MOTIVACIJA U SPORTU

UVOD
U ovom seminarskom radu bavit emo se motivacijom u sportu i slobodno moemo rei
da je upravo motivacija kljuna za uspjeh, kako u sportu, tako i u nekim drugim ivotnim
aktivnostima koje svakodnevno obavljamo.
U ovom seminarskom radu upoznat emo se sa pojmom motivacije, te emo teorijskom
analizom razraditi mnoge naslove.
Problem ovog seminarskog rada jeste kako motivacija utjee na sport, ta postiemo
motivacijom u sportu, zato je motivacija vana za postizanje odreenih ciljeva?
Predmet seminarskog rada jeste upravo sama tema, odnosno definisanje motivacije u
sportu.
Cilj seminarskog rada je analizirati motivaciju cjelokupno, a zadaci seminarskog rada
jesu upravo unutarnja i vanjska motivacija u sportu, razliiti pristupi motivaciji u sportu, kako
motivirati sportaa, motivacija sportaa i tipovi linosti, motivacija u timskom i pojedinanom
sportu, motivacija ponaanja sportista i uloga trenera u motivaciji sportaa, te emo to sve
zakljuiti.

1. POJAM MOTIVACIJE
Motivi se shvataju razliito i kao takvi se tumae u zavisnosti od ugla i naina
njihovog posmatranja. Mogu se sagledati kao unutranji faktor koji podstie, usmjerava i
integrie ovjekovo ponaanje i njegovu aktivnost. Motiv se moe definisati i kao povod,
razlog, podsticaj za neku aktivnost.
esto se motivi poistovjeuju sa potrebom, zbog shvatanja da je motiv doivljena
potreba koja podstie odreenu aktivnost prema projektovanom cilju, to se naravno ne moe
osporiti, meutim, svaka potreba nije i ne moe biti motiv. Da bi potreba postala motiv, treba
djelovati kao faktor koji pokree, pospjeuje i izaziva odreeno ovjekovo ponaanje i
djelovanje. Intenzitet i efekti ovjekove aktivnosti u velikoj mjeri zavise od zadovoljenja
motiva. Nije mogue ili je vrlo teko zadovoljiti sve motive, a od stepena njihovog
zadovoljenja zavisi sigurnost i spremnost za ostvarivanje ciljeva, to je svakako i glavna
preokupacija i interes odgoja danas. Iz tog razloga su brojni autori pokuali dati svoj doprinos
u definisanju motivacije.
Motivacija se uglavnom upotrebljava za pojave vezane uz poticaje, porive i motive.
Definie se kao efektivno-konativni faktor koji uestvuje u usmjeravanju ponaanja pojedinca
prema nekom cilju, bilo svjesno ili nesvjesno (Denham, Zoller, Couchoud, 1994).
Motivacija je proces usmjeravanja i odravanja odreenog ponaanja, a bazira se na
nekoj ljudskoj potrebi ili oekivanju koje treba da se zadovolji ili ispuni. Motivacija je
individualni fenomen pod ljudskom kontrolom (Bogievi, 2004, str. 416).
Na osnovu izloenog moe se zakljuiti da je motivacija proces pokretanja ljudske
aktivnosti, koja se usmjerava prema postizanju odreenih ciljeva.
Osnovna podjela motivacije je na unutranju i vanjsku. Unutranja motivacija
podrazumijeva da uenik ui bez nekog spoljanjeg razloga. On ima potrebu da ui, nalazi
zadovoljstvo u samom procesu uenja i u postizanju odreenih ciljeva koje sam sebi postavi u
uenju (Vui, 2007, str. 74). Dakle, kod ove motivacije zadovoljstvo je u samoj aktivnosti
koju osoba obavlja, npr. radost otkrivanja novog, potvrivanje sposobnosti da se neto sazna i
naui. U unutranje motive spadaju jo interesovanje, elja za saznanjem, motiv postignua,
potreba za kompetencijom, stepen aspiracija, cilj i namjera da se neto naui, prijatnosti i
neprijatnosti gradiva (ibidem, str. 74).

