predavanja M.Jaki, 2013.

FILOZOFSKA METODOLOGIJA

UVOD
Filozofske discipline:
1.Metafizika i ontologija;
(monizam, dualizam, pluralizam, a s obzirom na prirodu bitka materijalizam i
idealizam)
2.Gnoseologija
(Empirizam, Racionalizam, Kriticizam i dr.)
3.Etika
4.Estetika
5.Antropologija
6.Logika i metodologija
Metodologija je grana logike koja prouava i razvija logika naela. Analizira
razvoj nauka. Mnogi znanstvenici, filozofi su pisali o metodi istraivanja.
(K.Popper Logika znanstvenog istraivanja, I.Kant Kritika istog uma)
Struktura filozofskog sustava (filozofema) je struktura ontologike. Ontologika je
formalno je podruje iji proizvodi su razliite ontoloke teorije svemira.
Kako je mogue metodologijski analizirati jedan filozofem?
-Promatramo ontologijske priuse tog filozofema (osnovna ontologijska odreenja,
temelji). Ostatak je deduktivno izvoenje iz priusa. Oni su poelo i naelo
filozofema. Sa logike strane, to je odreivanje semantike (identificiranje
pojmova).
Aristotel ontologiju naziva 1. filozofijom i nalazi je u pokuaju predoenja bia
koja ne moemo vidjeti okom.
Danas se u fizici prouavaju fotoni svjetlosti koje nismo u stanju vidjeti jer se ne
moe vidjeti sredtvo gledanja (ono ime gledamo). Tako iz makroposljedica
zakljuujemo na mikroposljedice (npr. nekorpuskularna tijela: energija, kvantni
potencijal)
Bia koja postoje imaju razliit modus opstojnosti. Nisu sva bia koja postoje
tvari. Neka su energija i drugo. Sva bia koja vidimo postoje u prostornovremenskom kontinuumu. Pitanje je da li je matematika stvarnost realnost ili
konstrukcija naeg uma.
Aristotelovo poimanje bia:
Postoji prvi nepokrenuti pokreta Bog-vanjsko poelo. Bia imaju svoje unutarnje
poelo (hilemorfizam). Bie je spoj materije i forme.
Materia prima: ono to moe primiti sve oblike, a samostalno ne moe postojati.
Materia secunda: ostvarena stvar.
Materia terza: stvaranje iz stvorenog.
Propadanjem materije propada i forma.

EPISTEMOLOGIJA (GNOSEOLOGIJA)
-teorija znanja, spoznaje (episteme-znanje, gnosos-spoznaja). Naglasak je na
problemu istinitosti (kada moemo rei da znanje koje posjedujemo je istinito?).
Dijeli se na:
1) PLATONIZAM: Kada logos doe do najviih pojmova ide dalje promiljanjem da
je to onaj temelj po uzpru na koji je stvoren svijet. Znanje nas vodi k idejama. U
osnovi svega su geometrijski likovi i tijela jer su savreni i ne mijenjaju se. Uz
pomo matematike sposobni smo spoznati ono iznad naih osjetila.
2) TEORIJA ADEKVACIJE: -Aristotelova filozofija. U srednjem vijeku poznata je
preko Tome Akvinskog.
Oznaava podudarnost intelekta i pojedinanog predmeta. Izmeu njih postoji
adekvacija (podudarnost, prilagoavanje)
-deduktivna matematika, logika, uoavanje uzrono-posljedinih veza
3) SUVREMENA TEORIJA SPOZNAJE (20.st.): Poinje analizom prirodnih jezika. Bavi
se referentnou pojmova. Promatra kako se uz pomo referentnih pojmova
stvara teorija.
Nai sudovi u sebi uvijek imaju minimum semantike. to je manje metaforike, to
je bolje za znanost. Ne znamo krajnju istinu, pa moemo govoriti samo o
istinolikosti. Karl Popper
2 velike tradicije: racionalizam i empirizam
-o istoj stvarnosti ove tradicije tvrde suprotne stvari. Stvarnost je u sebi
proturjena. Vodi u apsolutni skepticizam. Racionalizam smatra da se objektivna
stvarnost moe spoznati samo miljenjem, da se temelji na umu, razumu,
intelektu. Empirizam svu spoznaju svodi na nutarnje i vanjsko iskustvo kao jedini
izvor spoznaje.
Immanuel Kant uvodi kriticizam. Istrauje mogunosti izvora i granica spoznaje,
analizira strukture spoznaje i njenog predmeta.

