Mika T, Waltari

TAJNA NJEGOVOGA KRALJEVSTVA

Valtakunnan salaisuus

Svjetski poznat finski autor Mika Waltari najvii je domet ostvario u povijesnim romanima:
Sinuhe Egipanin, Tamni aneo, Putnik, Lutalica, Etruanin, Rimljanin. Tajna njegovog kraljevstva naziv je ovoga romana, a koji se bavi temom patnje i smrti Isusa Krista i njegovim
uskrsnuem. Mlad i bogat Rimljanin Mark Mecentije na putovanju iz Aleksandrije postaje
svjedokom tih povijesnih zbivanja. U pismima svojoj dragoj Liviji, a itav je roman ispisan
njima, slijedimo duevni preokret glavnog junaka Marka Mecentija.

Prije itanja pripovijesti Tajna njegovoga kraljevstva upuujemo itatelja da pogleda Povijesni osvrt (str. 445), te prikaz o djelu (str. 484) / prikaz o piscu (str. 487). Trud uloen u upoznavanje tih priloga, prije itanja samoga romana, olakat e i upotpuniti praenje kao i doivljaj
ove jedinstvene pripovijesti.
Posebno ukazujemo i na Tumaenje nekih pojmova (str. 450-483), svrstanih po abecedi.
Naime, u romanu Tajna njegovoga kraljevstva pojavljuje se vrlo velik broj navoda, zatim manje
poznatih rijei i pojmova, stranih rijei, tuica i si. Da bi se itatelju proirilo doivljaj pri
itanju, za takve su pojmove i rijei dana tumaenja u posebnom odjeljku (abecednim redoslijedom). Rije ili pojam za koji postoji tumaenje oznaeni su u romanu zvjezdicom (primjerice
amfiteatar*), na prvome mjestu gdje se u tekstu pojavljuju. Kasnije u tekstu ti pojmovi nisu
ponovno oznaivani zvjezdicom. No, ako se ista rije ili pojam pojavljuje u drugome smislu,
tada nosi oznaku dvije zvijezdice, pa je u tumaenju ponovljena s tim drugim znaenjem i naznakom (2). Ovakav sustav oznaavanja omoguava itatelju da kod prvoga nailaska na
tumaeni pojam biva upozoren na pojanjenje, ali ako poeli i kasnije provjeriti tumaenje bilo
kojega pojma moe ga lako nai u pojmovniku (prema abecedi). Drugi nain tumaenja kroz
podnone biljeke, na tekuim stranicama, nije toliko pregledan, osobito za ponovno traenje.
Urednik Navodi iz Novoga zavjeta Pri pisanju djela Tajna njegovoga kraljevstva autor se
sluio navodima iz Novoga zavjeta, tekstovima molitvi i si. Dio njih prenesen je u obliku kakav
i mi poznajemo iz naih prijevoda Biblije, no dio je donekle izmijenjen, kraen i si. To je
neizbjena posljedica prijevoda, a inae autorovoga pristupa kojim je htio ukazati na mogue
(nerazumijevanje ljudi onoga vremena o povijesnim i vjerskim zbivanjima. Pri prevoenju na
hrvatski u najveoj moguoj mjeri potivan je izvoran tekst IValtarijeva djela. Njegovo
uvrtenje povijesnih i vjerskih navoda pritom treba prihvatiti kao autorovu slobodu razmatranja
i izraavanja, jer se ipak radi o povijesnome romanu, a ne o vjerskoj literaturi.

KAZALO

DIO PRVI

SJEME NADANJA 7
PISMO 1. Trag proroanstva 7
PISMO 2. idovski kralj 28
PISMO 3. Zanijekano uskrsnue 67
PISMO 4. Traenje puta 107

DIO DRUGI

SJEME SPOZNAJE 121

PISMO 5. Buenje vjere 121
PISMO 6. Uenici 161
PISMO 7. Poslanikov posjet 217
PISMO 8. Gospodinovim tragom 240
DIO TREI
OTAJSTVO VJERE 284
PISMO 9. Susret na jezeru 284
PISMO 10. Brdo sastanka 331
PISMO 11. Rije Njegova 368
PISMO 12. Duh Sveti 415

Povijesni osvrt 445

Tumaenje nekih pojmova 450
O djelu 484
O piscu 487

DIO I.
SJEME NADANJA PISMO 1.
Trag proroanstva
Mark Mecentije pozdravlja Tuliju.
U svojim ranijim pismima, Tulijo, pisah ti o putovanjima to su me vodila du Nila*, ile
kucavice Egipta*. Do izbijanja jesenskih oluja uzalud sam ekao na Tebe Nakon toga sam se
tijekom zime zadrao u Aleksandriji* Ljubavna me je enja istodobno uinila djetinjastim.
Nije bilo tako bogatoga trgovca ni znatieljnijega namjernika koji bi ba pri svakom uplovljavanju jedrenjaka iz Ostije* ili Brundisija* revnije i predanije hrlio put luke. Dok su brodovi jo
plovili i stizali motao sam se obalom iz dana u dan Postavljanjem pitanja pritom sam napokon dosadio orunicima, carinicima i lukim slubenicima
Moje je znanje kroz sve to nedvojbeno bilo obogaeno. Mnogo sam doznao o dalekim zemljama. Ali onome tko dugo vremena pogledom daleko luta preko morskih prostranstava, napokon poinju suziti oi Tako sam doekao i dolazak posljednjega broda. Nakon to se danima
mojim oima vie nije ukazalo ni jedno jedino jedro na obzorju, morao sam si priznati: pogazila
si svoju rije i datu vjeru. Minula je tako ve i puna godina, Tulijo, otkad smo se posljednji puta
vidjeli. Pa se pokazalo da si me s lanom skrbi i obeanjima potakla na naputanje Rima
Gorinom sam bio sav ispunjen dok ti pisah onaj list u kojem ti zbogom za uvijek
priopih, obznanjujui Ti istodobno nakanu polaska za Indiju Indiju, gdje u neobinim gradovima jo vladaju grki kraljevi, potomci vojskovoe Aleksandra*. Ali ve sam sklon priznati
kako sve to to napisah, u biti i nisam uzimao ozbiljno. Jednostavno reeno, ne mogu podnijeti
pomisao da Tebe, Tulijo, nikad vie ne bih vidio
Mukarac koji je preao tridesetu, zakoraivi time u etvrto desetljee ivota, ne bi vie
smio robovati svojoj ljubavi. Zasigurno sam postao mirnijim, a plameni strasti ne bukte vie
toliko visoko. U Aleksandriji me moja uznemirenost tjerala u mrana drutva, to je znatno utjecalo na moje zdravlje. Ali ne alim zbog toga Jer nitko ne moe vratiti kota zbivanja u
natrag ili uinjeno pretvoriti u nepostojee. No budui da me nita nije moglo zadovoljiti i smiriti, barem u toliko pouzdanije znam, da Te volim. I upravo bih Te zato htio podsjetiti i upozoriti, ljubljena Tulijo, jednoga e dana i Tvoja cvatua ljepota svenuti Tvoje e glatko lice izbrazdati bore, a pogled Tvojih oiju e se zamutiti. Vlasi e ti posijediti, a zubi poispadati
Moda e tada poaliti to si svoju ljubav rtvovala astohleplju i dravnikom utjecaju. Jer,
uvjeren sam, neko si me voljela. U to sam potpuno siguran. Glede Tvojih rijei i prisega ne
mogu dvojiti U protivnom, za mene na ovom svijetu nita vie ne bi zadralo bilo kakvo
znaenje i vrijednost. Ti si me voljela! No da li me jo uvijek voli, to ne znam
U mojim boljim trenucima vjerujem, kako si me uistinu samo meni za ljubav, lanim
obeanjima, potakla na odlazak iz Rima. Tjeim se, uinila si to eljei me zatititi od pogibelji,
koja je prijetila mojemu imetku ili mogue i samom ivotu No ne bih ni u kojem sluaju
poao, da mi nisi sveano prisegnula kako e me i ti slijediti u Aleksandriju, te ovdje provesti
zimu sa mnom. Ta mnoge druge otmjene i ugledne gospode obiavale su, bez pratnje svojih
supruga, uoi zime polaziti u Egipat, kako bi tamo provele to godinje doba. A ako me moje
poznavanje Rimljanki iz temelja ne vara, postupat e tako mnoge i u budunosti. Sada, nakon
to su brodovi ponovno zaplovili, mogla si se vratiti svome domu. Ali bi nekoliko mjeseci proveli zajedno, Tulijo
Umjesto toga, tijekom minulih mjeseci naruilo se zdravlje kako mojega tijela tako i duha.
Neko sam vrijeme proveo putujui, dok se nisam umorio urezujui Tvoje ime i znak moje ljubavi na pradavne spomenike i stupovlje hramova. Iz iste dosade ak sam dopustio i da me
posvete u tajne boice Izide*. No, po svemu sudei, bio sam stariji i ovrsnutiji nego u onoj
nezaboravnoj noi u Baiji*, kad smo se oboje, Ti i ja, posvetili Dionisu*. Ushit to ga tada

outjeh ostao mi je ovaj puta uskraen Jednostavno ne mogoh pokloniti svoju vjeru ovim
sveenicima obrijanih glava. A nakon toga spoznadoh, vrlo beznaajan komadiak znanja to
ga stekoh, precijenio sam u velikoj mjeri.
Time nikako ne mislim rei da sam se upustio samo sa sveenicima boice Izie i njenim
hramskim poklonicama. Upoznao sam se i s glumcima, pjevaima, pa ak i borcima s bikovima
iz arene. Pogledao sam i nekoliko starih grkih kazalinih djela, koja bi bila vrijedna da ih
netko prevede na latinski i prilagodi za izvedbu na naim pozornicama. Jamano, ako bi taj
netko teio za stjecanjem slave takvim inom. Napominjem sve to htijui pokazati kako mi se
svi ti mjeseci u Aleksandriji nisu oduljili. Ta Aleksandrija je svjetski grad! Istananija,
iivljenija, istroenijih snaga od Rima
Najvie sam vremena ipak proveo u muzeju, u knjinici blizu luke. U biti je tu vie
knjinica, smjetenih u skupini graevina koje tvore cijelu gradsku etvrt. Stari slubenici tih
knjinica, koji jo uvijek ive u prolosti, tuili su mi se koliko je zbirka knjiga sada siromana.
I napominjali kako vie nikada nee ponovno poluiti onaj sjaj, kakav je imala neko, prije opsade koju je postavio Julije Cezar*, te pritom zapalio brodovlje egipatske mornarice to je
potrailo zaklon i utoite u gradskoj luci. Tijekom tih borbi planulo je i nekoliko zdanja
knjinice. Vatra je tada progutala i stotine tisua nenadomjestivih svitaka papira na kojima su
bila zapisana djela starih pisaca.
No i uz sve te alopojke o siromatvu knjinice, utroio sam tjedne i tjedne prije nego nauih
rabiti kataloge i ui u trag stvarima koje sam traio i elio istraivati. Primjerice, samo biljeke i
napomene o Troji* zapremaju deset tisua svitaka! A da ne govorimo o onima s komentarima
Platona* i Aristotela*, od kojih svaki ispunjava po cijelo jedno zdanje knjinice. Povrh toga,
pohranjeni su ovdje i bezbrojni svitci koji nisu zapisani ni u jednome katalogu, a najvjerojatnije
ih nakon primitka u zbirku gotovo nitko vie nije ni traio niti itao.
Zbog nedavnih politikih zbivanja i dvojbi slubenici se nisu posebno trudili uiniti mi stara
kazivanja pristupanima, a ak mi nisu pomagali ni u traenju. Bio sam prisiljen pipati obilaznim putovima i stjecati povjerenje slubenika darovima i goenjem. Ti su ljudi bijedno
nagraeni za svoj rad, a inae siromani No to je uobiajeno za velike uenjake, kao i za
ljude koji vie cijene knjige od svoga ivota, vie od oinjega vida
Na taj mi je nain napokon uspjelo otkriti, u skrivenim kutcima knjinice, niz dijelom
uvenih a ostalo zaboravljenih proroanstava i pretkazanja. Jamano, kroz sva su vremena svi
narodi izricali slina pretkazanja. Ona su sva mrana i dosadno nejasna, poput izriaja nekoga
orakula*. esto sam, priznajem to otvoreno, sve te besmislice odbacivao na stranu i zadubljivao
se u neku grku priu, s njenom oputenom hvalisavou o putovanjima i pustolovinama. Tada
bi me obuzela elja i enja da otkriveno meusobno protuslovno pretkazanje prepustim neka
miruje kakvo jest I istodobno bi se budio poriv, prema uzorku tog naklapanja, napisati knjigu
vlastitih otkria. Ali unato svome podrijetlu, ja sam ipak previe Rimljanin, da bih mogao zapisivati neku potpuno proizvoljnu izmiljotinu.
U knjinici postoje i zapisi o ljubavnome umijeu i umjetnosti, uz koje djela naega dobrog
Ovidija* djeluju poput siroia. Neki od tih zapisa grkoga su podrijetla, a ostalo su grki prijevodi starih egipatskih djela. I pritom se uistinu ne mogu odluiti kojima bi mogla pripasti prednost. No nakon to se proita nekoliko tih knjiga, ovjek ih se zasiti. Jo od vremena
boanskoga Augusta* uvaju se takva djela u posebnim tajnim prostorijama, te ih se ne smije
prepisivati. A i samo itanje tih djela doputeno je jedino u istraivake svrhe
No vratio bih se na proroanstva i pretkazanja. Ima ih starovjekih i davnih, ali i novih. Ona
stara vezivalo se uz Aleksandra, a sada razumljivo za cezara* Augusta, koji je smirio svijet. Iz
razliitih tumaenja tih pretkazanja postajalo mi je sve jasnije, kako za obrazovanog ovjeka
nema vee kunje nego te izriaje smjetati i promatrati u njegovo vlastito vrijeme i u skladu s
njegovim osobnim oekivanjima.

Unato svemu tome u jedno sam siguran Svijet ulazi u jedno novo razdoblje! Ono se po
svemu bitnome razlikuje od svih minulih doba. I sve to osobno proivimo pojaava to uvjerenje. injenica o nastupu novoga razdoblja toliko je jasna i zorna, da su astrolozi* u Aleksandriji i Kaldeji*, na Rodosu* i u Rimu meusobno jedinstveni. Svima njima ini se prirodnim i
smislenim povezivati zvijee Ribe* s roenjem vladara svijeta.
Moda se time misli na cezara Augusta, koji je jo za ivota u pokrajinama tovan poput Boga. Ali kao to sam Ti kazivao jo u Rimu, moj pooim Mark Manilijan u svom je djelu Astronomica spomenuo povezanost Saturna i Jupitera u zvijeu Riba. Pri objavljivanju svoje
knjige je, dodue, taj naputak izostavio Uinio je to iz dravnikih razloga. No i u Egiptu se
zvjezdoznanci pozivaju na taj odnos. U svakom sluaju, taj bi budui vladar svijeta, ako se tada
rodio, sada imao tridesetsedam godina. I u meuvremenu bi se zasigurno neto o njemu doulo.
Ti e se nedvojbeno uditi to sada, u jednome pismu, tako otvoreno kazujem o naoj najdubljoj tajni. Mislim na ono to sam Ti aputao u uho, jednoga jutra u Baiji, dok su rue cvjetale, a ja tvrdo vjerovao kako me nitko na svijetu ne razumije toliko dobro kao Ti, ljubljena
Tulijo. Ali sad sam iskusniji i mogu prema takvim pretkazanjima zauzeti motrite poput zreloga
ovjeka. Neki poluslijepi starac zlobno mi je u knjinici dobacio kako su pretkazanja neto za
mlade ljude. Nakon to netko proita tisuu knjiga, poinje mu se rasvjetljavati potresna istina A poslije proitanih deset tisua knjiga ovjek postaje sjetan i snuden
Piem otvoreno zbog jo jednoga razloga. Naime, u dananja vremena nitko i nije sposoban
neto zadrati tajnim. ak i najpovjerljiviji razgovor moe biti prislukivan i dalje preprian
Tako nema ni pisma koje netko nepozvan ne bi mogao proitati i po potrebi i prepisati. ivimo
u vremenima nepovjerenja i sumnjienja. Zato sam zakljuio kako je najbolje pisati otvoreno i
iskreno, upravo onako kako ovjek misli.
Zahvaljujui oporunoj odredbi, o kojoj Ti zna, toliko sam imuan te si mogu priutiti sve
to mi je potrebno. A istodobno nisam toliko bogat da bi se nekome uinilo probitanim ubiti
me. Slijedom moga podrijetla se, osim idovski uenjaci u Aleksandriji su slobodni mislioci.
Medu njima je nedvojbeno i pravih mudroslovaca, koji su ak pripravni sjesti za stol sa strancem. S jednim od njih sam se jako sprijateljio, pa smo zajedno pili nerazvodnjeno vino. Takvo
neto mogue je u Aleksandriji! A kad se ponapio, govorio je vrlo oduevljeno o Mesiji i
buduoj idovskoj vladavini nad svijetom.
Kao dokaz koliko doslovce idovi i njihovi vode vjeruju u proroanstvo o Mesiji, pripovijedao mi je o njihovome kralju Herodu*. Taj je, nekoliko godina prije svoje smrti, u cijelome
jednom mjestu dao pobiti sve novoroene djeake. U to su mjesto, naime, slijedei zvijezdu
doputovali mudraci iz Kaldeje. Oni su Herodu bezbrino i bezazleno navijestili kako je u tom
mjestu na svijet doao budui kralj svijeta. No Herod je htio sauvati prijestolje za svoju obitelj.
Ta pripovijest ukazuje da je Herod bio jednako nepovjerljiv i sumnjiav, kao i jedan drugi vladar, koji se kao starac povukao na jedan otok
Razumjet e, Tulijo, ova uasna i okrutna pria motala mi se stalno po glavi. Iz godine
smrti Heroda moe se lako izraunati kako se taj pokolj* morao zbivati upravo u vrijeme susreta Saturna i Jupitera. Taj sluaj pokazuje kako je poloaj i meusobni odnos zvijezda pobudio
medu idovima i mudracima na Istoku jednako toliko pozornosti kao i na Rodosu i u Rimu.
Znai, ti vjeruje zapitao sam toga mladog idovskog uenjaka budui je Mesija ubijen
jo u zipki?
Tko bi mogao ubiti Mesiju?! uzvratio mi je on, smijui se kroz vinom ovlaenu bradu.
Herod je bio bolestan ovjek i smuenjak
Ipak se moglo vidjeti, malo se prestraio. Ogledavao se uokolo, pa dodao: Ti ipak ne bi
smio pomiljati kako je tada uistinu Mesija doao na svijet. Kada e se to zbiti nije u
proroanstvima nigdje i nikad bilo navedeno. A u meuvremenu bi zasigurno o njemu neto
douli. Osim toga, u svakom narataju pojavljuje se poneki lani Mesija i pobuuje u Jeruzalemu nemire meu priprostim i prostodunim ljudima

No ta pomisao koju sam nabacio u razgovoru oito mu nije dala mira. Jer, nakon to ispismo
jo vina, rekao mi je vrlo obzirno: Na dan tog pokolja mnogi su ljudi izbjegli iz Jeruzalema i
drugih mjesta i doli ovamo, u Egipat. Neki od njih su ovdje i ostali, ali veina ih se nakon Herodove smrti vratila svome domu
Smjera li time rei zapitah kako je Mesija mogue ipak tada doao na svijet, te je pred
Herodovim pokoljem bio otpremljen na sigurno, u Egipat?
Ja sam saducej* odgovorio je. Time je htio natuknuti da je svjetski ovjek i nije previe
vezan na predajom prenesene idovske obiaje.
Zato sve o tome promatram kritiki nastavio je. Istodobno ne vjerujem, protivno farizejima*, u besmrtnost due. Kad ovjek umre, nestaje i ne zadrava nikakvo stanje. Tako je zapisano. Pa budui da samo taj jedan put ivimo na ovom svijetu, razumno je u tome svom bitku
izvui neka zadovoljstva. Nai si veliki kraljevi nisu nita uskratili. Prekomjerni ivotni uitci
napokon su i mudrome Salomonu* pomraili srce i duu. U ostalom i najobrazovaniji i
najprosvijeeniji ljudi posjeduju kutak srca u kojem se krije djetinja blagost i pobonost. A posebno nakon ispijanja nerazvodnjenoga vina, postupka koji se takoer ubraja u zabranjene
uitke, vjeruje se u mnogo toga to bi bistra glava otklonila i odbacila. Zato Ti elim sada kazivati jednu priu, koju sam uo u dobi od dvanaest godina i postao mladiem
Otpio je gutljaj vina, kratko zastao, te otpoeo pripovijedati: Na na dan mirovanja nitko
ne smije upranjavati tjelesne aktivnosti. A u vrijeme kralja Heroda je iz Betlehema* u zemlji
Judeji* utekao i jedan stari obrtnik. Poveo je svoju mladu enu i novoroeno dijete. Skrasili su
se zatim u Egiptu, posred dragomasnih* vrtova, gdje su se i nastanili. Radom svojih ruku
obrtnik je prehranjivao i izdravao sebe i svoju obitelj, pa nitko nije mogao ljudima rei neto
loe o njemu. Jednoga Sabata* zatekoe meutim neki mjesni idovi trogodinjega sina toga
naeg izbjegloga obrtnika, kako od ilovae izrauje kipie lastavica i pee ih. Ljudi potekoe
djetetovoj majci i dovedoe je, jer je djeak prekrio Zakon* glede mirovanja na Sabat. No
djeak je puhnuo u glinene likove, a ovi odletjee poput ivih ptica. Njegova je pak obitelj
uskoro napustila to mjesto
Oekuje li kako u povjerovati u takvu jednu djeju bajku?! zapitao sam zaueno.
Naime, svoga sam sugovornika drao za prosvijetljenoga ovjeka.
Nijemo je zakimao glavom i zagledao se pred sebe svojim zasvoenim idovskim oima.
Bio je on doista ugledan i samosvijestan ovjek, kao i mnogi drugi idovi iz starih obitelji.
Ni u kojemu sluaju ree napokon. Hou tek rei kako, prema mojemu miljenju, nastanak takve prie dokazuje da je u Herodovo vrijeme u Egipat pobjegla jedna obitelj koja je bila
osobito pobona, koja je po svemu sudei unato svoj vanjskoj skromnosti bila ugledna i
uvaavana u svojoj sredini. elimo li dati razumu primjereno objanjenje nastanka takve jedne
prie, mogunosti je vie. Prihvatljivo bi bilo, recimo, da je mogue majka toga malenog
prekritelja Sabata, branila svoje dijete toliko poletnim rijeima iz svetih knjiga te je natjerala
tuitelje da uute Ali pravo znaenje moe biti toliko zamreno i skriveno, da see daleko u
zaborav. Uz pomo naih zapisa i knjiga sve zamislivo moe se dokazati A kasnije, kada je
ona obitelj iz prie ponovno nestala, jednako nezamjetno kao to je i dola iz Judeje, opisana
zgodba je na odreen nain preoblikovana, kako bi postala razumljiva i djeci
Pogledao me svojim tajanstvenim oima, pa zatim zakljuio kazivanje: Ah, kad bih samo
jo uvijek imao srce i narav djeteta I kad bih jo uvijek mogao na djetinji nain vjerovati u
rijei toga zapisa! Tako ivjeti bilo bi lake, nego posrtati na razmei dvaju svijetova. Grk ne
mogu postati, a u srcu svome nisam vie sin Abrahamov*
Ujutro me boljela glava. Istodobno sam se osjeao bijedno i jadno. A to nije bilo po prvi puta
u Aleksandriji Potom sam cijeli taj dan proveo u kupkama.
Nakon kupanja, istrljavanja tijela, tjelovjebe i dobroga obroka, obuzelo me nekakvo stanje
nalik snu. Taj mi je osjeaj inae dobro poznat. On potjee od mojih predaka. Ne nosim uzalud
ime Mecentije, koje upuuje na davnu mitsku prolost.

U takvome duevnom stanju ovjek je posebice prijemljiv za proroanstva, premda je pritom

osobito teko razluivati zbilju od obmane.
Napustivi prohladnu dvoranu sa stupovljem kupalita, presrela me ulina jara, a veernje
sunce me svojim zrakama zabljesnulo poput munje. Moje neobino duevno stanje nastavljalo
se i dalje. Zaputio sam se ulicama prepunim ljudi, ne pazei kuda i kamo me noge nose. Dok
sam tako lutao, odsutan duhom i obasjan sunevim zrakama na zalasku, pristupio mi je neki
mjesni vodi. Dograbio me za ogrta, pretpostavljajui da sam stranac koji putuje radi uitka i
razonode, te mi pripravno poeo redati i preporuivati posjet mjesnim znamenitostima. Tako je
naveo kue naslade u Kanoposu*, svjetionik na Farosu*, bika Apisa* u njegovom hramu
ovjek je bio tvrdoglav, pa sam se bujice njegovih rijei uspio osloboditi tek kad ga je prekinuo
neki glasan povik. Na to je moj nesueni vodi svojim prljavim prstom pokazao na ovjeka koji
je vikao i uskliknuo smijui se: Pogledaj si samo tog idova!
Na uglu trnice povra stajao je ovjek ogrnut krznom, kutrave brade i kose. Lice mu je bilo omravjelo od posta, a noge izranjene od hodanja. Stalno je ponavljao na aramejskome jeziku istu jednolinu poruku. Pritom je kolutao oima na svome patnikom licu. Vodi mi je napomenuo: Vjerojatno ne razumije to taj govori
Ali, kao to zna, jo od svoje mladosti u Antiohiji* dobro poznajem i govorim aramejski jezik. Tada, prije nego li sam poao u kolu na Rodosu i jasnije raspoznao svoja oekivanja od
ivota, ozbiljno sam pomiljao postati tajnikom nekog namjesnika* na Istoku.
Zato sam vrlo dobro razumio to taj sljedbenik idovske sekte iz pustinje obznanjuje. Ponavljao je stalno isto, glasom sve usijanijim od naprezanja: Tko ui ima, neka uje! Kraljevstvo je blizu. Utrite pute!
To on obznanjuje dolazak idovskoga kralja razjanjavao mi je vodi. Brojni takvi
praznoglavci pristiu iz pustinje u grad. A orunici i strae se uope ne trude sve ih ponovno
istjerati bievima. K tome je dravniki vrlo spretno uvui idove u meusobne svae i sukobe.
Jer, dok se god oni meusobno prepiru, nas kolovane ljude ne uznemiravaju. Nema na ovome
svijetu krvolonijih ljudi od idova. Sreom, pripadnici njihovih pojedinih sekti mrze jedni
druge vie nego nas nevjernike ili neznaboce, kako nas nazivaju.
U meuvremenu je sve uspaljeniji i slomljeniji glas uvijek iznova izvikivao iste rijei. Napokon su mi se upravo nezaboravno urezale u pamenje. Glas je najavljivao skori nastanak novoga kraljevstva A u mome trenutanom duevnom stanju taj sam uzvik mogao pojmiti jedino kao odreeno pretkazanje i najavu. Iznenada mi se uinilo, sva su ona proroanstva, koja
sam prouavao tijekom cijele zime, odbacila svoje obrazine nejasnih izriaja i sada su stajala
ispred mene, objedinjena u jednoj jedinoj poruci: Kraljevstvo je blizu! Onaj me vodi jo
uvijek drao za skut ogrtaa i nastavljao brbljati: Blii se Pasha*, idovski blagdan spasa
Uskoro e i posljednje karavane* i brodovi s hodoasnicima napustiti na grad, na putu u Jeruzalem. Ve sada sam znatieljan, kakvih e sve neprilika i natezanja biti i ove godine tamo prijeko.
Bilo bi ipak zanimljivo, jedanput vidjeti sveti grad idova nehotice primijetih. No koliko god su te moje rijei bile nesvjesne i usputne, vodiu su one bile poticaj za nov zamah, te
se pripravno nadovezao svom estinom: Vrlo mudra pomisao, gospodine! Herodov hram je,
naime, jedno od svjetskih uda. Tko ga na svojim putovanjima nije posjetio, nije vidio ba
nita. A glede neprilika i natezanja koje spomenuh, kako sam se ja izrazio, ne treba se nimalo
pribojavati. Bila je to tek moja ala. U cijeloj Judeji ovjek je na ulicama siguran, a u Jeruzalemu vlada rimska stega. Cijela jedna legija* rasporeena je po toj zemlji, kako bi odravala red i
mir. Slijedi me tek nekoliko koraka! Zahvaljujui mojim dobrim vezama mogu ti zajamiti jo
jedno mjesto na brodu za Joppu* ili Cezareju*. Jamano, prvo e nam rei kako je zbog
predstojee proslave blagdana Pashe sve popunjeno No ja u se ve zauzeti za tebe. Bila bi to
uistinu sablazan ako jedan toliko otmjen Rimljanin kao ti ne bio bio primljen na neki putniki
brod.

Potezao me za ogrta toliko ustro i revno te sam gotovo i bez svojega sudjelovanja vuen
dospio za njim u pisarnicu jednoga sirijskog brodara. Valja pritom priznati, ta je doista bila
udaljena svega nekoliko koraka od trnice povra. Ubrzo sam se osvjedoio kako nisam jedini
tuinac koji je za Pashu kanio poi u Jeruzalem. Osim Zidova iz svih krajeva svijeta, bilo je
ovdje onih koji su putovali radi zadovoljstva i razonode, takvih koji su tek htjeli vidjeti neto
novo.
Moj se vodi zbog mene upustio u uljivu raspravu i cjenkanje, onako kako to moe samo
jedan Grk kad mu je sugovornik Sirijac. To je potrajalo nekon vrijeme, a tada nenadano spoznadoh kako sam stekao odjeljak na hodoasnikome brodu koji polazi za Judeju. Uvjeravali su
me da je to jedini i posljednji brod koji naputa Aleksandriju prije Pashe. Isplovljenje se toliko
otezalo zato jer je jedrenjak bio nov novcat, pa se moralo ekati na neke dijelove opreme. Ali
polazak na njegovo djeviansko putovanje bio je zakazan za sljedee jutro. Predbiljebom na
tom brodu oslobodio sam se i straha od debelih naslaga prljavtine i gamadi, koji su putovanja
brodom du ovih obala inili toliko neugodnima i ak odvratnima.
Moj zagovara iznudio mi je za svoje usluge pet drahmi*. Ali sam mu ih rado dao, jer sam
primio predznak i donio odluku. On je ostao u pisarnici i ve se veselio kako e predstavniku
brodara takoer istisnuti naknadu za posredovanje.
Iste veeri potraih svojega novara. Zatraio sam neka mi ispostavi jamstveni list odnosno
mjenicu koju mogu unoviti u Jeruzalemu. Jer, kao iskusan putnik nisam htio na putovanju nositi uz sebe nepotrebno velike svote gotovine. Potom sam podmirio svoj raun u gostionici i
namirio ostale razne dugove. Tijekom veeri pozdravio sam se i oprostio s onim poznanicima
koje nisam htio napustiti bez pozdrava. Kanei se ouvati podrugljivih i zlobnih primjedbi, nisam nikome otkrio kamo sam namjerio. Jednostavno sam objasnio kako polazim na putovanje,
a smjeram se vratiti najkasnije do jeseni.
Te sam noi dugo ostao leati budan, jer mi san nikako nije dolazio na oi. Jae neko ikad
osjeao sam kako mi je ta suiava zima u Aleksandriji naudila duhu i tijelu. Moda je taj grad,
sa svim svojim znamenitostima, uistinu svjetsko udo No ipak mi se inilo kako ga naputam
u pravi tren, prije nego bi to bilo prekasno. Da sam dulje ostao, dograbila bi me ona zaraza koja
hara tim gradom, toliko eljnim naslada i toliko zatrovanim grkom mudroslovnom znanou.
Ako je netko kao ja poinjao u Aleksandriji malaksati i mlitaviti, nije smio predugo oklijevati.
U protivnom bi mogao ostati za uvijek i ostatak ivota tamo utopiti u neradu.
Zato sam pomiljao kako e mi putovanje morem i nekoliko dana neoptereenog lutanja
rimskim cestama po Judeji dobro initi kako tijelu tako i dui. Ali se sve odvijalo kao i inae u
takvim sluajevima Kad sam sljedeega jutra bio probuen, kako bih stigao na brod, u taj
rani sat i nakon uistinu premalo sna, mogao sam uz kletve tek sebe samoga nazvati izigranim
magarcem I to zato jer sam se odrekao svih ugodnosti jednoga uglaenog ivota, odluivi se
umjesto toga poi u stranu i neprijateljsku judejsku zemlju! I sve to samo zato da bih progonio
neku utvaru koja je iskoila iz nekoliko nejasnih, proroanskih izriaja.
Ublaavanju takvoga mog raspoloenja nije ni najmanje doprinijela okolnost to sam se po
dolasku u luku uvjerio kako sam bio nevjerojatno sramno prevaren. Tek nakon dugoga traenja
i raspitivanja otkrio sam svoj brod U prvi mah jednostavno nisam mogao povjerovati kako je
ta bijedna, tek jadne samilosti dostojna, trona i natrula stara krinja onaj nov novcat ponosit
jedrenjak, za kojeg je Sirijac tvrdio kako ga upravo opremaju za polazak na djeviansko putovanje To to brod dan ranije nije bio pripremljen za plovidbu, moglo je nedvojbeno biti istinom. Naime, jedva bi se odrao na vodi, da nije bio na brzu ruku i u posljednji tren pokrpan i
osmoljen. Na brodu je, na dalje, vonjalo slino kao u kuama naslada u Kanoposu, budui da je
brodar dao zapaliti jeftin tamjan* kanei time priguiti i prikriti ostale zadahe na plovilu. Preko
nagnjilih brodskih bokova bile su objeeni obojeni komadi tkanice, a s trnice je dopremljen
tovar svenutoga cvijea kako bi se isplovljenju pridao svean ugoaj.

Kratko reeno, ta u krajnjoj hitnji osmoljena i za plovidbu morem osposobljena podrtina bila
je unato svojoj zakrabuljenosti pri isplovljavanju nalik lukoj djevojuri Onoj koja se
odvai izai na danje svjetlo tek nakon to se na brzinu umota i skrije u arene zastavice, debelo
premaze svoje naborane obraze, te se toliko zalije svojom jeftinom mirisnom vodicom kako bi
taj miris obilato zapahnuo okolicu du puta kojim bi ila. A prijetvoran, beznadno razoaran
pogled takvoga jednog bia, vjerujem da sam otkrio u oima blagajnika, dok me primio uz
sveana uvjeravanja kako se nalazim na pravome brodu Poveo me zatim do mojega odjeljka,
izmeu ljudi koji su vikali i tulili, plakali i prepirali se, te na raznim jezicima izvikivali
oprotajne rijei.
Unato svemu malo-pomalo se vie nisam mogao ni ljutiti. Jednostavno sam se morao smijati. Napokon, nitko ne treba samoga sebe na temelju osobnoga poriva uvaliti u neugodnosti i
neprilike. Snagom svojega zdravog razuma moe se on tome ukloniti. U protivnom bi ivot bio
nepodnoljiv, ako bi se pribojavali svakoga pothvata. uo sam izlaganja velikoga broja mudroslovaca, koji su osnaili moje uvjerenje da ovjek i uz najvei oprez ne moe produljiti dodijeljen mu ivotni vijek ni za najkrai trenutak.
Zasigurno jo i dan danas ima samoivih i praznovjernih bogatuna koji ne tuju rimske zakone i troglavoj boici prinose na rtvu mladoga roba Oduzimanjem dijela ivota mladoga
roba pritom ele produljiti svoj vlastiti! U svim veim gradovima Istoka moe se nai reca ili
maga odnosno otpadnikoga sveenika koji poznaje pripadajue arobne rijei i koji je pripravan za poprilinu naknadu izvesti obred s takvom rtvom. Ja pak mislim kako je takvo neto
obino samozavaravanje i grozna zabluda. No ljudski rod nedvojbeno posjeduje bezgraninu
sposobnost sebe samoga zaludivati i dovoditi u zabludu, te vjerovati u ono emu se nada. to se
mene tie, vjerujem kako se, ak i ako doivim duboku starost, neu toliko bojati smrti da bih
zapao u takvu zaslijepljenost.
U svome smijenom poloaju tjeio sam se okolnou to e brod ploviti du obale, a ja sam
istodobno i dobar pliva. Obuzela me obijesna i razuzdana veselost, pa nisam vie bio obuzet
mrnjom i eljom za osvetom zbog prijevare kojoj sam bio rtvom. Odluio sam iz svega izvui
ono najbolje, te uivati u putovanju. A sve to kako bih kasnije, s primjerenim i dunim pretjerivanjima, mogao ispriati zabavnu pripovijest o nevoljama, patnjama i nepravdama koje sam
iskusio i pretrpio.
Sidra su podignuta, vesla se pokrenula i poela ravnomjerno klopotati sudarajui se
meusobno, a krma se odijelila od obale. Kapetan broda izlio je loni vina preko palube kao
rtvu ljevanicu za boicu sree. rtvu nije mogao ponuditi ni jednoj podesnoj boici, jer je nedvojbeno sam najbolje znao koliko trebamo sree kako bi prispjeli na odredite. idovski putnici
podigli su ruke i na svom su svetome jeziku zazivali od svojega boga pomo glede pogibelji na
moru. Na prednjoj palubi pojavila se cvjetnim vijencima ureena djevojka koja je poela prebirati po strunama lire*. Istodobno je neki mladi poeo puhati u sviralu. Nije dugo potrajalo pa
je najnoviji aleksandrijski napjev odjekivao kroz pjevanje i glazbenu pratnju. idovske je
hodoasnike obuzela groza kada utvrdie da je na brodu druina lutajuih glumaca. Ali bilo
kakve pritube o tome nisu vie imale nikakvoga smisla ni svrhe. Povrh toga smo mi, na koje su
gledali kao na neiste, bili u veini medu putnicima na brodu. Istodobno, ti zakanjeli
hodoasnici nisu bili bogati idovi. Tako su se morali skrasiti u naoj sjeni i ograniiti se na
neprekidno ienje svojega posuda.
U dananje je vrijeme samoa najdragocjeniji od svih uitaka. Zato nikad nisam mogao podnijeti da se robovi motaju uokolo mene i motre na svaki moj korak i svaki moj pogled.
Saaljevam ljude koje njihov poloaj ili udobnost sile da cijeli ivot, kako nou tako i danju,
provode okrueni robovima. No tijekom ovoga putovanja brodom morao sam ipak nalijevati
vode u vino moje ljubavi za samoom, te prenoite dijeliti s najrazliitijim, a djelomice i vrlo
sumnjivim ljudima. Sreom su idovski hodoasnici imali odijeljenu spavaonicu, kao i posebna
ognjita u posudama s pijeskom gdje su mogli pripremati svoja vlastita jela i obroke. Inae bi

dodirom s nevjernicima stigli na judejsku obalu toliko oneieni, te se gotovo i ne bi usuivali

nastaviti svoje putovanje u sveti grad.
Povoljni i blagi vjetrovi, kao i brodska jedra, bili su nam skloni. Bez toga, barem tako ja vjerujem, nikada ne bi stigli do naega cilja. Jer veslai su bili ive olupine, kao i cijeli brod, stari
ljudi, usopljeni i bez daha, hromi ili bogalji. Nisu to ak sve bili ni robovi, nego luki klate jo
niega drutvenog poloaja od robova. U pomanjkanju drugoga posla prihvatili su ovaj teak
tjelesni rad. Ta je veslaka rulja mogla uistinu nastupiti kao zbor u nekoj satirikoj igri! ak je i
predvodnik veslaa, koji je na svojemu povienom podiju udarao ritam, umirao od smijeha pri
pogledu na svoje ljude kako svoje drugove ili sebe same udaraju rukohvatima vesala, odnosno
kad bi usred veslanja padali i pozaspali. Uvjeren sam, svoj je bi koristio tek reda radi. Jer, iz
tih jadnih momaka bilo je jednostavno nemogue nekim kanjavanjem ili zlostavljanjem izvui
vie nego su i inae davali.
O samoj plovidbi nemam neto vie za rei, osim da prema mojoj prosudbi ni na koji nain
nije bila pogodna za poticanje nekoga pobonog raspoloenja u meni ili za pripremanje moje
due za sveti grad iz proroanstava. Trebalo je ipak nositi u sebi idovsku predanost vjeri i njihovo oboavanje Hrama, da bi se svakoga jutra, podneva i veeri podizalo ruke u molitvi i ustrajno pjevalo turobne ili vesele psalme* radi slavljenja boga. Tijekom ostaloga dijela dana
brodom su odjekivali grki ulini napjevi, to su ih na prednjoj palubi izvodili glumci za vrijeme svojih pokusa. A kad bi veslai neko vrijeme bili upregnuti na svoj posao, zaula bi se s
veslakih klupa priguena, otegnuta i neprekinuta pjesma njihovoga promuklog i bolno
odjekujuega zbora.
Grka djevojka koja je isplovljenje broda popratila pjesmom i prebiranjem po liri, dok joj je
glava bila ureena cvjetnim vijencima, zove se Mirina. Malena je bila mravo i slabunjavo stvorenje s hladnim, istraujuim zelenim oima. Unato svojoj mladosti znala je ne samo pjevati i
sluiti se svojim glazbalom, nego je bila i izuena akrobatska plesaica. Promatranje njenih
svakidanjih vjebi na prednjoj palubi bilo je zadovoljstvo. Poboni idovi su pritom ipak zagrtali svoja bradata lica krajevima ogrtaa i glasno jadikovali zbog te sablazni.
Mirina je amazonsko ime. Plesaica mi je otvoreno i prostoduno priznala kako je ime stekla
zbog svoje svoje mravosti i ravnih prsiju. Doznao sam kako je ve bila u Judeji i s one strane
rijeke Jordana* nastupala u grko-rimskim gradovima pokrajine Pereje*. Priala mi je kako u
Jeruzalemu dodue postoji jedno kazalite koje je dao sagraditi Herod, ali mi je povjerila i kako
u njenoj glumakoj druini gaje malo nade da bi mogli tamo nastupiti. Razlog tome je to se
zbog pomankanja posjetilaca rijetko prireuju predstave. idovi su prezirali kazalite kao u
ostalom i cjelokupnu grku i rimsku uljudbu, ukljuujui i akvedukte*. Istodobno je u Jeruzalemu bilo premalo obrazovanih ljudi, pa se tako gledalite nije moglo ispuniti
Zato su glumci sada eljeli produiti za zemlju koja lei istono od Jordana, gdje su Rimljani
uredili odmaralino naselje za svoju dvanaestu legiju. Tamo se uvijek nalo gledateljstva sklonog oduevljavanju, premda pomalo gruboga ukusa. Glumci su se nadali kako e moi nastupiti
i u Tiberiasu*, glavnom gradu pokrajine Galileje* koji lei na Genezaretskome* jezeru. Na
povratku su jo htjeli okuati sreu i u Cezareji, sjeditu rimskoga namjesnika na judejskoj obali.
Nakon to sam tako prijateljski popriao s Mirinom, prikrala se ona sljedee noi k meni na
leaj i aptom mi rekla kako bih je mogao usreiti s nekoliko srebrnih novia
Objasnila je da su ona i njeni drugovi uistinu siromani, a pribavljanje potrebne odjee i
obue za nastupe velik im je teret. Inae mi se, kako ree, kao estita djevojka nikad ne bi obratila na ovakav nain
Proeprkao sam u mraku po svojoj monji s novcima i medu prste mi je doao potezi komad
od deset drahmi. Dao sam joj ga
Veliina novca ju je razdragala, pa me obgrlila rukama, poljubila i rekla kako me eli nagraditi za moju ljubaznost. Pa zato mogu s njom raditi to god elim, a ona se nee opirati Iskre-

no priznajui, za moje zime u Aleksandriji ene su mi dojadile, pa joj odgovorih kako od nje ne
traim nita To ju je krajnje iznenadilo, pa je prostoduno upitala bih li mogue radije uz
sebe imao njenoga brata, a taj je jo mlad i golobrad. Do toga grkog poroka nisam nikada
neto drao, premda sam sasvim razumljivo tijekom svojih godina kolovanja na Rodosu i ja
imao svoje platonske* oboavatelje.
Nakon to sam Mirinu uvjerio da me potpuno zadovoljava njeno prijateljstvo, po svemu
sudei pomislila je kako sam zbog nekih razloga i za neko vrijeme poloio zavjet nevinosti pa
me vie nije napastovala.
Umjesto toga pripovijedala mi je o idovskim shvaanjima i poimanju obiaja i udorea.
Tvrdila je kako prosvijeeni medu njima bludnienje s tudinkama ne smatraju grijehom. Jedino
se dre podalje od idovskih ena, jer njihovi zakoni tako nalau. Kao dokaz za to, u tami spavaonice mi je aptom u uho kazivala nekoliko priica. Ali joj ja zapravo nisam vjerovao. Ipak
sam tijekom svojega druenja sa idovskim uenjacima u Aleksandriji postupno nauio cijeniti
taj narod.
Kada su brda Judeje, nalik fatamorgani* izronila pred nama iz mora koje je blistalo kao posipano draguljima, povjerila mi je Mirina svoje snove o budunosti. Takvo povjeravanje ponekad je uobiajeno za mladu djevojku koja starijem poznaniku otvori svoje srce. Bila je svjesna
okolnosti da jedna plesaica moe tek kratko vrijeme biti na visini. Zato se nadala kako e uspjeti pritedjeti novaca pa kroz neko vrijeme, u nekome obalnom gradu gdje ne vladaju predrasude, otvoriti skromnu trgovinu mirisima I k tome voditi prikrivenu kuu naslade.
Gledala me nedunim oima dok je razlagala kako bi se vrijeme ekanja na ostvarenje njenih
elja moglo skratiti, ako bi joj uspjelo nai bogatoga ljubavnika Od srca joj poeljeh mnogo
uspjeha u tome
Moe li se to zahvaliti rtvama koje je prinosio kapetan, nekom povoljnom stjecaju okolnosti
ili pak upornim vjerskim vjebama idovskih hodoasnika, tek prispjeli smo u luku Joppe, tri
dana prije poetka glavne svetkovine idovske Pashe. Moram napomenuti kako nas je tijekom
putovanja na brodu muila raznovrsna gamad, te da smo pri dolasku u Judeju bili gladni, edni i
prljavi, ali inae bez nekih veih tegoba.
Prema slubenome idovskom kalendaru glavna svetkovina Pashe padala je u ovaj puta u
jednu subotu, pa je time postala posebno slavlje. idovskim hodoasnicima s broda se toliko
urilo te su si uzeli vrlo malo vremena za podvrgavanje obrednome ienju i za uzimanje usputnoga obroka kod svojih sunarodnjaka u lukome gradu. Odmah nakon toga, premda se ve
sputala no, zaputili su se prema Jeruzalemu. No zrak je bio blag, bezbrojne zvijezde plamtjele
su povrh mora, a uz mjeseinu se moglo nesmetano putovati. Luka je bila krcata brodovima, a
medu njima isticali su se veliki jedrenjaci iz Italije, panjolske i Afrike. Iz toga sam spoznao,
ako mi to ve ranije nije bilo jasno, kako je ljubav idova prema njihovome hramu za sve brodare svijeta bio unosan posao.
Ja nisam razmetljivac, kao to zna, Tulijo Ali uistinu nisam bio raspoloen nastaviti svoje
putovanje sljedeega jutra u drutvu grke glumake druine, premda su me predano za to molili, nadajui se kroz moje drutvo pribaviti si zatitu. Jer, ni jedan od njih nije bio rimski
graanin. Radije sam se priklonio namisli da u Joppi zavrim ovo pismo, koje sam zapoeo jo
za plovidbe brodom. Time sam kanio utroiti vrijeme i Tebi objasniti koje su me neobine ponude pokrenule na ovo putovanje.
Tako sam potraio sobu kod nekih prostodunih ljudi, gdje sam se smjestio. I tu se sada odmaram od one mune plovidbe morem i piem ove retke
Prije toga sam se okupao i utroio vrlo velike koliine praka protiv gamadi. Odjeu to sam
je nosio na brodu smjerao sam spaliti, ali je ta moja nakana pobudila neodobravanje. Zato sam
tu odjeu poklonio siromanima. Polako sam se ponovno osjeao ovjekom Dao sam si urediti i nauljiti kosu, te sam si kupio novu odjeu. Budui da sam poprilino skroman, nosim sa

sobom malo prtljage, uz izvjesnu koliinu nerabljenih svitaka papirusa*, pribor za pisanje i nekoliko sitnica iz Aleksandrije. Te sitnice namijenio sam za darove u odgovarajuim zgodama.
Ovdje na trnici u Joppi mogu i imuni i skromni nai prijevozno sredstvo za putovanje u Jeruzalem. Mogao sam birati izmeu nosiljke s pratnjom, kola s magareom zapregom ili ak
deve s vodiem. Ali, kako to ve prisnaih, samoa je za mene najdragocjeniji od. svih
uitaka Tako sam u rano jutro namislio iznajmiti magarca, te ga naprtiti s mojom skromnom prtljagom, jednom vinskom mjeinom i vreom s namirnicama. Uz njega sam smjerao
pjeice krenuti za Jeruzalem, kako to i dolikuje jednome miroljubivom hodoasniku.
Nakon razdoblja razmaenosti i mekoputnosti u Aleksandriji, radosno pozdravljam taj tjelesni napor. A razbojnika se ne trebam bojati jer ceste vrve puanstvom koje smjera na svetkovinu, dok putove nadziru redovite ophodnje dvanaeste legije.
Tulijo, ljubljena moja, spominjanjem i prianjem o Mirini i Aleksandrijkama nisam te htio
muiti ili uiniti ljubomornom Ako Te se to u ope bolno doimlje, ako barem i najmanje ranjava Tvoje srce Ali, duboko strahujem, Ti ne osjea nita do li zadovoljstva to si me se
vjeto rijeila.
No ja ne poznajem Tvoje misli, pa je mogue da Te je neto zaprijeilo glede dolaska u Egipat. Zato Ti sveano obeavam, na jesen u te ponovno oekivati u Aleksandriji, sve do zimske
obustave plovidbi. Sve moje stvari ostale su tamo! ak ni jednu jedinu od svojih knjiga nisam
ponio. Ako me pri dolasku ne zatekne u luci, moe upitati za moje boravite u rimskome putnom uredu ili kod mojega novara. No u dubini svojega srca ja znam, ponovno u prigodom
svakoga dolaska broda iz Italije hrliti na dokove, jednako kao i protekle jeseni
Nisam ak siguran ni hoe li se potruditi i proitati ovo pismo do kraja I to unato mojemu trudu i nastojanju da ga uinim to raznolikijim i zabavnijim. Zato se ponekad upitam, zato
sve to piem?!
Inae sam uistinu mnogo staloeniji, nego se moe zakljuiti iz ovih mojih redaka. Cijeloga
svojeg ivota dvojio sam izmeu pouavanja Epikura* i stoika*, izmeu uitka i odricanja
Bezgranina aleksandrijska zadovoljstva i uitci, ona nesmislena prodrljivost i pustopanost
tijela i duha osuili su moju duu. Putenost i ljubav dvije su potpuno razliite stvari, to zna
jednako dobro kao i ja. U pohoti se moe poluiti izvjesnu vjetinu, kao u tranju ili plivanju
Ali puka pohota vodi u sjetu i tugu! Na protiv, neobino je i nevjerojatno, nai onoga ovjeka
za kojega smo roeni. Ja sam roen za Tebe, Tulijo! A moje ludo i nerazumno srce mi jo uvijek kazuje kako si i Ti roena za mene. Misli na noi u Baiji, u vrijeme cvata rua!
A sve ono to sam pisao o pretkazanjima i proroanstvima, u svakome sluaju ne uzimaj
preozbiljno! Tvoja uznosita usta mogu se mirne due smijeiti i aptati: Mark je jo uvijek onaj
isti, nepopravljivi sanjar! Meutim, ako bih bio drukiji, moda me Ti i ne bi voljela? Ako
me u ope jo i voli, to sada ne znam.
Joppa je pradavni luki grad, sasvim sirijski. Ali dok sam ti pisao ove retke, osjeao sam se u
njemu kao kod kue.
Tulijo, ljubljena moja, ne zaboravi me! Ponijet u ovo pismo na put i poslati ga iz Jeruzalema. Osim toga, prije okonanja idovske svetkovine Pashe, ni jedan brod ne isplovljava za
Brundisi.

PISMO 2.
idovski kralj Mark Tuliji.
Ove retke zapisujem na idovsku pashalnu subotu, u njihovome svetom gradu Jeruzalemu.
Nalazim se u utvrdi zvanoj Antonija U meuvremenu mi se sluilo neto potpuno
nepredvieno. I jo mi uvijek nije sasvim jasno to je to u biti bilo. Tulijo, potpuno sam zbun-

jen! Zato Ti piem, kako bih briljivo razluio i razjasnio, jednako toliko sebi kao i tebi, to se u
biti dogodilo
Sada vie ne podcjenjujem predznake i najave U dubini srca nisam to inio nikada, ma koliko sam inae podrugljivo o tome govorio ili pisao. Sa zaprepaujuom odlucnou vjerujem
sada da je moj polazak na ovo putovanje bio upravljan, te ga ni uz najozbiljnije opiranje nisam
mogao sprijeiti. Ali koje su to sile i moi sudjelovale u igri, ja ne znam. No ispriat u sve po
redu
Na trnici u Joppi iznajmio sam, kako rekoh, kao suputnika jednoga magarca, ne dajui se
dovesti u kunju ili smesti ponudom ostalih putnih udobnosti. Nakon toga krenuo sam, zajedno
s posljednjim hodoasnicima to su kretali, putem to se od obale uspinjao u brda i vodio prema
Jeruzalemu
Moj je magarac bio dobro obuena i izvjebana, a istodobno i posluna ivotinja. Tako tijekom cijeloga tog putovanja nisam s njime imao ni jedanput nekih neugoda ili neprilika. Po
svemu sudei ta je ivotinja ve toliko puta stupala ovim putem da je poznavala svaki izvor,
mjestace za odmor, selo i gostionicu. Uistinu si nisam mogao poeljeti boljega vodia! I nekako sam putem stekao utisak, ta je ivotinja poela i prema meni gajiti prijateljske osjeaje,
budui ga ni jedanput nisam uzjahao. Nisam se penjao na njegova lea ak ni na nizbrdici, nego
sam cijeli put preao pjeaei, eljei tako ponovno oeliiti svoje tijelo.
Put od Joppe do Jeruzalema prelaze rimske postrojbe tek dvodnevnim stupanjem. Kretanje
ovim bregovitim predjelom je dodue napornije nego po nekoj ravnici, no zato je put manje
jednolian. Judeja je inae lijepa i plodna zemlja. U dolinama su se zelenila stabla badema, u
ovo doba godine ve ocvala. Ali je zato na svim obroncima du ceste raslo cvijee, a gorkoslatkast miris koji je ono isputalo pratio me tijekom cijeloga putovanja. Bio sam smiren,
osjeao se nekako pomlaenim, a veselilo me je to mogu razgibati svoje udove Bilo je to
potpuno jednako kao u mojoj mladosti, na sportskim borilitima.
Moj odgoj jednako kao i moja suzdrljivost, koje su mi kao to znade obrati ivota nametnuli, pouili su me da prezirem sve vezano za vanjtinu. Ni svojim nastupom niti odjeom ne
elim se isticati u svojoj okolini. Takvi oblici tatine jedino me tjeraju na smijeh. Meni nisu
potrebiti sluge niti teklii koji bi najavljivali moj dolazak. Tijekom mojega putovanja nailazili
bi uglednici, tjerajui svoje robove i ivotinje na hitnju. No tada bih ja svoga magarca skromno
pritjerao uz rub puta Vie mi je zadovoljstva priinjavao mudar nain na koji je ivotinja
iljila ui, okretala glavu i zagledala me, nego kad bi se bogati i moni zaustavljali i
pozdravljajui pozivali me nek im se pridruim.
idovi su na skutima svojih ogrtaa nosili rese i kite. Time su se raspoznavali meusobno po
cijelome svijetu, ak i ako bi bili odjeveni poput ostaloga ivlja. No put koji vodi s obale do
glavnoga grada je, unato okolnosti to su ga Rimljani poboljali i pretvorili u izvrsnu vojnu
cestu, bio toliko star i nauen na tolike razne narode i plemena te pomanjkanje resa na mojoj
odjei nikome nije udaralo u oi. U prenoitima, kamo me je moj magarac vodio, dobivao sam
kao i svi drugi putnici vodu za napajanje moje tovame ivotinje i za pranje mojih ruku i nogu.
Uz svu tu navalu putnika gostionika pak eljad nije nalazila vremena za razlikovanje tuinaca
od idova. Priinjavalo se kao da uz stanovnike Judeje putuju pripadnici svih drugih rasa ovoga
svijeta, kako bi veselo i ivahno proslavili osloboenje idova od egipatskoga jarma.
Uz malo urbe mogao sam stii u Jeruzalem ve naveer drugoga dana putovanja. No ja sam
bio tuinac, kojeg se nije dojmila urba idova. Sa zadovoljstvom sam udisao brdski zrak Judeje, a cvjetna rasko na obroncima usputnih breuljaka oaravala mi je oi. Nakon grozniave
uznemirenosti u Aleksandriji, osjeao sam oputenost due i uivao u svakome trenutku. Tako
mi je ak i skroman kruh bolje prijao nego nekakva egipatska poslastica. Da, na tom putovanju
nisam osjeao ak ni elju za dodavanjem vina u vodu za pie, budui da nisam htio otupiti
svoja osjetila. ista voda mi je izvrsno prijala

Tako sam se namjerice polagano vukao putem I bio sam jo poprilino ispred Jeruzalema,
kad me iznenadio zvuk tranih svirala. Bio je to zov pastira na jednome breuljku kojim su
pozivali svoja stada na noenje. Mogao sam bez daljnjega neko vrijeme otpoinuti i kasnije
nastaviti putovanje po mjeseini. No douo sam o prekrasnome pogledu koji oekuje namjernika kad se danju priblii glavnome gradu. Jeruzalem bi mu se ukazao protegnut kako se uspinje
na drugoj strani doline, sa svojim hramom koji blista na breuljku, sjajei mramorno bijelo i
zlatno.
Upravo tako sam i ja htio po prvi puta ugledati sveti grad Zidova. Zato sam napustio cestu,
na uenje mojega magarca, te nagovorio jednoga pastira koji je svoje stado kratko oianih
ovaca tjerao put pilje na obronku. Govorio je mjesnim narjejem, ali je razumio moj aramejski.
Na moje pitanje me uvjeravao kako u tome napuenom kraju nema vukova. Nikada nije imao
psa za zatitu stada protiv grabeljivih ivotinja, ali spava pred piljom sigurnosti radi, za sluaj
ako bi se douljali akali. Njegove zalihe hrane inio je mrk jemeni kruh i u kuglice oblikovan
kozji sir. Zato ga je vrlo razveselilo kad sam mu odlomio komad peninoga kruha te mu ga
ponudio zajedno s komadom mednoga saa i pregrti suhih smokava.
Mesa nije uzeo od mene, spoznavi da nisam idov. No inae se nije drao ni najmanje
povueno ili odbojno. Sjeli smo ispred ulaza u pilju i jeli zajedno. Za to je vrijeme moj magarac revno i marljivo brstio grmlje na strmini. Tada je na neko vrijeme cijela okolica postala
purpurno crvenom, poput obronka obraslog ljubiastim umaricama. Ubrzo se proirila tama, a
na nebu su planule zvijezde. Istodobno je i zrak postao hladniji, pa sam osjetio kako iz pilje
struji nakupljena toplina ovaca. Osjeao se pritom i jak vonj na vunu i loj. Ali taj mi zadah nije
bio neugodan.
Prije bih mogao rei kako mi je pruao osjet sigurnosti i zatienosti, poput daha djetinjstva i
domovine. Na moje uenje nenadano mi dooe suze na oi No one nisu bile zbog Tebe,
Tulio! Rekoh sam sebi, to su suze od umora, posljedak iscrpljenosti mojega oslabljenog tijela
nastale uslijed pjeaenja. No u biti sam nedvojbeno plakao zbog sebe, zbog svega to sam
proivjeo i to je nepovratno minulo.. Ali i zbog svega onoga to me jo ekalo u ivotu U
tom sam se trenu bez straha prignuo tlu i pio s vrela zaborava
Spavao sam na tlu pilje, sa zvjezdanim nebom kao krovom povrh sebe, poput
najsiromanijih hodoasnika. San mi je bio toliko dubok da sam prespavao kad je pastir odveo
svoje ovce na pau. Nisam se mogao prisjetiti nikakvoga stranog sna, pa ipak mi se sve uokolo, zrak i krajolik priinjahu sasvim drukijima nego prethodne veeri.
Obronak se sputao prema zapadu i jo je leao u sjeni. No zato je druga strana doline bila
ve obasjana sunevim zrakama. Osjeao sam se izmuenim, slabim, mlitavim i bezvoljnim
Moj je pak magarac stajao nedaleko, drei glavu sputenu i s tunim izrazom. Bilo mi je uistinu zagonetno kako sam mogao tako stubokom promijeniti raspolonje. Ta nisam bio toliko
omekao da bih nakon dva dana pjeaenja i jedne noi prespavane na tvrdoj podlozi trebao biti
toliko iscrpljen! Zato sam pretpostavljao kako predstoji promjena vremena. A na takve sam
utjecaje od uvijek osjetljiv, jednako kao i na snove i predznake
Bijah toliko potiten da ak nisam imao volje ni neto pojesti. inilo mi se da ne bih mogao
progutati ni jedan zalogaj. Tako sam otpio tek nekoliko gutljaja vina iz moje kone mjeine
Ali ni od toga nisam osjetio neko oivljavajue djelovanje. Zato sam se ve pobojao da sam
mogue negdje pio neistu vodu i time si navukao neku bolest.
Na cesti suelice mogao sam vidjeti druge putnike kako se uspinju strminom. No proteklo je
dosta vremena dok sam svladao svoju nevoljkost, nakrcao magarca i vratio se na cestu. Svladavanje uspona predstavljalo mi je velik napor. Ali kad sam napokon prispio gore, otkrio sam
uzrok moje omamljenosti. Palei vru, suh vjetar zapahnuo mi je lice Bio je to onaj dosadan
pustinjski vjetar, koji kad se jedanput podigne traje danima, a na mukarce djeluje tako da svi
dobiju glavobolju dok ene sili da se predaju. To je onaj vjetar koji dosadno fijue kroz sve
pukotine na kui i nou trese prozorskim kapcima.

Taj mi je vihor u trenu osuio kou na licu, a od njega su me odmah i zaboljele oi. Sunce
koje se ve bilo visoko popelo na nebu bilo je nalik crvenoareem koturu. I sad sam napokon
na drugoj strani doline smotrio sveti grad idova kako se uzdie, okruen zidinama. Dok su me
oi pekle, a u ustima se skupljao nekakav slankast okus, zapazio sam tornjeve Herodove
palae*, natisnute skupine kua na obroncima uobiajene za velike gradove, zdanja kazalita i
cirkusa* Ali povrh svega toga i ponajvie uzdizao se i isticao veliajan Hram sa svojim zidinama, zdanjima i dvoranama sa stupovljem, bljetei bijelo i zlatno.
No pod tim zasjenjenim suncem nije veliki Hram svijetlio pred mojim oima onako kao to
su mi to opisivali i najavljivali. Mramor je bio blijed i ukast, a pozlati je manjkao sjaj. Bilo je
to, nema dvojbe, silno i dobro utemeljeno zdanje nove graevinske umjetnosti, dojmljivo i
neusporedivo uzvieno. Ali ono, to su idovi osjeali pri pogledu na taj prizor, ja nisam osjetio Promatrao sam ovaj hram obuzet neraspoloenjem i ak odbojnou, tek iz nekog osjeta
obveze, zato jer je to nakon toliko dugoga putovanja bilo primjereno. Vie nisam bio onaj mlad
ovjek, koji po prvi puta vidi hram u Efesu* Strahopotovanje pred udom ljepote nije se
ovaj puta probudilo u meni, dok mi je vru vjetar tjerao slankastu prainu u oi.
Kad sam ponovno potjerao svojega magarca, okrenuo je glavu i pogledao me zaueno. Tek
sam tad zapazio kako se on prethodno po svojoj volji zaustavio na samome tjemenu prijevoja,
na mjestu gdje se cesta poinjala sputati. Bilo je to mjesto odakle je pucao najljepi pogled na
grad i okolicu, pa je pametna ivotinja nedvojbeno oekivala kako u se tu zadrati neko vrijeme, iskazujui svoju radost uzvicima, slavljenikim pjesmama i molitvama. Ukorio sam sebe
samoga zbog osjeta tuposti i zbog robovanja tijelu, jer nisam bio sposoban nita izvui iz jednog prizora koji je za bezbrojne ljude bio vrhunac uzviene duevne okrjepe i uzvienja Magarac je srdito trzao uima i zaputio se zavojitom cestom u dolinu. Koraao sam uz ivotinju i
vrsto se pridravao za uzde, jer sam osjeao veliku slabost u koljenima.
\ to se cesta vie sputala, huanje vjetra je bivalo sve slabije. Na dnu obronka gotovo ga se
vie i nije osjealo Oko podneva dohvatio sam se raskrija na kojem se spajaju ceste iz Joppe
i Cezareje, te postaju rimskom vojnom cestom. Put grada je hrlilo veliko mnotvo ljudi.
Pribliivi se gradskim vratnicama zamijetio sam kako se namjernici zaustavljaju u skupinama i
usmjeravaju pogled na oblinju uzviicu, dok ostali zastiru lice i brzaju dalje. Moj je magarac
nenadano postao tvrdoglav i neposluan. Kad sam podigao oi, na trnovitim grmljem prekrivenom breuljku opazio sam tri uspravljena kria i na njima raspoznao tijela osuenika koja su se
trzala i drhtala. A na strmini koja se sputala prema gradu okupilo se poprilino mnotvo i promatralo prizor
I sama cesta bila je natisnuta ljudima. Zato bih se teko mogao probiti do gradskih vratnica,
sve da sam to i htio. Raspete* zloince na kriu sam, jamano, esto i ranije viao, te promatrao
njihove muke kako bih otvrdnuo pri pogledu na patnje. U areni* sam pak gledao i mnogo groznije naine umiranja, ali u tome je bilo neega napetog i uzbudljivog. Raspinjanje na kri ne
nudi promatrau nita slinoga Ono je tek obeaujui i muan postupak za provedbu
smrtne kazne. Ako sam u izvjesnoj mjeri zadovoljan to sam rimski graanin, to je onda meu
ostalim i zato to sam siguran kako me, poinim li ikada zloin kojim bih proigrao svoj ivot,
eka brza smrt od udarca maa
U bilo kojemu drugom raspoloenju vjerojatno bih jednostavno okrenuo glavu, smjerajui
zaboraviti taj lo predznak i, koliko bi to bilo mogue, nastojao bih se probijati dalje cestom.
Ali pogled na tri raspeta ovjeka, premda me se njihova kob nije ni najmanje ticala, na
nerazjanjiv je nain u meni pojaala onaj vremenskim okolnostima uvjetovan osjet tjeskobe i
potitenosti. Ne znam to me tada potaklo, ali poveo sam magarca nekoliko stotina koraka s
ceste i poeo se kroz uteu svjetinu polako probijati uz strminu breuljka, za koji sam kasnije
doznao da ga zovu Golgota*.
U blizini krieva ualo je na tlu nekoliko sirijskih vojnika iz dvanaeste legije. Bacali su
kockice i ispijali kiselo vino. A da raspeti na kriu zasigurno nisu mogli biti sasvim obini ro-

bovi ili zloinci dalo se zakljuiti po centurionu* koji je na izvjesnoj udaljenosti od vojnika
uvao strau.
Ponajprije sam bacio tek letimian pogled na raspete likove koji su se grevito trzali. Tada
sam pak zapazio na srednjem kriu, povrh glave ovjeka koji je na njemu visio, plou s usporednim natpisom ispisanim na grkom, latinskom i domaem jeziku: Isus Nazareanin*, kralj
idova. U prvi mah, u onoj svojoj omamljenosti, nisam shvatio smisao proitanoga. No tada
sam zapazio kako je mlitavo i na stranu oputena glava ovjeka okrunjena duboko u kou utisnutim vijencem od trnja. Preko lica ovako okrunjenoga kanjenika protezale su se crvene pruge.
Bili su to tragovi krvi koja se probijala iz rana od trnja i slijevala niz elo i obraze.
Trenutak kasnije mogao sam jo samo nejasno vidjeti natpis kao i crte lica raspetoga. Sunce
je ieznulo s neba, pa je unato podnevu nastala takva tama te sam ak i meni najblie ljude
mogao raspoznavati tek s mukom. Pjev ptica je utihnuo, kao za pomrine Sunca, a i ljudi su
zamuknuli. I tako je jedini zvuk koji se jo mogao uti bilo kotrljanje kockica po titovima vojnika i hripavo disanje kanjenika
Kao to sam Ti naveo u prethodnome pismu, Tulijo, na pola u ali, otputio sam se u potragu
za kraljem Zidova. I sada sam ga naao na breuljku izvan gradskih zidina Jeruzalema, pribijenoga na kri, ali jo ivoga. Nakon to sam spoznao znaenje onoga natpisa i smotrio trnovu
krunu, nisam vie dvojio ni trena kako se nalazim pred onim kojeg sam traio. Bio sam pred
ovjekom ije je roenje navijestio sasvim odreen poloaj i susret zvijezda, pred kraljem
idova koji se prema navodima njihovih svetih knjiga trebao uzvinuti do poloaja vladara svijeta. U to sam iznenada postao siguran, ali ne mogu objasniti kako sam doao do te spoznaje. No
zasigurno me je ona potitenost, to sam je osjeao jo od jutra, uinila posebice osjetljivim i
prijemljivim za taj tmuran i mraan prizor.
Bio sam zadovoljan to se nebo smrailo i time mi pritedjelo u pojedinostima promatrati
svo to ponienje i muke toga kanjenika. A ve sam ranije zapazio da su ga estoko izubijali po
licu i izbievali, prema rimskome obiaju. Zbog takvoga postupka bio je on u mnogo loijemu
stanju nego oba njegova supatnika, za koje se po izgledu moglo zakljuiti da su snani i tvrdi
ljudi iz puka.
Nakon potamnjenja Sunca neko su vrijeme zanijemili svi glasovi i zvui ljudi i prirode. No
tada odjeknue iz mnotva promatraa poklici prepasti i straha. ak je i centurion podigao
pogled i ispitivao nebo u svim smjerovima.
U meuvremenu su se moje oi priuile na tamu, te sam mogao ponovno raspoznavati obrise
krajolika i svjetinu oko sebe. Neki od uglednih idova, koji su zapazili strah i uas svjetine,
pomijeali su se tada meu mnotvo. Iz njihovih pokrivala na glavi prepoznao sam da su to njihovi pismoznalci* svetih knjiga i pojedinci iz reda Najstarijih* njihovoga naroda. A na skutima
svojih ogrtaa nosili su povelike rese. Poeli su glasno vikati na okupljene ljude i izrugivati se
raspetome Isusu, potiui ga neka se pokae kraljem i svojom snagom side s kria. Dovikivali
su mu i druge podrugljive rijei, po svemu sudei ciljajui na ono to je ranije javno govorio.
Takvim su postupcima kuali pridobiti svjetinu uz sebe. I doista, tu i tamo oglasie se
pojedinani pogrdni povici. No veina promatraa ustrajavala je u tvrdokornoj utnji Kao da
su svoje osjeaje eljeli zadrati za sebe. Sudei po odjei i crtama lica bili su to preteito
siromani ljudi, a meu njima brojni seljaci to su doli u grad na svetkovinu Pashe. inilo mi
se, svome raspetome kralju bili su naklonjeni No istodobno kao da se nisu usuivali otvoreno
iskazati svoje raspoloenje, pred legionarima* i vlastitim dostojanstvenicima. Medu okupljenim
pukom bio je i izvjestan broj ena, a neke medu njima zastrle su lice i plakale
Douvi povike, raspeti je podigao svoju drhteu glavu i uspravio se, upirui se na klinove
kojima su mu bila probijena stopala. Na kri je bio pribijen sa savijenim koljenima, kako ne bi
brzo izdahnuo zbog guenja. Sipljivo je pribirao dah, a greviti trzaji potresali su njegovo okrvavljeno tijelo. Otvorio je mutne oi, okrenuo glavu i pogledao uokolo sebe, kao da neto
trai Ali na pogrde nije uzvratio. Bilo je bjelodano da mu tjelesne boli zadaju dovoljno patnji.

Njegova dva supatnika bili su jo poprilino pri snazi. Onaj lijevo od njega ak je smatrao
prikladnim kreveljiti se promatraima elei pokazati kako njegova ilavost nije slomljena,
okrenuo je glavu prema kralju i pridruio se porugama gomile rekavi: Zar ti nisi pomazanik*? Pa spasi onda sebe i nas!
Izrekao je to vjerojatno s namjerom da si priskrbi osjeaj nadmonosti, ma koliko je taj postupak bio jadan.
No onaj s desna se takoer javio, sa svoga kria, pristajui uz kralja: Mi patimo zbog svojih nedjela Ali ovaj nije poinio nita zlo! Tada se ponizno i skrueno okrenuo prema kralju
i zamolio: Isuse, misli na mene, kad prispije u svoje kraljevstvo!
U takvome jednom trenutku, suoen s munom smru, ovaj se ovjek jo mogao nadati nekakvome kraljevstvu! Tako postojanom vjerovanju bi se moj raniji ja najvjerojatnije neobuzdano smijao Ali sada mi vie nije bilo do smijeha. Rijei to ih je izrekao desni razbojnik
previe su poticale na suut i djelovale potresno. A jo me vie zaudilo kad je idovski kralj s
mnogo ljubavi okrenuo svoju bolnu glavu prema pokajnikom supatniku i na pola uguenim
glasom utjeno rekao: Danas jo pribivat e uz mene u rajskome vrtu Nisam znao to je
time mislio. Tada je naiao jedan idovski pismoznalac, sumnjiavo strijeljajui mnotvo svojim ispitivakim oima. Zaustavio sam ga i upitao: Kakav je to vrt, o kojem govori va kralj?
Zato je pribijen na kri, ako nije poinio nikakvoga zla?
Zar si ti tuinac u Jeruzalemu?! odvratio mi je pismoznalac, prasnuvi u podrugljiv smijeh. Zar vie vjeruje rijeima jednoga razbojnika nego vrhovnome vijeu rimskoga namjesnika?! On nije idovski kralj! Jedini je on sebe samoga tako nazvao i time hulio Boga. ak i
sada, kad je na kriu, huli on jo uvijek na Boga, govorei o rajskome vrtu
Pritegnuo je ogrta tjenje oko tijela, kako se nekom od resa ne bi oeao o mene. Ja sam
pak srdito uzviknuo: O tome elim stei jasnu sliku!
Dobacio mi je prijetei pogled i uzvratio s upozoravajuim prizvukom: Radije vodi rauna
o vlastitim poslovima! Nisi valjda jedan od njegovih sljedbenika? Mnoge je zaludio i doveo u
zabludu. Ali sad mu je djelo zapeaeno. Za njega ne treba gajiti nikakvu suut. On je obian
huka puka i poticatelj bune. Gori je od obojice razbojnika raspetih pokraj njega!
Moja dotadanja potitenost u trenu se tada prometnula u gnjevnu uzavrelost, traei tako
olakanje srcu i dui. Gurnuo sam ovjeka u stranu i poao, ne mislei pritom na svoj in kao ni
na magarca kojeg sam vukao, prema centurionu Pozdravljajui, obratio sam mu se, sigurnosti
i opreza radi, na latinskom: Rimski sam graanin, no onaj mi idov tamo prijeti! i pokazao
sam prstom na pismoznalca.
Stotnik me u polutami ispitivaki promatrao, mrzovoljno uzdiui, pa se zveckajui orujem
zaputio nekoliko koraka do ruba okupljene svjetine. Potom je natjerao okupljene ljude neka
uzmaknu te ostave vie slobodnoga prostora ispred krieva.
Tek je tada uzvratio na moj pozdrav, takoer na latinskom, elei tako pokazati svoje obrazovanje Ali je odmah preao na grki i rekao mi: Samo s mirom, dobri prijatelju! Ako si
uistinu rimski graanin, tada je ispod tvojega dostojanstva uputati se sa Zidovima A pogotovu jo i dan uoi Sabata.
Okrenuo se zatim prema okupljenim ljudima i zazvao, ne upravljajui posebice svoje rijei
idovskim pismoznalcima i Najstarijima: A sada se raziite! istite se kui! Dovoljno ste
dugo brusili jeziine. Ovdje se vie ne moe vidjeti nikakvo udo. Gubite se svojim janjeim
peenjima. I sasvim mi je pravo ako svakome od vas kost zapne u grlu!
Iz ovih sam pogrdnih rijei zakljuio kako u mnotvu, osim neprijateljski raspoloenih blesana, ima i ljudi koji su iskreno oekivali udo i nadali se da e njihov kralj vlastitom snagom
sii s kria. Ali su se ti vjernici morali utke drati pozadine, bojei se svojih uglednika. Mnogi
su posluali stotnikov nalog i krenuli natrag u grad. A i na cesti se mnotvo prorijedilo
Stotnik mi je tada priao i srdano me pljesnuo rukom, rekavi: Doi, popijmo gutljaj vina!
Sve ovo se nas osobno ne tie. Ovdje sam samo slubeno. idovi od davnina obiavaju ubijati

svoje proroke. Pa kad se ve svim silama trude i upinju da njihov kralj bude raspet uz pomo
Rimljana, tada ni jedan Rimljanin nema povoda ni razloga pasti im u zagrljaj.
Poveo me tada do mjesta iza krieva, gdje je na tlu leala odjea osuenika. Vojnici su tu
odjeu razdijelili medu sobom i zavezali u svenjeve. Stotnik je svojim momcima oduzeo vinsku mjeinu i uruio je meni. Iz iste uljudnosti potegao sam gutljaj toga kiselog legionarskoga
vina, a otpio je i asnik. Zatim je uzdahnuo i rekao: Najbolje je naliti se malo! Sreom, moja
smjena istie veeras. Sutra je Sabat, a idovi ne obiavaju ostavljati tjelesa da vise preko
noi Odmahnuo je glavom i tada nastavio, kimajui. Cijeli ovaj Jeruzalem je jedna
ogromna koara puna sikuih zmija otrovnica. Upoznajui Zidove sve vie, istodobno sam i
sve uvjereniji kako je najbolji idov onaj koji je mrtav! Zato ne moe tetiti ako prije svetkovine uz rub ceste visi nekoliko straila za ptice, zastraivanja radi, kako nam neki od tih razbojnika ne bi nenadano stjerao no u tijelo. No onaj ovjek tamo na kriu je uistinu nevin i uz to
prorok
Tama se nije povlaila. Tek povremeno rasvijetlio bi je crvenkast odsjaj, no ubrzo bi se ponovno zamrailo. Zrak je bio palei vru i zaguljiv. Stotnik je pogledao u vis i rekao: Po svoj
je prilici pustinjski vjetar uzvitlao pijesak. Ali tako gust oblak pijeska i praine nisam do sada
jo imao prigode vidjeti. Kad bih bio idovom, pomislio bih kako Sunce zastire svoje lice i
nebo oplakuje smrt jednoga bojeg sina. Tako se naime predstavljao ovaj Isus I zato je bio
izloen tako munoj smrti.
Govorei tako nije se trudio iskazivati mi preveliko tovanje. Istodobno je u polutami napregnuto prouavao moju odjeu i lice, nastojei otkriti vie o meni i mome ugledu odnosno
poloaju. Pokuavao je i smijati se Ali mu je smijeh zvuao neprirodno, te zastajao u grlu. I
ponovno je zagledao nebo.
ivotinje su takoer uznemirene primijetio je. Psi i lisice bjee u brda. A deve od jutra
stoje tvrdoglavo pred gradskim vratnicama i opiru se ulasku u grad. Ovo je opak dan, za itav
grad!
Ovo je opak dan za cijeli svijet! dometnuo sam pak ja, potaknut neodreenim
predosjeajima.
Moje rijei uplaie stotnika. Podigao je ruke u znak obrane i proturijeio mi: Ovo
smaknue je bez ikakve dvojbe stvar idova, a ne Rimljana. Prokonzul* nije htio osuditi toga
ovjeka. Htio ga je pustiti na slobodu! Ali svjetina je vikala, kao iz jednih usta: Raspnite ga,
raspnite ga! Njihovo Veliko* vijee prijetilo je iznijeti sluaj Cezaru i potuiti se kako je jednome poticatelju nemira pruana potpora Tada je namjesnik oprao svoje ruke u jednoj plitici
s posveenom vodom, kako bi se oistio od krvi nevinoga. Ali su idovi urlikali i vikali, kako
e rado preuzeti odgovornost, padne li krv toga proroka na njih i njihovu djecu.
Tko je sada namjesnik u Judeji? zapitah asnika. Ja bih to dodue trebao i sam znati, ali
sam ovdje tudinac. Dolazim iz Aleksandrije, gdje sam cijelu zimu proveo u prouavanju i
uenju.
Namjesnik je Poncije Pilat odvratio je stotnik otegnuto, dobacujui mi pritom prezriv
pogled. Nedvojbeno me procijenio kao lutajuega sofista*.
Ta njega poznajem! uskliknuh. Bio sam iznenaen, pa tek nakon krae stanke dometnuh.
Barem sam u Rimu upoznao njegovu enu Zar se ne zove Klaudija, a obiteljsko joj je ime
Prokul?
Prije mnogo vremena bio sam pozvan u kuu Prokula Tamo sam morao odsluati dosadno
itanje nekoga djela, koje je trebalo posvjedoiti koliko je obitelj Prokul u pokrajini Aziji doprinijela dobrobiti Rima. Ali je ponueno vino bilo izvrsno, kao i sve ostalo to je bilo
poslueno S Klaudijom Prokul sam pak vodio poticajan razgovor, premda je bila poprilino
starija od mene. Ostavila je na mene dojam osjeajne ene, te smo oboje izrazili nadu da emo
se jedanput ponovno susresti. I to nije bilo isprazno obeanje iz puke uljudnosti. Ipak, iz tko zna
kojih razloga, vie se nikada nismo sreli. Nekako se nejasno sjeam kako douh da je Klaudija

oboljela i napustila Rim Ti si pak, Tulijo, pretpostavljam premlada da bi se mogla nje sjeati.
No prije nego se Cezar preselio na Capri*, bila je ona ee gost na njegovome dvoru.
Spominjanje toga imena dojmilo me se tako te sam na neko vrijeme zaboravio i vrijeme i
mjesto na kojem se sada nalazim. Utonuo sam u prisjeanja na svoju mladost i na moja prva
velika ivotna razoaranja. No asnik me vratio u zbilju, rekavi: Ako si prokonzulov poznanik i rimski graanin, a istodobno u ovome gradu tuinac, iskreno bih ti savjetovao da se u razdoblju Pashe ogranii na druenje s Rimljanima. Tijekom svojih vjerskih svetkovina idovi
naime padaju u dubok zanos. Zato je i prokonzul Cezareje doao u Jeruzalem, kako bi mogue
nemire uguio u zametku. Moda e se puk sada umiriti, nakon to je izborio raspinjanje svetoga ovjeka. Ali s njima se nikad ne zna. U svakome sluaju, njegovi sljedbenici su se sada skrili
i jedva da mogu pobuditi nemire. A onaj tamo nee vie sii s kria
Obiao je krieve, zastao pred njima i pozorno se zagledao u trnjem okrunjenoga kralja kao i
u oba prijestupnika. Tada je objasnio, sa strunim izrazom na licu: Ovaj e ubrzo izdahnuti.
Prvo su ga idovi zlostavljali, tijekom prethodne noi, kad je bio uhvaen i izveden pred njihovo vijee. Nakon toga ga je prokonzul dao bievati, prema rimskoj navadi, kako bi puk osjetio
suut prema njemu ili barem radi ubrzavanja njegove smrti. Ta ti zna, izdano bievanje prije
raspinjanja je djelo milosra Ali ostaloj dvojici emo morati slomiti kosti, kako bi slobodno
visjeli bez mogunosti oslanjanja na noge, pa e se tada uguiti prije veeri
Tog me je trena prenuo uistinu straan ivotinjski urlik, neka vrsta njitanja. Bio je to zvuk
kakav jo nikad nisam imao prigode uti. Istodobno se tama malo rasvijetlila i povukla se pred
sablasnim crvenim svjetlucanjem. Ta nenadana promjena potakla je prestraeno ljuljanje zaostale svjetine. Tada sam zapazio i moga magarca kako se oteo, onako potpuno optereen kakav
je bio, te se sjurio na glavnu cestu i u propanj odjurio natrag, bjeei od Jeruzalema. Neki od
prolaznika su ga uspjeli uhvatiti i zadravali su ga krajnjim naporom. Magarac je pritom
ispruio vrat i uporno revao, toliko jezovito te se moglo pomisliti kako izvikuje muku svih ivih
bia. Potrao sam niz obronak do ceste ivotinja se vie nije opirala, ali je drhtala cijelim
tijelom i bila oblivena znojem. Milovao sam je i trudio umiriti je. No moj dotadanji toliko krotak suputnik jarosno je kljocao eljustima i pokuavao me ugristi. Jedan od ljudi koji su uhvatili magarca napomenuo je kako se sve ivotinje toga dana vladaju kao da su ih zaarale
vjetice. I dodao da se to ponekad zbiva, u vrijeme kada pue pustinjski vjetar
Sa svojeg mjesta pred gradskim vratnicama priao mi je nadglednik magaraca, pregledao
uzde i oznake na uima, a zatim ogoreno uskliknuo: To je jedan od naih magaraca! to si
mu uinio?! Ako se razboli pa emo ga morati zatui, obvezan si na naknadu!
I ja sam bio zapanjen vladanjem ivotinje. Nikad jo takvo jedno stvorenje nisam vidio u tako neobinom i zastraujuem stanju. Poeo sam skidati prtljagu s njega i rekao u svoju obranu:
Ovdje u Jeruzalemu kao da je sve potpuno ludo. ivotinji nisam uinio ba nita! Postala je
plaljiva zbog mirisa krvi i smrti, jer ste svojega kralja raspeli na kri
Ali je naa razmirica naglo bila prekinuta! A teret to sam ga uspravo skidao s magarca ispao
mi je iz ruku Cijelim je krajem, naime, u tome trenu nenadano odjeknulo neobino suzvuje.
Bilo je nalik dubokom uzdisanju, a zemlja se zaljuljala pod mojim nogama. Slino neto ve
sam doivio, pa sam vjerovao kako napokon shvaam zato je Sunce potamnilo, zato su se
ivotinje otimale, zato sam se ak i ja sav zasopio od straha Postalo mi je jasno kako u tome
trenutku ne bi bilo osobito mudro zaputiti se u grad i smjestiti se pod neki krov 1 to premda
ni za im nisam toliko eznuo kao za mogunou da se bacim na leaj, navuem pokriva preko glave i svijet uokolo sebe zaboravim koliko je to god mogue
Nadzorniku magaraca dao sam srebrni dinar* i rekao mu: Nemojmo se svaati! Ne u
trenutku kada zemlja drhti od straha. Uzmi moje stvari na pohranu! Kasnije u ih preuzeti od
tebe kod gradskih vratnica.
Udarcima i gaenjem nogama pokuavao je ovjek potjerati svojega magarca. Ali se
ivotinja nije micala s mjesta, te se nadzornik morao pomiriti da mu jedino sputa prednje noge.

Skinuo je prtljagu s magarevih leda i prebacio je na svoja vlastita ramena. Zatim se zaputio
natrag na svoje mjesto uz gradske vratnice.
Ne znam to me je u tome trenu vie odvraalo od ulaska u grad strah od potresa ili neki
unutarnji poriv i prisila da se vratim na breuljak i do raspetih osuenika, ma koliko mi je bio
muan pogled na njihovu patnju. U srcu svome molio sam bogove, sve koje sam znao kao i sve
meni nepoznate, a isto tako meni za uvijek velom zakrivena boanstva: Proroanstva i pretkazanja istraivao sam na svoj vlastit poticaj. Ali iz Aleksandrije do ovoga mjesta i glede dolaska
upravo u ovaj sat vodili su me vai znakovi Doao sam ovamo kako bih traio kralja buduih
vremena, stupio mu uz bok i kroz to naao svoju nagradu. Dopustite mi sada da prikupim barem
toliko duevne snage, kako bih ostao uz njega do smrti, pa makar ne dobio nikakve nagrade
Oklijevajui sam se zaputio uz padinu breuljka i ponovno se umijeao medu promatrae.
Mnotvo se u meuvremenu razrijedilo, a blie vrhu mogao sam vidjeti skupinu ena koje su
stajale plaui. Lica im nisam mogao raspoznati, jer su im bila zastrta. Tek jedan mladi, kojem
su pristale crte lica bile iskrivljene od straha i jada, pridruio se enama kao tjeitelj. Zapitao
sam, tko je to. Sluga jednog pismoznalca pripravno mi je priopio kako su te ene uvijek pratile
Isusa, jo na putu od Galileje do ovdje gdje je uzbunjivao svijet i ogrijeio se o Zakon.
Onaj mladi jedan je od njegovih sljedbenika. Ali protiv njega ne smije nitko istupiti On
i njegova obitelj poznanici su visokoga sveenika, a on je tek u zabludu uvuen mladac pojasnio mi je taj sluga. I jo je prezirno pokazao prstom na jednu od ena, koju je mladi titio,
pa dodao: Ono je, koliko znam, majka toga bunotvnika
Nakon pribavljanja tih obavijesti, nisam vie imao srca poi do one skupine ena i postavljati
pitanja Premda bi mi bilo po volji doznati neto o tome Isusu iz ustiju njegovih sljedbenika
Ali pomisao kako majka svojim oima prati bijednu smrt vlastitoga sina, ispunila me je jezom.
ak su i protivnici toga kralja, po svemu sudei, osjeali toliko tovanja pred njenim duevnim
bolima te je nisu uznemiravali.
Zato sam ostao stajati tamo gdje se zatekoh, posred preostalih promatraa. Vrijeme je protjecalo Nebo je ponovno potamnilo, jo jae nego prije, a isuen i vru zrak oteavao je disanje.
Nesnosne i dosadne muhe i komari okupljahu se oko oiju i ozljeda raspetih, a tijela to su
visjela o klinovima grevito su se trzala. Kralj Isus uspravio se jo jedanput na svome kriu,
otvorio staklaste oi, estoko trgnuo glavom u vis i glasno povikao: Snago* moja, snago moja, zato si me napustila? Tako sam barem ja razumio njegove rijei, to bijahu izreene toliko
izoblienim glasom, da im se smisao gotovo i nije moglo shvatiti. Neki od nazonih su smatrali
kako se poalio Bogu to ga je napustio A drugi su pak tvrdili kako je on to oslovio Iliju*, a
to je idovski prorok koji je u vatrenim kolima uzdignut na nebo. Zato su se oni najpakosniji
medu nazonima ponovno poeli izrugivati Isusu i dobacivati mu, ako sam te povike dobro
razumio, kako bi se i on mogao uzdii na nebo poput Ilije. No oni meu nazonima koji su bili
puni nade i vjerovali u uda, aputali su meusobno i inilo se kako najozbiljnije vjeruju da e
prorok Ilija dolebdjeti s neba i pomoi idovskome kralju. Od te pomisli mnogima je postalo
toliko tjeskobno, te su se puni svete plahosti i straha povukli natrake od krieva i pohitali zakriti lica
Kralj je ponovno neto rekao, a oni to stajahu najblie doviknue kako se ali na e. Neki
ovjek dobra srca pohitao je blie, te natopio jednu spuvu u kiselome vinu iz vojnike mjeine.
Zatim je tu spuvu nataknuo na podulju motku i podignuo je umiruemu na usnice. Ni vojnici a
ni njihov asnik nisu sprijeili to djelo milosra Ne znam je li ovjek na kriu jo mogao piti.
Naime, u meuvremenu se ve bilo toliko smrailo te se crte lica raspetoga vie nije moglo raspoznati. No njegove su usne u svakom sluaju bile navlaene, jer mu je glas sada zvuao jasnije. I ak u toj groznoj borbi sa smru, u njegovome se glasu moglo nazrijeti neto nalik
olakanju, kad se nakon nekog vremena ponovno upro na noge i uskliknuo: Ispunilo se!
Okupljeni ljud/ su ponovno poeli raspravljati o tome to je Isus rekao. Jedni su tvrdili ovo,
drugi ono A ja sam pak u tami zauo nekakav tihi prasak, kad je tijelo raspetoga kliznulo

dolje i objesilo se na istegnutim rukama i glava mu pala na prsa. Taj je um doista strahovito
odjeknuo u onoj tiini. Bilo mi je potpuno jasno, ovjek vie nee moi podii glavu i sada mora umrijeti. Zbog njega mi je to bilo drago On je uistinu dovoljno patio, ma koliko se moda
teko ogrijeio o zakone svojega naroda.
Da je izdahnuo spoznao sam kad je zemlja ponovno zajeala, a tlo pod nogama mi poelo
podrhtavati. Nekakva potmula i priguena podzemna tutnjava, slabija ali jezovitija od treska pri
udaru groma, navirala je na povrinu i udaljila se prema gradu Zauo sam pucanje jedne stijene i odjek kotrljanja kamenja niz strminu. Bacio sam se na tlo, poput ostalih. Jer ovaj je potres
dodue bio kratak, te se brzo udaljio, ali je posvuda proirio bezglavu prepast.
No tada je mrtvaki mir prekrio sav predjel. Taj dubok muk prekinuo je tek topot kopita
tegleih ivotinja koje su se otele iz zaprega na cesti. Ubrzo se nebo poelo polagano rasvjetljavati, pa je kroz neko vrijeme i vidljivost postala srazmjerno povoljnom. Ljudi su se s naporom
dizali i otresali prainu s odjee. Krievi su i dalje uspravno stajali. Ali Isus iz Nazareta*, kralj
idova, visio je izmuena i napaena tijela na rukama, ne diui vie ak su i vojnici tada
ustali, plaho i zadivljeno pogledavajui gore na mrtvoga i meusobno aputali.
A njihov je centurion nedvojbeno izrazio i njihove osjeaje, kad je odvano rekao: To je
stvarno bio pravednik! Pogledao je zatim preplaene idove, pun srdbe prema njima i odvratnosti prema svojoj ulozi u zbivanjima, te prisnaio: Uistinu, bio je on Sin Boji!
Ja sam pak prizvao u sjeanje ona proroanstva i predkazanja, to sam ih istraivao tijekom
minule zime. udio sam se i mrmljao pred sebe: Mir neka je s Tobom, Vladaru Svijeta, kralju
idova! Tvoje kraljevstvo nas je sada mimoilo
Istoga sam trena meutim odluio, koliko god to bude mogue, tono otkriti kako i zato se
sve to zbilo upravo tako. I za koja je to djela ovaj ovjek bio pribijen na kri i bio smaknut na
toliko bijedan i muan nain. I zato ba nitko nije ni jednim prstom maknuo u njegovu zatitu.
Njegove su dravnike osnove nedvojbeno bile vrlo nezgrapne i nedoraene A zasigurno nije
mogao imati nekoga savjetnika vinoga dravnikome umijeu, to bi samo po sebi bilo razumljivo. Jer, i tek donekle razuman ovjek bi se teko upustio s jednim idovom u njegovome
stremljenju za vladanjem svijetom.
Napokon se Sunce ponovno pokazalo u punome sjaju. No njegova je svjetlost bila jo uvijek
nekako neobina i udna, a lica ljudi koja je obasjavalo djelovala su blijedo i sablasno. Da, ja Ti
elim neto priznati, Tulijo! Mora biti te sam ja za to kriv, ali idovskoga kralja Ti jednostavno
ne mogu opisati Gledao sam ga svojim roenim oima i morao bih se prisjeati njegovoga
lica, ma koliko je bilo izoblieno zbog strahovitih patnji. Ali ni uz najbolju volju nisam kadar
rei neto vie o tom licu, osim da je bilo modro od udaraca i oteeno, te od krunisanja trnovitim vijencem obliveno krvlju. Pritom je u njegovim crtama moralo biti neto uzvieno, jer nakon itanja natpisa na kriu nisam ni trena dvojio kako je on uistinu idovski kralj.
Tada, nakon to je sve prolo, rekao sam sebi samome kako je taj ovjek posjedovao neku
vrstu dostojanstva punog ljubavi. No pritom se ipak bojim, te rijei i taj opis sam tek naknadno
izmislio. Bolje mi je ostao u sjeanju nekakav izraz poniznoga odricanja, kao znak da se voljno
prepustio svojoj kobi. Ali kako moe jedan kralj, koji je osvjedoen u svoju predodredenost za
vladara svijeta, mirno i pripravno prihvatiti propast svojega poslanja? I pomiriti se s bijednom i
neasnom smru? ak me i njegove posljednje rijei progone. to je on to smatrao ispunjenim?! Ili je njegov izriaj tek znaio kako osjea neposrednu blizinu smrti?
Crte njegovoga lica, jamano, nisam prouavao posebno pomno. Ta i sam bijah u srcu i dui
uzbunjen i uznemiren. Priinjava mi se, osim toga, da me je nekakav osjet tovanja prijeio
gledati ga za trajanja njegovih patnji i muka. K tome treba pribrojiti i injenicu kako je cijelo
vrijeme bilo poprilino tamno, a povremeno i toliko smrano te se raspete na kriu jedva moglo
i raspoznavati.* A kad se sunce ponovno probilo, bio je Isus ve mrtav N'o'fada mi je pristojnost te uljudnost pogotovu branila prostaki zuriti u njegovo beivotno lice

Nakon to je kralj izdahnuo, najvei dio okupljenih ljudi se udaljio. Tako je oko krieva ostalo mnogo slobodnoga prostora. Pismoznalci i idovski Najstariji takoer su ve otili. Poli su
pripraviti se za Sabat, te ostavili tek nekoliko slugu kao promatrae. Jedan od razbojnika na
kriu poeo je tada u svojoj muci tako strano jadikovati da se od toga srce paralo. Dvije milosrdne ene uzele su neki vr, pole stotniku i izmolile od njega doputenje da bolovima
ispaenom ovjeku daju malo vina s primijeanim opojnim tvarima.
jimps Uporabile su istu spuvu i istu motku to bijahu koritene ranije. Potopile su spuvu u
vr i tako omoguile bijedniku da posre malo napitka.
Prema poloaju Sunca moglo se spoznati, deveti* je sat ve minuo. Centurion je poeo pokazivati znake nestrpljenja. Njegova je glavna zadaa bila ispunjena, a sada se to prije htio
uvjeriti u smrt preostala dva razbojnika. Upravo tada iz utvrde Antonija prispjee dva ovjeka.
Jedan je bio vojnik, a drugi krvnikov pomonik. Ovaj potonji nosio je nekakvu dasku.
Znalakim je pogledom odmjerio Isusa i zamijetio da je ovaj ve mrtav. Tada je pristupio onoj
dvojici razbojnika i poeo nehajno i ravnoduno udarcima one daske mrviti njihove potkoljenice Lomljava kosti koje su pucale i drobile se zvuala je jezivo, a obje su rtve vikale i uzdisale. Ali se krvnik tjeio kako to ini iz istoga milosra. Vojnik koji ga je pratio, a uo sam da
ga zovu Longin, nije se meutim zadovoljio oevidom krvnika glede Isusove smrti. Pristupio je
mrtvome idovskome kralju i s bone strane zabio svoje koplje u beivotno tijelo, kolovanim
mu pokretom probivi srce. A kad je koplje izvukao, iz rane su potekli krv i voda
Vojnici koji su do tada bili na strai poeli su prikupljati dijelove svoje opreme i odjeu
smaknutih. Odmah su sve to pripremali i slagali kako bi bilo podesno za noenje Dobacivali
su si pritom ale, zadovoljni to se ta muna sluba blii kraju. Kad su krikovi raspetih razbojnika postupno zamuknuli, neki pojedinci usijanih glava to su se pomijeali medu svjetinu
iskoristie tu prigodu za izvikivanje poklika protiv Rimljana. No vojnici su nemarno i oputeno
poli prema mnotvu i svojim su ih titovima potisnuli jo dalje od krieva. U meteu do kojeg
je pritom ipak dolo, jednom od tih naprica slomljena je eljust. To je preplailo i smirilo ostale, pa su dali petama vjetra. Ipak, odlazei su prijetili, kako bi pobili sve Rimljane i k tome jo
i njihove najamnike u Hramu, samo kad bi imali oruja Ti poticatelji nereda nisu bili Isusovi
sljedbenici, kako mi je pojasnio moj novi poznanik stotnik, nego tek ortaci one dvojice smaknutih razbojnika.
Taj se asnik sada vidljivo trudio biti prema meni to uljudnijim. Priao mi je blie, ispriao
se zbog toga malenog metea, te izrazio nadu da sam zamijetio koliko je oprezno i vjeto sve
sredio. Prokonzul je, naime, postrojbama zapovijedio da svoje oruje uporabe protiv Zidova
jedino u krajnjoj nudi i pogibelji. Obine svadljivce nije vrijedno ni uhititi, jer bi se u takvim
zgodama uvijek sjatilo mnotvo puana, koji bi uhienika slijedili do utvrde. Tamo bi se uokolili pred vratnicama, buei i rogoborei. Openito uzevi, treba nemire izbjegavati, a posebice
tijekom idovskih blagdana. To je sadanji namjesnikov pristup U prvo je vrijeme on ipak
pokuavao primijeniti silovitije i nasilnije postupke, ali to nije donijelo nikakvoga ploda osim
neraspoloenja i nezadovoljstva. Stigao mu je glede toga ak i prijekor samoga Cezara
Zovem se Adenabar napokon mi povjeri stotnik. Nakon to moja sluba ovdje zavri,
kad poem na prijavak, rado u te povesti u utvrdu i predstaviti te prokonzulu. No openito ti
nije preporuljivo samome tumarati gradom. Ovi nitkovi su vidjeli kako razgovaramo, pa tako
znaju da nisi idov. Dolo bi samo do neugodnosti ako bi te oni zlostavljali ili ak smaknuli
jednoga rimskog graanina. Krivce bi se moralo pronai i kazniti, a u ovome ukletom gradu
postoji na stotine tisua zakutaka i zaklona
Nasmijao se i odmah pobrzao ublaiti ono to je netom izjavio: U svakome sluaju, time
izbjegavamo nepotrebne potekoe. No bez obzira na to, svia mi se tvoje lice A isto tako,
potujem uene ljude. Napokon, znam i ja itati i pisati! Jedino je moj latinski pomalo klimav
to se pak utvrde tie, moram napomenuti, tamo je malo tijesno. No vjerujem, moi emo te
ipak valjano smjestiti.

Prokonzul ivi vrlo skromno, dodao je jo, kao objanjenje ranijoj napomeni. A kad dolazi u
Jeruzalem, zadovoljava se smjetajem u Antoniji. Sjajna i mona palaa koju je podigao Herod,
bila bi neusporedivo uglednije i raskonije sjedite No posada u Jeruzalemu bila je tako malobrojna te je namjesnik nije htio jo vie dijeliti i drati na dva mjesta. Tako je odluio nakon
nekoliko neugodnih iskustava Gradina Antonija bila je neosvojiva utvrda, koja je gospodarila
podrujem Hrama. A iz prednjega dvorita Hrama poinjali su svi nemiri
Adenabar je pokazao palcem iza sebe na trupla to su jo visjela na krievima, glasno se
nasmijao i rekao: U cijelome svojem ivotu nisam vidio neto tako aljivo kao kad je taj prorok Isus ispleo bi od konopa, te potjerao prodavae golubova iz hramskoga predvorja i
novarima prevrnuo stolove. Tada mu se idovski Najstariji nisu usudili suprotstaviti, jer ga je
pratila cijela eta sljedbenika A kad je ono ujahao u Jeruzalem na magarcu, ljudi su bili toliko obuzeti radou te su vlastitu odjeu razastirali pred njim po putu kojim je nailazio Istodobno su mahali palminim granama, te ga pozdravljali kao Sina Davidovog*. Samo tim i takvim pozdravom usuivali su se pokazati mu da ga prihvaaju kao svoga kralja. I uistinu je i po
oevome i po majinomu rodu bio Davidov potomak. Kimanjem glave kradimice je pokazao na
skupinu ena, koja je ostala stajati malo ispod vrha breuljka, te tiho pojasnio: Tamo mu je
majka
Nakon to se navala mnotva povukla, te su se ene zgrbile i unule na tlo, kao da su
iscprljene i shrvane prekomjernim patnjama. Ali vie nisu skrivale lica. Gledale su na kri, a
meni nije bilo teko otkriti koja je od tih ena Isusova majka Nije jo izgledala vremenom, a
u tome trenutku njeno mi se lice priinjavalo najljepim od svih koje sam ikada u ivotu smotrio. Bilo je, dodue, od boli kao okamenjeno, ali pritom ipak nekako odsutno i istodobno
nedokuivo Djelovalo je kao da te usnice nikad vie nee izrei ni jednu suvinu rije. Ta
ena nije trebala dokazivati svoje kraljevsko podrijetlo. Njeno je lice dovoljno o tome
svjedoilo, ma koliko je njena odjea mogue bila jednostavna i priprosta kao i ona u drugih
seljakinja.
Poelio sam da je njene pratiteljice odvedu s toga mjesta. Rado bih i sam poao k njoj, elei
je tjeiti i rei da njen sin nije mrtav i kako on vie ne treba patiti No njeno je lice bilo toliko
nezemaljski lijepo i utonulo u jad, te joj se jednostavno nisam mogao pribliiti. Uz njene je
noge na tlu uala druga ena, ije se zaneseno lice neprestance zibalo kao u nekoj groznici, a
oi su joj pritom bile prikovane za kri. Ostavljala je dojam kao da jo nije sasvim spoznala to
se zbilo Trea ena uz njih bila je najstarija. Njene otre, izrazito idovske crte lica, iskazivale su prije srdbu i razoaranost nego tugu. Priinjavalo se kao da je do zadnjega trenutka
oekivala neko udo pa se 48 sada ne moe pomiriti s injenicom da je bilo to takvo izostalo.
Ostale ene iz skupine stajale su u pozadini.
Pogled mi se vratio Isusovoj majci. Gledao sam je kao opinjen i zaaran, pa nisam uo to
mi govori Adenabar. No kad mi je on dodirnuo ruku, kao da je zaaranost spala s mene.
Nalog to sam ga dobio sada je proveden I ne pomiljam dulje ostajati na ovome bijednom i ucviljenom mjestu pojasnio mi je. idovi su ti koji se sami moraju pobrinuti ako ne
ele da trupla ostanu visjeti tijekom Sabata. Nas Rimljana se to vie ne tie
No ipak je uz krieve ostavio nekoliko orunika kao strau. Njegov odlazak je vjerojatno bio
po volji i krvniku, jer se taj nije usuivao bez vee pratnje poi natrag u utvrdu, budui da su
ortaci ona dva razbojnika lako mogli putem vrebati na njega. Cesta se sada protezala potpuno
prazna, a ni pred gradskim vratnicama nije vie bilo okupljenih ljudi. Iz kua je pak dopirao
miris peenja i stizao sve do breuljka. No ja sam bio sve prije nego li gladan
Do veeri jo imamo neto vremena primijetio je tada Adenabar, nakon to je bacio
pogled put Sunca koje se sputalo prema zapadu. A idovski Sabat poinje tek od trenutka
kad se na nebu mogu raspoznati tri zvijezde. Veeras oni jedu svoje obredno janjee peenje
koje sljeduje uz Pashu. No jedna je vjerska skupina to uinila ve dan ranije. Njihov se hram
sada prometnuo u veliku klaonicu. Juer i danas tamo je iskrvarilo na tisue janjadi, prema nji-

hovome obiaju A od svake zaklane ivotinje dobivaju njihovi sveenici lopaticu, te njihov
bog mast.
Moja skromna imovina jo je bila pohranjena kod gradskih vratnica. Adenabar je nadzorniku
magaraca, koji je dokoliio na svojemu mjestu, otresito naloio neka sveanj naprti na rame i
ponese u utvrdu. ovjek se nije usudio proturijeiti. Tako smo poli u Antoniju. eljezom
potkovane izme legionara odjekivale su po kamenome ploniku u odmjerenome stupanju. Ti
su vojnici nedvojbeno bili dobro uvjebani, jer ni jedan od njih nije putem pokazao neki uoljiv
znak gubljenja daha. No zato sam ja od brzoga koraanja potpuno ostao bez zraka jo mnogo
prije nego to smo se dohvatili utvrde. Tome je doprinijela i okolnost to je cesta na pojedinim
dijelovima bila poprilino strma. idov je odloio moje stvari pod svod ulaznih vratnica
ustruavajui se poi u utvrdu. Nagradio sam ga s nekoliko kovanica, premda je to Adenabar
ocijenio potpuno nepotrebnim i suvinim. Momak je poao, no u znak zahvalnosti za moju
dareljivost, zastao je na sigurnoj udaljenosti od vratiju, bijesno protresao akom i prokleo sve
Rimljane. No im su straari prijetei podigli svoja koplja, povukao se najhitrije A legionari
su urlali od smijeha na raun ovjeka koji je bjeao.
Kad stupismo na krasan kameni plonik dvorita u utvrdi, Adenabar je kolebljivo zastao i
mjerkao me od glave do pete. Bio sam svjestan kako svojim izgledom ba ne ulijevam povjerenje, a u odjei koju sam imao na sebi gotovo se i nisam mogao pojaviti pred namjesnikom. Pa
ako smo se stotnik i ja jo i mogli dobro razumijevati na stratitu, ovdje u ovome dvoritu vladali su rimska stega i red Upravo sam udisao zadah vojarni Ta mjeavina mirisa kovine,
koe, sredstava za ienje i dima u biti nije neugodna. Ali, kad udari u nosnice, potie ona
ovjeka da nehotice zakilji na svoju pranjavu obuu i popravi ogrta. U tom je dvoritu stajao
i legijski rtvenik, pa sam ga pozdravio s izrazima tovanja. No nigdje nisam zapazio carev kip.
Adenabar mi je razloio kako na alost u utvrdi nema mnogo prigoda za pranje, jer se mora
tedjeti vodu. Ali me poveo u asniko krilo i naloio robovima neka se pobrinu kako bih se
mogao oistiti i preodjenuti. U meuvremenu je smjerao poi prokonzulu i podnijeti izvjee,
kako mi je objasnio i obeao tom prigodom najaviti moj dolazak.
Razodjenuo sam se, oprao i namazao tijelo, te poeljao kosu. Nakon toga sam se uvukao u
istu tuniku* i preko nje prebacio ogrta koji su robovi u meuvremenu ietkali. Na posljetku
sam procijenio prikladnim nataknuti na palac i svoj zlatan prsten, premda ga vie nisam
obiavao nositi. To sam izbjegavao jer mi je bilo neugodno i ak mrsko pobuivati nepotrebnu
pozornost u javnosti. Sve to moje ureivanje bilo je urno, te sam ubrzo ponovno otiao u
dvorite. Tamo sam stigao u pravi tren, jer je prokurator* Poncije Pilat upravo silazio niz
stubite tornja, okruen svojom pratnjom. Djelovao je zlovoljno Naime, neki bogat idov
htio je razgovarati s njim, ali nije ni u kojem sluaju htio poi dalje od dvorita u utvrdi, kako se
ne bi oneistio na predveerje Sabata.
Pristanak namjesnika da primi toga idova na takav nain i u veernji sumrak, razvidno je
ukazivao kako se radi o utjecajnome ovjeku, koji je s Rimljanima bio u dobrim odnosima
Priao sam blie i stao uz zauene vojnike. Povod dolasku toga ovjeka bila je zamolba vezana
za dnevna zbivanja Staloeno i dostojanstveno zamolio je taj bogati starac za doputenje da
prije poetka Sabata skine truplo Nazareanina s kria i pokopa ga u svojemu vrtu koji je nedaleko stratita.
Poncije Pilat je prvo upitao svoju pratnju je li idovski kralj uistinu mrtav. Nakon to je dobio potvrdan odgovor, izjavio je: S tim smo ovjekom imali ve dovoljno ljutnje i neugodnosti Moja se ena uistinu razboljela od pretjeranoga petljanja. Uzmi dakle njegovo truplo i ukloni ga, kako s tim napornim i dosadnim sluajem ne bih imao vie nikakvoga posla!
idov je predao namjesnikovom tajniku prigodan dar i otiao,, s istim dostojanstvenim
dranjem s kakvim je i pristupio. Zauen, Pilat je upitao svoju pratnju: Zar taj Josip iz Arimateje* nije i sam lanom Velikoga vijea, koje je zahtijevalo raspinjanje Isusa? Ako je taj

osuenik doista potajno imao toliko mone zatitnike, trebali su svoj utjecaj uporabiti pravodobno i pritedjeti nam postupak i istragu koji nam nisu sluili na ast
Adenabar mi je dao znak. Istupio sam s pozdravom punim tovanja, oslovio Pilata kao prokonzula i spomenuo svoje ime. Uzvratio mi je pozdrav poprilino nemarno, a tada dometnuo,
elei dokazati svoje dobro pamenje: Ah, jamano, jamano! Ja te poznajem. Tvoj je otac
zvjezdoznanac Manilijan. Ali si u rodu i s otmjenom obitelji Mecena* No za dolazak u Jeruzalem si u svakom sluaju odabrao neprikladan dan. Sreom, potres nije u gradu prouzroio
nikakve spomena vrijedne tete. A toga Isusa Nazareanina gledao si svojim oima kako
umire Meutim, dosta o njemu! Za godinu dana nee za njim vie ni jedan pijevac kukuriknuti
Ne ekajui mojega odgovora, dometnuo je: Moja e se ena vrlo veseliti susretu s tobom.
Ona je pomalo boleljiva, ali e zasigurno rado ustati kako bi s nama blagovala. No i ja se ba
ne osjeam osobito. Moj me stari reumatizam* ponovno mui A k tome se moje obveze u
Jeruzalemu ponajprije sastoje, kako i sam vidi, od tranja uz strmo stubite i niz njega!
Unato potekoama na koje se alio, kretao se vrlo ivahno i bez vidljivoga napora. Moglo
se ak zamijetiti kako ga ispunjava nekakva unutarnja uznemirenost, te je jedva mogao mirovati. Pilat je bio mrav i pojavljivala mu se ela, koju je kuao prikriti tako to je kosu eljao preko tjemena prema naprijed. Njegov ivotni put, kao to sam znao, u poetku nikako nije bio
sjajan i blistav Ali zahvaljujui enidbi napokon si je priskrbio jo uvijek unosan poloaj
namjesnika. No pravi prokonzul on ipak nije bio, nego je bio podreen prokonzulu u Siriji. Sve
u svemu, najvjerojatnije nije bio zao ni lo ovjek. Pokazao je kako se zna suho naaliti na svoj
raun i narugati se sebi samome. Posjedovao je, vjerujem, vrlo ivahan i budan um, te ga je
zbog toga cijeli ovaj sluaj s Isusom Nazareaninom toliko jako titio.
Spreman sam okladiti se kako e Zidovi, im se vratim gore u svoje odaje, ponovno ustro
i revno nagrnuti s novim zamolbama vezanim za blagdane. Tako e me prisiliti da ponovno
trim dolje u dvorite. Lako je Rimu preporuivati neka se uzima u obzir njihove obiaje i navade No na ovaj nain postajem vie njihov sluga nego gospodar!
Poeo je uznemireno hodati amo-tamo po dvoritu, a meni je kretnjom ruke dopustio da ustanem uz njega.
Jesi li ve razgledao Hram? zapitao me. Pristup u predvorje doputen je i nama nevjernicima Ali u unutarnja dvorita ne smije stupiti ni jedan neobrezanac*, pod prijetnjom smrtne
kazne. Gotovo bi se moglo posumnjati da ovdje ivimo u Rimskome carstvu ak ni Cezarov
lik ne smijemo javno postaviti ili izloiti. A prijetnja smrtnom kaznom nije prazna rije! Glede
toga imamo alosna iskustva. S vremena na vrijeme si poneki budalasti namjernik ili putnik iz
iste znatielje zabije u glavu da preodjeven u idova razgleda unutranjost Hrama. I to premda
tamo, u ostalom, nema nita posebno za vidjeti. Po najveoj vrevi moe se moda uvui, ali ako
ga uhvate slijedi mu nemilosrdno kamenovanje. Na to imaju idovi zajameno pravo, a takva
smrt uistinu nije ugodna Nadam se da nema neke takve nakane!
Nakon toga se oprezno raspitivao o novostima u Rimu, te je vidljivo odahnuo nakon to sam
mu razloio kako sam zimu proveo u Aleksandriji, prouavajui mudroslovlje. Iz toga je spoznao da sam politiki neopasan. Pa me je, u znak naklonosti, poveo u drugo dvorite i na
straarski toranj. Pri tome je, po svemu sudei, smetnuo s uma svoj reumatizam.
S tornja je pucao vidik na cjelokupno podruje Hrama. U veernjem je svjetlu Hram, sa svojim brojnim dvoritima i prekrasnim dvoranama sa stupovljem, izgledao uistinu raskono. Pilat
mi je pokazao gdje se nalazi dvorana trgovaca i novara, zatim takozvano predvorje nevjernika,
dvorite za ene i ono za mukarce, te napokon i ono pravo zdanje Hrama, koje je stralo u vis,
u samome sreditu svetoga podruja. Bilo je to mjesto gdje se nalazilo najvie svetite, prostorija u koju je ak i vrhovni sveenik smio stupiti tek jedanput godinje.
Raspitivao sam se imaju li nekoga utemeljenja prie, prema kojima se u tome najviemu
idovskom svetitu oboava zlatna glava divljega magarca. Takvo, duboko ukorijenjeno

miljenje susree se, naime, kod svih naroda. Pilat mi je objasnio kako u tome nema ni trunke
istine.
U najviemu svetitu nema niega uvjeravao me. Prostorija je potpuno prazna. Nakon
to je raniji hram poharao poar, Pompej je s nekolicinom asnika poao iza zastora Tamo
nije naao ba nita. To je neoboriva injenica.
U meuvremenu su ponovno doli neki ljudi koji su eljeli govoriti s namjesnikom. Zato
smo se opet vratili u vanjsko dvorite. Tamo je ekao izaslanik vrhovnog sveenika, kojega su
pratili hramski uvari. Zatraio je neka se trupla raspetih uklone s krieva prije isteka dana, a
glas mu je zbog pretjerane ustrine zvuao nametljivo i razdraujue. Poncije Pilat mu je prepustio na volju neka s krieva ukloni ono to je na njima ostalo. Reda radi raspravljali su potom
je li to stvar idova ili Rimljana, premda se izaslanik nedvojbeno ve pripravio na preuzimanje
te neugodne zadae, pa je zato poveo i hramske uvare. Smjerali su otpremiti tjelesa na
idovsko smetlite i tamo ih baciti u vatru, koja je tamo danonono plamtjela radi spaljivanja
otpadaka.
Namjesnik je s izvjesnom otrinom upozorio kako se truplo Isusa Nazareanina ne smije dirati, ako ve nije pokopano, kako je to jo ranije odobrio nekome drugom. Izaslanika ta vijest
nije razveselila, ali o tome nije mogao poeti raspravu. Naime, dobio je openit nalog neka se
pobrine za uklanjanje tjelesa prije poetka Sabata. No ipak je pokuao doznati tko se to zanimao
za Isusovo tijelo, te kako se to i zato dogodilo. No Pilatu je ovaj ovjek ve bio dosadio, te je
tek kratko promrsio: Kako sam rekao, tako jest! Pritom mu je okrenuo leda, kao znak da je
razgovor okonan. Pa se idov morao povui, zajedno sa svojim hramskim uvarima.
I kao mrtav, ini se, taj idovski kralj jo uvijek zadaje neprilike primijetio sam.
Poncije Pilat je utonuo u duboko razmiljanje i tek nakon nekoga vremena odvratio: Potpuno si u pravu Iskusan sam ovjek i openito si ne razbijam nepotrebno glavu. Ali me ova
pogrena osuda ljuti i uzrujava vie nego sam pomiljao. Jo jutros je taj Isus osobno preda
mnom tvrdio, on dodue jest idovski kralj, ali njegovo kraljevstvo nije ovozemaljsko. Iz toga
sam spoznao da je politiki bio bezopasan, pa ga nisam htio izloiti smrtnoj kazni. No idovi su
me primorali na to.
Udario je akom po dlanu druge ruke i gnjevno uskliknuo: Da, po svemu sudei, rtva sam
idovskih tajnih poteza i spletki. U sred noi ti su momci uhitili tog njima omrznutoga lutajueg
propovjednika, pa zatim jo iste noi dozvali i okupili toliko lanova Velikoga vijea da je bilo
dovoljno glasova za njegovu osudu. Za vlas je manjkalo da ga ak i sami ne kamenuju, zbog
huljenja boga. Oni dodue nemaju pravo provesti takvu smrtnu presudu, ali takvo neto se ve
dogaalo. U takvim sluajevima su se svaki puta licemjerno izgovarali kako su bili nemoni
pred pravednim gnjevom puka Ali ovaj puta se nisu usudili tako postupiti, zasigurno iz obzira pred tim istim pukom, te su zakljuili kako je poeljno uvui i Rim u cijeli sluaj! Da, ja sam
toga ovjeka, budui da je odrastao u Galileji i tamo propovijedao, poslao idovskome tetrarhu*
u Galileji. Ali se taj lukavi lisac Herod Antipa** s njim tek izrugivao i zatim mi ga poslao natrag, kako bi odgovornost navalio meni na vrat.
to je mogao misliti onom izjavom, kako njegovo kraljevstvo nije ovozemaljsko? usudih
se zapitati. Ja nisam praznovjeran, no pri njegovome umiranju zemlja se zatresla. To je neoboriva injenica A i nebo se milosrdno smrknulo, kako se Isusovu patnju ne bi moglo dobro
vidjeti.
Namjesnik me je razdraeno pogledao i oslovio krajnje neljubazno: Nadam se kako ti, koji
tek to si banuo ovamo, nee odmah poeti pretresati ono to moja ena jo od jutra neprestance premee po ustima. A centurija Adenabara u dati zatvoriti, ako nastavi brbljati i blebetati
o sinu bojem! To sirijsko vjerovanje u predaje je nepodnojivo. Ne zaboravi, ti si Rimjanin!
Zahvaljivao sam svojoj dobroj zvijezdi to tijekom toga kratkog i povjerljivog razgovora na
tornju nisam nita napomenuo o pretkazanjima i proroanstvima, zbog kojih sam doputovao u
Jeruzalem. Ali me je prokuratorova provala srdbe osnaila u odluci da rasvijetlim pozadinu

ovih zbivanja, koliko god to bude mogue. Nije uobiajeno da si jedan rimski namjesnik toliko
uzima srcu raspinjanje na kri nekoga idovskog bunitelja puka. Ovaj idovski kralj zasigurno
je morao biti sasvim posebnim ovjekom.
Poncije Pilat se zaputio uz stubite prema svojim odajama. No napomenuo mi je kako bi ga
veselilo ako bi me, nakon to padne tama, mogao pozdraviti kao gosta na veeri.
Vratio sam se u asniko krilo, gdje su se sada, nakon isteka slube, nazoni predano astili
vinom. Judeja je dobar vinski kraj, tumaili su mi asnici, a nakon kusanja mogao sam njihovu
prosudbu uistinu samo potvrditi. Pomijeano s vodom to je vino osvjeavajue, ukusno i nije
preslatko.
Upustio sam se u razgovor s asnicima, tehniarima i strunim inovnicima iz legije.
Potvrdili su mi kako je namjesnik uistinu nerado i protivno svojoj volji, pod pritiskom i zbog
navaljivanja idova, dao njihovoga kralja raspeti na kri. No Isusa su u dvoritu utvrde vojnici
ipak izbievali i izrugivali mu se, ali ipak tek zbog svojega uveseljavanja i jer je takav bio
obiaj. Namjera je ipak bila pustiti ga nakon toga. Sve nazone ovdje kao da je titao neki
osjeaj krivnje. Jer, oni su se cijelo vrijeme trudili pogubljenoga braniti i odgovornost za njegovu smrt prebaciti na Zidove.
Potres ih se duboko dojmio, a neki od njih, nakon to se ponapie, govorili su sve najljepe o
priama koje su Zidovi kazivali o udotvorstvima njihovoga kralja. Lijeio je bolesne i istjerivao zle duhove iz ljudi A prije svega nekoliko dana je, nedaleko Jeruzalema, probudio u
ivot jednoga umrlog koji je prije toga tijekom vie dana leao u grobu. Meni se inilo sve to
kao primjer, koliko brzo nakon uzbudljivih zbivanja ponu razne predaje iriti vrijee. Bilo mi
je teko zadravati smijeak glede te pripravnosti s kojom su ti ipak dobro obrazovani ljudi
sluali i vjerovali u te toliko drsko priane besmislice. Netko od nazonih znao je ak i ime toga
ovjeka to je vraen iz carstva mrtvih. Pritom se krajnje ozbiljno tvrdilo kako je to buenje iz
mrtvih, o emu su se prie proirile po cijelome Jeruzalemu, bio zadnji poticaj idovskome
poglavarstvu da donese odluku 0 smrtnoj osudi udotvorcu.
Kao sljedei primjer idovske nesnoljivosti, zapovjednik jedne postrojbe konjanika na devama koja je bila poslana s ruba pustinje u Jeruzalem, naveo je dogaaj od prije nekih godinu
ili dvije dana. Tada je galilejski tetrarh Herod dao smaknuti nekog proroka. Taj je propovijedao
u pustinji 1 potaknuo mnoge ljude na krtenje u rijeci Jordan, kako bi time postali graani
buduega kraljevstva. asnik je tvrdio kako je tog ovjeka vidio svojim vlastitim oima. Bio je
ogrnut pokrivaem od devine dlake i nije jeo meso.
uo sam i kako se u jednome gotovo nepristupanome pustinjskom predjelu, nedaleko od
Mrtvoga mora, nekoliko stotina idova zdruilo u zajednicu, radi istraivanja svetih zapisa i
ekanja na novo kraljevstvo. Ti pustinjaci navodno rabe drugi kalendar, za razliku od pravovjernih idova, te poznaju razliite stupnjeve posveenja u njihovome tajnom nauavanju.
Tama se u meuvremenu spustila, pa su zapaljene svjetiljke. Bilo je vrijeme da se pojavim
pred namjesnikom. Zbog toga sam poziva bio izloen izvjesnim bockanjima asnici su mi
ipak rekli u povjerenju, kako im je uspjelo potajno uvesti dvije sirijske plesaice i glazbenike
Pa kad se prokonzul bude povukao, rekoe, mogu ja ponovno doi natrag u asniko krilo i
prikljuiti se opoj zabavi. Nakon to je idovska proslava Pashe do sada legiji donijela toliko
potekoa i nevolja, ljudstvo je poteno zasluilo malo razonode.
U namjesnikovim stambenim odajama moglo se zamijetiti pokuaj ublaavanja tmurnosti
prostorija u tornju. Tome su trebali sluiti skupocjeni pokrivai i zidni sagovi, a jastuii na
lealjkama za blagovanje bili su presvueni biranom tkanicom. Stolno posue bilo je sirijskoga
podrijetla, a vino je bilo nueno u staklenim kupama. Uz mene je sjedio jo jedan gost. Bio je to
zapovjednik utvrde, toliko mualjiv ovjek te se moglo pomisliti kako je potpuno nijem. I ma
koliko je on moda bio vrstan vojskovoa, u drutvu domaice i njene druice on se osjeao
toliko zbunjenim te se nije usuivao usta ni otvoriti. Veeri su pribivali i Adenabar i prokurato-

rov tajnik. U svjetiljkama je gorjelo najprobranije ulje, iji se ugodan miris natjecao s onim koji
je dolazio od pomasti koje su rabile obje gospoe.
Veselilo me to ponovno sreem Klaudiju Prokul. Ipak, otvoreno priznavi, teko bih je prepoznao pri sluajnome susretu na cesti. U meuvremenu je smravjela, postala bljeom, a
nastojei skriti sjedine kosu je bojila kanom* u crveno. Ali kad sam je pogledao u oi, ono jedino to mi je od prije ostalo od nje u sjeanju, zamijetio sam odmah onu istu nemirnu osjetljivost, koja me neko u mojoj mladosti jedno cijelo poslije podne oduevljavala u kui Prokula u
Rimu
Ispruila mi je u susret obje svoje vitke i njegovane ruke, te mi se istodobno dugo zagledala
u oi. Tada me je zagrlila rukama oko vrata, na moje neizmjerno uenje, pa me privukla k sebi, stisnula uz tijelo i poljubila u oba obraza. To je popratila jecajem i suzama u oima te rekla:
Mark, Mark! Koliko se veselim to si doao pa me moe malo razvedriti ove strane veeri!
Zapovjednik utvrde odvratio je pogled, postiden kako zbog domaina tako i zbog mene. A
Poncije Pilat je zabrundao: Ali, ali, Klaudijo! Ta priberi se malo! Ta svi znamo, nisi ba zdrava.
Klaudija Prokul je skinula ruke s mojega vrata. Ljepota joj je donekle trpjela zbog modrila i
suza to su tekle preko nalienih obraza. Ali je zatoptala nogama po tlu i zafrktala: Nije to
moja krivica, ako me mue zli snovi! Zar te nisam upozoravala da s onim svetim ovjekom
nita ne poduzima?
Zapazivi koliko je Poncije Pilat bio razdraen, postalo mi je jasno koliko je visoka cijena
to je mora plaati za svoj poloaj, koji mu je svojim vezama priskrbjela njegova supruga. Neki
drugi ovjek bi u takvoj zgodi bez sumnje naloio svojoj eni neka se povue, dok se ponovno
ne pribere. No prokurator joj je tek zbunjeno i kao u neprilici milovao ramena i molio je neka se
svlada. A Klaudijina pratiteljica, napadno ljepukasto bie, pohitala je popraviti i urediti nali
na obrazima svoje gospodarice.
Namjesnik je iz ruku jednoga roba uzeo zaimau i svojom rukom iz posude za mijeanje
zahvaao vina te ga natakao u staklene kupe. Na te je kupe, po svemu sudei, bio posebno ponosan. A mogu rei, s punim pravom Prvu je kupu dodao meni, mimo zapovjednika utvrde.
Iz toga sam zakljuio kako je dao pretraiti moju prtljagu. Promiljeno sam, naime, na vrh svojih stvari odloio ono kratko pismo s preporukom, koje mi je prispjelo, zajedno s migom kako
nema nita mudrijeg za mene nego da prainu Rima najhitrije otresem sa svojih nogu Na
vrhu toga pisma stoji jedno ime, koje radije ne bih ovdje naveo, no koje se sada u istonim
zemljama pokazuje kao utjecajno. Tako Ti moram jo i zahvaljivati, Tulijo, to si mi usporedo s
tjeranjem iz Rima ishodila to ime kao potporu.
Nakon to nazdravismo, Poncije Pilat se s mukom slabano nasmijeio, te poluglasno rekao
kako sada poinje razumijevati barem jedan idovski obiaj A to je onaj koji enama zabranjuje objedovati zajedno s mukarcima. No Klaudija Prokul se u meuvremenu smirila i zatraila
da sjednem za stol pokraj nje, kako bi mi mogla milovati kosu.
To nitko ne moe pogreno shvatiti objasnila je. Prema mojoj dobi, mogla bih ti mirne
due biti majkom. A ti, jadno siroe, nisi nikad poznavao majke
Kod bogova je sve mogue uzvratio sam. Pretpostavimo dakle, da si u dobi od pet godina mogla roditi sina
Razlika u godinama medu nama iznosila je najmanje petnaest godina, pa je moja primjedba
bila jamano tek nezgrapno laskanje No ene takvo neto rado sluaju. Klaudija Prokul me
samodopadno zagledala ispod svojih obrva, nazvala me laskavcem i upozorila svoju druicu,
neka ne vjeruje ni rijei od onoga to govorim. Dodala je i kako slovim za jednoga od najprepredenijih zavodnika medu mladiima u Rimu te sam ve sa etrnaest godina znao Ovidija naizust. Sreom, pritom nije niim napomenula o oporuci kojoj mogu zahvaliti moju imunost
Namjesnik mi nije zamjerio na izreenoj ali. ak sam stekao dojam kako pozdravlja sve to
bi njegovu enu oraspoloilo. Jedino me upozorio neka se suzdrano vladam, te imam na umu

kako je ena jednoga prokonzula nedodirljiva. A prokonzulom se, najvjerojatnije, sam nazvao!
Jo je pritvrdio, njegova je ena slijedom boravka meu idovima postala staloenijom i ozbiljnijom, odbacujui lakoumnost rimskih drutvenih krugova.
Dok smo mi tako brbljali besmislice, zapoela je veera. Moram odmah rei, ve sam jeo i
bolje. Jelima se ipak nije moglo prigovoriti, ma koliko bio ivot namjesnika skroman. Barem se
pokazalo da je sve izneseno na stol bilo svjee i pripremljeno od dobrih namirnica, to je nedvojbeno temeljna pretpostavka svakoga kuharskog umijea. A najvee zadovoljstvo bio je
vrhunac objeda, kad je unesen velik i pokriven lonac te postavljen na stol. Domain je tada otpremio robove iz prostorije. Svojim je rukama podigao poklopac s lonca, a iz posude je zastrujao predivan miris peenja i rumarina.
Adenabar i zapovjednik utvrde dali su glasnim usklicima oduka svojemu veselju.
Po ovome se vidi, koliko smo pod strogim nadzorom idova objasnio mi je Poncije
Pilat, onako uzgred. Rimski prokonzul mora svoju svinjetinu iz istone Jordanije
prokrijumariti u Antoniju!
Doznao sam kako se istono od Genezaretskoga jezera uzgajaju cijela krda svinja, ali je istodobno iz obzira prema idovima strogo zabranjeno dopremati i donositi meso tih ivotinja u
Jeruzalem. Zato se svinjetina za namjesnikov stol doprema u utvrdu skrivena u slubenoj prtljazi glasnika i zatiena rimskim dravnim peatom.
Pada mi upravo na um javio se pak Adenabar, oito potaknut eljom da i on neto doprinese razgovoru kako je taj Isus, idovski kralj, u biti tek jedan jedini put prouzroio stvarnu tetu. Bilo je to u Gadari*, istono od rijeke Jordan. Openito uzevi bio je pak bez predrasuda i nepristran. Poesto je krio idovske propise, pa ak i obvezu mirovanja za Sabat. No
idovsko gnuanje prema svinjetini je ipak prihvaao i dijelio. Jer, kad je prije nekoliko godina
putovao kroz okolicu Gadare, jednoga je dana uz pomo svojih uenika potjerao krdo od nekih
tisuu svinja i natjerao ga preko ruba strme stijene u ponor, gdje su pale u vodu i sve se utopile.
Njihovom je vlasniku time nanesena velika teta, a poinitelji su utekli preko granice u Galileju. Teko bi uspjelo izvesti ih pred sud, te im suditi, a osim toga nikad se ne bi moglo od njih
dobiti neku naknadu, jer su redom bili siromasi. ivjeli su poglavito od darova svojih sljedbenika A radili su tek povremeno i pomalo. Uzgajivau svinja nakon te njihove opake ale nije
preostalo drugo osim zatomiti gnjev Mislim da se za cijeli sluaj nije nalo ni svjedoka, jer je
glas o svecu prodro preko granice pa su ga se ljudi pribojavali zbog njegovih udotvorstava.
Adenebar se smjestio na rub svoje lealjke i pripovijedao vrlo predano. A na koncu je prasnuo u glasan smijeh. No tek je tada zamijetio kako njegova istinita priica nas ostale nikako nije
zabavljala ni oraspoloila. Jer, ponovno smo doli na onog Isusa, na kojeg smo kroz isprazno
drutveno avrljanje na neko vrijeme zaboravili, pa makar ne ba potpuno
Adenabar je zbunjeno zamuknuo, a i smijeh mu je naglo zamro. Poncije Pilat je pak promrsio: O tom smo ovjeku uistinu dovoljno govorili Klaudija Prokul je poela drhtati, izgubila vlast nad sobom i uzviknula: On je bio svetac! Iscjeljitelj bolesnih i udotvorac, kakvoga
jo svijet nije vidio! Da si ti kojim sluajem mukarac i pravi Rimljanin, ne bi ga ni u kojem
sluaju osudio. Uzalud si naknadno oprao ruke Time se nisi iskupio! I sam si priznao kako
mu nisi naao neke krivice. Tko ovdje u Jeruzalemu uistinu vlada? Ti ili idovi?!
Prokurator je sav poblijedio od srdbe, te bi svoju vinsku kupu tresnuo o pod, da se nije u
posljednji tren prisjetio kako time ne bi nita postigao osim to bi dragocjeno staklo razbio u
krhotine. Zamislio se i pogledao uokolo. Budui da je drutvo za stolom bilo malobrojno i
pouzdano, a po prostoriji se nisu motali robovi, napokon je odgovorio usiljeno mirno: Vjerujem jedino u ono to vidim svojim oima Preda mnom nije izveo nikakvo udo, kao ni pred
Herodom. I to premda ga je idovski knez otvoreno poticao neka mu nekim znakom posvjedoi
svoju mo. Sve to poprimilo je nekakav opak politiki prizvuk Zato nisam vidio nikakav
drugi izlaz i rjeenje osim osudivanja toga ovjeka. Pravno uzevi, osim toga, Ja osobno i nisam
izrekao nikakvu presudu. Jedino sam idovima dao otvorene ruke Dravnitvo je

dravnitvo, a u ovom dijelu svijeta izlaz i rjeenje uvijek odreuje odmjeravanje i promiljanje
o svrsishodnosti! A ne formalna rije suca Pritom je preputanje odluke idovima glede sitnica upravo prikladno! To im zadovoljava potrebu za nacionalnom svijeu. No to se tie svih
vanih stvari, odluka lei iskljuivo u mojim rukama!
Kako je ono bilo s vodovodom u Jeruzalemu? dobacila je pak Klaudija Prokul enski
zlobno. Zar to nije bila tvoja slavna zamisao, tvoj ponos? Pothvat smiljen kao uzvien
spomenik razdoblju tvoje vladavine? Sad mi pokai, gdje je ta graevina?! Svi su nacrti ve bili
izraeni i predani, a i svi nagibi su bili izmjereni.
Ta nisam mogao zlato za tu namjenu nasilno uzeti od hramskoga blaga! branio se Pilat.
Pa ako idovi u gradnji vodovoda nisu spoznali svoj probitak, onda se oni moraju zbog toga
sramiti, a ne ja
Moj vladaru i gospodaru! odvratila je Klaudija zajedljivo. Tijekom svih ovih godina
morao si idovima svaki puta popustiti, kad god se neto zaotrilo! I to u svakome pitanju, malenom ili znaajnom. Upravo se ovaj puta pokazalo koliko bi ti bilo lako dokazati se kao
mukarac, a pravda bi bila na tvojoj strani. Zato si moju opomenu da ne osuuje nevinoga
zanemario i prepustio vjetru?
Adenabar je htio spasiti raspoloenje, pa se pokuao naaliti: Akvedukt se razbio na
tvrdoglavosti jeruzalemskih ena. Odlazak po vodu za njih je jedina prigoda za okupljanje uz
zdenac i avrljanje. I koliko je god put do zdenca dulji i naporniji, to vie nalaze opravdanja za
predahe i budalasta naklapanja
Te jeruzalemske ene nikako nisu toliko priproste i glupe, kao to ti vjeruje odgovorila
je Klaudija. Da se nije sve odvijalo toliko brzo i prenagljeno, tako protuzakonito, te da ga
jedan od njegovih vlastitih uenika nije za novac izdao idovskome Velikom vijeu, ne bi nikad
dolo do osude. Da si ti barem, moj tovani muu, bio u dovoljnoj mjeri mukarac, pa odluku
odgodio do iza blagdana, sve bi sada izgledalo drukije. Taj je Isus imao uz sebe radnike, a isto
tako i sve one diljem zemlje koji se smjernima* nazivaju i pritom oekuju novo kraljevstvo.
Njih je vie nego ti sluti. Pojavio se ak i jedan lan sinedrija* i molio za truplo raspetoga,
kako bi ga poloio u vlastitu grobnicu. Ja znam mnogo toga to tebi promakne Znam i o stvarima koje ak ni skromnim Isusovim sljedbenicima nisu poznate! Ali sada je za sve prekasno
Ti si ubio tog ovjeka! Poncije Pilat je podigao ruke, zazvao za svjedoke sve rimske bogove i
Cezarovoga duha zatitnika pa ustvrdio: Da Isus nije bio pribijen na kri, idovi bi se potuili
u Rimu kako nisam Cezarov prijatelj. Zar ti nisam zabranio, Klaudijo, sastajati se s tim enama,
koje poput arobnica padaju u nezdrav zanos?! Privienja tih vjetica tek pojaavaju tvoju uznemirenost. Muevi, Rimljani! Pitam vas otvoreno i po svim pravilima: to bi uinili na mojemu mjestu?! Bi li stavili na kocku svoj poloaj i cijelu ivotnu putanju, tek za ljubav jednome
idovu, koji je zapodijevao vjerske nemire?
Nastupila je kraa stanka, a tada je zapovjednik utvrde napokon otvorio usta i rekao: idov
ostaje idovom. Podmukao i zloban ivalj, jedan kao i svi! Bi, koplje i kri jedina su
dravnika osnova za njihovo smirivanje i obuzdavanje!
Kad je umro, zaljuljala se zemlja primijetio je Adenabar. Ja vjerujem da je bio Sin
Boji. Ali ti nisi mogao drukije postupiti. A sad je on mrtav i nee se vratiti
Rado bih vie doznao o njegovome kraljevstvu dodao sam ja.
Klaudija Prokul nas je pogledala irom rairenim oima i zapitala: A to, ako se vrati? to
ete uiniti tada?! Izrekla je te rijei toliko strastveno da mi je od njih jeza prostrujala leima, a
svaka se vlas na tijelu nakostrijeila. S naporom sam morao prizvati u sjeanje kako sam se
vlastitim oima osvjedoio o smrti idovskoga kralja na kriu.
Poncije Pilat je suutno pogledao svoju enu, protresao glavom i rekao, kao da oslovljava
nekoga slaboumnika: to se mene tie, moe se on mirno vratiti, ljubavi moja. Ali o tome
emo se brinuti kada za to doe vrijeme

U dvoranu je tada oprezno stupio jedan sluga i zamolio namjesnikovoga tajnika neka izae.
Prokurator je pak uzdahnuo s olakanjem i napomenuo: Uskoro emo douti posljednje novosti. No do tada ostavimo tu neugodnu temu!
Okonali smo blagovanje u potitenome ugoaju. Stolni pribor je odnesen, pa smo jo pili
vina. Radi razvedrivanja gospoa poeo sam pjevuiti najnovije napjeve iz Aleksandrije, a
Adenabar je zapjevao neku pjesmicu nastalu u dvanaestoj legiji, glasom koji je doista bio
kolovan.
Tajnik se vratio, a Pilat ga je pozvao neka pred svima izvijesti o novostima, to je trebao biti
znak njegovoga povjerenja prema nama. Po svemu sudei, sa sputanjem mraka su se uhode
koje je namjesnik drao meu idovima prikrale u utvrdu i dojavile svoja zapaanja. Tajnik
nam je priopio slijedee: Potres je meu idovskim sveenicima pobudio veliku prepast, jer
se pritom zastor u Hramu razderao na polovicu, od vrha do dna. ovjek koji je potkazao
Nazareanina danas je ponovno doao u Hram i dobacio slugama bojim pred noge trideset
srebrnjaka, to ih je dobio kao nagradu za svoje djelo. U kui vrhovnoga sveenika vlada otvorena pomutnja nakon to je izalo na vidjelo kako su dva lana sinedrija, Josip* i Nikodem*,
skinuli Isusovo truplo s kria i dali ga pokopati u jednome novoisklesanom grobu u stijeni, nedaleko od stratita. Nikodem je jo uz to priloio platneni grobni pokrovac te stotinu grkih
funti* mjeavine mirhe* i aloja*. Inae je u gradu mirno, a predveerje blagdana Pashe proslavljeno je na uobiajen nain. Isusovi sljedbenici su se rasprili poput pepela rasipanoga na
vjetru. Veliko vijee je oglasilo sljedeu poruku: Bolje je ako jedan ovjek umre za narod,
nego ako cijeli narod propadne. Slijedom toga se stanje u gradu smirilo. U svakom sluaju,
nitko vie ne govori glasno o raspetima na kriu. Praznovjerno oboavanje puka, koje je uivao,
kao da je ishlapjelo nakon to nije izveo nikakvo udo nego umro bijednom smru.
Tajnik nas je pogledao, nakaljao se, kratko nasmijao i nastavio: No tu je jo jedna pojedinost, koju nikad ne bih smatrao spomena vrijednom, da mi o njoj nije dojavljeno s dvije
razliite strane. On, taj Isus, navodno je najavio kako e treega dana nakon svoje smrti ustati iz
groba Otkud potjee ta pria nisam meutim uspio doznati. Ali se za nju zna i u kui vrhovnoga sveenika. Zato se tamo savjetuju kako bi se za takvo neto mogli pripraviti.
to sam rekla! uzviknula je Klaudija Prokul pobjedniki.
Jamano, ja ne mislim pobrzao se ispraviti tajnik kako sveenik doista vjeruje u takvu
mogunost. Ali sljedbenici raspetoga mogli bi pokuati ukrasti truplo, jer bi time priproste ljude
mogli zavarati. Zbog toga sveenike i ostale lanove vijea toliko srdi to i Isusovo truplo nije
spaljeno na smetlitu, poput tjelesa ona dva zlikovca.
To sam zapravo mogao i oekivati ogoreno je promrmljao Pilat da e mi taj ovjek i
kao mrtav remetiti miran san.
Ta ga je suluda glasina toliko zaprepastila i prestraila te je odmah pozvao Adenabara i
mene, pa nas posjeo uz sebe i zatraio neka mu jo jedanput potvrdimo smrt idovskoga kralja.
Nas smo dvojica bili izravni svjedoci Isusove smrti, a promatrali smo i kako je vojnik zabio
svoje koplje u srce beivotnoga tijela. Zato smo objica potvrdili: Taj je ovjek izdahnuo na
kriu i zasigurno nee vie pomaknuti ni jednim dijelom tijela.
Nakon objeda proveo sam nemirnu no. Vino i sve ono to doivjeh builo mi je po glavi, te
sam unato svem umoru loe spavao i imao loe snove. Povrh toga cijele me je noi ometalo i
pijano pjevanje i urlikanje iz asnike blagovaonice. Napokon me probudio zov rogova, koji su
se oglasili s podruja Hrama i odjekivali povrh cijeloga grada. Prvo to sam zapazio nakon to
otvorih oi, bilo je sivilo zore No ve trenutak kasnije prisjetih se to sam sve prethodnoga
dana vidio i uo Ponovno sam poeo mozgati o idovskome kralju i njegovome kraljevstvu.
eljei razbistriti slijed svojih misli i sve si predoiti onako kako doivjeh, sjeo sam i poeo
pisati. I zapisivanje nisam prekidao sve dok k meni nije uao Adenabar, podlivenih oiju i jo
donekle mamuran. Pozvao me neka siem i pogledam neto zabavno. I uistinu, premda je bio
Sabat i k tome jo veliki Sabat, u dvoritu je stajalo izaslanstvo vijea i sveenstva Htjeli su

govoriti s namjesnikom! Pilat ih je ostavio neko vrijeme ekati, a potom ih je obasuo

ogorenim prijekorima zbog svih tih neugodnosti kojima je bio izloen.
Pridoli izaslanici bili su uistinu zaplaeni, te su tvrdili i zaklinjali se kako e posljednja prijevara biti opasnija od prve, uspije li Isusovim sljedbenicima ukrasti njegovo truplo iz grobnice.
Tada bi ovi posvuda rastrubili i svima objavili kako je ostvario svoje navjetanje da e treega
dana nakon smrti ustati iz mrtvih. Zato su molili i preklinjali namjesnika neka tijekom nekoliko
predstojeih dana postavi legionare kao strau pred Isusov grob. Naime, svojim vlastitim
uvarima nisu u cijelosti vjerovali I jo su zatraili da, za svaki sluaj, na ulaz u grobnicu
stavi svoj osobni slubeni peat, budui da se ni jedan idov nee usuditi dirnuti taj znak.
Pilat ih je nazvao starim enama i glupanima, te im se jo narugao slijedeim rijeima: Sve
mi se ini, vi se njega mrtvoga bojite vie nego ivuega! Na to su mu izaslanici obeali poslati
bogate darove, odmah nakon isteka Sabata. Naime, na Sabat im je, kao idovima, zabranjeno
bilo to nositi sa sobom. Napokon je Pilat popustio i poslao dva vojnika s legijskim pisarom do
groba. Pisar je dobio nalog neka zapeati ulaz u grobnicu, ali ne s namjesnikovim peatom nego
onim dvanaeste legije. Smatrao je da vojni peat valjda treba zadovoljiti idove. Jo je dao naputak neka se tijekom noi straa pred grobnicom povea na etiri ili osam momaka, a toan
broj neka procijeni i odredi zapovjednik strae. Jer, on je i predobro znao, dva rimska legionara
se nikako ne bi ugodno osjeali, ako bi nou ostali sami izvan gradskih zidina
Osjeajui kako bi mi malo kretanja dobro inilo, odluio sam pratiti pisara do Isusovoga
groba. Na stratitu su jo uvijek strali turobni i krvlju zamrljani stupovi krieva, dok su
poprene grede bile uklonjene pri skidanju tjelesa. Nedaleko se nalazio lijep vrt i u njemu stjenovita uzvisina.
U njoj je bila isklesana grobnica. Ulaz u nju bio je zaprijeen velikim mlinskim kamenom,
koji je stajao uspravljen u lijebu na tlu. Za pomicanje toga kamena bila je potrebna snaga dva
krepka mukarca, a dan je bio vru. Pisar nije smatrao nunim narediti otvaranje groba, jer su
ga idovski straari uvjeravali kako nitko nije nita dirnuo nakon to su dva nevjerna lana Visokoga vijea Josip i Nikodem naloili svojim slugama neka kamen dovaljaju na ulaz.
Dok je pisar peatio ulaz u grobnicu, uinilo mi se kako ih nje dopire jak miris po mirhi. No
to je moglo biti i od vrtnoga cvijea, koje je uokolo mirisalo toliko izdano. Dva legionara su
meusobno zbijali sirove ale glede svoje zadae. Ali su bili istodobno vidljivo zadovoljni to
je njih dopalo straarenje tijekom dana, te e naveer biti zamijenjeni.
Na povratku sam htio posjetiti idovski Hram. Zato sam se rastao od pisara, a taj mi je pritom priopio kako se mogu nesmetano kretati po vanjskome dvoritu Hrama. Udolicu iz koje se
uzdizao sveti breuljak preao sam preko mosta, a zatim ispod monoga luka ulaznih vratnica
stupio u dvorite nevjernika. Jo od jutra slijevale su se ovamo prave rijeke ljudi. Ipak je jo
uvijek bilo mjesta u dvoritu Divio sam se neko vrijeme dvoranama sa stupovljem. No beskrajno i jednolino pjevanje, glasne molitve, vonj od prinesenih rtava kao i strastven zanos
nazonih idova, uskoro su mi postali dosadni i odbojni. Mislio sam na truplo raspetoga, koje
lei u hladnoj stjenovitoj grobnici I sve moje suosjeanje poklanjao sam idovskome kralju,
ma koliko sam malo znao o njemu.
Vratio sam se u utvrdu Antonija. Odmah po dolasku poeo sam pisati i nastavio bez prekida
do duboko u no, kako bih se rasteretio svih svojih tunih misli. Ali sada, nakon sveg pisanja,
ne osjeam nikakvo olakanje, Tulijo I to zato jer ovaj puta tijekom pisanja nisam, kao inae,
osjeao Tvoju blizinu.
Pria o idovskome kralju za mene, u svakome sluaju, nije jo okonana. eznem vie saznati o njemu i njegovome kraljevstvu I ve sam smislio razne mogunosti kako bih mogao
uspostaviti vezu s njegovim sljedbenicima! Od njih bih mogao uti o emu je pouavao Isus
tijekom svojega ivota

PISMO 3.
Zanijekano uskrsnue Mark Mecentije Manilijan Tuliji.
Na poetku pisma zapisao sam svoje ime, kao i Tvoje, Tulijo No kad vidim vlastito ime
na papirusu, s uenjem se moram zapitati jesam li to doista ja koji sve ovo piem? Ili je to nekakav tuinac u meni? Jer ja vie nisam isti kao ranije.
Ponekad i sumnjam, tijekom ovih najduljih dana mojega ivota, da me je idovsko umijee
aranja opinilo. Ako se sve doista zbivalo tako, kao to sam to dvojei i ispitujui vidio, onda
sam u velikoj dvojbi. Ili sam doivio stvari koje se jo nikad ranije nisu sluile, ili u doslovno
morati povjerovati u brojna izvjea za koja su nam mudroslovci i skeptici* tumaili da su bila
miljena tek slikovito i u prenesenome znaenju.
Ne znam jo, hou li se ikad toliko odvaiti da otpremim ovo pismo. A i moja prethodna dva
svitka sa zapisima za Tebe lee jo uvijek neotposlani. I mogue je upravo tako dobro Jer ako
e ikada itati ove retke, teko e se pritom moi othrvati utisku kako je jadni Mark izgubio
posljednje ostatke svojega razuma. No ja o sebi samome mislim kako nisam sanjar i zanesenjak, premda sam oduvijek na ovome svijetu za neim tragao, s vjeito budnom sumnjiavou i
smislom za svestranu prosudbu. I to makar je ono to sam traio bilo s one strane svih utilnih i
putenih radosti kao i svih krijeposti. Priznajem, slijedom svojega podrijetla sam kao mladi
naginjao svakovrsnim neumjerenostima i nikad nisam uspijevao nai srednji put stvarnih mudraca, vjeito dvojei izmeu uzdrljivosti i utilne opijenosti. Takva neumjerenost iskazivala
se kroz moja bdijenja, postove i tjelovjebu tijekom kolovanja na Rodosu. Neizmjerna je bila i
moja ljubav prema Tebi, Tulijo I u tome sam bio nezasitan.
U dubini mojega bia unato svemu tome lei, u to Te uvjeravam, neto hladno i
promatrako. I to me uva od samounitenja. Bez toga trijeznog i promiljenog uvara teko da
bih napustio Rim. Vjerojatnije jest, radije bih proigrao svoj imetak, a mogue i vlastiti ivot,
nego se rastao s Tobom Sada, dok piem, taj je moj unutranji uvar posebice budan. Cijelo
se vrijeme, naime, trudim razluiti to sam osobno vidio, to sam tek douo, te to od svega
mogu u zadovoljavajuoj mjeri promatrati kao doista dokazano.
Neto me nagoni da podrobnije pribiljeim svoje doivljaje, pa ak i ako Ti ova pisma nikad
ne poaljem. Pri zapisivanju u zasigurno uvrstiti i mnogo suvinoga, jer jo ne mogu dovoljno
razlikovati nevano od bitnoga. Ali sam uvjeren kako sam svjedoio silasku jednoga boga na
na svijet. Ova e tvrdnja najvjerojatnije zvuati kao nesmislena i bezumna svakome tko nije
sve to i doivio No za sluaj da sam s tim svojim miljenjem u pravu, mogle bi se kasnije
ipak i najmanje pojedinosti pokazati znaajnima. Prihvati to dakle kao opravdanje to troim
toliko rijei! Jer, ako je moja pretpostavka tona, svijet e se promijeniti ili se ak ve i promijenio I novo razdoblje je zapoelo.
U svemu tome moj uvar ostaje budnim i upozorava me neka ne vjerujem u ono to bi tek
moglo biti plodom mojih oekivanja. No jesam li u ope mogao oekivati neto toliko
neoekivano?!? Ne, nisam! Bilo je nemogue da neto takvo izmislim i sanjam. Ako sam i
pomiljao na neto odreeno, primjerice na novo kraljevstvo na zemlji, nikako to nije moglo
ukljuivati sve ovo to se zbilo. Ovdje je rije o neem drugom, neem to mi je za sada nerazumljivo.
Govorim sam sebi, mogue tek iz obine tatine, kako sam pripravan i sposoban pronalaziti
u stvarima dublje znaenje nego to one uistinu sadre. Tko sam ja, Mark, pa da se ba meni
dogaa takvo neto? O svome znaaju se ne zavaravam. No ipak ne mogu zatajiti i odricati se
svojih vlastitih doivljaja. Zato ih priam
Kad sam svoje prethodno pismo priveo koncu, bilo je ve kasno. Prsti su mi se grili od dugotrajnoga pisanja, a neko vrijeme nakon toga nisam mogao ni zaspati. Tada sam ipak vrsto

usnuo, ali za kratko. Jer, jo prije svitanja probudio me nov potres. Bio je neugodniji i dulji od
prvoga. Zveckanje razbijenih zemljanih vreva i tresak titova to su padali sa zidnih polica,
trgnuli su iz sna sve nazone u Antoniji. Kameni pod ispod mojih nogu zibao se toliko estoko
da sam pri naputanju prostorije pao koliko sam dug. Strae u dvoritu rogovima su oznaavale
uzbunu. Uz sav taj mete mogao sam se tek diviti obuenosti legionara. Jer, unato sanjivosti i
tami, ni jedan od njih nije istrao bez oruja, premda je njihova prva pomisao morala biti kako
utei na otvoren prostor i spasiti se od stropova i krovova kojima je prijetilo uruavanje.
Bilo je jo toliko mrano te su u dvoritu morali zapaliti zublje. Nakon to su se prva pomutnja i mete smirili, moglo se utvrditi kako su dodue zidovi na nekim mjestima napuknuli,
ali u utvrdi nije bilo ljudskih rtava. Prijavljeno je tek nekoliko bezazlenih uganua, naboja i
manjih ozljeda. A i te su ozljede potjecale prije od urbe po tami nego od djelovanja potresa.
Zapovjednik utvrde je odmah poslao ophodnje u grad, naloivi im neka se osvjedoe jesu li
nastale kakve tete. Istodobno je naredio neka se uzbuni gasitelje vatre u sastavu legije. Naime,
poari koji bi izbijali nakon potresa esto su izazivali vie zla nego samo pomicanje i potresanje
tla.
Prokurator je izletio izravno s postelje na otvoreno. Pritom je prebacio tek ogrta preko ramena, pa je sada bos stajao na stubitu. Nije silazio u dvorite i nije se svojim glasom mijeao u
izdavanje zapovijedi. Budui da se udari potresa nisu ponovili, a ubrzo su iz smjera grada odjeknula i prva jutarnja glasanja pijevaca, Pilat nije smatrao nunim dati otpremiti ene iz utvrde
van u sigurnost. Nakon sve te prepasti bilo je razumljivo to vie nitko nema volje za vraanjem
u postelju. Nebo je u meuvremenu postalo svijetlije, a nakon to su i zvijezde izblijedile grohnuli su iz smjera Hrama i ovoga jutra oni moni zovovi rogova. Bio je to znak da su zapoeli
obredi slube boje, kao da se nita nije zbilo
Stanje pripravnosti u postrojbama je tada ukinuto, pa su vojnici vraeni na svoje redovne obveze. No pritom su dobili tek hladan zajutrak, jer se u kuhinji opreza radi u dogledno vrijeme
nije smjelo paliti vatru. Tada su se poele vraati ophodnje, jedna za drugom. Izvjetavale su
kako u gradu dodue vlada velika prepast i zbrka, a mnogi su ljudi utekli iz grada na otvoren
prostor izvan zidina, no osim Giffiyit,, nekoliko uruenih kunih zidova nije dolo do nekih
veih oteenja. Potres je bio ogranien, po svemu sudei, na vrlo maleno podruje, ponajprije
ono gdje su se nalazili utvrda i Hram.
Strae su zamijenjene, a prva kohorta* krenula je stupajui kroz grad tek s neznatnim
zakanjem, odlazei na redovito vjebanje u amfiteatar*. U tome vrijednom zdanju ve se godinama nisu prireivale borbe gladijatora* ni borbe sa ivotinjama. Arena slui iskljuivo za
uvjebavanje vojnih postrojbi
Gazei po krhotinama zemljanih posuda to su leale po tlu poao sam natrag u svoju sobu,
umio se i briljio se odjenuo. Dok sam jo bio time zauzet, prispio je glasnik i pozvao me prokonzulu. Poncije Pilat je dao postaviti jedan stolac pri dnu stubita, odredivi to kao mjesto gdje
e toga dana primati molitelje. Njegov izraz lica nije odavao nikakvu zabrinutost zbog ponovnoga potresa, ali si sve nekako mislim da je i on vrlo rado sjedio na otvorenom
Pred namjesnikom je stajao zapovjednik utvrde zajedno s legijskim pisarom. Neto dalje
zamijetio sam i Adenabara s dva legionara. Ovi su prema sirijskoj navadi govorenje popraali
estokim kretnjama, elei time prisnaiti i objasniti svoje izjave. No istodobno su se trudili
zadrati vojniko dranje pred svojim vrhovnim zapovjednikom. Namjesnik je pak bio vidljivo
razdraen Okrenuo se odmah prema meni i rekao: Jutros se smjena straara otegnula zbog
potresa. Ova dva sirijska glupana ovdje trebala su poi kao nova straa na onaj ukleti grob. est
je vojnika bilo tamo tijekom cijele noi, a uvijek su po dvojica trebali straariti, dok su ostali
spavali. Ova dva Sirijca su se upravo vratili i izvijestili kako je legijski peat slomljen, kamen s
ulaza u grobnicu odvaljan, a postrojba strae koju su trebali zamijeniti netragom je nestala.
Zatim se obratio legionarima i upitao ih: Je li truplo jo u grobu?
Oba budalaa odgovorie u jedan glas: U grob nismo ulazili Takav nalog nismo imali.