Vanjska motivacija postoji kada aktivnost slui za dolaenje do nekog spoljanjeg

cilja. Dakle, spoljanja motivacija se zadovoljava ishodom i rezultatom aktivnosti, odnosno
za koje je vaan cilj koji se postie datom aktivnou, a ne sama aktivnost (uri, 1999, str.
106).
Motivi su pobude koje ovjekovo djelovanje usmjeravaju prema nekom odreenom
cilju, odravaju to djelovanje i pojaavaju njegov intenzitet. To su uzroci ljudskog
ponaanja.S obzirom da postoji vrlo velika varijabilnost ljudskog ponaanja, pretpostavljamo
da postoji i velik broj razliitih motiva. U podruju svakog od tih motiva djeluje motivacijski
ciklus.
U svakom trenutku nae ponaanje odreeno je velikim brojem motiva koji stoje u sloenim
odnosima.
Uroeni primarni ili bioloki motivi: Za hranom, za piem, za seksom, materinski, za
izbjegavanjem boli, za odmorom i snom, za kretanjem.
Steeni, sekundarni ili socijalni: za drutvom, za sigurnou, za samopotovanjem,
za ugledom, za moi, za dominacijom , za samostalnou , za stvaralatvom.
S bavljenjem sportom posebno su povezani motivi za kretanjem, odmorom i
izbjegavanjem boli (u sportu se ide i unato umoru i esto preko granice boli, dakle trai se
ponaanje suprotno nekim uroenim, biolokim motivima).

2. MOTIVACIJA U SPORTU

esto se u vezi sa treningom i sportom, kae da trener mora znati motiviratisportaa,

bilo na dui, bilo na krai rok. Ako u tome uspije, sportai e pokazivati vie zanimanja za rad
i trening,a ako ne uspije sportai e se ponaati upravo obratno tj. nee se truditi koliko bi
trebali i mogli. Izrazi kao to su motiviranost, zainteresiranost, motiv, nagrada i slino
toliko se esto susreu u svakodnevnom okruenju, da njihovi korisnici gotovo da vie ne
razmiljaju to ti izrazi u sasvim preciznom smislu rijei znae. Laika objanjenja tih termina
najee su suvie pojednostavljena, a da bi bila tona, dok se opet struna objanjenja
meusobno razlikuju od autora do autora, najvie zbog toga to je koncept motivacije
relativno novijega datuma unutar psihologijske znanosti, a zatim i stoga to se radi o veoma
sloenoj pojavi ovjekovog psihikog ivota i ponaanja.
Postoji nekoliko osnovnih razloga za tako iroku upotrebu termina iz podruja
motivacije. Dva, su meutim najvanija jedan je praktine, a drugi teorijske prirode.
Praktiki se razlog odnosi na samu bit motivacijskih procesa. Radi se o procesima za koje je
pojedinac, bez obzira na to da li je svjestan ili nije, poznaje li ih teoretski ili ne poznaje,
ivotno zainteresiran, jer o stupnju uspjenosti njihovog funkcioniranja ovisi i stupanj
prilagoenosti ivotnim okolnostima. Laka pitanja, kao to su da li naruiti odrezak sa sirom
ili gljivama, da li se prihvatiti sreivanja sobe ili odustati, tea pitanja kao to su koji studij
odabrati, kako prebroditi stresne situacije u porodici, kako nagovoriti simpatinu osobu
suprotnoga spola na sastanak i druga pitanja, svakodnevno zahtijevaju maksimalno
angairanje svih potencijala pojedinca. U rjeavanju takvih ivotnih problema, a svi pripadaju
podruju motivacije, pojedinac ulae veliki napor, esto puta toga i nesvjestan koliko ga
rjeavanje takvih problema kota. Bez obzira na napor koji je potrebno uloiti takve
probleme nije mogue izbjei, jer ih nameu ivotne okolnosti iz dana u dan. Kako za
pojedine osobe, barem u nekom od ivotnih razdoblja, i nastava i uenje predstavlja dio
ivotnih okolnosti, oito je da e i ona kreirati razliite probleme koji pripadaju podruju
motivacije.
Motivacija je ono to prevodi naueno u ponaanje koje se moe opaziti. Pri tom, se
zapravo misli da su mogunosti pojedinca samo latentne karakteristike koje se ne
manifestiraju sve dotle dok nisu potrebne, odnosno sve dotle dok pojedinac nije motiviran.
Motiviranost predstavlja onaj skup sloenih karakteristika pojedinca bez kojeg se faktori

znanja i faktori sposobnosti za odreene aktivnosti uope nee ili e slabo manifestirati. S tog
je stajalita podruje motivacije izuzetno vano i za uspjenost u nastavi.

2.1.

