sekretarici. Zatim me nazvala Abigail. Rekla mi je da ona i jo neko drutvo
idu Danu u petak. Pitala me idem li i ja? Osjeala sam se glupo, jer nisam
do tada shvatila da je to u stvari obino okupljanje - mislila sam da emo
tamo uglavnom biti Dan i ja, premda je rekao da e doi i njegovi prijatelji.
Morala sam joj rei da neu doi. Vie nismo imale tema za razgovor, jer
mi je stalno pred oima bila slika njezine zabave, kako ona pijana sjedi na
rubu fotelje, mae kosom i smjeka se Danu.
ETVRTAK, ESNAESTOG VELJAE

Danas smo na predmetu vjerskih studija razgovarali o muslimanima i

Kuranu. Megan, koja je sjedila pored mene, zapoela je razgovor kako
moramo biti oprezni kada im doputamo da uu u zemlju i koliko ih ulazi,
a nain na koji je rekla bio je stvarno neugodan. Kalila, muslimanka,
uzrujala se i rekla je da smo svi rasisti. Zara je glasno uzdahnula i rekla, da
bi svi trebali razmisliti to govorimo. Voljela bih da nisam bila u uionici.
Kada bih mogla biti tako malena kao to je badem, smanjila bih se i
zatvorila u vrstu ljusku.
Megan je rekla: Nisam rasista. Samo iznosim injenice. Govorim o
terorizmu. Moramo paziti na nau sigurnost - svi smo u opasnosti ako ne
vodimo brigu o tome. Gurnula je moju ruku i pitala me: Sophie, slae li
se sa mnom?
Srce mi je poelo bre kucati, a usta su mi postala suha. Sve boje u
prostoriji postale su sjajnije. Razmiljala sam o teroristima, bombama i
ratovima i zanimalo me kako netko moe postati terorist. Kako se jedan
obian momak, koji ivi normalnim ivotom moe dati uvjeriti da uradi
sva ta zlodjela, te kako e zbog toga moi spavati s mnogo nevinih,
zamotanih djevica i da e zauvijek ivjeti na nekom mekanom oblaku.
Jedan ubilaki postupak. Za mene to ima toliko smisla kao i pucanje po
gomili nepoznatih ljudi.
Kalila me gledala i ekala moj odgovor.
Promucala sam. Ne znam. Zato bi to trebala znati?
Proela me ljutnja. Ali, ne zbog loih stvari u svijetu kao to je
terorizam, ve zbog glupe i neugodne Megan. Mislila sam da u povratiti.
Morala sam odjuriti s nastave i otila sam u toalet niz hodnik. Povraala
sam sve dok vie nije bilo niega za povratiti.
Ne znam to se dogaa sa mnom.

4
Maglovito je i kino
PETAK, SEDAMNAESTOG VELJAE

Dan me jo uvijek nije nazvao. Voljela bih da je to uinio. Mislila sam da e

nazvati. Stalno provjeravam na mobitelu.
Idemo na veeru Haywoodima. Ne ide mi se. Pokuala sam objasniti
mami da mi nije dobro i da se osjeam slabo, ali ona mi je rekla: Ne bjei
od svojih odgovornosti. Voljela bih da se mogu vratiti u krevet i spavati,
jer se nikad nisam osjeala tako iscrpljenom.
* * *

NEDJELJA, DEVETNAESTOG VELJAE

Nekada, kad je Emily ila s nama Haywoodima, zauzeli bismo itavu

stranu za ogromnim stolom od mahagonija, koji se nalazio u DIVNOJ sobi s
velikim prozorima, to su pruali pogled na PREKRASAN vrt. Kada Emily
nije bila s nama, mama i ja zauzele smo samo dva mjesta, a Haywoodovi su
se rairili po stolu kako bi popunili rupe, kao to su uinili i ovaj vikend.
Trudili su se popuniti rupu.
Njihova kua uvijek mirie po svjee peenom kruhu i svemu drugom
to Katherine kuha - ona je nevjerojatna kuharica. Mama je puno ljepa i
mravija od Katherine Haywood i ba me zanima, kada su jo ile u kolu
je li mama mislila da e njezin ivot biti bolji od ivota njezine prijateljice.
Moda mama nikada nije tako zlobno razmiljala. Katherine ima ute,
konjske zube i uope nema bradu. Zbija ale koje nisu smijene, ali ipak se
svi smiju njezinim alama. Ona je veliko srce: svatko se uz nju dobro
osjea. Radi kao producentica na radiju. Njezin suprug Mark, fenomenalan
je i ak dobro izgleda (premda ima najmanje pedeset godina). Uvijek se
pobrine da Katherine ima sve to treba, pa makar to bila samo i sol. Zatim,
uz Lucy, tu su jo blizanke Molly i Meredith, koje imaju jedanaest godina i
TAKO SU DOSADNE, ali zbog njih se Katherine jo vie smije.
Lucy ima kratku kosu, trenutno obojenu u grimizno i ima lijepe oi
boje mahagonija, koje zna savreno naminkati. Htjela sam je pitati kako

se nauila tako dobro minkati, zato to je jedan dan jednostavno pogodila

ono pravo - jako se dobro naminkala. U koli ima izvrsne ocjene i ima
stvarno slatkog deka Kaija. Bio je juer na veeri i uope ne bi bilo
problema da nisam dola. Lucy je itavo vrijeme sjedila pored njega i
drali su se za ruke. Izgleda da je nauila kako se treba ponaati s dekima
(odjednom) i zna to radi - nastavila sam je promatrati i sjetila sam se
kakva je bila sa mnom, kada se znala koristiti tim slatkim pogledima i
alama.
Mama se sigurno pitala zato je u njezinoj obitelji krenulo sve loe.
Sigurno se osjeala kao da ju je preplavila loa srea. Kao da je neka osoba
sjedila pored nas u vlaku na naem ivotnom putovanju i pojela previe iz
bife-vagona, u kojemu ba na tom vlaku posluuju sudbinu zajedno sa
svim dobrim i loim stvarima (na plastinim tanjurima). Osoba koja bi
sjedila nasuprot nas dobila bi nita drugo osim loe sudbine. I zatim, zbog
toga to se ta osoba prejela, a vlak je poskakivao kada bi preao preko
nekog ispupenja, svu lou sudbinu povratila bi po nama.
Dakle, bile smo na veeri, sjedile, preplavljene loom sudbinom i
Katherine je pitala mamu kako se osjea. Mama se veselo nasmijala,
letimino me pogledala i rekla da smo dobro, puno bolje.
Katherine je pogledala u Marka, nagnula se preko stola i poloila ruku
na maminu. Rekla je: Uvijek ste dobrodole i moete ostati koliko hoete,
bilo kada...
Mama je rekla: Ne, ali hvala ti na panji.
Razmiljala sam kako bi bilo ivjeti u njihovoj predivnoj kui, gledati
u njihov prekrasni vrt i sluati galamu te obitelji. Rekla sam: Radije bih
ostala kod kue. Ali nisam to izrekla glasno.
Mama mi se nasmijala, ali nije uspjela prikriti koliko je umorna, kao
da mjesecima nije spavala. Htjela sam je primiti za ruku, kao to je to
Katherine uinila, ali nema anse da bih to napravila pred drugima. Zatim
sam se sjetila da sam mogla biti kod Dana i okrenula sam se.
Mark je rekao Lucy: Zato ne pokae Sophie i Kaiju stol za biljar?
Lucy je skoila. Zatim je Mark rekao: Molly, Meredith! To je bilo dovoljno
da se blizanke odmah dignu od stola.
ila na maminom licu je iskoila.
Rekla sam: Ve sam vidjela stol za biljar.
Katherine je kimnula glavom. Pruila je ruku prema meni, ali je
gledala u mamu. Stvarno je lijepo. Lucy i Kai stalno su tamo.
Lucy je uzela moj demper i nisam imala drugog izbora nego da se i ja
dignem. Obrazi su mi gorjeli, pocrvenila sam i ivciralo me to sam morala
otii. Dosta mi je da me svi tretiraju kao dijete. Bilo je oito da nas se ele

rijeiti. Krenula sam za Lucy i Kaijom. Prije nego li su se vrata

blagovaonice zatvorila, ula sam Katherine kako izgovara moje ime. Rekla
sam Lucy da idem u kupaonicu, ali lagala sam.
Ona, potpuno zadubljena u Kaija, otila je prema podrumu. Blizanke
su otile i ostala sam sama. Prislonila sam uho na vrata blagovaonice. to
su to govorili o meni?
Nisam sve mogla dobro uti.
Katherine: Ma mora. Oigledno je da Sophie sve prikriva. Uspijeva
se dobro pretvarati, ali ona nije sasvim pri sebi. Potreban ti je netko tko e
ti pomoi. Sljedeu reenicu rekla je jako njeno. Oito je da se obje
muite.
Mark: Razgovarali smo o tome. Dopusti da vam pomognemo, molim
te.
Mama: To je toliko teko. Znam to pokuavate uiniti. Tako sam
umorna. I tako usamljena. I ljutita.
Mark: I mi smo ljutiti.
Katherine: Sophie se doima potpuno iskljuenom. Razgovara li ona
uope s tobom? Ne mogu si to ni zamisliti. Sirota duica se tako jako trudi
- zapravo, nisam sigurna to uope pokuava uiniti. Kao da se eli
pretvarati da se nita nije dogodilo. Jesi li razgovarala s njom? Ne mogu ni
zamisliti kako se ovo sve odrazilo na nju, ali ako e i dalje sve drati u sebi,
bit e joj samo jo gore.
Mama: Ne mogu to podnijeti. Ne mogu joj pomoi. Ne mogu ak ni
sebi pomoi.
Zatim sam neto malo propustila, jer je netko upalio aparat za kavu,
koji je zujao i prekrio neke rijei. To mehaniko zujanje odzvanjalo je u
mojoj glavi. Zamiljala sam to bi se dogodilo da eksplodira aparat za
kavu. Komadii stakla i zrnca kave rasprili bi se itavoj sobi i prekrili
talogom mamu, Katherine i Marka. ula sam zamiljene krikove i stavila
sam ruke preko uiju. eludac mi se stisnuo. Lucy me prestraila na smrt,
jer me primila za lakat i glasno rekla: Nemoj.
Vrhovi obraza bili su joj rumeni. Tako je znala izgledati kada je bila
dijete. Jednom smo proveli poslijepodne tako da smo radile popis svih
stvari koje smo eljele za deseti roendan i to nisu bile samo materijalne
stvari; bile su to stvari poput lijepi nokti, kraj nuklearnom oruju, deko.
Ne mogu si zamisliti da opet budem tako bliska s njom. Sada je ona za
mene bila stranac o kojemu sam sve znala. Kao Abigail. Kao svi moji
prijatelji.
Jo jae me stisnula. Nemoj sluati.

Imam pravo. Govore o meni. Zbog ega misle da se ne mogu nositi s

tim? Podigla sam glas. Dobro sam.
Dugo me gledala. Stvarno misli da si dobro? Kako bi mogla biti?
to ti zna?
Pocrvenila je i spustila pogled. Kada me ponovno pogledala ponaala
se kao da se nita nije dogodilo. Sophie, poi sa mnom. Idemo se malo
zabavljati. Kai je predobar u biljaru - moe mi pomoi.
Htjela sam pitati Lucy nedostaje li joj Emily. Nedostaju li joj ona
vremena kad smo bile djeca i kada smo se igrale u njezinu dvoritu.
Odjednom sam se osjeala stvarno odraslom. I jako, jako tunom. utke
sam krenula za njom u podrum.
PONEDJELJAK, DVADESETOG VELJAE

kola je bila grozna. Na putu prema kui pokisnula sam. Mama je bila
vani. Napravila sam sendvi od sira sa zadnjom krikom kruha. Napravila
sam svu zadau. Nitko nije zvao. Bilo mi je zlo od misli koje su mi se
motale po glavi, te sam poela pisati proznu pjesmu. To je stvar toka
svijesti. Sutra u je pokazati Rosi-Leigh i moda mi moe pomoi.

Gorjeti - rije gorjeti dolazi od vatre, od vruine, od ... vrele, uarene

narane kao u noi vjetica i poput .... dima, koji ostavlja tragove kao crna
zemlja, jednom kada je poar u umi ugaen, ostaje crno tlo. Ostajem
okrenuta prema unutra, najtamniji kutak ume otvara se prema vruem,
mokrom svijetlu. Ostajem bez tebe: aa polupuna za sve druge, poluprazna
za mene.
SRIJEDA, DVADESET DRUGOG VELJAE

Danas sam trebala predati osobni esej na satu engleskog jezika. Tema
je mogla biti bilo to. Ali, nisam ga napravila. Zato sam dobila kaznu za
sutra. Ako dobijem jo jednu kaznu pozvat e mamu u kolu na razgovor
zbog mojeg ponaanja. Vie nikada ne elim ii u kolu. Uope ne bih
marila ako bi me izbacili, ali ako bi se to dogodilo, teko bih izala na kraj s
mamom, a to bi bilo puno gore nego napisati esej.
Za vrijeme odmora dala sam Abi majicu, koju sam joj kupila za
roendan. Rekla je: Moe li doi ranije do mene za roendan?
Opet ima zabavu?

to je loe u tome?
Nita. Samo, ma ne znam, prireuje mnogo zabava, ali ne, to je
dobro. Da, doi u.
Kada sam to rekla, tako se nasmijala kao da sam joj dala poklon-bon
za toplice, a ne majicu.
I ja sam se njoj nasmijala. Moj sat kukavica se nasmijao.
Rekla je. Neto nije u redu?
Ne, sve je u redu. Htjela sam je pitati kako je bilo kod Dana, budui
da sam ja morala biti kod Haywoodovih. Htjela sam joj se izjadati to sam
dobila kaznu. Ali, kao da su mi rijei zapele sa svim onim drugim stvarima
koje joj nisam rekla. Niti bilo kome drugom. Razmiljala sam o tome to je
Katherine rekla za mene, da sam se iskljuila od svega. Ali Katherine ne
razumije da je bolje tako. Smijem se veselo, preveselo, to mogu zakljuiti
iz Abinog iznenaenog pogleda. Rekla sam: Sve je u redu. Samo nisam
napravila onaj osobni esej.
Dola je Megan. Izgleda da je prislukivala, jer je poela govoriti o
svojem glupom eseju. Pisala je o svojem psu i kako je uginuo. Nisam mogla
vjerovati. Zatim su ona i Abi poele razgovarati kako je bilo kod Dana.
Premda sam mislila da elim uti o tome, Abigail je rekla da je itavu veer
provela s Danom i da su priali. Zabolio me eludac. eljela sam da zauti.
Kalila je sjedila sama za susjednim stolom. Premda joj je marama
zasjenila lice, kunem se, vidjela sam da me letimice pogledavala i da joj je
ao mene.
NEDJELJA, DVADESET ESTOG VELJAE

Juer naveer otila sam u Emilynu sobu, otvorila vrata i prije nego li
sam ula neko sam vrijeme samo stajala. Jedan zid bio je prekriven
etvrtastim ogledalima. Mogla sam se vidjeti u ogledalima i to mi je
izgledalo kao da puno tv-ekrana gleda u mene. Osjeala sam se kao da
neto ekam, moda Emily, da izae iz malene kupaonice s runikom na
glavi i vie na mene da izaem.
Otila sam do njezinih CD-a, koji su bili poslagani na plavoj, drvenoj
polici i pregledavala sam ih. Nisu prole niti dvije minute i mama je ula u
sobu. Upitala me:
to radi ovdje?
Slegnula sam ramenima.
Zujala je uokolo i poela se derati: Ostavi stvari na miru. Ne diraj
nita. Nemoj!

Stajala sam kao ukopana; bila sam okirana.

Zgrabila me za ruke i povukla me. Derala sam se na nju da me pusti i
pokuavala joj rei da sam samo htjela posuditi CD. Dole smo do ulaznih
vrata sobe, a ja sam se drala za njih. Ona me vukla, ali ja sam se uhvatila
za vrata. Popustila je. Zatim me pustila i gledala u mene kao da sam neki
stranac.
Jecala sam: Samo sam htjela posuditi CD.
Ona je rekla: Ne uzimaj nita odavde.
Zato?
Rekla je: Ozbiljno to mislim.
Odgovorila sam, ali jako tiho: Voljela bi da sam to bila ja.
Lice joj se naboralo, kao da sam je umotala u neto i kao da ne moe
doi do zraka. Prije nego li se snala, otrala sam u sobu, zalupila vratima i
legla na krevet, sleena.
Mama je njeno pokucala i zatim, budui da nisam odgovarala, rekla
kroz vrata: Zna da to nije istina, zar ne?
Nisam mogla govoriti.
Rekla je: ao mi je. ao mi je zbog svega to se sada dogodilo. Voljela
bih da ti mogu sve to olakati. Mislim da je odmah nakon toga rekla:
Zbog nas obje. Ali, ini mi se da je poela plakati, jer je bilo teko
razumjeti njezine rijei. Znam da se moram potruditi vie oko tebe.
Obeavam ti da u se vie truditi Soph.
Htjela sam neto rei; stvarno sam htjela.
Opet je pokucala, glas joj je drhtao. Rekla je: Sophie, mogu li ui?
Mislila sam da e otvoriti vrata, ali nije. Nije ula. Mrzim je. I mrzim
Emily zbog svega ovoga. Ne mogu vjerovati da sam to napisala. Ali, istina
je.
PONEDJELJAK, DVADESET SEDMOG VELJAE

Danas smo se Rosa-Leigh i ja odluile proetati do doma, jer nije

toliko hladno. Pitala me hou li doi do nje u petak poslije kole, ali budui
da idem kod Abigail na zabavu morala sam je odbiti. Bila je to
duuuuuuuuuuuga etnja. Prole smo kroz park, ule u labirint i izgubile se,
to nam je na neki nain bilo i zabavno. Nakon toga, sjele smo na travu i
gledale kako se mrai sivo nebo. Poela je govoriti o tome kako zimi u
Canmoru zrak svjetluca kada je prekriven esticama inja. Govorila je o
sunevim psima. Rekla sam joj da mi to objasni: to je pojava kada nebo

izgleda kao da ima tri Sunca. Zatim je poela govoriti o svojoj mami. Ne
sjea se puno toga, uglavnom ono to je vidjela na slikama. Pitala me:
Hoe li posluati pjesmu koju sam napisala o njoj? Mogu ti je proitati?
Kimnula sam. Tiho ju je itala. Dok sam sluala pjesmu, poela sam
razmiljati o svojoj mami i stranoj svai koja je izbila u subotu naveer.
Oito je da je mama poludjela. Vidim da me mrzi i da se ne moe nositi s
time da vie nema Emily. Mislim da se vie nikada ne eli vratiti na posao.
Voljela je svoj posao i dizajniranje. Znala je svojim klijentima tako lijepo
urediti domove, koristila bi mekane tkanine u nijansama zelene i
zemljano-naranaste boje. Jednom mi je Emily rekla da je njezin stil bio
jako organski. Emily je imala smisla za umjetnost. Znala je pomijeati sve
vrste boja, koje bi se na kraju slagale i voljela je strukturu slikanja u ulju.
Kada su njih dvije razgovarale o Umjetnosti; nikada nisam znala to bih
rekla, jer ja uope nemam smisla za umjetnost.
Rosa-Leigh je proitala pjesmu. Nagovorila sam ju da mi je ponovno
proita, te sam se jo vie koncentrirala. Trava je smrdjela po vlazi, po
kompostu. Svojom pjesmom Rosa-Leigh je uspjela doarati sliku svoje
mame. Nakon to je zavrila pjesmu, drhtala sam nekoliko sekundi. Rekla
sam: Predivna pjesma. Glupo sam se osjeala, jer sam to rekla tako
izravno, ali to je bila istina i Rosa-Leigh nije imala nita protiv. Zatim sam
duboko uzdahnula i rekla: Moja mama skuplja stvari koje su ljudi
izgubili.
Opet se naslonila na laktove i rekla: Zato?
Nemam pojma. Uvijek je to radila. ak i kada je moja sestra bila iva.
Mislim da je to radila kada mi je i tata bio iv, ali stvarno se ne mogu
sjetiti. Ima rukavice i par arapa, KOJE SU ODVRATNE i zaista je ponosna
na svoje jedinstvene naunice. To je tako udno - nitko na svijetu ne
skuplja stvari koje su drugi ljudi izgubili.
to se dogodilo tvojem tati i sestri?
Nisam mogla vjerovati da nije znala za Emily. eludac mi se stisnuo.
Tata je umro kad sam bila malena. Imao je rak, ali bila sam premalena da
ga se sjeam. Imala sam samo dvije godine. Uvijek smo bile samo ja i
mama. I Emily... Morala sam napraviti pauzu prije nego li sam dovrila
sljedeu reenicu. Rekla sam: Moja sestra... Nisam dovrila.
utjela je. ula sam utanje, jer je ona legla nauznak. Rekla je:
Pogledaj prema gore.
I ja sam legla. Nebo se okretalo zbog moje vrtoglavice.
Rekla je: Vidi li zvijezde kako sjaje? Nema priliku u Londonu tako
esto vidjeti zvijezde?
Rekla sam: Stalno mi nedostaje.

Jesi li dobro?
Zurila sam u nebo, pokuavajui suspregnuti suze. Mislim da jesam.
Dobro sam.
to jo tvoja mama ima u svojoj kolekciji?
Novinske lanke, koji se tiu djece koja su oteta i ljudi koji su nestali.
Ima i jednu zlatnu medalju i tko zna to jo. Nisam godinama ula u
njezinu sobu.
Rosa-Leigh je rekla: Pitam se kakva je bila moja mama?
Kako je umrla?
Pogazio ju je pijani voza. Voljela bih da je se sjeam. Ponekad Joshua
i Jack priaju o njoj. Zato i mogu napisati pjesmu.
Stvarno je dobra.
Hvala ti. Bolje se osjeam kada piem pjesme.
Nisam nita rekla. Poelo je kiiti. Kada smo se uspravile, kia je u
Rosa-Leighinoj kosi izgledala poput staklene vune. Toliko smo se
smrznule, da smo odluile povui jedna drugu sa zemlje i krenule smo
prema kui.
SRIJEDA, PRVOG OUJKA

Mama je veeras otila na sastanak u nekakvu grupu za podrku.

Odjednom mi je to objavila i pritom se smijala, kao da e mi biti drago
zbog toga. Jo uvijek ne mogu zaboraviti kako se neki dan derala na mene,
stoga nisam nita rekla, ali bila sam iznenaena.
Nakon to sam razgovarala s Rosom-Leigh o maminoj kolekciji, htjela
sam otii i potajno je pogledati, ali naravno kada mama ode. Otvorila sam
vrata njezinog ureda. Uvijek je na radnom stolu imala hrpu poslovnih
nacrta za dizajniranje interijera, ali sada je njezina kolekcija zauzela
veinu sobe. ak se ni stol nije mogao vidjeti od silnog nereda. Kunem se,
prije nije imala toliko stvari. Soba je POTPUNO krcata. Pravi kaos. Posvuda
su razbacani poderani komadi odjee. Medvjedi s jednim okom lei na
podu, a posuda puna pennyja nalazi se na stolici. Oigledno je da je mama
izgubila svaku mjeru.
Ne mogu prestati misliti o onom to su Haywoodi rekli. Rekli su da bi
trebale neko vrijeme ivjeti s njima. Ne znam bi li to pomoglo mami.
Trebam li biti zabrinuta zbog nje? Moda Haywoodi znaju da je njezina
kolekcija prevrila svaku mjeru. Zatvorila sam vrata za sobom i pourila u
dnevni boravak.

Zaspala sam na sofi dok sam gledala televiziju. Sanjala sam da se

nalazim u malenom, mranom prostoru i da mi se vatra sve vie i vie
pribliava. Nisam mogla izai. Probudila sam se sva znojna.
Mama jo nije dola. Otila sam u svoju sobu. Imala sam osjeaj da e
mi glava eksplodirati. Morala bih se natjerati da ne mislim ni o emu. Ali
samo kada bi znala kako. Sutra barem poinju polugodinji praznici. Ne
mogu nikako prihvatiti da moram ii u kolu.

5
Vjetice sunevog svjetla
PETAK, TREEG OUJKA

Zvala me Abigail i rekla da ju je sino nazvao Dan. Bila je jako uzbuena tovie ushiena. Previe sam depresivna da bih pisala. I LJUBOMORNA.
Zato je nazvao nju, a ne mene? Ipak, rekao je da ne dolazi na njezinu
zabavu, pa je to moda i dobro, zar ne?
Upravo kreem prema Abi, jer veeras slavi roendan. Spavat u kod
nje. Morat u cijelu no sluati kako brblja o Danu.
Kad me Abi vidjela, vrsto me zagrlila i odvukla u svoju sobu na kat.
apnula mi je da je njezina mama pila. Obeala mi je da e izai van, a jo
je u krevetu i spava.
Jesi dobro?
Kreveljila se i rekla: Dobro sam. to e veeras obui? eli li
posuditi moje crne traperice?
Prebirala sam po njezinoj garderobi i sluala je kako brblja. Probala
sam njezine traperice i nije mi se svialo kako mi stoje, pa sam ih svukla i
obukla svoje. Zapalila je cigaretu i zrak u sobi postao je gui. Stalno je
ponavljala kako sam mrava i da dobro izgledam. Na kraju sam je samo
pogledala, kako bih joj dala do znanja da prestane.
Upitala je: to je. Ali, ipak je prestala. Naminkala se puno jae nego
inae. Dola je Zara. Bila sam iznenaena, jer je bilo rano, a Zara uvijek
kasni. Na glavi je imala crni eir, a obukla je fantastinu grimiznu haljinu,
koja bi na svakoj drugoj izgledala kiasto. Voljela bih da i ja mogu nositi
eire i izgledati cool, ali ne mogu.
I tako Zara je stigla i rekla: Dola sam ranije, jer sam morala otii iz
kue. Mama mi je poludjela.
Htjela sam joj rei, da ako misli da je njezina mama luda neka posudi
malo moju, ali nisam nita rekla.
Uzela je cigaretu iz Abine kutije, zapalila (oito sada pui) i nastavila:
Mama je uhvatila Aleca i mene - opet su zajedno; oprostila mu je - u
krevetu. Ispuhnula je dim i napravila prsten od dima. Bijesna je.
Bilo mi je drago da nisam nita rekla, jer izgleda da Zara smatra neku
osobu ludom, ako je ta osoba ljutita, a ne kad je osoba stvarno luda. Zatim

je vrlo dugo priala o tome to Alec i ona rade. Istovremeno, htjela sam da
zauti i da nam sve ispria. Svi su to uradili OSIM MENE - ak i Abigail, ali
ona je znala govoriti da je zbog toga poalila. Ali, sada se ponaa kao da
SVE zna. Zara i ona su se itavo vrijeme gledale pogledima punim
razumijevanja.
Zara je pitala: Gdje je Megan?
Slegnula sam ramenima.
Abi je rekla: Doi e. Nasmijala se Zari. Budui da sam se osjeala
tako iskljuenom, ignorirala sam ih. Zatim je Abi palo na pamet kako bi
mogle napraviti ajne kolaie za zabavu. Zara i ja smo pomislile:
Nemamo pet godina. Ali, Abigail je insistirala. Zara je odluila da je to
dobra ideja (to me je iznenadilo, jer je ona inae tako cool i suzdrana),
pa smo otile u kuhinju, na brzinu pripremile smjesu i stavile ju u penicu
da se pee. Bilo je zabavno, ali kada je dolo vrijeme da ih prevuemo
glazurom ili eerom, ve smo popile nekoliko pia. Na kraju sam sama
stavljala glazuru na kolaie, jer su Zara i Abigail otile van puiti travu.
Osjeala sam da sam ve malo pripita, te se nisam htjela i napuiti.
Natoila sam si jo jednu votku. Onda je dola Megan. Nisam znala da je
stigla. Rekla je: Vidim da si radila ajne kolaie.
Kimnula sam.
Rekla je: Boe, kako bih pojela jedan kolai.
Rekla sam: Uzmi. Ali, nisam sigurna je li se glazura primila.
Megan je klimnula glavom i primila se za trbuh. Nisam sigurna.
Zavrila sam kola s neonsko utom glazurom i preko toga posula
sjajni eer. Drutvo je poelo dolaziti, ali nitko nije jeo kola i bio je to
potpuni gubitak vremena. Poela sam razgovarati sa Zarom, to se nikada
ne dogaa i ona je govorila o dekima - iznenaenje, iznenaenje - i bila je
ve na pola puta svoje prie o Alecu, kada ju je prekinuo telefon.
Otila sam van. Tamo su bili neki deki koji su puili joint, a kada su
me ponudili, odbila sam, jer sam se osjeala prilino pijana. Na trenutak
sam poeljela da je Dan ovdje. Sjetila sam se njegovih plavih oiju i
osmijeha. Vratila sam se unutra, jer je vani bilo prehladno i vidjela sam da
nekoliko momaka pui travu u kui.
Krenula sam obavijestiti Abigail o tome. Njezina mama je prilino
flegmatina - ili ju jednostavno nije briga - ali nee nikome dopustiti da
pui travu unutar njezine kue. Upravo kad sam nala Abigail, njezina se
mama pojavila na vrhu stepenica, zamagljena pogleda i teturala je. Nekada
je bila balerina i vrlo je lijepa i vitka. Obino je njezina crna kosa skupljena
u punu, ali budui da je spavala, bila je kovrava i oputena i strala je na
jednu stranu. Crveni ru joj se razmazao. Poela je vikati: Svi van!

