Professional Documents
Culture Documents
Eutanazija Kroz Pravnu Istoriju Evrope
Eutanazija Kroz Pravnu Istoriju Evrope
Pravni fakultet
Istorijsko pravni smijer
Seminarski rad
Predmet: Evropska pravna tradicija
Tema: Eutanazija kroz pravnu istoriju
Evrope
Profesor:
Student:
Haida Jevri
1. Uvod:
ovjek je jedino ivo bie koje je svjestno svoje konanosti i umiranja.
Smrt i umiranje prati ovjeka kao i raanje i ivot. Sa pravnog aspekta,pravo na
ivot je univerzalno za svakog ovjeka,neodvojivo od njega i prirodno mu
pripada i u tom pravu nema mjesta polemici. Sa druge strane,esto postavljano
pitanje koje se zadralo i do dananjih dana u filozofiji,pravu i religiji jeste: da li
jedinka ima pravo na smrt? Da li je ovjeku dato da proces umiranja sam skrati
i time ubrza svoje okonanje? Kao i da li sa pravne take gledita ima pravo da
samostalno odlui kako e skonati svoj ivot i da li u ostvarivanju svoje
namjere ima pravo da trai pomo od drugog ovjeka? U okviru ovih pitanja
pojavljuje se institut pod nazivom 'eutanazija'.
Eutanazija predstavlja naziv za praksu izazivanja neije smrti na to
lagodniji i bezbolniji nain,kako bi se osobi nad kojom se sprovodi prekinuli
nepodnoljivi bolovi i patnje.Ona jeste praksa i prepoznat institut ali ne i opte
prihvaeno pravo, jer mnoga zakonodavstva sve do danas nisu dozvolila
ostvarivanje takvog prava.
Termin 'eutanazija' potie od grkih rijei 'eu' to znai 'dobra' i 'thanatos'
to znai 'smrt'. Doslovno prevedeno eutanazija znai 'dobra smrt'. Prevoenje
na ovakav nain je po miljenju apsurdno,prije svega zato to je 'smrt' sama po
sebi zlo,pa je eutanazija ve u samom korijenu rijei kontradiktorna. U
zemljama u kojima je enutanazija inkrimisana kao krivino djelo,koriste se
nazivi kao to su 'ubistvo iz milosra' ili 'ubistvo iz samilosti' kako bi se ukazalo
na bi se ukazalo na krivino-pravni tretman ovog instituta. Sa duge strane u
zemljama u kojima je eutanazija takoe inkrimisana kao krivino djelo ali
kvalifikovana kao privilegovano ubistvo koristi se naziv 'lienje ivota iz
samilosti' pa se time ve u samom nazivu ukazuje na neto blai krivino-pravni
tretman u odnosu na ubistvo.
U ovakve krivino-pravne sisteme dananjice spada i naa zemlja
donoenjem Krivinog zakona u kojem zakonodavac lanom.147 ovog zakona
eutranaziju naziva 'liavanjem ivota iz samislosti' i svrstava je u privilegovano
ubistvo koje predstavlja lienje ivota punoljetnog, teko oboljelog lica iz
samilosti, na njegov ozbiljan i izriit zahtjev,od strane ljekara.
2.1
Antika Grka
Krivino pravo ovog perioda ima malo izvora a iz toga to je ostalo moe
se zakljuiti da odlikuje izuzetnom strogoom kanjavanja,pa se i za najmanji
prestup kanjavalo smru, progonstvom ili zabranom ukopavanja nakon smrti na
teritoriji antike Grke. Polis je esto preputao graanima da odlue o
krivinom gonjenju. Kada govorimo o eutanaziji pravno regulisanje ovog
instituta je izostavljeno,to je dovelo do masovnih ubistava novoroene djece u
Sparti koja su roena sa nekim fizikim ili mentalnim deformitetima,do
ubijanja, tvrdei da tako iste svoje grene due a grehove prenose na rtvovane
i do toga da su ljekari davali otrovni napitak bolesniku koji je bolovao od
neizleive bolesti kako bi mu olakali samoubistvo.Kasnije ,prvo protivljenje
ovakve prakse,sa medicinske strane se javlja u vidu Corpus Hipocraticum
odnosno Hipokratove zakletve koja je predstavlja medicinski kodeks koji se
odrao do danas. Hipokrat se u svojoj zakletvi osvrnuo na sam institut eutanazije
kako bi time smanjio broj ovakvih ubistava,makar od strane ljekara,pa u dijelu
zakletve istie:
Svoje propise odedit u po svojim silama i znanju na korist bolesnika i titit
u ga od svega to bi mu moglo koditi ili nanijeti nepravdu. Nikome
neu,makar me za to molio,dati smrtonosni otrov,niti u mu za njega dati
savjet
Obzirom na to da je zakletva bila obavezna za svakog ljekara moemo zakljuiti
da eutanazija u dananjem obliku,izvrena od strane ljekara, nije postojala ili
ako jeste ovime je bitno smanjena. Ljekari su obavljali svoju dunost u skladu sa
ovom zakletvom,ukoliko bi se desilo da bolesnik tog perioda zatrai otrov,ljekari
bi odbijali a svako ko je bio u mogunosti da to uini umjesto njega,plaio se
kazne za ubistvo koja je iz svjedoenja o Drakonovim i drugim zakonima bila
smrtna kazna,progonstvo iz zemlje i zabrana sahranjivanja u antikoj Grkoj.