 A zato nije barem jedan od vas ostao tamo, dok je drugi trao natrag radi izvjeivanja?
upitao je Pilat. Sada moe svatko, po elji, ui u grobnicu.
Ni jedan od nas nije se usuivao ostati na tome mjestu sam priznadoe obojica, ni ne
pokuavajui izrei nekakvu ispriku, Zapovjednik utvrde smatrao se obveznim zauzeti se za
svoje ljude, jer je krajnja odgovornost ipak bila njegova. Rekao je kratko: Vojnici su dobili
strogu zapovijed da se izvan utvrde kreu uvijek po dvojica.
No iz izraza lica obojice legionara mogao sam lako oitati kako nisu strahovali samo za svoj
ivot. Ono to ih je doista uplailo i ispunilo praznovjernom jezom nedvojbeno je bio pogled na
otvoren grob i nestanak njihovih drugova. Namjesnik je, izgleda, dijelio moje miljenje, jer je
rekao estokim glasom: U ovome to se zbilo nema niega natprirodnog! Kamen je s groba
nesumnjivo odgurnuo potres. A straari, ti praznovjerni sirijski straljivci, utekli su za vrijeme
svoje slube, pa se ne usuuju vratiti. Treba ih traiti kao vojne bjegunce! Zasluili su najstrou
kaznu.
Ponovno se okrenuo prema meni i pojasnio: Ovdje je u pitanju ast cijele legije! I zato se
ne mogu osloniti na nikoga tko je njen pripadnik. A i openito ne elim nikakve pokuaje prikrivanja i zatakavanja, bilo koje vrste. Ono to trebamo je nepristrano svjedoenje. Ti si, Mark,
prosvijeen ovjek i dostatno upuen u zakone. Povedi Adenabara i ta dva vojnika, a to se
mene tie moe uzeti i cijelu kohortu kao zatitu, radi zaprijeavanja i uvanja cijeloga
podruja, kako ne bi i ove dvije junaine strugnule. Kad prispije do groba, utvrdi osobno to se
tamo zbilo! Zatim se vrati i izvijesti me!
Zapovjednik utvrde je smjesta glasno pozvao svoje puhae u rogove. No to je namjesnika
razjarilo jo vie nego je bio do tada. Udario je akom po dlanu druge ruke i dreknuo: Zar ste
svi skupa sili s uma?! Ono s kohortom ipak nisam mislio ozbiljno. Trebate tek nekoliko pouzdanih momaka. Bilo bi luaki pobuditi opu pozornost i time samo razglasiti ovu za nas sramotnu zgodu. A sad budite toliko ljubazni pa protegnite noge!
Adenabar je hitro odabrao deset momaka, postrojio ih u dvoritu i zatim potjerao treim korakom iz utvrde. Pilat je morao zapovijediti zaustavljanje i objasnio kako bi ubrzano stupanje
kroz grad bilo najbolji povod za cijelu gomilu znatieljnih idova da pojure za nama. Bio sam
zadovoljan zbog ove opomene Jer, onako neizvjeban kakav sam bio, teko da bih i bez
prtljage na leima mogao drati korak sa stupajuim legionarima, ma koliko kratak bio put koji
smo morali prijei.
Poli smo dakle umjerenim korakom. Usput smo sreli mnogo ljudi, koji su potaknuti potresom pobjegli iz grada i sad su se vraali. No oni su imali dovoljno svojih briga i vlastitih
razmiljanja, pa im nismo posebno zapeli za oko. idovi su ovaj puta ak zaboravljali pljuvati
za legionarima i dovikivati im pakosne kletve.
Vrt Josipa Arimatejskog nam je djelimice zakrio pogled na grob. No ve smo s izvjesne
udaljenosti mogli vidjeti kako iz grobnice izlaze dva idova. Nedvojbeno su to bili sljedbenici
Nazareanina. Naime, u jednome od njih sam s poprilinom sigurnou prepoznao onoga
naoitog mladia kojeg sam zapazio na stratitu dok je titio ojaene ene. Drugi je bio neki
vrst i snaan, bradat ovjek okrugle glave. Kad su nas zamijetili, utekoe unato naem dozivanju, te su uskoro nestali kao da propadoe u zemlju.
Eto nam nevolje!!! usklikne Adenabar Ali nije nikoga poslao u potjeru za bjeguncima.
Smatrao je mudrijim ne dijeliti nae snage, pogotovu jer je znao kako idovi u tom spletu vrtova i ograda, breuljaka i udolica mogu svaku potjeru zavesti na krivi trag i izigrati.
No mi smo ipak dovoljno vidjeli da bi mogli biti sigurni kako ta dva ovjeka nisu nita odnijeli.
Kad smo stigli do grobnice, utvrdismo kako je bjelodano da je kamen na ulazu svojom teinom smrvio rub lijeba na tlu u kojem se oslanjao, pa se zbog toga morao prevrnuti od ulaza u
grobnicu prema van. Zatim je otklizio niz strminu sve do jedne stijene u koju je udario i od toga
se razbio. Nismo mogli otkriti nikakve tragove neke uporabe pribora i orua. A tko je god htio s

vanjske strane osloboditi pristup u grob, morao je taj golem mlinski kamen gurnuti u stranu po
lijebu, kako je to bilo predvieno. S otkinutoga legijskog peata na rubu ovora grobnice jo su
visjeli komadii uzice. Nesumnjivo je upravo potres pokrenuo kamen i izbacio ga iz leita Iz
tame groba nadirao je jak miris po mirhi i aloju, irei se vlanim jutarnjim zrakom
Ti poi naprijed, ja u te slijediti moleivo ree Adenabar. Lice mu je bilo potpuno sivo
od straha i tresao se cijelim tijelom. Legionari su se pak zaustavili na izvjesnoj udaljenosti od
groba primjerenoj dunom potovanju prema nama i grobnici. Tamo su se stisnuli zajedno poput malenoga stada ovaca.
Uli smo u predvorje grobnice, jedan za drugim, a zatim kroz manji otvor u pravi grob. Sve
dok nam se oi nisu priuile na tamu, mogli smo bijeli grobni pokrovac na kamenoj klupi vidjeti tek kao razliven obris. U prvi smo mah obojica pomislili da truplo jo uvijek poiva na svome
mjestu. No kad smo napokon i postupno poeli podrobnije razabirati, ubrzo utvrdismo kako je
truplo oito kliznulo iz svojega ovitka i nestalo Smolom otvrdnuta platnena ljuska jo je pokazivala obrise trupla koje je u njoj lealo. Preko njega se nabirao, tek malo odignut, ubrus za
upijanje znoja koji je bio rairen preko glave pokojnika
U prvi mah nisam vjerovao svojim oima. Gurnuo sam ruku izmeu ljuske koja je obvijala
truplo i onoga ubrusa. Posegnuo sam u prazno Pokojnik nije vie leao na tom mjestu! Ali
platno nije bilo razmotano, nego tek malo utonulo, zadravajui jo uvijek obrise trupla. Bilo bi
nemogue ukloniti truplo a pritom ne otvoriti ovoje. Pa ipak je iezlo bez traga! Na osobni
oevid nam je to potvrivao
Vidi li isto to i ja?! doapnuo mi je Adenabar. Jezik me nije sluao. Tek sam kimnuo
glavom.
Zar nisam rekao da je on Sin Boji?! ponovno je zaaptao moj pratilac.
No tada se pribrao i osokolio, potisnuo drhtanje, obrisao znoj s tjemena i rekao: Takvo
udo nisam u ivotu jo vidio Moda je najbolje, ako za sada ostanemo jedini svjedoci ovoga
neobinog dogaaja.
No legionare to dooe s nama najvjerojatnije ne bi ni prijetnje natjerale na ulazak u grobnicu. Obuzeo ih je naime uistinu velik strah zbog zagonetnoga nestanka njihovih drugova,
povean jo time to se u okolici nije moglo zamijetiti nikakve tragove neke bitke.
Adenabar i ja si nismo trebali meusobno objanjavati kako ni jedno ovjeje bie ne bi
moglo iskliznuti iz skorenoga posmrtnog platna, a da ovo ne pukne. A ako su, osim toga, mirhom i alojem toliko vrsto slijepljeni komadi platna bili rastrgnuti, zasigurno bi vidjeli tragove
toga postupka. Uvjeren sam kako ni najvjetija ruka ne bi nakon otvaranja mogla te ovoje toliko
vjeto sloiti da bi ponovno pokazivali obrise trupla.
Kad sam to potpuno shvatio, obuzeo me osjeaj duboke smirenosti. Napustio me je istodobno i najmanji trag bilo kakvoga straha. Adenabar je, ini se, osjeao neto slino. Ali otkud se
pojavila ta naa neustraivost, nisam nikako mogao pojasniti. Jer, ako smo upravo utvrdili da se
zbilo udo, po svim mjerilima nae ljudske razlonosti, trebali smo se prestraiti vie nego ikad
u ivotu
Potpuno mirno istupili smo iz grobnice i priopili legionarima: Truplo je nestalo.
Vojnici nisu pokazivali ni najmanju volju za ulazak u grobnicu ili elju da se uvjere o
injeninome stanju. No mi ih ni ne bi pustili unutra. Neki od njih se sada dosjetie, kako je u
pitanju ast njihove legije. Pa su poeli pogledavati uokolo i uskoro ukazali da se otkotrljalo i
kamenje s druga dva jednaka, u stijenju uklesana groba. Moglo se zakljuiti kako je potres
upravo na tome mjestu bio najizraeniji. Bila je to okolnost koja me osobno nije iznenadila.
Vojnici su predloili da uzmemo jedno truplo iz nekoga od onih starih grobova i poloimo
ga na mjesto idovskoga kralja. Otrim glasom zabranio sam i samo pomiljanje na takve
varke.
Dok smo mozgali to uiniti, iza jednoga grma pojavie se dva legionara! Oklijevajui i
neodluno nam prioe, a Adenabar ih je odmah prepoznao. Bila su to dvojica iz straarske

postrojbe to je nestala, pa su njeni pripadnici proglaeni vojnim bjeguncima. Adenabar im je

srdito doviknuo neka odloe oruje, no obojica se poee vatreno i estoko braniti. Svoju su
dunost savjesno i tono ispunili, rekoe, motrei pozorno na grobnicu, sa sigurnoga mjesta. Na
to su prisizali, a doista se moralo priznati: nitko nije odredio koliko blizu grobnici moraju
straari stajati.
Kad je u samo svitanje udario potres, nas dvojica smo spavali izvjetavali su ustro. S
nama su spavala jo dva legionara, a preostala su dvojica bila na strai. Ovaj kamen ovdje odvalio se s groba i doskoio tono meu nas. Moemo uistinu rei kako smo imali sree, jer nitko
nije bio zgnjeen. Nakon toga smo se povukli, jer smo se pribojavali novih udara potresa. No
pritom smo ostali dovoljno blizu kako bi nam ulaz u grobnicu ostao na vidiku. etvorica naih
pobrzala su vrhovnome sveeniku, kako bi ga izvijestili 0 tome to se zbilo. Ta grob i jesmo
uvali za volju Zidovima, a ne radi potreba ili probitka legije.
Opravdavali su se s tolikom pretjeranom revnou i ustrinom te je ve to ukazivalo kako ne
govore iskreno. Medu ostalim su jo rekli: Kasnije smo vidjeli dva lika koji su dolazili kao
naa zamjena. No unato njihovim pozivima nismo se odazvali, jer smo htjeli priekati na povratak naih drugova, s kojima smo zajedniki uvali grobnicu. Ako u svezi ovoga treba neto
pojasniti, uinit emo to nas estorica slono, te se prije toga dogovoriti to trebamo rei, a to
ne.
Adenabar i ja smo ih nastavili ispitivati. Doznadosmo kako su u svitanje vidjeli dvije
idovke Nosile su nekakve zamotuljke i prikrale se grobnici. Upravo u taj je tren izalo
sunce pa je zabljesnulo vojnicima oi. No oni mogu prisegnuti kako nita nije uneseno ili izneseno. Svoje zamotuljke su ene odloile ispred grobnice, a zatim su ih ponovno uzele i hitro
odbrzale, premda vojnici nisu nita poduzimali protiv njih.
Tek kratko prije naega dolaska pojavila su se i ona dva idova, takoer u velikoj urbi.
Prvo je doao neki mladi, no taj se nije usuivao sam ui u grob, nego je tek kroz otvor zirkao
unutra. No ubrzo je doao i jedan stariji ovjek. Taj je bio sasvim bez daha, no odmah je uao u
grob. Na to se onaj prvi ohrabrio i takoer poao unutra. Njih su, nema sumnje, dozvale one
ene. Ali su u grobnici boravili vrlo kratko i nisu nita iznijeli. Vojnici su nas uvjeravali kako bi
iz svojega zaklona tu dvojicu pomno drali na oku 1 smjesta uhitili ako bi pokuali ukrasti truplo.
Upueni smo ovamo radi straarenja nad truplom objanjavali su i dalje, kao iz jednih
usta. I to smo uinili, koliko smo god dobro znali i po savjesti, onako kao to je propisano.
Nismo dopustili ak ni da nas potres u tome omete. Tek smo se povukli od grobnice, na sigurnu
udaljenost
No ja sam ih otro motrio te iz njihovih izraza lica i nesigurnih pogleda spoznao kako neto
taje ili prikrivaju.
U svakom sluaju, truplo je nestalo primijetih osorno. Na to su poeli lamatati rukama,
na sirijski nain, te su uzviknuli: Glede toga ne moemo nita. Grobnicu nismo ni trena
isputali s oka!
Vie se od njih nije moglo izvui. A sasluanje je bilo prekinuto i dolaskom preostala etiri
vojnika iz sastava noanje strae. Stigli su iz grada, a pratila su ih tri idovska uglednika iz
reda Najstarijih. Ove se moglo iz daleka prepoznati po njihovim pokrivalima* na glavi.
Ugledavi svoja dva druga kako razgovaraju s nama, ona etvorica jo iz daleka zavikae,
upozorovajui: uvajte svoje jezike i ne brbljajte previe! Sluaj je sa idovima ve potpuno
objanjen. Mi smo im sve priznali, a oni su bili toliko razboriti pa nam ne zamjeraju na
pogreci.
Ona tri idova su nedvojbeno bili lanovi Velikoga vijea. Jer, kad su nam prili, pozdravie
nas dostojanstveno i rekoe: Pojavljujemo se ovdje uistinu prekasno. No ponajprije smo htjeli
na brzinu sazvati nae vijee i o svemu se dogovoriti meu sobom. Legionari su uvali grob za
nas i na nau zamolbu. Zato ne elimo da budu kanjeni zbog svoje nerazboritosti. Kako su

mogli i pomiljati da e uenici toga prokletog Nazareanina biti toliko podmukli? Mi smo
sluaj sporazumno rijeili i pustili straare neka pou u miru. A sad i vi poite u miru! Ni mi a
niti Rimljani nemaju ovdje vie nikakvoga posla. Dolo je do nemarnosti, a mi elimo ostati pri
tome, kako bi izbjegli pozornost i suvina naklapanja.
Ne! Nikako ne! odvratio sam im. Za ovaj je sluaj nadleno rimsko vojno pravo! I mi
moramo provesti propisanu i pravilnu istragu! Truplo vaega kralja je ieznulo, a ova postrojba strae snosi odgovornost za to.
Tko si ti? zapitae me idovski uglednici. Kako ti pada na pamet, upadati nam u rije?!
Ti si jo neizboranih obraza i mlad ovjek. Trebao bi potivati dostojanstvo i starost. Pa ako
sluaj ve mora biti razmatran i raspravljen, mi to elimo provesti s namjesnikom A ne s tobom!
No nakon prizora koji mi je bio podaren u grobnoj prostoriji, osjeao sam tek odbojnost i
gaenje prema tim lukavim starcima, koji su osudili svojega kralja i prokuratora prisilili da
odobri njegovo raspinjanje. Zato sam ustrajao na utvrivanju okolnosti: Va je kralj ieznuo
iz groba. I taj se sluaj mora istraiti krajnje savjesno.
On nije bio na kralj! srdito su mi proturijeili. On je tek tako sebe nazivao. A sluaj
smo i onako ve sami istraili. Vojnici su neoprezno legli spavati, a za to su se vrijeme prikrali
njegovi uenici i ukrali truplo. Legionari su pripravni o tome posvjedoiti i svoju pogreku ispraviti koliko je to jo mogue. Zato im opratamo i ne zahtijevamo nikakvu kaznu.
Njihove su tvrdnje toliko proturijeile zdravome ljudskom razumu i mome oevidu, te sam
stekao dojam kako su gospoda iz Velikoga vijea smislila nekakve svoje spletke i istodobno
pridobili vojnike za sebe. Zato sam rekao Adenabaru: U skladu s rimskim pravom, vojnici
koji zaspe na svome strazarskom mjestu ili ga napuste bez odobrenja, kanjavaju se batinanjem
ili odrubljivanjem glave.
Oba naa legionara trgnue se od straha, pokunjivi se i zagledajui jedan drugoga. A ona
etiri vojnika to su doli sa Zidovima pogurnuli su svoje drugove, mirkali su i namigivali im,
upuujui uz to i razne kretnje kojima su im eljeli staviti do znanja kako se niega ne trebaju
pribojavati.
Mene je pak iznenada obuzela neodoljiva elja da saznam to se uistinu sruilo, pa sam poinio pogreku. elei prestraiti idove, predloih im: Poite u grobnicu, sami sve pogledajte,
pa tada ispitajte straare ponovno Jamano, budete li to eljeli Ili se usuivali!
Adenabar je bio mudriji od mene, pa je zato pobrzao uzviknuti: Zato bi se vi, toliko
poboni ljudi, nepotrebno prljali stupanjem u jednu grobnicu?
idovi su, meutim, iz mojega poziva i Adenabarove upadice, zakljuili kako u grobu mora
biti neto osobito za vidjeti. Poeli su se savjetovati na svojemu svetom jeziku, koji ja nisam
razumio. A nakon toga su jedan za drugim, pogrbivi se, uli kroz otvor. Mi ih, jasno, sada vie
nismo mogli u tome sprijeiti. I premda je prostorija bila zasigurno preuska za tri osobe, ostali
su dugo unutra. Napokon sam i ja uao za njima i pogledao u grobnu prostoriju. Mogao sam
vidjeti tek pognuta leda idova i uti njihov ivahan razgovor
Napokon su se pojavili, zarumenjenih lica i kolebljivih pogleda. Slono su priopili:
Zaprljali smo se sada, kako bi mogli posvjedoiti da se sve zbilo upravo onako kao to su opisali vojnici na strai. A budui da nas vie nita ne moe zaprljati jae nego smo to ve sada,
elimo odmah poi namjesniku i s njim raspraviti cijeli sluaj, kako bi sprijeili pogrene glasine i lane prikaze.
Ispunjen zlim slutnjama, pohitao sam u grob. A nakon to su mi se oi priuile na tamu, mogao sam tek utvrditi kako su idovi, u svome uzbuenju pri uzaludnoj potrazi za truplom, sve
posmrtne tkanine razderali
Obuzela me estoka srdba zbog moje vlastite bedastoe. Jer upravo je ona prouzroila gubitak jedinoga dokaza za natprirodno ustajanje kralja iz mrtvih. No tada mi se poelo vrtjeti u
glavi, zasigurno jednako toliko od iscrpljenosti i pomanjkanja sna kao i zbog omamljujuega

mirisa mirhe u malenoj grobnoj prostoriji. Obuzeo me je nekakav udan osjet nestvarosti, te
sam bio duboko uvjeren o nazonosti neke vie sile. Uinilo mi se kao da me nevidljive ruke
dre za ramena i prijee mi da izletim napolje i idovima sasipam u lice besmislene prijekore.
Ipak;, ubrzo sam ponovno stekao nadzor nad sobom pa time i duevni mir. Oborene sam glave
izaao iz grobnice, a idovima na samo da nisam nita rekao, nego ih nisam ni pogledao
Adenabaru sam ukratko opisao to su idovi uinili. Pogledao me neodluno, kao da eli
priupitati kako bi bilo najbolje sada postupiti. No na posljetku se zadovoljio time da tek na sirijski nain pomirljivo rairi prste. Potom je ponovno pozvao vojnike neka odloe svoje oruje.
Ovi su se pak opet poeli izgovarati i rekli: Treba li to uzeti kao naredbu? Odloimo li oruje,
izgledalo bi to kao da priznajemo povredu dunosti. Tako ti Boga-Ovna*, ovdje smo ipak
uvali jedan idovski grob, na idovsku zamolbu. Pritom se ne moe uzeti kao prekraj ako smo
spavali na svojim straarskim mjestima. Upravo suprotno, pokazuje to kako smo hrabri i
odvani ljudi, te se ne bojimo mraka. Ostavi li nam nae oruje i prepusti Zidovima neka
sluaj objasne prokonzulu, nee to poaliti Za to ti jamimo, a takoer i idovi.
Adenabar mi je ponovno dobacio prikriven pogled Kao da mi je htio staviti do znanja da
bi se moglo izvui malo probitka i za sebe iz takvoga poloaja, gdje se vie nita nije dalo izmijeniti No ipak se nije odvaio o tome neto rei.
Tako smo poli, u pravilnome poretku, stupajui natrag u utvrdu. Zidovi su nas slijedili, jer
im se neko daljnje straarenje pred grobnicom inilo suvinim, nakon to je truplo u
meuvremenu bilo ukradeno, kako su jo uvijek kruto i vrsto tvrdili. Onih pak est vojnika iz
straarske postrojbe koraali su u zatvorenoj grupi i aputali medu sobom.
Kad smo prispjeli u dvorite utvrde, sjedio je Poncije Pilat jo uvijek u svojemu tekom,
crveno presvuenom sudakom stolcu, smjetenom pri dnu stubita. Dao je uz stolac postaviti i
jedan stol, te je upravo vakao komad peene piletine, bacajui kosti iza sebe. Bilo je izneseno i
vino, a namjesnikovo raspoloenje kao da se potpuno izmijenilo.
Samo pristupite, svi vi! poticao nas je prijazno. Ti, Mark, smjesti se uz mene! Ti si
prosvijeen ovjek i nepristran svjedok. Ali imaj stalno na umu, idovi su velikoduni ljudi. U
poslovnim pitanjima moe se s njima uistinu mnogo postii. Donesite stolaca za ovu asnu gospodu iz Velikoga vijea, koji ne preziru nas Rimljane! Moj osobni tajnik vodit e svojom rukom zapisnik. Vi pak, deurni krivci legije, pridite blie! Ne trebate me se bojati, ve mi bez
uljepavanja kazujte to vam se sluilo!
Vojnici su hitro zagledavali malo njega pa malo idove. No tada se njihova okorjela i
otvrdnula lica iroko nakesie. Pogurnuli su jednoga izmeu sebe prema naprijed, odredivi ga
za govornika. Taj je zapoeo svoju priu sveanim uvjeravanjima: Tako mi Cezarovoga duha
zatitnika i Boga-Ovna, ove su rijei istinite. S tvojom privolom su nas idovi unajmili za
straarenje nad grobom u koji je bio poloen raspeti Nazareanin. Juer naveer smo sva
estorica otili tamo stupajui. Nakon to se uvjerismo da je peat neoteen, dopustili smo
dnevnoj strai neka se povue. Zatim smo se uokolili na tlu ispred grobnice i udobno smjestili.
Zahvaljujui dareljivosti idova, imali smo dostatno vina, kako bi nonu studen odbijali od
tijela. Prvo smo htjeli ustrojiti po dvojicu na strai, kako bi ostala etvorica mogli spavati. Ali te
veeri nitko nije imao volje poi na poinak. Bacali smo kockice, pjevali i zabavljali se, pa nam
je zapravo manjkalo tek nekoliko djevojaka da bi bili potpuno sretni. A da idovska vina znaju
biti prijetvorna, ti to dobro zna, gospodaru Protokom noi izmijeao nam se redoslijed smjena za strau! Zato smo se porjekali jer nitko nije vie mogao tono rei tko je od nas morao
straariti, a tko je smio poi na poinak. Otvoreno priznajui, bili smo toliko pripiti te smo po
svemu sudei sva estorica zaspali. A pritom je svaki od nas mislio kako su druga dvojica budni
i straare na svojemu mjestu
Okrenuo se svojim drugovima, koji su ustro kimali glavama i drsko potvrivali: Upravo
tako je bilo. To je ista istina!

 Probudio nas je tek potres nastavio je govornik. Tada smo opazili kako su uenici raspetoga prodrli u grobnicu te upravo iznose truplo. Bila ih je itava hrpa, sve neki jarosni momci inilo se, pripravni su za svako krvavo djelo. Opazivi da smo se probudili, zakotrljali su
veliki kamen s ulaza u grobnicu na nas dolje pa su tako mogli utei.
Koliko ih je bilo? zapitao je Pilat, a djelovao je kao da ga sve vrlo zanima.
Dvanaest! objasnio je govornik bez oklijevanja. Zveckali su svojim orujem i
zastraujue urlali, kako bi nam utjerali strah
Teko da ih je bilo vie od jedanaest umijeao se u razgovor jedan od idovskih
vijenika. Onoga dvanestog, ovjeka koji ih se odrekao, ubili su naime iz osvete. Odnosno, pastiri su jutros rano nali njegovo truplo blizu gradskih zidina. Bio je uguen svojim vlastitim
pojasom i baen u jedan klanac. Pritom mu je prsnuo trbuh i sva mu je utroba iskuljala iz tijela
Jesu li uenici ponijeli truplo raspetoga onakvo kako je tamo lealo? zapitao je Pilat. Ili
su prije toga u grobu skinuli posmrtne ovoje?
Govornik se malo zbunio, postrance pogledao svoje drugove, a zatim rekao: Ah, truplo je
moralo biti jo uvijek zamotano. Razbojnicima se naime urilo, zbog potresa
Ne! Ne! To nije tono!!! povikae uzbueno idovi, svi listom skoivi sa svojih stolaca
i po svojemu obiaju lamatajui rukama. Oni su platnene ovoje odmotali u grobu, kako bi
ljude naveli na pomisao da je taj ovjek ustao od mrtvih. Mi smo svojim oima vidjeli te ostatke kako tamo lee, razbacani uokolo.
To je mogue odvratio je vojnik. A i kako bismo to mogli tono zapaziti u onoj tami? I to nakon to smo bili omamljeni vinom i potresom?!
No sve drugo to se zbivalo, vidjeli ste i pratili podrobno pohvalio ih je Pilat. I to
unato tami Vi ste vrsni momci i sluite na ast svojoj legiji.
Njegove su rijei zvuale toliko podrugljivo i pakosno, da su se vojnici meusobno zgledali.
Zatim su oborili glave i poeli se premijetati s noge na nogu. Napokon su gurnuli svojega govornika, a taj je svjestan krivnje pogledao prema Zidovima i zamucao: No, zapravo a
zatim je ponovio Zapravo ali su mu rijei zapele u grlu.
Dopusti mi, gospodaru zapoeo sam. Ali Pilat mi je mahnuo rukom neka utim i obznanio svoju odluku: Posluao sam izvjee ovih ljudi koji pobuuju povjerenje. Znaajni i
ozbiljni razlozi potiu me na pretpostavku kako su sasvim otvoreno i bez sustezanja kazivali
istinu. A i nai idovski prijatelji su nesumjivo zadovoljni te odustaju od zadovoljtine i kazne.
Zato ne vidim nikakvoga povoda osobno se mijeati u vojniku stegu unutar legije. Je li moj
pravorijek ispravan?
idovski Najstariji su prisnaili kao iz jednih usta: Uistinu vrlo pravino!
A vojnici su toptali nogama u znak odobravanja te izvikivali: Pravino si govorio! Neka ti
rimski bogovi, a i svi nai, daruju svako dobro!
Ovaj sam sluaj, znai, u cijelosti razjasnio primijetio je Pilat. Pa ga cijenim i
zakljuenim. No moe li netko jo neto o tome izloiti, neka to uini sada a ne kasnije.
Dopusti mi jednu primjedbu! zamolio sam. Ova smijena igra istrage vie mi je bila nalik
prizoru iz nekoga oskijskog* aljivog igrokaza nego na stvaran dogaaj.
Ah, i ti si bio sve vrijeme tamo ree Pilat, hinei uenje i okrenuvi se prema meni.
I sve si to osobno doivio?
Jamano da nisam! odvratio sam. To nikako ne tvrdim. Ali si me ti osobno poslao tamo, nakon jutarnjega dogaaja, kao nepristranoga svjedoka. Upravo si ti htio ga pokuam
utvrditi to se to tamo zbilo
Znai, vidio nisi nita otklonio je namjesnik. Protivno tome, vojnici su bili oevidci.
Zato bi bilo bolje ako ne bi govorio o onome to ti nije poznato. Kad sam te poslao onamo, bio
sam uvjeren kako su vojnici pobjegli iz slube, pa su ugled i dobar glas legije mogli biti
ugroeni. No bjegunci stoje ovdje, krotki kao janjci. I sve su otvoreno priznali

Ustao je uz podrugljiv naklon, eljei time pokazati idovima kako su mu dodijali. No oni
su mu zahvalili i povukli se. A nakon to su ovi nestali kroz luk vratnica, htjeli su se udaljiti i
vojnici. Ali im je prokurator nemarno domahnuo i zapovijedio: Priekajte malo! i odmah se
obratio zapovjedniku utvrde. Iz tvojih smrknutih crta lica zakljuujem, rizniar velikih
sveenika nija smatrao nunim osigurati si tvoje prijateljstvo. Kao to je ve reeno, nije moje
mijeati se u stegovne zgode unutar legije. Ja sam se dodue prema ovim momcima postavio
popustljivo i blago No to te ne treba prijeiti u poduzimanju prikladnih mjera za ouvanje
stege u legiji. Bilo bi prikladno, barem tako ja mislim, ponajprije ih strpati u tamnicu Tamo
bi mogli razmiljati o tome to su uistinu zbilo!
I jo je dodao tihim glasom: Isto tako, nita te ne prijei ako eli utvrditi koliko im je novca idovski savjet dao kao zalog za njihovu ljubav prema istini
Napeto lice zapovjednika opustilo se u zadovoljno cerenje. Izdao je nekoliko naloga, pa je
onim straarima oduzeto oruje jo i prije nego su shvatili to se zbiva. Odvedeni su u podrumsku tamnicu, a zapovjednik je poao za njima, kako bi se uvjerio da e novac koji su nosili
uz sebe biti uredno prebrojen
Nakon to su svi otili, nasmijeio se prokurator onako za sebe, pa rekao: Adenabaru, ti si
takoer Sirijac. Poi k njima i pokuaj od tih nitkova saznati, to se doista zbilo!
Ukoenih nogu zaputio se Pilat uz stubite, krajnje prijazno mi domahnuvi neka ga slijedim.
Slijedio sam ga u njegovu slubenu sobu. Svojoj je pratnji tada zapovijedio neka se povue, pa
stenjui sjeo i protrljao si koljena. Istodobno je i meni znakom dopustio da sjednem, te rekao
poticajno: Govori! Vidim po tebi, puca od elje za podnoenjem izvjea.
Rastreseno je pritom izvukao konu monju, rastrgnuo zapeaenu uzicu i pustio da mu u
ruku i izmeu prstiju klize zlatnici s utisnutim likom Tiberijeve glave.
Gospodaru zaustih nakon kraega razmiljanja. Ja ne znam zato si ovako trgovao,
ovako kao to si netom postupio. A nije mi doputeno prigovarati postupcima koje poduzima
kao obnaatelj rimske vlasti
Kao to sam netom natuknuo, imao sam za to znaajne i ozbiljne razloge odgovorio je,
zveckajui zlatnicima i dalje. To su najvaniji razlozi na zemlji, dok svijet ostane kakvim jest.
Ti i sam zna kako sada cenzori* sjede za vratom namjesnicima. Obogatiti se u pokrajinama u
dananje vrijeme nije vie toliko jednostavno i lako kao u vrijeme Republike*. No ako mi Zidovi nasilno naturaju darove, iz istoga prijateljstva, bio bih lud otkloniti ih. Moram misliti na
svoju starost Osobno nisam imuan, a Klaudija vrsto dri ruke na onom to njoj pripada. A
koliko znam, ti si srazmjerno bogat ovjek, pa mi na primljenim darovima zasigurno nee biti
jalan.
Jamano da mu nisam zavidio ni na emu. Ali sam bio toliko obuzet onim to sam vidio u
Isusovom grobu, pa sam uskliknuo: Dok svijet ostane ovakvim kakav jest! Tako si sam rekao Mislim da nee dugo ostati takvim! Jer je idovski kralj, kojega si ti raspeo, ustao iz
mrtvih. Potres je odvalio kamen s ulaza u grobnicu, a pokojnik je iskliznuo iz svojih ovoja od
posmrtnoga platna i ubrusa na glavi, te napustio prostoriju u stijeni. Tako se stvarno zbilo! A
legionari mogu lagati i kriviti idove koliko im god drago
Pilat me je promotrio ispitujuim pogledom, ne otkrivajui pritom svoje misli. Ispriao sam
mu to smo utvrdili Adenabar i ja, nakon to smo pregledali tlo ispred grobnice i zatim njenu
unutranjost.
Platnene trake to su bile namotane jedne preko drugih bile su neoteene i meusobno slijepljene! uzviknuo sam. A da bi unitili taj dokaz, idovski su ih Najstariji gnjevno rastrgali.
Inae bi se mogao i sam uvjeriti kako je Isus, u skladu sa svojom objavom, treega dana nakon
smrti ustao iz mrtvih i istupio iz groba. Ove moje navode moe potvrditi i Adenabar!
Zar si uistinu pomislio odvrati smijeei se Poncije Pilat, ne krijui pritom porugu kako
u se toliko poniziti te osobno poi pogledati igre tih idovskih opsjenara?!

Izrekao je ovo istodobno s toliko suutnim prizvukom, te sam na trenutak posumnjao u vlastiti oevid, dozivajui iz sjeanja sva umijea varalica i opsjenara, s kojima se u Egiptu zaluuje
prostodune ljude.
Namjesnik je svoje kovanice pospravio natrag u monju, pritegnuo uzicu za zatvaranje i odbacio vreicu na stranu. Zlatnici u njoj su zazveckali Tada je rekao, ali sasvim ozbiljno: U
biti mi je potpuno jasno kako su straari ovu pripovijest isisali iz prsta, kao uzvrat za idovsko
mito. Ni jedan legionar nee zaspati na dunosti, ako mora uvati peat svoje vlastite legije.
Sirijci su, povrh toga, ve po svojoj prirodi toliko praznovjerni i plaljivi to se tie noi, pa bi
se samo zbog toga jedva usudili i pomisliti na spavanje. Zasigurno se mora pripisati potresu,
kao to si i ti rekao, uklanjanje kamena s ulaza u grobnicu. No ono to bih doista htio znati jest
to se poslije zbivalo?!
Oslonio je laktove na koljena i svoj uski podbradak na ruke, pa se zagledao pred sebe
Jamano me se jako dojmio, taj idovski udotvorac priznao je nakon kratke stanke.
Dublje nego bi ti to povjerovao Dublje nego Kladija misli. udotvorci, proroci i navodni
Mesije ve su se i ranije pojavljivali u Judeji. Svi su oni pritom bunili puk i stvarali zbrku, prije
nego su bili onemogueni. No ovaj Isus nije bio takav buntovnik. On je bio toliko smjeran i
ponizan, te mu tijekom sasluavanja gotovo nisam mogao gledati u oi. Mora znati, imao sam
prigodu ispitivati ga tako da to ne uje ni jedno hebrejsko* uho. Pritom je sebe nazvao kraljem,
upravo kao to su idovi naveli u svojim optubama. Time se on postavio protiv Cezara. Ali je
istodobno bilo bjelodano da svoje kraljevstvo shvaa tek slikovito A koliko mi je poznato,
nije se nikad protivio plaanju poreza rimskoj dravi. Njegovo kraljevstvo nije bilo ovozemaljsko, kako mi je objanjavao. Jo je dodao kako je bio roen i doao na svijet radi
svjedoenja istine. To me se, sasvim razumljivo, duboko dojmilo i bio sam vrlo ganut, ma koliko inae znam biti okorjeo. Sofisti su, u ostalom, jo davno dokazali kako na svijetu nema neke
apsolutne istine, jer sve istine vrijede uvjetno, te moraju biti meusobno odmjerene i usklaene.
Posebno sam ga jo upitao, to je to istina Ali na to nije htio ili nije mogao odgovoriti.
Pogledao me, a zatim zamiljeno nastavio: Ne, nisam tome ovjeku naao nikakve krivice U svom jadnom stanju, u kakvom je bio nakon idovskih zlostavljanja, ba mi se na protiv inio najbezazlenijim i u plemenitom smislu najjednostavnijim kao i najprostodunijim
ovjekom to ga ikada sretoh Nije me se bojao, ni najmanje. ak se nije ni pokuao braniti.
Posjedovao je stvarnu duevnu snagu. Moram priznati, unato svojemu visokom poloaju prokonzula, sueljen njemu osjeao sam se kao slabiji. Ali to nikako nije bio poniavajui osjeaj.
Prije bi se moglo rei, bilo mi je ugodno razgovarati s njim i sluati njegove smirene odgovore.
Ni u jednome trenutku nije se pokuao opravdavati i nije postao grub.
Pilat me pogledao, ponovno se nasmijao i zatim dodao pomirljivo: Smatrao sam umjesnim
rei ti sve ovo, kako me ne bi krivo prosuivao. elio sam mu najbolje Ali politike okolnosti su se neumoljivo urotile protiv njega. Bilo je nemogue spasiti ga, jer ak ni sam nije ni
prstom maknuo u svoju korist Upravo suprotno, kao da je jedino ekao na svoju kob,
ostavljajui dojam da je u naprijed tono zna i poznaje.
.. 'vir Tada mu je lice naglo otvrdnulo, pogledao me mrano i zakljuio: Izvanredan
ovjek, ak bi se moglo rei svetac! Ali bog nikako nije bio Glede toga, Mark, nemoj obmanjivati samoga sebe! On je bio ovjek, ivo ljudsko bie, poput svih nas. Ti si svojim oima vidio kako umire ljudskom smru. ak me ni same furije* ne bi mogle uvjeriti u nesuvislost da
bilo koji mrtvac moe ustati iz mrtvih i kroz ovoj na svojemu truplu nestati u zrak Sve na
ovome svijetu dobiva prirodno objanjenje, a obino ono ispadne i poprilino jednostavno
Tako mi je govorio, jer ga je cijeli sluaj neprestance uznemiravao, a i jer se kao rimski
inovnik htio ograniiti na opipljive injenice. Morao je tako postupati Spoznao sam to i nisam mu proturijeio. Tek sam tvrdokorno utio Kasnije sam alio zbog te svoje utnje. Jer,
da sam ga pitao, bio bi u tom trenutku pretresanja savjesti zasigurno pripravan ispriati mi sve
to se zbivalo tijekom ispitivanja Nazareanina i to mu je taj sve odgovorio.

No uao je Adenabar Prokurator mu je kimnuo i odmah rekao: Kazuj!

Centurion si je uzbueno trljao ruke, kratko oklijevao i tek tada zapitao: Gospodaru to
eli da ti izvijestim?
Ovo nije sudsko sasluanje osorno mu je odvratio Pilat nego povjerljiv razgovor
ovjeka s ovjekom. Ne traim da kazuje istinu. Jer istina je neto o emu nas obojica, ti i ja,
malo znamo. Tek mi reci, to ti momci vjeruju da su uistinu vidjeli!
Svaki od njih dobio je po trideset srebrnjaka zapoeo je Adenabar. Za tu su nagradu
trebali tek ponoviti iskaz to im ga rekoe idovi. U biti su se tijekom noi jako bojali i nisu se
usuivali ak ni spavati blizu grobnice, zbog straha od duhova i sablasti. Kad se zemlja zatresla,
zasigurno su dva vojnika bila na redovitoj strai. Potres ih je oborio na tlo. A ruenje kamena s
otvora grobnice probudilo je i ostale vojnike. uli su kako se u tami neto teko rui i kotrlja
prema njima. I tada
Adenabar je zbunjeno zastao. Kad je nastavio govoriti, zvualo je to kao da se ispriava:
Ponavljam tek ono to mi rekoe Momke ak nije trebalo ni izbievati, toliko su bili govorljivi, zasigurno zbog alosti to smo im oduzeli novac. Uspjeli su se izmaknuti kamenu to se
skotrljao prema njima, ali su nakon toga drhtali od uasa. Tada su vidjeli bljetee bijelo svjetlo, nalik munji, premda se nije moglo uti nikakve grmljavine. Udar munje ih je ponovno odbacio na tlo, pa su neko vrijeme leali zaslijepljeni i zaglueni, kao mrtvi. Kad su se konano
odvaili ponovno prikuiti grobu, nisu zamijetili nikakvo kretanje, nikakav um, nikakve korake Nisu vidjeli ni ljudskih likova, te su sigurni kako nitko nije mogao ui u grobnicu ili
izai iz nje, a ga oni ne bi zapazili. Nakon nekoga su se vremena posavjetovali te ostavili dvojicu na strai, dok su ostala etvorica pobrzala idovima kako bi im dojavili to se zbilo. Ali prije
toga nisu prikupili hrabrost za ulazak u grobnicu, kako bi se svojim oima uvjerili nalazi li se
truplo jo uvijek na svojemu mjestu
Adenabar je okonao svoje izvjee, ali Pilat neko vrijeme nije nita rekao. Moglo se vidjeti
da razmilja o ovome to je uo. Tada se obratio meni: Reci, Mark, koje izvjee cijeni vjerodostojnijim? Ono koje su idovi naveli kao istinito ili ovo koje nam je upravo predoeno?
Poznajem razlonost sofista i istinu cinika* odvratih iskreno i prostoduno. Bio sam
posveen i u misterije*, no usput budi reeno, nisam se za njih ba mogao zagrijati, unato svoj
ljepoti njihovih obiljeja i znakovlja. A mudroslovlje me pretvorilo u sumnjiavca. No pitanje
udjela istine na ovome svijetu od uvijek mi je svrdlala srce poput bodea. Sada sam ta pitanja
proniknuo potpuno. Svojim sam roenim oima vidio kako Isus umire. I tim istim svojim
roenim oima sam se danas osvjedoio da mu nikakva zemaljska sila nije otvorila put iz groba. Kao to si i sam netom ve rekao, istina je jednostavna Jutros je kraljevstvo toga sveca
silo na zemlju. Zemlja se zatresla i otvorila grob. A kad se On podignuo i napustio grobnicu,
Njegov je sjaj zabljesnuo straare. Kako je sve to jednostavno! Zato bih umjesto toga vjerovao
u nekakve nakuhane prie, koje s injenicama nemaju niega zajednikog?!
Mark, ne ini sebe samoga smijenim protuslovio je prokurator. Misli na to, ti si ipak
rimski graanin! A ti, Adenabare, reci mi takoer otvoreno, kojem se ti miljenju priklanja?
Gospodaru O ovom sluaju nemam vlastitoga miljenja prepredeno je uzvratio centurion.
Mark! ree mi namjesnik zaklinjuim glasom. Zar me uistinu eli izvrgnuti opem
ruglu, time to bih podigao cijelu legiju i sve posade u Judeji radi hvatanja jednoga to je utekao iz groba?!? Jer, to bi bila moja obveza, ako bi ti imao pravo Posebna obiljeja: ubodna
rana s bone strane, koja see do srca; tragovi probijanja klinovima na dlanovima i stopalima;
sebe naziva idovskim kraljem
Zastao je i malo se pribrao, pa zatim nastavio mirnijim glasom: No elim ti olakati izbor.
Nisam te pitao to smatra istinom, nego koje ti se od ta dva izvjea ini vjerodostojnijim za
svijet u kojemu ivimo. Ili, jo bolje, koje je od njih dravniki svrhovitije i korisnije, kako sa

idovskoga tako i s rimskoga motrita. Ti e zasigurno razumjeti, ja moram odabrati

dravniki gledano onaj put koji je najsvrhovitiji, bez obzira na osobno miljenje
Da, a sada razumijem i zato si ga upitao: to je istina? odvratio sam ogoreno. Neka
zato ostane pri tvojemu shvaanju cijeloga sluaja! Napokon, bjelodano je da si ti zadovoljan
takvim rjeenjem. Zidovi su pristali uz tebe i pruili ti dvostruk probitak S jedne si strane
dobio vjerodostojnu priu, a s druge dar kako bi ti sadraj bio slai. Jamano, njihova je pria
svrhovitija Ja pak ni ne pomiljam gurnuti glavu u tvoju omu i time ti ponuditi osnovu za
optubu zbog dravnikih spletki. Toliko nerazuman ipak nisam! No mogue mi ipak doputa,
da osobno zadrim svoje motrite. A ja ga neu rastrubiti uokolo.
Dakle smo sva trojica istoga miljenja mirno je obznanio Pilat. I to bre zaboravimo
cijeli sluaj, to bolje. Ti Adenabare i zapovjednik utvrde moete uzeti svaki jednu treinu
idovskoga novca. To je uistinu pravedno i povoljno za nae straare. Ali njima dajte svakome
po deset srebrnjaka, kako bi im zatvorili usta. Sutra ih treba pustiti iz tamnice i u pogodno vrijeme otpremiti preko granice, po mogunosti na razne strane svijeta. No ako ipak neumjesno
ponu iriti budalaste glasine, morat emo se hitro umijeati.
Shvatio sam ovu napomenu kao mig i opomenu, kako bih i ja dobro postupio ako bih o tome
utio, barem za vrijeme boravka u Judeji. No, ako dobro razmislim, nigdje drugdje u cijelome
uljuenom svijetu nisam mogao otvoreno govoriti o svojim doivljajima. Ako bih to pokuao,
smatrali bi me ili smuenjakom ili razmetljivcem koji se pravi vanim. U najgoremu sluaju
mogao me Pilat potvoriti kao poticatelja politikih nemira, koji se tetno po Rim mijea u
idovska pitanja U dananje se vrijeme, naime, lako slui te graanin bude skraen za glavu i
zbog manje vanih razloga.
Ova premiljanja utjecala su na moj stav. No ipak sam se tjeio okolnou kako sam istinu
htio ponajprije otkriti za sebe samoga, a ne da bih je drugima priao.
Nakon to je Adenabar otiao, krajnje skromno upitah prokuratora: Ali ipak smijem i dalje
istraivati ovaj sluaj sa idovskim kraljem? Ne mislim pritom na njegovo uskrsnue O tome
u utjeti. No htio bih poneto doznati o njegovim djelima i njegovome uenju. Mogue bih iz
toga izvukao neke probitke. Ta i sam si rekao, Isus je bio izvanredan ovjek
Pilat si je protrljao podbradak, pogledao me dobrohotno 1 odvratio: Najbolje bi postupio,
koliko ja cijenim, ako bi toga ovjeka potpuno zaboravio I odustao od muenja svojega razuma tom idovskom vjerom. Jo si mlad, imuan i neovisan, a ima i utjecajne prijatelje
ivot ti se smijei! Ali ovjekova elja je njegovo nebesko kraljevstvo. Pa sve dok svoju
znatielju zadovoljava oprezno i nenapadno, neu te u tome niim prijeiti. Trenutano u Jeruzalemu svi govore o tom Isusu No ti ni ne sluti, koliko je ljudsko sjeanje istodobno i varljivo i kratkotrajno Njegove e uenike uskoro raspriti vjetrovi na sve strane pa e se vratiti
svojim domovima. Vjeruj mi, za nekoliko godina nitko vie nee ni spominjati toga ovjeka
Spoznadoh, tim je njegovim rijeima na razgovor priveden kraju. Zato sam poao, jer me
namjesnik nije pozvao na objed u asnikoj blagovaonici. Muila me tolika uznemirenost, te
sam jedva i uo to mi se govorilo. A nakon objeda nisam se poput ostalih mogao prepustiti
dokolici. Neodluno sam se zaputio iz utvrde i bez neke osnove kruio po gradu. Ulice su bile
pune ljudi, koji su se vraali sa svetkovine. Mogao sam vidjeti pripadnike raznih naroda i boja
koe iz cijeloga svijeta Usput sam u idovskim trgovinama nastojao razgledati robu koja je
pristigla iz svih gospodnjih zemalja. No mogao sam tek utvrditi kako sam slinu robu ve mogao vidjeti u drugim velikim gradovima, pa u tome obilasku trgovina nisam naao nikakvoga
zadovoljstva.
Ubrzo sam zapazio kako moj pogled privlai tek jedna vrsta prizora Bili su to prosjaci to
su se zgrbili uz zidove kua, njihovi kljasti udovi, slijepe oi i zagnojeni irevi. udio sam se
tome svojem zanimanju za njih, jer se putnik obino ve i nesvjesno priui na prosjake pa im
obraa pozornosti koliko i muhama koje zuje uokolo. Jadnici su sjedili u redovima, s obje

strane ulice pred Hramom, a izgledalo je kao da svaki ima svoje stalno mjesto. Pruali su ruke,
glasno dovikivali plaljivim glasovima, te se pritom jo meusobno gurali i udarali akama.
Priinjavalo se, neto nije u redu s mojom oima Jer, umjesto pomodnih trgovina, farizeja* u njihovim dojmljivim ogrtaima, istonjakih trgovaca, draesnoga hoda ena i lijepih djevojaka to su nosile vodu Umjesto svega toga zapaao sam posvuda tek prosjake, te
osakaene i jadne likove.
Zato su me gradske ulice zamorile, pa sam kroz jedne vratnice u zidinama izaao na otvoren
prostor. I ponovno pred sobom ugledao breuljak sa stratitem. Pohitao sam mimo te uzvisine i
stupio u vrt gdje se nalazio grob. Sada sam zapazio kako se to mjesto, sa svojim vokama i lijehama povra doimlje mnogo ljupkije nego sam to pomiljao. U to vrijeme, za podnevnoga
poinka, nije tu bilo ive due. Noge me same ponijee do grobnice u stijeni. Ponovno sam stupio u nju i ogledao se uokolo. Posmrtni ovoji su bili uklonjeni, pa nita neobino nije vie
privlailo pozornost promatraa, osim moda dah miomirisa. Kad sam napustio grob, iznenada
me obuzeo neizmjeran umor, kakav jo nikad ne outjeh. Dvije se noi nisam pravo naspavao, a
oba protekla dana, jednako kao i ovaj trei, priinjavali su mi se najduljima u mojemu ivotu..
Posrui od iscrpljenosti, odvukao sam se do sjene jednoga grma mirte*, bacio se u travu, ogrnuo svojim plastom i u trenu zaspao
Kad se probudih sunce je ve bilo nisko i tekao je deseti sat. Oko mene je odjekivalo cvrkutanje ptica, okruivao me miomiris katanica i opijao svje zrak. Sjeo sam i osjetio se udesno
odmorenim. Moja je uznemirenost netragom otprhnula i nisam osjeao vie nikakav poriv za
muenje samoga sebe nerazumnim i ludim mislima. Duboko sam udisao mirisan zrak, a cijeli
mi se svijet priinjavao pomlaenim. A tada zamijetih: onaj nesnosan, suh pustinjski vjetar je
zamro I sve je na zemlji ivnulo, osvjeeno i radosno. Mogue je vjetar prestao jo jutros, ali
to nisam ranije zamijetio. No sada me vie nije boljela glava, oi me nisu pekle od pospanosti,
nisam utio ni gladi ni ei. Jedino to sam osjeao bijae da je divno disati, ivjeti, biti ovdje
kao ovjek na tom svijetu.
Opazio sam tada nekoga vrtlara kako obilazi vrt, podie grane voaka i opipava njihove izdanke. Bio je odjeven poput ovjeka iz puka, ogrnut skromnim plastom bez resa. Glavu je imao
pokrivenu, titei je od sunca. Pomislih, ovjek bi se mogao ljutiti to sam bez odobrenja legao
spavati u njegovomu vrtu Jer, idovski su obiaji vrlo zakuasti, a ja sam o njima znao toliko
malo. Zato sam se brzo uspravio i priao vrtlaru, pozdravio ga i rekao: Tvoj je vrt krasan I
nadam se, nee mi zamjeriti to sam ovdje otpoinuo, ne upitavi za odobrenje
Tako mu kazah jer u tome trenutku nisam htio povrijediti nikoga na cijelome svijetu.
Vrtlar se okrenuo prema meni i nasmijeio mi se toliko dobroudno, kao jo ni jedan idov,
meni golobradome Rimljaninu No jo me vie iznenadio njegov odgovor! Uzvratio je prijateljski, gotovo zbunjeno: U mojem vrtu ima i za tebe mjesta Ta ja te poznajem!
Pretpostavili, mogue je kratkovidan, pa me zamijenio s nekim. Zauen, rekoh: Mora
zamijetiti, ja sam tuinac! Odakle bi me onda mogao poznavati?
Ja poznajem svoje, a moji znaju mene odvratio mi je, na onaj zagonetan idovski
nain.
Pokretom ruke pozvao me neka ga slijedim. Mislei da mi eli neto pokazati ili na neki
nain posvjedoiti svoje gostoprimstvo, rado sam prihvatio poziv. Poao je ispred mene, te zamijetili da jako epa, premda mi se nikako nije priinjavao starim. Na jednom zavoju puteljka
ponovno je podigao jednu granu to se prignula tlu. Pritom zapazih, ruka mu je ozlijeena Na
zapeu je imao runu ozljedu, koja po svemu sudei jo nije bila zacijelila. Na taj sam se prizor jednostavno okamenio! I za neko su mi vrijeme noge otkazale poslunost Vrtlar me
pak ponovno srdano pogledao i zatim nastavio koraati oko podnoja jednoga strmog obronka.
Nakon to ponovno ovladah sobom, potrao sam za njim glasno ga dozivajui. No kad sam
zakrenuo za strminu, mogao sam tek utvrditi da je nestao! Puteljak se dodue nastavljao, ali
vrtlara nisam mogao nigdje uoiti A nisam mogao zapaziti ni neko mjesto ili zaklon gdje bi

se u tako kratkome vremenu mogao skriti. Koljena mi zadrhtae i bespomono sjedoh na sredinu puta.
Cijeli sam dogaaj ovdje opisao tono kako se zbio. Ipak, budui da su ovi retci zapisani,
elim poteno priznati: neko sam vrijeme vrsto vjerovao, u liku vrtlara sam susreo uskrsnuloga
idovskog kralja. Runa rana na njegovome zapeu bila je tono na onome mjestu gdje je
krvnik pri raspinjanju na kri zabio klin, kako bi kosti izdrale teret tijela koje je na njima visjelo. ovjek je tvrdio da me poznaje A kako bi to inae bilo mogue, osim ako me nije zapazio
gledajui dolje s kria?!
No kratak dah duevne odsutnosti je minuo, zemlja je pred mojim oima ponovno izbljedjela
u tupo i ugaslo sivilo, a razum se ponovno probudio. Sjedio sam na pranome puteljku, a jedan
prijazan idov mi se mvtom nasmijeio. Zato sam zbog toga bio toliko izvan sebe, zato sam
se sav smutio? Ta moglo je jo biti nekih idova koji su ljubazni i srdani prema tuincima!
Hromih sam u gradu vidio i previe, a jedan si vrtlar pri svojemu poslu moe vrlo lako ozlijediti
ruke. Njegovo dranje sam zasigurno pogreno shvatio! Moda me svojim vladanjem ni nije
htio potai da ga slijedim? A zatim je uao u neku njemu poznatu pilju ili drugi slian zaklon.
Poglavito se, naime, postavlja pitanje: ako je taj vrtlar uistinu bio idovski kralj, zato se morao pokazati upravo meni?! Ta tko sam ja, da bi on uinio neto takvo? Odnosno, ako je to ipak
bio on, imajui nekakav poseban razlog za pojavljivanje, zasigurno bi naveo razgovor na svoje
namjere i elje. Inae njegovo ukazivanje ne bi imalo nikakvoga smisla.
Ponajprije pomislih kako sam sve to jednostavno sanjao No kad sam se ipak pridigao i
vratio istim putem, naao sam mjesto u travi, pod grmom mirte, na kojem sam ranije spavao
Ne, to nikako nije bio san! Ponovno sam se ispruio na tlo, a moj kolovanjem izotren um pobunio se protiv nesmislenosti ove moje tlapnje. Jamano, bio bih presretan vidjeti raspetoga
kralja kako je ustao i ivi. Ali nisam imao nikakvo pravo tu svoju elju uzeti kao zbilju i jo
uvjeravati sebe samoga kako sam u liku toga vrtlara ugledao Isusa.
Tako su se granali moji putovi razmiljanja, te me obuzeo zastraujui osjet, da sam se razdijelio u dva razliita bia. Pritom jedno od njih tei vjerovanju, dok drugo ismijava takvu lakovjernost i pomanjkanje jasne prosudbene moi. Ono koje se izrugivalo predbacivae mi, naprosto
sam izgubio na mladenatvu i budnosti. Napori i teret one aleksandrijske zime, koju sam proveo
naizmjence u pijanevanju s lakoumnim drutvom i u prouavanju nejasnih proroanstava, bijahu otrov za moju duu. A pjeaenje od Joppe ovamo, zatim potresna zbivanja kojima sam
svjedoio hirom sluaja, zajedno s probdjevenim noima i prekomjernim arom za pisanje, bili
su ona poznata posljednja kap koja prouzroi prelijevanje do vrha pune kupe Ili ono pero
koje, kao to to toliko esto prizivaju sofisti, lomi devinu kraljenicu. Vie ne mogu vjerovati
svojim vlastitim osjetilima, a kamoli mojoj moi prosuivanja. Poncije Pilat je stariji od mene i
k tome je jo i iskusniji ovjek, koji jasnije uoava stvari. Kad bih bio mudar, jnorao bih se
pridravati njegovoga savjeta. Drugim rijeima, odmoriti se, razgledati sveti idovski grad i
svoje doivljaje jednostavno zaboraviti
No mene su dograbili zli duhovi, koji se prema idovskoj predaji uvlae u neodlune ljude
grabei njihova tijela. Spavao sam kod grobova i izloio se pogibeljima koje tamo vrebaju. Jedina potekoa mi je pritom bila utvrditi iz ega se to u meni mogao probuditi takav jedan zao
duh? Odnosno, onaj glas koji mi je ostavljao vjerovanje kako je idovski kralj ustao iz mrtvih,
pa sam ga vidio odjevenoga u vrtlara, ili pak glas koji se svemu tome zajedljivo izrugivao.
Gotovo i nisam stizao slijediti taj tijek misli. I to zato jer je ve hulitelj u meni ljutito skakao
govorei: Toliko si znai ve zabrazdio pa ak vjeruje u idovske zle duhove! U Aleksandriji
si gledao kako lijenici razuuju ljudska tjelesa i uo da razbojnicima osuenim na smrt razrezuju iva tijela u potrazi za njihovom duom. Ali nali nisu nita Ti se zavarava kako je
ovjek, kojeg si gledao umirati na kriu i kojem je jedan okorjeli legionar kopljem probio srce,
mogao kao jedini medu svim ljudima ustati iz mrtvih. Takvo neto je nemogue A ono to je
nemogue se ni ne dogaa! Ono moje drugo Ja, koje je pak bilo voljno povjerovati, je

proturijeilo: Mark, ako sada odustane i povue se, nikad se vie u ivotu nee smiriti. Neprestance e se kinjiti mislima kako se pred tvojim roenim oima zbilo neto neusporedivo s
bilo kakvim ranijim zbivanjima, to se nikad ranije nije sluilo. Ne preputaj se previe onome
to ti nalae razum! Neka ti on ne bude jedina nit vodilja! Jer svaki je oblik razuma i razum u
cjelini ogranien, te na neki nain vodi u zabludu, kao to su to dokazali sofisti. Nita te ne
prijei da sve istrai bez primisli i stvarno. Prvo prosudujuj, pa tek nakon toga odluuj!
injenica kako se neto slino do sada jo nikad nije steklo ne dokazuje i da se ne moe nikad
dogoditi. Ovdje se radi o neem mnogo veem nego o pukim naznakama i najavama, u koje si i
inae cijelo vrijeme barem polovino vjerovao. Ne uzdaj se vie u svoje osjeaje kao i u svoje
shvaanje! Ti nisi jedan od sedam svjetskih mudraca! I nitko nije postizao uspjeh, bez obzira o
kojemu se podruju radilo, ako se oslanjao jedino na razum. Sula* se oslanjao na svoju sreu, a
Cezar** nije vjerovao da e mu Martovske ide* donijeti propast i smrt. ak i najnerazumnije
ivotinje se nesvjesno ponaaju pametnije od ljudi. Pomisli samo, kako su ptice prestale pjevati
prije potresa, te koliko je magarac postao plaljiv! Pomisli i na takore, koji hrpimice naputaju
brod jer predosjeaju da je pri sljedeemu isplovljavanju posveen propasti! Takvu unutarnju dvojbu teko je opisati I sve mislim, nitko je nee razumjeti, ako je nije i sam doivio i
osjetio. To je straan osjet, te bi zasigurno zbog njega izgubio razum, da u najveim dubinama
mojega bia nije bilo neke hladne mirnoe i prisebnosti, koja me je neprestance zatitiniki vodila i kroz najtee duevne oluje. Iz iskustva sam znao, u takvim je sluajevima najbolje ostati
miran i uvati se suvinih mudrovanja.
Kad sam se ponovno pribrao, veer je ve bila blizu. Sjene koje su stvarali breuljci uvlaile
su se u doline, ali gore iznad mnotva kua idovski je Hram purpurno bljetao obasjan suncem
na zalasku. Poao sam u grad i upustio se u potragu za idovskim novarom, kako bih unovio
svoju mjenicu. Predviao sam, naime, da e za moja istraivanja trebati podosta novaca. Kua
koju sam traio nalazila se blizu kazalita i doma vrhovnoga sveenika, u gradskoj etvrti koja
je tek nedavno bila izgraena.
Svoje sam elje izloio posluniku koji mi je otvorio vrata, a nakon toga me je novar osobno primio. Poslije sve one idovske neljubaznosti, koju sam do tada redovito susretao, njegovo
me je ponaanje doista iznenadilo. Zatraio je odmah neka ga zovem njegovim grkim imenom
Aristej, te rekao: uo sam ve o tebi Najavilo te je pismo iz Aleksandrije. A kad nisi odmah doao, pobojao sam se ve nisi li putem pao u ruke razbojnicima Strani putnici obino
navrate prvo k meni, da bi promijenili novac i istodobno se obavijestili kako ga se najbolje mogu rijeiti Tijekom svetkovine je Jeruzalem, naime, ma koliko moda izgledao tugaljivo, ipak
veseo i zanimljiv grad. Zato se u pravilu te iste stranke pojavljuju kod mene po drugi put Kako bi posudili novac za povratak! I u takvome sluaju zaraujem, otvoreno reeno, vie nego
unovenjem mjenice. Dospije li tijekom svojega boravka ovdje u bilo kakve neprilike, posjeti
me ne oklijevajui! Mene ne moe zauditi nita od onoga to na putovanjima rade mladi momci puni ivotnoga poleta. Tako se slui pa nakon blagdana, u svitanje kad zajee rogovi iz Hrama, pri otvaranju mojih kunih vrata, na pragu zateknemo neku od mojih stranaka I to nakon
to je tijekom noi proigrao i izgubio ak i svoj ogrta zajedno sa sandalama*, pa je zatim
poinka radi glavu poloio na goli kamen
Govorio je nemarno i oputeno, kao pravi svjetski ovjek. Unato svojemu uglednom
poloaju, nije bio mnogo stariji od mene. Zbog drutvenih razloga je nosio kratku bradu, a rese
na njegovome ogrtau bile su toliko siune da ih se gotovo i nije zamjeivalo. Kosa mu je bila
nakovrana i odisala mirisom skupocjenih ulja. U svakom je pogledu bio ugledan i vaan
ovjek.
Ispriah mu da sad stanujem u utvrdi Antonija, kao namjesnikov gost. I da sam otiao tamo
jer su mi Rimljani, bojei se nemira, savjetovali neka se za trajanja pashalne svetkovine ne
smjetam u gradu. Na to je Aristej zaprepateno rairio ruke i uzviknuo: To je obina kleveta!
To je laljivo i zlonamjerno naklapanje! Nae Veliko vijee raspolae posebnom postrojbom za

odravanje reda. Na taj nain moe odravati red. I mislim, s buntovnicima i zanesenjacima
nai e vlastiti sveenici ak i bolje izai na kraj nego Rimljani. Razumljivo, stanovnici grada
ne trpe sirijske legionare Ali je to ponajprije posljedak izazivakoga ponaanja vojnika. No
strani putnik, koji donosi novac u grad, a pritom tuje nae obiaje i propise o redu! Taj moe
biti vie nego siguran u najbolji prijem. Njega ovdje uvaju i brinu se za njega. Vodii se
natjeu koji e mu pokazati znamenitosti, dok su istodobno brojni pismoznalci pripravni izloiti
mu nae vjerske istine. Namjernik si moe izabrati gostionicu po volji, s cijenama od najviih
do najskromnijih. A unutar zidova odreenih kua doputena su zadovoljstva i naslade na egipatski, grki i babilonski nain I tuinci smiju tamo nesmetano zalaziti. Ovdje e nai ak i
indijske plesaice, eli li vidjeti neto doista odabrano. Ipak, moram naglasiti, putnik postupa
mudro ako se pritom smjesti u novome dijelu grada, u blizini foruma*.
Objasnih mu koliko mi je istoni vjetar prouzroio nesnosne glavobolje I da je uistinu
neugodno ako ovjeka u samo svitanje probudi potres popraen padanjem titova.
Aristej je na to poeo braniti svoj grad jo ustrije i prigovorio: Ti mali potresi bili su potpuno beznaajni. Nisu prouzroili nikakvu spomena vrijednu tetu. Da si se smjestio ovdje, u
boljemu dijelu grada, vjerujem da bi taj jutarnji potres jedva uoio. Ja osobno nisam se ak potrudio ni ustajati iz postelje. U predjelu Antonije se pak isti udar zasigurno jae osjetilo, ako su
tamo ak i titovi padali sa zidova.
Tada sam poelio navesti razgovor na Isusa Nazareanina, premda svjestan neprimjerenosti
takvoga raspredanja. Ipak sam progovorio o tome, ali nastojei da to zvui kao prituba na jo
jednu neugodnost: I jo ste raspeli svojega kralja, upravo u vrijeme kad sam dolazio u grad!
To nikako nije bio ugodan prizor
Novarov lice se naglo smrknulo. Ali je ipak pljesnuo rukama, naruio medno vino i peciva,
pa zatim odvratio: Ti si neobian namjernik Zamjeuje jedino neugodne pojedinosti u
ovome gradu, koji je jedini uistinu svet na cijelome svijetu. Budi toliko ljubazan pa sjedni! Nakon to si o tome govorio nalik slijepcu koji pria o boji, htio bih ti poneto pojasniti. Mi Zidovi
nedvojbeno patimo zbog svojih svetih zapisa i proroanstava. Ali mi to ni najmanje ne izgleda
zauujuim. Naa je vjera najneobinija na svijetu, a naa je povijest doista neuvena. Od svih
naroda mi smo jedini koji priznajemo i tujemo jednoga boga, koji nam ne doputa nikakvih
drugih bogova osim njega. Isto tako, od svih zemalja je Izrael* jedini sa samo jednim hramom,
ovdje u Jeruzalemu, gdje se mi predano molimo bogu u skladu s propisima. A to su pravila koja
nam je Bog osobno objavio, kroz usta velikih voa naega naroda.
Uz smijeak me pozvao neka uzmem pehar vina i kuam pecivo. Ali mi pehar nije dodao
svojom rukom, a zamijetih i da je kola namijenjen meni leao na drugome pladnju nego onaj
za njega. Slijedio je moj pogled, po svemu sudei, jer se zasmijuljio i pojasnio: Pomislit e
da sam pravi idov, a povrh toga jo i idov obuzet predrasudama. No to to ne pijem iz istoga
pehara kao i ti i ne uzimam hranu iz iste zdjele To je jedino zbog posluge. Nemoj pomiljati
kako se smatram na neki nain boljim od tebe! Ta ja sam prosvijeen ovjek i mnogostruko
krim nae vjerske propise, premda se istodobno trudim pridravati ih se barem javno. Mi imamo svoje farizeje, koji kako sebi tako i cijelome puku neizdrljivo zagoravaju ivot zahtjevom da se predaje slijedi do u zadnje tanine. To je povod raspravama i prepirkama izmeu njih
i nas. U svemu ostalome na Zakon ipak osigurava jedinstvenost naroda. U svim svjetskim gradovima taj isti Zakon odrava idove zajedno i uva ih od mijeanja sa strancima kao i od pogibelji da ih strana zajednica upije. Bez toga bi na narod, koji je jo u Egiptu a potom i u Babilonu bio porobljen, davno izgubio svoju osobnost. Ja osobno sam obrazovan ovjek, u srcu sam
Grk, te se ne mogu sloiti s vezivanjem i potinjavanjem duha pukim slovima Ali kada se
postavi pitanje o tome, pripravan sam dati se izrezati u komade za naega boga i na Hram
Kimnuo je glavom, kao da time dodatno potvruje znaenje svojih rijei. Zatim je nastavio:
Naa povijest pokazuje, mi idovi smo izabrani boji narod. Razuman ovjek pritom mora
prihvatiti da je, usporeeno s nepojmljivom slavom naega boga, malo vaan nain na koji

netko jede ili pije, odnosno pere i isti svoje ruke i posue Ali te sloene odredbe i obiaji,
kao to su obrezivanje*, slavljenje Sabata, odnosno svi ostali propisi to bi sve zajedno, usput
budi reeno, bilo teko razloiti jednome tuincu odrali su zajedno na narod u ovoj malenoj
zemlji izmeu Istoka i Zapada Tako se mi ne irimo i ne utapamo u drugim narodima, nego
ostajemo pripravni i zatvoreni dok na zemlju ne doe Mesija i ne utemelji svoje kraljevstvo.
Pogledao me postrance i brzo dodao: Tako su nam barem pretkazali nai proroci. Ali nemoj to sluajno uzimati doslovce ili tek kao dravniki san, u smislu kako bi idovi jednoga
dana pod vodstvom Mesije trebali zavladati svijetom. Jedino oni najprostoduniji ljudi, plebejcima* ih nazivate vi u Rimu, predaju se takvim tlapnjama. Ipak smo mi idovi, svi zajedno i
svi od reda, tek sanjari. Zato u naoj sredini izranja jedan Mesija za drugim i okuavaju svoju
sreu. Toliko bijedan ne moe biti ni jedan udotvorac, pa ma koliko mislio tek na sebe samoga, a da ne bi privukao i okupio oko sebe neke neuke ljude. No ako i kad doe stvarni Mesija,
razlikovat emo ga od lanih kandidata To ti jamim! U tome imamo izvjesno iskustvo.
Jedan od naih makabejskih* kraljeva dao je raspeti na kri tri tisue zanesenih varalica
Zato se onda uzbuuje i mui sebe upravo zbog ovoga jednog, koji je sada ponovno htio
potai puk na vjerovanje da je on kralj i Mesija?
Dok je govorio, pio sam medno vino i jeo pecivo. Vino mi se ivahno popelo u glavu i ja
sam uz smijeak naplatio svojemu domainu za raniji prijekor: emu ta bujica rijei i istodobna strastvenost, ako je cijeli sluaj toliko nevaan i beznaajan?
Vjeruj mi, kandidati za Mesiju dolaze i nestaju poeo je objanjavati. Ali je na bog
vjean, a Hram okuplja sve idove, kako sada tako i u vjenost. Mi imamo razloga biti zahvalni
Rimljanima, koji se prepoznali i shvatili na poseban i o vjeri ovisan poloaj meu narodima, te
nam dali samoupravu. Oba cara, August i Tiberije, bili su milostivi prema nama i imali sluha za
nae pritube. Tako je na poloaj sada osiguran. Da, zemlji je sada pod rimskom vlau i njenom uljudbom bolje nego kad bijasmo neovisna drava, pa smo morali troiti novac na stalnu
vojsku i neprestane ratove s jalnim susjedima. Danas imamo promicatelje i zagovornike u svakome iole znaajnijem gradu na svijetu, pa ak i u Galiji* i Britaniji* kao i na skitskim* obalama. Jer, ak i barbari* cijene nae trgovako umijee. Ja se, primjerice, iz dokolice bavim izvozom voa i oraha u Rim. Moja je jedina nevolja pritom to ne posjedujemo vlastito brodovlje,
jer se mi idovi zbog nekih razloga plaimo mora. Ali e ipak svaki poboan idov uvijek putovati do Hrama, dok god to moe tjelesno podnijeti, kako bi prinosio svoju rtvu. A od tih
hodoasnika pritjee naemu Hramu, kroz njihove zavjetne darove, stalno rastue bogatstvo.
Zato e moda razumjeti, mi ne moemo nedjelatno gledati kad se nekakvim snovima o kralju
ljude izbacuje iz ravnovjesja
Bilo mu je vrlo stalo uvjeriti me kako je postupanje Visokoga vijea bilo doista ispravno.
Prignuo se prema meni i nastavio: No uz svo blagostanje ivimo mi na rubu ponora Svaki
gramziv namjesnik moe odluiti vladati u naoj zemlji primjenom podvajanja. To znai,
priblino, naim ljudima eljnim vlasti pruiti izvjesnu zatitu i onda nas okriviti za nepokornost i pobunu. Time bi mogao ograniiti i skuiti nau samoupravu te opljakati hramsko blago.
Na shvatljiv i opravdan interes, koji je zapravo i rimski, lei u zadravanju sadanjega stanja i
njegovome daljnjem snaenju. I da se pritom dravniki nepristranome Visokom vijeu dodijeli
svekolika podrka. to predstavlja i znai to Visoko vijee, mogue e najbolje spoznati ako ti
kaem kako ono priblino ima ulogu nalik onoj rimskoga Senata*. Upranjena mjesta Visoko
vijee popunjava tako to samo bira nove lanove. U sastavu vijea su visoki sveenici, zatim
najugledniji pismoznalci, te kao svjetovni lanovi oni ljudi koje nazivamo Najstarijima, premda
oni mogue i nisu svi stari. Taj visok poloaj i ast dobili su nasljedno roenjem ili na temelju
bogatstva. Puk je pak politiki nekolovan, pa mu ne moemo dopustiti pravo suodluivanja.
Zato moramo odmah u zametku uguiti svaki pokuaj koji dolazi iz niih slojeva, a tei
proirenju njihovih politikih prava ili uvoenju kraljevine koja se oslanja na puk. I to bez obzi-

ra koliko se takav pokuaj nekome moda ini bezazlenim, primjerice kad se provodi pod plastom vjerskih pobuda ili recimo ljubavi prema ovjeku
Moja prezriva utnja zasigurno ga je draila na jo revnije opravdavanje, kao da ipak ima
donekle neistu savjest. Nastavio je objanjavati: Kao Rimljanin nauio si tovati tek likove
bogova, pa ne moe pretpostaviti neizmjeran utjecaj vjere kod nas. Naa je vjera naa snaga,
ali istodobno i teka pogibelj Jer, pobonost puka prisiljava svakoga politikog zanesenjaka
da se poziva na nae svete zapise, bez obzira kakve bile njegove potajne nakane, te iz tih zapisa
dokazivati kako su njegovi ciljevi pravedni i zakoniti. Sad e pak zasigurno rei, kako je taj
Isus iz Nazareta, kojeg smo toliko urili raspeti na kri upravo prije pashalne svetkovine, bio
bezazlen i prostoduan ovjek, ispravan i poten, odlian iscjelitelj i velik uitelj. To je mogue
tono Ali upravo takvi besprijekorni idealisti, koji svojom osobnou pridobivaju puk za
promjene, posebice su pogibeljni. Zbog politikoga neiskustva takav ovjek misli o svemu najbolje i postaje orue astohlepaca rtva ljudi kojima nita ne znai ako bi se na cjelokupan
drutveni ustroj uruio i na narod pao kao rtva rimske srdbe, samo ako bi oni osobno mogli
barem za neko vrijeme zadovoljiti svoju tenju za vlau. Vjeruj mi, onaj koji za sebe samoga
tvrdi da je Mesija, time politiki razbija zakonitost i proigrava svoj ivot! I to je tako, bez obzira koliko taj pojedinac, gledano s ljudske strane, bio poten i astan
Kratko je predahnuo, pa pobrzao nastaviti: Takav je ovjek istodobno i kriv zbog bogohuljenja, a to se kod nas kanjava smru. No za nas prosvijeene ljude je to sporedno. Ali da se
Nazareanin jo jedanput pokazao u Hramu, za trajanja pashalne svetkovine, izbio bi ustanak.
Zanesenjaci bi pritom nasilno preuzeli vodstvo, rabei ga kao ispriku, te bi potekla krv A
tada bi se ukljuili Rimljani, pa bi naa samouprava ugasnula. Bolje je ako umre jedan ovjek,
umjesto da strada cijeli narod
Tu sam krilaticu ve uo dobacih mu.
Ne misli vie na tog ovjeka! gotovo nasrtljivo me svjetovao Aristej. Mi nikako nismo
ponosni zbog njegovoga smaknua A meni osobno ga je iskreno ao. Po svemu sudei je on
doista bio dobar ovjek, taj Isus. No trebao je ostati u Galileji. Teko da bi mu se u tom sluaju
ita loe sluilo. Tamo je bio drag ak i poreznicima, a zapovjednik posade u Kafarnaumu* mu
je, kako ujem, navodno bio prijateljem.
Postade mi jasno kako bi spominjati Isusovo uskrsnue tome ovjeku bilo potpuno besmisleno. On je izgubio svako potovanje prema meni i smatrao me za lakovjernoga glupavca.
Kratko sam razmislio, pa rekoh: Uvjerio si me, pa sada potpuno razumijem, sa idovskoga
motrita je Nazareaninova smrt bila poeljna. No ja obiavam na svojim putovanjima prikupljati raznovrsne i neobine zgode. Kasnije mogu zabavljati ljude svojim znanjem, a pritom
mogue i sam neto malo nauim. Meu ostalim me zanimaju udotvorna ozdravljenja i iscjeljenja. U Antiohiji sam kao mlad ovjek imao prigodu vidjeti jednoga uvenog sirijskoga
arobnjaka. Postizavao je udesna iscjeljenja A u Egiptu takoer postoje mjesta hodoaa,
gdje bolesni ozdravljuju na neobjanjiv nain. Zato bih rado htio susresti nekoga od onih koje je
Isus iscijelio, te pritom doznati neto o njegovome postupku i nainu djelovanja.
Izrekavi to, odmah sam promijenio predmet razgovora, kao da mi je nenadano neto drugo
palo na pamet. Uzviknuo sam: No najzanimljivije bi bilo, jamano, upoznati nekoga od njegovih uenika Tako bih iz prve ruke pribavio priopenja to je Isus o sebi mislio i to je u biti
smjerao.
Aristej evo je lice poprimilo mrzovoljan izraz Nakon nekoliko trenutaka je rekao: Njegovi se sljedbenici sada, sasvim razumljivo, skrivaju ili su utekli u Galileju. A izravnih je
uenika imao, koliko $: znam, tek dvanaestoricu* K tome je ak jedan od njih Velikome
vijeu odao Isusovo skrovite! To su redom jednostavni ljudi, ribari s Genezaretskoga jezera ili
slini svati. Iznimka je jedino neki Ivan*, mladi iz dobre obitelji, koji je vjerojatno kolovan i
govori grki. Meu njima je, osim toga, i jedan carinik! Prema tome, kao to vidi, uistinu
prostoduna eljad! Teko mi je povjerovati kako bi od njih mogao neto izvui.

Zastao je, oklijevajui, a zatim nastavio. U glasu mu se pritom osjealo neko oklijevanje:
Ako si uistinu toliko znatieljan, postoji jedan vijenik po imenu Nikodem, koji bi ti mogao
poneto rei. A to se mene tie, otvoreno kazujui, ne vidim nekoga stvarnog razloga protiv
takvoga poriva za saznanjem, premda bi se umjesto toga mogao veselo provoditi u Jeruzalemu No, kako hoe! Nikodem je poboan istraiva svetih zapisa, tako reku ovjek
oekivanja, enje. Njemu se nema to prigovoriti, premda je svojim zauzimanjem za Isusa u
vijeu pobudio veliku zlovolju. Jedino, za tako visok poloaj je previe povuen i neiskusan.
Zato i nije bio pozvan na nonu sjednicu Velikoga vijea. Previe bi ga dirnulo ako bi sudjelovao u izricanju smrtne kazne Nazareaninu.
O tom Nikodemu sam ve douo primijetih. Zar nije on bio taj koji je vaega kralja
skinuo s kria i poloio u grob? Navodno je priloio i stotinu funti mirisnih tvari za potrebe
ispraaja.
Rije kralj ljutila je Aristeja. Ali me zbog toga ipak nije ispravio, kao to su uinili drugi
idovi. Protivei se dometnuo je: Ti si odlino obavijeten Takvim su postupkom Nikodem
i Josip iz Arimateje nedvojbeno htjeli javno pokazati svoje neslaganje sa smaknuem. No mora
im se oprostiti, jer su ponajprije eljeli olakati svoju savjest. Josip je tek jedan od Najstarijih
Ali Nikodem je ipak jedan od uitelja Izraela i trebao je to bolje znati. Ipak, ne treba nikad
optuivati ljude tek prema vanjskome prividu njihovih namjera. Mogue su njih dvojica tim
polaganjem Galilejca u grob eljeli u vijeu okupiti oko sebe jednu borbenu grupu, kako bi
skuili mo visokih sveenika.
Vlastito izlaganje o tome mu je bjelodano godilo, jer je uskliknuo: Tome ne bih mogao
nita zamjeriti! Kaifina* drskost poinje nam ve tetiti. Cjelokupan posao sa rtvenim
ivotinjama, kao i mjenjake poslove u Hramu, priskrbio je svojim nebrojenim roacima. U to
e teko povjerovati, ali ak ni ja nemam mjenjaki stol u hramskom prednjem dvoritu! Barem ne pod mojim imenom Mogue je, prema tome, da je Nikodem i uz svu svoju bezazlenost, ipak stvarno dobar dravnik. Jer, pretvaranje prednjega hramskog dvorita u bunu trnicu
je nedolino pa ak i protuzakonito. A glede mijenjanja novca trebalo bi u izvjesnoj mjeri dopustiti slobodno natjecanje. Svi poboni hodoasnici bi od toga imali probitka, ako im Kaifa ne
bi silom nametao vezan teaj hramskoga ekela*.
Poslovne pojedinosti me nisu ni najmanje zanimale Zato sam rekao: S Nikodemom bih
se rado sastao Ali teko je zamisliti da bi mu moglo biti po volji primiti mene, jednoga Rimljanina!
Upravo suprotno, vrijedni i cijenjeni prijatelju? uskliknuo je Aristej. Biti Rimljaninom
za njega je samo preporuka. idovski uenjak smatra au ako neki rimski graanin poeli
upoznati nau vjeru. Ti tek mora pokazati zanimanje za jednobotvo. To e ti otvoriti i vrata i
dveri, a istodobno te ne obvezuje ni na koji nain. Ako eli, rado u te uvesti Nikodemu.
Tako se usuglasismo, on e najaviti moj posjet Nikodemu. Ve dolazee veeri, s prvim sutonom, trebao sam navratiti idovskome uenjaku.
Uzeo sam od novara neto novca, ali sam vei dio svojega pologa ostavio kod Aristeja. Bezuvjetno mi je htio nametnuti jednoga od svojih slugu, tvrdei kako je taj iskusan vodi strancima te mi moe omoguiti pristup svim tajnim uitcima u Jeruzalemu. No ja natuknuh, poslije
razuzdano provedene zime u Aleksandriji poloio sam odreen zavjet samome sebi. Prihvatio je
to kao gotovu injenicu, ali je istodobno izrazio aljenje tvrdei kako u zbog toga mnogo propustiti.
Rastasmo se kao prijatelji. Ispratio me do kunih vrata, te mi je htio dodijeliti jednoga izvidnika, koji bi mi krio put kroz grad. Ali ja nisam elio pobuivati nikakvu nepotrebnu pozornostAristej me je tada ponovno poeo uvjeravati da mu se mogu obratiti u svako doba, slue
li mi se kakve neprilike ili potekoe. Bjelodano je on bio najsrdaniji idov od svih koje sam
do tada upoznao. No, tu njegovu ljubaznost ipak nisam mogao uzvratiti otvoreno i bez sustezanja. Njegov pristup stvarima bio je toliko bezlian i trezven, da sam se od toga jeio, a isto-

dobno je u meni ponovno budio nepovjerenje i sumnjiavost Iz toga se u meni zasigurno pojavila izvjesna oporost i tvrdoglavost.
Vrativi se u utvrdu, doznao sam da je Klaudija Prokul nekoliko puta slala po mene. Zato
sam odmah pohitao u toranj gdje su se nalazile njene odaje. Bila je ve pola u postelju, ali je
ipak izala, ogrnuta u laganu svilenu halju i s plastom prebaenim preko ramena. Pratila ju je
njena dvorkinja Htjela je ipak neodlono razgovarati sa mnom. Oi su joj zastraujui svjetlucale, a crte njenoga blijedog lica bile su kao okamenjene. Po svemu sudei, bila je obuzeta
nekom vrstom zanosa.
S obje je ruke dohvatila moje, zagledala mi se duboko u oi i uzviknula: Mark, Mark! On
je ustao iz mrtvih! Taj idovski kralj je uskrsnuo!
Zar ti prokonzul nije ispripovijedio zapitao sam nevoljko kako su Isusovi uenici tijekom noi ukrali njegovo truplo iz groba? O tome postoji slubena zabiljeka, koju su potvrdila
estorica legionara
Klaudija Prokul je prosvjedujui udarila nogom o tlo i povikala: Zar ti misli kako Poncije
misli na ita drugo osim na svoju monje za novce i na svoj probitak?! Ali ja u Jeruzalemu
imam prijateljice. Zar nisi douo kako je jedna od njegovih sljedbenica u samo svitanje dola na
grob, ona ista ena iz koje je Isus istjerao sedam zlih duhova? Grobnicu je zatekla praznom!
Tek je jedan duh zatitnik stajao tamo, u bljetavo bijeloj halji i s licem koje je plamtjelo poput
vatre.
To jedino znai da su odvratih osorno zlodusi ponovno uli u tu enu. I pritom sam
potiteno mislio: U to sam se to ovdje upustio? Zar je moja ludost ve toliko uznapredovala,
pa u dui prihvaam nadmetanje sa enama koje buncaju? Znai, i ti tjera isto tako, Mark
zajecala je Klaudija Prokul predbacujui. Bila je vidljivo uvrijeena i duboko razoarana.
Dodala je: Vjerovala sam, ti e biti na Njegovoj strani, nakon to si osobno bio u grobnici i
zatekao je praznom. Doula sam, naime, da si tamo bio Pa zar vie vjeruje namjesniku i
njegovim potkupljivim vojnicima, nego svojim roenim oima?!?
Outjeh slabost oko srca, jer dok je plakala irilo se preko njenoga ushienog lica neko
neobino svjetlucanje! Rado bih je utjeio, ali sam spoznao kako bi bilo pogibeljno povjeriti
ovoj zanesenoj eni to sam sve vidio. Osjeao sam kako sve to uzbueno ensko govorkanje
po Jeruzalemu o uskrsnuu, privienjima i mudracima pogoduje tek idovskome Visokom
vijeu I to upravo zato jer je ono to se doista dogodilo izgledalo daleko nevjerojatnijim nego
je bilo u zbilji.
Ne uzimaj moje rijei toliko k srcu! zamolih je. Ti zna, prihvatio sam malo previe od
uenja cinika. Zato se teko mogu odluiti na vjerovanje u natprirodna zbivanja. S druge pak
strane, nije mi prihvatljivo neto od samoga poetka prikazivati nemoguim. No tko je dakle ta
tvoja svjedokinja i kako se zove?
Zove se Marija* odvratila je Klaudija, predano nastojei uvjeriti me u ono to kazuje.
To je vrlo esto ime kod Zidova, ali ova Marija ima pridjevak Magdalena, jer potjee iz Magdale* na Genezaretskome jezeru. Ona je imuna gospoda i na daleko poznata uzgajateljica
golubova. Njeni sojevi i nasadi golubova odbacuju svake godine tisue besprijekornih ptica,
namijenjenih za rtve u Hramu. Kad su je zlodusi opsjeli, dola je openito na zao glas No
nakon to ju je izlijeio Isus iz Nazareta, istjeravi zle duhove iz nje, promijenila se iz temelja i
slijedila je Uitelja posvuda na njegovim putovanjima. Upoznah je kad sam posjetila jednu od
uglednih idovskih gospoda iz kruga mojih poznanica Tom su prigodom Marijina pripovijedanja o Uitelju ostavila na mene dubok dojam.
Povjerovati u njeno izvjee mogu samo ako ga ujem iz njenih vlastitih usta objasnih.
Mogue je ona tek neumjerena sanjalica, koja po svaku cijenu eli privui zanimanje svoje okoline. to misli, bih li se mogao nekako s njom sresti?
Zar je moda nedolino imati snove?! ljutito je poskoila Klaudija Prokul. Mene su
snovi toliko strano progonili, te sam upozorila svojega mua neka ne osudi jednoga tako

pobonoga ovjeka kakav je bio Isus. Usred noi izvijeena sam o njegovome uhienju, s
molbom neka uloim svoj utjecaj na Poncija Isusu u prilog. Ali snovi koji su tome prednjaili
gonili su me mnogo jae od te tajne poruke. Tvrdo sam i trajno uvjerena, moj je suprug,
preputajui idovskoga uitelja smrti na kriu, poinio najveu ludost u svojemu ivotu
to misli ustrajavao sam ja bih li mogao vidjeti tu Mariju?
Jednoj idovki izvlaila se Klaudija Prokul susret s nekim nepoznatim ovjekom izgleda nedolinim A pogotovu ako se radi o tuincu! Osim toga, ja i ne znam gdje ona stanuje. Moram priznati, Marija naginje pretjeranoj osjeanosti, pa bi sumnjiav i nepovjerljiv
ovjek poput tebe mogao pri susretu s njom stei pogrean dojam. Ali to me nikako ne prijei
vjerovati u njena kazivanja No nakon tih rijei moglo se uoiti kako Klaudijino
oduevljenje ipak poneto splanjava.
Susretnem li ipak, nekim sluajem, tu Mariju zapitao sam mogu li tada spomenuti tvoje
ime i rei joj da o svojim doivljajima moe sa mnom razgovarati s punim povjerenjem?
Mukarac nikada ne moe zadobiti povjerenje jedne ene u istoj mjeri kao to to moe
druga ena mrmljala je Klaudija. Osim toga, nema tog mukarca koji bi openito mogao
ispravno razumjeti neku enu. Ali je unato tome, ak i vidljivo protivei se, pristala na moju
zamolbu. Ipak je napomenula, prijetei: No ako joj priredi i najmanju nepriliku ili neugodnost, imat e posla sa mnom!
Time je na razgovor bio okonan
Klaudija Prokul me je tom prigodom nedvojbeno htjela navesti da povjerujem u uskrsnue
idovskoga kralja i podijelim njeno ushienje koje ju je zbog toga obuzelo. U biti bih ja i stvarno trebao vjerovati u to udo, jer sam svojim oima vidio nedirnute posmrtne ovoje u praznoj
grobnici. Ali me neto tjera na istraivanje cijeloga sluaja polazei od razumnoga pristupa

PISMO 4.
Traenje puta Mark Tuliji.
Nastavljam svoje izvjee i elim prikazati sve dogaaje prema vremenskome slijedu.
Antonija je tmurna i mrana utvrda, tijesna i tjeskobna. Zato nisam imao ni najmanje volje
ostati tamo, pod trajnom paskom. Povrh toga, prokurator se ve pripremao za povratak u Cezareju, svoje stalno slubeno sjedite. Darovao sam mu jednoga egipatskog skarabeja*, amajliju*
koja donosi sreu, a njegovoj eni aleksandrijsko zrcalo. Istodobno sam obeao putovati kui
preko Cezareje. Na to me je poticao Poncije Pilat, jer me zasigurno htio ispitati prije nego napustim Judeju. A Klaudija Prokul je od mene zahtijevala prisegu da u joj tom prigodom
ispriati sve to u mogue doznati o uskrsnulome.
Zapovjedniku utvrde dao sam poprilinu svotu, kako bih s njim ostao u dobrim odnosima te
si za sluaj nude osigurao zaklon i utoite u utvrdi. Ali sam ve zapazio kako mi u Jeruzalemu ne prijeti nikakva pogibelj, tujem li idovske obiaje i ne izazivam li ih svojim
ponaanjem.
Prema centurionu Adenabaru gajim uistinu prijateljske osjeaje. Posluavi njegov savjet,
nisam se smjestio u nekoj velikoj gostionici, nego u kui jednoga njegovog poznanika. Bio je to
neki sirijski sitniar, imenom Karant, koji je iselio ovamo, a imao je kuu nedaleko Hasmonejske* palae. U sirijske obiaje i njihove predodbe o bogovima bio sam upuen jo od svoje
mladosti A znao sam i da taj soj ljudi cijeni ukusno jelo, stanove odrava istima te je glede
novanih pitanja poten u svakome pogledu. Sitniar sa svojom obitelji obitava u prizemlju i
svakoga dana iznosi svoj prodajni stol na ulicu, pred samu kuu. S vanjske strane kue stubite
vodi izravno do krova, pa tako mogu po volji dolaziti i ii, te neopaeno primati posjete. Ovu su
i prednost Adenabar i moj domain isticali kao vrijednu oklade. ena i ki Sirijca donose mi
hranu u sobu i brinu se da neprestance u prostoriji bude vr svjee vode. Sinovi se pak natjeu

tko e za mene ii u nabavku i kupovati mi vino, voe ili to mi ve zatreba. Ti ljudi, koji nisu
osobito imuni, radosni su i zadovoljni to sam njihov gost koji plaa smjetaj i popratne usluge A pogotovu sada, nakon to je minula pashalna svetkovina i najvei je dio posjetitelja
napustio grad
Nakon to sam se smjestio u svojemu novom obitavalitu, priekao sam izlazak zvijezda.
Tada sam se spustio niz vanjsko stubite i zaputio Nikodemu. Lonarija toga vijenika je vrlo
poznata pa je lako nadoh. Vrata su bila samo prikrinuta, pa sam nesmetano uao u dvorite
Iz tame je pred mene stupio sluga i tiho zapitao: Jesi li ti onaj, kojega moj gospodar oekuje?
Primivi potvrdan odgovor, poveo me stubitem na krov.
Pritom mi nije trebao posvijetliti, toliko je blistao nebeski svod to se prostirao povrh Judeje.
Stupivi na krov, zapazio sam tamo jednoga starijeg ovjeka koji je sjedio na mekanome
podmetau. Pozdravio me je prijateljski i zapitao: Jesi li ti taj to trai Boga, a kojeg mi je
najavio novar Aristej?
Pozvao me neka se smjestim uz njega I odmah je zapoeo jednolinim glasom pripovijedati o Bogu Izraela. Prvo je govorio o stvaranju neba i zemlje te nastavio tako dok nije stigao
do predaje kako je Bog stvorio ovjeka od zemaljskoga praha, na svoju sliku i priliku No
tada sam ga nestrpljivo prekinuo, rekavi: Uitelju Izraela, sve sam to ve uo i o tome itao u
grkim prijevodima vaih svetih zapisa. Dooh k tebi htijui neto saznati o Isusu iz Nazareta,
idovskome kralju. I ti to zna Inae me ne bi primio po tami i na krovu!
Njegova e krv pasti na mene i moj narod odvrati mi Nikodem, nesigurnim glasom.
Zbog njega sam jako ojaen i smrtno preplaen. To to je postao objavitelj vjere, boje je djelo.
Samo netko poslan od Boga moe initi takva djela i davati takve znakove, kakvi su Njega pratili.
On je bio vie od pukoga objavitelja vjere! odvratio sam mu. ak su i mene, jednoga
doljaka, posljednja zbivanja najdublje potresla. Ti si zasigurno morao doznati da je ustao iz
mrtvih, premda si osobno pomogao jo ga prije poetka Sabata umotati u posmrtne ovoje, a isto
tako i oko zatvaranja groba.
Ne znam to bih o tome mislio! uzvikne Nikodem tugaljivo, nakon to je lice podigao
prema zvjezdanome nebu.
Je li on bio ona zvijezda to izlazi iz Jakova*, onaj kojega najavljuju vai zapisi? zapitao
sam, pokazujui put neba.
To ne znam odvratio je vijenik. Nita ne razumijem i nisam vie podoban za
uitelja Izraela. U vijeu su me doveli u zabludu, uvjeravajui kako u Galileji nije ponikao nikakav prorok. To je u toliko tono to u svetim knjigama o tome nije nita izriito navedeno.
Ali od Isusove majke, koju upoznah tek nedavno, doznao sam da je njen sin roen u Betlehemu,
u Judeji I to u vrijeme okrutnoga Heroda. A zapisi svjedoe kako e iz Betlehema jedini
Efraim* biti taj kojem je namijenjeno vladati Izraelom. Te sam svete retke temeljito prouio. I
sva su se proroanstva ispunila u osobi Isusa, ak i ono da mu nee bili slomljena ni jedna
kost
Poeo je tada jednolino govoriti pojedina mjesta iz Biblije, istodobno mi ih prevodei. Nakon to se to nastavljalo neko vrijeme, ponovno sam postao nestrpljiv i uzviknuo: Jesu li se
ispunila pretkazanja iz vaih svetih knjiga, meni je nebitno i nevano. Zanima me tek jedno! Je
li on uskrsnuo ili nije? Ako jest, tada je vie od kralja, te njemu ravan jo nije boravio na ovome
svijetu. Ovo te pitam bez nekih nepotenih ili skrivenih primisli Jer, sada mu vie nitko ne
moe nauditi niti mu uiniti neto na ao. Odgovori mi! Moje srce treperi od enje za istinom.
O tom uskrsnuu sam douo krzmajui je priznao Nikodem. Ali ne znam to bih o
tome mislio. Prole noi okupili su se Isusovi uenici, iza zatvorenih vrata, bojei se progona.
Mogue i nisu svi doli, ali veina jest. I bili su vrlo prestraeni. Jer se raspeti navodno pojavio
meu njima, te im pokazao ozljede na svojim rukama, nogama i boku. Pritom je i dahnuo na

svakoga od okupljenih. Nakon toga je ieznuo, jednako kao to je i doao. Tako mi je barem
ispriano Ali gotovo da ne mogu povjerovati u takvo neto!
Govori mi o njegovome kraljevstvu zamolio sam, a u tami me je proela jeza. Sto je
pouavao o o tome?
Kad je prvi puta doao u Jeruzalem, na pashalnu svetkovinu, te tom prigodom poistio
Hram, potajice sam poao k njemu izvijestio me Nikodem. Neu nikad zaboraviti to mi je
rekao, premda to onda nisam razumio, a ne razumijem ni danas. Njegove su rijei bile: Tko se
ne rodi ponovno odozgor, taj ne moe vidjeti svojega kraljevstva! Odmah sam se prisjetio orfika i pitagorejaca, kao i ostalih mudroslova, prema ijem se uenju ljudi tijekom ovozemaljskoga ivota mogu duhovno ponovno roditi ili proi niz uvijek novih postojanja. A slino
su tvrdili i za ivotinje odnosno i za biljke. Nadvladala me razoaranost To nije bilo nikakvo
novo uenje!
Ali se Nikodem nije dao smesti, ve je nastavio: Proturijeio sam mu i zapitao: Kako
moe biti roen neki ovjek, ako je ve vremean? Zar moe po drugi puta ui u krilo svoje
majke i ponovno izai na svijet? Na to mi je Isus objasnio, kako bi mi dao klju za razumijevanje njegovih rijei: Onaj tko nije roen iz vode i duha, ne moe ui u moje kraljevstvo. To
s vodom sam razumio. Mnogi su ljudi odlazili bratovtinama u pustinju, ustrajavali su tamo u
molitvi, te bi nakon odreenoga vremena kunje bili zagnjureni u nekom jezercetu ili potoku,
to je in krtenja. I Ivan je doao iz pustinje, te je krstio ljude vodom, sve dok ga Herod Antipa
nije dao ubiti.
U Egiptu na slian nain posveuju pojedince u tajne boice Izie ponovno prekidoh
vijenika primjedbom. Pokrtenici stupaju bez straha u mranu pilju i tamo zalaze u duboku
vodu. Ali ih pritom pridravaju snane ruke, kako se ne bi utopili. To je slikovit obred
posveenja i ni u kojem pogledu nije neka novost.
Jamano, jamano! potvrdio je Nikodem. Krtenje vodom nije nita novo. Ali sam upitao Isusa, to je mislio s onim roen iz duha? Nazareanin je odgovorio, a to su doslovce njegove rijei, koje pamtim jer su mi se urezale u pamenje: Ono to se rodilo iz mesa je meso, a
ono to je poniklo iz duha je duh. Vjetar pue kamo ga volja, a ti uje njegov um. Ali pritom
ne zna odakle on dolazi i kamo smjera. Upravo je tako i sa svakim tko je roen iz duha! Nakon toga je zautio. Za to sam vrijeme odmjeravao njegove rijei. Zvijezde Judeje svjetlucale su
na nebu, a kroz tamu je dopirao jak vonj po vlanoj lonarskoj glini i po peima za peenje
lonarije. Na neki tajnovit nain mi je spomenuta pouka dola do srca, premda sam oajniki
tono znao da je moj um ne moe shvatiti. Napokon, upitah tiho: Je li to sve, to zna o Njegovome kraljevstvu? Nikodem se zamislio i nakon nekoga vremena ponovno prozborio: Od
njegovih sam uenika uo, kako je prije poetka pouavanja otiao u pustinju. Tamo je bdjeo i
molio etrdeset dana, predajui se svim privienjima i pojavama, kojima ovozemaljske sile
mogu vabiti u zabludu ovjeka koji posti. Neastivi ga je poveo na neko visoko brdo i pokazao
mu sva bogatstva svijeta i njegovu krasotu. Tada mu je obeao vladanje cijelim svijetom, ako
mu se u znak pokornosti baci pred njim na tlo, pa time iznevjeri zadau radi ijeg je ispunjenja
doao na svijet. Tom je iskuenju Isus odolio Tada su doli aneli* i sluili mu u pustinji.
Potom se vratio u svijet ljudi, poeo pouavati i initi uda, te okupljati uenike oko sebe. To je
sve to ja znam o njegovome kraljevstvu. No to nije ovozemaljsko kraljevstvo. Zato je bilo nepravedno, pa ak i zloinaki, osuditi ga
Ljutilo me to govori samo o pojavama i anelima. Svaki ovjek, ako je makar i malo
osjeajan i prijemljiv, nakon dovoljno dugoga bdijenja i posta moe doivjeti utilne obmane.
Ali te ponovno ieznu nakon to dotinik ponovno jede i pije te se vrati meu ljude. Upravo
navalih na Nikodema pitanjem: Pa, koje je onda vrste to kraljevstvo?!
Odakle bih to mogao znati?! uzvikne Nikodem, zastenjavi i podiui ruke visoko iznad
glave. Ja sam uo tek hujanje vjetra Pri susretu s Isusom vjerovao sam, s njim je na zemlju
silo Kraljevstvo Mnogo mi je govorio, a medu inim i da Bog nije poslao svojega sina na

svijet da bi on svijetu sudio, nego da bi njegov sin ovaj svijet spasio. Ali se nije zbilo nita
slino. ovjek je na brzinu i bez oklijevanja bio udaren na kri te je izdahnuo bijednom smru.
Ja to, jednostavno reeno, ne mogu shvatiti. A sada, kad je nestao, ni od njegovoga kraljevstva
nee biti nita
Srce mi je govorilo drukije. Ali me moj razum tjerao podrugljivo primijetiti: Ovime mi
nisi mnogo ponudio, uitelju Izraela! Tek utanje vjetra A ni ti ne vjeruje bezuvjetno da je
uistinu uskrsnuo!
Vie nisam uitelj Izraela smjerno je izjavio Nikodem. Tek sam najbeznaajnije dijete Izraela, u dui smrvljeno i najdublje pozlijedeno. Ali neto ti mogu ipak ponuditi Nakon
to je sija razbacao sjeme, vie se ne brine za njega. Pa ipak sjeme nikne Vjetar i kia ga
tjeraju, a dok sija spava usjev klija i raste, dok ne dozrije za etvu. Tako se meni sluilo, a takva kob mogue eka i tebe, ako si istoga srca. Sjetveno zrno ita bilo je usaeno u mene, te je
proklijalo. Mogue je i u tebe bilo poloeno takvo zrno, kako bi jednoga dana dalo ploda I ja
ne mogu nita drugo uiniti osim smjerno i ponizno ekati te priznati koliko malo spoznajem i
koliko je pritom slabo moje vjerovanje
Jednostavno, tek ekati?! prosvjedovao sam nestrpljivo. Time nikako ne mogu biti zadovoljan. Zar to ne uvia? Sada mi je sve jo svjee u sjeanju, no svaki dan otkida poneto od
toga i odnosi sobom u zaborav Odvedi me Isusovim uenicima! Njima je zasigurno morao
raskriti tajnu svoga kraljevstva, na razumljiv i spoznatljiv nain. U mojemu srcu bukti oganj.
Gorim od elje za nalaenjem puta do vjerovanja, dok mi jo sve mogu posvjedoiti sudionici i
oevidci zbivanja.
Nikodem je duboko uzdahnuo i upozorio me: Njegovi uenici, onih jedanaest koji su
preostali, preplaeni su i zapanjeni. Istodobno ih je obuzela i duboka razoaranost. To su jednostavni ljudi, jo mladi i nerazboriti. Jo za Isusovoga ivota meusobno su se prepirali o njegovome uenju. Oni su visoke poloaje u njegovome kraljevstvu podijelili meu sobom pa su
se i oko toga posvadili. Mogao im je on govoriti to je god htio, ali su oni na koncu uvijek ponovno pomiljali na zemaljsko kraljevstvo.
Pogledao me i kimnuo glavom kao da time smjera pojaati dojam svojim rijei. Nakon
kraega predaha je pak nastavio: Jo i posljednje veeri prije uhienja. Isus je s njima blagovao pashalno janje, prema obiajima pustinjske bratovtine. Pritom im je objasnio kako vie
nee piti od ploda vinskoga trsa, sve do onoga dana kad e ponovno s njima piti u svojemu kraljevstvu. Taj je zavjet bio razlogom, barem tako vjerujem, to je prije raspinjanja, nakon prvoga
gutljaja odbio vino koje su mu ene ponudile kao opojni napitak. Ali je upravo njegovo
obeanje osokolilo one najdjetinjastije medu njegovim uenicima, ohrabrivi ih u vjeri kako e
on prizvati cijelu legiju anela s neba i utemeljiti svoje kraljevstvo. I pritom e svaki od uenika
vladati jednim od plemena Izraela. Iz toga moe spoznati, njegova pouavanja nisu jo u njima
dala ploda. To su neuki i nekolovani ljudi, koji sada ne znaju kako i to misliti, premda su bili
oevidci svih njegovih znakova o potvrivanju. Oni strahuju za svoj ivot i skrivaju se. Ako bi
se sada s njima susreo, od njihovog bi kazivanja zasigurno bio jo zbunjeniji nego su oni sami.
Ali zato si je odabrao toliko prostodusne i jednostavne ljude za svoje uenike?! zapitah
nestrpljivo, jer mi je upravo to bilo nespoznatljivo. Ako je bio toliko velik udotvorac, kako
ga opisuju, mogao si je svoje sljedbenike jednako tako birati iz krugova uenih.
Time dotie otvorenu ranu u meni priznao je Nikodem. Pogodio si samo arite mojih razoaranih nada i oekivanja. On nije pozvao mudrace i uenjake, nego siromane,
skromne, priproste, one s teretom na pleima Jednom je prigodom, tako se pria, govorio
velikome mnotvu ljudi. Pritom je izrijekom naglasio, kako su upravo oni skromni u duhu i
siromani ljudi blaeni, jer njima pripada njegovo kraljevstvo. A uene i bogate teko je
optuivao. I ja sam mogao postati jednim od njegovih uenika, ali samo ako bih se odrekao
vijenike asti. I to ne samo ja, nego i cijela moja obitelj! Svoju sam lonariju trebao prodati i
utrak podijeliti siromanima. Toliko teke uvjete je on postavljao Zato je ljude poput nas

odbio i ak onemoguio da ga slijedimo. Treba pritom rei, mnogi su mu imuni i utjecajni ljudi bili skloni i potajno su ga pomagali Imao je veze i izvore obavijesti o kojima ak ni njegovi uenici nisu nita znali. Tajio je to od njih jer nije cijenio nunim upuivati ih u sve.
No ja bih se ipak rado susreo s nekima od njegovih najpovjerljivih i najprisnijih uenika
tvrdoglavo sam tumaio.
Nikodem me pak vrsto i odluno odvraao od toga. Rekao je: Ti nisi rimska uhoda i
potkaziva, to jednostavno osjeam. Ali uenici ti nikada nee ukazati povjerenje, onako
prestraeni kakvi ve jesu. Isto tako, ni ti nee njima vjerovati, im spozna koliko su to jednostavni ljudi. Upravo suprotno! Ako bi ti oni pripovijedali kako su u zatvorenoj prostoriji vidjeli uskrsnuloga Isusa, ti bi dodatno izgubio povjerenje prema njima i pomislio da su cijelu
priu izmudrili u toj svojoj razoaranosti, te da bi ouvali posljednje razvaline i ostatke svoje
razbijene samosvijesti i samotovanja.
Vijenik se nasmijeio nekako neveselo i ak otuno. Zatim je nastavio: U prvi mah nisu
htjeli povjerovati ni enama, koje su dole s groba i izvijestile da je grobnica prazna. A jedan od
njih, koji sluajem nije juer naveer bio u njihovome skrovitu, ak je dvojio o tome kad su
mu njegovi drugovi sve ispriali. Pa kako bi onda mogli tebi povjerovati?!
Kuao sam sve, ne bih li ga nekako nagovorio i pridobio da mi otkrije boravite uenika ili
me na neki drugi nain povee s njima. No ipak mi, po svemu sudei, nije potpuno vjerovao
Naime, neprestance se ustezao Zamijetio sam i da je s vremenom poalio to me je primio.
Zato sam pobrzao zamoliti ga: Posavjetuj me barem, to mi je initi! Naprosto ne mogu podnijeti pomisao da poloim ruke u krilo i ekam, dok se sluajno neto ne sazna ili dokae!
Sija je razbacao svoje sjeme ponovno me upozorio. Ako je jedno sjetveno zrno palo u
tvoje srce, postupit e najmudrije ako smjerno i ponizno eka. No ako ba bezuvjetno eli
vie doznati, otputuj u Galileju Tamo je Isus i sam toliko mnogo putovao i pouavao. Potrai
one Smjerne i zapitaj ih to su spoznali iz njegovoga uenja. Ili razgovaraj s onima koji su bolovali, a on ih je iscijelio. Uvjeri se osobno kako nitko osim Sina Bojeg nije mogao initi takva
uda, kakva je on ostvarivao tijekom svojega ivota.
Ti me prijedlozi nisu osobito oduevili. Pogledao sam ga i zbunjeno zapitao: Kako u nai
Smjerne? Galileja je daleko odavde, a ja sam tuinac!
Nikodem je vidljivo oklijevao. Napokon mi je, premda nevoljko, dao naputak: Na putovanju propitkuj za put. Pa ako netko protrese glavom i rekne: Putova je mnogo, a putokazi su
poesto lani; i ja te ne elim dovesti u zabludu! ti mu odgovori: Postoji tek jedan jedini
put. Pokai mi ga, jer sam blag i smjeran u svome srcu. Po tome e biti prepoznat i vjerovat
e ti. A ako pritom i potkae nekoga od tih ljudi, teko da e mu se neto dogoditi Jer oni se
dre propisa i Zapovijedi*, plaaju poreze i predaju prinose, te nikome ne ine nita na ao.
Zahvaljujem ti na tom savjetu rekoh mu. Dobro u ga zapamtiti. No Isus je inio uda i
u Jeruzalemu. Zato za sada ne bih htio naputati grad, budui da se i tu jo neto moe dogoditi.
Nikodem je postupno postajao se vie neraspolozen prema meni. Priopio mi je: Ovdje
moe nai enu koja neko bijae na zlu glasu. Iz nje je Isus istjerao zle duhove. Zatim je, nedaleko od grada, selo Betanija*. Tamo stanuju dvije sestre s bratom, a kod njih je on esto odsjedao. Jednoj od tih sestara doputao je, premda je tek ena, sjediti uz njegove noge i sluati
njegova pouavanja. A njihovoga brata, koji je ve etiri dana leao u grobu i ije je truplo navodno ve poelo isputati zadah, ponovno je probudio u ivot. Poi tamo i razgovaraj s njim!
Zove se Lazar*. To e te vjerojatno zadovoljiti glede poinjenih uda. Oni e te primiti i prihvatiti, ako im prenese moj pozdrav.
Je li taj Lazar bio doista mrtav? zapitah nepovjerljivo.
Jamano, jamano! uzviknuo je vijenik srdito. Znam jednako dobro kao i ti, da ima i
prividno mrtvih. Slui se ponekad pa takav, za kojeg se mislilo kako je mrtav, ustane s odra
usred pjevanja tualjki i poja svirala, na prepast rodbine i prijatelja. Isto tako, ponekad su se
znali ljudi osvijestiti tek u grobu, pa bi oajnikim grebanjem otrgnuli nokte s prstiju i vikali

sve dok se ne bi uguili, jer nisu mogli odvaljati kamen s ulaza u grobnicu. Na Zakon zahtijeva
ispraaj umrloga jo istoga dana kad je umro. Zato su takve zablude mogue. A u svazemaljska
i prolazna znanja dovoljno sam upuen, pa mi tvoji pokuaji pojanjenja nisu potrebni.
Ta kakvoga ima smisla zayapio je pristupati svemu s predrasudama i dvojbom? Sto ti
oekuje od toga? Mogu ti itati misli! Ti ima na umu, kako je ta obitelj bila u prijateljskim
odnosima s Isusom. Pa su ti ljudi lako mogli, radi uvjeravanja kolebljivih, smisliti varku te u
grob poloiti onesvijetenoga Lazara? I to zato jer su znali da Isus dolazi k njima! No to bi
time oni dobili? Najbolje e biti pogleda li svojim oima te ljude, toga Lazara i njegove dvije
sestre! Razgovaraj s njima i zatim sam odlui, govore li istinu ili izmiljaju lai.
Zasigurno je Nikodem imao pravo. A budui da od njega ne mogoh izvui vie nita, zahvalio sam mu i zapitao to mu dugujem za obavijesti i pouke. Glatko je odbio bilo kakvo plaanje
i rekao prezirno: Ja nisam odbjegli glumac to je utekao iz svoje druine, pa se uzdrava
pouavajui djecu itanju, kao to je to uobiajeno u Rimu Uitelji Izraela ne prodaju svoje
znanje za novac. Svaki koji smjera postati takvim uiteljem, mora izuiti i neki obrt, kako bi
mogao ivjeti od svoga rada. Zato sam ja lonar, kao to je bio i moj otac prije mene. Ali ako
ba eli, daj taj novac siromanima! Mogue ti to donese blagoslov.
Poao je sa mnom niz stepenice i iz dvorita me uveo u svoju prostoriju za primanje. Postupio je tako da bih u svjetlu tamo gorue svjetiljke mogao vidjeti kako unato svojemu zvanju
lonara on nije netko beznaajan. Imao je barem toliko ljudske tatine! Uistinu je soba bila
prepuna dragocjenosti, kakve moe posjedovati samo bogat ovjek. A i njegov je ogrta bio od
najboljega tkanja, vjeto skrojen i saiven.
No sada sam mogao, u jasnome svjetlu, vidjeti njegovo lice Podrobno sam ga promotrio.
Oi su mu od mnogo itanja bile kratkovidne. Ali u cjelini mu je glava, okruglastoga oblika,
unato sijedoj bradi imala u sebi neto djetinje. No njegove su ruke ipak odavale kako ve
mnogo godina nije dotaknuo lonarsku glinu, premda je mogue jo uvijek dobro upuen u svoj
obrt.
I on je mene promatrao ispitivaki Kao da je htio zapamtiti moje crte lica. Nakon nekog
vremena ree: U tvojemu izrazu ne otkrivam nita zlo. Ima nemirne i nestalne oi, ali to nisu
oi sumnjala ili krivca. Jedino mora pustiti bradu, kako bi vie bio nalik na sljedbenika jedinoga boga.
Do istoga sam zakljuka i ja doao, pa sam se nedavno prestao brijati. No tih nekoliko dana
nije mojim obrazima bilo dovoljno da proizvedu ita vie od crnih ekinja
Nikodem me osobno ispratio do vrata i zakraunao ih iza mene. Time je htio izbjei, to je bilo bjelodano, da me njegova posluga jo jedanput vidi.
Spoticao sam se preko izlizanoga kamenja nogostupa, sve dok se moje oi ne priuie na tamu. U taj kasni sat tek je na uglovima velikih ulica gorjela rasvjeta. No ja sam pomno i podrobno zapamtio put te mislio kako e mi biti lako vratiti se do mojega novog doma. I to premda se
nalazio u donjemu dijelu grada, podosta udaljen od Nikodemove kue. Uskoro sam doao do
zida koji dijeli gornji i donji dio grada, ne susrevi nikoga osim dva idovska orunika Pod
lukom vratnica me, meutim, pozdravio plah enski glas: Zato slui miru, tudine?
Preplaio sam se i trgnuo od toga nenadanoga oslovljavanja. Ali sam ipak uljudno uzvratio:
A zato ti slui miru, eno?
Nepoznata je pala na koljena preda mnom i smjerno rekla: Tvoja sam slubenica Zapovijedi samo i uinit u to trai!
Poi s mirom! otklonih ja, spoznavi ime se bavi. Ne trebam nita od tebe
No bila je ustrajna. Dohvatila je rub mojega ogrtaa i preklinjala: Siromana sam i nemam
stanita kamo bih te mogla povesti. No tu je jedan udubak u zidinama, gdje nas nitko nee zapaziti.
Prema idovskim enskim navadama bila je pod gustim velom i potpuno umotana u svoju
odjeu. Zbog toga ne samo to joj nisam mogao raspoznati lik ni crte lica, nego joj nisam uspi-

jevao ni procijeniti dob. No njena bijeda me je dirnula u srce. Prisjetih se poticaja to mi ga je

netom . dao Nikodem, pa joj darovati onoliko srebrnjaka koliko sam procijenio da izraelskome
uitelju dugujem za dane pouke i savjete.
Ali kad sam ponovno naglasio kako od nje ne elim ba nita, u prvi mah mi nije povjerovala. No kad se u to uvjerila, htjela mi je silom poljubiti noge. Pritom je glasno uzviknula: Jo
mi nitko nije dao novaca, ne traei pritom nita za uzvrat. Neka te blagoslovi Bog Izraela! I to
premda nisam vrijedna prizivati na nekoga blagoslov, a hramski rizniar otklanja moj novac.
No reci mi svoje ime, kako bih mogla moliti za tebe!
Nije mi bilo po volji tek tako rei svoje ime jednoj bludnici No istodobno nisam htio uvrijediti tu enu. Zato rekoh: Rimljani me poznaju kao Marka. U Jeruzalemu sam stranac.
Tvoja slubenica zove se Marija odvratila mi je. Ali Marija je ovdje koliko i kotica
u plodu mogranja Pa kako bi me mogao razlikovati od drugih Marija, koje e jednom toliko
dareljivome ovjeku zasigurno pretrati preko puta, dodajem da sam ja Marija od Beerota,
Sela sa zdencojn.
Dareljiv nikako nisam rekoh, elei je se tako rijeiti. Tek sam poravnao jedan dug, a
ti mi ne duguje nikakvu zahvalnost. Poi s mirom Tada i ja mogu poi tako, pa vie ne trebamo misliti jedno na drugo.
Pokuavala je u tami razabrati moje crte lica, te je ivahno uzviknula: Ne bi smio potcjenjivati molitve siromanih! Mogue bih ti jednoga dana, kada e ponajmanje s tim raunati,
mogla uiniti neku uslugu.
Ne duguje mi nita ponovio sam. A od tebe ne traim ni bilo kakvu uslugu. Ja tek
traim jedan put, a zasigurno mi ga ti teko moe pokazati
Ti trai jedan put, tudine? pobrza mi odvratiti ena. Ali putova je mnogo, a brojni od
njih vode u zabludu I ja u te zasigurno pogreno navesti, pokuam li ti pokazati puta
Njen odgovor nije mogao biti puka sluajnost! Ali pomisao kako su Smjerni upravo oni ljudi
koje se najdublje prezire i posvuda potiskuje na stranu, gorko me je razoarala. Ipak sam nastojao misliti na onoga mia koji je proglodao konop kojim je bio sputan lav, pa uzvratih: Putova
je mnogo, a poesto su putokazi lani; i ja te ne elim dovesti u zabludu! Rekoe mi, postoji
tek jedan put. Pa bih i ja htio postati, ako je mogue, blag i smjeran u svojemu srcu.
Bez rijei je ispruila ruku, opipala moje lice i prela preko ekinja na mojoj bradi. Pa ma
koliko sam htio postati smjernim, njen mi je dodir bio neugodan. Zasigurno sam se nehotice
trgnuo, jer se u trenu povukla od mene i rekla potiteno: Zdravima lijenik ne treba, nego bolesnima. Ti nisi uinio dobro djelo zbog mene, nego radi poravnanja nekoga duga koji te titio.
No teko da si toliko bolestan, da bi put izabrao otvorenoga srca. Ja sam pak svakako htjela
ispitati tvoje nakane. Da si me slijedio u udubak zida, rastali bi se oboje ispunjeni zlim mislima
jedno o drugome A ja ti mogu dati nadu, ako me bez primisli pita za put.
Iskren sam i nikome ne elim zlo uvjeravao sam je.
elim tek jedno: istinu o nekim pitanjima, u koja si ti zasigurno malo upuena.
Ne prosuuj potcjenjivaki znanje ena! upozorila me. U dravi moe enska nadarenost nasluivanja biti vrednija od muke razboritosti Pa makar se pritom radilo i o najpreziranijim enama Izraela. A moj mi enski osjet kazuje kako je ovo nae vrijeme razdoblje
ekanja. U ove dane susree sestra sestru ne prezirui je, a brat brata ne odbijajui ga Zato je
moje srce laganije nego ranije, pa makar sam mogue jedna od posrnulih
U glasu joj je odzvanjalo toliko uvjerenosti i pouzdanja, te sam morao povjerovati da nedvojbeno posjeduje neko odreeno znanje.
Veeras sam sluao jednoga uitelja Izraela rekoh.
Ali se on pokazao kao nesiguran, maloduan ovjek I njegova me pouka ostavila hladnim. Moe li mi ti, Marijo od Beerota, neto bolje dojaviti?
Zna li ti, gdje su Izvorska vrata? postavila mi je protupitanje.
Ne uzvratih. No u sluaju potrebe zasigurno ih mogu lako nai.

 Kroz ta se vrata izlazi u dolinu Kidron* i na cestu za Jerihon* razjasnila mi je. Mogue
je upravo to onaj put koji trai. Uostalom, poi jednoga dana, kad ti brada ; '..t** naraste,
do Izvorskih vrata Pa se tamo osvrni malo uokolo! Bude li sree, zamijetit e jednoga
ovjeka kako s izvora nosi vr vode Slijedi ga! Ako ga oslovi, mogue ti uzvrati. No ako ti
ne rekne nita, tada za tebe ne mogu nita uiniti.
Noenje vode nije muki posao primijetili nepovjerljivo. Pa i u Jeruzalemu, kao i posvuda na svijetu, ene donose vodu.
Upravo zato e ga lake uoiti uvjeravala me Marija od Beerota. No ako ti ne obrati
pozornosti, nemoj ustrajati i ne dosauj mu. Nego doi nekoga drugog dana i pokuaj ponovno!
Neki drugi savjet ti ne mogu dati
Ako je tvoj savjet valjan odvratih pa mi pomogne u onome to elim Tada u ti ponovno biti dunikom, Marijo!
Upravo obrnuto uzvratila je ustro. Ja ispunjavam jedan dug, ako nekome mogu pokazati puta. No ako bi te titio osjeaj duga, daj svoj novac siromanima i zaboravi me! I ni u kojemu sluaju me nemoj vie ovdje traiti, uz udubak u zidu. Ovamo neu vie nikad doi.
Rastasmo se, a ja nisam mogao ni naslutiti kako ta ena izgleda. Ne bih je nikako mogao
prepoznati na danjem svjetlu. Ali njen radostan glas zazvuao bi mi, u sluaju ponovnoga susreta, ipak kao davno poznat.
Poao sam u svoje boravite, uspeo se vanjskim stubitem na krov kue i uao u svoju odaju.
Razmiljajui o zgodama te veeri, ljutio sam se zbog idovske tajanstvenosti. Taj Nikodem je
bjelodano znao vie nego mi je priopio. Sve me je vie obuzimao osjeaj da me netko promatra i neto od mene eli.
Moda to uenici uskrsnuloga kralja ili pak idovski prijatelji Klaudije Prokul nasluuju kako znam neto njima nepoznato? Ali se pritom ne usuuju uspostaviti vezu sa mnom? No imaju
puno pravo i sve razloge za najvei oprez, jer je njihov uitelj i voda osuen na smrt, obiljeen
prokletstvom i raspet na kriu.
U mislima me slijedi i onaj vrtlar, to ga sretoh na Isusovu grobu. Tvrdio je kako me prepoznaje, a i ja sam trebao njega prepoznati. Ali ni ne pomiljam ponovno poi u onaj vrt i potraiti
toga ovjeka. Jer, potpuno sam uvjeren, vie ga tamo ne bih naao.

DIO II.
SJEME SPOZNAJE
PISMO 5.
Buenje vjere Mark Tuliji.
Pripovijedat u sada o svojemu putovanju u Betaniju i o onome to mi se tamo dogodilo.
Brada mi je rasla. K tome sam nosio skromnu halju i ogrnuo se zaprljanim putnim ogrtaem,
pa sam vie bio nalik cestovnome razbojniku nego uglaenome Rimljaninu. Moji sirijski
domaini su me za put opskrbili kruhom, usoljenom ribom i kiselkastim vinom. Takav sam
izaao iz grada kroz Izvorska vrata. Uz jezerce u dolini Kidron poao sam cestom du isuenoga
potonog korita. Na uzviici s lijeva uzdizale su se gradske zidine, a po strminama na desno
brojni grobovi. Od starosti kvrgava maslinova stabla rasla su po obroncima, a ja sam preao
jedan vrhunac breuljka, obraten sjenovitim vrtom* u kojemu su rasle tamnozelene ljekovite
trave i biljke.
Zrak je bio svje i topao, a nebo je bilo bez i jednoga oblaka. Na cesti sam nailazio na magarce nakrcane suhim granjem i drvenim ugljenom. Koraao sam vesela i spokojna srca, utjei
se mladim i snanim. Zadovoljstvo uslijed tjelesnoga napora rastjeralo je sve tmurne i mrane
misli iz mojega sumnjiavog duha. Osjeao sam se sada otvorenim i prijemljivim prema cije-

lome svijetu. Mogue uistinu ivim u vremenu, govorio sam sebi samome, u kojem svijetu slijede dugo oekivana zbivanja i kad nitko tono ne zna to se sve moe sluiti. U takvim vremenima moe netko sa strane, poput mene, doi jednako blizu rjeenju zagonetke kao i onaj koji je
sve proivljavao od samoga poetka. Zemlja mi vie nije bila ista kao ona ranije, a i nebo mi je
izgledalo drukije nego do tada. Sve se priinjavalo jasnijim no ikada.
Betaniju sam ugledao jo iz daleka. Proelja niskih kua bila su za blagdan svjee obijeljena
te su bljetala bjelinom kroz kronje stabala. Prikuivi se selu, zamijetih nekoga ovjeka u sjeni smokve. uao je toliko nepomino u svojemu ogrtau zemljane boje, te sam prestraen tim
prizorom zastao.
Mir s tobom! zazvao sam. Je li ovo Betanija? Pogledao me, a oi na njegovome
mravom licu bile su toliko staklaste, te sam u prvi mah pomislio da je slijep. Bio je gologlav i,
premda je njegovo bledunjavo lice jo bilo mladenako, potpuno sijedih vlasi
Mir i s tobom! uzvratio je pozdrav. Jesi li izgubio put, tuine?
Putova je mnogo, a putokazi su poesto lani pobrzah rei, dok je nada bujala u mojemu srcu. Moda mi ti moe pokazati pravi put.
Nikodem te je poslao? upitao je mrzovoljno. No dobro, ja sam Lazar to eli od
mene?
Govorio je ne pokreui jezika, kao da mu je teko priati. Siao sam s ceste i smjestio se uz
njega, ali ipak ne preblizu. Sjena smokve mi je godila, a ja sam se svim silama trudio ne gledati
ovjeka previe napadno. idovski je obiaj, naime, pri susretu sa strancem spustiti pogled.
Gledati mu u lice je neuljudno.
Lazar se zasigurno udio to nisam odmah poeo govoriti. No ja sam se tek hladio skutom
ogrtaa, jer sam se od hodanja oznojio. Nakon to smo neko vrijeme tako sjedili jedan uz drugoga, Lazar ree: Ti zasigurno zna, visoki sveenici ele i mene smaknuti. No kao to vidi,
nisam se skrio ivim u svojoj kui i svojemu selu. Neka samo dou i ubiju ovo moje tijelo,
ako to mogu! Ja ih se ne bojim, kao ni tebe. Meni nitko ne moe oduzeti ivot, jer nikad neu
umrijeti.
Njegove neugodne i ak jezive rijei, uz onaj staklast pogled, toliko su me prestraile te mi
se priinilo da me je studeno zapahnuo njegov dah. Zato sam uznemireno podigao ruke i uzviknuo: Jesi li ti pri svijesti?! Kako moe ovjek za sebe tvrditi da nee nikad umrijeti?
Moda ja vie i nisam ovjek odvratio je on. Posjedujem ovo tijelo, nesumnjivo Jedem i pijem i govorim Ali sve ovo okruje uokolo, meni vie ne izgleda stvarnim. Ako mi
oduzmu tijelo, ne gubim nita.
Neto je na tome ovjeku bilo toliko neobino, te sam povjerovao u njegovo kazivanje. Zapitah ga: Kazivali su mi da te je onaj to je bio raspet kao idovski kralj, probudio iz mrtvih. Je
li to tono?
emu to pitanje?! uzvratio je podrugljivo. Ja tu sjedim, a ti me vidi! Umro sam ljudskom smru i etiri sam dana leao u grobu, omotan u posmrtne ovoje. Sve dok nije On doao,
zatraio neka podignu kamen s ulaza u grob i zazvao me: Lazare, izai! Tako jednostavno
bijae sve to
No o svemu je govorio neveselo. Da, u glasu mu se osjealo neto kao poruga i ogorenost.
A kad nisam nita odgovorio, nastavio je: Svemu tome krive su moje sestre. I ne mogu im
oprostiti to su mu uvijek ponovno slale poruke i pozivale neka svoje korake opet usmjeri u
Judeju. Da se nisam razbolio i umro, mogue On ne bi ni dolazio ponovno ovamo Tako ne bi
ni pao u ruke svojih neprijatelja. A prije nego me je pozvao iz groba, plakao je nada mnom.
Ne razumijem te proturijeio sam mu. Umjesto da se veseli to te je probudio iz
mrtvih i ponovno ti podario ivot, ti predbacuje svojim sestrama. Ta zbog ega?!
Onaj tko je jedanput iskusio smrt, barem tako ja mislim, ne moe vie outjeti radosti
odvratio je Lazar. Isus me nije trebao oplakivati On je zasigurno bio Sin Boji, o kojem je

zapisano da e se pojaviti na zemlji. Premda ja u to nisam toliko uvjeren kao moje sestre. Ne
shvaam ni zato me je toliko ljubio? Nije imao nikakvoga razloga za to.
utke smo sjedili, zagledani pred sebe. Nisam znao o emu bih se jo raspitivao Toliko mi
je ovaj ovjek izgledao odbojno, s tom svojom osornou i mrzovoljom. Napokon sam oprezno
zapitao: Ali da je bio Mesija To ipak vjeruje?
On je bio vie od Mesije odluno je ustvrdio Lazar. A to me je upravo i plailo na njemu. On je vie od svega onog to su proroci mogli pretkazati. Ti si zasigurno douo, treeg je
dana ustao iz svojega groba?
Da, znam za to odgovorili. Zato sam te i potraio Kako bih od tebe vie doznao o
njemu.
To to je uskrsnuo smatram potpuno prirodnim, jasnim i razumljivim smatrao je Lazar.
Ta koja bi ga sila i mo mogli zadrati u grobu? Ja nisam trebao, kao to to uinie moje sestre,
pogledati njegov prazan grob. Ja u to vjerujem i .ovako. Ali, tuine, iz svega srca i eljnije od
bilo ega drugog se nadam, kako mi se u ovome mom ivotu vie nee ukazati. Njegov pogled
ne bih vie mogao podnijeti. Ne, ne, u ovome ivotu vie ne! Tek u Njegovome kraljevstvu!
Kako je to bilo s Njegovim kraljevstvom? upitao sam, eljan saznanja.
Lazar me je pogledao neprijazno i rekao: Zato mi odmah ne postavi i jednako shvatljivo
pitanje, kako je to s Kraljevstvom Mrtvih? O tome te mogu izvijestiti Smrt je tu i tamo i posvuda. To znam iz osobnoga iskustva. Ovaj svijet je Kraljevstvo Mrtvih. Moje mu tijelo pripada,
jednako kao i tvoje. Ali s Isusom je na zemlju silo Kraljevstvo Sina Bojega. Pa je tako Njegovo kraljevstvo tu i tamo i posvuda
Tada je ipak pognuo glavu i nastavio: Ali radije nemoj vjerovati mojim rijeima!
Mogue sam sve krivo razumio. Sve je toliko zamreno Ponovno je zastao, pa tek nakon
nekog vremena dometnuo: I nemoj dopustiti da te moja potitenost obeshrabri! Put je ispravan, to ti mogu posvjedoiti. Nastavi li njime, nee zabludjeti.
Ustao je, nemarno otresao prainu sa svoga ogrtaa, pa jo rekao: Vjerojatno bi rado htio
upoznati obje moje sestre Povest u te k njima. Ali u se zatim odmah i udaljiti, ako
doputa Teko mi je biti s ljudima
U drutvu drugih ljudi ovaj se ovjek zasigurno osjeao prije mrtvim nego ivim. Zato se
pokretao tek s naporom, kao da mu udovi nisu potpuno u njegovoj vlasti. Vjerujem da bih ga i
inae odmah zapazio medu drugim ljudima, upravo po toj neobinosti, ak i kad ne bih znao
tko je.
Poveo me u selo, ali ne najkraim putem. Zaputio se uz obronak i pokazao mi grob u stijeni
iz kojeg ga je Isus Nazareanin pozvao. Inae je sa svojim sestrama obitavao na krasnome
seoskom gospodarstvu. Usput mi je Lazar pokazao dva magarca na panjaku, vinograd i voke
te napokon ivad koja se rojila oko kue. Kao da mi je na seljaki nain htio staviti do znanja
da on nije neki dolutali gola. Sve je djelovalo toliko domae, umirujue i ovozemaljski Zato
sam jedva mogao zadrati na umu kako koraam uz nekoga tko je bjelodano uvjeren da je bio
probuen iz mrtvih.
No meni ta okolnost nije bila odluujua. To mi bijae potpuno jasno! Stalo mi je bilo samo
do odgovora na, pitanja: Je li Isus Nazareanin doista Sin Boji? I da li je uskrsnuo? Ako je to
tono, zato nije mogao potpuno probuditi Lazara? Tako sam razmiljao. A usred tih misli,
iznenada i zaueno sam se zapitao: Jesam li ja jo uvijek onaj isti Mark? Onaj to je uio na
Rodosu, sudjelovao u nonome ivotu na rimskim ulicama, pa zatim u gajevima rua Baije bezumno ljubio suprugu drugoga ovjeka? I napokon u Aleksandriji dijelio svoje vrijeme izmeu
istraivanja proroanstava i cjelononih pijanki u loemu drutvu? Sto se to dogodilo sa
mnom?! Koje su to idovske vjetije ini ostvarile mo nada mnom? Pa se sada spotiem uokolo po jednome idovskom selu, u pranjavom i po znoju vonjajuem ogrtau, dok oko mene
kokodau kokoi i glasa se druga ivad? I tako traim dokaze za buenje iz mrtvih, o udima i
jednome bogu koji je doao na svijet poput ovjeka, zatim umro i ponovno uskrsnuo, kako bi se

time ovaj svijet izmijenio! Jer, ako se sve to uistinu dogodilo, svijet vie ne moe ostati istim
kakav je bio.
Stigavi do kue, praen Lazarom, zavirio sam u veliku, polumranu i po visini podijeljenu
prostoriju. Njen donji dio bio je ispunjen gospodarskim posudama i vrevima, vreama i drugim priborom. Tu su stajale i jedne jasle za hranjenje blaga. U gornjemu dijelu nalazilo se neto
namjetaja. No u kui je zasigurno bilo jo prostorija, jer je Lazar zazvao svoje sestre, koje su
boravile na nekome drugom mjestu. Zatim me je poveo do jedne kamene klupe ispred kue i
pozvao me neka sjednem. On je pak ostao stajati.
Tada su iz kue izale njegove sestre, pokrile lica u skladu s tamonjim obiajima i oborile
pogled na tlo. Lazar je rekao: Ovo je moja sestra Marta, a ovo Marija. Pitaj ih to god eli!
Nakon toga je otiao i vie ga nisam vidio. Pozdravio sam ene to su smjerno stajale preda
mnom, pa rekao: Rado bih elio neto doznati o Uitelju koji je, koliko znam, ee ovdje
boravio i ak probudio vaega brata iz mrtvih.
ene su se stidjele pred tuincem Pridravale su skutove svojih ogrtaa pred licem i
meusobno si kradimice dobacivale poglede. Napokon se starija Marta ohrabrila i rekla: Bio
je Sin Boji Ako eli, mogu sazvati seljane. Bili su svi nazoni kad je dao ukloniti kamen na
ulazu u grob i glasno dozvao naega brata napolje. Lazar se pojavio, jo uvijek omotan
posmrtnim ovojima i s rupcem preko lica. Svi su zbog toga zanijemili i drhtali od straha. Ali bio
je to na brat. Zato smo skinule posmrtne ovoje i vidjele da je iv. Kasnije je jeo i pio pred svima, a ljudi su zurili u njega razjapljenih usta.
U selu stanuje jedan ovjek dodala je Marija koji je bio slijep, a On mu je vratio vid.
eli li s njim govoriti, kako bi u to povjerovao?
Kako douh ve uzvratih slijepima je omoguio da ponovno vide i uzetima da ponovno
prohodaju. Za to postoji toliko oevidaca i svjedoka, pa ne trebam razgovarati s tim ovjekom u
selu. Radije bih neto doznao o Isusovome kraljevstvu to je on o tome pouavao?
On je u naprijed znao objasnila mi je Marija da e morati umrijeti i na koji e to biti
nain. Dodue, njegove najave tada jo nismo razumjeli. Nakon to je oivio naega brata, povukao se u predjel blizu pustinje. Uinio je tako jer se oko njega okupljalo previe ljudi. Ali se
ponovno vratio k nama, est dana prije Pashe. Dok je jeo, namazala sam mu noge s posebnom
pomasti i osuila ih vlastitom kosom. Time sam mu htjela iskazati najveu moguu poast, koliko sam to god mogla. Tada je rekao da sam ga pomazala za njegov pokop Toliko je bio
siguran u svoju smrt! Ali zato se sve tako dogodilo i zbog ega je morao umrijeti tako
stranom smru, to mi sestre ne moemo razumjeti.
Kako bi mi to i mogle shvatiti, kao ene? umijeala se Marta. Neki misle, sve se to zbilo zato da se ispuni ono to je zapisano. Ali mome se enskom razumu ne otkriva emu je takvo
ostvarenje dobro i korisno? Isus je ipak bio taj koji je bio, na nain na koji je bio. A to je dovoljno sam dokazao, kroz svoja djela. No moda se zapisi moraju ostvariti na toliko grozan
nain, kako bi i razumom obdareni ljudi bili pripravniji povjerovati. Jer razum je mukarcima
darovan U tom smo pogledu mi ene oskudnije namirene.
No to je govorio o sebi i svojemu kraljevstvu? navaljivao sam nestrpljivo.
Ispriaj mu ti, Marijo! rekla je Marta. Ta ti si sluala Isusove govore. Ja mogu tonije
govoriti o tome kako se kiseli tijesto za kruh i pee riba ili kako se obire groe i njeguju
smokvina stabla. Neto drugo nisam nikad uila. A ja sam i bez mnogo rijei uvjerena da je On
bio vie od ovjeka.
Marija u prvi mah nije znala o emu bi govorila. No tada je ipak zapoela: Tako kao On,
nije jo nitko govorio. Zborio je kao netko kome je dana mo. Doao sam na svijet kao svjetlo,
rekao je, kako nitko od onih koji ga slijede ne bi lutao po tami. v to tu znai svjetlo? I to
je mislio pod tamom?
zapitao sam.
Ah, pa da! odvratila je Marija, potresavi glavom.