Osjeam marihuanu, Abigail, istjeraj sve van. Bilo bi smijeno, da sam to

gledala na televiziji, ali to se zaista dogaalo. Svi su se ukoili.
Abigail se derala na mamu: Kako mi to moe uiniti na roendan?
Plakala je.
Ovo je moj dom, a ne narkomanski brlog! Abina mama je vritala.
Miii na njezinu mravu grlu napeli su se i postala je estoka i ljutita.
Derale su se jedna na drugu. Ljudi su napustili kuu brzinom takora
koji naputaju brod koji tone. Nitko nije ostao, niti Zara, ak niti Megan.
Stajala sam i nisam znala to bih sa sobom. Abi se okrenula prema meni i
rekla: Idi, molim te. Ne elim te ovdje. Ovo je toliko poniavajue.
Osjeala sam kako mi suze naviru na oi i okrenula sam se, prije nego
li me mogla vidjeti. Obukla sam kaput, ali onda me zgrabila i rekla:
Oprosti. Molim te ostani. Trebam tvoju pomo. Pokazala je na mamu,
koja je slomljena sjedila na dnu stepenica. Pomogli smo joj da doe do
kreveta, a to je izgledalo kao da vuemo drijebe dugih udova koje tetura i
iznova pada.
Kada smo napokon legle u krevet, htjela sam razgovarati s Abi, ali ona
je odmah zaspala. Leala sam tamo due vrijeme i nisam mogla utonuti u
san.
NEDJELJA, PETOG OUJKA

DAN MI JE POSLAO E-MAIL!!! Budui da mi nije uzvratio poziv, mislila

sam da mi se vie nikada nee javiti. Moda je osjetio da mislim na njega!
U e-mailu je pisalo: ao mi je to ovaj vikend nisam doao na zabavu.
Bilo bi lijepo vidjeti te. Dopao mi se e-mail, zato to nije skratio niti jednu
rije, kako to ljudi znaju raditi, kao da to stvarno nisu rijei. (Zato su mi
bitne takve stvari? to nije u redu sa mnom?) U meni se pojavilo mnogo
pitanja zbog e-maila. Kao npr. kako je doao do moje e-mail adrese? Je li
samo meni poslao e-mail ili svima ostalima? Ne, definitivno samo meni:
pisalo je, da bi bilo ba lijepo da me vidio! Ne bi to napisao drugima. Abi bi
znala, ali glupo mi je da je to sada pitam. Juer ujutro bila je odsutna. Nije
nita pojela za doruak, premda sam napravila jaja na tostu. Rekla je da je
previe tuna i depresivna. Htjela sam joj rei, da ne mora biti ni zbog ega
depresivna: barem joj je sestra iva.
Voljela bih da to nisam napisala.
UTORAK, SEDMOG OUJKA

Lynda me pitala to sam nedavno pisala o Emily. Nisam odgovorila.

Rekla mi je da pisanje dnevnika moram shvatiti ozbiljno, kako bih prestala
blokirati sve ono to se dogodilo. Osjeala sam se potiteno i nisam je
mogla gledati. Rekla sam: Nita ja ne blokiram. Reenica je zvuala, kao
da se nalazim u sobi punoj gustog dima, a svaka rije nanosi bol mojim
pluima.
ETVRTAK, DEVETOG OUJKA

Zavrili su polugodinji praznici i danas opet u kolu. Fuj.

Nakon to veeras napravim domau zadau, sjest u na krov. Obino
se otamo moe vidjeti mnogo zvijezda, ali veeras ih je puno nebo,
doimaju se kao maleni tragovi igle u crnoj tkanini. To me podsjetilo na
neto to se dogodilo Emily prije mnogo godina i bilo mi je drago to sam
ponijela dnevnik sa sobom, jer mogu pisati i pisati.
Te je noi nebo takoer bilo prepuno zvijezda. Bile smo negdje vani,
otile smo gledati vatromet i Emily je rekla da je gladna. Mama joj je rekla
da moemo dobiti prene krumpire. Emily je imala trinaest godina. ini se
da je zaboravila na glad i promatrala je deke. Mama nije obraala
pozornost na Emily, te je napuila usne i povukla nas prema kiosku s
jelima.
Zgrbljeni mukarac brzo je otvarao vrele krumpire umotane u
srebrnu foliju. Netko je preko mikrofona obavjetavao da e Katarinin
kota uskoro poeti. Mukarac nas je pitao elimo li neto i nestrpljivo je
lupkao prstima. Oito je mislio da elimo gledati, ali nas tri smo Katarinine
kotae smatrale dosadnima, nain na koji su privreni na ogradu ili drvo
i samo se brzo vrte i vrte, izbacujui iskre. Veinu vremena i ne rade. ak
ih i mama smatra dosadnima, premda uvijek govori: Samo dosadnim
ljudima je dosadno. Platile smo, a mukarac je usmjerio panju na gomilu
ljudi i propinjao se na prste da bi vidio Katarinin kota kako prti i gasi se.
Uzela sam svoj krumpir, stavila na njega maslac i sir, te plastinom
vilicom zgnjeila unutranjost krumpira. Emily je dobila krumpir i isto
uradila; mama takoer. Ponekad smo bile tako sline. Zrak je bio hladan i
krumpir mi je grijao dlanove. Udisala sam smrad dima od vatre i trulog
lia.
ovjek je putem mikrofona obavjetavao da e vatromet uskoro
poeti. Nas tri pourile smo prema prvim redovima, tamo gdje e se
vatromet ispaljivati, te smo se nale u grupi tinejdera i obitelji, koji su bili
vii od nas. Vilicu punu vrelog krumpira primaknula sam ustima, ali prije
nego li sam zagrizla, netko me udario u lakat. Moj krumpir pao je na

zemlju. Nisam pojela niti jedan zalogaj. Gledala sam ga kako lei na zemlji,
blatnjav. Ljutita, bacila sam vilicu.
Nismo imale vremena da se vratimo natrag do prodavaa krumpira
prije poetka vatrometa. Dole smo do prednjeg reda. Dok je prvi
vatromet eksplodirao u zraku, oi su mi se napunile suzama. Tako jako
sam eljela taj krumpir. Emily je gledala u mene; osjetila sam kako bulji u
mene. Zadnja stvar koja mi je trebala je neki pametni komentar od nje. Bez
rijei dala mi je svoj krumpir.
Uzela sam ga i osjetila toplinu kroz prste. Dala mi je i svoju vilicu.
Nisam je pogledala. Pojela sam itav krumpir i nikada joj nisam rekla
hvala. Morala bih rei Lyndi, da mi nije potrebna pomo i da bih trebala
prestati dolaziti na sastanke. Rekla je da e mi pomoi pisanje dnevnika.
Sada se osjeam puno gore. Gore nego ikad.
PETAK, DESETOG OUJKA

Veeras sam vidjela mamu kako odlazi u Emilynu sobu i zatvara vrata.
Osjeala sam se usamljeno poput prazne plastine vreice, Trebalo mi je
vremena da opet ponem normalno disati.
SUBOTA, JEDANAESTOG OUJKA

Otila sam doma kod Rose-Leigh. Kada smo stigle, njezina pomajka
ponudila nam je alicu aja i nekoliko smo minuta brbljale s njom. Andrew
je bio u svom krevetiu i njezina pomajka nije trebala trati za njim. Rekla
je: Sjeam se kada sam bila vaih godina. Imala sam osjeaj da mi se itav
svijet otvara. Bilo je to - Zazvonio je telefon i nije zavrila reenicu.
Da je bilo vremena, rekla bih joj da se svijet prije zatvara poput cvijeta
kada nestane sunca, a ne da se otvara. Rekla sam, da mi svijet ponekad
izgleda potpuno zatvoren, kao vrata Emilyne sobe.
Rosa-Leigh gurnula me laktom u rebra i rekla: Raspoloi se.
Rekla sam: Oprosti.
Pomogni mi da se raspakirani.
Nisi se jo raspakirala? Pa, proli su mjeseci!
Da, da.
Otrale smo u njezinu sobu, koja se nalazi u potkrovlju. Nalik je na
drvenu kuu, koja se nalazi na rubu zadnje stepenice. Obojila je sobu u
krem boju. Otkada sam zadnji put bila ovdje, kada smo gledali film Obitelj,

na jednom od zidova naslikala je sliku, koja prikazuje ljude i ivotinje kako

hodaju.
Ti si zaista to naslikala?
Kimnula je.
Sviala bi se mojoj sestri.
utjela je i zatim rekla: Drago mi je. A sada mi pomogni s ovim
kutijama.
PONEDJELJAK, TRINAESTOG OUJKA

Rosa-Leigh dala mi je asopis The New Yorker, koji je ameriki

asopis (oigledno). Htjela je da proitam pjesme. Bile su dvije. Nikada
nisam vidjela takav asopis s pjesmama. U jednoj pjesmi radi se o vlaku
koji se zaustavljana stanici. Pjesma opisuje kako moemo s prozora vlaka
vidjeti kroz neija otvorena vrata. Takoer se radi i o plavim razlicima.
Pjesma je ostavila dojam na mene i osjeala sam se kao da mogu vidjeti
plave razlike kroz enina prednja vrata. I kao da ekam, da se neto
dogodi. Nakon to sam je proitala, htjela sam napisati svoju pjesmu.
Sekunde mi izmiu kroz prste
Malena, srebrna ribica kroz mreu
Vruina u mojim obrazima, kao zima
Sunce na mojem licu, ljeto je zavrilo
Ribar ne moe sve uhvatiti
U praznom oceanu;
U praznom oceanu
Malena srebrna ribica pliva.

Znam da nema smisla, jer u praznom oceanu ne moe biti riba, ali
svia mi se kako zvui - snana je i hladna. Mislim da nije sasvim gotova.
Moda bi zadnji red bolje zvuao ovako: Malena, srebrna ribica ne moe
plivati.
Dok piem pjesmu, itavo vrijeme osjeam se dobro. Preostalo
vrijeme, ne znam to osjeam. Ne elim osjeati nita, zaista.
Mama je samo otvorila vrata sobe i pitala me moemo li razgovarati.
Bila sam iznenaena, ali tako sam bespomona s njom i nisam znala to
bih rekla. to je?

Rekla je: Sophie, jesi li dobro?

Odgovorila sam: Zato? ak i kada se jednu minutu osjeam
normalno, ona to eli unititi. Nemir mi se dizao u trbuhu kao kiselina i
morala sam polako udahnuti.
Rekla je: Moe sa mnom razgovarati.
Ne elim razgovarati. Niti s tobom. Niti s bilo kime. Dobro sam. Imam
puno domae zadae, stoga...
Teko je uzdahnula i nakon duge, NEUGODNE stanke, otila. Dugo
sam leala na krevetu i trudila se ne misliti ni o emu. Zaspala sam u
kolskoj uniformi. Usred noi svukla sam ju, jer sam se probudila u
hladnom znoju. Moda sam pokupila neki virus.
ETVRTAK, ESNAESTOG OUJKA

U koli je bilo dosadno. Pozvana sam na veeru kod Abigail i mama

me vozi. Inae ne bih prihvatila da me vozi, jer je situacija meu nama
napeta, ali nisam vidjela niti jedno drugo rjeenje kako da stignem do
Abigail. Barem e tamo biti Abin stariji brat. Bit e tu nekoliko tjedana, a
vratio se iz Perua ili Ecuadora ili od nekuda. Uvijek ima zanimljive prie i
premda se Abina sestra vratila na univerzitet, bit e dobra zabava na
njihovoj obiteljskoj veeri. Nadam se da njezina mama nee previe popiti.
Veera je bila prava katastrofa. Kada sam stigla, Abina mama je do
tada ve popila naiskap nekoliko votki i bila je totalno pijana, naprezala se
da se koncentrira, ali jo je uvijek mogla priati stvarno proste viceve koji
nisu bili nimalo smijeni. Bila sam zauena kada sam ugledala hranu na
stolu, ali izgleda da ipak moe kuhati u takvu stanju. Na trenutak sam se
upitala kako se Abi osjea kada joj je mama pijana. Vjerojatno joj je
neugodno. Onda je Abi rekla da njezin brat NIJE DOMA. Nakon veere, Abi
i ja otile smo u njezinu sobu na katu.
Stajala je ispred polica i izvadila bijelu majicu koja mi se svia. Rekla
je: Sada je tvoja.
Hvala.
Sada mi vie ne pristaje. Spustila je ruke na bokove i uzdahnula.
Kako to misli? Nikada nisi bila mravija. Super e ti stajati. Dobro
e izgledati u majici.
Boe, Sophie, ti si tako...
to sam? Ja sam tako?
Ma zna.

Rekla sam da ti majica dobro stoji.

Ti ne razumije to se dogaa. Nikada i nee.
Rekla sam: Pusti me na miru Abigail. Mislim da bi Rosa-Leigh tako
odgovorila.
Ovih dana te stalno putam na miru.
Kako to misli?
Zna na to mislim.
Ne, ne znam.
Rekla je: Uzmi majicu i zaboravi da sam ita rekla. Bacila sam majicu
na pod. Ne elim tvoju glupu majicu.
Daj se urazumi Sophie.
Promrmljala sam: Ne moe ni zamisliti kakav je to osjeaj.
Sikui je rekla: Kako bih uope i mogla znati? Nee ni razgovarati
sa mnom. to eli da uinim? Tuno je, strano, grozno i ne znam to jo
da kaem. A ti mi ne eli pomoi.
Pomoi tebi? Kako to misli pomoi tebi? Kako moe biti takva kuja?
Ja sam uvijek bila ta koja je tebi pomagala. Uvijek sam te podravala i bila
tu za tebe, a ti jednostavno nisi u stanju to isto uiniti za mene.
Znai, to sam ja? Kuja? A to je s tobom? Kada ti ima vremena za bilo
koga? Ti nema pojma ni to se dogaa. Poela je plakati. Maskara joj se
razmazala ispod oiju kao crni pepeo.
Ne mogu vjerovati da mi to radi. Ne mogu vjerovati da si tako
sebina! Plakala sam. Nema pojma kako je to. ITAVO VRIJEME.
Ne mogu to vie podnositi.
Ne moe podnositi to?
Tebe! Vritala je.
Zato mi to radi?
Rekla je: Ne radim ti nita.
Dere se na mene. TIPINA Abi, tako zaokupljena sobom, tako
sebina. Uvijek si bila takva. Uvijek si ti ta za koju se moramo brinuti i o
kojoj moramo razgovarati i sada se sve ovo dogodilo meni i ne moe se
nositi s time, jer si toliko ZAUZETA SAMA SOBOM. NIKADA ti se nije
dogodilo nita loe. Nije NITA pogreno u tvom ivotu i ne moe se
nositi s time da je i meni moda potrebno malo podrke.
I meni se dogaaju loe stvari u ivotu, ako nisi primijetila. A kako da
ti pruim podrku kada me ne puta blizu sebe? Ne eli RAZGOVARATI
sa mnom. Vikala je.

Ne ELIM razgovarati o tome. Ne elim MISLITI na to. Plakala sam,

zgrabila torbu i otrala dolje.
Abina mama je lebdjela u predvorju. Nejasno je rekla: to se
dogaa? Maknula je svoju crnu kosu s lica i suosjeajno mi se nasmijala.
Idem kui. Oprostite. Zaista sam plakala.
Rekla je: Abigail, to si uinila?
Rekla sam: Nije nita gospoo Bykov. Samo elim kui. Otvorila sam
ulazna vrata i izjurila van. Bilo je mrano i hladno. Trala sam do stanice
podzemne na kraju Abine ulice. Dola sam do kioska gdje se prodaju karte
i poela se tresti. Drhtala sam cijelim tijelom. ovjek koji se nalazio iza
prozora za prodaju karata pitao me: Kuda idete? Fluorescentna svijetla
inila su sve jo stranijim, sivim, mrtvaki sivim kao u mrtvanici.
ula sam tutnjavu vlaka na peronu. Od tamo gdje sam stajala, mogla
sam ga vidjeti kako se zaustavlja. Povraalo mi se. Opet sam pogledala u
prodavaa karata. Nisam mogla disati.
Upitao me: Jeste li dobro?
Rekla sam: Predomislila sam se. Izvadila sam mobitel iz depa i
trudila se da mi ne ispadne, a ruke su mi se jako tresle. Rekla sam: Imate
li broj taksija?
Rekao je: Pozvat u vam taksi.
Na trenutak sam bila zahvalna, a onda sam opet poela drhtati i bilo
mi je tako zlo da sam jedva mogla razmiljati. Vonja taksijem prola je
kao u bunilu. Kada sam stigla doma, na brzinu sam pozdravila mamu i
odmah otila u sobu. Usta su mi bila tako suha i mislila sam, da e mi biti
bolje ako popijem vode, ali bilo mi je jo vie zlo. Mislila sam da umirem.
Htjela sam krikom dozvati mamu da imam srani napadaj, da mi se neto
grozno dogodilo, ali bila sam previe uplaena da bih je zvala. Srce mi je
udaralo kao djetao u grudima, vratu, grlu i to je bila najglasnija stvar na
svijetu. Stavila sam prste u ui, ali niti to nije zaustavilo to lupanje. Neko
sam vrijeme jecala i potom sam se sklupala na krevetu.
Satima poslije - ili su to bile minute? Nemam pojma - disanje se
usporilo i sulude misli prestale su se vrtjeti po mojoj glavi. Ne znam to mi
se uope veeras dogodilo. Ludim li?

6
Opet nisko lete
PETAK, SEDAMNAESTOG OUJKA

Jutros me zvao Dan. Nisam se stigla javiti, a previe sam srameljiva da bih
ga sama nazvala - to bih mu uope rekla? Otila samu kolu, Abigail nije
priala sa mnom, ali ba me BRIGA. Barem mi srce opet normalno lupa.
SUBOTA, OSAMNAESTOG OUJKA

Prolu no loe sam spavala. Imala sam uasne snove. Sanjala sam da
sam raala grozna stvorenja, koja su bila sva od vatre i vritali su kada su
se poraali. Probudila sam se i vidjela da sam dobila menstruaciju. Mrzim
menstruacije. Za nekoga tko ima esnaest godina to je najgluplja i
najbeznaajnija stvar. Ne elim ostati trudna (ak i da to elim, nema
nikakve anse). Niti jedna esnaestogodinjakinja na ovome svijetu ne eli
ostati trudna i ZATO onda imamo menstruacije? Neke djevojke dobiju
menstruaciju s deset godina. Zato bi desetogodinjakinja morala imati
menstruaciju? Moja je tako neredovita, tako da nikada ne mogu znati kada
u je dobiti, to je prava nona mora.
Dobila sam jake greve, te sam legla i stavila bocu tople vode na trbuh
i gledala televiziju. Nekada su moji vikendi bili tako ispunjeni i zauzeti.
Subotom sam odlazila na satove trampolina, zatim duda i naveer na
satove drame. Nakon toga, otila bih do Abigail ili bi ona dola k meni. U
nedjelju, najprije bi se probudile i napravile doruak, zatim bi otile
negdje van ili u kupovinu, potom bi radile domau zadau, sve dok ne
doe vrijeme za odlazak kui. Ali, Abigail me danas nije nazvala. Neu ni ja
nju.
Gledala sam epizodu neke sapunice, koju nisam do sada gledala.
Plakala sam kada je neka Ness prekinula s nekim slatkim dekom
Martinom, jer je bolovala od raka i umirala. Zatim sam promijenila
program i gledala ODVRATNI dokumentarne o enskim bodybildericama.
Nakon dokumentarca uslijedile su vijesti, na kojima su opet
izvjetavali o bombau samoubojici u Afganistanu. Poginulo je dvadeset
pet ljudi. Samo tako. Ali, tako to ide: ljudi umiru i ne moe se nita uiniti.
Odjednom su mi rubovi svijeta postali mraniji. Srce mi je lupalo ak do

rebara. Kako svijet moe biti takav? Zbog ega ljudi ine takve grozne
stvari? Nema nikakvoga smisla. Nisam mogla disati. Povraala sam. Ali, ni
poslije toga nisam se bolje osjeala.
Ostatak vikenda provest emo kod Haywoodovih, Katherine nam se
izgleda smilovala, jer kada je nazvala, ja sam se javila i zvuala sam
stvarno potiteno i bilo mi je dosadno, a ni mama vjerojatno nije zvuala
nita bolje. Odmah nas je pozvala,
NEDJELJA, DEVETNAESTOG OUJKA

Upravo smo se vratile od Haywoodovih. Veinu vremena provela sam

s Lucy i Kaijom i osjeala se kao njihov privjesak. Dok sam gledala njih
dvoje zajedno sjetila sam se Dana, to je potpuna glupost. Ipak, voljela bih
da imam nekoga. Voljela bih da je to Dan. Nije se javio otkad sam
propustila njegov poziv. Razmiljam trebam li ga nazvati.
Ovaj vikend saznala sam da Lucy ima blog. udno mi je to to itavom
svijetu moe pisati o svemu to joj se dogaa, dok za mene teko pronalazi
rijei. Ne mogu se zamisliti, da piem blog i da svi mogu itati moje
skrivene misli. Jednom sam imala vlastiti blog, ali nisam mogla napisati
niti jednu rije. To bi bilo kao da mi netko dri ruke na leima i ne eli ih
pustiti; sama pomisao na to, da bi svi ti ljudi mogli proitati moje skrivene
misli, ubija me. Veina ljudi to radi. Znam da to radi ona dosadna Megan,
ali njezin blog je toliko smijean, pa ga samo preskoim. Za svakoga ima
glupa, izmiljena imena i pie o svemu to se tie njezina dosadnog ivota.
Jednom je napisala neto vezano za Abigail (nazvala ju je Annabel) i
Abigail je poludjela.
udno mi je to nisam dobra s Abigail.
Lucyn blog je bolji od Meganinog. Dobila je nagradu za njega i mnogo
ljudi ga ita. Pokuat u se sjetiti da ga pogledam.
Mama provodi mnogo vremena s Katherine. Otile su na sat pilatesa i
nakon toga na ruak. Mama se ak jednom nasmijala. Nitko nije nita
spomenuo o naem preseljenju kod njih. Ne znam jesam li sretna zbog
toga.
UTORAK, DVADESET PRVOG OUJKA

Veeras sam se popela na krov. Bilo je prohladno i pusto, ali uspjela

sam se srediti i poela pisati.

Sjeam se kako me Emily prije moda dvije i pol godine drala za

ruku. Bile smo na obiteljskom ljetovanju u Grkoj i mama je prouavala
neku staru iskopinu. Emily i ja sjedile smo jedna blizu druge u kafiu na
plai. Komentirala je nekog slatkog deka koji je proao. Bez razmiljanja
primila me za ruku. Pustila me kada je stiglo jelo. Jele smo grku salatu grke salate miriu na Grku: sone rajice, ljuta feta i snaan miris
svjeeg bosiljka; Emily je uzela masline, jer ih ja mrzim - i saganaki,
pohani sir koji obje oboavamo.
Kasnije krajem dana sjele smo na plau. Obje smo voljele zalaske
sunca. Sunce se rastapalo u moru. Svjetlo se odbijalo od mora, tako da je
povrina vode izgledala poput ribljih ljusaka. Rekla sam Emily da me ba
zanima kako je to biti morska sirena. Emily se simpatino nasmijala.
Primaknula sam joj se blie na pijesku. Posegnula sam za njezinom rukom,
ali ona nije za to marila. Sljedei dan otputovale smo doma.
ETVRTAK, DVADESET TREEG OUJKA

ABIGAIL JO UVIJEK NE RAZGOVARA SA MNOM. Danas sam se

pokuala pomiriti s njom. Napisala sam joj pismo u kojem sam priznala da
mi je ao zbog glupe svae. Stavila ga je na stol i NAGLAS proitala Megan i
Zari. Dola je Rosa-Leigh i vidjela to se dogaa, te me je odvukla iz
blagovaonice. Ispala sam smijena, poela sam plakati. Stalno sam se
ispriavala Rosi-Leigh to sam se tako uzrujala, ali ona je rekla da se ne
moram ispriavati zato to sam tuna.
Poslijepodne je prolazilo uasno sporo. Voljela bih vie od iega da
nisam izabrala umjetnost. Mrzim taj predmet. Voljela bih da umjesto toga
mogu kreativnije pisati. U autobusu sam pokazala Rosi-Leigh pjesmu koja
sam nedavno napisala, a radi se o srebrnoj ribici. Simpatino se nasmijala.
Pokazala mi je neke pjesme na kojima radi i razgovarale smo o njima.
Veeras mi je poslala neku muziku: to je neka kanadska grupa koju ona
jako voli. Pjeva neka ena i ima udan, poseban glas.
SUBOTA, DVADESET PETOG OUJKA

Kada sam se ve prestala nadati, Dan mi je poslao e-mail u kojem je

pisalo:
Sophie, eli li veeras doi do mene?
Prireujem zabavu.

Proitala sam poruku milijun puta. Sada moram odluiti to u obui.

Stvarno se nadam da Abigail NEE BITI TAMO. Pitala sam Rosu-Leigh eli
li ii sa mnom. Vozit e nas njezin tata. Stisnula sam telefon na uho i
odjednom mi je dolo da se rasplaem, premda nemam ni zbog ega biti
tuna.

Rosa-Leigh je obukla crnu kratku haljinu preko traperica. Raspustila

je kosu i izgledala je fenomenalno. Ja sam obukla svilenkastu, plavu majicu
i traperice. Rosa-Leigh mi je rekla da izgledam mrak. Posudila mi je
malene, zelene naunice od nefrita i stvarno mi dobro pristaju uz oi.
Njezin tata dovezao nas je do Danove kue. Mogle smo vidjeti obrise
ljudi u prednjoj sobi. Pokucala sam na vrata i netko ih je naglo otvorio. To
je bila jedna od onih kua u kojima se odmah s ulaznih vrata ulazi u
dnevni boravak. Uzbuenje koje sam osjeala itavim putem prema
ovamo, odjednom je nestalo. Osjeala sam se kao balon kojemu se zrak
ispuhao, osim to nisam proizvodila takav zvuk. Abigail je bila tu. Zajedno
sa Zarom i Megan.
Abi je spazila mene i Rosu-Leigh, podrugljivo se nasmijala i nastavila
priati s drugim djevojkama. Sve su se drale skupa i nisam mogla uti o
emu razgovaraju. Dan je uetao u sobu. Priao je i zagrlio me. Trbuh mi je
podrhtavao. (Takoer, bilo mi je drago, jer su Abigail i cure gledale).
Njeno me poljubio u obraz i mogla sam osjetiti jaki smrad piva.
Uzmaknuo je korak unatrag i pokuavao me pogledati. Oi su mu bile
crvene i nejasne od alkohola, ali jo uvijek je bio sladak.
Rekao je: Drago mi je da si dola.
Kimnula sam, srce mi je poskoilo i upoznala sam ga s Rosom-Leigh,
Na brzinu ga je pozdravila i odvukla me u kuhinju. Osjeao se smrad
odvratnog puna i znoja. Naslonila se na laminirani ank koji je bio pun
boca. Rosa-Leigh se kreveljila i napravila je onaj izraz lica on-je-taj-deko?
to je?
Pijan je. Jako pijan.
Svia mi se. Shvatila sam da sam rekla da mi se stvarno svia.
Abigail je dola u kuhinju i vidjela nas je. Odmah je izala i vratila se s
Danom, kojeg je drala pod ruku. Tresla je svojom kovravom kosom,
napuila je usnice i POTPUNO ME IGNORIRALA. Dok je Abigail pripremala
pia za njih dvoje, Dan je doao do mene. Pitao me: Kako si?
Odgovorila sam: Hm, dobro sam. Tako sam patetina.