Ono to se pojavljuje kao pretea eutanazije je i dozvoljeno ubistvo,jer bi se
ubica oslobaao krivice ukoliko je do smrti dolo na sportskom takmienju,
zbog neuspene intervencije lekara ili ubistvo u nunoj odbrani. I pored ovakvih
regulisanja,filozofi antike Grke su imali nesto drugaiji stav o smrti,pa
4
2.2 Rim
Rimsko pravo nije imalo posebne propise o smrti. to se tie krivinog
prava starog Rima ono se nije u mogome razlikovalo od prava antike Grke.
Bilo je u sklopu opteg rimskog prava koje se u ovom periodu najvie zasnivalo
na 'Leges duodecim tabularum' odnosno Zakon XII tablica iz 451. god. st. e.
koji je predstvljao kodifikaciju starom ius civile-a. On takoe nije regulisao
eutanaziju kao institu ali se tumaenjem po nainu izvrenja moe zakljuiti da
ona jeste postojala kada su u pitanju djeca roena sa nekim fizikim ili
mentalnim deformitetima pa Zakon XII tablica u IV tablici koja je regulisala
porodino pravne odnose propisuje:
nakazno dijete treba odmah ubiti
Takoe,budui da nastanak i prestanak fizike osobe izazivaju vane posljedice
u pravu, rimski pravnici su jasno razradili pretpostavke potrebne za postojanje
fizike osobe. Izmeu ostalog tu je i:
1.dijete je moralo imati ljudski oblik
Ovakav stav prema ubijanju bolesne djece Zakon XII tablica dalje produbljuje i
time sto je pater familias ocu dao ius vitae ac necis odnosno pravo ivota i
5
smrti nad svojim sinom. Tako da ovakve vrste ubistava nijesu predstavljala
krivino djelo niti su sankcionisana. Sa druge strane isti zakon je propisao da se
ubistvo oca kanjava smrtnom kaznom. to nas dovodi do zakljuka da ukoliko
bi se u starijem dobu otac razbolio neizljeivom boleu sin ne bi smio skratiti
patnje i boli svoga oca,ak i ako on to zahtjeva od njega jer bi mu bilo sueno
za obino ubistvo pa bi shodno Zakonu XII tablica bio osuen na smrt.
Iz ovoga se moe zakljuiti da je eutanazija u starom Rimu bila pravno
regulisana na dva naina. Prema jednom,bila je dozvoljena i nije predstavljala
krivino djelo, u sluaju raanja bolesne djece,ovakav stav je zastupao i rimski
filozof Seneka govorei da slabu i nakaznu djecu treba utopiti. Prema dugom
nainu,eutanazija je bila zabranjena i kanjiva u sluaju ubijanja starijih
bolesnih osoba,prevashodno oca,propisujui smrtnu kaznu za poinioca.
Meutim stari rimski mudraci imali obiaj da se shvativi svoju bolest,
istroenost i bezpomonost, bacaju u reku Tibar,izvravaji samoubistvo, uz
objanjenje da skrauju svoje muke.
Zakon XII tablica nije nikada ukinut i vrijedio je sve do Justinijanove
kodifikacije,u srednjem vijeku. ak i u vrijeme Justinijana navoen je s
potovanjem jer je smatrano da su u Zakoniku XII ploa postavljena naela koja
su razvijali svi kasniji zakoni.
Neto kasnije,stavanjem instituta provocatio pravo na ivot bila
zastieno,u pogledu da smrtna kazna ili bievanje ne mogu biti izvreni prije
nego skuptina potvrdi presudu.
11