 Kako bi ti to i mogao razumjeti, ako nisi nikad osobno bio nazoan njegovim
pouavanjima! On je govorio: Tko je vidio mene, vidio je i onoga koji me je poslao. I jo: Ja
sam put, istina i ivot.
Napokon mi se uinilo da shvaam. Uzviknuo sam: Znai, ako traim put, ja traim njega?!
Marija je ustro kimnula. Nakon toga je unula pred mene i predano podigla svoje lice
prema mojem, bez ikakvoga daljnjega stida. eljei sve pojasniti, upitala je: to ti ocjenjuje
teim? Nekome rei Tvoji grijesi su ti oproteni ili oivjeti nekoga to je etiri dana poivao
u grobu?
Oboje je jednako teko i prema ljudskim mjerilima nemogue odgovorio sam, nakon to
sam pozorno razmotrio postavljeno pitanje. Jer, kako moe jedan ovjek drugome oprostiti
grijehe? A kad smo ve kod toga, to je zapravo grijeh? U biti, svako mudroslovlje hoe
ovjeka pouiti kako da ispravno ivi, suzdrava se od izazivanja svake namjerne tete drugim
ljudima, te sazrije do mirnoe glede smrti Ali ovjek ne moe potpuno izbjei pogreke. On
ih tek moe naknadno prepoznati kao takve i namjeriti da sljedei put bude mudriji. Pritom mu
nitko ne moe pomoi Svatko mora sam odgovarati za svoja djela i ine.
No dok sam jo govorio, ve sam osjeao koliko malenu utjehu moe dati sve mudroslovlje
ovoga svijeta. Jednako malo mi je moglo pruiti utjehe u lijeenju moje svjetske* boli, kao to
to nisu mogli ni orfiki ili egipatski misteriji. Ta bi me svjetska bol obuzimala uvijek i uvijek
iznova, bez nekoga prepoznatljivog povoda, nalik nekoj bolesti. Tada mi ivot ne bi vie pruao
nikakve radosti, pa mi ni vino niti bilo koji drugi tjelesni uitci ne bi pruali olakanja. Upravo
me ta patnja natjerala na istraivanje u starim proricanjima, postoji li neki smisao mojega postojanja. Ta me patnja potjerala i iz Aleksandrije, te navela na lutanja judejskim cestama
Ako ne zna to je grijeh ree Marija, smjekajui se u nevjerici tada ne treba traiti
puta. Jer, u tom e sluaju ostati zarobljen u tami. Nitko nije bez grijeha. ak ni farizeji
Ti su najopakiji dobacila je Marta srdito. Svi jednako bijelih odora, izvana dini, iznutra pak u svakome pogledu drukiji. No ti si neobian ovjek, tudine, ako ne zna ak ni to
je grijeh
Vi idovi imate svoj sveti Zakon opravdavao sam se. Jo od djetinjstva morate
zapoeti uiti svoje propise i zapovjedi. Zato i zamjeujete kada ih krite.
Isus nije doao da bi nama ljudima sudio objanjavala je Marija, s prizvukom u glasu kao
da pred sobom ima nekoga maloumnika. Upravo suprotno, doao nas je osloboditi od vladanja Zakona, pokazujui da nitko ne moe biti bez grijeha. Izrekne li netko kod nas svojemu bratu
ma i jednu ishitrenu rije, proigrao je svoj spas. No Isus nije nikoga osuivao. ak i najveim
zloincima znao je rei: Tvoji grijesi su ti oproteni. U jednome ipak ima pravo! To su rijei
koje nikad jedan ovjek ne moe izrei drugome. A on ih je izgovarao Zar ve i to ne dokazuje da je bio vie od ovjeka?
Iskreno sam nastojao i trudio se sve to spoznati i razumjeti. Ali mi nije uspijevalo Pojasnio sam: Svojim ga oima gledah kako pati i umire na kriu. Umro je ljudskom smru. Znoj i
prljavtina slijevali su se s njega, pri njegovoj borbi sa smru. A krv i voda potekli su iz njegovoga boka, kad mu je legionar postranim udarcem probio srce. I nije svojom voljom siao s
kria. I nikakva nebeska jata nisu prispjela kako bi kaznila njegove muitelje
Marija je zakrila lice rukama i gorko zaplakala. Marta me je prijekorno pogledala. I priznajem, postupio sam uistinu bezduno, podsjetivi njih dvije toliko ivim opisom na patnje njihovoga uitelja. Ali, htio sam jasnou
Doao je na svijet kao ovjek napokon je uspjela proaptati Marija. I kao ovjek je obitavao medu nama. Ali je inio djela koja nije mogao ostvariti nitko drugi na zemlji. A onima
koji su mu vjerovali, oprostio je grijehe. ak je i iz mrtvih ustao, kako ne bi vie morali alovati
i tugovati za njim. Ali je sve to zajedno jo uvijek zagonetka, koju mi ne moemo rijeiti.

 eli me navesti da povjerujem, kako je bio ovjek i bog istodobno! uzviknuo sam. No
to je nemogue! Ne videi drugoga rjeenja, mogu si jo zamisliti boga koji je posvuda i u svemu to se zbiva, pa tako i u svakome od nas. Ali bog je bog, a ovjek je ovjek
Uzalud se trudi stjerati me u tjesnac odvratila je Marija. Ja znam to znam, te osjeam
ono to osjeam. A i ti misli na neto, ne znajui pritom to je to. Zato bi inae doao k nama
i pitao za put? Kako misli ti spoznati, ako ak i mi stojimo pred zagonetkom? Mi vjerujemo,
jer nam nita drugo ne preostaje.
Vi vjerujete, jer ste ga ljubile! odvratio sam otresito. Zasigurno je on bio natprosjean
ovjek i velik uitelj. No meni ga je teko ljubiti tek na temelju onoga to znam iz
prepriavanja.
Ti si dobronamjeran izjasnila se Marija. Itae te ne bih sluala i ne bih ti odgovarala na
pitanja. Zato ti elim jo neto rei, radi boljega razjanjenja. Mi sio bili poueni kako je sadraj
cijeloga Zakona obuhvaen i dvije zapovijedi. Te su: Ljubi Boga iz dubine svojega ;rca i
Ljubi blinjega svoga kao samoga sebe!. U Isbu mi ljubimo Boga, koji nam ga je poslao kao
naega binjeg.
Ljubiti Boga? Moi ga ljubiti? Ili trebati? Bila je to za mene sasvim nova i iznenaujua
predodba. Bojazar. strah i stravu mogao sam razumjeti, ali ne i ljubav. Potreso sam glavom.
To je bilo uenje koje je nadilazio moje sh\ianje. A inilo mi se i nerazumnim, da ne kaem
glupim i ludim, ljubiti svakoga ovjeka kao samoga sebe. Ta ljudi a vrlo razliiti, postoje dobri
i loi. Zato sam svrdlao dah: Tko je moj blinji?
Prema Isusovome uenju, svi su nai blinji. Ps ak i Samarijanci*, koje mi Djeca* Izraela
smatramo neistima. Sunce sije jednako na zle, kao i na dobre. A na zlo se ne smije uzvraati
zlim. I ako te netko udari po dtsnome obrazu, okrenu mu i lijevi!
Sad je pak dosta! uzviknuo sam, podiui obis ruke u znak obrane. aavijih propisa
jo nikad ne uh.. I ve mi je potpuno jasno, ni jedno ljudsko bie ih ne moe posluati. A
umijeu pouavanja ti si, lijepa eno, listinu mnogo vinija od Nikodema, uitelja Izraela!
Marija je oborila oi i pustila ruke neka joj klonu u krilo. Tiho je rekla: ak i na kriu on je
jo prizivao i zaklinjao svoga oca, neka oprosti njegovim muiteljima. Tako su posvjedoili oni
koji su to uli svojim uima Zautjela je, a nakon nekog vremena smjerno dodala: I nemoj me razivati lijepom! To me samo mui.
Nedvojbeno je moja sestra lijepa! umijeala ss tada Marta, prosvjedujui. Ona ima
mnogo oboavatelja. Ali nakon smrti naih roditelja nas smo troje zajedno ivjeli, pod zatitom
naega brata. Zato je Isusov dolazak knama i ponovno buenje Lazara u ivot bio toliko velike
djelo milosra. Inae si mi dvije same ne bi znale ponra. U prvo smo se vrijeme jako pribojavale da e pismoznalci doi iz grada ovamo i kamenovati* naega brata. Je, prijetili jesu Ali
sada, nakon to su ubili Isusa, gotovo se i ne usuuju ovdje pojaviti. Unato tome, ma koliko se
trudim, jo uvijek pomalo strahujem. Isus je to dodue zabranio, ali si jednostavno ne mogu
pomoi. Ne smijem ak ni ponovno pomisliti kolika me je tjeskoba obuzela u trenu kad je Isus
ustrajavao glede svojega odlaska u Jeruzalem i time samoga sebe izlagao smrti.
No nisam je osobito paljivo sluao. I to zato jer mi se po mislima motalo to novo uenje,
koje mi je Marija izloila, a uistinu nije bilo ovozemaljsko. Istodobno se i protivilo svakome
razumu Toga je naglo nailo vie nego sam mogao u jednome mahu progutati Bilo bi bolje
takva naela ismijati i drati se podalje od toliko nesmislenoga puta. Postalo mi je krajnje
muno ve i od same pomisli kako bih trebao, prvog glupana ili lupea kojega sretnom, smatrati
svojim blinjim! I jo mu dopustiti da me izgrdi, ne miui ni jednim prstom u svoju obranu
Mi sestre elimo pokuati otresti se svojega jada i briga ree tada Marija. Ali ti,
tuine, ne bi si trebao s tim i dalje razbijati glavu. Mi tek elimo s enjom iekivati ono to
e doi. Na je Uitelj rekao, vlasi na naim glavama su sve izbrojane. I ni jedan vrabac ne pada
na tlo, a da to na zajedniki otac ne bi znao. Zato bi se onda brinule?

Njihove duboko uvjerljive rijei snano su me se dojmile. Jednako kao to sam se neko,
onako rastrzan izmeu zdvajanja i strasti za vjerovanjem, dao voditi znakovljem i pretkazanjima, tako me i sada iznenadno ispunio sasvim odreen osjet. On mi je govorio neka ne budem
previe lakom teei dograbiti istinu na brzinu. Mogue e mi s protokom vremena sve postati
jasno, odluim li nastaviti putem na koji sam bio usmjeren. Zato sam ustao i rekao: Doista
sam vas dovoljno dugo odvojio od vaega posla i zadravao. I zahvaljujem vam objema to ste
me tako strpljivo sluale i odgovorile mi na pitanja koja postavih. Mir s vama!
Marta je skoila na noge, pljesnula rukama i uzviknula: Ti jo ne smije poi! Kako te mogu pustiti na put gladnoga i ednog?
Ne obraajui pozornosti na moje prosvjede, pola je u kuu kako bi pripravila zakusku. Za
to sam vrijeme sjedio na klupi, duboko utonuvi u misli, a Marija je uala pousu kraj mene na
tlu. Nismo rekli ni rijei. I dok takva utnja obino neugodno djeluje na ljude koji si nemaju to
rei, ovdje to nije bio sluaj. Marija mi je na protiv toliko mnogo priopila, te vie od toga gotovo i nisam bio kadar prihvatiti. Dio svega sam razumio, a ostatak mi je mogao postati jasnim
u budunosti. U svakome sluaju, ne bih nita imao od toga da smo tada dalje razgovarali. Tako
se Marija se pak zadovoljila time to je uz mene. A iz same njene nazonosti strujala je prema
meni i obuzimala me staloenost, pa sam se veselio zbog njene blizine.
Marta se vratila, donosei u ulju natopljen i grubim sjemenjem zainjen kruh. Uz to je slijedila salata od sitno nasjeckanih tvrdo kuhanih jaja izmijeanih s povrem, nasoljena ovetina i
gust sok od groa. Nakon to je sve to postavila pokraj mene na kamenu klupu, polila mi je
vode preko ruku i blagoslovila jelo. Ali ni ona niti njena sestra nisu dotakle jelo. Ni Lazar nije
doao jesti sa mnom. Zato sam se, uz svu prijaznost tih ljudi, naglo osjetio poput gubavca.
Putovanje u Betaniju nije dugo potrajalo. Ali kad sam ugledao ta dobra jela, probudila mi se
glad i jeo sam s tekom. Za to je vrijeme Marta sjedila uz mene i poticala me neka uzmem od
svakoga jela i sve pojedem. Pretpostavljao sam da bi sestre bacile ono to bih ostavio, jer je to
dodirivao jedan tuinac. Zato sam iz utivosti jeo i dalje, premda sam se ve bio zasitio. Napokon sam otpio i neto vode, u koju je Marta dodala malo vina. A tada me je obuzela jaka pospanost
Bilo je podne. Nakon to sam zavrio s jelom, Marta ree brino: Sada, pri toj velikoj
vruini i pripeci, ne bi trebao pomiljati na povratak. Ostani zato ovdje i miruj neko vrijeme,
kako bismo u cijelosti ispunile obveze gostoprimstva.
Osjeao sam se prekomjerno iscrpljenim Ali nisam bio kadar rei je li to posljedak vie
duevnoga ili tjelesnoga umora. No kad sam pokuao ustati i poi, bile su mi noge teke poput
olova. Osim toga, osjeajnost i srdanost tih dviju ena toliko su mi godile, te nisam imao ni
najmanje volje otii. Ipak, da sam to doista htio, bio bih jamano kadar tada se svejedno oprostiti i zaputiti u Jeruzalem. Meutim, uz tu moju potpunu oputenost ve mi se i sama pomisao
na odlazak priinjavala mukom. Na trenutak sam pomislio, nije li mogue Marta u vino ulila
neko sredstvo za smirivanje? Ali sam odmah sebi i odgovorio protupitanjem: zato bi ona to
uinila? A kod ispijanja nisam zamijetio nikakav gorak okus
Do Jeruzalema nije daleko rekao sam. Ali ako bi vi to doista dopustile, rado bih ostao
ovdje preko podneva. Pri vama se osjeam vrlo ugodno
Obje su se ene tajanstveno smjekale, te se inilo kao da bolje od mene znaju to im govorim. Ta mogunost tajnih spoznaja dala im je na tren vrlo neobino obiljeje. Nisu mi vie bile
nalik tek na ljudska bia. Izgledale su kao neto vie od toga. No pritom mi nisu ulijevale nikakvoga straha. Vie sam se osjeao poput djeteta, koje je zalutalo pa zatim ponovno nalo put
svome domu.
Povele su me u unutarnje dvorite, koje je zasjenjivao krov od lia. Premda sam u toj sanjivosti bio obuzet nekim osjetom nestvarnosti, zapazio sam kako je njihov posjed bio vei nego
sam to ranije mislio. Tu se se nalazile najmanje etiri graevine, podizane u razliita vremena, a
okruivale su unutarnje dvorite. Sestre su pokazale na vanjsko stubite koje se protezalo uz

najnovije zdanje Kad sam se zaputio gore slijedile su me pri uspinjanju i uvele u njihovu gostinjsku odaju na krovu. Bila je to malena, svjea prostorija s niskom klupom za poinak, koja je
mirisala na cimet*. A na podu se nalazila rogoina.
Isprui se ovdje ree Marta i prepusti se podnevnome poinku. Na Uitelj, o kojem
smo ti kazivale, esto se odmarao u ovoj prostoriji. A nakon toga bi se sam otputio na brdo,
gdje bi molio. Dolazio je i odlazio po svojoj volji. Uini isto tako!
U odaji je ve ekao vr s vodom i komad platna uz njega. Ne obazirui se na moj prosvjed,
kleknula je Marta pred mene, skinula mi sandale, te mi oprala pranjava stopala i obrisala ih
ubrusom.
Zato to ini? zapitah je. Ta ti doista nisi moja dvorkinja!
Magda me ponovno pogledala sa zagonetnim osmijehom na licu i odvratila: Jednoga e
dana ti mogue nekome drugom uiniti istu uslugu, premda mu nee biti slugom. Zna,
osjeam kao da si nam roak obuzet jadima i nevoljom, premda si zdrav i itav, no glava ti je
nabijena najraznovrsnijim saznanjima i spoznajama.
Te su me rijei pogodile. Jer, sve moje znanje bilo mi je uvijek poput bodea to mi svrdla u
srcu. U vjeitoj nepovjerljivosti treperilo je moje pitanje oko istine. Ali se ni uz najbolju volju
nisam uspio prisiliti na vjerovanje u stvari u koje nisam elio vjerovati.
Isus je istu ljubaznost iskazao svojim uenicima dodala je Magda. Bilo je to one posljednje veeri, kad su se porjekali o tome tko u Njegovome kraljevstvu treba biti prvi
Zatim su obje sestre tiho izale. A ja sam odmah zapao u dubok san. Toliko je ublaavajue i
utjeno djelovalo na mene poinuti u toj ugodnoj odaji, na postelji to je odisala na cimet
Probudivi se, priinjavalo mi se da nisam sam. Obuzeo me snaan osjeaj da je netko tu uz
mene, te eka moje buenje. Spoznaja je bila toliko ivahna, da sam ostao leati sa zatvorenim
oima i trudio se uti toga stranca kako die ili se pomie. Ali kad sam podigao vjee, odaja je
bila prazna, a ja sam u njoj leao sam. Razoaranost zbog toga toliko me je silno potresla te su
mi se zbog toga zidovi i strop poeli pred oima ljuljati, kao da e se svakoga trena uruiti. Ponovno sam sklopio oi, te sam odmah ponovno outjeo tu zagonetnu nazonost nekoga drugog
bia uz mene. I priinilo mi se, neto sam slino osjetio i u Isusovome grobu. Ispunie me duboka radost i ushienje.
Ponovno sam zaspao. Kad sam se drugi puta probudio, osjeao sam svu teinu svojega tijela
na leaju. Nosnice su mi biljeile jetkost mojega vlastitog znoja, a titila me je skuavajua
neprobojnost zidova od ilovae koji su me okruivali. Osjeao sam se tekim poput olova, te
nisam imao ni najmanje volje otvoriti oi Toliko je bilo sumorno ponovno se probuditi u tjelesni ivot.
Jo sam neko vrijeme ostalo leati, dok nisam prikupio snage za povratak iz blaenstva sna u
zbilju. Napokon sam se ogledao uokolo i otkrio kako ovaj puta doista nisam sam. Jedna je ena
uala na rogoini i oito ekala da se probudim. Bila je ogrnuta crnim plastom, a glava i lice
bili su joj zastrti velom. Zato sam se u prvi mah zapitao, je li ta pojava u ope ljudsko bie? Pri
ulasku u prostoriju nisam nikoga u njoj zapazio, niti sam kasnije uo nekoga ulaziti. Sjeo sam
na rub leaja i u svim udovima osjetio olovnu teinu zemlje.
Zamijetivi moje kretnje, ena je ispravila lea i podigla veo. Bila je vrlo blijeda i ne vie
mlada. Promjene i obrati ivota, to se moglo dobro zapaziti, unitili su njenu raniju ljepotu. Ali
je jo uvijek plamtio ar na njenome licu. Uvjerivi se da sam potpuno budan, uputila me kretnjom ruke skrivenom pod ogrtaem, neka ostanem mirno sjediti. Tada je grleno zapjevala na
svetome jeziku idova. Nakon to je neko vrijeme tako redala psalme, zastala je i prevela otpjevano na grki: Sve meso je poput trave, A sva veliina ovjeka poput njenoga cvijeta.
Trava usahne i osui se, A cvijet svene, Cim ih zapuhne Gospodnji dah.
Trava usahne i osui se, A cvijet svene, No Gospodnja rije ostaje u vjenost
Tada je zastala i dodala: Uistinu, na je Gospod skriven bog.

Pogledala me, a u dubini njenih crnih oiju arila se iskra. Kimnuo sam, dajui tako znak da
sam razumio. Ali mi njene rijei jo uvijek nisu nita znaile. ena je pak nastavila: Gospod mi
je zborio: Premalo je to, Ako si mi tek sluga, Za bodrenje Jakovljeva plemena I vraanje rastjeranih domu.
Radije u te uiniti svjetlom pustinje Da tamo vlada moja srea Sve do kraja svijeta!
Slino kao i na poetku, nastavila je pjevati psalme na svetome jeziku. No sada s tom razlikom to je povremeno zastajala, kao da se ne prisjea potpuno slijeda svih rijei.
Dovrivi psalam, ponovno je otpjevano prevela na grki i dodala: Tako je prorok Izaija*
govorio o sebi. A Smjerni u zemlji ouvali su rijei u svojemu sjeanju: tovan je bio, ljudi su
ga izbjegavali; ovjek bola, patnje mu bijahu bliske; Pred njim skrivasmo lica i tovasmo ga.
Uistinu je nosio nae patnje, Nae boli preuzimao na plea svoja.
Ranjen je bio za prijestupe nae, Uzdignut radi slave nae.
Poput ovaca svi bludjesmo uokolo, Svatko se okretao svome putu.
Ali je Gospod na njega bacio Sve nae krivice.
Muen je bio, Ali se pognuo voljno Ne otvarajui usta.
Zastala je, potresla glavom Suze su joj se poele kotrljati niz obraze, jedna za drugom i
sve gue. No ubrzo je nastavila, slomljenim glasom: Rasprio je svoju duu u smrti I pustio da
meu zlikovce uvrten bude.
Ponio je grijehe mnogih I posredovao za zle.
Nejasno se prisjetili, neto slino sam minule zime itao u Aleksandriji, zajedno sa
idovskim uenjacima. Ali mi tada ove rijei nisu nita obznanile. ena je plaui uala na
podu, krijui lice u crni ogrta. Htjela je od mene zatajiti svoj jad
Da, da rekoh. Razumijem to govori. Tako je bilo pretkazano i tako se zbilo.
ena je ponovno potresla glavom i odgovorila prigueno iza svojega vela: Mi to jo ne
znamo. I ne razumijemo. Ali sada vie nema raznih putova Ne treba se svatko okretati za
svojim vlastitim putom. Postoji jo samo jedan put
Dok je zastirala glavu i obraze, razmiljao sam o njenim crtama lica i napokon rekao:
Zato slui miru, eno? ini mi se, prepoznajem te Obrisala je suze u svoj ogrta, ponovno
podigla glavu, te se pokuala nasmijeiti i odvratila: I ja sam tebe prepoznala. Zato sam dola
ovamo. Dok je On bio muen na kriu, ti si udario jednoga pismoznalca i odgurnuo u stranu
one zjakane to su mu se izrugivali.
Ne, ne! branio sam se prijateljski, a pritom sam se morao nasmijati. Nisam nikoga udario. Glede toga se jako vara. Zbilo se to drukije. Neto sam zapitao jednoga pismoznalca, a on
je postao drzak. Tada sam se obratio centurionu, pa je on potisnuo podrugljivce.
No ena je ustro potresla glavom i objasnila: Svojim sam oima vidjela kako udara jednoga hulitelja, jer si se na njega naljutio I to premda te se, kao tudinca, sve to nije nita ticalo.
Nisam vidio razloga za daljnju raspravu s njom o tome. Prije Isusove smrti se toliko bilo
smrailo, pa se lako mogla prevariti. Zato nisam ustrajao na daljnjem razjanjavanju zgode s
pismoznalcem, nego sam je zapitao: ini mi se, tamo na stratitu sam te vidio blizu njegove
majke?
Da, uistinu odvratila je. Ja sam Marija Magdalena Ve si douo o meni. Isus je
izgnao zle duhove iz mene, a od tada sam ga slijedila. On mi je to dopustio, premda su mu zbog
toga zamjerali.
Zatim je iznenada, uzbueno ispruila ruke prema meni, kao da se cijelo vrijeme od toga s
naporom suzdravala, te uzviknula: Reci mi! Doula sam, ti si po nalogu namjesnika otiao
do grobnice i kao prvi od Rimljana utvrdio da je Isus uskrsnuo. Priaj mi o tome! Posvjedoi
to si vidio! Meni nitko ne vjeruje, jer sam tek ena
Paljivo sam odmjerio svoje rijei, jer Mariji Magdaleni nisam htio lagati niti je dovesti u
zabludu.

 Kamen s ulaza u grobnicu odvalio je potres, a straari su utekli Kad smo stigli, uao sam
u grobne odaje, zajedno s centurionom. Zapazili smo posmrtne ovoje kao da jo uvijek sadre
truplo, a ubrus za pokrivanje glave bio je malo pomaknut. Ali unutar ovoja nije bilo trupla
Nakon to sam to vidio svojim oima, povjerovao sam. No tada su doli idovi i onako ljutiti
razderali su ovoje na komade. Unato tome, ja i dalje vjerujem da je Isus ustao iz mrtvih. No
kako se to zbilo, ne shvaam Do sada se takvo neto nije jo nikad dogodilo.
Sluala je moje kazivanje s punim potovanjem. Htio sam sve prikazati nepristrano i bez
predrasuda, pa sam zato dodao: Nedvojbeno je u raznim zemljama bilo tajnovitosti i jo uvijek ih ima. U njima se govori kako je neki bog bio pokopan i nakon toga uskrsnuo. Ali to nije
zbilja, nego tek oblik pobonog prikazivanja. Osim toga, ti si prije nas ula u otvoren grob! Izvijesti sada ti mene o tome! Jesi li zamijetila kako su izgledali posmrtni ovoji?
Kad sam dola do grobnice objasnila je Marija Magdalena, poprativi to nijenom kretnjom bilo je jo mrano. Zamijetila sam kako kamen vie ne zatvara ulaz u grobnicu, pa sam
pomislila da ga je netko odvaljao. No u grobnu odaju se nisam usudila ui. Osim toga, u njoj
zbog tame i onako ne bih nita mogla vidjeti. Zato sam potrala na mjesto gdje su se skrivali
njegovi najvjerniji uenici. I odmah sam povela dvojicu od njih do grobnice. Jedan je bio
imun Petar* krupan i jak ovjek, a drugi mladi Ivan**, kojemu je Isus povjerio svoju majku.
Obojica su trali toliko brzo, kao da im se radi o vlastitim ivotima. Oni su odmah uli u grobnicu i zatekli je praznom. Ali su odmah i otili, bojei se idova. Ja sam ostala u pozadini i plakala pred grobom. Nakon nekog vremena pogledala sam u grobnicu i ugledala je sjajno rasvijetljenu. U njoj je sjedio jedan aneo. inilo se kao da je odjeven u svjetlo, a lice mu je plamtjelo. Preplaila sam se, te poela drhtati cijelim tijelom. A kad me oslovio, ustuknula sam. I tada
sam nenadano ugledala i samoga Gospodina, premda ga, razumljivo, nisam odmah prepoznala
Njeno se kazivanje nije slagalo s izvjeem vojnika. Zamijetivi moju dvojbu, pogledala me
kao da od mene trai razumijevanje, te objasnila: Ta to je shvatljivo, to ga nisam odmah prepoznala. Nikad mi ne bi palo na pamet, da bi to mogao biti On! ak ga ni njegovi uenici nisu
odmah prepoznali, onda kad je hodao po povrini Genezaretskoga jezera i pristupio njihovome
amcu. Pomiljala sam da je to neki neznanac, koji je odnio truplo Prekorila sam ga zbog
toga i izrijekom zatraila neka mi kae kamo ga je poloio, kako bih ga mogla potraiti. Tada
me oslovio imenom, te sam spoznala da je to On. Predao mi je jednu poruku za svoje uenike, a
ja sam bila toliko presretna te nisam vie osjeala tlo pod nogama dok sam hitala prenijeti glas.
Ali mi nitko od uenika nije povjerovao
Zapravo joj ni ja nisam vjerovao. Jednostavno sam osjeao kako je od one vrste ena koje se
lako povedu za svojim osjeajima, te je kod izvjeivanja izmijeala pojedinosti i poneto dodala. No ipak sam se vratio na arite svega i ponovno zapitao: Jesi li tada primijetila, kako izgledaju posmrtni ovoji?
Kako bih mogla zamijetiti takvo neto? odgovorila je, pogledavi me zaueno. Sjaj
onoga anela me je toliko zaslijepio te sam morala odvratiti pogled. A bila sam i vrlo
preplaena. Druge ene su mi povjerovale, no uenici nisu Oni jo uvijek strahuju za svoj
ivot pa ne mogu shvatiti nita drugo.
Prema enskoj se navadi u svome poletu pomalo zaplitala u kazivanju, kad je uzbueno nastavila: Zasigurno je potres, kao to ti kae, pomaknuo kamen s ulaza u grob. Ostali su pak
ljudi uvjereni da je to uinio aneo. Jo su kazivali i da su od istoga potresa u Hramu napukle
stube koje vode do svetinje. Dvojica njegovih uenika takoer nisu prepoznali Isusa, kad im se
istoga dana prikljuio na putu za Emaus*. Nisu ga prepoznali premda im je izloio zapise stavak po stavak te im objasnio zato se sve moralo tako dogoditi. Tek kad su predveer stigli do
sela i pozvali ga k sebi, otvorie im se oi. Naime, on je uzeo kruh, prelomio ga i uruio njima,
pa su mu vidjeli ruke i na njima tragove probijanja klinovima. No tada je u trenu nestao

 Znai, ti misli zaustih, a jezik u ustima mi je naglo oteao da je on jo uvijek ovdje,

na zemlji? Pa se pojavljuje, dolazi i odlazi po svojoj volji, te pria s ljudima koje izabere? I pritom ga neki prepoznaju, a neki ne?
Upravo tako odvratila je Marija Magdalena odluno. U to sam uvjerena, pa zato i
ekam. Moda naa srca jo ne plamte onako kao to bi trebala Mogue je na razum jo pretrom i prespor. Zato nam Gospodin daruje i \ li 3 rok, dok ne sazrimo toliko da bi mogli shvatiti
smisao svih tih pojava.
Jesi li doista rekla, da je hodao po vodi? upitao sam, kako bih sebi samome razjasnio koliko je to zvualo nemogue i protivno razumu.
On je poinio tolika uda odvrati Marija Magdalena, pogledavi me prostoduno te bi i
kameno srce moralo povjerovati. No mi jo uvijek ne znamo, to bi o njemu mislili. Ali je zapisano, Izaslanik Boji je slijep, a njegov sluga gluh. Mogue i nesvjesno sluimo njegovim ciljevima.
No zato se povjerava meni, tuincu?! zapitao sam.
Ti si obrazovana ena, govori grki i zna djela proroka naizust, na svetome jeziku
idova. Koliko sam douo, istodobno si i imuna. Reci mi neto o sebi, kako bih te mogao
bolje razumjeti!
Nisam plaha pred strancima! ponosito je odvratila.
U mojoj su se kui kretali Grci i Sirijci, a i Rimljani. Pa ak i ljudi s dvora. Ako je Isus uistinu onaj za kojega ga smatram i kojem svjedoim, tada njegovo poslanstvo nije usmjereno samo Izraelu. Tada je njegovo uenje, kako je i zapisano, svjetlo cijelome svijetu. Zbog toga mog
uvjerenja me takoer ismijavaju. Kad su me obuzeli zli duhovi, pretrpjela sam mnogo toga o
emu obini ljudi nemaju pojma. arobnjak moe tijelo neke opsjednute osobe toliko povezati
s vodom u koju je uronjeno, da krikne ako arobnjak u drugoj prostoriji zabode iglu u vodu
Ali Isus nije pomiljao posluiti se sa mnom na isti nain kao drugi. Njemu je bilo stalo tek do
toga da me oslobodi zlih duhova, kad se uvjerio da iz sveg srca elim zbog njega biti nevezana.
Moje lice nosi jednako malo tragova mojega ranijeg ivota, kao i stijena s koje su kie isprale
zemlju. Zato me ne pitaj o mojoj prolosti! Govori jednostavno ljudskome biu u meni, kakvo
sam sada!
Kako god eli sloio sam se. Ali ti nisi odgovorila na moje pitanje Zato se
povjerava upravo meni?
Zato jer si pri Isusovome raspinjanju nastupio protiv podrugljivaca! uzviknula je, a lice
joj se ponovno zaarilo. I zato jer si, ne znajui o Njemu vie nego je iz poruge pisalo na
preki kria, poklonio pozornost njegovoj patnji. Ti si ga i branio, kada su njegovi sljedbenici
preplaeno pobjegli. Nitko nije bio uz njega, osim nas ena i mladoga Ivana. No taj se mladac
nije trebao niega bojati, jer su njegovi roaci prijatelji velikoga sveenika. ak su se ortaci ona
dva lupea, koji su bili raspeti uz Isusa, odvaili izvikivati Rimljanima pogrde. Za Isusa se,
meutim, nije podigao ni jedan jedini glas.
Spoznao sam kako se njena ogorenost prema uenicima prometnula u prijateljske osjeaje
prema meni. Nakon kraega razmiljanja rekoh oprezno: Koliko te razumijem, ti misli da
kao ena koja je iskusila patnje, zna o njemu vie nego su njegovi uenici ikada shvatili. No
oni ti ne vjeruju, jer si ena i lako podlona utjecajima I ne vjeruju u ono to si vidjela. Zato
me treba, kao oevidca i svjedoka.
Zar jo uvijek ne razumije?! prekinula me uzvikom. Zar toliko teko pojmi? Na je
Gospodin uzimao i ene za svoje sljedbenice. Bio je naklonjen Mariji, Lazarovoj sestri, a i Marti. A kad je bio pozvan za stol jednome farizeju, dopustio je jednoj grijenici da klekne uz njegovu lealjku, suzama pokropi njegove noge i osui ih svojom kosom. Tim je postupkom Isus
u farizejevim oima izgubio ugled besprijekornosti. Od tada su naginjali da mu pripisuju sve to
je bilo loe. No posluaj dalje! Jednom se zgodom smilovao ak i nekoj Samarianki, koju je
sreo na zdencu. A jednu drugu enu, koja je bila uhvaena u nevjeri, spasio je iz ruku pismoz-

nalaca, kad je ve sve bilo pripravno za njeno kamenovanje, u skladu sa Zakonom. Vjeruj mi,
tudine, on je razumijevao ene bolje nego itko drugi. To je vjerojatno i razlogom, to smo ga
mi ene bolje razumjele i razumijemo, nego njegovi kukavni uenici.
Glas ju je tada izdao Upravo je kipjela od srdbe. Zato je neko vrijeme utjela, pa tek tada
nastavila: Ah, ti uenici! Neko su vrijeme bili silni i snagom svojega uitelja iscjeljivali su
bolesne. No kad je doao dan da zajedno s njim krenu za Jeruzalem, na ono posljednje putovanje, svi su se izgovarali i izvlaili. Svaki je od njih imao pripravljen neki drugi izgovor. A jo
kratko vrijeme prije toga bili su spremni poupati se oko prijestolja u Njegovome kraljevstvu.
Puanstvu je Isus govorio u usporedbama, no svojim je uenicima za sve davao objanjenja. No
ni tako nisu nita pojmili i uvijek su ponovno bili tvrdoglavi. Jedino je Toma, najbistrija glava
meu njima, bio toliko razborit pa je svojim drugovima rekao: Poimo dakle, umrijeti s njim!
No misli li da je makar i jedan od njih uistinu umro za Njega?! I to premda su pribavili dva
maa, za obranu u onoj posljednjoj noi pred zidinama grada Dva su im maa dospjela u
ruke, premda se u Jeruzalemu potajno pribavljanje oruja strogo kanjava. Pa sad ja pitam, jesu
li Ga branili?!
Govorei uzbueno, sada je sasvim ostala bez daha. Neko je vrijeme glasno soptala, no ubrzo se primirila, malo razmislila i priznala: No da, Isus im je sam to zabranio. Rekao im je:
Svi koji se maa laaju, od njega e stradati. S druge strane, putem u Jeruzalem im je savjetovao: Tko ima ogrta, neka ga proda i za dobiveno si kupi ma! Ja to ne razumijem. Vjerojatno ih je htio iskuavati. Ili im mogue uliti samopouzdanje? Jednostavno ne znam. U svakome
sluaju, kad su orunici nou doli uhititi Gospodina, imun Petar je jednome sluzi visokoga
sveenika odvalio uho. A Isus je tome nevoljniku odmah ponovno iscijelio usku, pa se sada vidi
tek malen oiljak. Tom je ovjeku odmah bilo najstroe zabranjeno ma to o tome obznaniti.
No, njegovi su roaci ipak o svemu ispripovijedili
Gnjevno je tada podigla ruke i uzviknula: Ta pusti me izgrditi te kukavce! Isus je jedini
bdjeo, znajui svoju kob, molei Navodno mu je od smrtnoga straha izbijao krvav znoj! Od
svojih uenika nije traio nita drugo, osim da mu se pridrue u bdijenju i straarenju. No to su
oni uinili?! Tvrdo su spavali u vrtu, kao zaklani! To nikako ne mogu pojmiti! I nikako im to ne
mogu oprostiti. Takve zeje due su trebale pomoi pri ruenju Hrama?! Ah, nisu bili dovoljno
muevni ak ni toliko da ubiju izdajnika! Taj se morao sam objesiti Sve to ja ne mogu spoznati i sebi pojasniti. Jednostavno mi nije jasno, to je to Gospodin u njima vidio, te zato je
upravo njih izabrao za svoje sljedbenike.
Bila je toliko skroz na skroz enski svojeglava u svojemu optuujuem aru, te mi je dolo
da se najradije nasmijem i pomilujem joj obraze Mogue bi se tada rasteretila svojega
oajanja kroz suze, isplakavi ga. No ja se ne usudih nasmijati, a nisam je smio ni dodirnuti.
Zato sam tek rekao, to je mogue opreznije: Ako je tome tako Boje li se njegovi uenici
uistinu toliko i unato njegovim pouavanjima ne znaju to bi o njemu mislili Tada nije nikakvo udo ako se ja, kao tuinac, u tome ne snalazim. U ostalom, za sada ni jednome od njegovih uenika ne bi trebala prijetiti smrt. Za oekivati je da e biti ostavljeni na ivotu barem
toliko, da bi imali vremena samima sebi pojasniti uenje svojega uitelja. ak ni najotroumniji
ljudski razum ne bi mogao toliko neobine dogaaje, kakvi su se sada sluili, shvatiti na brzinu.
A ti su ljudi jo, povrh svega, na udaru svih idovskih predrasuda, u koje su urastali jo od najranijega djetinjstva. Zato bi bilo najbolje, barem tako ja mislim, ako se pred njima ne bi pozivala na moje svjedoenje, odnosno ako me njima ne bi ni spominjala. Oni bi me, kao Rimljanina, samo omalovaavali Jednako kao to si ti, vjerojatno, izgubila njihovo potovanje zbog
veza sa strancima.
Zabacila je glavu u natrag, naglo se uspravivi. Ali sam ja umirujui podigao ruku i pohitao
pojasniti: Ne, meu nama je drukije. Upravo kao Rimljanin te razumijem, Marijo, zasigurno
toliko dobro kao to te ni jedan idov ne bi mogao razumjeti. U Rimu su ene slobodne i
izjednaene s mukarcima. One itaju knjige, sluaju izlaganja i glazbene izvedbe, te si biraju

milosnike prema svojemu ukusu. Da, ak su i nadmone mukarcima, jer je ena od uvijek lukavija i u nekim odnosima manje popustljiva nego mukarac, a u svojim prosudbama nije sputana zahtjevima logikih dosljednosti. Zato predlaem, budimo prijatelji! Ti, Marija iz Magdale
i ja, Mark Manilijan iz Rima! Cijenim te kao enu, ali te cijenim jo i vie zato jer te je Isus
uzeo meu svoje sljedbenike. Stjee se utisak, da si iskrena. Zato te uvjeravam, nakon onoga u
to sam se uvjerio svojim oima, bezuvjetno moram vjerovati u Isusovo uskrsnue. S tvojom
enskom istananom osjeajnou zasigurno si vie shvatila o njegovome biu nego njegovi
uenici. Unato tome bih elio zakljuio sam vrlo oprezno sastati se s tim ljudima ili barem
s jednim od njih, kako bih stekao predodbu kojega su kova.
Marija Magdalena je oklijevala
Nisam s njima u loim odnosima napokon je, nevoljko, priznala. Sve dok se skrivaju,
moram se brinuti za to da dobiju jela i pia. Najvie je meu njima jednostavnih tut i, ribara. U svojemu strahu ne znaju oni sada to bi zapoeli, pa se meusobno uputaju u rasprave i
svae, te ih moram miriti i stiavati. Najvjerojatnije ti tu moju skrb ipak nee shvatiti, nakon
to sam netom s tolikom ogorenou govorila o njima. Ali oni, razumljivo, imaju i svojih odlika To se mora priznati i cijeniti. Najradije bi se vratili u Galileju, no za sada se ne mogu
odluiti ni za to Osim toga, na gradskim vratnicama i na ulici bi ih odmah prepoznali po
njihovome govoru. A i po njihovim licima Jer, nakon to su dvije ili tri godine ivjeli u Isusovoj blizini, nisu vie nalik obinim ribarima. Moda ti to ne razumije Ali ako e kojim
sluajem upoznati nekoga od njih, zasigurno e ti biti jasno to mislim.
Naglo se zagrijala za te ljude, pa me je poela uvjeravati: Nedvojbeno je Gospodin imao
svoje razloge, zato je upravo te jednostavne ljude izabrao za svoje uenike. Jedan od rijetkih
meu njima koji je moda polazio neku kolu je Levi* On je bio carinik*. Ali kad razmiljam
o uenim ljudima, primjerice pismoznalcima ili mudroslovima, teko mogu prihvatiti da bi oni
mogli shvatiti neto od Njegovoga uenja i pouavanja. Vjeruj mi, netko obrazovan mogao bi
cijeli svoj ivot posvetiti istraivanju jednoga jedinog od njegovih izriaja Jednako tako neki
pismoznalac godinama razglaba i mozga o jednoj rijei u svetim knjigama, a neki Grk moe
cijelu knjigu napisati o jednome nazivu mjesta iz Odiseje*. Doista se tono prisjeam jedne od
Isusovih reenica, iz koje su njegove istine uenjacima i mudracima ostale skrivene, dok su ih
nesmetano shvatili djetinjasti i maloljetni
Razmiljao sam o njenim rijeima. U njima je moglo biti neto istinito. Duh, koji je od ranije
optereen odreenom izobrazbom i nainom miljenja, teko se mogao bez oklijevanja otvoriti
jednoj toliko novoj i neuvenoj podui. Onakvoj kao to ju je Marija meni opisala A i ja se
pri svakom koraku spotiem na od ranije nauene nazore i shvaanja, na pojedinosti kojima su
me davno nauili pa su mi postale navike pri razmiljanju i prosuivanju.
Je li na to On mislio, kad je Nikodemu rekao, da se ovjek mora ponovno roditi? zapitao
sam, vie kao za sebe.
Nikodem spada u Smjerne odvratila mi je Marija Magdalena. On je jedan od pobonih,
od onih koji ekaju. On dobro misli. Ali, zato jer zna svete knjige naizust, mora sve novo na to
nailazi odmah usporediti sa zapisima, kako bi to razumio. Mogao bi se doista temeljito ponovno
roditi, uvijek bi ostao poput dojeneta u prejako stisnutim pelenama! Pri pomisli na dijete u
pelenama morala se Marija nasmijati. Pa kad se njeno blijedo i okamenjeno lice iznenadno razvedrilo tim smijekom i njene oi zasjale, spoznao sam da je neko zasigurno bila nezamislivo
lijepa ena. A i sada sam joj morao, ve zbog toga malenog smijeka, priznati veliku ljepotu.
Na neobian me nain podsjetila na blago svijetlei Mjesec. A zatim se prisjetih, kako je kroz
svoj ljubak poziv uzgajateljice golubova zasigurno postala imunom.
Ti se ne treba odijevati u crninu, u boju ugljena rekoh nehotice. Tvoje su boje srebrnosiva i zelena, Marijo Magdaleno. Tvoj cvijet je ljubica, a tvoj obru na glavi vijenac od mirte.
Mene ne moe zavarati.

 Igra se gatanja? odvrati ona podrugljivo, aii nije mogla pritom skriti da su je moje rijei
uplaile. Nemoj mi govoriti o tim zemaljskim stvarima. Pa i ako bih ponovno nosila srebrnosivo i zeleno, zemaljski idoli ne bi imali nikakve moi nada mnom. Trebam tek izgovoriti njegovo ime: Isus Krist*, Sin Boji; i ve sve zlo odlijee od mene, a zemaljske sile blijede u
nevane sjene, koje mi ne mogu nauditi.
Iz njenih sam rijei spoznao kako jo uvijek misli na svoje zle duhove i patnje kojima je bila
izloena tijekom napada opsjednutosti. Zato sam odmah poalio zbog netom izreenog bockanja, zamijetivi kako gasne smijeak na njenim usnicama i lice ponovno postaje ukoeno poput
kamena. Tek je u dubini oiju ostala sjati nestalna iskra. Unato tome nisam se mogao suzdrati
da ne kaem: Jesi li potpuno uvjerena, Marijo Magdaleno, da i ti sve novo ne usporeuje s
ranijim mislima, kako bi to novo razumjela? Jesi li sasvim sigurna, da si uinila neto vie nego
tek svoje ranije zle duhove zamijenila jednim novim, jo monijim zlim duhom?
Bolno je svinula ruke i zibala tijelom naprijed-natrag, kao da time eli potisnuti nekakvu bol.
Ali je istodobno pokuavala gledati me ravno u oi, te objasnila: U jedno sam potpuno sigurna, vrsto poput stijene! Isus je bio i jest svjetlo, potpuno i savreno svjetlo On, ovjek; On,
Bog.
>Ap No pod teretom razjanjavanja bolne sumnje, to ju je razdiralo, ustrajavala je na samoopravdanju i pritom naglaavala vie sebi nego meni: Ne, on nije ni arobnjak ni zao duh,
premda je mogao etati po povrini vode. I da nije bio vie od najmonijega arobnjaka, zasigurno mu se ne bih prikljuila. Jer, vjetijih umijea mi je bilo sasvim dovoljno. Osim toga,
On mi ni na koji nain nije zapovijedio neka ga pratim. On mi je to tek dopustio. A to je velika
razlika, kao to mora uvidjeti.
Posramio sam se zbog svojih sumnjienja. Ali je pitanje koje sam postavio, prema mojoj
prosudbi ipak bilo nuno. I to zato jer sam elio izvjesnost, koliko ju se moe postii uporabom
sredstava ljudskog istraivanja. Zapazio sam, meutim, da sam Mariju raalostio. Zato je zamolih za oprost, najprijaznije koliko sam mogao. A tada sam, bez okolianja, otvoreno iznio svoj
zahtjev: Marijo Magdaleno, odvedi me jednome od njegovih uenika, kako bih o njima dobio
jasnu sliku!
Za to jo ne moe biti pripravan izvlaila se ona. A ni njegovi uenici to nisu. Svi
mi ne moemo nita drugo osim ekati. Zato i ti strpljivo ekaj!
Ali je uskoro zapazila koliko je moje stremljenje iskreno, pa je postala malo popustljivija i
rekla: Ja te ne smatram rimskom uhodom U tvojoj dui nema izdajstva. Vjerujem da barem
toliko poznajem ljude. No ako si ipak dvolian, snai e te veliko zlo. I to ne zbog naega djelovanja, nego zbog moi Onoga koji je izabrao svoje uenike, te ih jo eli odrati na ivotu,
kao to si i sam spomenuo. Zna li, gdje su Izvorska vrata?
Odatle dolazim, premda je to za mene bio obilazan put odvratih nasmijavi se. Htio
sam, naime, usput razgledati ta Izvorska vrata
Tada zna i o vodonoi zakljuila je ona. To je dobro. Jednoga dana, kad bude blag
i smjeran u svojemu srcu, moda e ti se taj ovjek pokazati kod Izvorskih vrata. Ali, to te iskrenu molim, pritom ne prenagljuj! Sve dolazi u svoje vrijeme. Bez tog uvjerenja ne bih mogla
dalje ivjeti
Zapitao sam je, bi li se eljela sa mnom vratiti u Jeruzalem. No htjela je radije ostati jo neko
vrijeme sama u toj odaji, gdje se Isus iz Nazareta esto odmarao.
Poi sada, ako te je volja rekla mi je. A ako dolje nikoga ne sretne, ne zadravaj se radi zahvaljivanja za gostoprimstvo! Mi ene osjeamo zahvalnost i kad ona nije izreena. Ovamo moe dolaziti i poi po svojoj volji. Ipak mi se ini kako ti jo uvijek ne zna tono, to
zapravo eli. Ali si mislim, nekako e ve biti prinuen udariti onim jedinim putem, ak i ako
to nee htjeti. Mir nek je s tobom!

 I s tobom takoer! uzvratih pozdrav. I neto me potaklo da dodam: Da, mir neka bude s
tobom, eno! Ti si vie od ljubljene, vie od supruge, vie od keri Zato jer ti je Isus dopustio
da ga slijedi!
Moje su je rijei vidljivo veselile. Jer, kad sam ustao, ona je jo uvijek uei na podu
ispruila ruku I dok sam se sagnuo traei svoje sandale, dodirnula mi je nogu. Bio je to
znak, iz kojega je govorilo toliko neizrecive enje, toliko mnogo udnje za nedostinim To
me je dirnulo i potreslo vie nego bilo to ranije u mojemu ivotu. Taj bih postupak teko ispravno shvatio, da netom u snu nisam osjetio silazak Kraljevstva
Siavi niz stube u dvorite zasjenjeno svodom od lia, nisam osjeao vie nikakve brige ni
jad. Nikoga nisam mogao vidjeti, a i zdanja uokolo bila su sasvim tiha. Tako sam poao svojim
putem, ne opratajui se. Izaavi do kamene klupe na kojoj sam ranije sjedio, vrlo sam se
zaudio. Naime, prema poloaju Sunca zamijetio sam da je ve jedanaesti sat. Sjena oblinjega
breuljka se izduila i doticala je kuu.
Brzo sam se vratio na isti put kojim sam doao, te pohitao natrag u grad. Usput sam toliko
bio utonuo u misli, te sam se rijetko osvrtao. Ponovno sam proao pokraj starovjekih maslina na
obroncima, koje su sada bile obasjane suncem. No zato je cesta bila u svjeoj sjeni. Iza mene je
ostao i onaj sjenovit vrt na breuljku, iz kojeg su u te veernje sate strujali raznovrsni miomirisi
ljekovitoga bilja.
Iz mojih dubokih misli trgnulo me je jednolino lupkanje. Prenut iz misli, ogledao sam se
uokolo. Bio sam ve blizu gradskih vrata. A ono lupkanje potjecalo je od nekoga slijepca, koji
je sjedei amio uz rub ceste i svojim tapom bez prekida lupkao po nekome kamenu. Time je
htio privui pozornost prolaznika. Na mjestu gdje su trebale biti 'Xoi, na njegovom su licu
zijevale prazne onice. A omravjelo tijelo bilo mu je umotano u prljave krpe. uvi kako sam
zastao, poeo je cviljeti prodornim zapomaganjem iskusnoga prosjaka: Smiluj se! Slijep
sam
Dosjetih se ranca s hranom, kojeg mi je na put dala ena mojega sirijskog stanodavca, a njegov mi sadraj tijekom dana nije ustrebao. Poloio sam zamotak prosjaku u ruke i brzo rekao:
Mir s tobom! Uzmi to i jedi! A torbu moe zadrati. Vie mi ne treba.
Naime, kad sam pristupio prosjaku i osjetio njegov strahovit smrad po prljavtini, nisam se
htio zadravati pranjenjem ranca u njegovo krilo.
Ali mi prosjak nije ak ni zahvalio! Umjesto toga ispruio je ruku, pipajui traei moj
ogrta i zastraeno poeo preklinjali: Ve je veer, a uskoro e pasti i no A nitko nije
doao odvesti me s ovoga mjesta, gdje sjedim cijeli dan! Smiluj mi se, ti milosrdni ovjee
Povedi me u grad! Tamo u ve sam nai svoj put. Ali ovdje izvan gradskih zidina mogu skrenuti, spotaknuti se preko kamenja i pasti u ponor.
Od same pomisli da bih trebao dodirnuti ovo grozno bie, koje se gotovo i nije moglo nazvati ovjekom, upravo mi je pozlilo. Zato sam zahvaljivao sudbini to mi je jo pravodobno uspjelo izmai njegovoj ruci kojom je posizao prema meni. urno sam nastavio prema gradskim
vratnicama i trudio se ne sluati onaj prodoran i aloban prosjaki glas kojim me je dozivao,
praen ponovnim lupkanjem tapom po kamenu. Kao da se tim udaranjem elio kamenu osvetiti za svoju razoaranost
U dui sam ga odbacio zbog njegove nezahvalnosti. Jer, ipak sam mu darovao dobru hranu, a
k tome jo i ranac kojeg je mogao unoviti. No jedva preoh nekih desetak koraka, kad osjetih
kao da sam naletio na neki zid! Zastao sam kao pod utjecajem neke prisile, okrenuo se i pogledao natrag. Prosjakova nada je ponovno ivnula, te je poeo zanovijetati: Smiluj se jednome
slijepcu, ti koji vidi! Povedi me putem u grad, pa e blagoslov pasti na tvoju glavu. Kad se
smrai, smrzavam se ovdje. A psi se prikradaju ovuda i liu moje ireve
Zapitah se, tko je tu zapravo slijep? Ja ili to smrdljivo stvorenje? To to sam mu dao svoju
hranu, koju u biti nisam trebao, nije bila neka posebice velika zasluga. Ali ako natjeram sajnoga
sebe da dotaknem tog ovjeka, outim njegovu blizinu i odvedem ga do gradskih vratnica To

bi mi se moralo raunati kao uistinu dobro djelo! No i sama pomisao na to pobudila je u meni
toliko gaenje, te osjetih podraaj na povraanje.
Putova je mnogo, a putokazi su poesto lani mrzovoljno rekoh. I kako zna, da te
neu povesti krivo i gurnuti u ponor, da bih te se rijeio?
Zauvi te rijei, prosjak se zaprepastio i ukoio. A tap mu je ispao iz ruke
Mir s tobom! Mir s tobom! zavikao je tada, istodobno iz nade i iz straha. Ja ti vjerujem.
Sto mi drugo preostaje. jednome slijepcu, nego vjerovati onome koji me vodi? Kad ve sam
ne mogu nai svojega puta?
Njegovo me pitanje pogodilo po sred srca! Jer i ja sam oslijepio, zbog svojega vlastitog
zdvajanja to sam mogao i sam drugo uiniti nego se nadati kako e me netko povesti pravim putom? Dosjetih se tajanstvene pojave iz mojega sna, koja je ieznula kad sam se probudio i otvorio oi. Naglo odluivi, vratio sam se slijepcu, uhvatio obim akama njegove koate
ruke i pomogao mu ustati. Ponizno je pruio svoj tap prema meni, upuujui me neka uhvatim
drugi kraj i tako ga povedem, ne prljajui se dodirujui ga. No meni je bila neugodna pomisao
tako vui slijepca za sobom, kao to se povlai grlo stoke vezano konopom. Zato sam Uvukao
ruku pod njegovo rame i poeo ga voditi put grada. Unato mojemu vodstvu, on je jo uvijek
plaljivo tapom pipkao tlo pred sobom. Jer, Kidronski put nikako nije bio poput ravne rimske
vojne ceste
Napredovali smo vrlo polagano, jer je moj tienik bio toliko loman i iznemogao, te su mu
drhtala i klecala koljena. Priinjavalo mi se istodobno da ne drim ljudsku ruku nego ogoljelu
kost u svojoj aci. Nestrpljivo sam ga zapitao: Zato su te odveli toliko daleko od gradskih
vratnica, kad si toliko bespomoan?
Ah, tuine pojadao se on. Ja sam preslab da bih se mogao odrati u blizini vratnica Ali sam neko bio toliko jak, te sam prosio na ulici ispred velikoga Hrama.
Na to je bio vidljivo ponosan, te je pono'vio kako je prosio uz sam Hram, kao da je to neka
velika odlika i poast. Zauen, pomislio sam, koliko je ilav i otporan ljudski rod! ak i najjadnije bie nalazi razlog zbog kojega moe biti ponosno.
Unato sljepoi branio sam svoje dobro mjesto, tako to sam uokolo udarao i gurao tapom
hvalio se prosjak. Ali kad su me napustile snage, morao sam i sam trpjeti udarce i odgurivanje. Napokon sam bio udarcima istjeran do gradskih vratnica Pa mi nije preostalo nita
drugo nego svaki put zamoliti nekoga milosrdnog ovjeka da me odvede za taj dan na neko
mjesto vani, uz rub ceste. Naime, puno je previe prosjaka u svetome gradu, a neki od njih su
vrlo snani momci
Obzirno je dotaknuo rub mojega ogrtaa i rekao: Tvoj je plat od biranoga tkanja,
tuine I mirie dobro. Zasigurno si i bogat. Zato luta naveer izvan gradskih zidina i bez
pratnje? Kako to da nema izvidnika koji bi ti utirao prolaz?
Nisam mu bio duan nita objanjavati, ali ipak rekoh: Tako se to sluilo, pa si sam moram
traiti svojega puta Ali u tome trenu nisam mogao odoljeti iskuenju pa sam zapitao: Reci
mi, jesi li i ti douo o idovskome kralju, o Isusu Nazareaninu, koji je bio raspet? Sto misli o
njemu?
Sljepac se nenadano toliko razjario, te je poeo drhtati cijelim tijelom. Mahao je svojim
tapom i povikao: Da, o njemu sam doista dovoljno uo. I ispravno uinie, to su ga udarili
na kri!
Ali, koliko sam douo rekoh, vrlo se zaudivi bio je on dobar ovjek, pun ljubavi
Iscjeljivao je bolesne, te pozivao k sebi patnike i tegobne, kako bi im donio mir.
to? Mir? izrugivao se slijepac. Sruiti sve i unititi, to je on htio! Pa ak i Hram. Opaki poticatelj nereda, to je on bio; zlonamjeran ovjek. Posluaj samo! Uz jezerce Bethesdu*
nedaleko grada uvijek je leao na svojoj postelji jedan ope poznat uzet ovjek. Povremeno bi
zatraio od nekoga da ga odnese u vodu, kako bi pobudio potrebnu suut. U tom jezercetu, koliko see ljudsko sjeanje, nije nikad nitko naao ozdravljenje. Mogla je voda izbijati, koliko je

htjela! Starovjeki naputak je navodno kazivao da onaj koji trai ozdravljenje treba prvi ui u
jezero nakon to se voda uskomea. A namjernik koji je traio zdravlje, mogao je ui u vodu ili
ne. Ishod je bio isti Nikakvoga ozdravljenja nije bilo. Ali je zato mjesto lealo ispred Ovjih
vrata, a u sjenovitim odajama sa stupovljem moglo se ugodno moliti. Sto je nespretnije i nepovoljnije mogao uiniti taj Isus, nego se obratiti onome uzetom i upitati ga: eli li ozdraviti?
ovjek je okoliao s odgovorom Naime, kad bi god voda izbila, uvijek bi netko drugi uao u
jezerce, prije njega. I tada mu je taj Nazareanin rekao da moe ustati, pa neka uzme svoju leaj
i pode svojim putom.
I uzeti je bio iscijeljen? upitao sam u nevjerici.
Da, dakako, bio je! ree slijepac. Pospremio je svoju lealjku i otiao. Toliko su strane
bile snage kojima je raspolagao taj Galilejac. No time je taj zlosretni prosjaki gavran izgubio
svoje dobre prihode, koji su mu pritjecali punih tridesetosam godina Pa sada mora, pod svoje
stare dane, poeti zaraivati svakidanji kruh svojim rukama, budui da nema vie prava na
prosjaenje
Zastao je, uhanuo i nastavio, estei se sve vie: A povrh svega bio je jo i Sabat! Jadni je
momak imao velikih neugodnosti, zato jer je nosio svoj leaj. Morao se posvuda raspravljati i
svaati sa sveenicima, budui da se u subotu ne smije nita raditi. Ali ni to nije bilo dovoljno!
Napokon ga je Isus ponovno susreo, u Hramu. Tada je tom jadniku najstroe naloio neka vie
ne grijei, jer e mu se inae dogoditi neko zlo. Tada se bijednik radi svoje zatite potuio
sveenicima na udotvorca i posvjedoio da mu je ovaj izrijekom zapovijedio neka nosi svoj
leaj, premda je bio Sabat. No to su tu sveenici mogli uiniti? Taj je Nazareanin bio okruen
svim svojim sljedbenicima. On je hulio i sasvim otvoreno obznanio kako posjeduje mo kriti
Sabat, jer je kao ovjeji sin istodobno i gospodar nad Sabatom. Da, da, izjednaio se s Bogom!
Sasvim je razumljivo to je zbog toga morao biti pribijen na kri.
Iz moje je utnje slijepi zakljuio kako nisam istoga miljenja. Zato je nastavio: to bi nastalo od svijeta, ako bi Hram bio uniten? Gdje bi kljasti dobivali svoju milostinju, ako vie ne bi
bilo bogatih grijenika, koji svoje propuste i pogreke ponovno ispravljaju darivanjem
siromanih?
Snano je udario tapom po tlu i podrugljivo se isprsio: Ni ja se nisam odrekao da toga ranog jutra poem s mnotvom i viem: Raspnite ga! Raspnite! Rimljanin nije pravo znao koju
bi izrekao presudu. On ne poznaje naih zakona, ili ga mogue zabavlja ako netko obeauje
na Hram i huli na naega boga. Koji god medu nama prosjacima barem malo dri do staleke
asti, taj osjea obvezu prema Hramu i uvarima reda. Zato su nas brzo bubnjanjem okupili s
naih mjesta uz Hram i na gradskim vratnicama, kako bi se uklopili svojim nastupanjem i
pridruili opoj dernjavi. Uistinu, bio sam nazoan svemu, te sam i zahtijevao oslobaanje Barabe. Usporeen s Isusom, bio je Baraba astan ovjek. Jer, on nije uinio nita posebno, osim
to je ubio jednoga Rimljanina
Ja to jednostavno ne shvaam! uzviknuo sam obuzet odvratnou. Koliko ti mora biti
surov, kad se jo i hvali tim raspinjanjem na kri! Mogue je on mogao i tebe iscijeliti, da si u
njega vjerovao
Slijepac je okrenuo prema meni svoje prazne onice i podmuklo se nakesio. Od toga mu se
moglo vidjeti, krnjutke zubi. Poeo je ponovno jadikovati: Za koga me ti smatra? Kakve to
mudrosti izbacuje? Ti si zasigurno neist, tuine! Bolje bi uinio vodei me za tap, kako te
ne bih trebao dodirivati. Trebam te samo prokleti, pa e te Bog Izraela jednim jedinim dahom
raspriti u pepeo. No ako ak sljedbenik toga Isusa, neka ti crvi proderu ivo tijelo!
Siktao je svoju mrnju prema meni, pa sam osjetio straan smrad njegovoga daha. Pritom se
nisam mogao otrgnuti, toliko se vrsto drao za moj ogrta.
Ti si obina glupa naivina! izrugivao se i pokazao na svoje prazne onice. ak ni Bog
ne moe uiniti da ponovno nastanu oi koje su jedanput iscurile. Osim toga, ja ni ne bih htio
ponovno zadobiti vid. to ve postoji na ovoj zemlji vrijedno da to netko od nas vidi?

Mogao sam se osloboditi jedino ako bih ovjeka udario Ali nisam bio kadar podii ruku
na njega.
Smiri se, ti bezgrijeni ovjee! rekao sam, a bilo je to sve to sam poduzeo. Ve smo
blizu gradskim vratnicama. Tamo u te ostaviti, kako tvoja istoa ne bi vie bila ugroena.
Kad bih samo bio snaniji! uzdisao je on Tada me pogledao onim svojim praznim
oima i uzviknuo: Neto u ti pokazati, tuine!
U trenu mi je, s neoekivanim zamahom i snagom, podvukao svoju ruku odostraga oko vrata
i zabio mi iljato koljeno u lea. Osjetio sam kako njegova slobodna ruka posie za mojom
monjom s novcem. Da je kojim sluajem bio snaniji, naao bih se doista u ozbiljnoj nevolji,
tim vie jer nisam mogao ak ni zazvati u pomo. No onako slabog nije mi bilo teko iskrenuti
u stranu tu njegovu ruku to je odvratno smrdjela, pa se odmah i osloboditi iz njegovoga
razbojnikog zahvata.
Dajem ti dobar savjet, tuine sopui je vikao. Neka ti ovo bude pouka! U budue
razmisli prije nego ispuni elju nekome nepoznatom i prije nego povede prosjaka na pustoj
cesti! Da sam bio tek neto jai, bio bih te oborio na tlo i zvidukom dozvao drugove u pomo.
Tako bi ostao bez svojega odlinog ogrtaa i svoje monje s novcem. Da sam zao ovjek, palcem bih ti utisnuo oi, kako me vie ne bi mogao prepoznati i svjedoiti protiv mene. I k tome,
da si kojim sluajem Rimljanin, tada bih te s uitkom i ubio!
Najljepe zahvaljujem na pouci! rekao sam podrugljivo. No, kad smo ve kod toga, kako zna da nisam Rimljanin?
Jedan Rimljanin si ne bi dopustio voditi me ovako kao to si ti to uinio, ti lakomisleno
povjerljivi, neiskusni budalau! odvratio je prosjak. Rimljanin bi me poastio udarcem noge
ili praskom bia po njuci. Od tih momaka ne moe se oekivati nikakva dobroudnost. Oni ne
misle ni na to drugo osim gradnje cesta i vodovoda, te brige da se mjere i utezi ne krivotvore.
Tada smo ve prispjeli do vodospreme blizu gradskih vratnica. Zapitao sam ga: Jesi li
osobno govorio s onim uzetim ovjekom, o kojem si mi kazivao? Ljuti li se on uistinu na
ovjeka koji ga je iscijelio?
Nisam s njim razgovarao priznao je slijepac. Ponavljam tek ono to sam uo. Ali
zato je taj udotvorac iscijelio samo toga ovjeka i tek jo nekolicinu? Zato ne i sve nas ostale? Zato bi jednome zasjalo sunce, dok ostali moraju vjeno ostati u tami? Mora priznati, mi
imamo svoje razloge, ako loe govorimo o tom iscjeljitelju.
Zasigurno si uo jo i to primijetih da je on, kralj Isus, treega dana nakon polaganja u
grob ustao iz mrtvih
enska naklapanja! uzvikne slijepac, svijajui se od smijeha. I ti, odrastao ovjek,
vjeruje u neto takvo?!? Ali je pritom njegov smijeh bio jednako nalik jecanju kao i poruzi.
Potpuno je jasno nastavio je njegovi su uenici ukrali truplo iz groba. Uinili su to, kako bi
prevarili puk. Na nebu postoji Bog, to znam. Ali ovdje na zemlji vladaju jedino novac i aka!
Srdito je opipavao svojim tapom cestu pred sobom, sve dok nije naiao na jedan kamen.
Sagnuo se i podigao ga. A zatim mi ga je stavio pod nos i zavikao: Ovo je jedan kamen!
Vjeruje li, moe li se on pretvoriti u kruh? Jednako malo se moe promijeniti i svijet u svojoj
cjelini, ovaj svijet pun mrnje i ubojstava i bluda! Bog Izraela je bog odmazde. Jednoga e dana
i Rimljani primiti pripadajuu nagradu! Ali barem za to nee trebati zahvaliti tom Galilejcu
Obuzelo me neko neobino uzbuenje, a u udovima osjetih studen. Promrmljao sam: Isuse
od Nazareta! Ako si bio i ako jesi vie od idovskoga kralja, ako boravi u svojemu kraljevstvu
i ako je to kraljevstvo ovdje na zemlji Tada pretvori ovaj kamen u kruh, kako bih zbog toga
povjerovao u tebe!
Douvi moje rijei, prosjak je gurnuo svoj tap pod pazuho i poeo kotrljati onaj kamen
izmeu svojih dlanova, kako bi ga opipao. Pod pritiskom njegovih prstiju poeo je kamen
poputati. Nepovjerljivo je otpuhnuo prainu s grumena, podignuo ga do nosa i omirisao. Jo

nepovjerljivije je odlomio komad, pogurnuo ga u usta i kuao, zatim savakao i progutao. A

zatim je uzviknuo, pun poruge prema mojoj gluposti: To uope nije kamen, nego sir!
Nisam mogao izbjei da i ja ne odlomim i ne kuam komad od te grude, koja je u sredini bila
bijela. Uistinu, bio je to tvrd, kuglasto oblikovan domai sir! Zasigurno je neopaeno pao s nekih seljakih kola ili s tereta na leima nekoga nosaa A zatim se na njemu skorilo toliko
uline praine, te je po izgledu i opipu bio nalik kamenu.
Prosjak je neto mrmljao nad jo jednim zalogajem i sumnjiavo zapitao: Jesi li ti
arobnjak? Pa si kroz prizivanje Nazareaninova imena kamen u mojoj ruci pretvorio u sir?!
Sir ili kruh, svejedno objasnio sam. U svakome sluaju je to ljudska hrana. A ako je na
moju zamolbu i prizivanje mogao takvo neto uiniti, tada mora vjerovati i u njegovo
uskrsnue.
Ali dok sam jo govorio, probudie se u meni dvojbe. Mogue sam nesvjesno zamijetio
neto na tobonjem kamenu, kojeg je ovjek sluajno pokupio s ceste? No ve je i samo
nalaenje takvoga neeg bio zauujui sluaj. A bilo je jo neobinih poklapanja.
Slijepac je ipak razmiljao stvarnije. Brzo, kao da se boji kako bih mu mogao oteti taj sir,
gurnuo ga je u ranac s hranom, koji sam mu ranije dao. Zatim je odmah poeo tapom nabadati
za ostalim kamenjem na rubu ceste, pa je ak i kleknuo te opipavao kamenice. Ali kamenje je
bilo kamenje Bilo je dodue okruglo, oblikom poput onoga sira No i dalje je ostajalo kamenjem. Nakon nekoga vremena uzaludne potrage, odustao je
Tada smo se uspeli iz Kidronske doline do gradskih zidina, a cesta je dalje blagim nagibom
vodila prema gradskim vratnicama. Zato smo se nalazili u dubokoj sjeni grada, dok je usamljeni
vrh uzvisine na suprotnoj strani doline bio okupan crvenim svjetlom zalazeega sunca. Obuzet
sablasnim strahom, pogledao sam uokolo i glasno molio: Isuse Kriste, Sine Boji, smiluj se
meni i mojemu nevjerovanju!
Tada me je obasjala silna zraka svjetlosti! I naglo mi je sve tjelesno postalo toliko nebitnim,
da je duevna zbilja u meni bila stvarnija od monih gradskih zidina. I u jednome trenu punome
slutnje, ta je zbilja postala toliko jasnom kao to je inae zbilja tla i kamenja. Pa ak i jasnija od
toga. Bilo je to nalik onomu mojem snu u Lazarovom domu No slijepac nije nita zamijetio.
Tek me je preklinjao optuujuim glasom: Ako je taj ovjek uistinu uskrsnuo, ipak ga nemoj
prizivati! I nemoj glasno izgovarati njegovo ime Jer e inae njegova krv pasti i na mene.
Sjaj se ugasio jednako naglo kao to se i pojavio. Oi su mi jo uvijek bile zabljesnute, te
podigoh ruke, kao da sam htio zadrati tu divnu laganost koju outjeh. No ponovno se na mene
spustila sjena gradskih zidina, ak jo tamnija nego ranije. Olovnih nogu postadoh ponovno
svjestan boravka na ovome svijetu. Pogledao sam preko doline prema strmom i suncem obasjanom breuljku Pritom mi je razum govorio kako je tamo neto bljesnulo pa su zrake odsjaja
zasigurno na trenutak kliznule preko mene. Slino kao kad se zrcalom, u ali, doara svjetlosnu
mrlju usred sjene.
Unato tome ostala je u meni slavljenika izvjesnost, da su Isus i njegovo kraljevstvo iva
zbilja. Ova tajanstvena spoznaja bila je jaa od mojega razuma. I elio sam iskreno vjerovati.
Pomiljao sam, emu ta besmislena hitnja? Zato elim sve imati odmah, zato sve u punoj mjeri?
Razdragano sam uhvatio prosjaka pod ruku i obodrio ga: Doi! Jo samo nekoliko koraka,
pa smo pred vratnicama.
Ali se ovjek opirao, htijui se osloboditi 1 pritom je kukao: Cesta je ovdje strma. Kamo
me to vodi? Ne valjda do ruba ponora, da me gurne u dubinu, za osvetu to sam vikao Raspnite ga!.
Ja znam malo o Isusu odvratih mu. Ali ne vjerujem da je uskrsnuo radi osveivanja.
Ne, zasigurno ne zbog toga!
Prispjeli smo do gradskih vratnica. Straari su poznavali slijepca, pa su ga pozdravili s nekoliko pogrda i pitanjem koliko je tijekom dana isprosio. Da nisam bio s njim, najvjerojatnije bi

ga pregledali i uzeli si svoj udjel. No mene nisu nita pitali, jer su tkanina mojega ogrtaa bez
resa i moja nauljena kosa dovoljno kazivali o meni.
Zauvi poznate i pouzdane glasove straara, prosjak se smirio. Hitro se oslobodio moje ruke
i tapom opipao luk gradskih vratnica. Zatim je sigurno poao u grad, jer je odatle poznavao
put. Ubrzo nakon vratiju nailazilo se na malen trg, gdje se smjestilo jo nekoliko uzetih i kljastih. Pruali su ruke i jednolinim glasovima ponavljali svoje izreke. Inae je veernji promet
ulicama grada openito zamirao Iz kua je prodirao miris ognjita, svjee peenoga kruha,
enjaka i vruega jestivog ulja.
Kad je slijepac odmaknuo nekoliko koraka ispred mene, poeo je mahati tapom i dozivati
svoje prosjake drugove: Izraelci! ovjek iza mene doveo me je ovamo, a ja mogu
posvjedoiti protiv njega. On je opsjednut! Zazivao je ime raspetoga Isusa i time jedan kamen u
mojoj ruci pretvorio u sir. Krenite na njega i kamenujte ga! On je bjelodano jedan od uenika
onoga prokletnika i donijet e nam zlo i propas!
Prignuo se, dohvatio grumen svjeega izmeta i bacio ga prema meni. Uinio je to toliko
tono, ravnajui se jedino prema odjeku mojih koraka, da me njegov hitac pogodio i zaprljao mi
ogrta. Kad su ostali prosjaci to vidjeli, pohitae uhvatiti slijepca i zadrati ga. Mene su pak
zamolili za oprost zbog slijepevoga postupka, te ga upozorili: Zar si uz svoju sljepou jo i
pomahnitao? Ta ovo je neki bogat stanac! Kako bi on mogao biti uenikom Nazareanina? On
nikako nije Galilejac, to mu raspoznajemo po licu.
Poeli su zatim jadikovati u zboru, pruali su ruke i pokazivali svoje mane. Podijelio sam im
punu aku novia, svukao svoj zaprljani ogrta i ogrnuo njime slijepeva ramena. Glasno se
smijui, rekoh: Evo ti ogrtaa, kojeg si toliko lakomo opipavao! Dobro e ti doi ako nekom
zgodom ostane preko noi uz rub ceste, smrzavajui se zbog studeni, jer te nitko nije odveo u
grad.
Slijepac je zatresao akama prema svojim drugovima i zaurlao: Vjerujute li barem sada, da
je opsjednut? Dakle, mogao bih prisegnuti, ako bih mu odvalio jednu zaunicu, bio bi on pripravan podmetnuti mi i drugi obraz. Taj je dovoljno lud za takvo neto!
Morao sam se od srca nasmijati njegovim rijeima Pridravati se Isusovoga uenja
mogue i nije bilo ba toliko nemogue, kao to sam pomiljao. Jer, to sam se vie trudio
ovome svatu na zlo uzvratiti dobrim, to sam vie postajao radosnijim i zadovoljnijim. Osjeao
sam kako jedino na taj nain mogu suzbiti njegovu zlobu i pakost. Udariti ga ili predati
straarima, znailo bi tek suzbijati jedno zlo drugim.
Ostali prosjaci revno se pridruie mojemu smijehu i dobacie svojemu strukovnom drugu:
Nije taj ovjek opsjednut, nego tek malo ponapit. Zar to ne zamijeuje? ovjek mora biti dobrano pijan, ako pristane uz tebe kao vodi i zatim jo svue svoj ogrta pa ti ga daruje! I samo
se ludi pijanac moe smijati iz punoga grla, kad ga se prostaki napada!
U odreenom su smislu ti ljudi imali pravo. Neka vrsta pijanstva, koja je natkriljivala ljudske
spoznaje, umila je i bjesnjela u mojoj glavi. I istodobno me tjerala na glasno smijanje,
pomuujui mi vid toliko da mi nisu nita znaili pogledi prolaznika, dok sam prolazio gradom
odjeven tek u laganu tuniku.
Moda se uistinu sve ostalo moglo u naprijed pripremiti, pomiljao sam, ali nikako ne onaj
tvrdi sir na kojeg je slijepac naiao svojim tapom, izmeu svega ostalog slino okrugloga kamenja!
ena sirijskoga sitniara pljesnula je rukama, vidjevi me kako se vraam bez ogrtaa. A
njen se suprug preplaio pomislivi da su me napali razbojnici. No budui da sam se samo smijao, te iz svojega boravita donio novaca i zamolio ga neka mi pribavi nov plat, ubrzo se primirio. Ali je i on pretpostavio da sam se napio, a glede ogrtaa zasigurno zakljuio da sam ga
proigrao.
Nakon nekog vremena donio mi je lijep vuneni ogrta s malenim resama na rubovima. Taj je
komad odjee bio izraen od birane idovske vune, objanjavao mi je pritom, stiui i gnjeei

tkaninu izmeu prstiju. Htio je time pokazati koliko je tkanje valjano i uz to besprijekorno obojeno. Jo me uvjeravao da je cjenkanjem za mene cijenu snizio na umjeren iznos. Napokon je
rekao: Ovo je idovski ogrta. Za tuinski plat morao bih ii ak do foruma i platiti
viestruko veu cijenu. Rese moe, dakako, odrezati.. Ali nikome nee smetati ako ih i ostavi,
nakon to si pustio bradu. I ja se takoer pribojavam i tujem Boga Izraela Povremeno pak
ubacim poneki novi u njegovu rtvenu krinju, koja stoji u prednjem dvoritu nevjernika,
kako bih si time osigurao dobro odvijanje poslova
Pogledao me, lukavo se smijeei svojim crnim oima, te mi paljivo odbrojao ostatak novca. Htjedoh ga nagraditi za njegov trud. No podigao je ruke u znak prosvjeda i pojasnio mi:
Od tebe ne trebam nita Trgovac odjeom ve mi je platio posredniku pristojbu. Ti si sada
predareljivo raspoloen. Zato danas vie ne smije izlaziti. Radije se povuci u svoju odaju,
ispavaj se i omogui svojoj glavi neka se prozrai i razbistri! Prije toga ipak pojedi malo dobre
juhe, koju e ti zgotoviti moja ena! Ona e obilato ukuhati luka u nju i dodati zainske trave,
koje e ti osigurati buenje bez glavobolje.
Nisam se mogao odmah odluiti na odlazak u svoju odaju, na to je on zabrinuto zakimao
glavom, te rairivi ruke uzviknuo: Lijepo, lijepo! Savjetovao sam te jedino za tvoje dobro.
No ako to doista eli, mogu poslati svojega sina po jo jedan vr slatkoga vina. Ali nikako ne
smije popiti vie od toga. I nikako ne pokuavaj po noi se jo jedanput spoticati niz stepenice,
jer bi si mogao slomiti vrat ili zavriti u loemu drutvu
Pokuah se braniti i ukoenim jezikom objasniti da sam potpuno trijezan. Na to je zabrinuto
podigao ruku i rekao: Lice ti je rumeno, a oi ti se sjaje. Ali, kako eli! Onda u ti radije
pozvati jednu mladu enu, koja se drui sa strancima. Ona se, meutim, moe pojaviti tek kad
se potpuno smrai, jer e inae u naoj etvrti doi na zao glas. Zato se strpi malenkost! Ona e
podijeliti leaj s tobom i tako te temeljito smiriti, da e nakon toga morati zaspati i razbistriti
glavu. Dodue, ona ne zna pjevati i svirati na nekome glazbalu Ali je zdrava i naoita, te e
se zasigurno pobrinuti da usne i bez uspavanke!
Bio je toliko siguran u svoju prosudbu mojega stanja i glede naina lijeenja, da sam ga tek
krajnjim trudom uspio odvratiti od njegovih nakana. Njemu za ljubav poao sam spavati, a on
me skrbno slijedio u potkrovlje, kako bi me pokrio mojim novim ogrtaem. Nakon nekoga
vremena njegova je ki donijela zdjelu koja se puila, punu jako zainjene juhe. I ostala me
gledati kako jedem, stidljivo hihoui iza ruke podignute pred usta. Juha je bila ljuta, da me je
od nje u ustima upravo palilo. No inilo se da vrua tekuina samo jo poveava moj zbunjujui
polet.
Djevojka je jo napunila moj vr za vodu i zatim otila. No ja se nisam mogao skrasiti u
postelji. Na vrcima prstiju iskradoh se na krov. Dok je izlazeim zvijezdama jaao sjaj, sjedio
sam umotan u svoj nov ogrta, te sluao zamirue glasanje grada i strujanje zraka koji se hladio.
Povremeno bi mi preko goruih obraza i ela preao lagan uh vjetra U mojemu blaenstvu
priinjavalo mi se kao da to neka nevidljiva ruka miluje moje obraze. Prolost je drhtala u meni,
zemaljski je prah treperio u meni Ali mi je neto drugo, po prvi puta u ivotu, ulijevalo izvjesnost i sigurnost da sam vie nego tek prah i sjena.
Ti uskrsnuli Sine Boji molio sam se u nonoj tami iskorijeni iz moje glave sve isprazne knjike mudrosti! Primi me u svoje kraljevstvo! Povedi me onim jednim jedinim putom!
Ja zasigurno nisam pri punoj svijesti, zasigurno sam bolestan, zasigurno si me ti zaarao. No
vjerujem da si ti vie od svega to je ikad postojalo na ovome svijetu Probudio sam se
smrznut i ukoen. Iz sna me trgnulo resko jecanje hramskih trublji. Sunce je obasjavalo istone
obronke uzvisina. Grad je pak jo uvijek leao u neodreenome polusvjetlu zore, a jutarnja je
zvijezda jasno svijetlei lebdjela iznad obzorja. Glava mi se tijekom noi razbistrila. Ali sam se
jeio od studeni. Prikupio sam skute svojega vunenog ogrtaa i pritegnuo ga tjenje uz sebe.
Zatim sam se kradimice vratio u svoju odaju i zavukao se u postelju. Pokuao sam se postidjeti
mojih nonih misli. No nisam ih se sramio. Upravo suprotno, osjeao sam kako u meni jo uvi-

jek svjetluca neko studeno svjetlo, ma koliko se moda ugasio onaj grozniavi ar od prethodnoga dana.
Zato sam spokojno ostavio moju bradu nedirnutom i ostao u svojoj odaji. Odluio sam potpuno oputeno promisliti i potom pribiljeiti sva zbivanja prethodnoga dana. A kad zapisivanje
privedem koncu, namjeravam poi do Izvorskih vrata. Duboko u sebi osjeam i pritom sam
vrsto uvjeren da sve ono to sam doivio i to u jo doivjeti, slui nekoj odreenoj svrsi i
cilju. To mi uvjerenje daje snaan osjet sigurnosti. Pa ako i zapiem kojekakve nezgrapnosti ili
ak gluposti, ne stidim se ni jedne jedine svoje rijei

PISMO 6.
Uenici Mark pozdravlja Tuliju.
Ovim pozdravom Tebi pozdravljam istodobno i zaudno daleku prolost. ak mi i najstrastvenije noi u Rimu sada izgledaju kao da ih je netko drugo doivio, a ne ja Dijeli nas tek jedna jedina, kratka godina! Ali je meni bila dulja od svih drugih. Samo ovih nekoliko minulih
dana ine mi se dugim poput vie ljeta. Ti si mi se pak nekako otuila i ak izgubila A i ja
sam se promijenio. Sad sam neki drugi Mark. Ti me vie ne bi razumjela. Kad te prizovem u
sjeanju, vidim kako svoja udljiva usta pri itanju mojih izvjea razvlai u podrugljiv
smijeak
Ti ivi usred svega to sam i ja neko cijenio vanim. Ti pazi tko Te pozdravlja i kako to
ini. Ti svaki put brino promilja koji nakit treba nositi u nekome drutvu, kako bi se Tvoji
prijatelji veselili, zavidnici poprijeko i zavidno kiljili, a neprijatelji se srdili Ti tijesno
omata svoje glatko tijelo u tanku svilu halje i promatra svoj lik u izglaanim mramornim
ploama zidova. Zatim iznenada bode ukosnicom mladu robinju, jer je pri slaganju Tvoje kose
bila nespretna Napokon sudjeluje u veernjemu okupljanju drutva. S umornim osmijehom
podie svoju vinsku kupu. I hini kako slua izlaganje nekoga mudroslova ili povjesniara.
Oduevljena si i najnovijim napjevom. Puta svoje sandale neka se njiu na palcima nogu, kako bi Tvoj susjed za stolom, ma tko to bio, zamijetio koliko su Tvoja bijela stopala malena.
Unato svojoj vitkosti, Ti si snana i izdrljiva. Tvoja neukrotiva i nezajaljiva udnja za
uitcima moe te odravati budnom tijekom vie vruih rimskih noi. U drutvu nepoznatih
ljudi Ti gricka i hrska ptije jezike, pueve i morske ivotinje, kao da Te takvi birani zalogaji
dovoljno zasiuju Ali kad se izmori u drutvu svojega milosnika, nije ti teko ustati usred
noi i progutati do pola peen komad mesa, kako bi prikupila snage za igru koja Te nikad ne
iscrpljuje.
Tako ja vidim Tvoju sliku, Tulijo. Ne vie kao punu ivota, nego poput odraza u
izglaanome crnom mramoru. A ta sjena ne mui vie moje misli kao minule zime u Aleksandriji, kad sam Te uzalud pokuavao zaboraviti. Neto drugo sada ispunja moju duu, premda
tome nisam osobno doprinjeo. Ti me vie ne bi prepoznala, Tulijo. A mogue ni ja Tebe ne bih
vie prepoznao
Zato piem ova pisma, premda ih zapoinjem pozdravom Tebi, zapravo vie sebi samome
Piem ih da bih istraio sebe kao i sve to mi se dogodilo, slijedei naputke mojega uvaenog
uitelja s Rodosa. Jer, on mi je stalno isticao, kako mogu izvjeivati o onome to sam osobno
vidio ili uo, a ne tek prepriavati tue misli i miljenja. Ne, ne piem vie radi pukoga troenja
vremena ili iz mogue dosade. Kada ispiem svoja pisma, nisi mi ni Ti vie blizu ak si mi,
to vie, tada jo udaljenija nego inae. No to me ne brine, Tulijo. Ni u kojemu pogledu ne
osjeam da sam neto izgubio.
ak me ne brine ni da li moja pisma stiu do Tebe. Unato tome Te pozdravljam. Ti si bila,
glede utilnih uitaka i strasti, jedino ljudsko bie koje mi je uistinu bilo blisko. O zbilji ovoga
svijeta ti si mnogo razumjela, ak vie od mene. Tvojem umijeu utiranja puta u biti zahvalju-

jem za onu oporuku, koja me uinila dobrostojeim A to mi je pak omoguilo voenje ivota
prema vlastitome nahoenju, pri emu ne moram nikoga sluati niti se nekome ulagivati. Ti si
bila ovjek zdravoga razuma, okrutna i pohlepna za vlau. I ne bi Te smjelo nikako smetati
kad to kaem Moje zakljuke moe, upravo suprotno tome, vie pojmiti kao pohvalu. Jer
ljepotu i ar svojih oiju, svojih usta, svojega tijela Njih i sama dobro poznaje. Ali me ta
ljepota i ari vie ni najmanje ne vezuju za Tebe. Toliko sam sada ispunjen drugim osjetima i
doivljajima.
Onako bradat, s jednostavnim sandalama na nogama i umotan u svoj prugast idovski ogrta,
predveer sljedeega dana otputih se ponovno do Izvorskih vrata. Nisam si uredio nokte, a ak
ni plovucem ne bih uspio ukloniti mrlje crnila na prstima svoje desne ruke. Inae priuen na
parnu kupelj i toplu vodu, ipak sam se toga dana umio u hladnoj.
Naime, kad sam stupio u muku kupelj gimnazija*, svi su me tako pogledali te sam odmah
otiao. ak si nisam ni pod pazuha utrljao pomast za skidanje dlaka. Cijelo mi je tijelo kosmato
kao nekome barbaru. Ali to mi nije vano, niti to smatram nekim nedostatkom. elim se prilagoditi svojoj okolini, kako bih uivao vie povjerenja. A kasnije se mogu vratiti ivotnim navikama s kojima sam odrastao.
Uz sve to ak ne mogu ni rei kako volim ovaj grad i njegove ljude. Hram s njegovim mramorom i zlatom sam esto vidio kako blista u punome sjaju sunevih zraka. Veernje pak rumenilo pretvara tu graevinu u neman s krvavocrvenim vlasima. U rana je jutra opet poput
modroga sna. Tijekom cijeloga dana uzdie se, u slavu idovskoga boga, gust dim sa rtvenika
prema nebu. Ali meni je Hram ostao stran. Prema njemu jednostavno ne mogu osjeati isto
strahopotovanje kao idovi. Meni on nije svet Svetije i silnije doivio sam Artemidin* hram
u Efesu. Ili u Antiohiji. Ili na Rodosu. Ili u Ateni. A da ni ne spominjem Forum u Rimu
Ne, ne mogu osjeati naklonosti prema ovome gradu, iji su itelji prizvah Isusovu krv na
sebe. Kada su jeruzalemske ene plakale za svojim Gospodinom, dok je putem prema brdu za
raspinjenje teturao i klecao pod udarcima bia, On im se obratio. Rekao im je, tako bar kazuju,
neka nad njim ne plau, nego nad sobom i svojom djecom. I mene nehotice obuzimaju zle
slutnje, dok promatram Hram, u kojem se posveen zastor pod udarom potresa razderao na
dvoje od vrha do dna I u kojem su se neke od stuba to vode prema svetitu, od drugoga potresa uruile. To je vjerojatno dovoljno kao predznak
Idui prema Izvorskim vratima, razmiljao sam upravo o svemu tome. Po trgovakim ulicama su se jo uvijek natiskivali ljudi, a pred trgovinama su se uli svi jezici svijeta. Zvona na
vratovima deva su zvonila, a magarci su revali. Zato moram priznati da je sveti idovski grad
metropola* kao ni jedan drugi grad na svijetu. Ali sam ja u njemu osjeao neto strano i tue.
Sada, u predveerje, pri kraju radnoga dana, meni kao tuincu je cijeli grad odavao krajnje
alosnu sliku. Moje se srce arilo u tihome iekivanju, no jad usamljenosti titao mi je istodobno duu. Mnogo vrijedi biti slobodan i neovisan o drugim ljudima, ali veernja usamljenost
u jednome stranom gradu je gorak zalogaj.
Ipak je u meni izbijala radost, jer sam se neemu nadao. Znao sam, ivim u prijelomnome
vremenu, u vremenu iekivanja. Isus je ustao iz groba, a Njegovo kraljevstvo za uvijek ostaje
na zemlji. Tek nekoliko ljudi to zna i u to vjeruje, premda i sami ponekad zdvajaju u svojim
srcima. No to je zato jer im se neto slino jo nikad nije dogodilo. U te sumnjiavce ubrajam
se i ja. Ali istodobno s tom dvojbom ja i vjerujem, nadam se i oekujem neko zbivanje koje e
sve pojasniti.
Kad sam stigao do gradskih vratnica, zatekoh tek nekoliko prosjaka kako jo uvijek ue
ekajui milodare. Nisu me prepoznali, a onome slijepcu nije bilo ni traga. ene s vrevima na
glavi ulazile su ispod luka vratnica u grad, brbljajui meusobno. ak se nisu ni potrudile zbog
mene povui rub ogrtaa preko lica, toliko su prema meni bile ravnodune.
Nebo je postalo tamno modro. Sumrak se irio. I ve su zatreperile tri zvijezde na nebeskome svodu. uvari su pak zapalili jednu zublju od smole i zataknuli je u prsten pokraj

vratnica. Bio sam razoaran No s tim razoaranjem sam raunao, te se pripremao da u

moda morati dolaziti ovamo kroz dulje razdoblje, dan za danom, prije nego primim znak. Nakon nekoga vremena sam ve htio poi natrag kui, ali sam ipak oklijevao. Ta bilo je svejedno,
jesam li ovdje ili tamo!
Tada se pod lukom vratnica pojavio ovjek s vrem za vodu. Nosio je posudu na ramenu,
pridravajui je drugom rukom, mnogo nespretnije nego to to ine ene. Koraao je polako i
oprezno, kako se u polutami ne bi spotaknuo. Priekao sam dok nije nestao u jednoj ulici to se
uspinjala prema gradu Tek sam tada poao za njim. Strma uliica nastavljala se nizom plitkih
stuba. Mogao sam uti korake ovjeka kojega sam slijedio, kao i njegovo otealo disanje pod
teinom vra.
Ne ubrzavajui korak, vodonoa je uvijek iznova zakretao u zavojite pobone uliice. Uspinjali smo se u Gornji grad. Ili smo ve dugo. No zapazio sam kako ovjek ne bira najkrai put
prema svojemu odreditu. Na jednome osamljenom mjestu skinuo je vr s ramena, ispravio ga
na tlu i ekao. Priao sam mu i zastao, ne govorei nita. Stajali smo tako dugo vremena, jedan
uz drugoga, oslonjeni na nekakav kuni zid, sve dok nije doao do daha. Tada se napokon okrenuo prema meni, pozdravio me i upitao: Jesi li izgubio put? Uzvratio sam pozdrav i dodao:
Putova je mnogo, a putokazi su poesto lani
Samo su dva puta primijetio je mudro. Jedan vodi u ivot, drugi u smrt.
Tada za mene ostaje tek jedan jedini uzvratio sam. No sam ga ne mogu nai. Ali se
nadam i vjerujem, netko e me povesti
Ne odgovorivi nita, ponovno je podigao vr na rame i poao dalje. Koraao sam uz njega,
a on mi to nije branio. Nakon nekog vremena predloio sam: Stube su strme. Smijem li ti
pomoi? Inae e ponovno ostati bez daha
Ne ostajem bez daha od noenja odgovorio je nego od straha. Bojim se, iz svega ovoga
nee proizai nita dobrog.
Ali mi je ipak dopustio uzeti posudu, koju sam prebacio na svoje rame. Nije mi se inila posebno tekom. Poao je ispred mene upozoravajui na neravnine, preko kojih bih se mogao spotaknuti. Uliice su bile prepune neistoe i otpadaka, te vonjale na mokrau i trule. Putem sam
si zaprljao sandale.
Proli smo kroz vrata u starim zidinama i jo se dalje uspinjali u Gornji grad. Kua pred kojom smo se napokon zaustavili, inila se velikom i ljepom od susjednih. No u svjetlu zvijezda
mogao sam raspoznati samo obrise. Vodonoa je pokucao na vrata, koja je odmah otvorila jedna dvorkinja. Nije me pozdravila, ali je odmah prihvatila vr s mojega ramena. No ovjeku koji
me doveo iskazivala je veliko potovanje, pa zakljuili da je vie od obinoga sluge, za to sam
ga smatrao.
Poveo me u mirno dvorite, gdje je raslo drvee. Tamo je pred mene izaao jedan djeak star
mogue nekih petnaestak godina.
Mir s tobom! pozdravio je skromno. Moj otac i ujak su se ve povukli Ali dopusti
meni da te povedem u gornje odaje! eli li oprati ruke?
Ne priekavi na moj odgovor, dvorkinja mi je upravo iz vra koji sam donio obilato polila
ruke, kao da je htjela pokazati kako ovdje nikako ne manjka vode. A djeak mi je uruio platneni ubrus i rekao: Zovem se Marko.
Dok sam suio ruke, poeo je govoriti Zvualo je to nekako gorljivo, kao da je obuzet
osjeajem o ruenju svih brana vlastitoj osobnosti: Tada, one noi kad je na Gospodin bio
uhien, bio sam nazoan Skoio sam s postelje odjeven tek u rubau, te potrao u Getsemanske* vrtove. Htjedoh upozoriti Isusa, jer sam znao da e tamo noiti. Mene su takoer
zgrabili, a pritom su mi orunici poderali rubau, koja im je ak ostala u rukama. Morao sam
nag odatle utei, zajedno s drugima.
Ne brbljaj toliko, Marko! opomenuo ga je moj pratitelj. Ali sada, kad je bio u ovome
zatienom dvoritu, zdrav i itav, prevladao je svoj strah. I kao da je bio ispunjen slinom

suzdravanom gorljivou kao i mladac. Zovem se Natanael* rekao je. I zato bih ti tajio
svojega imena? Ja sam susreo Gospodina na putu za Emaus, na dan kad je napustio svoj grob.
Ali ga u prvi mah nisi prepoznao! izletjelo je Marku. Natanael je na to poloio ruku oko
momieva vrata, kako bi suzbio i zaustavio njegov pripovjedaki ar. Marko je pak svoj
prstima, koji su bili upravo vrui kao od groznice, povjerljivo uhvatio moju ruku. Pritom sam
po mekoj i njenoj koi njegovih dlanova spoznao da nikad u ivotu nije radio neki spomena
vrijedan tei posao. Poveo me uz nekakve stube do otvorenoga trijema koji se protezao du
krova i vodio do gornjih odaja kue.
Prostorija je bila povelika, a osvjetljavala ju je tek jedna jedina svjetiljka, pa su kutovi leali
u sjeni. Ulazei, zapazio sam da me ekaju dva ovjeka. Stajali su ruku pod ruku, sasvim mirni
u polutami. No jednoga sam prepoznao Bio je to onaj naoit mladi, Ivan, kojega sam zapazio na stratitu, uz ene. Ugledavi ga tako, pod slabanim zrakama svjetiljke, ponovno sam
uoio neizrecivu istou crta njegovoga mladenakog lica. Drugi je ovjek bio stariji, izbrazdana ela, a oi su mu bile istraivake i nepovjerljive.
Mir s vama! pozdravio sam.
Nisu mi odgovorili. Napokon se Ivan okrenuo prema starijemu ovjeku, s upitnim izrazom u
oima, kao da ga eli potai neka progovori. No nepoznati me je nastavio promatrati i mjeriti od
glave do pete, jednako sumnjiavim pogledom. Tiina je postala neugodnom. Napokon se javio
Natanael: Slijedio je vr za vodu
Traim jedini put ustvrdio sam glasno i uvjerljivo. Rekao sam tako, jer sam vrlo strahovao da bi me ta dvojica mogli otpremiti, iz puke nepovjerljivosti i sumnjienja.
U prostoriji je uokrug velikoga stola bilo vie lealjki za odmaranje. Odaja je razvidno bila
blagovaonica bogate kue. Nakon to me je onaj nepovjerljivi ovjek dovoljno promatrao,
mahnuo je rukom i rekao: Natanael, Marko, vi moete otii. Ali, za svaki sluaj, straarite u
dvoritu!
Nakon to su otili, okrenuo je veliki klju u bravi izlaznih vrata i rekao: Mir s tobom,
tuine! to eli od nas? Bojim se kako je put kojeg ti trai, preuzak za tebe
Ali mu je Ivan upao u rije, korei ga: Toma*, zato mora uvijek u svakoga i u sve prvo
posumnjati? I okrenuvi se prema meni dodao je poticajno: Tko trai, taj i nae! A onome
tko kuca, bit e otvoreno! Dousmo da si blag i smjeran u srcu. Ti si pokucao s istim nakanama Zato smo ti otvorili vrata. Pozvao me neka sjednem, pa se smjestio suelice meni i pogledao me poput ledca jasnim pogledom jednoga zanesenjaka.
Nakon kraega oklijevanja sjeo je i Toma. Kimnuo mi je glavom i pojasnio: Ja sam jedan
od Dvanaestorice, o kojima si uo. Gospodin nas je izabrao i pozvao za svoje poslanike*, a mi
smo ga slijedili. Ivan je najmlai meu nama. I uvijek moram obuzdavati njegovu silovitost i
estinu Kratko je zastao, kimnuo glavom, pa nastavio: Ne smije nas koriti zbog pretjeranoga opreza. Zasigurno zna, vlasti i protiv nas kuhaju optunicu. Pritom tvrde kako smo prisegnuli da emo potpaliti Hram, kao znak za puk. Tvrde jo i da smo ubili nae drugove, koji su
izdali Isusa. I zato ti ne bih otvoreno priznao? Zbog tebe smo mnogo raspravljali Osim Petra* koji o tebi, kao jednome tuincu, nije htio ni uti, ja sam jedini bio stvarno protiv tebe. Ali
je Marija Magdalena govorila tebi u prilog.
Ja te poznajem dodao je Ivan. Vidio sam te dok si stajao kod krieva. Ti se nisi
prikljuio onima to su se rugali
I ja tebe poznajem, a i priali su mi o tebi odvratio sam. Bilo mi je teko ne zagledati se u
njega. Jer, jo nikad nisam vidio nekoga mladia toliko lijepih crta lica. Bile su tako iste kao
da ih nikad nije oeala neka loa ili zla misao. Ali ta ljepota nije bila beivotna kao rasko nekoga kipa. Bilo je to ivahno i strastveno lice, a osjeao sam kako iz njega istodobno struji
daak miroljubivosti i topline.
No, a to eli od nas? zapitao je Toma ponovno, mrzovoljnim glasom.

Njegovo neprijateljstvo me je smetalo. Kao da se trudio tajnu povjerenu zajedniki svim

glasnicima, ljubomorno uvati od ljudi izvan njihovoga kruga.
Htjedoh vas tek zamoliti da mi pokaete put rekoh uzdrljivo i oprezno.
Toma je dobacio svojemu drugu zlovoljan pogled i zatim rekao: Prije svojega uhienja nas
je Gospodin uvjeravao, kako u domu njegovoga oca ima mnogo odaja. A on e poi pripraviti
nam u njima mjesto. I zasigurno je pritom mislio na svu dvanaestoricu nas, premda ga je Juda*
kasnije iznevjerio i izdao. Isus je tada jo rekao: Vi znate kamo ja odlazim, vi poznajete put.
Protrljao si je izborano elo, a pogled mu je pritom odavao zbunjenost i smetenost. Dodao je:
Tada sam mu odgovorio: Ni ne slutim, kamo polazi! Pa kako bi onda znali put?! A sada
dolazi ti, strance, pitajui me za put, koji ni sam ne poznajem
Toma, Toma! podsjetio ga je Ivan. On ti je tom zgodom odgovorio Rekao je: Ja
sam put, ja sam put i istina! Tono tako je bilo! Zato ne moe sada poricati da zna.
No Toma je skoio, sav zdvojan i ak oajan, udario akom po dlanu druge ruke i povikao:
Da, ali to znai ta njegova izjava?! Ja je ne razumijem. Objasni mi!
Ivan bi zasigurno odgovorio na ovaj poziv, ali se nije mogao odluiti u mojoj nazonosti. Ja
sam pak razmislio i ubacio: U svakom sluaju, Isus je treega dana uskrsnuo
Da, to je tono! dometnuo je Ivan. Marija Magdalena nas je izvijestila da je kamen
pomaknut s ulaza u grobnicu. Mi smo pobrzali onamo, Petar i ja, te smo zatekli grob praznim.
Sve je to vrlo lijepo primijetio je Toma. Marija Magdalena je vidjela i anela, te nekoga vrtlara to je pijuckao uokolo
Nekoga vrtlara?! zapitao sam uplaeno, a pritom me cijeloga obuzela jeza!
enska naklapanja! nastavio je Toma, ne obazirui se na moje pitanje. Slino kao i ona
pripovijest s Natanaelom i Kleofom* na putu u Emaus. Ta dvojica ga ak nisu ni prepoznali.
Ovdje u ovoj odaji rekao je Ivan, oito duboko uvjeren u svoje rijei tu gdje smo svi
preplaeni sjedili iza zatvorenih vrata, ukazao nam se iste veeri Razgovarao je s nama i
neto nam obeao. Na to se obeanje gotovo i ne usuujem pomiljati, a kamoli o njemu govoriti pred jednim tudincem Ali te uvjeravam, utjelovljen je ovdje stajao medu nama, a zatim
ieznuo jednako naglo kao to se i pojavio. I mi smo povjerovali!
No da! rugao se Toma. Vi ste bili rtve privienja, isto kao i oba uenika iz Emausa, a
o Mariji da i ne govorim. Ja tada nisam bio nazoan, a i ne vjerujem u takva pojavljivanja. Morao bih vidjeti tragove klinova na njegovim rukama i staviti prste u te rupe! Samo to i nita drugo ne bi me moglo uvjeriti I tako ostaje, pa makar se na mjestu sruio mrtav!
Te rijei i ta dvojba toliko zabrinue mladoga Ivana te je odvratio glavu. Ali nije
proturijeio. Pomislio sam kako je tijekom tih malobrojnih dana nakon ukazivanja, upravo ta
Tomina nepovjerljivost poljuljala vjerovanje oevidaca, pa su potajno i oni poeli zdvajati o tim
zajednikim vienjima.
Obuzela me tada neka neobina veselost, pa rekoh rijeeno: Ja ne trebam vidjeti, da bih
vjerovao. Meni je ve sada jasno, da je uskrsnuo i da jo uvijek boravi na ovome svijetu. No
kako je sve to mogue, ja ne znam.. Ali eljno oekujem predstojee dogaaje. Ovih su se dana
sluila zbivanja kakvih jo nikad nije bilo, a nastupanje daljnjih nezamislivih dogaaja isto je
tako izvjesno.
Ti ak nisi iz redova Djece Izraela! okosio se Toma omalovaavajuim glasom. Premda si dao priiti vidljive prozelitske* rese na skutima ogrtaa. Nikako ne razumijem, zato nas
toliko tvrdokorno i uporno uhodi. Ja ti ne vjerujem. Nemoj pomiljati kako mi je ostalo nepoznatim da si bio gost namjesnika u Antoniji. Ti nas pokua uvui u stupicu, kako bi sebi samima, vlastitim rijeima priskrbili smrt na kriu ili kamenovanje.
Zalomio je vorastim akama, uplaeno pogledao oko sebe i nastavio: Ne znam, jesi li ikad
vidio to se zbiva pri kamenovanju. Ja sam to promatrao i ne bih elio postati rtvom takvoga
postupka. Barem i pogotovu ne sada, nakon to je Isus umro, pa bio njegov grob prazan ili ne

 Zato onda ostaje u Jeruzalemu? zapitao sam ga istim osornim glasom, kakav je on unio
u razgovor. Zato se onda tiho i bez velike buke ne vrati u svoje rodno mjesto? Na to jo
eka?
Oborio je pogled, kao da je od uvijek bio naviknuo prigibati se pred zapovjednim glasom
Tek je prstima opipavao jedan pregib na ogrtau. Napokon je uzvratio u svoju obranu: Sam ne
mogu napustiti grad. Ali osobno mislim, ovdje uistinu samo tratimo vrijeme. Najpametnije bi
bilo poi na neko vrijeme u pustinju i zatim otputovati kui, svaki onamo gdje mu je dom. Umjesto toga vrtimo se ovdje uokolo, oklijevamo i prepiremo se, ne stiui do bilo kakve odluke ni
o emu.
Otkad te je Isus izabrao, nema vie svojega doma? podsjetio ga je Ivan, pogledavi ga
onim svojim poput ledca jasnim pogledom. Ti si odloio svoje orue i poao za njim Tko je
god poloio ruku na plug i osvrtao se, nije vrijedan Njegovoga kraljevstva. Tako je Gospodin i
osobno rekao. Ne, Toma, naemu ranijem ivotu ne moemo se vie vratiti
Kako je to bilo s Njegovim kraljevstvom? zapitao sam hitro.
Ali je Toma tek potresao glavom s podrugljivim izrazom lica i izjavio: U svakome sluaju,
Njegovo kraljevstvo ne izgleda onako, kao to smo si ga zamiljali, tuine Ponovno je
udario akom po dlanu druge ruke i povikao u nesvjesnoj srdbi. Zar nisam bio pripravan ak
i zamijeniti svoj ogrta za britak ma pa s Gospodinom i za njega umrijeti? Mi se pak jedino
moemo nadati bojoj milosti! Ali on, ovjeji sin, posjedovao je mo i snagu nametnuti svijetu svoju volju. No on je tek trpio, nijemo poput janjeta, dok su ga klinovima pribijali na kri. I
ostavio nas je u takvoj nevolji i dvojbi da ne znamo to bi vjerovali i kamo bi se trebali okrenuti
Zastao je, zamiljeno zagledan pred sebe. Nakon nekoga vremena je dodao: Kada nekoga
kamenuju, krv mu potekne na usta. Krv i sluz kapaju mu iz nosa. On vie, plae i isprazni sve
neistoe iz svojega tijela u odjeu, prije nego pusti duu Zato bi se izloili takvoj kobi? I to
sada, nakon to je na uitelj umro i ostavio nas u nevolji?
U tom smo asu svi bili jednako slabi vrlo odluno primijeti Ivan, srdano pljeskajui
Tomu po ramenima. Ali misli na to, on je obeao poslati nam pomonika, kad doe svojemu
ocu!
Toma ga je uljivo gurnuo, kao da je izbrbljao neku tajnu. Zatim je rekao, kako bi skrenuo
moju pozornost: Lako je tebi govoriti, Ivane Ti malo zna o ivotnim grubostima! Kao ljubimac svojega oca imao si u njegovoj ribarnici pod sobom, zajedno sa svojim bratom, starije
ljude. Kad sam ja poao za Isusom, uinio sam to iz smilovanja prema onima koji teko rade i
prema podjarmljenim No koju bi utjehu ti potlaeni mogli i trebali dobiti kroz njegovu besmislenu smrt, to nadmauje svaku moju spoznaju. Jedino to je time postigao, bilo je
privlaenje poruge Velikoga vijea i Rimljana kako na svoju glavu tako i na sve nas.
to si to spomenuo o nekome pomoniku? upitao sam znatieljno Ivana. Naime, Tomi
nije uspjelo skrenuti me s traga.
to je to trebalo znaiti otvoreno ree Ivan, pogledavi me srdano nisam razumio
tada, a ne razumijem ni u ovome trenutku. Ali ja se uzdam u njegovo obeanje. Zasigurno nam
predstoji jo neto neobino i posebno, kao to si i sam rekao. Zato ostajemo u Jeruzalemu
Obojica me pogledae, a lica su im se toliko razlikovala, koliko se dva ljudska lika uope i
mogu razlikovati. Ali u oba je istodobno bilo i neto isto ili barem slino, to ih je povezivalo,
unato svoj gorini Tominih rijei. Mislio sam na ono to mi je Marija Magdalena rekla o glasnicima koje je Isus izabrao. Sada sam razumio smisao njenih rijei. Vjerovao sam u tome trenu
kako bih bio kadar ova lica izluiti usred najveega ljudskog mnotva. Sada, nakon ovoga susreta, povjerovao sam da bih mogao prepoznati i onoga poslanika ija bi nepovjerljivost bila
tolika te bi odbio bilo kakav sastanak sa mnom.
Obojica Isusovih uenika nisu vie progovorili ni rijei Po tome sam morao prihvatiti da
me, unato svoj Ivanovoj dobroj volji, smatraju za uljeza. Osjeao sam se kao da su me neopo-

zivo iskljuili iz svojega drutva. Zato napokon rekoh, zbunjeno: Ja sam vam odan i sklon. No
ipak sam Neidov, neobrezanac A to smjeram i ostati. Ali su mi pripovijedali kako je Isus
bio blag i dobra srca ak i prema Samarijcima, kojih se idovi gnuaju. Navodno je iscijelio
ak i slugu jednoga rimskog stotnika u Galileji, zato jer je Rimljanin vjerovao u Isusovu mo
iscjelivanja. Ja takoer vjerujem u njegovu mo i snagu Vjerujem i da jo ivi, da e se ponovno pojaviti Ako se to dogodi, nemojte me, to vas molim, ostaviti vani u tami! Ta ja mu
neu uiniti nita na ao. No kako bi i mogao ovjek nauditi nekome biu koje je ustalo iz groba te kroz zatvorena vrata dolazi i odlazi? Ni vi se, takoer, od mene ne trebate niega bojati.
Upravo suprotno! Ja vam elim pomoi, koliko to mogu. Smjestio sam se u kui sirijskoga
sitniara, u blizini Hasmonejske palae. Imuan sam i mogu vam, u sluaju potrebe, priskoiti i
novanim prilogom.
Dokai to! uzviknuo je Toma i ispruio uljevitu ruku prema meni.
Takvu pomo mi ne trebamo hitro je uskoio Ivan, otklanjajui moju ponudu. Ili, bolje
reeno, barem za sada ne Moja obitelj je imuna, a i Matija* ima novaca. Osim toga, Uitelj
je imao bogate pokrovitelje i zatitnike, koji su tijekom naih putovanja skrbili za nau opskrbu.
To su inili zato jer drukije nisu mogli slijediti Gospodina. Ne, ne! Mi ne trebamo ni kruha ni
odjee Trebamo samo ono to nam jedino On moe dati. Kada ponovno doe, neemo te
zaboraviti. Ali tajne koje nam je povjerio ne smijem, dakako, otkriti jednome tuincu
Sve mi se ini, bilo je pogreno posluati Mariju upozoravajui je primijetio Toma.
Znatielja ovoga Rimljanina ne obeava nita dobroga! A zatim se okrenuo k meni i rekao
prijeteim glasom: Znaj! Pratei Gospodina, imali smo mo iscjelivanja bolesnih, pa ak i
istjerivanja zlih duhova. Sada su nae snage dodue sasvim opale, ali bi postupio dobro ako nas
se priuva. Nas je Gospodin izabrao za svoje uenike. I mi smo bili ti koji smo prema svojemu
nahoenju odabirali ljude i putali ih pred njega, branei ostalima pristup. Pa ako je jedan od
nas dvanaestorice mogao izdati, koliko onda tek moramo biti nepovjerljivi prema jednome
strancu i tuincu?!?
Ne bojim se ni vas niti vaih snaga! rekoh otvoreno. Nisam douo o tome da bi Isus
zlorabio svoje snage ak i prema svojim protivnicima, a pogotovu ne prema nekome koji ga
strastveno i arko trai.
O, ti si izvrsno pouen! uzviknuo je Toma. Ali jednoga je dana ipak prokleo jedno
stablo smokve, koje se nakon toga osuilo pred naim oima. A uinio je to jedino zato jer je
imalo tek lie, a nije na njemu naao ploda. Povrh toga, ak i nije bilo doba kad raaju
smokve
Mi nismo nikad tono spoznali, to je time mislio ubacio je Ivan. To je morala biti jedna od onih usporedbi, koje nismo razumjeli.
U usporedbama je Gospodin govorio jedino puku proturijeio je Toma. Nama je pak
uvijek govorio otvoreno. Ali ako ga tada nismo shvaali, kako bismo to mogli sada?! Zato bi
bilo bolje da napustimo grad, bez daljnjega oklijevanja.
No, kako hoete! rekoh tada, jer su me njegove zamjerke i prijetnje uistinu zamorile.
Zao mi je to sam vas ometao u vrijeme kad vas druge stvari toliko tite. Ja sam pak doputovao
ovamo iz Aleksandrije, kako bih traio vladara svijeta, ije su roenje najavila razna
proroanstva. Takva pretkazanja kolaju i kod drugih naroda, a ne samo kod idova.
Odgovarajui znakovi uoeni su takoer u Rimu i Grkoj. Toga sam vladara svijeta naao u
Isusu od Nazareta, koji je kao idovski kralj bio raspet na kri i ije sam umiranje gledao. No
ipak je njegovo kraljevstvo drukije nego sam si ga predoavao, a po svemu sudei i drukije
nego sam to oekivao. Ne vjerujem da me moete sprijeiti u traenju toga kraljevstva. Isusovo
uskrsnue me uvjerilo da se njegovo kraljevstvo obistinilo.
No nakon tih rijei pekle su me oi od suza razoaranosti. Okrenuo sam glavu u stranu i
natmureno se ogledao po velikoj blagovaonici, iji su kutovi leali u tami. Tada me, u jednome
trenu, obuzeo isti osjet nazonosti neega stranog, poput onoga iz sna dok sam poivao u gorn-

jim odajama Lazarova doma. Ali ovaj puta to nije mogao biti san! Upravo suprotno! Bio sam
potpuno budan i prijemljiv za sve utiske. Ispunjavala me je elja i enja zazvati Uskrsnuloga i
osloviti ga po imenu. Isto kao i nedavnom zgodom, kad se kamen u ruci onoga slijepca pretvorio u sir. No u ovoj prostoriji, u nazonosti ta dva ovjeka, zbunjenost i predrasude me odvratie
od takva zazivanja. Ma koliko se ovi uenici okretali i odvraali, morali su ipak posjedovati
neke skrivene spoznaje ili znanja. Isus ih je zasigurno pouio tajnama, te im smrt nije bila namijenjena prije nego ispune svrhu i zadau, koju je samo On poznavao i koju ovi uenici jo
nisu razumjeli.
Ne, nisam se odvaio glasno izgovoriti Njegovo ime
Mir s vama! tek im skromno rekoh. Ustao sam i okrenuo se na polazak.
Toma me je ispratio do vrata, kako bi ih otvorio. Ali nakon to je okrenuo drveni klju i pritisnuo ruku, vrata se nisu dala ni odkrinuti! Tresao je i drmao vratima, te ponovno okrenuo
klju Uzalud! Sve je bilo uzalud
Vrata su se sigurno izvjesila, pa su zapela mrmljao je srdito.
Ne tresi toliko, slomit e bravu! upozorio ga je Ivan i doao mu u pomo. Ali ni on nije
nita postigao. Obojica su bili zbunjeni i gledali me prijekorno, kao da sam ja za to kriv. Zato
sam i ja okuao sreu. Nisam imao previe iskustva s drvenim kljuevima i bravama Ipak,
nakon to sam bez napora okrenuo klju, uspjelo mi je odmah otvoriti vrata. Presreo me je svje
noni zrak
Povrh dvorita vidio sam zvjezdano nebo, a njime je upravo proletjela jedna sjajna zvijezda,
bljetei preko nebeskoga svoda zlatnom stazom, kao da je to neki poseban znak za mene.
Sluaj s vratima i bljesak zvijezde padalice prihvatio sam kao zalog da me idovski kralj
nee iskljuiti iz svojega kraljevstva, kao to su to eljeli uiniti njegovi glasnici. Ali oni u tim
pojavama nisu vidjeli nikakav znak. Toma je tek okrenuo klju u bravi i neto mrmljao za sebe,
kako on kao siromah ne zna rukovati s takvim napravama, jer ne posjeduje nita vrijedno
zakljuavanja.
Oba Isusova uenika ostala su u gornjim odajama, putajui me neka sam silazim niz
stubite. No u dvoritu mi je pristupio mladi Marko i skrbno upitao: Hoe li doista moi sam
pronai put do svojega doma, strance? Poela je ve druga nona* straa
Ne brini se za moju sigurnost! odvratio sam. Natanael me je, dodue, onako prestraen
vukao zavojitim pokrajnjim uliicama. A sve zato da ne bih znao gdje se nalazim. Unato tome,
vjerujem kako u nai puta natrag u Donji grad i do svojega obitavalita. Poi u prvo kroz zidine, a zatim niz brdo. Smjer u pak nai prema zvijezdama. Pa kad se dohvatim kazalita i
foruma, raspitat u se kojim putem dalje.
Otac i ujak su mi naloili da se veeras brinem za tebe predano ree Marko. Zakusku ti
dodue nisam ponudio, jer glasnici naega Gospodina nisu htjeli jesti s tobom, budui da si
Rimljanin. Ali mi barem dopusti posvjedoiti gostoprimstvo time to u te otpratiti do tvojega
doma.
Ti si mlad, a mladim ljudima treba sna otklonih ponudu, nasmijavi se. Zbog mene
si i tako morao poprilino dugo ostati na nogama.
U veeri poput ove ne moe se usnuti objasnio je Marko. Priekaj, idem po svoj
ogrta.
U vei ga je ukorila pospana dvorkinja. Ali se on tek nasmijao, pomilovavi joj obraze. Zatim je, zajedno sa mnom, kliznuo kroz luk vratiju na ulicu. Zapazio sam pritom, da je ponio tap
s rukom optoenom olovom. To me otkrie nije osobito razveselilo, premda se nisam plaio
jednoga poluodraslog mladia.
Suprotno mojim prvim strahovanjima, poveo me najkraim putem niz brdo. Postalo je jasno
da me ne pokuava zavlaiti, kako ne bih mogao prepoznati put natrag u grad. Na mranim
mjestima me je ak hvatao za ruku, da se ne bih spotaknuo. Nekako sam osjeao da bi on vrlo
rado porazgovarao sa mnom, ali se istodobno ne usuuje, jer sam ustrajno utio. A nisam nita

govorio zato jer sam bio duboko potiten, premda je u dnu mojega srca jo uvijek opstajala nada. Nakon nekoga sam vremena ipak osjetio poticaj da kaem: Ti ga, znai, takoer nisi prepoznao Tog Isusa iz Nazareta?
Da, upravo tako! odvrati Marko, vrsto mi stisnuvi ruku. Kad je u naemu domu, kako
to obiaji nalau, dan prije Pashe blagovao janje, zajedno sa svojim glasnicima i prema
obiajima pustinjskih svetaca, ja sam pripravio jelo i posluio ga. Bila je to njegova posljednja
veer. Ali sam ga ja imao prigode vidjeti jo ranije, te ga slavio kao Sina Davidovog, kad je
ujahao u Jeruzalem na mazgi.
Ponosno i ak pomalo hvalisavo dodao je: Tu jahau ivotinju priskrbio mu je moj otac.
Bila je ostavljena na odreenomu mjestu, gdje su je uenici trebali preuzeti i odvesti. Toga su
dana ljudi irili ispred Isusa svoje ogrtae po zemlji, mahali palminim granama i vikali Hosana!* Otac i ujak dopustili su Isusu koritenje gornjih odaja naega doma bez naknade.
Tko je tvoj otac? zapitah, jer sam postao znatieljnim. Kako je on mogao na taj nain
podravati Isusa, ne morajui se pritom bojati vlasti?
Moj otac ne eli da se njegovo ime spominje u svezi s tim zbivanjima odvratio je tiho
momi, a pritom mu se lice smrklo. No on ipak pripada Smjernima, unato svojemu bogatstvu I vjerujem, njegovi prijatelji istomiljenici su ga zamolili neka zatiti Kralja. Ali Isus
ipak nije htio nauditi mojemu ocu ili njegovoj obitelji, time to bi prihvatio smjetaj u naemu
domu. Zato se zaputio u Getsemani*, smjerajui tamo prenoiti. Ali je Juda, izdajnik, znao za
nae gornje odaje Zato su orunici prvo doli k nama, s plamteim zubljama i zveckajui
orujem. Tako su udarali u naa vrata Tom sam zgodom skoio iz postelje i potrao opomenuti ga.
Rairio je ruke i nastavio, pojanjavajui: Moj se otac moe uvijek opravdati pred Visokim
vijeem, time to dvoranu svojega doma redovito iznajmljuje za sastanke raznih drutava,
vjenanja i sline zgode. No nitko ga i nije teretio, budui da ima prijatelje meu vodeim ljudima. Tono se zna da se Galilejci ovih dana obiavaju redovito okupljati u toj odaji, nakon
smraivanja Ali nitko ih sada ne eli vie progoniti, kako time ne bi ponovno skrenuo opu
pozornost na te ljude i opet pobudio uzbuenje. Uglednike i inae ve teko titi osjeaj krivnje
to su usmrtili Sina Bojeg na toliko straan nain.
Je li on bio Sin Boji? zapitah, smjerajui time iskuati mladia.
Dakako da je bio Sin i Pomazanik Boji! odvrati iskreno i otvoreno Marko. To to je
on inio, mogao je samo netko kojega je Bog poslao. A osim toga je i ustao iz groba, te ivi
premda je bio mrtav. Moj ujak Natanael je nakon svega s njim ak i blagovao. Truplo ili bestjelesan duh ne mogu jesti! Zato je on, bez ikakve dvojbe, jo uvijek iv.
Od srca mi se svidjela ova odana djetinja vjera. No moj me razum ipak potaknuo da kaem:
Ti izgleda nisi previe sputan znanjem, kad si tako pripravan povjerovati u sve to douje
Znam itati i pisati grki, a pomalo i latinski odvrati momak, elei otkloniti prijekor
kojeg mu uputih. A moj otac odrava poslovne veze s Ciprom*, pa ak i s Rimom. Tolika
neznalica, kakvom me ti cijeni, ipak nisam Ali imaj na umu, Isusa sam vie puta vidio i
sluao dok je govorio. Jednom mi je pak zgodom, za boravka u naemu domu, ak poloio.dlan
na glavu. Tebi je zasigurno mnogo tee vjerovati jer si ga, kako douh, vidio jedino pri umiranju No ja sam ga gledao u danima njegove snage i moi.
Stigli smo u meuvremenu do zidina, koje su dijelile Gornji i Donji grad. Zastao sam u vratima, gdje sam sreo Mariju od Beerota.
Dalje u se dobro snai i sam rekoh. Ali sam ipak oklijevao nastaviti put, a i Marko kao
da nije bio voljan rastati se od mene. Ponovno je pala jedna zvijezda s nebeskoga svoda, to
smo obojica zapazili.
ak je i zvjezdano nebo ovih dana krajnje nemirno primijetih. Neto se osjea u zraku Moda upravo sada poinju dani Kraljevstva, ali na nain koji nam jo nije spoznatljiv.

Mark se nije opratao, a nije pokazivao ni pripravnost za povratak svojemu domu. Zbunjeno
je cupkao rub svojega ogrtaa i strugao tapom po podu.
Ne udi me to Natanael nije odmah prepoznao Uskrsloga rekoh napokon. A ni Marija Magdalena, sve dok je nije oslovio njenim imenom.
Oni su bili potpuno nepripravni odvratio je Marko, u njihovu obranu. A i za Isusova
ivota je njegova pojavnost bila vieznana i razliita, te se mijenjala u skladu s njegovim
duevnim raspoloenjem. To je teko razjasniti. Priinjavalo se kao da posjeduje pojavnost
svih. I svi koji su u njega vjerovali, mislili su da je isti ili slian nekome koga su neko ljubili.
Gotovo mu se i nije moglo gledati u lice Pogled mu je bio previe svean i nekako svetaki.
esto sam zapazio kako su stariji ljudi, pri susretu s njim, obarali pogled
U tome bi mogao imati pravo suglasio sam se. Ja sam ga vidio trpjeti na kriu, a tada o
njemu nisam znao jo nita. Ali mu ni ja nisam mogao gledati u lice. I bio sam potpuno nesposoban opisati njegov izgled. No bilo je i poprilino mrano. Zavaravao sam samoga sebe, kako
mi jedino njegove smrtne muke odvraaju pogled s njega. No moda ga uistinu ni ne bih mogao
pogledati, ak i da sam to htio. No to me ni najmanje ne udi, budui da je bio Sin Boji. To su
priznali ak i vojnici, kad se u trenutku njegove smrti potresla zemlja.
Tada sam osjetio naglu potrebu za davanjem oduka svojoj gorini. U meduvremnu sam se
suzdravao i o svemu tek razmiljao. Sada sam otvoreno rekao: Prema emu je on to birao
svoje poslanike, ja n,e mogu pojmiti. No oni su neuki ljudi, to je razvidno! Mislim da nikako
nemaju pravo prijeiti drugim ljudima slijediti njihovoga uitelja. Time postupaju pogreno i
zlo. Ja sam istih nazora i uvjerenja kao i oni. Ali oni pretjeruju sa svojim strahom toliko, te
uvaju Njegove tajne kao svoje osobno vlasnitvo. A pritom, ako i napuste svoje skrovite, sada
se vie gotovo i nee izloiti pogibelji i progonu.
178 Mislim da im ini nepravdu odvrati Marko, nakon kraega razmiljanja. Neuki
mogue jesu Ali posjeduju neto, to drugim ljudima manjka. Hou rei, jedino su se oni
mogli odvaiti otvoreno mu pogledati u lice. Barem je Ivan tako inio. On je Isusu bio najmiliji.
Nemoj im prestrogo suditi, tuine
No ja sam naslutio prizvuk smijeha u njegovim rijeima, kad je nastavio: Ipak moram
priznati, ne moe ih se uvijek lako pojmiti ak su i mojemu ocu dosadili, kako mi se ini, tim
svojim raspravama i neslogom. Osobito je Petar, koji sve premauje krupnoom, pohlepan za
vlau I jadikuje sa enama, premda su one te koje se trebaju brinuti za njegu i opskrbu
mukaraca, te uvati njihovo skrovite Uz svu tu njegovu krupnou i snagu, narav mu je uistinu djetinja. No u cjelini su Galilejci sasvim drukiji od nas u Jeruzalemu. Oni ne poimaju
tankoutnosti svetih zapisa kao uitelji Izraela. Oni su jednostavni ljudi sa zemlje, seljaci, koji
sve prihvaaju na opipljiv nain i osjeajno.
Nakon kraega suzdravanja jo je dometnuo: U razgovoru sa strancima su kratki i
odrjeiti, to je tono. Jo za Isusovoga ivota nisu putali ba svakoga k njemu. Nedavno ih je i
netko drugi traio, ali su se ak ustruavali primiti ga. I to zato jer ga nisu smatrali pravim Sinom Izraela.
Priaj mi o tome! zamolih ga, jer je ova obavijest pobudila moju znatielju.
Jesi li douo o tome kako je Isus na putu do stratita pao na tlo, jer mu je kri kojeg je nosio postao preteak? zapitao je Marko. Rimljani su tada nasumice dograbili nekoga ovjeka,
koji je upravo dolazio s polja, vraajui se u grad. Prisilie ga neka nosi kri. Pretpostavili su da
je to neki obian poljodjelac No taj je ovjek bogat posjednik i vrlo uvaen u sinagogi libertinaca*. Zove se Simun** U prvi se mah on htio razljutiti na tu samovolju Rimljana, ali se
dosjetio neemu drugom. Tada nije jo nita znao o tim zbivanjima. Naime, on je iz Kirene* te
se dri podalje od politike. No kad je kasnije doznao to se tamo zbiva i iji je kri nosio, ispunio ga je jad I htio je od uenika vie doznati o Isusu. Ali je Petar i u njega sumnjao. No to je
ipak bilo u vrijeme kada su uenici najvie strahovali od .17Q progona. imun nije vie nikad

doao, upitati ih za put Mogue bi ti valjalo potraiti ga i razgovarati s njim. Nije iskljueno
da mu je Isus putem do stratita rekao neto znaajno, to ga je kasnije toliko titalo.
Gdje bihv ga mogao nai? zapitao sam.
Zove se imun Kirenac odvratio je Marko. Raspitaj se u sinagogi libertinaca! Tamo e
zasigurno doznati to eli.
Kakva je to sinagoga? htio sam poblie doznati.
Tamo svete zapise itaju na grkom pojasnio je Marko. Sinagogu su utemeljili slobodnjaci*, koji su se vratili iz Rima kao bogati ljudi. Podupiru je i useljenici iz Aleksandrije i
Kirene, jer su ti ljudi roeni u tuini najee toliko malo ouvali od svoje hebrejske krvi, podrijetla i obiaja, pa vie ne razumiju ni jezik naih otaca. To je imuna i slobodoumna sinagoga, koja svojim pripadnicima ne namee preteke terete i obveze. Pretpostavljam da e te tamo
prijateljski primiti, ako jednoga Sabata bude htio posluati itanje svetih zapisa na grkome
Zahvaljujem ti, Marko rekoh zadovoljno. Jer, to je bio vrijedan mig. Uenici su me
odbili i uputili neka sam potraim put. Mogue ga i taj imun trai? U dvoje se lake trai, nego
sam samcat. Neka je mir s tobom!
S tobom takoer, namjesnikov prijatelju! odzdravio je on povjerljivo. A ako te netko
upita, moi e sada pritvrditi kako ovdje nema vie nikakve pogibeljne urote.
Ja sam moj jedini prijatelj Drugoga nemam! odvratio sam, razbjesnivi se zbog neuvijenosti kojom me taj mladac sumnjiio, da bih mogao svoja zapaanja prenijeti Rimljanima.
No ako me netko kojim sluajem zapita Tada u svakako moi posvjedoiti, barem ona dva
ovjeka s kojima sam netom razgovarao, nisu potpaljivai poara ni prevratnici. Ali ne vjerujem da e me itko bilo to zapitati. U ostalom, Poncije Pilat zasigurno nita ne eli arkije, nego
da preko cijeloga ovog sluaja naraste trava to je bre mogue.
Mir s tobom! ponovio je Marko moj pozdrav, te se rastadosmo. I te se veeri nije nita
vie dogodilo.
U potragu za imunom Kirencem nisam trebao ii do sinagoge libertinaca. Zapitavi svojega
sirijskog stanodavca Karanta za imuna, odmah mi je odgovorio: Moe si pritedjeti trud
potrage. Priekaj samo tren, pa u ti pribaviti sve obavijesti
Pozvao je sina i naloio mu neka ga za neko vrijeme zamijeni uz prodajni stol pred kuom.
A on je pobrzao i nestao u oblinjim uliicama. Sjeo sam na kuni prag, no gotovo i prije nego
stigoh utaiti e, Karant se vratio.
Dakle, taj se imun svojedobno vratio iz Kirene smjesta me poeo izvjeivati moj stanodavac. Tamo je priskrbio mnogo novaca, pa kad se prije nekoliko godina preselio ovamo,
kupio je u okolici grada podosta polja, vinograda i gajeva maslina No posluje i u drugim
mjestima Judeje. Inae ivi na grki nain. Navodno posjeuje ak i kazalite i gimnazijsku
kupelj, premda nosi bradu. Na njega ne gledaju kao na pravovjernoga idova. Neki ak tvrde da
nije ni obrezan Ali je ovjek toliko bogat pa se nitko zbog toga ne brine. No u svakome
sluaju tuje idovski Zakon i Sabat. A prije nekog vremena mu se dogodilo neto neugodno.
Rimljani su ga izvukli iz svjetine i primorali ga da nosi kri onoga buntovnika koji je nedavno
bio pogubljen. To ponienje ga se toliko dojmilo te se nakon toga zatvorio u svoje odaje i nikoga ne prima
Tono mi je opisao poloaj imunove kue A zatim odmah zapitao, s prepredenim
smijekom: to zapravo eli od njega? Smjera li uloiti svoj novac u zemljine posjede ili
davati zajmove uz jamstvo? Za takvo neto bih ti znao nai mnogo prikladnije poslovne prijatelje. A toga imuna ne mogu nikako preporuiti. Naime, on osobno obilazi polja i svojom rukom prikuplja iblje i suharke za svoje ognjite. 1 navodno ne jede nita osim kruha i povra
Sirijeve mi se obavijesti priinie proturjenima Zato sam glede susreta sa imunom Kirencem bio vrlo znatieljan. Ali je moj stanodavac navalio postavljati mi bezbroj pitanja o mojim stvarnim nakanama. Osjeao sam da mi uistinu eli sve najbolje, pa zato napokon rekoh

protivei se: S njim elim razgovarati upravo o tome sluaju, koji si netom spomenuo. elim
ga jo priupitati to zna o Isusu Nazareaninu, idovskome kralju, jer mu je nosio kri.
Karant se na to vrlo uzbudio, povukao me za skut ogrtaa i pobrzao upozoriti: Ne govori
tako glasno o tome neugodnom sluaju!
Ti si dobronamjeran prema meni odvratih mu i zato ti ne elim nita nepotrebno tajiti.
Imam dobre razloge za pretpostavku da je taj raspeti idovski kralj bio najudnovatiji ovjek
koji je ikad ivio, te je bio Boji Sin. Ja sam gotovo uvjeren da je treega dana nakon pokopa
napustio svoj grob, te je i sada jo iv premda je prije toga umro. Zato bih htio istraiti sve to
je povezano s njim, pa tako i svaku pojedinost koju mogue imun Kirenac zna o njemu.
Jaoj meni!!! uzvikne moj Sirijac planim glasom. Kakvo sam to zlo i propast navukao
na svoj dom i svoj posao, primivi te u moje gostinjske odaje! Da nisi prijatelj centuriona Adenabara, najradije bih zatraio da smjesta prikupi svoje sitnarije i bez odlaganja napusti moju
kuu.
O takvim se stvarima u najboljemu sluaju govori tek aptom, unutar svoja vlastita etiri zida! A ne ovdje na ulici, pred kunim vratima, gdje te svatko moe uti! Nikako se ne smije vjerovati u naklapanja i bajke nepromiljenih ljudi 1 privienja ena Dakako, i ja sam douo
neprovjerene prie o tome to si ti natuknuo. No vjeruj mi, dobro bi uinio ako bi se drao od
tih zbivanja po strani! Inae e ti uskoro idovi baciti nekoliko kamenica u glavu! Ti to mogue
jo nisi pojmio, ali kod idova je vjera uvijek isto to i politika, a politika isto to i vjera I
nita od onoga to ine, ne moe se potpuno odvojiti od vjere. Njihov je bog sveznajui i vreba
na njih danju i nou, pazei jesu li bili neprestance vjerni Zakonu i vladali se u skladu s njim.
Zato je najtoplije preporuljivo u takvim sluajevima potiho njukati i uvati se
nepromiljenoga govorenja A osobito ako si stranac!
Ja sam rimski graanin! naglasih. Ni jedan mi idov ne smije taknuti ni vlas. Njihovo
sudstvo nema prema meni nikakvih ovlasti. A ako bi me kojim sluajem ipak optuili vezano za
njihovu vjeru, ak se ni prokonzul ne bi odvaio suditi mi. Bio bih otpremljen u Rim i predveden cezaru.
Pria se kako cezar vie ne obitava u Rimu, nego se smjestio negdje na jednome
zabaenom otoku* primijetio je Karant. A njegovom da dravom upravlja netko drugi
Kau da je to neki lukav, podmukao, gramziv i potkupljiv ovjek
U trenu promijenismo uloge! Zgrabio sam svojega stanodavca, hitro mu prekrio svojim
dlanom usta i uasnut se poeo ogledavati uokolo, nije li netko mogue douo njegove rijei.
Da si to kojim sluajem rekao u Rimu upozorio sam ga stajalo bi te to glave! O tome se
ovjeku ne smije glasno govoriti Kau da ima uhode i potkazivae ak i u najudaljenijim
zemljama.
No eto, vidi li sad?! upita me Karant, nakon to je mirno uklonio moj dlan sa svojih usta. Posvuda treba urlikati zajedno s vukovima Druge zemlje, razliiti obiaji. Ovdje u Jeruzalemu opri si usta s imenom raspetoga, jednako kao u Rimu s imenom drugoga ovjeka!
Oklijevao je trenutak i svejednako se ogledavao uokolo. Zatim je unuo i, dok sam ja i dalje
sjedio na kunome pragu, umotan u svoj prugast idovski ogrta, poeo mi aptati u uho: Glasine su glasine. No mi jednostavniji ljudi i stranci tek smo naknadno tono doznali, kakvo nam
je strano zlo pritedeno tim brzim postupkom idovskoga Velikog vijea. Mora naime znati,
neposredno prije pashalnih blagdana svi smo mi sjedili na jednome vulkanu, ni ne znajui o
tome. Puk je tog Isusa ve bio proglasio za kralja i Davidova sina. Pria se i da je on potajno
uivao zatitu jedne vjerske drube te skupine urotnika u pustinji, koje nazivaju Smjernima.
Htjeli su, navodno, tijekom svetkovine blagdana Pashe potpaliti Hram kao svjetionik puku, oboriti Veliko vijee i uspostaviti vlast nadniara i malih seljaka. Moe si zamisliti, koliko bi to
Rimljanima bio krajnje dobrodoao povod za ukljuivanje u zbivanja. Namjesnik je iz svih
uporita pokrajine ve dovukao cijelu legiju u Jeruzalem, te se i osobno smjestio u utvrdu An-

toniju. Nije se usuivao odsjesti u Herodovoj palai, kako je to inae obiavao. No kad su ti
prevratnici ostali bez svojega kolovoe, morali su se ponovno skriti u svoju jazbinu!
U to ne vjerujem odvratio sam. Prema svemu to sam douo, Njegovo kraljevstvo nije
ovozemaljsko.
Da, da Kako rekoh, glasine su glasine primijetio je Karant pomirljivo. No neto se
ipak mora kriti u tako tvrdoglavim i usklaenim govorkanjima. Bez vatre nema dima! Ili? to ti
misli?
Pretpostavljam da su vijee, sveenici i pismoznalci sami pustili takve glasine u opticaj,
kako bi naknadno opravdali tako podlo ubojstvo objasnio sam odluno. Isus nije bio takve
udi i naravi, kao to se sada kua prikazati. Navodno je ak ljudima govorio, ako ih netko udari po jednome obrazu neka mu okrenu i drugi, te neka nitko na zlo ne uzvraa zlim. I ja osobno
cijenim takvo naelo kao jedino sredstvo za izmicanje iz vlasti zla Jer se zlo, iz osvete u osvetu i uvijek ponovno kroz osvetu, vjeito samo iri i mnoi.
Za svoju kob moe zahvaliti samome sebi! objanjavao je Karant, uistinu trijezno. Tko
na ovome svijetu djeluje, posluje i pouava, mora se prilagoditi i pokoravati zemaljskim zakonima. Doputam, mogue su tog Isusa neki drugi ljudi zlorabili za svoje ciljeve. Jer, o njemu se
doista moglo uti samo dobro. Ali idovskome vijeu nije ostalo drugo rjeenje osim donoenja
odluke koja je sama po sebi odgovarala i stanju stvari i politikoj mudrosti. Ipak nije primjereno ako netko, elei zavesti narod, iscjeljuje bolesne i budi mrtve Ili se predstavlja kao Boji
Sin. Koliko mi znamo, idovski bog nema sina i ne moe ga ak ni imati. Upravo po tome se on
razlikuje od bogova drugih naroda. Takva pogrena pouavanja i tumaenja potiu politike
razdore. A kod prevrata uvijek dolaze na vlast uspaljene glave, nikad oni razboriti. Uvjeren
sam, odmah pri izbijanju nemira, prije nego bih naao vremena priznati novoga kralja, moja bi
sitniarska radnja nestala u plamenu, a moja bi ki razbijene glave i raskreenih nogu leala u
lijebu pokraj ceste.
Razmiljao sam o tim njegovim upozorenjima i usporeivao ih sa svim to sam do tada
douo i doivio. Napokon, zamiljeno rekoh: Mislim da ovaj sadanji prevrat poinje u ljudima, a ne izvana. To ga razlikuje od svih drugih prevrata. No kako e sve to dalje tei, nije mi
jo jasno.
Vidi se da nisi oenjen! odvrati Karant, podiui ruke u vis. ini to te volja Ali nemoj poslije rei, da sam te propustio upozoriti!
Tako sam poao Simunovome domu. Nalazio se u jednoj uskoj uliici, a po izgledu se nije
razlikovao od ostalih kua u gradu. Nakon to sam neko vrijeme kucao, pojavila se Jtt jedna
dvorkinja. Odkrinula je vrata tek do irine prsta, te se brzo zastrla velom, im me je smotrila.
Pozdravio sam i zapitao za gospodara doma. No ona mi je odbojno pojasnila: Moj je gospodar
bolestan i zadrava se u zatamnjenoj odaji. Ne eli nikakve posjete.
Rekao sam joj moje ime, pozvao se na novara Aristeja i napokon rekao: Uvjeren sam,
tvoj e me gospodar primiti. Naime, ja dolazim upravo zbog onoga to ga titi.
Dvorkinja me tada pustila unutra i pola pozvati svojega gospodara. Sada sam zamijetio kako je cijela kua, iza neugledne vanjtine, unutra bila cijela pregraena na grki nain. Prostran
atrij* bio je nadsvoen krovom koji je u sredini bio otvoren, a ispod njega se nalazilo ograeno
jezerce za prikupljanje kinice. Protivno idovskoj zabrani postavljanja slika i kipova, bilo je
ukraeno mozaicima* to su prikazivali cvijee, ribe i ptice. Na zidovima su bili odljevci iz
bronce* i brojne grke vaze svih vrsta, kako je to uobiajeno u otmjenim domovima.
Nakon nekoga vremena pojavio se jedan grki rob, sjedokos i odjeven u umjetniki naboran
lanen ogrta, nosei smotak sa zapisom pod rukom. Oi toga ovjeka bile su crveno obrubljene,
kao od mnogo itanja pri looj rasvjeti. Pozdravio me na rimski nain, pozvao neka sjednem i
priekam.
Sto to ita? zapitao sam ga.