Nasmijao mi se i moje je blesavo srce skoilo kao riba iz vode.

Pokuao je neto rei, ali nije znao to da kae, jer je bio previe pijan. I
zatim, KUNEM SE, Abigail se ugurala meu nas. Premda je on pokuavao
razgovarati sa mnom, ona ga je zagrlila i BA TAMO ga je poela ljubiti.
Dan je dignuo obrve kao da je u oku, ali to ga nije zaustavilo da joj
uzvrati poljubac. Ljubomora me proela; strano sam eljela da me on
tako poljubi. Nisam mogla vjerovati to se dogaa. Htjela sam briznuti u
pla ili da je maknem od njega, ili da neto kaem, ali nisam uinila nita.
Rosa-Leigh stavila je ruku na usta i inilo mi se kao da e umrijeti od te
strahote ako ne odemo. Shvatila je da mi je tim poljupcem Abigail zabila
no u lea, pa me povukla u dnevni boravak.
Rekla sam: Ne mogu vjerovati da je Abi to uradila.
Ona je rekla. Ja ne mogu vjerovati da je Dan to uinio. Idemo odavde,
Ba smo bile na odlasku kad mi je prila Zara i primijetila da mi je
majica divna. Pretpostavljam da je pokuavala biti ljubazna prema meni.
Dola je Abigail i glupo se smijuljila i povukla Zaru na stranu. Do tada je u
kui ve bilo mnogo ljudi.
Prila mi je Rosa-Leigh i apnula na uho: Imam bolju ideju. Idemo.
Nebo je u ovoj hladnoj noi bilo jasno. Mogle smo vidjeti na topli dah
kako se mijea s naranastim svjetlom ulinih lampi. ula sam buku
prometa i neki policijski automobil u daljini.
Pitala sam: Kakvu ima ideju? Kuda idemo?
Ii emo podzemnom za Camden. Poznajem ga.
Srce mi je zastalo. Nisam nita odgovorila.
Upitala me: to je?
Rosa-Leigh, ja ne mogu ui u vlak.
Pogledala me i premda je bio mrak, mogla sam primijetiti svjetlo u
njezinim oima. Znala je. Netko joj je morao rei. Rekla je, nekako
usporeno: Naravno da moe.
Duboko sam udahnula i ponovila: Ne mogu.
ekala je.
Jednostavno, ne mogu.
Rosa-Leigh je rekla: Onda emo neto drugo raditi.
Ja bih ila doma. Znam da sam zvuala kao plaljivo dijete, ali znala
sam da u povratiti, ako jo jednu minutu moram biti na cesti. Odjednom
mi je srce poelo luaki lupati, a hladnoa mi je sledila mozak. Poela
sam hiper-ventilirati.

Rekla je: Duboko udahni. Dobro si. Samo dii. Osjetila sam da je
uplaena: glas joj je bio vii nego obino, vrst. Sjela sam na ogradu i suze
su mi potekle niz lice.
Rekla sam: Umirem. To je izalo iz mene poput apata.
Sjela je pored mene i zagrlila me. ekala je sve dok nisam rekla da mi
je bolje. Sjeli smo na taksi i otili do njezine kue, gdje sam i spavala.
NEDJELJA, DVADESET ESTOG OUJKA

Kada sam se jutros vratila kui od Rose-Leigh, popela sam se na krov.

Bilo je sunano i prilino toplo, pa sam se sklupala sa alicom aja i Fluffy,
koja je odbijala sjesti do mene.
Sjetila sam se kako smo jednom mama, Emily i ja bile u kupovini u
Sohou. Imala sam osam ili devet godina. Mama je ila ravno prema
trgovakom centru. Emily i ja vukle smo se za njom i to nas je ivciralo.
Ulica je bila predivna, stare zgrade stisnute jedna uz drugu kao prisne
prijateljice i maleni butici koji radoznalo promatraju. Pokazala sam Emily
jedan duan. U izlogu je bio prekrasan zlatni globus. Jedan trenutak smo
ga promatrale i zatim, a da se nismo javile mami, ule unutra.
U stranjem dijelu duana sjedila je starija gospoa. Prekriila je
noge, a ruke su joj bile sklopljene na krilu. Emily joj je neto rekla, ali
gospoa nije odgovorila. Pribliile smo se jo jedan korak i znala sam,
jednostavno sam znala, da neto nije u redu. Glava joj je bila sputena i
sjedila je jako mirno.
Izustila sam Emily, ali ona me nije ula ili nije mogla vjerovati to
vidi, jer je ila ravno prema gospoi i stavila je ruku na njezino rame. Brzo
ju je odmaknula.
Gledala sam kako starija gospoa spokojno sjedi.
Emily je rekla apui: Mrtva je.
A zatim je stara gospoa odjednom dignula glavu i iznenada otvorila
oi. Nas dvije smo vritale. Pobjegle smo iz duana niz ulicu. Uskoro smo
se nale u uskim uliicama koje nismo poznavale. Poela sam plakati.
Pogledala sam oko sebe i nisam vidjela Emily. Vritala sam: Emily,
Emily!
Emily je dotrala do mene i uhvatila me za ruku. Ovdje sam. Ne brini
se, neu te ostaviti. Ne idem nikuda. Bila sam iza tebe.
Izgovorila sam jecajui: Nisam znala gdje si.
U redu je.
Je li ta gospoa mrtva? Kako se vratila iz mrtvih?

Zagrlila me. U redu je. Sve je u redu. Zvuala je kao mama.

Rekla sam: Gdje smo?
Sve e biti u redu. Ne brini se Sophie.
Ali, gdje smo?
Emily me umirivala i jo jae stisnula. Posjela me na klupu. Rekla je:
Ne brini se. Neu te ostaviti. Mama e nas nai.
Mama se bijesna pojavila iza ugla. Zgrabila je mene a zatim Emily. To
sam zaboravila: prvo je mene zgrabila.
Rekla je: Htjela sam poludjeti od brige.
Emily je odgovorila: Izgubile smo se. Mislile smo da je jedna gospoa
umrla. Ali ipak nije. Kad sam malo razmislila, shvatila sam da je ta
gospoa samo spavala. Mrtvi se ne vraaju meu ive.
Mama je namrtila obrve. Koja ena? O emu priate?
Pokuavala sam neto rei, ali poela sam hihotati. Mami je laknulo i
govorila nam je da prestanemo. Stisnula sam Emilynu ruku. Dok je mama
vikala, Emily mi je apnula: Rekla sam ti da e sve biti u redu.
Ali nije sve u redu. Uope nije.

7
U zbrci sivila
PONEDJELJAK, DVADESET SEDMOG OUJKA

Na putu do kole odluila sam napraviti dugaak popis odluka, koji inae
radim za Novu godinu. Odluila sam, da u dva puta tjedno trati, ak i ako
pada kia. Jesti u vie voa i povra, a srijedom i petkom vjebati jogu.
Trebala bih malo smraviti - ali ne onoliko koliko je Abi smravila; stvarno
izgleda jako mravo - i da na pravim mjestima dobijem miie. elim biti
sigurna da mi sve donje rublje pristaje, u sluaju da si jednom naem
deka. (Dodue, ne Dana. Voljela bih da ne mislim vie na njega). elim da
su mi nokti nalakirani i da svaki dan izgledaju lijepo. Htjela bih pisati vie
pjesama i jednom tjedno proitati knjigu. eljela bih se vratiti na satove
drame ili duda. Time sam se bavila prije nego li se sve raspalo. I, moram
se vrsto drati jedne odluke koju sam donijela jo za Novu godinu: da
zaboravim na sve i krenem dalje.
Kako je jutro polagano prolazilo, postala sam sve nervoznija. Na kraju
sam provela poslijepodne u toaletu. Oglasilo se zvono za kraj nastave. Bila
sam histerina i drhtala sam. Pogledala sam kroz prozor i vidjela RosuLeigh kako stoji kod kamenog svoda, eka me i pogledava na sat. Kada je
Rosa-Light otila i kada su ve svi otili, a vratar se spremao zakljuati
zgradu, pobjegla sam i pourila kroz park prema kui.
Kada sam se smirila, otila sam na internet i pokuavala pronai
stranicu na kojoj bih moda vidjela to nije u redu sa mnom. Jedina
dijagnoza koja odgovara mojim simptomima munine, luakog lupanja
srca, suludih misli, tekoa kod disanja i osjeaja straha su napadaji
panike, a ini mi se da to dobiju ljudi koji su zaista poremeeni.
Definitivno neu nikome rei za to, ne elim da svatko misli da sam totalno
luda.
Bojim se da u dobiti napadaje panike, ako je to to. Tako sam
nemona. Zato se ne mogu samo razboljeti i dobiti gripu? Nazvala sam
Rosu-Leigh i objanjavala sam joj da moram prestati razmiljati o tome.
Raspravljale smo o tome kakva je Abigail kuka, a Rosa-Leigh se alila da
ima puno domae zadae. Sve je bilo tako normalno i na trenutak sam
zaboravila na napada je panike. Rosa-Leigh je rekla da u etvrtak ima

iznenaenje za mene i da moram doi do nje. Hvala Bogu na njoj. Ako Bog
uope postoji.
ETVRTAK, TRIDESETOG OUJKA

Veeras ostajem kod Rose-Leigh. Ba me zanima kakvo je to

iznenaenje...
PETAK, TRIDESET PRVOG OUJKA

Prola je no bila nevjerojatna. Bila sam kod Rose-Leigh i njezina

itava obitelj bila je tamo, ukljuujui i tatu. Ba je zabavno s njim u
drutvu, pogotovo jer je on tako ljubazan i prijateljski nastrojen. Malo je
nizak za mukarca, ali ima stvarno iroka ramena, lice mu je rumeno i ima
dugaku bradu. ak i on sam za sebe kae da podsjea na medvjeda i to je
njihova obiteljska ala. Ispriao nam je mnogo pria o Kanadi i sve nas je
nasmijao.
Sva njezina braa bila su na veeri, ukljuujui i Joshuu, koji je
najstariji (jo uvijek radim na tome da im zapamtim imena) i KUNEM SE
da me pogledao vie puta i piljio sve dok nisam pocrvenjela. Ba je sladak i
zabavan i puno bolje izgleda od Dana. (Premda Dan ima tako lijepe oi. Ali,
moram ga zaboraviti). Joshua se ak brinuo imam li dovoljno pageta
bolonjeze, koje mama vie ne kuha, zato to jedemo samo ostatke ili
naruujemo. Nedostaju mi veere kada je ona pripremala peenku i njene
lude primjedbe. Ona sada ne moe podnijeti niti da nas dvije sjedimo
zajedno i jedemo. U svakom sluaju, to su bili najbolji pageti bolonjeze
koje sam ikada jela. Napravio ih je njezin tata.
Poslije veere, odveo nas je negdje u Camden. Rosa-Leigh je rekla: Tu
smo. Pokazala je na istroena crvena vrata. Iznad njih visjela je neka
posebna lampa, a sigurna sam da je iz 1940. godine. Otvorile smo vrata i to
mi je izgledalo kao da ulazimo u neiju kuu, posvuda su bile fotelje i
predivne lampe s obojanim staklima, za koje je Rosa-Leigh rekla da se
zovu Tiffany. Ja sam mislila da je Tiffany zlatarnica u New Yorku, ali nisam
nita rekla. Sjela sam na fotelju i promatrala ljude koji su imali otkaene
frizure, veina ih je imala dreadlockse 1 i pletenice, a na sebi arene
dempere i suknje. Emily bi to bilo divno. Samo to ona nije tu, ve ja.
Dreadlocks - duga kosa prirodno ili umjetno zapetljana u vie razliito debelih,
meusobno odvojenih pramenova. Ljudi nose dreadlockse tisuama godina, a
1

Fotelja je smrdjela po praini i dimu. Bila je prekrivena cvjetnom

navlakom. Rosa-Leigh se nasmijala i pozdravila jedan par koji je sjedio za
oblinjim stolom. Zatim je otila po pia. Nisu je traili osobnu iskaznicu,
kao to bi mene. Odjednom, osjeala sam se kao to sam uvijek eljela: kao
da se konano uklapam u svoj ivot.
Rosa-Leigh nam je donijela gin-tonic. Takva vrsta pia svidjela bi se
mojoj mami. Rosa-Leigh je rekla, da svatko u Engleskoj ITAVO VRIJEME
pije gin-tonic, ali rekla sam joj da nije tako.
Pitala sam Rosu-Leigh kakvo je to mjesto. Stavila je prst na usta i
podigla obrvu, kao da mi je tom gestom htjela rei ekaj-i-vidjet-e.
Svjetla su se priguila i ugledala sam u kutu mikrofon pod
reflektorom. Crnac predivnog lica, ustao je i priao mikrofonu. Jedva sam
uspjela maknuti pogled s njega, ali ne zato to sam bila zanesena, ve zato
to je bio tako klasino zgodan i izgledao poput slike. Onda je poeo
priati. Ali, samo to on nije priao: govorio je PJESME. Recitirao je
nevjerojatnu pjesmu o ratu i bombama. Najeila sam se, kao da me netko
ljubi u vrat (matala sam o Danu). Imala sam osjeaj kao da taj deko
govori tu pjesmu meni. Osim to je on nije recitirao kao da je to pjesma; on
je to govorio kao da se to DOISTA DOGODILO. Zamiljala sam kako mi Dan
apue niz kraljenicu.
Kada je zavrio, pljeskala sam tako jako da su me ruke boljele. Zatim
je jedna ogromna ena proitala tri pjesme o seksu i kako je to biti ena.
Bila je vesela. Nakon nje, izmijenilo se jo etiri ili pet pjesnika, svaki s
drugaijom temom. Kunem se, da jedan deko nije bio nita stariji od
mene. Izgledao je poput klinca, koji u razredu sjedi u prvoj klupi i
proviruje ispod naoala. To je tip deka kojemu je uvijek neugodno kada
se nade u blizini djevojaka. Sve pjesme proitao je teno kao vodu.
Pitala sam Rosu-Leigh kako je saznala za ovo mjesto. Nagnula se
prema naprijed i apnula: Jedna od uzbudljivih stvari u Londonu su
dogaaji na kojima se govore - rijei.
Nikada nisam ula za izraz govor rijei. Odjednom sam se sjetila
Abigail i to bi ona mislila o svemu ovome i kako bi gledala na sve to. Ona
bi se trudila privui panju svih ljudi, tako to bi preglasno i previe
govorila, jer bi se ustvari osjeala nelagodno.
U tom trenutku zadrala sam dah, jer sam mislila da sam vidjela Emily
kako ulazi u sobu i sjeda za prazan stol. eala se po vratu i pogledala me.
Samo to to nije bila Emily. To je bio netko nalik na nju i to je sve.
termin je internacionalizirao Bob Marley 1975. godine u pjesmi Natty dread. prim. prev.

Rosa-Leigh je oito primijetila da su mi oi suzne, jer me stisnula za

podlakticu i rekla: Nedostaje ti?
Nisam je pitala kako je znala. Nisam morala.
SUBOTA, PRVOG TRAVNJA

* * *

Prvi travanj. Ovo jutro sjedila sam na krovu i sjetila sam se

prologodinjeg prvog travnja. Emily je nazvala i rekla da je trudna. Mama
je poela vritati i derati se, a ja sam izala iz sobe, kako bih saznala to se
dogaa. Uzela sam od mame telefon. Emily se tako jako smijala, da je jedva
mogla govoriti.
Rekla je: Nemoj rei mami da se alim. Rekla sam joj da sam trudna.
Poela sam se smijati, a mama je jo vie pobjenjela, prije nego li je
shvatila to se dogaa. Ipak, mami to nije bilo smijeno. Smatrala je da ale
o trudnoi uope nisu smijene. Sada se pitam, jesmo li tada bile sretne? Je
li to bio dobar dan?
NEDJELJA, DRUGOG TRAVNJA

Jo nije ni vrijeme ruka, a ini mi se kao da dan beskonano traje.

Mama i ja zajedno smo zaglibile u kui. Zavrila sam s knjigom Stephena
Kinga; kada ponem itati neku njegovu knjigu, ne mogu je pustiti iz ruku.
Zatim sam pokuala uiniti neto to mi je Rosa-Leigh predloila. Zove se
pronaena pjesma. Da bi se napisala takva pjesma, uzimaju se bilo kakve
rijei koje se pronau i zatim se zajedno slau. Rijei se pronalaze tako
da se biraju reenice ili dijelovi reenica koji ti se doista sviaju. Zatim se
promijene kako bi se stvorile neke nove reenice. Mislila sam, da bi to bilo
neto to bi se i mami svidjelo, ali nisam znala kako bih je pitala da mi se
pridrui. Nas dvije nismo u nekim dobrim odnosima. Ali, mama je tako i
tako nekamo izlazila.
Kuda ide?
U crkvu Highgate. Hoe li sa mnom?
Bila sam u udu to me pitala, ali nisam se mogla zaustaviti i odbila
sam je. Nisam se osvrtala na mamin uzdah.
Ovo je moj prvi pokuaj da napiem takvu pjesmu.

Podsjea me
Rani ponedjeljak, utorak, srijeda
Na Emily Zakasnila je
Kratka pjesma. Upotrijebila sam jedan mamin asopis za pjesmu. Sada
u se koristiti s nekoliko knjiga iz dnevnog boravka i pokuat u napisati
bolju pjesmu.
On poduava Bibliju
Upravo je napisao knjigu
Vjeruje da je njegova primjena psihologije
Snana biblijska poruka

Moda sam ipak trebala otii s mamom. Ove godine jo nisam bila u
crkvi. Prole sam godine bila na Badnjak i plakala sam. Ali barem je Fluffy
sa mnom, prede i vrti se u mojem krilu sa svojim crnim apama. Mazila
sam je, a ona me pokuala ugristi za ruku, zatim je skoila i pokunjeno se
oduljala. Po njezinu majem nezadovoljstvu mogla bih rei da sam ja loa
zamjena za Emily.
Na kraju sam odustala od pisanja pjesme i popela se na krov. Poela
sam razmiljati o jednoj glupoj svai izmeu mene i Emily, koja se
dogodila prije godinu dana. Gledala sam televiziju kada je Emily ula u
sobu, a na sebi je imala zelenu suknju.
Rekla sam: Odakle ti ta zelena suknja. Lijepa je.
Saila sam je od jedne stare haljine.
Koje stare haljine? eludac mi se uznemirio.
Zelene haljine koju sam pronala u ormaru.
ijem ormaru?
Ne znam. Zazvonio je telefon. Ve se spremala izai iz sobe.
ekala sam da zavri razgovor, i sluala njezin prodorno radostan
glas, dok je svaka njezina rije probijala moje ui kao tapi za ui koji je
predaleko gurnut. Kada je zavrila razgovor, skoila sam s fotelje i naglo
sam je zgrabila za suknju. ijem ormaru?
Vikala je. Makni se od mene! Makni se!
Ta HALJINA koju si razrezala je MOJA! Moja omiljena haljina.
U svakom sluaju, bila ti je preuska.

Opalila sam joj amar i posrnula je unatrag. Rekla je: Kravo jedna.
Upravo kad je to izgovorila, znala sam da sam pretjerala, ali nisam se
mogla zaustaviti.
Derala sam se na nju: Koji je tvoj problem Emily? Ne moe podnijeti
da neto nije tvoje. Voljela sam tu haljinu i ti si to znala.
Izgledala si kao djevojura u toj haljini.
Vikala sam. Ne, nisam. Ti si stara i vie ne moe nositi takve haljine.
Pokuavala je pobjei, ali stisnula sam je uza zid.
Derala sam se: Nisam izgledala kao djevojura u toj haljini. Savreno
mi je stajala i zbog toga si je morala razrezati. Je li tako?
Ne znam zbog ega se toliko uzbuuje. Bolje izgleda kao suknja.
Mogu ti je posuditi ako eli.
Mrzila sam je u tom trenutku. Htjela sam je ponovno udariti, ali znala
sam da se neu bolje osjeati. Htjela sam joj pljunuti u lice. Rekla sam: Ne
bih taknula tu suknju ni da mi plati.
Zatim sam se povukla i poela plakati.
Rekla je: Ma daj, to je samo haljina. Kupit u ti drugu.
Mrzim te.
Evo ti glupa suknja. Tvoja je. Skinula je suknju i stajala je na hodniku
u bijelim gaicama. Otila sam u dnevni boravak i luaki pojaala
televiziju. Krv mi je pulsirala tijelom. Stalno sam razmiljala o njezinu licu
kada sam je udarila, crvenom tragu na obrazu i kako je stajala na hodniku
u svojem donjem rublju, a u ruci drala suknju. Ostala sam sjediti na fotelji
prekrienih ruku i ekala da bijes popusti.
A sada, jednostavno ne mogu vjerovati da sam bila ljutita zbog toga.
ini mi se tako glupo.
PONEDJELJAK, TREEG TRAVNJA

Taj as, mama je ula u moju sobu. Sjela je na rub kreveta i rekla da
dolazi njezin prijatelj. Dolazi u petak i bit e tu tjedan dana. Rekla je da bi
bila stvarno sretna ako bih ja mogla biti ovdje. Po njezinu glasu moglo se
osjetiti da je nervozna, ali je bila i nekako uzbuena. Sjetila sam se da
odlazi u tu grupu za podrku i da je nedavno ve nekoliko puta pokuavala
razgovarati sa mnom. I sada sjedi na rubu mojeg kreveta i smije se. to se
to s njom dogaa? Leala sam i stavila ruku preko oiju.
Rekla je: Jesi li dobro?
Nisam mislila da e primijetiti.

Nisi potena Sophie.

Rekla sam: Mama, to je u ivotu poteno? Potisnula sam suze koje
samo to nisu potekle.
Na trenutak sam pomislila da e staviti ruku na moje rame i da e sve
biti u redu, te da u joj moi rei: Nedostaje mi.
Ali umjesto toga, rekla je: Sophie, ne znam to da radim. Stvarno se
trudim. Znam da nije dovoljno dobro. Znam da se nisam dobro ponaala.
Znam da bih se zbog toga to je rekla trebala bolje osjeati, ali nisam.
Ludila sam. Kao da su se pravi brojevi nali u kombinaciji i ja sam ih
otkrila. Odjednom sam sjela i poela vikati da izae iz sobe. Rekla sam da
ne elim upoznati njezinog glupog prijatelja i da mi je dosta naeg
pretvaranja. Mamino lice se gasilo. Svijetlo iz njezinih oiju je nestalo. Sve
dok nije otila nisam primijetila da joj oi sjaje, jer je prolo previe
vremena od kada je izgledala sretao. Opet sam je uinila nesretnom.
Nisam se mogla zaustaviti i derala sam se: Nije te briga za mene!
Rekla je: ao mi je Sophie. Trudim se najvie to mogu. Obeavam ti.
Odlazim u grupu za podrku kako bih dola k sebi. Znam kako je to
teko...
Nikada nema vremena za mene. Nikada me i ne vidi. A sada jo
ima i prijatelja koji dolazi i navodno bi sve trebalo biti U REDU? Zvuala
sam uasno. I onda sam uhvatila njezin pogled i rekla: Tvoj prijatelj je
mukarac, je li tako? Upravo u asu kada sam to rekla, nadala sam se da
e mi odgovoriti da sam u krivu.
Pogledala je prema dolje i zatim u mene, a u oima sam joj vidjela
suze. Rekla je: Molim te Sophie. On je samo prijatelj. Trudim se, da
trudim, ali ne znam kako da popravim sve to.
to sam trebala odgovoriti na to? Ja ne mogu popraviti ovu situaciju.
Prije svega, to je bila moja pogreka. To je bila moja glupa vezica za cipele.
Bila sam na drugoj strani kreveta i suze su mi tekle. Rekla sam: Nema
pojma kako je meni. Nitko ne zna to SVAKI DAN proivljavam! Onda sam
poela vritati: Izlazi van! Izlazi van! Stalno sam ponavljala da izae i
onda sam prestala vikati. Glas mi se smirio i postao je odluan. Ponavljala
sam rijei i uplaila se same sebe. Tuno me pogledala i otila. Duboko
sam uzdahnula. Preplavio me strah, kao kada tijelo pokuava izai iz
groba. Srce je lupalo, teko sam disala i tiho plakala. Legla sam u krevet i
drhtala. Mislila sam da u umrijeti.
UTORAK, ETVRTOG TRAVNJA

Jutros sam se pretvarala da idem u kolu. Nikada prije nisam to

uradila, ali bila sam previe potresena i udno sam se osjeala, da bih
mogla biti u koli. Otila sam, a da s mamom nisam progovorila ni rije.
ekala sam na drugoj strani ulice i nisam znala to da radim. Bilo je toplo,
a maleno, uto cvijee pored ratrkanog drvea u naoj ulici izbijalo je iz
zemlje. Osjetila sam miris procvalog cvijea i ula ptice kako pjevaju. Bila
sam luda od panike i nisam bila sasvim sigurna to bih danas radila. Na
sreu, mama je nakon nekog vremena otila od kue. Ba me zanimalo
gdje je otila, ali kada sam ula u kuu, ostavila mi je poruku u sluaju da
se vrati kasnije od mene. U poruci je pisalo da planira otii u kupovinu
hrane i odjee, a zatim u Highgate crkvu.
Nisam dopustila da u kuu ue ivost proljea. Mislila sam da e biti
zaista tiho, ali kue u kojima nema ljudi nisu tihe; vie kripe i bezvune
su, kao da imaju svoju osobnost. Razmiljala sam, kakve bi osobnosti bila
naa kua - mislim melankolina i izgubljena. Drveni pod koji je mama
lakirala kripio je dok sam se eljala pored komode na kojemu je bio stari
telefon (toliko je star da jo ima brojanik). Kada sam prola pored
ogledala, vidjela sam svoj odraz i okirala se koliko sam blijeda i kako sam
propala. Primijetila sam velike crne krugove ispod oiju. Vidjela sam da je
trebalo zaliti biljke koje su visjele na vratima dnevnog boravka, ali nisam
ih zalila. Umjesto toga, stajala sam, gledala u knjige i slike na zidu koje je
mama naslikala prije mnogo godina. Pokuala sam se sjetiti kada je mama
prestala slikati. Sjeam se da je znala svirati saksofon kada sam bila
malena; dok bi ona svirala, Emily i ja bi je oponaale i molile da prestane. I
nakon nekog vremena prestala bi. Ne mogu se sjetiti kada sam je zadnji
put ula da svira. Da sam znala da e to biti zadnji put, molila bih je da
nastavi svirati.
Popela sam se stepenicama. Zaustavila sam se pored vrata Emilyne
sobe, otvorila ih i gledala u njezine stvari kojih je bilo posvuda, kao uvijek.
Pala sam na koljena i taj krik je izaao iz mene: bio je to urlik ranjene
ivotinje. Uhvatila sam se za trbuh i savila se. Bol nije prestajala. Nisam
mogla prestati plakati.
SRIJEDA, PETOG TRAVNJA

Danas mi je za vrijeme odmora tromo prila profesorica Bloxam. Bila

je sva znojna, a kosa joj je padala preko bucmastog lica. IZ VEDRA NEBA je
rekla: Kako se nosi s itavom situacijom?
Rekla je itavom situacijom, kao da je to neka stvar ispod kreveta.
udna je rije stvar. Sve rijei su udne, ako ih se previe upotrebljava.
udna je udna rije.