IMMANUEL KANT
Kritika istog uma
-Jesmo li u stanju spoznati naela po kojima mislimo? /kritika/
-Neemo posuditi nikakvo znanje (iz empirije) koje je izvan naeg uma.
/istog/
-logos, nous; podudarnost intelekta i predmeta istraivanja. /uma/
Potrebna je metoda istraivanja a priornog znanja. A priorne znanosti su
transcendentalna shema uma do kojih dolazimo pomou matematike i logike.
Transcendentalno znai racionalno dohvaeno znanje na a priornom podruju
istraivanja.
A priorni zorovi prostora i vremena su aperceptivne mogunosti uma, to znai da
onemoguuju bilo kakvu percepciju (opaaj). Trodimenzionalna bia aperceptivno
rekonstruiraju dvodimenzionalnu sliku u trodimenzionalnost.

Percepcija (phainomenon)
Ono to vidimo je predodba iza koje postoji stvar po sebi koja je
transcendentalna (s one strane mogunosti nae spoznaje.
A priorni i a posteriorni sudovi: analitiki i sintetiki
Analitiki sudovi (a priorni) ne proiruju znanje, dok sintetiki sudovi (a priori)
proiruju znanje tj. pojmovi od kojih se sud sastoji nisu sadrani jedan u drugom
(2+3=5
Kant pod a priori misli na ono to je nezavisno od osjetilnog iskustva
Imamo sposobnost sintetizirati osjetilne podatke u predodbe. Imamo zov
vremena i prostora s kojim se raamo, ali ga s pomou naeg razuma
apstrakcijom moemo dovesti do kategorija.
Razlika izmeu uma i razuma: Razum- uporabljeni ratio na nekom podruju
istraivanja do umom ispitujemo sami sebe. Razum je praktini um.
U svom etikom razmiljanju pro radi etiki prius:
KATEGORIKI IMPERATIV: Radi tako da nain tvog djelovanja postane opi zakon
(da je svima prihvatljivo, etiki i moralno)
Osnovni prigovor: Ljudi u razliitim vremenima razliito postupaju; ono to je
danas moralno nekada nije bilo i obrnuto.
Pojmovi:
Phainomenon: -Spoznajno imanentne pojave. Svijet kakav vidimo je
svijet fenomena (pojavnih predodbi). Ovisi o grai naeg tijela.
Noumenon: -nespoznatljivo, s onu stranu mogunosti nae spoznaje,
transcendentalnost. To je stvar po sebi. Uzrokuje fenomen.
Transcendentalno: inteligibilno domiljeno a priorno racionalno znanje.
N ije mogue takva stajalita potkrijepiti injenicama.
Je li Kant u spoznajnom smislu skeptik? Kae da nismo u stanju spoznati krajnju
istinu, ali moemo spoznati empirijske kauzalne lance.
Ako je sve samo predodba, zar onda nije i um predodba? Ne postoji
noumenalno ja jer um nije a posteriorna pojava.
KOPERNIKANSKI OBRAT: Subjekt spoznajno uvjetuje objekt. U Kritici istog uma
Kant je napravio kopernikanski obrat. Tvrdio je da se naa spoznaja ne
prilagoava predmetima ve da je obrnuto, predmeti spoznaje se moraju
prilagoavati naim mogunostima spoznaje.
Svo znanje smo izveli iz realnosti oko nas (iz objekata istraivanja). Nae a
priorne sposobnosti su apsolutno neovisne. Transcendiraju bilo koje injenice iz
realnosti.
Kantova ontologijska inaica: Ono to uvjetuje (um) ontologijski ne ovisi o
uvjetovanom, a ono to je uvjetovano (znanje) logiki je deduktivno povueno od
strane svog uvjeta.
Logiko uvjetovanje: A -> B; A je nuno i dovoljno za B, B je nuno ali ne i
dovoljno za A. Ovo je teorijska kombinacija logike i ontologije.
Temeljne stavke njegove Kritike istog uma:
1. Aperceptivne sposobnosti istog uma
2. Logiko-matematika teorijska iskazivost kauzalnih nizova fenomenalne
3

realnosti
3. Fenomenalna pojavnost
4. Nizovi fenomenalne pojavnosti
5. Transcendentalna nespoznatljivost koja uzrokuje nizove fenomenalne
pojavnosti