 Tek neku knjigu jednoga idovskog proroka odgovorio je, skrivajui svitak iza lea. Ja
sam odgojitelj i uitelj obojici gospodarevih sinova, Rufusu* i Aleksandru**. No moj je gospodar jednostavan ovjek, kojem nije stalo do umjetnosti pjesnitva
Smijem li pogaati, to to ima? zapitao sam ga, nasmijavi se. To isto djelo itao sam
u Aleksandriji, a upravo nedavno su mi ponavljani neki dijelovi iz njega. Zar to nije knjiga proroka Izaije*?
Rob je, zbunjeno, ponovno izvukao svitak na vidjelo. Ozbiljno ga je zagledao, a zatim pogledao mene. Napokon je upitao: Jesi li ti vidovit ili arobnjak, kad zna to sam itao svojemu
gospodaru?
arobnjak zasigurno nisam odvratio sam. Ono to znam o zvjezdoznanstvu i proricanju
iz zvijezda zahvaljujem svojemu pooimu Maniliju. Njegovo djelo Zvjezdoznanstvo najvjerojatnije nisi itao?
Odmahnuo je glavom, dajui time znak da spomenuto djelo ne poznaje. Ali je dodao: No
ipak mi je poznato kako Rimljani sve preuzimaju od nas Grka Zatim to prevode na svoj jezik,
pa prikazuju kao svoju duhovnu tvorevinu i batinu.
Sjedokosi rob je nedvojbeno bio vrlo osjetljiv na ono to je bilo vezano uz ugled njegovoga
naroda i uljudbe. Zapitao sam ga: A to misli o idovskome proroku?
Ja sam Grk odvratio je. Ovi jednako mrani koliko i bahati idovski zapisi su mi tek
dosadni. itam tu knjigu svojemu gospodaru, ali pritom se predajem vlastitim mislima. Kao to
je dokazano, moe kornjaa ouvati 'svoju prednost i pred Ahilejem*. Kao rob preuzeo sam
ulogu kornjae. Nikad ni ne pokuavam pretei Ezopa* ili Homera, kao to to idovi ine.
U taj je tren uao imun Kirenac. Promatrao sam ga i prouavao, dok nam je prilazio. Imao
je na sebi izderan, od starosti izbljedjeo plat, tek nemarno prebaen preko ramena. No bio je on
snano graen ovjek, srednje dobi, lica vidno pocrnjelog od sunca, s velikim seljakim
akama. Smjestio se u crveno presvuen stolac gospodara doma i nestrpljivo domahnuo robu
neka se udalji.
to te vodi ovamo, Rimljanine? zapitao me je tada, bez pozdrava i otresito. to hoe
od mene?
Ogledao sam se uokolo, provjeravajui ne prislukuje li netko. Zatim rekoh, sasvim jednostavno i otvoreno: Douo sam da si jako potiten zbog Isusa iz Nazareta t I da si pokuao
razgovarati s njegovim uenicima, ali su te odbili. Juer naveer sam se i ja sreo s dvojicom od
njih, no nisu mi htjeli pomoi. Naime, i ja traim put Pomozi mi ti, ako moe!
Nagnuo je glavu na stranu, zagledavi se nepovjerljivo u mene ispod svojih upavih obrva,
te rekao odbojno: Ja ne traim nikakav put. Tko ti je to rekao? Svoj sam put naao jo prije
mnogo godina, te sam u meuvremenu njime dobro uznapredovao.
Pozorno sam ga promatrao i iznenada spoznao da glavu dri poput robova, a i pogled mu je
pritom onaj sumnjiavo ropski. Nesvjesno sam pogledom kliznuo prema lancima njegovih
nogu, traei neunitive tragove eljeznih okova. Ali su njegove oi pratile moj pogled, pa je
pobrzao podvui noge pod mramornu klupu. Istodobno je udario malenim drvenim batom po
metalnoj ploi, kako bi dozvao poslugu.
Ima otar pogled nerado je priznao. Da, bio sam rob. Ali sam osloboen* jo prije
vie od deset godina. Zatim sam u Kireni stekao podosta novaca trgujui itom, prije nego sam
doao ovamo u Jeruzalem, gdje je svojedobno obitavao moj pradjed. Imam dva sina i ne elim
da ih zbog mojega podrijetla netko gleda prezirno. Jer ja sam se rodio, jednako poput mojega
oca i djeda, kao rob To ovjeku utiskuje njegov peat, ma koliko se takvo neto ovdje i ne
zamjeuje. Imam svoje mjesto u sinagogi i u kazalitu, moji sinovi imaju grkoga odgojitelja, a
kao to vidi obitavam u otmjenoj kui. Mogue mi ak uspije jednoga dana mojim sinovima
kupiti i rimsko graansko pravo
Uao je tada sluga sa srebrnim pladnjem. Uruio mi je zlatan pehar i iz pranjavoga vra
natoio u njega tamno vino. Na pladnju je bilo i mednih kolaa, a uz njih i jemena pogaica,

sva siva od pepela. imun je s pladnja uzeo zemljani pehar, u koji mu natoie vode. Od pogae
je zatim odlomio komad, otpuhnuo pepeo s njega i gurnuo zalogaj u usta. Uz to je otpio gutljaj
vode. Ne mogu porei, usiljeno dranje ovoga ovjeka me je iznenadilo.
Mednih kolaa sam se izgleda prejeo rekoh. Dopusti li, kuao bih tvoj jemeni
kruac. Ali tvoje vino neu odbiti, kada si ve zbog mene slomio peat na grliu. Inai bi mi i
voda bila jednako po volji, jer koliko vidim to je izvorska kapljica.
Vodu pribavljam iz jednoga dobrog izvora koji lei podalje pojasnio je imun. O
takvome jednom vrelu sam sanjao jo kao djeak, dok sam radio pod preim suncem na poljima Afrike. A osim toga i o ovakvome jemenom kruhu, kakav je ovaj tu Na robovski kruh
pekli su od neke mjeavine pljeve, preteklih zrna, graha i zobi. Nakon to se obogatih, neko
sam vrijeme pio vina, ali sam tada otkrio da mi nije ukusno. Jeo sam i medne kolae, kao i
peenje od mesa gazele* u jako zainjenome umaku Sve dok nisam otkrio kako su mi obian
kruh i svjee povre miliji i slasniji. Mnogo sam toga proivio i pretrpjeo. Mnogo vie nego i
sluti, Rimljanine.
Ali o svemu nije govorio ogoreno, nego prije kao o neemu razumljivom i prihvatljivom.
Dugo je potrajalo nastavio je dok nisam potpuno shvatio i prihvatio injenicu da sam
slobodan. I da mogu raditi to god hou. Moj je leaj jo uvijek tvrda robovska klupa Jer, od
mekoga me perja samo bole lea. Znam i da me ismijavaju to prvo razgledavam zemljine
posjede i tek tada radnicima isplaujem dnevnu nagradu. A i zato jer potom u svoj ogrta skupljam iblje i suharke, pa to na svojim leima nosim kui. Zbog rasipnosti inae nikome ne zamjeram. Ali mene ona ne raduje ni najmanje. Kao djeak bio sam izbievan skoro do smrti, jer
sam nerazumno skupljao izmet i osuene ike s tuega zemljita, kao gorivo za kuhanje mojoj
majci. Zato me sada zabavlja prikupljati dobro gorivo drvo na vlastitome posjedu, pa ga zatim u
vlastitome ogrtau nositi u vlastiti dom
utio je neko vrijeme, a zatim nastavio: Mogue sam strog gospodar, koji kod kune posluge ne trpi lijenost. Ali jo nikad nisam izgrdio nekoga beraa maslina zato jer je siao s drveta
i posvetio se dnevnoj molitvi. Osobno mi je najugodnije, kad izaem na svoja polja, opaem
ogrta i posred ostalih se radnika sam prihvatim posla
Po svemu sudei, htio je razgovor skrenuti s onoga to sam ja zapoeo. Naime, nastavio je
govoriti o sebi i svojim motritima: To je put, kojega sam naao samome sebi. Jo kao rob
mnogo sam razmiljao o ljudskoj slobodi. Zato nikada i nikoga ne silim na prihvaanje mojega
pristupa tom pitanju, ostavljajui svakome neka ivi prema svojemu kroju i ustroju. Mogue
sam postupio djetinjasto, preselivi se u Jeruzalem. No iz pripovijedanja mojih roditelja poznavao sam Izrael kao Obeanu Zemlju. Kazivali su mi o Bogu Izraela, barem koliko su o tome
znali. Jer, mi robovi nismo imali sinagoge niti vjerouitelja. Ni moj otac, a ni ja nismo bili obrezani, kako to Zakon odreuje. Toliko smo malo znali o Savezu* izmeu Boga i naroda
izraelskoga
Podigao je prst, elei posebno naglasiti ono to slijedi: O trgovanju itom znam uistinu
sve to se o tome moe znati. I zasigurno sam ostvario dobre poslove na tom podruju, dok sam
imao sjedite u Rimu. Ali je ito, koje tamo stie brodovima kako bi bilo slobodno podijeljeno,
natopljeno krvlju. To pokazuju i oiljci od zaraslih tragova bia na mojim leima No svatko
napokon ezne za onim 0 emu su mu pripovijedali njegovi roditelji, za bogom svojih otaca i za
vlastitim narodom Rimljaninom nisam nikad potpuno postao, a ne vidim ni nekoga smisla
gomilati bogatstva zbog bogatstava samih. Ono to posjedujem dovoljno je i meni i mojim sinovima, a svoj sam novac jo i mudro uloio promiljajui o svim zamislivim pogibeljima. Pa
sada nemam nikakve daljnje elje, osim estito ivjeti, tovati Boga, pridravati se Zapovijedi
ne tetei pritom drugima, te se napokon veseliti stvarima koje me uistinu raduju. Toliko je jednostavan put kojega sam naao.
Cijenim i potujem tvoj put razloio sam. Kod tebe nema ni traga razmetljivosti i
drskosti zbog koje su mnogi osloboenici to se obogatie, u Rimu toliko nepodnoljivi. Tamo

poesto plaaju svaki iznos, kako bi bili pozvani u dom nekog senatora*, odnosno da nekog
uglednika ili plemenitaa smiju osloviti imenom. Njihov nain ivota pobuuje tek porugu. A to
to si ti svoju kuu uredio na grki nain, zato jer ti se tako svia Ili to si mi pokazao svoje
zlatne pehare To cijenim shvatljivim. Ali, koliko sudim po tvojim rijeima, ti nisi rob svojega
bogatstva.
Izbjei takvu ovisnost uzvrati imun, podiui ruke. Tome sam uvijek i neprestance
teio. Htio bih biti slobodan koliko je to ovjek uope sposoban. Pa ak i ako bih izgubio cjelokupan svoj imetak, a to je mogue jer nitko nije siguran pred udima sudbine, ne bih mnogo
izgubio I to zato jer sam skroman i s malim zadovoljan. Ono neznatno, koliko je dovoljno za
ivot, vie me veseli od svakoga obilja i preteka.
Zato te je onda susret s Nazareaninom toliko zbunio i smeo upitah pa se nakon toga
skriva iza zakljuanih vrata, u zamraenoj odaji? I k tome odbija primati posjete?
Duboko je uzdahnuo, preao rukom preko ela i pritom izbjegavao moj pogled. Napokon je
progovorio, ali je umjesto odgovora on meni postavio pitanje: to ti zna o tom Isusu?
Doputovao sam ovamo iz Aleksandrije, uistinu tek zato da bi mi prolo vrijeme poeo
sam mu objanjavati, jer sam shvatio kako eli neke obavijesti od mene prije nego odgovori na
moje pitanje. A htio sam i vidjeti sveti idovski grad tijekom njihova blagdana Pashe. Stigavi
pred Jeruzalem, zaustavio sam se i ugledao raspetoga, a istodobno se i nebo zamrailo. Gledao
sam ga kako pati i umire. Nakon tri dana osvjedoio sam se da je njegov grob prazan i douo
kako je ukrsnuo. Poslije toga nikako se ne mogu rijeiti neke opsjednutosti koja me na
neobjanjiv nain vezuje s Njim i potie na traenje Njegovoga puta Ti si mu dio puta nosio
kri, kako sam douo. I koliko vidim, ni ti se ne moe osloboditi dojmova u svezi s tim Kako to? Je li ti rekao neto posebno?
Ne, nije mi rekao nita posebno odvratio je imun Kirenac, stiui ake jednu o drugu.
I upravo mi to ne daje mira! Nije rekao nita Samo me je pogleda'o.
Zastao je i kratko premiljao, a tada dometnuo: Osim toga o njemu ne znam nita Ne
mijeam se u dravna pitanja i politiku, te se pridravam Zapovijedi, kako mi to moja sinagoga
propisuje. Ona dvojica to podijelie s njim kob na kriu, bili su obini zloinci. To se moglo na
njima prepoznati Ja sam se u to vrijeme upravo vraao sa svojih polja kui, pa sam tek zastao
kako bih promotrio to se zbiva. Upravo toga trena pao je pod teretom svojega kria i nije se
vie mogao podii. Stajao sam tamo, uklijeten u mnotvu. Jednostavno nisam mogao dalje, sve
da sam i htio. Jedna ena dobra srca prignula se i obrisala osueniku krv i znoj s lica,
uporabivi svoj vlastiti ubrus za otiranje znoja. Rimljani su ga pak htjeli potjerati dalje udarcima eljezom okovanih postola, ali on nije mogao ustati. Centurion se ogledavao uokolo, pa
zatim pokazao na mene, na onaj samovoljan nain uobiajen za Rimljane. U meni se zasigurno
jo uvijek krije neto od ropskih navika, jer sam nesvjesno posluao znak Tada mi natrpae
kri na leda. Osuenik me pogledao, a zatim se s mukom osovio na drhue noge. Bez prosvjeda nosio sam za njim kri sve do vrha uzvisine. Da sam se kasnije potuio, bio bi centurion zasigurno strogo ukoren. Ali nisam htio prouzroiti suvine neugodnosti s Rimljanima Stajao
sam tamo, kad 190 su krvnikovi pomonici poloili osuenika na tlo i pritisnuli mu ruke i noge.
Legijski uzniar mu je zatim utjerao klinove kroz zglobove na rukama. U tom me trenu paenik
ponovno pogledao, a ja sam se okrenuo u stranu, pobjegao u grad i zatvorio se ovdje u kuu
Obim si je rukama protrljao lice, potresao upavom glavom i tek tada nastavio: Teko da
e to razumjeti Gledao sam inae ve mnoga raspinjanja. I opetovano sam se znao
osvjedoiti, kako se nekom robu izruguju njegovi vlastiti drugovi, kad bi bio pribijen na kri jer
je zatukao nadzornika ili zapalio itno polje. S vremenom sam i otvrdnuo prema tuim patnjama. Nisam ni pomiljao da bi me ikad vie mogle tue patnje toliko pogoditi. No on me pogledao! Zavrtjelo mi se u glavi, te pobjegoh odatle. Uinio sam to iz straha da bi zemlja mogla
popustiti pod mojim nogama. I kako bih ti to mogao objasniti?! uzviknuo je zdvojno. Kako,
kad to ni sam ne shvaam? Kad je leao na tlu i pogledao me, lica oteena od udaraca i s trno-

vom krunom na glavi, sve ostalo postalo mi je beznaajno. Nitko ne bi smio tako pogledati
svoga blinjeg! Zavukao sam se u zatamnjenu prostoriju i navukao ogrta preko glave I nisam se usudio izai na dvorite ak ni kad je zemlja zadrhtala i puknuo zid! Sljedeega sam pak
dana prekrio Sabat i propjeaio lijep komad puta. Potraio sam Isusove uenike Ali me oni
nisu htjeli ni sasluati. Kasnije se prialo da su uenici napili rimske straare i zatim potajno
otpremili truplo svojega Gospodina, kako bi time zavarali puk. No neto mi kazuje kako su te
glasine lane. Onaj koji moe nekoga pogledati onako kao to je on mene, taj moe i svojim
vlastitim snagama napustiti grob A sada bih te molio, reci mi to ti misli, tko je on bio i to
je htio
Koliko sam mogao spoznati odgovorio sam oprezno on je svojim dolaskom na zemlju
donio i svoje kraljevstvo. To je kraljevstvo nakon Isusovoga uskrsnua jo uvijek na zemlji, a ja
traim put do njega. Nadao sam se da je tebi neto rekao, to bi mi posluilo kao putokaz.
Da je barem tako uinio! zajadao je imun iz Kirene. No moda me procijenio nevrijednim njegove rijei, jer sam njegov kri toliko nerado preuzeo na svoja plea. Nakon to me
je pogledao, svjea izvorska voda mi je bljutava, a dobar kruh mi zapinje u grlu. ak su mi i
vlastiti sinovi postali nekako stranima, te mi pogled na njih vie ni najmanje ne godi. Ali zapravo su mi se otuili zato jer sam im htio priutiti bolju izobrazbu od moje No ranije sam se
uvijek veselio zbog njihova ponaanja, zbog vjetine s kojom mogu uz svojega uitelja ponovno itati i raspravljati o zapisima, o kojima ja nita nisam znao A i ne elim znati, jer su moje
spoznaje steene kroz iskustvo meni dovoljne. U ovome sluaju s Isusom, meutim, iskustvo
mi ne pomae nikako! Sve mi je toliko zagoralo, te kako se osjeam, ne bih imao nita protiv
povratka u robovske kolibe i ponovnog zakivanja mojih lanaka kolutima
Jesi li douo o Smjernima, koji na njega ekaju? napokon zapitah.
A zato bih inae, to misli, zatraio da mi itaju knjigu proroka Izaije?! planuo je
imun. U posljednje se vrijeme taj zapis toliko trai te sam za jedan svitak prijevoda na grki
morao platiti petostruku cijenu! Ali ni u toj knjizi ne nalazim pomoi. Zato mi nemoj govoriti o
Smjernima! Znam da se oni meusobno prepoznaju pozdravnim rijeima i tajnim znakovima
No ne elim biti uvuen u politika pitanja i zbivanja. Ja sam osloboenik i ne elim druge pripadnosti.
Ali ti ljudi gotovo i ne tee politikim ciljevima prigovorio sam. Barem sada vie ne.
Koliko ja znam, oni vjeruju da je Bog doao na zemlju u ljudskome obliju, na zemlji patio i
naao smrt, te zatim uskrsnuo A sve to zato da bi se ostvarilo zapisano u svetim knjigama, te
da bi na zagonetan nain ljudima otvorio svoje kraljevstvo. Ipak, pritom jo nitko ne zna kako
to treba shvatiti.
imun je podigao svoja iroka ramena i zatresao tijelom, kao da se eli osloboditi nekoga
nevidljivog tereta.
Tada sam na ovim svojim ramenima uistinu nosio Boji kri promrmljao je, uasnut.
Ne elim to poricati, ne elim ti proturijeiti Srce mi naime govori, ti zbori istinu. Dva puta
me je promotrio
Patnja koja ga je muila bila je jasno spoznatljiva. Ipak je nastavio: Jo sam i ranije douo
o jednome novom uitelju, koji je pobuivao veliku pomutnju. No nikad se ne bih dosjetio kako
bi taj uitelj i onaj krvlju obliven i trnjem okrunjen ovjek to je klecao u susret raspinjanju na
kriu mogli biti ista osoba. Tek kad stigosmo na breuljak, pa mi je netko proitao natpis na
kriu, jer ja ne znam itati Tek sam tada spoznao, radi se o istome Isusu o kojem sam ve
douo. ivot me je openito pretvorio u sumnjiavca, pa zato nisam mnogo brinuo o udima
koja je stvarao. Ali u Jerihonu ivi neki Zakej*, inae vii carinik. Taj se Zakej uspeo na svoju
sikomoru, kako bi bolje vidio novoga uitelja. A Isus ga je navodno pozvao dolje i odsjeo u
njegovu domu, premda je carinik. Nakon toga posjeta Zakej je, tako se barem pria, polovicu
svojega imetka dao siromanima. Uz to je i etverostruko nadoknadio ljudima sve ono to im je
nezakonito i nepravilno istisnuo u vidu poreza i carine. Nakon to je time priznao svoja nedjela,

bio je optuen, ali i osloboen radi neuraunljivosti, te smijenjen s poloaja Kimao je neko
vrijeme glavom, pa dodao: No, mogu vrlo dobro pojmiti, ako netko raspolaui
odgovarajuim sposobnostima, zapovijedi uzetome neka ustane i hoda. Ali natjerati nekoga
bogataa neka podijeli polovicu svojega imetka siromanima, to bi bilo neusporedivo veliko
udo! Takvo neto se naprosto ne dogaa. Takvo neto je nemogue. ak su i suci proglasili
Zakeja neuraunljivim. S tim bi se ovjekom vrlo rado sastao i iz njegovih usta htio uti to mu
je Isus rekao i kako se to sluilo pa je na takav nain izgubio razum
Ako moj uroeni rimski razbor i nije koristio bilo emu drugom, ipak me je unato svem
kolovanju u grkome mudroslovlju, uinio ovjekom koji razmilja stvarno. Zato rekoh: Ti
ima pravo Poimo odmah u Jerihon kako bi posjetili toga Zakeja. Mogue ga je Isus pouio
neemu to je vrednije od svih ovozemaljskih dobara. Takva je tajna vrijedna jednoga putovanja! Ta i sam si rekao, bilo je dovoljno da te Isus tek pogleda, pa ti je sve ostalo izgubilo svako
znaenje
Do Jerihona je, ak_ i ako pohitamo, najmanje dan putovanja prigovorio je imun. Danas je i dan poinka, a i inae ne bih htio upravo sada naputati Jeruzalem. Ako je Isus uistinu
uskrsnuo, onda nam je njegovo kraljevstvo, koje te toliko ushiuje, upravo ovdje najblie. To je
razumljivo samo po sebi
Bilo mi jasno, imun pravo zbori. ak ni Isusovi glasnici nisu htjeli naputati Jeruzalema,
nego su tu eljno iekivali ono to treba doi. Zato primijetili: Ti i ja smo se sloili Obojica smo bili po strani, te smo zahvaljujui sluaju postali svjedocima zbivanja. Meutim, ja
osobno vie ne vjerujem u obine sluajnosti Mislim da smo promiljeno bili vodeni pri
traenju novoga puta. U svakome sluaju, obojici nam je u srcu trn, pa neemo nai mira sve
dok o cjelokupnim zbivanjima ne steknemo jasnu sliku.
U svome sam ivotu ve naao jasnou i put ogoreno je odvratio imun Kirenac. A
sada je ponovno sve nestalo, te se koprcam poput ribe u mrei. Nikad nisam teio vjenome
ivotu, kakav si ele priskrbiti farizeji, svojim najmunijim i doslovnim ispunjavanjem Zakona.
Preesto sam gledao robove kako putaju posljednji dah, da bih mogao vjerovati u onostran
ivot Glede toga blii su mi saduceji, koji takva oekivanja otklanjaju. U naoj se sinagogi ne
tumai takva pitanja Nai su uitelji sjedili uz noge aleksandrijskih mudraca Ponovno je
zastao, kao da u razmiljanju trai predah. Zatim je nastavio izlagati: Pomalo vjerujem u
aranja, crnu kao i bijelu magiju*, jer sam se u takva zbivanja opetovano imao prigode uvjeriti
vlastitim oima. Zato u njih moram vjerovati Nakon to sam spoznao koliko je ovaj svijet
prepun okrutnosti i bezdunosti, pribavio sam si duevni mir darujui milostinju i
pridravanjem Zakona u razumnim granicama. No pritom ipak ne vjerujem kako se samo dobrim djelima moe kupiti vjean ivot. Neka varalica moe davati milostinju uz zvuke trublji,
ali Boga nee zavarati. Ja uope ne vjerujem u ivot nakon smrti, pa ak ni u obliku opstojanja
sjena Mislim pritom na grke i rimske predodbe o zagrobnome ivotu. Jednako malo pridajem vrijednosti tumaenjima o moguem ponovnom roenju, recimo u obliju pijetla, kako su
me htjeli uvjeriti u Kireni. Pritom sam svojim oima, zajedno s drugima gledao kako su na odbjegle robove nahukali pse koji su ih rastrgali I te su pse hranili mesom robova
Utonuo je u svoja sjeanja Zavladala je tiina koju nisam htio prekidati. Nakon nekoga
vremena ponovno je zaustio: . Ljudi su dolazili na velike afrike latifundije* sa svih strana, pa
tako i iz Rima, radi prouavanja koliko se gospodarski i svrhovito moe rabiti ljudska snaga. I
koliko su niski trokovi robova, te kako se treba brinuti za prirataj sparivanjem snanih robova
i zdravih ena. Ali trgnuo se imun nenadano zato sjedim ovdje i doaravam si stara vremena? Ranije mi je to pomagalo u radovanju glede moje slobode. To djelovanje mi je sada
takoer uskraeno.
Njegovo mi se jako vino iznenada popelo u glavu, pa rekoh dobrostivo: imune iz Kirene,
ja te ne podcjenjujem, pa makar bio i osloboenik. Ja sam dodue rimski graanin i imam pravo
nositi zlatan prsten na palcu. Ali sam na Rodosu nauio kako pravima steenim roenjem ne

treba pridavati znaenja, nego se radije isticati osobnim zaslugama u odnosu prema ljudima. No
u tome se osobno nisam nikad posebno isticao, jer sam vie naginjao razmiljanjima nego djelu.
S ropstvom openito nisam se nikad pozabavio. Krajnji domet mojega razmiljanja glede
ropstva bio je mogue zakljuak kako robovi svojim vlasnicima ponekad stvaraju glavobolje i
tjeraju ih na lupanje glavom, pa bogata nema nikad mira od posluge koja ga okruuje danju i
nou. Pa tako ovjek teei udobnosti uzima poslugu, ali ga ona istodobno ini robom njegovih
robova. No ti si mi otvorio oi glede injenice kako je i rob zapravo ljudsko bie, u mnogim
odnosima meni slian, pa makar je na elu oznaen usijanim eljezom ili ukopljen radi suzbijanja njegovih zlih sklonosti. imune iz Kirene, ti si moj blinji, te kad bih mogao, ljubio bih te
koliko i sebe samoga. To je naime jedna od zapovijedi koje je Uskrsnuli propovijedao. Zasigurno sam obrazovaniji od tebe, ali u tim novim stvarima moje mi obrazovanje ni najmanje ne
pomae. Osjeam se gurnutim u jedan potpuno nepoznat svijet, gdje sve moram ponovno uiti,
od samoga poetka. I zato, jer se toliko razlikujemo po ugledu i poloaju, iskreno elim biti
tvojim prijateljem
No te moje rijei pozlijedie imunovu samosvijest i ponos, jer su osloboeni glede toga
mnogo osjetljiviji od drugih ljudi. Svoj je zemljani pehar toliko naglo postavio na naslon svojega stolca, te mi je voda iz njega trcnula u oi. Pritom je uzviknuo: Stidi se, Rimljanine! Svoj
zlatan prsten za palac moe, to se mene tie, baciti u odljev za vodu. A na tvoje mudroslovlje
fukam! Sve to su tek budalaste izmiljotine besposliara, neplodne poput pustinjskoga pijeska.
Upravo je tako i s tvojim zanimanjem za ova zbivanja. Ti tek prikuplja prie, koje eli dalje
pripovijedati, kako bi se razmetao pred svojim poznanicima. O toj tvojoj licemjernoj tatini
svjedoe jednako tvoja rijetka brada kao i rese na tvojemu ogrtau! Ti si poput glumca, koji se
po svaku cijenu pokuava domoi nove uloge, jer je sa svima ranijim propao.
Jo prije nekoliko dana ja bih mu svoje vino bacio u lice, nazvao ga bijednim osloboenikom
i jurnuo iz kue. Ali sada su njegove jetke rijei rastjerale omaglicu mojega pijanstva Ostao
sam mirno sjediti i razmislio o njegovim objedama. Mogue je sa svojom razornom osudom bio
u pravu? Zasigurno me u prvi mah na ovaj put navela tek obina znatielja. Ali kako sam ga
dalje slijedio, postajalo mi je jasnije da mi sve vie prirasta srcu. I istodobno se u sebi mijenjam
sa svakim novim korakom.
Oprosti mi na mojoj razmetljivosti! zamolih ga. I odmah pomislih: Ja, rimski graanin,
doputam si jednoga ospobodenika iskreno zamoliti za oprost! Kao ljudi smo u svemu
ovome jednako vrijedni. Ni u kojemu sluaju ne osjeam se odlinijim od tebe. Naime, Isus je
one posljednje veeri kleknuo pred svojim uenicima i oprao im noge, kako bi ih pouio poniznosti. eli li, imune iz Kirene, pripravan sam nastaviti sa svojom neumjerenou, pa dragovoljno kleknuti pred tebe i oprati ti noge
Svoje si noge perem sam i za to ne trebam nikakvoga slugu mrao je imun. Ali je nakon
toga dometnuo ipak donekle pomirljivije: Nemoj mi izreeno uzeti za zlo! Otkako me je Isus
pogledao, postao mi je on pitanje ivota i smrti.
elei pokazati da me prihvaa kao prijatelja, dodirnuo mi je elo, ramena i prsa. Njegov
dodir nije bio neugodan.
Mogue si ti u pravome trenutku bio voden k meni primijetio je. Grki odgojitelj mojih
djeaka mi je, neprestance zijevajui, itao zapise. Pritom od njihovoga smisla nisam shvaao
vie od njega. ak sam pomiljao napustiti kuu i potraiti nekoga vrsnog pismoznalca, koji bi
mi mogao pojasniti proroanstva i pretkazanja. Vjerojatno bi mi takav ovjek ralanio svaku
rije, potom potanko razjasnio svaku pojedinost prvo doslovce i zatim prema smislu, pa napokon ovaj zapis usporedio s nekim drugim Od tolikih bih pobonosti zasigurno postao potpuno smuen. Otkad me je Isus pogledao, naime, postalo mi je razvidno kako njegovo uenje nije
neko knjiko znanje nego vie ivotna mudrost
Iznenada je Simun sam sebe prekinuo, ogledavajui se uokolo. Zatim je zaueno zapitao:
Sto je sad ovo?! Naglo me obuzeo osjet velikoga olakanja, a istodobno je nestao i svaki strah.

Izgledalo je kao da se povukao nekakav oblak to je visio povrh sredinjega otvora u stropu
predvorja. Naime, sve se naglo rasvijetlilo. U tom je trenutku uao u prostoriju neki ovjek visokoga rasta, zamotan u svoj ogrta. Zaputio se kroz prostoriju prema susjednim odajama, kao
da nas uope nije zamijetio.
Jesi li to ti, Eleazare*? doviknuo je imun za njim.
Zar se neto dogodilo na poljima? Odmah je i ustao, usput mi pojasnivi: To je moj
upravitelj Eleazar. Trai mene. Vjerojatno si je netko slomio ruku ili je neki magarac upao u
zdenac. Pa sad trebaju moj savjet.
Poao je za onim ovjekom u unutarnje odaje. Za to sam vrijeme ja ostao sjediti i namiljao
se, gdje li sam to mogao vidjeti toga ovjeka? Jer, inio mi se nekako poznatim. Morao sam se
nasmijati, kad se dosjetih da me jako podsjea na mojega oboavanog uitelja na Rodosu. Izgledalo mi je kao da mu se poinje javljati elavost, nalik mojemu uitelju. A bio je i odjeven
na grki nain, pa mu je bio potpuno nalik. Ali sam istodobno znao, moj je uitelj s Rodosa ve
godinama mrtav. Pritom sam se rastuio, pomislivi koliko sam tada jo bio svjea duha i otvoren prema svemu dobrome.
Nakon nekoga vremena se imun vratio i srdito mi priopio: Ne znam kamo je Eleazar
otiao! Mogue je ponovno izaao kroz dvorite, nakon to me nije naao u mojoj sobi.
Udario je batiem po metalnoj ploi i sluzi koji je uao naloio: Dozovi mi Eleazara! On
je upravo proao ovuda, ali me nije zamijetio jer sam sjedio u sjeni.
Eleazara danas uope nisam vidio! odvrati sluga zaueno. Ali ga je ipak poao traiti.
No ubrzo se vratio i dojavio: Ne, ne, ti si se zasigurno prevario! Eleazara nema ovdje, a vrata
su zakljuana.
imun me tada ponovno napustio, kako bi se osobno uvjerio u ono to je uo. uo sam kako
srdito razgovara s dvorkinjom, ide iz odaje u odaju i pomie namjetaj. Potrajalo je dulje dok se
nije vratio, mrmljajui: Uistinu nema nikoga ovdje Dvorkinja prisie kako nakon tvojega
dolaska nije otvarala kuna vrata. I nitko nije vidio Eleazara u kui.
Meni se pak priinilo da je taj ovjek moj preminuli uitelj s Rodosa primijetio sam
veselo. Upravo dobro to je na kamenome podu ostavio tragove! Inae bi zasigurno obojica
pomislili na pojavljivanje sablasti.
Pokazao sam na otiske bosih nogu koji su se jo vidjeli na glatkome kamenu. imun se prignuo i uskoro rekao, kao duhom odsutan: Eleazar si je, izgleda, ozlijedio nogu
Dodirnuo je zatim jedan od otisaka na podu, a vrci njegovih prstiju bili su crveni od krvi
Pao sam na koljena i zapiljio se u tragove. Ledena jeza me je oblila od glave do pete. Pogledao
sam imuna i promucao: Sada razumijem, zato ga njegovi uenici nisu odmah prepoznali
No imun nije shvaao. Srdito je zagalamio: Stvarno je moja kua loe uvana, kad i uz
zatvorena vrata moe svatko ulaziti i izlaziti po svojoj volji!
Zar ga uistinu nisi prepoznao?!? zapitah ga.
To je bio Eleazar, moj upravitelj! tvrdoglavo je ustrajavao imun.
Ne, ne! uzviknuh podiui ruke. Ovi otisci stopala su sveti, a tvoja kua blagoslovljena. On osobno, Uskrsnuli, ovuda je koraao i ukazao nam se Zato jer toliko predano traimo
Njegov put!
imunovo smee lice je poblijedjelo. Ali je uporno i vrsto proturijeio: To je bio Eleazar.
Vidio sam ga i prepoznao. to ti pada na pamet, ovako me plaiti?!
Vjeruj to eli! odvratih mu. Ja znam to trebam vjerovati. Kad smo Ga vidjeli, neto
na Njemu nam se obojici uinilo poznatim. No kako nam je moglo istoga trena sinuti da je to
On? I Marija Magdalena ga je prepoznala tek nakon to ju je oslovio imenom.
U to me to hoe uvjeriti? branio se imun. Ja sam gledao jednoga arobnjaka kad je
zaklinjao duhove.
No ti su duhovi bili tek obrisi na osvijetljenome dimu i pomicali su se zajedno s kolutima
dima. Duh ne ostavlja za sobom otiske stopala na podu.

 To nije neki obian duh pojasnio sam. Zar jo uvijek ne razumije? On je napustio grob
i ivi meu nama, dolazi i odlazi po svojoj volji Pa ak i kroz zakljuana vrata!
No imunov se krut robovski razum nije htio pokoriti. Rekao je: Prema nainu na koji me
je tada pogledao, mogu povjerovati kako je uskrsnuo Ali zato se trebao ukazati upravo tebi i
meni?! To ne shvaam. Mi nismo bili njegovi uenici, a nismo ga ni poznavali za ivota. Ti si
neobrezani Rimljanin, a ja nekadanji rob. Zato bi se kralj pojavio upravo pred nama?
Njegovo nam je kraljevstvo bilo ve blizu, prije nego nam se pokazao odvratih mu. Zar
nisi zapazio, kako se cijeli prostor rasvijetlio netom prije njegova dolaska? Ta i sam si rekao, da
osjea olakanje. Slino je bilo i sa mnom. Ja sam jo uvijek radosnoga raspoloenja. Zato
bismo se udili glede njegovih namjera s nama? Samo zato to smo usputni sudionici u ovim
zbivanjima? Svojim pojavljivanjem nam je zasigurno htio navijestiti kako i mi imamo pravo
svim snagama traiti Njegov put.
Ako je to uistinu bio On, predat u cjelokupan svoj imetak sinovima i slijediti Ga, kamo
god me poveo izjavio je imun. Ali to nije bio On, nego Eleazar.
Poeo se zatim gorko tuiti na svoju kob, sklopio je velike ake i zajadao: Zato se to mora
sluiti upravo meni? Zar nije mogao uhvatiti u svoju mreu nekoga mlaeg ovjeka? No zlo
uvijek tako dolazi na ovjeka, sasvim nenadano, kad si najmanje na to pripravan! Koji je to
koban sluaj tada upravo mene izabrao da nam se putevi sretnu? I to upravo u vrijeme kad sam
se nadao da u svoje dane moi provesti mirno, zadovoljan s onim to mi pripada?
Iz tih sam rijei spoznao kako on, protivno svojoj volji, ipak vjeruje. Bodrei ga, rekoh:
imune, brate moj! Budi uvjeren, on ti moe dati neusporedivo vie nego si do sada posjedovao! Ali ako ti se Njegov put ini pretekim, ne mora poi njime. ak si mislim, nee On na
sljedbu siliti nikoga, tko se u dubini svojega srca nije pripravio za taj put.
U tom se trenu zaulo estoko kucanje na ulina vrata. Obojica se prenusmo. uli smo zatim
kripu brave i otvaranje vrata, pa zapomaganje dvorkinje. Pokraj nje se probio neki ovjek patuljastoga rasta i velike glave. Maui rukama zajadao je: Gdje je on? Gdje ste ga skrili? Kad
ga vidjeh ui, vezao sam svojega magarca za kolut na zidu i strpljivo sam ekao. Ali on ne izlazi i ne izlazi. Morarn ga vidjeti!
O emu to govori, strance? upita imun. Ovdje nema nikoga osim mojega gosta, a mi
razgovaramo ve dugo vremena.
Onaj smijean ovjeuljak mi se prikuio i zagledao se u mene kratkovidnim pogledom. Zatim ree: To nije onaj, kojega traim. Onaj je bio za jednoga idova raskono i skupocjeno
odjeven. A ogrta mu je bio. ako se ne varam, od miletske* vune.
Koga ti trai? ponovno zapita imun. I zato tako nedolino upada u moj dom?
Koga ja traim, tebi nije vano uzvratio je ovjeuljak tajanstveno. elim ti rei tek
jedno, da me je taj pretekao na ulici. No prepoznao sam ga tek kad je odmaknuo. Ali se na moje
dozivanje nije zaustavio Mogue me nije uo. I ma koliko sam tjerao svojega magarca,
ovjek se ipak dohvatio grada prije mene. Mogao sam tek vidjeti kako je uao u ovu kuu.
Tada se ponovno zaulo kucanje s ulaznih vrata. I odmah je uao na seljaki nain odjeven
ovjek, otvorenoga i od sunca opaljenoga lica. Ugledavi ga, imun olakano odahne i uzvikne:
Ah, tu si, Eleazare! Zato si malo prije ovuda proao bez rijei? I kamo si smjerao?
Danas jo nisam bio ovdje zaueno odvrati Eleazar. Dolazim izravno s polja, jer
sam namjerio upitati to je s tobom, gospodaru, budui da ve danima nisi dolazio na posjede.
Gospodarovi koraci krijepe i osvjeavaju zemlju, kako se govori A bez tvojih naputaka ne
usuujem se nita poduzimati. Nisi valjda bolestan?
Pogledao sam mu stopala. Bila su bosa i priinjavala se sasvim crvenim od krvi. Pokazao
sam na njih i upitao: Zar si se ozlijedio?
Eleazar je zbunjeno spustio pogled na svoja stopala i odgovorio: Ne To je boja koju rabimo za obiljeavanje rtvenih janjaca. A ja se nisam oprao. Naime, pobrzao sam trkom svoje-

mu gospodaru, da bi mi u uho zaurlao kako se odreene stvari radi u Kireni. A bez toga ne mogu naloiti ni radnicima kako trebaju raditi, da bi bilo gospodaru po volji.
Maleni ovjek nas je redom zagledao. No uskoro je izgubio nadzor nad sobom i povikao, lica crvenoga od srdbe, poput pure: Zar smjerate praviti budalu od mene?! to to govorite o
poljima i janjcima, kad se mirno i prijateljski raspitujem gdje ste ga skrili?
Ti si taj koji nam skae u lice, poput srditoga pijevca, patulje! dobacio sam prijekorno.
Zovem se Mark i rimski sam graanin. Domain je imun Kirenac, a ovo tu je njegov upravitelj Eleazar. No tko si ti? I kako se usuuje upasti u stranu kuu, kao da si pomahnitao?
Ja sam Zakej iz Jerihona, do nedavno vii carinik odvratio je visoko podiui nos. I ne
izruguj mi se zbog mojega lika! U mojemu rodnom gradu nisam nikako smatran neuglednim i
beznaajnim! Barem ne kodv Rimljana
Od uenja sam pljesnuo rukama, a imun je glasno uzviknuo: O tebi smo ve douli, Zakeju! Upravo smo i govorili o tebi. Koji te je vjetar nanio ovamo? I da sutra nije Sabat, poli
bismo za Jerihon, kako bi te posjetili.
Zakej je srdito treptao prema nama. No ja sam pritvrdio: Doista je tako. Ti si znai onaj
ovjek koji je na Isusov nalog polovicu svojega imetka darovao sirimanima, a zakinutima
preplaeno vratio etverostruko!
Nije to bio nikakav nalog! odvratio je Zakej. Dragovoljno sam siromanima podijelio
nepravedno pribavljena dobra. No to ti zna o Isusu, Rimljanine?
Ali Eleazar je neraspoloeno strugao nogama, to je najbolje svjedoilo o njegovoj
neodlunosti. Napokon je rekao: Da si dobro, gospodaru, to sam se uvjerio. Ali o onome to
kodi glavi i elucu radije ne bih sluao.
Ne brini se! odvrgoh ja. Ali nam ponajprije pojasni zato se ti, kao siromaan, toliko
boji uti ime Isusa Nazareanina?
Eleazar je prenosio teinu s jedne noge na drugu, gledao u pod i napokon rekao: Njegovo
je breme trebalo biti lakim, a njegov jaram blag. Obeavao nam je mir, ako doemo k njemu.
Ali svaki onaj, koji dnevnim najamnicima, pastirima i slugama na oranju obeava ugodu i bolje
nego je ikad bilo, zavrava pred sucima. I njega, Isusa, raspeli su. I zato ne elim vie nita uti
o njemu.
Ne, ne! estio se Zakej. Ti potpuno krivo shvaa njegovo uenje. On je doao nai one
koji su zabludjeli. Cak je i mene nazvao sinom Abrahama, premda je poznavao moju gramzivost i nemilosrdnost. Nije se izrugivao ni mome liku, ve me oslovio imenom i pozvao neka
siem s drveta, na koje sam se uspeo kako bih bolje vidio udotvorca. A potom je ak i uao u
moj dom.
I Njegovo kraljevstvo nije ovozemaljsko dodadoh.
Iz njegovih smo govora, u svakom sluaju, nedvojbeno zakljuili kako e se to kraljevstvo
uskoro otkriti ustvrdio je Zakej. Ja nisam poao zajedno s ostalima na svetkovinu Pashe u
Jeruzalem, jer od mene kao grijenika ne primaju darove u Hramu. I tek sam od ljudi koji se
vratie sa svetkovine doznao na kakav je grozan nain bio ubijen. Nakon toga vie nisam znao
to bih mislio o svemu. Nisam se mogao smiriti, pa napokon uznemiren sjedoh na svojega magarca i zaputih se u Jeruzalem, kako bih se raspitao o svim pojedinostima i zbivanjima. Ali na
cesti, ve blizu Jeruzalema, doao je iza mene i pretekao me.
Tko?!? uzbueno zapita Simun.
On osobno! apnuo je Zakej, nakon to je nekoliko trenutaka zbunjeno trljao ruke, pocrvenio u licu i oborio pogled. No nemojte sad ustvrditi kako sam siao s uma! Jedino sam bio
pomalo umoran od jahanja, jer je moje tijelo slabo i nenaviklo na takve napore. A i moj je magarac sporo tapkao cestom, oborene glave. I tek kad me je ovjek pretekao, osjetih daak moi
kako me je zapuhnuo. I kad sam pozornije pogledao za njim, prepoznadoh ga.
Jesi li uistinu vidio kako ulazi u moju kuu? zapitao je imun otro.

 Nikamo drugdje nije mogao nestati uvjeravao je Zakej. U Jerihonu se naime pripovijeda kako je ustao iz mrtvih. Nisam to povjerovao, zato jer se neto takvo jo nikad nije zbilo. Ali
kad sam danas na otvorenoj cesti spoznao da je to bio on, nisam se usuivao glasno ga dozivati.
A i ovdje pred tvojom kuom nisam htio odmah pokucati, kako ne bih pobudio pozornost, jer
sam se bojao da bih ga time mogao ugroziti. No sad mi se napokon smiluj i pusti me k Njemu!
elim se baciti pred njim na tlo i ukazati mu poast kao Mesiji.
im je Eleazar douo rije Mesija, izvalio je grubu kletvu i uzviknuo: Ne uzimaj tu rije
vie nikad u usta! On je iscjeljivao bolesne i budio mrtve, te kao kralj ujahao u Jeruzalem i
biem od konopa poistio svetite. Ali njegova mo nije bila dovoljna za razbijanje Velikoga
vijea, premda su neki u puku ve okivali tapove i palice eljezom, a svi smo ekali samo na
njegov znak pa bismo se svrstali iza njega. No dobro, postalo nam je to znakom, u koji smo
vjerovali On je bio raspet izmeu dva razbojnika. Zato neka mi vie nitko, dokle god ivim,
ne spominje nita o nekome Mesiji! U znak vjerujem od svoje volje, te se ne dam vie zavaravati ni od koga. A svojoj u djeci mirno ostaviti u naslijede uvjerenost kako nema nikakvoga
Mesije niti e ga ikada biti!
Znai, i ti si o njemu znao, Eleazare? prijekorno primijeti imun Kirenac. Zato mi nisi
o njemu jo svojedobno pripovijedao?
Eleazar se u meuvremenu potpuno izbezumio, te poeo vikati ne odmjeravajui rijei: Ti
si bio posljednji, kojem sam o tome mogao govoriti! Ti, imuan ovjek, a jo i toliko krt, te
sam prikuplja sve iblje, pa udovice i mudraci za sebe ne nalaze gorivoga drveta! U Njegovome kraljevstvu, da se ostvarilo, ne bi bilo mjesta vreama novca. Njih bismo prve uklonili
s puta, a njihova bi polja, vinograde i gajeve maslina podijelili puku. Dodue, o Isusu jedni pripovijedahu ovo, a drugi ono No zasigurno bi se djeca svjetla vratila u Jeruzalem, kako bi nas
poveli. Ali je Ivanu Krstitelju odrubljena glava, a Isus iz Nazareta bio je pribijen na kri. Bogati
i moni te s njima znalci Zakona uvijek su i posvuda ubijali proroke naega naroda. A sada vie
ne mogu zaustaviti bijes. u mi se prelila i pljujem je pred tebe na tlo, gospodaru! Ti dodue
zna kako se postupa u Kireni No ja sam kroz gorko osobno iskustvo nauio kako se postupa
u Jeruzalemu i Judeji!
Kad je zavrio, uzvratio je imun muklim glasom: Ako sam te toliko teko vrijeao i uistinu udovicama i mudracima odnosio gorivo drvo, udari me u lice! Zasluujem to
No Eleazar ga nije udario. Upravo suprotno, vidljivo se pokajao zbog svojih neprijateljskih
rijei, pustio da mu se glava ovjesi na stranu te promrmljao: Ne, ne Govorio sam nepravedno. Ti si dobar gospodar! Najbolji kojeg se u dananje vrijeme moe nai na daleko i iroko. Ti
se ak brine za udovice i mudrace, te nikad nisi previe strog niti sitniav pri provjeravanju
broja snopova i koeva s maslinama. Mnogi ljudi odravaju svoj opstanak iskljuivo od mrvica
koje pretiu ili padaju s tvojega stola. Moj je ispad posljedica injenice da sam duboko ogoren
i na smrt oaloen zbog toga Isusa iz Nazareta. On je dokazao svoju mo i toliko toga
obeao I zatim nas ostavio praznih ruku!
Ni u kojemu sluaju nisu one prazne dobacio sam. On je ipak ispunio i ostvario ono
to je vee i neuvenije od svega to se do sada dogaalo na zemlji.
Pokazao sam na tragove stopala, koji se ve toliko izblijedili te ih se pod zrakama sunca jo
jedva moglo nejasno vidjeti. imun je tada ispriao ostalima to smo doivjeli i koju smo prikazu vidjeli. Na koncu je predloio: Zakeju, ako mi jo uvijek ne eli povjerovati i sumnja,
poi i povedi Eleazara. Pregledajte sve prostorije i kutke u mojoj kui, zaviri u podrum,
spremita i skladita, obidi krov. Nemoj ostaviti ni jedne stope nepretraenoga prostora, te
raspri u sebi i posljednju sumnju i nevjericu o tome da je Uskrsnuli doista nestao na isti nain
iz moje kue kao to je i uao u nju. Zatim se vrati, pa emo nastaviti razgovor o svemu i
odluiti to nam je dalje initi
Sumnjiav izraz u Zakejevim oima svjedoio je kako jo uvijek ne vjeruje potpuno imunu
iz Kirene. Ali je prihvatio prijedlog i rekao: Nisam ja sluajno bio imenovan viim

prikupljaem carina. Kad bih samo jo imao carinsku palicu u ruci! Njome bih zasigurno mogao izbosti sve tajne kutke i skrovita u tvojoj kui. Pa ako ja, Zakej carinik, ne naem toga
ovjeka, nee to uspjeti nikome drugom. I tada u gotovo priznati, da ovdje vie nema onoga
koji nam se ukazao.
imun je nestrpljivo dozvolio svojemu posjetitelju neka zatrai eljeznih motki koliko god
eli i treba.
Trzavim korakom, kakav je est kod tjelesno nagrdenih, Zakej je otiao. Nabadajui nogama
i praen Eleazarom, zaputio se u unutarnje odaje i zapoeo temeljitu pretragu kue. imun i ja
smo pak dugo ostali nijemo sjediti, duboko potiteni i zabrinuti. Napokon rekoh: Jedva progovorismo o Zakeju, a on se pojavio! To bi mogao biti nama upuen znak
Simun nije stigao odgovoriti, jer toga trena dousmo s ulice odjeke glasne vike i buenja.
Ponovno su zakripala vrata, a djevojka se poela raspravljati s mnotvom ljudi. Zatim je dola
imunu, potpuno izbezumljena, te rekla stenjui: Ne znam to bih uinila. to se to zbiva u
tvojoj kui? Vani stoji gomila prosjaka, a svi su strano uzbueni. Navodno su douli kako e
ti, imune iz Kirene, svima siromanima i kljastima u Jeruzalemu podijeliti jela i pia!
imun je sklopio ruke povrh glave i uzviknuo: Jesam li ja to budan ili sanjam?!? Ta danas
nema nikakve svetkovine u ovoj kui! Okrenuo se zatim prema meni i dometnuo: Sve mi se
ini, ti si uistinu zao arobnjak! Sve si to ti skrivio, a ja vie ne mogu sastaviti ni jednu jedinu
jasnu misao
Pohitao je do kunih vrata, a ja sam poao za njim. Kad je otvorio, mogli smo vidjeti da je
uska uliica upravo nabijena sakatima, suiavima, opsjednutima, ivotom i patnjama
istroenim i uvelim enama. Uz ene bila su i djeca koja su zurila svojim oima, oko kojih su
oblijetale muhe, te pruala mrave ruke. Svi su izvikivali pohvale i priznanja, te blagosiljali
gospodara kue u ime Boga Izraela. Uzalud je imun pokuavao doznati odakle je to potekla
nerazumna glasina o navodnoj gozbi u njegovome domu. Ni jedan od prosjaka nije mogao jasno odgovoriti na to pitanje. Na oba kraja uliice moglo se vidjeti kako pritjeu novi i novi nevoljnici, epajui ili puui, koliko su god brzo mogli.
Napokon imunu nije preostalo drugo nego prihvatiti stanje kakvo jest. Sazvao je cjelokupnu svoju poslugu i skrbno im naloio: Pustite te jadnike u dvorite! Ali paljivo odravajte
red i pripazite kako ne bi neto ukrali! Ispecite kruha i iznesite sve jestivo to imamo u kui, pa
im podijelite kako bi se svi nasitili. Izmijeajte im i vina, iz velikih vreva. Ali pustite u kuu
samo one koji su do sada doli! Nikoga drugog. Za vie ljudi ne bi u dvoritu ni bilo dovoljno
mjesta.
Tada se okrenuo k meni i dodao: Samo stvoritelju neba i zemlje mogu zahvaliti to su oba
moja djeaka, Aleksandar i Rufus, otili na moj posjed u Kirjatu* pa e tamo i ostati preko Sabata. Jer, ovi bi nesretnici mogli moju djecu okaljati svojim bolestima i prljavtinom. Za sebe se
pak ne brinem
Poao je provjeriti je li posluga uistinu postupila kako im je naloio i iznijela sve jestivo, ne
tedei ulja, peninoga brana, meda i suenoga voa, jesu li iznijeli i otvorili bavice s usoljenom ribom, te dodali zainjene umake. Kad je utvrdio kako se u dvorite uvuklo vie od sedamdeset prosjaka, koji su posjedali uokolo, postalo mu je jasno da njegove zalihe nisu dovoljne za toliko ljudi. Zato je odmah poslao sluge neka podu kupiti kruha i prekrupe.
Kad su prosjaci bili puteni u dvorite, u prvi su mah plaljivo zagledavali grko stupovlje,
utei pritom, kako ne bi prouzroili neprilike i ljutnju.
Upravo se tada u dvoritu ponovno pojavio Zakej. U meuvremenu je pretraio kuu od krova do podruma, bocnuo u svaku vreu i ak isprevrtao hrpu drvenoga ugljena. Od vrha glave do
stopala bio je potpuno pranjav, branjav i garav. Glasno je dahtao, te si brisao lice ubrusom, od
ega je ovo izgledalo jo zamazanije. Uoivi ono mnotvo u dvoritu, prijekorno ree imunu:
No, ti si uistinu lukavac! Na taj si me nain, znai, povukao za nos. Izmeu ovih prosjaka
mogao je ovjek kojeg si skrio vrlo lako kliznuti iz kue potpuno neopaeno!

 Ako mi ne vjeruje ti, jedan svjedok Isusova pojavljivanja uzdisao je imun tko bi nam
onda uope mogao jo povjerovati ono to smo vidjeli i to bi mogli ispripovijedati? Isus se
osobno pokazao tebi na ulici i nama ovdje u kui. Boe, budi mi milostiv! Nakon svega to me
je danas snalo, moram uistinu pomisliti da je On uskrsnuo, kako bi svijet trgnuo iz umalosti
Kao to je danas uzbunio moj dom. Zato te molim, izvijesti nas i upoznaj o njemu i njegovome
pouavanju, kako bismo spoznali i pojmili to on to od nas trai!
Nakon to je Zakeja ovim rijeima malo umirio, osobno je poao po vodu i nov ogrta za
njega. Ja sam mu navlaio kosu, a Eleazar mu je oprao noge. Vidjevi kako se nas trojica predano trudimo oko njega, samo zato da bi od njega uli rijei o vjenome ivotu, postao je pomirljiviji i oputeno pojasnio: Nije mi povjerio nikakvih tajni, ako mogue na to pomiljate.
Ono to je govorio u mojemu domu, mogli su sluati i svi ostali koji su bili nazoni. Doavi u
Jerihon, vratio je jednome slijepcu vid, koji je vjerovao u njega kao Sina Davidovog. Meni je
rekao: Sin ovjeji je doao, potraiti i spasiti ono to je izgubljeno. Jo je rekao kako u Njegovome kraljevstvu vie radosti pobuuje grijenik koji se obratio, nego devedesetdevet pravednika kojima obraenje ne treba.
To smatram uistinu nepravednim prekinuo ga je imun iz Kirene. Jedan podanik, koji
daje sve od sebe, teko e biti zadovoljan ako njegov gospodar proe pokraj njega ne
udostojivi ga ni jedne rijei. Kako moe neki grijenik biti miliji Bogu od dobroga ovjeka?!
Mene je oslovio imenom i stupio pod moj krov odvrati Zakej, prijekorno podiui ruku.
Postupio je tako premda bijah grijean i preziran ovjek. Do tada sam, ogoren zbog svoje
velike glave i krljavosti, uvijek o ljudima mislio samo zlo, a nikad dobro. No kad me Isus zazvao, pali su s moje due svi okovi mrnje, koje sam tijekom cijeloga ivota morao dugo i mukotrpno vui. Pa ako me je on, Kralj Izraela i Sin Davidov, mogao dobrostivo prihvatiti i oprostiti mi moje grijehe, ja vie nisam ovisio o dobronamjernosti i naklonosti ljudi. Ali mi je to donijelo neizmjerno olakanje, pa sam od iste radosti podijelio polovicu svojega imetka
siromanima. No to najvjerojatnije nitko od vas ne moe pojmiti
Ne, to je gotovo neshvatljivo priznao je Simun. Ali su se u tebi vjerojatno nakupile tolike nepravde i zla, pa si spoznao blienje dana koji ti donosi osloboenje. Zato si se okrenuo
samome sebi pa si ispravio svoja zlodjela sukladno mogunostima, kako bi osigurao barem dio
svojega imetka.
Tvoje me rijei ne vrijeaju ni najmanje odvratio je Zakej, dobro raspoloen. Upravo
suprotno, divim se tvojemu otroumlju. Jer i ja sam nauio sumnjati u ljudske pobude i postupke. No samo ja znam, to se u meni promijenilo zbog Isusove nazonosti. Ali dok je bio mojim gostom, ispriao je zagonetnu priu, koju ni sad jo ne razumijem u cijelosti. Radilo se o
nekome otmjenom ovjeku, koji je htio poi u neku daleku zemlju. Htio je tamo pridobiti za
sebe kraljevsku ast i zatim se vratiti svojemu domu. Prije odlaska dozvao je deset svojih doglavnika, te svakome od njih dao po jednu mane*. I pozvao ih je neka s tim novcem posluju za
njega, za njegova izbivanja. No njegovi su ga sugraani mrzili, pa su za njim u tu daleku zemlju
poslali poslanstvo s pojanjenjem kako ga ne ele za vladara. On je unato tome postao kraljem A kad se vratio, pozvao je onih deset doglavnika i naloio im neka ga izvijeste o poslovima i poloe raune. Prvi od njih je ponosno izvijestio kako je njegova mane odbacila deset.
Kralj mu ree: Dobro je tako, valjani podanice! Ti si se u malome pokazao vjernim. Zato neka
ti bude vlast nad deset gradova! Bio sam toliko razoaran, te se nisam mogao suzdrati da ga
ne prekinem pitanjem: Zar stvarno nije govorio ni o emu drugome osim o novcu? Nadah se
uti od tebe rijei o vjenome ivotu
Ja sam bio tek carinikom odvratio je Zakej, ispriavajui se. Vjerojatno je Isus mislio
kako u najbolje razumjeti usporedbu koja se odnosi na novac.
Mi idovi najbolje razumijemo ono dodao je imun kao dodatno objanjenje to je na
neki nain povezano s novcem. Primjerice, bolje nego ti, Rimljanin kolovan u grkome mu-

droslovlju. Deset mana je uistinu znatna svota, pa ak i ako se vjerojatno radilo o srebru, a ne o
zlatu.
Osim toga, mnogo je ovisilo i o tome koliko je kralj bio izoan. U kraemu vremenu ne bi
nitko mogao na astan i poten nain s jednom mane zaraditi deset daljnjih! Za to bi osim sree
bila potrebna i odreena prepredenost, a mogue i jo poneto.
Hou li priati dalje ili ne? upitao je Zakej. Zautjeli smo, a on je tada nastavio: Drugi
doglavnik je s jednom mane zaradio pet, pa je dobio vlast nad pet gradova. I tako redom svi
dobie nagradu, za svaku zaraenu mane po jedan grad. Tek je posljednji samo donio natrag
dobivenu mane. Naime, bojao se da bi dobiven novac mogao izgubiti pri poslovanju, pa ju je
zamotao u krpu i pohranio. Sada je stavio novac natrag pred gospodara i rekao kao opravdanje:
Gospodaru, bojao sam se tebe. I to zato jer si strog ovjek Uzima to nisi uloio, anje to
nisi sijao Na to je kralj odgovorio: Sudit u ti, nevaljani podanice, prema tvojim vlastitim
rijeima! Dakle, znao si da sam strog ovjek, te uzimam ono to nisam uloio i anjem to
nisam posijao. Zato onda nisi moj novac barem odnio nekome novaru? Vrativi se, mogao
sam ipak otii i podii glavnicu s kamatama? Zapovijedio je tada nazonima neka ovome podaniku oduzmu onu jednu mane i predaju je onome koji je priskrbio deset. No ovi prigovorie:
Gospodaru, pa taj ve ima deset mane! Pritisnuo sam dlan na usta, kako bih zaustavio rijei
kojima bih izrekao svoje miljenje o toj dugoj pripovijesti. No Zakej me je pobjedniki pogledao, podigao ruke i sveano rekao: Pratite sada pozorno i zapamtite, to je Isus iz svega toga
izvukao kao pouku! Kralj je odgovorio ljudima: Kaem vam, svakome tko ima bit e jo dodano. Onome pak koji nema, bit e oduzeto i ono to misli da je njegovo. A svoje neprijatelje,
koji ga nisu htjeli za kralja, dao je dovesti i pred svojim oima pogubiti.
Zamislio sam se o toj neobinoj pripovijesti, a isto tako i imun. Napokon primijetili
potiteno: Ne znam. Jednostavno ne znam na to ta usporedba smjera. Ali mi se ta kraljeva
odluka ini promaenom i nepravednom
Ni ja ne shvaam tu priu u cijelosti pritvrdio je Zakej. A posebno me uznemiruje
otkako sam doznao za t Isusovu smrt. Sada mogu tek vjerovati da je s onim otmjenim ovjekom
mislio na sebe samoga, kojeg su njegovi sugraani mrzili, te je otiao kako bi si pribavio kraljevsku ast jednoga kraljevstva koje nije ovozemaljsko. Zasigurno je htio navijestiti kako e
jednoga dana ponovno doi i pred svim ljudima zatraiti polaganje rauna za darove koje im je
ranije povjerio, da bi utvrdio kako je tko od nas s dobivenime postupio i trgovao.
Jesi li siguran upitao sam da si pripovijest upamtio tono kako ju je on kazivao?
Barem sam za slijed misli siguran, da sam ga tono zapamtio objasnio je Zakej. No
prianje su uli i mnogi drugi, pa mogu to pritvrditi. Neki dodue kau da nije govorio o manama nego o talentima*. Nekolicina je mislila kako su bila samo tri doglavnika, a ne njih deset.
Ali glede pouke prie svi su jedinstveni. I to upravo zato jer je toliko neoekivana, zapanjujua
i nesmislena.
Kratko je razmislio, a zatim jo dodao: Mislim da Isus u toj prii uope nije mislio na novac. Zasigurno je smjerao na neto drugo. On je neprestance opominjao i odvraao od prikupljanja posjeda na ovome svijetu, gdje moljci i hrda izjedaju sva dobra. Pritom je tvrdio da je
bolje stvarati blaga u Njegovome kraljevstvu.
Tada se prenuo imun. Bjelodano bijae, neeg se dosjetio, jer je pozvao Eleazara i naloio
mu: Poi smjesta u spremita i skladita. Uzmi sve od vune i lana to tamo nae, pa podijeli
siromanima koji jedu u mojemu dvoritu! I poslije tih rijei se ponovno natmureno zagledao
pred sebe.
Eleazar je oklijevao, strugao stopalom po podu i napokon rekao: Sa svojim vlasnitvom
moe raspolagati po svojoj volji, gospodaru Ali zasigurno valjda smijem prije podjele uzeti
sebi jedan nov ogrta i halju. A bio bih zadovoljan i ako bih uz to dobio odjee za moju djecu i
enu.

imun je gurnuo ruke medu koljena, zibajui gornji dio tijela naprijed-natrag, te uzviknuo:
Samo naprijed! Neka si i ostali od posluge uzmu to god ele! Opljakajte me, navucite na sebe
sve to sam cijeloga ivota prikupljao! Uzmite i ovaj izderan ogrta s mojih ramena, ako ste
time uslueni!
Ne pretjeraj, imune! primijeti Zakej, zadivljen. Pri davanju treba drati mjeru, jednako
kao i pri uzimanju. Ali u cjelini postupa ispravno. Jer, On je rekao: Ono to uinite i mojemu
najneznatnijem bratu, uinili ste meni! To je Njegov put.
Iznenada je skoio na noge, poeo lamatati rukama i povikao: Sto se moglo dogoditi s mojim magarcem, kojega sam ostavio pred vratima? Prosjaci su napunili uliicu, pa je u onome
meteu netko lako mogao odvezati ivotinju i kriomice je odvesti! No ubrzo se zamislio, pa
zatim sjeo natrag na svoje mjesto i rekao: Zar je to uope vano?! U pitanjima Kraljevstva ne
elim zaostajati za tobom, imune! Ako je netko ukrao mojega magarca, toliko otvoreno i zato
jer mu je bio potrebniji nego meni, ne namjeravam trati za njim i pozivati ga na odgovornost.
Neka mirne due zadri ivotinju.
imun se i dalje, teko diui, zibao naprijed-natrag. No tada se poeo smijati i rekao: Sve
mi to teko pada. Sluajui ove drske prosjake kako mljackajui deru, raspravljajui
meusobno oko najboljih komada i otimajui ih jedan drugome, kao da mi netko ivo meso
komad po komad klijetima upa s kostiju Uvjeren sam, ovim svatima u njihovoj pohlepi
padaju komadi kruha i usoljena riba na tlo, pa gaze po njoj. Ali se tome moram priuiti i s tim
pomiriti, nakon to je po svemu sudei i Isus tako usmjeravao stvari.
Vjeruje li uistinu zapitah zauen da se nakon nestanka iz tvoje kue ukazao nekome
prosjaku i prenio mu tu vijest da odrava slavlje, samo da bi te time stavio na kunju?
Znam i sam to trebam vjerovati mrmljao je imun srdito. Ali ako me pravi budalom,
ja mu to i uzvraam. Pa emo vidjeti tko e se od nas zadnji smijati.
Poao je u dvorite, a ja sam ga slijedio. Tamo smo nali prosjake kako uljudno ue i miroljubivo dijele hranu medu sobom. Nisu se ni najmanje prepirali. Upravo suprotno, nudili su jedan drugoga najboljim komadima, kao da su doista gosti na sveanome objedu. A slijepcima i
svima onima koji nisu mogli dosegnuti zdjele i posude, drugi su dodavali jela.
U meuvremenu je Eleazar donio pune ruke vunenih ogrtaa i lanenih halja, te odjeu
odloio izmeu stupovlja. Sa ara ognjita naloenih drvenim ugljenom podigao se miris
peenja, a sluge su pekle jemene lepinje, penini kruh i kolae od kima*, koliko su god brzo
mogli. No vratarica je glasno jecala, a grki je uitelj utekao na krov i oklijevao sii.
Razdragano raspoloenje i red medu prosjacima toliko su rasrdili imuna, te je riknuo:
Samo derite i loite, dok ne puknete! A to pretekne, ponesite! Ali znajte, ja imun iz Kirene,
nisam vam ponudio ni mrvice od svega ovog. Pri ovoj gozbi domain je Isus iz Nazareta, kojeg
je vae Visoko vijee raspelo. Neka blagoslovi vae jelo, te neka vam poslui za ivot, a ne za
smrt. Ja pak ne mogu natjerati sebe da vam izreknem blagoslov, jer mi se podigla gorka u i
stisnula usnice.
Prosjaci pomislie kako se imun ali s njima. Pogledavali su ga prijateljski, a neki se
pokuae i nasmijati. No to je tek potaklo Simunovu jarost, pa je povikao jo glasnije: Isus iz
Nazareta, Boji Sin, pozvao vas je na sva ova dobra jela i pila. Jer on je ustao iz mrtvih, a Njegovo kraljevstvo ostaje kod nas. Ostaje sve dotle dok on boravi meu nama i po svojoj volji
dolazi i odlazi, pa ak i kroz zakljuana vrata.
Sada su se prosjaci ve uplaili Poeli su se zgledavati, trepui pritom. No oni najsraniji
meu njima su se glasno smijali, a jedan je povikao: Blagoslovljen budi ti, imune od Kirene,
meu svim muevima Izraela! Ali zato nam iznosi tek kiselo vino, kad se sudei po tvojim
rijeima sa svojim otmjenim gostima asti slatkim vinom? Hripajui od srdbe, imun podvikne slugama: Otvorite za njih i malene vinske vreve, pa im u velikome kotlu za mijeanje
pripravite odgovarajui napitak, kako bi povjerovali da Isus iz Nazareta, Boji Sin, i nakon snirti stvara uda!

Sluge postupie kako ih je naputio No, da bi spasili to se jo spasiti moglo, poeli su i oni
s prosjacima piti iz oklade. Eleazar je takoer pio. U meuvremenu je Simun donio zemljani
vri sa skupocjenom pomau. Slomio je posudi vrat i povikao: Ova prljavtina i smrad po
gnoju, te muhe na vaim oima i irevi, strano mi se gade. Taj mi je vonj i predobro poznat.
Ponovno se osjeam vraenim u mranu robovsku tamnicu, s lancem na nozi. Namaite ovom
pomau svoje glave i lica! Ona ima jak miris, na kojem e vam pozavidjeti i knezovi
I doista je cijelo dvorite ispunio predivan miomiris, im je imun otvorio malenu posudu.
Osobno je poao uokolo te palcem nanosio neto pomasti prosjacima na kosu. Ponaao se kao
da je potpuno pomahnitao U jednom bi trenu vritao od smijeha, a ve bi zatim sipao strahovite kletve. No kad je stigao do jednoga djeaka koji je prodrljivo jeo, odloio je posudu s
pomau, kleknuo na tlo pa potpuno staloenim glasom zatraio: Donesite mi gust ealj!
Htio bih ovome djeaku ieljati ui iz kose.
Nakon to je njegov nalog ispunjen, doista je poeo zamazanome djeaku ieljavati ui i
drobiti ih. Radio je to toliko vjeto, kao da se tim odvratnim poslom bavio cijeloga ivota. Koa
na glavi djeaka bila je od ugriza gamadi sva krastava, te je tijekom eljanja stalno vikao, ali je
toliko brzao natrpati si eludac da mu nije ostajalo vremena za obranu.
Prosjaci su se meutim uznemirili i poeli aputati jedan drugome: imun Kirenac je zbog
Isusa iz Nazareta izgubio razum. No to i nije udo, nakon onih ponienja koje su mu Rimljani
uinili! Morati nositi kri toga hulitelja! Bilo bi ipak dobro ako brzo pojedemo, uzmemo njegove darove i nestanemo odavde, prije nego zatrai darove natrag.
Ve se dogaalo mrmljao je najstariji meu prosjacima te su bogati ljudi razdragani vinom putali na svoje svetkovine i nepozvane prosjake Ali bi se tada razjarili i poeli nevoljnicima skakati po tijelima, sve dok pojedeno i popijeno ne bi vratili na svjetlo dana Dajmo
zato petama vjetra!
Pogledali su imuna Kirenca potajno i zaplaeno. No on je bio toliko zadubljen u potragu za
uima u djeakovoj kosi, te nije ni vidio ni uo nita drugo. A nakon to je djeaku temeljito
proeljao vlasi, poveo ga je do jezerceta u sredini dvorita, strgnuo mu krpe s tijela i cijeloga
oprao, ne obazirui se na djeakovo vritanje. Zatim mu je ostatak pomasti utrljao po kosi,
prsima i nogama. Na kraju je od odjee svojih sinova odabrao halju, ogrta i crvene sandale, pa
odjenuo djeaka u to i rekao: Sada si dotjeran poput kneevia, a i mirie tako. Pa ako sad
nisi dovoljno lijep za Njegovo kraljevstvo, neka mi odvali jednu iza uha!
Prosjaci dograbie odjeu koju im je Eleazar podijelio, pa se poee oprezno povlaiti
natrake prema kunim vratima. ekali su jo jedino na prigodu da istrgnu djeaka iz ruku gospodara doma, koji je nedvojbeno izgubio razum. No imun je zapazio njihovo vladanje i povikao: Ne idite jo, o vi gosti Isusa Nazareanina! Svaki od vas dobit e za rastanak jo i dar od
njega!
Mahnuo je Zakeju i meni, neka ga slijedimo u kuu. Tamo smo mu pomogli otvoriti mnoge
brave na velikoj, eljezom okovanoj krinji. Iz nje je dohvatio zapeaenu konatu vreicu,
pohitao natrag u dvorite i slomio peat. Zatim je poeo prosjacima dijeliti srebrne novie, u
ruke koje su pruali prema njemu. Nekima je darovao po drahmu, ali nekima i komade od po
etiri i ak deset drahmi Dijelio je novac bez ikakvoga biranja, ne pazei koliko netko dobiva.
Mnogi od prosjaka poeli su rogoboriti i rekli: Zato je ovaj dobio toliko mnogo, a ja malo?
To raspravite s Isusom Nazareaninom! odvratio im je imun, douvi te prigovore.
On prikuplja tako gdje nije uloio i anje gdje nije posijao. I ponovno je zagrabio u vreicu, te
jo davao onima koji su ve dobili najvie. No kad je poeo oduzimati novac onima koji su dobili najmanje novie, smatrali su prosjaci preporuljivim da nestanu. Tako je cijelo mnotvo
uteklo kroz vrata, vukui onoga momia za sobom.

imun si je obrisao znoj s ela, zaueno zveckao vreicom i mrmljao: Takvo neto mi se
takoer jo nije dogodilo. Trebam li to uzeti kao znak i mig? Bio sam voljan podijeliti sav novac, a ipak mi je polovica ostala
Odloi zasad lijepo novac u krinju i zabravi je poticao sam ga. Zatim ieljaj iz brade
ui, te daj pospremiti i urediti dvorite! No jesi li postupio mudro ili nerazumno, to ne znam
Ali e barem prosjaci biti zadovoljni i dulje vrijeme ti ne bi smjeli dosaivati.
Zakej je sjedio pokraj Eleazara, na rubu velikoga kotla za mijeanje. Smijao se veselo i rekao: Doi ovamo, Rimljanine! Uzmi jedan pehar i zahvati si ovdje vina! Na podu ima jo
mnogo od te kapljice, a tako skupo vino ne smije se upropastiti. Otpio je i sam, pa uzviknuo:
Neka je blagoslovljen vinski trs, u ime onoga koji je umro i zatim ponovno uskrsnuo, kako bi
nas sve pripravio za svoje kraljevstvo! Nas trojica vidjeli smo ga vlastitim oima A ti, Eleazare, vidio si barem otiske njegovih stopala na kamenome podu, pa kao jednostavan ora i pastir mora vjerovati nama, uglednijim ljudima viega poloaja.
Prijazno je poloio Eleazaru ruku oko ramena, poljubio ga i izjavio: Ne zamjeri! Samo
ovdje na zemlji sam ja ugledniji i uvaeniji od tebe. U Njegovome kraljevstvu e mogue ti
biti u prednosti. Isus je rekao, mnogi od prvih bit e posljednji, a posljednji postati prvima.
Vi ste svi kao u nekome zanosu! povikao je Eleazar, otrgnuvi se od carinika. A posebno je moj gospodar pomahnitao. No i ja sam uzbuen, nakon to sam dobio novu odjeu i
toliko dobrih i skupih stvari podijelio onima koji nemaju nita. Zasigurno mi se vino popelo u
glavu Na takvo jako vino nisam naime priuen!
Mir s vama! uzvikne tada imun, eui si glavu. Smrtno sam umoran i zato se vraam
u svoju zatamnjenu odaju. Minulih noi sam mozgao o Isusu iz Nazareta, ne sklopivi oka. Sada ponovno utim mir u svojoj dui pa u najvjerojatnije prospavati cijeli Sabat!
Udaljio se, nesigurna koraka. Nismo poli za njim, jer smo obojica, Zakej i ja, spoznali kako
je u njegovome stanju i raspoloenju san najbolje rjeenje. Ali se imun prisjetio svojih domainskih obveza, zastao pred vratima i okrenuo se, trepui oima ispod svojih razbaruenih vlasi,
pa rekao: Nadam se, ovo je tek ruan san Konano u to znati kad se probudim i neu vidjeti vie nikoga. Ali ti, moj Zakeju iz sna, ako eli ostani prenoiti u mojoj gostinjskoj odaji!
Eleazar pak neka ovdje takoer malo odspava kako bi se istrijeznio. Tada moe poi kui i,
prije nego se tri zvijezde ukazu na nebu, poeti svoju svetkovinu Sabata. A to sam ono jo htio
tebi rei, Rimljanine, ne mogu se dosjetiti Jer ti si zasigurno tek san, pa te neu vie nikad
susresti.
Eleazar je posluao. Legao je na pod u sjenu dvorane sa stupovljem i navukao si ogrta preko glave. No nas dvojica, Zakej i ja, ostadosmo stajati gdje smo se zatekli. Dugo smo promatrali jedan drugoga. Njegovo mi lice vie nije bilo poput odbojne obrazine jednoga patuljka Oi
su mu svjetlucale, a obrazi bili rumeni. Zasigurno je to bilo od vina, sasvim kao i kod drugih
ljudi.
Zapitao me tada znam li neto o uenicima, koje si je Isus izabrao za poslanike. Ispripovijedih mu to sam doznao i o zapaanjima Marije Magdalene, te kako se Uskrsnuli ukazao nekim
uenicima u zakljuanoj prostoriji. Dodao sam i o mojemu susretu s Tomom i Ivanom, otvoreno priznavi kako su me ovi nevoljko primili, te mi nisu sasvim vjerovali. Na kraju sam
zakljuio: Srce mi gori u prsima. No ako poem tamo i uenicima kaem o dananjim zgodama, ne bi mi povjerovali. Tebe e radije sluati, jer te poznaju. Mogue tada ipak steknemo
njihovo povjerenje pa bi nam mogli otkriti svoju tajnu. Oni zasigurno moraju znati vie od nas i
poznavati Isusovo tajno uenje, a potpuno je razumljivo to ga ne ele odstupiti neupuenima.
Da, potrait u ih! odvratio je Zakej, pun samopouzdanja. Ako nitko drugi od njih, barem mi Matej vjeruje. Jer, on je takoer bio carinikom. Mi se razumijemo, a mogue bi on ostalim uenicima uloio koju rijecu za mene

 Vrlo dobro suglasih se s njim. Jer osobno se ne mogu nametati, a to ni ne elim. I

opisah mu gdje sam razgovarao s Tomom i Ivanom. Zakej je mislio da poznaje tu kuu i njenoga vlasnika, ali mi ipak nije rekao njegovo ime.
Poi u miru svojemu domu! zakljui Zakej. I ekaj, dok ne pripremim put!
Tako se rastadosmo. Poao sam svojemu domu, krajnje zauen i zadivljen svime to sam
doivio u kui imuna Kirenca

PISMO 7.
Poslanikov posjet Mark Tuliji.
Jo Ti uvijek piem, Tulijo, kao da Te elim pozdraviti. Moj oboavani uitelj na Rodosu mi
je omoguio spoznati, koliko je varljivo ljudsko pamenje, koliko brzo utisci izblijede, pretau
se jedni u druge i izmijeaju. Pa kad i vie ljudi doivi isto, ponesu o tome razliite dojmove te
kasnije prikazuju istu zgodu sasvim razliito, ve prema tome koja je znaajka dogaaja posebno pobudila njihovo zanimanje i pozornost. Zato sada piem ponajvie da bih ouvao na papiru
injenice o tome kako su i kojim redoslijedom tekli moji doivljaji.
Zapoeo sam ovo pismo jednoga predveerja uoi Sabata, nakon to su se vratnice Hrama
zatvorile s tutnjavom, koju se moglo uti u cijelome gradu, sve do najudaljenijih dolina. Tijekom Sabata sam takoer ostao u svojemu boravitu i zapisivao. idovi naime mnogo dre do
toga da stranci i tuinci tuju taj dan i ne krue na Sabat ulicama. Oni se pak odijevaju u
sveane halje i takvi posjeuju sinagoge, radi molitve i sluanja svetih zapisa. Broj koraka koji
im je doputen na Sabat je ogranien. U Hramu sveenici, kako sam douo, prinose dvostruke
rtve Ali se to ne rauna kao krenje Sabata.
Prije zalaska sunca, jo tijekom svetkovine, doao me posjetiti centurion Adenabar. Kacigu
je ostavio kod kue, te se ogrnuo u sirijski plat, kako na ulicama ne bi privlaio suvine pozornosti. Pozdravio me, srdano zijevajui, pa rekao: Kako si? Jesi li jo iv? Jesi li zdrav? Ve
itavu vjenost nisam o tebi nita uo. A neto dosadnije od idovskoga Sabata teko da postoji.
Ne smijemo poi ak ni u amfiteatar na vjebanje, kako stupanje naih vojnika ne bi mogue
smetalo idovima No daj mi gutljaj vina! U Antoniji se na Sabat ak i vino dri pod kljuem!
Inae bi se vojnici od puste dokolice ponapili, pa bi zatim dolo do meusobnoga kokanja i
tunjava Ili bi mogue sili u grad, pa bi izazivali i srdili Zidove pruajui im prasee uho
pod nos.
Moj me sirijski domain dobro opskrbio. Radi mojega mira i dobroga raspoloenja, donio mi
je vr galilejskoga vina, koje cijeni kao najbolju kapljicu s trsa. Uistinu se to vino ne ini
pretekim i gotovo ne udara na eludac. Uporabljivo je kad se popije prije nego se ukiseli, ne
dodajui smole radi postizanja postojanosti.
Adenabar je udno ispio, obrisao usta, promotrio me pozorno, pa rekao: Tako mi svega, ti
si se jako izmijenio! ak toliko da te nitko ne bi mogao razlikovati od idova koji je prihvatio
grke obiaje Nosi bradu, na prstima su ti vidljivi tragovi crnila, a u oima ti se nazire izraz
koji mi se ne svia. Sto je to s tobom? Nadam se, da te taj bezlini idovski bog nije izbacio iz
koloteine? Ili? Tako neto se, naime, ee dogodi s tudincima koji dolaze tek pogledati
Hram Pritom poinju kopkati i mudrovati o stvarima kojima nije dorastao ni jedan zdrav razum. To mogu podnijeti jedino idovske glave, jer Hebreji od djetinjstva ue svoju djecu razumijevanju njihovoga boga. Zato su ve u dobi od dvanaest godina toliko nasisani i ispunjeni
bojim arom, pa im za blagosiljanje kruha i molitve roditelji vie nisu ni najmanje potrebni.
Adenabaru, dragi prijatelju rekoh mu. Nas dvojica, ti i ja, zajedno smo vidjeli i
doivjeli neke zgode. Zato ti mogu priznati, uistinu sam izbaen iz koloteine. I zbog toga se ni
najmanje ne stidim
Oslovljavaj me radije mojim rimskim imenom! hitro me prekinuo. Osjeam se sada
Rimljaninom vie nego ikada. Zovem se Petronije. Tim imenom potpisujem legijskome kvesto-

ru* potvrde za plau, te tako naslovljeno dobivam svoje pisane zapovijedi. Dakako, ako se
netko potrudi narkati takve zapovijedi jednoj straarskoj postrojbi. Moram ti naime rei,
smjeram postati zapovjednikom kohorte, sa smjetajem u Galiji ili panjolskoj odnosno ak i u
Rimu. Radi toga nastojim osvjeiti svoj latinski, a istodobno se hou priviknuti na svoje rimsko
ime.
Ponovno me zagledao ispitivaki, kao da je elio otkriti koliko sam uistinu poaavio i do
koje se mjere moe pouzdati u mene.
Za mene si ti Adenabar rekoh mu. Ne prezirem te zbog tvojega sirijskoga podrijetla
ak se ni prema Zidovima ne osjeam strano. Pokuavam upoznati njihove obiaje i vjerske
nazore. Ono to me pritom jedino udi je okolnost to te zapovjednici ne premijetaju na
izvidniku ophodnju u pustinju ili u neki predjel gdje uokolo zuje skitske strijele. Tamo bi bre
poginuo, pa ono to zna ne bi nikome moglo prouzroiti neugodnosti.
Ono to znam? to to bunca? dobroudno zabui Adenabar. Jesi li sasvim siao s razuma ili si se jo od ranoga jutra posvetio ovome dobrom vinu? Glede neeg ipak ima pravo.
Osjeam se poprilino znaajnijim nego ranije. Samo mi nemoj priati o pustinji! Ona bljeti u
oi i najotpornijemu ovjeku, te opsjenjuje pogled varkama, utvarama i sablastima. Ako bi me
sada zapala straarska ophodnja u pustinji, zasigurno bih se bez mnogo razmiljanja pozabavio
stvarima kojima se ne bi domislili ni najdomiljatiji ljudi na svijetu.
Zakiljio je u mene, s lukavim osmijehom na usnama, pa dometnuo: Zasigurno si douo,
Jeruzalem je postao neugodno boravite za ljude slabih ivaca. Sjea li se potresa, koji je udario onoga jutra? Navodno su se tom prigodom otvorili grobovi mnogih svetaca, a mili pokojnici
poeli etati uokolo I ukazali se ve brojnim idovima.
Ja znam samo za jednoga koji je uskrsnuo primijetili. I ti zna, na koga pritom mislim.
Pa da bi sada o njemu utio, nude ti unaprijeenje i premjetaj u neku drugu zemlju. Jednom
centurionu se ipak ne moe tako lako zaepiti usta kao obinome vojniku
Nemam pojma o emu govori! odvrati Adenabar, pogledavi me s hinjenim strahom
u oima. No sjea li se legionara Longina? Kad se god mai svojega koplja, ponaa se
neobino. Na vjebama ga nikako ne moe hitnuti ravno. S njim si je ak ozlijedio nogu! A pri
jednoj vjebi gaanja u vreu sa sijenom, izmaklo mu se koplje iz ruke i skoro me probolo,
premda sam stajao iza Logina. No koplje je potpuno ispravno. Grijei Longin! Za umirenje ostalih, koji to oruje vie nisu htjeli dirnuti, osobno sam uzeo koplje i besprijekorno pogodio
vreu s udaljenosti od etrdeset koraka. A Longin pak moe dobro rukovati s bilo kojim drugim
kopljem, samo ne s ovim.
To je zasigurno ono koplje, koje je zabio u tijelo Sina Bojeg primijetili.
Ne nazivaj toga ovjeka sinom bojim! zaklinjui uzvikne Adenabar, poprativi to kretnjom kao da hoe otresti neku dosadnu gusjenicu. To mi strano zvui u uima Ali su se i
legijskome tamniaru toliko ukrutile ruke, te vie ne moe zavitlati ni biem. Jedva jo moe
primaknuti hranu ustima, a i to s velikim naporom, rabei obje ruke. Vojni vidar u Antoniji nije
otkrio nita na njegovim rukama i sumnjii ga da se pretvara, kako bi ranije dobio komad oranice i otiao lagodno ivjeti u naselju za isluene vojnike. Tamniaru manjkaju jo samo dvije
godine pa e navriti dva desetljea slube. Izbievali su ga, jer prema spoznajama
vojnolijenike znanosti, bievanje lijei mnoge boljke i bolove koje se ne moe zamijetiti izvana. Tamniar je podnio taj postupak u skladu sa starim legionarskim obiajem, drei komad
koe izmeu zubi. No nakon takvoga lijeenja stanje njegovih ruku nije se poboljalo. Mislim
da e biti proglaen nesposobnim za slubu, zbog reumatizma. Tu bolest, naime, vojska priznaje. Mi asnici bolujemo od nje ak i ee nego momad, jer se povremeno moramo odrei
nae udobne slube u sjeditu legije Tada nas ekaju patnje boravka na otvorenomu i leanja
na tvrdome tlu, na studeni i u vlazi!
Adenabar je tad zastao i potom dodao zamiljeno: Ipak, ne mogu se sjetiti da je
Nazareanin prokleo nekoga od nas. Upravo suprotno tome, on je s kria zazivao svojega oca i

molio ga neka nam oprosti, jer nismo znali to inimo. Pretpostavljam da je to govorio u groznici Jer, njegov otac nije ni bio nazoan smaknuu.
Ne razumijem prekinuh ga razdraeno kakva je povezanost izmeu Raspetoga i Longina, odnosno legijskoga tamniara!
Sluaj s Nazareaninom objasni Adenabar utjerao nam je svima silan strah Barem ja
tako mislim. Jer, on nije bio obian ovjek. Pa kad su ljudi, koji su radili oko smaknua, douli
o njegovome navodnom uskrsnuu, uplaili su se jo ee. Vojnici povjeruju u svaku glasinu,
koja unosi neku promjenu u njihov dosadan ivot. I to je takva glasina besmislenija, to lake
oni povjeruju u nju. Sada je sve toliko uznapredovalo, pa najmanji povod izaziva mete. Primjerice, padne li nou tit i tresne na tlo, odnosno ako pukne stari vr za ulje pa se njegov sadraj
razlije po dvoritu, cijela posada skae na noge i zaziva sve bogove u pomo!
Ponovno je zastao, kimajui glavom. Zatim me pogledao i nastavio: No ini se kako i
idovi u gradu imaju posla s istim neprilikama i neugodnostima. Nitko se vie ne usuuje spavati sam. Djeca se bude usred noi i priaju da se nad njih prignuo neki nepoznat ovjek i dodirnuo ih. Neki pak ljudi tvrde kako ih je probudilo neto toplo, kapajui im na lice. Ali kad
upale svjetiljku, ne nalaze nita. Napokon, govorka se kako ak i lanovi Velikoga vijea neprestance peru ruke, te se podvrgavaju najrazliitijim postupcima ienja, strogo prema slovu
Zakona. Navodno to ine ak i saduceji, koji inae takve postupke ba ne prihvaaju rado. No
meni osobno se ipak nije sluilo nikakvo zlo. ak nisam imao ni loe snove. A kako je s tobom?
Sa mnom? uzviknuh. Ja traim Put. Adenabar me neobino pogledao. U meuvremenu
je ispio polovicu vina iz vra, ne gubei vrijeme na dodavanje vode. Unato tome nisam na
njemu mogao zamijetiti neke tragove pijanosti. Odvratio je: Koliko su mi rekli, putova je
mnogo, a putokazi su poesto lani Kako se moe nadati da e ti, Rimljanin, nai put?!
Kad ga ni idovi tono ne poznaju? Jako se pribojavam da es zaci u slijepu ulicu i nosom udariti o zid!
Nee mi valjda time natuknuti uskliknuli, krajnje zaprepaten njegovim rijeima kako
i ti, rimski centurion, poznaje Smjerne?!? I takoer trai put?!?
Ha, i ti si uletio u stupicu! povie Adenabar, glasno se smijui, poprativi to lupanjem po
koljenu. Nemoj si umiljati kako ne znam, to si radio minulih dana. I ja imam prijatelje u
gradu I to uistinu vie nego netko novopridoao.
Ipak se uozbiljio i dodao: Uvjeren sam kako Rimljani ine teku pogreku zadravajui istu legiju, godinu za godinom, u ovoj zemlji. Negdje drugdje se uobiajeno naelo mogue dokazalo Kratko opisano, ono glasi ovako: Ljudi upoznaju zemlju u kojoj odravaju red.
itelji se sprijatelje s njima i pouavaju ih svojim obiajima i navadama. Nakon dva desetljea
slube dobiva legionar komad oranice, eni se domaom enom i prenosi svojoj okolici rimski
nain ivota. No u Judeji i u Jeruzalemu je drukije Tudinac koji ovdje ivi s vremenom se
sve vie poinje pribojavati idovskoga boga ili razvija mrnju prema Zidovima koja se penje
do slijepoga bjesnila. Vjerovao ti to ili ne, ali u manjim vojnim posadama ima asnika, pa ak i
rimskih, koji su potajice preli na idovsku vjeru i dali se obrezati. No ja nisam jedan od tih, u
to budi siguran! Tek iz puke znatielje raspitao sam se za razne putove, koje slijede idovi.
Nikako mi nije bila namjera uhoditi ih. Htio sam ih jedino bolje razumijeti i izbjei prokletstvo
njihovoga stranoga boga.
Pod kriem si i sam priznao Isusa za Sina Bojeg upozorio sam ga. I zajedno sa mnom
stupio si u grobnicu, te vidio kako su posmrtni ovoji nakon njegovoga uskrsnua ostali leati
neoteeni
Svakako! priznao je Adenabar. Ali je istoga trena zavitlao zemljani vr na tlo tako da je
ovaj prsnuo u komade. Adenabar je pak skoio i silovito zaurlao, dok mu je lice bilo izoblieno
od bijesa: Proklet neka je taj idovski kralj! Proklet neka je cijeli ovaj arobnjaki grad i ovaj
Hram, u kojemu nema ak ni jedne boje slike, koju bi se moglo razbiti ili unititi! Ta bilo bi

uistinu smijeno, kad se jednom jedinom ovjeku ne bi smjelo oduzeti ivot! ak su i pred njim
nevini ljudi bili raspeti na kri, oni koji se nisu bunili i nisu pljuvali uokolo. Taj Nazareanin
potkopava stegu i red naih vojnika.
Iz nekog nama nepoznatoga razloga primijetili zamiljeno sve je bilo pripremljeno da
se dogodi upravo onako kako se zbilo. Jednoga emo dana mogue pojmiti sveze, jer Njegovo
je kraljevstvo jo uvijek s nama, na zemlji. Nema dvojbe da upravo zato padaju u utvrdi titovi
sa zidova, te se nou uje koraanje sablasti. To je znak da on neto hoe i od nas Rimljana. Ali
ga se ne treba ni najmanje bojati. Pouavao je on da se zlo ne smije naplaivati novim zlom.
Ako te netko udari po jednome obrazu, podmetni mu i drugi! To mu je bila jedna od njegovih
izreka, a bilo ih je jo slinih. I sve su one protivne svakome razumu
I ja sam douo sline stvari o njegovome uenju objasnio je Adenabar, ne pokazujui nikakvoga iznenaenja glede onoga to izrekoh. Zato ga smatram bezazlenim ovjekom. I ne
bojim ga se, premda bi jamano bilo neugodno susresti ga, ako doista potajno krui gradom
poput duha. Najvjerojatnije bi mi se podigle sve vlasi na glavi, ako bi se iznenada pojavio i oslovio me. No on se, navodno, ne ukazuje nikome tko nije obrezan, ve jedino svojim uenicima
i enama, dakle onima s kojima je doao iz Galileje.
Njegova su me mudrovanja dodatno zagrijala, pa sam zaboravio na svaku opreznost i
ispriao mu o neobinim pojavama u kui imuna iz Kirene. A isto tako i da sam, mogue, Isusa sreo jo na dan njegovoga uskrsnua, u obliju vrtlara.
Ti si u Aleksandriji morao voditi strano razvratan ivot odvrati Adenabar, suutno
kimajui glavom. I vjerojatno se previe posveivao prouavanjima, vie nego li stane u tvoju
glavu. Povrh toga, ovdanje podneblje ti izgleda ne godi. Zato bi dobro postupio, naputajui
ove krajeve bez odlaganja. Na tvoju sreu, ja sam ti sklon, pa te neu prijaviti Ali samo ako
mi obea da e se vladati mirno i razborito.
Na te njegove rijei naglo me obuzela silna srdba. Povikao sam: Dovoljno su me esto
sumnjiili da uhodim za Rimljane. Mrsko mi je nekoga sumnjiiti zbog uhoenja za drugu stranu. Inae bih pomislio kako su te poslali k meni da bi me prestraio i time odvratio od mijeanja
u idovske odnose i stvari.
Adenabar je izbjegavao moj pogled, drei se pritom malo postieno. Protrljao je dlanove
izmeu koljena, a zatim priznao: Iskreno govorei, zapovjednik utvrde je doista navijestio
kako ne bi bilo loe da te potraim i presluam. Jer, on nikako ne bi htio da jedan prokonzulov
prijatelj zapadne u neprilike sa idovima. A zbog svega tog uzbuenja koje vlada u utvrdi, zasigurno bi on rado htio douti to si doznao o vrlo neobinim tajnim idovskim drubama koje
su protiv mira i reda. On te pritom, dakako, ne moe dati uhoditi, jer si ti rimski graanin A i
zato jer navodno ima pisanu preporuku jedne osobe na toliko visokome poloaju, te se ak ne
usuujem izrei njeno ime. Isto tako, ni ne pomiljam prenijeti nekome ono to sam od tebe
douo u prijateljskome razgovoru. Jedino u mogue spomenuti da si, poput mnogih ljudi u ove
dane, malo tankih ivaca. No kad je rije o pojavama i prikazama, utjet u kao grob. Naime,
zapovjednik je trijezan ovjek i ne vjeruje u takve prie. Ako bih mu neto takvo izvijestio, ispao bih tek smijean, a svoje unaprijedenje bih najvjerojatnije proigrao.
Obrisao si je elo, pogledao zamiljeno u strop prostorije i rekao: Ve sam pomislio kako
kroz strop kapa voda Naime, na licu sam upravo osjetio nekoliko kapi Ovo prokleto galilejsko vino je bjelodano jae, nego sam pomiljao. No, hoemo li sklopiti dogovor? Hoe li
isposlovati pomirenje izmeu Nazareanina i mene, ako ga sretne pa te ushtjedne posluati?
Kao rimski asnik ne mogu osobno trati za njim i nametati mu se. Nadam se da to shvaa
Ali bih se ipak htio izmiriti s njim.
Iznenada se poeo i estoko eati, ogledavajui se uokolo. Iznenaeno je primijetio:
Ovdje nisam nikako oekivao da u naii na gamad. Ne bi mi nikad palo na um preporuiti ti
ovu kuu, da sam samo znao kako u ovoj sobi prijeti takva neugodnost. Pa im netko sjedne,
svakakve mu ivotinje ponu plaziti i arati po koi.

Ugledavi ga kako se ee, poela je i mene svrbjeti koa, a sve dlake na tijelu mi se
nakostrijeie. Uhvatila me jeza
Ovdje nema nikakve gamadi uvjeravao sam ga. Soba je potpuno ista Ali mislim da
nam stie posjet!
Adenabar je poskoio, hitro pritegnuo ogrta uz tijelo i povikao: Tada ti nikako ne elim
vie smetati i radije idem svojim putem. Porazgovarali jesmo, a i vino je ve priteklo kraju
Ali vie nije bilo vremena za bijeg. Naime, ve smo odozdol zauli glas mojega sirijskog
domaina, a zatim i korake uz stepenice. Adenabar se povukao natrake prema zidu i ispruio
dva prsta pred sebe, kao neku vrstu zatite. Posjetitelj koji se ukazao na vratima bio je Zakej s
velikom glavom, a sa sobom je vukao jo jednoga ovjeka Taj je doao s ogrtaem
navuenim preko usta i nosa, kako ga se ne bi moglo prepoznati.
Mir s tobom, Zakeju! pozdravih ga. Cijelo sam vrijeme proveo u kui i eljno te
iekivao.
Mir i s tobom, Rimljanine! odvratio je Zakej, primjetno hladno. inilo se da je potpuno
zaboravio kako me je, oraspoloen imunovim vinom, zagrlio i poljubio. No ovjek koji je
doao sa Zakejom, spazivi Adenabara, odstupi korak i zapita: Tko je to?
Moj domain je uljudno dopratio obojicu do mojih vrata, pa ree sada: To je tek jedan centurion iz utvrde Antonija. I unato svojemu poloaju moj je dobar prijatelj. Njega se ne mora
bojati. On razumije Zidove i nee te vie zaprljati od mene ili moje kue, nakon to si ve u nju
uao.
Nepoznati je snano pljusnuo Zakeja po obrazu i povikao na njega: Dakle izdaja! Navabio
si me u stupicu! Ti si podmukliji od Jude* Iskariota! i okrenuo se odmah vratima, smjerajui
utei. Ali sam ga vrsto uhvatio za ruku i zadrao, ogoren to je toliko zlonamjerno udario
patuljka Zakeja.
Zakej si je protrljao obraz, zapanjeno piljei u Adenabara i mene, pa ree svojemu pratitelju
preklinjuim glasom: Da sam to kojim sluajem znao, ne bih nikada pristao dovesti te ovamo.
Rimljanin je neiskreniji i podmukliji nego sam pomiljao. Udari me i po drugome obrazu! To
sam doista zasluio
Adenabar je promatrao Zakeja i njegovoga druga. Tada ree nepoznatome: ini mi se,
tvoje lice i tvoj izraz pun krivnje te odaju, idove! Zato bi se inae toliko preplaio pri pogledu
na rimskoga asnika? Zar ti nisi jedan od onih sljedbenika idovskoga kralja, kojega smo nedavno raspeli? Prema tvome govoru, ti doista djeluje kao Galilejac.
II Zakej, zabrinut za svoga pratitelja, hitro je istupio i poeo objanjavati: Ne, ne! Ti se
vara, gospodine! On je carinik i prikuplja poreza poput mene. Mi smo obojica iskreni prijatelji Rima, kao i sve ostale pristalice reda i sva miroljubiva djeca Izraela.
Ne optereuj svoju savjest novim grijehom, Zakeju? ree nepoznati. Nas dvojica ni u
kojemu pogledu nismo prijatelji Rima. Carinik sam dodue bio, to je istina. Ali sam se pokajao
zbog svojih djela i pogreaka, te mi je sve oproteno.
Brzo sam pustio njegovu ruku i protrljao dlan, koji me je pekao poput vatre. Zaueno sam
se zagledao u svoju areu kou, ali na njoj nisam zamijetio nita
Mir neka je s vama! povikao sam. Mislim da ve znam, tko si. A centuriona se ne
treba bojati, on ti ne eli nikakvo zlo. Upravo suprotno, on se eli izmiriti s tvojim Gospodinom, ako je to ikako mogue.
Nepoznati se uspravio, pogledao mene i Adenabara ravno u lice i rekao: Ja se ne stidim
imena svoga Gospodina. Jer tko se Njega odrekne pred ljudima, neka zna! Gospodin e se njega
odrei u Njegovome kraljevstvu! Ja sam Matija, jedan od dvanestorice* koje je izabrao. ak ni
smrt nema moi nada mnom, jer e mi Gospodin darovati vjean ivot u svojemu kraljevstvu. A
vas Rimljane e baciti u najdalju i najdublju tamu, gdje opstoji samo jo zavijanje i muna
kripa zubi.

Bio je to sasvim nov prizvuk u govoru, pa sam zazvao iznenaeno: Da je govorio tako
otro, to nisam znao! Ali neka je mir s tobom i neka je blagoslovljena ova prostorija, u koju si
se udostojao stupiti, kraljev poslanice! Sjedni! A i ti, Zakeju! I priajte nam o svojemu Gospodinu! Gorim od enje da o njemu vie doznam.
Matej je sjeo polako i oprezno, a Zakej se od straha naslonio uz njega. Isusov je poslanik neprijateljski pogledao rimskoga asnika i rekao: Zasigurno ste vi legionari u veernjoj tami
okruili kuu. Nikad ne bih povjerovao da bi jedan Rimljanin smislio takvu podmuklost i zavjeru.
Ti nema nikakvih prava, Galileje, nama Rimljanima pripisivati svako zlo i pokvarenost
odvrati Adenabar estoko, jer se osjeao uvrijeenim. ak ni prokonzul nije htio osuditi
vaega uitelja. idovi su bili jedini koji su ga na to prisilili, uzbunivi strasti puka. Ja nemam
nita protiv vas ni protiv vaega kralja. to se mene tie, moete umai kamo elite, ako vam
uspije zavarati gradske strae. Mogue bi idovsko vijee htjelo s vama malo popriati, ali ne i
mi Rimljani.
Matija se zasigurno postidio svojega straha. Jer, kad se uvjerio da je kod mene siguran i da
mu nitko ne radi o glavi, postao je preuzetan na idovski nain i rekao mi: Da nisam toliko o
tebi uo, Rimljanine, ne bih dolazio. Nemajui ni najmanjega pojma o Zakonu i prorocima, ti
kao neobrezanac tvrdi da trai put! Nerazumno zaluuje ene i uhodi, traei nae tajne.
Mogu tek pretpostaviti kako te je opsjeo neki zao duh ili si pak nekakav arobnjak, kad si uspio
zavesti ak i Ivana te ga naveo da odgovara na tvoja pitanja. Ostavi nas u miru, poi svojim
putem i ne mijeaj se u ono o emu nita ne moe razumjeti! To sam ti htio rei, kako bi odustao i prestao se skrivati iza zbunjenih ena!
Njegove grube rijei su me teko povrijedile. Snana mrnja se probudila u meni, te sam bio
upravo voljan tom ovjeku otvoreno rei svoje miljenje. Ali me je neto natjeralo da ga pogledam u lice. U njegovim crtama i oima, u borama na elu, zapazio sam ono neobjanjivo Neto,
to ga je inilo razliitim od drugih ljudi i oznaavalo kao kraljeva uenika. Nedvojbeno je on o
odreenim stvarima znao i razumijevao vie nego bih ja ikad uspio spoznati. Zato sam odvratio
skromno: Ne elim ti proturijeiti. Ja sam tek mislio kako je Njegov put otvoren svima koji ga
trae, ve time jer su otvorene due i smjerna srca. Mislio sam, i meni e se otvoriti vrata, ako
usrdno na njih pokucam. Objasni jni barem, zato se Ukrsnuli meni osobno ukazao u kui
imuna Kirenca?
Zakej je pogledao poslanika usrdno, s molbom u oima. Ali je Matej jo vie namrtio lice i
odvratio: Na je Gopodin bio poslan izgubljenim ovcama Kue Izraela. Zato je pozvao i
mene, s moje carinske postaje u I!
Kafarnaumu. Odmah sam se spremio i slijedio ga. Zbog njega sam ostavio kuu i posjed, a i
svoju obitelj. Zakej je jednako tako bio jedna od izgubljenih ovaca Izraela. Pa ak je i imun
Kirenac pripadnik grke sinagoge, a Gospodinu je nosio kri. Da se ukazao njima dvojici, to
dakle jo moemo razumjeti. Ali u njegovo ukazivanje jednome neobrezanom Rimljaninu
neemo povjerovati nikako i nikada. Glede toga smo jedinstveni. Ako toliko malo vjerujemo
privienjima prenapetih i uzrujanih ena, s jo vie nepovjerenja susreemo jednoga Rimljanina. Mogue si ti nekakav arobnjak, ili vjetac, pa eli ovladati naim znanjem zbog svojih
vlastitih, mranih razloga. Ti si zacijelo onaj isti ovjek o kojemu je jedan slijepi prosjak priao
kako je taj zlorabei zazvao ime naega uitelja i kamen pretvorio u ljudsku hranu. A imuna
Kirenca i Zakeja si takoer zavarao. Sve to se zbivalo tijekom tvoje nazonosti u kui imuna
Kirenca nalii na vjetija posla, a nikako ne na Isusovo kraljevstvo!
U tome ima pravo potvrujui kimanjem glave, rekao je Zakej. I dodao: Sve to sam
tamo uo zbunilo me i prestrailo. arolijom je natjerao imuna da vidi duh svojega upravitelja
Eleazara, dok je taj ovjek jo bio na putu u grad. Zatim je naveo imuna neka nam ponudi jako
vino, pa smo se strano nakresali. Tebi, Mateju, vjerujem vie nego ovome Rimljaninu, jer tebe
poznajem, a njega ne.

Patuljasti Zakej se tada okrenuo k meni i namrgoeno mi rekao: I imun je postao razboritiji pa ne eli vie nita o tebi znati, budui da ne pripada djeci Izraela. On se ne ljuti tebe,
premda su ga tvoje arolije stajale mnogo novca i dobara. Ali e postupiti dobro, ako ga vie
ne trai. Uistinu je sada ve previe putokaza na svijetu.
Vjerujem da je Matej osjetio moju utuenost i cijenio moju suzdranost, s kojom sam tek
nijemo odvratio glavu, kako bih skrio suze. Naime, postao je nekako blai i i suutniji, te rekao:
Pokuaj i nas razumjeti, Rimljanine! Ne elim te optuivati za zle nakane, jer openito radije
primam i shvaam stvari kao dobre. Mogue ti i nisi vjetac Mogue je tek neki moan zao
duh zavladao tobom, pa te goni na zlorabu imena naega raspetog Gospodina, premda ne
poznaje ni Njega, a ni otajstvo* Njegovoga kraljevstva. Ali te moram najstroe upozoriti i
opomenuti! Svima nama, svojim odabranicima, podijelio je On ovlasti i mo da u Njegovo ime
iscjeljujemo bolesne i istjerujemo zle duhove. Mi nismo poloili traeni pokus osvjedoenja o
tome, to moram priznati, a zbog nae malodunosti nam je i izmakla potrebita snaga za ta djela.
Ali e se ona, zasigurno, vratiti u potrebnom trenutku. No do tada ne moemo nita initi osim
bdjeti i moliti, oekujui Njegovo kraljevstvo.
S neodobravajuim pogledom podigao je ruku prema meni. Jasno sam osjetio njegovu snagu, koju je netom zanijekao Sjedio je na izvjesnoj udaljenosti od mene i nikako me nije dodirivao. A ipak, osjetih kao da mi je zadao snaan udarac!
Nalaem tebi i tvojoj pogrenoj vjeri da uzmaknete i uklonite se od nas zazvao je glasno.
I pritom se prizivam na opomenu naega Gospodina: Nemojte sveto davati psima! On nije
doao dokinuti Zakon i proroke, nego sve ispuniti. Zabranio nam je skrenuti na sporednu stazu
prema pustinji ili stupiti u neki samarijski grad. Kako onda moemo Njegov put i Njegovu istinu obznaniti tebi, jednome Rimljaninu?!
Premda je mene, rimskoga graanina, na grub idovski nain usporedio sa psom, njegove me
rijei nisu uvrijedile. Moja je potitenost bila tolika, pa sam tek rekao: Isusovo uenje sam si
predstavljao sasvim drukije Ali moram vjerovati tebi, poslaniku kojega je On osobno pozvao. U tvojim oima, znai, nisam vie od obinoga psa. Ali se i pse trpi u domu njihova gospodara! Oni uju njegov glas i sluaju ga. Vai sveti zapisi mi i nisu toliko nepoznati, kao to
ti misli. Dopusti mi navesti izreku jednoga od izraelskih kraljeva, prema kojoj je iv pas bolji i
vrijedniji od mrtvoga lava. Zar mi nee prepustiti ak ni mjesto ivoga psa, pred vratima kraljevstva?
Adenabar, koji je u meuvremenu utke sjedio po strani, nije mogao povjerovati svojim
uima. Podigao je srdito ake zgrenih prstiju, skoio na noge i povikao: Zar si uistinu toliko
lud, pa kao rimski graanin moli za pseu kuicu kod idovskoga kralja? Vidi se, ti si onaj koji
je zaaran i kojemu su zavrtjeli pameu! A ta tajna I uskrsnuloga je, po svemu sudei, mnogo
groznija nego s.am do sada mislio.
Zakej se jo tjenje privinuo uz poslanika, kao da se pribojava. No Adenabar se nije
usuivao dodirnuti ih. ak to vie, kad se malo primirio, molei je podigao ruke i rekao Mateju: Ja sam vojnik i nisam se ni u emu namjerno ogrijeio o tvojega kralja Tek sam,
slijedei zapovijedi, kod raspinjanja na kri drao strau. No ako me eli izmiriti s tvojim kraljem, u znak pomirenja rado u prema idovskim propisima oprati ruke ili spaliti svoju staru
odjeu, odnosno iz svih pukotina na zidu izgrepsti ostatke kvasnoga tijesta, ako su mogue tamo dospjeli. Pripravan sam i podvrgnuti se nekome drugom propisanom obliku ienja, kojeg
odredi. Ne elim nikakvu razmiricu s tvojim gospodinom i ne protivim se njegovome kraljevstvu. Ne teim niemu drugom, osim mogunost da u miru kroim svojim putem
Matej nije mogao skriti olakanje. Spoznaja da njemu i ostalim uenicima ne prijeti pogibelj
od Rimljana, barem ne kad je rije o Adenabaru, promijenila je donekle i njegovo dranje. Rekao je: Izvijestie me, da je Gospodin s kria oprostio vama Rimljanima, jer niste znali to
inite. Nisam te rijei osobno uo, ali to se mene tie, moe poi u miru

 Izvjesno, izvjesno! uskliknuo je Adenabar dirnuto. Zasigurno nisam znao to inim. Ali
i inae sam, kao vojnik, mogao tek ispuniti dobivenu zapovijed. Zato me tvoje rijei tjee, pa
sada vjerujem i da mi tvoj gospodin nita ne zamjera.
Matej se pak ponovno okrenuo k meni, protrljao oi i umorno rekao: to bih o tebi mislio,
jednostavno ne znam. Tvoja smjernost i poniznost nedvojbeno ti govore u prilog, a ti ne govori
kao da si opsjednut
Tada je ipak odluno podigao ruku i dodao, kao da se ne slae sam sa sobom: Kao brata te
ipak ne mogu nikako prihvatiti. Zato jer si nevjernik i jer si Rimljanin, jer jede neistu hranu
Kad bi barem bio prozelit*! Rese na tvojemu ogrtau i brada na tvojemu licu, sami po sebi, jo
te ne ine djetetom Izraela.
Ne, on se ne broji ak ni u izgubljene ovce Izraela, kakvim neko bijah ja prisnaio je
Zakej, udarivi se po mravim prsima. Bio sam to sve dok me Gospodin nije nazvao ak i
sinom Abrahama. A on je neobrezan! Kako bi mogao takav jednoga dana sjesti uz stol zajedno
s Abrahamom?
Juer su tvoje rijei zvuale sasvim drukije podsjetih ga. ak si mi poloio ruku
oko vrata i utisnuo mi bratski poljubac.
No dok sam jo govorio, jasno outjeh koliko oba ova idova polau na svoj savez s bogom
Izraela, odbacujui sve nevjernike. Zakej je u mojim oima ponovno postao odvratan.
Meni bi, na tvojemu mjestu, i manje bilo dovoljno za otrenjenje zadirkivao me Adenabar. Prvo su te udarili po jednome, a zatim po drugome obrazu. I to dublje sputa glavu, to
su udarci ei. Zato prekini sada s tom besmislicom i shvati kako njihov kralj nije uskrsnuo
radi tebe.
Moja glava pripada meni, pa mogu s njom raditi to me volja odvratih svojeglavo, premda sam ve i ja napustio svaku nadu. Odvojiti me od Njega? To pravo ima jedino Cezar. Poi
sada u miru, Adenabare! Za mene se vie ne treba bojati
Ne bih te htio ostaviti s ova dva ovjeka, bez ikakve zatite protivio se centurion.
Ne, ne! uzviknuo je Zakej, uzevi poslanika pod ruku. I mi odlazimo Ostanite samo
zajedno, Rimljani! Vai putevi nisu isti kao nai.
No ja ih nisam htio pustiti da pou. Unato Adenabarovoj opomeni, ispratio sam ga van. Zatim sam se vratio i toliko ponizio pred neumoljivim carinicima, da sam se bacio na koljena i
preklinjao: Smilujte mi se, vi koje je Isus pozvao i odabrao! to je na tome novom uenju
toliko izvanredno i neobino, pa doputa prijateljstvo jedino unutar jednoga naroda? Takav
smisao za zajednicu poznajemo i mi Rimljani. Pomiljao sam, Isusova zapovijed je openita
ljubav prema ovjeku. No tvoje srce mora biti od kamena, kad me moe ovako odbijati.
Bogata od obilja na vlastitome stolu dobacuje mrvice prosjaku, pa ak i ako ga taj prezire. Zato, poui me!
Adenabarov odlazak je umirio Mateja. Ponovno je sjeo. A tada, kao nekim udom, u trenu je
nestala sva njegova suzdrljivost. Zario je lice u ruke, vidljivo obuzet jo veom mukom nego
ja. Njegov je glas zvuao sasvim izmijenjeno, kad je rekao: Pokuaj me razumjeti! I nemoj mi
predbacivati bezosjeanost! Ta me objeda dira u samo srce, a ono je ve slomljeno Mi smo
poput ovaca, koje je rastjerao opor vukova. Dodue, pred prijeteom pogibelji moemo zajedno traiti utoite, ali otkako je na Gospodin otiao od nas, svi smo u sebi izgubili put. Ah,
Rimljanine, zato mi sve jo oteava? Mi si ne znamo drukije pomoi, nego ustrajno braniti
ono to nam je preostalo. ak i meusobno raspravljamo, vrijeajui jedni druge. Petar kae
jedno, a Ivan neto drugo. Jo uvijek ne moemo ni svi povjerovati u njegovo uskrsnue, niti to
pojmiti. Ti se gura u nau sredinu, zaogrnut u ovje krzno Ali otkud zna da u sebi nisi zapravo vuk? S trnovitih se grmova ne moe brati groe! Kako moemo oekivati neto dobro
od jednoga Rimljanina?
Maui rukama, otvorio mi je svoje srce: Rekao nam je neka ljubimo svoje neprijatelje i
molimo za njih! Ali tko to moe provesti? I jo je rekao: Ako te vlastito oko smuuje,

istrgni ga i odbaci! A ako te vlastita ruka ili noga sablanjuju, odrei ih i odbaci! Dok je bio s
nama, vjerovali smo mu. Ali s njegovim odlaskom napustila nas je sva snaga. I vie ne nalazimo svojega puta Pa kako bismo onda mogli kod jednoga stranca i tudinca razlikovati iskreno
razumijevanje od himbe, kad ni sami jo nismo prodrli do stvarne spoznaje?
Ali Isus vas je zasigurno pouio prigovorio sam kako ete moliti na pravi nain! I morao je s vama sklopiti neki savez i razotkriti vam neku tajnu, kroz koju ete se moi povezati s
njim! Jer on je bio vie od obinoga ovjeka!
Vidi li? apnuo je Zakej poslaniku, gurnuvi ga opominjujue. On ponovno njuka za
naim tajnama! Za onim to je ak i meni nepoznato On je prepredenjak, unato potenomu
izrazu lica. Mene je kod Simuna opio, kako bi ispipao to mi je Mesija povjerio dok je bio mojim gostom.
Ali se Matej nije rasrdio. Kao da se, na protiv, ak smirio i zamislio nad mojim rijeima.
Nakon nekoga vremena odvratio je: Ti ima pravo, tuine On nas je uistinu pouio pravoj
molitvi i sklopio s nama savez. Ali to nam je priopio, to ti ne mogu prenijeti.
Kao da se sada izmirio sa mnom, a dobrota mu proela cijelo bie. Djetinje se smijeei,
spojio je dlanove ruku i rekao: On je tono znao, zato poziva upravo nas. Na svakome meu
nama on je nedvojbeno neto otkrio, njemu potrebno za stvaranje Njegovoga kraljevstva, premda to onda nismo razumjeli. Zato je svakako htio pozvati Judu Iskariota, te mu povjerio
zajedniku riznicu, to nikako ne razumijem. Ali je zasigurno i za to imao neke svoje posebne
razloge.
Stisnuo je dlanove jo jae jedan o drugi, zagledao se pred sebe poput djeteta i pojasnio:
Kao carinski inovnik znam itati i pisati, pa ak i grki, te izvesti sloene proraune. Poznajem
i razliite mjere i utege. Tako mjerim i vaem u duhu, uvijek iz nova i dakako vrlo briljivo, sve
njegove rijei i djela. I budui da mi za to nije na raspolaganju neka nova mjera, moram rabiti
postojeu A to su Mojsije* i proroci, te sveti zapisi. No s tim mjerama ne moe biti procijenjen jedan nevjernik. Ne, to nije mogue, pa ak i kad se predano oko toga trudim. Ipak mi je
kod donoenja takve odluke teko pri srcu I to zato jer me one osobne znaajke, zbog kojih
me je Gospodin upravo i izabrao, upuuju da posebno predano prihvatim ovaj njegov izriaj:
Mjerom kojom ete vi mjeriti, mjerit e se i vama. Slutim da nam je on dao sasvim novu mjeru Ali jo ne znam koju. Zato moram neprestance posizati za onima starim, to mi bijahu
povjerene jo od djetinjstva
Njegove rijei duboko me se dojmie. I morao sam pomisliti na svoga uvaenog uitelja na
Rodosu, koji mi je rekao: ovjek je mjera svih stvari! Zato su do sada sve nedoreenosti,
sumnjiavost i pogreke bile moja jedina mjerila za dogaaje u mojemu ivotu i zbivanja u svijetu. Ovo uenje me je uinilo jednako blagim i popustljivim prema tuim slabostima kao i
prema vlastitima I zato u 1. ..M.: sebi nisam mogao nikome prestrogo suditi. Zadovoljavao
sam se traei srednji put, neku vrstu nagodbe, jer mi je bilo jednako naporno udovoljiti
pretekim zahtjevima stoike krijeposti, kao i voditi ivot neobuzdano pustopanoga veselja.
Kao u bljesku munje postalo mi je u trenu jasno to je Matej htio rei. I osjetio sam, Isus iz
Nazareta je uistinu svijetu darovao nova mjerila. Kao ovjek i istodobno Sin Boji koraao je
povrh zemlje i napustio grob, kako bi dokazao svoje boansko podrijetlo. I da je ovjek u Isusu
donio novu mjeru stvari, postala bi ona tek jedno od mnogih ljudskih mjerila, podlonih raspri
miljenja i naknadnim provjerama. No ta je nova mjera stvari potjecala od Sina Bojeg, a ne od
obinoga ojeka, pa je razum ne moe pojmiti, ali ni postavljati pitanja o njoj. To je jedino istinito i pravo mjerilo, pa onome tko ga prihvaa, samo ono moe donijeti spas.
Ali koje je vrste ta mjera? Kako bih to mogao znati, kad su je ak i vlastiti Isusovi poslanici
do sada mogli tek mutno nasluivati? Vrijedi li ona mogue samo za Zidove, koji sebe smatraju
izabranim bojim narodom, pa se zato dre podalje od drugih naroda i ne mijeaju s njima? Ali
su upravo oni bili ti, koji odbacie svoga kralja!

Kao da je Matej itao moje misli, jer je rekao: Mi sami tapkamo u tami, izmeu Staroga i
Novoga, te jo ne razumijemo Njegovoga kraljevstva. Miljasmo da nas je odabrao dvanaest
kao vladare nad dvanaest Izraelovih** rodova. Prema proroanstvima trebao je Izrael putem
Mesije zavladati cijelim svijetom. Mi ipak ne moemo odbaciti nae proroke i sve svete knjige.
U tome je sadrano nepojmljivo strano proturjeje. Kad je Isus poistio Hram, nazvao ga je
kuom svojega oca. I kako bi mogli zanijekati Savez koji je Bog zakljuio s Abrahamom i Mojsijem? Cijeli Izrael bi se rascijepio. Zato ne smijemo Njegov put otvoriti strancima i nevjernicima. Bilo bi to isto kao jesti neisto. Zato me se kloni, ti koji znai kunju!
Svojedobno sam sluio Rimljanima i upoznao ih prisnai Zakej. Zato sam raskid s njima doivio kao istinsko dobroinstvo i blagodat. Bilo je divno, nakon mojih bluenja, vratiti se
u krilo Abrahamovo! Ne mui nas vie! Patimo i bez toga dovoljno.
Potaknut samoljubljem tog patuljka, ponovno sam naao svoj ponos. Zato rekoh: Pa, kako
vam drago! Zacvilio sam vam poput psa. Ali ste vi obojica zaraeni idovskom sebinou.
Ono to imate, dijeliti ne elite ni sa kim. A pritom ak i sami ne spoznajete bit zbivanja.
Dodue, ni ja ne pojmim bolje. Ali mi je barem jedno jasno! Ako se Bog kao ovjek rodi na
zemlji, kao ovjek pati i umre, pa nakon toga ustane iz mrtvih To se onda tie svakoga ljudskog bia na cijelome svijetu, a nikako samo vas idova! Zato u se i dalje truditi, kako bih
rijeio Njegovu zagonetku i Njega naao Pa ako to ne budem mogao s vama zajedno, morat
u sam! Poite u miru!
Matej je ustao na polazak, a Zakej mu se pridruio, motrei me neprijateljski. No poslanik se
razcidno nije ljutio na mene. Protrljao je elo i rekao: Slijed tvojih misli toliko proturijei
svakome razumu, pa ga nikako ne mogu slijediti. Kako bi to izgledalo? Zar bi Bog Izraela mogao protegnuti svoju mo nad svim narodima, te nitko vie ne bi dopao propasti? Ne, ne! On je
sam rekao: Mnogi su zvani, ali malo je izabranih! Poeo se estoko trljati po licu i tijelu, kao
da eli skinuti pauinu, te je povikao: Ne, ne! Sve je to puka la i obmana! On nam je osobito
naglasio kako ni u kojemu sluaju nee u njegovo kraljevstvo ui svi oni koji ga priznaju za
Gospodina. Jasno se prisjeam njegovih rijei: Toga e mi dana mnogi rei: Gospode, Gospode, zar nismo u tvoje ime proricali, u tvoje ime istjerivali zle duhove, te inili mnoga silna
djela u tvoje ime? Tada u im ja pojasniti: Nikad vas nisam znao! Klonite mi se s puta, vi
zloinci! Ove rijei osuuju i tebe, ma to ti inio tim svojim prizivanjima uz zloporabu njegovoga imena. Time e jedino sebi nauditi A ne nama, koje je znao i poznaje!
Od ove prijetnje me obuzeo silan strah. I to zato jer sam morao pomisliti na onaj sluaj sa
slijepcem na cesti, kada sam iskuao djelotvornost kraljeva imena i kamen u prosjakovoj ruci
pretvorio u ljudsku hranu. Ali time nisam htio nikome natetiti! Zato sam se uzdao da e mi
Isus iz Nazareta oprostiti to moje djelo, premda su njegovi uenici moj in ocijenili neoprostivim. Pritom mi je postalo razvidno kako nisam smio uporabiti mo zazivanja Njegovoga imena,
jer sam za njega bio stranac, dok su ga njegovi izabranici poznavali. Zato rekoh smjerno:
Priznajem, o Njemu znam vrlo malo. Nemam pravo rabiti Njegovoga imena. Ali ti si mi ponudio obimnu podlogu za razmiljanje. Po svemu sudei, nije Isus iz Nazareta tako blag i milosrdan, kao to sam do sada mislio. Nije on to, ako od mene trai da si iskopam vlastito oko ili
odreem ruku, da bih ga mogao slijediti. Jesi li ga glede toga uistinu ispravno shvatio?
Teko mi je i pomisliti, da Gospodin bilo to od tebe zahtijeva odvrati Matej, ne
odgovorivi izravno na moje pitanje. I to zato jer si izvan kruga svetosti i namijenjen si prokletstvu. Ne vjerujem da e biti primljen u Njegovo kraljevstvo, ako se prije toga ne podvrgne
Bogu i Zakonu Abrahama, Izaka* i Jakova. Tek kada to uini, moe poeti traiti Njegov put.
Pritegnuo je ogrta blie tijelu i navukao ga preko glave. Zatim je napustio prostoriju i zaputio se niz mrano stubite. Zakej ga je smjerno slijedio, a ni jedan od njih mi nije uputio mirovni pozdrav.

Nakon to odoe, bacio sam se zdvojan na leaj. I nisam elio nita osim smrti. Dograbio
sam glavu obim rukama i zapitao se, to se to sa mnom zbilo i to me je dovelo u ovaj beznadan
poloaj?
Moda bi bilo najbolje, pomiljao sam, bez daljnjega napustiti ovaj sablasan grad, u kojemu
vlada bezlian bog i nita se ne odvija kao drugdje u svijetu. Ljudi me ovdje izbjegavaju i prezirno gledaju samo zato jer sam Rimljanin A nedokuivo kraljevstvo Nazareanina mi je
zatvoreno. Pa ako sloim svoje stvari i otputujem u rimski grad Cezareju, mogu potraiti razonodu u kazalitu ili cirkusu, kladiti se na utrkama kola i do mile volje uivati u drugim zadovoljstvima
Dok sam tako pretresao misli, iznenada mi se pred oima sasvim jasno ukazala slika
ovjeka, kakav u biti kroz vie godina. Gledao sam samoga sebe, izvana Trbuast i podebeo,
podbuhla lica, s elom i s rupama umjesto zuba. Mucajui sam, istim rijeima, ponovio priu
koju pripovijedah ve tisuu puta. Moja tunika bila je uprljana vinom i bljuvotinama, a glazbenici sa sviralama i plesaice uzalud su se trudili pobuditi putenost u mojim otupljenim ulima.
To e biti moja budunost, ako sada odustanem i ponovno udarim svojim tako zvanim srednjim putem. I tada? to me eka nakon toga?! Plamen lomae, pepeo i prividan ivot u carstvu
sjena
Nisam se ljutio zbog te slike budunosti Premda je bila runija i odbojnija nego mi ju je
moje mudroslovlje prikazivalo, zavaravajui me. Mogao sam si predoiti kako u se uklopiti u
takvu sudbinu. Ali me ni najmanje nije privlaila.
Sada mi se pak otvorio sasvim drugi, nov put. On me je odveo iz Aleksandrije u Joppu i zatim do breuljka za raspinjanje, ispred zidina Jeruzalema, pa sve do praznoga groba. A istinu
koja mi je pritom dana, nitko mi nije mogao oteti.
Polagano sam ponovno naao unutarnju sigurnost i uvjerenje kako nita od mojih doivljaja
nije bilo sluaj I da sam, to vie, cijelo vrijeme pomagao svjedoiti o neemu to svijet jo
nije imao prilike vidjeti. Svjedoio sam tome dodue na svoj nain, ali zasigurno jesam. Od
samoga Isusova uskrsnua Njegovo kraljevstvo boravi na zemlji. U mojoj neutjenoj samoi, u
tami tog sablasnoga grada, priinjavalo mi se kao da je to kraljevstvo negdje meni sasvim blizu.
Ne dalje od jednoga dodira, jednoga koraka, jednoga drhtaja.
Neizrecivo snano obuzimala me kunja glasno zazvati Isusa iz Nazareta, Sina Bojeg. No ja
sam bio protjeran iz Njegovoga kraljevstva i nisam se vie smio usuditi izrei njegovo mono
ime
Jo mi je neto postalo jasnim, sasvim iznenada. A taj novi pogled na stvari me je toliko iznenadio, te sam zauen sjeo na leaju. Naime, da me njegovi uenici nisu odbili, nego me
primili u svoj krug i pouili, kuajui me na svaki nain uvjeriti u njegova uda i uskrsnue,
izloili bi me novim mukama. Naime, onako muen dvojbama, ja bih zasigurno pokuavao zaplesti ih u mreu mojih pitanja i moguih proturijenosti njihovih kazivanja.
Upravo je njihova osorna odbojnost osnaila moju osvjedoenost o postojanju kraljevstva i
Isusovome uskrsnuu, pa sam u te obje krajnje nevjerojatne istine sada tvrdo vjerovao. Uenici
su toliko mnogo doivjeli odjedanput i u kratkome mk,,,., vremenu, pa nisu mogli sve prihvatiti.
U usporedbi s njima, mene je zahvatila tek neznatna krhotina doivljaja. Ali je ta mala krhotina
bila moja, te u nju iskreno vjerujem. Moj ivot i moj svjetonazor toliko su sazrijeli, te sam mogao preuzeti nova mjerila. ovjek kao mjera svih stvari je postavka kojom vie nikako nisam
zadovoljan! A i nikakvi okovi idovskoga Zakona i njihovih obiaja me ne vezuju za prolost.
U tome je trenu zatreperio plamen u mojoj svjetiljci, koja je ostala bez ulja. Nakon toga je
postao modrikast i lagano ugasnuo Ali mi mrak i samoa sada nisu bili neugodni, kao to se
to neko ranije znalo sluiti, kad bi se naglo utrnulo svjetlo. Osjeao sam kao da posjedujem jo
i neki drugi, unutarnji par oiju. Ovo duhovno ulo vidjelo je jasnu svjetlost, premda je tjelesnim oima bila ponuena . tek tama. I prisjetio sam se onoga vrtlara, kojega sam sreo na dan
Isusova uskrsnua, a kroz moju svijest ponovno odjeknue njegove rijei: Ja poznajem svoje, a

moji znaju mepe! Smjerno i strepei, glasno rekoh, premda jo uvijek zaklopljenih oiju: Ne
ufam se rei da te poznajem. Ali od svega te srca udim spoznati! I istodobno elim da ti zna
za mene i ne odbaci me
Nakon to ovo izrekoh, duboka mi je smirenost obuzela duu. A s njom je dola i smjerna
spoznaja da mi se sve dogodilo upravo onako kao to je i moralo, te kako bez strpljenja ne mogu nita ni dobiti ni postii. Vrijeme se zaustavilo, a i u svijetu su stali svi krugovi. I sve je
ekalo. Sve je ekalo, da, ali na to? To nisam mogao pojmiti
Iz toga me ushienja istrgnula jedna ruka, koja mi je pala na rame. Prenuh se i otvorih oi
Jo sam uvijek sjedio na rubu leaja, a ovjek koji je uao s upaljenom svjetiljkom i sada dodirivao moje rame, bio je moj sirijski domain.
Odloio je uljanicu, unuo pred mene na pod, pa si neodluno poeao bradu i upnuo kolutove u uima. Zatim je rekao: to ti je? Zar si bolestan? Zato razgovara sam sa sobom, u
mraku? To je lo znak. Bojim se, tvoji su te idovski gosti zaarali, pa vie nisi svoj.
Ove uplaene i brine rijei vratile su me u stvarnost i u moju odaju, gdje sam sjedio. ak
sam se i nasmijao, potapkao ga po glavi i odvratio: Ne. Nisam ni najmanje bolestan. ak i
zdraviji sam nego ikada. Naime, napokon sam spoznao kako je jednostavan ivot bolji od neprestanih promjena. Vie me ne progone nikakve tjeskobne misli. A moji idovski gosti su me
prepustili meni samome, ne htijui vie imati posla sa mnom. Zato se ne treba brinuti za
mene Izlijeen sam od moje bolesti!
Moje dobro raspoloenje bilo je toliko bjelodano, te se Karant umirio. Ali se zato potuio:
Onaj manji idov je obeastio moj kuni prag Nakon odlaska te dvojice osjea se snaan
nemir u zraku, pa djeca viu u snu. A kad sam ja pokuao zaspati, osjetih kao da pada nekakva
kia po meni. Zato sam te htio potraiti, pa sam donio i novu uljanicu, kako te samoa i tama ne
bi plaili.
Uvjeravao sam ga da mi gaenje svjetiljke nije smetalo. Jo sam dodao: Osjeam kako se
vie nikad neu bojati tame A ni da u samoi vie nikad neu biti sam. Svijet je udljiv i nepredvidljiv! Zato odustajem od pokuaja da ga proniknem razumom. U trenucima moje najvee
potitenosti, kad sam bio iscijeen poput ove prazne uljanice ovdje, iznenadno je u meni procvala neka smirenost. Proelo me je neizmjerno slavlje, pa bih te najradije cupkao za bradu, kako
bih ti prenio svoju veselost.
Sagradi si kuu, posadi drvee, uzmi enu i odgajaj djecu! posavjetovao me Karant.
Tada e tvoja radost biti npomuena i potpuna. Tek e tada outjeti da uistinu ivi.
Sve u svoje vrijeme! odvratih. Mislim da jo nisam stigao tako daleko, da bih slijedio
ove tvoje savjete
Nisam ga htio zbuniti razgovorom o Isusu iz Nazareta. Rekoh mu tek da sam vrlo gladan, jer
tijekom pisanja nisam imao volje jesti. To ga je razveselilo vie nego sve ostalo to bih mu mogao rei. Poli smo dolje, tiho, jer je njegova obitelj ve pola na poinak. Donio je kruha, maslina i salate, pa smo jeli zajedno. I popili smo toliko vina te je Karant poeo glasno hihotati.

PISMO 8.
Gospodinovim tragom Mark Tuliji.
Moja smjerna radost nije me naputala. Ona se nedvojbeno probudila iz olakanja, to vie
nisam osjeao onaj poriv za muenje samoga sebe neplodnim mudrovanjima. Ili zato jer se vie
nisam razdirao zaviu eljnom znanja, pobuenom spoznajom da su drugi ljudi doivjeli mnogo toga to ja nisam
Nakon to zapisah sve to je bilo znaajno, izaao sam i lutao ulicama Jeruzalema. Gledao
sam kotlare pri poslu, a i tkalce te lonare. Uzeo sam i vodia, te ga pustio neka mi pokae
Hasmonejsku palau. Popeo sam se i na tornjeve Herodove palae, pa ak i na onaj sasvim star
koji su sad nastavali jedino netopiri. Posjetio sam i vanjsko dvorite Hrama, te neko vrijeme

proboravio na forumu. Zatim sam napustio grad i uspeo sa na okolne breuljke, kako bih ga
odatle promatrao. Onda sam se vratio natrag. Ovdje u Jeruzalemu sve se odvijalo svojim ustaljenim tijekom, kao da se nita nije dogodilo. Mislim da je veina itelja grada ve nakon tjedan
dana zaboravila Isusa Nazareanina i nije htjela vie nita uti o njemu.
Zamarao me je taj idovski grad, iji su mi obiaji bili strani. ak ni na toliko visoko slavljenom Hramu nisam mogao otkriti neto vrijedno pozornosti. Zapravo su svi veliki gradovi
meusobno nalik Razlike postoje jedino u ivotnim navikama njihovih itelja.
Jednako su meusobno nalik i uveni hramovi, ma koliko se od vremena do vremena razlikovale rtve i oblici tovanja bogova. Jedna od njihovih zajednikih znaajki je prikupljanje
zlata na ovakav ili onakav nain. Kada Zidovi u vanjskome predvorju Hrama prodaju svete zapise smjetene u umjetniki izvedene krinjice, koje se remeniima moe vezati za ruku ili oko
ela, ivo me to podsjea na Efeane Oktavijan August (63. pr.Kr. do 14 n.e.), rimski car za
ijeg se vladanja rodio Isus; vladao od 27. pr.Kr.
Vraajui se naveer kui, opazio me moj domain Karant jo iz daleka, unato mraku koji
se ve poeo uvlaiti u uliice. Pobrzao mi je u susret, kao da je vrebao moj dolazak. Prepredeno se smjekajui i trljajui dlanove, priopio mi je: Netko te je traio I eka na tebe!
Tko bi to mogao biti? upitah, radosno iznenaen. Ja nemam prijatelja u ovome gradu. I
zato si toliko tajanstven?
Moj se Sirijac vie nije mogao suzdravati. Udario je u smijeh i uzviknuo: O, kako sam veseo i zadovoljan, to si sada ponovno u svakome pogledu dobro! Pa si se razbudio i kao
mukarac Nikako ne bih htio biti znatieljnim glede svega to ini Ali sam je ipak zamolio neka ostane u tvojoj odaji, kako ne bi zaplesali zli jezici. Ona skromno sjedi na podu, s
ogrtaem ovijenim oko nogu. Jamano si mogao nai i neto ljepe, ali ukusi su razliiti U
najmanju ruku je barem stasita i uistinu ima lijepe oi.
Nikako nisam mogao pretpostaviti, koja bi me to ena mogla ekati. Poletio sam uz stubite
u svoju odaju Ali posjetiteljicu nisam prepoznao, premda je na moj dolazak smjerno otkrila
lice i pogledala me kao poznanika. Tek mi je zvuk njena glasa sve objasnio, jer sam svojedobno
s njom razgovarao jedino u tami. Rekla je: Zasigurno nije prikladno to ti se toliko nameem.
I ne bih htjela nauditi tvojemu ugledu, ako si glede toga osjetljiv. ena poput mene ne smije
prepoznati po danu ovjeka, s kojim je govorila po noi. Ali ti elim neto ispripovijediti, od
ega e se zauditi
Marijo od Beerota rekoh ja te prepoznajem. Ali nisam znao da je tvoje lice toliko lijepo
i da su ti oi tako sjajne. A za moj ugled ne brini! Upravo suprotno, drago mi je to si dola. No
ne razumijem, kako si me uspjela pronai.
Ne govori o mojemu licu i mojim oima! zamolila je. Jer to je moje prokletstvo. No
grad je manji, nego ti misli. Mnogi te ljudi ve poznaju i znaju za tvoju tvrdokornu znatielju o
stvarima koje te se ne tiu Znai, sreo si ovjeka s vrem za vodu? Ali je taj susret iznevjerio
tvoja oekivanja
Pretpostavih da se pojavila kako bi zatraila nagradu za savjet koji mi je dala. Zato pohitah
objasniti: Da, da! Svakako! Naao sam ga. I za to ti dugujem!
Ne, ne! odvrati ona, estoko potresavi glavom. Ne duguje mi nita. Upravo obrnuto,
ja sam tvoj dunik. I zato sam dola, makar nenajavljeno
Pogledah je. Ali nisam si mogao pojasniti to hoe od mene. Sudei po licu, bila je mlaa
nego sam pomiljao. Bilo je to okruglasto, naoito idovsko lice, na kojemu se nikako nije
zapaalo njeno zanimanje.
Na vratima se pojavio Karant, utivo zakaljavi iza podignute ruke, kako bi privukao moju
pozornost. Znatieljan poput svrake, kakav je ve bio, dakako da nije mogao izdrati dolje. Jednostavno je morao poi za mnom.

 Veera je pripravljena dojavio je. Ali jelo moe priekati, sasvim razumljivo, ako
prije toga eli biti u drutvu sa svojom prijateljicom. Samo reci, pa u ti donijeti vode i iste
ubruse. Zasigurno e pritom pripaziti da ti ne isprevrne stvari i neto ne skrije u odjeu.
Moja posjetiteljica je porumenjela i posramljeno oborila pogled prema podu. Zato sam hitro
ispravio: Ti se vara, moj dragi domaine. Nikako nemamo onih nakana, na koje ti pomilja.
Tvoja ena ili ki mogu mirno donijeti jelo. Ili ga osobno donesi, ako ti je tako milije! Gladan
sam i jest u zajedno s mojom goom.
Ne, ne! uzvikne Marija od Beerota, uasnuto podiui obje ruke. Ne dolikuje da
mukarac jede zajedno sa enom, a ponajmanje sa enom poput mene. Ali dopusti mi da te
posluujem pri jelu! Nakon toga u rado pojesti ono to ostavi.
Vidim, ti si razborita, dobro odgojena djevojka pohvali je Karant, poprativi to dobrohotnim pogledom. Ovaj Rimljanin jo nije potpuno upuen u ovdanje obiaje. Moja bi ena
radije umrla nego ti uruila hranu, a mojoj nevinoj i neiskusnoj keri ne mogu dopustiti jedan
tako neprikladan prizor. No sasvim je neto drugo ako side, oborenoga pogleda, pa donese
jelo. I vlada se poput dvorkinje, pa ostatke i pojede.
Okrenuvi se prema meni, dodatno je pojasnio: Ti zna, ja sam poprilino bez predrasuda.
Ali sve ima svoje granice Da je tvoja prijateljica kojim sluajem dola u nosiljci, odjevena u
birano platno ili zlatom izvezenu svilu, pa s draguljima oko vrata i irei oko sebe miomiris
skupocjenih pomasti Tada bih smatrao au vlastitim joj rukama uruiti jelo. Ali bih pritom
ipak uzdisao, iz zabrinutosti za tebe! Ovaj razborit stvor zna svoj poloaj i nee nam poiniti
nikakvo zlo.
Domahnuo joj je rukom, to je bio znak neka ga slijedi. Uskoro se vratila s mojim objedom.
Poput dvorkinje je zavrnula halju, pa su joj noge ispod koljena bile obnaene. Predano me je
povela na krov, polila mi vode po rukama i osuila ih istim ubrusom. A kad sjedoh, podigla je
poklopac s jedne zemljane zdjele, poloila hljepi pred mene i rekla: Jedi, Rimljanine! Oi
tvoje dvorkinje veselit e se svakome zalogaju, kojega prinese ustima. Ah, kad bih samo uistinu mogla biti tvojom dvorkinjom i uvijek ti sluiti!
Ali su se njene oi upravo zalijepile na onaj hljepi, kad sam od njega odlomio komadi. Pa
sam je privukao k sebi, te pozvao neka se smjesti uz mene. Umoio sam kruh u zainjen umak i
gurnuo ga u njena usta. Pa je unato svemu opiranju ipak morala jesti. I tri se puta ustezala i
protivila, prije nego je i sama umoila komad kruha u zdjelu te jela.
Kad zavrismo s objedovanjem, naslonila je glavu na moju ruku, poljubila mi dlan i rekla:
Upravo si onakav kakvim mi te opisivahu i kakvim sam te zamiljala nakon naega nonog
susreta na gradskim vratima Ti postupa prema eni kao ravnopravnoj, dok ona kod nas esto
manje vrijedi od obinoga magarca ili teglee ivotinje. Kad se ovdje rodi djevojica, otac si
razdere odjeu, ne cijenei dijete vrijednim niti jednoga jedinog pogleda, a svoju enu ni jedne
jedine prijazne ili prijateljske rijei.
Zagledala se pred sebe, uzdahnula i nastavila: Osobito na selu ivi ena bijedno i jadno.
Naoitu djevojku udaju za mukarca koji ima vie polja i vinograda. Mene je u propast povukla
vlastita tatina, kad sam ugledala svoj odraz u vru s vodom. U svojoj gluposti pola sam u
polje s prvim mukarcem koji mi je darovao arene vrpce i lane bisere, poprativi to aptanjem
prijetvornih obeanja u uho. Moja je pria toliko kratka i jednostavna, pa ti ne trebam vie nita
kazivati, jer sve ostalo moe naslutiti i pogoditi. U nekoj drugoj zemlji, s obzirom na mladost,
ne bih doivjela loiju sudbinu nego druge ene u takvim sluajevima. No ovdje sam odbaena
i prokleta Ipak, jo se uvijek osjeam kerkom Izraela, a moj me grijeh pee i nagriza, te bih
dala sve za ponovno prihvaanje. No Bog Izraela je osvetoljubiv, on je bog odmazde! I u njegovim je oima neista ena jednaka psu ili mrtvome truplu
Marijo od Beerota tjeio sam je ti zasigurno nisi grijenija od mnogih drugih ena, koje
su prinuene na ovome svijetu ivjeti na tvoj nain.

 Ti ne razumije to mislim i elim rei odvratila je, pogledavi me svojim tamnim oima
i lagano potresavi glavom. to mi vrijedi misliti kako su mnoge jo grijenije od mene? Kad
ja sebe poznajem i nagriza me muan strah, poput crva u mesu? Postojao je jedan, koji mi je
mogao pomoi On nije prokleo ak ni jednu brakolomku, nego je bio milosrdan prema njoj i
spasio je kamenovanja. Blagoslovio je svu djecu, pa ak i ensku, a bio je bez grijeha. No ja mu
se nikad ne usudih prii Gledala sam ga tek iz daleka. A njegovi bi me sljedbenici, najvjerojatnije, zaprijeili kako mu ne bih mogla pristupiti. Svojom je snagom iscijelio mnoge, kojima
je tijelo bilo bolesno. I zasigurno ne bi ni meni uskratio svoju samilost! Jer, moja je dua bolesna, a stidim se i sebe i svojega ivota.
Znam to misli primijetih.
Da, da! kimnula je Marija od Beerota. Ali su ga oni poboni i oni mudri i oni
bezgrijeni raspeli A zatim je ustao iz mrtvih i pokazao se svojim uenicima. To dodue
zvui doista nevjerojatno, ali sam o svemu doula iz pouzdanih izvora. No i ti zna o tome, kako mi rekoe, premda si ovdje tek tuinac kojega izbjegavaju. Zato dooh k tebi
Iznenada je briznula u pla, bacila se na tlo preda mnom, rukama obgrlila moja koljena i
zazvala: Zaklinjem te, povedi me sa sobom! Poi emo u Galileju i traiti Ga! Svi koji su to
godv mogli, napustie danas grad i zaputie se prema sjeveru. ak i ene! Juer naveer se On
ponovno ukazao svojim uenicima i objavio im kako polazi ispred njih u Galileju. I da e ga
tamo vidjeti. Mogue ga i ja mogu tamo nai, ako si me voljan povesti
Dograbio sam je za ramena i snano prodrmao, uspravio i pozvao neka ponovno sjedne na
svoje mjesto. Zatim uvjerljivo rekoh: Ostavi se plakanja i smuena naklapanja! Radije mi
podrobno ispripovijedi to zna, kako bi zajedno odluili to nam je initi!
Zamijetivi moju voljnost i pripravnost da je sasluam, obrisala je suze iz oiju i poela
svoje izvjee: Ti si upoznao onu bogatu enu, uzgajivaicu golubova, koja ga je slijedila.
Ona te razumije i zna kako predano trai novi put. Ali su joj najstroe zabranili da se makar i
jedan jedini put jo sretne s tobom. I to zato je nisi, dijete Izraela. Savjetovala mi je neka te
potraim, jer me nije mogla povesti sa sobom No tebe, kao Rimljanina, takoer cijene manje
vrijednim pa si zato u istome poloaju kao i ja. Jo je rekla, kako Uitelj najbolje zna tko smije
sluati njegov glas. Naveer su se u gornjim odajama okupila sva jedanaestorica, a Isus im je
doao kroz zatvorena vrata. Stao je medu njih, tono kao i one prve veeri, nakon to je napustio grob. No o tome ve zna Uvjeravao ih je o tjelesnosti svoga bia, te da je od mesa i krvi.
Tomi je pak dopustio neka dodirne oiljke od klinova. Zato sada svi vjeruju u Njegovo
uskrsnue. enama nisu rekli sve to im je govorio, ali su se iz istih stopa pripravili za putovanje. No on im je jo i ranije stavio do znanja kako e ispred njih poi u Galileju. U skupinama
po dvojica i trojica napustili su grad, a strae ih pritom nisu zaprijeile. Pole su i ene, a i ostali ljudi koje je iscijelio. imun iz Kirene se takoer dao na putovanje. I svi su uvjereni kako e
Ga ponovno moi vidjeti u Galileji
Razmislio sam o njenome izvjeu i ocijenio ga vjerojatnim. Jer, zato bi Marija izmislila
takvu pripovijest? Sinulo mi je istodobno, Marija Magdalena bi mi jo uvijek mogla biti jednako sklona, makar se zbog uenika ne usuuje nai sa mnom. O tome je svjedoio upravo ovaj
naputak Mariji od Beerota neka me potrai i izvijesti
Ali zato upravo u Galileju? zapitao sam. I to se tamo treba sluiti?
To ne znam odvrati Marija od Beerota, potresavi odreno glavom. A i zbog ega bih
to trebala znati?! Zar nije dovoljno to je On osobno naloio svojim poslanicima neka se otpute
upravo tamo? Toliko su hitali, te su prvi od njih krenuli ve u rano jutro, im su orunici otvorili gradska vrata
Smjerno se drei dotaknula je moje koljeno i rekla glasom, iz kojeg je odjekivala zamolba:
Pripravi se i ti za putovanje, te mi dopusti poi s tobom, kao dvorkinji.! Inae nitko nee
trpjeti moje nazonosti, a sama pak ne mogu poi na takvo putovanje. Za plaanje posluge nemam novaca, a bez pratnje bih dopala ruku legionarima ili razbojnicima

Bio sam pripravan povjerovati njenim kazivanjima. Zasigurno me nije kanila prevariti. Njen
vlastit predani ar bio je najbolji dokaz tome u prilog. No ipak mi je tek prenijela govorkanja, a
u zamrenim zbivanjima tih dana mogle su se glasine prenoene od usta do usta podosta izmijeniti i izopaiti. Pa tako dovesti i do pogrenoga razumijevanja. Zato mi se inilo preporuljivim,
za ove vijesti pribaviti potvrdu i iz nekoga drugog izvora.
Preporuio sam Mariji neka bude strpljiva i razlono joj pojasnio: Ne moemo sada, u kasnu veer, tek tako poi na putovanje. I prije svega, ni ne pomiljam bezglavo posrljati u takvu
pustolovinu. Sve emo to prvo prespavati. Pa kad mi sutra tvoje izvjee potvrde i s druge
strane, pripremit u to putanje, ali na odgovarajui nain. To znai odrediti i put i odmorita, a i
odgovarajue se opremiti kako bismo u Galileju prispjeli udobno i to bre. A po prispjeu se
moemo tamo ogledati i promisliti to dalje initi.
I bez toga sam ekala cijeli dan zajadala je zdvojno Marija. Povrh toga, srce mi je toliko nemirno te u tijekom noi teko moi sklopiti oi, makar i na kratko. Zato ne bismo poli
odmah, ovakvi kakvi jesmo i bez suvine prtljage? Mogli bismo noiti u nastambama Smjernih
ili na otvorenome, jer noi vie nisu toliko studene? Time bi putovanje bilo i mnogo jeftinije.
Vjeruj mi, glede putovanja sam mnogo iskusniji od tebe! odvratih, a k tome sam se morao glasno nasmijati zbog njene prostodunosti. Ponekad se u tome na izgled najjeftiniji nain
pokae na koncu kao najskuplji. Primjerice, ako se netko razboli ili ga napadnu skitnice i jo ga
istuku. Zato prepusti meni sve pripreme oko putovanja! A u Galileji moe pak ti meni savjetovati kamo emo ii.
Poznajem jedino mjesto Kafarnaum na Genezaretskome jezeru odvrati ona. Tamo je on
obitavao i pouavao. Zato bi trebali poi tamo, ne doujemo li putem neto o Njemu.
Poi zato s mirom! rekoh tada. I doi sutra ponovno, oko podneva.
No ona se zasigurno bojala kako u je ostaviti. Naime, hitro je odgovorila, ne zna kamo bi
mogla poi I zamolila me neka je pustim prespavati na krovu, ispred mojih vrata, ili u jednome kutu moje odaje. Pomislih kako ne bi bilo loe odmah se poeti privikavati na njeno
drutvo, budui da u s njome putovati i noiti na istim mjestima. A i nije me smetala, ni na
koji nain. Cijelu je no mirno leala u kutu na rogoini, zamotana u svoj ogrta.
U rano jutro, kad se oglasie rogovi iz Hrama, Marija je prema idovskome obiaju glasno
izgovorila molitvu. Inae se trsila svim silama da bude mirna i ne ometa moje jutarnje pripreme. Zamolio sam je neka ostane u mojoj odaji, a ja sam siao mojemu domainu. Zatekao
sam ga kako ve postavlja svoj prodajni stol pred ulaznim vratima.
Karante oslovih ga. Dolo je vrijeme da napustim Jeruzalem i nastavim svoje putovanje. Moja je poznanica gore u odaji, a povest u je sa sobom Na dalje, nisam zaboravio to
si juer rekao. Pribavi joj novu odjeu i pristojno je opremi od glave do pete. Nabavi joj i
odgovarajui nakit, kako je nitko putem ne bi prezirao ili je cijenio prebijednom pratnjom za
mene! Ali se kloni pretjeranoga sjaja i raskoi Ne bih htio da bude previe upadljiva.
Ne znam, postupa li mudro?! uzvikne moj Sirijac, pljesnuvi rukama. To ti sam moe
najbolje prosuditi. Takvih djevojaka ima u svakome gradu, pa bi si pritedio trokove putovanja
za pratiteljicu. No ovako postupa ipak razumnije, nego kad si se paao u idovsku politiku, o
kojoj nita ne razumije.
Nije me ak upitao ni za cilj putovanja Toliko je, naime, bio zabavljen promiljanjima kako bi mogao ispuniti moj nalog, a da to bude probitano za obje strane.
Ja sam poao izravno mojemu novaru Aristeju. Zatekao sam ga ve na nogama. Bio je zadubljen u posao, bavei se ploicom za raunanje i jamstvenim listovima. Pozdravio me s radosnim povikom, a nakon to me i cijeloga promotrio, primijeti: Ti si moje savjete izgleda
temeljitije posluao, nego sam to pomiljao. Brada ti je ve dulja od moje, a sudei po resama
na tvojemu ogrtau, ti si u najmanju ruku zadrti prozelit. Jesi li doznao to te je zanimalo? I jesi
li napokon zadovoljan?

 Daaa! pritvrdih oprezno. Da, ak sam doznao i vie nego li htjedoh. I toliko sam zadovoljan, te svoj boravak u Jeruzalemu privodim kraju. Ljepote Galileje prikazali su mi u
najivahnijim bojama, a mnogo su mi kazivali i o novome gradu Tiberiasu kojega je Herod Antipa nedavno podigao na obali Genezaretskoga jezera. Tamo se moe, kako sam douo, u
vruim izvorima obnoviti svoje zdravlje I uz to posjeivati kazaline predstave i cirkus. A
povrh toga, i ivjeti na grki nain, ne pobuujui time negodovanje
Aristej je namjestio nekakav neobian izraz lica, a uz to me izbjegao pogledati. Zato sam
brzo dodao: Minule zime u Aleksandriji sam zasigurno izloio svoje tijelo i duu prevelikim
naporima Rado bih se prepustio kupkama i istrljavanju tijela, te uz to sluao grke igrokaze.
Pa se, nakon svega to sam nauio i douo, ponovno vratiti u tjelesno i duevno ravnovjesje.
Izgleda mi, pao si na ljepak nekome rjeitom Herodovom poslaniku. Knez je uloio mnogo
zlata u izgradnju Tiberiasa, htijui da grad bude to suvremeniji i izveden na grki nain. I sada
se nada navesti na dolazak putnike i one koji trae izlijeenje. Pa vjeruje kako e namjernici, u
tome ozraju ugodne neusiljenosti, punim rukama razbacivati svoj novac. Hoe li putovati
preko Samarije* ili hodoasnikom cestom istono od rijeke Jordan?
Upravo o tome sam mislio zatraiti tvoj savjet odvratih. elio bih ponijeti neto novaca
i da mi ispostavi jamstveno pismo na nekoga tvojeg poslovnog prijatelja u Tiberiasu. I jo, da
ti iskreno kaem, naao sam i jednu naoitu djevojku za pratiteljicu. U Baiji sam iskusio da je
dobro ako mlad ovjek odlazei u toplice ponese sve to mu treba
Kao novar trebam tek ispuniti tvoje naloge odvrati idov, a smijeak mu je bio opako
podrugljiv. U tvoje osobne odnose ne smijem se i ne elim mijeati. No, da li me to vara
sjeanje? Ili si uistinu ve dovoljno uo o uenju raspetoga Nazareanina?
Nisam mogao podnijeti da ga zavaravam. Kad me je nastavio otro koriti, brino birajui
rijei pojasnih mu: Doznao sam uistinu dosta o njemu, a k tome i razne neobinosti. Pa ako
naem vremena, i u Galileji u se raspitivati i prikupljati obavijesti o tome. Moram jo rei,
zbog njegove se smrti u va grad uvuklo nekakvo sablasno raspoloenje. A i ja sam od onoga
dana mnogo razmiljao o tome ovjeku.
Tvoja iznenadna odluka glede odlaska u Galileju me iznenauje primijeti Aristej, nakon
to je neko vrijeme promiljao i pogledavao me postrance. Navodno je juer mnogo ljudi iz
grada polo na putovanje, upravo s istim odreditem. Meu prostodunim pak ljudima krui
glasina kako e se tamo zbivati uda. Znam da si previe prosvijeen da bi potegnuo za ribarima i drvodjeljama. No ipak mi ta istodobnost izgleda upadljivom
Zastao je i utio neko vrijeme. Potom je dodao: Razgovarajmo iskreno Imam razloga za
pretpostavku kako su naemu Velikom vijeu ti Galilejci, sljedbenici Raspetoga, jednako dosadili kao i glasine koje ire oni i ene iz njihove okoline. Najiri puk vjeruje u svaku besmislicu.
Glasine pak suzbiti je teko No jo je tee nekoga optuiti jedino na temelju naklapanja, zato
jer bi svi rekli kako nema vatre bez dima. Jedno raspinjanje dovoljno je kao upozoravajui
primjer. No progoniti sljedbenike znailo bi cijelome sluaju pridavati preveliko znaenje.
Bolje je ako taj ovjek utone u zaborav. Zato su nai voe dali Galilejcima posredno navijestiti,
barem tako ja mislim, da ih vie nee progoniti, ako sa svojih nogu hitro otresu prainu ovoga
grada Ovdje su zadovoljni ako Galilejce na taj nain otprave u Galileju, koja potpada pod
vlast Heroda Antipe. On moe s njima postupiti kako ocijeni pogodnim. Ali pretpostavljam
kako ti ljudi kod svoje kue, meu svojim zemljacima i gdje ih svi poznaju, nee stvarati nikakve neprilike ni tete. Ta u vlastitome zaviaju prorok ne znai nita! A obrazlaem ti sve to,
kako o svemu ne bi stekao pogrean utisak ili mogue i nesvjesno naslagao pretpostavke koje
razuman ovjek ne bi smatrao vrijednima spomena.
Dok sam sjedio u njegovim bogato opremljenim odajama, okruen vrstim zidovima i zatvorenim vratima, njegove promiljeno-poslovne rijei djelovale su na mene kao kad se na ar
drvenoga ugljena razbacuje pijesak, kako bi ga se ugasilo. Zato sam morao dati oduka svojemu
neraspoloenju, pa rekoh: Ako je sve to tako beznaajno, kao to opisuje, ti si se o svemu

tome zaudno dobro obavijestio No i ja elim otvoreno govoriti. Douo sam, Isus je ustao iz
mrtvih i ukazao se svojim uenicima, te im objavio kako e ispred njih poi u Galileju.
Aristej je cupkao porub svoga ogrtaa, kao da si smjera rasparati odjeu. Ali je ubrzo ponovno ovladao sobom, iskreveljio se i rekao: Bila je to beskrajna nepromiljenost, dopustiti tim
lukavim uenicima ukrasti njegovo truplo iz groba. Pa sada mogu ljudima ponuditi i posluiti
priu po volji. Dakako da im nije teko uvjeriti svoje tajne sljedbenike u takvu priu, kako bi
svoj bijeg iz Jeruzalema prikazali kao poboan pothvat. Mogao bih te donekle shvatiti, ako bi
bio jedan od onih to su obuzeti svetim zapisima ili pak idov mrzovoljan od silnoga ekanja
na Mesiju Ali ti si Rimljanin i mudroslov. Mrtvac ne ustaje iz groba. Takvo neto se jo nikad nije sluilo, a ni nee!
Zato si onda toliko uzbuen i ak van sebe, strunjae za hladnu prosudbu? zapitah ga.
Meni je razumljivo to si privren svojoj kui, novcu i poslu. Pa mora poduzimati krajnje
mjere kako bi odrao postojee. Ja, suprotno tome, mogu slobodno doi i otii, pa ak i pogledati u oi onim stvarima na koje se ti ne usuuje ni pomisliti. Odlazim sada iz Jeruzalema kako
bih uivao u kupkama koje se nalaze u gradu Tiberiasu. I ne bi te pritom trebalo mnogo brinuti
ako se mogue potajno nadam kako u usput neto uti ili ak vidjeti, to se jo nikada nije zbilo!!!
Promatrajui njegovu kratku bradicu, kou njegovoga lica i ruku, te vlasi nakovrane na
grki nain, obuzela me odvratnost prema njemu i njegovome pogledu na svijet. Morao sam
pomisliti na Lazarove sestre i na Mariju Magdalenu ak mi je i Marija od Beerota, sa svojim
enjivim nadama, bila nekako srcu blia od ovoga ovjeka kojim su upravljali zlato i razna
dobra. On nije imao nikakvih nada. Zato je i svima ostalima toliko bezobzirno odricao svaku
nadu.
Zasigurno je pogodio moje misli. Jer, iznenada je promijenio dranje, podignuo ruke i rekao:
Oprosti mi! Zasigurno ti najbolje zna to radi. Vidim da si u srcu pjesnik i zato si sklon
istraivati stvari, koje poslovan ovjek iz svojih misli jednostavno reeno iskljui i protjera. I ti
se nikako nee dati prevariti vabljenjem varalica ili povjerovati u sumnjive prie No, kako
onda misli putovati? Mogu ti ponuditi jednoga iskusnog vodia karavana, s devama ili magarcima. A k tome i ator s potpunom opremom, pa bi bio neovisan o svratitima. Tako bi mogao
izbjei njihovu prljavtinu, gamad i sumnjivo drutvo koje se u njima najee okuplja. No
najmudrije je unajmiti dva sirijska legionara kao pratnju i strau. U tom se sluaju ne treba
niega pribojavati ni danju niti nou. Sve to, razumljivo, zahtijeva novaca Ali si ti to bez
daljnjega moe priutiti.
Ve sam i ja pomiljao na takvo rjeenje, pa sam se zato i obratio Aristeju. Razumio sam i
njegovo nastojanje Jer, opremanje jednoga takvog putovanja morala mu je odbaciti
poprilinu dobit. Ali ako bih prihvatio njegovu ponudu, neprestance bi mi za petama bio neki
njegov uzdanik, pratei svaki moj korak, pazei na svaku moju rije i o svemu ga izvjeujui.
Zato sam oklijevao, neodluan. Napokon mu rekoh: Zapravo bih najradije putovao na svoju
ruku Nisam ni jedanput dospio posjetiti ovdanji gimnazij, pa se nadam kako e putni napori
istjerati slabost iz mojih udova. No moram paziti i da moja pratiteljica, kao ena, uiva u svim
prijeko potrebnim udobnostima.
Potpuno ispravno! ustro je potvrdio. Ve i malene neugodnosti i nezgode mogu
razdraiti enu i uiniti je udljivom. A i zasigurno ti ne bi bilo drago vidjeti njenu bijelu kou
prekrivenu crvenilom od ugriza. Zato mi dopusti donijeti, dok ti razmilja, malen dar za nju.
Otiao je i vratio se s lijepim grkim runim zrcalom. Poleina mu je bila ukraena
umjetniki izrezbarenim prizorom satira* kako grli nimfu koja se opire. Bilo je to lijepo usjajeno, vrijedno zrcalo. Zato ga nisam htio uzeti, kako novaru ne bih bio obvezan. Ali mi ga je on
utisnuo u ruku i rekao: Ne brini! Nije to nikakvo udotvorno zrcalo. Ono e tvojoj prijateljici
jedino pomoi probuditi ugodne misli I to nakon to prvo pogleda svoj odraz, a zatim strastvenoga satira. Navodno postoje zrcala koja donose smrt onome tko se u njima ogleda. No kao

razuman ovjek, teko mogu u to povjerovati. Ipak, oprez se uvijek pokae mudrim. Zato se od
srca nadam, tijekom svojega putovanja nee kojom nesreom zaviriti u neko zrcalo te posebne
vrste, u kojima se moe vidjeti stvari to ih ovjek ne bi trebao gledati.
Nije mi ostavio ni najmanje vremena za razmiljanje o smislu njegovih rijei. Odmah je
poeo na prste brojiti i razlagati kako u medu ostalim na putovanju trebati dvorkinju za moju
pratiteljicu, zatim kuhara, slugu za sebe, pa gonia magaraca i ovjeka koji e postavljati ator.
Napokon je zakljuio: Dvanaest ljudi ukupno bi moglo biti dovoljno. A takva primjerena
pratnja nee privlaiti pozornost, jer je upravo ono najmanje to odgovara tvojemu ugledu.
Pred oima mi je zaigrala slika skupine brbljavih, dreavih i pjevajuih slugu, koju nikako
ne bih mogao nadzirati. Ve i sama pomisao na takvo neto odbila me od ponuene osnove.
Zato rekoh: Izdataka se ne pribojavam No moja najvea rasko je biti sam! Zato predloi
neto bolje! A svoje zrcalo uzmi natrag. Sablanjiv prikaz na njemu je veseo, ali sumnjam da e
poveati moj ugled kod idova.
Sad znam, to emo uiniti odvrati on, uzimajui zrcalo natrag bez protivljenja. Tu je
neki Natan*, koji povremeno radi za mene. I ima tek jednu manu Ne govori nita! Ali je zato
krajnje pouzdan ovjek, te poznaje Judeju, a jednako dobro i Dekapolis*, Samariju i Galileju.
Kad sam iao donijeti zrcalo, primijetih ga kako sjedi u dvoritu To pak znai, Natan trai
posao. Trenutano mu nemam nita drugo za ponuditi, a ne bih htio da se ovdje danima mota
uokolo. Zbog svoje mualjivosti uzrujava moje ljude. Istodobno znam, vodio je karavane sve
do Damaska*. Razjasni mu kamo namjerava i kojim pute eli udariti, a on e sve urediti na
najbolji nain. Moe mu mirne due povjeriti i svoju novarku, pa e u svratitima podmiriti
sve raune. On se ne cjenka satima, ali i ne plaa koliko se zatrai, nego onoliko koliko smatra
primjerenim. Takvim postupcima, dakako, ne dobiva od gostioniara nikakvu nagradu za posredovanje Ali je on zadovoljan svojom zaslubom
Toga uzornog momka bih rado vidio! rekoh nesigurno, sumnjajui nije li to tek nova
novarova varka. No on se smijao mojoj dvojbi, te me poveo u dvorite. Tamo mi je pokazao
Natana. Ugledao sam od sunca preplanuloga ovjeka, bosoga i kratko podrezane kose. Bio je
umotan u prljav, neko bijel ogrta. Pogledao me, a meni se uinilo kako jo nikad nisam vidio
toliko sjetne oi Ipak je, na neki neobjanjiv nain, odmah stekao moje povjerenje.
Zamolih tada Aristeja neka Natanu razloi moje nakane. No on je tek podigao ruke i smijui
se poao natrag u svoje odaje. Tamo je svojemu knjigovoi naloio neka odbroji novac za moje
putovanje i pohrani ga u odgovarajuu vreicu. I odmah ga je naputio kako e mi sastaviti
jamstveni list za Aristejevoga poslovnog prijatelja u Tiberiasu Kao da nije htio imati nikakvoga posla oko mojega dogovora s Natanom. Kad sam ponovno pogledao toga navodno
mualjivoga svata, postalo mi jasno da on barem nije uhoda i potkaziva. Rekoh mu: Ti si
Natan, a ja Mark Rimljanin. Polazim s jednom enom za Tiberias i elio bih da to bude koliko
je mogue skromno i neupadljivo. Isplatit u ti nagradu koju zatrai, a na putu e voditi i riznicu.
Pogledao me je prvo u lice, a zatim promotrio i moje noge. Tako je htio provjeriti jesam li
sposoban za putovanje. Ali nije rekao nita, ve je samo kimnuo glavom. No ipak mi se uinilo
da sam u njegovome izrazu lica uoio izvjesno uenje.
Mislim kako e nam tri do etiri magarca dostajati nastavih. Moja pratiteljica i ja trebamo prostirae za spavanje i posue za kuhanje. Pribavi zato to smatra potrebnim, pa oko
podneva doi do Karantove kue, sitniara koji domuje nedaleko Hasmonejske palae.
Ponovno je kimnuo glavom. I odmah je ispustio iz ruke granicu s koje je na jednoj strani
ranije ogulio koru. Pa kad je uoio kako granica lei na tlu s ostatkom kore prema gore, kimnuo je po trei put. Govorljiv uistinu nije bio. Nakon presluavanja kod Aristeja, bio sam zadovoljan to me ovaj ovjek nita ne pita. Podoh zato natrag u kuu, smjerajui se oprostiti s
novarom. On mi je uruio obraun vezan za moju imovinu, a njegov knjigovoa mi je predao
vreicu s novcem i jamstveni list.