S obzirom da profesorica Bloxam obino izgleda kao da e doivjeti

srani udar i ima izboene oi poput lopte, koje pleu gore-dolje, zapravo
je izgledala TAKO simpatino, da nisam mogla vjerovati. Osjeala sam da
bih mogla zaplakati i zatim pobjei iz sobe ili povratiti, ali samo sam
stajala i kimala glavom.
Rekla je: Jesi li dobro? Ima jako duge, crvene nokte na koje
vjerojatno potroi puno vremena svakih nekoliko dana ili moda odlazi na
manikuru, usprkos injenici da je ostatak njezina izgleda prenapuhan i
oajan. Preplavio me miris njenog skupocjenog parfema. Pogledala sam u
njezine nokte i zatim u nju, i namjeravala sam joj rei da nisam dobro,
zaista.
Letimino je pogledala na sat. Oito je bila prezauzeta, da bi jo i mene
sluala kako se stvarno osjeam. Rekla sam. Dobro sam.
Kimnula je i rekla: Dobro se dri. Otila je iz sobe, a ja sam ostala
tamo stajati i drhtala sam. Otila sam na toalet i pokuala se smiriti. Mislila
sam da u povratiti, ali na kraju nisam.
Mogu si zamisliti profesoricu Bloxam kako sjedi u zbornici, pije aj,
jede pecivo i misli kako je bila dobra prema meni i zadovoljna je sama
sobom. Ali nije nita uinila, zaista. Zbog svojih zlobnih misli osjeala sam
se loe; ona se samo trudi.
ETVRTAK, ESTOG TRAVNJA

O moj Boe! Tata Lucy Haywood imao je srani udar. Igrao je skvo i
samo se sruio. Mama i ja idemo u bolnicu da vidimo kako je. Nije umro,
ali stanje mu je prilino loe. Kada bih bila sigurna da Bog postoji, odmah
bih Mu rekla: PRESTANI SVIMA SVE KVARITI!

Mama mi je dopustila da izostanem iz kole - ne zna da je ovo drugi

put ovaj tjedan - i provedem dan u bolnici. Inae mi to ne bi dopustila, ali rekla je - ako uzmemo u obzir sve to nam se dogodilo i kako su nam
Haywoodovi bili velika podrka, htjele smo biti tamo zbog njih. Doktor je
jutros stvarno mislio da se Mark nee izvui, a zatim je uslijedila duga
operacija. itav dan nosile smo aj Haywoodima. Mama je drala
Katherine za ruku.
Mama je bila draga i puna podrke. Onakva kakva zapravo i je. Nismo
spomenule nau nedavnu svau ili bilo to drugo. Donijela sam joj dvije
alice kave, a ona mi se nasmijala i rekla: Hvala ti. Bila je ona stara.
KONANO je doao doktor i rekao Katherine, Lucy i blizankama da mogu
vidjeti Marka. Mama je napravila korak unatrag - nitko to nije primijetio

osim mene - i imala je taj izraz lica, kao da joj je netko stavio neto otro
pod vrat: preplaila se. Nisam znala je li sretna ili tuna. Najgore je to
tono znam kako se osjea.
Katherine i djeca otili su u sobu. Mama i ja sjedile smo u hodniku u
potpunoj tiini. Uasno. Kasnije je Lucy izala iz sobe i rekla da tata pria i
bila je jako uzbuena. Odmah se vratila unutra. Bilo je oito da vie nema
potrebe da budemo tamo. Razmiljala sam o svima njima u sobi, sada su
zajedno kao prava obitelj i imala sam osjeaj, da smo mama i ja
najusamljeniji ljudi na svijetu.
Kada bi im se dogodilo neto loe, da se na primjer Marku pogora
stanje, moda se onda ne bi osjeale tako usamljene u bolnici. Ali Mark bi
onda bio mrtav, to bi bilo strano. Boe, ni sama ne znam to pokuavam
napisati.
Na putu kui, u autu sam razmiljala o obiteljskom ljetovanju na
kojemu smo bili s Haywoodima. Mislim da je to bilo prije deset godina, jer
sam bila jako mlada. ini mi se da smo te godine bili u Francuskoj. U
svakom sluaju, bili smo na jezeru i bilo je jako vrue. Mark i Katherine
tamo su bili samo s Lucy. Mark je bacao loptu i hvatao je. Vidjela sam
loptu, crvenu loptu na tom plavom nebu i kako ostaje tamo trenutak prije
nego to pone padati prema Markovim rukama.
elim da ozdravi. elim da izae iz bolnice.

8
Zadnje ljetne lai
PETAK, SEDMOG TRAVNJA

kola. Uasno, Dok sam hodala prema glavnim vratima, srce mi je tako
brzo kucalo, da me prestrailo. Veinu jutarnjeg odmora osjeala sam se
panino. Rosa-Leigh je bolesna i nema je u koli. Megan i Abigail zajedno
rade na nekakvom projektu i nisu ovdje. Na kraju sam zavrila u
razgovoru sa Zarom. Niti jedna od nas nije imala nita pametno za rei, pa
sam joj ispriala za Marka i srani udar. Svojski se trudila da izgleda kao
da je to zanima.
Tijekom odmora za ruak, prila mi je ABIGAIL. Osjetila sam da stoji
do mene, a da nisam ni podigla pogled. Nakaljala se i rekla: Bok, kako
si?
Zato te to zanima?
Zato to smo prijateljice.
Pogledala sam ravno u nju, potpuno zbunjena. Nakon nae svae,
mislila sam da se vie nikada neemo pomiriti. Vie nisam sigurna da
elim biti s njom prijateljica. Nije gledala u mene, ve negdje sa strane i
premjetala se s noge na nogu.
Rekla je: ula sam od Zare to se dogodilo Marku Haywoodu. Zaista
tuno. Kako je on? Poznavala je Haywoode, jer ih je upoznala kod nas.
Odjednom sam shvatila da se ona htjela pomiriti sa mnom samo zato
to me alila. Simpatina isprika, ali nije ona prava. Nikada se nisam
osjeala tako udaljeno od nje - ak i kada smo vritale jedna na drugu, nije
bilo tako loe.
Rekla sam: Dobro je. Ne mora se brinuti. Nisam si mogla pomoi,
ali sjetila sam se svih uasnih stvari koje je rekla kada smo se svaale,
kako je naglas proitala moju ispriku i kako se bacila na Dana.
Rekla je: Dobro. Drago mi je.
Da, sve je u redu.
Odjednom se nagnula prema meni i snano me zagrlila, kao da je
meu nama sve u redu. Stvarno je mrava, kao ptiica. Pozvala me da
sjednem za njihov stol, to sam i uinila i onda je poela priati o sebi i
Danu. To me potreslo i opet sam je strano mrzila, premda ona ni ne zna

da mi se Dan svia. Ispriala sam se, to je Abigail jedva primijetila, jer je

bila toliko okupirana priom Dan ovo, Dan ono.
Digla sam se od stola i otila van. Znam da se s Danom nisam ula
itavu vjenost i da se on sada vida s Abigail i trebala bih zaboraviti na
njega, ali postoji neto zbog ega ne mogu prestati razmiljati o njemu. Ja
sam idiot.
itav dan bilo je sunano i mislila sam da je hladnoa napokon
popustila, ali kada sam odlazila iz kole postalo je jako hladno i dok sam
ekala autobus smrznula sam se do kostiju. Kada sam dola doma,
napisala sam proznu pjesmu o tome to znai rije smrt. Vjerujem da sam i
sama bila u takvom raspoloenju.
Smrt - crna poput tinte, plava, ulazi u tebe, vodi te kui i daleko od kue
i u mranom tunela eka te, samotno vrua, kao vatra, kao pustinja, kao
neugodan smrad smea na vruini i nema kraja njezinu ekanju, njezinu
strpljenju, njezinu jasnom, mirnom osmijehu, i uzima te za ruku i odvodi od
mene i ne mogu je zaustaviti, ne ovu smrt, ne ovu enu koja eka u mraku
kao plesaica s koprenom, ne otkriva nita, uzima te polako i zatim sve bre,
a bol smrti nije nita u usporedbi sa smradom smea na vruini.
NEDJELJA, DEVETOG TRAVNJA
Ovaj vikend vue se kao blato.

PONEDJELJAK, DESETOG TRAVNJA

Jutros su Haywoodovi ranije nazvali. Rekli su da je Marku puno bolje.

Moda e ga uskoro otpustiti iz bolnice. Kada sam to ula, smirila sam se.
U koli za vrijeme ruka, svi su bili u kafiu, jer je padala kia. Abigail se
normalno ponaala, premda je meu nama jo uvijek sve udno. Zara je
sve nasmijavala. ak i Megan nije bila loa. Kalila je sjedila s nama, svi smo
meusobno razgovarali i za promjenu zaista je bilo zabavno.
Megan je predloila da igramo neku igru. Rekla je, da svaka od nas
uzme list papira i napie svoje ime na vrh. Papir s naim imenima kruit e
okolo-naokolo i svatko e moi napisati to eli o toj osobi. Tajno.
Zapravo, nitko od nas to nije elio raditi, ali bile smo takoer
znatieljne - to se moglo vidjeti po tome, jer smo se sve malo uspravile i
nagnule prema naprijed. Abigail je napisala svoje ime, zatim je dala Megan
svoj list papira i rekla: Idemo se igrati. Nemamo nita drugo za raditi.

Napisala sam svoje ime, tako je uinila Kalila, Yasmin i Zara. RosaLeigh se digla i sjela s nekim drugim djevojkama. Sada bih voljela da sam i
ja isto tako postupila.
Abigail nam je rekla: Primimo se pisanja. Na papir s Abigailinim
imenom napisala sam da ona moe biti najdivnija osoba, ali da je jako
nepredvidljiva i da ak moe biti i zlobna, a da toga nije ni svjesna. I da
voli zapovijedati.
Evo to su napisale za mene. Osjeam se UASNO zbog te liste.
Yasmin: Sophie mi je draga, ali ponekad je ipak malo previe
osjetljiva, to je razumljivo, ali teko je nositi se time.
Zara: Ona je pametna i slatka ali uvijek se hvata za svaku rije.
Kalila: Zabavna je, bistra i dobra je u engleskom. Moda se prelako
povede za tuim miljenjem. Ponekad je tuna. Voljela bih je bolje
upoznati.
Abigail (to je NAJGORI komentar): Sophie misli da je bolja od svih.
Ona misli da je najinteligentnija osoba na svijetu i da zna vie od svih o
tome to je stvarni ivot. Osuuje druge. Opsjednuta je sama sobom i
previe plae. Puno je nervoznija i napetija nego to je bila, ali znam da to
nije njezina pogreka. Kada nije loe raspoloena, zabavno je u njezinom
drutvu.
Megan: Mislim da je malice dosadna, ali inae je dobra. Nikada se ne
eli zabavljati i uvijek se brine kada se mi ostali zabavljamo. Teko je s
njom uspostaviti kontakt i jako je zlovoljna. Emocionalni vrtuljak!
Oglasilo se zvono. itavo poslijepodne sam sjedila, dok su mi rijei s
tog papira gadno odzvanjale u glavi. Rosa-Leigh nije bila jako ljubazna
kada sam joj u autobusu rekla da su me stvarno povrijedile neke stvari
koje su cure napisale. Rekla je: Nikada nemoj pitati druge to misle o tebi.
Nikada nee uti ono to bi eljela.
Rekla sam: Kako zna?
To je naprosto tako. Rekla mi je da poderem taj papir i zaboravim
sve.
Zbog ove situacije, zapitala sam se kako ja sebe mogu vidjeti na jedan
nain, dok svi drugi vide neto drugo. NIKADA nisam imala osjeaj da
osuujem nekoga. I ne smatram se previe osjeajnom ili barem nisam.
Mnogo mi se runih stvari dogodilo nedavno. Kada je Emily bila tu,
sigurna sam da sam bila drugaija. Sretnija. Voljela bih da nisam igrala tu
glupu igru.

UTORAK, JEDANAESTOG TRAVNJA

Danas se ne mogu pomiriti s time da idem u kolu. Ali, moram ii:

danas imamo vaan razgovor koji se tie nae budunosti. Uvijek se
iskljuim iz takvih razgovora. Kao da mi je stalo do budunosti. Kao da je
bilo to od toga bitno. Danas je zadnji dan polugodita prije Uskrnjih
praznika, ali ne mogu se pomiriti s tim da moram u kolu.
Rekla sam mami da se osjeam jako loe i da ne mogu u kolu. To nije
bila istina, ali ak me nije nita pitala. Slegnula je ramenima i rekla da me
e mi napraviti kajganu na tostu s narezanim paradajzom, kao to volim.
Bila sam zadivljena to se uope sjeala to volim. Zadravala se dolje i
ini mi se da joj nije smetalo to sam cijeli dan gledala televiziju. Nekoliko
mi se puta uinilo kao da e moda doi i sjesti pored mene, ali budui da
je nisam ba lijepo gledala, nije dola. Mislila sam da bih mogla napisati
pjesmu, ali u mojoj glavi nije bilo rijei.

Upravo je nazvala Rosa-Leigh. Htjela je vidjeti jesam li dobro. Rekla

sam joj da imam gripu. Brbljale smo neko vrijeme i ja sam se poela aliti
na mamu, kako eli da upoznam njezinog deka-prijatelja, premda od nae
svae i Markovog sranog udara vie nije bilo spomena o njegovom
dolasku. To mi je valjda bilo na pameti. Rosa-Leigh bila je vrlo utljiva.
Rekla sam: to je? Ne mogu podnijeti da mi mama to radi.
Dobro. A to ako je tvojoj mami sada potreban prijatelj? Rekla je to
njeno, kao da me nije htjela uznemiriti, ali nije mogla prestati postavljati
pitanja.
A to je sa mnom? To sam rekla i shvatila da sam sebina.
Moda joj je potreban netko da joj pomogne da prebrodi sve to.
Mislim da ju ne bi trebala braniti.
Nastupila je neugodna stanka. Rosa-Leigh je rekla: U redu. Zatim je
promijenila temu. Rekla je: Abigail me pozvala na svoj tulum u petak.
Opet tulum?
Rekla je: Hoe sa mnom?
Ne mogu. Lagala sam. Mama me zove. Moram ii. Nakon to sam
poklopila slualicu, udno sam se osjeala. Mogla bih otii na tulum.
Nemam nikakvog posla u subotu. Ali, Abigail me nije pozvala, premda
vjerujem da smo sada opet prijateljice.
Ponekad bih voljela da sam na drugom kraju svijeta. Negdje gdje je
drugaije, s drugaijim ivotom i drugaijom mamom i obitelji, kao to su

Haywoodovi ili obitelj Rose-Leigh. Idem se otuirati i NIKADA VIE NEU

MISLITI O TOME.
SRIJEDA, DVANAESTOG TRAVNJA

Veeras sam sjedila na krovu i sluala radio. Bilo je dovoljno toplo,

tako da sam obukla samo laki demper. Proljee nagriza zimu i uskoro e
biti ljeto. Dok sam sjedila, shvatila sam da nije prolo puno vremena od
prole godine kada sam mislila na ljeto. Razmiljala sam o veeri kada je
Emily dola doma na praznike.
Sjeam se, da smo je mama i ja ekale satima. Sjedile smo i gledale
kako se dan pretvara u no i pravile se da nas zanima ono to je na
televiziji. U jednom trenu mama je rekla: Sophie, prestani lupati prstima
po stolu. Neto kasnije rekla je: Sigurno ima nekog pametnijeg posla.
Bila je razdraljiva jer je Emily kasnila.
Gledala sam kroz prozor. Nakon nekog vremena poela sam itati
knjigu. Mama me pitala to itam i inilo se da je zaista zanima, ali ja
nisam obraala panju na nju. Kada je Emily stigla, bacile smo joj se u
zagrljaj. Bile smo toliko okupirane grljenjem Emily i pomagale smo joj oko
torbi i stavljale opet veeru na stol, tako da je dugo ekanje gotovo
zaboravljeno.
Nakon svega, voljela bih da opet iznova mogu proivjeti svaku minutu
te dugake veeri. Puno je ljepe bilo kada sam mogla ekati Emily, nego je
ne ekati.
Emily je zbacila svoje crvene natikae. Kosu je svezala u konjski rep i
pokazala nam naunice od mjeseevog kamena. Njezina haljina, otkaena i
kratka, bila je sva u crvenim i srebrnim volanima. Ja sam izgledala glupo u
svojim trapericama. Nikada ne bih mogla obui takvu haljinu. Emily je
mazila Fluffy, koja je oduevljeno prela, a zatim otila u kuhinju do svoje
zdjelice s hranom.
Sjedili smo s Emily, dok je ona priala o svojim teajevima i poslu
kojim se bavi, otkada su joj zavrila predavanja: pomae ljudima u
zajednikom slikanju i crtanju njihovih bolnih iskustava. Uvijek se bavila
poslovima, gdje je mogla raditi dobre stvari za druge: kad je bila mlaa
radila je u starakom domu, a nekoliko je vikenda volontirala i pomagala
djeci koja imaju potekoe u uenju. Jednom prilikom Emily je svoj
sendvi dala beskuniku na cesti.
Gledala sam je dok je priala, usne su joj se brzo micale i mahala je
rukama. Rekla nam je da ima novog deka i razmiljala sam jesam li ga
moda upoznala. Bila sam dva puta u njezinoj kui u Leedsu: to je

ogromno mjesto prepuno ljudi, spavae sobe su im arene i uvijek izgleda

da netko dolazi ili odlazi. Jedan od njih elio je biti pilot; drugi je elio
raditi na televiziji. Razmiljala sam je li moda njezin deko bio onaj koji je
imao spavau sobu u prizemlju - dobro je graen, deko klasino dobrog
izgleda koji bi se svaki put lecnuo kad bi Emily progovorila.
im je Emily zavrila s veerom - pojela je samo pola tanjura pate i
nita salate jer je previe priala, okretala je vilicu i stavila tanjur u stranu
- otila je po neto da nam pokae. Vratila se u kuhinju s ogromnom
naprtnjaom i sveano ju otvorila na plutenom podu. Izvadila je par
obinih mladica - vie su liile velikim granama - i stavila ih na stol. Uzela
sam njezin tanjur, bacila ostatke u kantu za smee i stavila tanjur u
perilicu sua. Mama nam je napravila aj. Emily je rekla da e te mladice
postati obiteljsko stablo - to je projekt na kojemu radi. Svaku e mladicu
uresiti slikama nae obitelji tiskanim na foliji.
Mama je rekla da ima stari obiteljski album s obiteljskim stablom
ucrtanim na prednjoj strani. Otila je po njega. Dok mame nije bilo, Emily
mi je namignula i stavila ruku na podlakticu. Pitala me kako sam.
Rekla sam: Dobro sam. Sretna sam to je ljeto. Htjela sam joj rei
toliko toga, ali odjednom sam postala srameljiva, jer otkako je otila u
Leeds vie nismo puno razgovarale. Pogledala sam u stranu, pa natrag i
bila sam spremna za razgovor.
Nagnula se prema naprijed kako bi neto rekla, ali zazvonio joj je
mobitel i prestala je priati kako bi se mogla javiti. Govorila je njeno.
Sluala sam i pokuavala odgonetnuti s kime razgovara. Glas joj je bio
puno meki kada bi razgovarala sa svojim prijateljima nego s nama.
Zvuala mi je poput stranca. Zavrila je razgovor i sjela. Mislila sam da u
sada imati konano priliku razgovarati s njom nasamo, ali mama se vratila
i trenutak je bio izgubljen.
Mama je pokazivala Emily imena pokojnih lanova obitelji. Pogledala
sam kroz prozor i poeljela sam da je nebo puno zvijezda i da ih mogu
brojati. Kako je London svjetlosno zagaen, rijetko mogu vidjeti zvijezde.
Svjetlosno zagaenje i oblaci. Odjednom sam se osjeala usamljenom i
ukljuila se u razgovor. Emily je zanimalo moe li osueno lie
predstavljati pokojne, kao na primjer tatu. Meni se to inilo morbidno.
Mama je ugasila svijetlo i upalila svijee. Gledala sam kako maleni
plamen plee. Bilo je lijepo to je Emily kod kue. Nedostajala mi je sva ta
galama, uzbuenje i drama koje je nosila sa sobom, tajni signali oima koje
je slala u mojem pravcu kada me je mama gnjavila i nain na koji me
poznavala bolje od ikoga na svijetu.

Emily i mama su razgovarale. Gledala sam kako svijee dogorijevaju i

oblike koje su stvarale sjene. Kada je i posljednji plamen poeo treperiti,
mama je rekla da je vrijeme za spavanje.
Emily se sloila s njom. Bila je umorna; prolu no bila je do kasno
vani s prijateljima. Bila sam ljubomorna na te ljude koji su provodili
vrijeme s njom. I razoarana. Htjela sam nastaviti razgovor sa svojom
starijom sestrom nasamo. Mama nam je ponudila toplu okoladu. Inae
nikada nema vremena da meni napravi toplu okoladu i sada sam zamalo
rekla ne iz prkosa, ali ipak nisam. Mama nam je svakoj dala alicu tople
okolade, a ja sam svoju ponijela u krevet. Emily je bila u sobi do moje.
ula sam je da se javila na telefon i priala s nekim do dugo u no. Zaspala
sam uz zvuk njezina glasa.
Voljela bih da ga opet mogu uti.
Probudila sam se usred noi i mogla sam uti Emily. ULA sam je.
Imala sam osjeaj kao da sjedi na mojem krevetu i apue mi na uho. I
rekla je: Zato se ovo dogodilo? Nije poteno. Stalno je to ponavljala, sve
dok nisam stavila ruke na ui i vie je nisam ula. Boe, imam osjeaj kao
da padam s velike visine i nitko me ne moe uhvatiti.
ETVRTAK, TRINAESTOG TRAVNJA

Upravo me nazvala Rosa-Leigh i pitala kako sam. Zapravo nisam

htjela razgovarati s njom, ali odmah je rekla: Znam da se ljuti na mene,
zato to sam rekla ono o prijatelju tvoje mame.
Nisam ljutita.
ao mi je.
Ne mogu sad misliti o njoj.
Onda dobro. I znam da si ljutita zbog Abigailine zabave. Rekla sam da
u ii na zabavu, jer sam mislila da e ii sa mnom.
Nije me ak ni pitala.
Pa to? Bit e zabavno.
Sloila sam facu i vidjela se naas u ogledalu kako sjedim na krevetu i
alim samu sebe. Poela sam hihotati. Rosa-Leigh je takoer hihotala na
telefon: Pokupit u te na putu prema tamo.
Rekla sam: Moe prvo doi do mene. Moda e nas mama odvesti ili
moemo na autobus.
Mislila sam da me nikada nee pozvati sebi.
Moja kua nije ba najveselija...

Moj brat je rekao da si mu slatka.

Koji brat? Pocrvenila sam.
Joshua. Ali ne moe hodati s mojim bratom.
On stvarno misli da sam slatka?
Ne moe hodati s mojim bratom. Smijala se.
Rekla sam: Kada misli doi?
Sutra poslijepodne.
Moram nekako do sutra urediti kuu da bolje izgleda. Moda to mogu
izvesti kao da mame nema, tako da je Rosa-Leigh ne mora upoznati. Odnos
izmeu mene i mame je tako napet i nepredvidljiv i znam da sam za puno
toga i ja kriva, ali jednostavno sada ne mogu biti u njezinoj blizini.
PETAK, ETRNAESTOG TRAVNJA

Dola je Rosa-Leigh i otile smo u moju sobu. Nisam rekla mami da je

Rosa-Leigh kod nas i nisam ih upoznala. To znai da moramo na autobus
kako bismo dole na zabavu. Rosa-Leigh i ja sjedile smo na krevetu,
priale i smijale se. ule smo kako netko kuca na vrata i otvara ih. Mama je
stajala i izgledala je poput djeteta koje se veseli Boiu. Buljila je u RosuLeigh koja je sjedila na krevetu.
Rekla je: Djevojke, vidim da se zabavljate. Pogledala me i izgledala
tako zadovoljno, da je bilo naprosto dirljivo.
Rosa-Leigh je ustala i predstavila se: Ja sam Rosa-Leigh. Upoznale
smo se prije nekoliko tjedana kod mene doma. Drago mi je to vas opet
vidim.
Mama je rekla: Bok. Drago mi je da smo se upoznale... Djevojke,
hoete li moda neto pojesti?
Rekla sam: Ma, ne treba nita, mama. Samo sam htjela da ode i
prestane biti tako naporna.
Hajde da vam neto pripremim?
Ne treba. Idemo kod Abigail.
Rekla je: Kako je Abigail. Odvie njeno se nasmijala. Mislila sam da
e ui u sobu i sjesti na krevet. Ustala sam i rekla: Moramo se spremiti.
Upitala je: Hoete da vas ja odvezem?
Oklijevala sam.
Rosa-Leigh je rekla: To bi bilo izvrsno. Hvala vam.
Rekla sam: Sada se moramo spremiti.

Mama me pogledala i izgledala poput Mjeseca koji sporo izlazi, na licu

sam joj vidjela da razumije: znala je da ne elim da bude tu. Rekla je da e
biti spremna kad i mi i otila je.
Bilo mi ju je ao. Polako sam udahnula. Rekla sam: Oprosti zbog nje.
Rosa-Leigh je slegnula ramenima i rekla: Ba je draga. Trebala bi...
Zaustavila se i nije vie nita rekla i bila sam joj zahvalna na tomu.
Mama nas je dovezla Abigaili. Kad je Abigail otvorila vrata, izgledala je
uasno, previe mravo i blijedo. Rekla sam: Bok. Htjela sam je pitati
zato me ona osobno nije pozvala na zabavu, jer ipak smo opet navodno
prijateljice, ali samo sam se nasmijala kao da je sve u redu.
U tom trenu inilo mi se kao da me ne prepoznaje, ali je i ona rekla:
Bok i lijepo se nasmijala.
Odjednom mi je bilo drago to sam dola. Trebala sam razgovarati s
Abigail. Morala sam se s njom pomiriti kako treba. Ona je moja najbolja
prijateljica i nedostaje mi. Znale smo se tako dobro zabavljati zajedno,
uvijek su joj na pamet padale lude ideje, a ja sam je sluala i smijala se. Na
trenutak sam pomislila da e me moda zagrliti, ali netko je proao i
gurnuo ju je. Pojavio se Dan i stavio ruke oko njezina struka. Pitala sam se
kako bih se ja osjeala da me on tako obuhvati. Pogledala sam Abigail i
oekivala da e se nasmijati. Usta su joj bila stisnuta. Premda mi se inilo
da joj je neugodno s Danom, bila sam ljubomorna. Voljela bih da i mene
netko tako zagrli.
Odjednom sam osjetila da izmeu mene i Abi postoji ograda. Ne zid to bi bila prevrsto - nego ograda s debelim, lisnatim granama. Jo uvijek
sam mogla vidjeti svoju najbolju prijateljicu kroz praznine izmeu lia,
ali nisam je mogla dotaknuti.
Dan mi se nasmijao i tijelom su mi proli trnci, a voljela bih da nisu i
pocrvenila sam. On je tako seksi, a oi su mu divne. Boe, stvarno mi se
svia.
Ule smo unutra i uzele pia. Bilo je udno, jer je bilo puno ljudi koje
nisam znala, dok smo neko Abi i ja znale zvati poznate. Tko su svi ti ljudi?
Megan je na sredini sobe jako glasno priala i bilo je oito da je ve
pijana. Neko sam vrijeme razgovarala sa Zarom, premda sam se sjetila da
je u onoj glupoj igri napisala da se hvatam za svaku rije. Pokuala sam
ostati mirna i nisam se hvatala za svaku rije - iako mislim da uope nisam
takva. Onda sam poela razmiljati je li Zara to napisala. Na sreu,
zazvonio joj je telefon i nisam vie morala razmiljati o tome.
Lutala sam uokolo, sjela i malo razgovarala s dekom koji je sjedio
preko puta mene i UOPE nije bio sladak. Malo mi ga je bilo ao.