METODOLOGIJA ZNANSTVENOG ISTRAIVANJA

to izaziva rast znanstvenog znanja?
Priznata teorija (paradigma)- teorija za koju se znanstvenici slau da njezine
injenice najbolje objanjavaju stanje.
Jedna teorija zamjenjuje drugu po veoj moi objanjenja.
Prirodne znanosti: -bave se razliitim razinama stvarnosti koja ne
ukljuuje ovjekai njegovo stvaralatvo
Drutvene znanosti: -bave se ovjekom i onim to je stvario (kultura,
civilizacija)
Prirodne znanosti mogunost predvianja dogaaja sa deduktivnom sigurnou
(kako e Zemlja izgledati za x godina). Drutvene nemaju tu mogunost pa to
mijenja metodu istraivanja.
Statistika- kvantitativno istraivanje rjeenja, zakljuivanje po vjerojatnosti.
Teoretski zakoni- s logikog stajalita sud za koji tvrdimo da je istinit, tj. da ga nije
mogue falsificirati.
Filozofija nema strogo ogranien objekt istraivanja. Ona je pokuaj kritike
sinteze znanja, podruje istraivanja znanstvenih i neznanstvenih ideja. U
korpusu bilo koje znanosti javljaju se filozofske ideje (kako interpretirati sadraj)
Npr. Naelo ouvanja energije Neto ne moe prijei u nita i nita ne moe
prijei u neto. je filozofska ideja jer nije izvedeno iz pokusa, ali je znanstveno
priznata. Prirodne znanosti najee imaju samo 1 paradigmu, a drutvene vie.
Znanstvena revolucija nastaje kada paradigma vie nema vladajuu mo
objanjenja (Newtonova fizika zamijenjena je Einsteinovom).
Fiziari su pretpostavili apsolutno diskretni plin eter koji je uzrok djelovanja sila.
Einstein tvrdi da samo gravitacijsko polje mijenja obiljeja prostora (gibanje
svjetlosti po krivulji). Tako je naputena teorija etera. Einstein je napravio
znanstvenu revoluciju i po pitanju vremena, uvodei dilataciju (skraivanje)
vremena s ubrzavanjem gibanja.
Psihoanaliza i Marxova ideologija nemaju obiljeja znanosti jer polaze od ideja,
pretpostavki koje nastoje prepoznati u pojedinca.
Ad hoc (zato,stoga) hipoteze- objanjavaju samo pojedinani sluaj.
4

Teorija raste tako da stalno dodaje nove pretpostavke ad hoc te postaje

nekoherentna.

KARL POPPER
Logika znanstvenog otkria
Pripazimo da izbacivanjem metafizike iz znanosti ne izbacimo znanost samu
Teko je odrediti granicu strogih znanosti i filozofije jer znanstvena rjeenja
pretpostavljaju filozofska promiljanja.
Pozitivizam je oblik redukcionizma (redukcionistiki empirizam)- znanost se
sastoji od pokusa i promatranja. Kako je mogu napredak znanosti bez teorijskih
ideja i pretpostavki?
Karl Popper utemeljio je filozofiju kritikog racionalizma. Nastala je kao reakcija
na osnovne postavke neopozitivistike filozofije. Prema pozitivistikom kriteriju,
racionalne su samo one tvrdnje koje se mogu empirijski i logiki provjeriti ili
verificirati.
Logiki pozitivizam (temelji se na Wittgensteinovoj filozofiji)
Jezik filozofije se sastoji od semantike i sintakse. Svi problemi se mogu
rjeiti logikom analizom jezika. O onome o emu ne moemo nita rei, ne
izriimo sudove. Sve probleme nazvati pseudoproblemima.
kritika: znanosti imaju preciznije znaenje a filozofija se koristi puno
raznolikijim semantikim znaenjima
Suvremena teorija fizike- bavi se onim to je u temelju mikrokozmosa (elektroni,
neutroni, protoni). Uz pomo tih teorija sposobni smo zakljuiti na molekularnu
razinu pa organsku razinu, odnosno makrokozmos.
Znanost nije redukcionistiki pozitivizam (primjer lisice i groa :P)
Konano opovrgavanje teorije: -uspostaviti odluujue promatranje koje e do
kraja opovri paradigmu.
Ako bi znanstvena zajednica stalno potkrepljivala paradigmu, nikada ne bi dolo
do njene promjene. Do konanog opovrgavanja nikada ne moe doi jer prvo u
to se posumnja je pouzdanost podataka, rezultata jer obje teorije imaju
odreenu razinu objanjavanja stanja. Svaka teorija ima svoju klasu pobijaa.
Prema Popperu treba krenuti od nagaajue generalizacije i pokuati je
opovrgnuti bar jednom instancom, falsifikatorom. Time e dokazivanje imati oblik
deduktivnog zakljuka. Da bude racionalna u metodolokom smislu, hipoteza
5

mora biti opovrgljiva, tj. potencijalno opovrgnuta; zbog toga je potrebno unaprijed
navesti instance (tzv. potencijalne falsifikatore) koje e opovrgnuti teoriju ako se
pokau istinitim.