 Sretan put! poelio mi je tada Aristej. A im se vrati, vidjet emo se ponovno u Jeruzalemu.
Vratio sam se u dvorite i predao Natanu dobivenu vreicu s novcem. Odmjerio ju je u ruci i
odmah pripasao na bok. Zatim se kratko zamislio, pogledao put sunca i otiao svojim putom.
Nain na koji smo se suglasili o suradnji, jednako kao i neobina Natanova pojava, potpuno su
odudarali od istonjake sklonosti za cjenkanje i natezanje oko posla. Zato sam za njim dugo
gledao, uistinu i od srca zadivljen. I pritom nisam imao ni najmanji osjeaj da bi me mogao
prevariti.
Zatim sam poao unutar zidina prema Gornjemu gradu. Zaputih se u onaj dio kojime sam po
tami slijedio ovjeka s vrem vode. Uspinjao sam se kroz splet uliica i stuba, te nakon nekoga
vremena pronaao vrata u starim gradskim zidinama, kroz koja smo one noi proli. Jer, ma
koliko sam vrsto bio odluio vie ne uznemarivati poslanike koji su mi bili toliko neskloni,
htio sam se ipak po mogunosti uvjeriti jesu li napustili grad.
Uinilo mi se kako prepoznajem veliku kuu u kojoj sam one noi bio. Teka vrata bila su
otvorena, ali se u dvoritu nije nita micalo. Toga me je trena obuzeo nekakav neobjanjiv strah
i nisam se mogao odvaiti na ulazak. Oklijevajuega koraka proao sam mimo vrata, ali sam se
odmah i vratio, pa ponovno proao dalje. No jednostavno nisam bio kadar ui, sve da sam to i
htio, jer za to nisam imao snage.
Nakon duljega oklijevanja, polagano se udaljih. Bio sam vrlo srdit i predbacivao sam sebi
zbog plaljivosti. Zaudilo me kako je cijela etvrt izgledala naputeno. Mogao sam vidjeti tek
ponekoga ovjeka. U blizini gradskih zidina razabrao sam jednolino kuckanje. Tamo je sjedio
neki prosjak i svojim tapom udarao po kamenu, kako bi pobudio moju pozornost. Ali je bio
preponosan izravno zatraiti neto od mene. Iskusio sam ve kako je najmudrije prosjacima ne
davati nikakvu milostinju, jer se u tome sluaju ponu vui za ovjekom, pa ih se vie nikako
ne moe rijeiti. Ali me ovaj prosjak, koji nije imao nogu, tek nijemo gledao Jedino je prestao lupkati tapom, kad je primijetio da sam ga zapazio. Neto me tjeralo da zastanem i dobacim mu novi
Podignuo je milodar ne zahvalivi, ali je zapitao: to trai, strance? Sjedei ovako na tlu,
bez nogu, vidim vie, a ponekad i ono to mnogima ne bi bilo pravo.
Tada mi daj neki znak, ako moe! zamolih ga.
Pripreme za putovanje i nagli odlazak jedini su znakovi o kojima znam odvratio je prosjak. Pokrenuli su se ak i ljudi koji inae nisu po danu pokazivali svoja lica. Koliko mi je
poznato, to su ribari I po svemu sudei, vrlo su urili natrag svojim mreama. Da li ti je taj
naputak koristan?
I te kako! ak vie, nego pomilja rekoh, dobacujui mu iz radosti jo jedan novi. Pokupio ga je nekako odsutno, zagledan u mene, kao da nastoji odgonetnuti tko bih mogao biti.
Zatim je iznenada zapitao: Zar nisi neku veer vodio jednoga slijepca i kod Izvorskih vratnica
mu poklonio svoj ogrta? Ako jesi, savjetovao bih ti, kupi mreu i slijedi ostale. Moglo bi se
sluiti, pa ti uspije izvui punu mreu
Tko te je naputio da mi to kae? s mukom upitah, dok mi je neto stezalo grlo, a srce lupalo.
Nitko mi to nije naloio objasni beznogi prosjak, kimajui glavom. Rekao sam to jedino iz ogorenja. Naime, kad bih imao noge, zaputio bih se jo danas i ja u Galileju. Kroz ulice
odjekuje poput napjeva i veseloga poklia: Put Galileje, put Galileje! Ali ja ne mogu poi s
njima
Ti ne govori poput prosjaka primijetih.
Nisam to bio od uvijek odvratio je ponosno. Ja poznajem svete zapise A dok bez
nogu ovako sjedim u ulinoj praini, lake mi je pojmiti i vjerovati u ono to zdrav ovjek bez
tjelesnih mana ne moe spoznati. Zbog toga sam ve ee dobio po ustima, pa bih uinio bolje

drei jezik za zubima. No kad sam uoio koliko bojaljivo krui oko kue, koju sam i ja motrio iz daljega, nisam mogao utjeti
Znai, put Galileje! uzviknuh. Ti jaa moja nadanja.
Put Galileje! ponovio je poletno. Pa ako ga vidi, zamoli ga neka blagoslovi i nas, najneznatiju njegovu brau One koje pametnjakovii udaraju po licu!
Zadubljen u misli, vratih se u Donji grad. Ali kako sam se bliio kui mojega Sirijca, noge
su mi postajale sve nestrpljivije. Duu mi je grijala neka radosna groznica, puna iekivanja.
Istodobno se u meni budio neki zov, nalik napjevu i veselome pokliu: Put Galileje, put Galileje! I vie nisam mogao misliti ni na to drugo.
No ipak nisam smio odmah poi u svoju odaju. Morao sam sjesti na kuni prag i ekati. Jer,
ena i ki mojega domaina bile su gore i pomagale Mariji oko odijevanja. Karant je obznanio:
ene su sve iste. Njih dvije jednostavno nisu mogle odoljeti kunji, htijui poblie razgledati
lijepu odjeu i vrijedan nakit. Pritom se moja ena uvjerila kako Marija od Beerota nije okorjela
grijenica, nego bezazlena djevojka koju ti hoe spasiti i vratiti joj ast.
Nisam naao vremena za odgovor. Jer, upravo su me pozvale domainova ena i ker gore.
Veselo brbljajui pozvale su me neka pogledam svoju mladenku Zauen promjenom njihovoga dranja, posluao sam ih. No moje je iznenaenje neizmjerno poraslo, kad sam ugledao
Mariju. U svojoj novoj odjei izgledala je jo mlaom nego prethodne veeri. Kao ukras nosila
je vezeni pojas oko struka i vrpcu oko ela, te oko vrata ogrlicu sa arenim kamenjem. Na
ukama je pak imala krupne kolutove, a na nogama ak posebne kope. Pozdravila me je glasno, obraza rumenih od radosti, te rekla: Zato me oprema poput keri nekoga bogataa, kad
se pripravlja na svetkovinu? Umivena sam, poeljana i natrljana pomastima I imam veo za
lice, te ogrta za zatitu odjee od praine
Iskuavala je veo, a zatim i ogrnula plat te se okretanjem oko sebe pokazivala sa svih strana. Nakit je pritom zvjeckao Njeno djetinje oduevljenje me je ganulo. Priinjavalo se kao da
je sa svojom starom odjeom svukla i svoju zlu prolost. I Karant ju je doao pogledati, kao da
je djelo njegovih ruku, pa je opipavao svaki komad odjee i nakita.
Pozivao me neka i ja osobno sve provjerim na isti nain, te je pritom za sve navodio cijenu.
Moglo se pomisliti kako eli Mariju posebno zadiviti visinom mojih izdataka. No, nakon to je
Marija ula njegovo nabrajanje, lice joj se snudilo, radost joj je ugasnula, te mi je dobacila
napovjerljiv pogled.
Zahvalio sam Sirijcu na trudu, te i njegovoj eni i keri uputio uljudne rijei. Napokon su
sve troje pojmili kako je njihova nazonost suvina. Tada su se povukli, hihoui iza ruku podignutih pred usta. Kad smo ostali sami, Marija i ja, pogledala me je preplaeno i povukla se
prema zidu, kao da trai zatitu.
to ti namjerava sa mnom? upitala je nepovjerljivo. Takvo neto mi se do sada sluilo
samo jedanput, otkako sam utekla iz svojega rodnog sela u grad. Neka me ena povela s ulice u
kuu i umjesto mojega grubog platna navukla mi skupu odjeu. Pomislila sam kako mi eli dobro, sve dok nisam otkrila u kakvu sam to kuu dospjela. I tukla me je kad se nisam htjela prepustiti njenim gostima, kako su to eljeli. Potrajalo je tri dana dok nisam uspjela odatle pobjei.
Pretpostavila sam da si ti drukiji, te sam i molila za tebe, jer si bio ljubazan prema meni i nisi
me napastovao minule noi, kako sam se pribojavala. Ali ti sada vie ne vjerujem. Vjerojatno ti
u onoj svojoj jadnoj i neurednoj odjei nisam bila dovoljno lijepa
Ne boj se! tjeio sam je, no pritom sam se morao nasmijati. Mene ne privlai nikakvo
ovozemaljsko kraljevstvo. Inae bih mogao s tobom jednako tako ostati tu, u Jeruzalemu. Dovoljno sam proivio i doivio, pa znam kako su sav uitak, sve zadovoljstvo i sve radosti ovoga
svijeta tek jedna raarena jama Jama u kojoj nema ni daka svjeine, a to se u nju dublje
sputamo susreemo sve veu i sve ljuu jaru Zato teim jedino onome drugom kraljevstvu,
koje nas na ovome svijetu tek okruuje. I to kraljevstvo elim potraiti u Galileji, zajedno s tobom.

No moje prijateljske rijei nisu djelovale na nju. Tamne oi joj se napunie suzama, zatoptala je nogama, pa dohvatila ogrlicu s vrata i vrpcu s ela, te ih bacila na pod. Povikala je: Sada
razumijem, zato se nisi ak ni potrudio sam pribaviti nakit za mene Uz sve ostalo, i to si
prepustio drugome! Tvoja ravnodunost me vrijea! Ne elim nositi urese koje mi ti nisi izabrao A, k tome, jo nikad nisam imala toliko lijepe stvari
Bilo joj je neizmjerno teko odrei se svojega novog nakita i dodatnih uresa, pa je plakala
sve ee. Obim je nogama toptala o pod i ridala: Zar ne shvaa, najjednostavnija bi mi ogrlica od kotica voa i sjemenki bila mnogo vrijednija od svih tih kovinskih izradaka, ako bi je
ti pribavio?
Tada sam se i ja razljutio. Pa sam i ja udario nogom o pod i naloio: Ovo zavijanje treba
ovoga trena prestati, Marijo od Beerota. Ne mogu nikako pojmiti, zato se vlada tako
nedolino. to e pomisliti ovi ljudi dolje o_ tebi, a i o meni, nakon to uju svo ovo toptanje i
viku? ena koja plae je odvratna poput noi! A ako moju dobroudnost krivo tumai na toliko pozlijeujui nain, ne mogu te nikako povesti u Galileju!
Ova prijetnja je prestraila Mariju. Istoga je trena prestala plakati, osuila si oi, prila mi i
ovila ruke oko mojega vrata. Poljubivi me u kut usta, skromno je zamolila: Oprosti mi moju
ogranienost! Pokuat u se popraviti, samo me povedi
Njeno milovanje bilo je postupak neposlunoga, ali pokajnikoga djeteta, koje me je u trenu
ublailo i smirilo. Pomilovao sam joj obraz i rekao: Onda uzmi svoje ukrase i nakit, kako bi te
straari putem potovali kao moju pratiteljicu! Kasnije e se zasigurno ukazati prigoda, pa u ti
nanizati osuene bobice i kotice voa u ogrlicu, ako ti je takvo neto drae. No mi ipak nismo
vie djeca.
Djeca doista vie nismo bili. Ali me je toga trenutka ipak ispunjavala enja, da u srcu ponovno budem dijete Pa da nita ne znam o putenim uitcima, pakosti i zlobi, da se mogu bezazleno veseliti svakome danu onako kako nailazi
Nisam znao ni slutio to me eka u Galileji. Mogue sam poduzeo ovo naporno lutanje uzalud!? Ali sam barem htio pritom uivati u samome putovanju! I u punoj mjeri, u naprijed,
pokuati sve zadovoljstvo mojih nada odnosno radovanja.
Karant je zazvao gore, javljajui da su magarci pripravljeni. Po poloaju sunca sam utvrdio
da je tono podne. Znatieljno sam pohitao dolje, a Marija me slijedila. U uliici pred kuom
zatekao sam etiri snana magarca, a dva od njih imala su na leima i prostirae za spavanje.
Trei je nosio dva koa za tovar, a na etvrtom je sjedila siromaki odjevena ena. Ta se pak
nije usudila ni dignuti pogleda s vrata svoje jahae ivotinje. Natan me pozdravio s
potovanjem, ali utke. Odmah je pokazao i na sunce, kako bi navijestio da je doao u vrijeme
koje sam odredio.
Tko je ova ena? upitao sam srdito. Ne elim takvu osobe kao pratnju!
Ali Natan nije nita odvratio, gledajui u stranu, kao da ga se to nita ne tie. Karant je tad
pristupio blie i razgovarao s tom enom. Tada se obratio meni, smeteno cupkajui svoju bradicu, ta izvijestio: Zove se Suzana* Kae da joj je Natan obeao povesti je kao dvorkinju.
Ona se, naime, eli vratiti u Galileju. Ali ne moe toliki put prevaliti pjeice. Zato ve sjedi na
svojemu magarcu I ne trai nikakve nagrade, ako smije poi s vama. Koliko sam razumio,
ona se ovdje razboljela u vrijeme pashalne svetkovine, pa se njeno drutvo vratilo kui bez nje.
ena je i dalje vrsto sjedila magarcu, ne usuujui se ni pogledati u mojemu smjeru. Rasrdio sam se, sasvim razumljivo, te uzviknuo: Ne trebamo nikakvu dvorkinju! Posluivat emo
se meusobno. Ne mogu sve bolesne povesti iz Jeruzalema u Galileju!
Natan me tada pogledao ispitivaki Pa kad se osvjedoio da mislim ozbiljno, tek je slegnuo ramenima, podigao ruku i oslobodio moju vreicu s novcem koju je nosio o pojasu. Bacio
ju je meni pred noge i otiao uliicom, ni najmanje ne brinui za magarce. Nepoznata je ena
poela kukati, ali je ostala nepomino sjediti na svojemu magarcu.

U hipu mi je postalo jasno kako e se moj polazak na put jo oduiti, ako u sada morati
potraiti i uzeti nekoga drugog vodia, koji e jo k tome mogue biti i nepouzdan. Srdba je u
meni rasla, ali sam je progutao i zazvao Natana natrag. Ponukao sam ga neka ponovno uzme
vreicu s novcem i ogoreno uzviknuo: Doista nemam izbora! Postupi dakle po svojoj volji,
ali uznastoj da napokon krenemo, prije nego se okupi jo zjakala!
Pobrzao sam u kuu i sredio raune s Karantom. Dao sam mu vie nego je zatraio, rekavi:
Uzmi u pohranu stvari koje sam ostavio! Vratit u se u Jeruzalem
Tako je ispravno odvrati Karant, prekomjerno zahvaljujui. U znak potvrde svojim
rijeima pritom je uvjereno kimao glavom. Ni najmanje ne sumnjam da e se ubrzo vratiti.
Znatieljnici su se okupljali oko magaraca, dok je Natan okretno smjetao u koeve sve to
sam elio ponijeti. Promatrai su opipavali noge ivotinja i razgledavali im zubala. Za to su
vrijeme ene saaljevale Suzanu koja je sjedila na svojemu pokrovcu za jahanje, nalik kupiu
jada. A jo se uvijek nije usuivala izgovoriti ni jednu jedinu rije, bilo kome od nazonih. Pojavili su se i prosjaci, te iskajui pruali ruke, pratei to izricanjem dobrih elja za putovanje.
Natan im je iz moje vreice s novcem udijelio milostinju, koliko je procijenio primjerenim, kako nam svojim kletvama ne bi navukli zlo na vrat. Tako je u sitniarovoj ulici dolo do
poprilinoga metea i strke, prije nego smo se Marija i ja napokon mogli uspeti na svoje magarce, a Natan stati na elo nae malene karavane. Sto se mene tie, mogli su mi mirne due
navui i vreu na glavu! Naime, Natan nije rekao ni rijei o tome kojim nas putem kani odvesti
u Galileju i u kojim emo svratitima odsjedati.
No ponajprije nas je poveo kroz predgrae do glavnoga trga, gdje je vonjalo po usoljenoj ribi. Zatim je usmjerio prema Ribljim vratima i kroz njih napustismo grad. Straari su ga poznavali, ali su ipak htjeli pretraiti koeve na tovarnoj ivotinji. No kad sam uzviknuo da sam
Rimljanin, smjesta su nas propustili i jo dugo gledali za nama
Vrlo sam se zaudio kad je Natan usmjerio na cestu koja se protezala uzdu gradskih zidina
do utvrde Antonija. A tamo je zaustavio magarca, pred ulazom u utvrdu. Kad je Suzana zamijetila legionare pred vratnicama, ponovno je poela kukati i skrila lice na vrat magarca. Ja sam
pak uzalud poticao Natana neka nastavimo. Tek mi je mahnuo rukom, kao znak neka uem u
utvrdu. Sve sam vie sumnjao da je ovjek mogue nijem, jer ga do tada ne uh prozboriti ni
jedne jedine rijei. Promotrio sam i njegovu kratko podrezanu kosu, pa pomislio nije li mogue
poloio zavjet utnje?
Nevoljko sam proao ispod ulaznoga luka. Straari me nisu zaustavili, ma koliko sam moda
izgledao neobino sa svojom bradicom i prugastim ogrtaem. A im sam uao, pojavio se zapovjednik utvrde silazei s tornja, kao da je bio pozvan.
Priao sam mu, pozdravio ga na rimski nain podizanjem ruke i rekao: Poao sam u Tiberias, radi uivanja u kupkama. Moj vodi karavane je namislio da se oprostim s tobom i
zatraim savjete za putovanje. Putujem sasvim jednostavno, bez ikakve druge pratnje osim dviju ena.
Hoe li krenuti kroz Samariju ili radije dolinom Jordana? zapitao je zapovjednik utvrde.
Ravnao bih se prema tvojemu savjetu odvratih ja, jer sam se stidio priznati da to ne
znam. Zato sam mu tako odgovorio.
Samarijci su opaki ljudi odvrati potiteni, kostoboljom muen asnik, cupkajui si
gornju usnu. Nerijetko oni prostodunim i jednostavnim putnicima priprave poneku podvalu i
psinu. A u Jordanu je pak voda jo uvijek visoka. Zato bi mogao imati potekoa na gazovima,
a nou se u tim predjelima poesto uje rikanje lavova iz okolnih gutika. Ako eli, mogu ti
dakako dati dva legionara kao zatitu. Ti ih jedino mora platiti i po mogunosti prokuratoru
napomenuti o mojoj pripravnosti za pomo
No bilo je bjelodano kako nije oduevljen pomilju o smanjivanju svoje posade makar i za
dva ovjeka. Zato mu odgovorih: Ne, ne! Putujem zemljom u kojoj se Rim skrbi za red, pa
se nemam ega bojati.

 Onda u ti dati barem jedan ma rekao je olakano. Kao rimski graanin smije putovati nosei sa sobom to oruje. No opreza radi, dobit e uz njega i pisano doputenje, budui
da si tako neobino odjeven i svojoj bradi ne priputa britvu.
Uao sam te od oruara preuzeo ma s ramenim ovjesom. Tajniku sam pak za napisano odobrenje uruio neto novca, :.<% . , kako bi i zapovjednik iz mojega odlaska izvukao dolian
probitak. Zatim me je prijateljski ispratio kroz dvorite do izlaznih vratnica utvrde. Ali ni uz sve
nastojanje nije mogao zatomiti smijeak, kad sam pripasao ma preko svojega idovskog haljetka.
Natan se nije smjekao, nego je zadovoljno kimnuo, dok je tjerao magarce na polazak. Zatim
smo obili podruje Hrama, preli dolinu Kidron i udarili cestom koja se dizala uz Maslinsku*
goru koju sam ve poznavao u dijelu do Betanije. Kad se glavni grad izgubio iza nas, siao sam
s magarca i dalje poao pjeice. U Betaniji sam naloio Natanu neka zastane, pa sam poao u
Lazarovu kuu.
Morao sam neko vrijeme glasno dozivati, pa se tek tada Lazar pojavio iz svojega vrta. Uzvratio mi je pozdrav, a ja sam ga upitao za sestre. Doznao sam tek da su pole za Galileju
Zato nisi i ti poao s njima? zapitah ga.
Nisam vidio nikakvoga razloga za to odvratio je, tresui glavom.
Ali, meni rekoe, kako je On, va Gospodin, poao tamo ispred ostalih te ih tamo eka?
to me se to tie? upitao je Lazar odbojno. Brinem se za svoj vrt i ostajem u blizini
svojega groba
Govorio je ukoena jezika, a oi su mu bile zamagljene Djelovao je kao da promilja o
nekakvoj zagonetki, koju nikome ne moe razloiti. U njegovoj nazonosti osjeao sam se ledeno u dui i srcu, pa sam poalio to sam ga potraio.
Mir nek je s tobom! oprostih se s njim.
Mir! oponaao me podrugljivo. Kad bi samo znao, to mir meni predstavlja, teko da bi
mi ga poelio
Preao je svojim ukastim dlanovima preko ela i oporo dodao: Boli me glava, a misli mi
se rasplinjuju Kad sam zauo kako izvikuje moje ime, preplaio sam se. I uvijek se uplaim,
kad me netko doziva Htio bih ti jo ispriati jednu usporedbu. Kad bi nas dvojica, ti i ja, bili
veliki tek poput vraka igala, te jo i sve drugo uokolo nas bilo slino primjerene veliine ili jo
manje U tom bismo sluaju jo uvijek smatrali sebe jednako velikima kao i do sada, jer bi za
usporedbu imali tek jedan drugoga. No meni je cijeli svijet i sve oko mene postalo malenim
poput vrka igle. Zato je bio pripravan roditi se, umrijeti i ponovno uskrsnuti u ovaj svijet
veliine vrka igle? To nikako ne mogu pojmiti
Mogao sam tek pretpostaviti kako su, tijekom dana to ih je odleao u grobu, nastala neka
oteenja na njegovome mozgu, pa vie nije mogao misliti poput ostalih ljudi. Okrenuo sam se
bez rijei i vratio na cestu. Natan me ispitivaki pogledao, a u izrazu lica mu je bilo isto uenje
ili ak divljenje, kakvo sam ve jedanput zamijetio. No rekao nije nita. Nastavili smo nae putovanje.
Cesta se sada sputala u dolinu i presijecala neki vodotok. Kretali smo se du podnoja obronaka i zaustavili se tek jedanput, kako bi napojili magarce na jednome zdencu. Natanova
mualjivost je razvidno zarazila i Mariju, pa smo malo razgovarali. Ali Natanovo zaziranje od
govora nije ni najmanje djelovalo poput neke namrgodenosti ili zlovolje. I imao sam potpuno
povjerenje u njegovo voenje. Ni bolesnu enu vie nisam mrzio. Jahala je kao posljednja i
trudila se biti to je mogue nezapaenija. Kad su se sjene oduljile, poeo sam se ak i brinuti
zbog nje, pitajui samoga sebe hoe li izdrati napore putovanja.
Natan je bez prestanka gonio ivotinje. Stupao je dugim, neumornim korakom, kao da mu se
uri vie nego nama. Zamijetio sam kako je elio izbjei Samariju, odluivi se slijediti put galilejskih hodoasnika. Jer, za svoje putovanje do Hrama, na najveu idovsku svetkovinu, oni
su svojedobno odabrali put preko Jerihona.

Tek kad su se na nebu pojavile pojedine zvijezde, zaustavili smo se u jednome malenom selu. Natan je odmah odveo magarce u ograeno dvorite skromnoga svratista. A mi smo se morali sami pobrinuti za sebe. Brzo i umjeno rastovario je Natan ivotinje i odnio nae prostirae
za spavanje u jednu praznu prostoriju, koja je vonjala na gnoj, ali je inae bila ista. Suzana je
pohitala potpaliti u dvoritu vatru, gdje je uskoro poela glasno zveckati posuem za kuhanje..
eljela je time pokazati kako eli biti korisna, te nam kani pripraviti objed.
Stavila je komade janjetine u gustu juhu, koju je zatim postavila nad vatru i ostavila meso
polagano kuhati. Zatim je donijela vode i uporno zahtijevala da mi opere noge.
Oprala je noge i Mariji, odnosei se prema mladoj eni u svakome pogledu s puno poitanja.
Kad je jelo bilo gotovo, uruila je od njega prvo meni, a zatim Mariji. Osjeao sam se vrlo voljko i ugodno.
Srdanim glasom pozvao sam Natana i Suzanu: Ne znam kosi li se to s vaim Zakonom
Ali mi ipak putujemo zajedno i noit emo u istoj prostoriji. Ako elite jesti isto to i ja, sjednite i prihvatite se jela!
Oprali su ruke i unuli na tlo, prihvativi poziv. Natan je donio kruha, blagoslovio ga na
idovski nain i uruio mi komad. enama pak nije iskazao nikakve pozornosti. Jeo je vrlo malo, a meso nije ni dotaknuo. Tijekom objeda gledao je zamiljeno pred sebe, kao da je duboko
utonuo u misli. Nisam ga pokuavao navui na razgovor. Kasnije je jo jedanput obiao
ivotinje, pa se umotao u svoj ogrta, pokrio glavu i legao na prag. Kao da je time htio nagovijestiti da bi bilo dobro ako slijedimo njegov primjer. No kad je Suzana dojela svoj obrok, bacila
se na tlo pred mene i htjela mi poljubiti stopala, u znak zahvalnosti to je uzeh pod svoju
zatitu.
Ne zahvaljuj meni, ve Natanu! rekoh joj. Jedino se nadam da te putovanje nee
previe iscrpiti Inae e se ponovno razboljeti.
Ne, ne! nijekala je ona. Mi galilejske ene ilave smo poput koe. Moja bolest je poglavito nevolja i jad No kad se vratim svojemu domu, na obalu Galilejskoga mora, radost e
me potpuno izlijeiti.
Sljedeega nas je jutra Natan probudio jo prije izlaska sunca. Pripravio nas je na putovanje i
potjerao magarce vrlo hitro. Tako sam sjedio na leima magarca, drui od snenosti i studeni
te vaui komad kruha, upravo kad se crveno sunce pojavilo iza breuljaka. No kako je postupno danje svjetlo jaalo i zrak postajao topliji, tako me je sve vie ispunjavala radost. Modra
brda i visovi, vinogradi i srebrnosive masline na obroncima mogli su se ve dobro vidjeti. Vjerujem kako nas je sve obuzela jednaka veselost. Jer, na moje najvee iznenaenje, Natan je
promuklim glasom zapoeo pjevati neku hebrejsku pjesmu.
Pogledao sam upitno Mariju. No ona je tek potresla glavom, kao znak da ne razumije rijei
napjeva. U tom uzlazno-silaznom pjevuenju bilo je istodobno neto radosno i sveano. Kad je
zavrio pjesmu, siao sam s magarca i priekao dok nije naila Suzana. Na moje pitanje pogledala me povjerljivo i pojasnila: To je hodoasnika pjesma, koja kae:
Gospodin je tvoj pastir,
Tebi s desna je Gospod, tvoj zatitnik.
Tijekom dana
Sunce ti nee nauditi,
Ni Mjesec po noi.
Gospodin e te ouvati svakoga zla,
Spasiti tvoju duu.
Gospodin e bdjeti nad tvojim putima,
Odlascima i dolascima,
Od sada pa do vjenosti.
Nisam tono razumio Suzanino narjeje, pa je poela pjevuiti iste rijei na uobiajenom jeziku, njiui pritom tijelom amo-tamo I iznenada je, na moje iznenaenje, briznula u pla.

elei je utjeiti, dodirnuh joj ramena i rekoh, pomalo uplaen: Ne plai, Suzano! Ispripovijedi mi, to te titi! Moda ti mogu pomoi
Ne, ne! odvrati ona. Ja to plaem jedino od radosti, jer sam se iz najdublje patnje i
zapravo iz kandi smrti ponovno vratila na svjetlost dana.
I nehotice me obuzeo neki neobian osjet. Naime, po svemu sudei, kao suputnike sam imao
dva ljudska bia kojima u glavi nije sve bilo na mjestu. No moradoh se nasmijati! Napokon,
prema svim razumnim mjerilima, bio sam i ja tek luckasti Rimljanin, koji bez mira i poinka
tri za uskrsnulim idovskim kraljem.
Oko podneva smo se spustili u dolinu rijeke Jordan, te ugledali plodne oranice i sive zidine
Jerihona. Zrak je bio vru do usijanja, ali je ipak povjetarac donosio blag no prodoran miris
lugova palmi, koji su bogatstvo ovoga grada.
Proljee je ovdje uznapredovalo vie nego u Jeruzalemu. Zato smo mogli vidjeti seljake kako srpovima anju ito. Natan nas nije poveo u grad, nego smo stazama za blago obili gradske
zidine i oko podneva zastali u njihovoj sjeni, pokraj jednoga izvora. Tu smo se odmarali, a magarcima priutili pau. Natan se malo udaljio, kako bi molio. Kad se vratio, ruke je jo uvijek
drao podignute u smjeru Jeruzalema. To je i Mariju podsjetilo na njenu obvezu molitve, a Suzana je takoer promrmljala pobone rijei. Taj mi je njihov postupak nekako odaljio te ljude.
Postao sam izrazito svjestan kako su oni stranci za mene. Jer ja obiavam moliti jedino kad to
obiaji nalau, primjerice pri rtvama i mjesnim svetkovinama u ast bogova, gdje se ba zateknem. Takav oblik molitve niemu ne slui niti ne pomae. Na taj se nain, jednostavno
reeno, prilagoavam obiajima i navadama raznih zemalja, kako ne bih pobuivao nepotrebne
pozornosti. Sada me je ispunila neka vrsta zavisti, pa sam poelio zatraiti od mojih suputnika
neka me poue svojim moltivama. No oni su bili idovi i gledali su na svoj narod kao na onaj
kojega je Bog odabrao. Zato sam se pribojavao, Natan i Suzana bi odbili moju zamolbu. Marijina mi se pak molitva vie priinjavala tek kao djeja navika, pa od nje ne bih imao nikakve
koristi.
Tijekom naega poinka jeli smo kruha, luka i sira. Marija i ja otpismo i kiselkastoga vina,
no Natan i Suzana su gasili e tek vodom. Kad sam ponudio vina Natanu, bez rijei je pokazao
na svoju kratko podrezanu kosu. Tako sam pojmio da ga vezuje nekakav zavjet. No pogledao
me toliko srdano i odano, te sam ga upitao: Jesi li ti poloio zavjet utnje?
Gdje je mnogo rijei odvratio je ne moe se izbjei grijeh. Ali se uz te rijei
dobroduno nasmijeio.
Vie nisam imao strpljenja za daljnje odmaranje, pa sam potaknuo suputnike na polazak.
Vratismo se na glavnu cestu, odakle smo preko doline u daljini mogli vidjeti nabujalu rijeku
Jordan. Putovanje po toj silnoj vruini toliko nam je istjeralo znoja kroz sve pore, da je svatko
od nas bio dovoljno zabavljen vlastitim naporima. K tome su kako ljude tako i ivotinje napale
muhe koje su nas bole i grizle. Ovi su rojevi, po mojemu miljenju, stizali od volova koji su
vukli snopove ita iz polja prema gumnima.
Kad se spustila veer, imali smo za sobom dugo putovanje. Zato smo svi bili umorni, edni i
ukoeni. Noili smo u jednome selu, koje je imalo zdenac napajan iz izvora. Zato smo se mogli
temeljito umiti. Ve sam utvrdio kako Natan, po svemu sudei, izbjegava gostionice u veim
mjestima, premda bi se tamo mogli udobnije smjestiti i dobiti ve skuhano jelo. No kad me
ispitivaki pogledao, nisam pokazao nikakve znake nezadovoljstva. Nakon boravka u Jeruzalemu, koji je rastrojno djelovao na ivce, ovaj jednostavan nain ivota bio mi je ugodan i dobro
je djelovao na mene.
Mariju su zamarali dokolica i nerad. Zapasala je svoj ogrta i pomogla Suzani oko potpaljivanja vatre i kuhanja. Pa dok su se pred mojim oima postupno poele pokazivati zvijezde, mogao sam uti kako njih dvije ustro avrljaju, na uobiajen enski nain
Poslije jela je Marija prikuila svoj prostira sasvim blizu mojemu i zaaptala mi u uho: Ta
je Suzana potpuno neobrazovana! Moglo bi je se ak shvatiti maloumnom. Ali pretpostavljam

kako pripada Smjernima, te da neto zna o raspetome Isusu. No openito nas se boji i teko da
e postati povjerljivija prema nama.
Brzo sjedoh. Natan je ve zamotao svoju glavu i pred pragom legao na poinak. Suzana je,
meutim, jo uvijek kleala i mrmljala svoju molitvu. Nisam se mogao suzdrati, da je tiho ne
zazovem po imenu i zamolim: Reci mi, kako se ti moli, kako bih i ja to pravilno nauio!
Suzana je podigla ruke u znak obrane i ustvrdila: Ja sam tek neuka ena Ne poznajem
Zakona. I ne znam moliti kako to dolikuje. Ti bi me tek ismijao, ako bih te tome pokuavala
pouiti.
Zasigurno se neu smijati uvjeravao sam je. elio bih postati blag i smjeran u srcu.
Tvoja molitva je nova prikljuila se i Marija. Jo nikad nisam ula nekoga moliti se na
taj nain
Suzana se uplaila, ali mislei na zahvalnost koju mi duguje, ipak nas je pouila molitvi.
Prije toga je pojasnila: Nauila sam tu molitvu jer se lako pamti, a rekoe mi i kako ona zamjenjuje sve druge molitve, jer se tim rijeima vie nita ne moe dometnuti. I odmah je nastavila, pouavajui. Ja molim ovako: Oe na, koji si na nebesima, neka bude oboavano ime
Tvoje. Doi kraljevstvo Tvoje. Neka bude volja Tvoja, kako na nebu tako i na zemlji. Na kruh
svagdanji daj nam danas. 1 otpusti na dugove nae, kao to ih i mi otpustismo dunicima
naim. I ne uvedi nas u iskuenje, nego nas izbavi od zla.
Zamolih je neka ponovi molitvu. Uinila mi se uistinu jednostavnom i lakom za pamenje.
Glasno sam je ponovio, razmiljajui o svakoj reenici. I pojmio kako toj molitvi doista nita ne
treba dometnuti, jer je u njoj bilo izraeno sve to jednom jednostavnom i skromnom ovjeku
moe biti potrebito. To nije bila izmudrena molitva nekoga uenjaka ili pismoznalca. Ali sam
se toliko o njoj zamislio te vie nisam muio Suzanu daljnjim propitkivanjem.
Sljedeu smo no morali provesti blizu jedne djelimice preplavljene gutare. Negdje daleko
prema sjeveru, u brdima gdje je izvirao Jordan, otapao se snijeg. Zato je rijeka prelila svoje
obale, premda su joj pritoci bili gotovo presuili. Poplava je pritom istjerala divlje ivotinje iz
njihovih brloga. Pa kad su zasjale zvijezde, uo sam akale kako u brdima uznemireno laju, a
neto kasnije dopro je do nas odjek rike nalik grmljavini. To sam glasanje poznavao od ranije.
No ipak ga jo nikad nisam susreo na otvorenome, ve jedino u Rimu, nou, u krugu amfiteatra.
Magarci su od te rike zadrhtali, pa smo ih morali uvesti u istu prostoriju gdje smo spavali na
povienom mjestu. Marija jo nikad nije ula lavlje rike, pa se tjenje priljubila uz mene.
Uzdrhtalim me glasom zamolila neka je zagrlim, premda je no i bez toga bila zaguljiva od
silne vruine.
Natan je umirio magarce, zagradio i zaprijeio vrata, te se leima jo oslonio na njih. Napeto
je pritom oslukivao u no. Ni Suzana nije mogla usnuti. Zato iskoristiti tu prigodu kako bih je
upitao: Od koga si nauila onu molitvu, koju si mi juer kazivala?
U daljini su lavovi ponovno zarikali, a tanki zemljani zidovi naega zaklona kao da su se od
toga zaljuljali. Suzana je uasnuta prekrila dlanom usnice i promrmljala: Takvo neto me ne
smije pitati!
No tada je Natan zaustio, to me je uistinu zaudilo, rekavi Suzani: Govori samo! Njega
se ne treba bojati
U treperavome svjetlu glinene svjetiljke Suzana se nesigurno ogledavala, kao da smjera
utei. Ipak je zapoela objanjavati: Isus iz Nazareta, onaj ovjek to je bio raspet u Jeruzalemu, pouio je toj molitvi svoje uenike, a i nas ene, koje smo potegnule s njim iz Galileje. Uvjeravao nas je pritom kako je to dovoljno za nas, te da ne trebamo drugih molitvi.
Valjda mi ne misli lagati!? uskliknuh iznenaeno. Zar si uistinu s njim putovala Galilejom?
Vrlo sam skromno obdarena mudrou odvrati Suzana. Zato ne bih mogla lagati, sve
kad bih to i htjela. No pet se vrabaca dobije za dva novia, pa ipak ni jedan od njih nije zaboravljen u bojim oima. Cijeloga ivota bila sam pohlepna na novac i dobra, te si ni jedan jedini

put nisam priutila dovoljno hrane. Pa kad su svi ostali potraili toga novog proroka, postupila
sam tako i ja Pomislila sam, mogue u kod njega neto dobiti besplatno. Jer, u Hramu ne
daju nita bez naplaivanja. Posluala sam njegovo uenje, ali ga nisam razumjela No jednom je zgodom govorio puku i pritom me prodorno pogledao, dok je kazivao: uvajte se pohlepe i lakomosti! ovjekov ivot nije ispunjen ako se hrani tek raznim dobrima. Bilo je to
dolje, na obali jezera. Osjeala sam kao da zna tko sam, kao da je uo o mojoj krtosti. Zatim je
kazivao o jednom bogatau, koji je posjedovao izdana polja te je sruio svoja spremita za ito,
kako bi sagradio nova i vea. Naime, nakon to je toliko stvorio, namjerio je smiriti se tijekom
dugih predstojeih godina. No Bog mu ree: Ti luae! Jo ove noi tvoja e dua biti pozvana. Kome e tada pripasti sve to si nagomilao?! A Isus je tada zakljuio svoje govorenje
rijeima: Takva je kob ovjeka koji skuplja dobra za sebe, a ne za Kraljevstvo! Duboko je
udahnula, kimnula glavom i tek tada smjerno nastavila: Srdila sam se na njega i vratila se
svojemu domu. Ali nikako nisam mogla zaboraviti njegovih rijei Napokon su poele vrtati u
meni, kao bol u zagnojenome zubu. Ponovno sam pola Isusu i sluala njegove pouke. Tada je
govorio o gavranima koje Bog hrani, te o poljskim ljiljanima koji ne predu i ne tkaju, pa su ipak
odjeveni raskonije od kraljeva. Zabranio je svojim uenicima brinuti se za hranu i pie, te im
naloio neka tek trae kraljevstvo, jer e im naknadno sve biti namireno. I tada mi se saalio.
Dodue, prialo se kako je nekom zgodom nahranio mnotvo ljudi s tek nekoliko hljebova i
riba. Ali takvo neto ne moe se uraditi svakoga dana. Nisam inae bila voljna podijeliti svoj
imetak lijenim i nekorisnim rukama. Ipak sam prodala tkanine koje sam istkala, te prepustila
svoja polja brizi jednoga upravitelja. I pola sam s Isusom, kako bih pruala potporu njemu i
njegovim uenicima, dok moj novac potraje. Priinilo mi se, naime, kako e udotvorac i sam
uskoro umrijeti od gladi, ako netko nee skrbiti za njega. Nekoliko drugih ena uinilo je isto
to i ja, iz suuti. U svakidanjemu je ivotu On bio toliko bespomoan
Prisjetivi se svojih pohoda s Isusovim sljedbenicima, Suzana je uzdahnula. Zatim je nastavila svoje izvjee: Ne bih htjela rei nita protiv njega Sve sam ovo ispripovijedila jedino
da bih pokazala da nije mnogo razumio o ovozemaljskim stvarima. I zato smo morale mi ene
skrbjeti za njega. Ponekad su i njegovi uenici, to moram priznati, odlazili u ribolov kako bi
poneto doprinijeli potrebama i izdravanju. U Nazaretu se prialo kako je Isus zasigurno
nauio svoje umijee pri ocu, no da ipak nije bio dobar tesar. Znao je izraditi jarmove i rala, ali
ne i dobar kota. Osim toga je gajio i previe povjerenja prema drugim ljudima. Tako je Judi
Iskariotu prepustio voenje cjelokupne riznice, a ja sam vie nego sigurna kako je vreica s
novcem ponekad bila laka nego je trebala biti. To se moglo tome ovjeku vidjeti u oima. Ne
elim tvrditi kako sam razumjela pouavanje Nazareanina. Ta ni njegovi uenici nisu to uvijek
pojmili! No na neki je nain bilo ugodno boraviti u Njegovoj blizini. Zato sam ostala uz Njega i
nisam se vratila svojemu domu, premda sam to ponekad poeljela. Naime, i ne htijui to,
pobone je i blage ljude pretvorio u neprijatelje. Primjerice, i meni je bilo nepodnoljivo to je
uz sebe trpjeo enu poput one uzgajivaice golubova iz Magdale
Marija Magdalena je ena dobra srca umijeala se Marija. I mudrija je od tebe, ti odvratna seoska babetino, u tim svojim grubim vreastim krpama!
Ako ti pristaje uz nju svadljivo joj je odvratila Suzana tada ve znam od koje si vrste
ena. I zato svake veeri toliko uri zavui se na prostira ovome Rimljaninu! Da sam odvratna seoska babetina u grubim vreastim krpama, to je tono. Ali znam presti i tkati, kao i kuhati,
pei i pospremati A neko sam stupala i iza pluga, kad sam htjhela utedjeti skupu nadnicu za
oraa. Isus iz Nazareta je openito bio predobar za ovaj svijet, previe bezbrian i lakovjeran.
Stvarao je uda i iscjeljivao bolesne, ni ne kuajui se prije toga osvjedoiti, zasluuju li oni
takvo milosre. Trebalo je tek dotaknuti njegov ogrta i sve bi potekoe nestale. Djelovao mi
je poput prostoduna djeteta, koje je u jednome grijenom svijetu preputeno samome sebi. Da
je samo htio posluati razumne savjete, ne bi nikako poao u Jeruzalem, na pashalnu svetkovi-

nu. No bio je svojeglav i mislio kako i ovozemaljska pitanja razumije bolje od ostalih ljudi.
Zato se sve sluilo upravo* onako kao to se zbilo
Suzana se toliko raestila, te je nastavila grditi Isusa kao neposlunoga mladia. No kada je
shvatila to je sve brzopleto izrekla, udarila je plakati i dodala: Nita mi nije ostalo od njega
osim ove vreaste odjee i molitve kojoj nas je pouio. Kad je umro, svi smo se uasnuti
razbjeali i rasprili, kao jato vrabaca. Meni je pozlilo od straha i jeze, kad sam pobjegla s raspinjanja. Danima nisam mogla progutati ni zalogaja. Jednostavno sam se zavukla u jednu pilju
ispod Hrama i nadala se da me tamo nee nitko otkriti. Napokon me naao ovaj Natan u svojemu bijelome haljetku, te zbog Isusa kratko podrezane kose. Povjerio mi je o ustajanju raspetoga
iz mrtvih, te o njegovoj najavi kako ispred nas kree put Galileje.
Suzana se naglo udarila dlanom po usnicama i pogledala Natana, prestraena nije li mogue
u svojoj brbljavosti izlanula previe. No Natan je rekao: Govor ena je nalik pucketanju suhih
granica ispod lonca na ognjitu. Ja sam znao da je Kraljevstvo blizu, no Isusa nisam nikad
osobno sreo i upoznao. A kosu sam si odrezao kad sam douo kako je ustao iz groba. Jer ako se
to dogodilo, on je Sin Boji I onaj kojega smo ekali.
Ja sam ga poznavala naglasila je Suzana. I to vrlo dobro. Naime, prala sam mu odjeu.
On je bio ljudsko bie, osjeao je glad i e, a ponekad bi postajao mrzovoljan zbog svojih
uenika i openito ljudske nemilosrdnosti i okrutnosti. No nedvojbeno je uistinu ustao iz
mrtvih, ako se tako izvjeuje. Ni ja se tome ni najmanje ne udim. Upravo suprotno! Ja plaem
od sree zbog njega I nadam se, sve e ostalo poi na dobro. Mogue e u Galileji doista uspostaviti kraljevstvo, ako emo strpljivo ekati. I ako e se aneli boriti za njega. Inae to ne
moe uspjeti. U svakome sluaju, kazujem svakoga dana jutrom, o podnevu i naveer onu molitvu koju nam je prenio. Meni je ona dovoljna, kao to je i sam tvrdio
Jesi li mu uistinu prala odjeu? u polunevjerici je zapitala Marija, koje se Suzanino kazivanje duboko dojmilo.
Tko bi je inae toliko izbijelio?! pohvalila se Suzana. Tvoja Marija Magdalena u cijelome svom ivotu zasigurno nikad nije stala uz korito za pranje. Saloma* je pak imala dovoljno
posla s rubljem vlastite djece. A Ivana* je bila nauena i sama imati dvorkinje. Da se samo
usudila, najradije bi bila naloila neka je nose u nosiljci iza Isusa. No tada je ipak nauila hodati
na vlastitim nogama.
Zato si ga zapravo slijedila? zapitah, ne mogavi vie obuzdavati svoje uenje. I
zato si rtvovala svoj imetak, kad ti nije bilo po volji ni Isusovo dranje niti ono njegovih
uenika i ostalih sljedbenika?
Bio je ipak poput janjeta medu vukovima razjasnila je Suzana, pogledavi me jednako
zaueno. I tko bi ga drugi osim mene hranio i skrbio za njega? ak ga je i roena mati smatrala udakom. Nazareani su ga, primjerice, jednom zgodom odveli na rub nekoga ponora,
kanei ga strmoglaviti u dubinu, ali su se uplaili i odustali
Onda si ga i ljubila? zapitao sam.
to moe ve znati o ljubavi jedna tako usahla stara ena poput mene? promrmljala je
mrzovoljno Suzana, okreui se amo-tamo. No svijet je pun lijenih nevaljalaca, gramzivih
sveenika, nemilosrdnih prikupljaa poreza i prireza te drugih razbojnika. Dovoljno je da se
seljanka pojavi u gradu, pa joj ve odreu kosu. Mene je jednostavno boljelo i bilo mi je ao to
je bio toliko bezazlen i nita nije znao o ovozemaljskoj zlobi, pakosti i podmuklosti.
Tada je stisnula dlanove jedan o drugi, pa tiho dodala, kao da se stidi onoga to kazuje:
Osim toga, znao je rijei vjenoga ivota
to misli pod tim?! zapitah krajnje znatieljno.
Ne znam.;. odvratila je. No istodobno se naljutila i nestrpljivo odmahnula rukom, kao u
znak neke obrane. Tek, znao ih je. Ja nisam razumjela njegovo kazivanje. Jednostavno sam
vjerovala.
I jo uvijek vjeruje? navaljivao sam.

 Ne znam odvratila je jednako nestrpljivo. Kad su na kriu s njega tekli krv i smrtni
znoj, nisam vie vjerovala 1 pobjegla sam, jer vie nisam mogla gledati njegovu patnju.
Mogue sam se tada razboljela upravo od razoaranosti, pri pomisli kako sam uzalud rastoila
svoj imetak. Ali nije tako Razboljela sam se ponajvie zbog njegovih patnji i muka. Takvu
smrt nikako nije zasluio, pa ak i ako je grubo govorio o pismoznalcima i farizejima. No on
nije rekao nita gore nego bi to uinio neki jednostavan seljak, ako bi imao posla s takvim
uenim ljudima. Pa bi ga pritom zbog nehotinoga krenja Zakona mogue silili neka odbaci
svoj urod voa ili svoje povre!? Ipak, sad e zasigurno sve krenuti na dobro, a ja vjerujem u
Njega Jedino bih ga eljela barem jo jedanput vidjeti i uti mu glas.
Razum mi je nalagao sumnjati u rijei ove ene. I to u ovoj zaguljivo vruoj noi, u kolibici
od blata, dok su se magarci nemirno tiskali pred jaslama, a vani rikali lavovi. inilo mi se kako
Suzana eli izgledati priprostije i ogranienije nego je uistinu bila. Te na taj mi nain uskratiti
najvaniji dio onoga to zna. Naime, ako je provela mnogo sati u Isusovomu drutvu, te vidjela
njegova uda i sluala ga dok je govorio puku Tada je morala makar i sluajno poneto uti i
prihvatiti od onoga to je pouavao svoje odabrane uenike. I morala je doznati poneto od
onoga to nije bilo namijenjeno svim uima.
A kako je to s njegovim mudrim izrekama? ispitivao sam dalje. Zar uistinu nisi nita
zapamtila od njegovoga tajnog uenja?
Mudrost se ne moe prenijeti enama i djeci pokuala mi je pojasniti Suzana, gledajui
me pritom sve manje prijateljski. Upravo zato nisam mogla podnositi Mariju Magdalenu. Neprestance je visjela uz Isusove noge, dok smo se mi ostale bavile drugim korisnim poslovima. I
uz to si je jo umiljala kako sve razumije Od toga soja ih imamo kod nas i dovoljno i
previe. A nismo trebale njegovati i skrbiti tek za njega i Dvanaestoricu, nego ponekad i za sedamdesetak osoba. Za mene je njegova mudrost bio on sam. Za mene je bio kruh ivota, kako
se sam znao izraziti. No to je time mislio, ne znam. Ali sam vjerovala njegovim rijeima.
Mogao sam tek zdvojno kimati glavom nad tom njenom ogranienou. Zato sam odustao od
daljnjega propitkivanja. No dok je uljanica sve slabije treperila, neto je potaklo Suzanu da me
ipak pokua urno uvjeriti. Bilo je razvidno da vrlo naporno razmilja, te je zbog toga neko vrijeme trzala i razvlaila prste, istodobno se njiui naprijed-natrag. Napokon je pojasnila: Njegov otac na nebu je i moj otac. Isus je putao k sebi i djecu, pojanjavajui kako je njegovo
kraljevstvo otvoreno onima koji su poput djece. Bilo mi je jasno, kao dijete ne trebam razbijati
glavu oko nakana svojega oca, ve si trebam govoriti kako on sve najbolje zna. Ta spoznaja je
jedina tajna, koja mi se otkrila.
Tijekom te nemirne noi nisam nikako mogao duboko usnuti. A ona priguena lavlja rika
ivo me podsjeala na Rim U nekome polusnu, izmeu jave i sna, kao da bijah ponovno prenesen tamo, oekujui da otvorim oi smjeten na purpurnome* uzglavlju, okruen oblakom
ruina mirisa i iscrpljen strastima Taj je san bio poput more. No kad bih se napokon prenuo
iz polusna, obuzeo bi me jednako tjeskoban osjet potpune besmislenosti mojega sadanjeg djelovanja. Tu leim, bradat, nepoeljan, vonjajui po znoju, u prljavoj kolibici od blata, dok su
oko mene magarci i idovi. I pritom se zavaravam kako mogu postii i ostvariti zamisli koje su
na ruglo zdravome razumu U Rimu sam si davao nakovrati kosu, a ogrta sam slagao u pregibe tono kako je to bilo propisano Vrijeme sam pak provodio itajui, sluajui zanimljiva
suenja ili jednostavno na neki drugi nain, sve ekajui na sate ponovnoga vienja s Tobom,
Tulijo
Misli kakve sam sada preturao po glavi, bile bi izloene poruzi jednako u raskoi bogatih oslobodenika* kao i u istananome drutvu obrazovanih i uenih, gdje je preporuka ne vjerovati
ni u to. A povrh svega, ja bijah jedan od najbunih smijaa
No ipak je upravo tako, te se one jednako lakoumne ene i mladi ljudi koji mudruju,
meusobno natjeu u ludostima. Pa primjerice stoje u repovima pred vratima zvjezdoznanaca,
arobnjaka ili pretkazivaa sudbine, ljudi koje je upravo trenutak uzvisio, pripravni poloiti im

znatne iznose za amulete koji navodno donose sreu. Te ene i mukarci ismijavaju sami sebe,
nepovjerljivi prema vlastitome praznovjerju, ali istodobno vjeruju kako mogue u tome ipak
ima neega. Sve je tamo tek igra na sreu. Fortuna* je pak udljiva, a mogunosti dobitka
upitne No ipak se daje prednost ostanku u igri, usmjesto stajanja po strani i mirenja s nedjelovanjem.
Vodim li mogue i ja, jo uvijek, tu istu drsku i umiljenu ispraznu igru, ovdje u zabaenoj
dolini Jordana? Pa kad zdvajam u najtamnijoj dubini due, cijenim ipak privlanijim i dalje
bacati kockicu te time traiti novu nadu, umjesto da napustim igru? Kojemu se to dobitku nadam, sve u svemu? Mogue je to bio tek san ili opsjena, ono kraljevstvo na zemlji u koje jo
uvijek ludo vjerujem nadajui se nai put do njega? Razdiranog tim munim mislima, iznenada
me obuzela odbojnost i ak gnuanje prema Mariji koja je disala uz moj bok, kao i prema svojeglavoj Suzani te mualjivome Natanu. U to sam se to ja, Rimljanin, uputao s njima? I to
sam s njima imao raditi?
Ponovio sam u dui molitvu kojoj me pouila Suzana. Bila je to prva od Isusovih tajni u koje
sam bio upuen. Time je mogla biti obuhvaena arobna mo skrivene mudrosti. No kako sam
god okretao reenice i mudrovao oko njih, molitva je ostala kakvom je i bila Zahtjevima
prostodunih ljudi primjeren obrazac za prilagoavanje sudbini, pamtljiv izriaj ijim kasnijim
smjernim ponavljanjem otresaju svoje brige i mogu si priskrbiti duevni mir. Ja pak nisam bio
toliko djetinje due, da bi mi takve rijei donijele spoznatljivu pomo.
Te smo noi svi loe spavali. Zato se u zoru svi digosmo neispavani i svadljivi. Marija od
Beerota si je utuvila u glavu, kako bi trebali okrenuti u brda i udariti cestom za Samariju.
Muiavo je naglasila kako joj se ne mili sresti lava, kojega je poplava istjerala iz grmlja i
gutika. Suzana je pak stalno poinjala iz nova brojiti posue za kuhanje i vreice s hranom,
neprestance tvrdei kako je neto izgubila. Tako se na polazak odugovlaio. ak je i Natan
djelovao poneto trapavo, ogledavajui se mrzovoljno. A magarci koje su muili obadi bili su
toliko tvrdoglavi i neposluni, te smo ih morali cijelo vrijeme vrsto drati.
Rasren Marijinim naklapanjem, Natan je napokon potraio uporite u svetim zapisima,
navodei joj jednu izreku iz njih: Neki se put moe priinjavati glatkim Ali ima i putova
koji vode u smrt!
Pokazao je rukom na ma o mojemu boku, te odluno pokrenuo nau skupinu. Kao da je
time htio rei, kako mi moemo raditi to nas volja, ali on namjerava u svakome sluaju slijediti
put koji je prvotno bio utvren.
Vi mukarci ete se lako spasiti jadikovala je Marija. No ja sam jo mlada A lav je
mudra ivotinja i uvijek bira najnjenije meso. Tako sam barem doula
Nakon to je Isus iz Nazareta ispred nas proao ovim putem otresla se na nju Suzana
moemo zasigurno i mi za njim. No ako se boji, izjahat u ja naprijed i potjerati lava. Meni
nee nita uiniti, to je sigurno.
Razdraeno sam primijetio kako nitko od nas ne zna, kojim je to putem Isus krenuo za Galileju. I to ako je cijela pripovijest uope i barem donekle istinita. Vrlo je lako mogue da se
ovdje radi o vjeto smiljenoj priici, koju su pustile u optjecaj jeruzalemske vlasti, kako bi se
rijeile Galilejaca i otpravile ih iz glavnoga grada. Ni ja nisam polagao mnogo nade u suprotstavljanje lavu tek s maem u ruci, premda sam imao prigode jedanput vidjeti vrlo izuenoga
borca kako je u areni preivio takav pothvat. Ali Natan poznaje ceste i njihove pogibelji, objasnio sam, pa bi bilo najbolje prihvatiti njegov izbor.
Tako smo nastavili putovanje svadljivo raspoloeni. Na preplavljenome gazu morali smo zasukati odjeu i neposlune magarce natezati za sobom. Netom smo prispjeli do druge obale,
uletjesmo u ruke skupini legionara. Nae pojavljivanje pozdravili su radosnim pokliima, jer su
ugledali Mariju. No zbog mojega su maa prvo nasrnuli na mene. Svrgnuli su me s magarca i
sruili na tlo, pa bi me najvjerojatnije zatukli da im na grkome i latinskome nisam riknuo kako
pred sobom imaju rimskoga graanina. Unato mojoj pisanoj suglasnosti za noenje maa,

pretraili su cjelokupnu nau prtljagu, a i Marijinu odjeu. To su prihvatili kao zabavan dodatak
svojemu postupku. I da nisam bio Rimljanin, zasigurno bi mladu enu odvukli u grmlje.
Njihova rasputenost mi je postala razumljivijom kad sam doznao da ti legionari nisu redovita cestovna ophodnja, niti sudjeluju u nekoj vjebi na otvorenomu zemljitu. Sto vie, njihov je
asnik odluio ubiti jednoga lava, pa je s lukom u ruci polegao u zasjedu na vrhu jednoga
breuljka. Ove je pak legionare uputio neka povicima i tropotam titova natjeraju lava prema
njemu. A to nikako nije bila ugodna zadaa, premda se po svemu sudei lav vie nije zadravao
u blizini. Radi ohrabrenja u tome poslu legionari su dobrano potegnuli vina.
Taj grubi prepad bio je toliko nepodnoljiv i poniavajui, te sam se lako prenio u poloaj
idova. I poeo sam shvaati zato toliko ogoreno preziru i mrze Rimljane. Moja se mrzovolja
prometnula u pravu srdbu, pa sam napokon otiao centurionu na vrhu breuljka. asniku
eljnome lavljega krzna izrekao sam svoje miljenje, primjereno mojemu raspoloenju. I jo
sam mu priprijetio, kako u o svemu izvijestiti prokuratora.
To se nije pokazalo mudrim postupkom. asnik s licem izbrazdanim oiljcima promotrio me
je neprijateljski i zapitao kako to da dolazim odjeven u idovsko odijelo i u drutvu sa
idovima. Podrugljivo je primijetio: Valjda ne pripada onoj klatei i olou koji je proao
ovuda putujui prema Genezaretskome jezeru? Sada nije doba hodoaa, nego za etvu
itarica. Ti su putnici imali nekakve zle nakane.
Morao sam ga smiriti i udobrovoljiti, te se ispriati zbog moje grubosti i estine. Zatim sam
se raspitao, kakve je to ljude zapazio. No on osobno nije nikoga vidio, jer su idovi putovali
nou, izbjegavajui koliko su god mogli uobiajena mjesta provjere i carinarnice. Govorei o
tim putnicima, tako je rekao, tek ponavlja ono to je douo. Na kraju me upozorio utianim glasom: Pripazi dobro, da ne padne u ruke tim momcima! Svi Galilejci su zanesenjaci. Zemlja
je gusto nastanjena, a uvijek iz nova nadiru odatle poticatelji nemira i buntovnici. Jedva je
prolo nekoliko godina otkad je upravo u ovim predjelima djelovao takav jedan huka. Propovijedao je o idovskome kraljevstvu, pa uz arolije zalijevao ljude vodom iz rijeke Jordan, kako
bi postali neranjivi u boju. Napokon ga je idovski tetrarh u Galileji morao skratiti za glavu,
kako bi dokazao da taj udotvorac nije ni sebe samoga uinio neranjivim na rez maa. No
mogue se jo neki od njegovih sljedbenika motaju ovuda uokolo.
Vjerojatno me smatrao ovjekom bez poloaja i imena, jer sam pristao putovati na ovakav
nain i u ovakvome drutvu. Naime, nenadano je prekinuo na razgovor, bahato se pozdravivi
sa mnom, kao da mi je svojim rijeima ukazao veliku milost.
Kad smo ponovno nastavili nae naporno putovanje, pogledala me Marija od Beerota nekako
s visoka, te prezirno primijetila: Meu svojim zemljacima, kako izgleda, ne uiva ba neki
velik ugled Barem sudei po tome kako se drsko prema tebi usudio postupati centurion pun
oiljaka, koji je jo i vonjao na znoj.
Bih li u tvojim oima bio vrijedniji potivanja upitah podrugljivo ako bih nosio kacigu
na glavi i okovane postole na nogama?
Ovi legionari barem znaju to hoe odvratila je Marija, zabacivi glavu u natrag. A kad
si ve Rimljanin, trebao bi ti i putovati kao Rimljanin. 1 koristiti svoja prava i povlastice. Tada
se ne bih morala stidjeti, dok razgovara s nekim od svojih zemljaka, tih tvojih kosmatih nogu i
bradatih obraza
Zagledao sam se u nju, ne vjerujui svojim uima. Snala me pomisao da otrgnem granu s
oblinjega grma i skrojim joj kou. Glasom koji je treperio od ljutnje zapitah je: Koja je to
mogla biti mlada ena, koja me htjela blagosiljati cijeloga ivota, samo ako je povedem? I koja
je za sluaj potrebe bila pripravna noiti na otvorenome? to zapravo misli, tko si ti?
Od tebe sam se ponajmanje nadala povie Marija, ponovno zabacivi glavu u natrag da
e mi u lice baciti ono to sam ti u povjerenju kazivala iz svojega ivota. Nisam imala sree
No ako sretnem Nazareanina pa mi on oprosti grijehe i time me oisti, nee mi vie moi

predbacivati zbog moje prolosti. Priznaj i sam, kakve e gnusne stvari morati zagristi, ako se
na svojemu traenju puta toliko ponizuje!
Ne vjerujem da je s tim rijeima ozbiljno mislila. Vjerojatno je tek traila oduka svojoj
srdbi zbog nepravdi koje doivjesmo toga dana. Zato nisam odvratio ni rijei. Ona je pak zaostala i pridruila se Suzani. Mogao sam uti kako meusobno raspravljaju i prepiru se prodornim
glasovima, da bi zatim svoju srdbu objedinjeno usmjerile na Natana i mene.
Te je veeri sunce u zastraujuemu rumenilu zalo za brda Samarije. Ubrzo je pak zrak u
dolini poeo sablasno svjetlucati, a rijeka Jordan koja je huala u svojemu duboko urezanom
koritu iznenada je pred naim oima postala potpuno crnom. Zbog toga neobinog prizora sve
je ostalo postalo nebitno, te su se rasplinule i moje zle misli. Prisjetih se i kako je potamnilo
nebo kad je Isus u smrtnoj muci progovorio na kriu, te kako se u trenutku njegove smrti potresla zemlja. Svojim uskrsnuem je potvrdio postojanje i stvarnost svojega kraljevstva. Pa ako
u srcu podcjenjujem svoje suputnike, smatram se boljim od njih i potajno mrzim jednu ludaru,
time samome sebi zaprijeujem pristup u ono kraljevstvo.
Kad smo se kasnije umivali u naemu prenoitu, pristupio sam Mariji i rekao joj:
Opratam ti tvoje zle i nepromiljene rijei i elim ih zaboraviti.
No time sam tek potpirio njeno neraspoloenje i mrzovolju. Oi joj se natmurie, a zatim je
srdito zafrktala na mene: to, ti meni oprata?!? Ti, koji si me toliko duboko uvrijedio i cijeloga mi dana okretao lea? Iskreno priznajui, htjela sam ti sada oprostiti i uputiti nekoliko ljubaznih rijei, jer si ti ipak samo mukarac pa se od tebe, kako to i Suzana kae, ne moe
oekivati nita bolje. Ali kad si takav, pa jo i prije nego sam ti oprostila hini kao da bi ti meni
morao oprostiti! Takvo neto ipak ne doputam!
Natan, koji je sve to morao sluati, podigao je pogled prema nebu i s izrazom predaje na licu
tek nijemo rairio ruke. Njegova strpljivost umirila je i mene, pa se moja srdba pretvorila u
dim.
Neka bude po tvojoj volji, Marijo od Beerota! rekoh tada. Oprosti mi! Pa ako, ipak
moemo ponovno biti dobri prijatelji, rado u dopustiti da ti nemam to opratati
No Marija je uprla ake u svoje oble bokove i podrugljivo zazvala Suzanu: Doi ovamo i
pogledaj, je li to uistinu mukarac ili tek jedan od rimskih eunuha* o kojima se pria!
Suzana se kriom hihotala dok je prikupljala rogoz i osuen izmet za potpaljivanje vatre. Nisam se vie mogao svladavati. Krv mi je silovito nahrupila u glavu, pa sam odW!f valio Mariji
pljusku po obrazu, koja je odjeknula na daleko. No ve u sljedeemu sam trenu to i poalio, te
sam bio pripravan dati sve, ako bi se taj postupak dalo povui i nekako uiniti kao da se nije
zbio. Marija je poela jecati, mrcala je kroz nos i trljala si bolan obraz. I ve sam je htio zamoliti za oprost, ali Natan je opominjui podigao ruku. Tada mi je Marija iznenada prila, oborenih oiju, te priznala: Pravo mi budi Cijeloga sam te dana namjerice podbadala Pljuska
koju sam dobila pokazuje mi da me ipak vie voli od magarca kojemu uvijek eka vrat. A
sad me poljubi, kao znak da mi uistinu oprata moje sramotno ponaanje!
Plaho je ovila ruke oko mojega vrata Poljubio sam je jedanput i jo jedanput, u znak
potvrde kako je medu nama sve ponovno u najboljemu redu. No tada mi se uinilo uistinu
ugodnim drati je u svojim rukama, nakon onoga izljeva srdbe Pa sam je poljubio i trei put.
Napokon me Marija ipak odgurnula, ali zadravi ruke na mojim ramenima, pogledala me
vrsto u oi i zapitala: Bi li ovako poljubio i Suzanu, ako bi te uvrijedila i zatim zamolila za
oprost?
Pogledao sam Suzanino ogrubjelo i vremeno lice, te usporedio njena naborana usta s bujnim Marijinim usnicama. Spoznao sam, Marija me lukavo navabila u stupicu! No pohitao sam
ipak Suzani, uhvatio je za lakat, povukao gore i rekao: Ako sam te na bilo kakav nain uvrijedio, poljubi me u znak oprosta!
Ah, jadni ovjee! suutno odvrati Suzana. Doputa ovoj vragolanki da na ovakav
nain tjera svoju igru s tobom! Ali u srcu Marija ipak nije loa

Smeteno je nadlanicom obrisala usta i poljubila me, veselo pogledavajui mladu suputnicu.
Marija je u prvi mah izgledala zbunjeno i ak preneraeno. No tada je odgurnula Suzanu i uzviknula: Kako moe ti, dijete Izraela, poljubiti jednoga neobrezanoga Rimljanina? Ja takvo
neto smijem, jer ve jesam grijenica! Ali ti si se ovim zaprljala!
Moje upoznavanje Zakona nije daleko odmaklo branila se Suzana ali ve sam kusala s
mukarcem iz iste zdjele. Pa znam kako je on, unato svojemu rimskom podrijetlu, u dui dijete
istoga oca kao i ja.
Njene rijei me ganue Suzana mi se vie nije inila onoliko odbojnom kao ranije, premda
je jako vonjala na enjak. Naime, tijekom jahanja je obiavala neprestance vakati enjeve
toga povra, radi osvjeenja Rekoh joj: Suzano, budui da ti je Isus prepustio pranje svoje
odjee, svojim si mi poljupcem iskazala veliku milost.
No nakon jela sam povukao Mariju u taman kutak i otvoreno je upitao: Koliko mi se ini,
ti me eli navesti na grijeh s tobom Zar ne? Drukije ne mogu protumaiti tvoje neobino
vladanje. A k tome, na put sam te poveo upravo radi spaavanja od grijeha
Bio si ljubazniji prema meni od drugih mukaraca proaptala mi je u uho. Ali ne razumijem samu sebe Tvoja ravnodunost me boli. A kad bi mi priao, barem bih znala da ti
neto znaim
Tijelo je tijelo odvratih grubo. Ne e me morati dugo vabiti Jer ja nisam vezan nikakvim zavjetom ili prisegom vjernosti. No u tom bismo sluaju jednako dobro postupili ako bi
se odmah vratili u Jeruzalem.
ivot je neobian uzdahne Marija. I jako se bojim Isusa iz Nazareta. No sigurna sam
kako mi samo on moe vratiti istou i nedunost. Uvjeravali su me da i najgorim grijenicima
ne sudi prestrogo, samo ako se pokaju za svoje pogreke i vjeruju u njega. Ali ako bih s tobom
trebala zgrijeiti, gotovo i ne bih oklijevala. Upravo suprotno, osjeam kako bi mi to inilo samo dobro, ako bi zatitniki rairio svoje ruke oko mene. To pokazuje, koliko sam ve okorjela
grijenica. Neka nevina djevojka zasigurno ne bi tako razmiljala. No nema ovjeka koji moe
potpuno izbjei pogrene korake ili pak posrtaje. Kad me je Marija Magdalena htjela utjeiti
glede mojih grijeha, kazivala mi je o jednoj Isusovoj izreci A ta kae kako svaki mukarac u
srcu poini blud sa enom, im je pohotno pogleda. U tom je pogledu postavljao Nazareanin
potpuno nemogue zahtjeve, koje nitko nije mogao ispuniti.
Marijo od Beerota! rekoh preklinjui. Zar nije dovoljno to to i inae zahtijevamo od
svojih tijela na ovome napornom putovanju? Zar moramo muiti sami sebe jo i grijenim primislima? Noas ne smije uzeti nikakvoga lava kao izgovor za pribliavanje To bi nas oboje
zapalilo.
Vie te neu uznemiravati ili dovoditi u iskuenje ree Marija, nakon to je jo dublje
uzdahnula. Ali samo ako mi prizna da bi rado sa mnom zgrijeio, ako bi za to imao
odvanosti.
Koliko je do mene odvratih otro. U duhu sam i onako ve zgrijeio! Neka ti to bude
dovoljno!
Koliko samo elim, da sam ostala nedirnuta i nevina! proaptala je, pritiskujui moje
ruke na svoje usplamtjele obraze. Ali vie nije pokuavala zavrtjeti mi glavom, niti mi se
pribliavala pri spavanju.
Pomiljao sam kako ona razvidno nema pravu predodbu 0 kraljevstvu prema kojemu trai
put. No od nje se ipak nije ni moglo zahtijevati neko posebno shvaanje i razumijevanje. Zapitao sam se potom, to pak Natan eli od Isusa, kad si je zbog njega dao podrezati kosu. Mogue
i moje elje odnosno enje smjeraju na stvari koje su, vrednovane mjerilima Kraljevstva, jednako djetinjaste kao i ono emu se nada Marija?
Sljedeega dana napustismo vijugavu dolinu rijeke Jordan. Skrenuli smo s karavanskoga puta i poeli se uspinjati uz obronke brda. A kad smo stigli dovoljno visoko, ugledali smo Genezaretsko jezero kako se iri pred naim oima. Svje vjetar poeo nam je milovati lica, a valovi

na jezeru imali su bijele pjenaste kreste. U daljini pak, s one strane jezera, vidljiv je bio jo i
lanac zasnjeenih vrhunaca, kako se uzdie prema nebu. Slijedili smo zapadnu obalu jezera 1
predveer stigosmo do vruih izvora u blizini Tiberiasa. Neto dalje mogli smo vidjeti i trijemove sa stupovljem stolnoga grada Heroda Antipe. Ljekovit vonj sumpora udario nam je u
nosnice, jer se izvorska voda razvodi u brojna jezerca i potoke, oko kojih je tetrarh dao izgraditi
kupalite. Na obali jezera leali su ljetnikovci sagraeni u grkome stilu, te poneka ribarska
koliba. Izmeu kupalinih zgrada uvukle su se i gostionice, djelimice one namijenjene Grcima i
djelimice Zidovima.
Putnih sam napora i tegoba bit presit. Zato sam se s Marijom smjestio u udobnu grku gostionicu. Natan i Suzana se pak zaputie u neko idovsko svratiste, povevi sa sobom i magarce.
Budui da su Isusovi uenici bili nepovjerljivi prema meni, procijenio sam pametnijim ako se
ovdje u Galileji ne pokazujem u drutvu Natana i Suzane. inilo mi se istodobno i najpogodnijim, ako Suzana neovisno o meni ispita stanje stvari. Uzdao sam se kako e mi ona prenijeti sva
svoja zapaanja, nakon to sam joj uinio veliku uslugu, povevi je u Galileju. Natana sam ve
toliko dobro poznavao, pa sam mu mirno mogao prepustiti moju putnu riznicu i brigu za magarce. To mi je izgledalo i kao najbolji nain da ga veem uz sebe. Oboje su namjeravali u ranu
zoru nastaviti putovanje za Kafarnaum, na sjevernoj obali jezera. Bilo je to mjesto gdje je Isus
ranije djelovao, udaljeno nepun dan putovanja od Tiberiasa, u koji smo netom prispjeli. A Tiberias je bio grki grad u koji Isus, koliko je Suzani bilo poznato, nikad nije stupio.
Dan kasnije probudio sam se u svitanje i uspeo se, pomalo epajui, na krov gostionice. Nakon raarene vruine u dolini Jordana, bilo je osvjeavajue udisati zrak Galileje. Jezero se protezalo pred mojim oima poput golemoga zrcala, milovano vatrenim sjajem izlazeega sunca.
Nosnice mi je drakao snaan miris grmova mirte Priinilo mi se kako sve uokolo sebe vidim
jasnije i otrije nego ikada, te osjeam sve miomirise svijeta. Kao da sam bestjelesno lebdio
Obuzelo me neto nalik opijenosti. Naslaivao sam se tim zanosom sve dok me nije proela
grozniava jeza. Tada zamijetih i da su mi noge oteene
Istoga me poslijepodneva poela tresti snana zimica, a potkoljenica mi je natekla sve do
koljena. A od mjesta na peti, punog ranica i zagnojenog, protezala se crvena crta po nozi. Grki
kupalini lijenik mi je razrezao oteklinu i dao lijekove za smirivanje krvi
Punih etrnaest dana leao sam bolestan u grkoj gostionici i vjerovao kako mi je doao
posljednji trenutak. No njegovala me je Marija od Beerota, vjerojatno donosei i vruu izvorsku
vodu bogatu sumporom, kako bi njome pospjeila ozdravljenje. Danima nisam mogao uzimati
nikakve hrane, pa kad se pojavie prvi znaci ozdravljenja, bio sam vrlo slab. Lijenik me upozorio neka ne napreem previe nogu Tako sam provodio vrijeme opisujui i biljeei o mojemu odlasku iz Jeruzalema i cijelome putovanju do Genezaretskoga jezera.
Od Natana i Suzane nije stizala nikakva vijest

DIO III.
OTAJSTVO VJERE PISMO 9.
Susret na jezeru Mark Tuliji.
Nakon ozdravljenja osjeao sam se isrpljeno i potiteno. Nisam se mogao obraniti od pomisli
kako je moja neoekivana i po ivot pogibeljna bolest bila neka vrsta upozorenja Upozorenja
koje mi je kazivalo neka se ne guram u tajne koje me se ne tiu. Zadravao sam se u svojoj odaji, izbjegavajui susrete sa strancima. I to premda su uvene kupke u Tiberiasu privlaile goste
iz mnogih zemalja i raznih naroda. Mnogi od njih bili su bogati ljudi, koji su se razboljeli od
blagostanja i omekalosti. No bilo je i rimskih asnika, koji su traili oporavak od posljedica
dugotrajnoga ivota u vojnikim postajama.

Prepustio sam se istrljavanju tijela, a ak sam pozvao i brijaa neka mi uredi kosu na grki
nain. Zatraio sam i da mi potkrati bradu, te poupa dlake po tijelu. Postupih tako jer mi je sve
to sam poduzeo postalo nebitnim Zavaravao sam sebe poput nadurenoga djeteta! Krajnje
iskreno traio sam put i vjerovao kako nisam zasluio takvu kaznu, kakvoj sam bio izloen.
Ponekad bi mi misli odletjele i k Tebi, Tulijo, no drukije nego u Jeruzalemu. I eznuo bih tada
za Tobom, iz inata Priprosta Marija mi je dosaivala. Naime, nakon to me je predano i s
ljubavlju njegovala i pomogla mojemu ozdravljenju, postala je prekomjerno umiljena i smatrala me svojim vlasnitvom
No jednoga je dana gradom zavladalo veliko uzbuenje. Marija me izvijestila kako je prispjela ena namjesnika Poncija Pilata, doavi iz Cezareje, radi boravka u ovdanjim toplicama. S
krova gostionice mogao sam uistinu vidjeti njenu nosiljku i pratnju. Njenoj izvornoj legionarskoj pratnji je Herod dodao svoje u crveno odjevene jahae, koji su je slijedili cijelim putem od
granice Galileje do Tiberiasa. U blizini toplica za nju je pripremljena podesna ljetna palaa, s
vlastitim jezerom i vrtom.
Znao sam da je Klaudija Prokul goropadna, razdraljiva i osjetljiva, poput mnogih ena koje,
premda to mogue sebi jo ne ele priznati, ipak osjeaju teret poodmaklih godina. Nedvojbeno
je trebala ove ljekovite kupke, a na Genezaretskome jezeru vlada proljetni vremenski ugoaj
koji je zasigurno najsvjeiji i najbolji u cijelome sredozemnom podruju. Izaslanici kneza Heroda slali su ovamo brojne posjetitelje iz Damaska, pa ak i iz Antiohije. No ipak sam se pitao,
nema li nenajavljen dolazak Klaudije Prokul i neke druge razloge?
Nakon to su protekla dva dana, nisam vie mogao obuzdavati svoju znatielju. Napisao sam
prokuratorovoj supruzi poruku na sklopivoj votanoj ploici, pitajui smijem li joj se doi pokloniti. Dvorkinja se uskoro vratila i izvijestila: gospodu je moje pismo zaudilo i krajnje razveselilo. Neka odmah doem, kakav jesam.
Zbog ozlijeene pete naloio sam neka me odnesu kroz vrtove do dvorane sa stupovljem.
Tamo sam napustio nosiljku i odepao do ljetnikovca, oslanjajui se o tap. Milost koja mi je
bila iskazana ovim pozivom pobudila je veliku pozornost. Zato su mnogi kupalini gosti promatrali moj dolazak. Naime, kratko vrijeme prije toga je Klaudija Prokul obznanila kako zbog svojega loeg zdravstvenog stanja ne eli ni posjete ni poasti.
Sluge su me odmah povele u prohladnu ali svijetlu prostoriju, gdje je supruga namjesnika
poivala na lealjci, okruena mekim osloncima purpurne boje. Bila je napadno blijeda, bez
sjaja u oima. A uz nju je sjedila, u poloaju koji je odavao puno potovanje, jedna birano odjevena idovka, priblino iste dobi kao i Klaudija.
Klaudija mi je ispruila u susret obje svoje vitke ruke, te dala oduka svojoj radosti kroz glasan usklik.
Ah, Mark!!! rekla je. Koliko sam sretna, to mogu vidjeti nekoga poznatog! I jo nekoga tko me razumije! Ali to je tebi? to ti je s nogom? Zna, i ja sam bolesna Mui me
nesanica. A kad mi i uspije nekako zaspati, tite me loi snovi. eludac mi je takoer potpuno
poremeen, a jo me boli i jetra.
Okrenuvi se onoj drugoj eni, dodala je: To je onaj mladi, o kojemu sam ti priala. Prijatelj iz djetinjstva, Mark Mecentije Manilian. Njegov je otac bio najistaknutiji i najugledniji
rimski zvjezdoznanac. U rodu je i s obitelji Mecena, pa moe dokazati svoje podrijetlo jo od
Etruana*, koji su se svojedobno nadmetali s Enejom*. Posljednji put sam ga vidjela za pashalnih svetkovina u Jeruzalemu. Ali nisam ni pomiljala kako u ga sresti upravo ovdje
Pustio sam je govoriti, premda se nije sasvim pridravala istine, nego je ak i jako pretjerivala. Ali zato bih joj proturjeio, ako je iz nekih razloga sve htjela prikazati u najboljemu svjetlu
i pohvaliti me pred onom drugom enom?
Nakon nekoga vremena se ponovno obratila meni i predstavila mi svoju druicu: Ova dobra ena je Ivana, supruga komornika* u slubi kneza Heroda Antipe. Upoznala sam je u Jeru-

zalemu, gdje mi je obeala praviti drutvo tijekom mojega boravka ovdje u Tiberiasu. Prema
njoj imam potpuno povjerenje.
ena se nasmijala i pogledala me ispitivaki. Imala je podebele i oputene obraze, no oi su
pokazivale da nikako nije prostoduna, te da ima za sobom svoja ivotna iskustva.
Pozdravljam te, Mark Mecentije rekla je. Ali zato ti, kao Rimljanin, nosi bradu i
odjeven si poput nekoga djeteta Izraela?
Treba se posvuda prilagoditi mjesnim obiajima pojasnih povrno. Ja sam mudroslov i
zanimam se za navade i predaje razliitih podruja. I istinu kazujui, osjeam najdublje
strahopoitanje pred Bogom Izraela i njegovim Zakonom Dakako, samo do mjere u kojoj ne
teti mojemu oboavanju Genija* Cezara.
Klaudija Prokul je tek tada zamijetila moju odjeu.
No, takvo neto! uzviknula je Ti si se uistinu jako promijenio I teko mogu povjerovati da bi se moj suprug suglasio s ovakvim ruhom
Nastavila je ivahno askati, pripovijedajui o svojemu zdravstvenom stanju, namjesnikovim
brigama i drugim novostima. Usput je naruila neka me poslue vinom, pecivom i voem. Na
posljetku je otpustila i otpravila svu poslugu, pa tiho rekla svojoj druici: Ivana, pogledaj i
provjeri nije li netko zaostao kao bi nas prislukivao. Ne elim nikakve uhode.
Ivana se vjeto i struno prihvatila dobivene zadae. Prvo je bacila hitar pogled u predvorje,
a zatim je kao sluajno obila prostoriju polaganim korakom. Pritom je opipala zastore i na kraju se jo nagnula kroz prozor. Klaudija Prokul je pak meni domahnula neka joj se pribliim, pa
me upitala priguenim glasom: Sjea li se jo Isusa Nazareanina, koji je u Jeruzalemu bio
raspet?
Pogledao sam Ivanu i oklijevao. Napokon ipak rekoh: Sjeam ga se On titi moju duu.
Rado bih o njemu vie doznao. Ali njegovi su uenici nepovjerljivi ljudi i odbijaju nepozvane.
Vratili su se u Galileju primijeti Klaudija na svoje ranije, uobiajene poslove. Veina
ih ponovno ribari ovdje, na jezeru
Tono! pritvrdih. Kad sam naputao Jeruzalem, kruila je tamo glasina o njihovome
povratku kui. Navodno su i mnogi drugi poli za njima ovamo. No zar tu nee biti proganjani?
Ne, ne! dobacila je Ivana ivahno. Ovdje ih vie nitko nee progoniti. Mudri savjetnici
su uvjerili kneza Heroda kako takvim progonom nee nita postii. U biti ih se on pribojava i
radije ih ostavlja na miru. Ve je odrubljivanjem glave Ivanu Krstitelju poinio politiku
pogreku. Zato sada vie ne eli ni uti rije prorok.
Ti se prisjea uzviknula je Klaudija kako sam i ja poduzimala sve mogue, sve to
sam se samo mogla dosjetiti, kako bih svojega supruga odvratila od nasrtaja na jednoga svetog
ovjeka!
Zato mui sebe s tom starom priom? uzvratih promiljeno. Nije to prvi put da je
osuen i smaknut netko neduan. Svijet je takav Mi ga ne moemo izmijeniti. Zaboravi ga i
posveti se svojemu ozdravljenju! Ta zbog toga si i dola ovamo
Ti ne razumije o emu se radi! uzbueno je uzvratila Klaudija. Svijet vie nije onakav kakvim je bio. Isus iz Nazareta je uistinu ustao iz groba, premda ti to svojedobno nisi htio
priznati i prihvatiti. I ukazao se zatim svojim pristaama. I vjerovao ti to ili ne, on je sada ovdje!
Ti ne zna to govori, gospodarice! upozori je preplaeno Ivana, poloivi joj svoj dlan
na usta.
Pogledao sam je pozorno. Prisjetio sam se da je Suzana spomenula isto ime, pa ustvrdih bez
okolianja: Prepoznajem tvoje lice, plemenita Ivano! Ti si svojedobno bila medu Isusovim
sljedbenicima To ne moe poricati!
Ne poriem to, niti tajim priznade Ivana, ali me je pritom prestraeno pogledala. I neu
to nikad uiniti. Zbog njega sam napustila suprugovu kuu i slijedila ga, sve dok se nisam morala vratiti kui, zbog poloaja mojega supruga. No, otkud zna ti sve to, tuine?

Osjeao sam se umornim i potitenim, te nisam imao volje za daljnje pretvaranje. Zato pojasnih: Znam da je Isus ustao iz mrtvih i u to sam uvjeren. I zato vjerujem da je on Sin Boji.
Ipak, to sve to znai, ne mogu prosuditi. Nikad se jo nije sluilo neto takvo. Htio sam traiti
njegovo kraljevstvo. Ali me njegovi sljedbenici nisu htjeli priznati i prihvatiti. No tada sam
douo kako je ispred njih poao put Galileje. Zato sam ih slijedio, nadajui se da u ga nai
ovdje. Umjesto toga naglasih srdito odmah po dolasku me je otrovanje krvi u nozi vezalo za
postelju To je zasigurno morao biti znak, kako on ne eli imati nita sa mnom. Napokon,
priznaj otvoreno, Klaudijo, i ti si jedino zbog njega dola u Galileju!?!
Dvije ene su prvo pogledale krajnje zaprepateno jedna drugu, a potom i mene. Na posljetku upitae, kao iz jednih usta: Ti, jedan Rimljanin i muroslov?!? Ti uistinu vjeruje da je
ustao iz mrtvih i doao u Galileju?
Vjerujem u to, jer moram vjerovati odvratih, jo uvijek srdit. Ali me tada obuzela snana
potreba za davanjem oduka svojemu srcu. Zato sam im ispripovijedio o onome posjetu Lazaru,
upoznavanju Marije Magdalene, kako su me poslanici Toma i Ivan otpravili, to se sve zbivalo
u kui Simuna iz Kirene, o dolasku Mateja i Zakeja k meni, te kako su mi pod prijetnjom
odrekli pravo da izgovaram Isusovo ime
To nije bilo ispravno! ree Ivana. Osobno se sjeam kako je neko jedan ovjek, koji
ak nije ni poznavao Isusa, samim izgovaranjem Njegovoga imena iscijelio opsjednutoga
ovjeka. Uenici su mu to htjeli zaprijeiti i zabraniti. Ali ih je Gospodin zaustavio i rekao kako
onaj koji u njegovo ime ini silna djela, barem nee odmah moi o njemu govoriti loe. Ne razumijem zato se ti, ako u Njega vjeruje, ne bi smio sluiti Njegovim imenom?
Napokon sam im opisao i kako sam iz Jeruzalema poveo Suzanu. I upitao Ivanu: Poznaje
li tu enu?
Dakako da poznajem tu svadljivu staru brbljivu torbu! odvrati Ivana, s naporom
skrivajui prijezir. Ona je neobrazovana seljanka i nema pojma o Zakonu. No Isus ju je ipak
trpio u svojoj pratnji
Ti si se temeljito promijenio u odnosu na rimske dane, Mark! ukljui se Klaudija Prokul, nakon to me je neko vrijeme zaueno i zabrinuto promatrala. ini se, ak si i svoju
Tuliju zaboravio zbog Nazareanina Nemoj pomiljati kako o njoj nita ne znam! Rimska
ogovaranja ire se do Cezareje. I uistinu mogu teko pojmiti, to ti oekuje od tog Isusa
A to ti od njega oekuje? odvratih razdraeno.
Ja sam ipak ena i imam pravo sanjati pojasni Klaudija, podiui svoja sada ve
poneto koata ramena.
Ja znam, Isus e izlijeiti moju nesanicu i sve moje ostale tegobe, ako ga sretnem No
ponajvie od svega elim, dakako, vidjeti jednog proroka Onoga koji je bio raspet i zatim
ustao iz svojega groba.
Mene je pak minula svaka znatielja primijetih ja.
A i svaka elja za snovima. Ja tek traim Njegovo kraljevstvo, dok je jo na ovome svijetu.
Navodno zna on rijei vjenoga ivota. Ali to mi to kazuje? Recite mi sada, je li uistinu doao
u Galileju i ovdje se pokazao svojima!
Ne znam nita pouzdano odvrati Ivana, a lice joj se pritom smrknulo. Tajnu svojega
kraljevstva povjerio je jedino svojim uenicima. Ostalim pristaama i nama enama govorio je
jedino u usporedbama. No nakon toga smo se udno osjeali Kao da vidimo a ipak nita ne
zamijeujemo, ujemo ali ne razabiremo. Uenici se dre zatvoreno i nama enama ne kazuju
nita. Zato se Marija ljuti na njih pa se vratila u Magdalu. Sve to znam je malo, ali neobino
Prije nekoliko dana sedmorica njegovih poslanika su ujutro isplovili u ribolov. I vratili se mrea
tako punih te su skoro pucale od ulova. No tijekom ribolova se zasigurno zbilo jo neto posebno, jer su se pri povratku ti poslanici smijali od sree, kao preobraeni. Ali nisu nita objavili.
udi me uskliknuh to su se sada ti neuki ribari izgleda zavadili s Marijom Magdalenom, nakon to je na njih izdala toliko novaca. Barem se moglo pretpostaviti, kako e jednu

toliko otmjenu gospodu poput tebe, ipak izvijestiti o zbivanjima. I vjerojatno je to tvoja zasluga,
to ih ovdje ne progone
To su nezahvalni ljudi potuila se Ivana. I dodala je, nastojei biti nepristranom: Bjelodano je, oni kriju neku samo njima povjerenu tajnu. Ali zato je Isus upravo njih izabrao za to?
Kao supruga prokuratora Judeje objavi uznosito Klaudija oekivala sam kako e ti
prostoduni ribari iskazati tovanje mojemu poloaju i svojemu uitelju prenijeti moju elju da
se sretnemo. Ve i okolnou to sam takvim ljudima povjerila objavljivanje ovakve elje, mislim da sam dokazala svoju dobronamjernost i dobiju volju. A i inae bi si mogli potajno osigurati moju naklonost.
Klaudijo! nisam se mogao suzdrati od uzvika. Meni se ini, ti ne razumije mnogo o
njegovome kraljevstvu? On nije bio arobnjak ili nadrilijenik. Pokuaj pojmiti! On je Sin
Boji!
Ne zaboravi, osobno sam u rodu s Cezarom! povrijeeno se pak okosila na mene Klaudija. I dok je jo boravio u Rimu, u vie sam navrata blagovala za njegovim stolom!
Ivana je podigla ruku, kao neki znak meni, te pomirljivo primijetila: Ja sam tek ena, a
Izrael odrie enama duu. Unato tome nam je Isus dopustio da ga slijedimo. U svojemu srcu
barem malo shvaam smisao njegovoga kraljevstva. Uenici se meutim jo uvijek meusobno
svaaju o tome hoe li on i kada utemeljiti idovsko kraljevstvo. Ali Izrael ga je odbacio i raspeo, zazvavi njegovu krv na sebe. Nakon svega toga ne moe on vie i dalje ostati izabranim
bojim narodom To mi kazuje zdrav enski razum.
Ove besplodne rasprave i tumaenja su me oneraslopoili. Istodobno je Klaudija Prokul izgubila na vrijednosti u mojim oima. Nestrpljivo sam pokuao preusmjeriti razgovor: Ostavimo to kako jest! Meutim, to emo poduzeti kako bi nali Isusa?
To ne znam! odvratila je Ivana. Moemo tek ekati. No ja sam ekala i ekala, pa se
nita nije sluilo. Mogue je zaboravio nas ene. Mene uznemirava i pomisao da si ti nepokretan od trenutka svojega dolaska ovamo, zbog tog otrovanja krvi, pa ni ne moe krenuti u potragu za njim.
Sada sam ve skoro potpuno zdrav proturijeio sam. U amcu ili nosiljci mogao bih se
posvuda kretati. Ali mi je srce teko, a ne bih se htio ni nametati Sinu Bojem. No vjerujem
kako to nitko ni ne bi mogao. Mislim da se on pojavljuje samo kad to on eli. Mora li tako biti,
zadovoljavam se pomilju kako ja nisam vrijedan njegovoga pogleda.
Kako moe netko biti toliko neodluan? podrugljivo primijeti Klaudija. Ja gorim od
elje za susretom. Kupke, same za sebe, teko bi mogle izlijeiti moju nesanicu. Kad bih bila
mukarac, poduzela bih neto. No moram misliti i na svoj poloaj.
Ti bi mogao unajmiti amac i poi u Magdalu predloi mi ustro Ivana, nakon kraega
razmiljanja. Tamo bi mogao potraiti Mariju Magdalenu. Ja to ne mogu uiniti zbog svojega
supruga, budui da je ona unato svemu jo uvijek ostala enom na zlu glasu. Zbog istoga razloga ne moemo je ni pozvati u posjet Klaudiji Prokul, pa ni ako je takav posjet tajan. Poi zato
k njoj i upitaj je to nam je initi! Objasni joj kako se, sasvim razumljivo, svojega poznanstva s
njom jednako malo stidim kao i za naih zajednikih putovanja. Ali joj naglasi, moram voditi
rauna o sadanjemu poloaju mojega supruga na dvoru. To je zapleten sluaj, koji ti kao
mukarac mogue ne moe u cijelosti pojmiti. No ona e to, kao ena, potpuno shvatiti.
Oklijevao sam Zapazivi to, nasmijala se prepredeno i rekla: Ti si mlad Rimljanin, pun
ivotnoga poleta i radosti. Moe je posjetiti bez daljnjega Nitko se tome nee uditi. Svojedobno ju je opsjelo sedam zlih duhova Pa je jo i sada u cijeloj Galileji na ranijemu glasu,
premda je u meuvremenu, tako se barem pria, promijenila nain ivota
S tjeskobnom sam jasnoom poeo osjeati kako neu nita postii ako se umijeam u ovu
ensku prepirku i svau. Zato rekoh, razmislit u o iznesenome prijedlogu. Pa samo nastavili
neko vrijeme askati o svakodnevnim stvarima. Klaudija Prokul me jo pozvala da je pratim u
grad, na utrke zaprega, dakako kasnije kad joj se zdravstveno stanje pobolja. Herod Antipa se

ponosi svojim gradom, novim trkalinim stazama i kazalitem, pa je Klaudija smatrala

neizbjenim barem u nekoj mjeri udovoljiti javnim obvezama koje se nameu osobi njenoga
poloaja. Jo smo si meusobno obeali izvijestiti jedno drugoga, ako doujemo neto o Isusu.
Tada me je Klaudija otpustila s najavom kako e me uskoro pozvati k sebi na objed.
Na povratku u gostionicu zamijetio sam jednoga sidonskog* trgovca, koji se smjestio pod
sjenovitim trijemom dvorane sa stupovljem, gdje je odmotao tkanine sa svojih motki. Naloio
sam neka se nosai zaustave, te kupio komad zlatom izvezene svile. I odmah to poslao Klaudiji
Prokul kao dar.
Marija od Beerota je nestrpljivo ekala i zasigurno uoila moje cjenkanje sa sidonskim
trgovcem kutrave brade. Vjerojatno je iz toga zakljuila kako sam neto kupio njoj. Jer, nakon
izvjesnoga uzaludnog ekanja, poela je jadikovati: Kako vidim, noge te ve besprijekorno
slue, kad se radi o neemu to te zabavlja. A mene dri ovdje iza zidova i zastora, kao da se
mora stidjeti mojega drutva. K tome jo i nitko ovdje ne zna nita drugo o meni, osim da sam
te njegovala i skrbila za tebe tijekom po ivot pogibeljne bolesti. I ja bih eljela zalaziti meu
ljude, u ovome lijepom vrtu razgovarati sa enama, sluati glazbu i po sunanom se danu u
amcu na veslanje izvesti na jezero. Ali ti na mene nikako ne misli, ve jedino na sebe i svoja
zadovoljstva!
Ispunila me duboka potitenost, kad sam pomislio na ar i polet s kojima smo napustili Jeruzalem A sada je izgledalo da su sve nae nade utonule u pijesak. I Klaudija Prokul je ranije
sasvim drukije govorila o Isusu, za onih dana u Jeruzalemu ispunjenih krivnjom, kad se zemlja
potresla Jednako je tako razvidno, ni njena suputnica Ivana nije vie ona ista ena koja je
predano slijedila Isusa, ne mislei na svoj dom i na supruga koji je bio komornik Heroda Antipe. Ovdje, izmeu mramornih dvorana i odaja, bogatih vrtova i zasjenjenih vodotokova, gdje se
uz vonj sumpora iz vruih ljekovitih izvoraistodobno iz gajeva mirte irila blaga glazba svirala Tu je sve izgledalo kao da se vratilo u staro ugodno ravnovjesje. Bogatstvo, rasko, udobnost, obilje Sve to ne ostavlja prostora za neto natprirodno.
Marijo od Beerota! upitah. Sjea li se jo, zato smo doli ovamo?!
Dakako! ak i bolje nego ti! odvrati ona krajnje prijekorno, zabacivi glavu i zagledajui
me irom rastvorenih oiju. Ja ovdje eljno ekam na neku vijest od Natana ili Suzane. Osim
toga ne mogu nita uiniti. Pa zato ne bih u meuvremenu uivala u ovdanjim ugodnostima
koje ne poznajem?
Sve ovo pripada ovozemaljskome svijetu pojasnih joj. Takovrsnoga drutva i okolia
ovjek se zasiti bre nego iega drugog. Sve bih to radosno ostavio, samo ako bih Uskrsnuloga
mogao vidjeti makar samo na trenutak i iz daljine
Jamano, jamano! nestrpljivo se suglasila Marija. I ja bih tako postupila. Ali zato se
ne bih zabavljala, dok na to ekam? Ja sam poput siromane seoske djevojke, koja po prvi put
dolazi u grad pa ude u prodavaonicu igraaka sirijskoga trgovca Ne umiljam si da bih mogla
sve te stvari jednoga dana posjedovati, toliko glupa nisam. No zato ih barem ne bih pogledala i
popipala?
Nisam je razumio, a njeno prigovaranje me je umaralo
Neka ti bude! obeah joj kratko, ispunjen vruom eljom da je se to prije rijeim. Sutra
u unajmiti brodicu, pa emo se odvesti u Magdalu. Douo sam da je bogata uzgajivaica golubova napustila svoje suputnike i vratila se svojemu domu. Posjetit emo je.
Marija Magdalena je ena usijane glave, vrlo naprasita! nezadovoljno je promrmljala
moja pratiteljica, koju netom izreena najava nije ni najmanje oduevila. Ona je, dodue, svojedobno bila jedina koja se prema meni odnosila ljubazno i prijateljski, te ljudski razgovarala sa
mnom, uvjerivi me da je Isus iz Nazareta bio kralj. Ali ja se nje bojim
Zato to?! zapitah zaueno. Ona je bila i ta, koja te one noi poslala do vratnica u starim zidinama, kroz koje sam morao proi I rekla ti rijei koje mi treba ponoviti.

 Mogue e od mene zatraiti neto objasni Marija to vie ne bih htjela uiniti, budui
da si me ti uzeo pod svoju zatitu. Njena je volja jaa od moje, pa kad ona zapovijedi ja postajem sasvim popustljiva.
Ali kakvi su to nalozi upitan kojih se treba bojati?
Ona nosi crnu odjeu potuila se Marija. Mogla bi zatraiti da odloim ove lijepe halje
koje si mi darovao, te navuem odjeu od vrea i pokajnike halje. Ona bi mi mogla naloiti i
da te sada napustim, nakon to si me doveo u Galileju Toga se bojim.
Marijo od Beerota! uzviknuh uzrujano. emu se ti to nada? I to si to zamilja vezano za mene?!
Ne nadam se niemu i ne zamiljam nita! uzviknula je jednako ustro i ponosno zabacila glavu. U to budi uvjeren! Jedino bih eljela jednoga dana ivjeti u tvojoj blizini. Jo prije
nekoliko dana govorio si sasvim drukije, dok te je visoka vruica tresla u postelji, a ja sam ti
vlaila ispucale usne. I usrdno si me tada molio neka ti poloim svoju ruku na uareno elo i
cijelu te no dok spava drim za ruku Ali ne pomiljaj kako se zbog toga neemu nadam ili
zamiljam. O ne! Ti su dani bili lijepi i ubrajaju se za najljepe u cijelome mojem ivotu. Ne
bih eljela vidjeti kako naglo prestaju No ti postupi kako ti je drago! Jasno mi je, nee uiniti ono to bi meni bilo po volji
Spoznao sam da jo nije prekasno za rastanak od nje. Jer, koliko god dulje ostaje kod mene,
toliko me iz dana u dan sve vre vezuje za sebe, na razne naine. Pa se potpuno nekorisno
privikavam na njenu nazonost. Slino se slui onome tko, ne mislei pritom nita posebno,
pribavi roba ili psa Pa jednoga dana utvrdi kako se vezao za tog psa ili da bez roba vie ne
moe
Dan kasnije unajmio sam ribarsku brodicu s dva veslaa, pa smo se preko svjetlucavih valova jezera otputili za Magdalu. Marija si je razmaeno zasjenila glavu, a prije toga i u gostionici
briljivo zatitila lice posebnim postupkom. Naime, kao i sve ene iz mjesta, dobro si je natrljala kou lica sokom od krastavaca, jer nakon toga put ne preplane od sunca. Tijekom putovanja
od Jeruzalema do Galileje, nije znala za takve brige
Razgovarao sam s veslaima, kako bih zapamtio galilejski naglasak i nain govora. No
momci uz vesla bijahu mualjivi ljudi, koji su na moja pitanja odgovarali samo kratko. A kad
smo prolazili pokraj Tiberiasa, jasno se pokazalo da se gnuaju toga grkog grada koji je utemeljio Herod Antipa prije svega nekoliko godina. Smjerajui to bre se udaljiti od grada,
pokuali su postaviti jedro. No vjetar je bio vrlo nepovoljan i promjenljiv, pa su se napokon
morali ipak zadovoljiti veslima.
Prisjetih se da je, prema prianju, Isus iz Nazareta navodno hodao po povrini ovoga jezera.
Sada, pri bljetavome danjem svjetlu, sa smedkastim i modrikastim razlivenim breuljcima u
daljini, dok je svje lahor milovao naa lica i voda prskala pod zahvatima vesala, cijela pria o
hodanju po vodi inila se nevjerojatnom. Obuzeo me tegoban osjeaj kako proganjam fatamorganu, privienje ili san, odnosno tek puku priu koju su izmislili praznovjerni ribari. Napokon,
nakon moje bolesti, inilo se da je od jeruzalemskih dana proteklo neizmjeno mnogo vremena.
Priinjavalo se, kao da Isus nije nikad ivio
Kako bih samoga sebe vratio u stvarnost, zapitah veslae: Jeste li ikad vidjeli Isusa iz Nazareta, onda kad je na obali jezera pouavao puk?
Pogledali su se meusobno, uprli o svoja vesla i sumnjiavo upitali: Zbog ega to eli
znati, tudine?
Bio sam u Jeruzalemu, kad je raspet pojasnio sam im. Mislim da nije zasluio toliko
stranu kob.
To se moe razumjeti odvratie ribari. Nas Galilejce, a i on je to bio, u Jeruzalemu
preziru. Ali je za sve kriv on sam, jer se dragovoljno predao u ruke gramzivim sveenicima i
prividno svetim farizejima.
Jeste li ga vidjeli? zapitah ponovno.

Oklijevali su i opet se zgledali meusobno. No tada je pobijedio njihov plemenski ponos pa

potvrdie: Dakako, ak esto. Jednom smo zgodom bili u mnotvu od nekih pet tisua dua i
sluali njegov govor. I sve nas je nahranio s pet jemenih hljebova i dvije ribe, pa smo svi bili
siti. A ak je preteklo dvanaest koeva s komadima kruha Eto, takav je to bio ovjek.
O emu je govorio? Moete li se prisjetiti njegovoga pouavanja? predano sam se raspitivao.
Nama jednostavnim ljudima nije pametno prenositi njegove rijei izvlaili su se
prestraeno. Time bismo samo navukli srdbu vlasti na nas.
Recite mi barem neto! poticao sam ih. Ono to vam se posebno urezalo u sjeanje! Ja
sam tek stranac na proputovanju i gost u toplicama. Ja vas neu odati!
Onda dobro Ali znaj odmah naglasili su na poetku kako te rijei potjeu od njega,
te nisu nae? Tada su poeli jednoglasno Blago* siromanima, jer Kraljevstvo je njihovo!
Blago smjernima jer e dobiti zemlju u posjed! Blago progonjenima i izgrenima! Blago vama
jer je vaa nagrada na nebesima! Nitko ne moe sluiti dva gospodara! Ne brinite se! Lake e
proi deva kroz usku igle nego Mamonov* sluga u Kraljevstvo.
Stekao sam dojam da su esto raspravljali o Isusovim izrekama, te iz njegovoga uenja preuzeli ono to im se najvie svidjelo. Vie nisu zapamtili ili mi nisu htjeli prenijeti. No u njihovim
se oima moglo zapaziti oiglednu zluradost, dok su promatrali moju dobru odjeu i meku sjedaljku.
to znate o njemu samom? istraivao sam dalje.
Bio je izvrstan ribar! odvratie obojica. Mogao je nai itavo jato riba, nakon to su
drugi po cijelu no uzalud bacali mree Jednom su zgodom njegovi ljudi uplovili s prekrcanim brodicama, dok su se ostali vratili iz ribolova praznih ruku. Mogao je smirivati oluje i u
trenu izgladiti velike valove. Kau da je i iscjeljivao bolesne, ali to nas nije brinulo, jer nismo
nikad bolovali. No najvie smo mu se divili zato jer se kao ovjek iz unutranjosti, iz Nazareta,
toliko dobro razumio u vodu i vjetar, kao i u ribolov.
Vie nisam mogao doznati od njih, unato ponavljanju pitanja. Ponovno su postali
sumnjiavi Na posljetku sam primijetio: U Jeruzalemu se pria kako je izaao iz groba i
vratio se u Galileju Jeste li o tome douli?
Na to su pitanje jo vre polegli na svoja vesla. Odgovorili su tek nakon izvjesnoga vremena: To su brbljarije starih ena! Nema toga mrtvaca koji bi napustio svoj grob. On je bio
ovjek, jednako kao i mi, premda je pouavao i stvarao uda. Ti bira rijei vrlo umjeno, no mi
ti neemo upasti u mreu Zautjeli su ponovno, pa zatim dodali: To su naklapanja iz Kafarnauma Mi smo ribari iz Tiberiasa.
Magdala je veliko ribarsko selo s mnogo itelja. Bili smo jo daleko pred njim kad nas je zapahnuo vonj od soljenja ribe. Pritjeravi brodicu obali, veslai su skoili u vodu i izvukli plovilo na suho. Isplatio sam ih i poslao natrag u Tiberias. Upirui se o Mariju i svoj tap odepao
sam u selo. Tek sam tada svoju pratiteljicu pustio neka pita za Mariju Magdalenu. Bila je dobro
poznata. Odmah su nam pokazali da trebamo poi izvan mjesta, prema golubljim gnijezdima u
prostranoj skupini graevina.
Neki povrtlar, koji se vraao iz sela, usluno mi je ponudio mjesto na svojemu magarcu, nakon to je zamijetio moje hramanje. Govorei o Mariji Magdaleni znaajno se smjekao, ali je
rekao s potovanjem: Ona je pametna i bogata ena. Upoljava brojne lovce golubova, a u
svojim jatima uzgaja i vlastite ptice za Hram. Uz to posjeduje i vrt s ljekovitim biljem, te udjele
u soljenju ribe. Inae mnogo putuje, no ujem, ovih se dana vratila kui Pogledao me zatim
postrance i rekao, dobroduno se nakesivi. Ali toliko mlada kao neko, sada dakako vie
nije Pria se da je poela nov ivot i daje milostinju sirotinji. No ti mora najbolje znati to
od nje hoe.
Poao sam u Magdalu bez nekih veih oekivanja. Ipak, dok sam se pribliavao kui Marije
Magdalene, smjeten na magareim leima izmeu dva povelika koa za povre, neoekivano

sam se poveselio to u ponovno vidjeti njeno blijedo lice. Ostala mi je u sjeanju tono onakvom, kao to sam je gledao u gornjim odajama Lazarove kue. I pomislih, jo nikad do tada
nisam toliko eznuo da vidim neku enu. Povrtlar je zamijetio izraz mojega lica te rekao: ini
mi se, ti si poput svih drugih. Sto se vie blii kui, sve ti se vie uri Ja ne bih volio onuda
proi. Zato se nemoj ljutiti na mene, ali bih te iskrcao ovdje na ravitu puta.
im sam siao s magarca, potjerao je ivotinju, ne posveujui vie nikakve pozornosti ni
Mariji ni meni. Kao da se htio to bre udaljiti iz okolia te kue Moja pratiteljica je pak uzdisala i zloguko najavljivala: Iz ovoga se ne moe izlei nikakvo dobro. Trebali bismo se vratiti. Mene ve sada bole oi od sunca, ma koliko pokrivala glavu. Potpuno sam znojna i jedva
diem.
No ja sam odluno odepao kroz vrata. Na sredini povelikoga dvorita zamijetio sam u crno
odjevenu enu kako hrani golubove. Cijeli oblak ptica leprao je oko nje. Neki su joj ak sjedili
na ramenima, a bilo je i onih to su se smjestili na njene ruke i pritom se zibali.
Kad nas je smotrila, rasipala je zrnje po zemlji, te otrla ruke jednu o drugu. I pola nam je u
susret, otkrivenoga lica. Iznenaeno ali radosno pozdravila je Mariju i mene, pa uzviknula:
Osjeala sam da netko dolazi Ali nisam ni pomiljala da bi to mogao biti ti, Mark iz Rima,
kao i ti, Marijo od Beerota.
Mir neka je s tobom, Marijo Magdaleno! pozdravih je i pogledah u njeno zabrinuto blijedo lice sa svjetlucavim oima. Te su oi bile toliko ispunjene radou te mi je dolo da se bez
odlaganja bacim na tlo pred tom enom i zagrlim joj koljena.
Obim je rukama potjerala golubove koji su jo uvijek leprali oko njene glave. Zatim nas je
povela kroz dvorite prema vrtu, a u njemu do ljetnikovca kojeg je tamo dala izgraditi. Kad smo
prispjeli do toga zdanja, prvo je donijela vode i kleknula pred mene. Ne obazirui se na moje
prosvjede, oprala mi je noge. Dodir njenih ruku godio je mojoj bolesnoj nozi i ublaavao bol.
Istu je ljubaznu uslugu zatim iskazala i mojoj pratiteljici, koja se pokuavala izvui, hihoui
iza podignutoga dlana. Zatim nam je domaica uruila svjee izvorske vode za pie i otpremila
Mariju s rijeima: Poi pogledati golublje nastambe i moju kuu I nemoj nas vie ometati,
ludice!
Moja se pratiteljica udaljila gotovo trkom, kao da je veseli to moe otii. Marija Magdalena
je gledala za njom i pritom tresla glavom. Zatim se okrenula prema meni i upitala: to si to s
njom uinio? Jesi li joj ti poklonio ovu arenu odjeu? U Jeruzalemu je bila vrlo smjerna i pokorna A sada kao da joj zao duh viri iz oiju?!
Mislim da joj nisam nanio nikakvo zlo branio sam se ja. Nisam je dotaknuo, ako na to
misli I vjerno me je njegovala, dok sam leao u Tiberiasu u vruici, s bolesnom nogom.
Uini li mukarac neto za enu odvrati Marija Magdalena moe joj on esto priskrbiti
vee zlo nego i pomilja. I to ak i ako ima najbolje namjere Ti nisi prikladan za uvara takvome biu, Mark. Trebao bi se rastati od svoje pratiteljice!
Ona trai Isusa Nazareanina, kao i ja pojasnio sam, te olakao srce priajui joj kako
smo otputovali iz Jeruzalema, kako su me Natan i Suzana ostavili u neprilici, te kako sam u
Tiberiasu kod Klaudije Prokul upoznao Ivanu. Marija Magdalena je kimala na moje izvjee, a
krut je osmijeh zatim preletio preko njenoga bijelog lica.
Poznajem gramzivu Suzanu i oholu Ivanu rekla je otresito. Zasigurno sam bila slijepa
za njihove pogreke, u vrijeme dok smo zajedno putovale u sestrinskome zajednitvu. Stvarnost
je tada za mene bio jedino Isus. Stekao si dovoljno iskustava s njegovim uenicima, pa zna od
koje su vrste ljudi i kako krtare s tajnom kraljevstva. Vjerojatno se u meuvremenu i ti udi,
jednako kao i ja, okolnosti to je od takvih kamenia htio podii svoje kraljevstvo. I meni je
prisjela tvrdoglavost i tvrdokornost tih ljudi, jednako kao i meusobna zavidna nadmetanja
ena Zato sam se vratila svojemu domu, kako bih ovdje ekala. Znam da je Isus ispred nas
poao u Galileju. Ali me ne bi iznenadilo, ako vie ne bude htio vidjeti nikoga iz naega kru-

ga Mogue je jednako razoaran glede nas, kao to smo to u srcima i mi meusobno. Prepustila sam ribare njihovome obrtu, a i Isusova se majka vratila u Nazaret.
Stisnula je dlanove jedan o drugi, trznula ramenima kao da ju je proela bol, pa se poalila:
Zato sam tek ljudsko bie i jo k tome ena? I zato postajem sada toliko okorjela u svojoj
okrutnosti, sada kad Isus vie nije kod nas? Njegovo kraljevstvo klizi od mene i udaljuje se.
Jaoj meni, to sam tako maloduna, pa se ak vie ni u njega ne uzdam!
Preplaeno je pogledala uokolo, kao da je zamijetila neke likove kako vrebaju. Uzviknula je:
On je svjetlost svijeta! Kad je daleko, sputa se na mene tama, unato najjasnijemu sunevom
sjaju. Bojim se, zli bi duhovi mogli ponovno ui u mene. No tada vie ne bih eljela ivjeti.
Bolje bi mi bilo, konop oko vrata! Ve sam dovoljno trpjela
Njena bol legla mi je na prsa teko poput olova. No pokuao sam je tjeiti, kazujui o Ivaninom izvjeu da se Isus ukazao svojim uenicima kad su jednoga jutra ribarili
O tome sam ve doula pritvrdi Marija. No te sitniave due su se zasigurno ponajvie
radovale zato jer su uhvatili vie od stotinu i pedeset riba! Mrea je bila toliko puna te su je
morali izvui na kopno kako se ne bi razderala Zato nisu za utjehu i drugima o tome
priopili, ako su uistinu vidjeli naega Uitelja?
Kao da joj je srce bilo ispunjeno mrnjom i zaviu prema uenicima, zato jer se Isus u Galileji prvo ukazao njima, a ne njoj. Donekle sam to smatrao shvatljivim, jer je upravo ona bila ta
koja je u svitanje prva pohitala Isusovome grobu, te joj se nakon uskrsnua prvoj ukazao.
Marijo Magdaleno umirivao sam je ne oajavaj! Ako je namjerio u Galileju, to znai
da je njegovo kraljevstvo blizu. Moda u njemu imam malen udjel, a mogue me odbije kao to
su to uinili njegovi uenici Ali budi uvjerena, ako je u Galileji, zasigurno e ga jo vidjeti.
Zar me ti tjei, ti Rimljanin ree ona, dobacivi mi ponosan pogled svojih tamnih oiju
dok su mi njegovi uskratili svaku utjehu?!
No lice joj se razvedrilo i poelo zraiti, kao da ga je oblilo sunevo svjetlo. I to premda smo
sjedili u sjeni ljetnikovca. Dodirnula mi je ruku, a njen je dodir ponovno bio pun snage, kad je
upitala: Vjeruje li to uistinu? Jer i ja to, dakako, vjerujem No moje je srce zdvojno, zato
jer ne mogu na primjeren nain potovati uenike koje je on izabrao. Grijeno je od mene, nedostojne ene, ne pokoravati se njegovoj volji. Poui me ti to je smjernost, Rimljanine! Jer
zasluujem ukor i naputak
Radije mi reci Misli li da e mene, Rimljanina, primiti u svoje kraljevstvo? zamolih
je potiteno.
Uenici se jo uvijek nadaju kako e On u Izraelu ustoliiti novo kraljevstvo. Za mene je
On svjetlost svijeta. Zato njegovo obeanje i najava ne bi obuhvaali i tebe, isto kao i djecu
Izraela, ako ga ti smatra Kristom*? Njegovo je kraljevstvo vjean ivot, a ne zemaljsko vladanje.
Sto je vjean ivot? upitah, a srce mi je zadrhtalo od straha.
To ne znam priznala je ona, potresavi glavom. To e zasigurno samo On znati. O takvim stvarima nije pouavao na svojim putovanjima. Govorio je ljudima kako trebaju ivjeti,
kako bi bili vrijedni njegovoga kraljevstva. A ja nisam dovoljno ponizna i djetinje otvorena u
svojemu srcu, kako bih shvatila to je vjean ivot. Znam tek da je u Isusu i s njim A vie ni
ne treba o tome znati!
Kako onda trebam ivjeti? upitah, nakon to sam odmjerio njene rijei. Zar nije dovoljno nastojati biti blag i smjeran u svojemu srcu?
Ljubi svoje blinje kao samoga sebe! odvrati Marija Magdalena odsutno. Sve to bi
elio da ti ljudi uine, uini i ti njima! Nakon tih rijei naglo je prekrila lice rukama i poela
jecati. Ali kako smijem ja tebe pouavati, kad sam i sama iznevjerila njegovo uenje?! Kad
smo poli s njim, bili smo svi kao braa i sestre. I im nas je napustio, poela sam u srcu mrziti
tu brau i sestre i zavidjeti im Mogue mi je tebe poslao, kako bih se odrekla svoje zloe i
postala smjernija?!

Tada je dodirula moju bolnu nogu, te drei ruku na poluzarasloj rani, poela glasno moliti:
Isuse Kriste, Sine Boji, smiluj se meni grijenici! Ako je takva volja Tvoja, uini da ova noga bude ponovno zdrava, kao da nije nikada boljela!
Povukla je zatim ruku, pogledala put neba i, dok smo od uzbuenja ostali bez daha, usmjerila svoje oi na mene. Zazvala je: Ako on to bude htio uiniti, to e biti znak! Ustani, odbaci
tap i hodaj!
Posluao sam i postupio kako je rekla. Napravio sam nekoliko koraka Nisam vie epao,
niti sam osjeao ikakvu bol u nozi!
U prvi sam mah bio vrlo zauen. No tada sam se vratio na svoje mjesto, sjeo i rekao: Uzmi to kao izmoljeni znak, ako eli! Ja pak ne trebam nikakvoga znaka od Njega, jer i inae
vjerujem. Otvoreno priznavi, moja je noga ve bila zdrava, a preko ozlijeenoga mjesta ve je
narasla nova koa. Vjerojatno sam iz navike hramao i dalje, jer me grki lijenik to je razrezao
oteklinu toliko uvjerljivo upozorio neka ne napreem nogu!
Trebam li opozvati svoju molitvu? upita Marija Magdalena, smijeei se i podigavi moj
tap s tla. Kako bi ponovno poeo hramati?!
Ne, to ne! urno odvratih. Zasigurno bih poeo ponovno hramati, ako bi za to molila, a
mogue bih i do kraja ivota uokolo cupkao.
Moje rijei uplaie Mariju. Pogledala je na sve strane, kao da je bila zateena u neemu zabranjenom. Pobrzala je pojasniti: Ne, ne! U njegovo ime ne smijemo zazvati zlo na
blinjega Time bi jedino sebi poinili zlo! U njegovo se ime ne moe proklinjati, ve samo
blagosiljati.
Smijala se upravo zraei, zagledana pred sebe i proniui pogledom kroz mene, kao da vidi
neto meni nevidljivo. Istodobno je svijala moj .tap rukama, a na moje bezgranino uenje se
taj potpuno krut i tvrd hrastov kolac ugibao poput vrbove ibe. Nisam mogao vjerovati svojim
oima i mogao sam tek nijemo gledati, sve dok se nije prenula, osjetila moj pogled i okrenula
lice prema meni.
Zato me tako gleda? zapitala je i prestala savijati tap.
Svini jo jedaput taj tap, kao to si to netom uinila! proaptao sam, dok sam zazivajui
podigao obje ruke.
Pokuala je, trudei se svim snagama Ali tap nije popustio ni za debljinu vlasi! Uzeo sam
ga iz njenih ruku, no bio je onaj isti, vrst i tvrd kolac, na koji sam se oslanjao u hodu. Ono to
se dogodilo nije bilo uinjeno svjesno Marija Magdalena je bila utonula u razmiljanje, pogleda okrenuta u sebe. I kasnije nije nikako mogla pojmiti zato sam bio toliko uzbuen. Nisam
se uputao u nikakve razumom voene pokuaje objanjavanja onoga to sam vidio. Pretpostavio sam kako ovu svitljivost tvrdoga drva trebam cijeniti kao dobrohotan znak meni, zato jer
nisam povjerovao u iscjeljenje svoje noge polueno zazivanjem Isusovoga imena. Nisam mogao objasniti kako se to zbilo, jer takav znak nisam ak ni elio. No, u svakome sluaju, nada je
ponovno usplamtjela u mojemu srcu
To to sam vidio kako se svija moj tap, nikako mi se nije priinjavalo kao vjetije djelo ili
arobnjatvo. Naime, nisam osjeao onu ukoenost tijela to obuzima osobu na koju djeluje
arobnjak. ak protivno, osjeao sam se ugodno, svjee i raspoloeno. Zato rekoh: Marijo
Magdaleno, ti sretna eno! Isus je tvoj Gospodin pa ne smije biti nestrpljiva. Dok ga god
zaziva, on je uz tebe, ak i ako ga ne vidi. Kako je to mogue, ne mogu spoznati Ali u to
vjerujem! Ti si uistinu blagoslovljena medu enama! Zato jer si obdarena Njegovim blagoslovom
Kad smo naputali ljetnikovac, bili smo oboje proeti novom nadom. Marija Magdalena mi
je pokazala svoj vrt s ljekovitim biljem, opisala svoje golublje nasade, te kako se hvata ptice u
oblinjim gnijezdima izmeu stijena. Opisala mi je i svoja sjeanja, kad se kao mlada djevojka i
sama uspinjala uz strme obronke, ne bojei se ni razbojnika ni vrtoglavice.

Uli smo zatim u njenu kuu za stanovanje. Bila je ispunjena prelijepim zavjesama i skupocjenim namjetajem. Ali svoje je grke vaze i kipove unitila, kako mi je sama ispriala, nakon
to se oslobodila iz vlasti zlih duhova. Postupila je tako jer Zakon Izraela vjernicima zabranjuje
izradu rezbarija ili drugih oblija odnosno preslika ljudi ili ivotinja. Potaknuta time poela je
kazivati kako je Isus obiavao, kad bi utonuo u misli, uzeti tap i njime neto arati po pijesku.
A u misli bi se zadubio esto, no uvijek bi nogom obrisao ono to je crtao ili pisao po pijesku,
prije nego bi Marija ili netko drugi to stigli vidjeti. Priala mi je i druge pojedinosti o Isusu,
kako su joj padale na pamet dok smo obilazili veliku kuu.
U meuvremenu je prema njenome nalogu pripravljen objed za nas. Zato me je pozvala neka
sjednem za stol, ali mi se nije pridruila. Tek je rekla: Dopusti mi sluiti te pri jelu, u skladu s
ovdanjim obiajima!
Pozvala je i Mariju od Beerota neka mi bude na usluzi, te joj naloila da mi polije vode po
rukama. Zatim ju je pouila kako se pravilno posluuje kod stola, poprativi tu pouku
smijekom. Ona mi je pak smijeala vina. Bilo je to lagano galilejsko bijelo vino, koje mi se
polako uspelo u glavu poput proljetnoga zraka. Nakon slanih i slatkih predjela posluila me
peenom ribom i zatim komadima golubljeg mesa u gustome umaku od rumarina*. I uistinu se
nisam mogao prisjetiti kada sam posljednji put uivao u toliko znalaki pripremljenome i slasnome jelu.
Tek kad sam se toliko zasitio pa vie nisam mogao protisnuti ni zalogaja, sjela je i moja
domaica k jelu, smjestivi se na rogoinu podno mojih nogu. Istodobno je to dopustila i mojoj
pratiteljici Marija Magdalena je postala blaga i vedra, a ljubazan osmijeh joj je razvedravao
lice. Promatrao sam je kroz tanak veo lagane opijenosti vinom, te zakljuio kako je neko nedvojbeno morala biti jednom od najljepih i najprivlanijih ena u ovoj zemlji. Potaknuta tom
domaiinom ljubaznou, ak je i moja mlada pratiteljica smogla hrabrosti i napokon se usudila rei: Kad se ovako smijei kako sada, Marijo Magdaleno, lako mi je povjerovati da su
mukarci zbog tebe putovali ovamo ak iz Damaska i Aleksandrije Pa si uz pomo njihovih
darova mogla sebi priskrbiti ovu veliku kuu, te je i predivno opremiti. No kako se to postie?
Poui me umijeu kako dobiti zadivljujui vrijedne darove za ono to su gonii deva u Jeruzalemu pripravni platiti tek nekoliko bakarnih novia?
Ne pitaj me takve stvari! odvrati Marija Magdalena, a pritom joj se lice naglo smrknulo.
U svakom sluaju, nema ene koja bi takvo neto mogla nauiti bez poduke. I samo ako je
opsjednuta zlim duhom ili s vie njih, kadra je ona za takvo neto. Ali istodobno zao duh mui i
davi opsjednutu, te ova bludi kao da neprestance ima krvnikovu omu oko vrata. Nita je ne
veseli, nita joj ne daruje zadovoljstvo. I na posljetku mrzi ona samu sebe jo vie nego
mukarce, a mukarce vie nego bilo to drugo
Moja ju je pratiteljica sumnjiavo pogledavala, trepui oima, te nagnula glavu na stranu i
oklijevajui rekla: To to kazuje, moe biti tono. No ja bih ljubazno pozdravila zlog duha,
ako bi me mogao uiniti zavodljivo lijepom u oima mukaraca!
uti, ludice! uzviknula je Marija Magdalena, udarivi je po ustima. Ti ne zna to
govori!
Mlada se ena estoko uplaila i briznula u pla. Marija Magdalena je pak teko disala, te
pokropila vodom uokolo
Molim te za oprotaj zbog pljuske po ustima rekla je zatim Mariji. Nisam te udarila
zbog srdbe, nego za tvoje dobro. Vjerujem kako bi mi netko uinio isto, ako bih ikad rekla
neto tako besmisleno kao to si ti sada. Zao duh moe prinuditi svoju rtvu da obitava u rovovima i jede neist I nema tih lanaca kojima se moe vezati rtvu, niti je mogu zadrati i
najsnaniji ljudi, kada u njoj bjesni zao duh. Pritom ne znam koji su zli duhovi opakiji, oni koji
nagrizaju tijelo ili pak oni to iscrpljuju duu sve dok u njoj ne ostane tek mrana praznina
Zastala je, pogledala Mariju i nakon nekoga vremena najozbiljnije dodala: Ti si me uvrijedila! Ali ti ne zamjeram. Vjerojatno si me tako morala podsjetiti na moju prolost. Pod

ljuskom vidljivoga tijela krio se tada tek do gola izglodan kostur, a. rabei mene kao orue zli
su duhovi mnoge mukarce gurnuli u propast. Moj je grijeh bio bez granica, ali mi je oproten.
Ti bi trebala moliti: Ne dovedi nas u kunju, nego nas izbavi od zla! Umjesto toga, ti u srcu
pogreno moli: Uvuci me u kunju i potjeraj me u ruke zlu! Uoavam to po tvojim oima,
tvojim ustima i tvojemu toliko nestrpljivom struganju nogama Sjea li se jo one ene, koja
je u Jeruzalemu sveano prisegnula kako e se do konca ivota zadovoljiti usoljenom ribom i
jernenim kruhom kao hranom, samo ako bude izbavljena od siromatva? Zbog te prisege poslala sam te na put Rimljaninu Marku. Pa umjesto da zahvalno obori oi, baca mu zamke oko
nogu.
Moja je pratiteljica prestraeno zajecala i nije se usudila pogledati me. I nehotice sam je
alio. No Marija Magdalena ju je otro motrila, mrano naboranoga ela.
Razmisli dobro, to hoe! rekla je opominjui. Hoe li kunju, grijeh i zlo, koji e te
unititi? Ili hoe jednostavan, astan i poten ivot?
Marija od Beerota je podigla pogled i strastveno pojasnila: elim da mi grijesi budu
oproteni kao i tebi, te da budem oiena, kako bih ponovno bila neduna. I ne sili me izrei,
to bih tada eljela! No, moe li mi ipak biti doputeno, ako u sebi molim za to?
Razumijem te bolje nego i pomilja odvratila joj je Marija Magdalena. I itam iz tvoje
jednostavne due. Vjeruj mi, iskusnija sam od tebe. Odbaci ove arene halje i ostani sa mnom,
za svoje vlastito dobro! Ja u te pouavati u lovljenju golubova i rastjerivanju zlih misli. I
mogue ti se Isus smiluje, ako mi se bude ukazao.
Mlada je ena zaplakala jo gore, zagrlivi me oko nogu, te uzviknula: Upravo sam se toga pribojavala, Mark! I ti me ne smije ostaviti u njenim rukama! Ona e me pretvoriti u
nadniarku ili prodati kao robinju. Ona je na uasnom glasu, to ti zasigurno ne zna!
Kad bi imala vie ivotnoga iskustva ree joj Marija, tresui glavom razumjela bi da se
sada mora rastati s Markom Barem za neko vrijeme. Inae e tvome Rimljaninu sasvim
dosaditi pa e te bijedno otjerati. I odakle zna, da kod mene ne moe poneto nauiti, s im
e mu postati privlanijom i ugodnijom?
Mogao sam tek uzdahnuti od olakanja to me Marija Magdalena s toliko razumijevanja
pokuava osloboditi tereta koji je postajao sve nepodnoljiviji. Moja se pratiteljica priljubila uz
moja koljena i ovlaila skut mojega ogrtaa svojim suzama. Tako je plakala neko vrijeme, no
zatim se smirila i prepustila sudbini. Marija Magdalena joj je naloila neka si umije lice i preodjene se u druge halje. Kad smo ostali sami, rekla je: Osjeam se odgovornom za nju. Ona je
jo toliko mlada, pa joj srce jednakomjerno naginje kako dobru tako i zlu. Takvo je bie
preteka kunja za mukarca. I tebi je u prilog to si odolio toj napasti. Marija od Beerota je u
svojoj prostodunosti jedna od najneznatnijih ispod nas. Ako bi je zaveo, bilo bi ti bolje ovjesiti
samome sebi mlinski kamen oko vrata i strmoglaviti se u morske dubine
Nikako ne namjeravam zavesti je odvratih pozlijedeno. Upravo obrnuto! U svome
djetinjem pristupu ona je htjela navabiti mene. Da se nisam razbolio, mogue bih je uzeo k sebi
iz dosade, kad su me Suzana i Natan napustili. No ovako je najbolje. Pripazi na nju, a ja mogu
neometan nastaviti svoju potragu za Isusom.
Ne vjerujem da te je Suzana prevarila primijeti Marija Magdalena. Za to je ona ipak
previe prostoduna.
Vjerojatno trati vrijeme u Kafarnaumu, jednako zgromljena kao i ostale ene, jer se nita ne
zbiva. No dopusti mi jedno pitanje, Mark Mecentije Sto ti oekuje od ivota?
Njeno pitanje probudilo je smjernost u mojemu srcu. Zamislio sam se o svojemu ivotu, te
joj poeo kazivati o mojoj prolosti: Srea mi je bila sklona Kao mlad ovjek uio sam u
Antiohiji strane jezike. Zatim sam se kolovao u govornikoj koli na Rodosu. Moje najvie
stremljenje bilo je inovniko mjesto tajnika pri nekome namjesniku na Istoku ili boravak u
Rimu sa slubom kunoga mudroslova nekome nekolovanom bogatau Unato mojoj neznatnoj sklonosti za vojniki poziv, ipak me je uistinu ogorilo to nakon preseljenja u Rim ni-

sam uspio oko prijema u viteki stale. Tek sam na temelju jedne oporune odredbe pribavio
pravo noenja prstena na palcu. No u meuvremenu je to odlije meni izgubilo vrijednost. Prezirem takve stvari i nosim svoj prsten u monji za novac. I upravo kad sam si mogao priutiti
skoro sve to sam elio, spoznao sam kako gotovo nita od toga nema za mene stvarne vrijednosti. Tada me zaslijepila pouda, sve dok zbog vie pokuaja ubojstva nisam morao bjeati iz
Rima I to oekujem od ivota?! Na to ne mogu i ne znam odgovoriti Moram se jedino
zapitati koja me je to sila nagnala iz Aleksandrije u Jeruzalem, dovevi me pred kri idovskoga
kralja, kad je cijeli svijet bio obvijen tamom.
Zastao sam, protrljao prstima obje sljepooice, pa ubrzo nastavio: Povoljnim stjecajem
okolnosti mogao sam u prvim godinama muevnosti poluiti sve za im sam kao mladi toliko
arko i uzaludno eznuo: prijateljstvo, omiljenost, tjelesne uitke ak sam se mogao vinuti i
do moi, ali mi takovrsne tenje nisu nikad neto predstavljale. Ubrzo mi je, meutim, od svega
ostao tek bljutav okus u ustima Nakon neobuzdanih uitaka i sladostraa osjeao sam se
bezizlazno oajnim. Jedno sam ipak pouzdano znao! Da ne elim ivjeti u Rimu kao podbuhnut
i sagorjeo starac, prevakavajui stare misli i poput maloumnika u beskraj prepriavajui otrcane pripovijesti. Ali to je i jedina budunost koju vidim pred sobom, vratim li se u Rim No
za sada ni u kojemu sluaju ne kanim poi tamo. Time bih samo 307 stavio glavu na kocku.
Naime, tamo se oekuje, kao to mogue i sama zna, dravni prevrat. A tada e se svakoga
pitati na ijoj je strani. Previe potujem Cezarovog Genija da bih sudjelovao u spletkama jednoga krvoednog ovjeka niskoga roda. Vie me vue da postanem blag i smjeran u svojemu
srcu
emu se nada od Isusa? upita Marija Magdalena.
Naslutio sam Njegovo kraljevstvo pojasnih. I ono nije tek san ili pjesnika tvorevina,
nalik Vergilijevom* Kraljevstvu Mrtvih. Ono je jednaka stvarnost kao i ova u kojoj ivimo. Da,
kad mislim na Isusa, na zbunjujui mi se nain pretapa njegova stvarnost sa zemaljskom Marijo Magdaleno, sretan sam to smijem ivjeti u ove dane, jednostavno zato jer znam da je On u
Galileji. Ne, ja ne traim i ne elim ba nita od njega, osim onoga to mi sam eli dati. Njegovo kraljevstvo ne moe biti poput bilo koje od uobiajenih zemaljskih vladavina. Ono zasigurno
mora biti neto novo, premda meni zasad nespoznatljivo. Inae bi sve bilo besmisleno Zemaljska su se kraljevstva jo od poetka svijeta i vremena uvijek ponovno uspostavljala i zatim
bez iznimke propadala. To vrijedi ak i za Aleksandrovo carstvo Jedino e Rim vjerojatno
opstati. Ve i zbog toga ne moe Isusovo kraljevstvo biti ovozemaljskim!
Razgovorali smo jo i o drugim stvarima, dok se Marija od Beerota nije vratila. Umila si je
lice, kosu poeljala glatko i odjenula bijeli ogrta. I bila je bosa. Izgledala je upravo dirljivo
mladom te osjetih toplinu oko srca i nisam jo vie nita zamjerao. Kako rastanak ne bi bio
preteak, odluih se vratiti u Tiberias jo istoga dana. Marija Magdalena mi je obeala obavijestiti me dozna li neto vano, te mi je rekla neka prenesem pozdrave Klaudiji Prokul i Ivani.
Zaputio sam se tada pjeice u selo Magdalu, a pri koraanju nisam osjeao vie nikakvih bolova Zato sam ak pomislio vratiti se u Tiberias pjeaenjem obalskom cestom. No na obali
sam naiao na ona dva ribara koji su Mariju od Beerota i mene dovezli ovamo. Zasigurno su me
ekali, jer im se nikamo nije urilo, a dobili su i dobru nagradu za svoj trud. Nebo se u
meuvremenu naoblailo, a vjetar je ojaao, pa su valovi na jezeru nosili bijele kreste. Ribari su
pogledavali u nebo i crne oblake koji su se rojili oko brda iza stijena s golubovima. Zatim
rekoe: Genezaretsko jezero je udljivo i podmuklo. Iznenadnim udarom vjetra moe potjerati
brodicu i prevrnuti je Zna li plivati, gospodine?
Ispripovijedio sam im, jo kao mladi sam dobio okladu jer sam s Rodosa preplivao na kopno, ne obazirui se na morske struje. No oni nisu nikad uli za taj otok, pa nisu ni mogli procijeniti taj pothvat. Ipak me je tijekom toga plivanja na cijelome putu slijedio jedan amac, pa u
biti i nisam bio u ozbiljnoj ivotnoj pogibelji. No na taj me je pothvat manje potakla oklade,
koliko injenica da sam bio lud za jednom djevojkom to je bila sklona podrugivanju. Obeala

me okruniti cvjetnim vijencem ako uspijem preplivati do obale Zato sam plivao punom snagom. Ali nakon to sam okladu dobio, nisam vie osjeao sklonosti prema onoj djevojci
Smjestio sam se na mekane sjedalice na krmi brodice, te pogledao oblake koji su se natjeravali nebom. Za to su vrijeme ribari zasukali svoje ogrtae, odbili se od kopna i prihvatili vesla.
Zapazio sam kako znaju o mojemu posjetu Mariji Magdaleni. Ali, kako bi neto takvo moglo
ostati skriveno u jednome ribarskom selu, gdje je bilo sasvim razumljivo to svatko poznaje
svakog, a stranca se promatralo sa znatieljom? Nisu se zaudili ni to sam ostavio Mariju od
Beerota, nego su glede toga tek razmijenili nekoliko ala, poprativi ih smijehom.
Sto to priate? raspitivao sam se.
Nita loe. Ba nita loe uvjeravali su me. Tek, uzgajivaica golubova se, po svemu
sudei, vratila svojim navadama Koliko ti je platila za djevojku?
Nisam im bio duan ba nita objanjavati. Primjedba o Mariji Magdaleni me ipak pogodila,
pa rekoh: Zadrala je djevojku iz iste dobronamjernosti, kako bi je pouila svojemu poslu.
Upravo tako! Upravo tako! uzviknue oba ovjeka, urlajui od smijeha. Zasigurno e
nauiti djevojku svojemu poslu. Ve je mnoge mladice pouila sviranju poganskih glazbala,
razvratnim plesovima i hvatanju golubova Ali kakvih golubova, to bismo iz pristojnosti radije preutjeli.
No prije nego sam stigao odgovoriti, zauo sam urlik jednog udara vjetra. Brodica se nagnula na bok, a valovi se strmo uzdigoe i zapjenjena voda naglo nahrupi preko ruba plovila. Moje
su se sjedalice od toga potpuno namoile, a ja sam jo naao toliko vremena da reknem ribarima: To vam je opomena za rune rijei!
No sva smo trojica imali pune ruke posla oko izravnavanja brodice, koju je snaan vjetar poput orahove ljuske tjerao prema obali na suprotnoj strani jezera. A da smo zadrali prvotni
smjer, u trenu bi se prevrnuli
Oba glupana su se htjela uspeti na jarbol i postaviti jedro. To sam im najstroe zabranio, jer
brodica nije bila nakrcana, pa je bila prelagana. Iz olujnih oblaka to su se valjali iza brda
bljeskale su munje, a istodobno je postalo osjetno mranije. Zlovoljno smo crpili vodu iz plovila, ali nismo mogli zaprijeiti da se ponovno puni jer su nas valovi stalno i uporno iz nova zalijevali. Valjajui se i treskajui, brodica se brzo pribliavala istonoj obali jezera, sada ve do
ruba puna vode. Promoeni i oajni, ribari su me prijetei pogledavali, te povikali: Navukli
smo na sebe kletvu, kad smo povezli tebe, rimskoga nevjernika. Krivi smo zbog bezbonitva,
jer smo ti pomogli jedno dijete Izraela odvui u kuu naslade Ali nismo znali tvoje nakane!
Sami ste na sebe navukli kletvu, jer ste loe govorili o Mariji Magdaleni! dobacih im u
lice, sjedei do vrata u vodi i vrsto se drei za rub brodice.
Voda nije bila jako studena. Ali smo ipak bili sasvim promrzli, kad je napokon vjetar popustio. No mogli smo izbaciti vodu iz nae brodice i pristati na uu nekoga isuenog potoka. Ravno pjeano alo bilo je ovdje ue i kamenitije nego na zapadnoj obali, a brda su se strmo uzdizala pred nama. Puhalo je jo uvijek poprilino, a valovi su toliko snano tukli o obalu da ribari
nisu pokazivali ni najmanje sklonosti za ponovno isplovljavanje uz vjetar. No vjerovali su i da
e se s dolaskom noi vrijeme smiriti.
Poelo se mraiti, a mi smo se smrzavali, premda smo iscijedili svoju odjeu koliko je to bilo mogue. Neto dalje, na mjestu gdje je ravno alo zavravalo u podnoju brda, zamijetili smo
skromnu zaklonjenu kolibicu i uz nju vatru kako tinja. Predloio sam da poemo tamo i
osuimo svoju odjeu. No ribari su oklijevali i rekli: Mi smo na pogrenoj obali. Sreom nemamo uz sebe mree Inae bi nas zasigurno kaznili zbog zabrane ribolova.
Ovamo ponekad bjee razbojnici i zloinci iz Galileje. A u piljama obitavaju gubavci
Nosili su sa sobom kremen i elik, ali je nevrijeme promoilo sav suhi rogoz na alu, pa
nismo mogli nai nita pogodno za potpaljivanje. Zaputio sam prema onoj kolibi, a nakon izvjesnoga oklijevanja poli su za mnom i ribari. Pribliivi se, ugledao sam jednoga ovjeka kako

sjedi uz vatru. Upravo je dodao naramak granja, pa je oganj zaplamtio. Istodobno sam osjetio
miris prene ribe i netom peenoga kruha. Pokraj kolibice visjela je ribarska mrea
Mir s tobom! pozdravio sam usamljenoga ribara. Zapali smo u nevrijeme Smijemo li
osuiti odjeu na tvojoj vatri?
Usluno nam je napravio mjesta, te sam svukao odjeu i objesio je suiti na jedan kolac.
Zamijetio sam da je domain zagrijavao plosnato kamenje i na njemu pekao kruh, dok su se u
pepelu na dnu lijeba pekle dvije velike ribe. Sunce je ve zalo, a alo u sjeni brda je brzo zahvatio mrak. No povrh kua i palaa u Tiberiasu, na zapadnoj obali, mogli smo jo vidjeti
arenje veernjega rumenila.
Poblie sam pogledao nepoznatoga ribara. Crte lica bile su mu otre, ali je izgledao kao
dobroudan i smjeran ovjek, kojega se ne treba bojati. Kimnuo je prijazno i obojici mojih
veslaa te im pokazao mjesta uz vatru. Oni su opipali njegovu mreu i upitali ga to je ulovio.
Odgovorio je zbunjeno kako se nada da e nevrijeme natjerati jato riba u zaljev, na mjesto gdje
utie potok. Tamo namjerava ujutro okuati sreu
Nije nas izrijekom pozvao, nego jednostavno uzeo jedan hljepi, blagoslovio ga i svakome
od nas odlomio po komad. Zatim je uzeo jedan takav zalogaj i sebi. Imao je i kiselkastoga vina,
pa ga je nalio u posudicu izrezbarenu od trsovoga korijena. Tako napunjenu posudu je blagoslovio i zatim poslao uokrug. Otpili smo redom sva etvorica Ribu je dobro pripravio, no u
pomanjkanju soli zainio ju je obalnim enjakom i gorkim travama. Jeli smo utke
Zamijetio sam kako moji veslai nepovjerljivo pogledavaju naega domaina, koji je sjedio
oborenih oiju i nijemo se smijeio, kao da se raduje svakome zalogaju. A nakon jela je uzeo
suhu granu i njome poeo, razvidno kuajui time prikriti svoju plahost, rastreseno arati po
pijesku.
Dok smo jeli naa se odjea pod djelovanjem vruine poela isparavati i uskoro se sasvim
osuila. Iz udova mi je nestala ukoenost, pa mi je ponovno bilo toplo. Osjeao sam se udobno i
zadovoljno. Nadvladala me pospanost i jedva sam mogao drati oi otvorenima. Zahvalno sam
treptao prema prijaznome ribaru, koji je bez rijei svoje jelo toliko gostoprimljivo podijelio s
nama. Gledao sam njegove ruke i noge pune oiljaka, te pomislio kako u njegovome licu
uoavam neku grozniavu mravost. Kao da je bio bolestan te se radi oporavka povukao u
samou. No moji ga veslai nisu nita pitali, pa nisam ni ja htio ispasti radoznao. Ubrzo sam
nesvjesno utonuo u san, onako obnaen uz vatru. Jedino sam jo osjetio kako me je na
domain pokrio mojom odjeom koja se osuila
Sanjao sam Od toga probudih, pa sam sjeo, a oi mi bijahu pune suza. Oba ribara su
vrsto spavala pokraj mene, tiho hrui. Suze su mi tekle, vrue i palei niz obraze, a nakon
mojega sna bio sam ispunjen oajanjem. Vatra se ve bila ugasila, a prema zvijezdama i Mjesecu zakljuio sam da je ve doba tree none strae. Ispred mene je svjetlucalo jezero, ravno i
glatko poput zrcala. Ali smo bili samo trojica Na domain je nestao! Zbog toga sam se prestravio. Zbacio sam odjeu i skoio. No tada sam ga zamijetio, na moje olakanje, na obali
Poao je tamo i gledao preko jezera. Ogrnuh se u svoj plat i urno podoh do nepoznatoga
domaina. Stao sam uz njega i zapitao: Sto to gleda?
Vidim otvoreno nebo odvrati on, ne okreui se. I ugledao sam veliinu svojega oca, te
eznuo za oinskim domom
Tada shvatih da sam ga oslovio na grkome, a on mi je i odgovorio na istome jeziku. Iz toga,
kao i iz njegovih rijei, zakljuih kako bi mogao biti jedan od uenika Ivana Krstitelja. Mogue
je pred Herodovim progonom utekao na ovu obalu jezera i sada obitavao ovdje u samoi i
izdravajui se ribolovom.
I ja traim Kraljevstvo rekoh. Suze enje netom me probudie iz sna Pokai mi put!
Postoji tek jedan jedini put odgovori on. Ono to uini najneznatnijemu ovjeku, ini
meni! Kratko je zastao, a zatim nastavio. Ja ne nudim onoliko, kao to daje svijet. Ali ne
tuguj i ne boj se! Nakon mene e doi duh istine. Ovozemaljski ga svijet dodue nee prihvatiti,

jer ga ne moe vidjeti i ne moe ga prepoznati. Ali ako ga spozna, ui u on u tebe i u tebi
vjeno ostati. Ja nikoga ne naputam
Srce mi se rastopilo u prsima, suze mi zamutie pogled, te nemono podigoh ruke Ali se
nisam usuivao dodirnuti ovjeka koji je stajao preda mnom.
Ti ne govori kao ovjek tek proaptah. Ti zbori kao onaj koji posjeduje mo!
Meni je predana sva vlast na nebu i na zemlji odvrati on.
Tek se tada okrenuo prema meni. U svjetlu zvijezda i Mjeseca zamijetih, kad me pogledao,
dobroduan ali svean osmijeh na njegovome licu. Njegov me pogled razodijevao, kao da
ljuska za ljuskom spadaju s mojega tijela, sve dok nisam ostao potpuno obnaen. Ali u tome
osjeaju ne bijae niega neugodnog. Bilo je to vie kao neko odricanje i osloboenje
Nakon to me promotrio, nepoznati je pokazao rukom preko jezera i rekao: Tamo, u tetrarhovome gradu, u grkome kazalitu plae jedna djevojka Plae zato jer joj je umro brat, a
nema drugoga zatitnika. to si sanjao?
Vidio sam u snu bijeloga konja prisjetih se.
Neka bude tako! odvrati on. Ovih e dana biti nazoan utrci zaprega. Uloi neto novca na bijelu zapregu. Zatim potrai djevojku i daruj joj dobitak!
Kako mogu u tako velikome gradu nai djevojku, koja je izgubila brata?! zaudih se. I
koliki treba biti moj ulog?
Ah, Mark Ti pita toliko nepotrebnoga ukorio me, ponovno se smijeei. No njegov
je osmijeh sada bio toliko bolan, te mi je od njega otealo srce.
Odakle zna moje ime? uskliknuli, ne razumijevajui njegovo upozorenje. Zar te poznajem? Priinjava mi se, kao da te ve negdje vidjeh?!
Zar nije dovoljno to ja tebe poznajem? upita on, potresavi glavom.
Postade mi jasno Nije htio da prepoznam tko je. To mi je osnailo pretpostavku kako se
radi o jednome od Smjernih, iji duh trpi od vjerskih razmiljanja i samoe. Kako bi se inae
mogao hvaliti, da posjeduje vlast nad nebom i zemljom?! Ali dar proricanja i pretkazivanja je
mogue posjedovao. Zato odluih zapamtiti njegov nalog.
Ah, ti sine ovjeji! nastavi on. Ti gleda i ne vidi. Slua i ne uje. Ali jednoga dana,
Mark, mislit e o svemu ovome. Tada e umrijeti za volju mojega imena, kako bi slavio moje
ime Jednako kao to sam ja slavio ime svojega oca!
Kakvo mi to zlo pretkazuje? uzviknuh uasnut, ne shvaajui smisao njegovih rijei.
Pomislio sam ak da on mogue ne vlada dobro grkim, pa sam ga krivo razumio.
Na moje je rijei tek glasno uzdahnuo. Tada je pustio ogrta neka mu sklizne s ramena i raskrio gornji dio tijela ovjek je oito bio toliko siromaan, te nije imao ak ni donje halje.
Otkrenuo se od mene i rekao: Popipaj moja leda!
Ispruih ruku Preao sam prstima preko rebara i osjetio oiljke od bievanja. Uzdahnuo je
ponovno i posegnuo na bonu stranu svojega prsnog koa. Slijedio sam njegovu ruku svojim
prstima i napipao dubok oiljak. Zasigurno su ga progonili i muili, pa nije bilo udno to je xi
sada jo djelovao pomalo muiavo. U sebi sam prokleo sve Zidove, jer se iz vjerskih razloga
toliko meusobno mue Naime, osim to je govorio zlokobno, bjelodano nije bilo niega
zlog u tome ovjeku. Obuzet najdubljom suuti, rekoh mu: Reci mi barem svoje ime, o kojem
si ranije govorio! Mogue te mogu zatititi od daljnjih progona
Kad me bude priznao pred ljudima odvrati on priznat u i ja tebe pred mojim ocem,
kada tome doe vrijeme
Ali kako se zove?! navaljivao sam ponovno. I tko je tvoj otac, ti neobini ovjee, taj
kojega toliko i neprestance velia?
Ne odgovorivi, zagrnuo se ponovno u svoj plat, te se udaljio du obale, kao da mi vie
nita nema za rei. Da je bio od mesa i krvi, u to sam se osvjedoio. No ipak je odavao nekakav
neobian dojam, pa se nisam usudio slijediti ga i dodijavati mu daljnjim pitanjima. Nakon

kraega oklijevanja vratio sam se do kolibice i ponovno legao. Odmah sam zaspao i vie nisam
nita sanjao
Probudio sam se okruen sunevim sjajem i Ijeskanjem vode. Brda na zapadnoj obali jezera
svjetlucala su poput zlata povrh palaa Tiberiasa to su djelovale nestvarno. Sve mi je izgledalo
svjeim i ljupkim, kao da sam se probudio u nekome novom svijetu i uz to i ja bio potpuno nov.
Oba moja veslaa ugledao sam kako stoje, sklopljenih ruku, te mole: Pouj, Izraele!
No onaj usamljeni ribar je ieznuo A s njim i njegova mrea. Ostatke veere odloio je
ispred kolibe, oigledno ih namijenivi nama. Jeli smo pohlepno, ne govorei pritom nita. Zatim smo poli do ua onoga isuenog potoka, porinuli brodicu u vodu i skoili na palubu. Ogledavao sam se za onim ribarom, ali ga nigdje nije bilo za vidjeti. I to premda je juer rekao
kako ujutro kani baciti svoju mreu upravo na ovome mjestu Nisam mogao zapaziti ak ni
otiske stopala.
Ljudi valjano polegoe na vesla. Od toga je brodica upravo poletjela, kao kroz sloj stakla u
kojem se odraavahu zrcalne slike okolnih brda i plamtee zrake izlazeega sunca Jo sam
uvijek osjeao onu istu rastereenost i olakanje, kao da sam odbacio brojne ovoje suvine
odjee. No to sam vie mozgao o dogodovtinama te noi, to su se vie u meni budile sve ozbiljnije nedoumice i sumnje. Nije li sve bilo tek posebno iv san? Otkud je neki pustinjak na
Genezaretskome jezeru bio vian grkome jeziku?!
Ribari su veslali ravnomjerno i snano, kao da se ele to prije udaljiti od strane obale. No ja
sam uvijek iz nova pogledavao na alo koje je ostajalo za nama, ne bih li negdje smotrio usamljen lik Ali nita takvo nisam mogao zapaziti. Napokon upitah ribare: Tko je bio taj ovjek,
kod kojeg smo proveli no? Poznajete li ga?
Ti si previe radoznao, Rimljanine odvratie oni suzdrano. Bili smo na pogrenoj
obali
Ipak, nakon nekog vremena, jedan od njih je dodao: Mogao je to biti netko, koga smo ve
vidjeli Moda onaj koji je govorio puku. Morao je biti izbievan i protjeran iz Galileje. Za
takvo neto ne treba mnogo. Ivan je skraen za glavu jer se usudio ukoriti tetrarha zbog braka sa
enom svojega brata
Neto u crtama njegova lica i u oima pojasnio je drugi podsjetilo me na Isusa
Nazareanina. Kad to ne bi bilo nemogue, smatrao bih da je to bio upravo Raspeti. No koliko
se prisjeam, Isus je bio vii i ozbiljniji od ovoga ovjeka, te manje susretljiv i manje drutven.
Mogue je to bio netko od njegovih roaka ili pratitelja, koji se sada krije.
Za ljudska mjerila toliko nevjerojatno nasluivanje pogodilo me poput munje i potreslo do
dubine due.
Smjesta okrenite! viknuo sam i skoio na noge.
Ribari nisu ozbiljno shvatili moj zahtjev, sve dok im nisam priprijetio da u se baciti u vodu
i otplivati na kopno. Protivei se pritom, ipak su okrenuli brodicu i zaveslali natrag. I prije nego
je pramac brodice dotaknuo dno pliine, skoio sam u vodu i potrao do kolibice. Tamo je sve
bilo potpuno isto kao i kad smo otili. U tlu je bila udubina i pepeo ugasle vatre Ali nigdje ni
ive due. Poput mahnitoga poletio sam traiti otiske stopala na alu, u oba smjera Ali uzalud. To je potrajalo sve dok me ribari nisu dohvatili i silom smjestili u brodicu.
Tamo sam si prekrio glavu i nazvao samoga sebe nepopravljivom budalom, jer nisam prepoznao Isusa Nazareanina, ako je to uistinu bio on No odmah mi se vratie sumnje i dvojbe,
jer sam pomislio kako se ovaj ovjek ni po emu nije razlikovao od nekoga drugog ivuega
ljudskog bia. Dodirnuo sam ga i nisam zamijetio na njemu nita prispodobivo pojmu
boanskog. Ali, miljah dalje, mogue je boansko u svome obliju neto jednostavno i skromno, poput kruha koji nam je uruio ili vina to smo ga pili? Tko sam ja, pa da mogu odluivati o
tome, na koji se nain i u kojemu obliju Sin Boji treba ukazivati ljudima?
Ispunjavala me tegobna nesigurnost. I nisam znao to bih vjerovao. Zato sam rije po rije u
sebi ponovio, to sam ga sve pitao i to mi je odgovorio. Napokon sam odbacio svako daljnje

razmiljanje o tome, pomislivi kako e se dovoljno brzo pokazati hou li posjetiti utrku
konjskih zaprega u Tiberiasu ili ne.
Ali se nisam mogao suzdrati da otro ne ukorim ribare, rekavi im: Lijepo sam vam rekao, Nazareanin je treega dana nakon smrti uskrsnuo Ako dakle uistinu vjerujete da ste ga
prepoznali, zato ga niste odmah oslovili i zapitali je li on Raspeti?
Zato bi mu se trebali obratiti?! odvratie oni, nakon to su se suglasili pogledima. Da
je neto htio od nas, trebao je on to nama rei. Osim toga I bojali smo se! Malo su poutjeli,
a zatim dodali. Neemo nikome kazivati o ovome susretu A ni ti to ne smije. Ako je to
uistinu bio Isus Nazareanin, to je teko povjerovati, onda on zasigurno ima dobre razloge
traiti samou i skrivati se pred Rimljanima.
Ovu im zamolbu nisam mogao odbiti Ali sam im dao misliti, rekavi: Ako je to doista
bio on, ne treba se niega bojati na ovome svijetu. U Jeruzalemu se ukazao svojim uenicima,
dok su bili okupljeni iza zatvorenih vrata.
Ti ne bi trebao nama Galilejcima ba sve vjerovati na rije, tuine odvratie oni, smijui
se. Mi smo osjeajni ljudi, s vrlo ivahnom matom i moi zamiljanja
Kad sam se vratio u svoju poznatu i pouzdanu odaju u ugodnoj grkoj gostionici, osjetih veliko olakanje to sam napokon sam. I jer mogu u miru razmiljati, te dane neometano provoditi
po svojoj volji. Moja me putna pratiteljica, naime, do odlaska u Magdalu posvuda pratila. Tek
sada, kad sam je se rijeio uz pomo Marije Magdalene, spoznao sam koliko me smetala.
U miru svoje odaje utonuo sam ponovno u razmiljanje 0 posljednjim doivljajima. No dok
sam tako poivao, mir u mojoj sobi postajao mi je sve samotniji. Postupno me obuzee nemir i
razdraenost. U tome lagodnom okruju, gosti toplica nisu imali nikakvoga vanijeg posla,
osim ubijanja vremena i meusobnoga izvjeivanja o svojim bolestima odnosno o uzdravanju
od jela Ovdje mi se vie nije inilo moguim da sam uistinu vidio Isusa iz Nazareta.
Uzbuenje 1 strah tijekom nevremena morali su me zbuniti i smesti, te su na neki nain u mojoj
svijesti izbrisali granicu izmeu stvarnosti i sna. A moji su me veslai zacijelo pritom peckali i
podrugivali se. Ako je taj nepoznati ribar uistinu bio Isus, te mi se htio ukazati, govorio bi mi
neuvijeno i dopustio bi mi prepoznati ga.
Moja me neugoda titala sve vie, te postala toliko nepodnoljivom te vie nisam mogao
mirno sjedjeti. Oi mi se ispunie suzama, te sam nemirno poeo hodati po sobi amo-tamo, ne
veselei se vie svojoj samoi. Napokon sam izvijestio Klaudiju Prokul o svojemu povratku, no
dobio sam odgovor kako nema vremena za mene Glasnik mi je u povjerenju rekao da su joj u
posjet doli otmjeni gosti s dvora kneza Heroda.
Sljedeega sam dana ipak primio od nje pozivnicu za objed. Ali nisam bio jedini njen gost.
Pozvana su bila i tri uglednika s Herodova dvora. To su bili Herodov rimski savjetnik, zatim
Ivanin suprug Kuza te kneev osobni lijenik. Tog je lijenika Herod uputio Klaudiji Prokul sa
zadaom da je pregleda. Ovaj slobodoumni idov je prouavao lijenitvo na otoku Kos* i bio
je toliko heleniziran* te je grkim vladao kao roeni Grk. Dok smo u sveanoj dvorani ljetnikovca ekali na dolazak Klaudije Prokul, kako bi objed mogao zapoeti, posluie nas nerazvodnjenim vinom te slatkim i ljutim poslasticama. Dvorjani su mi za to vrijeme postavljali sva
mogua pitanja, kako bi to vie o meni ispipali. No ja sam se ograniio na hvaljenje uinkovitosti ljekovitih kupki i kao dokaz za to naveo moje brzo ozdravljenje od otrovanja krvi.
Klaudija Prokul se pojavila u drutvu Ivane, premda se Kuza oigledno nije slagao sa sudjelovanjem njegove supruge na objedu. No Ivana je cijelo vrijeme utjela Domaica je bila vrlo
blijeda i alila se kako su je kupke potpuno iscrpile, no da s druge strane jo uvijek pati od nesanice. A kad uspije pravo zaspati, odmah pone sanjati strane snove pa je dvorkinja mora
probuditi jer u snu stenje i jeca
Ti si to jednostavno ne moe zamisliti, Mark obratila se meni. u kakvu sam stisku i
kripac upala, ja jadna i slaba, bolesna ena Kad sam smjerala putovati ovamo, upozoravao
me moj suprug Ali nikako nisam pomiljala da bi se moje stanje moglo toliko pogorati. Uvi-

jek sam ivjela povueno i drala se podalje od dravnih poslova i politike. No tetrarh Herod
pretjeruje s paljivou. elei dokazati svoje prijateljstvo prema Ponciju Pilatu, smjera sada u
moju ast prirediti veliku utrku konjskih zaprega. No glede toga se pribojavam i ak gnuam
upravo nepotrebne pozornosti i divljenja prema meni. to se mene tie, bilo je vie nego dovoljno kad mi je knez u susret, do same granice pokrajine, poslao svoje u crveno odjevene
jahae.
Pogledala je dvorjane naglaeno mrko i pojasnila: Osim toga, mora znati kako je jo
predvieno da njegova lijepa supruga Herodija* i ja sjedimo jedna uz drugu u kneevskome
odjeljku na trkalitu. Tamo trebamo primiti izraze divljenja puanstva. No ja i ne poznajem
Herodiju. Povrh toga, navodno je njen brak s Herodom, prema idovskome Zakonu nevaljan.
Dvorjanici su uzbueno podigli ruke, kao da ele odbaciti ovu uvredu. Jedino je dugobradi
Kuza na to gledao, kako zamijetih, poprilino smeteno i zbunjeno. Budui da nisam imao to
izgubiti, a nisam ni ovisio o tetrarhovoj naklonosti, odvratio sam prostoduno, osjeajui kako
to Klaudija Prokul i eli: Svi ovdje razgovaramo povjerljivo Lisica je mudra ivotinja, a
douo sam kako se knez Herod Antipa osjea polaskanim ako ga netko nazove liscem. Njegova
je nakana, bjelodano, usmjerena na to da ti, po poloaju najuglednija Rimljanka u zemlji i
roakinja Cezara, potvrdi taj brak. I da to uini pred najirom javnou, premda je ta veza
potakla toliko zle krvi, te je zbog nje ak i jednome proroku odrubljena glava. Mogu si
predoiti burno odobravanje s kojim e osjetljivi Galilejci pozdraviti tvoju pojavu na trkalitu,
iskazujui istodobno ljubav prema Rimljanima i kneginji ove zemlje Pretpostavljam da e
biti potrebno nekoliko kohorti za odravanje barem nekakvoga reda u gledalitu, te za pregledavanje svih posjetitelja na ulazima. A sve to kako bi bili sigurni da jedna ili druga od ovih
gospoa ne bi dobila malen poasni dar baen u glavu.
Osobno nemam, dakako, nita protiv same kneginje Herodije hitro je upala Klaudija
Prokul. No ako kao poasna goa sjedim uz nju na utrkama, pa doe do izvikivanja i prosvjeda, moj e suprug u Cezareji teko moi razluiti odnosi li se to negodovanje na Rimljane ili
kneginju. Doula sam ak, da joj ljudi uskrauju pozdrav, te na njeno pojavljivanje naputaju
ulice ili joj okreu lea.
U sluaju izvikivanja i prosvjeda pojasnio je Herodov rimski savjetnik moe se uvijek
naglasiti kako je nezadovoljstvo bilo usmjereno protiv nas Rimljana. Tada bi tetrarh imao prigodu dokazati svoju privrenost, odreujui svojim podanicima temeljito ribanje. S tim bi se
kneginja rado sloila
Ali ne i moj suprug! protivila se Klaudija Prokul. On je razborit i umjeren ovjek, te
ini sve to moe kako bi se izbjegli nepotrebni nemiri. Cijela ova pria zasigurno ne pogaa
njega, nego tetrarha Ali se nikad ne moe znati u kojemu e obliku biti Rim izvijeen o
tome. Pravo mi je, Mark, to si zastupao moje miljenje. Naime, ve sam odluila da u prihvatiti poziv jedino osobno, bez ikakvih slubenih naznaka. U tom u sluaju imati i svoj osobni
odjeljak u gledalitu. No rado u, nakon utrka, pozdraviti kneginju i prijateljski porazgovarati s
njom. Ja nisam uskogrudna! Takvo dranje bi se uistinu loe slagalo s mojim poloajem supruge prokuratora Judeje.
Nisam ni znao, da Galilejce zanimaju i privlae utrke zaprega primijetili, kako bih razgovor skrenuo u bezazlenije vode.
Ti ribari i seljaci, dakako, ne razumiju ba nita o konjima pojasnio je lijenik prezrivo.
No cirkus i kazalite su najbolja sredstva za irenje uljudbe i za svladavanje predrasuda. Prola
su ona vremena, kad su se ljudi povlaili u Egipat i lutali pustinjom. Umjesto toga, vozai kola
sa svojim zapregama obilaze sada cijeli svijet i posvuda odmjeravaju svoje snage na natjecanjima. Ovaj puta dolazi jedna zaprega iz Idumeje*, a druga iz rimske jahaonice u Cezareji.
Oekuje se i izvrsna zaprega iz Damaska. A arabljanski plemenski voe potpuno su ludi za utrkama. ak ih ni osobna mrnja ne moe odvratiti od sudjelovanja.