Tada je ve bilo kasno. Sve je bilo mrano, a kua puna ljudi. Na

trenutak zamislila sam kako sve vie i vie ljudi ulazi u sobu, pojavljuju se
i nestaju u ludoj guvi tijela. Bilo bi tako jednostavno da vas pregaze na
smrt u tamnoj, punoj sobi. Zamiljam kako leim na podu, krv prti iz
mene, ruke i noge u neprirodnom poloaju, moja plua bore se za zrak,
nakon to je netko sluajno nagazio na mene. Duboko sam udahnula i
natjerala se da promijenim temu. Pitala sam se gdje je Abigailina mama.
Nikada nisam vidjela da njezina kua tako izgleda; bila je kao kua
stranaca, a ne kua gdje sam provela toliko vremena, koju sam poznavala
tako dobro i gdje sam mogla hodati zatvorenih oiju.
Morala sam u kupaonicu, ali ona u prizemlju bila je zauzeta. Oduljala
sam se gore, premda je Abigail stavila kapute na stepenice i tako je
pokuala sprijeiti ljude da ne idu gore. Hodnik na katu bio je u mraku.
Tapkala sam po mraku i sjetila se kako sam jo prole godine imala osjeaj
da je ovo moja kua. Onda, iz mraka, netko me primio za ruku.
Skoila sam.
Glas je rekao: Oprosti, nisam te mislio uplaiti.
Dan? Iznenaeno sam rekla. to radi ovdje?
elio sam pobjei od svih. Stajao je na ulazu u Abinu sobu. Drao me
za ruku.
Gdje je Abigail?
Slegnuo je ramenima. Doi. Razgovaraj malo sa mnom.
Bolje ne.
Ne, stvarno Sophie. Htio bih te bolje upoznati.
Rekla sam: Ti i Abigail. Vie nita nisam osjeala, samo toplinu
njegovih ruku.
Rekao je: Ona nije ovdje, je li tako?
Idem dolje. Dok sam to govorila, osjetila sam kako mi trbuh
podrhtava od zadovoljstva.
Nagnuo se blie, a maleno svjetlo igralo je po njegovom licu i vidjela
sam mu oi. Mogla sam osjetiti miris njegove kolonjske vode. Rekao je:
Nemoj biti takva.
Moram ii.
Nemoj. Stisnuo me jae za zglob: kao da mi je stavio lisice.
Rekla sam: Dan. Nisam prepoznala svoj glas.
Poljubio me i bila sam tako iznenaena - ne, laem. Znala sam da e
me poljubiti. Nisam uope bila iznenaena. I usta su mi se otvorila.
Razmiljala sam kako se sve brzo promijenilo. Kako sam se ja lako

promijenila. Zatim sam ga gurnula. Rukom me milovao po kosi. Najeila

sam se. Nisam htjela da prestane. Uspjela sam se nekako izvui.
Rekla sam: Ne mogu to raditi Abigail. Pogledala sam ga. Tijelo mi je
drhtalo. Rekla sam: Idem sad.
Ostani. Nagnuo se prema naprijed.
Ne mogu joj to raditi.
Nagnuo je glavu i ponovno me poljubio. Usta su mu bila topla, a usne
mekane. Nisam se mogla zaustaviti i uzvratila sam mu poljubac. Ruka mu
je klizila po mojoj kraljenici sve nie i nie. Stavila sam ruke u njegovu
kosu i stisnula uz njega. I zatim, upravo kad je poeo zavlaiti ruku pod
moju majicu, sjetila sam se Abigail i kakav bi ok doivjela da sazna za ovo.
Uzmaknula sam i stavila ruke na njegove grudi, kako bih dola k sebi.
Nisam si dozvolila da ga pogledam.
Rekao je: Sophie. Ali ja sam se ve okrenula od njega, otrala dolje
po stepenicama i zamalo pala na putu prema dolje.
Sjela sam do Rose-Leigh. Dala mi je pivo. Razgovarala je s neka dva
deka. I kao da se nita nije dogodilo. Osim mojeg lica, koje je bilo vrue i
stalno sam gledala hoe li Dan ui u sobu. Mislila sam na njega, gore, u
mraku.
Sramim se to rei, ali nakon otprilike pet minuta, shvatila sam da on
jo uvijek eka i odluila sam se vratiti, ali upravo kada sam ustala, RosaLeigh je rekla da moramo ii. Doivjela sam to kao neki znak, te sam
slijedila Rosu-Leigh dok je izlazila iz kue i po posljednji put sam uokolo
traila Dana. U taksiju nisam puno priala s Rosom-Leigh, pa me pitala
jesam li dobro.
Rekla sam: Samo sam umorna.
Stvarno mi je ao zbog onoga to sam rekla za tvoju mamu i njezinog
prijatelja - to nije moja stvar.
Nisam ak ni razmiljala o tome. To je bila istina; nisam mislila ni o
mami, Emily ili bilo emu. Odjednom sam poeljela da je Emily sa mnom u
taksiju i da me ona pitala jesam li dobro. Rekla bih joj sve za Dana. Ona bi
mi rekla to da uradim. Morala sam maknuti pogled s Rose-Leigh da ne
vidi moje oi pune suza. Zatomila sam ih.
U glavi mi se JO UVIJEK SVE OKREE. Ne mogu vjerovati da sam
poljubila deka najbolje prijateljice, premda vie nije moja najbolja
prijateljica. Ali, osjeam se tako dobro zato to sam ga poljubila. To me
natjeralo da razmiljam o njemu, kakav je okus njegovih ustiju i kako me
dodiruje, i na trenutak sam doista zaboravila na sve drugo. Najgore od
svega je to bih ga opet voljela poljubiti.

9
Gdje nita ne moe plivati
SUBOTA, PETNAESTOG TRAVNJA

Mama je izala. Zvala je Katherine. Mark se definitivno puno bolje osjea,

premda je ipak malo utljiviji. Jedva sam se mogla usredotoiti na ono to
govori; dva puta me pitala jesam li dobro. Samo sam mogla misliti na Dana
i na njegove intenzivno plave oi. itav sam dan manje-vie razmiljala o
njemu, Rosa-Leigh mi je putem e-maila poslala pjesmu E. E. Cummingsa.
On ne koristi velika slova i ne stavlja znakove interpunkcije u reenice.
Nisam ba sigurna u nekoga tko ne upotrebljava velika slova. Ne znam; i ja
sam udna na svoj nain: volim kratke, jasne reenice. Ne bih to nikada
nikome rekla u koli, niti za milijun godina, ali istina je. U svakom sluaju,
proitala sam pjesmu i kunem se, u pjesmi kao da se radi o meni i Danu.
Evo kako zvui kraj njegove pjesme.

... ali
voljela bih vie od iega dobiti (kada se zagrljaji tiho izgube) uskoro,
tvoj poljubac.
Morala sam je proitati vie puta. Istina je da zagrljaji polagano
popuste. Jedini put kad nisam mislila na Emily bilo je kada sam poljubila
Dana. Znam da bih se zbog toga trebala osjeati loe, ali ne osjeam se.
NEDJELJA, ESNAESTOG TRAVNJA

Ustala sam na doruak i mama je stavila sva okoladna jaja na stol.

Napravila je kajganu sa slaninom. Smijala se. Jedva sam je mogla pogledati
u oi. Skuhala sam aj.
Kada sam sjela, rekla je: Sretan Uskrs.
Nisam odgovarala.
Rekla je: Sophie, trebale bismo razgovarati.
Nisam mogla. Nisam mogla razgovarati s njom. Ispunio me bijes i
osjeala sam se poput vrueg balona punog zraka koji e se rasprsnuti. to

se dogaa sa mnom? Zato ne mogu sjesti za stol i normalno dorukovati s

mamom? Ustala sam i otila. Nisam htjela da opazi suze u mojim oima.
Zvala me, ali ja sam zalupila vratima svoje sobe i naslonila se na njih tako
da ne moe ui. Pokuala ih je otvoriti i nekoliko puta je lupila po njima.
Zatim je rekla: Volim te. Zna to?
Nisam odgovorila.
Rekla je: to da uradim?
Ali ja navodno ne bih trebala znati odgovor na to pitanje. Ona bi. Ali
jo uvijek ne zna, zato to se jo uvijek nije vratila na posao i nije si sredila
ivot ili bilo to drugo. Uzela sam iPod, stavila slualice na ui i pojaala do
kraja.
UTORAK, OSAMNAESTOG TRAVNJA

Dan nije zvao. Zaboravila sam danas da imam sastanak s Lyndom.

Sjetila sam se kada smo Rosa-Leigh i ja bile u kupovini. Imala sam osjeaj
kao da sam neto zaboravila. Nikako se nisam mogla sjetiti to je to i
odjednom mi se javio onaj osjeaj slabosti, kao da mi se brod nasukao u
trbuhu. Rosa-Leigh me pitala jesam li dobro. Nisam joj rekla gdje sam
trebala biti; samo sam promijenila temu, to mi je bilo teko jer su mi misli
bile okupirane Danom, a onda Lyndom. Lynda se sigurno pitala zbog ega
nisam dola. Nije ba da smo ikada imale o iemu razgovarati. Nikada joj
nisam nita rekla, doista, niti za napadaje panike, nita o mojoj prolosti,
ali ipak nastavljamo s terapijom.
Voljela bih se uti s DANOM. Ne znam koliko je pametno da mu
poaljem e-mail ili da ga nazovem na mobitel, ili da ekam da se javi ili to.
Moda njemu taj poljubac nije nita znaio, ali nain na koji me gledao,
KUNEM SE, MOGLA SAM VIDJETI UNUTAR NJEGA. Kunem se, da mi je tim
pogledom elio rei da je pogrijeio s Abigail i da eli biti sa mnom. Bilo bi
divno biti s njim. On je tako sladak, ljubazan i jako se lijepo ljubi. Ne mogu
vjerovati koliko mi se svia. Voljela bih da mi se javi.
Danas je mama zujala po kui. ula sam je u hodniku. Provirila sam iz
sobe. Stala je i izgledala kao da je kriva, ali zatim se nasmijala. Izgledala je
umorno i iscrpljeno. Nastavila je opet zujati po kui. Nasmijala sam joj se,
ali samo na brzinu.
SRIJEDA, DEVETNAESTOG TRAVNJA

Mama je upravo bila u mojoj sobi. Zvala je Lynda i primijetila da juer

nisam dola na razgovor te rekla da sutra moram do nje. Zbog ega Lynda
radi na uskrnje PRAZNIKE?
Mama me pitala: Zbog ega nisi bila kod Lynde?
Samo sam slegnula ramenima.
Mama je uzdahnula i njeno rekla: Sophie
to je?
Mora razgovarati sa mnom.
Jednostavno sam zaboravila da imam dogovor s Lyndom i nisam
otila. I to je to.
A to je s naim odnosom? Zato nisi htjela dorukovati sa mnom na
Uskrs? Morale bismo razgovarati o tome.
Ne elim razgovarati. Ne elim misliti. Ne elim se sjetiti.
Znam duo.
Ne, ne zna. Ne zna, jer nisi bila tamo. Ne moe ni zamisliti kako je
to i to mi se sve vrti po glavi kada zatvorim oi. Ponekad, kada sam u sobi,
kao na zabavi, zamiljam kako su svi smrskani, zgnjeeni na smrt.
Stisnula je usta, kao da osjea fiziku bol umjesto mene. Njeno je
rekla: Reci mi sve. elim ti pomoi.
To se dogaa kada to najmanje oekujem; te slike se samo pojave. Ja
ih ne ELIM. Nikada nee biti bolje i ne moe mi pomoi. Sve bi bilo
drugaije da nisam morala zavezati GLUPI NIRANAC. Zar ne shvaa da
je to moja pogreka?
Naravno da nije.
to ti zna? Ponaa se kao da si to preboljela, a jo se uvijek nisi
vratila na posao, dok mene tjera da idem u kolu. Ne mogu to podnijeti.
Vraam se na posao.
Kada?
U ponedjeljak.
Zato mi nisi rekla?
Sada ti govorim. Mama je prekriila ruke na grudima. S tobom nije
ba jednostavno razgovarati. Rekla je to njeno i bila je ljubazna, ali to me
jo vie uzrujalo.
Ustuknula sam korak unatrag. Trudila sam se da ne viem, ali rijei su
izlazile glasno: Sa mnom se nije moglo razgovarati. A to je s tobom?
Opet je rekla: Sophie.

Uvijek si imala vremena za nju. Za mene nikada nema vremena. To

je zato to ste bile iste - ona je bila poput tebe. Ja sam drugaija i nezgodna
i nisam poput nje. Ne eli nai vremena za mene. Samo eli da ti se ona
vrati.
Neemo se opet poeti derati jedna na drugu. Rekla je to odluno.
Mora dozvoliti da razgovaramo.
Ti nisi moja glupa terapeutkinja i nema POJMA O EMU PRIA.
Koraknula je naprijed, a ja sam vjeto koraala oko nje. Rekla je: ao
mi je to ti nisam rekla da se vraam na posao. Prije nekog vremena
isteklo mi je bolovanje i ne bih htjela potroiti sav novac od tatinog
ivotnog osiguranja kako bismo nas dvije mogle ivjeti. Taj novac je za
tebe. Govorila je mirno i polako.
Ba me briga to se vraa na posao.
Rekla je: I ne elim da se ikada usporeuje s njom.
Ne moe ak ni izgovoriti njezino ime. Rekla sam to sikui i
podupirala sam se o vrata moje spavae sobe. Rekla sam: Idem van.
Moramo razgovarati.
Prestani s tim glupostima kao moramo razgovarati i ostavi me na
miru. Pobjegla sam iz sobe, jurnula niz stepenice i izala kroz prednja
vrata, prije nego to je stigla bilo to rei.
Trala sam ulicom sve dok nisam dola na sam vrh ulice, gdje su
automobili tutnjali i jedni drugima trubili. Grupica ljudi izala je iz kafia u
sumrak. Naranasto svjetlo prelilo se po ulici. Zamiljala sam kako plamen
ogromnog poara bukti kroz otvorena vrata, ljudi bjee - mukarci kalju i
bore se sa strahom; oi ena su irom otvorene kao u mrtvih riba, slijepo
se spotiu u tom dimu; uju se sirene kola hitne pomoi. Naslonila sam se
na zid i nekoliko puta duboko udahnula.
Mama se vraa na posao. Prebrodila je. Trebalo bi mi biti drago, ali
bijes u meni kljuao je kao lava u vulkanu.
Ona je dobra u svojem poslu - naa kua je dokaz koliko je dobra; svi
su uvijek govorili kako je lijepo iznutra ureena. Svi su bili nai obiteljski
prijatelji, prijatelji koji vie ne dolaze. Nije da nakon sprovoda nisu
pokuavali doi do nas.
ETVRTAK, DVADESETOG TRAVNJA

Lynda uope nije bila sretna to sam neki dan zaboravila da imam
dogovor s njom. Kada sam dola na novi sastanak, osjetila sam to. Nisam

se osvrtala na njezina dugaka pitanja o tome kako se osjeam i jesam li

sigurna da sam dobro.
Danas je htjela razgovarati o tati. Nisam mogla nita rei o njemu: bila
sam jako mala kad je umro. Umjesto toga razmiljala sam o Marku
Haywoodu. Sjeam se jedne veeri. Mark je previe popio i odluio je otii
plivati u jezeru blizu njihove kue. Vani je ve pao mrak. Mama i Katherine
govorile su mu da ne bude tako glup i da e se na smrt smrznuti. Mark je
preplivao itavo jezero. Kada se vratio, drhtao je od hladnoe, ali bio je
PUN IVOTA. Nije bio mrtav, ni priblino.
Mark se DOBRO oporavlja od sranog udara, premda je jo uvijek jako
potresen. Odrasli esto koriste rije potresen. Meni se to ne ini kao
prava rije kojom bih mogla opisati kako se osjeam, nakon to se neto
loe dogodi. Osjea se ushieno kada si bio na vrtuljku, pun ivota i
uzbuen. Sigurno se Mark tako osjeao onu no kada je plivao u jezeru.
Mogla sam mu vidjeti u oima kako je iznutra bio sretan i uzbuen. Kada ti
se dogodi neto loe, osjea se tupo, kao da to nije stvarno. Osjea da si
mrtav iznutra. Ali nipoto se ne osjea uzbueno.
Zadrijemala sam i sanjala da su neije ogromne ruke, dio po dio
razderale sliku na kojoj smo Emily, mama i ja. Bio je to san od kojeg mi je
zamalo stalo srce. Probudila sam se i otila na prstima do mamine sobe i
otvorila vrata. U sobi je bilo vie stvari nego proli put, ali to me nije
zanimalo. Traila sam fotografije. Na stolu sam nala nae rodne listove,
putovnice i dokumente. Kada sam ugledala Emilynu sliku iz putovnice,
dolo mi je da se rasplaem. Pokuala sam se sjetiti gdje je mama stavila
albume s naim fotografijama.
Prekapala sam po policama. Vie nisam bila ni smirena ni tuna;
umjesto toga uhvatila me panika i bila sam u oku. Disala sam
isprekidano. Nisam znala to tono traim. Imala sam osjeaj da ludim.
Sruila sam sve rukavice, alove i predivnu zlatnu ogrlicu s crvenim
kamenom koja je okruena srebrnim laticama. Vukla sam noge preko male
hrpe papira, a to su bila pisma koje je mama nala i koja lee ovdje
godinama.
Onda sam ugledala album. Bio je pun fotografija mene i Emily. Poela
sam plakati. Uzela sam album sa sobom kada sam izala iz sobe, pourila u
kupaonicu i kroz prozor mugnula na krov. Gledala sam fotografije sve
dok mi se srce nije osjealo kao jako zgnjeena jabuka.
Na kraju albuma nalazila se naa fotografija, snimljena ispred kue u
kojoj smo ivjeli kad sam bila jako mala. Dodirnula sam fotografiju. Mama
je stajala u sredini i mene je drala na rukama, a Emily je bila s njezine
desne strane. Emily je na sebi imala crvene plastine izme i mahala je.
Razmiljala sam je li nas tata slikao - umro je kada sam imala dvije godine,

a na ovoj sam fotografiji jo uvijek beba. Ja se smijem mami. Okrenula sam

fotografiju. Na pozadini, maminim rukopisom pisalo je Bowood ulica,
broj 18.
Odjednom sam osjetila da razumijem zbog ega uva izgubljene stvari
u svojoj kolekciji. Dobila sam elju da odem u nau staru kuu u ulici
Bowood i vratim se na mjesto gdje je sve bilo dobro. Samo sam se htjela
vratiti natrag. Vratila bih se u vrijeme prije nego to se sve to dogodilo i
kada je sve bilo u redu.
Sjedenje na krovu me smirilo. Mogla sam vidjeti svijet na zemlji,
mogla sam disati. Milovala sam Emilyn obraz na slici. Bila je tako sretna.
Sjeam se tog jutra prolog ljeta. Bilo je to dosta davno, ali jo mi je
uvijek sve bistro u glavi. Probudila sam se jako rano. Emily je doma do
kraja ljeta. Neto mi je palo na pamet i skoila sam iz kreveta ravno u
njezinu sobu. Nije bila tamo. Otila sam u kuhinju, a ona je sjedila za
stolom.
Rekla sam: Bok. Kako si spavala?
Dobro. Nije me pogledala; itala je novine.
Rekla sam: Gdje je mama?
Ve je otila na posao - klijent je traio da mu to prije uredi kuu.
Spustila je novine i rekla: Mala sestrice, eli li raditi neto danas?
Naravno. to?
Htjela bih pogledati izlobu u Nacionalnoj galeriji.
Gdje je to?
Rekla je: Odmah do Nacionalne galerije portreta. Vjerojatno sam
izgledala zbunjeno, jer je kolutala oima. Trafalgar Square. Ii emo
podzemnom.
Klimnula sam. O emu je izloba?
Dala mi je brouru s detaljima i ustala. Otila je do anka i upitala:
Kavu?
Otkada ti pije kavu?
Oduvijek.
Ja bih aj. Pogledala sam letimino brouru i zatim uzela novine da
proitam novosti. Emily je sjela i pila kavu.
Rekla je: Ja sam itala novine. Rekla sam: Gdje je moj aj?
Stavila je ruku na usta kao da mi se ruga. Rekla je sarkastino:
Oprosti.
I kad pomislim da sam se veselila tvom povratku kui.

Nemoj biti takva Sophie. Oprosti. Samo mi se ne da raditi aj. Moe

piti kavu; gotova je. Dodala mi je svoju alicu.
Odgovorila sam: Ne, hvala. Gurnula sam natrag alicu preko stola.
Ustala sam od stola, skuhala aj i napravila sam si tost s namazom od
kikirikija, Emily mi je priala o svojem deku. Ispalo je da ga nisam
upoznala. U sobi je bilo vrue. Kuhinjski stol bio je obasjan suncem koje je
sjalo kroz prozor. Zbog svjetla sve je izgledalo aneoski. To sam rekla
Emily. Smijala se. Rekla je da je moja mata otila predaleko i da bih
trebala vie izlaziti iz kue. Skoila je i rekla: Ajde. Moramo ii.
Jo je jako rano.
Rekla je: Tinejderi.
Ti si jo uvijek tinejder.
Samo sada. Pouri se.
Nisam odgovorila; umjesto toga itala sam zadnju stranicu knjige koju
sam posudila u knjinici. Radilo se o tri generacije ena u istoj obitelji, sve
njihove avanture i tragedije - to je vrsta knjige koju volim itati tijekom
ljetnih praznika.
Dola je Fluffy i motala se oko svoje zdjelice s hranom, Emily je ustala
kako bi je nahranila. Zazvonio je telefon i otila je razgovarati. Prstom je
pokazivala na mene i na svoj sat. Dala sam Fluffy hranu, a ona ju je
zadovoljno grickala. Zanimalo me razgovara li Emily sa svojim dekom.
Stavila sam posue u perilicu za pranje sua i obrisala mrvice sa anka.
Emily je uvijek ostavljala nered za sobom: posvuda je bila njezina odjea, a
slike i komadi tkanina po itavoj kui.
Otuirala sam se, obukla traperice i neku njezinu majicu. Samo me
pogledala kada je vidjela da nosim njezinu majicu, ali nije nita rekla.
Emily je obukla sjajnu suknju i prevelik demper, a ispod toga koulju.
Kada bih se ja tako obukla izgledala bih kao da se trudim izgledati cool, ali
ona je izgledala umjetniki i dobro. Stavila je rumenilo na obraze. Rekla je:
Jesi li napokon gotova?
Zajedno smo hodale do stanice. Puila je cigaretu. Jo se neim bavila
na svom umjetnikom koledu. Govorila je o nekom projektu, neto to e
raditi s izgubljenim rukavicama i sjetila sam se mamine kolekcije, ali
nisam nita rekla. Dok smo ekale vlak, samo sam je sluala, klimala
glavom i divila se njezinoj lijepoj plavoj kosi. Stigle smo do Kings Crossa i
presjele na liniju za Piccadilly, U podzemnoj eljeznici bilo je zaguljivo i
guva. Trale smo, da bismo uhvatile vlak. Emily je ula, a niranac mojih
cipela razvezao se, pa sam se spotakla. Skoila je da mi pomogne, ali vrata
su se zatvorila prije nego to smo uope dobile ansu da budemo zajedno.
Sljedei vlak dolazio je za dvije minute. Nisam mislila da je to bitno.

Najgore to je Emily ikada uinila, je to to me ekala da zaveem

niranac. Da me nije ekala, bile bismo u razliitim vlakovima. Sve bi bilo
drugaije, da mi je rekla da ostavim odvezan niranac i da me uspjela
natjerati da se ukrcam na prvi vlak. Da Mark nije igrao skvo, moda bi
uivao u dananjem danu s Katherine i ne bi znao da je njegovo srce
tempirana bomba.
Sve je tempirana bomba.
PETAK, DVADESET PRVOG TRAVNJA

Temperatura se opet spustila, premda je ve trebalo biti toplije.

Sjedim ispred stanice Kings Cross i razmiljam to bih sa sobom. Voljela
bih da sam ponijela jo jedan demper i rukavice.
Danas sam otila jako rano od kue, prije nego to je mama ustala. Ila
sam u ulicu Bowood. Ponavljala sam to kao mantru. Ulica Bowood broj 18.
Ulica Bowood broj 18. Ulica Bowood broj 18. Iskreno, nisam ba sigurna
gdje se nalazi. Negdje kod Elephant & Castlea. Shvatila sam da
jednostavno moram tamo otii i pronai tu ulicu. Pjeaila sam do Kings
Crossa, ali onda sam usporila. Kada sam stigla tamo, stotine ljudi se
mimoilazilo, ali inilo mi se da me nitko ne vidi. Zrak je bio otar. Ljudi su
urili i gledali pred sebe.
Promatrala sam mukarca u odijelu. Zamiljala sam krv na njegovim
obrazima, kao trag crvene olovke. Uronio je u glavni ulaz u podzemnu.
Razmiljala sam tko je taj mukarac, kuda ide i koji vlak eka. Pitala sam se
je li svjestan da postoji ansa da se on ipak ne ukrca na taj vlak. Valjda je
ve zaboravio ili e vjerojatno zaboraviti na to idui dan, nastavit e
svojim ivotom, poslom, enom ili djevojkom. Odjednom sam mrzila tog
mukarca. Ali, nestao je u guvi i nije me vie bilo briga za njega. Nije me
bilo briga ni za koga.
Gledala sam mnotvo ljudi kako prolazi. Dolo mi je da rairim ruke i
ponem vritati da ne smiju ii dolje. Ne smiju ui u podzemnu!
Nisam mogla ui u stanicu podzemne. Nisam mogla ui i ukrcati se na
vlak. Od same pomisli na to, plakalo mi se. Na kraju sam kupila kartu
Londona, tako da mogu nai ulicu Bowood. Ako ulovim autobus, postoji
dio koji poslije mogu prijei pjeice i onda proi pored bolnice St. Thomas,
u kojoj sam se rodila. Odluila sam ii tim putem. Uhvatila sam autobus i
zatim sam STVARNO BRZO hodala. Uistinu nisam mislila da je London
tako velik. Ili tako pust. Znala sam da je velik, ali nikada prije nisam to
osjetila.

Stigla sam do bolnice St. Thomas i gledala u sive kockaste prozore i

pokuavala zamisliti sebe kao malu bebu. Je li me Emily dola vidjeti kad
sam se rodila? Sigurno je. Pokuala sam oivjeti sjeanje na bolnicu s ono
malo uspomena koje sam imala, ali nisam uspjela. U mojoj mati pridavala
sam veu vanost bolnici. Dok sam tamo stajala, shvatila sam koliko se
tisua djece rodilo iza tih prozora, a vjerojatno se i sada neko dijete raa.
Ja nisam bila drugaija. Niti posebna, nita.
Ila sam prema jugu. Ulice su bile pune malenih duana i pubova, ljudi
zauzeti vlastitim ivotima, autobusi prolaze, automobili trube, buka i kaos
Londona.
Hodala sam i hodala.
Stigla sam.
Ulica Bowood je malena i puna identinih kua s verandama. Nadala
sam se da u se sjetiti neega, bilo ega, ali da nije bilo fotografije, nikada
ne bih prepoznala nau staru kuu. Sunce je sjalo i bilo je toplo. Sjela sam
na niski zid nasuprot kue broj 18 u ulici Bowood. Oko etiri popodne na
broj 20 doao je djeak i uao unutra. Deset minuta kasnije, izaao je i
skakao poput psia, na brzinu mi se nasmijao i odjurio. Bio je otprilike
mojih godina, plave kose i slatkog osmijeha. Da tata nije umro i da se
nismo morali odseliti iz ulice Bowood, taj plavokosi djeak mogao je biti
moj prijatelj. Odlazili bi jedni drugima u posjete i druili se. Kladim se da
smo se kao djeca zajedno igrali.
Krenula sam dalje. Ruke su mi drhtale.
Hodala sam kao da mi je ukljuen automatski pilot. Mnogo kasnije
shvatila sam da sam gladna. Ula sam nekamo i mislila da u tu moi neto
pojesti, ali kada sam vidjela da tu svi piju i igraju pikado ili biljar, vratila
sam se na cestu.
Vidjela sam na susjednoj zgradi reklamu na kojoj pie Emily. Slova su
bila od crvenih cjevastih svjetala. Njezino ime. Restoran. Unutra je bilo
mrano i prazno. Smrdjelo je na peene hamburgere i na godinama staro
ulje na kojima se peku preni krumpirii. Tiho u pozadini ula se neka
stara pjesma. ena s debelim utim naoalama stajala je do vrata i istila
jedan od stolova. Bila je mrava i imala veliki nos, kao poluizgladnjela
aplja. Brzo se kretala.
Jedva se zaustavila i upitala: ime te mogu ponuditi? Zbog njezinog
naglaska, pomislila sam da je moda iz kotske.
Htjela bih neto pojesti.
U redu. Pogledala me i onda smo obadvije zastale. Osjeala sam da
me odmjerava; mogla sam joj gotovo vidjeti tamne zjenice dok je o
neemu razmiljala. Njeno je rekla: Jesi li dobro?