Unutranja i vanjska motivacija u sportu

3. Unutarnja motivacija je ona kod koje je potreba da se sudjeluje u sportskoj aktivnosti

nastala iz unutarnjih razloga. Zadovoljstvo sportaa proizlazi iz same injenice to se
bavi sportom, a ne iz vanjskih razloga. On se bavi sportom radi uivanja koje
sportskom aktivnou postie, a ne iskljuivo da postigne neki rezultat, nagradu i sl.
4. Vanjska motivacija glavni razlog sudjelovanja u sportskoj aktivnosti je neki vanjski
cilj (novac, trofej). Ako se on ne postigne, igra bi se prestao baviti nogometom ili bi
smanjio intenzitet bavljenja njime.
5. Igrai su voeni istovremeno i unutarnjim i vanjskim razlozima, ali njihov omjer nije
kod svakoga isti. Intrinzino motiviran igra percipira sebe uzrokom svog bavljenja
nogometom, a ekstrinzini uzrokom percipira neki vanjski razlog.
6. U vanjsku motivacijuspadaju sve vrste nagrada, zatim prijetnja, nametnuti ciljeve,
postavljeni rokovi, te bilo koji oblik nadzora ili evaluacije dakle, sve ono ime se
vri pritisak i kontroliranje ljudi.

2.2. Razliiti pristupi motivaciji u sportu

1. Prvi pristup: motivirano ponaanje je prije svega funkcija individualnih
karakteristika pojedinca. Ovo je samo djelimino tano, jer na motivaciju sportaa utjee i
okolina, a njen je najvaniji dio trener.
2. Po drugom shvaanju, motivacija sportaa odreena je u prvom redu situacijskim
faktorima. Po ovom shvaanju, velika je uloga trenera u stvaranju motivacije sportaa, jer on
zapravo upravlja njegovom sportskom aktivnou, kao njegov uitelji i organizator sportskih
aktivnosti.
3. Trei, najrealniji i najtaniji je iterakcionistiki pristup motivaciji u sportu. Po
njemu, i individualni faktori i faktori okoline zajedno djeluju na motivaciju sportaa, stupajui
u meusobne interakcije odnosno meudjelovanja.
Situacijski faktori: Trenerov stil voenja, atraktivnosti mogunosti, odnos broja
pobjeda i poraza, individualni faktori, osobine linosti, potrebe, interesi, ciljevi.

2.3. Kako motivirati sportaa

Teorijske postavke o djelovanju niza vanjskih i unutranjih faktora na promjene u
motivaciji prema bilo kojoj aktivnosti, pa tako i satu tjelesne i zdravstvene kulture, pretvorili
su razliiti autori u mnotvo praktinih savjeta. Tako Wainberg navodi niz savjeta profesorima
kako da svojim postupcima poveaju, te eventualno izbjegnu smanjivanje intrizine
motivacije. Njegov se savjeti mogu saeti u est toaka:
1. da bi se poveala intrizina motivacija potrebno je osigurati dovoljnu koliinu
uspjenih iskustava u satu tjelesne i zdravstvene kulture. Drugim rijeima potrebno
je okolinu uenika organizirati tako da mu omoguimo doivljaj uspjeha, to
eopet poveati osjeaj kompetentnosti i tako osigurati intrizini razlog
participacije u nastavi.
2. korisno je dozvoliti uenicima prihvaanje vee osobne odgovornosti za odluke i
pridravanja pravila u nastavi. To se moe uiniti na vie razliitih i meusobno
ukljuivih naina. Mogu se prihvatiti, pa i zahtijevati njihove sugestije s obzirom
na ponaanje na nastavi, izgled odjee, pa ak i njihovi prijedlozi o strategiji
nastave. Moe im se prepustiti voenje dijela sata ili ih ohrabriti da razvijaju nove
forme vjebanja i zadataka.
3. na intrizinu motivaciju pozitivno djeluje i pohvala. I verbalna i neverbalna
pohvala specijalno je vana za poveanje intrizine motivacije uenika koji se ne
istiu dovoljno na nastavi i zbog toga sami po sebi ne dobivaju dovoljno potvrde
svoje vrijednosti. Najbolje bi bilo istaknuti vanost uloge svakoga uenika i njegov
jedinstveni doprinos uspjehu cijeloga razreda, to e svakome ueniku osigurati
osjeaj vlastite vrijednosti.
4. intrizina motivacija je povezana i sa umijeem postavljanja realistinih ciljeva
nastave, to jest ciljeva koji se mogu dostii primjenom odgovarajue koliine
napora. To, naravno, znai da svakom ueniku i svakom razredu treba planirati
ciljeve koji odgovaraju njihovim mogunostima. Dostupni ciljevi osiguravaju vei
postotak uspjeha, to se onda odraava na osjeaj kompetentnosti i stoga na
poveanje intrizine motivacije.

5. budui da ljudska bia posjeduju intrizinu potrebu za istraivanjem i

stimulacijom, sat treba organizirati da variraju i sadraj i redoslijed vjebi. U
sportskim igrama na satu tjelesne i zdravstvene kulture u sportskim igrama
mogue je povremeno mijenjanje uloge uenika u igri. Time, se osim vee
zainteresiranosti, postie i razumijevanje razliitih pozicija u nekom sportu i
doprinosi boljem upoznavanju sporta ili neke sportske aktivnosti.
6. posljednji savjet se odnosi na jo jedan od moguih aspekata intrizine motivacije,
pojam tzv. preplivavanja (flow). Wiberg je pokuao pronai one karakteristike
zadataka ili cijele aktivnosti koje uvjetuju potpunu uronjenost, apsorbiranost
aktivnou (flow). Osnovne karakteristike takvih aktivnosti su stalni izazov
sposobnostima i drugim mogunostima pojedinca, te prilagoenost zahtjeva
aktivnosti svim mogunostima pojedinca. Ukoliko je aktivnost prelagana, izostat
e kvaliteta izazova, pa e se javiti dosada; ukoliko je aktivnost preteka,
vjerojatno e se javiti aksioznost, dakle, korisno je nai stanje u kojem sporta ne
primjeuje nita drugo, osim same igre i samo zadatka, stanje u kojem je potpuno
obuzet aktivnou koju ini.
2.4. Motivacija sportaa i tipovi linosti
Postoje etiri osnovna tipa linosti. Na ovoj podjeli moemo vidjeti na koji nain se
mogu motivirati pojedini tipovi linosti.

Motivacija se odnosi na uzroke ljudskog ponaaja, odnosno na procese koji stoje u

osnovi ovjekovog ponaanja, pa je motivacija najvaniji dio psihologije.
Motivacija se odnosi na neke intrapersonalne procese za koje se pretpostavlja da
energiziraju, usmjeravaju i odravaju ponaanje. Energiziranje, usmjeravanje i odravanje tri
su motivacijska aspekta ponaanja.
Motivacijskim ciklusom objanjava se kako dolazi do nekog ponaanja.
Objanjenje: U poetku motivacijskog procesa postoji potreba ili motiv. On dovodi do
instrumentalnog ponaanja odnosno ponaanja usmjerenog ka postizanju nekog cilja. Na putu
do ostvarenja cilja moemo naii i na neke prepreke ili barijere. Uz vei ili manji napor,
postiemo cilj. No, postignuti cilj samo za neko vrijeme zatomljuje nae potrebe, i obino se
ubrzo javlja nova, via potreba. Tada motivacijski ciklus poinje ispoetka.
2.5. Motivacija u timskom i pojedinanom sportu
Dananji profesionalni sportai provode i do 8 sati dnevno na treningu, dok amateri
provode i do 2-5 sati u sportskim aktivnostima. U svakom sluaju, to je mnogo vremena i
esto se pitamo od kuda im snage, a jo vie gdje pronalaze motiv za nastavak i fokus u
trenucima kada ih im je teko i kada tijelo kae ne mogu. Kao i za sve u ivotu ne postoji
jednostavan recept, ali postoji nekoliko isprobanih trikova koji mogu pomoi.
1. Timski ciljevi Zato timski ciljevi? Prvenstveno zato to je pojedincu najee
lake opstati u drutvu i uz bodrenje drugih nego kada je sam. Grupna podrka
pomae pojedincu, pa tako i cijeloj grupi ili timu u ostvarivanju njihovog cilja.
Vrlo je bitno da ciljevi budu: specifini, mjerljivi, realistini, dohvatljivi i
vremenski ogranieni. Sa dobro postavljenim ciljevima, grupa pa tako i pojedinac
unutar grupe, ima jasno zacrtan smjer kretanja koji vodi ka uspjehu. Ciljeve grupa
moe postavljati samostalno pod vodstvom kapetana, ili pak u suradnji sa trenerom
(mogue su i kombinacije dvaju pristupa).
2. Individualni ciljevi Slino kao i sa timskim ili grupnim ciljevima, vrlo je vano
da budu postavljeni po zacrtanom kriteriju. Takoer, sporta ih moe postaviti sam
ili u dogovoru sa trenerom. Ponekad je zanimljivo da sporta i trener odvojeno
postave ciljeve, a zatim ih usporede i rasprave znaajnost diskrepancija u njihovim
postavkama. Takoer vano je ukljuiti kratkorone, srednje i dugorone ciljeve,
kako bi put kretanja prema cilju bio jasniji.

3. Team building aktivnosti Takve aktivnosti mogu biti razliitog sadraja, od

vikend druenja, do igara unutar jednog dana ili popodneva. Vrlo je bitno dakako
da aktivnosti budu pomno isplanirane u svrhu povezivanja i osnaivanja tima, te je
zato potrebno da se osmisle pod strunim vodstvom sportskog psihologa ili neke
druge osobe koja je iskusna u tom podruju.
4. Pauze za socijalizaciju Na poetku i na kraju treninga, te ukoliko je to mogue
tijekom treninga, poeljno je da trener isplanira malo slobodnog vremena za
sportae kako bi se rasteretili i zabavili. To vrijeme moe jednostavno biti u
komponirano u vrijeme treninga kao aktivni odmor, u kojem sportai mogu
popriati i druiti se. Takve kratke pauze osvjeiti e sportaima trening, podii e
im nivo zadovoljstva sa vremenom provedenim na treningu, te e kui otii bolje
raspoloeni, omoguiti e im takozvani reset kako bi nakon toga ponovno mogli
biti maksimalno fokusirani i biti e spremni za nastavak. Nikako ne smijemo
zaboraviti da je trening stresan i da nam je potreban neki nain na koji emo taj
stres kompenzirati.
5. Sportske igre Poetak treninga je idealno vrijeme za tako neto. Sportaima je
potrebno neko vrijeme za zagrijavanje i ukoliko je to mogue, ponekad je dobro
kako bi se izbjegla monotonija treninga, umjesto regularnog zagrijavanja dozvoliti
zagrijavanje u obliku neke druge sportske aktivnosti. To je posebno mogue u fazi
bazine pripreme sportaa kada se radi na aerobnoj izdrljivosti te je mogue jednu
aerobnu aktivnost s vremena na vrijeme zamijeniti drugom.
6. Interes za sportaa kao osobu Treneri vrlo esto zaborave da sportai koji dolaze
na trening svaki dan, osim tog treninga imaju i druge obaveze, prema koli,
fakultetu, roditeljima, curama, dekima itd. Iskreni interes i razgovor sa sportaem
o tim stvarima mogu pomoi u ostvarivanju boljeg i prisnijeg odnosa sa sportaem.
Takav odnos moe i ne mora potaknuti sportaa da se vie trudi na zahtjevnim
treninzima, ali e zasigurno pomoi sportau da se osjea ugodno kada je na
treningu.
7. Komunikacija sa trenerom Komunikacije je iznimno sloen proces koji nije
mogue objasniti u nekoliko redaka. Meutim, potrebno je naglasiti da je ona
nadasve vana komponenta u odnosu trener-sporta te na njoj valja neprestano