 Utrka e uistinu pogodovati smirivanju nekih mrnji iznio je svoje miljenje Kuza.
Arabljani se naime srde to je ranija tetrarhova ena, Arabljanka, bila odbaena pa se kao bjegunac morala vratiti u atorsko naselje svojega oca.
udna zemlja primijetili suho gdje utrka zaprega moe meusobno izmiriti narode. U
Rimu se prije i nakon natjecanja pripadnici sueljenih boja* meusobno napadaju kamenjem i
toljagama!
Ako si ljudi zbog konja i vozaa kola raskoljuju glave i meusobno se prebijaju naglasio
je rimski savjetnik onda je to znak viega oblika uljudbe. Drukije je glede vjerskih razimirica
i sukoba. No sada, kad se rijeismo toga idovskog kralja, kojeg je tvoj suprug Klaudijo tako
umjeno i urno dao raspeti u Jeruzalemu, moemo se nadati kako emo uivati nekoliko mirnih godina.
L Time misli na Isusa iz Nazareta? umijeah se u razgovor. Zar ne zna da je on
uskrsnuo i ponovno krui Galilejom?
Rekao sam to istim glasom kao i kad sam ranije govorio, pa se moglo pomisliti da se alim.
No svi su se u trenu prenuli, a lica im se smrknue. Kuza je pak primijetio: Galilejci su praznovjeran, malen narod. Potenja mi, ak je i tetrarh Isusa, douvi o njemu, smatrao za ponovno
uskrsnuloga proroka u ogrtau od devine dlake, kojega je dao smaknuti. No otvoreno kazujui,
ne bih nikad pomislio kako e ova nemila glasina doi do uiju jednome sluajnom namjerniku
koji putuje iz zadovoljstva.
Kad sam douo za ta govorkanja upao je u razgovor helenizirani lijenik, poprativi to
ivahnim kretnjama poprilino sam o svemu razmiljao i ispitivao ljude koji su gledali umiranje toga ovjeka. Noge mu nisu slomili, premda su svi toliko urili skinuti ga s kria. I nakon
to mu je jedan vojnik zabio svoje koplje u tijelo, kako bi provjerio je li mrtav, navodno je iz
ozljede potekla krv Ali lijenika znanost ui kako truplo ne moe krvariti. Zato moramo
pretpostaviti kako je taj ovjek dobio neko uspavljujue ili opojno sredstvo odnosno da je bio
tek prividno mrtav. Zato bi inae njegovi uenici ukrali Isusovo truplo iz groba? Mogue im je
uspjelo zalijeiti ga, a uistinu se mogao skrivati u nekoj pilji. Napokon, bio je on vrstan
arobnjak
Koga je Rim raspeo, taj vie ne oivljava otro se usprotivio rimski savjetnik. To je
vrlo ozbiljan prigovor na raun Poncija Pilata. Promisli, to kazuje!
Ja sam sluajno stigao u Jeruzalem upravo u vrijeme kad je bio raspet i gledao kako umire
primijetih ja. Zato me ova zbivanja posebno zanimaju. Mogu posvjedoiti da je uistinu umro
na kriu. A i da je bio tek u nesvjestici, ne bi mogao preivjeti ubod kopljem u srce. Taj ubod
sam takoer vidio.
Neupuenome je teko razluiti je li smrt doista nastupila pojasni nam lijenik, razvidno
opsjednut svojim tumaenjem zbivanja. Za to je potreban iskusan lijenik.
Zatim je poeo opisivati takve sluajeve iz svojega iskustva, sve dok si Klaudija Prokul nije
poklopila dlanovima ui i uzviknula: Prestani pripovijedati o tako jezovitim stvarima! Inae
u noas ponovno sanjati sablasti
Lijenik se smeo Okrenuo se prema meni, kako bi promijenio predmet razgovora i upitao:
Je li istina da je Marija Magdalena, kako li se ve zove, napustilu svoju dosadanju djelatnost?
Uslijedio je ledeni muk. Lijenik je zaueno pogledao uokolo i upitao: Zar sam rekao
neto neprikladno? Zar se o tome ne smije govoriti? I zato ne? Galileja je gusto napuena, ali
ostaje malenom zemljom. Ovdje uokolo jezera svatko zna sve o svima. Svojedobno je Marija
Magdalena bila najvea znamenitost ovoga kraja, a nou su u svjetlu zublji odlazili itavi nizovi
nosiljki iz Tiberiasa k njoj. Douo sam, posjetio si je, kako bi pod njenu pasku predao jednu
djevojku koju si doveo iz Jeruzalema. O emu se tu radi?
Nisam mu odmah odgovorio, pa je opet pogledao uokolo i nemarno nastavio: Mnogi su je
smatrali opasnom enom. U mladosti je pratila jednoga samarijskog arobnjaka koji je putovao

ovim krajevima i uz njenu pomo zazivao duhove. No jednom obavijetenom lijeniku u takvim stvarima nema niega zagonetnog.
Moja je ena poznaje nevoljko primijeti Kuza. Premda sada, razumljivo, ne odrava s
njom vie nikakve veze. Isus iz Nazareta je iscijelio tu enu, pa se vie ne bavi arobnjatvom,
nego ustrajno dijeli milodare i ivi skromno. Openito pak mislim da je Isus poinio vie dobra
nego zla. On nije bio ni huka, niti hulitelj Boga, premda je bio osuen upravo zbog takvih
objeda. Moja ga je ena pratila neko vrijeme, ispunjavajui tako zavjet nakon to je iscijelio
jednu nau roaku od zimice. I nije o njemu imala za izvijestiti nita nepovoljno.
Udario je akom po dlanu druge ruke, te povienim glasom uzviknuo: Nita mu se ne bi
dogodilo, da se nije domislio otii u Jeruzalem. Farizeji su neprestance ponovno dolazili i postavljali mu pitanja, kako bi od njegovih odgovora zakuhali optubu protiv njega. Ali im to nije
uspjelo. Primjerice, ipak je to razdraujue rasipanje narodnoga imetka ako se iz cijele zemlje
uzima desetina za Hram. Koliko mogu razabrati, Isus od Nazareta je pojasnio kako se bogu
moe moliti samo u duhu i u istini. Dakako da je Veliko vijee odmah postalo sumnjiavo,
domislivi se kako bi se zbog takvih izjava mogli smanjiti prihodi Hrama. No uistinu je mahnito to mali seljaci moraju plaati desetinu od svega Hramu i jo toliko tetrarhu, zatim temeljni
porez i glavarinu Rimljanima, a povrh toga jo namet na sol, te trine i cestovne carine. I samo
je pitanje vremena kad e seljaci napustiti svoja polja i vonjake, jer vie nee moi udovoljiti
tim obvezama. I koji e biti ishod? Mnotvo skitnica, opi nemiri i nezadovoljstvo, mrnja usmjerena protiv svih Slino kao to se to pokazalo u Judeji, gdje bogati pretapaju malene
seljake posjede u velike latifundije*. Ja sam vie puta uvjeravao tetrarha, kako se od Isusa nema ega pribojavati.
Rimski se savjetnik spremao neto primijetiti, ali ga je pretekla Klaudija Prokul i posebno
naglasila: Potpuno se slaem s tobom, Kuzo. Isus iz Nazareta bijae dobroudan i blag
ovjek A moj ga suprug ne bi nikad osudio, da ga idovi nisu na to prisilili.
Nakon objeda se Klaudija Prokul potuila na glavobolju, pa se povukla u svoje odaje.
Lijenik ju je zabrinuto slijedio, kanei joj spraviti prikladan umirujui napitak. Ustao je i Kuza, rekavi kako treba sa enom raspraviti neka pitanja vezana za njihovo kuanstvo.
Tako smo za stolom ostali samo rimski savjetnik i ja Udobno smo polegli na lealjkama i
pili vina. Savjetnik se bezbino posvetio svojemu peharu i pokuavao iz mene izvui novosti iz
Rima. Bilo je razvidno kako eli neto vie doznati o sve veoj Sejanovoj* moi. No ja sam se
u izjavama drao vrlo povueno. Objasnio sam mu kako ve dulje od godinu dana nisam bio u
Rimu, pa je izgubio zanimanje za moja izvjea. Tada sam ja njega zapitao o ovdanjemu dvoru
i tetrarhu. Na moja se pitanja glasno nasmijao i odvratio: U svakom bih ti sluaju savjetovao,
ne nazivaj Antipu liscem Barem ne javno. Potomci Heroda* Velikog su osjetljivi i osvetoljubivi, te mnogo dre do svoje asti. Nedvojbeno su jo i u neobinoj mjeri razvratni te nadareni
odnosno sposobni. Ali su u najmanju ruku vjerni Rimu, kojem zahvaljuju za svoj poloaj. Njihove su pak rodbinske povezanosti toliko zapletene, te ih je najbolje ne istraivati podrobno.
Herod Veliki je s jedne strane djed samosvjesne Herodije, ali i istodobno otac Heroda Antipe.
Zato idovi imaju poptuno pravo to osuuju taj brak. Sreom se jedan tetrarh moe ravnati
prema vlastitome zakonu Inae bi pismoznalci na njegovome dvoru bili zbunjeni. Pri
smrtnim osudama imam pravo prigovora, ali dakako nisam toliko glup da bih to i primjenjivao.
Nemam nikakvih drugih elja, osim da zahvaljujui mojemu dobrom poloaju pribavim malu
priuvu. A Tiberias i nije toliko loe mjesto za ljude poput nas. to misli o tome da se sada do
vrha nalijemo, pa zatim poemo u malu etnju gradom? Mogu ti pokazati koliko se udobno
moe urediti ivot i kad si sa svih strana okruen Zidovima, samo ako je ovjek toliko razuman
pa dri prste podalje od onoga to ga se ne tie.
Ispriao sam se zbog svoje noge Tada je promijenio ton i pokuao spasiti svoj ugled. Rekao je: Dakako, imam svoje pouzdane ljude na raznim mjestima, a legija u suglasju sa mnom
odrava tu i tamo manja uporita. Pazim da se u zemlju ne krijumari oruje i da si na tetrarh

ne pravi takve zalihe. Budno motrim i na njegovu vanjsku politiku. Sreom se sada upleo u neprijateljstva s Arabljanima, a Perzija je za jednoga tako malenog kneza kakav je on ipak predaleko. U Rimu svi misle vrlo dobro o meni
Zapitao sam ga, kako mu je uspjelo u takvoj zemlji, koja upravo vrvi prorocima i svetim ljudima, ostati neuvuen u idovska vjerska pitanja. Odmahnuo je obim rukama i samouvjereno
uzviknuo: U taj osinjak ne diram! Dakako, postavili smo Cezarov kip i prinosimo mu rtve,
unato izvjesnome carevom neodobravanju. Pritom, sasvim razumljivo, ne silimo puk da se
pridrui tome prinoenju rtvi. Ovdanje puanstvo je jo toliko neuljudeno, pa kad priredimo
predstavu u kazalitu, ak se i dvorjanici iskradaju ubrzo nakon poetka prikazivanja. Ne
moemo ni pomiljati da na pozornici smaknemo nekoga osuenika na smrt, kao to se to radi u
Aleksandriji. U tragedijama* se moramo zadovoljiti uobiajenim vreicama napunjenima
krvlju. ak ni vesele dvosmislene i putene igrokaze idovi ne ele gledati. A oskijske* poalice
pogotovu ne dolaze u obzir!
Dosjetivi se neega, zapitah ga ne nalazi li se kojim sluajem u Tiberiasu neka strana
glumaka druina? Potresao je glavom i odgovorio: Koliko ja znam, ne. Ako tetrarh sam ne
plaa neku predstavu, teko da bi neki od domaih itelja preuzeo trokove za to. Zanimanje za
kazalite, naime, ne doprinosi ovdje ugledu i dobrome glasu nekoga ovjeka, kao u uljudenim
zemljama.
Tada je i on namjerio poi, a Kuza je uinio isto. S potovanjem sam se oprostio od njih u
dvoritu, kad su ulazili u svoje nosiljke. Pomiljao sam kako mi ne bi moglo tetiti, ako sam
uljudan prema ovoj dvojici utjecajnih ljudi. I Herodov osobni lijenik je upravo odlazio Razvidno je htio iskoristiti prigodu, pa obii toplice, kako bi radi punjenja svoje novarke tu i tamo
oteo svojim kolegama nekoga plateno monoga pacijenta.
Nakon to svi odoe, dala me pozvati Klaudija Prokul. Zatekoh je kako obim rukama dri
glavu. Zapitala me slabim glasom: Je li Marija Magdalena znala neto novo? Kakvu mi je
poruku poslala po tebi?
Ona eka odvratih. ini se da nitko ne zna vie nego i mi sami.
Meni su priopili primijeti Ivana, koja je bila uz Klaudiju kako je u unutranjosti
zemlje ili tonije u okolici Naina* kruio netko izdavajui se za Isusa. No prije nego su ga
Smjerni uspjeli nai, ponovno je nestao.
Mogue ti ljudi koje je susreo rekoh iz nekoga razloga nisu o tome htjeli kazivati.
Pokorno i voljno poduzela sam ovo naporno putovanje zajadala je Klaudija. I sve to
kako bih mu pruila mogunost da me izlijei, pa si tako nakon uskrsnua priskrbi novu slavu.
Zato mi se onda ne ukazuje? U tome ga nita ne prijei, jer po svojoj volji moe prolaziti i
kroz zakljuana vrata. Ne bih se ak ni uplaila! Ta svake noi imam grozne, zastraujue
snove Ali me to beskrajno ekanje ve umorilo. Kupke to vonjaju po sumporu su mi dosadne, a ne znam ni to bih odjenula za odlazak na utrke zaprega. Moj suprug ima svakovrsne
dobre osobine, ali je krt. To je vezano za skromne prilike iz kojih potjee. Jer, majka mu je
bila barbarka sa sjevera Britanije, gdje jedu treset*
Dala sam Kui mig napomenula je Ivana. On uvia da ti tetrarh treba pokloniti u najmanju ruku svilenu haljinu, ako uistinu svojom nazonou kani iskazati ast njegovim utrkama.
No ako mi namjerava naturiti neke od Herodijinih krpica, smarat u to uvredom!
uzbueno je priprijetila Klaudija. Nadam se da si to pojasnila. Ne doputam da mi se poklanja
odbaenu odjeu jedne idovske brakolomke! Ako neto dobijem, mora to onda biti iz inozemnih kneevih blaga.
Obratila se potom meni, pojanjavajui: Ti vrlo dobro zna, Mark, kako ja nisam tata
Upravo suprotno, jednostavna sam i sjetna ena, koja radije ivi povueno nego da se pokazuje
u javnosti. Ali ako se ve slui pa istupam pred javnost, ve zbog ugleda Rima moram biti od-

jevena kako to dolikuje poloaju i ugledu mojega supruga. No to su pojedinosti o kojima jedan
mukarac ba nita ne razumije, pa makar i stotinu puta tvrdio suprotno
Ne, to doista ne razumijem potpuno priznadoh. Priinjava se kao da ti je sada vie stalo
do te utrke nego do Isusa iz Nazareta, zbog kojega si dola ovamo. Mogue upravo sada podie
uskrsnuli Sin Boji nevidljivo kraljevstvo za nas, a ti se brine to e odjenuti kako bi se svidjela arabljanskim poglavicama i bogatim uzgajivaima konja
Nevidljivih stvari imam dovoljno u mojim svakononim snovima mrzovljno promrmlja
Klaudija Prokul. Pritom kusam sve grozote podzemlja! Za to vrijeme ne mogu ni pomaknuti
udove, a ni zvati u pomo, premda vjerujem kako mi je doao poljednji trenutak. Ve se bojim
za svoj razum
Potiten i podgrijan vinom, zaputih se natrag u moju grku gostionicu. Putem sam zamijetio
neku staru enu, naslonjenu na zid jednoga vrta i odjevenu u iznoenu odjeu od vree. Glavu je
imala pokrivenu, pa joj nisam mogao vidjeti lica. Ali je ekala na mene! Zazvala me po imenu i
tiho rekla: Poi u naprijed do ala Slijedi me! Ali pripazi, da te netko ne vidi!
Odmah je i pola, a ja sam je slijedio na izvjesnoj udaljenosti. Povela me je prema nekome
osamljenom mjestu uz obalu, gdje smo mogli razgovarati, a da nas pritom nitko ne vidi i ne
uje
Tek je tada otkrila lice, pa sam je prepoznao Bila je to Suzana! Ali se nije nasmijeila, niti
me radosno pozdravila. Upravo suprotno, disala je teko, uzdisala i lomila ruke. Kao da ju je
muila grinja savjesti pa nije znala kako zapoeti. Otro sam je ukorio zbog njezina nestanka i
upitao za Natana, kao i za moje magarce te za moju vreicu s novcem.
Ni u kojemu pogledu te nisam ostavila na cjedilu ree ona, zastenjavi jo snanije.
Nije te izdao ni Natan, a tvoje vlasnitvo je dobro zbrinuto. Natan je ak uporabio magarce za
prenoenje pijeska i blata pri gradnji nove carinarnice u Kafarnaumu. Zato nije izgubljeno vrijeme za koje ga plaa. On e ti o svemu poloiti toan raun. I dok si ti mirovao, radili su magarci za tebe i donijeli lijep iznos k tvojemu imetku. No uistinu ne znam inim li ispravno ako ti
priopim jednu tajnu. I zasigurno te ne bih nikada potraila, da me onda nisi poljubio u usta,
unato tome to sam tek stari kostur i vie nemam mnogo zuba. A mnogi se Galilejci mojih
godina jo uvijek vesele i uivaju to imaju zdrave zube. Kako je to mogue, ja ne razumijem.
Ne brbljaj sada o svojim zubima! povikah. Radije mi urno kazuj jesi li doula neto
novo o Isusu Nazareaninu!
Dobro, dobro! Evo odmah uzvrati ona. Tako mi svega, mene izgrditi nije neko
umijee. Dakle, mogu te izvijestiti, Isus se jo prije podosta vremena ukazao svojim uenicima
na jezeru. Jeo je s njima, pouavao ih i postavio im Petra za prvoga izmeu njih. Ako sam tono
razumjela, trebao bi Petar biti pastirom, te u budue napasati svoje jaganjce. No neka me ubije
zao duh, ako e Petar ikad biti pripravan tebe, neobrezanoga tuinca, napasati kao janje ili uzeti
pod svoju zatitu! Ne razumijem zato je Isus postavio Petra za pastira? I to onoga istog Petra
koji ga je, prije nego je pijevac zapjevao, tri puta zatajio. No zasigurno je Petar najkrupniji i
najsnaniji od svih njih. Ali je i previe usijane glave da bi mogao druge savjetovati.
Jesu li ti sami uenici to kazivali? upitah je nepovjerljivo.
Ah, kako su mi osjetljive noge! uzdisala je i tuila se Suzana. Nikad ne bih mogla
prijei cijeli put od Kafarnauma do ovamo, no uzeli su me u brodicu prikupljaa poreza i dopustili mi da se dovezem u nevjerniki grad Tiberias. Ja sam tek jednostavna stara ena, pa mi
nitko nita ne kazuje. No moj sluh je jo uvijek valjan, a netko ipak mora izvaditi ulovljenu ribu
iz brodica i usoliti je u zemljane posude, netko mora mukarcima prati odjeu i kuhati im
Tako se ugrabi i douje poneto Ponekad je to i vie nego ti ljudi mogu pomisliti, smatrajui
me previe prostodunom da bih mogla neto pojmiti. Ja sam toliko slaba i umorna, te toliko
eznem za Isusom, da ne mogu ni spavati. Poesto izlazim nou na alo i molim Ako tada
neto doujem, to nije bilo namijenjeno mojim uima, to nikako nije moja krivica nego boja
volja. I teko bi se to moglo dogoditi mimo boje volje, ako su ti uenici toliko sveti ljudi, kao

to si umiljaju. Naime, oni su doslovce naduti od ponosa, jer im se Gospodin ve nekoliko puta
ukazao. I to je uvijek bilo pred skupinom njih, na raznim mjestima, pa bi ih pouavao. Ali Petar, Jakov i Ivan ponajvie su u njegovoj milosti. Iz njihovih lica zrai sjaj poput onoga od ognja, pa ih se po tami moe zapaziti i bez svjetiljke ili zublje.
Pogledala me, kimnula glavom i dodala: A Natan je poten momak! ak je poloio zavjet,
a pravi mukarac ostaje uvijek mukarcem. Zato vjerujem vie njemu nego svojemu enskom
razumu. Rekao mi je kako ti dugujem izvjee, zato jer si me toliko plemenito i velikoduno
poveo iz Jeruzalema u Galileju, dok su me sveti ljudi ostavili na cjedilu. Tako si ti prema meni
bio milosrdan Samarijac**, kojega je Isus u svojim pouavanjima obiavao navoditi kao primjer. Napokon, jedan Rimljanin nije gori od Samarijca. Ti ljudi preziru na Hram i slue bogu na
svojemu vlastitom brdu, te svetkuju Pashu prema svojim pravilima. No Rimljani nemaju ni
najmanjega pojma o svemu, pa nita ne slute Osim, dakako, tebe!
Tako je dala oduka svojemu strahu i muci, kroz bujicu rijei, sve dok je napokon nisam
nestrpljivo prekinuo, jer sam morao upitati: Znai, Isus iz Nazareta je Mesija i Sin Boji? I
uskrsnuo je?
On je uistinu uskrsnuo i putuje Galilejom, te se mnogima ukazao pritvrdi Suzana. No
odmah je i brzinula u pla, te kroz suze dodala. Neka mi oprosti, ako sam pogreno i zlo postupila, te ga izdala tebi! Ali ti mu zasigurno ne eli zlo.
No zato se nije ukazao Mariji Magdaleni ili Ivani? zapitah zaueno. Ili tebi?
Boe moj, ta mi smo samo ene! uzvikne Suzana, iskreno zauena mojim pitanjem.
Zato bi se ukazivao nama?! I poloila je ruku preko usta, jer nije mogla zadrati hihotanje
zbog tako nesmislene predodbe. Ubrzo se ponovno uozbiljila i nastavila. Zebedejevi* sinovi
morali su zasigurno neto rei svojoj majci Salomi*. Ona je, naime, toliko samovoljna i
astohlepna ena, pa se sinovi nisu usudili potpuno zatajiti ta zbivanja. Ali Saloma to, barem
zasad, nije ispriala ni jednoj drugoj eni. No jedno znam pouzdano! Po cijeloj je Galileji poslana vijest svima koji su ga neko slijedili i zbog njega tugovali, kao i onima koji su u njega
vjerovali i u koje uenici imaju povjerenja. Medu njima su sedamdesetorica, koje je svojedobno
poslao radi navjetavanja njegovoga imena. No osim tih je jo mnogo Smjernih. Poruka je ila
od usta do usta, od sela do sela: Gospodin je uskrsnuo, budite pripravni! Vrijeme uskoro
istjee A on ostaje tek etrdeset dana na Zemlji. I prije nego napusti Zemlju, sve e Svoje
pozvati na Brdo, radi oprotaja! No potjee li ova obavijest od njega ili od uenika, to ne
znam.
Na Brdo? upitah. Koje je to brdo?
To mi nije poznato odvrati Suzana, kimajui glavom. To bi mogli znati oni koji su mu
vjerni, a mogue i oni Smjerni. Mnogo je brda na koja se on povlaio radi molitve, u okolici
Kafarnauma kao i na drugoj strani jezera. No ja mislim da se sada radi o brdu koje mora leati u
sredini Galileje i nedaleko glavne ceste. I to zato da bi se oni koji prime poruku, na dani znak
mogli brzo i neupadljivo zaputiti na zborite. Govori se jo i o nekom napitku za besmrtnost.
Ali ne znam rei je li to Gospodin takav napitak dao uenicima ili ga kani kasnije uruiti svim
svojim sljedbenicima na tome brdu.
1 Suzana! uzviknuh. Ne znam kako bih ti zahvalio za tvoju odanost! Neka te Isus blagoslovi zbog tvojega dobroga srca, s kojim me ne ostavlja u tami! Kad doe vrijeme, poi u s
ostalima k tome brdu, pa makar me i zatuku. Reci Natanu, neka dri magarce u pripravnosti, a
medu njima i jednoga za tebe, za sluaj da te drugi ne povedu!
Da, uistinu, na to sam i ja pomiljala radosno odvrati Suzana. I blagosiljam te, Rimljanine, jer si suosjeajniji od Isusovih sljedbenika. Srce mi je nagrizala bojazan da e oni urno
otii i mene ostaviti, pa sa svojim epavim nogama ne bih mogla prispjeti na vrijeme i nikad
vie ne bih vidjela svojega gospodina. No sad si mi obeao da me nee ostaviti na cjedilu, ak
i ako to drugi uine.

Jo smo razmiljali bih li poao u Kafarnaum, kako bih uenicima bio blizu. Suzana se ipak
pribojavala da bi me oni mogli prerano prepoznati i posumnjati u mene. Glavna cesta u
unutranjost Galileje i inae prolazi kroz Tiberias, pa bi bilo najbolje ako mirujem gdje jesam,
ekajui nju ili Natana. A na Brdu e se osim toga okupiti ljudi iz najrazliitijih krajeva, pa se
jamano nee svi meusobno poznavati. Kada doe vrijeme, zasigurno e biti mogue na nain
Smjernih raspitati se za put do toga mjesta, ak i ako uenici naglo i nou nestanu iz Kafarnauma pa udare nekim preacem.
Rastadosmo se s obeanjima i oekivanjima punima nade. Suzana se polagano udaljila du
obale, ne htijui nita ni jesti niti piti, premda sam bio pripravan rado joj za okrijepu ponuditi
sve to se samo moglo zamisliti. Nije se htjela vie zadravati, bojei se kako bi nas netko mogao zajedno vidjeti i o tome rei Isusovim uenicima.
Tako sam se ponovno vratio u svoju gostionicu, pun pouzdanja i vjere. Postao sam blag i
smjeran, a nemir u meni se ugasio. U duhu sam se molio rijeima kojima me pouila Suzana. I
vjerujem, nema te zemaljske asti, odlija ili milosti, kao ni uspjeha ili mudrosti, koje ne bih
bio pripravan dati za Isusovo kraljevstvo, ako bi mi ga on htio otvoriti. Podrobno sam ispitao
svoju duu, do najveih dubina, te sam uvjeren, da nisu besmrtnost i vjean ivot ono to ja
traim. Imam tek jednu elju Da me Isus pogleda i prizna za jednoga od svojih!
Nakon sastanka sa Suzanom, nekoliko sam se dana bavio jedino biljenjem onoga to mi se
zbivalo

PISMO 10.
Brdo sastanka Mark jo jedanput pozdravlja Tuliju.
Duboko u srcu svojemu znam, Tulijo, dugo je ve otkako se otudih od Tebe. Nita od onoga
to zapisujem ne bi Te moglo uvjeriti Toga sam takoer svjestan. Ako e kojim sluajem
ovo itati, zasigurno e mi se samo izrugivati i pomiljati: idovi su mi zamaglili mozak.
Unato tome, jo me uvijek progoni ona neobina primisao kako u Te jednoga dana ipak ponovno vidjeti Tada bi Tvoja odjea mogla pasti s Tebe, a Tvoje bi tijelo takoer postalo
suvinom ljuskom Zatim bih mogao ugledati Tvoju duu i mogao Te navesti da vjeruje, jednako kao to i ja vjerujem To bi Tebi, dakako, znailo odrei se mnogo ega od onog to u
ovome ivotu cijeni vrijednim i ugodnim. Ali kad bih Te mogao vidjeti takvom, vie Ti nita
na ovome svijetu ne bi imalo znaenja, pa bi se time odrekla tek bezvrijednih stvari. No ta je
primisao zasigurno tek privienje. Za takvo vjerovanje postaje se sposobnim tek nakon to se
neke stvari osobno doivi i vidi A mnogo je ljudi koji ne bi vjerovali, ak i nakon to bi sve
ovo vidjeli roenim oima.
elim ipak izvijestiti to se dalje zbivalo. Na dan utrke zaprega, pozvala me Klaudija Prokul
k sebi. Priopila mi je, u znak najvie naklonosti poziva me na utrku, u svoj odjeljak. Tamo u
smjeti sjediti iza nje Bila je odjevena u purpur i svilu, to se mogue inilo donekle
nepromiljenim. No mogla se uvijek pozvati na svoje daljnje srodstvo s Cezarom. Kosa joj je
bila predivno ureena, a skupocjen dijadem*resio joj je elo. Za mene je pak pripravila tuniku i
togu*. ekao me je i brija kako bi mi obrijao bradu i nakovrao kosu.
Krajnje je vrijeme da se ostavi te idovske besmislice i ponovno se pokae kao Rimljanin, meu svim ovim barbarima! objasnila je Klaudija.
Spomenuo sam potpuno arenilo odjee gostiju u toplicama, kao i okolnost da je ak i rimski
savjetnik prihvatio istonjaku odjeu te pustio bradu, kako na dvoru ne bi nepotrebno isticao
svoju pripadnost Rimu. Napokon sam joj morao natoiti nerazblaenoga vina.
Ne ljuti se na mene, Klaudijo rekoh. Ali ne veseli me sada otii odavde i prisustvovati
utrci. Mnogo bih radije ostao dostupan i pripravan za putovanje. Imam razloga za pretpostavku
da e se Isusovi sljedbenici uskoro okupiti, kako bi ga susreli. Nadam se da u biti pravodobno

izvijeten o vremenu kad e se to sluiti, kako bih mogao na izvjesnoj udaljenosti poi za njegovim sljedbenicima i tako nai mjesto okupljanja.
To za mene nisu nikakve novosti! osorno odvrati Klaudija Prokul. Ivana je upuena
u sve to. Kad bih bila mlaa i da sam u Rimu, te imala dovoljno pouzdanih i utljivih zatitnika,
mogue bih se i ja dala nagovoriti na tu pustolovinu Pa bih preodjevena pola na to brdo.
Mjesto sastanka je jedno brdo, zar ne?
Zato mi Ivana o tome nije nita rekla? upitah zauen. Zar mi ne vjeruje?
Mislim da joj je naloena utnja primijeti olako Klaudija. Ali mi je obeala govoriti
Isusu Nazareaninu o meni. Znano je, naime, da je bolesne iscjeljivao i na daljinu. Ili e
mogue Ivani dati dio tkanine koji je prije toga drao na svojemu tijelu. A ti tamo nisi nikako
potreban, Mark Urazumi se i budi napokon opet Rimljanin! Ova je utrka najvei dogaaj
godine u cijeloj Galileji i susjednim zemljama.
Zagledah se u nju, ne vjerujui svojim uima. Zatim uskliknuli prijekorno: Znai, ti
rtvuje Sina Bojeg za jednu jedinu utrku zaprega!?
Sve u svoje vrijeme branila se Klaudija. Kupke su mi godile, pa se ini kako sam sada
pri ioj pameti od tebe. Najozbiljnije, Mark, meni se priinjava da si izgubio svaki smisao o
odnosu stvari.
Klaudijo Prokul! uzviknuh strogo. Tvoj je suprug osudio Isusa na smrt. Od te krivnje
ga nikakvo naknadno pranje ruku nije moglo osloboditi. Zar te nije strah kad pomisli na Raspetoga?
Ali, Mark, ja sam sve poduzela kako bih ga spasila odvrati ona, irei ruke. To bi on
morao znati ili barem doznati. Osim toga mi je Ivana vrlo potanko razloila da se sve moralo
zbiti upravo ovako, da bi se ispunili sveti idovski zapisi. Zato bi, misli ona, Isus zapravo trebao biti zahvalan Ponciju Pilatu to je pod pritiskom idova pomogao u tome ispunjenju zapisanoga. idovsko je mudroslovlje dodue mrano i vieznano, ali mogu doista povjerovati
kako je Ivana u pravu. Osim toga, dolazi i ona na utrku, unato mogunosti da zbog toga zakasni na Brdo. Iz toga moe pojmiti koliko je ova utrka poseban dogaaj.
Tako sam se napokon morao ipak pokoriti. Ali nisam dopustio da mi skinu bradu Pristadoh tek na njeno kraenje i mazanje pomastima. Nakon toga je ovaj moj ukras lica, zahvaljujui
brijau, bio ureen na nain kako je to bilo uobiajeno na Herodovome dvoru.
Cirkus Heroda Antipe nije veliko zdanje. Moe primiti nepunih trideset tisua dua. Ovom je
zgodom bio do vrha pun svjetine koja je vikala i bila uzbuena. inilo se, meutim, kako na
klupama sjedi vie stranaca nego Galilejaca
Za Klaudiju Prokul je Herod Antipa dao postaviti povieni odjeljak, na suprotnoj strani
trkalita od one na kojoj se nalazio njegov. Pritom je njen odjeljak bio tek za jednu stubu nii
od kreevog, a na ogradi su mu visjeli crveni sagovi. Sve je to pokazivalo kako Herod eli
odravati dobre odnose s rimskim namjesnikom. I za arabljanske* glavare, kao i za ostale dostojanstvenike koji dooe u posjet, dao je Herod urediti povienja u gledalitu. Njegovi su pak
dvorjanici dobili odgovarajue naputke, pa kad se pojavila Klaudija sa svojom pratnjom,
doekana je poklicima odobravanja to su jednoglasno odjekivali sa svih strana. Puanstvo je
tim jednodunim glasanjem istodobno davalo oduka svojoj napetosti punoj iekivanja.
Vidjeli smo Herodiju kako sa svojom mladom keri Suzanom dolazi u kneev odjeljak. Koliko se moglo vidjeti s druge strane trkalita, tetrarhova je ena bila odjevena nadasve raskono.
U svakome sluaju, Klaudija Prokul je uzdisala i mrmljala, kako je ta isticanja eljna brakolomka mogla njoj i Rimu uiniti zadovoljstvo te se obui malo manje razmetljivo. I Herodiju su
pozdravili glasnim usklicima to su dolazili s raznih strana. No ovaj puta uzvikivanje nije bilo
toliko jednoduno, a nakon to su stranci zamijetili da su izvikivae ak gurali laktovima te ih
tukli i prijetili im, zamuknue ubrzo i oni. Kneginja se s tim morala pomiriti, pa je sjela. Napokon se pojavio i osobno Herod Antipa, irei ruke na prijazan pozdrav svima nazonima. Svje-

tina ga je srdano doekala, ustavi sa svojih mjesta, poprativi to usklicima i toptanjem nogama. Kao da su time htjeli dodatno naglasiti svoju nesklonost njegovoj supruzi.
Tada je u arenu ula skupina gladijatora, te su poeli odmjeravati snage po dvojica ili vie
njih. No njihovo je oruje bilo tupo, pa nije potekla krv. Zbog idovskoga Zakona se Herod nije
odvaio pustiti osuene razbojnike da se bore za ivot Zatim su njegovi jahai prikazivali
razliite vjetine, sve dok gledateljstvo udaranjem nogama nije poelo zahtijevati poetak utrke
zaprega.
Napokon su na stazu poele izlaziti zaprege Slijedei jedna za drugom prole su uvodni
krug, kako bi ih gledateljstvo moglo razgledati. Pokazalo se da su kola bila uistinu sjajna i
raskona, a konji u izvrnome stanju. Kladioniari sa svojim velikim votanim ploicama zali
su tada izmeu redova klupa, kako bi primali oklade. Moglo se zakljuiti da kneeva zaprega
vranaca ima najvee izglede za pobjedu. Inae zaprege nisu bile slagane prema boji konja. Barbarski su upravljai zaprega pri odabiru grla iz staja njihovih gospodara vie slijedili svoj vlastiti ukus. Boje mjerodavne za sklapanje oklada bile su istaknute na kolima ili vidljive prema
odjei vozaa. Kladioniari su oglaavali jednu idumejsku i jednu sirijsku zapregu, koje nisu
nosile nikakvu odreenu boju.
Posljednja zaprega koja je izala na stazu bila je vlasnitvo jednoga arabljanskoga kneza.
Konji su bili potpuno bijeli Ali kola to su im prethodila ve su prouzroila uobiajen i neugodan zastoj na ulazu. Vatreni su se bijelci spotaknuli i pali na koljena prednjih nogu, kad ih je
njihov voza morao otro obuzdati, budui da su upravo tada krenuli u pun propanj. To je bio
toliko lo predznak, te su se mnogi gledatelji poeli glasno smijati. Voza kola se rasrdio i dao
konjima da okuse njegov bi No to ih je, dakako, uinilo jo neposlunijima.
U uobiajenoj utrci, koja se odvija prema pravilima i upueni je cijene bezopasnom,
doputene su razumne oklade i sa svakim daljnjim stupnjem natjecanja raste napetost. Jer, zaprege izlaze na stazu po dvije usporedo, pa svaki par proveze stazom tek nekoliko krugova.
Zaprega koja izgubi dvoboj izluuje se iz utrke, sve dok ne ostanu posljednje dvije koje se
natjeu za pobjedu. Ali ovdanji barbari vole brzinu i buku Na moje krajnje iznenaenje
postavili su sve zaprege istodobno u jedan red, odredivi mjesta rijebanjem. Douo sam kako
je predvieno voziti etrdeset krugova! Bilo mi je ao konja, od kojih e zasigurno mnogi slomiti noge Osim toga, moglo se gotovo sa sigurnou oekivati, ovakva e utrka ponekog natjecatelja stajati ivota. Promatrajui bijelce arabljanske zaprege koji su se propinjali, prisjetih se
to mi je rekao onaj usamljeni ribar na obali Genezaretskoga jezera. I zapitah se, trebam li doista uloiti novac na tu zapregu? Raspitavi se, doznao sam kako je ubrajaju meu sudionike s
najvie izgleda, ali nakon onoga loeg predznaka vie nitko ne eli uloiti novac na nju. U jednoj toliko tekoj masovnoj utrci mogli su snani konji i prisebni vozai, uz malo sree pobijediti i bre zaprege od svojih.
Herodova zaprega! uzvikne Klaudija Prokul, oduevljeno podiui ruke. Sjajni konji i
njihov tamnoput voza ulijevali su doista povjerenje. No boja zaprege bila je crvena, jer ni jedan razuman ovjek ne bi uloio novac na crnu boju. Klaudija se rastreseno okrenula prema
meni i rekla: Pretpostavljam, ima dovoljno novaca pri sebi? Dakako da sam odmah uspio
odgonetnuti, zato joj je bilo toliko vano da budem uz nju Jedna ena se nikad ne kladi svojim novcem. Izgubi li, nije joj teko zaboraviti zajam koji je uzela i tek aliti lou sreu No
ako dobije, moe zajmodavac biti sretan ako dobije natrag barem ulog!
Stotinu drahmi predloih nevoljko.
Mark Mecentije Manilijane! uzvikne Klaudija Prokul, okrenuvi se prema meni i
poprativi to zaprepatenim pogledom. Zar me eli uvrijediti? Ili si uistinu ve postao
idovom?! Reci najmanje stotinu zlatnika! A i to je premalo za tako divne konje!
Toliko novaca nisam imao pri sebi. Ali su svi novari i mjenjai novca iz Tiberiasa obilazili
klupe bogatih gledatelja i prihvaali oklade. Uzviknuo sam ime koje mi je naveo Arestej u Jeruzalemu, pa mi pokazae nekoga ovjeka, koji je crtama lica i odjei mogao biti brat blizanac

jeruzalemskoga novara. Rekoh mu o mojoj neprilici. Bio je odmah pripravan dati mi zajam, ali
me upozorio kako e biti teko nai nekoga tko bi poloio protuulog, kladei se protiv Herodove zaprege. Uistinu je bilo najbolje prihvatiti ono to je napokon uspio dogovoriti. A to je bio
ulog jedan prema jedan, to ga je ponudio neki idumejski dostojanstvenik, rekavi pritom kako
to ini jedino iz utivosti prema supruzi prokuratora Judeje.
Misli na mene, kad e nakon pobjede brojati novac! dovikne novar Klaudiji Prokul
smijui se, kao da joj je uruio nekakav dar. Pritom je zabiljeio okladu na svojoj votanoj
ploici.
Ponovno sam promotrio zaprege, koje su vozai obuzdavali tek s krajnjim naporom. Odlaganje poetka utrke moglo se dijelom pripisati i nastojanju da se ostavi dovoljno vremena za
sklapanje oklada. No dijelom je namisao bila i dodatno uzbuditi konje te razdraiti vozae. Pribojavao sam se da e odmah nakon poetka utrke ak nekoliko kola stradati. Zaprega bijelaca
arabljanskoga kneza, to se moglo zamijetiti, nije bila nauena na ovakvu skupnu utrku. Jer,
konji su se ritali prema kolima, protivei se obuzdavanju, te razdraeno zabacivali glave amotamo tako da im je sve pjena prtala iz kutova usana.
Koliko mi nudi za bijelu zapregu? upitah novara.
Ako uistinu eli izgubiti novac u moju korist odvrati on smijui se preuzimam osobno
okladu! I to sedam prema jedan! Koliko e uloiti?
Zabiljei: Mark ulae etrdeset zlatnika na bijelu zapregu! Sedam prema jedan! odluih
se u posljednji tren, kad je Herod ve podizao svoje koplje. Novar je zapisao ulog, a ve se
plamencima okieno koplje zabolo u pijesak. Vozai kola zavikae i kola tutnjei poletjee.
Iskusniji vozai su se nagnuli unatrag i svom snagom obuzdavali svoje konje, kako bi srljajue
novake istisnuli i natjerali ih da po mogunosti odmah slome vrat. Ali je bilo gotovo nemogue
zadravati podivljale konje. Dvije su zaprege u propanj pojurile ispred ostalih, a vozai su se
nagnuli naprijed i udarcima bia pokuavali postii to veu prednost i to prije doi do
okretita na stazi, oznaenoga s tri kamena cunja. Jedino su tako mogli spasiti svoj ivot i
sprijeili da ih ne izgaze zaprege koje su ih tijesno slijedile
Nesvjesno sam skoio na noge i stao na klupu. Jer, tako silovit poetak utrke jo nikada nisam doivio. Herodova zaprega vranaca vjeto se probijala kroz mete, a voza je nemilosrdno
fijukao svojim tekim biem kako bi se otresao suparnika. Zamijetio sam da je trak bia oinuo
lijevoga vanjskog konja zaprege bijelaca. Udarac je pogodio u predjel oiju, a meni se priinilo
da sam zauo i prasak bia. Arabljaninova kola udarila su u zatitno postolje okretita toliko
estoko te su frcnule iskre i kota je samo udom ostao itav.
U drugome krugu su teka kola konjanitva iz Cezareje, sa svojim smeim konjima, bezobzirno grunula u kola iz Idumeje koja su se od naleta prevrnula. Idumejski je voza, vuen na
uzdama, klizio stazom sve dok se nije sruio vanjski konj u zaprezi. Smea je zaprega za to
vrijeme daleko odmakla. Tada se pak probila Herodova zaprega i pola u potjeru. Idumejac se
podignuo teturajui, tijela oblivena krvlju, dohvatio paloga konja za nozdrve i trznuo ga u vis.
Uspjelo mu je ak ispraviti kola i ponovno se ubaciti u utrku. No konj koji je ranije pao sada je
toliko hramao, te se ova zaprega vie nije mogla natjecati nego je tek ometala ostale sudionike.
Pomislio sam odmah kako se taj voza ponovno ukljuio u utrku zato da bi se osvetio Rimljanima.
U takvome natjecanju, kada stazom jure zaprege priblino jednake vrijednosti i snage, gotovo je nemogue izmaknuti protivnicima za vie od jednoga kruga. Zaostali vozai zaprijeuju
put vodeima koji ih sustiu, pa voza koji se do njih probio ponovno mora izazvati svu naklonost sudbine, eli li ih pretjecati. Zaprega bijelaca je u meuvremenu potpuno ispala iz ritma,
jer je konj pogoen udarcem bia neprestance bolno zabacivao glavu amo-tamo. Voza je bio
izbezumljen. Udarao je biem, kleo i prijetio akom kad bi prolazio pokraj odjeljka kralja Heroda. No vranci su se sve vie pribliavali tekim kolima to su ih vukli smei konji. Klaudija
Prokul je skoila na noge, glasno vikala i toptala svojim zlatnim sandalama.

Nisam mogao brojati krugove ni pratiti pojedinosti utrke. Ali sam iznenada vidio sirijsku zapregu, kola zajedno s konjima, kako lete u zrak! Kao odbaeni iz nekoga stroja za bacanje, poletjeli su na skupinu kola u cirkuskome krugu. Konji su se premetnuli, a voza kojemu su uzde
jo uvijek bile vezane za pojas, bio je povuen meu kopita to su divlje tukla oko sebe. I ne
znam to je pritom bilo strasnije, njegov smrtni krik ili zadnji njisak jednoga od konja
Ubrzo se naprijed probila i bijela zaprega, na jednom od okretita. Pritom je potisnula jedna
druga kola na kameno podnoje, pa su se ta prevrnula. Arabljanska zaprega je iz toga sraza
izala neoteena. I to zahvaljujui moda upravo ozljedi oka onoga vanjskog konja, koji se
zbog smanjenoga vida na lijevome oku nije toliko pribliavao zapreci. Voza prevrnutih kola je
pod ivotnom pogibelji uspio izvesti svoje konje sa staze, tik pred naletom druge zaprege to je
ve nailazila Morao sam se pritom diviti umijeu i spretnosti vozaa. ovjek je vidio
konjuare kako mu tre u susret, napravio je nekoliko koraka prema njima, ali je zatim pao
svom duljinom na tlo i nije se vie mogao podii
Ponovno je poelo sklapanje oklada, usred neizmjernoga uzbuenja. Smea zaprega rimske
konjanike kohorte je sada bila vie cijenjena, pa su mnogi ulagali novac na nju, a protiv Herodove zaprege. Posebice su se u tome isticali Arabljani koji su mahali svojim ogrtaima i pritom
prstima pokazivali odnos oklade koji prihvaaju. Naime, nakon to svojoj zaprezi vie nisu davali nikakvih izgleda za pobjedu, priklanjali su se rimskoj u odnosu na Herodovu posadu.
Vranci su ve jedanput pokuali pretei smeu zapregu, ali bi Rimljanin svaki puta pribrano
zaprijeio prolaz, skreui prema obodu staze i pucajui biem. Herod je u svojemu odjeljku
skoio na noge, te poeo glasnim povicima pozivati svojega vozaa neka se probije naprijed.
Svi su konji bili prekriveni pjenastim znojem, a u zrak su se digli veliki oblaci praine, premda
je staza prije poetka utrke bila obilato zalivena vodom.
Najvie je udilo to su se bijelci, unato svim neprilikama, zahvaljujui svojoj brzini ipak
uspjeli dohvatiti treega mjesta, premda su njihova lagana kola pritom dobivala grube udarce.
Prekrasni konji su se polagano sve bolje snalazili i sada su trali doista divno. ivotinja s
ozlijeenim okom podigla je glavu i glasno rzala. Voza se pak nagnuo naprijed i govorio joj,
pa se doista prestala izdvajati od ostatka zaprege.
Otpadoe tada jo jedna kola, jer su izgubila kota. Voza je pritom uspio izvesti zaokret, pa
su se kola prevrnula prema sredini staze i tako nisu zaprijeila put ostalima. Ali se odvaljeni
kota nastavio kotrljati stazom, pa ga je smea zaprega to je upravo nailazila morala zaobii.
Tu je prigodu vjeto iskoristio Herodov voza. Nagnut daleko naprijed, estoko je opleo svoje
konje i doista se probio ispred Rimljanina. Uz poklike odobravanja i urlanje gledatelji su skoili
na noge, a Klaudija Prokul je vikala od radosti.. I to premda ba nije bilo asno od nje, klicati
od veselja zbog neprilike to je snala rimsku zapreku. No oni to su sjedili u blizini pljeskali su
joj u znak odobravanja, a mnogi drugi joj se smijeili.
Broj kola to su ostala u utrci se osjetno smanjio. Ipak, posljednji od onih to su zaostali
ometali su Herodovoga vozaa da iskoristi svoju prednost. Krvlju obliven Idumejac kojem je s
polovice lica bila zguljena koa, ogledavao se uokolo, domahivao i izmicao se kako bi propustio Herodovu zapregu. Zatim je namjerice potjerao konje na put rimskoj posadi i pritom jo
smanjio brzinu. To se zbivalo na samoj sredini ravnoga dijela staze, a ne na okretitu. Rimljanin
je bijesno kleo, jer je takav postupak bio protivan svim pravilima. Ali kako se to moglo dokazati? Idumejac je za svoje poteze mogao uvijek navesti nekakve izgovore. Arabljani koji su se
kladili na rimsku zapregu, poeli su urlati i prijetiti akama. No u tome je trenutku zaprega bijelaca proletjela pokraj rimske i idumejske, te uspjela prije njih stii do okretita. Zatim se dohvatila unutarnjega ruba zavoja i pojurila za petama Herodovih kola. Taj je prizor presjekao gledateljima dah, pa je na neko vrijeme zamuknulo svako dovikivanje. Takvo neto nije nitko smatrao moguim
Nakon zavoja je Rimljanin usmjerio na vanjski rub staze pa se bez potekoa poravnao s
Idumejcem. Mogao je tada lako pretjei zapregu koja mu po sposobnostima nije bila ravna. Ali

to nije uinio, nego je obuzdao svoje konje i namjerice opalio Idumejca biem po glavi. Od
toga je onaj nevoljnik u svojim kolima pao na koljena. Na taj prizor surovosti je svjetina ponovno poela urlikati. Neki su ak pljeskali u znak odobravanja No u drugima je usplamtjela
mrnja protiv Rimljana, te sam na mnogim mjestima zamijetio izbijanje tunjava.
To je potrajalo tek kratko vrijeme, jer su se dogaaji brzo redali. Idumejac se nekako pridignuo u svojim kolima i posvetio se svojim konjima, izvlaei iz njih posljednje snage te uspio
ponovno pretjei rimsku zapregu. Tada je i opet skrenuo na put svojemu protivniku. To vie
nije bila utrka, nego otvoreno ubojstvo. Snani smei konji zabili su se punim zaletom u
Idumejeva kola, pa su se obje zaprege poele kotrljati po tlu. Od iznenadnoga je udarca Rimljanin poletio glavom naprijed iz svojih kola Pri padu je udario glavom o kameni rub trkalita
te mu je unato konoj kapi i zatitnoj kacigi prsnula glava. Ostao je beivotno leati Idumejac je takoer izdahniio prije zavretka utrke, jer mu je jedan konj zadao teak udarac kopitom.
Raskrivanje staze nakon ovoga sudara prinudilo je preostale zaprege da smanje brzinu
vonje. Voza Herodovih kola je unato tome urlao i razmahivao biem, pa su konjuari koji
namjerie odnijeti Rimljaninovo truplo morali ponovno ispustiti svoj teret i naglim skokom u
stranu spaavati ivot. Herodov voza je pokuao natjerati svoje konje preko beivotnoga trupla, ali vranci nisu bili vojni konji pa su oklijevali izgaziti ljudsko tijelo. Divlje su se propeli i
trznuli kola na stranu, te su se ova skoro prevrnula.
Arabljanski je pak voza gotovo u jednome koraku proveo svoja kola pokraj Herodove zaprege. Jedan je njegov kota pritom okrznuo kameni rub staze i popeo se na njega. Ali su kola
ostala uspravljena i dohvatila se okretita prije nego je Herodov voza dospio obii truplo na
stazi i ponovno potjerati svoje konje ravnomjernim trkom. Ma koliko se to inilo nevjerojatnim,
zaprega bijelaca se sada nalazila na elu, unato onome ranijem loem predznaku. A do kraja je
preostalo jo malo krugova Sada je bio moj red da skoim i uzvikujem u znak odobravanja!
Pridruie mi se i svi Arabljani. Ali je neutvrena staza ve bila toliko puna brazdi i izboina,
poput svjee uzoranoga polja, da je vonja po njoj bila jednako opasna kao i po oranici.
Prvi puta tijekom utrke je voza zaprege s vrancima izgubio nadzor nad sobom. Poeo je
nemilice tui svoje ivotinje, pokuavajui silom pretei zapregu bijelaca. Ali je brz i ravnomjeran korak arabljanske konje ouvao od ove pogibelji Njihova su kola, osim toga, bila lagana
pa voza nije trebao obilaziti okretine oznake sasvim tijesno. Umjesto toga, uzdajui se u svoju brzinu, hvatao je luk neto ire jer se nije morao bojati kako e se Herodov voza ubaciti u
unutarnju stranu zavoja.
U utrci su jo preostale tek tri daljnje zaprege. Voza bijelaca ih je pokuavao pretjei s
vanjske strane, u skladu s pravilima. Herodov je voza urlao na njih neka ga propuste. Dvojica
od njih su se dala zaplaiti. Ali trei, koji je vodio snanu ali sporiju zapregu, pa mu nitko nije
davao izgleda za pobjedu, oklijevao se ukloniti s puta vrancima. Zato je ponovno Herodov
voza posegnuo za biem, namjerice usporio i zatjerao glavinu svojega lijevog kotaa u bice
desnog kotaa drugih kola. Zatim je bez veega napora, ve i samom brzinom i teinom svojih
kola, prevrnuo protivnikova Nesretni je voza prevrnutih kola ostao jako izudaran, pa je
odustao od utrke. Preostale dvije zaostale zaprege vozile su i dalje, nadajui se srei koja bi im
omoguila pomutiti nakane obojici onih to su se naprijed borili za pobjedu.
To se ipak vie nije moglo dogoditi. Zamah zastavice oznaio je kraj utrke. Bijelci su u propanj munjevito proletjeli preko zavrne crte i izborili pobjedu. Gledatelji su provalili u divlje
urlanje te su klicali i Herodovoj zaprezi, koja je zaostala tek nekoliko konjskih duljina. Oba
vozaa uljudno su pritjerali svoja kola jedna uz druga, zaustavili se i pozdravili s hinjenim
tovanjem te znacima zahvalnosti za asnu borbu. Arabljanski je pak glavar preskoio ogradu
svojega odjeljka i potrao stazom prema svojim konjima, dok mu je ogrta leprao na vjetru.
Poeo je govoriti svojim konjima, pljeskati ih i jecajui ljubiti oteeno oko ivotinji koju je
zahvatio bi. U gledalitu je pak dolo do sukoba, ali su nadglednici ubrzo uspostavili red. Oni

pak koji su izgubili na okladama, pokuavali su se tjeiti barem time to su uivali u preko
svake mjere napetoj i uzbudljivoj utrci
Novar je priao, te estitao prvo meni pa idumejskome trgovcu. U mojoj mu je nazonosti
uruio onih stotinu zlatnika to ih je izgubila Klaudija Prokul. Meni je pak isplatio stotinu i
osamdeset zlatnika, pa sam nakon odbitka uloenih etrdeset ostao na dobitku od stotinu i
etrdeset zlatnika. Bio je to iznos koji je za mnoge ljude znaio bogatstvo. Zato vie nisam
mrzio Klaudiju Prokul
Kao to svojedobno izvijestili, u noi nakon oluje na Genezaretskome jezeru sanjao sam bijeloga konja. Zbog nekoga je razloga taj san bio toliko stvaran te sam se od njega probudio, sa
suzama u oima. Tog sam se sna mutno prisjetio i on me nesvjesno potaknuo da ga uzmem kao
predznak, kad sam ugledao lijepu zapregu bijelaca. Mogue bih i na vlastit poticaj uloio novac
na tu zapregu To je mogue, ali nikako nije nedvojbeno. Konji su pri izasku na stazu posrnuli. Pa ma koliko ovjek bio sumnjiav glede takvoga loeg predznaka, ako je makar donekle
razuman ipak ga nee potpuno zanemariti Zato sam osjeao obvezu potraiti onu djevojku,
kojoj je umro brat. I to premda nisam imao nikakvo polazite niti uporite, osim rijei usamljenoga ribara, prema kojima se ta raaloena djevojka ove noi nalazila u grkome kazalitu.
Klaudija Prokul me pozvala neka je pratim na Herodovu gozbu, premda osobno nisam bio
pozvan. Zasigurno je mislila kako je taj znak naklonosti vrijedan stotinu zlatnika Ali me nije
veselilo nepozvanim se umijeati medu brojne goste, koje je Herod Antipa smatrao nunim
ugostiti iz politikih razloga. Klaudija Prokul se u ostalom i nije ljutila kad sam se oprostio od
nje. No zacijelo me pritom smatrala glupim to takvu prigodu nisam iskoristio.
Dok se gledalite praznilo, vrvjele su gradske ulice ljudima svih rasa. Slutio sam, predstoji
nam nemirna no, unato posvuda radi odravanja reda razmjetenim straama i legionarima
Bez potekoa sam naao put do malenoga grkog kazalita. No tu nije bila najavljena nikakva
predstava. Unato tome su vrata kazalita bila otvorena, a siromani posjetitelji grada, koji se
nigdje nisu smjestili, oito su smjerali prenoiti na klupama za posjetitelje. Neki su ak zapalili
i vatru, te su pripravljali jelo Moglo se zato zamisliti, kako e ovo lijepo i novo kazalite sutradan izgledati!
Poao sam izmeu pozornice i redova sjedala. Nitko me nije ometao kad sam se poeo
sputati u podzemne prostorije, gdje se nalazila pohranjena raznovrsna oprema za ureenje pozornice i predstave. Tamo su ponekad noile i lutajue skupine glumaca, ako nisu imale kakvoga dobrotvora ili zatitnika koji bi im osigurao smjetaj. No sve je bilo naputeno i prazno, kao
to je uvijek ispod pozornice nekoga kazalita nakon to izvoai odu Bilo je i pomalo sablasno, kao da likovi i rijei iz svih predstava jo uvijek nevidljivo lebde u zraku. Takve mrane
podzemne odaje kazalita podsjeale su me uvijek na kraljevstvo mrtvih, kako ga 342 pjesnici
opisuju. A nakon neke predstave, jo onako oduevljen izvedbom, poelio bih pobrzati dolje s
darom u ruci za glumca koji mi je razigrao duu Ali bi me svaki puta obuzela nekakva jeza,
neki osjet nestvarnosti. I ne bih sisao. Jer glumac, nakon to odloi odjeu za nastup, nije vise
ista osoba kao ona na pozornici
Dok sam kruio tim podzemnim prostorijama, iznenada sam pojmio koliko sam se u
kratkome vremenu udaljio od svojega ranijeg ivota, kao i svega to mi je neko prualo radost
i nasladu. Cjelokupna prolost bila mi je sada tek poput sjeanja Kad mi je to postalo jasno,
osjetio sam odmah, te stvari vie nikad neu moi doivljavati na isti nain.
Pomislio sam u prvi mah kako vidim sablast ili duh nekoga mrtvaca, kad mi se kroz hodnik
u susret dovukao nekakav stari Grk. Imao je objeen trbuh, a oi mu bijahu nabrekle od neumjerenoga pijanevanja. Mahnuo je svojim stapom prema meni i kunui zapitao to tu traim i
kako sam dospio ovamo ispod pozornice.
Umirujuim glasom zapitao sam ga: Stanuje H netko u podzemnim prostorijama?

 Ne misli valjda na one lupee, egipatske skitnice i protuhe?! zavikao je, jo srditiji.
Ove koji me prevarie sa svojim bijednim brbljotinama, te su jo navukli i nesreu na moju glavu, donijevi truplo u kazalite?! Bio bih zadovoljniji od tebe, ako bi mi dopali aka
Priali su mi rekoh kako ovdje mogu nai jednu djevojku, kojoj je umro brat. Trebam
joj neto uruiti
Sto?!? Ti valjda nisi jo jedan takav brbljavac i spletkar?! zapita starac, nepovjerljivo me
zagledajui. Djevojku sam zadrao kao zalog. Toj sam opsjenarki oduzeo odjeu i obuu, te
u je pustiti tek kad njen dug bude isplaen do posljednjega novia.
Poslan sam da je otkupim pojasnih, zveckajui pred njim svojom monjom za novac.
Povedi me k njoj, pa se nee pokajali.
Taj me sumnjiav starac tada neodkno poveo dalje kroz podzeman hodnik, te otvorio vrata'jedne prostorije u koju je kroz pukotinu na zidu prodiralo neto svjetlosti. Pri toj sam skromnoj rasvjeti smotrio neko mravo, nago djevoje uala je u kutu, kao okamenjena od jada.
Cak ni kad smo uli nije podigla lice prekriveno kosom to joj je neuredno visjela. U prostoriji
nije bilo niega jestivog, ak ni posude s vodom, a ni ikakvoga pokrivaa.
Zar je bolesna? upitah.
Tvrdoglava je! odvrati starac. Poupala mi je bradu kad sam htio da plee pred vratima! Grad je pun stranaca, a za plesanje bi opsjenarki mogue dobacili neto novaca. Mora
shvatiti, ta bio sam prinuen platiti trokove ukopa njenoga brata, kako nitko ne bi saznao da je
u kazalitu lealo truplo. A to nikako nije sve to mi te egipatske varalice duguju!
Dodirnuo sam zatoenicu po ramenu i bacio pred nju monju s novcem. Uz to sam glasno
rekao: Poslan sam ti uruiti stotinu i etrdeset zlatnika. Plati tim novcem sve dugove i zatrai
natrag svoju odjeu i imovinu! Zatim moe nesmetano poi, kamo god eli.
Djevojka se nije ni pomaknula
Stotinucetrdeset zlatnika!!! uzviknuo je zato stari Grk, poprativi to kretnjom desne ruke,
kao da eli odagnati zlog duha. Toga sam se uvijek pribojavao. Vino je pri kraju, a ja vidim
sablasti i ujem glasanje duhova
Ipak je pokuao zgrabiti monju s novcem. Pretekao sam ga i ponovno je uzeo, budui da ga
djevojka nije ni dodirnula. Starca sam zapitao koliko treba dobiti novaca.
Poeo je trljati dlanove, preokrenuo je licemjerno nateene oi, raunao i mrmljao Napokon je rekao, s lukavim izrazom na licu: Nisam izrabljiva, a ne elim ni opsjenarki naplatiti
to je na mene navukla nesreu. Okruglo uzevi, dug iznosi deset zlatnika. Donijet u odmah i
njene stvari, a pod raun u dodati i malo hrane i vina. Vjerojatno je toliko iscrpljena od gladi,
pa ne moe iscijediti ni rije. A u stanju, u kakvom jest, nee od nje imati nikakvoga uitka
Povjerljivo me potapkao po ramenima i apnuo u uho: Stotinucetrdeset zlatnika je luaka
cijena za takvu osobu. Ti si nesumnjivo izgubio razum. Dovoljno je ako plati njene dugove
Tada je moe uzeti i s njom initi to te volja. Za jedan jedini zlatnik izdat u ti potrebnu listinu, pa joj kao robinji moe na pozadinu dati uarenim eljezom udariti znak vlasnitva, sve u
skladu s pravom i zakonom. Naime, ona nema nikakvoga zatitnika.
Ne podiui glave, djevojka je tada maknula vlasi s oiju i siknula: Isplati ugavome starom gadu pet zlatnika! Time su moji dugovi i oni svih ostalih viekratno pokriveni. A zatim mu
za moj raun dodaj jo i udarac nogom u prepone!
Otvorio sam monju s novcem i uruio starcu pet zlatnika. Bio je toliko oaran te se ak nije
ni pokuavao cjenkati. Odmah je pohitao donijeti djevojinu odjeu. Dovukavi sveanj, predano je uzviknuo da e smjesta pribaviti jela i vina. Kad je ponovno otiao pa smo ostali sami,
ponovno sam dobacio djevojci monju s novcem i okretoh se na odlazak. Ali me nepoznata
zaustavila i upitala: to trai od mene? Tako mnogo naslade ti ne mogu ponuditi, koja bi bila
vrijedna stotinucetrdeset zlatnika. Ove noi sam namjerila objesiti se svojom vlastitom kosom
Ne traim od tebe nita odvratih. Ja sam tek bio poslan s novcem ovamo.

 Takvo neto ne postoji ree ona, ne vjerujui. I po prvi je puta podigla glavu, pa me pogledala Na moje iznenaenje, prepoznao sam u njoj Mirinu, plesaicu koju sam upoznao na
brodu za Joppu. No ona mene nije odmah prepoznala, zbog brade i idovske odjee.
Mirina! uzviknuh. Nisam ni slutio, da si to ti! to se to s tobom zbilo? Zato si toliko
nesretna, pa si htjela sebi oduzeti ivot?
Mirina se od stida trznula i sva stisnula, skrivajui svoju nagost vlasima, te me poela preklinjali: Nemoj me gledati, takvu kakva sam sada! Barem se okreni, dok se ne obuem!
urno je otvorila onaj sveanj, potraila ealj i malo si uredila kosu, te u nju uplela vrpcu.
Zatim je navukla kratku tuniku i na noge privrstila arene sandale. No tada je poela gorko
plakati, zagrlivi me i priljubivi se uz mene cijelim svojim slabanim tijelom. Naslonivi lice
na moja prsa, jo je ovlaila moj ogrta svojim suzama
Pomilovao sam joj ramena, tjeio je i zapitao: Zar ti je uistinu umro brat? I plae li zbog
njega?
Ve sam ga oplakala izloi Mirina, grevito jecajui. Vjerujem da sada jednostavno
moram plakati, jer na ovome svijetu jo postoji netko dobronamjeran prema meni. Jo jedna
no i ja bih bila mrtva, ne ostavljajui za sobom ni prebitoga obola*, kojega bi mi stavili u usta
kao nagradu za vozara*.
Pripila se tijesno uz mene i zaplakala jo gore. Tako nisam iz nje mogao izvui ni jedne suvisle rijei. Napokon se ipak toliko primirila, te mi je mogla ispripovijediti o zloj kobi koja je
pogodila putujue glumce, nakon nae zajednike plovidbe morem. Njihova se druina zaputila
u Pereju i tamo nastupala u odmaralinome naselju za legionare. No svi su oboljeli od groznice.
Na povratku su ivotarili od plesanja po gumnima uz seoske kue. A na koncu su ih idovi kamenovali. U Tiberiasu su kanili prirediti predstavu, povezano s utrkom zaprega. No Mirinin se
brat utopio pri kupanju na jezeru. Odmah su zaronili za njim, izvukli ga na obalu i Mirina ga je
svojim dahom pokuavala vratiti u ivot. Ali je sve bilo uzalud Potajice su ga prenijeli u
kazalite, a zatim je stari Grk pomogao da ga tijekom noi pokopaju, kako kazalite ne bi trebao
oistiti posebnim obredom. A to bi bilo neizbjeno, ako bi se saznalo da je truplo bilo uneseno
u zgradu. Ostali lanovi glumake druine su tada utekli, ostavljajui Mirinu i njenu imovinu
kao zalog. No idovsko joj je kamenovanje, potaknuto upravo tim njenim plesanjem, utjeralo
takav strah u kosti te vie nije mogla plesati.
Dok mi je bio iv brat pojasnila je Mirina pruali smo si meusobno zatitu. I nisam bila sasvim sama na svijetu. No otkad je mrtav i pokopan, osjeam se nezatienom i uvjerena
sam kako e me posvuda slijediti nesrea i zlo. Zato vie nemam volje za ivot. Ne mogu nita
jesti ni piti, udovi su mi kao uzeti, te na ovome svijetu vie ne elim nita ni vidjeti, ni uti,
nita okusiti niti pomirisati. Dosta mi je svega i jo jedino tugujem za svojim bratom!
Zastala je, neko vrijeme utjela, a zatim dodala: No tebe ne mogu razumjeti. Tvoj novac
zasigurno mora biti nova vrsta lai i obmane, kako bih produljila svoj beskoristan ivot i stalno
upadala u novu bijedu. Ne, ne! Uzmi ga natrag i ostavi me ovdje da sama umrem! Ne elim
doivjeti daljnjih razoaranja, sada nakon to znam koliko je nesiguran i beznadan boravak na
ovome svijetu
Stari se Grk pojavio donosei kruha i krupiine kae. Odmah je i drhuim rukama natoio
vina u alicu te je dao Mirini. Zatim je rekao: Doite u upraviteljevu sobu! Tamo je vie svjetla, a i leaj. Pobrinut u se neka vam bude udobno.
Zadovoljni smo, vjerujem, sa svakom prostorijom odvratih. Ostavi nas sada na samu!
Moramo mnogo toga dogovoriti.
Usluno je pojasnio da moemo ostati do jutra, ako nam je po volji. Ponudio je i donijeti
nam svjeega vina, ako elimo. Otiao je nosei vinsku mjeinu pod rukom. Mirina je pak
poela jesti, prvo protivei se, ali postupno sa sve veim tekom. Na koncu je zdjela bila prazna,
a od kruha nije ostala ni mrvica!

 to je zlo u mojemu plesanju?! zapitala je, nakon to se nasitila. I zato, po svoj prilici,
lei nekakva kletva na meni? Pa se vie ne uzdam u svoje udove i proima me strah? Vidio si
me plesati na brodu! I zna kako ja to ne inim da bih zavodila mukarce, nego da zabavim gledatelje i zadivim ih vladanjem svojim tijelom. I to je to vano, ako pleem obnaena? Odjea
koja lepra samo me ometa i izbacuje iz ravnovjesja. A na mojemu mravom tijelu nema mnogo toga za vidjeti. Sazdano je tek od uvjebanih miia. Nemam ak ni dojki! I potpuno mi je
nerazumljivo, zato su me idovi kamenovali
Pokazala mi je krvlju podlivene mrlje i loe zaraslu napuklu kou na glavi, ispod vlasita.
Zatim mi je sve potanko ispripovijedila: U jednome smo selu molili jela i htjeli ljude razveseliti pjevanjem, igrom i mojim plesom. No oni bi me zasigurno kamenovali do smrti, da nas nije
bilo toliko. Mui me pomisao, da sam mogue uinila neto nedolino I zato vie nikad neu
moi plesati kao ranije.
Mislim da znam, zato su bili toliko srditi rekoh, razmislivi o njenome izvjeu. Kako
sam douo, kneginja Herodija je pustila svoju ki plesati pred razvratnim Herodom Antipom,
kako bi ga lukavstvom navela da smakne nekoga idovskog proroka, koji je o njoj loe govorio.
Zato se poboni idovi u ovim krajevima osobito gnuaju svih poganskih plesova.
Ponosila sam se svojom umjetnou potrese glavom Mirina i voljela ivot pun promjena u putujuoj druini. Ali su nas pogaale jedna nevolja za drugom, sve dok na kraju nisam
bila toliko isprepadana, te sam se svakoga jutra bojala predstojeega dana. A smrt mojega brata
bila mi je najvei udarac, te me je dotukla.
Nakon to mi je ipak otvorila srce, poela se uditi glede posljednjega preokreta u njenoj kobi. Otvorila je novarku, opipavala zlatnike i upitala, zbog ega sam joj dao novac? I zato sam
je zapravo traio. Ispriao sam joj tada o usamljenome ribaru i mojoj okladi na utrkama, te
zakljuio: Vjerujem da je taj ovjek douo tvoj pla, preko cijeloga jezera. Ali kako se to
sluilo i odakle je znao za smrt tvojega brata? Glede toga se ne usuujem ak ni pokuavati
pronai objanjenje. No novac pripada tebi, u svakome sluaju, pa ga moe uzeti ili ostaviti,
kako ti drago.
Opisi mi toga ovjeka! ree Mirina, zamiljeno naboravi elo. Nije li izgledao kao da
je mnogo patio i bio potpuno iscrpljen? Je li bio dostojanstven i dobroduan, pa mu ne moe
zaboraviti lica? Je li imao oiljke na zglobovima ruku i na stopalima?
Nema sumnje ustro odvratih ti misli na istoga ovjeka kao i ja. Zasigurno si ga i ti
vidjela!
Nakon to smo utekli razjarenim idovima izvijestila me Mirina nismo imali nita za
jelo osim klasova ita, koje smo brali p poljima. Napokon smo stigli do nekoga zdenca i
odluili tamo noiti. Tada je taj ovjek umorno doao cestom i zamolio: Dajte mi piti! Ali
smo se svi srdili na Zidove, pa ga mukarci nisu postili do zdenca. Moj je brat povikao: Sve
kad bih bio i u vaemu idovskome paklu, ne bih umoio ni vrh prsta radi tvoje okrijepe, prokleti Zidove! Ali se meni smilio. Zagrabila sam vode, dala mu piti i oprala mu izranjene noge.
Naime, bio je toliko slab, pa to nije mogao uiniti sam. Nitko me u tome nije zaprijeio
Glumci su u srcu dobronamjerni ljudi. Vjerojatno se moj onda brat samo alio, te bi ga bez
daljnjega pustio do vode. No upravo smo tada bili obuzeti mrnjom prema Zidovima. Nakon
to se taj ovjek napio, a ja mu isprala noge, pogledao me dobroduno i rekao: To to si uinila
meni, uinila si onome koji me poslao. Zbog toga jednog dobroga djela, bit e ti mnogo
oproteno. Kraljevi i kneevi e ti zaviati, jer si mi od srca dala piti kad bijah edan.
To ti je uistinu rekao, Mirino? upitao sam bez daha, zadivljeno.
Upravo tim rijeima pritvrdila je Mirina. Ostale su mi u sjeanju, premda ih nisam razumjela. Urezale su mi se u pamenje, jer je bio toliko neobian ovjek. No tad sam se za
kratko okrenula svojim suputnicima, a za to je vrijeme on nestao. Bili smo toliko gladni, te smo
glodali kore kad smo legli spavati uz zdenac. Neto kasnije je cestom dola jedna stara ena,
ogledavajui se kao da neto trai. Imala je jemenoga kruha i janjeega mesa u koari, te nas je

ponudila. Priznali smo joj kako nemamo ni novia Ona je odvratila: Uzmite i jedite! Meni
je reeno, sve to u dragovoljno dati, bit e mi mnogostruko vraeno. Uzeli smo kruha i mesa, pa smo jeli i svi se nasitili. Nai su glumci pomislili da su se vjerojatno idovi uplaili to su
se s nama onako opako poigrali, pa su se na ovakav nain htjeli izmiriti. ena je pak pokupila
ostatke naega obroka u koaru i otila svojim putem. Meni se inilo da je nju sreo onaj umoran
ovjek i naloio joj neka nam odnese jela, jer smo bili ljubazni prema njemu. Tko je to mogao
biti, ako se radi o istome ovjeku, s kojim si se susreo na drugoj obali jezera?
Ne znam odgovorih, jer nisam bio siguran koliko joj smijem o svemu ispriati. I ne
shvaam sve to. U svakome sluaju, za jedan gutljaj vode te je kneevski nagradio. No ja nisam
ni u snu pomiljao kako u te ovdje ponovno vidjeti ili da e ti biti ona kojoj trebam predati
dobitak od oklade na utrci. Mogu na to gledati jedino kao na znak i opomenu, kako nisam u
Aleksandriji potpuno svojevoljno stupio na onaj brod. No, nek je mir s tobom, Mirino! A novac
uporabi kako misli da je najbolje! Ja moram poi, jer oekujem jednu vijest.
Mirina me na to naglo uhvatila za ruku, silom me ponovno privukla k sebi na zemljani pod i
odmah zdvojno zazvala: Ne, ti nee otii! To ne doputam. ovjek o kojemu si mi kazivao,
ne moe biti obino ljudsko bie. Tako ne govori i ne postupa ni jedan ovjek.
Nisam ni pomiljao tumaiti otajstvo Kraljevstva jednoj potpuno tuoj djevojci, koja je k
tome ozloglaenoga zanimanja. Zato rekoh osorno: Od njega si dobila sve to si mogla
oekivati, a i vie od toga. Zato me nemoj vie salijetati!
Zadri svoje zlatnike! ljutito se otresla na mene Mirina, utisnuvi mi novarku natrag u
ruku. I neka ti pre duu do posljednjega dana ivota! Od mene se ne moe otkupiti novcem.
Zlato nije lijek za moju muku i patnju. Radije u se objesiti. Reci mi odmah, to zna o onome
ovjeku, a zatim me povedi k njemu!
Zamijetivi da sam stjeran u kripac, obuzela me srdba te uzviknuh: Njegova djela nisu
tek ljudska, a svojim ga ljudskim razumom ja ne mogu shvatiti. Zar u ovoj zemlji nema dovoljno idovskih udovica i mudraca, koji tuju boga i trae kraljevstvo? Zato si je izabrao upravo
jednu Egipanku, djevojku koja je grijeila jo od djetinjstva?
Nisam je neka nevrijedna Egipanka! uzvratila je Mirina uvrijeeno. Roena sam na
jednome otoku, a roditelji su mi bili dobri Grci. A to misli s onim grijeila od djetinjstva,
to ne znam. Svojeg se poziva nikako ne trebam stidjeti. Njime darujem mnogim ljudima radost i
zadovoljstvo. Neu tvrditi kako nikad nisam pripadala mukarcu No za takav je grijeh ipak
potrebno dvoje, a ja bih pritom htjela znati, tko je vie grijean? Jesam li to ja ili mukarac koji
je zlorabio moje siromatvo kako bi me naveo na grijeh? Osim toga, preko svojega ranijeg
ivota sam povukla toliko debelu crtu, kao da sam se ve objesila. eznem za novim i boljim
ivotom. Ali si ga novcem ne mogu kupiti. Zato mi mora pomoi, kao da si mi brat.
Dolo, mi je da zaurlam! Tek to se rijeih Marije od Beerota, a ve mi se za skute ogrtaa
prikrpala druga, jo stranija i jo sumnjivija djevojka. Ali sam bio odgovoran Zato sam razmislio, to bih mogao rei, pa zapoeo ovako: Ne znam koliko ti od svega razumije. Ipak si
vidjela svijeta i vjerojatno doivjela i druge neobjanjive stvari. Dakle sluaj! Imam razloga
pretpostaviti kako je ovjek, kojem si na zdencu dala vode i s kojim sam ja govorio na jezeru,
izvjesni Isus iz Nazareta
Ali ja znam za njega! prekinula me Mirina, na moje iznenaenje. U Dekapolisu legionari gotovo da i nisu govorili o neemu drugom. On je stvarao uda, iscjeljivao bolesne i ak
budio mrtve. I obeao je idovima stvoriti kraljevstvo Zato je u Jeruzalemu raspet na kri, a
njegovi su uenici ukrali njegovo truplo Ponciju Pilatu pred nosom, kako bi mogli puku kazivati da je Isus ustao iz mrtvih. Ili ti vjeruje da je uistinu ustao iz groba i to bio on, kojega sam
srela na zdencu?
On je ustao iz mrtvih potvrdili. Zato jer je on Sin Boji i vjerujem da ima svu vlast i na
nebu i na zemlji. Neto takvo se jo nikad nije sruilo. Nakon uskrsnua je otiao ovamo u Gali-

leju i pozvao svoje neka ga slijede. Zasigurno si ga srela upravo tijekom toga putovanja. I
obeao je svojima, kako e im se jo jednaput ukazati, na nekome brdu
Ali ako je uistinu Sin Boji prigovorila je Mirina, vodena zdravim ljudskim razumom
kako je mogao biti edan?!
Odakle bih to mogao znati?! odvratih preko volje. Ja sam svojom rukom opipao oiljke
od bievanja na njegovim leima, ako je to uistinu bio on. Da je bio od mesa i krvi, to mogu
posvjedoiti. On je ovjek meu ljudima i istodobno Sin Boji. Ne pitaj me kako je to mogue i
zato je to tako! To je upravo ono najvee udo, upravo ono jedinstveno, neto do sada
nenazono. Zato njegovo kraljevstvo ne moe biti ovozemaljsko, kakvim si ga idovi predstavljaju
Razrogaenih oiju Mirina se ogledavala uokolo, dugo razmiljajui o mojim rijeima. Zatim je rekla: Ako je sve to tako, znai da mi je tebe poslao kao nadomjestak za mojega brata, a
ne tek kao isporuitelja novca. Time nas je povezao, kao to se vee noge paru golubova. I ja
eznem za njegovim kraljevstvom, ma kakve vrste ono bilo, samo ako nije jednako zemaljskome ivotu. Jer ovozemaljskoga sam bitka uistinu vie nego sita. Poimo zato zajedno na
to brdo, bacimo se zajedno pred Isusa i zamolimo ga neka nas primi u svoje kraljevstvo, nakon
to mi je tebe dao za brata i mene tebi za sestru!
Mirina rekoh odluno ja ne elim i ne trebam nikakvu sestru. Doista ne. To je velika
zabluda. A na brdo te ni u kojemu sluaju i nikako ne pomiljam povesti, ve i zato jer nisam
siguran da u ga i ja nai. Tko zna, moda e me ak njegovi uenici zatui, mislei kako ih
uhodim i elim doznati njihove svete tajne? Mora znati, Njegovo kraljevstvo oni ograniavaju
samo na obrezane idove. Ne putaju u njega ni Rimljane ni Grke, pa ak ni Samarijce!
Nikoga, ako ne priznaje prvenstvo njihovoga Hrama. Sve je jo tee i pogibeljnije, nego ti i
pomilja. Ali ako obea da e biti mirna i nee mi dosaivati, potrait u te nakon povratka I ispripovijedit u ti o Isusu, ako one koje cijeni svojima, ne uzme odmah gore u svoje
kraljevstvo. U tom se sluaju neu vratiti Ali se nadam, da e me unato tome zadrati u
ugodnoj uspomeni.
No dobro! uzviknula je ogoreno, hitnuvi mi novarku estokom kretnjom u glavu.
Utopljenik se hvata za slamku Zato sam se htjela prikljuiti Isusu Nazareaninu i tebe uzeti
za brata, premda ti mome bratu nisi ni blizu On i ja, mi smo se sporazumijevali s pola rijei i
pogledima. Smijali smo se istim stvarima, te se alili ba sa svime, ak i s glau i s
ponienjima I sve to kako bismo mogli podnijeti bijedan ivot putujuih glumaca. Poi samo
svojim putem, ti nemilosrdni ovjee, ako umilja kako se ljude moe kupiti za novac! Pohitaj
radosno svojemu brdu! No ne znam kakva vrsta kraljevstva te tamo moe oekivati, ako me
ovdje preputa oajanju, zdvojnosti i smrti. Ah, ti bogati ovjee, to zna ti o nezatienosti i
izloenosti?!
Zagledao sam se u nju i iz pogleda njenih svjetlucavih zelenih oiju spoznao kako bi u tome
duevnom stanju doista bila kadra objesiti se zbog jada ili iz divljega prkosa. A mogue i tek
zato da bi meni naudila ili napakostila. Govorila je toliko uvjerljivo, da me u srcu poela pei
dvojba glede mojega dranja. Mogue je doista Isus Nazareanin elio da se pokorim i Mirinu,
ma koliko to neuveno moglo izgledati, uzmem za sestru!? Poelo mi je svitati! Njegovo kraljevstvo ne ukljuuje samo nepomuena zadovoljstva, nego postavlja teko ispunjive zahtjeve
Mirina, sestro moja! rekoh, kisela lica. Poimo dakle zajedno! I nemoj mi zamjeriti
zbog svega onoga to izrekoh.
Ne govori mi tako mrzovljno! odvratila mi je uzvikom Mirina. Bilo je bjelodano kako s
tom mojom ponudom nije zadovoljna. Povede li me, uini to kao brat, voljno i radosno!
Inae moj dolazak s tobom nema nikakvoga smisla
Nije mi preostalo drugo nego bratski zagrliti njeno slabano tijelo, poljubiti joj obraze i smiriti je milim rijeima. Istisnula je jo nekoliko suza Zatim smo poli odatle. A stari Grk, koji
je sjedio iza svoje vratarske pregrade i neto tepao nad vrem vina, nije nas zadravao

Sunce se ve skrilo za bregove U ivosti uzavreloga grada palile su nebrojene svjetiljke i

zublje. Toliko sam hitao prispjeti u gostionicu te nisam ni razmiljao o Mirininoj odjei. No
zbog njene kratke glumake tunike i arenih sandala mnogi su nam prolaznici dobacivali
nedoline rijei. Zato mi je tek uz podosta napora uspjelo nedirnutu je dovesti iz grada u toplice. Nekako sam predosjeao, Isusovi e uenici krenuti jo ove noi. Povoljnijega trenutka si,
naime, nisu mogli ni poeljeti! Sljedeega dana mnogo e ljudi odlaziti iz Tiberiasa, pa oni koji
se zapute na Brdo nee na cestama biti posebice uoljivi. Zato sam brzao.
Napokon sam stigao, onako bez daha i sav ugrijan od brzoga pjeaenja, do moje grke gostionice. I tek tada, pod bljeteim svjetiljkama, pojmio sam koliku sam glupost poinio. Dostojanstveni gostioniar, koji je openito bio nauen ni ne trepnuti na hirove i muice bogatih
kupalinih gostiju, priao nam je i promotrio Mirinu od glave do pete. Zatim je prijekorno uzviknuo: Rimljanine, ti si vrea bez dna! Takve nezasitnosti jo nisam vidio Prvo si za
kratko vrijeme imao ovdje jednu idovku uz sebe. Na to nisam nita rekao, jer si je drao u
svojoj sobi, iza navuenih zavjesa. Ali ovo je previe! U ovakvoj svearskoj noi dojuri s jednom lakoumnom opsjenarkom Ona e, nakon to zaspi, napustiti tvoju sobu i za nekoliko se
drahmi ponuditi ostalim gostima! Pritom e jo napraviti lom i ukrasti plahte Imamo svojih
iskustava s takvim enskim osobama!
Pogledao sam Mirinu i uvjerio se koliko je njena kratka tunika odrpana i uprljana, njene sandale izguljene, a koljena musava. Po njenim oima, jo uvijek potpuno podbuhlima od plakanja,
moglo se uistinu pomisliti kako je dola upravo zbog orgija*. Pod rukom je nosila petcijevnu
Panovu* sviralu svojega brata, a takva glazbala nisu nikakva preporuka onome tko trai
smjetaj u nekoj otmjenoj gositonici. Shvaao sam gostioniara, a Mirina je oborila pogled
prema tlu Procijenila je najboljim ne otvarati usta, premda bi zasigurno bila kadra kojeta
rei.
Ipak sam se srdio zbog gostioniarevih rijei. Bjelodano je imao vrlo loe miljenje o mojemu ukusu I to ukusu jednoga rimskog graanina, koji je k tome jo i mnogo proputovao. No
tada sam spoznao svu glupost i besmislenost svojega poloaja. Uhvatio sam se rukama za glavu
i pojasnio: Ti me potpuno krivo prosuuje, dobri ovjee! Ova je djevojka moja sestra.
Porjekali smo se i posvadili tijekom putovanja brodom qd Aleksandrije u Judeju, pa se iz inata
pridruila jednoj druini putujuih zabavljaa. Sada sam je pronaao u tiberijskome kazalitu. I
preko glave su joj njene pustolovine Priekaj samo, dok se okupa i uredi kosu te odjene pristojnu odjeu! Ali zbog svojega ugleda uti o svemu to si vidio, pa ti nee biti na tetu.
Gostioniar mi nije sasvim vjerovao. Srdito je mrmljao kako mu jo nikad nije doao neki
toliko pijan gost, koji bi spao na to da za neku djevojuru tvrdi kako mu je sestra, sluei se
time kao izgovorom ne bi li je prokrijumario u sobu. No kad se osvjedoio da sam sasvim trijezan i po svemu sudei Mirinu poznajem od ranije, te je nisam tek tako pokupio s ulice, pustio
nas je i dao potrebne upute. Jedna je robinja morala povesti Mirinu u kupaonicu, vlasuljar se
pripraviti kako bi joj nakovrao kosu, a nadstojnik za odjeu u mojoj sobi izloiti to nudi na
prodaju. Htio sam Mirini pribaviti neku lijepu, ali ne previe upadljivu putnu haljinu. No kad je
dola iz kupaonice, zahtijevala je da iskua razliitu odjeu. Zatim se ogledavala sprijeda i straga u zrcalu koje je pridravala jedna robinja, sve dok mi to prenemaganje nije prisjelo. Bacio
sam se na postelju, zabio glavu pod posteljinu i zaepio ui, kako vie ne bih morao sluati
nepodnoljivo gakanje obih dvorkinja
Zamijetivi da se ozbiljno srdim, Mirina je odbacila odjeu. Otpustila je zatim robinju, sjela
uz mene i dodirnula mi ramena, te rekla: Najbolji lijek za jad i oajanje jedne ene su miomirisne pomasti, svjee nakovrana kosa i lijepa odjea. No vjeruj mi, odrpana tunika i iznoene
sandale bile bi mi neusporedivo vrednije, ako bih ih mogla jo uvijek nositi u drutvu roenoga
brata i s njime dijeliti komadi jemenoga kruha. Budui da se trudim razvedriti te, istjerujui
pritom tmurne misli iz tvoje glave, mogao bi se barem pridruiti mojemu smijehu

 Ah, sestro rekoh, pritiui rukama sljepooice veseli me to se tvoja tuga smiruje. No
zato se ini, tvoja je duevna bol prela na mene. Ve je duboka no, a moj strah raste iz sata u
sat. Pritom ni ne znam ega se to pribojavam Ali u srcu se molim Isusu, neka nas ne ostavi na
cjedilu. Ne govori mi o ureivanju kose i odjei! Ravnoduan sam prema onome u to se odijevam, to jedem i pijem Ravnoduan sam, sada kad se blii vrijeme ispunjenja, kad e se Isus
ukazati svojima.
Mirina se priljubila uz mene, zagrlila me rukama, naslonila svoje upale obraze na moja ramena i proaptala: Je li to bilo iz srca, kad si me netom nazvao sestrom? Ako je tako, ne elim
nita drugo. Jednako tako poivala sam u rukama svojega brata, glave sigurne i zatiene na
njegovim ramenima
U trenu je zadrijemala u mojim rukama, tek jo nekoliko puta tiho uzdahnuvi u snu
Zadrijemavi i ja, pred oima sam ugledao uasnu sliku. Vremean i sijedih vlasi stupao sam
beskrajnom stazom kroz pustinju, bosonog i u izderanome ogrtau. Pokraj mene je koraala
Mirina, mrava i alosna, nosei nekakav sveanj na leima. No za nama je na upavome magarcu jahala Marija iz Beerota. Bila je toliko debela i podbuhla, s otrim borama od briga oko
usta, te sam je prepoznao jedino po njenim oima. Negdje daleko ispred nas je pak hodao nekakav zraei lik, koji se povremeno okretao i pogledavao u natrag. Pritom sam ipak znao, neu
ga moi dostii, ma koliko hitao
Probudio sam iz toga sna, okupan znojem. Ako je to uistinu bila slika moje budunosti i ako
tako izgleda ono kraljevstvo koje je Isus Nazareanin nudio svojim sljedbenicima Tada moju
tvrdu nakanu da ga traim nagriza kolebanje! Prisjetih se jo kako mi je pretkazao i drugo zlo,
one noi na jezeru Jasno, ako je onaj ribar bio uistinu Isus. Obuzeo me napad navjerice, te mi
se priinjavalo kako neka tama, tamnija od najcrnje noi, poprimila ljudsko oblije i eli me
obgrlili.
Isuse iz Nazareta, Sine Boji, smiluj mi se! uzviknuh glasno, u toj svojoj muci. Tama se
povukla Pritisnuo sam dlanove jedan o drugi i ponovio molitvu kojoj me pouila Suzana. I
nakon to izrekoh posljednje rijei: nego nas izbavi od zla!, utonuo sam u miran drijeme i
spavao do jutarnjega svitanja.
Probudilo me kad se Mirina pokraj mene naglo prenula. Kroz pukotine prozorskih kapaka
vidio sam bljedilo zore. No Mirina je gledala pred sebe bistrih i svjetlucavih oiju te uskliknula:
O moje brate Mark, kako divan san! I odmah je pobrzala ispriati mi ga. Ti i ja, te jo
netko, uspinjasmo se goruim stubitem. Ali nas vatra nije oprljila. Uspinjasmo se sve vie i
vie, a pritom je postajalo sve svijetlije i svijetlije. Ti si se umorio i nisi htio dalje. No ja sam te
uzela za ruku i pomagala ti od stube do stube. Bio je to najljepi san, kojega sam ikad imala u
ivotu On nam doista najavljuje dobro.
I ja sam sanjao rekoh, a pritom me je proela spoznaja kako oba sna mogu znaiti isto Jer, istu se stvar moe promatrati s raznih strana i motrita.
U to je netko zakucao na vrata U sobu je plaljivo ula jo snena dvorkinja i priopila mi:
Ne ljuti se, gospodine, ali dolje netko pita za tebe. Ne bih se usuivala buditi te, kad taj
ovjek sa svoja dva magarca ne bi bio toliko tvrdoglav. Kae, mora se odmah pripraviti za
putovanje
Odbacio sam svoj ogrta i pohitao u razizemlje. Sunce jo nije bilo izalo Drhtei od zime,
ugledao sam Natana! Radosno sam uskliknuo Natan je pak bio toliko uzbuen te je prekrio
svoju utnju i izvijestio me: Noas su napustili Kafarnaum Svi su izvijeeni. Poli su u
manjim skupinama, svaki s obitelji i roacima. Poveli su i Suzanu, a ja sam joj ustupio jednoga
magarca. Drugoga sam iznajmio imunu Petru, kojemu je punica stara i bolesna. On dodue jo
ne zna iju je jahau ivotinju posudio Ali sam pomislio, moglo bi biti samo od koristi ako e
ti morti biti zahvalan. No openito ipak ne vjerujem da e uenici otpremiti nekoga izmeu
onih koji su primili poruku. Jer danas je dan spasa! Mogue e tijekom dolazee noi u Izraelu
biti stvoreno Kraljevstvo

 Da uzmem svoj ma? hitro zapitah.

Ne odvratio je Natan. Isus je rekao: Svi koji se maa late, od maa e i stradati
Ako to bude potrebno, moe on zazvati legiju anela u pomo. No sada moramo pohitati i poi
prema Brdu.
Je li daleko do toga brda? upitah.
Poznajem predjel i put do tamo odvrati Natan. Pred nama je dugo jednodnevno putovanje. A koliko mislim, bilo bi mudro ne dolaziti tamo prije veeri, kako bi se izbjeglo bilo
kakvu nepotrebnu pozornost.
Zamolih ga neka se na kratko strpi, jer se elim odjenuti i svojoj pratiteljici naloiti da se i
ona pripravi za putovanje. Tek kad sam siao praen Mirinom, prisjetih se kako Natan misli da
je sa mnom Marija od Beerota. Zaueno je pogledao Mirinu pa mi dobacio prijekoran pogled.
Osjetih se krivim, kao da sam zlorabio njegovo povjerenje. Ali sam se ustro potrudio pojasniti
okolnosti: Ovo je Mirina, tuinka poput mene. Umro joj je brat, a ja sam je uzeo k sebi kao
sestru. Budi milostiv prema njoj, za ime Isusovo! Ne povede li je, ne mogu ni ja poi s tobom,
jer sam joj sveano obeao povesti je na Brdo
Zasigurno sam zbog toga izgubio u Natanovim oima, te me drao za vjetrogonju. Napokon
je tek podigao ruke i bez prosvjeda prihvatio moju odluku. Nakon dugoga je ekanja zasigurno
osjeao toliko veliko olakanje, te bi mi po potrebi i na temelju usrdnoga snubljenja dopustio
povesti mogue i samoga Heroda Antipu kao pratitelja Bio sam radostan i nadao se kako e i
uenici, u svojemu razdraganom iekivanju, prepustiti Isusu neka odlui koga e pripustiti i
koga odbiti.
Natan nas je preacem proveo pored grada, do ceste koja je vodila u unutranjost. Kao to
sam pretpostavljao, putovalo je mnogo ljudi. Najvei dio od njih bili su posjetitelji utrke zaprega, koji prenoie u Tiberiasu. Kad smo se popeli blie brdima, pogledao sam u natrag i uivao
u prekrasnome pogledu na jezero i grad s njegovim palaama. Cesta iza nas vrvjela je ljudima, a
ispred nas uzdizali su se oblaci praine, koji su nam pokazivali smjer.
Na kratkim razmacima uzdu ceste i kod svakoga mosta bili su postavljeni legionari. Bilo je
razvidno, rimske su vlasti odluile toga dana postaviti gustu mreu za ouvanje reda u cijeloj
zemlji. Naime, vojnici su zaustavljali sva vozila, magarce, deve, konje i volovske zaprege
Pritom su ubirali carinu. Od pjeaka nisu zahtijevali nikakve dae, ali bi povremeno izdvojili
ponekoga putnika, koji im je izgledao sumnjivo. Tada bi mu postavljali pitanja, te ga
pretraivali nosi li oruja.
Kada smo zali iza jednog lanca uzvisina i poeli se sputati prema unutranjosti zemlje,
priinila mi se cijela ta Galileja nalik jednome velikom vrtu. Naime, toliko su gusti bili natisnuti
nasadi s obje strane naega puta. Mnogi od putnika, ugledavi legionare, iz straha su naputali
cestu i kuali udariti preko polja. Tada bi istrali seljaci te kletvama i prijekorima tjerali natrag
na cestu namjernike, koji su eljei izmai straama gazili polja ili oteivali zidovima
okruene vinograde.
I mi smo zbog magaraca morali tri puta platiti carinu, ali nas nisu ispitivali ni pretraivali.
Oko podneva smo zastali kod nekoga zdenca, jeli i pritom pustili ivotinje neka se odmore.
Iznenada sam se dosjetio neega, to me je zabrinjavalo. Upitao sam Natana, je li Marija Magdalena zasigurno izvijetena ili se trebam vratiti i potraiti je. Natan me umirio i objasnio kako
je poruka zasigurno poslana svima koji su je oekivali
Dok smo poivali, promatrao sam ljude koji su urili mimo, ne priutivi si ni trena odmora,
unato podnevnoj vruini. Pitao sam se, koliko od njih i koji medu njima takoer idu prema
Brdu Mogli su to biti oni koji su upravo zraili od radosnoga iekivanja, te se moglo vidjeti
kako ne osjeaju ni praine na cesti niti umora. Posjetitelji to su se pak vraali s utrka nailazili
su oborenih glava, kao da im je sve mrsko. Mnogi od putnika odlomili su i nosili razlistane
grane, rabei ih kao suncobrane. Jer, bio je uistinu vru dan. Proao je i jedan naoit momak,
vodei slijepoga starca

Upravo kad namjerismo ponovno krenuti, zauli smo iz daljine odjek kotrljanja kotaa i topot kopita. Ubrzo su odjeknuli i upozoravajui povici. Tada je proletjela zaprega sivaca s
jueranje utrke. Voza je u meteu teretnih vozila na provjernim tokama morao ekati, pa je
sada ne osvrui se na pjeake pokuavao naknaditi izgubljeno vrijeme. Pomislio sam kako uz
takvu brzinu i ovako gust promet na cesti teko moe izbjei da nekoga ne obori.
Kad smo stigli do sljedeega zavoja na cesti, zamijetismo kako se doista dogodila nesrea.
Ljudi su se okupili i prijetili akama prema kolima koja su ve nestajala u daljini. Prikuivi se,
mogli smo vidjeti i rtve. Onaj momak to je vodio slijepca uspio je jo nekako odgurnuti starca
u stranu, ali je sam bio teko ozlijeen. Krvario je iz ozljede na elu, a priinjalo se i da je slomio nogu. Naime, kad je ustao, mogao je stajati tek na jednoj nozi. Slijepac pak nije mogao
tono pojmiti to se zbilo, nego je tek srdito mrmljao pritube.
Kad su ljudi spoznali da je ozlijeenome potrebita pomo, urno su se razili i nastavili put.
Mladi si je brisao krv s ela i oprezno opipavao nogu. Znatieljno sam ga pogledao i pomislio
kako uistinu moe govoriti o srei, to je jo uvijek iv. Sreo je moj pogled stisnutih zuba, a
zatim se okrenuo slijepcu i s nekoliko ga uvjerljivih rijei pozvao neka se umiri. I mi bismo
nastavili dalje, da Mirina nije zazvala uobiajeno utljivoga Natana neka se zaustavi. Okretno
se spustila s lea svojega magarca, kleknula uz mladia, te je obim rukama opipala njegovu
nogu. Zatim nam je doviknula: Slomio je gleanj!
Ako je tvoja znatielja time zadovoljena rekoh otro tada doi. uri nam se.
Djeco Izraela usrdno nas je tada zamolio mladi smilujte se mojemu slijepom ocu, za
volju nebesa! Mi nismo grijenici, ali je moj otac izgubio oinji vid. Sada nam je obeano,
netko e ga izlijeiti, ako do veeri stigne tom iscjelitelju Sutradan je ve prekasno! Hou li
ja stii tamo veeras, nije vano. Ali uzmite mojega oca, molim vas, te ga povedite do Nazaretske doline! Tamo e zasigurno netko doi, pomoi mu i povesti ga pravim putem.
Putova je mnogo, a putokazi su poesto lani dobacio je Natan. Jesi li doista potpuno
siguran u Njegov put, mladiu?
Put je samo jedan! radosno je uzvratio momak, nasmijeivi se unato bolima koje je
trpio. I taj ga je smijeak uinio izrazito lijepim, premda je uao na tlu, lica oblivena krvlju.
To znai, svi idemo istim smjerom! primijeti Natan, dobacivi mi upitan pogled
Doi, slijepi ovjee rekoh na to, nevoljko silazei s magarca. Pomoi u ti pri uspinjanju na mojega magarca, a ja u nastaviti pjeice.
Ako nam je odredite isto ree Mirina pa ako dakle ova dvojica takoer ele do Brda,
zato bi prepustili ovoga mladia njegovoj sudbini? Moemo mu povezati ozljede i podii ga na
mojega magarca. Ja sam nauena na pjeaenje
Ne bih vam htio pasti na teret ree tada mladi. No ako smo djeca istoga oca, on e vas
zasigurno blagosloviti zbog vae pomoi.
Vrlo sam se teko mogao pomiriti s pomilju kako su mi jednaki jedan bijedan Galilejac sa
slomljenim glenjem i njegov slijep otac, koji je srdito mrmljao pred sebe. I da imaju isto pravo, ako ne i vee tek zato to su Zidovi, traiti i nai Isusa iz Nazareta. No kad sam pojmio smisao mojega takvog naina razmiljanja, bio sam zahvalan Mirini to je njena uroena
dobrodunost pobijedila tupost mojih misli. Zajedno smo mladiu oprali lice, povezali mu glavu, uvrstili gleanj i odrezali mu vrst tap. Oslanjajui se na njega, mogao je odskakutati i
odhramati na jednoj nozi sve do mojega magarca. U meuvremenu se njegov slijep otac uspeo
na drugu ivotinju i bio pripravan za polazak. Nestrpljivo je okrenuo glavu i oslukivao to govorimo. Napokon je zapovjedniki uzvikuno: Tko je ta mlada ena, iji glas ujem i koja zna
tek nekoliko rijei naega jezika? Nemoj dopustiti da te dodirne, sine! Nemoj joj govoriti i ne
gledaj je, kako se na naemu pobonom putovanju ne bi zaprljali
Moj otac tono poznaje Zakon zbunjeno nam ree mladi. Cijeloga ivota ga se tegobno pridravao I nije ga snala nevolja zbog pomanjkanja pobonosti. Morate ga shvatiti Ne
eli se izloiti pogibelji prljanja, prije nego stupi pred onoga koji ga treba iscijeliti.

Unato svojoj neprijaznosti, slijepac se obim rukama vrsto drao za magarca Odatle bi ga
se i uz primjenu sile teko moglo skinuti! Zato se moje dobrohotno raspoloenje rasplinulo, pa
povikah osorno: Tvoji vlastiti zemljaci su otili dalje, ni najmanje ne marei za tebe! Djevojka je pak Grkinja, a i ja sam neobrezani nevjernik, premda nosim idovsku odjeu. Nadam se
da te ipak nee zaprljati moj magarac, na kojemu si se tako vrsto smjestio!
Ne treba se bojati njih dvoje, slijepi ovjee umirujui ree Natan. Ja sam sin Izraela i
jedan od Smjernih Moji pratitelji takoer trae put kao i ja. Znaj, ranije sam obitavao u pustinji, u jednoj osamljenoj kui, gdje sam uio itati zapise. Cjelokupan svoj imetak predao
sam Djeci svjetla i s njima blagovao za istim stolom. Ali se s pismoznalcima nisam sloio, pa
sam napustio pustinju u potrazi za novim uiteljem pravednosti. Tako sam se prikljuio proroku
u odjei od devine dlake, koji je objavljivao da je Kraljevstvo blizu Dopustio sam mu neka i
mene krsti. No tada je on bio smaknut, a ja sam poloio zavjet utnje, kako ne bih doao u
iskuenje govoriti o stvarima koje moe znati tek jedan pravi uitelj pravednosti. Vrijeme je
ipak dolo, pravednost je tu. I tako sam sebe samoga oslobodio zavjeta. Vjeruj mi, slijepi
ovjee, u ovo vrijeme i u ovoj zemlji meu svim naim rodovima i plemenima nema ni jednoga jedinog ovjeka koji bi bio potpuno ist i bezgrijean. Pranja i rtve ne mogu nikoga oistiti,
a to ne moe ni najbolji uitelj. Ali Boja se mudrost utjelovila i uokolila meu nama. Samo to
je mi nismo prepoznali Isus je bio raspet te je ustao iz mrtvih, kako bi nas oslobodio naih
grijeha. Vjeruje li u Njega, vratit e ti oinje svjetlo. No ako se mogue smatra iim od ostalih, mislim da te nee iscijeliti
Slijepac je glasno jadikovao i opipavao rukom za avovima svojega ogrtaa, kako bi ga razderao. No sin ga je zadrao i rekao: Oni isti su nas ostavili na cjedilu. A ovi tuinci su nam
uinili dobro. Ne vrijeaj ih svojim krutim srcem! Sunce naega Oca sije kako na pravednike
tako i na nepravedne, na djecu Izraela ali i na nevjernike. Ne umiljaj si kako vie sjaji od Sunca, ti koji si ve teko pogoen sljepoom.
Ali mu je starac odrezao neka zaepi usta i zapovijedio Natanu da njegovoga magarca povede malo naprijed, kako mu mi ostali ne bismo bili preblizu. Mirina i ja smo ostali otraga
Ali je zato mladi usporio svojega magarca i ostao uz nas. Pogledao nas je srdano i pojasnio:
Stari se uvijek dre staroga! No ovjek koji vas vodi, ima pravo. Nema na svijetu nikoga tko
bi bio bez mana. I ja sam sve inio kako bih se pridravao zapovijedi i Zakona, no zbog toga
nikako nisam ist od grijeha. I ne cijenim sebe boljim od nekoga nevjernika, pa nikad ne bih
pomislio kako bi nas vae milosre moglo zaprljati.
Pogledao sam ga. Lice mu je bilo blijedo od bolova, a zube je vrsto stiskao, kuajui se s
naporom odravati na magarcu. Rekoh mu: Tvoje je elo isto, a oi jasne. Ne vjerujem da si
svjesno grijeio
Bog je stvorio ljude na svoju sliku i priliku odvratio mi je. Ali zbog grijeha naih prapredaka Adama* i Eve*, ta je izvorna slika u nama zamuena, pa se pred Bogom osjeamo
obnaenima i postidenima.
O tome sam itao i sluao primijetih. Ali to nisam nikad razumio. Osim toga, jedan mi
je idovski uenjak u Aleksandriji pojasnio, kako tu pripovijest o prvome grijehu treba pojmiti
tek slikovito.
Kako bi mogao jedan neobrazovan mladi poput mene, pojmiti takve stvari? pokuao se
momak nasmijati. Ali ja sam vidio Isusa Nazareanina na jezeru. Vratio je slijepima svjetlost
u oi i omoguio kljastima prohodati. Izjavio je: Ja sam kruh ivota! Radosno sam ga slijedio Meutim, moj je otac vrlo strog. Od nekoga blagog i dobrohotnoga oca bih vjerojatno
utekao. No ovako mi je srce ipak kazivalo, prikljuim li se Nazareaninu, uinit u to jedino
radi izmicanja oevoj krutosti. On je vie bio na strani uitelja iz sinagoga, koji su prokleli Isusa zbog njegovoga openja s grijenicima. Uvijek iz nova bi me tukao, jer sam zanemarivao
svoje svakidanje obveze, odlazei sluati novoga Uitelja. Moj ga otac smatra hukaem
puanstva. A tada ga je naglo pogodila sljepoa. Jedne je veeri izgovarao svoju uobiajenu

molitvu i poao na poinak. Kad se sljedeega jutra probudio, nije vie nita mogao vidjeti i u
prvi je mah pomislio kako je jo uvijek no.
Trgnuo se od boli, zatim stisnuo zube i jae se prihvatio za magarca. Tek nakon nekoga
vremena mogao je nastaviti: Potpuno se izbezumio I nitko ga nije mogao izlijeiti. Tada je
odluio povjerovati u Nazareanina i potraiti ga. U meuvremenu je Isus poao u Judeju i potom je u Jeruzalemu raspet na kri Moj se otac tada obratio Smjernima, koji ga obavijestie o
Isusovu uskrsnuu. Od njih smo zatim doznali o danu i satu, kao i o putu kojim smo sada poli.
Otac vrsto vjeruje kako ga Isus moe iscijeliti, samo ako pravodobno prispijemo. I ja u to vjerujem. Ipak, bilo bi mi drae kad bi moj otac traio Kraljevstvo, a ne tek svoj vid.
L.
Mirina me znatieljno upitala, to je to govorio mladi. Preveo sam joj na razgovor, a ona
se jako zaudila i izjavila: Ovaj mladi ima tako blistav pogled Njegovo je srce zasigurno
isto. Nikad ne bih ni pomislila da postoje takvi ljudi. Zato je ova nevolja morala pogoditi ba
njega?
Ako svoju zlu kob sam podnosi bez negovodanja odvratih ne bi smjela takva pitanja
postavljati meni. On je toliko ispunjen eljom za dobroinstvom prema svojemu angrizavom
ocu, te potpuno zaboravlja na vlastitu bol. Jedna od idovskih zapovijedi je tovati oca i majku
Tako je glasila zapovijed primijeti Natan, koji je znao grki i douo moje rijei. Ali je
Isus Nazareanin navodno pouavao kako za volju Kraljevstva suprug mora napustiti enu, sin
roditelje i brau sa sestrama, a imuni svoje kue i imanja. Kad ih je Isus pozvao, morali su
ribari ostaviti svoje mree na jezeru, a orai svoje volove na poljima. I tek jedan, koji je prvo
morao pokopati svojega oca, nije ga morao slijediti.
Tada ponovno zausmo jadikovke slijepca Uzvikivao je: Dospio sam meu bogohulitelje, a Satan* osobno vodi mojega magarca! Moe li se oekivati neko dobro od puta kojim
stupaju ljudi to nogama gaze Zakon?!
Takvo neto nisam Isusa nikad uo govoriti pokuao je mladi umiriti oca, ali mu se
lice pritom ipak smrknulo.
On je krotke i mirotvorce nazivao blaenima. Zabranjivao nam je govoriti opako i na zlo
odgovarati zlim. Naloio nam je ljubiti neprijatelje i moliti za one koji nas progone. Rekao je,
Njegov otac poznaje sve nae potrebe, te e ih ispuniti ako budemo traili Kraljevstvo, ne
brinui se za sutranji dan.
Ve sam douo mnogo o njemu i njegovome uenju!
uzviknuh zauen i ogoren. Ta su izvjea puna proturjeja, to bjelodano ovisi o tome
tko je prenio neki od pojedinih Isusovih izriaja. Vie i ne znam, u to bih trebao vjerovati!
Zato se sada svaate zbog Njega primijetila je Mirina i to upravo kad smo na putu k
Njemu? Pomiljam kako sam ja najsretnija meu vama, jer malo o Njemu znam i nalik sam
praznoj posudi, koju on moe ispuniti kako to eli.
Njene me rijei pogodie u samo srce. Stupajui iza jahaih ivotinja, zagledan u prainu na
cesti, zamislio sam se o slijedu svega to mi se sluilo, te razliitim raspoloenjima s kojima
sam prihvaao svoje doivljaje. Nisam u sebi naao vie niega dobrog, nisam naao u sebi dovoljno ljubavi No ponovno sam uvjeravao samoga sebe, kako nipoto nisam Uskrsnuloga
traio iz puke znatielje U sebi sam pak molio u Isusovo ime i preklinjao neka me napuste
sva moja tatina i sebinost, cjelokupno moje znanje i zemaljska mudrost, pa ak i moj zdrav
ljudski razum I sve to kako bih i ja postao tek poput prazne posude, pripravan primiti Isusovu
istinu, ako mi je bude htio natoiti
Nakon te molitve podigao sam oi i ugledao jedno brdo kako se uzdie povrh ravnice. Njegov zaobljen vrh zlatilo je podnevno sunce Odmah sam znao! To je brdo prema kojemu putujemo. Visoko, skladno, lijepo oblikovano, vladalo je cjelokupnom okolicom. Slijedili smo
cestu jo dio puta, sve dok nismo preli isueno korito neke rijeke. Tada smo skrenuli prema

jugu, pjeakom stazom to je vijugala uz brdo. Tako smo izbjegli grad, razloio mi je Natan,
to lei na sjevernim obroncima Brda. Nakon izvjesnoga vremena stigli smo i do granice posljednjih nasada Staza se sada uspinjala pred nama kroz sitnogoricu i iblje, a preko nas se
nadvila sjena Brda. Uokolo je vladao muk Nije se moglo uti glasanje ivotinja, niti je bilo
za vidjeti ovjeka. Sve je bilo toliko tiho, te sam se poeo pitati idemo li ispravnim putem? Ali
tlo, drvee i lijepo razvijeni obronci kazivahu mi kako je ovo brdo sveto. Mir se spustio na moju duu, te vie nisam bio nestrpljiv.
Ni Natan se nije urio. Vjerujem kako je odabrao ovu teku stazu da bi se uklonio ljudima na
cesti i suvinim pitanjima. Usmjerio je pogled prema nebu i na sjene koje su postajale tamnije,
pa je zaustavio magarce kako bi se ivotinje odmorile. Kao Rimljanin sam se udio to nismo
naletjeli na nikakve strae Smjernih Ta radilo se o toliko velikome i tajnome okupljanju, pa
su morali Isusovi sljedbenici otposlati ljude na sve prilaze koji vode na Brdo, kako bi pozvanima pokazali put i otpremili nepozvane. A kad su se tri zvijezde pojavile na nebu, nastavili smo
putovanje. U tami smo stigli do mjesta blizu vrhu, gdje smo zatekli mnotvo ljudi kako eka,
uokoljeno u manje skupine.
Sve je bilo neprispodobivo mirno. Jedino su ljudi aptali meusobno, pa se priinjavalo kao
da lagan daak struji preko Brda. Natan je zavezao magarce ispod nekoga drvea i pomogao
slijepcu oko silaenja. Mirina i ja smo pak pruili oslonac mladiu Tako smo se prikuili
okupljenim ljudima i sjeli na rub mnotva, nekoliko koraka udaljeni od najbliih skupina. Iza
nazonih ljudi vidjeli smo nove i nove sjene kako dolaze, uspravljene prema nonome nebu. Ne
pitajui nikoga nita, pridolice bi sjele na tlo i ekale poput svih ostalih. Iz odjeka aptanja
zakljuio sam kako ovdje moraju biti okupljene stotine i stotine ljudi. Pomislio sam jo, kako
nikad ne bih povjerovao da toliko mnotvo moe biti toliko tiho.
Tako je minula prva nona* straa. Ali se nitko nije zamorio od ekanja, nitko nije ustao ili
otiao. No je bila bez mjeseine. No zato su sjale zvijezde i natapale zemlju srebrom. Postupno
sam sve vie postajao svjestan nazonosti neke snane moi. Zagrlio sam rukom Mirinu i outio
kako joj je mravo tijelo ukoeno od oekivanja. Kao onda u mojoj odaji u Jeruzalemu, priinjavalo mi se da na mene padaju teke kine kapi. No kad sam opipao lice, utvrdih kako nije
vlano.
Zapazih tada kako se mnogi od nazonih uspravljaju, da bi bolje vidjeli. Uinio sam isto. U
sredini mnotva ugledao sam uspravljen snaan lik. Stajao je u svjetlosti zvijezda i povikao
silnim glasom: Ljudi! Brao!
Svi su zamuknuli Uokolo je zavladala potpuna tiina. ovjek je tada nastavio: ito zrije
u susret etvi, a etvena svetkovina je pred vratima. etvrdeset dana to nam ih je Isus dao blie
se kraju Vrijeme dolazi, a s njim i rastanak. Jer kamo On odlazi, mi ga ne moemo slijediti.
On je bio kruhom, to je doao s nebesa. Tko blaguje od toga kruha, ivjet e vjeno. Kruh koji
nam je darovao je tijelo Njegovo, predano radi opstanka svijeta. I mi se ne svaamo o tome,
kao neko neprijateljski Zidovi meusobno, moe li nam dati svoje tijelo za blagovanje. Jer mi,
poslanici Njegovi, doivjesmo to i moemo svjedoiti. Nama je On povjerio otajstvo Kraljevstva. Uistinu, neete li blagovati tijela Sina Bojega i neete li piti krvi Njegove, nema
ivota u vama. Onaj i, JI pak koji okusi tijelo Njegovo i pije krvi Njegove, ostat e u Isusu i
Isus e ostati u njemu. No ako je meu vama netko, u kome ovo budi smutnju ili sablazan, te
mu se ove rijei vide odbojnima Taj moe ustati i otii! Nitko ga zbog toga nee osuivati
Nitko se nije podigao na odlazak Nisam to ni ja uinio, premda mi je ovo otajstvo ispunilo
duu strahom. No da sam i htio ustati, ne bih to bio nikako kadar, jer su mi noge jednostavno
otkazale poslunost. Nisam se usuivao ak ni disati
Govornik je dugo utio. Stajao je u svjetlu zvijezda, u sredini nijemoga ljudskog mnotva,
nepomian poput stijene. Napokon je ponovno zaustio, govorei jednostavno poput djeteta, te
kao da se i sam udi tome: Blagovali smo pashalno janje zajedno s Njim, one noi kad je bio
izdan. Uzeo je tada hljeb, blagoslovio ga i razlomio. Uruio je po komad svakome od nas i re-

kao: Ovo je tijelo moje! Zatim je posegnuo za kaleom, izrekao molitvu zahvalnicu, predao
nam ga i priopio: Pijte svi iz njega! Jer to je krv moja, koja e biti prolivena za mnoge od vas,
radi otputanja grijeha Izvijestivi o tome, ispruio je obje ruke put neba i glasno zazvao:
Zato uinite isto! Blagujte i pijte, svi vi, koji ste ga ljubili i vjerovali da je Krist i Sin Boji!
Blagoslovite svoj kruh u Njegovo ime, prelomite ga i podijelite izmeu sebe Blagoslovite i
vino u Njegovo ime i dajte ga jedni drugima neka piju! Tko ima, neka da onome koji nema,
kako nitko ne bi patio od gladi ili ei! A nakon to blagujemo i popijemo, bdjeti emo i ekati
Ga
Nakon tih rijei je sjeo. Mnotvo je sada oivjelo i poelo se kretati. Svi su ustali, kako bi
umili ruke ili jedni drugima usluno polili vode. Imali smo tek skromnu zalihu vode, no Natan
je po malo izlio na ruke nama kao i slijepcu odnosno njegovome sinu. Zatim sam ja uzeo
mjeinu s vodom i navlaio Natanove prste, a to ga nije smetalo. Imali smo jela i pia za sve
nas. Slijepac je tada poeo drhtati i aptom zamolio kako eli jesti svoj vlastiti kruh i piti svoje
vlastito vino I dalje nitko nije govorio glasno, ali je prigueno mrmljanje mnotva zvualo
poput osvjeavajuega lahora
i Nisam zamjerio slijepcu to se ustezao podijeliti obrok s nama. Natan je blagoslovio
starev hljeb u ime Isusa Krista, prelomio ga na dva dijela i uruio ih njemu i njegovome sinu.
Zatim je na jednak nain blagoslovio na hljeb, dao od njega meni i Mirini, te i sebi uzeo
kriku. I pritom mi je rekao: Neka ovaj kruh bude, kao to je obznanjeno, kruh besmrtnosti!
Neka i tebi poslui za ivot, a ne za smrt!
Neka bude volja Njegova! rekoh smjerno. Jer on je Sin Boji. Ako mi je ovaj kruh, zato to sam tuinac, namijenio za smrt Neka bude tako!
Nakon to smo pojeli kruha, Natan je blagoslovio slijepev napitak i uruio ga starcu i njegovome sinu. Nama je u vino dodao vode i nad peharom izrekao molitvu zahvalnicu. Prvo sam
otpio ja, zatim Natan, a na koncu i Mirina. Tako smo blagovali, kao i svi uokolo nas, dijelei
svoje priuve meusobno.
Slijepac je pojeo tek nekoliko zalogaja. Tada je zaplakao, njiui glavom amo-tamo, tuei
se: Jeo sam od tijela Sina Bojega i pio Njegovu krv. I uvjeren sam, kod njega je sve mogue.
Neka se smiluje mojoj sumnji i nevjerovanju!
Preko Mirine je sada pehar ponovno prispio do mene. Otpio sam i uruio ga Natanu, a on je
uinio isto i predao ga opet Mirini. Tako smo pili sve troje. Tada je pak Mirina nagnula pehar,
zadivljeno se zagledala u njega i proaptala: Vina u peharu ne nestaje!
Pomislio sam kako smo pojeli kruh! primijetih i ja zapanjeno, nakon to sam se ogledao
uokolo. A uz mene lei jo cijeli hljeb! Jesi li ga ti odloio ovdje, Natane?
Nisam odvratio je. No mogue smo imali vie kruha nego sam mislio.
Ponovno smo pili, ali se pehar nikako nije praznio. Meutim, vie se niemu nisam udio
Jer sve je izgledalo poput ivoga sna, premda sam sjedio na tlu i osjeao njegovu studen, premda sam vidio zvjezdano nebo povrh sebe i uo mrmljanje mnotva nalik udaljenome mlatu mora
o obalu. U meni nije bilo nikakve druge misli osim klikue i radosne izvjesnosti da e Isus iz
Nazareta doi i ja u ga vidjeti Njegov mi kruh nije zastao u grlu, njegovo mi vino nije uzelo
ivotni dah!

PISMO 11.
Rije Njegova Mark dalekoj Tuliji.
Biljeei o zbivanjima na Brdu, morao sam zastati. Ponajprije predaha radi, potrebnoga mojoj dui i mojemu tijelu. Ali i zbog razmiljanja nisam li neto zaboravio Jer, to i ne bi bilo
neobino, ma koliko su mi se dogaaji one noi urezali u sjeanje. Taj mi je predah, nakon dugoga vremena, skrenuo misli na tebe, Tulijo. O Tebi i nama sam mnogo pretresao po svojim

sjeanjima i uspomenama. I naao sam brojna objanjenja zato si' neto inila, a neto nisi. I
sva bi ona mogla biti istinita. Ali, Tulijo, neto me glede Tebe ostavlja u dubokoj dvojbi
Naime, tih je objanjenja mnogo vie nego Tvojih djela. A to znai, neka od njih su ipak tek
plod moje mate! No ja vie nisam kadar razluiti koja bih pojanjenja trebao odbaciti, a koja
zadrati. Jer, sva su mi jednako vrijedna ili nevrijedna. I uz sva tumaenja, odnosno da ih ak
nazovem i opravdanjima, jedno nisam nikako naao. Nisam sebi mogao objasniti niti Te opravdati zbog Tvojega nedolaska. I to zato jer Te ljubljah, Tulijo. A ovjeku moje dobi, kada ljubi,
teko se miriti s gubitkom voljene osobe. Zato jer mu je to mogue i posljednja ljubav u ivotu?
Tko zna! No sada mi je i to svejedno Znam, znam! Moe se rei, kako ljubav ne moe opstati
bez pogleda i dodira voljene osobe, dakle ako mora svladavati udaljenosti. Ali ta je udaljenost
meu nama trebala biti tek privremena, Tulijo! Ti si ' me trebala slijediti! Ipak, nisi dola
Kao to ve napisah u prethodnome pismu, Tulijo, u srcu svojemu znam, dugo je ve kako se
otuih od Tebe. I zato, bojim se, nema gotovo vie nieg to bi za nas bilo vano. Povrh toga, ja
sam sada drugi ovjek, drugi Mark! Pitam se, bi li me jo i prepoznala? I ne znam, mogue je
doao trenutak da ti kaem ono posljednje zbogom? Ili bih L ipak pribjegao onoj prokletoj
ljudskoj osobini, koja nas tjera da ak i u najbezizglednijem sluaju ostavljamo tinjati iskru
nade?
Ah, Tulijo, ne znam ima li smisla nastavljati o tome? Pogotovu kad me toliko toga tjera da
nastavim svoje izvjee s Brda. Zato se vraam na onu no bez mjeseine, kada je minula prva
nona straa, a mi blagovasmo tijelo Njegovo i ispijasmo krvi Njegove.
Nakon to sam se osvjedoio kako mi je darovano pripraviti se za dolazak Isusa
Nazareanina, jednako kao i drugima nazonima, ekali smo i dalje. Prola je tako i druga
nona straa, no mislim da nitko nije spavao. Svi su ekali. No u tome ekanju nije bilo ni najmanjega nestrpljenja. Bilo je vie nalik na neku vrstu priprave. Iznenada je slijepi starac podigao glavu i upitao: Zar ve svie? Vidim nekakvo svijetlo
I naglo se okrenuo te zagledao u okupljenu svjetinu. Na to i mi ispruismo vratove. Mogli
smo zamijetiti kako se Uskrsnuli pojavio i stoji u sredini, medu svojima. Kako se i kada ukazao
njihovim pogledima, ne mogu rei. Ali da je to bio On, o tome nema nikakve dvojbe. Bio je
ogrnut u bijelu odjeu, koja je odraavala svjetlost zvijezda, pa je izgledalo kao da i sam zrai.
Svjetlilo mu je i lice Sasvim polagano koraao je kroz mnotvo, te ponegdje zastajao kao da
eli pozdraviti svoje, pa bi pruao ruke prema njima u znak blagoslova.
Postupno su svi podigli glave i zagledali se u istome smjeru. Ali se nitko nije usudio
poskoiti i pohitati u susret Gospodinu. Tada smo zauli krik, neprirodno glasan, a jedna se
ena svom estinom bacila na tlo pred Isusa. Sa suzama u oima i radou u glasu, povikala je:
Moj Gospodin i moj Bog!
Srsi i jeza prostrujae mnotvom. Nazareanin se pak prignuo i pomilovao enu po kosi, na
to se ona u trenu potpuno smirila. uli smo tek stenjue disanje mnotva, a sve je vie ljudi
aptalo: To je On! Uitelj je doao k nama
Slijepac je ispruio vrat, te kleknuo visoko podignutih ruku i rekao: Ne vidim Ga. Vidim
tek neku svjetlost, kao da mi sunce bljeti ravno u oi
Ne znam rei koliko je dugo Uskrsnuli bio s nama. Jer, vrijeme kao da je zastalo. No ipak
sam proivio cijeli ljudski ivot, dok je On obilazio mnotvo. Zaustavljao se pred svakim od
Njegovih, ne zaboravljajui ni jednoga. Sve je bilo toliko jednostavno i prirodno, toliko samo
po sebi pojmljivo, da nisam osjeao ni traak neke sumnje ili dvojbe. Nisam se udio upravo
niemu, od svega to se zbivalo. Mogu tek pretpostaviti kako sam te noi, dok sam mogao vidjeti Gospodina, boravio u Njegovome kraljevstvu.
Tako je doao i do nas. I kad je pristupio, u meni se sve potreslo i zaljuljalo, nalik povrini
vode koja se namrekala. Izgledalo je kao da govori onima koje blagosilja, ali se pritom nije
uo nikakav zvuk. Unato tome, neki od ljudi kojima se obraao bi tada kimali, kao u znak odgovora. Napokon je stajao pred nama i pogledao nas Lice mu je bilo umorno, ali je zrailo, a

iz oiju mu je svijetlilo Kraljevstvo. Zamijetio sam kako se usne slijepca bezglasno pomiu, te
se nesvjesno zapitah u sebi, nije li me mogue pogodila gluhoa?! Isus je prstima lagano preao
preko oiju starca i njegovome sinu poloio dlan na glavu. Oboje su pred njim klonuli na tlo i
ostali leati potpuno nepomino. I ostali uokolo leali su tako, jer je i njih ve dodirnuo
Zatim je i mene pogledao, vrsto u oi. Spoznao sam, umrijet u ako me dodirne. Moje su se
usne pokrenule, te sam mu zasigurno govorio, premda vlastitoga glasa nisam uo Vjerujem
da sam ga usrdno zamolio: Gospodine, uzmi me u Tvoje kraljevstvo!
Nee u moje kraljevstvo ui svaki od onih koji mi tek reknu: Gospodine, Gospodine!
odvrati on. Nego samo onaj koji uje rije moju i provodi volju Oca mojega.
Kako glasi rije Tvoja? zapitah. I to je volja Oca tvojega?
To ve zna odvrati on. to uini i najneznatnijemu medu ljudima, to ini i meni
Zasigurno sam jo neto zapitao o Njegovome kraljevstvu. Jer, blago mi se nasmijao, kao
tvrdoglavome djetetu, pa rekao: O Kraljevstvu nebeskome se ne moe rei da je tu ili tamo.
Kraljevstvo lei u tebi i u svima koji me poznaju Pogledao me pronicavo i jo dodao. Ja
ne naputam nikoga od onih koji me pozovu. A tamo gdje se dvojica ili 1 trojica okupe u ime
moje, ja sam usred njih. Ostajem s vama do konca svijeta i vijeka, u vjenost. I ako me zazove,
nee vie nikada biti toliko sam, da bi bio bez mene.
Zatim se okrenuo od mene i pogledao Natana. Vidio sam kako se miu i Natanove usne, ali
se nije ula ni jedna jedina rije Tada je Isus blago pogledao i Mirinu, ali se njene usne ne
pomaknue. Onda se okrenuo i vratio svojima.
Slijepac i njegov sin jo su uvijek leali na tlu, kao mrtvi. Zamijetivi moju zabrinutost za
njih, Natan je potresao glavom i rekao: Nisu mrtvi Tek spavaju. Ne dodiruj ih!
Uoih tada Jedanestoricu* kako se okupie oko Isusa. Izgledalo je kao da im govori s puno
ljubavi i oni mu odgovaraju. No suze mi zamutie pogled, te sam Uskrsnuloga mogao vidjeti
jo samo kao svijetlee treperenje, u sredini izmeu njegovih poslanika. A kad sam se isplakao,
nije ga vie bilo. Ali ne znam rei kada nas je i kako napustio. Da vie nije tu, spoznao sam vie
duom nego oima, po tome to je s njim nestala i ona jaka snaga koja nas je ispunjavala. Izgledalo mi je kao da sam se probudio iz sna. Morao sam kihati i mogao sam pomicati udove.
Prolaznost je ponovno zavladala i ponovno osjetismo protok vremena. Po zvijezdama sam
zakljuio da je nastupila trea nona straa, te se blii i jutro. Ljudi su ustajali i ispitivaki se
ogledavali uokolo. Zauo sam dozivanja i ivahne razgovore, kao da se svi natjeu meusobno
jedni drugima ispripovijediti to im je Uskrsnuli rekao.
Natane, Natane! uzviknuo sam i ja, kliui od veselja. Govorio sam Mu, a On mi je
odgovorio. Ti moe posvjedoiti da me nije iskljuio iz Svojega kraljevstva.
To nikako ne mogu posvjedoiti odvrati Natan, zaueno potresavi glavom.
Dodue, vidio sam kako ti se miu usne, no jezik ti je zasigurno bio ukoen! Nisam naime uo
ni glasa iz tvojih usta No zato sam ja govorio s Njim, a On mi je odgovorio.
Nisam se usudila, osloviti ga! ushieno tada izvijesti Mirina, uhvativi obim rukama
moje dlanove. Ali me je prepoznao i nasmijeio mi se I rekao mi je, nikad vie u cijelome
ivotu neu eati, jer sam Mu dala piti kad je bio edan
Vi ste sili s uma, oboje! srdito povie Natan, sav izvan sebe. Vama nije nita rekao.
Od nas troje, govorio je jedino meni, te mi pokazao put. Pouio me, ovjeka ne oneiuje ono
to u usta ulazi, ve ono to iz usta izlazi. U Njegovome je kraljevstvu mnogo stanova. A s mjerilom kojim netko mjeri, bit e i njemu odmjereno. Jednome vie, drugome manje. I svakome
koji u sebi za neto moli, nee to biti uskraeno. Moram vjerovati poslanicima, jer je njih odredio za nositelje Njegove poruke. Njegovo je Kraljevstvo poput zrna goruice Raste polagano,
no jednoga e dana iz njega nastati drvo. Tada e doi ptice sa svih strana nebesa i u granama
toga drveta graditi gnijezda.

