Kujava, Kujaa, Kujeva; bila je kraljica Bosne od 1399. do 1404. i od 1409. do 1416.

godine kao
druga od tri supruge kralja Stjepana Ostoje. Kujava je bila sestra ili bliska rodica kneza Pavla
Radinovia. [1] Ako je bila sestra Pavla Radinovia, onda joj je otac bio vlastelin Radin Jablani.
Sadraj
[sakrij]

1Brak

2Pad

3Sinova vladavina

4Kasniji ivot

5Reference

Brak[uredi | uredi izvor]

Udala se za kralja Ostoju 1399. godine, nakon to se on razveo od svoje prve supruge, kraljice
Vitae. [1] Kujava je smatrana dostojnom titule i asti bosanske kraljice zbog svog visokog roda, za
razliku od Vitae koja je bila niskog roda. Ostoji je brak s Kujavom bio koristan zbog njene bliske
rodbinske veze s monim knezom Radinoviem. Za kralja se udala prije 5. februara 1399. godine,
to potvruje povelja kralja Ostoje Dubrovanima u kojem se ona prvi put spominje:
"Stephanus Ostoja rex Bosn cum uxore regina Kujava..." [2] (" Stjepan Ostoja, kralj Bosne, sa
suprugom, kraljicom Kujavom...")
Meu njihovom djecom bio je Stjepan Ostoji, bosanski kralj. Godine 1404. Kujavin mu je
zbaen u korist svog polubrata, Tvrtka II, da bi ponovo bio vraen na prijestolje 1409. godine.
Brak kralja Ostoje i kraljice Kujave poeo se raspadati 1415. godine, kada je u zavjeri u kojoj je
uestvovao sam kralj ubijen kraljiin bliski roak, knez Pavle Radinovi. U Dubrovniku se 1415.
godine spominje kako se bosanska kraljica boji za svoju sudbinu jer je u srodstvu s knezom
Pavlom. [1]

Pad[uredi | uredi izvor]

Kada je sljedee godine umro vojvoda Hrvoje Vuki Hrvatini, njegove posjede je zauzeo brat
Hrvojeve udovice, vojvotkinje Jelene. [3] Ostoja je iskoristio datu priliku i razveo se od Kujave, te
oenio vojvotkinju Jelenu. Ostoja je tako prekinuo svoj sada politiki nepovoljan brak s Kujavom,
te, oenivi Jelenu, stekao Plivsku i Luku upu s Jajcem. [1] Ovaj Ostojin in doveo je do
razmirica sa sinom kojeg je imao s Kujavom.

Sinova vladavina[uredi | uredi izvor]

Godine 1418. umire Kujavin bivi mu Stjepan Ostoja, te krunu Bosanskog kraljevstva naslijeuje
Kujavin sin Stjepan Ostoji. Kujava je odjednom postala mona i uticajna. Izmeu nje i kraljice
Jelene bjesnio je sukob koji je slabio kraljevstvo. Ovaj sukob je okonan u ljeto 1419. godine,
kada je Kujavin sin, pod Kujavinim utjecajem, naredio da se kraljica Jelena zatvori. Kraljica
Jelena je umrla 1422. godine, najvjerovatnije ubijena po Kujavinom nareenju. [4]
Kujava je uestvovala u svakodnevnom politikom ivotu Bosne za vrijeme vladavine svoga sina.
Savjetovala ga je i utjecala na njegove odluke, poput odluke da popravi svoje odnose sa
Dubrovanima. Meutim, ovu poziciju Kujava nee dugo uuvati, budui da njen sin umire prije
aprila 1421. godine.

Kasniji ivot[uredi | uredi izvor]

Po smrti sina, biva kraljica Kujava je od Dubrovana traila da je preporue kod novoga kralja,
muevog joj brata i njenog najljueg neprijatelja, Stjepana Tvrtka II, to su Dubrovani i uinili.
Poto je bila u tekoj finansijskoj situaciji, dubrovaka vlada joj je osigurala penziju. Kasnije se
obraala Dubrovniku s drugim zahtjevima, ali nije poznato kojim.[5]
Kako nije imala uticaja za vrijeme vladavine sinovog nasljednika, Kujava je podravala
pretendente koji su polagali pravo na bosansko prijestolje, prije svega Vuka Bania, jo jednoga
vanbranog brata svoga mua. Zajedno s drugim bosanskim velikaima uestvovala je u raznim
spletkama i urotama protiv Tvrtka II kako bi mu se osvetila zbog zbacivanja njenog sina. Nakon
sinove smrti ivot joj je bio teak, ali se ipak esto mijeala u dravne poslove. [5][6]

Reference[uredi | uredi izvor]

1.

^ Vrati se na:a b c d John Van Antwerp Fine, Bosnian Institute; The Bosnian Church: Its
Place in State and Society from the Thirteenth to the Fifteenth Century, Saqi in association with
The Bosnian Institute, 2007.

2.

Vrati se na vrh^ Euzebije Fermendin, Acta Bosnae potissimum ecclesiastica cum

insertis editorum documentorum regestis ab anno 925 usque ad annum 1752, Academia
Scientiarum et Artium Slavorum Meridionalium, 1892.

3.

Vrati se na vrh^ John Van Antwerp Fine, The Late Medieval Balkans, A Critical Survey
from the Late Twelfth Century to the Ottoman Conquest, University of Michigan Press, 1987.

4.

Vrati se na vrh^ eljko Fajfri, Kotromanii, 2000.

5.

^ Vrati se na:a b Pavo ivkovi, Tvrtko II Tvrtkovi: Bosna u prvoj polovini xv stoljea,
Institut za istoriju u Sarajevu, 1981

6.

Vrati se na vrh^ Krunoslav Draganovi, Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine,

Hrvatsko kulturno drutvo "Napredak", 1942. godine

Titule po braku
Prethodnik: