Osvrt na simboliku Rue kao traganje za istinskim identitetom u

Malom Princu, Antoinea de Saint Exuperyja

Svjesni smo kako je u naim ivotima potrebno izraavati istinu. Ima u njoj jedan
beskraj koji nas liava svih varki koje nas udaljavaju od nas samih. Zato sam poziv na
knjievno stvaranje donosi umjetniku istinu u svojim formiranim identitetima koji prikazuju
cjelokupni znaaj ovjeka. Nita nije preputeno pukoj improvizaciji, te ponekad i rue u
knjievnom djelu mogu postati put otkrivanja identiteta. Filozofski mit 1, Mali Princ,
izvanredan je primjer tvorbe istinskog identiteta koji je u kontrastu s mnotvom koje se ne
odvaava na istu potragu. U ovom osvrtu promatra se

Prineva Rua kao predstavnik

istinskog traitelja i mnoge druge rue koje samootkrivanje, kao konaan produkt svoje
cvatnje, smatraju besmislenim. Upravo je i to jedna od Exuperyjevih uspjenih elemenata
tvorbe subjekta, jer jasno uoavamo prazninu koja je suprotstavljena Rui, subjektu koji kroz
probleme izraava svoju istinsku borbu za vlastitost. Nama kao itateljima darovan je izbor
odluiti se elimo li gledati potpunu istinu, ili onu s duplim dnom; odluiti se biti istinski
identiteti sa svojim usponima i padovima ili ostati neostvareni. Upravo je ova tvrdnja jedna od
pouka prie o Rui i ruama koju Saint-Exupry izvrsno ocrtava i simboliki prikazuje.
Sedmo poglavlje ove knjige najavljuje onu koja je uvijek u mislima Maloga Princa,
naglaujui mnoge nesigurnosti i mogunosti lutanja prilikom borbe za ostvarenje identiteta,
od samozavaravanja, patnje do konanog otkrivanja svoje posebnosti: Cvijee je slabo.
Bezazleno. Brani se kako moe. Umilja da je strano sa svojim trnjem... (Saint-Exupry,
2012: 30) U tom smislu Culler navodi kako udnja (subjekt koji udi) ne prethodi, pa da
nakon nje slijedi identifikacija koja bi omoguila udnji da bude zadovoljena, da bude
udovoljeno udnji. Ono to prethodi jest nagnue k identifikaciji, prvobitno nagnue koje
dovodi do udnje...; identifikaciju stvara udei subjekt, a ne obratno. (Culler, 2001: 134)
Upravo zato je Rua predstavnik subjekta koji udi. Prinevo se izlaganje nastavlja: Morao
sam je suditi po djelima, a ne po rijeima. Mirisala je i nadahnjivala me. Nipoto nisam smio
pobjei! Morao sam osjetiti njezinu njenost skrivenu iza prozirnih lukavosti. Cvijee je puno
proturjenosti! Ali bio sam premlad da bih znao voljeti. (Saint-Exupry, 2012: 35) Mali Princ
upoznao je onu koja je jedinstvena, koja vremenom odrasta te iza vanjtine krije svu
kompleksnost svoje biti. Djelo na suptilan nain u sljedeim poglavljima objanjava kako je
1 prema: Slavi, Dean, Jambriak, Ana: Biblijska analogija u djelu Mali princ Antoinea de Saint-Exuperyja.
(2011), Filozofski fakultet u Zagrebu