Samo sam gladna.

Rekla je: Poznat mi je taj osjeaj. Nagnula se i njeno me dodirnula
po ramenu. Odvela me do stola.
Gledala sam u jelovnik. Molim vas piletinu i krumpirie.
Keap?
Kimnula sam. I koka kolu,
Vrijeme je prolazilo. Gledala sam fotografije slavnih na zidu. Stigla je
piletina. Pojela sam sve to je bilo na tanjuru. Otila sam do anka
okruenog obojenim staklenim svjetiljkama i platila raun s primjesom
tuge.
Rekla je: Nadam se da se osjea bolje. Ja sam Emily. Ovo je moj
restoran. Doi nam opet.
Htjela sam joj rei da se tako zvala moja sestra i da je njezin restoran
dobio ime po mojoj sestri. Htjela sam joj rei, da se previe bojim ui u
vlak kako bih se vratila kui, ali ona je za mene bila stranac i zato nisam
nita rekla.
Otila sam. Pribliavala se veer. Nazvala sam mamu i lagala joj, da
sam s Rosom-Leigh. Uzdahnula je i rekla: Ali, veera je gotova.
Oprosti. Brzo sam to rekla, poklopila telefon i nastavila hodati.
Bila je to duga, samotna etnja. Na kraju sam morala promijeniti dva
razliita autobusa, jer sam bila jako umorna. Kada sam stigla kui, bilo je
ve kasno. Mama je skuhala piletinu u vatrostalnoj posudi. Stavila je moj
tanjur u friider i otila spavati. Nisam nita pojela. Nisam bila gladna.
SUBOTA, DVADESET DRUGOG TRAVNJA

Danas popodne sunala sam se na krovu i vidjela mamu kako dolazi

kui. Razgovarala je mobitelom i smijala se. U drugoj ruci drala je vreicu
s kupovinom. Nije me primijetila. Potekle su mi suze. Poludjet u od tuge.
Voljela bih da nikada nisam ula na taj glupi vlak i da sam zavezala
niranac kako treba. Legla sam i gledala u veliko, prazno nebo i nadala se
odgovoru.
NEDJELJA, DVADESET TREEG TRAVNJA

Sanjala sam da sam poljubila Dana i probudila se. Pokuala sam se

sjetiti kako sam se osjeala kada me on poljubio i u meni je sve poskoilo
od sjeanja na njegove usne i njegove ruke koje su me privukle. Kako bih

se natjerala da ga zaboravim, jer me nije nazvao, usredotoila sam se na

plave i bijele plakate graevina iz Grke, koji vise na mojem zidu. Gledala
sam u zabiljeke iz svojih omiljenih knjiga. Gledala sam kroz prozor i
svileno plave zavjese, u telefonski drveni stup i kako tamo povremeno
slijeu ptice.
Ne mogu nikako povezati djevojku u ovoj sobi s djevojkom koja je
poljubila Dana na zabavi. Nita vie nije isto, ak ni ja. Ne znam vie tko
sam ili kako se uklapam u svijet koji ne razumijem.
Dolo mi je da opet odem u ulicu Bowood gdje je naa stara kua.
Tamo je sve bilo dobro. Moda u otii sada, samo da mi proe vrijeme.
Bilo je uasno. Strano. ak ne razumijem to se dogodilo. Tako me
sram. etnja je dobro poela. Bilo je sunano kada sam odlazila od kue.
Ula sam u autobus i sila blizu Westminstera. Bilo je iznenaujue toplo.
Dok sam hodala, oznojila sam se i grlo me poelo boljeti zbog prljavog i
vrueg zraka. U centru Londona tako je uurbano i zagaeno.
Kue u Westminsteru su predivne. Nikada nisam obraala pozornost
na graevine, ali Houses of Parliament tako su savrene, tako
velianstvene, da naprosto ne mogu vjerovati da ih nikada prije nisam
uoila. Prolazili smo pored njih, ali nikada nisam kao danas stajala ispred
njih. Skicirala bi ih, da znam crtati. Kada pokuavam pisati o nekoj boji
kamena ili o obliku tornja i osjeaju koji je prisutan zbog godina i povijesti,
ne mogu pretoiti rijei na papir. Voljela bih da mogu. Jutros se Big Ben
izdigao iz magle i usprkos automobilima, prometu i buci kunem se da sam
mogla osjetiti kako me prolost pritisnula. Na dobar nain.
Ispred Houses of Parliament odvijao se mali protest zbog rata u Iraku.
Rat je besmislen. ak i sama pomisao na rat, zbuni me. Neki govore da rat
sve poboljava. Zbog koga? Zbog mene ne. Svi ti ljudi koji su poginuli, a
zbog ega? Zbog vjere? To mi se ne ini moguim. Ljudi su ljutiti, zbunjeni,
uplaeni, moda, ali ne zbog vjere.
Mislim da je Danova obitelj muslimanska, premda samo
pretpostavljam, ali Kalila je sigurno muslimanka. Megan je katolikinja, ali
itavo vrijeme se ponaa protivno svojoj vjeri i ne kranski. Mislim da
nisam vjernica, premda mama povremeno odlazi u crkvu, a i ja sam bila
nekoliko puta. Ponekad pomislim da ne vjerujem u Boga. Rosa-Leigh je
rekla da e jednoga dana postati budistkinja. Na kraju, svi smo mi samo
ljudi.
Ba kada sam stigla u ulicu Bowood broj 18, djevojka koja je barem
nekoliko godina starija od mene, iznijela je smee. Stavila ga je u kantu za
smee i vratila se unutra. Emily nikada nije iznosila smee. Nikada. Htjela
sam je slijediti u kuu. Htjela sam vidjeti gdje sam odrasla, gdje sam ivjela
i gdje je moja obitelj bila potpuna.

Odluila sam pokucati na vrata. Kako glupo.

Otvorila sam vrata ograde. Sunce je iaralo pruge po travi. Djevojka
koja je iznijela smee kao da je ekala na drugoj strani i otvorila mi je. Bila
je zlovoljna. Lice joj je bilo bezizraajno.
Rekla je: Izvoli?
Ja. Odjednom sam ostala bez teksta. Htjela bih...
Prije nego li sam dovrila reenicu, djevojka se okrenula i viknula
preko ramena: Mama. Opet me pogledala. Osim to nije gledala u mene.
Ona je ekala, kao osoba koja moda eka na stanici vlak i nije
usredotoena ni na to. Nisam se obazirala na nju, jer sam za nju bila
stranac. Kako bih joj privukla panju, rekla sam: Ja sam neko ivjela
ovdje.
Pogledi su nam se susreli, oi su joj bile tamne poput Emilynih. Rekla
je sarkastino: Ma da?
Poela sam se osjeati glupo. Zbog ega je bitno gdje sam neko
ivjela? Zbog ega bi bilo to od ovoga bilo bitno? Nita od ovoga nee
vratiti Emily. Osjeala sam kako mi se blii napadaj panike. Kao cunami.
Ispruila sam ruku kako bih se smirila. Teko sam disala. Nisam htjela
paniariti pred neznancima, ali budui da sam razmiljala o tome, bilo mi
je jo gore. Rekla sam: ao mi je to te gnjavim. Samo sam...
Pruila mi je ruku, kao da muha oko nje zuji.
U hodniku se pojavila starija ena, mravog lica i dugake, obojene
crvene kose.
Djevojka na vratima rekla je puno glasnije: Mama, ona je nekada
ovdje ivjela.
Rekla sam apui: Ne znam to mi je.
ena je upitala: Jesi li dobro?
Ruka mi je drhtala. I onda odjednom, kao da se zemlja podigla prema
meni. Rekla sam: Oprostite. Boe dragi. Osjetila sam muninu. Stavila
sam ruke na usta, kako bih zaustavila povraanje. Ne znam zbog ega sam
ovdje. Pogledala sam ih i nekako sam izgubila uporite, spotaknula se i
pala. Jako.
ena se progurala pored djevojke na vratima i nagnula se nad mene.
Sally, pomogni mi. Rekla je to svojoj kerki. ena me dignula u sjedei
poloaj i rekla mi da pratim njezino disanje. Tako treba, dii polako.
Kriomice me promatrala. Rekla je: Ja sam Eleanor Summerfield.
Kimnula sam i borila se da se ponovno ne onesvijestim.
Eleanor je rekla: Molim te, ui u kuu i rijeit emo sve.

Djevojka, Sally, bila je u kui i izgledala zabrinuto. Dok sam slijedila

Eleanor kroz uski hodnik prema kuhinji, gledala sam Sallyne slike na
zidovima. Mislim da je plesaica. Pokuala sam se sjetiti kako je izgledala
kua kada sam bila mala. Na trenutak sam se sjetila Emily i kako se smijala
dok je hodala u maminim tiklama.
Kuhinja je malena, tamna i ima samo maleni prozor. Mogla sam
zamisliti mamu dok ita novine u kuhinji. Mislila sam da sam se prisjetila
tate, njegovog nejasnog lika i onda je prisjeanje nestalo. Kuhinja je
drugaija nego kako sam je bila zamiljala. Promijenjena.
Osjetila sam miris svjee skuhane kave. Eleanor me odvela do
plastinog stola da sjednem; ruke su mi drhtale. Rekla sam: Oprostite.
Htjela sam jo neto rei, ali nisam znala to bih rekla i sjedila sam tamo
sputenih dlanova i pokuala sam ujednaiti disanje. Rekla sam: Ba i ne
prepoznajem kuu, moda, na neki nain. Mislim da smo mi imali okrugli
stol i moda su tamo bile neke biljke.
Vi ste sigurno prije mnogo godina ivjeli ovdje. Mi smo ovdje itavu
vjenost. Eleanor je pripremila ajnik. Popile smo kavu. Sally, skuhaj
nam aj. Sjela je do mene.
Mislim da se sada vie sjeam. To su samo sjenke prisjeanja. Obrisi.
Ali ni u to nisam sigurna.
Sally je rekla: Je li joj bolje?
Neka aj bude sladak. Pomoi e. Ima istih alica u maini za pranje
sua.
to joj je?
Nisam sigurna.
Rekla sam: Mislim da u poludjeti. Vidjela sam eksploziju
naranastog svjetla u svojoj glavi. U svojoj mati vidjela sam kako se staklo
kuhinjskog prozora smrskalo u komadie. Stavila sam ruku preko oiju
kako bih sabrala misli.
Eleanor je utjela. Koa oko oiju bila joj je jako naborana. Nakaljala
se i plua su joj hripala. Kada vie nisam nita govorila, rekla je: Je li se
neto dogodilo? Bila je jako obzirna.
Duboko sam udahnula, napadaj panike je polako nestajao. Nekada
sam ovdje ivjela s mamom, tatom i sestrom.
Eleanor je letimice pogledala ker, a onda mene. Srce mi se spustilo
nie u tijelo; kako sam si mogla objasniti? Rekla sam: Dogodila se
nesrea. Ne, nije nesrea.

Sally je stavila na stol tri alice i ajnik i sjela preko puta mene.
Nasmijala se i shvatila sam po njezinom pretjerano velikom osmijehu i
velikim ljubaznim oima, da misli kako ba nisam ista u glavi.
Rekla sam: Samo sam eljela doi ovamo. Znam da nema nikakvog
smisla. Uzela sam alicu i rekla. Oprostite.
Eleanor je kimnula glavom. Upitala me: Osjea li se bolje? Govorila
je glasno i polako, kao da govori telefonom dok je linija jako loa. Kratko
mi je dodirnula ruku. Hoe li da nekoga nazovemo? Natoila je aj,
stavila dva eera i dodala mi alicu.
Otpila sam i osjetila slatkou eera u aju. Trudila sam se da u glavi
posloim sve na svoje mjesto.
Sally je tiho rekla: Mama, moram ii do tate.
Eleanor je odgovorila: Neka te Juliette odveze. Zatim je jo tiim
glasom rekla, da ja moda ne ujem: Ova se djevojka treba jo srediti.
Rekla sam: Ne, ao mi je. Moram poi. Zadravam vas. Nisam se
mogla prestati ispriavati.
Eleanor je podigla ruke i svojim pokretima kao da mi je htjela rei
ekaj-ovdje. Nisam se pomaknula.
Sally je rekla: Vidimo se poslije. I otila je.
Ponovila sam: Moram poi. Previe sam vas zadrala. Moja gotovo
puna alica gledala me kao da sam neto skrivila.
Eleanor je rekla: Reci mi koga bih mogla nazvati?
Ne postoji nitko koga biste mogli nazvati. Nikad mi nee biti bolje.
A tvoju mamu ili sestru?
Ruka mi se tresla. Panika je nestala i osjeala sam se prazno i
posramljeno. Moram poi. Bila sam potpuno i jasno svjesna kako je ova
situacija bila poniavajua. Ova je ena totalni neznanac.
Boljela me glava. Trljala sam oi. Stvarno mi je ao. Ne znam vie
nita.
Ustala sam i omotala jaknu oko sebe. Moram poi.
Pomoi u ti.
Osjeala sam se kao da mi se plosnata kost podvlai pod rebra i
podie mi kosti. Pourila sam kroz hodnik i nisam odgovorila kada je
Eleanor pitala: Jesi li sigurna da si dobro?
Upravo kada sam otvorila vrata, rekla je: Doi i sjedni. Nazvat emo
nekoga.
Lagala sam: Ne treba, prijateljica mi ivi u blizini. Ona e me odvesti
doma.

I to je bilo to. Vrata u ulici Bowood broj 18 zatvorila su se i vratila sam

se na cestu kao da se nita nije dogodilo. Trebali su mi sati da doem do
doma.
PONEDJELJAK, DVADESET ETVRTOG TRAVNJA

Zavrili su Uskrnji praznici. Nazvala sam tajnitvo u koli i rekla da

imam gripu. Tajnica je na trenutak utihnula i onda je rekla: Sophie
Baxter. Izostala si nekoliko dana na kraju prolog semestra i sada opet?
Da. Nije mi dobro.
Trebat e donijeti isprinicu od doktora. Utihnula sam.
Ona je rekla: Baxter. Jesi li ti ona koja je bila Poklopila sam slualicu.

10
UTORAK, DVADESET PETOG TRAVNJA

Popela sam se na krov. Sjedila sam i zurila u zrak. Stalno mislim da mogu
vidjeti Emily. Ili uti njezin glas. Ali ne mogu uti to govori.
Mislim da umirem. Ne mogu disati. Ne elim se sjeati dana kada je
bio bombaki napad, ali ne mogu prestati misliti na to. Sjeam se da sam s
Emily stajala na platformi. Sjeam se svega to sam rekla i svake njezine
rijei.
Sjeam se da sam vezala niranac i rekla: Oprosti Em.
Ne brini se. Doi e drugi vlak za minutu.
to idemo gledati?
Izlobu kutija koje svijetle. Idemo u Nacionalnu galeriju. Zvui
dobro?
I nakon toga?
Rekla je: Ne znam, to bi ti eljela?
Bilo je vrue. Velika guva. Gledala sam druge putnike na peronu.
Visoki momak, koji je bio malo dalje, uhvatio je moj pogled i nasmijao se.
Doao je vlak. Ule smo.
Emily me drala za ruku dok smo se stiskale meu sjedalima. Mislile
smo kako imamo sree to sjedimo u ovako punom vlaku a zatim je pustila
moju ruku. U crnom staklu koje je bilo preko puta gledala sam nas dvije.
Bile smo tako razliite. Emily i ja. Ja, tamne kose i blijeda, a ona plave kose
i tamnih oiju.
Vlak je izaao iz stanice i ljuljao se, tako da smo se stisnule jedna uz
drugu, rame uz rame u sjedalima. Tunel je bio mraan.
Emily je poela neto priati.
Bljesnulo je naranasto svijetlo, uo se straan prasak.
Vidjela sam joj lice u djeliu sekundu, njezine irom otvorene oi i
otvorena usta koja su vritala.
Onda je eksplozija razbila odraz Emily i mene na komadie. Staklo je
letjelo po zraku i pokrila sam oi rukama. Neka sila gurala se u moju
unutranjost i kraljenica mi se tresla, moj prsni ko uletio mi je u grlo.
Bila sam savijena i baena u bavu kipueg zraka. Svaki dio moga tijela bio
je ozlijeen i u oku, i mislila sam da sam vidjela ogromnu zapaljivu kuglu
kako eksplodira prema meni, ali to je moglo biti zbog toga to mi se inilo

da su mi oi sprene. Pala sam i leala jako mirno. Zrak je smrdio na

spaljenu kosu i na neto mnogo gore.
Netko je vritao; to sam mogla biti ja. Mislim da sam bila stisnuta uz
rub poda vlaka, ali nita nisam mogla vidjeti u vlaku. Pokuala sam ustati,
ali neto me pritiskalo. U tami sam se borila i uspjela maknuti taj teki
predmet s noge.
Nekako sam ustala, zakaljala i gotovo povratila. Izgleda da je
predmet koji sam bacila bila moja stolica. Posvuda je bio dim i staklo.
Netko je vritao: Pomognite, molim vas! Pomognite! Dotaknula sam lice i
osjetila da je mokro, toplo i mokro. Je li to bila krv? Suze?
U glavi mi je zvonilo. Emily! Vrisnula sam, mahnito i luaki. Sve je
vritalo. Ui su mi odjednom nasilno napadali drugi glasovi. Pruila sam
ruku ispred sebe. Svjetlo se palilo i gasilo. I tako dalje. Vidjela sam Emily.
Vrisnula sam i znala sam da sam to ja, jer mi se grlo poderalo kada sam
ispustila jauk.
Leala je nedaleko od mene u krhotinama vlaka. Vrat joj je bio
iskrivljen. Njezini su udovi bili udno razbacani. Probijala sam se prema
njoj i vikala njezino ime. Koulja joj je bila napola poderana. Njezino rame
bilo je prljavo i blijedo. Oi su joj bile poluotvorene.
Jecajui, rekla sam: Emily. Sve e biti u redu. Ti e biti u redu. Ostani
sa mnom.
Zrak je zaudarao na znoj, pale, strah. Moje rijei nestale su u kaosu i
praini oko mene.
Emily, sluaj me. Dri se. Pozvat u pomo.
Stiskala je moju ruku. Ui su mi tutnjale. Borila se da doe do zraka.
apnula je: Sophie.
Ne govori, ne govori nita. tedi dah, dok ne doe pomo. Molila
sam nebo za pomo. Vidjela sam samo dim i sjenke gomile ljudi kako se
ocrtavaju i iezavaju. Bojala sam se da nas ne pregaze. Okrenula sam se
opet prema Emily. Pokuavala je doi do zraka i ustima je izvodila male
grevite pokrete, kao riba na suhom.
Uspjela mi je apnuti: Boli me.
Nepravilno je disala.
I onda je zakolutala oima.
I tada je sve stalo.
Vikala sam njezino ime. Pokuala sam joj pomoi, da doe do zraka
tako to sam prislonila svoja usta na njena i upuhivala joj zrak. Masirala
sam joj prsni ko i nadala se da e joj srce opet poeti kucati. Tresla sam je,
drala u rukama i vritala.

Pored mene stvorio se visoki mukarac. Krv je ikljala iz njegovih

obraza, kao da ga je zareala zupasta crvena olovka. Rekao je: Moramo
izai. Pogledao me, a oi su mu bile tako tople, da sam zaplakala.
Rekla sam: Moram ostati s njom. Suze su mi se slijevale niz obraze i
onako slane kapale u usta.
Uinio je tek primjetan pokret glavom i gledao me. Ponovio je:
Moramo izai. Slijedi me. Zgrabio me za runi zglob, kao da mi je stavio
lisice i povukao me sa sobom.
Polagano smo puzali iz vlaka. Jedna je ena imala toliko stakla u kosi
da je izgledala kao pranjava snjena kraljica.
Rukom sam prola kroz kosu i shvatila da je i moja takoer puna
stakla. Vidjela sam ovjeka koji lei na pruzi. Nisam bila sigurna mie li se.
Visoki mukarac drao me za ruku i pratio ovjeka u naranastoj jakni. Bili
smo uhvaeni u nepoznatu, tihu bujicu ljudi. Vikala sam mukarcu u
naranastoj jakni: Moja sestra. Ona je jo u vlaku. Potrebna joj je pomo.
Ostavila sam je.
Preko zvunika netko je govorio: Ne paniarite. Ostanite pribrani.
Onda je taj glas pukao i vie ga se nije ulo.
Jedan je mukarac slikao mobitelom. Drugi je trao i derao se da e
umrijeti. Netko blizu njega, vikao mu je: Smirite se. Morate se smiriti.
Nastavila sam hodati. Visoki me mukarac i dalje vrsto drao za
ruku. Dok smo hodali po tunelu, posrtali smo i doli do stepenica. Opirala
sam se i pokuala se dva puta vratiti, ali tjerali su me prema gore i gore.
Izali smo van na svjetlo. mirkala sam. Bolniari su jurili uokolo.
Bljetava plava svijetla osvjetljavala su tucete ljudi krvavih lica. Ispod
mojih nogu na sivom asfaltu bilo je krvi, nebo je bilo oblano, a zgrade su
popunile prostor izmeu. Pored mene stajala je ena, puna crnog pepela i
izgledala je kao da joj se maskara razlila po obrazima. Obrisala sam lice i
vidjela isti taj crni pepeo na svojim prstima.
Duboko sam udahnula i gledala u ljude. Pogrijeila sam jedan put,
zaustavila se i okrenula kako bih se vratila dolje.
Policajac je rekao: Ne moete dolje.
apnula sam: Emily. Maknula sam se od njega. Jedna ena stavila je
ruku na moje rame, kako bi me usmjerila. Dopustila sam joj da me vodi i
ona mi je pomogla da uem u kola hitne pomoi. Novinar mi je gurnuo
mikrofon u lice, a ja sam se okrenula od njega.

Izgleda da sam se onesvijestila, jer kada sam se probudila, leala sam

u krevetu u svijetloj sobi. Borila sam se sama sa sobom da shvatim to se
dogodilo.
to se dogodilo? ula sam glas i trebao mi je trenutak da shvatim da
je tu moja majka. Nagnula se nad mene, a fluorescentno svjetlo bilo joj je u
kosi i oima. Rekla je, sva zadihana: Moj Boe. Kako to izgleda. Jesi li
dobro? Upravo sam stigla. Ne mogu vjerovati da sam te nala. vrsto me
zagrlila. Mirisala je na svoj parfem i ampon.
Odgurnula sam je i pitala: Gdje sam? Borila sam se da sjednem. to
se deava?
Jesi li dobro? Trebalo mi je mnogo vremena da doem ovamo. Kako
se osjea? Gdje je Emily? Oi su joj bile mokre od suza. Je li ona s
tobom?
Ruka mi se tresla.
Mama je rekla: Uputili su me ovamo da naem... Gledala je uokolo.
Gdje je ona? Gdje je ona?
Bila je sa mnom. Bila je odmah do mene.
Mama je rekla: Sophie, gdje je ona?
Pitala sam: to se dogodilo?
Pojavio se doktor i stavio ruku na moje rame. Rekao je: Eksplodirala
je podmetnuta bomba. Dignuli su vlak u zrak. Kako se zove? Jako si
naruena, ali nita nisi slomila. U oku si.
Pokuala sam neto rei.
Mama me stiskala za prste. Doktor joj se njeno nasmijao i ona me
pustila. Plakala je. Rekla je: Zove se Sophie Marie Baxter. Ja sam njezina
majka. Starija sestra je bila s njom. Emily Baxter. Trebala bi biti ovdje
negdje. Moj Boe.
Doktor je viknuo: Je li tu Emily Baxter?
Rekla sam: Bila je sa mnom u vlaku. To je moja sestra.
Pojavila se medicinska sestra, pogledala u popis i odmahnula rukom.
Zatim nas je pogledala i rekla: Nastala je totalna zbrka. Dogodila se jo
jedna eksplozija - nekoliko, tako kau. Teroristiki napad. Bombaisamoubojice, moda - jo nisu sigurni. Priekajte ovdje.
Moram nai svoju ker. Moja druga ker je nestala. Zato mi nitko ne
eli rei to se dogaa? Mami su tekle suze niz obraze i sklopila je ruke na
grudima. Obrisala je suze i ponovno sklopila ruke. Molim vas, naite moju
ker.
Rekla sam. Ja sam bila u vlaku. Rijei koje sam trebala rei, nisu
izlazile.

Doktor je rekao, ali ne meni: Ona je u oku. Posjekotine i modrice te

privremeno oteenje sluha. Nije loe kako izgleda. Ima sree.
Na vratima se pojavio jedan par i mislila sam da je netko poznat. Puni
nade gledali su u mene i potom oajno, jedan u drugoga. Oito nisam bila
osoba koju su traili - na kraju krajeva bili su neznanci.
Mama je govorila ime moje sestre, otila je nekuda i vratila se.
Ponaala se kao muha bez glave, koja se bori za ivot, a ivota vie nema.
Napokon sam rekla: Mama, Emily je jo uvijek dolje. I ponovno sam
se onesvijestila.
ETVRTAK, DVADESET SEDMOG TRAVNJA

Prije no to sam krenula u kolu, mama je pokuala razgovarati sa

mnom. Rekla sam: urim. Kasnim.
Sophie, moemo li zajedno veerati?
Zastala sam i pogledala je. Ispod oiju imala je tamne, ljubiaste
podonjake, koji su stalno bili prisutni. Smijala se. Iznenadila sam samu
sebe kad sam joj rekla: Zato sakuplja izgubljene stvari?
Naborala je obrve. Rekla je: U mojoj kolekciji nisu izgubljene stvari.
To su stvari koje sam nala.
Njezin odgovor nije imao smisla. Rekla sam: Kasnim u kolu. I izala
kroz vrata.
ula sam kako mi govori: to je s veerom?
PETAK, DVADESET OSMOG TRAVNJA

Danas kada sam se vraala iz kole, hodala sam polako, jer sam se
grozila povratka kui. Gledala sam u pod i nisam primijetila da mi se netko
pribliava. Na kraju, sudarila sam se s Danom! Pocrvenila sam i eludac mi
je poskoio.
Rekao je: Sophie. Spustio je glavu da mi moe gledati ravno u oi, a
ja sam jo jae pocrvenila.
Znala sam da izgledam grozno. Na sebi sam imala kolsku uniformu,
to je bilo potpuno poniavajue. Rukama sam prola kroz kosu.
Rekao je: Namjeravao sam te nazvati.
Zato?
Volio bih te ponovno vidjeti.

Rekla sam: Prolo je previe vremena. Predugo.

