Professional Documents
Culture Documents
albumima sa fotografijama. Ima to neto u njima to traje, kazuje, podsea i opominje Neto
to svim tim svojim crno-belilom daje i areniji i veseliji odsjaj od najveeg kolorita
dananjice
Ima neto i u tom odsjaju. Neto ega danas sigurno nema i neto to danas sigurno ne postoji.
To su neije oi, koje, iako mnoge vie ne trepu, i danas mnogo govore. I, tako govorei, priaju
neku sasvim drugaiju ivotnu priu od one koju su naele i danas priaju njihove unuke i neke
budue bake Priu koju danas niko ne vidi i ne eli da uje Priu koja je danas mrtva i
koja nikoga ne zanima. Priu o naim stamenim babama ili bakama, ta ijem uhu i govoru vie
prija. Ave bloe moj, oivi je sobom, bar na trenutak!
Trenutak koji govori o nekoj svesrdnoj ljubavi dok je ona jo uvek postojala u tom svom
izvornom, neupitnom, nedodirljivom i jedinstvenom obliku. Ako ne uvek mislima i emocijama,
to je ljudski gotovo i nemogue, njihovim delima svakako da. Ljubavi za sve i potovanja za
svata. Na prvom mestu za mua, decu, kuu i porodicu
Trenutak koji govori o nepresunoj snazi, opet, za sve i svata. Nevienoj otpornosti prema
svemu i svaemu. To je pria koja pria o jednoj nadljudskoj, nerazmaenoj trpnji, privrenosti i
posveenosti Jer, te su oi znale da gledaju i kad su zatvorene, da sluaju i kad im se ne pria,
da vole i kad im nije do ljubavi Da se smeju i kad im se moda plae. Te oi su znale u samo
jednom pogledu i mudro izreenoj misli da ispriaju vie nego igde o ivotu pie. Oi naih baba
kojih vie nema ili ih, naalost, sve manje ima otvorenih. Oi, kojih je i u naim majkama sve
manje. U njihovim erkama i neijim unukama diskutabilno ponajmanje
Jednima su marama i onaj njihov gunj sluili za ponos, drugima u iste te svrhe sada slui to
vie vidljivije koe. Obino oni, vetiiji dugi i dreavi nokti tite ih od svake vrste runog rada,
sklapajui pakt sa avolom nerada. Jedne su bile crvene u obrazu od znoja i zdravlja, druge od
minke i pudera koji neveto prekriva brojne naznake nezdravog naina ivota. Jedne su u tim
istim godinama dobijale brojnu unuad dok ove druge, daj Boe da u njima planiraju i prvo ili
u vrh glave drugo dete.
Jedne od ivota nisu imale vremena da razmiljaju ta e od njega, druge, iako imaju vremena,
ekaju ta e ivot od njih uraditi. Jedne su izvrtale noge po debelim mrkim brazdama dubokim i
preko 10 cm, druge sve to isto, ali od tananih tiklica sline pa i vee duine. Jedne je ivot
nudom mrao da bi mogle sa njim da se izbore i nose, druge izgladnjuju radi ogledala, lajkova i
krpica koje moraju da se nose. Jednima su otac i majka bili roditelji, drugima su komije u
kui i pomono osoblje za to ugodniji i lagodniji ivot. Jedne su crnile od njive i sena, druge
od solarijuma i krema. Jednima je neast bila ono to je drugima danas slast
Mnogo je jo toga, ali ne moram ni ja sve rei. A sve to sam rekao, rekao sam uz molbu: Samo
da ne budem previe bukvalno shvaen Previe za strah koji poput najstranijeg straila plai
nau zdravu budunost. Ne volim tu re, ali u ovakvoj temi plaim se da ju je sasvim opravdano
upotrebiti. Kraj. I umesto njega, ostaje jo samo jedan, veoma bitan zakljuak da su te ene u
naim bakama bile prave heroine svoga vremena i ivota. Heroine zaslune za jake porodine
temelje, ljubav i bliskost, kao i mnogo toga drugog to mi sada, potpuno nesvesni, beremo sa tih
naih polja. Ali, ipak i iznad svega, kakvo takvo potovanje koje je neko, jo nekada davno, u
nau slast posadio. Potovanje koje se polako topi za razliku od snage koja se ve istopila
Polja ivota i porodice, koje plugom zdrave ivotne filozofije sada malo ko ore i jo manje
seje i poleva. Polja, kojima, svojim potpunim preobraajem, smrtno preti ivi i jalovi pesak sa
zapada u kojem se polako, ali sigurno utapamo, gubimo i nestajemo