1.

METODOLOGIJA
Cilj filozofije i openito intelektualnog rada u konanici je isti:
potraga za istinom. U isto vrijeme pristupi su sasvim drugaiji, jer
filozofija teite polae na prva poela i cjelinu, dok su razne druge
znanosti u odnosu na predmet prouavanja parcijalne i zanima ih
neposredna primjena. To odreuje i njihov meusobni odnos i ini
da filozofija u znanosti zauzima posebno mjesto. to su znanosti
i pogled na svijet, - tvrdi Fink - to konano odreuje filozofija. Ona
isto tako odreuje i to je ona sama.1
Iako su putovi razliiti unutar njih, svaki je za sebe
konzistentan i ima jedan svoj red i poredak. Upravo to se dogaa i u
samoj filozofiji, koja se rava i dijeli unutar sebe ne samo na razne
poddiscipline nego i na razliite filozofije, ali svaki put je sauvana
jedna vlastita zaokruena logika funkcioniranja preko koje se stjee
znanstveni status. U ovisnosti o postavkama pojedinog filozofa i
predmetu istraivanja postoje i sukladne metode, koje onda mogu
bitno oblikovati i samu filozofiju. Moe se krenuti najprije i od
samih metoda, koje onda izgrauju odreeni svjetonazor, no ve
njihov izbor pretpostavlja jedno filozofsko promiljanje. U svakom
sluaju, bez obzira odakle se krene, meusobni utjecaj ostaje i
iznimno je velik.
Ve samo etimoloko znaenje dobro je polazite za
razumijevanje metodologije i njezine vanosti. Metoda dolazi od
grke rijei methodos, a znai nain na koji se neto ini ili govori
na nekom odreenom podruju ili openito odreeni postupak
za postizanje nekoga pretpostavljenog cilja2. To znai da metoda
proizlazi i odreuje se prema podruju na kojem se primjenjuje i
cilju za kojim se ide. Tako, openito gledajui, kod intelektualnog
rada postoji nekoliko metoda, ovisno o tome radi li se o usvajanju
znanja (uenje), prenoenju (didaktika) ili istraivanju (znanstveni
rad). Dakle, kao to se bez puta ne moe doi do odredita, tako
je i metoda prijeko potrebna za bilo koju znanost. Nije dovoljno
htjenje, a ni znanje ako nedostaje poznavanje naina i stjecanje
umijea kako to i ostvariti. Descartes to formulira u svom etvrtom
pravilu rukovoenja duhom kod istraivanja: Nuna je metoda za
istraivanje istine stvari.3 Jednom kada osoba do nje doe ili je
iznae, treba se nje dosljedno drati. Peirce to lijepo kae ovako:
on e raditi i boriti se za nju (metodu) i nee se aliti to prima
udarce, nadajui se da e ih i sam moi zadavati, i borit e se
da bude dostojni vitez i branilac one iz ijeg plamenog sjaja crpi
svoju inspiraciju i hrabrost.4 Filozofija je po sebi otvorena raznim
putovima za postizanje cilja. Nema jedne metode filozofije istie
Wittgenstein -, ali zato ima metoda, takorei razliitih terapija. 5
Sama metodologija kao pojam ima nekoliko znaenja, koja
moemo saeti u dva glavna: ona je znanost o znanstvenim
metodama ili skup metoda koje se koriste u nekom istraivanju. 6
Dijeli se na opu i posebnu metodologiju koja se opet unutar
sebe moe dalje dijeliti. Nubiola predlae da ju se zove etikom
intelekta kako bi se bolje istakla povezanost izmeu praktine
i teoretske dimenzije razuma.7 Svakako, cilj je da nas dovede
do prihvaanja istine. Kao primjer kako to izgleda u praksi moe
posluiti Descartes, koji svoju metodologiju saimlje u etiri temeljna
pravila.
Tako sam i ja mislio da e mi, umjesto onog velikog broja
pravila koja sainjavaju logiku, biti dovoljna etiri slijedea, samo
ako se vrsto i trajno odluim, da ni jedanput ne propustim
pridravati ih se.
Prvo je pravilo bilo da nikad nita ne prihvaam kao istinito
a da jasno ne spoznam, da je takvo, to znai, da najbriljivije
izbjegavam svako prenagljivanje i neprovjereno donoenje suda,