Ali to ne znai da nisam mislio na tebe.
Srce mi je poskoilo. to je s Abigail? Ona je tvoja djevojka.
Kimnuo je glavom. Jednostavno se tako dogodilo. Rukom mi je
dotaknuo obraz, a koa mi je gorjela. Volim se ljubiti s tobom. To je tako
dobar osjeaj. Tako si lijepa. Svia mi se.
Unato tomu to mi se nije javio i to su on i Abi jo uvijek zajedno,
nisam si mogla pomoi i podigla sam glavu prema njemu. Priao mi je
blie i svojim je usnicama dotaknuo moje. Trbuh mi je lagano poskoio, a
utroba mi se vrsto stisnula.
Uzdahnula sam i rekla: Dan. Zaista je zvualo glupo, ah on me zbog
toga poeo jo strastvenije ljubiti i uzdisati. Odjednom nisam marila niti za
Abigail, mamu, Emily ili bilo to drugo. Jedino sam mogla misliti o tome
kako se dobro osjeam.
Odmaknuo se i rekao: Hoe da odemo do mene doma? Mogli bismo
neto popiti i provesti neko vrijeme zajedno?
Osjetila sam kako su mi obrazi vrui i nasmijala sam se. Naravno.
Kimnula sam.
Upravo tada, zazvonio mu je mobitel. Lagano mi je dodirnuo obraze i
rekao: Moram se javiti. Izvadio je mobitel iz depa i okrenuo se. Jo dok
sam ga mogla uti rekao je: Hej ti. Kladim se da je to bila Abigail. Sakrila
sam razoaranje u sebe.
Pogledala sam ga, srce mi je jo uvijek brzo lupalo i usta su mi jo
uvijek pamtila njegov okus. Usprkos svemu, ja idem njemu. Drhtala sam
od iekivanja. Bilo bi tako dobro zaboraviti na sve i provesti nekoliko sati
u njegovom naruju. Namignuo mi je i prestao razgovarati na telefon.
Rekla sam: U redu, idemo.
Oprosti, draga moja Sophie. Zvao me prijatelj. Moram poi - ve sam
se bio dogovorio. Zaboravio sam na sve, jer sam se ljubio s tobom.
Jedva da sam imala vremena da promucam: Bok, prije nego to me
na brzinu poljubio i pourio se. Viknuo je: Nazvat u te. Otiao je kao da
se nita nije dogodilo izmeu nas. Proela me bol od pomisli da se otiao
nai s Abigail, ali to me nije sprijeilo da mi se i dalje svia. Dotaknula sam
usne. Duboko u sebi znala sam da se poljubac s Danom nikada nee
pretvoriti u neto vie. Znam da bi i Emily isto to rekla. Ali prestala sam o
tome misliti.
UTORAK, DRUGOG SVIBNJA

Danas kada sam stajala u redu za ruak, ula sam kako je Abigail rekla
Megan: Dan mi se jo uvijek nije javio. Obeao je da emo se vidjeti u
petak. Poslala sam mu poruku, ali odgovorio mi je da je zauzet i da radi
neto s mamom. Nisam se ula s njim itav vikend. Htjela bih ga vidjeti.
Megan je letimino pogledala u Zaru iza sebe i potajno joj se nasmijala
svojim velikim zubatim ustima. Nisam to nikako mogla protumaiti.
Mrzim Megan. Jo je gore to mrzim samu sebe, jer sam poljubila Dana i
to mi je bilo drago da se nije vidio s Abigail u petak. Bila sam oduevljena
kada sam shvatila da me nije ostavio zbog nje. Otiao je zbog svoje mame!
Premda, mislim da je rekao da se ide nai s prijateljem. Razmiljam o tome
kako se nagnuo prema meni da me poljubi i kako je uzdisao kada sam
izgovorila njegovo ime. Jako mi se svia. Kada je sve postalo tako
komplicirano?
Bilo mi je drago kada sam vidjela Abi da je uzela za ruak hamburger
s ipsom. Tako je mrava, da joj kosti gotovo izlaze kroz kou. U zadnje
vrijeme izgubila je dosta na teini.
Sjela sam s Megan i Abi i nadala se da e se Rosa-Leigh uskoro
pojaviti. Djevojke su ekale u redu za jelo, gurale se i sudarale jedna s
drugom. Sve je bilo tako normalno. Osim za mene. Krv u mojim venama
odjednom je poela pulsirati udnim i tihim izljevom uasa. Srce mi je
poelo snano udarati. Napad panike. Ostavila sam ruak i bez rijei
ikome, pourila u kupaonicu te sakrila u jedan toalet. Nadala sam se da u
se tu moi smiriti.
ula sam djevojke kako dolaze. Prva je rekla: Kako brzo to moe
uiniti? Bila je to Megan, uvijek mogu prepoznati njezin glas, jer govori
kroz nos.
Moda za deset sekundi. Druga je bila Abigail.
U redu, idi u onaj toalet desno. Stii u te.
Nisam imala pojma o emu razgovaraju. ula sam ih kako odlaze u
toalete i obadvije su pokuavale na silu povraati. POVRATITI. Bilo je
odvratno.
Ostala sam mirna.
Nakon nekog vremena prestale su i izale iz toaleta. Kupaonica je
zaudarala na rigotinu.
Abigail je rekla: Bolje se osjeam. Ne mogu vjerovati da sam toliko
pojela.
Megan je rekla: Pojela sam puno ipsa. Sve sam povratila. Nastupila
je pauza. Rekla je: Izgleda izvrsno. Zna, Zara to moe za pet sekundi.
Potom sam ula lupanje potpetica i voda se zatvorila.

Zatim su zajedno izale iz kupaonice i kada su se vrata zatvorila vie

nisam ula njihove glasove.
SRIJEDA, TREEG SVIBNJA

Kako nisam prije primijetila to se dogaa Abi?

PETAK, PETOG SVIBNJA

itav sam vikend samo razmiljala o Abi. Kako nisam primijetila da si

moja najbolja prijateljica nanosi takvo zlo? Kako sam mogla biti tako
slijepa? Boe, sve je u takvom neredu. Ja sam tako zbunjena.
Mislim da stalno paniarim. Abi i ja sada jedva razgovaramo i ne
mogu je pitati o njezinim problemima. Kao da ne znam gdje da ponem.
Ali, ao mi je Abi. I ao mi je sebe. Ne znam to da radim.
PONEDJELJAK, OSMOG SVIBNJA

Danas sam bila kod Lynde. Sjela sam i osjetila uobiajenu napetost.
Lynda je rekla: Mogu te uputiti drugom terapeutu ako bi ti to bilo drae.
Vrlo je dobra. Mislila sam da bi moda s njom htjela porazgovarati.
Rekla sam: Diete ruke od mene?
Ne, moe nastaviti dolaziti meni ako eli. Uvijek si dobrodola. No
nisam sigurna da sam sposobna pruiti ti pomo koja ti je potrebna.
Utihnula sam i razmiljala o tome to je govorila. Razmiljala sam
kako sam sva zbunjena.
Rekla je: Idemo korak po korak. Ovisi o tebi. to misli da je
najbolje? Nasmijala se kao mali psi koji moli. Onaj koji me toliko ljuti.
Odjednom sam shvatila da to nije njezina pogreka.
Rekla sam: ao mi je to nisam bila u stanju razgovarati s vama. Ne
znam zbog ega je to.
U reduje. to ti eli?
Voljela bih otii kod drugog terapeuta. Nije nita osobno. Mislim da
trebam poeti ispoetka. S nekim drugim.
Kimnula je.
Rekla sam: Pisanje mi je pomoglo. Hvala to ste mi dali notes.
Nasmijala se i sve je bilo reeno.

SRIJEDA, DESETOG SVIBNJA

Imam toliko zadae da nemam vremena za pisanje. Abi jo uvijek

izgleda grozno. Dan nije zvao. Izbjegavam mamu. Imam potekoa sa
spavanjem, jer imam toliko toga za napraviti. Kao da ih ve nisam imala.
SUBOTA, TRINAESTOG SVIBNJA

Probudila sam se jako rano, jer je danas Emilyn roendan. Imala bi

dvadeset godina. Leala sam u mraku i razmiljala o njoj. Pokuala sam
zamisliti kako bi sada izgledala, ali nisam mogla. U mojoj mati izgleda isto
kao i posljednje jutro kada sam je vidjela.
Ba me zanima to bi ona jednog dana postala? Izvrsna umjetnica. Ili
uiteljica. Ili socijalna radnica. Mogu je zamisliti na poslu gdje pomae
ljudima. Zanima me bi li se udala i imala djecu.
Polako sam postajala ljutita. Ona nikada nee imati djecu. Ja nikada
neu postati ujna. Boe, voljela bih vidjeti svoju sestru na njezin roendan.
NEDJELJA, ETRNAESTOG SVIBNJA

Opet radim na onoj pjesmi. Razmiljam o posljednjem stihu.

Stre grane na stablima
Otre i gole
Prstenje na prstima
I pletenice u njihovim kosama
Srebrni sjaj zime
Maglovit je i kian
Vjetice sunevog svjetla
Opet lete nisko.
U zbrci sivila Zadnje ljetne lai Gdje nita ne moe plivati A moja sestra
umire

Pred mojim oima

SRIJEDA, SEDAMNAESTOG SVIBNJA

Boe, voljela bih da se mogu vratiti u onu no kada sam s Emily sjedila
na krovu. Voljela bih da mogu zadrati vrijeme u tom trenutku i da nikada
ne krene naprijed. Voljela bih da mogu zauvijek ostati tamo.
ETVRTAK, OSAMNAESTOG SVIBNJA

Vratila sam se iz kole i zatvorila vrata svoje sobe. Nisam jo ni

udahnula, a ve sam se nala na koljenima i plakala. I onda sam ugledala
Emily. Mogla sam je vidjeti kako lei na podu ispred mene i bori se za zrak.
Zato se to dogodilo? Kakav je to svijet u kojemu netko moe uiniti tako
neto? Zato moja sestra? to je ona skrivila? Zato je umrla ona, a ne ja?
I onda, umjesto da je leala u tunelu, Emily je stajala ispred mene i na
sebi imala traper jaknu i zlatnu haljinu do bedara.
Rekla sam: To je moja haljina. Odmahnula je glavom. Rekla sam:
Zadri je.
A znala sam da nije tamo. Znam da nije ovdje. Ali na trenutak sam se
bolje osjeala. Moja sestra.

11
Proljee je pod pritiskom Onoga to je bilo
PETAK, DEVETNAESTOG SVIBNJA

Veeras sam morala izai iz kue i nazvala sam Rosu-Leigh. Dogovorile

smo se da doem do nje. Njezin tata odvest e nas do Camdena, gdje
idemo na itanje pjesama. Mislim da on ne zna da je to u baru.
Kada sam konano stigla, rekla je: Gdje si bila?
Autobusu je trebala itava vjenost.
Ne mislim na to.
Na to misli?
Od Uskrsa se muva sva zbunjena po koli.
Samo sam... Zastala sam. Samo sam razmiljala.
Njezin nas je tata dovezao i itavim je putem zbijao ale. Rosa-Leigh
me nekoliko puta pogledavala i im smo izale iz automobila, zgrabila me i
pitala: to se to dogaa? Neto mi preuuje?
Postoji toliko toga to ne govorim nikome. Izlanula sam prvo to mi je
palo na pamet. Poljubila sam se s Danom.
Rekla je: O moj Boe. Jesi li dobro? Brzo je govorila i gurala me u
sobu. Sjela sam na fotelju i duboko udahnula.
Donijela mi je pie i rekla: Zato mi nisi rekla? Bila je iznenaena.
Sophie, on je grozan.
Kako to misli?
ao mi je to ti to moram rei, ali Kalila je ula od Zare da on i Megan,
zna, spavaju.
Dan spava s Megan? Stavila sam ruku na usta i trbuh mi se okrenuo
od ljubomore. Ne. Ali, odjednom sve je imalo smisla. Dan nije imao
nikakvu grinju savjesti jer se poljubio s Abinom starom prijateljicom,
stoga, zbog ega bi mu bio problem spavati s njezinom novom
prijateljicom Megan? Ba me zanima je li Megan zvala onaj dan kada sam
se ljubila s njim na cesti. Onda sam se sjetila pogleda kojega je Megan
uputila Zari u redu za ruak. Bila je to ona! One veeri kada me ostavio,
otiao se nai s njom. Bila je istina. Boe, bila sam toliko obuzeta sa svim
ostalim, da nisam shvatila kakav je on tip deka.

Rosa-Leigh je rekla: to je? Ne svia ti se?

Rekla sam: Svia mi se. Stvarno mi se svia. Ja sam idiot.
On je idiot. Boe, zbog toga se ti skriva? Zbog nekog deka?
Zna li Abigail za Megan?
Mislim da ne. Otpila je veliki gutljaj svojeg pia. Sve mi ispriaj.
Ne znam odakle bih poela.
Gdje je poelo?
Naslonila sam se u fotelju i duboko udahnula. Ma, glupo je. Nije bilo
nita,
Nastupila je tiina i potom je Rosa-Leigh rekla: To se dogodilo na
zabavi kod Abigail? Je li tako?
Na neki nain. Da.
Znala sam.
I onda sam nabasala na njega kada sam se vraala iz kole. Boe i
opet smo se poljubili.
Ne.
Nasmijala sam joj se. Glupo. Stvarno glupo. Razmiljala sam kako
me Dan ljubio i kako su me njegove ruke dodirivale. Upitala sam: Je li
Abigail dobro?
Ne znam.
Abigail trenutno ima puno problema koje bi trebala rijeiti i ne bi se
trebala jo i s njim optereivati. A ono to si me maloprije pitala: jesam li
zbog njega bila odsutna. Odgovor je - ne. Nije zbog njega. Razmiljala sam
o onome to mi se dogodilo prolog ljeta. Puno sam razmiljala o sestri.
Rosa-Leigh je kimnuala. eli li razgovarati o tome?
Odmahnula sam glavom. Ne jo. To je bilo dobro kod Dana. S njim
sam sve zaboravila.
Rosa-Leigh je kratko kimnula glavom i ljubazno je promijenila temu.
Doi e Kalila. Ona je najsmirenija osoba. Rosa-Leigh se nasmijala. Osim
moda tebe.
Stigla je Kalila. Kao i obino, na glavi je imala maramu i izgledala je
dobro. Smijeno je: zapravo nikada nisam razgovarala s njom, a od prolog
ljeta, osjeam se stvarno nelagodno. Ne krivim ju - to bi bilo glupo. Ali
brine me da bi ona mogla pomisliti da je osuujem zato to je muslimanka
- premda mislim da je to apsurdno. Znam da su je neki ljudi osuivali zbog
toga, pogotovo proli semestar, naroito glupa Megan. Ali ipak sam je
izbjegavala.
Sjela je i rekla: Bok.

Opet mi se javio onaj osjeaj, koji mi se uvijek pojavi kada sam s njom
u drutvu, kao da ne znam to bih rekla. Ne bih htjela da se osjea
nelagodno. Pozdravila sam ju i ostala bez rijei. Razmiljala sam o tunelu,
o krhotinama stakla i usta su mi postala suha. Poelo mi se povraati.
Kalila me upitala: Jesi li dobro?
Slegnula sam ramenima i nekoliko puta duboko udahnula.
Odgovorila sam: Ne znam. Nisam, jesam, dobro sam. Kalila oprosti.
Nekad mi postane, hm ... Pogledala sam u Rosu-Leigh traei pomo.
Rosa-Leigh je rekla: Ponekad se zna malo uspaniiti.
Kalila je kimnula glavom. I zatim je samo izravno rekla: Vjerujem da
vam je bilo jako teko. Taj dan je i mamina suradnica bila u tunelu.
Rekla sam: Stvarno? Je li ona dobro?
Kalila je slegnula ramenima i rekla: Nekako. Gotovo da nije bila. Od
svega toga mi je zlo. Tako nasilno, tako glupo, tako strano. Vjerujem da je
to uasno. Njeno me dodirnula po ruci. Znam da se ne moe
usporeivati, ali i za nas muslimane je to strano. Privukla je ruke k sebi.
Jedan mukarac mi je priao na cesti i pljunuo na me. Nazvao me
teroristom.
Rekla sam: Boe, to je strano. I gledala sam u njezine blage, crne
oi.
Razumijem da ljudi postanu ljutiti, ali morali bi osuivati - teroriste,
a ne ljude poput mene. Voljela bih da nisu tako ogranieni.
Kimnula sam glavom. To je tako zbunjujue.
Rosa-Leigh je rekla; Cure, ne elim vas tjerati na neke vedrije teme.
Zapravo, elim. Mislila sam da bi ti - pogledala me - moda htjela
proitati pjesmu.
Gdje da je proitam?
Ovdje. Mislila sam da bi voljela proitati neku od svojih pjesama.
Odmahnula sam glavom. Ne bih rekla. Izgovorila sam to glasnije,
nego to sam mislila.
Rosa-Leigh je dramatino uzdahnula i rekla: Vrijedilo je pokuati.
Kalila me pitala o pjesmi koju piem i bilo me je malo sram. Rekla
nam je kako voli pjevati. Jedan od umjetnika poeo je itati pjesmu.
Javio mi se onaj osjeaj u grudima kao da bih voljela staviti svoje ime
na listu za itanje pjesama.
Kod Rose-Leigh sam. Nazvala sam mamu i rekla joj da bih ostala kod
Rose-Leigh do nedjelje, ako nema nita protiv. Uzdahnula je i rekla:
Dobro.

NEDJELJA, DVADESET PRVOG SVIBNJA

Kada sam dola doma, neki MUKARAC je izaao iz kuhinje. Gotovo da

me pogodio srani udar i skoro sam se poela derati da nam je provalnik u
kui, kada sam ula mamu kako glasno govori: to eli jesti? Znala sam
po tonu njezinog glasa da ne govori meni.
Bio je to visok mukarac, elav, okrugle glave i nosio je naoale. Bio
mi je poznat, ali nisam znala odakle. Pruio mi je ruku i rekao da se zove
Robin.
Rukovala sam se s njim, a njegova je ruka potpuno obuhvatila moju.
Rekao je: Drago mi je to te vidim. Mi smo se upoznali.
Ne, nismo, rekla sam. Brzo sam pustila njegovu ruku, kao da je
odjednom postala vrua.
Tada si jo bila jako mala. Ne sjea se.
Mama je izala iz kuhinje i trgnula se kada me ugledala. Lice joj se
vratilo u normalu i trudila se smijati kao da je sve potpuno normalno.
Rekla je: Robin i ja smo godinama prijatelji. Pogledala je u njega.
Rekla sam: to on radi ovdje?
Sophie, to je moj prijatelj.
Htjela sam rei: I zato je prespavao ovdje?
Kao da mi je itala misli, rekla je: Doao je na rani ruak.
Nisam odgovorila i umjesto toga okrenula se i otila gore.
Mama je govorila za mnom: Vrati se. Pridrui nam se na ruku,
molim te.
Nisam obraala panju na nju i otila sam u svoju sobu. Legla sam na
krevet. Na neki nain oekivala sam da e se neto dogoditi, ali nije nita.

Na kraju sam ipak sila dolje. Kada sam sjela za stol, obadvoje su
postali utljivi. Primijetila sam da mi je mama htjela neto rei, ali Robin ju
je pogledao onim ekaj malo - pogledom. Mama je uzdahnula i stavila mi
salatu na tanjur. Razgovarali su o nekom profesoru kojega su znali s
fakulteta - oito je da su zajedno ili na fakultet. Osjetila sam da razgovor
bolje tee bez mene, pa sam utjela i igrala se pagetima. Uoila sam utu
kapljicu maslinovog ulja na stolu. Otkad mama opet kuha? Odjednom sam
shvatila da mama ve neko vrijeme kuha za mene, ali ja ne jedem s njom.
Onda je mama rekla: Robin se veselio to e te vidjeti. I kao sluajno
je dodala: Proputovao je itav svijet.

Robin je rekao: Istina je.

Mama je rekla: Zato ga ne pita o putovanjima?
Robin je rekao: Ne prisiljavaj je.
Rekla sam: Ona radi to eli.
Sophie molim te,
to je? to oekuje? Ponaa se kao da je sve U REDU.
Mami su se posvuda po licu pojavile crvene mrlje. Drala se za stol, a
zglobovi prstiju bili su joj bijeli.
Rekla sam: Nisam gladna. I digla se od stola.
Mama je rekla: Molim te Sophie.
Pogledala sam u mamu. to eli da kaem?
Rekla je, gotovo neujno: Duo.
Osjetila sam da me Robin gleda. Znala sam da eli da ostanem sjediti i
zbog toga sam ga mrzila. Mrzila sam samu sebe jer sam takva kuja, ali
nisam se mogla smiriti. Nisam znala to bih rekla, nego samo: Gotova sam
s rukom. Idem u svoju sobu.
Mama je vikala da se vratim i da razgovaramo. ula sam kako joj
Robin govori: Pusti je. Daj joj vremena.
Mama je rekla: Mrzi me.
Htjela sam ih oboje ubiti.
Spavala sam itavo poslijepodne. Kad sam se probudila, Robina vie
nije bilo. Voljela bih da nije otiao, jer je na neki nain bio izmeu mame i
mene. Bez njega, vraamo se na staro.
Htjela sam se ispriati i popraviti sve. Ali, mama je sada tako
nervozna i ljutita u mojoj blizini, da ne znam kako bih postupila.
SRIJEDA, DVADESET ETVRTOG SVIBNJA

kola: uasno. Doma: jo gore. Nazvala me Rosa-Leigh i pitala elim li

sutra doi na veeru. Definitivno idem. Mama sa mnom postupa kao da
sam od stakla i ako me ispusti, razbit u se u sitne komadie. Voljela bih da
doe, da razgovaramo i da sve bude u redu. Ali svaki put kada bi ona
pokuala, ja bih vikala i iskljuila je iz razgovora. Moda sam sve zauvijek
unitila, pogotovo nakon mojeg ponaanja za vikend.
ETVRTAK, DVADESET PETOG SVIBNJA

Na veeri kod Rose-Leigh bilo je izvrsno. Puno mi je lake tamo, nego

doma s mamom.
PETAK, DVADESET ESTOG SVIBNJA

Ba me zanima bi li Emily ipak ubrzo umrla da nije poginula u

bombakom napadu. Kao u onom filmu, ijeg se imena ne mogu sjetiti.
Trebali su poginuti u nesrei u vlaku smrti, ali nisu. Nakon toga smrt se
uljala oko svih njih, sve dok svi nisu umrli groznom smru.
Zamiljam veliku sobu, koja je puna olovaka, koje ispisuju datume
kada bi trebali umrijeti. Sudbina. Zapisana je u zvijezdama. Kada doe
nae vrijeme, sve je gotovo.
Zanima me, postoji li neto nakon smrti, netko kao Bog ili Alah. Ili
nema niega? Je li Emily sad nita? Kada je se sjetim, ona je puno vie nego
nita.
Mama je upravo bila u mojoj sobi. Rekla mi je: Sophie, volim te.
Nemoj to nikada zaboraviti.
Pravila sam se da spavam. Ugasila je svijetlo.
PONEDJELJAK, DVADESET DEVETOG SVIBNJA

Abigail izgleda stvarno bolesno. Jako je mrava. Oito je da povraa

svu hranu koju pojede, i ne mogu vjerovati da to nisam prije primijetila.
Ne mogu vjerovati da nisam nita poduzela od onoga dana kada sam za to
saznala. Znam da moram neto uiniti, ali imam osjeam kao da smo nas
dvije na suprotnim stranama ogromne rijeke, a rijeka je tako velika da ne
mogu doplivati do nje, ak i da to elim. Sutra poinje nastava od pola
dana i traje do kraja tjedna; iskoristit u ovaj predah da razmislim kako
bih joj mogla pomoi.
PETAK, DRUGOG LIPNJA

Nakon kole otila sam na sastanak kod nove terapeutkinje koji mi je

dogovorila Lynda. Ona je visoka, mrava crnkinja i nije uope nalik Lyndi.
Zove se (profesorica) Koreen Sinclair. Pruila mi je ruku i rekla: Dobar
dan. Raskomoti se.
Nije dosadna niti zatitniki ljubazna, niti poput malenog psia kao
to je Lynda. Bistra je i odluna. Odmah mi se svidjela.

Rekla je: Zato ne bi poela tako da mi ispria zbog ega si ovdje?

Briznula sam u pla i bilo mi je jako neugodno. Plakala sam tako kao
da je u meni uzburkana voda prsnula iz cijevi. Nakon to mi je dala
maramicu, poela sam priati. Rekla sam samo nekoliko stvari i osjetila
sam kako mi srce jako udara. Rekla sam: Boe, oprostite. Poelo mi se
povraati i teko sam disala. Osjeam se kao ... da nemam zraka...
Gledala me kao da sam potpuno normalna. Rekla je: Zna li to je
napadaj panike?
Kimnula sam glavom. Pokuala sam govoriti. Trebao mi je trenutak da
rijei ponu tei. itala sam o tome na internetu i razmiljala sam dogaa
li se to i meni. Ali ini mi se da se takve stvari dogaaju, ne znam, slabim
ljudima.
Kimnula je glavom. Duboko udahni. Jesi li dobro?
Po prvi put nakon dugo vremena bila sam iskrena i rekla: Ne, nisam.
Napad panike nije znak slabosti. Napad panike je normalan odgovor
tijela u pogreno vrijeme. Razumije li?
Ne ba.
Gledaj na to kao na veliku navalu adrenalina. Ako se navala
adrenalina pojavi u pravo vrijeme, nee ga doivjeti kao paniku. Glas joj
je bio umirujui, kao toplo mlijeko.
Kao na primjer kada?
Ako maleni djeak zakorai ispred automobila i ti ga mora spasiti.
Srce e ti ubrzano kucati, zvukovi e biti glasniji, boje jasnije, tvojem
probavnom sustavu nee trebati toliko energije pa je moe upotrijebiti za
spaavanje djeaka.
Ali ja nikada nisam morala spasiti nekoga da ga automobil ne
pogazi.
Zbog toga ti se to ini tako strano. Kada se uspanii, pojavi se takva
reakcija - prava reakcija - ali u pogreno vrijeme. Razgovarat emo jo o
tome. Potrajat e.
Kimnula sam i utjela. Pokuavala sam doi do zraka. Osjetila sam
kako mi se otkucaji srca vraaju u normalu. Nasmijala se. Rekla mi je da
doem i sljedei tjedan.
Kada sam izala iz njezine ugodne sobe, osjeala sam se malo
drugaije. Bistrije.

12
I jo je uvijek sa mnom iva, ali nevidljiva
NEDJELJA, ETVRTOG LIPNJA

Vratila sam se iz etnje. Robin i mama sjedili su i gledali fotografije.