Natan je tada zamuknuo i zagledao se pred sebe, kao da oslukuje. Napokon je rekao,
bespomono irei ruke: Jo me pouio mnogim stvarima Ali sam to zaboravio. No zasigurno u se svega prisjetiti, u pravome trenu.
Jako sam se zaudio. Znai, Isusovo Kraljevstvo obitava u meni, kao to je rekao Dua mi
je bila zadovoljena!
Ne ljuti se na mene, Natane rekoh. No uistinu sam mislio da mi je govorio. I jo uvijek
u to vjerujem. Mogue je sa svakim razgovarao jedino o onome to se toga pojedinca ticalo.
Kad bih znao i mogao zapisati sve to je noas kazivao svojima, ne bi se to moglo smjestiti ni u
najveu do sada poznatu knjigu. Mogue je sve to bilo tako podeeno, da ne moemo uti to je
govorio drugima, nego jedino ono to je govorio svakome ponaosob.
Barem sam vidio kako te je pogledao! primijetio je Natan, umirivi se i poloivi svoju
ruku na moje rame. I nikakvo te zlo pritom nije pogodilo. Zato te sada dodirujem, a ti za mene
nisi neist.
Posavjetovali smo se i suglasili da je najbolje napustimo li Brdo jo prije svitanja, kako nas
nitko ne bi prepoznao. No slijepac i njegov sin jo su uvijek spavali kao mrtvi, a mi se nismo
usuivali buditi ih. A nismo ih mogli ni ostaviti na cjedilu Zato smo ostali i ekali.
Sa svitanjem je raspoloenje i oduevljenje svjetine postalo jo izrazitije. Mnogi su
zajedniki zapjevali napjeve zahvalnosti. Drugi su pak trali od jedne skupine do druge, kako bi
pozdravili prijatelje i izvijestili ih da su Uskrsnuloga vidjeli roenim oima. Zarumenjeni od
uzbuenja, meusobno su si dovikivali: 1 Mir s tobom! Jesu li i tebi otputeni grijesi? Je li i
tebi obeao vjean ivot? Uistinu, mi koji ga vidjesmo na Brdu, neemo okusiti smrt
Tlo ispod mene bilo je tvrdo, a udovi ukoeni Morao sam ispreplesti ruke, kako bih se uvjerio da jo ima ivota u njima. Kad se danja svjetlost pojaala, pa se moglo prepoznati ljude
uokolo, poli su poslanici u skupinama po dvoje ili troje kroz mnotvo. Zamijetio sam da bude i
pridiu one koji su od dodira Uskrsnuloga kao onesvijeteni klonuli na tlo.
Trojica poslanika krenula su i prema nama. Tek sam tada prepoznao ovjeka koji je te noi
podigao glas i mnotvu govorio one zastraujue rijei. Prepoznao sam ga po okrugloj glavi i
irokim ramenima. U mutnoj svjetlosti svitanja njegovo je lice izgledalo strastveno i prkosno.
Uz njega je bio i mladi Ivan, blijed od probdjevene noi. No jo nikad nisam na nekom od njegovih uenika zamijetio toliko isto i zraee lice. Ve me i taj prizor, sam po sebi, obradovao i
umirio. Treega ovjeka medu njima nisam poznavao Ipak, po njegovome sam izgledu znao
da i on mora biti jedan od poslanika. Ne mogu to drukije pojasniti nego dojmom kako u njegovim crtama lica prepoznadoh neto od Isusovoga izraza. Jedino to je taj izraz na njegovome
licu bio slabije uoljiv, kao kroz neki veo.
Dok sam ga promatrao, prisjetih se usamljenoga ribara, s kojim sam one noi razgovarao na
jezeru. Sada, nakon to sam Uskrsnuloga gledao licem u lice, pokuao sam prizvati iz sjeanja i
vanjski izgled toga ribara. No jo uvijek nisam mogao sa sigurnou rei, je li to onda na jezeru
bio Isus Ipak sam u sebi vjerovao da sam to s Njim razgovarao na jezeru, samo to ga tada ne
prepoznah. Ali zato se onda ukazao upravo meni, nisam nikako mogao pojmiti.
Kako su se trojica poslanika bliila, sve me je vie obuzimao osjeaj krivnje. Pokuao sam
odvratiti lice i skriti ga pred njima. Ne obraajui mi pozornosti, prvo su se prignuli prema slijepcu, protresli ga, uspravili i zavali: Probudi se, spavau!
Starac je protrljao oi, zagledao se u uenike i rekao: Ja vas vidim! Vas ste trojica. Ali vas
ne poznajem.
Mi smo poslanici, koje je izabrao Isus Nazareanin, Sin Boji odvratio je onaj prvi meu
njima. Ja sam Simun, a On me jenazvao Petrom. No tko si ti? Ne poznajemo te. Starac si je
preao rukom preko ela, pogledao oko sebe oima koje su vidjele i uzviknuo radosno U noi
sam opazio nekakvu jaku svjetlost Bila je tri? I jaka i bolna, pa sam se onesvijestio. Ali sad
vidim na oba oka premda sam kao slijep doao ovamo. Kliui od veselja nagnuo se Uskrsnuli Isus od Nazareta me iscijelio ove noi' kad je blagoslovljeno Njegovo ime! Sve dane svojega

ivota slavit u Boga, koji ga je poslao. Dremljiv, mladi je svukao povez s glave, rana elu je
bila zarasla i od nje se moglo vidjeti' tek Zamijetivi kako ga jo uvijek neto sputava, uklonio
uvrenje te protrljao list na nozi Zacelio se promrmljao: Zadivljeno je Izgleda Moja je
noga ponovno u redu Ove je noi Isus Nazareanin iscijelio sve one pozvao svjedoiti njegovome uskrsnuu.
Vratio vid slijepima, sluh gluhima i kljastim ljivost Istodobno nas je izlijeio.
Ovu dvojicu ne poznajemo i nismo ih zvali. Ali ih je ipak iscijelio. Ima i drugih koji
dooe. On ove noi nije nikoga otpravio
Zar i ovdje imamo izdajnika meu sobom? pitao je Simun Petar, trgnuvi se i stiui
pesti.
Moramo izbjegavati svako privlaenje pozornosti? upozorie ga Ivan i onaj trei poslanik, uhvativi ga za ruke i zadravajui ga. Povedi ga na stranu, inae bi se ljudi mogli uzbuniti i kamenovati ga. A tada bi bili pozvani na odgovornost zbog prolijevanja krvi. On je ipak
rimski graanin.
Petar je teko disao, dobacio mi mraan pogled i potom rekao: Usijanih glava imamo ve
dovoljno ovdje to bi rekao, Rimljanine, ako bih te predao njima? Odvukli bi te u neku
pilju, iz koje se vie ne bi vratio
Ne bojim se ni tebe, a ni bilo kojega drugog ovjeka odvratih mu. Zato bih se bojao,
ako me va gospodin nije odbacio noas? Zasigurno je imao mo zaprijeiti me pri dolasku, da
je to htio. Ili mogue sumnjate u to?
Trojica poslanika nas, onako uzbueni, povedoe napokon do skupine drvea to je leala
malo po strani, gdje su bili vezani nai magarci. Tu su se poeli savjetovati, trebaju li o ovome
izvijestiti ostale uenike. Iz njihovoga sam razgovora pojmio kako se ovdje na Brdu nalaze Nikodem, Simun Kirenac i Zakej, koje sam poznavao. Ivan je pak bio drukijega miljenja: to
vie ljudi dozovemo ovamo, pobudit emo veu pozornost. Rimljanin je u pravu Na ga
Uitelj nije otpravio. Zato je to tako, ne mogu razumjeti. Sluga ne treba pomiljati da je pametniji od gospodara.
Budui da smo bili na osami, slijepac i njegov sin su nas poeli zagovarati kod poslanika. Ispripovijedili su to im se sluilo putem, kako sam im se smilovao i doveo do Brda. Na to je
imun Petar srdito uzviknuo: Zar vam nije bio dovoljan znak, to su vas konji pregazili i
mladiu slomili gleanj? Isus vas nije pozvao i nije elio da doete ovamo.
Mladi se rastuio, bacio se pred Petra na koljena i usrdno zamolio: Oprostite mi, vi sveti
ljudi! Nisam potajno snovao neko zlo. Postupio sam tako jedino zbog volje mojega oca. Nisam
ni na koji nain molio Isusa da mi iscijeli nogu. Na to nisam ak ni pomiljao. No u svojoj me
dobroti On dodirnuo, te me iscijelio. Mogue mi je time htio obznaniti oprost. Tako i vi oprostite meni Meni i mojemu ocu!
Nije mi bilo teko na slian se nain poniziti pred trojicom uenika, koji su me nepovjerljivo
i sumnjiavo promatrali.
I ja sam pripravan kleknuti pred vas, sveti boji ljudi rekoh im. Molim vas za oprost,
jer ste njegovi izabranici i prvi u Njegovome kraljevstvu. Ja nisam nikakav izdajnik. I ne elim
vam nikakvo zlo. Ako to elite, utjet u o svemu to se zbilo. Pripravan sam takoer, ako tako
hoete, pred cijelim svijetom posvjedoiti o Njegovome uskrsnuu. Pa ak i pred Cezarom!
uti, ti glupane jedan! uzviknuo je bijesno imun Petar, cupkajui rub svojega ogrtaa,
kao da ga eli razderati. to bi ljudi rekli ako bi jedan Rimljanin i nevjernik htio svjedoiti o
Kraljevstvu?! Bilo bi bolje da nisi nikad douo o putu. Mogue si se noas oslobodio svoje
neistoe Ali e ponovno upasti u njenu koloteinu i vratiti se svojemu nevjernikom svijetu, kao to se i pas vraa onom to izbljuje. Nama vi nevjernici niste nita bolji od pasje bljuvotine!
Srdito se okrenuo prema Natanu i rekao mu prijekorno: Tebe sam vidio u Kafarnaumu i
vjerovao ti. No ti si nas izigrao i na svetkovinu vjenoga ivota doveo jednoga nevjernika.

 Posluaj, imune, ti ovjee ribaru! odvratio je Natan, trljajui si nos kaiprstom. Zar ti
nisam u Kafaranumu iznajmio jednog?, magarca, kako bi svoju bolesnu punicu mogao dopremiti ovamo?
Petar se zbunio i pogledao svoja dva pratitelja s izrazom krivnje. Ali je odgovorio estoko:
Pa to onda?! I ja sam tebi vjerovao, a i Suzana ti je govorila u prilog.
Taj magarac pripada ovome Rimljaninu izjavio je Natan mirno. Mark je vrlo dobrohotan. Ali ako e ga ljutiti, mogue e unato svemu svojem milosru, zatraiti svoju jahau
ivotinju natrag. Tada moe ostati na ovome brdu zajedno sa svojom punicom. Zasigurno e ti
drutvo praviti i Suzana Jer, i ona je prispjela na magarcu koji je vlasnitvo ovoga Rimljanina
imun Petar je bio iznenaen i smeten. Strugao je jednom nogom po tlu i napokon rekao:
Moja punica ima vrlo ivahan jezik Svojedobno je ak bila gruba i prema Isusu! I to zato jer
je od mene i zatraio neka zbog njega ostavim svoje mree te, kako je ona ustvrdila, ponem
provoditi ivot lijenine. No Gospodin ju je iscijelio, kad se razboljela od groznice i vjerovala
da e morati umrijeti. Od tada krije svoj jezik Ne bih je htio ostaviti u neprilici Ali mi poslanici moramo u svakome sluaju smjesta poi i putovati cijeli dan i no, elimo li stii u Jeruzalem prije nego mine onih etrdeset dana. Zatim moramo tamo ostati i ekati ispunjenje
obeanja. Ako moja punica nee imati jahau ivotinju za povratak u Kafarnaum, jednostavno
ne znam to bih uinio.
Ja ne namirujem zlo novim zlom! rekoh mu ustro. Mirno zadri magarca, pa makar
sam u tvojim oima tek pasja bljuvotina. Uzmi k tome jo i ove dvije ivotinje i pusti ene neka
jau na njima! Mi magarce vie ne trebamo. Moemo lako putovati i pjeice. Sloimo se zato
glede magaraca, te ih privremeno zadri! Natan e ih kasnije preuzeti u Kafarnaumu. Ja u pak
poi svojim putem, ne dosaujui nikome. No nemoj me prokleti i ne hukaj mi nikakve zanesenjake na vrat! Jer, koliko mislim, to ne bi bilo u skladu s vaim Zakonom!
Rimljanine, pokuaj nas razumjeti! umijeao se u razgovor i Ivan. Mnogo toga nam je
jo uvijek nejasno, a obeanje se jo nije ispunilo. Znamo tek da je put uzan te vrata tijesna. No
sami se ne usuujemo proiriti ih
Isus nam je naloio primijeti tada trei poslanik da sve narode pretvorimo u Njegove
uenike. Kada i kako se to treba zbiti, meutim, jo ni ne slutimo. Prije toga Isus zasigurno eli
stvoriti Kraljevstvo za Izrael. Sve emo o tome doznati u Jeruzalemu.
Gledao sam ta tri ovjeka kako stoje preda mnom, drei se za ruke i nalik brai. I vidio sam,
nasljedstvo koje je Isus povjerio njihovoj prosudbi, bilo je odmjereno Zbog toga sam im
zaviao i iznenada sam ih se poeo pribojavati. Bacio sam se na tlo pred njima i ponovno
usrdno zamolio: Vama i svim njegovim poslanicima Isus je ostavio rijei vjenoga ivota.
Bez protivljenja prihvaam ovu odluku, pa makar ste vi jednostavni ljudi. Znanstveno
kolovani ljudi bi njegovo uenje tumaili svaki prema svojoj glavi i dodavali poneto osobnoga. Vi se na protiv trudite ispuniti njegove zahtjeve dosljedno, koliko god to moete. Isus nije
zaprijeio moj dolazak i nije me drao podalje od sebe.
Smio sam ga vidjeti! U noi sam ak bio siguran kako mi je i govorio. No to u, ako tako
elite, iskorijeniti iz svojega pamenja. Ne traim ni neku besmrtnost od vas. Dopustite mi jedino, Njegovo kraljevstvo zadrati u srcu svojemu! I nemojte me potpuno odbaciti! elim sve
vjerovati upravo onako kao to vi to izlaete, ne dodajui pritom nita svojega, te ne
zahtijevajui pristup nekim tajnim saznanjima. Sve to posjedujem pripravno u predati za vau
opskrbu. A ako e vas mogue vlasti pozvati na odgovornost ili progoniti zbog Isusa, mogao
bih vam kao rimski graanin biti od koristi
Ne za zlato i srebro! ree Simun Petar, odbojno podiui ruke.
Ja, Jakov napomenuo je trei poslanik prisjeam se kako nam je On pritvrdio da se ne
trebamo brinuti glede svoje obrane, ako nas dovuku pred suce. U pravi e tren On nama staviti
u usta potrebne rijei i mudrost.

 Rimljanine! uzvikne tada Ivan, kojemu su naglo udarile suze na oi. Pogledao me oima
punim ljepote i dodao. Zavoljeo sam te zbog tvoje smjernosti. I vjerujem ti da nam ne eli
zla. Isus se spustio u podzemni svijet, razbio njegova vrata i oslobodio mrtve. To sam uo od
njegove majke, koju mi je pod kriem povjerio neka mi bude kao roena. Zato onda On ne bi
oslobaao i nevjernike? Ali kako bi se to trebalo sluiti, jo ne znamo. Budi zato strpljiv! Moli,
posti i isti se! Ali nikad ne govori drugima o Isusu, kako ih zbog nerazumijevanja ne bi zaveo
u bludnju! Prepusti svjedoenje nama!
Stajao sam oborene glave i svim se silama upinjao obuzdati svoju duhovnu oholost. Pritom
me jo muila bojazan da bi Isusovo nasljedstvo moglo biti raspreno na sve strane, fiko e ovi
neobrazovani ljudi biti jedini njegovi uvari. Ali je zasigurno Isus morao znati, tako sam se
tjeio, to je pritom najbolje.
Uzmi magarce! rekoh Natanu. I budi na putovanju susretljiv prema enama, titi ih i
odvedi u Kafarnaum ili kamo ve ele. Zatim predahni nakon svojih nevolja. A kad se odmori,
doi po mene u gostionicu to se nalazi u tiberijskim toplicama.
Nee ti biti lako putovati kroz Galileju upozori Natan ako e ti jedina pratnja biti ova
djevojka
Osvrnuh se uokolo. Utvrdio sam, starac izlijeen od sljepoe je ugrabio prigodu i kriom se
udaljio, odvodei i svojega sina. No obuzela me prkosna smjelost, jer sam pomislio kako me
zasigurno Isus Nazareanin nee napustiti, ako to ve ljudi ine.
Mir s vama oprostih se od njih. I uzeo sam Mirinu za ruku, pa se zaputio niz Brdo, istom
stazom kojom smo se prole veeri uspinjali po tami. Osvrnuo sam se jo jedanput i zamijetio
kako se mnotvom proirila neka ivahnost i kretanje. Ljudi su traili poznanike i pozdravljali
ih glasnim dozivanjem. Mnogi su se pak umotali u svoje ogrtae pa, umorni nakon probdjevene
noi, ponovno polegli na tlo. Smjerali su prije polaska neko vrijeme odspavati.
Putem sam razmiljao o zbivanjima minule noi. Nije me udilo to je slijepac ponovno
progledao ili to je njegovome sinu zacijelio slomljeni gleanj, ako je uistinu i bio slomljen.
Takva su mi uda izgledala sasvim prirodnima i najmanjim od onoga to se dogodilo. Toliko je
bila velika Isusova dobrota, te se nije ukazao samo svojima, nego je iscijelio mane i onima koje
nije bio pozvao k sebi.
etrdeset dana se bliilo kraju i Uskrsnuli se morao vratiti svojemu ocu. Pokuavao sam se
priuiti na pomisao da e On ipak, kad god ga zazovem, doi k meni i nikad vie ne bih trebao
biti sam. Bila je to neobina pretpostavka, koja bi mi izgledala besmislenom, da ju je netko
drugi izloio. No morao sam u nju vjerovati Naime, toliko je bio dubok dojam to ga je na
mene ostavio pogled na Isusa.
Zaokupljenim tim mislima, stupao sam kroz sitnogoricu i ikaru, vodei Mirinu za ruku. Tada je nenadano jedna lisica mugnula preko puta. Mirina me pogledala i rekla: Premda me
dri za ruku, izgleda mi kao da si zaboravio kako nisi sam!
Iznenaeno sam je pogledao, kao da sam se probudio iz nekakvoga sna. I postalo mi je razvidno, kako ju' je Isus elio zatititi od propasti, namijenivi upravo meni da joj zamijenim brata Naime, nije je mogao povjeriti nekome idovu, jer bi taj prema njoj iskazivao tek prijezir.
Zato je izabrao mene, jednoga Rimljanina. I sva ta skrb zbog jednoga jedinog gutljaja vode!
No ja, pomislio sam tada zaprepateno, nisam Gospodinu nikada nita dao. Upravo suprotno!
Uvijek je on bio taj koji daje! to vie, ako mi je u onome usamljenom ribaru na Genezaretskome jezeru uistinu bilo darovano ugledati Isusa, ak mi je dopustio ogrijati se na njegovoj vatri i uz nju osuiti moju odjeu, te je sa mnom podijelio i svoj obrok. Svoju zahvalnost za to i
pripravnost za sluenje mogao sam ipak iskazati stupim li na mjesto Mirininoga brata.
Mirino! rekoh zato. Od ovoga trena ti si mi poput roene sestre. I nikad te neu iznevjeriti. to je moje, to je i tvoje. Budi strpljiva glede moje oholosti i drugih mojih mana i nedostataka.

 Mark, brate moj! odvrati Mirina, vrsto mi stiui dlan. Budi i ti strpljiv sa mnom! No
ponajprije mi objasni to nam se to noas sluilo I to su htjela ona tri ovjeka, te zato su me
gledali toliko zlovoljno?
Poslanici su mi zabranili govoriti o tome, pa se nisam usuivao pripovijedati Mirini o Isusu i
Njegovome kraljevstvu te kako ih shvaam. Tek sam odvratio: To su bili sveti ljudi, trojica od
onih jedanaest uenika, kojima je Isus objavio otajstvo svojega kraljevstva. Otpremili su nas jer
ne pripadamo djeci Izraela, nego smo nevjernici i u njihovim oima neisti. Jo su mi zabranili i
govoriti o Isusu Nazareaninu. Ali reci zato ti meni, to prema tvojem shvaanju znae dogaaji
minule noi!
Prvo blagovasmo rtveni obrok zapone Mirina, nakon kraega razmiljanja. Bijae to
nalik obredu u Siriji, kada u jesen pokapaju svojega boga plodnosti i na proljee ga ponovno
bude. No s Isusom od Nazareta bilo je drukije! On se sam rtvovao i zatim uskrsnuo. Od ove
ga noi prihvaam kao Sina Bojeg. Na se vinski pehar nikako nije praznio, a kruh nam je stizao premda ne mogosmo zamijetiti odakle. Ipak, nije me to uvjerilo, nego sama po sebi
injenica to od srca poklonih svoju ljubav Isusu, im me pogledao I u tome trenutku nije
bilo niega to ne bih bila pripravna uiniti za njega, bez i najmanjega oklijevanja. U tome lei
mona tajna, zasigurno monija od svih grkih i egipatskih tajni. Njegovo je kraljevstvo zasigurno nevidljivo, ali istodobno i nazono. Tako sam i ovoga trena u njemu, premda moje noge
stupaju ovim putem i po ovoj zemlji. Ne, od Njegovoga se kraljevstva ne bih mogla otrgnuti,
sve kad bih i htjela. Ali se toga ne pribojavam, jer je dobro biti u Njegovome kraljevstvu. I u
njemu sam slobodna od grijeha
Zadivljeno sam pogledo usko Mirinino lie s krupnim zelenim oima i rekao prepun zavisti:
Zasigurno te je blagoslovio na Brdu, pa si sretnija od mene. Njegova je istina, po svemu
sudei, uistinu jednostavna i pristupana, poput kruha ili vina. Zato je dostupna i
najsiromanijima U meni se pak podie mudrost svijeta, poput crnoga zida. Znanje je mrea
koja mi prijeti omatanjem, a domiljatost i cjepidlaenje sofista su zamke za moje noge. Pomozi mi zamijetiti, sestro moja, kad mi zaprijete ta iskuenja! Zadubljeni u razgovor stigli smo i do
podnoja Brda. Osvrnuvi se, zamijetih kako smo skrenuli sa staze kojom smo se juer uspinjali. No to me nije uznemiravalo, jer sam smjer prema glavnoj cesti mogao odrediti prema Suncu.
A i nije nam se urilo. I u tom sam trenutku spoznao, nikada se vie neu trebati uriti zbog
neega! Neu to morati jer sam u svojemu bitku poluio ve sve to mi je bilo dostupno. Imao
sam malen imetak, koji e uz briljivo gospodarenje biti dovoljan meni i Mirini za ostatak naih
dana.
Usporedo s tom spoznajom obuzela me iznenada i beskrajna klonulost. Izgledalo mi je kao
da jo nikad u ivotu nisam bio toliko umoran.
Mirina rekoh. Ja ne mogu vie ni koraka dalje! Od sada mi je nevano gdje se nalazim. Ostanimo ovdje i leimo spavati u sjenu one smokve. Pred nama je jo cijeli ivot, kojim
emo zajedno proi. Dok je Isusovo kraljevstvo jo oko nas i mi se osjeamo toliko zadovoljnima, dobro je otpoinuti.
Legli smo pod smokvu Zagrlio sam Mirinu i oboje smo tvrdo usnuli
Kad smo se probudili, sjena se pomakla, a Sunce je prelo zenit. Nastavili smo tada svoje putovanje stazama i uzdu poljskih mea, smjerajui prema glavnoj cesti. Nismo govorili nita, ali
sam se osjeao kao novoroen, svjestan uz to i Mirinine sestrinske nazonosti. Galilejska polja
uta od zrelosti nasada, plaviasta brda i smekasti planinski grebeni ukazivali su se mojemu
pogledu u svoj svojoj ljepoti. Zrak je bio lagan, godio je pluima, a ja nisam mrzio nikoga na
cijeloj zemlji.
Na moje beskrajno uenje, prvi ljudi koje smo na cesti ugledali pred sobom, bile su Marija
Magdalena i Marija od Beerota. Uzgajivaica golubova je jahala na magarcu, a mlada je ena
bosonoga za njom koraala u praini i ibom tjerala jahau ivotinju. Zaueno sam pljesnuo

rukama, a zatim pohitao prema obim enama i pozdravio ih. Ali me je Marija Magdalena hladno pogledala i nije izgledala nimalo radosna to me vidi.
Ah, to si ti? upitala je neraspoloeno. Tako, tako! I ti dolazi s Brda? U lijepoj bi se
neprilici nala da sam se uzdala u tebe i na dogovor. I nakon to si za vlas izbjegao jednome
iskuenju, ve ima neku drugu pratiteljicu! Tko ti je to?
Obje su ene promatrale Mirinu, a ja sam shvatio kako je Marija Magdalena oekivala da u
je ja pratiti na Brdo. No ona nikad nije takvo neto utanaila sa mnom, niti mi je poslala kakvu
vijest. Bez Natanove vjerne skrbi ne bih nikad dospio na to brdo. Sada uzvratiti
protuoptubama, meutim, imalo bi malo smisla.
Budui da nema nekoga mukarca uz sebe kao zatitu, te ako mi dopusti predloio sam
otpratit u te do tvojega doma i brinuti se za tvoju sigurnost. Uskoro e veer Potraimo
zato neku gostionicu u kojoj bi nakon zajednikoga objeda prenoili. A sutra u s tobom poi
do tvojega doma.
Neko sam imala mnogo pratitelja oholo se otresla na mene Marija Magdalena. Moglo se
vidjeti, moja ju je ponuda teko pozlijedila Nudili su mi nosiljke na uporabu, a zatitnika
mi nije manjkalo. Ali nakon to sam na Brdu vidjela Gospodina, on je moja zatita. Ti me pak
ne treba vrijeati primjedbama kako nemam mukarca kao pratnju!
Mogao sam tek pretpostaviti kako joj na njenome putovanju prema Brdu nije sve teklo po
elji. No jo me vie zapanjilo kad i me Marija od Beerota vrlo hladno pozdravila
Izgleda mi rekla je ti si vrlo lakouman i prevrtljiv ovjek, te si se brzo utjeio. Veselim
se tome zbog tebe, jer glede mene vie ne moe gajiti nikakvih nada. Meni su grijesi oproteni,
oiena sam i ponovno neduna, pa ne smijem imati nikakvoga posla s tobom, jednim Rimljaninom i nevjernikom. Zato me nemoj pohotno gledati! A svojoj pratiteljici spljotenoga nosa
izvoli zabraniti da u mene bulji toliko besramno i sitniavo, s tim svojim odurnim oima!
Sreom je Mirina razumjela vrlo malo od ovih rijei. Ali je pojmila poglede obih ena i oborila glavu. Bilo mi je ao zbog nje, pa upitah Mariju od Beerota: to je to s vama? Zato govorite sa mnom toliko neljubazno i ak neprijateljski?
Danas u zoru vidjela sam na Brdu jednoga mladog ovjeka poela je kazivati Marija od
Beerota. Oi su mu bile bistre poput izvorske vode, obrazi nalik plodovima mogranja, a brada
jo glatka i neobrasla. Pogledao me i zasigurno sam mu se svidjela. Obeao mi je, naime,
smjesta poslati svojega prijatelja Mariji Magdaleni, kako bi sve utanaili i mi mogli zajedniki
isprazniti pehar s vinom. Toliko je zaljubljen te ne moe izdrati bez mene, a i meni se uri dok
sam jo ista. Njegov otac posjeduje oranice, vinograd, stabla maslina i ovce, a ja si ne elim
nita do tihoga i smirenog ivota. Njegov se otac takoer suglasio sa mnom, jer mu je Isus
Nazareanin noas vratio oinji vid. A jer za mene ne mora ni platiti nikakvu naknadu za mladenku, pripravan je povjerovati da sam nedirnuta
Sve to je ista istina! prekinula ju je Marija Magdalena. Jedva sam je na trenutak pustila s oiju, a ve je nala prosca. Inae bih je morala vjenati s tobom, a to bi bio grijeh. U Izraelu ene ne smiju sklapati brak s nevjernicima, dok je prema mukarcima Zakon neto blai. Bio
je to uistinu posebice sretan sluaj, to je mladiev otac progledao i iz iste je radosti zbog toga
pripravan povjerovati kako je Marija oiena od svih njenih grijeha. Neki bi drugi otac, ak
ako bi i vjerovao u to oienje, zasigurno teko i pomislio na takvu snahu, ve i zbog same
njene prolosti
Pogledao sam mramorno bijelo lice Marije Magdalene i spoznao, kako je uistinu posjedovala
mo i snagu vjenati me s mojom bivom pratiteljicom, ak i protiv moje volje. Olakano sam
uzdahnuo i rekao: Ja tek mogu slaviti svoju sreu A i tvoju, Marijo od Beerota! Ipak tu
cijelu priu ne razumijem najbolje. U snu sam, naime, dobio znak. Sanjao sam kako s grkom
djevojkom putujem kroz pustinju, a ti si bila uz nas.
Ispriaj mi taj san tono! uzviknula je Marija Magdalena, jer joj se iznenada probudila
znatielja. Jesi li siguran da je ona bila s tobom?

Opisao sam svoj san, koliko sam god vjernije mogao. Ali jo dok sam govorio, izblijedio je u
mojemu sjeanju i postao nejasnim. Ipak sam zakljuio, bez kolebanja: Sasvim sigurno je i
Marija bila uz nas. Jahala je na magarcu, bila debela i podbuhnuta, te sam oko njenih kutova
usana zamijetio duboke nabore od briga. Ali oi sam joj odmah prepoznao.
Nema nikakvo pravo o meni takvo neto sanjati? povikala je Marija od Beerota,
razjarivi se. I ne vjerujem u taj tvoj san! Ti e sam postati debeo i podbuhnut, od samih grijeha I k tome e ti jo ispasti vlasi i zubi!
Neka se moj san ne ostvari! rekoh, podiui ruke. Zato bismo se meusobno vrijeali,
nakon to smo svi netom bili na Brdu i vidjeli Uskrsnuloga? Nikoga od nas pritom on nije odbio i otpremio, pa ak ni Mirinu.
urno sam ih izvijestio o tome kako naoh Mirinu, to joj se sluilo i kako je njen pehar s
vinom ostao punim. Ispripovijedio sam i o zaprezi s natjecanja, koja je oborila mladia na cesti,
te kako smo mu pomogli, a isto tako i njegovome ocu.
To je sve meusobno povezana kob primijetila je Marija Magdalena, kimajui glavom s
razumijevanjem. Sigurna sam u to! Tako Gospodin spaja nevjernika s nevjernicom i Zidova sa
idovkom. No sjene ve postaju sve duljima, a meni nije drago zadravati se u ovome pustom
kraju, s mnogo novca to ga imam pri sebi. Nisam ga uruila poslanicima, jer me nisu htjeli
povesti u Jeruzalem. Petar mi je naloio neka se vratim svojemu domu. to to oni smjeraju u
Jeruzalemu, ja ne znam. Otprati me, dakle, pa emo zajedno prenoiti u nekoj gostionici. A
nakon to me sigurno doprati kui, rastat emo se kao dobri prijatelji.
Nastavili smo putovati zajedno. Na cesti smo nailazili na sve vie ljudi. Tijekom naega razgovora je Mirina utjela, oborenoga pogleda. No sada me je aptom zapitala, tko su te ene.
Pojasnih joj kako je Marija Magdalena slijedila Gospodina i prva pobrzala njegovome grobu te
ga zatekla praznog. Mirina je prema Mariji Magdaleni odmah osjetila veliko strahopotovanje,
pola k njoj i stupajui uz njenoga magarca smjerno zamolila: Pripovijedaj mi o Uskrsnulome, ti najsretnija od svih ena!
L Mirina blagost i ljupkost su se toliko svidjele Mariji Magdaleni, pa ju je prijazno pogledala
i zapoela joj na grkome kazivati razne pojedinosti o Isusu. Na Brdu je upoznala jedan mlad'
brani par iz Kane**, a upravo na njihovome vjenanju je Isus izveo svoje prvo udo. Naime,
na veliku radost gostiju, on je vodu pretvorio u vino. Priala je i o Isusovome roenju, kako se
njegovoj majci ukazao aneo, te kako je na natprirodan nain ostala trudna. Spomenula je i Josipa**, njenoga zarunika, koji je Mariju htio potiho napustiti, sve dok nije kroz san bio prosvijetljen. Dok sam sve to sluao, poeo sam bolje razumijevati ljude koje je Isus izabrao za svoje
poslanike, te zato su Mariju Magdalenu nazvali rjeitom Mirina je pak gutala svaku rije,
sluajui zadranoga dana i svijetleih oiju.
Sluajui sve to, napokon se vie nisam mogao suzdrati
Prema grkim i rimskim mitovima* primijetih su se takoer bogovi mijeali s kerima
smrtnika i s njima imali djece. ak je i praotac Rimljana navodno bio Afroditin* sin. No u
dananje vrijeme ueni ljudi gledaju na takve pripovijesti tek kao na usporedbe. Slino kao to
idovski pismoznalci u Aleksandriji pojanjavaju svoje svete zapise. I ne vjerujem da Isus iz
Nazareta treba bilo kakvu predaju kao podlogu za to da je Sin Boji.
Mariju Magdalenu su moje rijei pozlijedile. Poloila je Mirini ruku na rame i rekla: Mi
ene osjeamo na isti nain, neovisno jesmo li Grkinje ili djeca Izraela. Mukarci nas nikada
nee shvatiti. A ti, Rimljanine, ne bi trebao povlaiti usporedbe s bogovima vezanima za zemlju, koji ljude svojim prispodobama sputavaju na zemaljski bitak. Ti bogovi vie nemaju moi
nad ljudskim rodom, nakon to je Isus postao Mesijom cijeloga svijeta. Mo tih bogova djeluje
jo samo na one koji se dragovoljno pokoravaju i predaju njihovoj vlasti pa time izabiru put
propasti. No a ovo to ja kazujem, zasigurno znam da je ista istina. Marija, Isusova majka,
sama je to ispripovijedila meni i drugim enama, dok smo zajedno putovale u Isusovoj pratnji.
ak je i Herod, onaj stari, uasavajui, vjerovao da je u Izraelu doao na svijet jedan kralj. Htio

je toga novoroenoga kralja ukloniti s puta, pa je zato naredio da se u Betlehemu pobiju svi
djeaii mlai od dvije godine Za to postoje bezbrojni svjedoci!
*M i'i Njene su me rijei potakle da se zamislim. Marija Magdalena je moda mogla vidjeti
previe pojavljivanja i anela te ivahno sanjati. Ali o Isusovoj majci to nisam mogao pretpostavljati. Vidio sam njeno lice prepuno tuge, dok je stajala ispod kria Tada mi se uinilo da
nije povjerljive naravi, nego da radije uti i puta druge neka govore. No zato bi Marija Magdalena navodila takve pojedinosti, ako nisu bile istinite? uda koja je Isus stvarao svjedoila su
dovoljno o njemu! Vjerujem li u ta mona djela, a drugo mi nije preostajalo nakon mojega razgovora s Lazarom, zato bih sumnjao upravo u svaku pojedinost? Ako se bog treba roditi na
zemlji kao ovjek, zato onda ne bi neki nezemaljski duh mogao u neku enu poloiti klicu za
to? Usporeeno s onim udom kada bog postaje ovjekom, blijede sva druga udesna djela.
Mirina je postavljala jo i drugih pitanja o Isusu, a Marija Magdalena joj je objanjavala,
gledajui mene prijekorno: Cesto je govorio o sijau, koji je izaao na sjetvu. Neke od sjemenki pale su jnu na stjenovito tlo i nisu nale plodne zemlje u koju bi mogle pustiti korijena.
Nekoliko ih je palo u trnje i korov, koji su narasli i zaguili sjemenke. No ostale su sjemenke
pale na dobro tlo i donijele viestruk urod. Pogledala me ponovno, pa nakon nekoga vremena
nastavila. Prema tome, nisu svi vrijedni Njegovoga kraljevstva, tek zato jer su uli Isusovu
rije i u njega vjeruju. Tvoje srce nije postojano, Rimljanine Ono je premekano. Zato si
preosjetljiv. Kad se jednoga dana vrati vlastitome narodu, uokolo tebe e bujno nicati trnje i
ici pa e ti zakriti put u Kraljevstvo.
Njeno me upozorenje ispunilo strahom. Ogledao sam se uokolo, po crvenkastim galilejskim
brdima i tamnozelenim trsovima, preko kojih su se irile veernje sjene, pa rekao: Kako bih
mogao zaboraviti?! Sve do svoga smrtnoga dana mislit u na ovu Galileju, na Brdo i na Isusa,
kojega sam vidio minule noi. I vie nikad neu biti toliko usamljen, a da on ne bi bio uz mene,
ako ga zazovem zamislio sam se tada i ja, pa ubrzo dodao. Ja sam mu lo sluga. Njemu,
kralju koji sada polazi u daleku zemlju, poto istie onih etrdeset dana. Ne znam je li meni
pritom povjerio koju mane* ili kijdcar* Pa ako jest, moram ih po nalogu njegovih uenika
zakopati u zemlju! To me titi. No meni je neto obeano, u to vjerujem. Ali o tome ti neu
kazivati, jer bi me inae ismijala.
Mislio sam na ono da u jednoga dana umrijeti radi uzdizanja imena Isusovoga. Izgledalo mi
je to nevjerojatnim. Ali tako mi je to navijestio ribar one noi na Genezaretskome jezeru. Zbog
svojega tijela bio sam zadovoljan to kao rimski graanin moram biti pogubljen maem. Patnje
raspinjanja na kri nikako ne bih mogao podnijeti. Inae to pretkazanje, openito uzevi, vie ne
smatram zastraujuim. Takva smrt je jedino ime bih Isusu mogao pokazati da mu pripadam.
Prije nego se spustila veer skrenuli smo s glavne ceste na jedan put za magarce, jer nam je
Marija Magdalena rekla da on preko brda vodi u Magdalu. Znala je i za jednu gostionicu u kojoj smo mogli prenoiti. Stigli smo do nje ubrzo poslije zalaska sunca, prije nego se previe
smrailo. Svratiste je bilo sasvim popunjeno, a ni za jelo nije vie bilo niega. Ipak, za Mariju
Magdalenu i njenu pratiteljicu ljubazno su nali mjesta u zgradi. Vidio sam brojne goste kako
sjede uokrug svojih vatri, sjajnih oiju i tiho razgovarajui. ak se i s krova svratita ulo
ivahno mrmljanje. Iz toga sam zakljuio kako svi ti ljudi takoer dolaze s Brda. Prijateljski i
ljubazno su razgovarali meu sobom, a oni koji su imali zaliha hrane, dijelili su ih s onima koji
nisu imali nita. Tako smo Mirina i ja takoer smjeli svoj kruh umoiti u zajedniku zdjelu.
Unato tome zajednitvu, osjetih kako sam medu tim Galilejcima ipak tuinac. A kad se
spustila nona studen, nisam nita arkije elio nego sjesti uz njih i odmah im govoriti o Isusovome pojavljivanju, Njegovome kraljevstvu, oprostu grijeha i vjenome ivotu. Ali me oni nisu
gledali kao svojega brata, a ja im se nisam mogao nametati. Gostioniar je pak izveo neke od
magaraca u dvorite. Te su ivotinje bile vlasnitvo odsjelih gostiju, no time je oslobodio prostor u staji. Zatim je pomeo jedan njen kut i u njemu rasprostro istu slamu. Tako Mirina i ja
nismo morali spavati pod vedrim nebom

Ostali su gosti i dalje meusobno aputali, u slaboj svjetlosti to ju je bacala jedna jedina
svjetiljka. Tada sam Mirini rekao molitvu kojoj me svojedobno pouila Suzana. Ocijenivi je
prikladnom za nju, rekla je jo kako joj ta molitva ulijeva osjeaj sigurnosti. I uistinu je veliko
olakanje, ako ovjek eli moliti, pa ne mora pritom prvo pripaziti poveava li se ili smanjuje
Mjesec, nije li se kojim sluajem rasipala sol, ako ne treba prije toga ponavljati nerazumljiva
zaklinjanja ili si iz korijena vinove loze izrezivati boje likove Uz takve se obrede nikad ne
zna, nije li ovjek uinio neto pogreno ili izrekao neprikladnu rije, ime onda cijela molitva
gubi djelovanje.
Probudivi se sljedeega jutra, prvo to sam ugledao bila je Marija od Beerota. uala je uz
mene u slami, zagledana u moje lice. Zamijetivi da su mi oi otvorene, poela je zibati glavu
amo-tamo i lomiti ruke. Tiho je prozborila: Unutra mi je bilo prevrue Zato nisam mogla
zaspati. Htjela sam vidjeti to ti radi i kako dri ruke dok spava s tom strankinjom. Umjesto
da se na uskoj postelji znojim s Marijom Magdalenom i patim od ugriza gamadi, radije bih spavala s tobom ovdje u slami, s glavom na tvojemu ramenu Onako kao to obiavasmo poivati
uz rijeku Jordan, na putu za Tiberias. Nemoj mi zamjeriti zbog zlih rijei koje ti izrekoh juer
naveer! Bila sam krajnje zapanjena kad si potpuno neoekivano doao putem, praen tom
Grkinjom. Zato sam govorila nepromiljeno. Nisam znala to bih pomiljala, a to ne znam ni
sada. Cijele noi izjedala me strana grinja savjesti, to sam se na ovakav nain naglo zaljubila
u onoga mladog ovjeka i obeala u Magdali ekati na dolazak njegovoga prijatelja. Mogue on
ve ali zbog svega, pa njegov poslanik nikad ni nee doi
Taj je mladi bez mane! pobrzah je uvjeriti. Zasigurno e poslati svojega prijatelja i
nakon toga te, prema galilejskome obiaju, sveano povesti u branu lonicu. Glazbenici e
vam zasvirati, seljani e piti vina i uz poj svirala nogama udarati mjeru, a pjesme radosnice odjekivat e tebi u ast!
Ti me pogreno razumije, koliko vidim odvrati Marija zlovoljno, povienim glasom,
a istodobno je prestala lomiti rukama. Cijelu sam no muila sebe s tim pitanjem, te jedva
stisnula oka. I nakon dvije noi bez sna, s ovako zacrvenjenim oima, zasigurno ti izgledam
odvratno. No ja ipak znam, moji su mi grijesi otputeni, pa sam ponovno nedirnuta kao da nikad nisam upoznala mukarca. To i ti i.
Zna, nakon to si gledao Isusa licem u lice. Onome mladiu ipak nisam previe kazivala o
svojoj prolosti, tek ono najnunije, kako ga ne bih nepotrebno alostila. No sad me plai pomisao, njegovi e roaci i svi ostali seljani sljedeega jutra rairiti plahte i mogue na njima nee
nai znak moje nedirnutosti. Tada bi mi oduzeli prsten te bi me kamenjem i tapovima sramno
otjerali Vi Rimljani ste glede toga mnogo manje osjetljivi! Ali ja poznajem svoje zemljake, a
u Galileji nije nita drukije nego u Beerotu.
Marija Magdalena je vrlo iskusna ena i uzgajivaica golubova posavjetovah je. Povjeri joj se! I Rimljani obiavaju za svoj vjenani dan rtvovati Veneri* dva goluba To je za
svaki sluaj, kako bi se mladenki pritedjela mogua sramota
Ne obilazi kao maka oko vrue kae! povikala je Marija jo glasnije. Valjda ne misli
lagati, da si me poveo iz Jeruzalema, kako bih se oistila i time postala tebe dostojnom.
Dodue, povrijedila bih Zakon udajom za Rimljanina Ali sam na to pripravna, kako bih spasila jednoga od najneznatinijih medu njegovima. Prezirnim je pogledom odmjerila Mirinu i
nastavila. Ovu malenu ni najmanje ne mrzim. Ona nije toga vrijedna Neu ti zamjeriti ak
ni ako je uzme za sulonicu. To se mukarcu ne uzima kao teak grijeh, a ak ni farizeji nisu u
tome pogledu potpuno besprijekorni. Ali u pritom ipak Grkinji ukazati na njeno mjesto, kako
bi ostala jednako smjernom kao i do sada.
Mirina se probudila jo prije duljega vremena. Promatrala nas je kroz trepavice i nastojala
razumjeti Marijine rijei. Sada je irom otvorila oi, sjela i rekla: Polazei na poinak osjeala
sam se sigurnom i sretnom. Sada pak, u blijedoj svjetlosti svitanja, jeim se od studeni. No trenutak istine je jutarnja jeza, a nikako ne veernja toplina. Nisam sve pojmila, ali neto mi je

ipak postalo jasno! Ova idovka polae pravo na tebe! Ako joj stojim na putu ili sam joj kao
tvoja sestra na teret, poi u svojim putem. Imam zlatnike i mogu s njima sebi kupiti sigurnost.
Zato se za mene ni najmanje ne brini! Ni ti ne treba prema meni imati nekoga obzira, eli li se
s ovom privlanom idovkom dogovarati o svojim poslima
Marija nije znala ni rijei grkoga. No pogledala je Mirinu sumnjiavo i poela jadikovati:
Ne vjeruj joj! Ne vjeruj joj ni rijei! Ona govori prijazno i dobrohotno. Ali ja znam, koliko su
Grci prepredeni i podmukli. A ti o enama i inae ne zna gotovo nita.
Poela je jecati, prekrila lice dlanovima i zajadala: Ti si strano okrutan! Zar ne
razumije? Tebi za ljubav, kako bih te spasila nevjernike neisti, pripravna sam sve napustiti i
doi k tebi!
Mirina ju je zapanjeno pogledala, onim svojim zelenim oima, dodirnula mi ruku i zapitala:
Zato je puta plakati? Zar ne vidi koliko je lijepa, kako joj oi svijetle, kako su joj usta
mekana i rumena? Ja ak nemam ni prsiju poput prave ene, nos mi je prekratak, a oi su mi
grozne!
Bio sam potpuno zbunjen, izvan sebe! Pogledah obje, pomislivi: Eto, tako je to kad se eli
protumaiti neki san! Mariju oeniti?! Takvo neto nije mi padalo ni na kraj pameti! Cijeloga
svog ivota bi se, kao ki Izraela, smatrala nadmonijom u odnosu na mene. Mirinu bi pretvorila u svoju dvorkinju, a mene bi vjeitim zanovijetanjem tjerala da se za volju mira u kui dam
obrezati. Tako se sluilo mnogim slabiima u Rimu, premda su poduzimali sve zamislivo kako
bi to zatajili.
Tada me prostrijelila tjeskobna pomisao! Mogue i mora tako biti?! Pa put do
Nazareaninovoga kraljevstva vodi jedino preko neprispodobivoga idovskog boga?! Mogue
me uenici vie nee odbacivati, ako zahvaljujui Mariji od Beerota postanem pravi i ispravan
prozelit? Napustio sam Rim i mogao sam slobodno oblikovati svoju budunost i svoj ivot. Ako
me tek jedan bolan korai izveden idovskim kremenim noem dijeli od zajednitva s Isusovim sljedbenicima, ta je rtva vrijedna toga. Ta podnio sam ve i ljue boli! A rimski se asnici
u pustinjskim posadama esto podvrgavaju takvome zahvatu, iz sasvim praktinih razloga, kako
bi se rijeili stalnih oteklina to ih prouzrokuje sitan pijesak. Arabljani i Egipani pak provode
isti takav obiaj.
No tada sam se u sebi pobunio protiv ovoga jednostavnog rasuivanja. Ta Isusa su osudili
najvii predstavnici idovske vjere, visoki sveenici, pismoznalci i Najstariji. U srcu sam
osjeao, Uskrsnuloga bih napustio i izdao, stupajui na podruje idovskoga Hrama, u onu sjajnu i raskonu klaonicu, te ako bih sveenike molio za primanje u njihovu vjersku zajednicu.
Radije sam htio ostati blag i smjeran u svojemu srcu, nego pod lanom izlikom dopustiti da me
obreu. I to tek zato da bih poluio milost u oima uenika, koji sada nisu sa mnom htjeli imati
posla
Marija od Beerota je u meuvremenu prestala plakati. Sada se zagledala u moje lice, puna
iekivanja. I Mirina me je pogledala, a u oima joj se moglo zamijetiti kako me ve cijeni izgubljenim. Usporeujui je s jeziavom Marijom, naginjao sam jedino Mirininoj njenosti. I
znao sam, uvijek e mi biti bliskija od Marije. Moj zdrav muki razum ponovno je pretegnuo i
odluno pojasnih: Ne treba se zbog mene rtvovati ni na kakav nain, Marijo. Time bi jedino
sebe sunovratila u propast, dijelei se od naroda kojega je Bog izabrao, tek meni za ljubav,
neistome nevjerniku Prisjeti se, onoga sam mladog ovjeka osobno doveo na Brdo i k tome
jo na mojem magarcu, nakon to je slomio gleanj. Njemu dato obeanje ne smije pogaziti. Ja
te se pak moram odrei, ali u ti rado dati toliko bogat vjenani dar, da nee potpuno ovisiti o
svojemu suprugu
Marija je morala prihvatiti da je moja oduka vrsta
Nezahvalnost je zemaljska nagrada tek je rekla, potpuno se smirivi. A i sama vjerujem da su Rimljani, kako se govori, obini psi. No mogue e jednoga dana, leei iza zavjesa
na mekanome uzglavlju i kapajui pred sebe mirisne pomasti, uzalud pomiljati na mene I k

tome se mogue jo prisjetiti i mojih ruku stvorenih za milovanje, kojima moram u pogrbljenome unju okretati runi mlin Ili mojih oiju koje pri peenju kruha suze od dima
Njene me rijei nisu dirnule, jer u njih nisam vjerovao. Pretpostavljao sam kako e, upravo
suprotno, svojega supruga goniti neka se mui preko svojih snaga! A svojim roacima neprestance davati povoda za ogovaranje, te u starosti muiti svoje snahe i ljutiti zetove. No mogue
se i varam
Nakon to se zduno potrudila razjaditi me koliko je to god mogue, oprostila mi je i
priopila: Ve i prava radi, trebala bih ti onaj tvoj prijedlog srdito tresnuti u glavu Ali zbog
vlastitoga probitka moram ipak prihvatiti tvoj vjenani dar, kako bih dobila na ugledu kod obitelji mojega mua. Meutim, to i nee biti dar, nego vie namira duga, jer si pogazio sva svoja
obeanja!
Neto u meni tjeralo me da je upitam, kada sam joj to bilo to obeao No u meuvremenu
sam postao pametniji pa sam utio. Dok smo mi tako razgovarali, veina ostalih gostiju iz
svratita nastavila je svoje putovanje. Sada se pak pojavila Marija Magdalena, blistavoga lica
Zato se tu prepirete? povikala je, priavi nam. Pogledajte van! Uvjerite se kako sada
svijet, nakon to je Isusovo kraljevstvo stiglo na Zemlju, blista u sjaju njegovoga sunca! Vie ne
mrzim nikoga, pa ak ni Petra. Noas sam snivala san, koji mi je navijestio da je svijetu ukazana milost. Bijeli su se golubovi polagano sputali s nebesa i smijetali se ljudima na glave. I na
tvoju je glavu, Rimljanine, sletio jedan Vie ne mogu podcjenjivati ni jednoga ovjeka! Jer
svima e, prema zaslugama ili i bez njih, iz ljubavi biti darovano takvo obilje, te nitko nee
otii praznih ruku. Otac moe ukoriti ili kazniti svoje dijete, ako je ono neposluno Ali ga
nikad nee potpuno odbaciti. Zato danas vie ne vidim nikakve razlike izmeu Rimljana i Hebreja, a svi su ljudi ispod modroga svoda nebeskoga moja braa i sestre. Pritom ne izdvajam ni
Samarijce, premda je upravo jedan samarijski arobnjak bio taj koji je sebi podvrgnuo zle duhove to su neko obitavali u meni.
Zagrlila me rukama oko vrata i poljubila u oba obraza. Pritom sam osjeao kako ih nje struji
tolika snaga, da mi se pred oima sve promijenilo, pa sam poelio poput djeteta zaplesati i smijati se. Poljubila je i Grkinju, a Mariju od Beerota njeno zagrlila i nazvala svojom sestrom.
Tako smo svi osjeali tek raskliktanu radost. Ne mislei na jelo i pie, zaputili smo se iz
svratita Toliko nas je proimalo i ispunjavalo Isusovo kraljevstvo.
Tijekom poslijepodneva ponovno smo ugledali Genezaretsko jezero i uskoro stigli do kue
Marije Magdalene. Njena ju je posluga oduevljeno doekala i sveano pozdravila. Naime, ona
je potajice napustila kuu, uzevi tek Mariju od Beerota za jedinu pratiteljicu. O tome nije nikoga izvijestila, pa su glede nje svi bili uznemireni. ak su se poeli pribojavati nisu li je zli
duhovi ponovno uzeli pod svoje. Ona je pak naredila: Uzmite iz moje pohrane svaki po novu
halju i veeras pripravite veliku gozbu! Dajte pritom sve od sebe! Dani radosti i veselja su
doli. Na Gospodin, Isus Nazareanin, ustao je iz mrtvih i pokazao se svojima. Bijae nas vie
od pet stotina, koji to moemo posvjedoiti. Poite zatim u Magdalu i pozovite na gozbu sve
one koji ele doi Jedino nemojte zvati farizeje i glavare sinagoga, te nikoga od Najstarijih ili
bogatih! Pozovite siromane i jadnike, carinike i prikupljae poreza, pa ak i tudince. Recite im
svima: Marija Magdalena veeras eli ugostiti samo grijenike, a nikoga od pravednika. Ni
Gospodin nije pozvao pravednike nego grijenike! I u njegovim oima nitko nije bio neist. S
njim je na zemlju doao otpust grijehova.
Govorila je tako svojoj posluzi, kao u nekakvome zanosu, a ovi su sluali kimajui glavama.
Mene je pak povela na stranu, s mnogo me ljubavi pogledala u oi te mi poloila dlanove na
ramena i rekla: Trenutak naega rastanka je doao. Ali te barem smatram djetetom Kraljevstva, pa makar te drugi i odbacuju. Zli e ti se dani jo sluiti, a nitko nije bez grijeha. Ali
nemoj otvrdnuti srca svojega, ne tei da ti ljudi kliu zbog poniznosti i nita ne obeavaj
nepromiljeno! Zapadne li u grijeh kojemu ne moe utei, priznaj to i nikad se ne ispriavaj
ispraznim izgovorima, kako nisi gori od drugih koji ine to isto! No kad zbog poinjenih grije-

ha bude patio toliko te e ti to donositi samo zdvojnost i oaj, bit e pripravan za ozdravljanje I nema grijeha koji bi bio toliko grozan, te ga Isus ne bi mogao otpustiti, ako ga za to
zamoli s pokajanjem u srcu. Jedino okorjelosti on ne moe oprostiti, jer se kroz nju ovjek
hotimice dijeli od Boga. Ipak vjerujem da se u tome nitko ne moe toliko od njega udaljiti, da
ne bi mogao nai put povratka. Toliko je milost boja bezgranina. Poe li pak putem Kraljevstva, ve i samim tim izmai e mnogom zlu. I jo ti elim povjeriti jednu udesnu spoznaju, koja mi je bila objavljena u mojemu snu: Put je, ve i sam po sebi, Njegovo kraljevstvo
Pogledala me suznih oiju i nastavila: To je moje uenje, uenje Marije Magdalene. Ona je
nedvojbeno u meni sazrijevala dok sam sjedila uz Isusove noge i sluala ga. Nakon tih velikih
dogaaja, to se sluie, o Isusu e se razliito govoriti. Jedni e tako kazivati jedno, a drugi
drugo Svatko prema svojoj moi spoznaje i rasuivanja. Svojim shvaanjem nisam blie istini od nekoga drugog! Ali, tvrdo vjerujem, nisam ni dalje od nje
Zastala je, kao da o neemu podrobno razmilja Nakon nekoga vremena jo je dodala: Ja
sam tek ena Uinici su mi naloili utjeti, pa u u budue u njihovoj nazonoti doista utjeti.
Tebi ipak elim rei, da je Isus doao na Zemlju kao ovjek i podvrgnuo se bijedi tjelesnosti,
radi otkupljivanja Svijeta. On je znao to mu predstoji, te je esto o tome govorio, jasno i podrobno. Htio je, kao Sin ovjeji i Sin Boji preuzeti na sebe grijehe Svijeta, rtvovati se za
mnoge i kroz to zakljuiti nov savez I moje je srce blaeno pri pomisli na to.
Tako me je pouila, obuzeta zanosnim ushitom I ja sam upio njene rijei, premda poneto
od njih mogue i nisam razumio. Zatim smo razgovarali o svakidanjim pitanjima i suglasili se
o daru koji sam za vjenanje namjerio poslati Mariji od Beerota, kad se vratimo u Tiberias. A
nakon udavanja svoje tienice, to je poznavajui mladenku kanila provesti to urnije, namjeravala je Marija Magdalena jo jednaput poi u Jeruzalem. Htjela se tamo osvjedoiti ne manjka
li uenicima neto. Naime, ni sami nisu znali koliko e dugo morati ostati u Jeruzalemu. Toma
je bio jedini koji je rekao: Ostat emo tamo i ekati na ispunjenje njegovih obeanja, pa makar
to potrajalo i dvanaest godina! Napokon me Marija Magdalena otpratila do kunih vrata. Na
rastanku je Marija od Beerota plakala toliko gorko te su joj od toga oi nateknule. Plakala je i
Mirina, ali jedino iz prijateljstva prema Mariji. Mene je pak proela utjena izvjesnost, kako
uvijek i u svako doba mogu doi ovamo Mariji Magdaleni, ma to mi se sruilo i ako nigdje
drugdje ne bih mogao nai duevnoga mira. Dodue, nisam namjeravao vie dolaziti Ali je
godila ve i sama spoznaja kako u sluaju nevolje imam utoite.
Mirina i ja smo utei proli kroz Magdalu i skrenuli na put prema Tiberiasu. Nismo bili
umorni i zato nismo trebali unajmiti brodicu, premda je to bilo vrlo lako. Dok sam se putem
ogledavao uokolo i udisao ist jezerski zrak, pomislio sam kako zapravo u toj tuoj zemlji galilejskoj vie nemam to raditi Ali, domislih se odmah, ne uri mi se ni stii nekamo drugdje
Zato je bilo ugodno tumarati uz svjetlucavo vodeno prostranstvo. K tome i nisam bio sam, jer
sam imao Mirinu uz sebe
U veernjem smo crvenilu stigli u Tiberias. Htio sam odmah nastaviti prema toplicama, ve i
zbog Mirine, a te su leale iza grada. No na forumu Heroda Antipe sam se sudario s nekim
ovjekom duboko utonulim u misli, ne uspjevi mu se izmaknuti. Kako ne bih pao, morao sam
ga uhvatiti za ruku, jer je bio visok i snaan. ovjek se prenuo, kao iz sna, te me pogledao. Na
moje veliko uenje, u njemu sam prepoznao imuna Kirenca!
Mir s tobom! pozdravih ga zbunjeno Brinulo me, mogao bi se naljutiti kad me prepozna
Jesi li to ti, Rimljanine? odvrati meutim on, a pritom se tek zbunjeno nasmijeio. Neka je mir i s tobom!
Pustio sam mu ruku, ali nisam poao dalje. Stajali smo tako i gledali jedan drugoga Od
onih zbivanja u njegovoj kui nismo se vie susretali. Kao da je jako ostario u tome kratkom
vremenu to je prohujalo. Barem mi je tako izgledao Oi su mu bile sasvim mutne, a glavu je
stalno drao pognutom. Moglo se pomisliti, na ovome ga svijetu vie nita ne veseli

Nisam morao s njim zapoinjati nikakvoga razgovora. Ali se dosjetih, mogue ovaj susret
nije sluajan? Zato ga prijazno zapitah: Jesi li mi oprostio ono to se zbilo u tvojoj kui?
Osjeam se odgovornim za to, premda krivica, vjeruj mi, nije iskljuivo moja. Ako me jo uvijek mrzi, oprosti mi sada!
Ne srdim se na tebe odvrati Simun Kirenac. Za ono to radim, odgovoran sam osobno.
I poslao sam ti glas, da se ne ljutim na tebe
Ali mi nisi bio ni naklonjen primijetih. Nisi htio imati sa mnom posla. No vjeruje li
napokon, kako nisam nikakav arobnjak? I to misli o svim ovim dogaajima koji su se u
meuvremenu sluili?
Pogledao je nepovjerljivo oko sebe No u ovo je doba dana trg bio pust. Ja pak podigoh ruku i uzviknuh: Ne sumnjaj u mene! Dolazim s Brda, isto kao i ti. Dakle, to misli o svemu?
No da uzdahnuo je i odvratio oklijevajui. Bilo nas je vie od pet stotina. Zato i nije
udno to te u tome mnotvu nisam zamijetio. No ako si bio tamo, mora i sam znati kako mi je
sada oko srca Pogledao me i ne ekajui mojega odgovora nastavio. Kad douh da je Isus
ispred nas poao put Galileje, pohitah iz Jeruzalema na vrat na nos. Jednako su postupili i mnogi drugi. No ekanje poslije toga bilo je zatirue Vijesti su bile proturjene, a nisu ni svi vjerovali da se doista ukazao uenicima na jezeru. Neki su se ak razoarano vratili u Jeruzalem.
Ali ja sam se u ivotu nauio strpljivosti Robovi to naue! Uz to sam imao i posla u Galileji,
pa to vrijeme ekanja nije bilo izgubljeno. U srcu sam ve pomiljao kako se uenici tek
razmeu To uzaludno ekanje me pak postupno smirilo, pa sam se veselio povratku u Jeruzalem i ranijem nainu ivota, koji mi je godio. Htio sam obojici sinova ponuditi ono najbolje to
naoh na zemlji: vjeru Izraela, grku uljudbu, rimski mir i briljivo prikupljen imetak. No tada
sam dobio poruku i zaputio se na Brdo. I tamo sam vidio Isusa
Miii lica mu se poee trzati Mogao je nastaviti govorom samo s naporom: Tada sam
jednostavno morao povjerovati da je uskrsnuo. I morao ga priznati za Krista. Tako sam sada
prinuen sve zapoeti ponovno, od novoga poetka. Znai da na zemlji postoji vie od onoga
to oi vide, ruke dodiruju odnosno mjere i utezi mogu utvrditi. Ta spoznaja je uasavajua.
Mogao bih prokleti onaj dan kada sam sreo Isusa i preuzeo njegov kri na svoja lea. Sve ono
to sam toliko oprezno i pomno izgradio i stvorio za svoje sinove, postalo je nestalno i
beznaajno. A za to je kriv on, Isus!
Zastao je kratko, kako bi predahnuo, pa nastavio: I ti me pita, to o svemu mislim Mogu tek misliti to mi je initi, kako bih bio vrijedan Njegovoga kraljevstva i kako bih svoje
djeake uinio dostojnim lanovima toga kraljevstva. Isusovi se zahtjevi ni na koji nain ne
poklapaju s naim poimanjima pravinosti. Oni su nemilosrdni prema onome tko se oslobodio
ropstva i radom uspio priskrbiti blagostanje. Ali sada, kad se osvjedoih o njegovome
uskrsnuu, moram uvaiti njegove zahtjeve. Jedino se nadam da u ipak uspjeti barem neto od
njega iskamiti, kako je to uobiajeno i primjereno meu nama ljudima, pri svakome razumnom
poslu No on nije tek obian ovjek. Kad sam ga vidio na Brdu, iznenada sam pojmio kako s
njim nema pogaanja. Moram postati njegovim robom, predan sam mu potpuno, duom i tijelom Nita mi drugo ne preostaje! Nakon toga je njegova volja, hoe li me pretvoriti u slobodnjaka ili nee. Na to nemam nikakvoga utjecaja. Upravo sam o tome toliko naporno mozgao, pa sam se izravno sudario s tobom, Rimljanine.
Ali udio sam se kako to da se, bez oklijevanja i sumnje, ovako povjerava meni, jednome nevjerniku i Rimljaninu?!
Otkad sve promatram drugim oima pojasni imun, nakon to me iznenaeno pogledao
nezamislivo mi je da bi Isusu jedan idov na bilo koji nain bio boljim od jednoga Rimljanina
ili Grka. Jedino je do Njega da odluuje izmeu istinitoga i lanoga, izmeu stvarnoga i prividnoga Potpuno sam se smeo kad sam htio prosuditi koji to pripadaju Njegovima, a koji pak
ne! I u tome se On ni po emu ne pridrava ljudskih poimanja pravinosti. Ne, mudrovanjem
neu spoznati njegovu mudrost Nisam od ljudi koji se nadaju ostvariti svoje blaenstvo kroz

povlaenje u divljinu, daleko od svih ostalih ljudi. Ja na sve gledam stvarno. Meni djela znae
vie od rijei. Moram ivjeti meu ljudima, pa bili oni idovi ili Rimljani. Osim toga, i glede
svojega naroda imam zle slutnje, ako kroz kruh i vino bude uistinu sklopljen novi savez. Navodno je ak i Isus sam plakao zbog Jeruzalema. Pokae li se Hram doista nesposobnim nekoga
spasiti, vjerojatno u povui svoje vlasnitvo i uskratiti ga jednome drutvu koje je osueno na
steaj. I otii u, zajedno sa svojim sinovima, kako bismo u nekoj drugoj zemlji nali utoite
Ali to jo ne znam sigurno.
Govorio je vrlo otro, a njegove misli kao da su neprestance nailazile na nove zapreke.
Znatieljno ga zapitah: Jesi li razgovarao s Isusom, tamo na Brdu?
Kako sam se mogao usuditi, osloviti ga?! dobaci mi imun, nakon to me pogledao kao
da sam izgubio razum. Dovoljno je bilo, to sam ga vidio!
Poslanici ne ele sa mnom imati posla rekoh mu maloduno. Petar mi je ak zabranio i
govoriti o Isusu Zato jer sam Rimljanin.
Kad e ti ljudi imati moje godine i moje ivotno iskustvo uvjeravao me imun, oito ne
shvaajui stav uenika toliko ozbiljno postat e razboritiji. Ta i oni su tek ljudi, a svaki
ovjek ima svoje mane i nedostatke. Ali promisli, J jednostavni ljudi poput njih e u toliko odgovornoj ulozi poiniti manju tetu od okretnih astohlepnika. Meni je dovoljno ako svoj dio
naslijea sauvaju i ne rasipaju ga uludo. Ne bismo daleko doli, ako bi se oni jedini brinuli za
Kraljevstvo. Ali bi i to bilo bolje, nego da se pismoznalci upuste u ralanjivanje toga nasljedstva. Mogue e poslanici kroz svoju zadau stasati. Takvo neto se ve znalo dogaati.
No iz ega se, zapravo, prema tvojemu miljenju usudih se zapitati sastoji to nasljedstvo? Reci mi!!!
Nesvjesno i ak ne zamijetivi to, poeli smo dugim koracima hodati trgom amo-tamo, nalik
sofistima pri prepirci. Mirina je za to vrijeme sjela na sredinji gradski kamen, kako bi svojim
stopalima priskrbila malo poinka. imun se na moje pitanje nenadano zaustavio i dobacio mi
mraan pogled. A ruka koju je netom bio ispruio, mlitavo mu je pala uz tijelo
Kad bih barem i ja to znao! poalio se nevoljno. Tijekom ekanja douo sam mnogo o
Isusovome poslanstvu. Ali to sam vie o tome doznavao, to sam se arkije nadao da je sve to
tek natucanje mahnitih proroka. Osim toga, Isusova majka i njegovi roaci takoer su ga smatrali osobenjakom i ak udakom. Pokuavali su ga jo i vratiti domu, nakon to je poeo propovijedati po Galileji. No nisu uspjeli On je prema pravednicima bio previe nemilosrdan, a
prema grijenicima previe popustljiv. Postoji vei broj ljudi, sposobnih da o tome prosude, koji
misle da je Isus svoja uda ostvarivao uz pomo Belzebuba*. A to je zao duh jednoga od onih
starih bogova, za koje si mogue douo kako jo uvijek obitavaju na zemlji. Ni ja nisam sve
najtonije zapamtio od svega onoga to je Isus navodno rekao. Priinjava se kao da je to danas
bilo jedno, a sutra neto sasvim drugo. ak i ljudi koji su ga sluali istoga dana i na istome
mjestu, izvjeivali bi kasnije sasvim razliito! Mogue si moe zamisliti, koliko je to za
mene bio straan udarac, kad sam pred sobom ugledao onoga ovjeka kojemu sam na vlastitim
leima odnio kri do mjesta zvanoga Lubanja*. Ne mogu ga se odrei, ali ga ne mogu ni razumjeti
Ponovno se zamislio i kimao glavom, a usnice su mu se neko vrijeme bezglasno pomicale.
Napokon je ipak nastavio, pritiui dlanove jedan o drugi: ..~ onn Otpusti nam grijehe nae,
kao to ih i mi otpustismo dunicima naim To mogu razumjeti, premda mi potpuno mrsi
raune. Trebam li mogue oprostiti Herodu Antipi ono to mi duguje?! Svaki puta kad tetrarh
posjeuje Jeruzalem, zbog novca dotri njegov komornik Kuza k meni. Gotovo i ne raunam te
novce dobiti natrag Dodue, ne radi se o nekim veim zajmenim iznosima, nego vie o uljudno prikrivenoj potkupi, kako mi Herod Antipa ne bi stvarao potekoe glede izvjesnih poslova u
Galileji i Pereji. Ali me mui pomisao kako bih trebao otii knezu i njegove dugove proglasiti
nitavim! I to ne samo usnicama, nego i iz dubine srca?! A sve to, znajui da se upravo on izrugivao Isusu, prije raspinjanja

Ponovno je kimao glavom i bezglasno micao usnicama. Zatim me pogledao i rekao: Nekima siromanim Galilejcima izbrisao sam dugove, odustajui od prvotne namjere da njihov
zemljini posjed stopim u veliko gospodarstvo za mojega sina Rufusa. No to su oevi obitelji,
koji su bez svoje krivice, zbog utrostruenih nameta i poreza, te muke sa skakavcima, otplatom
uzetih zajmovima zapali u dug I ne priam ti sve to kako bih se hvalio i razmetao! Navodno
je ak Isus rekao da kod nekoga dobrog djela lijeva ruka ne treba znati to ini desna, pa zato
uti da netko drugi o tome dobrom djelu ne dozna. Savjetuj me ti, Rimljanine! Zar ne bi u svakom pogledu bilo razumnije od tetrarha utjerati to vie potraivanja, pa taj iznos podijeliti
siromanima, nego knezu otpustiti duge njegove?!
Upitao me to krajnje ozbiljno, pa sam dobro promislio prije nego odgovorih Oprezno rekoh: Mislim kako previe razbija glavu oko svojega imetka i svojih dugovanja I ja sam
imuan, ali ne pretjerujem s brigama oko svojega posjeda. Mogue je to zato jer mi je to moje
bogatstvo doslovce palo u naruje, bez mojega vlastitog doprinosa i jo k tome na nain koji bi
se moglo smatrati neslavnim No u svakome bih ti sluaju preporuio da eka i ne
prenagljuje. Douo sam kako su se ak i poslanici morali pripraviti na mogue dvanaest godina dugo ekanje u Jeruzalemu, da se ispuni odreena Isusova objava i time dobiju jasnu spoznaju o svemu. Zato bi svojim zakljucima i odlukama brzao ispred njih?!
Zato? odvrati imun Kirenac bez oklijevanja, kao da je to pitanje ve dugo odmjeravao
u sebi. Zato jer sam tvrd i lo ovjek! Meni se uri, kako bi mi bio oproten i otputen moj
vlastiti dug A to su moja bezdunost i nemilosrdnost!
Sada razmilja upravo na onaj svoj stari nain, kao trgovac! spoitnuo sam mu. Ti
eli protuvrijednost za ono to nudi. Sumnjam da Isus Nazareanin ikome neto daje tek zato
jer taj to zasluuje. Mislim da se on rodio kao ovjek na ovome svijetu kako bi, budui da se
nitko ne moe sam izmiriti i pokajati, otrpio i okajao grijehe svih ljudi. To je, na prvi pogled,
nesmislena predodba Ali, kao to si i sam rekao, u njegovome je uenju jo mnogo toga to
u oima mudraca predstavlja glupost.
Ne razumijem to eli rei odvrati Simun, uhvativi se za elo i poprativi to dubokim
uzdahom. Od svega toga jedino me sve vie boli glava! Vjeruje li uistinu kako se radi o
nekovrsnoj ropskoj i trgovakoj preuzetnosti, ako nastojim pribaviti otpust svojih grijeha, na
jedini nain koji mi je otvoren? Ta tko si ti da bi me pouavao?! Zar nisi rekao, kako ti je zabranjeno govoriti o Isusu?
Oprosti mi, imune Kirencu! zamolih, gorko alei zbog moje nepromiljenosti. Uistinu, ta tko sam ja da bih te smio pouavati?! Dodue, upitao si me za savjet, no trebao sam
utjeti. O svemu tome ja zasigurno ne razumijem vie od tebe. A mogue i manje, jer si ti od
mene stariji i iskusniji. Zato trai Njegovo kraljevstvo na svojemu putu, a ja u ga traiti na
mojem.
Kao nenazoan duhom imun je ispruio svoju uljevitu ruku i njome pomilovao obraze Mirini, koja je jo uvijek sjedila na onome kamenu. I poalio se: Kad bih samo imao ker!
Uvijek sam si elio ensko dijete. Mogue bih tada postao podnoljiviji, imajui osim svojih
djeaka i djevojicu
U meuvremenu je nastupila tama, pa su ispred kua poeli paliti svjetiljke.
I opet smo mnogo razgovarali primijeti imun. No to smo dulje zborili, to sam bio
neraspoloeniji u dui. Pogledao je zatim zaueno svoje ruke i dodao. Jedva sam dodirnuo
obraze tvoje keri, a ve me je minula glavobolja! I osjeam se zadovoljno, ugodno
Ona nije moja ki pojasnih. Toliko star ipak jo nisam. To je moja sestra Mirina. Ona
ne razumije tvoj jezik.
Zasigurno je bila s tobom na Brdu procijeni imun, polusneno gledajui jo uvijek
svoju ruku. Osjetio sam to, im je dodirnuh. Kad si se pak sudario sa mnom i uhvatio me za
ruku, nisam osjetio niega slinog. S nje je na mene prostrujao mir i pokoj, pa se vie neu bri-

nuti zbog nepotrebnih pitanja. Na se susret sluio ne zato da bih sluao tvoje dosjetke, nego da
bih dodirnuo obraze tvoje sestre.
To je bilo nepravedno izreeno, pomislih. No nisam htio svojim prigovorima remetiti mir
njegove due, ako ga je uistinu stekao tim dodirom. Osim toga sam se iznenada osjeao i vrlo
umornim. Taj me razgovor, po svemu sudei, iscrpio vie od cjelodnevnoga putovanja. Zato
sam nastavio prema toplicama. imun nas je pratio, drei Mirinu za ruku. Tako smo koraali,
sve troje, drei se za ruke i s Mirinom u sredini
Stigosmo ubrzo do jedne rasvijetljene gostionice. imun je navalio da s njim objedujemo.
Bila je to, naime, jedna od onih gostionica u kojima su Zidovi irih pogleda mogli jesti zajedno
s nevjernicima, iz istih zdjela
Tako smo zajedno prelomili kruh, te jeli ribu i salatu. I nikoga pritom nije smetalo to Mirina
dijeli obrok s nama. imun je ak naloio neka nam smijeaju vina, premda je on pio tek vodu.
Mirinine su oi poele svjetlucati, a njeni upali obrazi se zarumenjee. Ja sam takoer osjeao
kako me ugodno griju ta dobra jela i vino. Tijekom objeda je imun govorio sasvim drukijim
glasom nego ranije, nekako mnogo prijaznije i prijateljskije. Zeljei nas zabaviti, ispriao nam
je na svojemu kirenskom grkom i jednu zgodu: Na drugome kraju Zemlje lei jedno veliko
carstvo. Iz njega dolazi svila u Rim. Ono lei toliko daleko pa Put svile do njega vodi kroz
mnoge zemlje. Zato treba pune dvije godine dok roba iz te zemlje stigne u Tir*. U Rimskome je
carstvu zemlja crvena, no u carstvu svile je zemlja uta, a i itelji imaju utu put. To nije nikakva bajka. Svojim sam oima u Tiru vidio takvoga jednog utokoca, a boja njegove puti nije
bila posljedak neke bolesti. ovjek me uvjeravao da su u njegovoj domovini svi ljudi potpuno
ute koe, od glave do pete. I kako je ta njegova zemlja monija od Rima, te ima toliko razvijenu uljudbu da su Grci prema njima pravi barbari. Nedvojbeno je on pritom pretjerivao glede
dobrih strana i prednosti svoje domovine, iz koje je morao utei. Jo mi je ispriao, a isto sam
douo i od svih koji su putovali tamo, kako je u toj dravi doao na vlast jedan novi kralj. On je
svrgnuo ranijega vladara i prozvao se Sinom Neba. Navodno je pritom sruio postojei red i
zemljite proglasio zajednikim dobrom. Nakon toga vie nitko nije smio posjedovati zemlju
kao osobno vlasnitvo. to vie, morali su svi zajedniki obraivati zemlju, a navodno se pritom kralj skrbio da svaki podanik ima najpotrebnije za ivot. I sve se to zbivalo srazmjerno
nedavno. Taj je kralj vladao dvadeset godina, a tek su se prije nekoliko godina do Tira probila
izvjea, kako su se seljaci pobunili i svrgnuli ga. Novi je vladar navodno opet uspostavio raniji
red Bjegunac u Tiru se upravo opremao za povratak u svoju domovinu, gdje je prije razdoblja vladavine toga ludoga kralja zauzimao visok dravni poloaj.
Nakon krae stanke, imun je nastavio: Dakako, mnogo od toga su mogue i naklapanja.
Primjerice, utokoac je pripovijedao kako u njegovoj zemlji crvi predu svilene niti, pa ljudima
nije nita drugo initi nego tek prikupljati te niti i od njih praviti tkaninu. No ja sam mnogo
razmiljao o tome Sinu Neba i njegovim smuenim promjenama i novotarijama. Takvo neto
moglo bi se sluiti i u Rimskome carstvu, gdje sve vie i vie zemljita dolazi u ruke sve manjega broja ljudi. Napokon e svi ostali morati postati dnevnim nadniarima ili robovima. Velikoj veini puanstva bi tada bilo svejedno je li zemlja zajedniko vlasnitvo pa njome upravlja
drava ili je ostala u rukama malobrojnih ali velikih posjednika. A kad pomiljam na Isusa iz
Nazareta, ponekad se pribojavam da je mogao uvesti nekakav slian ustroj, da je kojim
sluajem postao kraljem na zemlji. U takvoj tvorevini nitko ne bi nita posjedovao, ve bi sve
bilo zajednikim vlasnitvom. Samo onaj tko je ranije bio robom, poput mene, moe odmjeriti
iv prosuditi koliko je takvo neto opasno i ak nemogue. ak i jedan rob mora, da bi mogao
ivjeti, posjedovati neto dobara koje moe nazvati svojim vlasnitvom, pa makar to bila i neka
sitnica. U Kireni je esto rob bio ponosan ak i na svoj okov na nogama, samo zato jer je bio
vei i tei od onoga na nogama drugih robova Mene pak u svakome sluaju umiruje to Isusovo kraljevstvo nije ovozemljsko. Da je pripremao takve novotarije, doao bi na svijet kao car
u Rimu, a ne kao idovski kralj

 Je li to mudro upozorih ga ovako raspredati u jednoj otvorenoj gostionici? Osim toga,

prema mojemu je poimanju ve s Iusovim roenjem Njegovo kraljevstvo stiglo na zemlju. I jo
je uvijek oko nas, premda je nevidljivo. Zato nema vladara koji bi mogao to kraljevstvo svladati
iz vana. Moe se progoniti Isusove pristae, ali ne i sruiti Njegovo kraljevstvo. Ono je neoborivo zato jer je u nama! Dakako, ako razumije to time mislim. Naime, ni ja to ne poimam potpuno
Koliko si ti neiskusan! odvrati imun, tugaljivo potresajui glavom. A i ljude vrlo slabo poznaje! Carstvo onoga sina nebesa daleko na Istoku propalo je nakon dvadeset godina,
premda je bilo opipljiva stvarnost. Kako bi se onda moglo odrati nevidljivo kraljevstvo, ako
vladar vie nije tu? Vjeruj mi, kad umremo mi koji smo svojim oima svjedoili o njegovome
pojavljivanju, sjeanje na njega na ovoj zemlji nee preivjeti jo dugo. Kako bi se ikada moglo
nekoga ovjeka, koji se svojim oima nije uvjerio u Isusovo boansko podrijetlo, obratiti na
vjerovanje u nevidljivo kraljevstvo? Mogue bi se i cijelo stoljee moglo ouvati neto o njemu,
da je njegovo uenje bilo razumno i primjereno ljudskoj prirodi. No ono nemilice udara u lice
svemu to je ikada postojalo.
Znai zapitah, a njegova jasna razlaganja su me zabrinula. Ti ne vjeruje da e se
svijet izmijeniti zbog njega i moi Njegova imena?
Ne, uistinu nee! odvrati imun otvoreno i bez okolianja. Ne Ovaj svijet i ovu
ljudsku narav sada vie ne moe izmijeniti ak ni Bog
Jesi li' u to siguran?! upitah maloduno.
Ha! hukne Simun. Nakon blagovanja pedesetnice* ak su i Galilejci smjerali ugrabiti
Isusa i okruniti ga za kralja! Pa ako su ga ve i oni tako potpuno pogreno razumjeli, kako bi ga
mogli shvatiti oni koji ga ak nisu ni vidjeli? Pomisli samo, koliko je sporno i koliko pogibeljno
to njegovo uenje! On je oko sebe okupljao grijenike. Jo je i na kriu, kako sam douo, jednome od razbojnika na susjednome kriu objavio da e ui u Njegovo kraljevstvo. Jednom
rijeju, njegovo uenje moe posluati tek svjetina, koja se nema emu drugome nadati.
Monici i vlastodrci e zasigurno poduzeti sve da se ovakvo uenje ne bi irilo.
Mirina se nasmijeila, podigla ruku i pomilovala imunove bradate obraze
Zato se toliko brine i kinji oko irenja njegovoga uenja? zapitala ga je. To te ni
najmanje ne treba zabrinjavati, jednako kao ni mojega brata Marka ili mene. Radije se veselimo
zbog Njega i onoga to smo vidjeli na Brdu! On je svjetlo utjehe, a sada nakon to sam ga ugledala, vie se nikad neu osjeati potpuno nezatienom. No ti uvijek govori o zlim mrakovima
Grkinja je do tada sjedila toliko edno i mualjivo, te se nas dvojica toliko iznenadismo njenim rijeima, kao da je odjedanput poeo zboriti beivotan stol! Ponovno nas je obuzelo razdragano raspoloenje, a kad smo pogledali njeno blistavo lice, postidjesmo se svojih nerazumnih rijei. Kraljevstvo se ponovno nastanilo u nama, a srce mi je bujalo od ljubavi prema Mirini A i prema imunu Kirencu. Dugo smo sjedili utei i tek se meusobno pogledavali, ne
doputajui da nas ometa buenje ostalih gostiju.
Simun je velikoduno podmirio raun i jo nas otpratio do nae grke gostionice. Tamo smo
se pozdravili s njim
Mirina i ja smo odmah poli na poinak, navukavi zavjese na prozore nae sobe. Spavali
smo skoro do podneva, toliko smo bili iscrpljeni putovanjima i naim doivljajima. No ni tijekom spavanja nije nestao onaj osjeaj sree. Kad smo ponovno otvorili oi, ispunjavao nas je
jo uvijek. I svako se od nas veselilo gledati drugoga kako se budi.
Moje razdragano raspoloenje je potrajalo sve dok se ne prisjetih Klaudije Prokul i mojega
obeanja kako u je izvijestiti to se zbilo na Brdu. Mirina me upitala to me to titi. A kad sam
joj pojasnio o namjesnikovoj supruzi i njenoj bolesti, odano je predloila da bismo je trebali
zajedniki potraiti, kako bi joj prenijeli radosnu objavu i posvjedoili o tome.

Prije toga sam ipak smatrao potrebnim i nunim ukloniti tragove napora putovanja pjeice,
koji su se poeli pojavljivati jo kod mojega dolaska u Jeruzalem. Moj je idovski ogrta vonjao na znoj, a halja ispod njega bila je prljava. Htio 1 sam odjenuti svjeu odjeu i dati ukloniti
bradu, jer sada vie nisam imao razloga skrivati injenicu da sam Rimljanin. Zato sam poao u
kupalite i dao se obrijati, urediti kosu i poupati dlake po tijelu. Jo su mi istrljali tijelo kako bi
iz njega izgnali umor od putovanja, te ga natrljali mirisnim pomastima. Nakon toga sam navukao novu odjeu, a staru darovao uvaru u kupalitu. Sada sam izgledao kao neko, pa se u sebi
postidjeh mojih napora da se putanjem brade i resama na ogrtau umilim idovima. A kad sam
se vratio u svoju sobu, ak sam iz vreice s vrednotama uzeo svoj zlatan prsten i navukao ga na
palac.
Mirina je takoer pola u kupalite. Kad se vratila, mogao sam se uvjeriti kako si je takoer
dala urediti kosu i uljepati lice. Na sebi je imala bijelu halju protkanu zlatnim nitima. Dugo
smo gledali jedno drugo, kao da se ne poznajemo. Trebao sam se zapravo veseliti, to se Mirine
vie nisam morao stidjeti pred bogatim kupalinim gostima i pred Klaudijom Prokul. Ali me
Mirinina pristalost i ljepota nisu radovali. Njena odjea i nalieno lice djelovali su mi strano.
Pojmio sam kako mi je bilo drae u njoj gledati djevoje mravoga lica i vitkih udova, koje je
pokriveno zaprljanim ogrtaem spokojno spavalo u mojim rukama, na jednome galilejskom
brdu
No Mirina se posebno dotjerala i uredila zasigurno meni za ljubav. Zato joj nisam smio prigovoriti i zanovijetati, niti priznati kako su mi njena glumaka tunika i iznoene sandale bili
drai od najbiranije obue i zlatnoga veza. No zato je Mirina mene pogledala nekako
iznenaeno i rekla: Takvoga sam te upoznala na brodu za Joppu. Upravo si tako izgledao kad
si mi iz svoje monje s novcem dao teke srebrnjake. Dakako, ima pravo to me podsjea tko
si ti i tko sam ja. Postupila sam nepromiljeno predlaui da me povede prokuratorovoj supruzi
Prisjetio sam se radosti s kojom smo oboje gledali nae buenje. Zato sam rekao: Mora
pojmiti, Mirino, ve sam bio omrznuo svoj znojem natopljen vunen idovski ogrta i bradu na
licu. Htio sam se ponovno osjeati istim. Ako se pak pravovjerni idovi sada uklanjaju ak i
mojoj sjeni, moe se to isto jednoga dana dogoditi i njihovim potomcima, ali u obrnutim ulogama. Pa e mogue narodi na zemlji, im ugledaju J!
idova, odmah poeti ogoreno pljuvati. Pomiljao sam da e biti zadovoljna i vesela kad
me vidi ovakvog.
Medu nas se ipak uvuklo nekakvo zahlaenje. Nenadano sam jo i pomislio, kako bi uistinu
moglo biti neprimjerenim, povedem li Mirinu namjesnikovici Klaudiji Prokul. U srcu sam znao,
takva je primisao djelo izdajstva prema njoj, izdajstva koje joj nisam htio poiniti ni pod kakvim okolnostima No nije se dala dugo nagovarati, prije nego je izjavila kako pristaje poi sa
mnom. Upravo se tada pojavio i sluga s obavijeu kako nas je namjesnikova supruga pripravna
primiti
Pribliivi se ljetnoj palai, zamijetismo kako kupalini gosti vie ne krue znatieljno uokolo niti pokuavaju uhoditi zbivanja u vrtovima. Nije se vie moglo vidjeti ni u crveno ogrnute
pripadnike poasne postrojbe Heroda Antipe Jedan sirijski legionar iz Klaudijine osobne
pratnje tek je nemarno mahnuo, dajui nam time znak da smijemo unii. Sve je pokazivalo,
boravak prokuratorove supruge u Tiberiasu postao je dio svakidanjice. Sada je bila tek otmjen
kupalini gost u mnotvu ostalih
Klaudija Prokul mirovala je u jednoj malenoj i prohladnoj prostoriji, iza zavjese koja je
leprala. Nije bila dotjerana, iz ega sam zakljuio kako nije nala potrebnim rasipati vrijeme na
uljepavanje zbog mojega dolaska. Bore u kutovima njenih oiju i brazde nezadovoljstva oko
ustiju odali su mi koliko je ve ostarjela. Ali je djelovala mirno i otvoreno. Nije se vie trzala na
svaku sitnicu, ruke su joj prestale podrhtavati Pozorno je promotrila moju pratiteljicu, od
glave do pete, a zatim me upitno pogledala.

 To je moja sestra Mirina predstavih je. Ona je bila sa mnom na Brdu. Zato sam je
poveo, Klaudijo. Tako moemo razgovarati, nas troje, bez onih koji bi nas sluali.
Nakon kraega oklijevanja je Klaudija Prokul otpustila svoje druice, ali nas nije ponudila
da sjednemo. Dok je jo uvijek i netremice promatrala Mirinu, poela me je vrlo ivahno uvjeravati: Ti i ne zna to si propustio Da si nakon utrke poao sa mnom na tetrarhovu gozbu,
saznao bi vrlo mnogo o ovdanjemu nainu ivota. Moram pritom priznati, Herodija je osjetno
bolja od glasina koje se o njoj ire, te i sama pati zbog svojega poloaja. Darovala mi je trorednu perzijsku ogrlicu, a uz to smo potpuno otvoreno razgovarale o svemu. Njena ki Saloma je
dakako besramno ensko bie i mota Heroda oko maloga prsta, no to je njenoj majci samo na
probitak. Herodija k tome i nije vie najmlaa. I razvidno se potomci Heroda Velikog ne boje
nikakovoga oblika rodoskvrnua. To je kod njih kao nekakvo predanje, a mi se Rimljani ne
smijemo nametati kao suci udorea o obiajima i navadama istonjaka. Ti ljudi ipak mogu biti
zabavni i oaravajui, ako to hoe
Pogledala me, ali je cijelo vrijeme oi vie zadravala na Mirini. Odmah je i nastavila: U
svakom je sluaju Herodija ipak osobnost, a njena je zavrna nakana, kako izgleda, pribaviti
svojemu suprugu kraljevsku ast. Popriale smo i o tome. Ponciju Pilatu je pak ivotno vano
da Herod iz puke zlovolje ne upuuje caru Tiberiju prijetea pisma. Herodija pak razumije kako
je car sada ponajprije star i bolestan ovjek. Sejan se uzda u mojega supruga i podrava ga, a
njemu moemo zahvaliti i za prokuratorski poloaj. U sadanjim je okolnostima Herodu jednako bitno kao i Pilatu, njegovati dobre meusobne odnose. Jedna ruka mije drugu To smo Herodija i ja meusobno utvrdile. Tako je moj ovdanji boravak u toplicama i u tome pogledu bio
koristan. I namjeravam se uskoro vratiti u Cezareju
Zapravo mi time nije odala nekakve tajne. Sve to mi je priopila, svakome je domiljatom
ovjeku bilo bjelodano. Car je tek oronuo starac, a ve i samo spominjanje Sejanovoga imena
budilo je takav strah te su se svi razumni ljudi u Rimskome carstvu ograniavali da bez rijei
ekaju kad e si Sejan pribaviti poloaj narodnoga tribuna* i time osigurati odlunu mo i
poloaj.
Cijelo sam vrijeme mislio kako Klaudija svojim postranim pogledavanjem Mirine jedino eli
utvrditi poznaje li moja pratiteljica latinski jezik. Nenadano je naa domaica uzbueno pokazala prstom na Mirinu i uzviknula: Tako mi Hekate* i njenih crnih pasa! Ta ovo je djevoje
Tulijina dvojnica!!!
Mirina me smeteno pogledala, te mi se jedan trenutak doista priinilo kako podsjea na
Tebe, Tulijo. Istoga sam trena spoznao kako Ti nikada neu poslati ni jedno od mojih pisama. A
istodobno mi je postalo jasno, vie Te ne Ani J elim nikada sresti. Jer, dok sam Te kroz to
kratko vrijeme prepoznao u Mirininome liku, osjeao sam tek nesklonost i tjeskobu. No arolija
se ubrzo rasplinula, pa nakon to pogledom ispitah svaku crtu Mirinina lica, uvjerih se kako Ti
ni na koji nain nije nalik.
Uistinu! nastavila je ipak Klaudija Prokul, a zloba je upravo virila iz njenoga glasa.
Kad bi joj oi bile tamne i blistave, nos odlinijega reza, vlasi crne i usnice punije, bila bi uistinu donekle slina Tuliji.
Nisam bio siguran, mogue to ona tek eli bockati Miri nu? Izgledalo je ipak kao da misli
ozbiljno, pa sam se uistinu zaudio to ju je to moglo podsjetiti na Tebe, Tulijo, budui da nisi
ni najmanje nalik Mirini?
Ostavi Mirinu na miru! srdito sam uzviknuo. Ona i sama zna da nije lijepa. A na Tuliju
ne bih htio misliti. Razgovarajmo na grkom! Dakle, eli li doznati, to se zbilo na Brdu ili ne?
Dakako da elim doznati! prisjetila se Kaludija. Pa, to je bilo tamo? Jesi li vidio Isusa?
Oboje smo ga vidjeli pojasnih. On je ustao iz mrtvih i ivi.
Da, da! pritvrdi Mirina, nekako zapinjui pritom. On ivi

 Odakle zna postavi tada Klaudija Prokul vano pitanje da je to uistinu bio Isus iz Nazareta?
Na takvo neto nisam do tada ni pomislio. Zato sam na trenutak bio zbunjen. No ipak odvratih: Dakako da je to bio on! Tko bi to inae mogao biti? Vie od pet stotina ljudi ga je prepoznalo! Morao sam se nasmijati. I ja sam ga osobno vidio, a njegov me je pogled obuhvatio i
pogodio. To mi je dovoljno. On nije tek obian ovjek.
Nema ovjeka dopunila je Mirina koji moe nekoga tako pogledati.
Vidjeli ste ga nou primijeti Klaudija, promatrajui nas otro, te ispitujui poput
istranoga suca. Zar to nije bilo u vrijeme bez mjeseine i po velikoj tami?
Mrano je bilo priznadoh. No vidio sam ga dovoljno jasno! Zabuna je iskljuena.
Ne, ja dakako ne sumnjam kako je to uistinu bio on ree Klaudija, podiui ruke u zrak.
Ali mi je osobni Herodov lijenik, koji jo uvijek skrbi za mene i povremeno me obilazi, u
povjerenju priopio kako Galilejom uokolo luta nekakav neobian ovjek, kojeg mnogi smatraju za Isusa. To mi je pritvrdila i Herodija. Izvjea o tome su ipak proturjena, pa nitko ne moe
tono opisati njegovu vanjtinu i izgled. Prema miljenju raznih dvorjanika, to je neki lud ili
opsjednut ovjek, koji si je namjerice ozlijedio ruke i noge. Drugi pak tvrde da su Isusovi
uenici, nakon to ukradoe truplo iz njegovoga groba, nastavili svoju spletku i nekoga uputili
kako treba odigrati Isusovu ulogu Vidjevi moj pogled, Klaudija je nastavila, kao da se
ispriava: Tek ponavljam to sam doula Ne tvrdim pritom kako je to i moje miljenje.
Mogunosti je mnogo Lijenik je cijeli sluaj vrlo ozbiljno razmotrio s ostalim uenjacima.
Tako postoji, primjerice, jedna idovska vjerska skupina koja boravi u pustinji kod Mrtvoga
mora. Njeni pripadnici obitavaju u jednoj osamljenoj kui, pa se molitvom, postom, trapljenjem, zajednikim blagovanjem i krtenjem toliko izmijene da vie nisu poput obinih ljudi. Njihova bijela odjea navodno svijetli u tami. A tajne pripadnike imaju u Jeruzalemu i drugdje.
Herod Veliki ih je smatrao toliko opasnima da ih je progonio. Morali su utei u Damask, a vratili su se u pustinju tek nakon njegove smrti. O njima se ne zna mnogo, jer ne putaju strance k
sebi. Mogue je da oni, odnosno barem oni najsvetiji medu njima, znaju vie od ostalih ljudi.
Medu sobom oni razlikuju vie stupnjeva svetosti
Klaudija me pogledala, kao da oekuje neku moju primjedbu. No ja sam utio Zato je nastavila: Juer nam je taj Herodov osobni lijenik ukazao, nakon to je razgovarao s ostalim
uenjacima, na mogunost kako su ti pustinjski vjerski zanesenjaci moda iz nekih razloga
promatrali Isusovu djelatnost. Pa su ga zatim, mogue ak i bez njegovoga znanja, uvali i
titili. Posebice je upadljivo i udno, da su dvojica lanova Velikoga vijea bili ti koji su Isusa
nakon raspinjanja poloili u grob. Marija Magdalena je u polumraku grobnice zamijetila neki
bijeli lik to je svijetlio, te pomislila da je to aneo. Isusovi uenici su jednostavni ljudi i
mogue su bili previe prestraeni da bi ukrali truplo. No pustinjskim svecima to ne bi bilo 111
teko. Zatim su moda jo i tijelo oivjeli svojim aranjima. Ili pak jedan od njih igra Isusovu
ulogu pred jednostavnim galilejskim pukom. to ih to moe poticati pa puanstvo ele navui
na vjerovanje kako je Raspeti uskrsnuo, teko je rei. U odreenim okolnostima mogli bi oni
imati razloga za potkopavanje ugleda Hrama. Ali, kako je rekao lijenik, onaj tko je naviknuo
politiki misliti, taj e pokuavati i sve objasniti upravo politiki. Jednako je tako mogue, pa ti
pustinjaci imaju i tajne vjerske pobude. U svakom su sluaju prepametni da bi tu varku nastavljali u beskraj. S ovim pojavljivanjem, ili to je to ve moglo biti, pred najpouzdanijim
Nazareaninovim sljedbenicima, u nonoj tami na Brdu Koliko sam saznala, s tim bi cijela
pria trebala zavriti.
Zamijetivi s kakvim zaprepatenjem pratim ovaj pokuaj tumaenja, Klaudija je ponovno
podignula ruke i rekla: Ja ne vjerujem u sve to. Samo ponavljam to su drugi izlagali. Njegovi
vlastiti, najupueniji uenici se zasigurno nisu mogli zabuniti, pa ak ni u tami. Osim ako pri toj
obmani nisu i sami imali prste u igri Kad smo ve kod toga, reci mi jedno: Jesi li mu govorio
o meni?

 Ne mogu ti to pojasniti na razumljiv nain odvratih u neprilici. Ipak mislim, sve da

sam to i namjeravao, ne bih mogao pred njim nita spomenuti o tebi Ali mi to tada ak nije ni
palo na pamet. Jer, kad sam ugledao Isusa, izgubile su mi se sve misli iz glave
Pribojavao sam se Klaudijinih prijekora Ali su oni izostali! Upravo suprotno, rekla mi je s
izvjesnim ali vidljivim zadovoljstvom: Ivana mi je priopila to isto I s nastupom jutra je
uzela neto zemlje, s mjesta na kojemu je prema njenome sjeanju Isus stajao, zamotala je u
jedan ubrus i donijela meni. Ovu bih zemlju trebala uzeti u ruku ili stavljati preko noi na elo,
kako bi me mogue izlijeila. Ali takvih stvari vie ne trebam!
Pogledala me zagonetno, te ne moje bezgranino zaprepatenje izjavila: Mora naime znati, bila sam i ja na Brdu! I Isus me iscijelio
Vidjevi moju zbunjenost, udarila se veselo smijati, pljesnula rukama i rekla: i udi se,
zar ne? Sjedni uz mene, Mark! I ti, djevojko, smjesti se gdje eli! Ne, ne elim time rei da
sam osobno bila tamo. No te sam noi doivjela predivan san. I bilo je to prvi puta da sanjam
ugodno, nakon duljega vremena Ti zna, ja sam tankoutna ena, na koju se lako utjee. Sanjam esto kako me udaraju u lice, tipaju ili vuku za vlasi. Sve to doista osjeam, kao stvarnost,
no uz sve napore ne mogu pritom pomaknuti ni prsta, sve dok mi napokon ne uspije istisnuti
krik. Tada se probudim od vlastitoga krianja, okupana znojem i toliko preplaena da se vie ne
usuujem zaspati.
Zastala je, kao da mora predahnuti nakon spominjanja tih nonih mora. Zatim je ozbiljno
nastavila: Da, tono, govorili smo o Brdu. Na to sam brdo mnogo mislila minulih dana, pa
imajui na umu moju tankoutnost i nije toliko zauujue to me je te noi san prenio tamo.
Bilo je mrano, pa sam vie osjeala nego vidjela sve one brojne likove koji su iekujui
kleali uokolo na tlu. U tome se snu nisam ni najmanje bojala. Nenadano se preda mnom pojavio jedan svijetlei lik, te se nisam usuivala podii pogleda. No to nije bilo iz straha, ve zbog
nekoga snanog osjeaja kako je bolje ne gledati tom svijetleem liku u lice. Pojava mi je progovorila dobrohotnim glasom i zapitala: Klaudijo Prokul, uje li moj glas? Odgovorila sam
jednostavno: Da, ujem tvoj glas. Lik mi je tada rekao: Ja sam Isus iz Nazareta, idovski
kralj, kojega je tvoj suprug Poncije Pilat dao raspeti u Jeruzalemu. Odvratila sam: Da, to si
ti! Tada je Isus neto rekao o janjcima, no kako nisam upuena u uzgoj ovaca, nisam to razumjela nego ak i zaboravila. Ali je zvualo poput prigovora ili ukora, kad je napokon pojasnio:
Ja sam vrata tim ovcama. Neu dopustiti lopovima i razbojnicima ubijanje mojih janjaca.
Znala sam odmah kako pod lopovima i razbojnicima smjera na Poncija Pilata, pa sam pobrzala
pojasniti: On zasigurno vie nee progoniti tvoje janjadi. A ni tebi ne bi on uinio nita na ao,
da zbog politikih okolnosti i odmjeravanja nije na to bio prinuen. On se nije obazirao na
moja pojanjenja, pa sam prihvatila kako mu je sve to postalo beznaajnim i vie ne gaji mrnje
prema Ponciju Pilatu. Govorio je i dalje o ovcama, te rekao: Ja imam i drugih janjaca. Ne
znajui to bih odgovorila, a eljei J da budem ljubazna, napomenula sam: Uvjerena sam da
si dobar pastir. Izgledalo je da ga te rijei vesele, jer je odmah odvratio: Kako si rekla. Ja sam
dobar pastir. A dobar pastir daje svoj ivot za svoje ovce. U snu su mi gotovo potekle suze, a
neto me tjeralo da ga zapitam mogu li i ja biti primljena u njegovo stado. Ali se nisam odvaila
na to pitanje. Tek sam outjela kako mi je poloio svoju ruku na glavu. Od toga sam se probudila, ali sam jo uvijek osjeala ruku na glavi. Bio je to lijep san Najljepi koji mi je ikad bio
darovan. I kad sam si ga urezala u pamenje toliko snano da nita od njega ne bih zaboravila,
usnula sam ponovno i potom dugo spavala. Od tada vie nemam one strane snove. Ja to
tumaim ovako: Isus me iscijelio, pod uvjetom da njegovi sljedbenici ne budu progonjeni.
Klaudija Prokul je poela hihotati poput iparice, no postidjevsi se hitro je podigla ruku pred
usta. Kad se malo pribrala, rekla je: Taj je uvjet lako ispuniti. Poncije doista nema nikakvoga
povoda za proganjanje Nazareaninovih uenika. Upravo suprotno! Ako iz njih nastane stranka,
vodi to do jo veega cijepanja idova, a to je voda na mlinove Rimljanima. Snovi su varavi,
kae se Pa ako mi je Isus ve govorio o janjcima, to je zasigurno zato jer je, kako douh, u

svojim pouavanjima esto rabio tu usporedbu. No ipak je to bio osobito iv i opipljiv san, a
pohodio me u isto doba kad ste ti i ova djevojka vidjeli Isusa na Brdu. A to je najhitnije, time
sam izlijeena od mojih nonih mora
Zadovoljno je kimnula, ali zatim i rairila ruke pa nastavila drukijim glasom: Dakako,
Herodov osobni lijenik tvrdi kako izlijeenje i oporavak treba zahvaliti sumpornim kupkama i
njegovoj brizi. Ja ga, sasvim razumljivo, ne bih htjela vrijeati, a dobit e i uobiajenu nagradu.
Unato tome vjerujem, a ti me moe ismijati ako hoe, da mi se Isus Nazareanin smilovao i
iscijelio me u snu I to zato jer sam toliko esto mislila na njega i zbog njega gotovo neprestance imala strane snove. Pogledala me zatim pobjedonosno i dodala. Moglo bi dakle ostati
upitnim, koga ste vi to vidjeli na Brdu No ja sam u svojemu snu u svakome sluaju ugledala
Isusa iz Nazareta. Ivana pak vrsto vjeruje da je na Brdu doista vidjela Isusa, a ni ja u to ne
sumnjam
Promislio sam o Klaudijinome izvjeu. I nenadano sam poeo drhtati od radosti! Upitao
sam strastveno: Zar je uistinu rekao da on ima i drugih janjaca? Tada je i za njih rtvovao svoj
ivot! Jesi li ula, Mirino? To znai, mi nismo iskljueni iz njegove zajednice!
Ne, ne! udarila se smijati Klaudija Prokul. To naklapanje o janjcima uistinu see predaleko! Poznajem Isusa dobro i poprilino vrsto vjerujem da je uskrsnuo iz mrtvih i da je Sin
Boji. Ivana me je pouila i uputila, pa u sluaju potrebe mogu moliti. A nekih od njegovih zapovijedi se namjeravam i pridravati, koliko u to potajno moi i ne ugroavajui svoj poloaj.
Cezarovom Geniju moram u svakome sluaju i dalje prinositi rtve, ak i ako zanemarim ostale
rimske bogove. No najosjetljivije je u svemu pitanje, koliko trebam od toga priopiti svojemu
suprugu. On je ovjek od injenica, prouavao je pravne znanosti i ne dri mnogo do uda.
Mislim da je najbolje rekoh oklijevajui ako mu o Isusu kae to manje. Nikako ne
vie od onoga to mora. Cijeli ovaj sluaj je njemu poput crvene krpe, zato jer mu je bio
povrijeen smisao i osjeaj za pravinost. Ljutit e se, podsjeti li ga na to
S njim se nikad ne zna na emu si! pojasnila je Klaudija. Kao rimski inovnik je toliko
izvjeban skrivati svoje osjeaje, te se ponekad pitam ima li ih on u ope? Ipak, nije on zao
ovjek. Judeja je mogla dobiti i gorega namjesnika. Nazvati ga lopovom i razbojnikom bilo je
doista neprimjereno i neumjesno. Ali to pripisujem uobiajenoj idovskoj naprasitosti i uspaljenosti No mogue ima pravo. Ne upita li me sam, utjet u o svemu
Odmahnula je tada rukom, kao znak da je bilo dovoljno razgovora o tome. Zatim me promotrila i rekla: No, a sad o neemu drugom! Drago mi je to te ponovno vidim obrijanoga i pristojno odjevenog. Izgleda, tvoj susret s Isusom na Brdu povoljno je djelovao na tebe Ve sam
bila zabrinuta za tebe i pribojavala se kako su ti idovi pomutili um. Izgledao si toliko bolesno
uzbuen, da me je ak i Herodov osobni lijenik, s kojim si svojedobno razgovarao, nakon toga
upitao to je to s tobom. Zar se ne bi trebao uskoro vratiti u Rim? U Baiji e uskoro procvasti
rue A odatle nije daleko do Caprija! Neki od tvojih prijatelja koji putuju ovuda po Istoku
bili bi mogue zahvalni za obavijesti o Cezarovome zdravstvenom stanju, ako bi takve sluajno
pristigle i bile istinite. Dakako, za to se prethodno mora utanaiti neku vrstu tajnoga sporazumijevanja, jer je po ivot pogibeljno drukije i na svoju ruku pisati o Cezarovome zdravlju
Nagnula je glavu na stranu i promatrala Mirinu. Izgledalo je kako nije zadovoljna onim to
vidi. Jer, trgnula je ramenima i bezobzirno rekla: Jedna godina progonstva trebala bi dostajati
za otrenjenje i rashladivanje jednoga previe raspaljenoga ljubavnika. Tako e sada svojoj
Tuliji najvjerojatnije biti ponovno po volji. Vjerujem da se u meuvremenu rastala i ponovno
udala, pa svoj odnoaj moete bezbrino nastaviti. I pritom znaj, nitko ti u Rimu ne radi o glavi,
ako te je pokuala uvjeriti u to.
Zasigurno je Klaudija kazivala istinu. Znai, u Rimu mi nije prijetila nikakva pogibelj! Neto
me je probolo Ne zbog Tebe, Tulijo! Nego zbog mojega budalastog samoljublja i samodopadljivosti, koji ti omoguie da me obmane i zavara obeanjem kako e za mnom doi u
Aleksandriju

 Ne vjerujem da u se ikada vie vratiti u Rim odvratih ogoreno. A od same pomisli

na rue mi je uistinu zlo!
Onda barem doi u Cezareju! pozvala me Klaudija Prokul. To je suvremen, istanan
grad, neusporedivo raskoniji i sjajniji od ovog Tiberiasa Heroda Antipe. Tamo se moe ukrcati na brod i otploviti kamo god eli, po volji. U Cezareji moe pribaviti i savjete koji e ti
pomoi da neto uini od svojega ivota Lijepe idovke i mrave Grkinje ipak ne mogu
trajno zadovoljiti jednoga Rimljanina
Na moje iznenaenje upravo je Mirina okonala razgovor, odmjereno i hladnokrvno ustavi i
zahvalivi Klaudiji Prokul za ukazanu ast. Zatim je mene pljusnula, jednako odmjereno i hladnokrvno, prvo po jednome, a potom i po drugome obrazu Tada me je uzela pod ruku i povela
prema vratima. Tamo se okrenula i rekla: Visokotovana Klaudijo Prokul, ne razbijaj si glave
o tome, kamo e Mark poi i to e uiniti sa svojim ivotom! Ja, Mirina, skrbit u se o tome da
ovo janje ne zaluta!

PISMO 12.
Duh Sveti Mark Mecentije Manilijan ranijem Marku.
Moje prethodno pismo ostalo je nedovrenim I s tim u se zadovoljiti. Ovo pak pismo ne
zapoinjem vie pozdravom Tuliji. To vie ne bi imalo nikakvoga smisla. I sva ranija pisma
koja napisah bila su, to sam znao u svome srcu, jednako malo namijenjena njoj. Ve i samo
njeno ime sada mi budi patnje, te mi zagorava sjeanje na moj raniji ivot. No i za ljubav Mirini ne bih vie htio ove retke namijeniti Tuliji.
Zato pozdravljam tek sebe samoga! inim to kako bih jednoga dana, nakon mnogo ljeta,
mogao vjerno predoiti sve to mi se u ovo vrijeme sluilo. I to upravo onako kako se i zbilo.
Prostor i vrijeme potiskuju doivljeno u daljinu, sjeanja blijede, pa se i uz najbolju volju
prisjeamo minulih dana i zbivanja tek nejasno Jo u vrijeme sastavljanja i pisanja ovih pisama neprestance me je uznemiravala pomisao, kako bih mogao patvoriti zbivanja i dogaaje,
te mogue u neemu pretjerivati ili drugo zatajivati. No ako se to dogodi, nije zbog primisli
nego uistinu kao posljedak sluajnosti. ak i vrlo pouzdani svjedoci, dok pred sudom kazuju
pod prisegom, znaju davati iskaze i opise koji odstupaju od vienoga i doivljenoga
U toliko je za mene vanije pisati ova pisma, jer mi je bilo zabranjeno govoriti. Osim toga, o
Kraljevstvu mogu posvjedoiti jedino toliko to sam vidio Isusovu smrt i jo o jednome kasnijem uzvienom dokazu njegovoga Uskrsnua, dokazu koji je bio neupitan Ali ak i o tome
moram utjeti, jer sam Neidov.
Ako kasnije netko drugi, koji otajstvo Kraljevstva bolje poznaje, bude sve prikazivao na
drugi nain, pripravan sam priznati da je taj drugi u pravu i da vie zna od mene. Moje je
izvjee namijenjeno tek meni samome, kako bih u starosti, ako je doivim, sve mogao prizvati
iz sjeanja jednako ivo i svjee kao i sada. Zato sam zapisao mnogo toga, to je za bilo koga
drugoga osim mene zasigurno suvino i beznaajno. I elim to tako zadrati. Kad proteknu
mnoga ljeta, ova e mi pisma rei: Mogue sam spasio od zaborava neke nevane i sporedne
pojedinosti, briljivo ih navodei, no istodobno sam vjerno zabiljeio mnogo toga bitnog.
Tijekom pisanja pokuavam i razgaliti svoju vlastitu duu Mojemu ispitivakom pogledu
pritom ne izmie da sam kolebljiv, okrenut prema novome i esto u sebi nestalan. Isprazan sam,
tat, samoiv, te rob svojega tijela, kako Mirina obiava kazati. I nemam ba nita ime bih se
mogao ponositi. To je drugi razlog zato su mi ova pisma korisna i ak spasonosna, jer ako ikad
vie zapadnem u oholost, bit e mi ona poput svojevrsnoga zrcala.
Naloeno mi je bilo utjeti. Pokoravam se tome i otvoreno priznajem kako je ta zapovijed
primjerena i opravdana. Meni manjka potrebna vrstina znaaja. Poput vode sam, koja pretakana iz posude u posudu uvijek poprima oblik one u kojoj se trenutano nalazi. Kad bih samo
mogao ostati jasan i ist! Ali se protokom vremena zamuuje svaka voda i postaje ustajalom i

nagnjilom. Jednoga dana, kad u biti vie nalik zagubljenoj i smrdljivoj bari, moi u ipak sve
ovo ponovno itati i prisjetiti se kako mi je neko bilo darovano gledati Isusovo kraljevstvo.
Kako je to bilo mogue te sam ja, jedan stranac i tuinac, bio svjedokom Njegovoga
uskrsnua i smio doivjeti Njegovo kraljevstvo? Razloge tome ne znam Jo sam uvijek tvrdo
uvjeren da se sve to ni u kojemu sluaju nije dogaalo bez neke namjere. I to premda je nisam
uspio odgonetnuti. No sebe ipak poznajem, pa tako znam, moja uvjerenost i osvjedoenost e se
tijekom godina razmrviti i nestati
Ako u se pak u ta naa neutjena i oajna vremena, bremenita sumnjiavou,
nepovjerljivou i nagonima, ak toliko izmijeniti i izroditi upravo zbog svoje slabosti, ipak e
mi neto ostati. Trajno e u meni opstati skupocjeno i vrijedno proroanstvo onoga usamljenog
ribara na alu Genezaretskoga jezera. Kako bi se to pretkazanje ikad trebalo ispuniti, ne bih
znao pojasniti. Ono nije nita vie nego tek 1 svjetlucanje i iskra jedne nade. Ali bez nade
ovjek gotovo i nije kadar ivjeti. Oni ostali ljudi su neizmjerno bogati, pa sam usporeen s
njima siromaan. No imam Mirinu. Mogue mi je darovana kako bih na nju prenio i vezao
svoje nade. Ona posjeduje vrstinu znaaja, koja meni manjka
Zapravo je Mirina rekla kako sam, u nedostatku boljega pastira, povjeren njoj na uvanje i u
zatitu. A to zahtijeva veliku strpljivost. Ove retke zapisujem u Jeruzalemu, kamo me je iznenada dovela. No zbog nje se u ovome izvjeu ponajprije moram vratiti u toplice kod Tiberiasa
Ne mogu si sada pojasniti kako smo se to, nakon to nas je ispunila toliko uzviena radost,
nenadano posvadili. To se zasigurno zbilo zbog Klaudije Prokul. U svakome sluaju, Mirina je
izgubila nadzor nad sobom, te mi odvalila dvije zaunice i zatim me odvukla iz Klaudijine
kue
Prisjeam se jo, kad se vratismo u nau sobu, rekla mi je: Koliko god bolje upoznajem
otmjene i uzviene gospoe, to sam vie sigurna u sebe, to jednostavno ostajem ono to jesam,
ne kuajui biti neto drugo
Zatim je sve ispreturala u potrazi za svojom starom odjeom, jer me je neodlono htjela napustiti. Nisam nita poduzimao kako bih je zadrao, budui da sam se na nju srdio, a i zato jer
mi je rekla toliko pozlijeujue rijei. Te su se mogle usporediti jedino s Tulijinim izriajima, u
njenim najgorim raspoloenjima i trenucima.
Moju tatinu i samodopadljivost je temeljito zatrla. ak je ustvrdila da sam, odsluavi isprazno naklapanje Klaudije Prokul, izdao Isusa Nazareanina. Sumnjala je ak i da je Klaudija
bilo to sanjala. Od uenja sam jedva mogao doi k sebi! Tako je govorila Mirina, koja je do
tada uvijek bila toliko pokorna i smjerna! Zasigurno sam se u njoj prevario, a sada se pokazivala u svojemu pravom obliku i' naravi.
Moje je pogreke i nedostatke iznijela toliko nemilosrdno i sigurno, te sam pomislio kako ju
je morao obuzeti neki zao duh. Kako bi inae mogla toliko pronicavo i otroumno spominjati
pojedinosti, koje nikako nije saznala od mene? Kratko reeno, ocrnila me potpuno. A sve to je
rekla, bilo je u tolikoj mjeri tono, da sam je morao sluati I to premda sam ve bio tvrdo
odluio kako nikad vie u ivotu neu s njom izmijeniti ni rijei!
Napokon se toliko umirila da je sjela. Oslonila je glavu na ruke, zapiljila se pred sebe, pa mi
je tek nakon nekoga vremena rekla: Sada zna, kakav uistinu jesi! Htjela sam otii i prepustiti
te tvojoj kobi Bolje nisi ni zasluio! Ipak, za volju Isusu ne smijem te se odrei On mi te
naprtio na ramena! Ti si doista na ovome svijetu poput ovce medu vukovima. Ne zna se uvati
ni od koga. Tko god eli, moe te uzeti za ruku i povesti u propast. Jednostavno ne mogu podnijeti prizor kako oblizuje usnice, uvijek kad se prisjea te Tulije i svih tvojih ranijih razvratnosti. Skini taj zlatan prsten s palca!
Skoila je na noge, onjuila me i poela jadikovati: Vonja poput aleksandrijskoga svodnika! A tvoja kosa puna iaka i pljeve vie mi se sviala nego ovako navrtana u kovre. Uistinu,
iz ovih bih te stopa napustila, da nisam s tobom stupala po galilejskim brdskim stazama! I da

pritom nisam vidjela kako moe gutati prainu, brisati znoj sa ela i bez jadanja ii dalje
unato izranjenim nogama
Tako me je grdila, sve dok nije potroila rijei. Nisam je udostojao nikakvoga odgovora. U
ostalom, nisam je mogao ni pravo pogledati u oi, jer su mnoge od njenih optubi bile tone.
Ne elim ih ovdje sve pribiljeiti, jer si mislim kako su moje slabosti kojih nisam bio svjestan, i
bez posebnoga nabrajanja dovoljno spoznatljive iz mojih zapisa.
A sada ostani napokon malo sam sa sobom zakljuila je Mirina pa promisli jesam li
govorila istinu ili pak pretjerala! Ne elim vie stanovati u istoj prostoriji s tobom
Tada je otila i toliko estoko zalupila vratima za sobom, te je odjeknulo u cijeloj zgradi.
Ubrzo je pak dola jedna dvorkinja. Bila je vrlo zbunjena, te je pomalo ukoeno pokupila stvari
moje pratiteljice. Ali se glede Mirme nisam ni najmanje brinuo. Nakon to ju je primila Klaudija Prokul, vlasnik gostionice zasigurno je bio pripravan osigurati joj smjetaj u drugoj odaji.
Razmislivi o svim njenim pogrdama i uvredama, bio sam uistinu potiten. Sjeo sam, kako
bih pribiljeio posljednja zbivanja. Opisao sam Mirinu onoliko stvarno i istinito, koliko je to
bilo mogue, nastojei pritom da moja ogorenost ne utjee na izvjeivanje. Danima sam tako
pisao, iza navuenih zavjesa, a na moj zahtjev jelo su mi donosili u sobu. Mirina je dola jedanput, kako bi mi priopila da ide u Tiberias, naruiti grki nadgrobni kamen za svojega brata.
Drugi put mi je pak poslala poruku da se vratio Natan s magarcima i eli sa mnom govoriti
No ja sam ostao tvrdokoran i nisam odgovorio, pokazujui jedino kretnjama kako ne elim biti
ometan pri pisanju.
Od tada Mirina vie nije dolazila upitati, smije li odlaziti. I tek sam kasnije doznao o njenome posjetu Mariji Magdaleni, te o odlasku u Kafarnaum zajedno s Natanom.
Nisam brojao dane to ih provedoh piui. Vrijeme mi je znailo toliko malo, te sam pisao i
nou, kad nisam mogao usnuti. Napokon je ieznula gorina u meni, pa sam pri polasku na
poinak i buenju ponovno mislio na Mirinu i njene prijekore. Zakljuio sam kako je bilo
krajnje vrijeme da mi netko otvori oi o meni samome. Dodue, mogao sam ponekad biti blag i
smjeran u svojemu srcu Ali bih se ubrzo poeo ponovno nadimati, pomiljajui kako sam
bolji od drugih
Napokon sam jednoga jutra uo kako Mirina ulazi u moju lonicu. Osjeao sam kako me
promatra, mislei da spavam. Sljedeega sam trenutka osjetio da mi rukom njeno miluje kosu!
Ve i tim laganim dodirom vratila mi se radost u duu, pa se postidjeh to sam tako dugo bio
okorjela srca. Ali sam htio dokuiti kako e se dalje vladati prema meni. Zato sam se okretao na
leaju i hinio kao da se upravo polagano budim. Kad sam otvorio oi, Mirina se malo povukla
od mene i rekla otresito kao to je obiavala i ranije: Bilo je dobro za tebe, Mark, to si neko
vrijeme utio. Tako si jedino rasipao mnogo crnila po svojim svitcima, ali nisi izgovorio nikakvu glupost i nisi nikoga uvrijedio. No sada ustaj na noge! etrdeset je dana minulo, a mi moramo smjesta natrag u Jeruzalem. Natan eka dolje s magarcima. Pripremi zato svoje stvari, plati
raun i doi! Duriti se moe i putem, jednako dobro kao u svojoj sobi, iza navuenih zavjesa
Mirina! uzviknuh. Oprosti mi to sam takav, kakav jesam! Oprosti mi i sve ono zlo to
sam za ovih dana utnje mislio o tebi! Ali kakvoga ja posla imam u Jeruzalemu?
to bih tamo radio? Napokon, ne moe ti odluivati o mojim dolascima i odlascima
I o tome se moemo dogovoriti usput! pojasnila je Mirina. idovski Blagdan tjedana*
je blizu, pa mnogi putuju u Jeruzalem. Pohitaj!
Mirinin me poziv zapravo i nije posebice iznenadio. Posljednjih sam dana nekako i ja
poelio raspitati se i doznati, to se Isusovim uenicima sluilo u Jeruzalemu. Zato nisam imao
nita protiv hitnoga odlaska, jer sam se ve umorio od pisanja i utnje. Pa kad sam pogledao
Mirinu, nisam vie mogao obuzdati svoju radost. Zagrlio sam je, stisnuo uz sebe, poljubio joj
obraze i uzviknuo: Moe mi govoriti mrzovoljno i otresito, ali ipak vjerujem da mi eli dobro. Ponovno sam postao radostan u onome trenutku kad si mi, mislei da spavam, pomilovala
kosu

U prvi me mah Mirina namjerila uvjeravati kako sam tek sanjao Tada je prestala sa svojom osornou, poljubila me i pojasnila: Govorila sam ti grubo i osorno, no morala sam ti
jedanput otvoreno izrei svoje miljenje. Drag si mi i upravo takav kakav jesi, samo kad bi
pojmio da si tono takav i ne drukiji. Inae te ne bih ni eljela. I nikad ne bih bila toliko okrutna, da mi nisi toliko drag. Dakako, ti odluuje o svojim dolascima i odlascima Samo odlui
sada, da sa mnom smjesta poe u Jeruzalem!
Neto me i samoga vue u Jeruzalem pojasnih urno. Ve dugo slutim kako tamo treba
oekivati jo neka osobita zbivanja. Kamo bih se inae okrenuo, kamo bih inae poao? Nemam nigdje kutka kojega bih mogao nazvati domom ni domovinom, a na ovome svijetu sam se
toliko otuio te su mi sve zemlje jednako nevane.
I ja sam tuinac na ovome svijetu odvrati Mirina, dotaknuvi mi elo i prsa. Moja je
jedina domovina Isusovo kraljevstvo, ma koliko malo o njemu znam! On mi te je povjerio. Zato
ti elim u tvojoj slabosti biti utoite i zatita, tvoja prijateljica ili tvoja sestra, to ve hoe. I
tvoja domovina, u dobrim kao i u zlim danima
Dodirnuo sam i ja njoj elo i prsa, te je ponovno poljubio. Zatim smo urno spremili nae
stvari, a ja sam navukao putnu odjeu. Tek kod plaanja rauna pojmio sam koliko moj grki
gostioniar cijeni svoju kuu. Oduzeo bi mi sav novac, zajedno s novarkom i jo se ne bi time
zadovoljio, da mi nije Mirina pritekla u pomo i dokazala mu pogreku u obraunu. Poveselio
sam se kad sam u dvoritu ugledao Natana i pouzdane jahae ivotinje. Ne gubei vrijeme na
suvine razgovore otputismo se prema jugu
O putovanju ne trebam neto posebno izvjeivati, osim da smo ovaj puta poli preko Samarije. Time smo eljeli izbjei vruine u dolini Jordana, te se istodobno ukloniti s puta Galilejcima koji su se zaputili u glavni grad za svetkovinu tkalake rtve. Netom uoi Blagdana tjedana
stigosmo u Jeruzalem iz smjera ekema*
Pri pogledu na Hram, grad i brdo za raspinjanje, obuzela me toliko snana drhtavica te sam
skoro pao s magarca. Sjahao sam, ali jo uvijek uzdrhtalih udova, te sam se ak uplaio napada
zimice. Zacrnilo mi se pred oima, a zubi su mi poeli cvokotati. Nisam mogao govoriti, nego
tek mucati. Istodobno mi se priinjavalo kako preko mene nadire silan oblak, iz kojega e svakoga trena provaliti munje i gromovi. A nebo je pritom bilo vedro, bez i jednoga oblaka
Napadaj je ipak brzo minuo, a kad mi je Mirina dotaknula elo i obraze, bili su hladni. No
nisam se vie usuivao popeti na mojega magarca, pa sam radije produljio pjeice. Uli smo u
grad kroz smrdljiva Riblja vrata. Kad legionari vidjee moj ma koji sam namjerice opasao, te
doue da sam rimski graanin, bez smetnji nas propustie u grad. Kroz gradska vrata ulazilo je
i izlazilo toliko ljudi te se nije moglo svakoga provjeravati.
Sirijac Karant me radosno pozdravio. I meni je bilo drago ponovno vidjeti njegovo bradato
lice i lukave oi. No ugledavi Mirinu, nekoliko je puta trepnuo, rairio oi i povikao: No, ti si
uistinu smravjela od putnih napora, Marijo od Beerota! Jo su ti i oi pritom promijenile boju,
pa i vlasi! I nos ti se skratio! Galileja je uistinu zemlja udesa, pa poinjem vjerovati to se o
njoj kazuje.
Rekao je to zasigurno s nakanom da me dobroduno pecne. Ali Mirini takve ale nisu bile po
volji
Zatim smo se morali oprostiti od Natana i pustiti ga neka poe svojim putom.
Zalazak sunca prelio je nebo purpurom, a meni je pri srcu bilo teko, iako je Mirina bila uz
mene. Nisam ak htio ni podii oi prema velianstvenome idovskom hramu A kad se spustila veernja tama, ponovno me obuzeo isti sablasan osjeaj usamljenosti, kakav sam utio prije
polaska na putovanje u Galileju. Ponovno je velik grad bio pun ljudi, ne samo iz Galileje i Judeje, nego iz svih zemalja u kojima su Zidovi raspreni obitavali
Zatim sam se i u svojoj odaji osjeao nelagodno. Neka silna mo kao da se grozila i prijetila
povrh grada. Osjeao sam, svakoga bi me trena mogao dograbiti vihor, pomesti sa zemlje i ugasiti poput iskre u oluji. Proganjan tim dojmom uhvatio sam Mirininu ruku. Ona mi je tada pre-

bacila ruku oko vrata, pa smo sjedili tijesno priljubljeni u prostoriji koja je postajala sve
mranijom. Nisam vie bio sam i vie to nisam elio biti.
Tada je uao Karant i donio svjetiljku. Vidjevi nas sjediti ovako tijesno jedno uz drugo,
poeo se zibati na vrcima prstiju. Nije zapoeo onom svojom uobiajenom bujicom rijei,
premda je zasigurno to namjeravao. Tek je tiho zapitao, elimo li neto pojesti. No mi smo oboje odmahnuli glavama. Osjeao sam, u ovakvome raspoloenju ne bih mogao protisnuti ni
zalogaja. Sirijac nas nije nukao, prihvaajui nae odbijanje bez pogovora.
Zatim je unuo pred nas i okrenuo lice prema nama, a u oima mu je svjetlucao odraz plamena svjetiljke. U tom pogledu nije bilo ni najmanje poruge, ve prije plahosti i potovanja.
Smjerno me upitao: Kako si sada, Mark, moj gospodaru? to se dogodilo? to to pokree vas
oboje? Kad vas promotrim, zadrhte mi udovi. U zraku se osjea nagovjetaj nevremena, premda
je nebo osipano zvijezdama. A kad sam uao, priinilo mi se kako vam lica u mraku svijetle
Ja mu nisam mogao odgovoriti. Nije to mogla ni Mirina. Nakon nekoga je vremena tiho ustao i polako izaao, oborene glave
Te smo noi spavali jedno uz drugo. Budio sam se u vie navrata, svaki puta osjeajui Mirininu blizinu I nisam se bojao. Zatim sam u snu i dalje bio svjestan njenoga dodira, znajui
kako se i ona osjea sigurnom uz mene i niega se ne boji.
Sljedei je dan bio idovski Sabat. Vidjeli smo veliko mnotvo svijeta kako se slijeva prema
Hramu, ali se nismo micali iz naih odaja. Mogli smo bez daljnjega izai i lutati ulicama Ta
nas nije obvezivala idovska zabrana potivanja puta propisanoga za Sabat. Izlazak nas ipak
nije ni najmanje privlaio. Ponekad bi malo popriali, tek da bi uli glas onoga drugoga Mirina mi je pripovijedala o svojemu djetinjstvu, a oslovljavali smo se imenima. Moje je ime iz
Minninih usta lijepo zvualo, a istodobno sam se radovao uti njeno kako se otiskuje s mojih
Tako su se toga mirnog dana Mirinin i moj ivot stopili u .Je, ,\.Zva mene Je to doista bio
oprost i milost, jer bi mi daljnji ivot u samoi uistinu teko pao. No jo uvijek nisam potpuno
shvaao koliko mi je skupocjen dar namijenio nepoznati ribar na Genezaretskome jezeru,
naloivi mi neka u liberijskom kazalitu potraim djevojku. Toga dana nismo jedno drugome
uputili ni jednu jedinu neljubaznu njec. Zajedno smo pojeli veernji obrok, uoi predstojee
idovske svetkovine.
Probudivi se sljedeega jutra, osjeao sam veliku uznemirenost. Jednostavno sam morao ustati, te sam poeo hodati po odaji amo-tamo. Pritom su mi udovi drhtali, a oblijevala me i zimica, premda je dan najavljivao da e biti vru. Nisam se nikako mogao umiriti, ak ni nakon to
mi je Mirina pomilovala elo i obraze. Prijekorno rekoh: Zato smo zapravo dolazili u Jeruzalem?! to mi ovdje imamo traiti? Ovaj grad nije na! Taj grad pripada Zidovima. A i ovo to
se danas svetkuje, nije na blagdan nego idovski.
Zar si tako brzo izgubio strpljenje?! ukorila me Minna. Ti si kao tuinac pozvan
svjedoiti o Uskrsnuu. Zar ne moe ekati na ostvarenje obeanja koje je bilo dano
uenicima, kako bi i o tome svjedoio? Poslanici su pripravni dvanaest godina na to strpljivo
ekati, a tebi su i dva dana predugo.
Ne znam ja to im je to bilo obeano pojasnili nestrpljivo. I u tome ne sudjelujem.
Za.ono to mi bijae dosueno sam zahvalan, te u tome mogu uivati tijekom cijeloga ostatka
ivota. Zato bih onda zahtijevao vie, nakon sto sam doivio mnogo toga na emu bi mi pozavidjeli kraljevi i kneevi?
U ovome je gradu Isus patio, tu je raspet na kri, tu je uskrsnuo svojeglavo je ustrajavala
Mirina. Zato sam ovdje zadovoljna, pa morala ekati i dvanaest godina!
Moja se uznemirenost toliko pojaala te vie nisam mogao izdrati u zatvorenome prostoru.
Neodluno se zapitah, ne bih li posjetio centuriona Adenabara u utvrdi Antonija, imuna Kirenca ili uenoga Nikodema. Napokon predloih: U svakom sluaju, napustimo ovu tjeskobnu
prostoriju! Moram poi novaru Aristeju i s njim srediti svoje obraune. Zasigurno u ga zatei
kod kue Ovakav je blagdan njemu vrijeme za najbolje poslove

Mirina tome nije mogla nita prigovoriti ni zamjeriti. Tako smo napustili Karan tovu kuu.
Zaputili smo se uliicom koja je utjecala u neku istinu. Kad smo stigli do toga mjesta, moja
uzbuenost i zbunjenost postadoe toliko estokima, te sam se osjeao kao da mi se odvajaju
rebra od tijela i pritom mi puca prsni ko. Morao sam zastati, drei Mirinu vrsto za ruku, kako bih uhvatio daha.
Pogledao sam u nebo Bilo je bez i najmanjega oblaka, tek lagano zastrto slabom izmaglicom, koju su sunevi zraci zaodjenuli u crvenilo. Nita nije ukazivalo na mogunost nekakve
oluje ili nevremena, a ni dan nije bio topliji nego je to uobiajeno u vrijeme zavretka etve
itarica. Zato se nikako nisam mogao domisliti uzroku te moje uznemirenosti i zdvojnosti.
Svladah se krajnjim naporima elei razveseliti Mirinu, pokazah joj u Hramu predvorje
nevjernika i sveanu dvoranu, gdje se unato ranome satu na veliko trgovalo i mijenjalo novac.
Koraali smo s rukom u ruci, a pri izlasku s podruja Hrama poveo sam Mirinu na istoni zid.
Htio sam joj pokazati i Lijepe dveri, velike vratnice izraene od korintske* mjedi, koje su Zidovi cijenili kao jedno od svjetskih uda. Ali nas je na zidinama presreo i zapahnuo smrad
neistoe iz Kidronske doline, koje su tamo naplavile zimske kie jo neposredno nakon Pashovne svetkovine. Zato smo se okrenuli i zaputili Aristejevome domu.
Netom stigosmo na glavni trg, kad zausmo iznenadno hujanje, slino estokome naletu vjetra. Buka je bila toliko jaka te su mnogi ljudi pogledavali prema Gornjemu gradu. No nije se
moglo zamijetiti nikakvoga nevremena, ni najmanjega oblaka. Neki su ljudi ipak pokazivali u
odreenome smjeru i tvrdili kako su vidjeli da je u taj dio grada sijevnula munja. Ali se nije
moglo uti popratni zvuk udarca groma Mono hujanje vjetra zvualo je toliko natprirodno,
te sam se nenadano prisjetio one velike kue, u kojoj sam posjetio odaje na katu. Pohitao sam
onamo, koliko sam god brzo mogao, vukui Mirinu za sobom. Mnogi drugi ljudi su takoer
trali u tome smjeru, zasigurno potaknuti znatieljom. Jer, taj se neobian zvuk moglo uti u
cijelome gradu.
Toliko je mnogo ljudi brzalo put Gornjega grada, te je na vratima u starim zidinama dolo do
zastraujue stiske. Ljudi su se meusobno gurali kroz vratnice, obuzeti grozniavom hitnjom,
usput se na raznim jezicima propitkujui, to se to zbiva. Kad stigoh do one poznate mi kue,
zatekoh ulazna vrata otvorenima. Vidio sam i Isusove poslanike kako teturajuega koraka i
omamljeni izlaze, blistavih oiju i zarumenjenih lica. Moglo se pomisliti da su pijani ili u nekakvome zanosu. Umijeali su se u svjetinu i uzbueno govorili svakome na koga bi naili. A
ljudi su im se plaljivo izmicali
Moglo se uti poslanike kako glasno govore raznim jezicima Na koga bi god naili,
obraali su mu se na njegovome materinjem jeziku! To je pobudilo takvo iznenaenje nazonih,
te su oni poslanicima najblii nestrpljivo naloili ostalome puanstvu neka uti. Neko je vrijeme
vladao posvemanji muk, jedino su uokolo kue odjekivale strastvene rijei poslanika izgovorene na najrazliitijim jezicima
Jedan od poslanika, kojemu nisam znao imena, priao je Mirini i meni. Njegove su crte lica
zrcalile zastraujue uzbuenje, a istodobno sam osjetio silnu mo koja je izvirala iz njega.
Priinilo mi se kao da mu nad glavom paluca uzak plameni jezik. Okrenuo se prema meni i
progovorio na latinskome. Ali u onome svojem uzbuenju nije me u ope gledao. Oi su mu
nedvojbeno zurile izravno u Kraljevstvo, a ne u ovaj svijet. No doista mi je govorio na mojemu
materinjem jeziku, ali toliko brzo te neke rijei gotovo i nisam uspijevao razabrati niti im pojmiti smisao. Zatim se okrenuo Mirini i poeo joj govoriti na grkome! Pritom je toliko vikao, a
rijei su mu istodobno s usnica upravo kuljale u nezadrivoj bujici, pa se nikako nije moglo
pratiti to kazuje. Bilo mi je krajnje nepojmljivo kako je taj stasit, od sunca preplanuo i jednostavan ovjek iz pokrajine, nauio toliko brzo i rjeito govoriti latinski i grki
No ve je pohitao dalje. Snaga koja je izvirala iz njega pomela nas je pred njim u stranu, kao
suho lie pod naletom vjetra. Ista mu je snaga otvorila prolaz kroz uskomeano mnotvo, a on
se uvijek ponovno zaustavljao i govorio okupljenim ljudima, na jezicima koje nisam nikad ra-

nije uo. Slino su se i ostali poslanici kretali kroz okupljeno puanstvo, koje se oko njih tiskalo
i zibalo u valovima. Elamci* i Medijci*, Arabljani* i Kreani*, kao i poboni idovi iz dalekih
zemalja, zapanjeno su podigli ruke I pitali jedni druge kako ovi nekolovani Galilejci mogu
svakome od nazonih govoriti na njegovome materinjem jeziku?! Pritom su shvaali da im ti
krajnje uzbueni ljudi objavljuju velika boja djela, ali podrobnosti nisu ni oni mogli razabrati
iz te navale rijei kojom su im se poslanici obraali.
To oni ne govore svojim snagama rekoh Mirini. To iz njih zbori duh!
U meuvremenu se okupilo na tisue ljudi, a oni to prispjee meu posljednjima ivahno su
meusobno razgovarali i nagaali to bi sve ovo moglo znaiti. Neki su podrugljiva ismijavali
jedni druge i dovikivali kako su ovi Galilejci ve od ranoga jutra naliveni slatkim vinom. Ali su
i ti podrugljiva poslanicima oslobaali prolaz.
Dok su uenici i dalje, s jednakom silovitou, kruili i govorili u tome meteu glasova i
raznih govora, mene naglo obuze nekakva slabost. Tlo mi se zaljuljalo pod nogama, te sam se
morao prihvatiti za Mirinu, kako ne bih pao. Zamijetivi moje smrtno bljedilo, slabost i znoj to
mi je izbio po elu, odluno me povela kroz vrata one kue u vrt. Nitko nas pritom nije prijeio,
premda je tamo stajala povea skupina ena i uzbuenih slugu, motrei to se zbiva na ulici.
Doavi u dvorite, morao sam prema Mirininome naputku i nalogu lei u sjenu jednoga drveta.
Potom se spustila uz mene i smjestila moju glavu u svoje krilo. Duevno uzbuenje i potres
obuzee mi razbor Kad sam se ponovno pribrao, u prvi mah nisam znao gdje se nalazim i
koliko sam dugo beivotno leao na tome mjestu.
Ali su mi udovi bili hladni, a duu mi je proimao mir, kao da sam se odmorio od svih patnji
i tegoba. Glava mi je poivala na Mirininim koljenima
Skrenuo sam pogled i uoio nedaleko nas skupinu ena koje su sjedile na tlu. Prepoznao sam
Mariju, Lazarovu sestru, zatim Mariju Magdalenu, a i Isusovu majku Mariju. Njihova su lica
blistala u tolikome zanosu, te mi se u prvome trenu uinilo da nisu zemaljska bia nego aneli u
enskome obliju.
Iz smjera vratiju dopiralo je mrmorenje velikoga mnotva ljudi. Mogao sam vidjeti kako je
na ulici imun Petar okupio ostale uenike oko sebe, te uo kako silnim glasom neustraivo
govori puanstvu. A to vie nije bio tek izljev zanesenjaka istoen na stranome jeziku. Ne, Petar
je sada govorio uvjerljivo, na svojemu galilejskom narjeju, navodei rijei proroka. Govorio je
i o Gospodinu i njegovome uskrsnuu, o objavi Duha Svetoga koju je Isus primio od svojega
oca, te kako e i nazoni moi vidjeti silazak duha i o svemu se osvjedoiti. Ali je sve vrijeme
govorio tek kao idov idovu Bio sam toliko razoaran te ga vie nisam sluao, ve sam
preklinjui pogledao svete ene.
Marija Magdalena je zapazila moj pogled i smilovala mi se. Ustala je, prila i pozdravila me
po imenu Kao da je time htjela svima pokazati, kako me barem ona ne odbacuje.
Onemoalim je glasom upitah, to se to sluilo. Sjela je uz mene na tlo, dohvatila mi ruku i
poela razlagati: Svi su bili okupljeni u gornjim odajama, gdje su se ve danima sastajali. Bili
su njih jedanaestorica i jo Matija, kojeg su rijebanjem izvukli i kao dvanestoga primili u svoj
krug. Nenadano je zahujalo s nebesa, kao da nailazi silovita oluja. Hujanje je proelo cjelokupnu odaju u kojoj su uenici sjedili. Vidjeli su pritom neto nalik plamenim jezicima, a ti su se
poeli dijeliti i spustili se na svakoga od njih. Tada je sve obuzeo Duh Sveti i poeli su govoriti
na stranim jezicima. No to si ve i sam uo
Je li to bilo ono upitah to im je Isus obeao i to su oekivali?
Ta i sam uje pritvrdi Marija Magdalena kako Petar neuvijenim rijeima svima objavljuje da je Isus iz Nazareta uistinu Krist. I vidi ostalu jedanestoricu kako neustraivo stoje
uz njega. Odakle bi crpili takvu smionost i takvu snagu, ako ne od Duha Svetoga?
Ali Petar jo uvijek govori samo narodu Izraela! zajadah poput djeteta, kojemu su oduzeli igraku

I doista, ve sam sljedeega trenutka zauo, kao neku potvrdu mojoj tvrdnji, Petrov glas:
Pa neka cijela kua Izraelova s punom sigurnou spozna, da Ga je Bog uinio Gospodinom i
Mesijom, upravo toga Isusa kojega raspeste!
Na te sam rijei zaboravio svoju mrnju i poeo se bojati za Petra. Oslonio sam se na laktove
i uzviknuo: Sada e svjetina nasrnuti na njih i kamenovati ih!
Nije se zbilo nita nalik tome Upravo suprotno! Cjelokupna ona svjetina je zamuknula,
stojei nepomino Kao da ju je iznesena optuba pogodila po sredini srca. A tada se zaue
oklijevajui povici, popraeni pitanjima usmjerenim poslanicima: Sto emo sada, ljudi
brao!
imun Petar je tad povikao glasom, koji se mogao uti po cijelome Jeruzalemu, kao da dolazi iz nebeskih visina: Obratite se! I svakoga od vas pripustit u krtenju u ime Isusa Krista,
radi otpusta vaih grijeha. Tada ete primiti Duha Svetoga kao dar i milost! Jer, objava se odnosi na vas, na djecu vau i na sve one koji su daleko, sve koje Gospodin i na Bog bude pozvao!
Tako je on, jasno i glasno, objavio tajnu Kraljevstva. No ja sam tuno oborio glavu Jer i
sada, obuzet Duhom Svetim, poslanik mi se nije smilovao! Obratio se samo idovima i otajstvo
namijenio tek onima to ive ovdje i rasipani po cijelome svijetu, ali se pridravaju Zakona i
slue Bogu Izraela Time je ugasnula i moja posljednja nada, koliko sam jo u ope smjerno
vjerovao, da u biti ukljuen u zajednicu. No moju spoznaju o Isusovome uskrsnuu, kojemu
sam svojim roenim oima svjedoio, to mi Petar nije mogao oduzeti
Zapazivi moju utuenost, Marija Magdalena me poela tjeiti: Petar je nezgrapan, tvrdokoran ovjek Ali je njegovo vjerovanje poput stijene, pa e se zasigurno kroz svoju zadau
razvijati. Netom se pozvao na jednu izreku proroka Joela* i obznanio kako je kraj blizu. No u to
ja ne vjerujem. Ne! Jer kad se na Uitelj na Maslinskoj gori opratao od svojih uenika, opomenuo ih je i rekao: Nije vae znati vrijeme i sat koje je Otac utvrdio, u svojoj neizmjernoj
moi! No oni su od toga pojmili toliko malo, te su ga ak i u posljednji tren, prije nego se oblak pojavio i prihvatio Isusa, muili s pitanjem: Gospodine, podie li ti u ovome trenutku ponovno kraljevstvo za Izraela? Zato ne smije gubiti nadu, Mark.
To je za mene bila novost. udno sam upio rijei Marije Magdalene i upitao: Zar poslanici
o zbivanjima vie ne taje enama? I kakav je to oblak odnio Isusa?
Vie nam nita ne skrivaju zadovoljno me uvjeravala Marija Magdalena. Tajna pretvorbe kruha i vina u tijelo i krv otkrivena nam je na Brdu. Stado vjernika broji ve stotinudvadeset tisua dua. etrdesetoga dana od svojega uskrsnua, Isus se zaputio na Maslinsku goru,
praen poslanicima. Poao je skoro do Betanije i zapovijedio im neka se ne udaljuju iz Jeruzalema, ve tu ekaju na objavu Oca. Rekao im je: Ivan je krstio vodom No vi ete biti krteni
u Duhu Svetome! I to za svega nekoliko dana. To im je krtenje danas darovano. O tome nema
nikakve dvojbe, jer su sada obuzeti snagom. No o oblaku znam jedino toliko, da se Isus na
Maslinskoj gori pred oima svojih uenika uzdigao s tla i zatim nestao u jednome oblaku. Iz
toga su spoznali da im se vie nee ukazati. Ja se ne elim s njima prepirati Ali si uzimam za
pravo barem se malo smjekati, sluajui koliko jadno i nezgrapno pokuavaju sada odjenuti u
rijei ono to sam ja u srcu spoznala kao istinu, jo za Isusovoga ivota.
Dok je govorila, ogledao sam se uokolo po dvoritu. Pogled mi je preao preko drvea sa
srebrnastim liem, pa preko stubita do krova i tekih drvenih vrata gornjih odaja. Htio sam si
sve to neizbrisivo urezati u sjeanje. U svojoj iznemoglosti postao sam ponovno blag i smjeran
u svojemu srcu I cijenio sam dovoljnim to svojim oima gledam mjesto gdje se Kraljevstvo
ostvarilo.
Klecajuih koljena ustao sam i rekao: Moram sada poi, kako medu svete ljude ne bih unosio neslogu i nemir. Mo onoga duha oborila me je na tlo, a oni e u tome zasigurno vidjeti
znak da se moram odvratiti od vrata Kraljevstva.
Od srca sam poelio blagosloviti Mariju Magdalenu zbog njene dobrote. Istodobno sam se
osjeao previe neznatnim za blagosiljanje bilo koga. Mogue je iz mojega lica i dranja spoz-

nala tu dobru volju i nakanu, jer mi je dodirnula elo i napomenula: Ne zaboravi! Ti si jednome izgubljenom djetetu Izraela pomogao nai put k Isusu! Marija od Beerota je u
meuvremenu sretno proslavila vjenanje i pola u svoj novi dom. Ne vjerujem da je bilo koji
drugi mukarac uinio toliko mnogo za nju. A i medu enama Suzana blagosilja tvoju blagost i
dobro srce. Znaj zato, premda si tuinac, iz nae e te sredine slijediti potajna molitva, kamo
god se zaputio
Ne, ne! proturijeio sam. Sve to sam uinio bilo je sebino i nepoteno. Vjerujem da
mi se ni jedan moj korak ne moe upisati u zaslugu. U meni nema niega dobrog, osim spoznaje da je Isus uistinu Krist i Sin Boji. Ali mi to saznanje nee biti visoko vrednovano, jer sam
se o tim istinama mogao osvjedoiti svojim vlastitim oima.
Mark nema drugih zasluga osim svoje slabosti umijeala se Mirina. Mogue e jednoga
dana, kada se Kraljevstvo proiri do krajnjih mea ovoga svijeta, on stei snagu i vrstinu. Do
tada u mu ja biti potporom. U meni je vrelo ive vode, koje nee samo mene do kraja ivota
uvati od ei, nego e i za njega dostajati.
Pogledah je novim oima U onoj slabosti varala su me ula. Mirina mi je izgledala nekako
izmijenjenom, ne vie kao ljudsko bie! Bila je vie kao utjelovljen zatitni aneo, poslan meni
kako ne bih zalutao i skrenuo s puta Kraljevstva. Bila je to neobina predodba, jer sam njenu
prolost i predobro poznavao, te je upoznao jo na brodu iz Aleksandrije za Joppu
Bile su to ljudske ruke kojima me Mirina tada uhvatila za lakat i povela iz dvorita. Provela
me kroz mrmljajuu svjetinu, a pritom smo uli kako sve vie ljudi tjeskobno pita, to im je
dalje initi. Neki su si iz jada i brige zbog svojih grijeha ak i rastrgali odjeu. Pokajnika je bilo
toliko te ih je dvanaest poslanika, predvoenih Petrom, povelo kroz uske uliice dolje i van iz
grada. Zaputie se na otvoreno, kako bi one koji su se htjeli obratiti i osloboditi svojih grijeha,
krstili u ime Isusa Krista. Mirina se pribojavala za mene zbog klonulosti i iznemoglosti, ali je
bila pripravna povesti me tragom mnotva, kako bismo mogli vidjeti to e se dalje zbivati.
Slijedei ih, izali smo iz grada i uskoro naili na zaustavljenu svjetinu. Mogao sam vidjeti
poslanike kako stoje uz jedan potok, gdje su krstili svakoga Izraelca koji je to elio. Pritom su
mu polagali dlanove na glavu, radi oprosta grijeha i prizivanja Duha Svetoga. Krstile su se i
ene I kako je rastao broj onih kojima su poslanici darivali od svojega Duha, tako je rasla
unutarnja radost ljudskoga mnotva i poveavao se broj novih i novih pojedinaca to su voljno
hrlili na krtenje. Ljudi su pjevali pobone sveane pjesme i meusobno se grlili. Potrajalo je
tako sve do veeri Kasnije sam pak douo kako je toga dana pokrteno tri tisue dua.
Pritom poslanici nisu odbili ni jedno dijete Izraela. Jednako su prihvaali siromane i bogate,
kljaste i prosjake, pa ak i robove Jednom rijeju sve, bez ikakve razlike. A njihova se snaga
nije gasila, nego je dostajala za sve kojima su udijelili Duha Svetoga.
Vrlo sam se raalostio i jo prije veeri poao natrag u grad. Uputili smo se ravno naemu
domu u kui sirijskoga trgovca. Potiteno sam mislio kako su sada jednostavno i lako otputeni
grijesi ak i onima to su pred Pilatom izvikivali: Raspnite ga! Raspnite ga! Jer nije bilo
dvojbe, meu tim prestraenim i pokajnikim idovima, to su sada tako stremili krtenju, bilo
je zasigurno mnogih koji su zapeatili Isusovu osudu!
Mogue sam se na taj dan ope zanesenosti trebao kriom umijeati meu idove i s ostalima pristupiti krtenju. Ali nisam htio prevariti poslanike. Jer, sve kad bi mi i uspjelo neopazice
se provui, te bi mi jedan od poslanika ne prepoznavi me poloio dlanove na glavu, takvo bi
krtenje meni izgledalo nitavim. Mogue bi im u tome trenutku Duh Sveti to ih je bio obuzeo
istodobno otkrio da sam Rimljanin, pa bih bio potjeran? To je moralo ostati nepojanjenim,
jer nisam naginjao takvoj obmani.
Sljedeega sam se jutra jo uvijek osjeao toliko smuenim i omamljenim, te mi se priinjavalo kako Mirina svijetli poput anela, dok je ila po sobi i posluivala me. Polako sam se
poeo oporavaljati, a istodobno sam poeo prouavati samoga sebe. Otkrio sam, naime, kako se
sa mnom zbilo neto osobito, najvjerojatnije dok sam juer bez svijesti leao u dvoritu one

kue. Osjeao sam kako mi je dua ista i jasna kao nikada ranije, a uz to sam i mnogo manje
mislio na suvine stvari.
Jednoga je dana doao k meni u odaju Karant, ispitivaki me pogledao i primijetio: Jo mi
nisi nita kazivao o svojemu putovanju u Galileju. Zato si postao toliko utljivim? Mora znati,
ovdje po gradu se ponovno dogaaju uda, u ime onoga raspetog Nazareanina, o kojem si prikupljao obavijesti. Njegovi su se uenici vratili i obznanjuju da im je njihov Uitelj podijelio
mo izvoenja uda. Ljude su toliko zaludili te roditelji naputaju svoju djecu i djeca roditelje,
samo da bi ih slijedili. Mnogi ak predaju cjelokupan imetak To pak dovoljno jasno kazuje
kakve su strane vjetije moi ovdje na djelu. Dan za danom stoje uenici pod trijemovima
Hrama i dre propovijedi u kojima iznose prijekore, ne bojei se Velikoga 'vijea. Sljedbenici
novoga uenja dijele sve meu sobom i okupljaju se u pojedinim kuama, na svojim sumnjivim
tajnim obredima.Ta je nazarenska groznica zahvatila ak i ugledne, tovane idove, od kojih
nitko ne bi oekivao takvo neto Pa i oni svjedoe da je Raspeti uistinu kralj Izraela.
Nisam mu mogao nita odgovoriti. Ta tko sam bio ja, pa da ga smijem pouavati? Mogao je
nesmetano poi tamo i osobno sluati poslanike. No sad ga je oneraspoloilo to nije dpbio nikakvoga odgovora. Potresao je glavom i upitao: to je to s tobom? Lei ovdje i iz dana u dan
pilji pred sebe! Kamo to vodi?!
Mogue u posluati tvoj savjet to si mi ga neko dao odvratih uz tuan smijeak,
promislivi o njegovome pitanju. A taj je bio neka podignem kuu i sadim drvee. To i nije
tako lo prijedlog za nekoga, tko pred sobom vidi dugotrajno ekanje Zatim sam uzdahnuo
i dodao. Tek na jedno moram paziti. Moje se srce ne smije previe vezati ni na to na ovome
svijetu. Nita mi se ne smije previe uvui u duu i postati mi previe dragocjenim, kako mi za
sluaj potrebe, odricanje od toga ne bi palo preteko.
Kada doe onaj odreeni dan suho odvrati Karant, nakon to je uzdahnuo svatko e
se morati odrei svega. Ali neka nam taj dan bude to dalji! Kratko je promislio, pa plaho
dometnuo. Navodno imaju ti galilejski arobnjaci napitak vjenosti
Ni glede toga nisam se usuivao iznijeti nikakve nazore. Moj se Sirijac mogao o tome raspitati kod Isusovih sljedbenika Karant je ustao, nekoliko puta zastenjao i napokon izjavio: Ti
si se promijenio, Rimljanine Mark! Vie nisi isti ovjek kao onaj to je odavde poao u Galileju. Jesi li se sada promijenio na bolje ili na gore, to ne mogu prosuditi Ali moram uzdisati
zbog tebe. Znam tek jedno! Mirina koju si doveo sa sobom, mirna je i staloena djevojka, a
njena blizina godi. Otkad je ona dola pod moj krov, trgovina dobro ide, a moja me ena vie ne
udara po nekoliko puta dnevno sandalom iza uiju. Kad bi tvoja Mirina bila barem malo deblja,
moglo bi se rei da je izrazito lijepa.
Karante! uzviknuh, a pritom sam se morao nehotice namijati. Ti se brini je li bolje ako
je Mirina debela ili mrava! Meni se svia ovakvom, kakva jest. ak i kao sijedome i bezubome starcu vjerojatno e mi ona jo uvijek biti lijepom, ako toliko dugo poivimo
Nakon to je Karantu napokon uspjelo izmamiti smijeak na moje lice, otiao je zadovoljno.
Ja sam pak ostao razmiljati o njegovoj posljednjoj napomeni, te sam shvatio kako Mirina uistinu u mojim oima svakoga dana postaje sve ljepom. Otkad je napustila ivot putujuih glumaca i redovito imala dovoljno jela, gotovo se nezamjetno ali ipak lijepo popunila i zaoblila, a ni
obrazi joj nisu bili toliko upali kao ranije. Pomisao na to probudila je u meni njenost i udesno
me okrijepila. Ta je injenica dokazala kako Mirina nije nikakav aneo, nego ena, bie moje
vrste.
U meuvremenu je Mirina bila pola do Hrama, gdje su svakoga dana po dva ili tri poslanika
stajali pod nadsvodenim trijemovima i pouavali mnotvo sluatelja. Bili su to kako
pokrtenici, tako i obini radoznalci. Poslanici su pritom obznanjivali Uskrsnue i svjedoili da
je Isus uistinu Krist.
Sasvim nenadano osjetih kao da oivljavam Uredio sam si kosu, briljivo se odjenuo i
poao posjetiti svojega novara Aristeja, kako bih zapoeo s pripravama za moj odlazak iz Je-

ruzalema. Primio me ljubazno i raspoloeno rekao: Tiberijske su ti toplice bjelovidno godile Barem nisi vie onoliko ozlojeen i zagriljiv kao ranije. Ponovno nastupa kao Rimljanin. To je dobro. Moram te naime Aid upozoriti, ako o svemu nisi i sam ve douo. Galilejci su
ponovno ovdje u gradu i potiu veliku zbrku. Premda svatko upuen poznaje stvarno stanje, oni
otvoreno obznanjuju da je Isus Nazareanin ustao iz mrtvih. Nazivaju ga Mesijom i izvru
sadraje zapisa, kako im pogoduje za njihove svrhe. Pritom ak tvrde da su od njega primili i
mo otputanja grijeha
Pogledao me pozorno, no kad nisam nita odgovorio, nastavio je: Kao saducej priznajem
svete zapise, ali ne i njihova tumaenja ili nepodnoljiva izlaganja farizeja. Ova naklapanja 0
uskrsnuu su glupost, a i farizeji bi mogli postati skloni takvim zamamnim zabludama. Nas
idove obiavaju okrivljavati zbog netrpeljivosti u vjerskim pitanjima. No koliko smo u stvarnosti trpeljivi, najbolje svjedoi injenica to putamo razne vjerske sljedbe neka se meusobno
odmjeravaju. A ni Isus iz Nazareta gotovo sasvim sigurno ne bi bio raspet, da nije hulio Boga.
To je naime jedino, to mi ne trpimo. Sada se u njegovo ime, po svemu sudei, u naemu narodu otvara nekakva nova pukotina, nekakav nov razdor. Vrijeme e nas pouiti, smijemo li gledati kako se ta pukotina iri, ili emo morati rastjerati Isusove sljedbenike. Poslanici sada krste
ljude Ipak, to se ve zbivalo i ranije te nikad nije osuivano. Navodno jo i iscjeljuju bolesne,
ali je to radio i njihov uitelj, pa nije bio optuen zbog toga, premda su mu farizeji spoitavali
kako je neprilino to raditi na Sabat. No ono pogubno u njihovome uenju je tvrdnja da cjelokupan posjed mora biti zajedniki. Do nedavno razumni ljudi sada urno prodaju svoja polja i
utrak polau uenicima pred noge! A ovi zatim svakome odreuju koliko mu treba. Takav je
postupak tek zaobilaenje davanja desetine i vjet nain izbjegavanja plaanja poreza 1 prireza.
Meu Isusovim sljedbenicima nema ni siromanih niti bogatih.
Ponovno je zastao, kimnuo glavom i dodao: Ovaj je preokret zaprepastio nae uglednike.
Pretpostavili smo kako je s raspinjenjem Nazareanina sve ponovno smireno i vraeno u ravnovjesje. Nikoga ne elimo proganjati, ali nikako ne shvaamo kako su i zato ti uenici nenadano postali toliko drskima?! Mogue zato jer su douli kako Poncije Pilat ne eli trpjeti nikakvo uznemiravanje Galilejaca?
To je, naime, u prikrivenome obliku dao na znanje Velikome vijeu. A to je jo jedan primjer nepodnoljivosti rimske politike! Ti e mi nadam se oprostiti, to s tobom govorim otvoreno, nakon to si mi postao prijateljem i upoznao obiljeja i obiaje nae zemlje. Sada pogotovu
moe prokurator kao nevin oprati svoje ruke i podrugljivo nam predbacivati, kako je posljednja
prijevara uistinu postala jo gorom od one prve. Uenici imaju lakovjeran narod uz sebe, pa bi
zato bilo nepromiljeno ometati ih i optuiti. A ako bi ih progonili, svi bi ljudi postali jo sklonijima povjerovati u te ribarske priice koje Galilejci iznose pred njih.
Izgovorio je sve to gotovo u jednome dahu, tek s kraim predasima. Kad je zavrio, ja se nisam mogao uzdrati od primjedbe: Izgleda mi, ti si se zbog Isusa iz Nazareta uzrujao mnogo
vie od mene Smiri se, Aristeju, te misli na svete zapise! Ako je djelovanje Galilejaca zemaljskoga podrijetla, rasplinut e se u pijesku, pa se ne treba zbog toga brinuti. No ako njime
upravlja Bog, tada se ovim ljudima nitko ne moe oprijeti Ne moe to ni Veliko vijee, a ni
bilo koja druga sila i mo na ovoj zemlji.
Teko diui, promiljao je o onome to rekoh. Zatim se zaeo smijati, pomirljivo podigao
ruke i uzviknuo: Zar e me jedan Rimljanin napuivati da se obavijestim iz svetih zapisa? Ne,
djelovanje ovih neukih ribara ne moe potjecati od Boga. To je, jednostavno reeno, nemogue.
Kad bi bilo tako, vie ne bi vrijedilo ivjeti, a Hram bi se uruio. Dakako da e se njihov pothvat nestati u pijesku. Ta koliko je ve do sada nastupilo ljudi s tvrdnjama da su velike osobnosti! I svi su potom nestali bez traga Povrh toga, nekolovani ljudi to se pozivaju na
proroanstva i pretkazanja, ne stiu daleko i ne postiu mnogo. I to zato jer se napokon sami
zapetljaju u vlastite rijei i padaju u rupe koje sami iskopae.