i da u svojim sudovima obuhvaam jedino ono to je za moj duh

jasno i razgovijetno, da nemam nikakva povoda o tome sumnjati.
Drugo, da svaku od tekoa, koju bih prouavao, podijelim na
onoliko dijelova, na koliko je to mogue i koliko je potrebno radi
njezina najboljeg rjeenja.
Tree, da svoje misli upravljam stanovitim redom polazei od
najjednostavnijih i najrazumljivijih predmeta, da bih se postepeno
uzdizao do spoznaje najsloenijih, pretpostavljajui red ak izmeu
onih koji po prirodi ne prethode jedni drugima.
I posljednje, da posvuda sve tako potpuno izbrojim i nainim
ope preglede, da mogu biti siguran, da nisam nita izostavio.
Dugi nizovi jednostavnih i lako shvatljivih razloga, kojima se
obino slue geometriari, da bi doli do najteih dokaza, naveli su
me na pomisao da sve stvari na koje se namjeri ljudska spoznaja
meusobno stoje u istom odnosu.8

2. RAZLIKA

Razlikovanje izmeu znanstvene i filozofske metodologije

ima pedagoku funkciju. Znanstvena metodologija bavi se opim
postavkama, daje minimalni zajedniki okvir, i ne uzima u obzir
posebnost filozofije. Filozofska metodologija je pak specifina
znanstvena metodologija filozofije9. To znai da vrjednuje
posebnosti filozofije kao znanosti kod metoda istraivanja. Metode
doista proizlaze iz naravi discipline i razliitog iskustva, te se
prilagoavaju njezinom predmetu istraivanja. Razlika izmeu
filozofskih i znanstvenih metoda je u tome to se znanstvene metode
primjenjuju u znanosti, odnosno u konkretnim znanstvenim
disciplinama, te u tome to znanstvena metoda, kao opi pojam,
rezimira i obuhvaa bitna obiljeja svih metoda koje se primjenjuju
u znanosti, u znanstvenom istraivanju i inae, u procesu
znanstvene spoznaje, dok su filozofske metode jo uopenije,
metode vie razine, jer se u njima analiziraju i same znanstvene
metode te pretpostavke na kojima se zasnivaju. No spomenute
razlike izmeu znanstvene i filozofske metode ne znae da je
filozofska metoda neto izvanznanstveno ili nadznanstveno.10
Veza izmeu filozofije i metodologije drugaija je nego kod
bilo koje druge znanosti. Ne samo da je filozofija uvijek metoda
jer filozofski misliti pretpostavlja nuno i znati kako to initi nego
vrijedi i obrnuto, prema kojemu upotreba odreene metode od
filozofa ve pretpostavlja i jednu filozofiju. Filozofska metodologija
nije tek puka vjetina koja se dodaje znanju izvana, poto se u
filozofiji moe stei jedna metoda rada jedino ako se shvati da je
metoda ve sastavni dio same filozofije. U stvari, izraditi jednu
metodologiju je ve initi filozofiju poto se koristi nuno jedno
filozofsko shvaanje filozofije.11 Doista, kako kae Newman,
filozofija nuno trai sistematizaciju ili sustav u kojem se stvari
meusobno povezuju.12 S druge strane filozofska metodologija
prouavanja.13 Za nju je karakteristino da nije ograniena ni u
predmetu istraivanja ni u metodama kao to se to dogaa kod
metodologija drugih znanosti, a ipak ne gubi na unutranjoj
povezanosti. Doista prema Liviju razliita metodologija raznih
filozofskih diciplina je samo relativna, jer su sve filozofija (a ne jedna
od pojedinih znanosti, kao psihologija, sociologija, ekonomija itd.)
uz uvjet da zadre interes za univerzalno.14
Tematika ili vjena pitanja su uvijek ista, ali je njihova
istina neiscrpna i svaka egzistencija je nova, neponovljiva i kao
takva pozvana da se s njima nosi osobno. Znanost tu ne moe
nadomjestiti filozofiju, koja pak sa svoje strane mora sauvati
otvorenost prema misteriju. Osjeamo kae Wittgenstein - da,
ak ako je dat odgovor na sva mogua znanstvena pitanja, nai
ivotni problemi jo uope nisu dodirnuti. Naravno, tada vie ne

ostaje nikakvo pitanje; i upravo to je odgovor. O emu se ne moe

govoriti, o tome se mora utjeti.15 Filozofi su oni koji se izmjenjuju
i, kada su autentini stvaratelji, obogauju kako filozofiju tako i
ovjeka raznim odgovorima koji su ujedno i novi izazovi. tovie,
kako istie Schopenhauer, nasuprot politikoj povijesti koju
ispisuje volja, uzrokujui svakojaka zla, stoji povijest, koju stvara
razum, donosei dobro, i u kojoj glavnu ulogu ima filozofija kao
stvarna gospodarica svijeta.16

3. FILOZOFSKA METODOLOGIJA
Znanstveni rad nije rad stroja, nego ovjeka, gdje posebno
dolazi do izraaja ljudski razum sa svim svojim posebnostima. Zato
nije dovoljno samo poznavanje metodologije i mehanika primjena
pravila nego se trai stvaralaka zauzetost osobe. Na poseban
nain to vrijedi za filozofiju, koja se temelji na slobodnom razvijanju
Ako filozofiranje u odnosu na cjelinu sebe razumijeva kao stvaranje znanja,
onda ono ne moe pokazati ograniavajuu objektivnost kao to je to sluaj s
pojedinanim znanostima te se, potom njegova metodane moe mjerodavno
usporediti kao jedna meu ostalim metodama (A. Halder, Filozofijski rjenik,
str. 219).
13

misli i povjerenju u ljudske sposobnosti spoznaje. Ne radi se o

nekom optimizmu bez pokria, nego o zdravom realizmu koji je
svjestan granica i zloupotreba razuma, ali ne doputa skretanje u
pesimizam, koji ga koi nepovjerenjem ili se ak eli odrei njegove
upotrebe. Blackburn daje temeljno polazite na sljedei nain:
Kako nauiti filozofiju? Bolje bi pitanje bilo: kako stei vjetine
razmiljanja? Razmiljanje o kojem je rije mora njegovati osnovne
strukture miljenja. To se moe uiniti dobro ili loe, pametno ili
glupavo. Kvalitetan nain ne sastoji se prvenstveno od gomilanja
znanja. Sliniji je dobrom sviranju klavira. Znati kako jednako je
potrebno kao i znati da.17
Filozofska metodologija eli dati teoretske temelje i uvesti u
njihovu praktinu primjenu kako preko itanja i govora tako i
preko pisanja. To znai usvojiti i znati koristiti odreena pravila
funkcioniranja koja omoguuju sustavan rad. Veina ljudi se,
kada treba zapoeti jedno filozofsko istraivanje, ponaa kao osoba
koja s puno nervoze trai neki predmet u ladici. Izvue van papire
iz ladice to to trai moglo bi biti ispod prelista brzo i neprecizno
one koji ostaju. Vrati neke u ladicu, pomijea ih s drugima i tako
dalje. Tada joj se moe samo rei: stani, ako trai tako, ne mogu
ti pomoi u traenju. U prvom redu, mora poeti ispitivati jednu
stvar za drugom, potpuno smireno, s metodom; tada sam i ja
spreman traiti skupa s tobom i prilagoditi se tebi metodom. 18
Filozofiju se najbolje ui njezinim prakticiranjem, kad se
dogaa uspjena primjena teorije u praksu i teorija upoznaje
preko prakse. Filozofska misao na djelu je kada pronalazi
prikladne metode kako bi se izrazila i uinila razumljivom. Zbog
tog motiva filozofska metodologija nema neko zasebno postojanje,
ni autonomiju u odnosu na disciplinu; naprotiv, ona se mijea sa
skupom teoretskih i spekulativnih zahtjeva injenja filozofije, ija
se svrha sastoji u tome da idejama i razmiljanju priskrbi najtvru
strogost i najvee mogue savrenstvo.19 Sve to s ciljem da se
razotkriju zablude i napreduje u otkrivanju istine.20
17