ljubav sredinji dio naega identiteta te da se pojavljuje kao ona koja nas usklauje ili razara.
Ljubav je jaa od ivota, tko joj se moe oduprijeti?
Mali Princ koji je i jedan od pripovjedaa, u dijelovima u kojima iznosi prolost i
donosi vlastita promiljanja, poziva nas da mu se kao itatelji pribliimo u prosuivanju
istinskog identiteta. Njegova ga je Rua pripitomila, a mnotvo praznih ljepotica ga je
rastuilo. Smatrajui ga potpunim identitetom, svojevrsnim prorokom, promatramo njegove
zakljuke u dvadeset prvom poglavlju kada se obraa ruama: Vi uope ne nalikujete na moju
ruu, vi jo niste nita ree im. Nitko vas nije pripitomio niti ste vi koga pripitomile. (...)
Lijepe ste, ali ste prazne ree im jo. Za vas se ne moe umrijeti. Obian prolaznik bi,
dakako, povjerovao da moja rua nalikuje vama. (Saint-Exupry, 2012: 73) Ove rue jedna
drugoj slie, i vanjtinom i svojom nutrinom, progovarajui jedna iza druge poput jeke. S
druge strane, Prineva Rua, koja u svojim posrtajima pristaje na samou, naputenost i
konanu ostavljenost, ulazi u sukob s voljenim kako bi otkrili jedno drugo, kako bi pronali
svoj identitet, kako nalazimo i potvrdu u literaturi: Identitet se razumijeva kao uinak jezika i
diskurza uspostavljen u razlici prema drugima, ali i prema sebi. ... identitet (je) proces
postajanja koji se uspostavlja prema drugom, odnosno uspostavlja se s obzirom na jednakosti
ili razliitosti od drugoga. (Peternai, 2010: 12) Mali Princ pred kraj djela, u razgovoru s
Lisicom, i dolazi do spoznaje dubine identiteta samoga sebe i njegove Rue, a ostvaruje se u
jedinstvu njihova nadopunjavanja: Ti e biti za mene jedini na svijetu. Ja u za tebe biti
jedina na svijetu... Poinjem shvaati ree Mali Princ. Postoji jedna rua... mislim da je
ona mene pripitomila... (Saint-Exupry, 2012: 70) Spoznajui istinu o sebi i onoj koja mu je
darovana, Mali Princ pouava pripovjedaa Pilota, a i svakoga itatelja, kako ljudi grijee jer
gledaju oima koje su slijepe, jer ne gledaju srcem. Problem je, naravno, opet u ruama: Ljudi s tvoga planeta ree Mali Princ gaje pet tisua rua u jednom jedinom vrtu... i ne
nalaze u tome ono za im tragaju ... Ne nalaze odgovorih. A ipak, ono za im tragaju
moe se nai u jednoj jedinoj rui ili u malo vode... (Saint-Exupry, 2012: 83) Mogli bismo
prevesti ovaj problem s ruama, kao ljudsku potrebu za ljubavlju. ovjek je naime tragatelj
istinske ljubavi, a bojei se samoga sebe i istinskog susreta s drugim, pribjegava mnotvu
ispraznih ljubavi koje ga ne ispunjaju, ve ga ine nesretnim. A istinska je ljubav samo jedna i
moe ju doivjeti samo istinski identitet. Zato i Mali Princ odluuje kako je oko ljubavi
najbitnija odgovornost: Zna... moja rua... ja sam za nju odgovoran! A ona je tako slaba!
Tako je bezazlena. Ona ima samo etriri bijedna trna da je tite od svijeta... (Saint-Exupry,
2012: 93) Prijanjajui jedne uz druge, imamo snage za suoavanje sa samima sobom, s

drugima i sa cijelim svijetom, imamo snage ispuniti svoje poslanje, koje je od praiskona
utkano u na identitet.
Radnja Maloga Princa tee u otkrivanju svoje poruke. Svatko od nas ne ita iste retke,
naa vlastita ivotna iskustva drugaije usmjeruju nae ivotne poglede na zapisane retke,
jednom davno. Kako je lijepo kad je knjiga istinita, kad tu istinu osjeamo od poetka do
kraja i kada ju s lakoom argumentiramo. Radost istinske Rue nije ista radost onih mnogih.
Znamo kako ivot nije samo polje rijei, ve je u njega potrebno uloiti mnogo vlastite
intonacije kako bismo otkrili i posjedovali same sebe. Ovo djelo na izvrstan nain prikazuje
gradnju jednog identiteta, prepunog ispitivanja, bez konanog dorastanja, jer nam pria o Rui
i dalje ostaje nedovrena, kao i na vlastiti identitet kojega izgraujemo sada i uvijek. Upravo
tako i tvrde knjievni teoretiari: Identitet je proizvod niza djelominih identifikacija, nikada
dovren. (Culler, 2001: 134) No djelo nam prua zakljuak o onima koje nisu identitet, o
mnotvu istih rua; istih identiteta koji svoju bit ne izgrauju, koji ni ne potrauju svoje
ivotne okvire i usmjerenje, svoje stakleno zvono, to se usuuje traiti Rua Maloga Princa,
darujui njemu taj zadatak, da ju okruni svojom blizinom. Znamo kako se povjerenje ne daje
svakome, ve samo onome koga ljubimo. itajmo Maloga Princa ne samo oima, ve i srcem
jer svako e nas iitavanje nauiti kako oplemenjivati vlastiti identitet.
Nina Mautner

Knjievni predloak
Saint-Exupry, Antoine de: Mali princ, kolska knjiga, Zagreb, 2012.

Literatura
Culler, Jonathan, 2001., Identitet, identifikacija, subjekt, u: Knjievna teorija vrlo kratak
uvod, Zagreb.
Peternai Andri, Kristina. u Krinka, Opreka krinki ili o Levinasovom konceptu golog lica,
Knjievna revija 1/2010. Osijek, 11-16.
Slavi, Dean, Jambriak, Ana: Biblijska analogija u djelu Mali princ Antoinea de SaintExuperyja. (2011), Filozofski fakultet u Zagrebu

https://moviesinthephilippines.com/2015/12/01/movie-review-the-littleprince-2015/