Tada se smirio i zapitao to elim. Naputio je svojega knjigovou neka odmah zakljui moje
obraune, te najavio teaj koji je bio probitaan za njegov dep. Ispripovijedio sam mu o
novarskome poslu koji mi je njegov poslovni prijatelj u Tiberiasu tako povoljno sredio, na to
je on zadovoljno zakimao glavom. Uz to je protresao u ruci omanji svitak, po izgledu pismo, te
mi ga uruio s ovim rijeima: Ah, gotovo sam i zaboravio! Ovo je pismo bilo predano jednome novaru u Aleksandriji, a on ga je proslijedio ovamo. Nisam ga htio slati za tobom u Tiberias, jer nisam znao koliko e dugo tamo ostati, pa sam se pribojavao, svitak bi se mogao
izgubiti
Slomio sam peat i razmotao kratko pismo I istoga me trena obuzela studena drhtavica!
Jer, na prvi sam pogled prepoznao Tulijin nemaran i povran rukopis Grozniavo sam itao:
Tulija pozdravlja laljivoga Marka Mecentija.
Zar se vie ne moe uzdati u dato obeanje? Zar vie nema vjernosti na svijetu? Zar mi nisi
prisegnuo ekati me u Aleksandriji, dok ne sredim svoje poslove u Rimu, kako bih nakon toga
mogla u potpunosti biti Tvojom? Nakon Tvojega odlaska Rim vie nije bio Rimom Ali sam
mudrim djelanjem uspjela osnaiti svoj poloaj. A sada, prispjevi u Aleksandriju bolesna i
slaba od plovidbe praene olujama i nevremenima, to moram saznati? Da si Ti lakoumno i
nemarno pogazio datu rije i otputovao u idovski Jeruzalem. Smjesta se vraaj, im dobije
ovaj list! Smjestila sam se u Dafninoj* gostionici u blizini luke. Veselit u se ponovnome
vienju. Ali ne mislim beskrajno ekati! Imam ovdje prijatelja No ako eli nastaviti
prouavati idovsko mudroslovlje, ime se po svemu sudei sada bavi, obavijesti me i doputovat u k Tebi u Jeruzalem. Vjerujem pritom kako u ubrzo postii da si izbije iz glave tu
idovsku mudrost. Doi zato, koliko god urno moe! Nestrpljiva sam Upravo gorim od
uzalodnoga ekanja
Svaka od ovih rijei tjerala mi je uasnu jezu i zaprepatenost niz leda. A kad sam se malo
pribrao, proitao sam list ponovno, pa zapitao Aristeja nesigurnim glasom: Koliko dugo ve
lei ovo pismo u Jeruzalemu?
Mogue neka dva tjedna odvrati Aristej, raunajui na prste. Mora prihvatiti, nikako nisam pomiljao da e toliko dugo ostati u Tiberiasu
Smotao sam svitak pisma, te ga gurnuo u prsni nabor svoje tunike
Ostavimo obraun za kasnije! rekoh Aristeju, poprativi to umornom kretnjom.
Trenutano nisam raspoloen za brojke
Obuzet ledenim strahom, napustih novarov dom. Pohitao sam natrag kui, ni ne gledajui
oko sebe, kao da me netko goni Tulijino je pismo stiglo poput munje iz vedroga neba! I to
upravo u trenutku kad sam ve pomiljao da sam postigao duevni mir i pomirio se sa svojom
novom kobi
Vrativi se u Karantovu kuu, nisam tamo zatekao Mirinu. Nije se jo bila vratila, na svu
sreu! Istoga me trena obuzeo, i tek koliko je dug jedan treptaj, razdirao oganj groznoga
iskuenja.
U tome sam procijepu pomislio ostaviti svoju novarku Karantu, za Mirinu, te pobjei iz Jeruzalema i najkraim putem pohrliti u Aleksandriju, kako bih Tuliju ponovno zagrlio svojim
rukama Izvukao sam njen list i pomilovao ga. Svako pojedino, grozniavo navrljano slovo,
doaravalo mi je lik Tulije pred oi. I ve mi je sama pomisao na nju uspalila i raarila cijelo
tijelo
No istodobno sam je bio kadar i optuiti. Koliko joj je samo bilo primjereno to je ve s
prvom rijeju u pismu okrenula iljak koplja prema meni! I time mi prevalila krivicu! Cijelu
sam godinu strpljivo ekao na nju u Aleksandriji, ne primivi od nje ni najmanji znak ivota. I
to je mislila onim izriajem: Uspjela sam osnaiti svoj poloaj?! Zasigurno je to znailo razvod i ponovnu udaju Povrh toga, nije se ni smjelo u potpunosti osloniti na ono to je pisala.
Koliko god je mogla biti bolesnom i slabom nakon putovanja morem, ipak nije propustila pokazati kande, niti zaboravila napomenuti kako ima prijatelje u Aleksandriji! U ijim bih je ruka-

ma naao, pri dolasku? Tulija je imala bogat izbor Ja sam joj bio tek hir njene poude! Zasigurno nije jedino zbog mene otputovala u Aleksandriju. Za to je morala imati niz razloga
Izgledalo mi je kao da Tulija utjelovljuje moj raniji ivot, s njegovim uitcima i njegovom
praznoom. Ali sada sam mogao slobodno birati! Odluujui se za Tuliju, konano bih se odrekao traenja Kraljevstva Znao sam, jednako dobro kao i ona, bez napora bi mi uspjela rastjerati sve druge misli iz glave, im bih se odazvao i vratio njenim nasladama to zatiru duu
Dok sam tako razmiljao, usporeivao i odmjeravao, naglo me obuzelo gaenje prema samome sebi i vlastitoj slabosti. I vjerujem, nikad me ranije nije toliko ispunio prijezir prema sebi. Ne mogue zato to je Tulija jo uvijek draila moja ula, nego zato jer sam jo uvijek mjerkao ne bih li ipak otputovao k njoj i ponovno se dragovoljno prepustio njenim muenjima To
krzmanje je bilo najdublje ponienje prema samome sebi! Naime, i uz najmanju vrstinu
znaaja, ne bih se predomiljao ni trena. Nakon svih mojih iskustava i doivljaja trebala je odluka biti brzom i jasnom: Ruke dalje od Tulije! to dalje od moje cijele prolosti! Bio sam jo
uvijek toliko slab, toliko lako povodljiv, te sam pod vruim dahom sjeanja treperio poput
tanke trstike na vjetru!
ela oroenoga znojem opirao sam se tome nasrtaju i kunji, te proklinjao samoga sebe. Toliko sam se duboko stidio da nisam htio prizivati Isusa za svjedoka mojemu ponienju i ruglu.
Ali sam se napokon morao, lica zakopana u dlanove, utei molitvi: Ne dovedi me u iskuenje,
nego me oslobodi zla! Kraljevstvo tvoje, pohodi me!
I to je bilo sve to sam mogao uiniti.
U taj sam tren zauo korake po stubitu. Vrata se otvorie i pred mene je urno stupila Mirina. Ruke je ispruila pred sebe, kao da donosi vane novosti.
Petar i Ivan poela je. Petar i Ivan No tada je smotrila izraz mojega lica. Ruke
jo padoe uz tijelo Lice joj je izgubilo sav sjaj i nenadano mi je postalo odvratno.
Ne govori mi o tim ljudima! branio sam se srdito. O njima ne elim nita uti
Mirina je kolebljivo koraknula prema meni, ali se nije usuivala dodirnuti me. No sada nisam ni elio neke prisnosti. Zato sam se povukao sve do zida.
Netom su ta dvojica poslanika poinila udo pokuala me izvijestiti Mirina. Svojom
su snagom i' moi iscijelili ovjeka koji je bio uzet od roenja. Dogodilo se to kod Lijepih vrata
Hrama No rijei su joj ugasnule na usnicama, te je tek nijemo zurila u mene.
No, pa to onda! otresoh se ja. Ne sumnjam da imaju mo initi takve stvari. No to se
to mene tie? Vidio sam ve uistinu dovoljno uda! Prema tome sam sada ravnoduan
Ali Petar ga je uzeo za ruku i uspravio ustrajavala je Mirina. I uzetoga su noge
drale. Svi ljudi u Hramu tada potekoe u Salomonovu dvoranu. A onaj uzeti to se uspravio
skae uokolo i slavi Boga. Sumnjiavi ljudi mu opipavaju noge, a Petar obznanjuje oprost grijeha.
Prekrasan igrokaz za idove! izrugivao sam se. Mirina se nije vie mogla suzdravati.
Uhvatila me je za obje ruke, protresla me i suznih oiju upitala: Sto je to sada s tobom? to se
zbilo, Mark?
Samo plai, Mirino! odvratih, namjerice otvrdnuvi srce. To nisu posljednje suze koje
prolijeva zbog mene! To znam
Mirina me odmah pustila, hitro si posuila oi i zabacila glavu u natrag. Sva se zarumenjevi
od jarosti, zatoptala je nogama i uzviknula: Ne okoliaj! to je sad to?
Promatrao sam je hladno i ogoreno, ispitujui joj pomno crte lica, koje su mi jo ovoga jutra bile toliko dragocjene. Svaku sam podrobno prouio. I pokuavao sam pritom utvrditi, to
sam to ja u njima nalazio?! Kroz njeno sam lice vidio Tulijine blistave oi, Tulijina uznosita i
poudna usta. Napokon sam Mirini pokazao primljeno pismo, nabusito rekavi: Tulija je pisala Oekuje me u Aleksandriji! Mirina se dugo zagledala u mene. Njeno se lice pritom nekako
poelo uruavati u sebe i postalo sasvim usko. Zatim je pala na koljena i oborila glavu. Izgledalo mi je kao da moli, premda joj se usnice nisu pomicale.

Moje misli bile su kao zaleene. Tek sam gledao na njenu zlatnoplavu kosu I tog mi trena
padne na pamet primisao: jedan jedini munjevit potez maa mogao bi odvojiti ovu glavu od
ramena i mene osloboditi. Ta mi se pomisao uinila toliko razveseljavajuom, te sam se upravo
morao nasmijati.
Napokon je Mirina ustala. I ne pogledavi me, poela je slagati moje stvari i pospremati
mojunJjeu. U prvi me mah to zaudilo, a zatim i zapanjilo. Ne mogavi vie izdrati zapitah
nesvjesno: Sto to radi? Zato slae moje stvari?!
Jedna tunika i jedan putni ogrta su na pranju brojila je na prste. I tek mi je nakon toga
odgovorila. Ti odlazi iz grada, zar ne? Ide svojoj Tuliji Pripravljam ti zato stvari. Zato i
jesam ovdje!
Tko ti je rekao da odlazim? uzviknuh estoko. Zgrabio sam je za zglobove na rukama, te
je stiskom prinudio da ispusti sve stvari koje je drala. Nisam spomenuo nita takvo. Tek sam
ti rekao za pismo, kako bi zajedno dogovorili to nam je initi!
Ne, ne! odvratila je Mirina, odmahujui glavom. U svome si srcu ve odluio. Ako bih
te pokuala odgovoriti, kasnije bi me samo mrzio. Ti dodue jesi slab, a mogue bih te i mogla
navesti na ostanak, podsjeajui te na Kraljevstvo Ali mi ti to nikako ne bi oprostio, sve do
konca ivota. Neprestance bi u tebi vrtala primisao da si zbog mene napustio nenadomjestivu
Tuliju. Zato je bolje, ako pode. Ne smije je iznevjeriti, sada kad ve eka na tebe
Nisam mogao povjerovati svojim uima! Mirina mi je izmicala, u to nije moglo biti
sumnje Upravo sam izgubio jedinoga prijatelja, na kojega sam se jo mogao oslanjati na ovoj
zemlji!
Ali Ali zamuckivao sam. No vie od toga nisam mogao istisnuti.
Naposljetku mi se Mirina smilovala i pojasnila: U ovome ti ja ne mogu pomoi. O tome
mora sam odluiti, te za tu odluku odgovarati sam sebi! Pogledala me tada, s tunim osmijehom na usnama i dodala. Ja ti tek elim olakati donoenje odluke. Poi samo svojoj ljubljenoj Tuliji! Dopusti joj neka te oprlji i bode raarenim iglama, sve dok te ne uniti! Dovoljno
si mi o njoj kazivao, pa si mogu i predobro zamisliti kakva jest. Dakako, jednoga u dana doi
za tobom Pad kad vrijeme sazrije i Tulija dade petama vjetra, preuzet u pod svoju skrb ono
to e od tebe preostati. Ne treba se bojati da bi me mogao izgubiti. Isus od Nazareta mi te
povjerio. Poi dakle, ako ne moe odoljeti iskuenju! Zasigurno e ti Isus oprostiti, kao to ti i
ja u srcu opratam, a inim to zato jer te poznajem
Dok je ona sve to staloeno kazivala, u meni je poela rasti sve vea odbojnost prema Tuliji Zato sam si u duhu ivo predoio sva ona ponienja i muke kojima me izlagala radi dodatnoga zainjavanja njene naslade. Napokon sam povikao: Uuti, Mirino, ti ludaro jedna! Zar
me eli izruiti uasnoj, sladostrasnoj eni?! To od tebe ne bih nikada oekivao! Zar ne bi trebala, umjesto poputanja mojoj slabosti, sueliti joj snagu svoje volje? Vie te ne prepoznajem Kako moe ovako postupati sa mnom?
Mahao sam rukama po zraku, traei rijei. Zatim sam gnjevno dometnuo: Osim toga, jo i
nisam odluio otputovati k njoj. To ti meni tek namee. A jo sam se nadao, kako e mi u
ovome pomoi! Ne idem u Aleksandriju, jasno? Dodue, ne znam kako bih joj to trebao objasniti Mogao bih napisati barem nekoliko rijei? Inae bi mogla pomisliti da sam nastradao
tijekom putovanja.
Pa to onda, ako to i pomisli?! zapitala je Mirina oprezno. Ili to tvoj muki ponos bezuvjetno zahtijeva da je ponizi, navodei joj u pismu kako o njoj vie nita ne eli znati?
Tulija me tisuu puta poniavala odvratih srdito.
eli li zlo namiriti zlom? upozorila me Mirina. Pusti je radije neka vjeruje kako si nestao bez traga! Time nee pozlijediti enu u njoj. A budui da zasigurno ima i druge prijatelje, ubrzo e se utjeiti
Njene su pretpostavke bile toliko tone, da sam se lecnuo. I neto me probolo kroz cijelo tijelo. Ali taj trzaj nije bolio vie nego kad se jezikom prijee preko mjesta s kojega je netom

iupan bolan zub. I odmah me ispunilo neizrecivo olakanje, kao da sam ozdravio nakon dugotrajne bolesti. Zato rekoh: Mirino! Ti si mi sada pojasnila, kako ne mogu podnijeti ak ni pomisao na rastanak s tobom. Mirino, ti mi nisi tek sestrom! Mirino, bojim se da te ljubim, kao to
se ljubi enu
Mirinino mi je lice poelo ponovno sjati, nalik na anela. U mojim je oima bila uistinu prelijepa, kad je odgovorila: Mirina i Mark! Nas dvoje!!! U srcu ti ve zna elim ti biti sve
to od mene oekuje. No sada moramo promisliti, kako emo urediti na ivot.
Uzela me je za ruku, njeno me povukla pokraj sebe na klupu i poela govoriti. Imao sam
pritom dojam, kao da je o svemu tome ve dugo razmiljala?
U sebi eznem zapoela je da me Isusovi uenici krste i da mi u Njegovo ime poloe
dlanove na glavu. Mogue u time dobiti snage iz njihove moi, snage za podnoenje ovoga
ivota i za upijanje Duha Svetoga koji je na njih siao u obliju plamenih jezika. Dodue, ja
pripadam idovskome narodu jednako malo kao i ti. No uenici krste bez oklijevanja i iskrene
prozelite iz drugih zemalja, ljude koji se daju obrezati te se u punoj mjeri pokoravaju Zakonu.
Povrh toga ula sam i o tako zvanima otvorenim prozelitima. To su bogobojazni ljudi koji, ne
podvrgavajui se obrezivanju, izbjegavaju klanjanje kumirima i ne hule Boga. Rodoskvrnue,
ubojstvo, kraa i krvava hrana su im zabranjeni, a moraju ivjeti pobono. Mogue bi nas
uenici pristali pokrstiti kao takve otvorene prozelite, ako ih usrdno za to zamolimo
O tome znam i esto sam o tome razmiljao odvratih, potresavi glavom. Otkako sam
sreo Isusa Nazareanina, Sina Bojeg, nemam drugih bogova. Zasigurno nije osobito teko
pridravati se tih propisa. Zato ne bih jeo meso ivotinja zaklanih na idovski nain?! Ta meso
je meso! Ali ne mogu pojmiti, kako bi me to moglo uiniti Bogu ugodnijim ili prihvatljivijim
Na dalje, ne mogu se obvezati na poboan ivot, jer unato mojoj sklonosti za dobro, poboan
ipak nisam. To je jedna od malobrojnih pojedinosti, u kojima sebe ipak tono poznajem. Osim
toga, jako se vara pomiljajui kako e uenici krstiti obinoga prozelita. Glede toga bih jo
dugo mogao glasno, ali uzalud kucati na njihova vrata Oni su mnogo nemilosrdniji od svojega Uitelja!
Jamano pripravno se sloi Mirina, kimajui glavom i vrsto stiui moj dlan. To to
sam poeljela, bilo je djetinjasto Ne vjerujem da bih medu njegovima znaila neto vie nego
sada, ako bi me pokrstili i polloili dlanove na moju glavu. Prema tome, moramo se odrei te
nade i poi Isusovim putom kako nas je to on sam naputio. Molit emo, neka bude volja Njegova i neka Njegovo kraljevstvo doe. On je istina i milost. Vjerujem da nam je dovoljno to ga
vidjesmo
Njegovo kraljevstvo ponovih. Moemo tek ekati! Ali smo dvoje U dvoje mora
biti lake ii putem, nego usamljeniku. To je Isusovo djelo milosra prema nama
Ipak nismo odmah napustili Jeruzalem. Prije polaska sam htio pribiljeiti sve ovo, kao
uporite i potporu pamenju.
Netom minula zbivanja nisu bila dodue neobinija od onih ranijih. Ali da je Duh Sveti
doao kao nalet vjetra i potom se spustio na dvanaest Isusovih poslanika, vidljiv u obliju plamenih jeziaka To sam htio tono zapisati, kako vie nikad ne bih u njih posumnjao ili njihovo djelovanje prosuivao nekim svojim mjerilima i razmiljanjima.
Dok smo jo bili u Jeruzalemu, idovske su vlasti pritvorile Petra i Ivana. Ali su obojicu morali, iz obzira prema puanstvu, pustiti na slobodu ve sljedeega dana. Poslanici se pak nisu
dali zaplaiti prijetnjama. Odvano su nastavili propovijedati. Vjerujem da im se, nakon to su
svojom snagom iscijelili uzetoga na Lijepim vratima Hrama, pridruilo jo nekih dvije tisue
sljedbenika. I svi su ti novi sljedbenici poinjali u svojim domovima u ime Isusa Krista lomiti
kruh i blagosiljati vino kao napitak besmrtnosti. Nitko od njih nije trpio od nestaice. Jer, bogati
su prodavali kue i polja, te je svaki dobivao to je trebao. Vjerujem da su tako postupali jer su
sve jo promatrali kao u nekome zrcalu, raunajui da bi Kraljevstvo moglo nastupiti svakoga
dana Ali da je imun Kirenac prodao svoj posjed, to ipak nisam douo.

Upravo kad sam zavravao biljeenje proteklih zbivanja, primio sam iz utvrde Antonija
mig Izvijestie me, naime, kao Poncije Pilat eli da napustim Jeruzalem i openito njegovo
upravno podruje Judeje. Ne uinim li to dragovoljno, zasunjit e me legionari i predvesti me
njemu u Cezareju. Zato je tako prema meni postupio, ne znam rei Moglo se tek pomisliti
kako moj daljnji boravak u Judeji cijeni nepoeljnim, dakako s rimskoga motrita. Ja pak nisam
vie elio sresti toga ovjeka, pa smo Mirina i ja odluili preseliti u Damask. Izabrali smo taj
grad zbog jednoga sna to ga je sanjala Mirina. A ja nisam imao nita prigovoriti glede Damaska Barem je, promatrano iz Jeruzalema, leao u protivnome smjeru od'Aleksandrije
Prije nego otputovasmo, poveo sam Mirinu na breuljak izvan gradskih zidina. Bilo je to
mjesto na kojemu sam, pri svojemu prvom prispijeu u Jeruzalem vidio Isusa iz Nazareta, kako
visi na kriu izmeu dva razbojnika. Pokazao sam joj i oblinji vrt, kao i grobnicu u koju je Isus
bio poloen nakon smrti i iz koje je uskrsnuo, dok se zemlja potresala. Ali Njegovoga kraljevstva tamo vie nije bilo

POVIJESNI OSVRT
Danas ivimo u Kranskoj eri koja se rauna od roenja Isusa. To je predloio Dionisije
Exiguus, monah iz Skitije, u prvoj polovici estoga stoljea (godine 532.). Doao je u Rim oko
500. godine, te se bavio prijevodima i si. Umjesto tada vaee Dioklecijanove ere predloio je
'!A.b anno incarnatione dominitj. od Isusovoga roenja. No kod odreivanja godine je
pogrijeio, jer je Isusovo roenje smjestio u 754. g. od utemeljenja Rima. Isus se rodio 747. ili
748. g. od utemeljenja Rima, znai 6 ili 7 godina prije poetka nae ili Kranske ere.
Poblie opisivati Isusov ivotopis u ovakvome povijesnom osvrtu nikako nije mogue. Prvo
zato jer je prostor skuen, ali ponajvie zbog okolnosti to bi trebalo razdvojiti Isusa kao povijesnu i kao vjersku osobnost. A te se u velikoj mjeri i isprepliu
Svoje javno djelovanje Isus zapoinje 28. g., dakle kad je bio star priblino 34 godine. Krsti
ga Ivan Krstitelj u sijenju 28. g., a nakon toga Isus za Pashu odlazi u Jeruzalem. Zatim se
vraa u Galileju, gdje djeluje po sinagogama i na otvorenome. Obilazi pokrajinom, ini uda,
bira svoje prve uenike (kasnije poslanike tj. apostole), objanjava i iri svoje uenje. Prema
nekim podacima i 29. g. odlazi za Pashu u Jeruzalem, ali stalno putuje i propovijeda svoje
uenje. Godine 30. ponovno polazi u Jeruzalem na Pashovnu svetkovinu. Slijede poznati
dogaaji: Isusovi navjetaji, Judina izdaja, optube, osuda i raspinjanje. U svemu tome
najznaajniju ali prikrivenu ulogu igra idovsko Veliko vijee, strahujui od mogue pobune i
rimske intervencije. Isus je time bio ve u naprijed osuen na smrt, a rimska osuda i proputena
posljednja prilika za pomilovanje (navodni obiaj na Pashu) tek su mali isjeci kojima se zatvoreni krug popunjava. Isusa raspinju i on umire na kriu
To su okolnosti u kojima zapoinje radnja Waltarijeva romana Tajna njegovoga kraljevstva.
Glavni junak svjedoi Isusovoj zavrnoj patnji i smrti.
Treega dana nakon smrti Isus ustaje iz mrtvih, uskrsava u novi ivot i povremeno se javlja
svojim uenicima i drugim ljudima. No njegovi su uenici zbunjeni jer su ostali obezglavljeni, a
kao jednostavni ljudi dobar dio Isusovoga uenja ne razumiju u potpunosti. Zanimljivo je da su
svi njegovi uenici Galilejci, a Galilejce Jeruzalemci ba ne cijene. Uenici oekuju daljnje
dogaaje, a tad im se Isus javi i uputi ih neka pou u Galileju, s tim da e on poi prije njih.
Poslanici sa svojom pratnjom posluaju Isusa i odlaze u Galileju. On im se i tu povremeno javlja i obznanjuje zavrni skup prije isteka od etrdeset dana kad se ima vratiti svojemu ocu (Bogu). Taj se susret odrava na brdu u zaleu Galileje, kada Isus poziva uenike neka se zapute u
Jeruzalem i ondje ponovno ekaju. Isus se i tamo ukazuje uenicima, vodi ih na Maslinsku goru
i biva uzdignut na nebo. Na rastanku ih napuuje da e biti krteni Duhom svetim.
Na pedeseti dan od uskrsnua poslanici su po obiaju okupljeni u jednoj kui u jeruzalemskome Gornjem gradu. Tada se zauje buka s neba i pohodi ih Duh Sveti. To je istodobno
navjetaj za masovno krtenje ljudi i daljnje irenje vjere po svijetu.
Treba imati na umu kako se sve ovo zbiva u rimskoj provinciji s preteito idovskim
puanstvom, gdje je idovska vjera gotovo zakon za sve. Zbog rimske vlasti Zidovi trpe i nevjernike, ali za njih postoji samo jedna vjera, jedan Bog i jedan narod. A ta je vjera idovska,
jedini Bog je onaj idovski, a jedini narod izabrani idovski. Svi su ostali pogani
idovska je vjera vrlo sloena i stroga, praktiki prva koja uvodi jednoga boga. Raniji su narodi tovali vie bogova, premda postoje utemeljene pretpostavke da su i stari Egipani potajno
tovali jednoga boga, unato velikome broju glavnih i lokalnih bogova. Ve i jednostavne usporedbe pokazuju da je u idovskoj vjeri dosta toga preuzeto iz egipatske religije, to se kasnije
prenijelo i u kranstvo. Nemojmo pritom zaboraviti ni da je Mojsije, koji je izveo idove iz
Egipta i objavio im Boji savez i Deset zapovijedi, bio egipatski sveenik
idovska religija, pojednostavljeno reeno, poiva na savezu naroda s bogom. Vjernici su
duni potivati boji zakon i jedinoga boga, njegove zapovijedi i potankosti sklopljenoga save-

za. Za uzvrat bog prihvaa idovski narod kao izabran i jedini medu ostalima. Osigurava tom
narodu ivotni prostor, vlast i skrb. Vjerska pravila idovstva vrlo su stroga, no to je omoguilo
da vjera bude i ostane vrstom podlogom za odravanje identiteta toga naroda.
.idovski je narod kroz tisuljea proao strana stradanja i bez toliko vrste vjere najvjerojatnije bi se utopio u valovima povijesti, kao i mnogi drugi narodi, medu kojima je bilo i jaih i
veih od idovskoga. No ta ista vjera zabranjuje idovima mijeanje s pripadnicima drugih vjeroispovijesti, koje sve smatra nevjernicima.
Najvei dio predaje o Isusu sadran je u Bibliji, u dijelu Novi zavjet. To su etiri evanelja
(po Mateju, Marku, Luki, Ivanu) i poetak odjeljka Djela. Nastavak Novoga zavjeta odnosi se
na djelovanje poslanika (apostola), poslanice i dr. Sve se te predaje, nesumnjivo, temelje na
stvarnim zbivanjima. No zbog uvjeta u kojima su nastala, naina zapisivanja, prenoenja i dr. u
njima je mnogo pojedinosti koje upuuju na povijesne dvojbe. Ve se i sama evanelja u mnogim opisima i pojedinostima razlikuju, pa ak i proturijee jedna drugima. Strunjaci se slau
kako evanelja nisu nastala u Isusovo vrijeme nego negdje oko 70. i 133. godine, u vrijeme
idovskih pobuna protiv Rimljana. Neki podaci upuuju da je najstarije ono Markovo, no taj
Marko nije bio medu prvim Isusovim uenicima. Luka je pak bio grki lijenik. Ivanovo
evanelje smatra se najmlaim, ali ga strunjaci smatraju povijesno najtonijim. Prema tome,
sva su evanelja pisana na temelju ranijih predaja, no ne smije se zaboraviti da su nastala u
rimsko vrijeme. Zato je uloga Rimljana u tim zbivanjima osjetno uljepana, tj. gotovo i nema
navoda o njihovim osvajakim i vladarskim postupcima u tome dijelu svijeta. A u osvajanjima i
vladanju Rimljani zasigurno nisu bili meke ruke
U Isusovo vrijeme taj je dio svijeta izloen osjetnim previranjima. Rimska vlast nije po volji
mnogim narodima, pa tako ni idovima. idovska religija njeguje predaju o dolasku Mesije
koji bi spasio svoj narod od tuinske vlasti. Kako tvrde neki strunjaci, ta predaja ne smatra
Mesiju boanskim biem, nego osloboditeljem. Slino je i s pojmom pomazanik, jer se on
openito odnosi na pomazanje koje se provodi u sklopu krunidbe za vladara.
Predaja o Isusu je nesumnjivo vieslojna i posebno zanimljiva zato jer se temelji na povijesnim zbivanjima. No u njoj, odnosno Bibliji i kranstvu openito, objedinjena su i mnoga saznanja i dostignua vjere, uljudbe, ovjekova duha i si. Zato se povijesni dio tih zbivanja i moe
i mora promatrati ponekad i odvojeno, ma koliko s duhovnim inio cjelinu. Tako i cjelokupnu
kransku vjeru treba uzimati kao duhovno ovjekovo dostignue, a njene se povijesne podloge
ne smije shvaati strogo faktografski. Dananjemu se suvremenom ovjeku to moe initi pomalo nesmislenim, budui da je njegova spoznaja svijeta u prosjeku daleko iznad one u Isusovo
vrijeme. Ali treba ipak prihvatiti da je vjera neto drugo i neto vie od puke povijesti, pa je
zato i razumljivo to su u vjerskim zapisima mogue povijesne i smislene neloginosti. Dovoljno je, primjerice, navesti podatke koji se u Starome zavjetu navode o ivotnoj dobi pojedinih
likova (po nekoliko stotina godina!). Nezamislivo je da bi ljudi toga vremena mogli ivjeti nekoliko stotina godina, no to nije razlog da taj tekst proglasimo glupou.
S povijesnoga motrita toliko davna zbivanja i zapisi o njima ostavljaju mnogo prostora za
istraivanja, pretpostavke i dr. I za Isusa postoji mnogo dodatnih navoda i pretpostavki. Tako se
spominje da je bio potomak iz loze kralja Davida i time imao formalno pravo da postane
idovski kralj. Iz toga proizlazi daje bio krajnje nepoeljan tadanjim idovskim vlastima, koje
su se pribojavale pobune i rimske odmazde. No jednako je bio nepoeljan i Rimljanima, jer je
mogao postati vodom pobune (raspinjanje je bila kazna za zloine protiv carstva!). Tu se nadovezuje pretpostavka da je uistinu bio velikakoga podrijetla, dobro obrazovan, da je bio uitelj
vjere i si. Pridjevak Nazareanin, tvrde neki, pogrean je (umjesto nazirej* ili nazaren; pripadnci vjerskih sljedbo). Rimski popisi iz toga vremena, naime, ne potvruju postojanje mjesta s
nazivom Nazaret Neki istraivai ak tvrde kako je Isus imao svoju obitelj itd. Kao mogua
Isusova ena navodi se Marija Magdalena (s tim da je ona istodobno Lazarova sestra Marija?)
itd. No to su sve pretpostavke koje su zanimljive jedino s povijesnoga motrita

Uoljivo je i mijeanje vjerskih pretkazanja s Isusovim stvarnim postupcima. On je dobro

poznavao idovsku vjeru, to je iz njegovih nastupa nedvojbeno, pa neke procjene ukazuju da je
ponekad inio upravo ono to su stari idovski zapisi najavljivali za Mesiju. Zapisane izjave i
nain izraavanja potvruju njegovu uvjerenost kako on to i jest. To se poklapa s vjerskim
tumaenjima, jer je Isus znao tko je i kakva je njegova zadaa.
Isus kao vjerski lik spada u podruje vjere i ovaj povijesni osvrt nema ni najmanju nakanu
razmatrati vjerska pitanja. Ovdje se Isusa uzima kao povijesni lik, jer je Tajna njegovoga kraljevstva povijesni roman, a u romanu je mnogo toga doputeno. U tome i jest njegova vrijednost,
jer se nesputano bavi pitanjima iz onoga vremena i moguim dvojbama suvremenika.

JERUZALEM
Jeruzalem (Jerusalim: grad to ga je podigao alim) nalazi se zapadno od ua rijeke Jordan
u Mrtvo more, na nadmorskoj visini od oko 760 m. Smjeten je u brdovitome predjelu, zapadno
od duboke doline Kidron kroz koju samo za kinih razdoblja protjee potok. S druge strane doline Kidron lei Maslinska gora. Podruje grada nije ravno. Hram se neko nalazio na
istonome breuljku, a sredite grada na zapadnome.
Povijest naselja moe se pratiti od priblino 4000. pr.Kr. jer se u blizini nalazi izvor Gihon
(dananji Marijin zdenac) u dolini Kidron. Negdje oko 1400. pr.Kr. Jeruzalem je bio maleno i
nevano naselje u rukama Egipana. Od njih ga preotimaju Jebusiti, a oko 1000. pr.Kr. osvaja
ga idovsko pleme Juda (u vrijeme kralja Davida). David ga potom uzima za svoj stolni grad, te
pretvara i u vjersko sjedite. Tada preko posrednika dobije boju poruku neka mu sagradi hram.
Gradnju hrama dovrava njegov nasljednik Salomon.
Oko 590. pr.Kr. Jeruzalem su osvojili i razorili Asirci, a obnovili su ga Perzijci. Zatim ga
332. osvaja Aleksandar Veliki, a oko 140. pr.Kr. Makabejci. Godine 63. pr.Kr. porobljuje ga
rimski vojskovoa Pompej, a na vlast su postavljeni marionetski vladari Herodovci (podrijetlom Arapi).
Grad je obnovljen i izgraen, a osobito u vrijeme Heroda Velikoga (37-4. pr.Kr.), kada je
podignut drugi hram. Poncije Pilat je rimski namjesnik u razdoblju 26-36. Podaci o njemu govore da je bio okrutan i potkupljiv vladar, premda je u evaneljima prikazan mnogo povoljnije.
Zidovi nikako nisu bili zadovoljni rimskom vladavinom, pa su nemiri postajali sve ei i
izraeniji. Godine 66. dolazi do otvorenoga ustanka Zidova, a Rimljani ga gue u krvi i nasilju.
Jeruzalem je razoren 70. godine, a pritom gotovo nije ostao ni kamen na kamenu. Jedan od rijetkih ouvanih dijelova je tzv. Zid plaaili tonije zapadni zid drugoga (Herodovoga) hrama.
Danas je to jedno od svetih mjesta. Tada je poeo i masovan izgon Zidova iz tih krajeva, no do
nove pobune dolazi 132.1 ta je uguena, a car Hadrijan je 135. zapovijedio neka se sve Zidove
zakonom istjera iz Judeje.
Jeruzalem postaje gotovo iskljuivo rimski grad nakon to je obnovljen 135. godine u rimskohelenskome stilu. Tada je dobio i novo ime Aelia Capitolina.
U Isusovo vrijeme Jeruzalem je bio irok (smjer istok-zapad) neto vie od 1000 m i dug
(smjer sjever-jug) oko 1600 m. Grad je bio opasan zidinama s desetak vrata. U
sjeveroistonome kutu nalazi se utvrda Antonija i juno od nje podruje hrama. Herodova
palaa je na zapadnome rubu grada. Brdo Golgota se nalazilo nedaleko (izvan) zidina, ispred
Efrajimovih vrata, sjeverno od Herodove palae i zapadno od hrama. Gornji grad je u jugozapadnome dijelu podruja ograenog zidinama, gdje se nalazila i kua u kojoj je obitavao Isus sa
svojim uenicima i pratnjom. Tamo je bila i posljednja veera. Nedaleko se nalazila i kua velikoga sveenika Kaife.

TUMAENJE POJMOVA
Abraham (hebr. otac mnotva ili otac mnogih naroda). Prema Bibliji praotac Zidova. Iz toga proizlazi i pojam sin Abrahama, kao opi naziv za idova. Abraham je, prema Starome
zavjetu, sklopio i prvi Savez s Bogom. Zanimljivo je da ga i drugi narodi smatraju svojim praocem, primjerice Arapi!
Adam (od hebr. adamah: zemlja, njiva). Ope ime za ovjeka ili ljudski rod, praotac svih
ljudi. Srodan je zemlji, kao svojemu ivotnom prostoru pa mu od toga potjee i ime {adamah:
Adam) Afrodita (gr.) boica ljepote, ljubavi, zatitnica braka, obitelji i si. Prema jednoj predaji ki Zeusa i Dione, prema drugoj roena iz morske pjene. ena hromoga Hefesta. Kod
Rimljana je to Venera.
Ahilej (gr.) glavni grki junak iz Trojanskoga rata. Nakon roenja ga je majka Tetida
okupala u arobnoj kupki, koja ga je uinila neranjivim, osim na peti za koju ga je pri umakanju
drala. Kornjaa je pretekla Ahileja tako to mu je sjela na kola i doskoila u cilj.
AKVEDUKT (lat. aguaeduus) doslovce prevedeno vodovod. No u biti se najee radilo i
o velianstvenim graevinama nalik mostovima s lukovima, na kojima su bile poloene cijevi
za dopremu vode.
Aleksandar (1) Aleksandar Makedonski ili Veliki (356-323. pr.Kr.); kralj, sin Filipa II. i
Olimpijade, uenik Aristotelov. Osvojio je i pokorio velik dio poznatoga antikog svijeta, od
Makedonije preko Grke i Turske do Sirije, Mezopotamije, Perzije, Egipta, dijela Indije i si.
Pritom je njegova vojska prela 18.000 km! Daljnja osvajanja koja je pripremao na zapadu prekinula je nagla smrt. Utemeljio brojne gradove, a medu njima i Aleksandriju u Egiptu. Bio je
poklonik i poticatelj kulture i umjetnosti.
Aleksandar (2)v (gr. aleksein+atidros: braniti+ovjek) dakle branitelj ljudi. Cesto grko
ime, koje se proirilo po cijelome svijetu.
Aleksandrija grad i luka na uu Nila u Sredozemno more. Utemeljio ju je 332-331. pr.Kr.
Aleksandar Veliki. Dugo vremena bila je sredite umjetnosti i kulture, a za dinastije
Ptolomejevia i prijestolnica Egipta. U Aleksandriji se nalazila najvea knjinica staroga vijeka
s oko 500-700.000 svitaka.
Knjinica je izgorjela 47. pr.Kr. U Aleksandriji su se okupljali najistaknutiji mudraci i
znanstvenici onoga vremena, pa je npr. poznata tzv. aleksandrijska knjievnost, aleksandrijska
kola i dr.
Alot (gr. aloe) biljni rod ljilijana {Liliaceae). Biljka nalik palmi, debelih mesnatih listova.
Ponavie raste u tropskim predjelima Afrike, a neke vrste i po Sredozemlju. Mirisavi sok koji se
dobiva zarezivanjem iskuhava se u drogu. Rabio se i za pomazivanje mrtvih. Nalazi primjenu i
u izradi lijekova.
Amajlija (tur.) amulet, talisman. Predmet kojeg praznovjerni ljudi nose uz sebe kao zalog
sree, uspjeha, neranjivosti i si. Ti predmeti mogu biti neki posebni, za to izraeni, ili neto po
izboru vlasnika, od najskupocjenijih izradaka do bezvrijednih npr. kamenia, komadia drva,
kovine, zuba i si.
Amfiteatar (gr. amfiteatrori) nenatkrivena graevina za javne priredbe iz rimskih vremena. Eliptinoga ili krunoga oblika unutar kojega se nalazi odgovarajua arena i uokolo nje
stepeniasto gledalite. Sluila za prireivanje borbi gladijatora, borbi s divljim zvijerima. Najpoznatiji amfiteatri su u Rimu, Veroni, Nimesu, Puli i dr.
Amulet (ar.) vidi pod amajlija.
Aneo (gr.angelos: glasnik) u idovskoj i kranskoj vjeri duhovna bia, savrenija od
ljudi, koja posreduju izmeu boga i ljudi. Javljaju se i kao zatitnici ili pratitelji ljudi. Neki su
aneli stavljani na kunju i bili odbaeni (Lucifer, Sotona). Najee su prikazani kao djeaci ili
mladii s bijelim krilima.

Antiohija starovjeki grad u Siriji. Utemeljio ju je Seleuk 300. pr.Kr. kao spomen na bitku
kod Issa. Od 64. pr.Kr. postala sjedite rimskoga upravitelja Sirije. Jedno od sredita ranoga
kranstva. Perzijanci su je osvojili i razorili 538, a obnovio ju je Justinijan 637. Kasnije su je
osvajali Arapi, pa krstai, Osmanlije i dr. Danas se nalazi u Turskoj, a naziv je Antakya.
Apis (gr.; staroegipatski Hapis) sveti bik starih Egipana, crn s bijelim znakom na elu.
Utjelovljenje boga Ozirisa (egip. Ausar). U gotovo svim vjerama staroga vijeka bik je tovan
kao sveta ivotinja.
APOSTOLI vidi Dvanaestorica i Poslanik.
Arabljani stanovnici Arabije, poluotoka izmeu Crvenoga mora i Perzijskoga zaljeva.
Arabljanski odnosi se na Arabiju. Inae, ako se misli na Arape openito, pridjev bi bio:
arapski.
ARENA (lat. pijesak) borilite za javne priredbe. Najee eliptinoga ili krunoga oblika,
smjetena u sredini amfiteatra* ili kakvoga drugog gledalita. Posipana pijeskom, sluila za
borbe gladijatora, borbe sa zvijerima, utrke i si. U dananje vrijeme znai openito borilite,
gotovo iskljuivo za portske priredbe.
ARIMATEJA grad u Judeji, sjeverozapadno od Jeruzalema. Rodno mjesto lana Velikoga
vijea (Sinedrija) Josipa, koji je pokopao Isusa nakon skidanja s kria.
Artemida (gr. Artemiz) grka boica Mjeseca, lova, brijegova i uma. Ki Zeusa i Latone,
sestra blizanka Apolona. Osobito tovana u Efesu. Kod Rimljana to je Dijana.
Aristotel (gr. Aristotelez) 384-322. pr.Kr. grki filozof. Jedan od najveih umova antike.
Roen je u Stagiri (Trakija), u 18. godini stupio u Platonovu akademiju. Odgojitelj Aleksandra
Velikog. Umro u Halkidi. Njegova misaona dostignua dugo su vremena smatrana krajnjim
dometom ljudskoga duha. Napisao brojna djela.
Astrologija, astrolog (gr. astro+logos: zvjezdoslovlje) nazoviznanost koja se bavi proricanjem budunosti ovjeka, ljudskih zajednica i dogaaja openito. Temelji se na poloaju i
meusobnom odnosu nebeskih tijela. Razvijala se usporedno s astronomijom. Pokrenuta je u
Kaldeji, a kasnije njegovana u Aleksandriji, Rimu, kod Arapa i drugih naroda. Danas najpoznatija kroz horoskope
ATRIJ (lat. atrium) sredinja nenatkrivena prostorija staro-rimske kue, poznata jo u vrijeme Etruana. Kasnije i openit naziv za predvorje, predsoblje, trijem, natkriven ulaz i si.
AUGUST (lat augustus: uzvieni) rimski car poznatiji kao Oktavijan (63. pr.Kr. do 14,
vladao od 27. pr.Kr.). Unuk Cezarove sestre. Tek je kasnije nazvan August. Za njegove se vladavine rodio Isus. Bio je jedan od uspjenih rimskih vladara, koji je u znatnoj mjeri unaprijedio
ustroj drave. Uz brojne uspjene bojne pohode, njegov vojskovoa Kvintilije Var doivio je
teak poraz protiv Germana u Teutobiirkoj umi.
Babilon (hebr. babel: dveri nebeske) grad u pradavnoj Mezopotamiji. Jedan od najpoznatijih, najstarijih i najveih gradova iz davne ljudske povijesti. Nalazio se na rijeci Eufratu, juno
od dananjega Bagdada, a neko je vrijeme bio i glavni grad mone drave Babilonije. Osnovali
su ga Sumerci oko 4000. pr.Kr.
Bala (Baie) gradi u blizini Napulja. Poznat kao toplice jo od 200. pr.Kr. U rimsko doba
carsko ljetno boravite, te sastajalite bogataa. Ouvane ruevine kupalita i drugih graevina.
Baraba (hebr. sin oev odnosno uiteljev) razbojnik koji je, prema Bibliji, bio u tamnici istodobno s Isusom Kristom. Rimski namjesnik Poncije Pilat, u skladu s navodnim obiajem da
se prigodom hebrejskoga vjerskog blagdana Paske oslobodi jednoga uhienika, upitao je o tome
narod. No farizeji* (pripadnici ortodoksne politiko-vjerske drube u staroj Judeji) povikae i
potaknue narod da vie isto: Daj nam Barabu! Time su Isusa Krista prepustili raspinjanju na
kri.
Barbar, barbarski (od. gr. barbaros: negrki, stran, tud, inozeman). Rije viestrukoga
znaaja. Prvotno se njome oznaavalo Negrke, strance i tudince. Zatim je pojam proiren na
divljake i neuljudene osobe. U najirem smislu time se oznaava svakoga tko je surov, grub,

neuljuden, okrutan, divalj, unitavatelj kulturnih i drugih vrednota (ili onaj koji do toga ne dri)
i si. Kod starih Grka i Rimljana barbar je bio svaki tudinac, ali to nije obvezatno znailo i da je
negativna osoba.
Belzebub tonije Belzebul (hebr. bog muha). Prema rijeima farizeja, Belzebul je elnik
zlih duhova. tovan u gradu Ekronu. U openitome smislu zao duh, vrag, sotona i si.
Betanija (hebr. kua sirimaha odnosno kua Ananijina). Ime vie mjesta u idovskim krajevima. Ovdje se misli na selo zapadno od Jeruzalema, na obroncima Maslinske gore, na cesti
za Jerihon. Iz Betanije je bio Lazar, kojega je Isus uskrsnuo iz mrtvih. Lazarove sestre bile su
Marija i Marta. No Betanija je bilo i selo na istonoj obali rijeke Jordan, kod ua u Mrtvo
more, gdje je djelovao Ivan Krstitelj.
Bethesda jezerce-ribnjak sjeverno od jeruzalemskoga hrama, kod Ovjih vrata. Ureeno u
2. st.pr.Kr. Tu su se okupljali bolesni, slijepi, kljasti i uzeti, ekajui da izbije voda, to je bilo
djelo Anela Bojeg. Prema predaji, tko bi prvi uao vodu nakon to bi ona izbila, ozdravio
bi Tu je Isus prema Iv 5,2-9 ozdravio uzetoga.
Betlehem (hebr. kua hljebova) naziv vie mjesta u idovskim krajevima. Najpoznatiji je
Betlehem u Judeji, desetak kilometara juno od Jeruzalema. Prema predaji, mjesto Isusovoga
roenja. Car Konstantin je ovdje sagradio 326. baziliku, nad piljom koja se smatra tonim
mjestom Isusova roenja.
Blagdan tjedana idovska svetkovina koja se slavi na pedeseti dan (dan poslije isteka sedam tjedana) nakon Blagdana prve etve. Prinosi se rtva prikaznica, rtva paljenica i rtva
naljevnica. Zatim se saziva zbor vjernika. Na taj je dan, osim toga, zabranjen bilo kakav teaki
posao.
Blago ulomci iz Isusova govora na gori. Taj se govor razliito prikazuje u pojedinim
evaneljima. Ovdje je dan u ulomcima i ispremijean, ime je Waltari htio naglasiti nevinost
prostodunih ribara i njihovo iskrivljeno prepriavanje onoga to su uli.
Bog Ovan u davna vremena, u mnogoboakim vjerama, bogovi su esto bili prikazivani u
obliju ivotinje ili s ljudskim tijelom i ivotinjskom glavom. Tako je ovan esto posuivao
svoj lik ili glavu bogovima u raznim vjerama.
Boje od pamtivijeka je isticanje pojedinih boja bilo jedan od naina oznaavanja pripadnosti nekoj skupini (vjerskoj, politikoj i si.). To je bilo uobiajeno i ii Rimskome carstvu.
BRITANUA (kelt) naziv do invazije Germana. Ime je poznato od 4000. pr.Kr. Za Rimsko
carstvo ju je nakon tekih borbi pripojio Cezar 54. pr.Kr., ali samo kao pridruenu dravu. Stotinjak godina kasnije pokorio ju je Klaudije, ali su borbe trajale i dalje.
Bronca (od lat. Aec Brundisinum: brundizijski bakar; naziv prema mjestu Brundisium:
dananji Brindisi) najee slitina bakra i kositra. Naziva se jo i mjed, tu. No bronci ima
razliitih. Osnova im je uvijek bakar, a kovinske primjese mogu biti raznovrsne (cink, aluminij,
nikl, silicij, eljezo i dr.). Temeljna odlika bronce je da ima mnogo bolje osobine od bakra.
Bronca je imala najrazliitiju primjenu, pogotovu dok jo nije bilo poznato eljezo. Rabila se za
izradu oruja, posuda, nakita i dr.
Brundisi (lat. Brundisium) stari naziv dananjega grada i luke (Brindisi) na Jadranskome
moru u jugoistonoj Italiji. Mjesto je poznato jo iz antike. U Brundisiju je 40. pr.Kr. sklopljen
mir izmeu Antonija i Oktavijana, a 19. pr.Kr. tu je umro pjesnik Vergilije. Brundisi je bio jedno od polaznih mjesta za plovidbe prema jugu i istoku.
Capri (lat Capreae) otok u junome dijelu Napuljskoga zaljeva. U grko i rimsko vrijeme
bio je takoer mondeno boravite. Rimski car Tiberije izabrao ga je za svoje boravite.
Carinik carinici su u staro vrijeme bili privatne osobe kojima je Rim povjeravao ubiranje
carine (dravnoga poreza) na protok robe. Ti su carinici uivali koncesiju, tj. zakupljivali su
svoj poloaj. Rimu su bili duni uplatiti odreen iznos, ali su smjeli zaraunavati i vee carine,
za vlastito uzdravanje. Zbog takvoga poloaja, prijevara, prekomjernoga naplaivanja i si. bili

su omraeni i poistovjeivani s grijenicima. Nitko se nije druio s njima. Zato je dolazak Isusa
u kuu jednoga carinika bilo djelo velikoga milosra.
Centurion (lat. centurio), stotnik, zapovjednik osnovne jedinice u rimskoj vojsci {centuria).
Centuria je brojila stotinu vojnika, pa je za centuriona opravdan prijevod stotnik. No esto se
susree kao prijevod i zapovjednik ete, kapetan i si. to nije opravdano. Dvije su centurije
inile manipul. Ipak, centurion nije bio jednoznaan asniki in. Centurioni su se meusobno
razlikovali ovisno o naoruanju jedinice u kojoj su sluili, mjestu u manipulu i dr.
Cenzor (lat. censor) astan poloaj u starome republikanskome Rimu, postojao od 443.
pr.Kr. i ukinut oko 85. Za cenzore su svake pete godine birana po dvojica bivih konzula.
Zadaa im je bila procjenjivati imovinu radi plaanja poreza i imovinske podjele graana. Popis
koji su radili cenzori zvao se census. U starome su Rimu cenzori sudili i o udoreu graana, a
tko se ogrijeio o dravu ili obitelj ime bi mu dospjelo na listinu nota censorio (staviti na cenzus!).
Cezar (1) Gaj Julije {Gaius Iu/ius Caesar) jedan od najpoznatijih starorimskih vojskovoa i
dravnika. Rodio se 100. pr.Kr. i bio ubijen 44. pr.Kr. Potekao iz patricijske obitelji i stekao
vrsnu izobrazbu. Nakon uspjene vojne karijere posvetio se politici. Sklopio je trojni savez 60.
pr.Kr. s Pompejom i Krasom. Godine 47. pr.Kr nametnuo se u Rimu kao vojni diktator i
porazivi protivnike postao apsolutan vladar. Na vrhuncu moi ubili su ga urotnici Brut, Kasije
i Trebonije 15. oujka 44. pr.Kr. (na Martovske ide). Cezar je uveo nov kalendar (sunani) koji
se po njemu zove julijanski. Od njegova je imena nastao vladarski naslov car: rimski caesar,
talijanski cesare, njemaki Kaiser, a kod nas cesar i car.
Cezar (2) (lat. caesar) vladarski naslov u starovjekome Rimu, uveden prema imenu Gaja
Julija Cezara.
Cezareja (lat. caesarea: carska) naziv mnogih gradova u Rimskome carstvu. Postojale su
Cezareje u Siriji, Kapadokiji,' Mauretaniji, Palestini i dr. Ovdje se misli na nekadanji grad 30ak kilometara juno od dananje Haife. Cezareju je utemeljio Herod Veliki* u I. stoljeu pr.Kr.
Za rimske vladavine sjedite Rimskoga prokuratora (namjesnika) Judeje, a kasnije glavni grad
provincije Palestina. Kasnije istaknuto sredite kranstva. Cezareju razara 1256. egipatski sultan Baibars. Iz starih vremena ouvane su ruevine akvedukta, kazalita, amfiteatra, hipodrom.
Cimet (gr.kinnamonon od hebr. quinnamon) zain od kore grmova lovorike ili cimetovca
(Cinnamomum). Kora se guli s mladih izdanaka, sui i isporuuje u obliku komada ili smljevena u prah. Ugodnoga je i aromatinoga mirisa, crvenkaste boje i trpkoga okusa. Rabi se u prehrani, lijenitvu i si.
CINIK (od gr. kion: pas) pojam se razvio od kole koju je u 4. st.pr.Kr. utemeljio Sokratov uenik Antisten. Njeni pripadnici odbacuju udoredne norme, trae povratak prirodi i nijeu
kulturni napredak. Ime kinici dobili su prema atenskoj gimnaziji Kjnosarges u kojoj je
pouavao Antisten. Pod pojmom cinik se openito podrazumijeva krajnje podrugljiva drskost,
grubost, bestidnost, surovost, prijezir prema svim udorednim normama, kulturi i si.
Cipar (gr. Kypros) pa bi ispravnije bilo Kipar Trei po veliini otok u Sredozemnome
moru. Povijesni tragovi zabiljeeni jo i nekoliko tisuljea pr.Kr. Egipani su ga zauzeli oko
1500. pr.Kr. Kasnije su ga osvajali razni strani narodi i drave, npr. Perzijci, Grci, Aleksandar
Veliki, Ptolomejevii, Rim i dr. Prvi tragovi naseljavanja idova zabiljeeni su oko 300. pr.Kr.
No poslije Hebrejskoga ustanka 116-117. rimski car Hadrijan protjerao je sve Hebreje s otoka.
CIRKUS (lat. circus: krug ili kolobar odnosno trkalite) u rimsko doba okruglo igralite ili
openito prostor za javne igre i natjecanja. Cirkuske igre razvile su se iz priredbi u ast bogova.
Kasnije su prireivane radi zabave i razonode. Ukljuivale su borbe gladijatora, borbe sa zvijerima, konjske utrke, vojnike priredbe i dr. Dananji pojam je bitno razliit, jer se odnosi na
miroljubive priredbe za zabavu i razonodu.
Dafne (gr. lovor) djevianska nimfa, ki rijenoga boga Peneja koja je odbijala Apolonovu ljubav. Ne mogavi mu izmai, zamolila je za pomo oca Peneja koji ju je pretvorio u lovor.

Waltari, toliko predan pojedinostima, zasigurno je namjerice tim imenom nazvao gostionicu u
kojoj Tulija eka Marka! Time Tulija neizravno laska Marku navjeujui da je on njen Apolon
kojemu se ne moe oprijeti
Damask grad u dananjoj Siriji, u plodnoj i vodom obilatoj ravnici. Sjecite trgovaki putova. Naselje i naziv potjeu jo iz sumerskih vremena. Oko 1600. pr.Kr. Damask je bio pod
Egipanima, a zatim pod Hetitima. Oko 100. pr.Kr. sredite je aramejskoga kraljevstva, a zatim
na kratko pada u ruke izraelskoga kralja Davida. Ponovno stjee slobodu, a zatim se redaju
osvajai: Asirci, Babilonci, Perzijci, Aleksandar Veliki, Seleukidi, Nabatejci, da bi tada doao
pod vlast Rima. Inae poznato upravno, trgovako i vjersko sredite.
David (hebr. ljubljeni) kralj Izraelaca na prijelazu iz 11. u 10. stoljee pr.Kr. U mladosti je
bio pastir u Betlehemu. Postao titonoom izraelskoga kralja aula, te se istakao u ratovima i
borbama. Pobijedio filistejskoga junaka Golijata. Odmetnuo se od kralja aula, ali je nakon
njegove smrti pomazan za kralja Judeje, kasnije postaje kraljem cijeloga Izraela. Za svoj glavni
grad izabrao Jeruzalem, a pripisuje mu se autorstvo pjesnikih djela, nekih psalama, nade u
Mesiju, idovska estokraka zvijezda i si.
DEKAPOLIS (gr. dekapolis: deset gradova) savez deset samoupravnih gradova na
podruju istono od rijeke Jordan i juno od Genezaretskoga jezera. Utemeljen oko 50. pr.Kr.,
poslije rimskoga zauzea Sirije. Potrajao do 3. stoljea. Najvaniji gradovi saveza bili su Damask, Filadelfija, Heliopolis, Skitopolis.. Broj gradova u savezu se mijenjao. Smatran je
nevjernikim stranim tijelom u Izraelu.
Deveti sat Rimljani su u to vrijeme dan dijelili u sate od izlaska do zalaska Sunca. Sati je
dvanaest, ali ovise o duljini dana. Tako je prvi sat 06,00 ujutro, trei je 09,00 sati, esti 12,00
sati tj. podne, deseti je 15,00 sati itd. Waltari navodi deveti sat, a to je rano poslijepodne, neto
poslije 14,00 sati.
DIJADEM (gr. diadema) prvotno vrpca kojom se podvezuje kosa ili povez za elo od
vune, lana ili svile. U prvo su vrijeme njime Grci ureavali bogove, no kasnije ih nose mladii
(kao znak pobjede) i ugledne ene. Kod istonjakih je naroda dijadem znak kraljevke vlasti, tj.
isto to i kruna. Kasnije se dijadem pretvara u uobiajen enski nakit, esto izraen od plemenitih kovina, dragulja i si.
Dinar (lat.denarius) rimski srebrn novac u uporabi od 269. pr.Kr. Teio je 4,55 grama.
Kasnije se naziv proirio po svijetu, pa je dinar bio naziv novca u mnogim dravama. I danas je
dinar plateno sredstvo, ali u islamskim dravama (i Jugoslaviji!).
DIONIS (gr. Dinisoz) grki bog plodnosti, uivanja i vina. Sin Zeusa i Semele. Opijen
sokom vinove loze krenuo na lutanja svijetom. Pratila su ga poluboanska bia sileni, satiri,
menade, tijade i nimfe. Zatitnik orfikih misterija i tajanstvenih orgija. Njemu u ast
odravane su brojne sveanosti nazvane Dionisije.
Djeca Izraela opi naziv za idove odnosno Hebreje. Vidi Izrael.
Dragomast vidi mirha.
Drahma (gi.drahme) izvorno grki srebrn novac; u davno vrijeme drahma je imala 6 obola, a kasnije lOOlepta. U idovsko vrijeme, dakle pod Rimskim carstvom, drahma je teila
3,50 grama srebra.
Dvanaestorica dvanaest apostola (poslanika) ili izaslanika, glasnika Isusovih. Bili su to redom Galilejci, mahom siromani ribari, koje je Isus izabrao za svoje glavne sljedbenike i nasljednike kako bi ga pratili, da ih alje propovijedati i da imaju vlast izgoniti zle duhove (Mk 3,
14-15). Apostoli su bili Simun (bogouslieni) kojega je Isus nazvao Petar (gr. stijena) i brat mu
Andrija (muevan), Zebdejevi sinovi Jakov (Bog zatitnik) i Ivan (Bog je milostiv) koje nazva
Boanegres (sinovi groma), Filip (ljubitelj konja), Bartolomej (sin Tolmajev), Matej (dar Boji),
Tomajblizanac), Jakov (Bog zatitnik) sin Alfejev, Tadija (odvani), Simun (bogouslieni) Kanaanac i Juda Iskariot. Dvanaest je bio ustaljen broj pa je nakon Judine izdaje umjesto njega

izabran Matija (dar Boji). Kao to vidimo, sva ta idovska imena su opisna, tj. imaju neko
znaenje, najee vezano za vjerske pojmove. Vidi i Jedanaestorica.
Efes (gr. Efesoz) antiki grki grad na zapadnoj obali Male Azije. Postoji ve oko 1100.
pr.Kr. Tada su ga kolonizirali Jonjani pod Androklom. Sredite trgovine i trgovakih putova, te
Artemidina kulta. Od Lidijaca su ga preoteli Perzijci, zatim je pristupio Grcima, pa ga je osvojio Aleksandar Veliki. Nakon toga izmjenjivali su se vladari dok nije 133. pr.Kr. pripao Rimu.
Uskoro postaje glavnim gradom rimske provincije Male Azije. Jedna predaja kazuje da je u
Efesu umrla Marija, Isusova majka.
Efraim (hebr. plodnost) uestalo hebrejsko ime. Ovdje se najvjerojantije misli na znaenje
imena ili na pripadnika sjevernoga izraelskoga plemena.
Egipat izvoran naziv na staroegipatskome je Kemet (Kemt) to znai Crna Zemlja. No s
grkim prodorom prevladalo je i grko ime za tu zemlju tj. Egiptos. Grci su preimenovali i gotovo sve ostalo vezano za Egipat, od naziva gradova do imena faraona i bogova. U vrijeme zbivanja ovoga romana, naziv Egipat je primjeren jer je tada stari naziv Kemet najvjerojatnije bio
ve izvan uporabe ili ak potpuno zaboravljen.
Elam, Elamci drava i narod izmeu Babilonije i Izraela. Glavni grad bio im je Suza.
Elamce se u Bibliji vie puta spominje kao tuinski narod i ak neprijatelje idova.
Eleazar (hebr. Bog je pomogao ili boja pomo) uestalo hebrejsko ime.
Emaus selo u Judeji, sjeverozapadno od Jeruzalema udaljeno oko 160 stadija tj. nekih 25
kilometara (1 stadij oko 185 m). No pretpostavlja se da su uenici sreli Isusa na putu u neko
drugo selo istoga imena, udaljeno oko 60 stadija (oko 11 kilometara). Neki ipak izjednauju ta
dva mjesta.
Enej (gr. Aineiaz) istaknut junak u Trojanskome ratu, sin Anhiza i boice Afrodite. Prema
Vergilijevoj Eneidi, nakon propasti Troje polazi s ocem i malenim sinom traiti novu domovinu. Nakon dugoga lutanja stie u Lacij (Italija) gdje poslije tekih borbi utemeljuje novu
dravu.
Epikur (gr. Epihojros) grki mudroslov iz Samosa, 341-270. pr.Kr. Nastavlja Demokritova uenja. U Ateni utemeljio svoju kolu. Po njegovome uenju je ovjekov cilj postizanje
sree, to se ostvaruje upoznavanjem prirodnih zakona. Upoznavi zakone prirode, ovjek se
oslobaa straha od bogova. Srea se tada sastoji od uitaka, do ega se dolazi njegovanjem
znanja i prijateljstva, u bezbolnosti i smirenju duha. Kasnije je njegovo uenje pojednostavljeno
pa se krivo tumai da ono tei iskljuivo za tjelesnim nasladama. Odatle i rairen pojam
uepikurejai ovjek koji svrhu ivota nalazi u tjelesnim nasladama.
Etruani narod koji je ivio u sredinjoj Italiji od 10. stoljea pr.Kr. Podrijetlo im nije
tono utvreno, ali su bili napredan i kulturan narod. Velik dio njihove kulture preuzeli su
Rimljani.
Eunuh (od gr. eunohos vuvar postelje); ukopljenik. Eunusi su bili uvari u haremu
(enskoj kui) istonjakih vladara i velikaa.
Eva (hebr. havvah: majka ivota, ona koja daje ivot) prema Bibliji praena, prva ena.
Bog ju je uinio od Adamova rebra, s kojim je ivjela u Edenu, zemaljskome raju. Odatle su
istjerani zbog istonoga grijeha.
Ezop (gr. Aisopoz) grki pisac iz Sarda u Lidiji, oko 600. pr.Kr. Pod njegovim su imenom
ouvane 426 basne, no dvojbeno je nisu li veim dijelom nastale kasnije.
Farizej (hebr. iz aram. odijeljeni, odvojeni) idovska vjerska skupina. Spominju se jedino u
Novome zavjetu. Nisu bili sveenici, ali su propovijedali strogo pridravanje Zakona i drugih
vjerskih obiaja, pa su u puku uivali velik ugled. Bili su u stalnoj oporbi sa saducejima. No
spominju se esto i kao licemjeri koji samo formom svjedoe pobonost, dok su u dui pokvareni. Tako je naziv farizej vremenom postao opim pojmom za licemjera.
Faros (gr.) malen otok na ulazu u Aleksandrijsku luku, spojen nasipom s kopnom. Na
njemu je Aleksandar Veliki utemeljio grad Aleksandriju i dao podii svjetionik visok oko 120

metara. Bio je to trokatni toranj s etvrtastom osnovicom, strana dugih 30 metara. Svjetionik je
bio istodobno i utvrda s velikom vodospremom. Jedno od svjetskih udesa. Nije ouvan.
Fatamorgana (arap.sarafr) varka pri gledanju koja nastaje zrcaljenjem u zraku, pa prua
privid predjela i predmeta u daljini kojih tamo nema. Najee se tu pojavu susree u pustinjama, na moru, ali i na asfaltnoj cesti za ljetnih ega itd. U openitome smislu: opsjena, obmana,
privid, varka.
Fortuna (lat. srea, udes, sluaj) starorimska boica sree i udesa. Zatitnica pojedinaca,
stalea i naroda.
Forum (lat.) trg; sredinji gradski trg u rimskim gradovima. Najglasovitiji je bio, dakako,
Forum Romalium u Rimu. Kasnije, i u irem znaenju, svaki vei trg.
Funta (grka) nepoznata mjera u staroj Grkoj. Naziv dolazi od latinskogapondus tj. teina.
Waltari je time zasigurno mislio na teinu od oko 500 grama (polovicu kilograma).
Furija (lat.) jedna od starorimskih boica osvete, u Grkoj poznata kaoErinija. U irem
smislu pomama, jarost, mahnitost, bijes, silovitost; odnosno takva osoba.
Gadara (gr., na hebrejskom hirbet umkes) starovjeki grad istono od rijeke Jordan odnosno jugoistono od Genezaretskoga jezera. Tu je Isus iscijelio dvojicu opsjednutih. Danas je to
Umm Keis na rijeci Yarmuk, u Siriji. Grad je neko bio veliko i znaajno sredite, sudei po
graevinama medu kojima se istiu ostaci dvaju kazalita, gradskih zidina, akvedukta i dr.
Galija povijesno podruje na zapadu Europe, najveim dijelom dananja Francuska. Rimljani je poinju osvajati oko 150. pr.Kr. i to dovravaju oko 50. pr.Kr. Rimsku provinciju Galiju
zauzeli su Germani u razdoblju od 406. do 486.
Galileja (od hebr. galil' haggojim: krug pogana) pokrajina na sjeveru Izraela. Granice su joj
bile Genezaretsko jezero, rijeka Jordan i dolina Esdraelon. Oko 40. pr.Kr. postala je dio kraljevstva Heroda Antipe. U Galileji je puanstvo bilo mijeano, po emu je i dobila ime. Tu se i
govorilo posebnim narjejem. U Jeruzalemu su malo cijenili Galileju i tamonje puane. Galileja je inae bila sredite djelovanja zelota. Isus, premda roen u Betlehemu, odrastao je u Nazaretu* u Galileji. Po toj je pokrajini putovao prije nego je poao za Jeruzalem, a i njegovi su poslanici bili mahom Galilejci.
Gazela ivotinja iz skupine antilopa. Vitka i brza ivotinja. ivi u sjevernoj Africi, zapadnoj Aziji i Indiji. Zanimljivo je da isti naziv (od amp.gnazaf) nosi lirska pjesma eleginoljubavnoga znaaja. Potjee s istoka (Perzija, Turska). Oma 8 do 13 stihova s ponovljenim rimama. Ovdje se ipak misli na ivotinju
Genezaretsko jezero jezero u sjevernome dijelu Izraela. Ime dobilo prema ravnici uz jezero
nazvanoj Genezaret. Povrina mu iznosi neto manje od 200 km2, najvea duljina 21 i najvea
irina 12 km. Lei 206 metara ispod povrine mora, a najvea mu je dubina do nepunih 50 metara. Kroz jezero protjee rijeka Jordan. Voda je slatka, ista i bogata ribom. Klima je topla i
ugodna, ali nisu rijetke oluje. Uokolo jezera su mnoga mjesta gdje je Isus djelovao, pouavao i
si.
Genu (lat. Genius) u vjerovanju italskih naroda mo stvaranja ivota kod mukaraca. Kasnije ga u rimskoj mitologiji smatraju posebnim boanstvom, uvarom ivota i sudbine pojedinaca i zajednice. Svaki je Rimljanin imao svojega Genija koji ga je titio od roenja do smrti.
Geniji ena zvali su seJunones. Nakon smrti Genij je ostajao pribivati u kui umrloga kao Lar
(duh zatitnik). U Grkoj je slinu ulogu imao Demon, a u kranstvu Aneo uvar.
GETSEMANSKI vrt(ovi) (od hebr. getsemani: tijesak za ulje) podruje ili mogue zaselak
na Maslinskoj gori, gdje je Isus bio uhvaen. Nije tono poznato gdje se to nalazilo.
GIMNAZU (gr,gimnasion) u antika vremena javna ustanova s vjebaonicama,
igralitima, kupkama i si. Neto kao antiki portski centar. Na takvim je mjestima vjebala
grka omladina, ali su u gimnazije zalazili i stariji ljudi radi rekreacije, kupanja i dr. Tradiciju
takvih ustanova preuzeli su i Rimljani.

Gladijator (od htg/adius: ma) u prvo vrijeme maevalac u bojnim natjecanjima, kasnije
openito plaeni borac na javnim priredbama. Takve borbe potjeu jo od Etruana, pa nisu
rimska dosjetka. U Rimu su poele od 264. pr.Kr. S vremenom su se ustalile posebne gladijatorske kole, a gladijatori su se sluili raznovrsnim orujem. Njihove su borbe uistinu bile na
ivot i smrt
Golgota (od aramejskoga gulguta: lubanja) breuljak ispred zapadnih jeruzalemskih zidina.
Prema predaji je to bilo mjesto gdje je Isus raspet. Pretpostavlja se da je breuljak dobio ime
prema svojemu izgledu, ali ima i drukijih tumaenja. Vremenom je pojam golgota dobio ire
znaenje pa se pod tim openito podrazumijeva patnje, nevolje, muke, stradanja.
Hasmonejci (hebr. hasmanim: bogata) starohebrejski rod. Izvoran im je naziv Makabejci*. Dinastija iz razdoblja samostalnosti Judeje 140-63. pr. Kr.
Hebrej izvoran naziv za idova. Vue podrijetlo iz Staroga zavjeta (Knjiga postanka) gdje
se Abraham oznaava kao Hebrej. Neki autori pojam Hebrej povezuju s nazivom habiru za
potinjene drutvene slojeve (plaenici, robovi, zarobljenici i si.) Hekata (gr. Ekate) u grkoj
i rimskoj mitologiji boica podzemlja, zatitinica arobnjatva. Njeni su znaci zmija, bi, zublja
i ma.
HELENIZIRAN pojam izveden iz izvornoga naziva za Grku (Elenoz, Elladoz). Onaj koji
je prihvatio grku kulturu ili openito ono to je podrijetlom grko.
Herod (hebr. junaan) zvan i Herod Veliki. Sin Antipatra iz Idumeje, ivio 72-4 pr.Kr. Nije
bio idov. Cezar ga je imenovao prokuratorom. Prvo je bio namjesnik Galileje, a kad je osvojio
Judeju postao je i kraljem toga podruja. Sagradio Hram, palau i utvrdu Antonija u Jeruzalemu, utemeljio grad Gezareju, podigao utvrdu Masada i dr. Okrutan vladar, koji je nemilice uklanjao politike protivnike, pa ak i lanove obitelji. Prema Bibliji, zapovijedio pokolj nevine
djeice kako bi uzeo ivot buduemu idovskom kralju koji se po proroanstvima trebao roditi
u odreenome razdoblju. To je bio Isus, koji je izbjegao pokolj bijegom njegove obitelji u Egipat.
Herod Antipa drugi sin Heroda Velikog. ivio od 20. pr.Kr. do 39, a vladao od 4. pr.Kr.
Poslije oeve smrti postao tetrarh* Galileje i Pereje. Protjeravi svoju prvu enu Arabljanku,
oenio Herodiju, unuku Heroda Velikog, znai svoju neaku. Nagovorila ker Suzanu, prema
Bibliji, da od Heroda zatrai smaknue Ivana Krstitelja. Poncije Pilat mu je poslao Isusa, radi
provjere optubi podignutih u Jeruzalemu, ali gaje Herod Antipa vratio Pilatu.
HERODlJA (gr.) ili Herodijada, ki Aristobulova i unuka Heroda Velikog. Prvo je bila
ena stricu Herodu Filipu, a zatim i njegovome bratu Herodu Antipi. Zahtjevala od njega, putem svoje keri Suzane, da smakne Ivana Krstitelja, to je Herod i uinio.
Herodova palaa velebna palaa koju je u zapadnome dijelu Jeruzalema dao podii Herod
Veliki.
Homer (gr. Omeros) glasovit grki starovjeki pjesnik iz razdoblja oko 800. pr.Kr. Pripisuju mu se junaki spjevovi Ilijada i Odiseja. Rodio se, najvjerojatnije, u Smirni. Ilijada govori o
trojanskome ratu, a Odiseja o lutanjima grkog junaka Odiseja nakon pada Troje. Homeru se
pripisuju i brojna druga djela. Prema nekim navodima bio je slijep Kasnija istraivanja nametnula su dvojbe o njegovom autorstvu glede Ilijade i Odiseje.
Hosana (aram. pomozi) poklik koji je bio svean poziv i obrazac bogosluja, osobito na
idovski Blagdan sjenica. S tim je poklikom bio pozdravljen i Isus pri ulasku u Jeruzalem. Izraz
je od davnina uao u kransko bogosluje. U iremu znaenju je to sveana pjesma odnosno
usklik oduevljenja.
Idumeja rimski naziv za predjel na jugu Mrtvoga mora. Hebrejsko ime je Edom. Rimljani
su tim nazivom oznaavali i Edom i junu Judeju.
Ilija Prorok Ilija je, prema predaji i Bibliji, bio uzdignut na nebo u ognjenim kolima koja
su vukli ognjeni konji, pred oima svojega sljedbenika Elizeja i prorokih sinova.

Isus (hebr. Jehoua: kojemu je Jahve na pomo). Uestalo hebrejsko ime. Grki je oblik Iesovz, a latinski Jesus. Na se tokavski naziv Isus razvio iz grkoga oblika u kojemu se dugo e
italo kao i. No bilo bi primjerenije Jezus, kako se u nekim naim krajevima i kazuje (ponegdje
i iskrivljeno Jezu).
Ivan grki oblik imena Jehohan (hebr. Bogu mio).
Ivan (1) Ivan Krstitelj bio je posljednji prorok staroga Saveza. Sin sveenika Zaharije koji
ga je veliao kao Mesijinoga preteu. Ivan odlazi u pustinju i tamo propovijeda krtenje kao
postupak za otputanje grijeha. Krstio je Isusa i priznavao ga kao veega od sebe, pa mu je slao
svoje uenike. Kori Heroda Antipu zbog rodoskvrnua s Herodijom, zbog ega ga Herod
kanjava odrubljivanjem glave (na nagovor Herodije putem njene keri Suzane).
Ivan (2) jedan od Isusovih poslanika (apostola), ribar s Genezaretskoga jezera. Zvan i
Marko. Njega je Isus najvie volio. Ivan se navodi kao autor jednoga od evanelja, triju poslanica i knjige Otkrivenja. Prikazuje ga se s orlom.
Ivana ena uglednika s dvora Heroda Antipe. Prikljuila se Isusu u njegovim obilascima po
Galileji.
Izaija (hebr. Bog je pomo) prvi starozavjetni prorok. Sin Amosov, roen oko 700. pr.Kr.
IZAK (hebr. neka se Bog smjeka) sin Abrahama i Sare. Bio je oenjen Rebekom, te imao
sinove Ezava i Jakova.
Izida (izvorno egipatsko ime Ast ili Ausei) u starovjekome Egiptu boica plodnosti i
plodne zemlje, zatitnica braka, lijenitva, zemljoradnje i plovidbe, ena boga Ozirisa, majka
boga Horusa.
Izrael (hebr. Jisrael: boji borac) naziv koji je praotac Izraelaca Jakov dobio od anela s
kojim se borio. Naslov je kasnije preao kao naziv za sve potomke Jakovljeve, tj. idovska sva
plemena, a zatim na cijeli narod i cijelu dravu.
Izrael (1) naziv za idovsku dravu.
Izrael (2) ime koje je dobio Jakov. Prema jednoj predaji bilo je to nakon borbe s anelom,
a prema drugoj mu je uzimanje tog imena naloio Bog u snu.
Jakov (hebr. Jakob: Boj* zatiuje) dobio i ime Izrael, koje je postalo sinonim za sve Zidove, njihova plemena i dravu. Jakov je bio drugi sin Izaka i Rebeke i od njega se izvodi dvanaest idovskih plemena.
Jedanaestorica nakon izdaje Jude Iskariota apostola (poslanika) je ostalo jedanaest. No
dvanaest je bio ustaljen broj kod Zidova (npr. 12 plemena, 12 sudaca i si.) pa su apostoli izabrali Matiju kao novoga dvanaestoga lana. Vidi i Dvanaestorica.
Jerihon (hebr. Mjeseev grad) naselje udaljeno 10 kilometara sjeveroistono od ua Jerihona u Mrtvo more. Tu je bila zimska palaa Heroda Velikog, a grad je bio i carinsko mjesto.
Jeruzalem (hebr. Jerusalim: grad to ga je osnovao alim) starovjeki grad istono od
Mrtvoga mora. Lei na vapnenjakoj zaravni, 760 metara iznad mora. Oko 1400. pr.Kr. bio je
pod Egipanima, kao nevano selo. Od njih ga preotimaju Jebusiti, a zatim ga u Davidovo vrijeme oko 1000. pr.Kr. zauzima idovsko pleme Juda. Zato ga se i naziva Davidovim gradom.
Slijede nova osvajanja, pa tek Makabejci obnavljaju grad i podiu utvrde izmeu 164. i 135.
pr.Kr. Godine 63. pr.Kr. zauzeo ga je Pompej, te obnovio i proirio. Rimljani ga ponovno razaraju 70. godine, kada se sauvao jedino zapadni zid plaa .
Joppa kasnije ime za staru Jaffu. Grad i luka na obali Sredozemnoga mora. Nakon
Egipana tu su se redali razni gospodari, da bi napokon uao u sastav Rimskoga carstva.
Jordan rijeka koja izvire u junome dijelu Antilibanonskoga gorja, te tee od sjevera prema
jugu. Utjee u Genezaretsko jezero, ali iz njega i nastavlja tok te zavrava u Mrtvome moru.
Rijeka je duga ukupno 262 kilometra. Veim dijelom protjee kroz pustinjeske predjele, ali joj
je dolina zelena. Po rijeci Jordan dobila je naziv i jedna dananja drava (kraljevina Jordan).
Josip (hebr. neka Bog pridoda; misli se jo djece k ve roenoj) esto idovsko ime.

Josip iz Arimateje (1) ugledan lan Velikoga vijea u Jeruzalemu, koji je pokopao Isusa
nakon skidanja s kria.
Josip (2) mu Marijin. Otac mu je bio Jakov (ili Eli?). Josip je bio siromaan drvodjelja, a
osim u svezi Isusovoga roenja, gotovo ga se i ne spominje. Nema nikakvih navoda npr. njegovome ivotu u poodmakloj dobi.
Juda Iskariot (hebr. Jehuda) sin imunov, jedan od Dvanaestorice (apostola). Izdao Isusa
idovskim vlastima i za to dobio nagradu od 30 srebrnjaka. Kasnije se pokajao i zbog grinje
savjesti objesio.
Judeja rimski naziv za pokrajinu koja je ukljuivala vei dio predjela od istone obale Sredozemnoga do Mrtvoga mora.
Kafarnaum (hebr. Nahumovo naselje) jo i Kapernaum (grki naziv). Mjesto u Galileji, na
sjeverozapadnoj obali Genezaretskoga jezera. Prema Bibliji je Kafarnaum bio sredite Isusovoga djelovanja u Galileji, grad u kojemu je izveo i mnoga svoja uda. Ipak je prokleo Kafarnaum
jer ga nisu tamo prihvatili Tu se nalazila rimska posada i carinarnica. Dananji naziv Teli
Hum.
Kaifa nadimak Josipa Kajafasa, velikoga sveenika u Jeruzalemu i predstojnika Velikoga
vijea (Sinedrija) za vrijeme postupka protiv Isusa. Postavila ga je rimska vlast.
Kamenovanje osobito teka i sramotna javna kazna. Osuenika mnotvo tjera iz naselja i
baca kamenje na njega sve dok ga na taj nain ne ubiju. Poznata je bila kod gotovo svih starovjekih naroda. Izricala se za ubojstvo roditelja, izdajstvo domovine, krenje vjerskih propisa,
preljub i si.
Kaldeja u davno doba naziv za najjuniji (jugoistoan) dio Mezopotamije.
Kana (hebr. trska) naziv vie mjesta u Izraelu.
Kana (1) biljka to se rabi za bojanje npr. kose (lijep crvenkast preljev).
Kana (2) Galilejska. Grad u Galileji, zapadno od Genezaretskoga jezera. U Bibliji se spominje svadba u Kani Galilejskoj, na kojoj Isus pretvara vodu u vino.
KANOPOS Canopos. Naselje na podruju starovjeke Aleksandrije. Predjel danas lei na
rtu sjeveroistono od grada i arheoloko je nalazite.
Karavana (perz. karwan: trgovaka zatita) skupina putnika, trgovaca, hodoasnika i si. koji zajedniki polaze na dulji put, radi vee sigurnosti i meusobne zatite. Karavane su bile
uobiajene u Africi i Aziji, pa su se s vremenom razvili i pravi karavanski putovi.
KlDRON duboka dolina koja se protee istono od Jeruzalema i dijeli ga od Maslinske
gore. Stari dio grada nalazio se na istonome obronku povrh te doline. U kino doba dnom doline tekao je potok. Dolina je od starih vremena sluila kao pokapalite mrtvih.
KIKKAR (hebr.) mjera za teinu (34,272 kg). Preveden naziv (grki) je talenat.
Kim (Carum mrvi) dvogodinja biljka iz porodice titarki. Lie perasto, cvjeta bijelo i
ruiasto, a plodovi su duguljasti i kalaju se. Naraste do 100 cm. Sjemenke se rabe kao zain, a
eterino ulje iz njih kao droga u medicini, u proizvodnji likera i parfema i dr.
KIRENA (gr. Kirene) glavni grad antike pokrajine na obali sjeverne Afrike, istono od
dananjega Bengazija (Libija). Utemeljili su je oko 630. pr.Kr. Grci. Trgovako sredite za izvoz ita. U gradu su bili uveni Apolonov i Artemidin hram, kazalite, kupke i dr. Nakon Aleksandra Velikog preuzeli su je Ptolomejevii, a od 1. stoljea pr.Kr. je u vlasti Rimljana.
KlRJAT (hebr. grad) susree se najee kao prvi dio naziva veih mjesta. Zato nije jasno
na koji se grad tu misli. Mogue je to Kirjat-Arba (staro ime za Hebrori).
Kleof jedan od dvojice uenika koji su susreli Isusa na svojemu putovanju u Emaus (Lk
24,18).
Kohorta (htcohors: eta) temeljna pjeadijska postrojba starorimske vojske. Brojala je 400600 momaka i bila desetina legije. Kohorta se dijelila na 6 centurija ili tri manipula.
Komornik (lat. camerarius) dvorjanin ili sluga koji je zaduen skrbiti za privatne poslove
nekoga uglednika ili gospodara. U neku ruku nadstojnik, pa mogue i tajnik i si.

KORINT (gr. Korithos) grad i luka u Grkoj.

Kos grki otok u Egejskome moru, pred jugozapadnim rtom Male Azije. U antiko doba
bio je uven po izradi odjee od tankoga platna, purpurne boje i ukraene zlatnim vezom.
Kreani itelji otoka Krete. Otok Kreta (gr. Kriti) nalazi se u istonome dijelu Sredozemnoga mora. Od pradavnih je vremena bio vano pomorsko, trgovako i kulturno sredite.
Najznaajnija su mjesta bila Knosos i Festos. Kreani su bili poznati pomorci i trgovci, pa su
redovito stizali i u Jeruzalem.
Krist (od gr. hristos: pomazanik) nije ni u kojem sluaju osobno ime. To je naslov. On je
tek kasnije pridijeljen Isusu. Izvoran idovski naziv je Mesija (od aramejskoga oekivani). Zato
se na poetku govori o Isusu iz Nazareta, Galilejcu, da bi se nagaalo o njemu kao Mesiji i napokon biva on prihvaen kao Pomazanik (Krist). Vidi i pomazanik*.
Kvestor (lat guestor) u antikome Rimu sudac (u vrijeme kraljevstva i rane Republike) koji
je gonio zloince pod smrtnom kaznom. Kasnije kvestori preuzimaju i druge dravne poslove
vezane za financije, itanje govora i dr.
Latifundu (lat.latifundium) veleposjed u starome Rimu, u doba Republike. Latifundiji su
nastali prisvajanjem dravnoga zemljita i malih seljakih posjeda. To su proveli pripadnici
vladajue klase. Na latifundijima su radili mahom robovi, pa je Rimsko carstvo svojim irenjem
prenijelo i takav oblik gospodarenja zemljom u kolonije.
Lazar (hebr. Bog je pomogao) ovjek kojeg je Isus u Betaniji uskrsnuo iz mrtvih, nakon
to je ovaj etiri dana leao u grobu. Sestre su mu bile Marija i Marta.
Legija (lat. legio) glavna jedinica starovjeke rimske vojske. Brojila je 6000 pjeaka. Dijelila se na 10 kohorti, kohorta na 3 manipula, a manipul na 2 centurija (po 100 pjeaka). Legija
obino nije bila u punome sastavu, ali je svakoj pripadao i odred konjice od 300 boraca koji se
dijelio na 10 turma, a turm na 3 decurija (po 10 konjanika).
Legionar rimski vojnik u sastavu legije. Legionari su bili izvrsno uvjebani'vojnici, s tono
utvrenim pravima i obvezama. Bili su placeva vojska, imali odreeno vrijeme slubovanja i
nakon toga pravo na mirovinu.
Levi poslanikIsusov, inae carinik iz Kafarnauma. Poznatiji je kao Matej, pa zato vidi pod
Matej.
LlBERTINAC, LIBERTINI (favlibertinus) robovi koji su stekli slobodu.
Lira starogrko glazbalo sa icama.
Lubanja (aramejski: Golgota*). Brdo kod Jeruzalema na kojemu je, prema predaji, bio raspet Isus.
Magdala (hebr. Migdal) stari gradi na zapadnoj obali Genezaretskoga jezera. Zaviajno
mjesto Marije Magdalene. Danas je to El-Medjed.
Magija (gr. Mageia) magija, arolija. Temelji se na vjerovanju u postojanje maginih sila
na koje ovjek moe utjecati radi ostvarivanja odreenih ciljeva.
Makabejci (od hebr. makabi: kladivo) dinastija iz razdoblja neovisnosti Judeje 140-63. pr.
Kr. Kasnije nazvani Hasmonejcima. Makabi je prvotno bio nadimak Jude, vode ustanka koji je
doveo do politike neovisnosti. Suparnike borbe oslabile su im vlast, pa Pompej 63. uvodi
rimski protektorat.
Mamon (aram., hebr.) u prvotnome znaenju bog bogatstva. U Starome zavjetu posjed,
imetak, novac i materijalne vrijednosti openito. U Novome zavjetu pojam postaje iri pa znai
openito pohlepu za materijalnim dobrima.
Mane (hebr.) mjera za teinu (571 g), dakle neto vie od 0,5 kg ili priblino koliko i engleska funta. Preveden naziv je mina. U Bibliji se spominje srebrna mina, kao vrijednost za
obraun.
Marija grko-latinski oblik imena Miriam (hebr. uporna, prkosna).

Martovske ide (lat. Idus) ide su petnaesti dan u mjesecima oujku, svibnju, srpnju i listopadu, a trinaesti dan u svim ostalim mjesecima. Na Martovske ide, 15. oujka 44. ubijen je Cezar.
Maslinska gora gorje istono od Jeruzalema, odijeljeno od grada kotlinom Kidron. Vrhovi
od 740 do 820 metara. Isus je doao u Jeruzalem upravo preko Maslinske gore, tu je noio i
esto boravio. Na Maslinskoj je gori odrao i govor svojim uenicima, te tamo otiao nakon
posljednje veere u Getsemanski vrt. Tamo se moli, a sljedee ga jutro hvataju nakon Judine
izdaje. S Maslinske je gore, nakon Uskrsnua i nakon odreenoga boravka na zemlji bio i uznesen na nebo.
Matej (hebr. dar Boji) jedan od poslanika. Sin Alfejev, carinik u Kafarnaumu. Postoje
pretpostavke da su Matej i Levi ista osoba.
Matija izabran kao dvanaesti poslanik (apostol) na mjesto izdajice Jude Iskariota.
Mecena Gaj Cilnije Mecenat (Gaius Cilnius Maecenas) ivio 70-8. pr.Kr. Prijatelj i pouzdanik cara Augusta Oktavijana. Okupljao nadarene pjesnike i neke od njih pomagao. Prema
njemu je nastao pojam mecene, kao ovjeka koji podupire knjievnike i umjetnike openito.
Medijci ili Medani, pripadnici iranskih plemena.
Mesija (od arammeika, hebr. oekivani) Boji pomazanik u bogotovnom i prenesenom
znaenju. U najstarija vremena idovstva javlja se predaja o pomazaniku, nada u dolazak Mesije-kralja, koji e osloboditi idovski narod tuega jarma. Vjersko obiljeje ta rije dobiva tek
kasnije.Tumaenja vezana za dolazak Mesije su raznovrsna, motivirana nizom razloga, od nezadovoljstva vladarima i ivotnim prilikama pa do otpora prema osvajaima. U povijesti
idovstva javljao se vei broj pojedinaca koji se predstavljao Mesijom. Zato je oekivanje Mesije pratila i duboka podozrivost prema onima koji su se tako najavljivali. Te su sumnje pratile i
Isusa, te dijelom bile i obrazloenje za njegovu osudu.
Metropola (gr.metropolis: grad-majka) prvotno grad koji ima svoje kolonije. Kasnije se
pojam proirio na prijestolnicu i jo openitije velik grad.
MILET (gr. Miletoz) grki grad na uu rijeke Maeander u Maloj Aziji. Jedno od najistaknutijih sredita antike, vana izvozna luka, trgovite i dr.
MlRHA (gr. myrrha: mira, dragomast, smirna, izmirna) crvenkastosmeda smola; dobiva
se od drveta (Commiphora abjssinica) i drugih vrsta, koje uspijevaju poglavito u Somaliji. Smola u prirodi curi sa stabla sama od sebe u obliku utoga voska, a rjee se dobiva prisilno, zarezivanjem stabla. Kao sredstvo za kadenje i balzamiranje bila je poznata jo u starovjekom Egiptu, a primjenjivala se i kao lijek protiv mnogih bolesti. Rabi se jo i danas, ponajvie za pripravljanje mirisa i kao sastojak u vodici za ispiranje usta.
MIRTA (gr. myrtos; lat. myrtus: mra), sredozemna biljka zimzelenih listova, bijeloga
cvata, iz roda drvenastih biljaka u sklopu poroLiceMyrtaceae. Uspijeva ponajvie na podruju
June Amerike, Australije, na otocima Polinezije i dr. Najpoznatija jeMjrtus communis, zimzeleno drvo visine 2-5 m, tamnozelenih listova, s malim bijelim mirisavim cvjetiima. Plod mu je
veliine graka. Uspijeva i u Hrvatskoj. Lie sadri eterino ulje (0,3-0,5%), koje se primjenjuje u kozmetikoj industriji. Bila je poznata i cijenjena jo u starome Egiptu, te nalazila raznovrsne primjene: kao ukrasna biljka, miris, sastojak u raznim pripravcima (mirisi, balzamiranje i dr.).
Misterij (gr. mjsterion) openito tajna i zagonetka, sve nedokuivo, nerazumljivo i si. No
osobito se misli na vjersku tajnu, boansku objavu, dogmu i si. U antikoj Grkoj su misterijima nazivali tajne kultove s predstavama, glazbom, plesom, pjesmom i si. Ali na njima su mogli
sudjelovati samo posveeni koji obrede i njihov sadraj moraju uvati kao najstrou tajnu. U
kranstvu za misterij vjere rabimo nau rije otajstvo, koja je vrlo podesna.
Mit (gr. Mytos: rije, pria, kazivanje) predaja kojom se objanjava postanak prirodnih
bia i pojava.

Mojsue (egip.Mose) hebrejski voa i zakonodavac. Roen u Egiptu. Roditelji mu nisu

poznati jer ga je donijela rijeka u unu od rogoza. kolovan za egipatskoga sveenika, ali se
pobunio protiv faraona i poveo svoj narod iz Egipta. Odnos Zidova i Egipana dan je u Bibliji
vrlo jednostrano, gdje su Egipani krajnje ocrnjeni. O dvojbenome poloaju i postupcima Zidova govori se vrlo malo, a sve zlo koje nanose Egipanima rade po bojoj zapovijedi. Mojsije
vodi svoj narod preko Sinaja, prima usput od boga Zakon i objavljuje ga kao podlogu za Savez
s bogom.
Mozaik (od gr. mojseioz: koji pripada muzama, dostojan muza; lat. opus musivium) slika
sastavljena od raznobojnih kamenia, ali i komadia stakla, kovine, te drugih materijala. U
antikoj umjetnosti mozaik zauzima vrlo znaajno mjesto. Osobito su poznati mozaici iz doba
Rimskog carstva, pa tako i iz Istonoga (Romejskog) rimskog carstva.
Mudroslovlje sasvim primjerena domaa rije za filozofiju; odnosno mudroslovac za filozofa. Naime, grka sloenica (filos prijatelj i sofia mudrost) znai upravo to. Jedino to je u
grkom jeziku filosofia.
Nain mjesto u Galileji. Tu je prema predaji Isus uskrsnuo preminuloga mladia.
Najstariji drutvena titula u idovstvu. Nije nosila neke slubene povlastice, ali je u tradicionalnoj idovskoj zajednici imala velik znaaj. Radilo se o pojedincima koji su taj naslov
priskrbili osobitim zaslugama, pa su kao takvi bili posebno tovani lanovi drutva. Zato su u
tekstu ove knjige napisani s velikim poetnim slovom.
Namjesnik izvorno prokumtor (lat-procurator): upravitelj, visoki inovnik koji je upravljao
nekom pokrajinom u ime rimskoga cara.
Natan (hebr. Bog je dao) uestalo idovsko ime.
Natanael (hebr. Boji dar) iz Kane Galilejske, koji je zajedno s Filipom doao Isusu i
prevladavi svoje prve sumnje postao Isusovim uenikom.
Nazareanin tako je bio nazivan Isus, jer je odrastao u Nazaretu, mjestu u Galileji. No navodno se radi o pogreci, jer bi bilo ispravno nazirej* (pripadnik odreene vjerske sljedbe).
Nazaret mjesto u Galileji, daleko u unutranjosti. Spominje se tek u Novome zavjetu, kao
mjesto u kojemu je obitavala Isusova obitelj i gdje je on proveo djetinjstvo. Tu Isus poinje
svoje javno djelovanje. Mjetani Nazareta nisu bili blagonakloni Isusu i nisu ga prihvaali. Zanimljivo je da Nazaret nije naveden u rimskim popisima mjesta iz toga vremena. A ti su popisi
vrlo pouzdani. Zato se sumnja da Nazaret u to vrijeme nije postojao.
Nazirej (hebr. nazir, nazar. propovjednik) pripadnik vjerske sljedbe kojoj su vode (proroci)
obitavali u pustinjama. Pripadao im je i Ivan Krstitelj. Nazireji su povremeno pozivali ljude k
sebi kako bi uli njihovu rije i krstili ih. No za krtenje je bio podoban samo onaj koji se prije
toga pravednim ivotom oslobodili svojih grijeha.
NEOBREZANAC pogrdan naziv za ovjeka koji nije obrezan. U ovom sluaju misli se
pod tim na Neidova.
NIKODEM poznat kao farizej, jedan od glavara naroda i lan Velikoga vijea (Sinedrija) u
Isusovo vrijeme. Sreo se s Isusom koji ga je pouavao, pa kasnije brani Isusa. Nakon raspinjanja, zajedno s Josipom Arimatejskim polae Isusovo tijelo u grobnicu, a za pokop je donio mirhu
i aloj. Ime mu ipak zvui vie grki
NIL najdulja afrika rijeka, okosnica vrlo starih uljudbi, medu kojima se istie staroegipatska koja je ostvarila kontinuitet od oko est tisua godina. Staroegipatsko ime Hapi. Nil je
novije ime, najvjerojatnije grko.
Nimfe (gr. Nymfai) grke poluboice, ljudima vrlo sklone djevice. ive u osami, vrlo veselo, te esto putuju s bogovima. Dugovjeke jesu, ali ne i besmrtne poput bogova. Dijelile su se
prema mjestu obitavanja na umske ilidrijade, gorske ilioreade, rijene ili najade i morske ili
nerejide.
Nona STRAA u stara vremena, kada nije bilo satova, vrijeme se mjerilo na razne
naine. No se tako odbrojavala prema obilasku none strae. Teko je tono navesti koje je to

doba noi, a pogotovu nije za vjerovati da je to bilo ujednaeno po svijetu. U rimsko vrijeme
podjela je bila ovakva: prva straa je do ponoi, druga do prvih glasanja pijevaca, trea do izlaska Sunca.
Obol (gr. oboloz) sitan grki novac teak 0,72 grama. U antikoj Grkoj pokojniku je u
usta stavljan takav novi kao popudbina za plaanje naknade posljednjem vozaru Haronu koji
ga je prevozio preko rijeke Aherona u svijet mrtvih. U irem smislu je obol svaki sitan novac, a
u najnovijem znaenju svaki doprinos ili dar. Obrezivanje uklanjanje kone prevlake s
mukoga uda kirurkih zahvatom. Ne samo uobiajeno nego i propisano kod skoro svih istonih
i afrikih naroda, ali ne i kod Indoeuropljana. Izraelci su obrezivanje najvjerojatnije preuzeli od
Egipana. Izvodilo se otrim kremenim noem. Kod Zidova ono je znak vjerske pripadnosti
Savezu i Bojem narodu. Propisano je izvesti ga nad djeacima starim osam dana. U prenesenome smislu pojam obrezan i neobrezan uzimalo se kao znak pripadnosti vjeri dakle vjernik i nevjernik i si. Kasnijim tumaenjima u kranstvu in obrezivanja nadomijeten je
krtenjem, pa samo obrezivanje vie nije nuno.
Odiseja grki ep o doivljajima grkoga junaka Odiseja s Itake. Kao i Ilijada, pripisuje se
Homeru. Odisej se vraa iz Trojanskoga rata i luta svijetom. Postoji pretpostavka da je u tim
lutanjima stigao i na dananju hrvatsku obalu.
Orakul (lat oraculum) pri starovjekim Grcima i Rimljanima rec koji na upite vjernika daje
odgovore to stiu od boanstva. Tako je nazivan i hram u kojem su se davala ovakva
proroanstva. Zato je orakul i proroite, prorok, no i svaka zagonetna izreka.
Orfici (gr. orfikoi) mistina druba u Grkoj, koja je dobila ime po Orfeju, mitskome
grkom pejvau. Oko 600. pr.Kr. irili su tajnu vjersku pouku. Ta je obeavala vjeno
blaenstvo onima koji e ivjeti isposniki i redovito sudjelovati u misterijima radi oienja od
grijeha.
Orgija (gr.) tajni obred u staroj Grkoj, posveen nekim bogovima, a osobito Dionisu. U
njima su mogli sudjelovati samo slobodni ljudi, upueni u priredbu i obvezni uvati tajnu. U
nonim su se orgijama isticale ene (menade). U openitome smislu razuzdana i ak razbludna
gozba, pijanka, zabava.
Oski, OSKIJSKI (lat. Osa, Opict) narod koji je u antika vremena ivio u dananjoj Kampaniji (Italija). Bili su u tijesnoj vezi s Grcima, pa su odigrali ulogu posrednika u prijenosu
grke kulture Rimljanima. Posebnu su pozornost posveivali kazalinoj umjetnosti.
OSLOBOENIK vidi i libertinac*. Rob koji je stekao slobodu.
Ostia Rimsko naselje iz 4. stoljea pr.Kr. Postupno se razvila u jaku trgovaku i ratnu luku
za potrebe grada Rima.
Ouvani su brojni spomenici i graevine. Danas je to gradi 23 km jugoistono od Rima, na
obali i blizu ua Tibera, nedaleko antike Ostije.
Otajstvo (gr. mysteriori) vjerska tajna, Boja djela koja u Kristu dosiu vrhunac, Boje
objave i si. Znaajka im je da to nisu neke tajne koje se mogu doznati, nego ih u sebi
doivljavamo.
OTOK, zabaeni misli se na cara Tiberija, koji se povukao na otok Capri kod Napulja.
Ovidue Nazon Publije (Publius Ovidius Naso) rimski pjesnik, ivio od 43. pr.Kr. do 18.
Posvetio se gotovo iskljuivo pjesnitvu, a u sklopu toga pisao erotsku i ak lascivnu poeziju.
Zbog toga je bio prognan iz Rima u Tomi na Crnome moru, gdje je i umro. U djelima daje savjete o ljubavi, zavoenju, lijeenju od ljubavi i dr.
Pan (gr.) prema starogrkome mitu sin Hermov. Bog ispae, stoke, pastira i lovaca. Imao
je noge jarca i rogove, te bio rutav. Zadavao je panian strah, a volio je glazbu i ples. Pripisivali
su mu izum siringe (pastirska svirala).
Papirus izvorno egipatski papuro; papiru slina podloga za pisanje. Izraivao se od srike
biljke Cjperuspapjrus. Sriku se rezalo na tanke vlati, njih se slagalo poprijeko jedne preko dru-

gih, pa dodavalo ljepilo. Sloj se zatim vlailo, tlailo, suilo i izgladivalo. Po svemu sudei,
papirus su prvi rabili Egipani, jo prije 3000. godine pr.Kr.
Pasha (hebr. pesah) u prvo vrijeme blagdan proljea (Hag-haaviv). S vremenom je poput
svih zemljoradnikih blagdana dobio povijesni i vjerski znaaj, te je slavljen u spomen na izbavljenje iz Egipta, pod vodstvom Mojsija. Pasha pada u suton etrnaestoga dana prvoga mjeseca, a petnaestoga je dana s Pashom povezan Blagdan beskvastiih kruhova. Sedam se dana
jede beskvasni kruh, uz istodobno prinoenje rtvi. Kroz to vrijeme svaki je rad zabranjen. Pasha je u prvo vrijeme slavljena obiteljski, no kasnije je to postao javni blagdan. Uz njega su
povezani hodoae, javni obredi u Hramu i dr. U kranstvu je taj blagdan zamijenjen
Uskrsom.
PEDESETNICA idovski blagdan; pedeset dana od poetka etve. Pa Jahvinoj zapovijedi
prvi se snop etve nosi sveeniku i on ga dan kasnije prinosi kao rtvu prikaznicu. Na Pedesetntcu (pedeset dana nakon spomenute rtve) prinosi se nova rtva prikaznica (St.z.; Levitski
zakonik, 23;3-4.). Kasnije na taj dan krani slave Duhove, kao spomen na pojavu Duha Svetoga (Dj).
Pereja rimska pokrajina istono od rijeke Jordan. idovi su tu bili u manjini.
Petar (gr. petroz; lat. petrus: stijena) vidi pod Simun (1) Petar.
Pilat Poncije (Pontius Pilatus) rimski namjesnik (prokurator) u Judeji (26-36). Krvavo je
uguio ustanke Judejaca. Za njegovog je vladanja, prema Bibliji, izvedena smrtna kazna nad
Isusom. Kako kau evanelja, idovski svjetovni i sveeniki glavari skovae urotu protiv Isusa, jer im njegovo uenje nije bilo po volji. Uhvatili su ga, svezali i odveli Ponciju Pilatu s
optubom da buni narod. Ispitavi ga, Pilat izjavi kako nije utvrdio nikakvu Isusovu krivicu, no
glavari su ga uporno i teko optuivali. Pilat je Isusa ipak htio tek iibati i pustiti. Ali glavari
nikako nisu poputali. Bilo je obiajem (navodnim) tada o idovskome blagdanu Pashi podariti
milost i pustiti jednoga osuenika. Pilat je prepustio izbor o tome narodu. U isto je vrijeme bio
utamnien i razbojnik Baraba, pa kad Pilat upita koga bi pustio, narod potaknut farizejima (pripadnici ortodoksne politiko-vjerske sljedbe u staroj Judeji) povika: Daj nam Barabu! A na
pitanje to da uini s Isusom zvanim Mesija, dovikivali su: Neka bude raspet! Pilat je upitao
kakvo je zlo Isus uinio, ali je umjesto odgovora dobio tek pojaane povike: Neka bude raspet! Vidjevi da nee nita izmijeniti, Pilat uze vode i opere ruke pred svjetinom, rekavi:
Nevin sam glede krvi ovoga pravednika. Njegova je osuda vaa stvar! Tako je Isus bio
bievan i nakon toga raspet na kri. Prema toj zgodi nastala je i izreka prati ruke, u smislu ne
htjeti ili ne biti odgovoran za neto. Po tome bi izgledalo kako Pilat uistinu nije bio izravno odgovoran za Isusovu smrt, premda je raireno miljenje o njemu negativno. No uloga Rimljana i
njihove vladavine u Judeji, pa tako i Pilata, u evaneljima je osjetno uljepana. Teko je za
oekivati da je rimska vlast bila ugodna Mnogi povjesniari tvrde da je Pilat bio okrutan i
potkupljiv ovjek.
Pismoznalci od vremena Ezre naziv za uitelje koji poznaju Zakon. To su redom kolovani
ljudi, za razliku od tumaa laika. Svojim su tumaenjima namnoili popratne vjerske propise
koji su postajali sve obimniji. Bili su bliski pojedinim vjerskim smjerovima (farizejima, saducejima, esenima), dok sveenici najee nisu bili pismoznalci. U nastupu protiv Isusa pismoznalci su bili uz farizeje.
Platon (427-347. pr.Kr.) grki filozof. Pravo mu je, ime bilo Aristokle, ali je nazvan Platon, to znai irok. ivio je u Ateni, a proputovao je i velik dio Sredozemlja. Poznata su
mnoga njegova uenja, a osobito o ljepoti, dobru i istini. No pritom previe zalazi u idealizam,
gubei vezu sa stvarnou.
Platonski idealiziran, bez povezanosti sa stvarnou. Osobito se vezuje za ljubav koja ostaje na idealima, a ne doivljava ostvarenje.
Plebeici (lat.Mf: puk) u starome Rimu prvotno naziv za graane, pripadnike susjednih pokorenih plemena, koji nisu imali javnih prava. Plebejci nisu imali pravo natjecanja za javne

slube niti vjenanja s osobom iz reda patricija. I u gospodarskome su pogledu bili podreeni. S
vremenom i upornom borbom ipak su uspjeli dobiti ista prava, negdje u 3. stoljeu pr.Kr.
Pokolj pokolj nevine djeice. Herodu Velikome dooe magi s istoka (tri kralja) i upitae
ga gdje je novoroeni kralj idovski, jer mu se ele pokloniti. Douvi to, Herod se uplaio i
zatraio od sveenika odgovor gdje se to roenje oekuje. Oni mu ukazae na Betlehem, a Herod zatrai od maga neka ga izvijeste gdje je taj novoroeni. Oni to ne uine, pa se Herod razjari i naredi pokolj svih djeaka mladih od dvije godine. No aneo se ukazao Josipu u snu i naputio ga neka bjei s djetetom i majkom u Egipat. Tako je Isus spaen.
Pokrivalo za glavu, idovsko vjera zahtijeva od idova pokrivanje glave u brojnim prilikama, kada je za krane uobiajeno biti upravo gologlav; primjerice pri molitvi, pri jelu, u
crkvi i si.
Pomazanik u prvo vrijeme svjetovni pojam vezan za preuzimanje vladarskoga naslova.
Kasnije pojam pomazanik poprima vjersko obiljeje u dananjemu smislu. Vidi Krist i Mesija.
Popej Gnej Pompej (Gnaeus Pompeius). ivio 106-48. pr.Kr. Vojskovoa i politiar. Godine 63. pr.Kr. zauzeo Jeruzalem. Nakon sklapanja trijumvirata s Cezarom i Krasom, kasnije se
poeo udaljavati od Cezara (Kras je umro) pa je dolo do otvorenoga sukoba u kojem je Pompej
izgubio i bio ubijen u Africi.
POSLANIK apostol (od gr. apostolos: poslanik, putnik). Naziv za najblie Isusove
uenike i sljedbenike, kojih je bilo dvanaest. Vidi Dvanaestorica.
Prefekt (lat. praefectus: zapovjednik, predstojnik) u antikome Rimu naziv za visokoga
dravnog slubenika u upravi i vojsci. Prefekta je bilo raznih, a bili su to zapravo inovi, od
zapovjednika cijelih pokrajina do zapovjednika pojedinih brodova i si..
PRETORIJANCI (lat. praetoriani) u starome Rimu tjelesna postrojba vojnih zapovjednika
u vrijeme graanskih ratova. U poetku su bili samo vojne postrojbe, s raznim povlasticama, no
kasnije preuzimaju i ulogu u dravnim poslovima. Tako njihov zapovjednik za cara Klaudija
postaje glavnim carevim savjetnikom, a kasnije ak postavljaju i careve. Pretorijance je ukinuo
car Konstantin.
Prokonzul (zt.proconsul) u starome Rimu naziv za konzula kojemu je istekla jednogodinja
konzulska sluba. Nakon toga bi obino bio postavljen za upravitelja neke pokrajine s
odgovarajuim ovlastima.
Prokurator opunomoenik. U ovome sluaju misli se: carev namjesnik koji zastupa cara i
djeluje u njegovo ime.
Prozelit (gr.) u staro vrijeme bio je to naziv za nevjernike koji su prihvatili idovsku vjeru. Kasnije pojam postaje openit: obraenik na drugu vjeru.
Prozelitizam (od gr.prose/tehr. prii, pristupiti). Gorljiva zanesenost novoprimljenom vjerom. Od toga prozelit: novoobraen, gorljiv pristaa nove vjere ili jo openitije gorljivi pristaa
neega.
Psalam (gr.) udaranje u ice, pjesma pjevana uz ino glazbalo. Kod Zidova je to sveana
vjerska pjesma. Psalmi su skupljeni u Knjizi psalama (hebr. tehilim). Kao takva dio je Staroga
zavjeta. Psalama je 150, od kojih se za prvih 50 ne zna autora, a od ostalih se veina pripisuje
kralju Davidu.
PURPUR (lat. grimiz, skrlet, porfir) plameno-crvena boja. Upravo ta boja bila je jedna od
znaajki mnogih kraljevskih kua, drava i vladara.
Raspinjanje smrtna kazna uobiajena u stara vremena. Rimljani su je preuzeli od drugih
naroda. Osuenik je kroz dlanove bio pribijen na preku i kroz stopala na stup kria, te ostavljen da umre u najstranijim patnjama. Raspinjanjem se kanjavalo samo robove i one koji nisu
bili rimski graani. Izvrgavajui Isusa takvoj kazni znailo je istodobno i najgore ponienje,
pogotovu jer je morao vui iz grada do vrha Golgote poprenu gredu kria.
Republika razdoblje u povijesti starovjeke Rimske drave. Republika je ukinuta u 1.
stoljeu pr.Kr. kad je uvedena carska vlast.

Reumatizam upalno oboljenje tkiva (kosti, hrskavice, miii, vezivno tkivo, ile). Narodni
naziv (ponegdje) kostobolja.
Ribe zvijee u podruju ekvatora.
Rodos grki otok u Egejskome moru, pred obalom male Azije. Otok i grad Rodos na njemu bili su jedno od sredita kulture u vrijeme stare Grke.
RUFLIS idovsko ime.
Rumarin zimzelen grm sredozemnoga podneblja. Iz njega se pribavlja eterino ulje koje
se rabi u ljekarnitvu, proizvodnji mirisa i si. Rumarin se uzima i kao zain pri kuhanju, pripravljanju napitaka i dr.
Sabat (hebr. Sabbat: subota) subota je idovski vjerski blagdan. To je dan potpunoga odmora, dan svetoga zbora, kad Zidovi ne smiju nita raditi. I to zato jer je subota posveena Bogu.
Saducej (hebr. zaddukim: pravovjerni) pripadnik staroidovske vjerske sljedbe koja je odbacivala tradiciju, poricala besmrtnost due i boju providnost, te zagovarala vjerovanje jedino
u Mojsijeve zakone. Saduceji su bili veliki protivnici farizeja*.
Saloma (1) ena Zebedejeva, majka poslanika (apostola) Jakova i Ivana.
Saloma (2) Herodijina* ki, koja je pleui pred Herodom Antipom ovoga navela neka joj
kao nagradu obea to god zaeli. Po nagovoru majke ona zatrai glavu Ivana Krstitelja, koji se
Herodiji zamjerio zbog spoitavanja rodoskvrnua (njenoga vjenanja s Herodom Antipom).
Salomon jedan, od najslavnijih idovskih kraljeva. Sin Davidov i Bat-Sebe. ivio polovicom 10. stoljea pr.Kr. (972-932). Oenio faraonovu ker, razvio trgovinu, izgradio Hram u
Jeruzalemu, gradove, brodovlje i dr. Spominje ga se po rastronome ivotu na dvoru, ali i po
bogatsvu i mudrosti.
Samarua (hebr. Shomron) pokrajina s istoimenim glavnim gradom, sjeverozapadno od Jeruzalema.
SAMARIJCI ili Samaritanci, Samariani. Mijeano stanovnitvo Samarije, koje je uz
idovsku vjeru tovalo i druge bogove. Zbog toga su ih Zidovi prezirali i mrzili vie nego nevjernike drugih vjera. No Isusse i prema Samarijcima odnosio milosrdno, na najvee uenje
idova.
Samarijac, milosrdan nekoga ovjeka su napali i opljakali razbojnici. U pomo mu pritekne neki Samarijanac, na ope uenje idova. Zato je taj in postao simbolom smilovanja i
dobroinstva, premda su idovi prezirali i mrzili Samarijce.
Sandale (od grki sandaIon odnosno perzijski sandal) vrsta lagane ljetne obue. Najee
se sastoji od potplata (konog, drvenog i dr.) koji se za nogu privrivao remeniima. Bile su
poznate jo u pradavna vremena (npr. u Egiptu), a osobito su ih mnogo rabili Grci i Rimljani.
Neki pripisuju naziv izvedenici od naziva skupocjenoga drva s Istoka koje se zo\esandai. To se
drvo prvotno uzimalo za potplat sandala, pa je iz toga navodno izveden naziv i za obuu.
Satan (hebr. onaj koji prijei, neprijatelj) nadnaravna, pakosna i ovjeku neprijateljska sila.
Ponekad se dovodi u svezu s palim anelima, onima koji su se pobunili protiv Boga i bili
kanjeni bacanjem u pakao (Samael, Belzebub, Belial, Lucifer). U irem smislu sotona, vrag.
Satir (gr. Satjros) u starogrkoj mitologiji jedno od manje vanih boanstava, a glavna mu
je znaajka pohotljivost. Prikazivan je kao kozonog ljudski lik, obrastao upercima dlake i
upave kose, tupavoga nosa, zailjenih uiju, s kozjim ili konjskim repom. Na glavi je imao
vijenac, a u ruci tirs (palica na gornjemu dijelu omotana brljanom, obiljeje boga Dionisa) i
frulu. Satiri bi progonili djevojke i ene u umama, straei ih svojim groznim izgledom, ali ih i
usreujui ljubavnim zagrljajem
Savez (hebr. berith) ugovor to su ga idovi sklopili s Bogom. Pojednostavljeno reeno,
svodi se na to da e idovi tovati jedinoga Boga i provoditi njegove zapovijedi, vladati sejia
odreen nain, prinositi rtve itd. Za uzvrat e Bog uzeti idove za izabrani narod, osigurati im
prevlast nad drugim narodima i odreene probitke, braniti ih od neprijatelja i dr.

Sejan Lucije Elije (lat. Lucius Aelius Seianus) od 20. pr.Kr. do 31. Bio je prefekt* pretorijanaca* u starome Rimu, miljenik cara Tiberija. Smjerao je osobno preuzeti carsku vlast, pa se
upustio u niz spletki. Kad su spletke otkrivene, Tiberije ga je dao smaknuti. Vie o Sejanu poznato nam je iz Tacitovih* opisa.
Senat (lat senatus) izvedeno od lat. senex (starac) i znai vijee staraca. U starome Rimu
prvotno je to bilo patricijsko vijee, no njegova se uloga i mo mijenjala ovisno o promjenama
u rimskoj dravi.
Senator lan senata.
Sidon feniki grad na obali Sredozemlja.
SIKOMORA divlja egipatska smokva; drvo iz porodice javora.
Sinagoga (gr.; hebr. kneset) prvotno oznaka za zborite, a kasnije je pojam proiren na
idovsku bogomolju, to i danas znai. No sinagoga nije bogomolja u kranskome smislu. To
je mjesto sastanka, molitve, itanja svetih zapisa s tumaenjem, blagoslova i si.
SIN Davidov prema kralju Davidu; jedan od brojnih pojmova kojima se oznaava idova
openito.
SINEDRU (gr.) vidi Veliko vijee.
Skarabej (lat. scarabeus) od gr. karabos vrsta kukca kornjaa iz porodice Scarabaeidae,
potporodice gundevalji (Coprophaginae). Naziv skarabej koristi se i kao oznaka za amulet u
obliku toga kukca. Najee ga susreemo u obliku geme, tj. umjetniki obraenoga poludragulja. Osim kao amulet, rabio se i kao peatnjak ili ukras u prstenu, na ogrlici i na raznim drugim predmetima. Moe biti ukraen figurama ili ornamentom, a katkad ima i natpis. Izvoenje s
udubljenjima ili reljefno. Uobiajena izvedba u starome Egiptu (izvoran staroegipatski naziv za
skambe: hepera) u cijelosti je oponaala izgled kukca: gornja, izboena strana, imala je urezan
lik skarabeja, a na donjoj strani bi bio natpis odgovarajuega sadraja.
Skeptik pristalica ivotnoga nazora koji se temelji na sumnjiavosti, nepovjerljivosti,
kritinosti, uzdrljivosti i si. U mudroslovlju je to smjer koji zastupa sumnju u vjerodostojnost
svih teoretskih i praktikih tvrdnji, u svaki spoznajni kriterij istinitosti, te potrebu suzdravanja
od izricanja bilo kakvih prosudbi. Skepticizam se proirio iz Grke.
Skiti iranska nomadska plemena koja su obitavala u junoruskim stepama.
Slobodnjaci robovi koji su stekli slobodu. Vidi pod libertinci*.
Snago moja prema Bibliji, posljednje Isusove rijei bile su: Eloi, Eloi, lama sabahtani'
ili u prijevodu Boe moj, Boe moj, zato si me ostavio! Neki drugi izvori navode druge
rijei. Oito je Waltari rabio takav jedan uzvor.
Sofist pripadnik mudroslovne kole koja u sredite svega stavlja ovjeka i njegove mudroslovne dvojbe. Sofisti izlaze u javnost i govore puku, ali nisu jedinstveni nego istrauju razliite
unutarnje procese u ovjeku.
Stoik pripadnik grke mudroslovne kole koju je oko 308. pr.Kr. utemeljio Zenon iz Kitija.
Naziv je prema rijei trijem (gr. stoa poihilj) gdje je Zenon pouavao. Sredite stoikih izvornih razmatranja je etika, a moralna valjanost cilj cjelokupnoga njihovog uenja. Mudrac je neovisan o vanjskome svijetu i njegovim utjecajima i time slobodan od svega vanjskoga. Zato nita
ne moe pokolebati njegovu krijepost, znanje i sreu, no to ostaje zatvoreno u njemu itd. U prenesenome smislu: vrstoa i postojanost u ivotnim nesreama i kunjama, prisebnost duha,
mirnoa, strpljivost, ravnodunost, nepokolebljivost, otpornost na uzbuenja i duevne potrese i
si.
Sulla Kornelije Lucije (Lucius Cornelius Sulla) rimski politiar i vojskovoa, ivio 138-78
pr.Kr. Bio je vrlo hrabar, pa se zato kae da se uzdao u svoju sreu.
Suzana (hebr. ljiljan) uobiajeno ensko ime koje se proirilo svijetom, pa se nikako vie
ne moe smatrati idovskim. No ipak je krajnje smijeno to mnogi kod nas misle da je korijen
ovoga imena rije suza! Pa da lakrdija bude vea, tako ga i izgovaraju, tj. Suzana!!!

Svjetska bol idealistiki nazor prema kojemu za sve zlo u svijetu nema lijeka; svjetojade
(Mato). Vezuje se za engleskoga pjesnika Bvrona. Neko je vrijeme takav nazor imao velik broj
sljedbenika u svijetu. No ovdje je to najvjerojatnije sluajno poklapanje rijei, jer neka svjetska bol nije bila poznata u starovjekoj Judeji kao pojam.
EKEL inae mjera za teinu, ali neko vrijeme i novac. Hramski ekel je zasigurno bio
onaj stari kovani novac s kojim se moralo plaati propisani hramski porez. To je bio lijep prihod za mjenjae, koji su uz postotak uzimali grki i rimski novac i izdavali potrebne kovanice.
Mjenjai su poslovali u vanjskome predvorju hrama. Zanimljivo je da se i dananji izraelski
novac takoer se zove ekel.
EKEM grad sjeverno od Jeruzalema, priblino na polovici puta do Galileje. Poznato
svetite Izraela i sredite saveza plemena.
SIMUN (bogouslieni) uestalo idovsko ime.
IMUN (1) Petar sin Jone, ribar iz Betsaide s Genezaretskoga jezera, jedan od Isusovih
poslanika (apostola). Isus ga je pozvao za uenika i dao mu ime Kefa (aram. kefa) zbog njegove
nepokolebljivosti u vjeri. Iz toga je izvedeno grko Petar (gr. petroz; lat. petrus: stijena). Prema predaji, Isus mu je na neki nain povjerio voenje poslanika. Petar kasnije postaje jedan od
glavnih propovjednika i iritelja kranske vjere. Bio je biskup u Antiohiji, a zatim i u Rimu,
gdje je u Neronovo vrijeme za progona krana 64-67. bio izvrgnut mukama i raspet na kri
glavom na dolje. U kranstvu se openito smatra jednim od utemeljitelja i temelja vjere, pa se i
papa naziva Petrovim namjesnikom na zemlji. Vidi i Dvanaestorica.
lMUN (2) KIRENAC osloboenik koji se doselio u Jeruzalem. Poznat po tome to su ga
rimski vojnici natjerali neka pomogne nositi Isusu kri na Golgotu.
Tacit Kornelije {Cornelius Tacitus) rimski povjesniar (55-120). Najprije se istaknuo kao
govornik. U vrijeme cara Nerve postigao poloaj konzula.
Talenat (od gr. talanton: vaga; lat. talentum) najvea novana jedinica u zlatu, poznata
davnim narodima. Rabili su je i Grci, kao i mnogi drugi narodi. Zanimljivost je, svakako, to
teina talenta nije bila ista. Antiki talenat teio je 26,20 kg, a u suvremenoj Grkoj 150 kg.
Hrvatskome bi bilo primjerenije napisati talent, no budui da se u naemu jeziku taj oblik
uvrijeio za nadarenost, razlike radi ostavljeno je za mjeru talenat.
Tamjan (gr. tjmiama) mirisna smola nekih grmova, koja se rabi za kadenje. Prikupljena
smola se suila i kao takva stavljala na eravicu kako bi isputala mirisan dim. Kadenje je bilo
uobiajeno jo u starome Egiptu, a popratna je djelatnost pri vjerskim obredima mnogih naroda.
Tetrarh (gr.) prvotno naziv za vladara etvrtine drave, kasnije pak vladar openito. U starijim prijevodima navodi se etvorovlasnik, to nije dobro je se ne radi o vladaru nad etiri
zemlje nego nad etvrtinom. Ispravno bi bilo etvrtvlasnik
Tiberias (hebr. Teravja) grad na obali Genezaretskoga jezera. Utemeljio ga je rimski namjesnik Herod Antipa oko 26. godine. Ime mu je dao prema vladajuem caru Tiberiju. Topli izvori u blizini bili su poznati jo od najstarijih vremena. Poslije razaranja Jeruzalema 70. upravo
Tiberias postaje sveti idovski grad i sjedite njihovoga vjerouenja.
TlBERIJE {Tiberius Claudius Nero Caesar Augustus) rimski car (42. pr.Kr. do 37.) vladao
od 14. Bio je pastorak cara Oktavijana Augusta. Pod kraj ivota postajao je sve sumnjiaviji, pa
se 27. povukao na otok Capri, dok je njegov miljenik prefekt pretofijanaca Sejan* u Rimu uveo
krvav reim. Sejan je zbog toga bio smaknut, ali se Tiberije nije vie vraao u Rim. Upravo je
Tiberije bio rimski car za ije je vladavine bio osuen i raspet Isus. No, u to se vrijeme Tiberije
ve nalazio na otoku Capri i pitanje je koliko je pratio zbivanja.
Tir feniki grad na obali Sredozemlja.
Toga (lat.) uobiajena odjea starovjekih Rimljana. To je duga, obino bijela haljina. Sastojala se od polukrunoga komada vunene tkanine i prebacivala se preko lijevoga ramena, te je
desna ruka ostajala slobodnom. Nosila se samo izvan kue, a obvezatno pri nastupima u javnosti. Prema nekim tumaenjima, rabila se jedino u vrijeme Republike.

Toma (hebr. blizanac) jedan od poslanika (apostola). Poznat kao sumnjiavac, nesiguran u
vjeri. Vidi i Dvanaestorica.
Tragedija (gr. tragoz+ode: pjesma jaraca) pisano djelo u stihovima u kojoj glavni lik stradava zbog krivnje u sukobu s moralnim zakonima ili zbog nesretne kobi svojega roda. Taj su
oblik stvorili Grci, a osobito je procvao u Ateni. Kasnije se proirio po cijelome svijetu. Bila je
u prvo vrijeme povezana sa tovanjem boga Dionisa, a zborovoda pjevaa u njegovu ast uvijek
je prikazivan kao starac s bradom jarca (po tome i ime).
Treset najmlae fosilno gorivo, poluugljen. Nastaje kemijskim promjenama movarnoga
bilja to trune bez dovoenja kisika.
Tribun (lat. tribunus) u prvo vrijeme elnik rimskoga tribusa (plemena). Kasnije je to bio
naziv za predstojnike raznih rimskih ustanova i vie asnike. Puki tribuni bili su institucija za
zatitu graana (od 493. pr.Kr.) i zadaa im je bila tititi plebejce od patricija pa su bili nepovredivi (imunitet). Pod tribunom (osobito pukim) podrazumijeva se dobroga govornika, a i
onoga koji istupa u zatitu prava veeg broja manje obrazovanih ljudi.
Troja ili I/ion, legendarni grad u sjeveroistonoj Maloj Aziji kojega su opsjedali Grci (trojanski rat). Grka opsada bila je negdje izmeu 1350. i 1100. pr.Kr. i trajala 10 godina! Cijela je
pripovijest u velikoj mjeri glorificirana, jer se najvjerojatnije radilo o sukobu s vrlo sumnjivim
motivima, a junatvo sudionika jednako je upitno. U svakome sluaju, ta su zbivanja bila podlogom za neka od najveih djela antike literature (Ilijada, Odiseja, Enejida).
Tunika (lat. tunica) donja haljina od lanene ili vunene tkanine, nalik koulji. Bila je bez rukava ili samo s kratkim rukavima. Vezivala se opasaem, a dosizala je do koljena. Rabila se
ponajvie kao kuna ili radna odjea, pa se esto ispod nje nosila i druga tunika. Senatorska i
viteka tunika imala je iri odnosno ui grimizan obrub.
Veliko vijee u Isusovo vrijeme najvie idovsko upravno tijelo. Obuhvaalo je 71 lana
pod predsjedanjem velikoga sveenika (bio je to Kaifa). U Veliko vijee birani su zastupnici
uglednih obitelji, sveenici i pismoznalci.
Venera (lat. Venus) u starorimskoj mitologiji boica ljubavi i ljepote. Izvorno, u staroitalskoj mitologiji, bila je boica proljea i zatitnica vrtova. Skrb za ljubav i ljepotu pripisani su joj
naknadno. U grkoj mitologiji odgovara joj Afrodita. tovana i kao pramajka rimskoga roda
Julijevaca, koji je vukao podrijetlo od Enejinoga* sina Jula, a Enej je prema predaji bio Afroditin sin. U obliju Venere niz je antikih umjetnika izradio prekrasne slike i kipove (prim. Venera Milonska).
Vergilije Maron Publije (Publius Vergilius Maro) rimski pjesnik iz vremena cara Oktavijana Augusta (70. pr.Kr do 19.). Jedan od tienika Mecenata*. Najveu mu je slavu priskrbio
junaki ep Enejida u 12 knjiga, o lutanjima grkoga junaka Eneja* nakon razaranja Troje. Ep
nije uspio zavriti, jer je na putovaju po Grkoj obolio od sunanice te na povratku umro u
Brindisiju. Zato je odredio neka se nedovreno djelo spali, no osobno car August (s kojim se
druio) naredi neka se djelo objavi. Enejida je tako jo davno postala pravim nacionalnim epom
Rimljama.
Vozar POSMRTNI u brojnim mitologijama straan skelar koji prevozi due u svijet mrtvih
(najee preko rijeke). Poznat je bio u predaji Egipana, Grka, Rimljana i drugih naroda.
Ovdje se misli na grkoga Harona koji prevozi preko rijeke Aheron.
Vrt misli se najvjerojatnije na Getsemanske vrtove (vrt).
Zakej carinik iz Jerihona, u iju je kuu svratio Isus.
Zakon skup vjerskih propisa koji odreuju cjelokupan odnos Zidova prema vjeri, a to znai
i prema svakodnevnome ivotu. Podrijetlo mu se izvodi od Mojsija i objave koju je primio od
Boga na Sinaju. Taj je zakon vrlo strog, kao u ostalom i cijela idovska vjera. Vjernicima
namee velike i tono odreene obveze.
Zapovijedi dio obveza idova kao vjernika, u sklopu Saveza s Bogom i potivanja Zakona.

Zebedej ribar s Genezaretskoga jezera, otac poslanika (apostola) Jakova i Ivana. ena mu
je bila Saloma.
ODJELU TAJNA NJEGOVOGA KRALJEVSTVA Pripovijest Tajna njegovoga kraljevstva
(izvoran naziv Valtakunnan Salaisuus) finski pisac Mika T. Waltari (1908-1979) objavio je
1959. godine. Imao je tada 51 godinu i iza sebe svjetski uspjeh sa svojim nedvojbeno najglasovitijim romanom Sinuhe Egipanin (Sinuhe Egiptilainen, objavljen 1945.), te niz povijesnih
romana koji su mu proirili svjetsku slavu pisca takvih djela. Bili su to Mikael Karvajalka
(1948) preimenovan u prijevodu na Putnik, MikaelHakim (1949) preimenovan u Lutalica,
Turms Kuolematon (1952) preimenovan u Etruanin, Ioannis Angelos (1954) preimenovan u
Tamni aneo, Sretnik Feliks (1958) i drugi. U njima je obradio nevjerojatan raspon povijesnih
razdoblja: stari Egipat, Etruane, srednjevjekovnu Europu, Finsku, vedsku, Njemaku, pad
Konstrantinopolisa u turske ruke, Tursko carstvo
Koncem pedesetih godina produbljuje pristup svojoj omiljenoj temi, a to su vjerska pitanja.
Njegov odnos prema kranstvu bilo je jedno od goruih pitanja cjelokupnoga njegovog ivota i
stvaranja. Gotovo i nema povijesnoga romana iz njegovoga pera koji ne ralanjuje odnos vjere,
sveenstva, drutva i pojedinca. Otac mu je bio sveenik, nemojmo to zaboraviti, a povrh toga
jo i zatvorski kapelan. Waltari je pak upisao studij teologije, kanei se takoer posvetiti pozivu
sveenika Kasnije je krenuo drugim ivotnim stazama, ali ono pitanje vjere nije u njemu nikad ugasnulo.
Uoi pedesetoga roendana objavljuje djelo Sretnik Felliks (1958) koje u engleskome prijevodu (1959) nosi naslov Vatreni jezik. I taj se roman bavi pitanjima vjere. Tada Waltari, na
vrhuncu svojega stvaranja, posie za najsloenijom zadaom. Poinje pisati roman o Isusu i
njegovome vremenu. Kao i ranije, pie strjelovito, pa je ubrzo dovrio djelo Valtakunnan salaisuus (1959) ili u doslovnome prijevodu Tajna kraljevstva (misli se na jedninu, pa je zato u
hrvatskome prijevodu dodano njegovoga). U njemu razmatra srazmjerno kratko, ali presudno
razdoblje iz Isusovoga vremena. To su ona nepuna dva mjeseca od Raspinjanja do Uzaaa i
ostvarivanja tajanstvenoga Kraljevstva koje nije ovozemaljsko. No pritom se Waltari ne
ograniava na prikaz povijesnih injenica (ili pretpostavki) i njihove razrade! On na upravo
nevjerojatan nain zadire u ondanje vrijeme i jo vie u moguu psihu sudionika tih zbivanja.
Pisati povijesni roman o Isusu i kranstvu zasigurno je vrlo sloen i ak nezahvalan
knjievniki pothvat. Jer, odbacimo li gotovo naivne spektakle, koje je posebno srozala obrada
za film, ogranien je broj romana koji su na tome podruju dostigli neku zapaeniju razinu.
Waltarijevo djelo Tajna njegovoga kraljevstva u tome je pogledu gotovo jedinstveno, upravo
zbog toga jer o Isusovome vremenu pria kroz doivljaje, mogua razmiljanja i dvojbe povijesnih likova koji su u svemu tome sudjelovali.
Tajna njegovoga kraljevstva pisana je na zanimljiv nain. To su pisma koja jedan blaziran,
mlad i bogat Rimljanin Mark pie svojoj milosnici, nakon to ga je ova otpravila iz Rima i
obeala kako e doi za njim. Djelimice dokolica, a donekle i znatielja, potiu ga na putovanje
iz Aleksandrije u Jeruzalem, na svetkovinu Pashe. Tamo postaje svjedokom raspinjanja Isusa.
Opinjen osobnou i proturjejima osobe Kralja Zidova ulazi on u krug djela i pouavanja
Isusa Krista. Kao suvremen ovjek, u svijetu raspadnutoga reda, poinje on traiti Boga. Pribivanjem raspinjanju Isusa i kroz susret s njim nakon uskrsnua, u Markovom ivotu nastaje i
odluan preokret. Raskida sa svojim dotadanjim ivotom i poinje traiti kraljevstvo, koje nije
ovozemaljsko. Izlaganje poinje toliko jednostavno i na izgled povrno, te itatelj biva gotovo
prijetvorno uvuen u strahovitu dramatinost Isusovih stradanja i patnje, smrti, uskrsnua i
raanja kranstva.
Pritom Waltariju nita nije toliko nedodirljivo da to ne bi zasjekao svojim knjievnikim perom. Krajnje promiljeno i svestrano zadire on u povijesne podatke, pojedine likove i njihove
postupke. U ovome njegovom djelu svi su likovi ponajprije ljudi, poevi od Isusa kao Sina
ovjekovog, preko njegovih poslanika (apostola), sljedbenika, rimskih i idovskih

vlastodraca, sveenika, pa sve do obinih puana ondanjega vremena. Ulazei u pozadinu

zbivanja Waltari pokuava odgovoriti na pitanje zato je Isus morao biti raspet, kakva je bila
idovska odnosno rimska politika oko tih zbivanja, zato je politika bila upravo takva, kako su
se sva ta zbivanja odslikavala u oima i razmiljanjima suvremenika i si. Teko bi bilo ustvrditi
kako se sve to zbivalo upravo kao u Waltarijevom djelu, jer je to jednako nemogue prosuditi
kao i okruje tih stvarnih dogaaja. No zasigurno su ljudi i tada mislili i razmiljali, pa je
mogue da je dio misli vezanih za te dogaaje bio ba takav kao to to Waltari opisuje. Pogotovu zato jer je tada bilo neusporedivo manje obrazovanih ljudi
Ovo djelo obvezatno namee pitanje: Zato o tome dijelu prolosti nismo do sada razmiljali
na takav nain?! Zato smo uvijek pratili predaju, a pritom zaboravili ljude koji su u njoj sudjelovali? I to je najvea vrijednost VJahar'ijevogaKrljevstva, jer nas potie na razmiljanje i
traenje ljudskih odgovora.
Budimo poteni i upitajmo se, kako doivljavamo dogaaje naega vremena? I to upravo mi,
ljudi dvadesetoga stoljea, s prosjenom naobrazbom daleko iznad one u Isusovo vrijeme, sa
svim nainima obavjetavanja, novinama, televizijom i si. Zar nam mnogi presudno vani
dogaaji ne promiu jer smo prema njima ravnoduni, zar se uz sve to znamo ipak ne
zaudimo onome to netko uradi ili nekome dogaaju koji se slui stjecajem okolnosti? Nerijetko se dogodi pa se nakon izvjesnoga vremena sami sebi udimo jer neto nismo odmah shvatili ili prepoznali. A kako li su se tek osjeali ljudi prije dvije tisue godina, sapeti u mnogo
stroe vjerske okvire, ne poznavajui mnoge prirodne pojave i zakonitosti, bez sustava
obavjeivanja i si.? Osim toga, vjera i njeno potivanje bili su u to vrijeme nemilosrdan zakon,
a u nae vrijeme je vjera slobodno opredjeljenje svakoga ovjeka. Zato suvremen ovjek moe
itati ovo VValtarijevo djelo kao poticaj za razmiljanje, a ne kao vjersku literaturu. Jer, Waltarijevo Kraljevstvo to i nije.
Kao svojevrstan nastavak ovoga romana Waltari e pet godina kasnije napisati i Ihmiskunnan viholliset (Neprijatelj ovjeanstva) (1964) preveden na engleski kao Rimljanin. Djelo govori o vremenu raanja kranstva u Rimu. U tim djelima VValtari je istodobno istraiva, ali i
sumnjiavac Ali se pritom ne priklanja ni jednoj ideologiji niti crkvi. Iskriav i dalekosean,
kakav je u svim svojim djelima, pobudio je romanima o zaecima kranstva izvjesnu pomutnju.
Tajna njegovoga kraljevstva i Rimljanin prevedeni su na petnaestak jezika, ali su kod nas
potpuno zanemareni. Mogue je to bilo zbog stjecaja okolnosti, a mogue i namjerice, jer se
radilo o neemu stoje ranija socijalistika vlast smatrala vjerskom literaturom. Zato je ovo
dobra prigoda za upoznavanje tih djela M. Waltarija, velikoga arobnjaka povijesnih romana.
Jer, nakladnik priprema i prijevod drugoga od ova dva djela.
Poneki e itatelj mogue ocijeniti Tajnu njegovoga kraljevstva previe kritinim djelom
prema kranstvu i sudionicima zbivanja oko Isusovih stradanja, smrti i uskrsnua. No to je
autorov pristup, kojim je tom romanu dao posebnu crtu. U oslikavanju zbivanja Waltari, naime,
koristi vrlo mnogo pojedinosti iz Biblije, ali u nekima odstupa, unosi svoje pretpostavke i si. No
to i jest jedina mogunost za razmatranje moguega naina razmiljanja i djelovanja pojedinaca
u ono vrijeme.
Tajna Njegovog kraljevstva je djelo obiljeeno i napisano onom izraajnou i istraivakom
snagom koji su VValtarijeve romane uzdigli do svjetske slave. Ali, u njemu odzvanja i neki
poseban, nov odjek, koji potie na pomisao da ga je Waltari pisao svjestan odreene poruke.
Svojemu je romanu M. Waltari nadjenuo ime Valtakunnan salaisuus (doslovce: Tajna kraljevstva). Zbog prirode hrvatskoga jezika taj naslov nije jednoznaan (mogao bi podrazumijevati
mnoinu, dakle vie tajnih kraljevstava) pa je u hrvatskome prijevodu naslov dopunjen na Tajna
njegovoga kraljevstva. (S) O PISCU Mika Toimi Waltari (1908-1979). Bez sumnje najglasovitiji i najvie prevoen finski pisac. lan Finske akademije, Waltari je bio novinar, pjesnik i
pripovjeda. Otac mu je bio sveenik i zatvorski kapelan, ali je umro 1914. godine, kada je

Waltariju bilo tek 5 godina. Srednju kolu zavrio je 1926, a potom i sam studirao teologiju.
Preao je na studij povijesti umjetnosti i diplomirao 1929. g. s radnjom o odnosu religije i erotike. Zaposlio se kao prevoditelj, bavio se knjievnom kritikom, bio je radijski izvjestitelj,
urednik asopisa i pisac scenarija. U tridesetoj godini VValtari postaje slobodan pisac. Bio je
najuspjeniji ali i najproturjeniji finski pisac prije II. svjetskog rata.
Waltari se nedvojbeno dokazao kao ovjek svestranoga duha, kulturan i naitan. Nevjerojatno dobro je poznavao povijest openito, a stare uljudbe posebice. Zato nije neobino to trai i
nalazi nadahnue u prolosti, vjeri, istraivanjima ljudske due, ralambi i spajanju Sebe
nije smatrao propovjednikom, borcem ili prorokom. Vie je naginjao slobodi uma, humanizmu i
trpeljivosti.
Najvei i najpoznatiji dio ivotnoga djela su mu pripovijesti s povijesnom podlogom: Sinuhe
Egipanin, Etruanin, Putnik, Pustolov, Tamni aneo, Tajna (njegovoga) kraljevstva, Rimljanin i dr. No osim tih naslova, od kojih je najpoznatiji i najvie prevoen Sinuhe (na vie od 30
jezika!) iza VValtarija je ostalo mnogo vee djelo od stotinjak rukopisa. Uz pripovijesti i kratke
prie, to su jo poeme, bajke, igrokazi, zabavne knjige, vie od 30 filmskih scenarija! Sinuhea,
svoje kapitalno djelo, pisao je s nedovrenih etrdeset godina (objavljen u jesen 1945.)! Knjiga
je praktiki preko noi postala bestseller u velikome dijelu svijeta. A Waltari ju je napisao za
samo nekoliko mjeseci
Nakon Sinuhea, daljnja VValtarijeva djela pri vrhu ljestvice poznatosti su Tamni aneo i
Etruanin. No posebno se istiu romani na temu kranstva: Tajna njegovoga kraljevstva i
Rimljanin. U njima je Waltari ostvario sasvim novu polemiku kvalitetu, jer razmatra raanje
nove vjere i proivljavanje tih zbivanja oima sudionika.
Njegova djela najee imaju za potku povijesna zbivanja ili prilike. Neprestance ga zaokuplja odnos prema religiji i vjeri, velike pobune, vladarske sudbine, tragine ljubavi, putovanja
i lutanja Najvie pak zauuje koliina izvornih podataka koje Waltari koristi i navodi u svojim djelima. Postavlja se pitanje, kako je taj ovjek u tridesetak godina svojega ivota uspio
prikupiti takvu podlogu, kako ju je uspio svrstati, zapamtiti i toliko znalaki iskoristiti? To je
jedan od odgovora zato su Waltarijeva djela toliko privlana i itljiva, zato ih itatelji gutaju.
Oslikavanje prolih vremena kroz uzbudljive pripovijesti Waltariju ipak nije glavni cilj. Sve
to je tek podloga odosno velianstvena kulisa za nevjerojatnu ralambu vjenih dvojbi
ovjeka, ovjeanstva, cjelokupne uljudbe, a jednako tako i najaktualnijih zbivanja. On nesmiljeno igoe ovjekovu zlou, niske strasti i opaine, no jo vie svu strahotu vlasti i moi, uskogrudnost religije i sveenstva, politike i ratova
Osobito se okomljuje na sve oblike ideologije. Govorei o Sinuheu, jednom je prigodom naveo pouku toga svojega najglasovitijeg romana: uvajte se ideologija! No jo se vie bavi
ovjejom duom i srcem, ne prezajui pred igosanjem najviih i najmonijih. S druge
strane, pun je naklonosti za osjeajni ivot maloga i na izgled beznaajnoga ovjeka. Cesto pun
gorine glede ovjeka i cjelokupne uljudbe, istodobno pokazuje razumijevanje za sve ljudske
slabosti. On zastupa esto ponavljan stav iz vjerske povijesti, koji kae: Tako je uvijek bilo,
tako e uvijek i biti! ovjek i svijet se pritom ne mijenjaju Mijenjaju se tek jezici, obiaji,
nonje i drugi pojavni oblici uljudbe. ivot i ljudska djela su prolazni i nitavni, no iza njih ipak
neto ostaje Tako Waltari, unato svoj strahoti i uasu koje ljudsko bie nosi u sebi, ostavlja
iskru nade: moda e doi vrijeme, pa e ljudi pristupati jedan drugome kao bratu, ne
ubijajui se meusobno (Sinuhe Egipanin) Nakon Waltarijevih djela Sinuhe Egipanin.