Simon Blackburn, Poziv na misao. Poticajni uvod u filozofiju, AGM, Zagreb,

Uradi sam je dobar put na kojemu se puno dobiva i otkrivaju se

brojne mogunosti misli: osobno iskustvo razmiljanja, razmiljanje
o razmiljanju, upoznavanje sebe u svojoj neponovljivosti, drugih
i svijeta. Neophodan je pri tome najelementarniji zdrav razum
kojemu je naravno slobodno prosuivati i kreativno razmiljati.
Zato Hobbes s pravom tvrdi: No, oni koji ne znaju nita o znanosti,
u boljem su poloaju i u plemenitijem stanju sa svojom prirodnom
razboritou od onih koji s krivim rasuivanjem ili povjerenjem

u one koji krivo rasuuju dolaze do lanih i besmislenih opih

pravila.21 Prepreke i tekoe su neizbjene, ali ako se s njima
rauna, onda su savladive. To prije svega znai prepoznavati
omalovaavanje ili podcjenjivanje filozofije, najee uzrokovano
neznanjem i povrnim predrasudama okoline i ii naprijed izvlaei
iz svega dobro.

4. OSOBNA ZAUZETOST
Filozofiranje trai, prema Schopenhaueru, zadovoljenje dva
osnovna zahtjeva: prvo, da ovjek ima tu smjelost da nijedno
pitanje ne zadri na srcu; drugo, da sebi sve ono to se razumije
po sebi dovede do jasne svijesti, da bi to shvatio kao problem.22
Nema dakle nikakve potede, nego se trai potpuna otvorenost sa
samim sobom i radikalizam. Nikad se ne moe znati sve pa Platon
opravdano kae da se filozof nalazi izmeu mudraca i neznalice. 23
Filozofija je osobni izazov u kojem se kao najvanije dogaa
otkrivanje sebe i svojih sposobnosti, posebno razuma i slobodne
volje, a onda i svega to nas okruuje. elja da bolje razumijemo
sebe i svijet u kojemu se nalazimo, kako bi ovjek to vie ostvario
sreu za kojom tei, pretvara filozofiju u pravo umijee ivljenja.
Shodno tome, kako kae Livi, filozofija je vezana za etiki stav
poradi kojeg se eli nai zadnji smisao postojanja kako bi se tako
odgovorno mogli izabrati meuciljevi i sredstva.24 Za tu avanturu
trai se osobnost, a ne uniformiranost (ovjek mase), stvaralatvo,
T. Hobbes, Levijatan ili graa oblik i mo crkvene i graanske drave, Jesenski i
Turk, Zagreb, 2004., str. 38.
21

a ne konformizam koji se dodvorava monicima.

Stoga je vano poeti od sebe, svojih motiva i potreba, i to onih
najneposrednijih, to se kriju iza pitanja poput ovih: Zato se
bavim filozofijom? to od nje oekujem? Kakvo je moje dosadanje
iskustvo? Ako za druge znanstvenike to moe biti i nevano,
premda objektivne posljedice takvog stava znaju biti pogubne,
filozof ne moe pobjei od osobne odgovornosti jer je pozvan da,
koliko je mogue, do kraja sagleda uzroke i posljedice. Filozofija
postoji radi ovjeka, a ne ovjek radi filozofije, jer u potonjem
sluaju ona postaje ideologija koja tiranizira. Filozofska misao
treba, s jedne strane, izvirati iz osobnog ivota, dok se s druge
strane treba primjenjivati u njemu, uspostavljajui neprekidno
uzajamno obogaivanje na dobrobit prvo samog subjekta, a
onda i cijelog drutva. Osobna dimenzija filozofije gradi odnos
s konkretnom stvarnou, a ne kule u zraku i pretpostavlja da
nam je stalo do nas samih te da smo spremni odvojiti vremena za
sebe, posebno u sabranosti i sluanju, gdje se najvie ui. Stoga je
vano ne imati ope metode, nego doi do onih koje su se pokazale
dobrima u vlastitom iskustvu jer pomau da se bolje misli i dublje
spoznaje. Polazite, kako za filozofiju tako i za realne znanosti
uvijek je pred-znanstveno, svakidanje iskustvo.25

5. NASLJEE

No, ma koliko osobni pristup u filozofiji bio znaajan on ipak

nije niti smije biti iskljuiv prema tuim postignuima, koji tvore
povijest filozofije. Kao to nitko ne moe misliti umjesto nas, kao
to ne moe ni jesti ni piti, jednako tako se ni filozofom ne moe
biti bez vlastitog filozofiranja. Meutim, to ne znai da se filozofija
treba odrei svoje bogate batine i da svatko mora poeti razmiljati
posve iz poetka, od niega, kako je to htio Descartes, ili bilo kako.
tovie, filozofija je otvorena i za eventualni doprinos koji moe
dobiti preko drugih znanosti. ovjek je drutveno bie i kao takav
se ne moe normalno razvijati bez drugih koji su mu potrebni da
od njih prima i da im daje, a kultura koja se prenosi na razliite
naine je jednostavno neophodna, ne samo za redoviti ivot nego
25

Arno Anzenbacher, Filozofija. Uvod u filozofiju, kolska knjiga, Zagreb, 1994.,

str. 9.
Josip Mui, Problem filozofske metode

163

i za opstanak. Filozofija nije izuzeta od tih prirodnih zakona i na

svoj nain participira u dimenziji drutvenosti na planu ideja i
spoznaje. Sama istina se kao takva otkriva bre i bolje u zajednitvu
pa ak i zablude dobivaju korisnu ulogu jer mogu ponekad pomoi
i ispravno usmjeriti razmiljanje. Uz to, postignua filozofije, slino
kao to se dogaa i kod prirodnih znanosti, sude se takoer u
konanici u funkciji povijesti filozofije.26 Razliitost doktrina ne
znai da je nemogue doi do istine, nego treba nauiti dovoditi
u vezu razliita gledita.27 Kada je pak rije o suprotstavljenosti,
tada treba uoiti da od proturjenih teza samo jedna moe i da
jedna mora biti istinita.28
Zato je obveza filozofa da prouava predhodnike i nastavlja
se na njih. Posebnu ulogu pritom ima povijest filozofije. Baviti
se filozofijom kae Gracia - na povijesni nain, to jest koristei
povijest filozofije i oslanjajui se na nju, opravdano je samom
prirodom filozofije, a posebno prirodom instrumenata koje ona
koristi.29 I tu su mogui razliiti pristupi i metode ak od strane
jednog te istog povjesniara filozofije, to ukazuje na iznimno
bogatstvo materije.30 Svojevoljno zanemariti taj trud ili je linija
manjeg otpora da se to bre ostvare neki drugi, uglavnom
materijalni, interesi ili tato isticanje sebe, kojemu smetaju tua
postignua. Nasljeivanje nije automatski proces, nego osobni, u
kojem svatko primljeno treba usvojiti i proivjeti na svoj nain, kao
to i kod batinjenja materijalnih dobara o svakom pojedinano
ovisi kako e upraviti primljeno. Raspolaganje steenim znanjem
u znanstvenom radu ukljuuje jasno i otvoreno oitovanje izvora
kako bi drugima bili izravno dostupni i kako ne bi sebi pripisivali
tue zasluge.
Motivacija ne bi smjela biti da se to vie naui napamet,
jer od toga nema prave koristi, pa ak ni da se stekne to vea
filozofska kultura. tovie, nije dovoljno ni da se razumije ono to
se memorira iako je to bitno bolje. Cilj je da se u susretu s tuim
mislima ovjek ui sm filozofski misliti i postigne intelektualnu
neovisnost, a to znai ne samo shvatiti to drugi iznosi nego znati to
kritiki vrjednovati, osobno se konfrontirati i izgraivati sebe. Tada
se dogaa isto to i u istinskom razgovoru, gdje postoji susret dviju
osoba i njihovih nutarnjih svjetova. S jedne strane je izazov jer se
vlastita uvjerenja preispituju i dovode u pitanje, a s druge strane
je obogaenje, jer nas to tjera da ih produbljujemo, ispravljamo
i usavrujemo. to se vie uivimo u tuu misao, odakle dolazi
i kamo ide, to vie trebamo i dati od sebe. Zbog toga, kako s
pravom istiu znalci, za razliku od jedne hladne historiografije,
povijest filozofije treba sluiti kako bismo ponovno pronali ive i
djelatne misli, filozofije na djelu, zahvaljujui kojima moemo dati
naoj misli podrku, kontekst za uputiti je. Zato je prakticiranje
filozofije prije svega neodvojivo od pohaanja tekstova, koje treba
nauiti itati, tumaiti i komentirati.31 Tua misao je svojevrsna
logistika potpora vlastitoj, koja uvijek ima glavnu ulogu.

6. NESPORAZUMI I POTEKOE
Pred golemim napretkom pojedinanih znanosti, konstatira
se zbunjujue i razoaravajue stanje u filozofiji koji neki dre
sramotnim pa onda vie ne idu ispred pojedinanih znanosti
nego im nose skute.32 Tako smo ve na poetku modernog doba
imali ozbiljna nastojanja da se, primjenjujui metode koje su
se pojedinanim znanostima pokazale uspjenima, stvori nova
egzaktna filozofija, u kojoj emo imati sigurnu i pouzdanu spoznaju.
Na taj nain se s promjenom metodologije dogaa preokret u

odnosu na prethodnike i uspostava nove filozofije. Tako Descartes

ne sluajno svom glasovitom djelu daje naslov Rasprava o metodi,
a njegova etiri pravila koja strukturiraju spoznaju podsjeaju na
geometrijske teoreme. Spinoza pak, u istom pozitivistikom duhu,
svojemu glavnom djelu daje naslov: Etika dokazana geometrijskim
redom.33 Tu, u skladu s naslovom, sustavno izlae cijelu svoju
filozofiju, koristei se metodologijom matematike, preko niza
definicija, aksioma, dokaza i teorema. Na taj nain ispada da
filozofija nema svoju vlastitu metodologiju ili da je ona neprikladna
D. Folscheid J. J. Wunenburger, Metodologia filosofica, str. 19.
Arno Anzenbacher, Filozofija, str. 23-24.
33 Benedikt de Spinoza, Etika dokazana geometrijskim redom, Demetra, Zagreb,
2000.
Josip Mui, Problem filozofske metode
31
32

165

pa da stoga treba preuzeti tue metode, i to kao jedine valjane, to

je protuslovno jer se to njima samima ne moe dokazati. Doista,
Spinoza bez okolianja tvrdi: Istina bi bila ostala skrivena vjeno
ljudskom rodu, da nije matematika, koja se ne bavi svrhama, nego
samo s biti i sa svojstvima brojeva, pokazala ljudima drugo mjerilo
istine.34 Posrijedi je zapravo dovoenje u pitanje same filozofije
ili makar one dotadanje i hotimino pravljenje prevrata koji eli
donijeti neto sasvim novo, to se ne nastavlja ni na to od prije
pa ni u nainu. Meutim, kako e ustvrditi Husserl, umjesto da se
postigne ideal jedne univerzalne filozofije i odgovarajue metode
dolo je do unutarnjeg raspadanja i sveope krize svih znanosti
koja ugroava samog ovjeka.35
Metodologija sama ne moe rjeavati sve potekoe i davati
sve potrebne odgovore. Takva apsolutizacija teti filozofiji, jer
su metode pomagala koja, koliko god korisna i potrebna, ne
mogu nadomjestiti misao, koja je najvanija. Razum ne moe
sve obuhvatiti niti predvidjeti ili unaprijed razumjeti. Neke stvari
razumijemo tek kada ih ivimo pa zato ni konana pravila i savrena
metodologija koja e nam jamiti sigurnu spoznaju nisu ostvarivi,
a ni poeljni. Poznavanje metodologije pomae, ali u oekivanjima
prema njoj treba biti realan jer, kako kae Milat, metodologija nije
obrazac koji e omoguiti novu znanstvenu spoznaju. Ona ne moe
nikoga nauiti znanstvenom radu. Njezina je vrijednost u tome
da pomogne, posebno neiskusnom istraivau da znanstveno i
kritiki razmilja, da znanstveno pristupa razmatranju odreenog
problema koji istrauje.36
S druge strane, ne bi bila dobra ni druga krajnost, koja
se moe ponekad javiti i kao razumljiva reakcija, po kojoj
filozofiji ne treba nikakva metodologija. To ne vodi nikamo i nije
nikakva stvaralaka sloboda, nego nered koji onemoguuje pravu
filozofiju i moe dovesti u pitanje i meusobno razumijevanje kao
takvo. Naprotiv, filozofija, uvaavajui prinose drugih znanosti i
pomaui im u promiljanju i poboljavanju njihovih polazita,
metoda i ciljeva, ima istodobno puno pravo, i tovie, dunost
koritenja i razvijanja vlastite metodologije. Zakljuiti je da nije
poeljno nastojati oko rastave filozofije i metodologije, ni izravno
ni neizravno, nego treba nadilaziti konfrontacije i nesporazume i
razvijati meusobnu suradnju na obostranu korist.
IL PROBLEMA DEL METODO IN FILOSOFIA