Nagnula sam se kako bih ih vidjela. Na fotografijama su otprilike imali
devetnaest godina, grlili su se, sjedili na njegovom motoru i izgledali jako
sretno. Upitala sam ih: Kada ste se vas dvoje upoznali?
Mama je na brzinu pogledala Robina i potom se nasmijala. Hodali
smo u koli. Kada smo imali dvadeset jednu godinu, putovali smo biciklom
do Calcutte.
Bila sam tako iznenaena i nisam znala to bih rekla. ak nisam ni
znala da je mama bila u Indiji. Pokazala mi je svoje fotografije s tih ludih i
predivnih mjesta. Voljela bih da Robina nije bilo, jer po prvi put nakon
dugo vremena osjetila sam neku bliskost s njom. Ali on je bio tu i poeo je
priati dogodovtine o tome kako nisu imali novaca i kako su spavali uz
cestu. Onda je u detalje ispriao kako su ga jedan dan opljakali u Nepalu.
Htjela sam vikati na njih i pitati ih zbog ega nikada nisam ula za Robina.
Umjesto toga, sluala sam i gledala fotografije. Izlanula sam: Zato se
prije nismo upoznali?
Mama je rekla: Robin se vratio u moj ivot, kao prijatelj, est mjeseci
prije Emilyne smrti.
Bilo je to prvi put da je na glas izgovorila, da je Emily umrla. Zabolio
me eludac zbog toga kako je to rekla, kao da me netko povlai prema
natrag.
Upravo sam se spremala odgovoriti, kad mi je zazvonio mobitel. Bila
je to Abigail i pitala me elim li doi do nje u petak naveer. Premda smo
se u zadnje vrijeme dosta udaljile, znam da joj moram pomoi u vezi
bulimije i pristala sam doi.
Htjela sam je pitati je li dobro, ali urila se. Kada sam zavrila s
razgovorom, mama je pogledala na sat i rekla da moraju poi; sastaju se s
prijateljima. Vie nije bilo vremena za pitanja. Pogledala me kao da se
osjea krivom ili da joj je ao, ali ipak sam se nasmijala, kako bih joj dala
do znanja, da mi ne smeta to izlazi.
Leim i pokuavam zamisliti mamu, Robina i njihove prijatelje u
nekom pubu ili negdje drugdje i shvatila sam kako ih si uope ne mogu

predoiti. Ne mogu se sjetiti kako Robin izgleda, premda sam ga danas

vidjela.
Ne elim sutra ii u kolu. Prvi sat imam umjetnost. DA BAREM
NISAM IZABRALA TAJ PREDMET. JA SAM NAJGORI UMJETNIK NA
SVIJETU.
ETVRTAK, OSMOG LIPNJA

Veeras, nakon kole, mama me natjerala da idem s njom na sat

boksa. To je neto to do sada nikada nije spomenula, ali htjela je da to
obadvije probamo. Ona misli da e nam to koristiti.
Stigle smo. Mama se trudila prijateljski pozdraviti nekoliko ena koje
su stajale u velikoj i loe osvijetljenoj dvorani, i shvatila sam da je ona ve
dolazila ovamo. Doao je trener: ogroman mukarac imenom Wayne. Dao
nam je velike rukavice i pokazao neke pokrete.
Morale smo biti u parovima i udarati svojeg partnera - dakle, ne
doslovce njega, ve fokuser koji na partner dri u rukama. Mama je bila
moj partner i inila mi se jako koncentrirana. ak se u jednom trenutku
nasmijala. Bilo je zabavno.
Kada smo se vozile kui, odjednom sam arko poeljela da je Emily
bila tamo i srce me zaboljelo. Okrenula sam glavu i gledala kroz prozor
dok smo prolazile tihim ulicama.
PETAK, DEVETOG LIPNJA

Danas sam napisala pismo Eleanor Summerfield koja ivi u ulici

Bowood na broju 18. Pisala sam da mi je ao to sam joj smetala. Kada
sam zavrila, otila sam na potu, poslala pismo i osjeala se sretao. Ve
jako dugo nisam bila sretna, tako da sam teko prepoznala taj osjeaj - ali,
onda sam najednom osjetila krivicu zato to sam sretna. I zbunjena.
Sada u krenuti prema Abigail. Vozi me Robin i to je lijepo od njega,
valjda.
Dola sam Abigaili. Tamo je bio i njezin brat. Prije nego to je ona
vidjela da sam stigla, odvukao me u dnevni boravak. Upitao me: to se to
dogaa s Abigail? Izgleda uasno.
Nisam namjeravala nita rei - osjeala bih se kao izdajica - pa sam
promijenila temu i rekla: Nisam znala da si stigao.
Sophie, ona je tako mrava. Gledao je ravno u mene. Ona je dobro.

to se deava s njom? Mora znati. Rekla sam: Vie nismo tako

bliske.
Sophie. Preklinjao me.
Bio je oajan, morala sam mu rei. Mirno sam rekla: Mislim da boluje
od bulimije.
Zastao je. To je kada namjerno povraa sve ono to pojede?
Kimnula sam.
Zato nisi neto uinila? Ili neto rekla?
Do nedavno nisam ni samu sebe shvaala. Bila sam rastresena,
valjda.
Zakoraio je unatrag, opratajui mi pogledom i rekao: Bulimija. Jesi
li sigurna?
Ali, onda sam vidjela Abigail kako stoji iza njega. Suza joj je klizila niz
obraz i znala sam da je prislukivala.
Njezin brat napravio je dva koraka i vrsto je zagrlio. Gledala sam u
pod. ula sam kako joj govori: Pomoi u ti Abi. Samo mi reci to da
uinim. Pustio ju je. Ostavit u vas dvije da moete razgovarati.
Napustio je sobu.
NIKADA U IVOTU MI NIJE BILO TAKO NEUGODNO. Buljile smo jedna
u drugu. Gotovo da sam mogla osjetiti rijeku izmeu nas koja brzo prolazi.
Rekla je: ao mi je zbog Emily.
Progutala sam slinu.
Stvarno mi je ao. Ne mogu ni zamisliti kako ti je bilo tamo. Ne mogu
si to ak ni predoiti. Sigurno si strano ljutita na bombae-samoubojice i
vidjela si takve strane stvari, a ja sam bila takva kuja prema tebi. To je
tako sjebano.
Rekla sam: Nedostaje mi itavo vrijeme. Sjea li se kako me uvijek
znala gnjaviti? Uvijek sam govorila da je mrzim.
Ne uvijek.
Progutala sam slinu i rekla: Voljela bih da nisam stalno tako
uplaena. I tako ljutita.
Abigail je rekla: Ne mogu to ni zamisliti. Duboko je uzdahnula.
Voljela bih da sam bila bolja prijateljica. Ali nisam znala kako.
Nije ni tebi bilo lako sa mnom. Nisam znala kako bih razgovarala s
bilo kime o tome to se dogodilo. Nisi samo ti kriva. ao mi je. Stvarno mi
je ao. Zakoraila sam naprijed i zagrlila je. Odluila sam da joj nikada
neu rei za Dana - shvatila sam da ponekad ak i najbolje prijateljice ne
moraju znati sve jedna o drugoj.

Rekla je: Jesi li dobro?

Slegnula sam ramenima. Ne ba. Voljela bih da sam dobro, ali nisam.
Ni priblino. Zastala sam i rekla: Vjerojatno jo dugo neu biti dobro. Za
vrijeme Uskrnjih praznika otila sam do kue gdje smo prije ivjeli.
A gdje je to?
Ulica Bowood. Nije bitno. Ne znam ni zato ti to uope govorim.
Kako izgleda? Jesi li je se sjetila?
Niega se nisam mogla sjetiti. Ne znam ni zato sam otila.
Pretpostavljam da sam htjela sve bolje razumjeti. Htjela sam znati kako je
bilo prije.
Rekla je: Razumijem.
Znam to se s tobom dogaa, jer sam ula tvoj i Meganin razgovor u
kupaonici. Vas dvije ste namjerno povraale.
Boe! Sve je izmaklo kontroli. Nisam se mogla nositi s onime to se
dogodilo tebi i Emily prolo ljeto. Mama i njezino alkoholiziranje
izmaknulo je kontroli i jednostavno nisam znala kako da to rijeim i
odjednom sam poela gubiti na teini. Osjeala sam se bolje, izgledala sam
bolje, imala sam neku kontrolu, pretpostavljam, oko onoga to se dogaalo
oko mene.
Duboko sam udahnula.
Abigail je rekla: Ne znam to da radim.
Pomoi u ti.
Ne. Mislim da mi je potrebna struna pomo.
Imala sam osjeaj kao da se sve okree oko mene. Rekla sam: I ja se
slaem s tobom. Ja sam odlazila kod Lynde koja je terapeut i koja me
dovodila do ludila. Ovaj tjedan otila sam kod druge terapeutkinje, jer se
osjeam tako luda. Imam napadaje panike. itavo vrijeme. Sjela sam na
fotelju. Kako smo se obadvije nale u takvim problemima?
Rekla je: Govori za sebe. Ali, alila se. Rekla je to na neki smijean
nain i prasnula sam u smijeh. Sjela je do mene.
Rekla sam: Prole godine bile smo tako prisne kao prst i nokat. Ne
zvui tako smijeno kada to napiem, ali ona se smijala, ja sam se smijala i
potom smo se obadvije jako smijale.
Uao je njezin brat i rekao: Nije smijeno. Poele smo se jo jae
smijati. Nasmijao se i on i mahnuo rukom. Razgovarat emo kasnije.
UTORAK, TRINAESTOG LIPNJA

Previe zadae. Rosa-Leigh je rekla da kola u Kanadi puno ranije

zavrava. Ona ne moe vjerovati koliko nam jo tjedana traje nastava.
PETAK, ESNAESTOG LIPNJA

Jako dosadan tjedan u koli. Mama mi je rekla da veeras idemo kod

Haywoodovih i tamo emo prespavati. ROBIN IDE S NAMA. Ve mi je DVA
PUTA to rekla. Htjela sam je pitati gdje e on spavati; hoe li spavati s
njom u sobi? to se s njima dogaa? Ali, nisam je mogla pogledati u oi.
SUBOTA, OSAMNAESTOG LIPNJA

Mogla bih rei da smo uranili, jer kada je Katherine otvorila vrata, na
sebi je jo uvijek imala pregau. Pozvala nas je: Uite, uite. Brisala je
ruke o pregau. Potom je snano ZAGRLILA ROBINA. Prije nego to je
zagrlila mene ili mamu. Primila ga je za ruke, nasmijala se i rekla: Jako
nam je drago to smo te upoznali Rob.
Onda je zagrlila mene. Prije nego to me pustila, apnula mi je na uho:
On je dobra osoba. Zatim je napravila korak prema natrag i znaajno me
pogledala. Svaki put kada pomislim da postajem odrasla osoba, netko od
njih uini neto i opet se osjeam kao dijete. Katherine je postala jo
dosadnija. Suze su joj potekle i jauknula je kao da joj je netko stao na nogu.
Snano je zagrlila mamu.
Bilo mi je drago kad sam ula u Lucynu sobu. Sjedila je na krevetu,
zadihana i crvenog lica. Rekla je: Kai i ja smo prekinuli. Mislila sam da ga
ne volim, pa sam ga ostavila i poljubila njegovog prijatelja. Briznula je u
pla. Ne eli se pomiriti sa mnom. Pogledala me kao da je neto skrivila.
Boe, ao mi je to sve ovo mora sluati, a ve si dovoljno propatila.
Rekla sam: U redu je. Jesi li razgovarala s njim.
Ne eli mi se javiti na telefon. Toliko sam jadna, da ak ni ne piem
svoj blog. Igrala se pokrivaem, a zatim je utihnula.
U sobu su ule blizanke i vritale su. Molly je plakala: Zaraena si.....
Lucy se derala: Izlazite van. Ovo je MOJA SOBA.
Mark je uao i vikao na sve. Svi smo zautjeli, jer smo znali da je
preivio srani udar i da bi mogao umrijeti. U svakom sluaju, ja sam tako
mislila. Onda su blizanke istrale iz sobe.
Lucy je rekla: Oprosti tata. Potom se obratila meni: Idemo pronai
ostale.

Kimnula sam i otile smo u kuhinju. Mama i Katherine pokuavale su

nauiti Robina kako da napravi peenku.
Mama je oigledno bila sretna - ne ba ludo sretna, ali ipak malo
sretnija. Znam da bi mi zbog toga trebalo biti drago, ali osjeam se udno
zbog te situacije izmeu nje i Robina, premda ne spavaju u istoj sobi, jer je
mama rekla Katherine da su oni samo prijatelji. Za sada ... ula sam je kada
je to rekla.
Ne znam to da osjeam u vezi s bilo im. Vjerojatno bi mi trebao biti
drag. Ali jedva ga poznajem. Prolo je puno vremena otkada nisam vidjela
mamu tako sretnu i znam da bih trebala biti dobra prema njemu, ali onda
on uini neto to me uznemiri, primjerice stavi ruku na mamino rame, a
MORAO bi znati da je meni tada jako neugodno. I kako se Emily uklapa u
sve to? Nikada nije upoznala Robina i nije dio ove nove obitelji. Jesmo li mi
nova obitelj? Je li mama zaljubljena u Robina? Ili su stvarno samo
prijatelji?
Voljela bih da je Emily tu, da moemo razgovarati zato ... Naprosto
zato.
SRIJEDA, DVADESET PRVOG LIPNJA

Dan mi je poslao poruku. Nevjerojatno. Napisao je da je razmiljao o

meni. elio bi se vidjeti sa mnom. Maleni dio mene sjetio se njegovih
poljubaca i kako sam uz njega sve probleme lako zaboravila. Ali, ostatak
mene sjetio se kakav je gad bio prema Abigail. Spava s Megan i glupira se
sa mnom, dok je u vezi s Abi. Nikada se vie ne elim vidjeti s njim.
Htjela sam mu odgovoriti neto kao: Ne sada, niti ikada. Ali
zakljuila sam, ako mu odgovorim, samo u ga ohrabriti. Izbrisala sam
poruku. I njegov broj. Upravo onako kako bi i Emily postupila.
PETAK, DVADESET TREEG LIPNJA

Izmeu umjetnosti i engleskoga Abi mi je rekla da namjerava

prekinuti s Danom. Sophie, on nije tako dobar kao to se ini. Progutala
je knedlu. Saznala sam da spava s Megan. Poela je plakati.
Rekla sam: Jesi li dobro?
ak mi se nije toliko sviao. Ne znam. Ne mogu vjerovati za Megan.
To je i njegova pogreka. Pokuala sam malo obraniti Megan, ne
zato to mi je bila draga, ve zato to sam se i ja osjeala tako krivom.

Abi je obrisala oi. Imam drugih problema koje moram rjeavati. U

svakom sluaju, smatram da Megan nije bila dobra za mene. Ona ...
Opet je progutala slinu. Ona je poela itavu ovu situaciju s
povraanjem. Zastala je. Sutra idem doktoru.
Nisam odgovorila, ali bilo mi je drago kada sam shvatila da Abi trai
pomo. To je veliki korak. Dok smo hodale prepunim hodnicima, brbljale
smo i to me podsjetilo na stara vremena. Ali, i ne ba. Nisam sigurna da
emo ikada vie biti ono to smo bile. Mislim da mi to vie ne smeta kao
ranije. Nadam se da e biti bolje.
Nadam se, da u i ja biti bolje.
PONEDJELJAK, DVADESET SEDMOG LIPNJA

Veeras, nakon to sam zavrila zadau, leala sam u sobi. Mama je

ula u sobu s naprtnjaom - onom koju je Emily donijela onaj dan prolo
ljeto, dan prije nego to je umrla. Sjela sam i gledala u mamu. Izvadila je
neke krhke granice i trebala mi je minuta da se sjetim da su one bile za
Emilyn projekt obiteljskog stabla.
Imala sam osjeaj da itavu vjenost gledam u mamu, ali vjerojatno je
to trajalo samo dvije sekunde.
Rekla je: Odrat e se misa zadunica. Molili su me da neto kaem.
elim to uiniti i trebam tvoju pomo. To mi je zvualo kao proba u
kazalitu.
Shvatila sam koliko se jako trudi - koliko se jako trudila. I znala sam
da je dolo vrijeme da se i ja takoer potrudim malo vie. Rekla sam s
malim prekidom: Kako da ti pomognem?
Mislila sam da bi mogle zajedno neto uraditi.
Zastala sam malo due.
Pognula je glavu; mogla sam vidjeti kako nada istjee iz nje.
Pogledala sam u krhke granice koje je izvadila. Rekla sam: Kako
emo to uiniti?
Uhvatila je moj pogled i nasmijala se. Ne znam. Moda bi to trebale
drugaije uraditi. Mogle bi to napraviti tako da one na neki nain
predstavljaju nju. Premda ne znam kako.
Htjela sam se rasplakati, jako rasplakati, meutim zatomila sam suze.
Rekla sam: Mogle bismo napraviti drvo s granama, a lie od papira u
boji, na koje emo napisati kakva je ona bila.
Mama je kimnula.

Poele smo od dna, i radile kako smo najbolje znale sve do vrha, list
po list. Nije bilo tako lijepo kao to bi bilo Emilyno drvo, vjerojatno nije
bilo tako umjetniki, ali je bilo areno.
Mama je rekla: Emily bi se svialo. Stavljala je na jednu stranu
grimizan list. To bi mogao biti list za Plemenita.
Treba nam list za Zabavna. Bila je zabavna.
Zastala je sekundu i potom je kimnula.
Neke listove bojila sam u svjetlonaranastu boju. Podigla sam jedan i
rekla: Hou da ovaj bude sjeanje na Emily kada me u Grkoj na plai
drala za ruku.
Sloila se.
Mogla bi samo rei: Nedostaje mi.
Mama je poela plakati; suze su samo izlazile iz nje. Rekla je:
Nedostaje mi itavo vrijeme. Svaki put kada udahnem, sjetim je se. Kako i
ne bi? Sophie, ali to ne znai da ne mislim na tebe i na sve ono kroz to ti
prolazi. Sve ono to si vidjela. Voljela bih da to mogu maknuti kako bih
tebi olakala. Ali ne mogu. Ne mogu ponititi ono to se dogodilo. I ne
mogu ponititi stanje u kojem sam bila. ao mi je.
Gledala me i vidjela sam da su joj oi proarane zlatnom bojom.
Nikada prije to nisam primijetila. Sophie, ali ovo mora znati. Nikada
nisam eljela da se to dogodilo tebi. Nikada to nisam pomislila.
Rekla sam: Znam. Uvijek sam imala osjeaj da je ona tvoja ljubimica.
Nisam vie nita mogla rei, guila sam se i poela pisati po naranastom
listu.
Rekla je: Jednako vas volim. I uvijek je to bilo tako. Samo zamisli
kako ste na dan bombakog napada mogle obadvije poginuti. Ne mogu
podnijeti pomisao da si i ti mogla poginuti; moje malo najdrae. Obrisala
je oi. Potom je izrezala veliki list i rekla: Ovaj list bi mogao predstavljati
nas: bili smo dio njezinog ivota. Ja, ti i tvoj tata.
Da... tata. Zadrala sam dah. Mama, u vezi Robina. Trudim se biti
dobra prema njemu, ali trebat e mi neko vrijeme dok se ne naviknem na
njega. Mislim da je to malo tee....
Robin mi je sada samo podrka. Dobar je prijatelj i to je sve. Jo sam
uvijek previe tuna za neto vie.
Ja sam itavo vrijeme tuna. I imam napadaje panike. Tada se
osjeam kao da umirem. Misli li da je i njoj bilo tako? Mislim na
umiranje.
Oh Sophie.
Mislim o tome neprestano. Krv, vritanje, panika, vatra.

Kimnula je i uzela moju ruku.

Pogledala sam ju. Primijetila sam: Oi su ti promijenile boju. Imaju
malo zlatne primjese boje.
Rekla je: Stvarno? Sjedile smo neko vrijeme isprepletenih prstiju.
ETVRTAK, DVADESET DEVETOG LIPNJA

Danas nakon kole, Rosa-Leigh, Kalila i ja otile smo u kupovinu ljetne

garderobe. Kalila je nevjerojatna u pronalaenju rasprodaja. Kupile smo
super stvari.
PETAK, TRIDESETOG LIPNJA

Danas smo u koli imali razgovor u vezi ispita i budunosti. Mogla bih
biti doktorica. Ne, mislim da se ne bih mogla nositi sa svom tom krvi.
Voljela bih biti savjetnica, psihijatrica ili psihologinja, netko tko pomae
ljudima. Bila bih dobra u tome. Morat u vie poraditi na sluanju ljudi. I
morala bih biti bolja u koli. Ove godine nemam ba dobre ocjene, premda
sam konano poela vie uiti, jer sam zabrinuta zbog sljedee godine.
Moram jo puno toga nadoknaditi.
Dola sam kui, napravila domau zadau, sjela i gledala televiziju,
dok su suneve zrake sve obasjavale. Glasnim udarcem ptica se zaletjela u
prozor nae kue. Istrala sam van. Jadni maleni vrabac leao je u travi.
Teko je disao i bilo ga je strah. unula sam i stavila ruke oko njega. Zbog
straha se grevito trzao i drhtao, ali htjela sam ga spasiti od Fluffy koja je
vrebala. Nakon nekog vremena pribrao se i napravio nekoliko koraka.
Odletio je.
Nakon toga otila sam pronai mamu. Izlanula sam: Moemo li otii
na njezin grob?
Hoe ii? Kada sam te ranije pitala, nisi to eljela. Nisi htjela od
Boia.
Kimnula sam. Hou.
Izvadila je kljueve automobila iz depa. Idemo onda.
Groblje kod crkve u Highgateu je tiho i mirno. Grobovi su poredani
bez ikakvog reda. Groblje je predivno mjesto kada je obasjano suncem.
Emilyn grob nalazi se kod reda stabala. Sjele smo pored groba. Proitala
sam njezino ime, godine, gledala u cvijee koje je netko ostavio. Nita se

nije dogodilo i nisam se osjeala ni dobro ni loe. Uivala sam to smo

Emily, mama i ja sjedile zajedno - premda Emily nije bila tamo, bila je, ako
to ima smisla - i vrijeme je prolo.
ETVRTAK, ESTOG SRPNJA
Sutra je misa zadunica.

PETAK, SEDMOG SRPNJA

Na stranjem sjeditu automobila, gdje sam sjedila, stavili smo

Emilyno stablo i odvezli se na misu zadunicu. Robin je vozio.
Kada smo stigli, poela sam se osjeati oamueno. Bilo je puno ljudi.
Malo smo ekali i mama je otila staviti Emilyno stablo iza pozornice.
Zatim je jedna starija ena ustala i poela govoriti u mikrofon. itala je
imena ljudi koji su poginuli u bombakom napadu. Kada je proitala
Emilyno ime, mislila sam da u se sruiti. Ugledala sam visokog mukarca
kojega sam prepoznala. Odmah mi se vratilo: bio je to mukarac koji mi je
pomogao da izaem iz tunela. Na jednom obrazu imao je oiljak koji se
protezao sve do oka. Drao je jednu crvenu ruu.
Priao nam je jedan drugi deko. Steve. On je bio Emilyn deko na
umjetnikom koledu. Upoznali smo se na sprovodu. Mama se nagnula i
rekla: Bok. Steve, drago mi je to te vidim. Hvala ti to si doao.
Steve je rekao: Svima nam nedostaje. Okrenuo se prema grupi ljudi.
Bili su to Emilyni prijatelji s koleda. Neki od njih su plakali. Njezin drugi
ivot. Poznata ljutnja dizala se u mojem trbuhu i onda, umjesto da mi je
zapela u grlu, izjurila je iz mene u prostrano otvoreno nebo. Polako sam
izdahnula. Primijetila sam da su mi ruke napete, pa sam ih opustila i
rairila prste. Nasmijala sam se Emilynim prijateljima i dvoje ili troje su
me prepoznali, jer sam dolazila u posjete Emily pa su mi uzvratili osmijeh.
Na podiju ljudi su govorili o terorizmu i bombaima-samoubojicama
koji diu u zrak vlakove i autobuse. Nisam htjela sluati o njima. Nisam
htjela razmiljati zbog ega su to uinili, jer bez obzira koliko god
razmiljala o tome, nema smisla ili nema razlike i zbog toga nisam nita
manje ljutita ili bolesna. Onda su politiari prestali priati i ljudi su, jedan
po jedan ustajali i govorili o pokojnima. Stajala sam blizu pozornice i
sluala.
Doao je red na mamu. Stajala je ispred svih tih nepoznatih ljudi i
nekih naih najstarijih obiteljskih prijatelja. Haywoodovi su se drali

zajedno, Katherine je vrsto drala Marka. Lucy mi se nasmijala.

Profesorice Haynes i Bloxam bile su s grupom drugih nastavnika iz moje
kole. Profesorica Haynes-vjetica kimnula mi je i vidjela sam joj suze u
oima. Do njih stajala je Rosa-Leigh sa svojom velikom obitelji i Kalila.
Rosa-Leigh mi je mahnula, a tako je uinio i Joshua, njezin najstariji brat.
Malo dalje Abigail je stajala sa Zarom. Nasmijala sam joj se i tada okrenula
prema mami koja je stajala sama.
inilo se da je mama namjeravala neto rei, ali izgleda da su joj rijei
zapele u grlu, jer je pokazivala na Emilyno drvo i poela plakati. Ne znam
to mi je dolo. Vidjela sam je kako tamo stoji sama, provukla sam se
pokraj ljudi koji su bili ispred mene i stala do nje. Rekla sam: Nekada nam
je teko bez Emily sjetiti se da jo uvijek imamo jedna drugu. Primila sam
je za ruku i ona ju je vrsto stisnula.
Zatim smo naizmjenino govorile o Emily. Vjerojatno nije bio najbolji
govor na svijetu. Ali za mene je bio. Na kraju sam rekla: Htjela bih neto
dodati.
Srce mi je udaralo, ali natjerala sam se da proitam ovu pjesmu.
Dodala sam kiticu na kraju; mislim da je tako bolje.
Stre grane na stablima
Otre i gole
Prstenje na prstima
I pletenice u njihovim kosama
Srebrni sjaj zime
Maglovit je i kian
Vjetice sunevog svjetla
Opet lete nisko.
U zbrci sivila
Zadnje ljetne lai
Gdje nita ne moe plivati
A moja sestra umire
Proljee je pod pritiskom
Onoga to je bilo
I jo je uvijek sa mnom
iva, ali nevidljiva.

Gledala sam u ljude. Nekima su obrazi bili puni suza, a neki su

pritisnuli maramice na lica. Onda sam pogledala u mamu. Zagledavala se u
mene, dok su joj oi sjajile kao mjehurii sapunice koje ispuhuje dijete.
SRIJEDA, DVANAESTOG SRPNJA

Nakon kole otila sam kod Koreen, moje nove terapeutkinje. Rekla
sam joj da mi je Lynda, kako bi mi pomogla, dala dnevnik za pisanje i da
sam ga gotovo popunila. Koreen je rekla da e mi dati novu biljenicu kako
bih mogla nastaviti pisati. Zahvalila sam joj, ali rekla da u si sama kupiti
biljenicu.
Puno smo razgovarale o mojim napadajima panike, o Emily, misi
zadunici i o mami. Potom sam poela priati o bombakom napadu i o
tome danu. Uspaniila sam se od samog razgovora, ali Koreen je sluala i
ekala dok nisam zavrila. Shvatila sam da je to normalno i da e mi
trebati puno vremena kako bih se oporavila od svega onoga to se
dogodilo. To je normalno.
NEDJELJA, ESNAESTOG SRPNJA

Mama je ITAVO jutro pripremala nedjeljni ruak. Prepirale smo se,

jer je ona htjela da ja razreem pile, dok sam ja smatrala kako bi ona to
trebala uiniti. Robin se zagledao u strop - oito se pretvarao da nije tu.
Odjednom, za vrijeme nae prepirke, mama je rekla: Kupila sam nam
avionske karte za Italiju. Ovo ljeto idemo tamo na dva tjedna. To me
smirilo.
Robin nije pozvan i ini mi se da mu to uope ne smeta. Rekao je:
Bitno je da ti i mama budete zajedno.
ak mi je bio drag pune dvije minute. Potom je poeo priati uasno
dugu priu o svojem putovanju po Boliviji, koje je bilo prije pet godina i
zamalo sam se onesvijestila od dosade.
PONEDJELJAK, SEDAMNAESTOG SRPNJA

Danas, za vrijeme ruka, Rosa-Leigh mi je rekla da organizira tulum

za kraj kole. Tada emo proslaviti i nae roendane. U njezinoj predivnoj
kui. Ve je sve organizirala.

ETVRTAK, DVADESETOG SRPNJA

ZADNJI DAN KOLE. Zvala me Rosa-Leigh i razgovarale smo o

njezinom tulumu. Kada sam zavrila s razgovorom, sjela sam u kuhinju
kod mame i Robina. Mama je rekla da ide na sat boksanja i opet sam otila
s njom. Mislim da u ii svaki tjedan.
PETAK, DVADESET PRVOG SRPNJA

Robin mi je kupio prekrasnu haljinu za tulum. Savreno mi stoji.

Svilena je, tirkizne boje i divna i ne mogu vjerovati da je tako dobro
izabrao.
NEDJELJA, DVADESET TREEG SRPNJA

Probudila sam se JAKO RANO i vani je jo bio mrak. Popela sam se na

krov. U zraku se osjealo ljeto i sjetila sam se vremena kada smo Emily i ja
sjedile i ekale izlazak sunca. Poela sam pisati pjesmu. Koristila sam se
rijeima iz ove biljenice, to tehniki nije pronaena pjesma. Mogla bih
mami pokazati pjesmu.
Emily
Prozori su izblijedili
Nisam mogla ne vidjeti
da vidim
vrsto sam je drala
Ona je velikoduna
(naranasti list)
Zagrljaji su tiho nestali
Odjednom ne mogu disati
(duboko sam udahnula)
Samo kad bih se

Mogla vratiti
samo kad bi to imalo smisla
Drala sam je za ruku
gledala zalazak sunca
Kratko
Kad sam zavrila, pogledala sam nebo, koje je bilo proarano
ruiastim i plavim trakama svjetla. Sunce je obasjavalo krovove kua i
zatim se pojavilo kao zapaljiva naranasta kugla koja se rastapa. mirila
sam. Mogla bih se zakleti, da je na trenutak Emily sjedila pored mene.
PONEDJELJAK, DVADESET ETVRTOG SRPNJA

Danas sam kupila novu biljenicu, jer e ova stara biti uskoro puna.
Na prednjoj strani nove biljenice nalazi se karta svijeta.
PETAK, DVADESET OSMOG SRPNJA

Kalila i ja idemo zajedno na tulum. Jedva ekam! Tamo e biti Joshua,

brat Rose-Leigh. Znam to, jer je on REKAO Rosi-Leigh da mi to kae. Rekla
mi je, da ako mi se on stvarno svia, ona nema nita protiv, ali ne znam!
Svia mi se, mislim, ali nisam sigurna da se sada elim uputati s nekim u
neto ozbiljnije. Uh, ne znam.
Obukla sam svilenu haljinu koju mi je Robin poklonio, a koja mi
savreno pristaje uz ten. Emily bi se sviala haljina. Posudila bih joj
haljinu da je ovdje. Ponekad mi se ini da je stvarno tu. To su dobra
vremena.
Moram se spremiti. Kalila e biti tu za minutu.