raditi. Pravilna komunikacija ovisiti e o osobnosti i karakteristikama portaa,

trenera, ambijenta u kojem se nalaze, njihovog dosadanjeg poznavanja, spolu,
dobi i jo mnogim stvarima. Bilo kako bilo, valja upamtiti da su preduvjeti za
uspjean odnos, otvorenost i prihvaanje, vlastita autentinost i iskrenost te
pokazivanje i doivljavanje empatije. Takoer, ljudi vrlo esto ine greku da u
velikoj elji za poboljanjem komunikacije puno priaju i ispituju, dok je zapravo
puno poeljnije nauiti sluati.
8. Samokontrola Veina trenera vodi neku vrstu evidencije dolazaka svojih
sportaa, to bi mnogo bilo bolje da umjesto to sami vode evidenciju dolazaka, da
to prepuste sportaima. Trener moe napraviti popis sportaa na velikom komadu
papira sa datumima i prostorom da se upie dali je sporta bio prisutan ili ne. Da bi
stvar uinili jo zanimljivijom, neka sporta sam kraj plusa za dolazak upie ocjenu
kojom bi ocijenio svoj dananji trening ili performance. Na taj nain, sporta e
sam sebe kontrolirati i poticati na vie truda i bolju redovitost u budunosti.
Poeljno je da negdje na istom papiru budu ispisani i ciljevi za tog sportaa ili
ciljevi za tim, tako da sportai budu svjesni da e sa vie prikupljenih dolazaka i
viim ocjenama doi blie zacrtanom cilju.
9. Vjebe meditacije i relaksacije Kako bi se sauvali od ne eljenih posljedica i
utjecaja dugotrajnom izlaganju stresa, sportai svoje zdravlje moraju uvati
provoenjem adekvatnih tehnika oputanja i relaksacije. One mogu ukljuivati
vjebe disanja, jogu, meditaciju, imaginaciju ili pak neke naprednije metode koje
e nauiti od svog psihologa.
10. Vizualizacija U pripremi za natjecanje i adekvatni performance, sportai esto
provode vjebe vizualizacije. Uz pomo takvih metoda, sportai svoje aktivnosti
mogu dodatno uvjebavati u sigurnom okruenju, ak i onda kada su daleko od
sportskog terena. Takve metode mogu biti uinkovite u poboljanju izvedbe kao i u
postizanju idealnog oputenog stanja. Vizualizacija sportaima moe pomoi prije
treninga ili natjecanja, kao i tokom treninga kada je potrebno vratiti fokus i podii
nivo motivacije.
11. Pohvale Naalost, danas mnogi treneri misle kako je pohvala neto to treba
tedjeti, dok kazne, pogrde i galamu treba koristiti to vie. Meutim, injenica je

da kazne nisu najdjelotvorniji nain za promjenu neijeg ponaanja, a jo manje za

postizanje motivacije ili fokusa kod sportaa. Nagrade, pohvale i priznanja su ono
to sportaa motivira, gura naprijed i ini da ponovi ono to je uinio dobro zadnji
puta, te da u tome ustraje. Na pohvalama ne treba tedjeti, ve ih treba davati u
barem dvostrukoj veoj mjeri nego kazne. Kazne naime uope nisu potrebne, ve
e nakon nekog vremena izostanak pohvale biti kazna sama za sebe. Jedino valja
biti oprezan da sportaa ne hvalimo za stvari za koje nije zasluan ili stvari koje
same po sebi nisu nikakvo postignue, ve da ih uvijek dajemo onda kada ih
sporta zaslui.
2.6. Motivacija ponaanja sportaa
Kad govorimo o motivaciji sportaa, treba rei da to nije jedinstvena kategorija, ve je
moemo podijeliti na etiri podpodruja:
1. Motivacija za izbor odreenog sporta
2. Motivacija za ulaganjem veeg ili manjeg napora u treniranju izabranog sporta
3. Motivacija za perzistencijom (zadravanjem) u odreenom sportu.
4. Motivacija za naputanjem sporta.
Naime, neka istraivanja ukazuju da naputanje sporta nije rezultat samo promjene
smjera motiva od ostajanja do naputanja, ve da kod naputanja se radi i o kvalitativnim
promjenama u hijerarhijskoj strukturi razloga naputanja sporta.
Izbor sporta
Sporta odluuje baviti se nekim sportom veinom iz nekoliko motiva istovremeno
(vanijih i manje vanih). Oni ovise o dobi i spolu sportaa, rangu natjecanja, stupnju sportske
vjetine, i mijenjaju se tijekom godina bavljenja sportom. Motivi djece sportaa razlikuju se
od motiva juniora ili seniora, a motivi uspjenih od manje uspjenih igraa.
Na ponaanje sportaa djeluju i ostali, univerzalni motivi koji djeluju na svakog pojedinca:
glad, e, potreba za odmorom, seksualne potrebe (potrebe vie fizioloke prirode), te
izvedeni ili sloeni motivi, koji ne moraju biti povezani sa sportom.
Poticaji na sportsku aktivnost:
Posredni:
1. Sposobnosti pojedinca (elimo se baviti onim u emu smo uspjeni)

2. Osobine linosti (npr. borbenost, elja za natjecanjem, elja za druenjem, itd.)

3. Socijalni status
4. Dostupnost sportske aktivnosti (postoji li klub u njegovom mjestu)

Neposredni motivacijski procesi:

1. Organski motivi s nespecificiranom fiziolokom osnovom, i
2. Izvedeni motivi
Organski motivi odnose se na interes za aktivnost po sebi, zbog igre, uivanja i
zadovoljstva. Dakle, sudjelovanje u sportu samo po sebi je izvor zadovoljstva. Bilo bi idealno
kad bi sudjelovanje u sportu uvijek poinjalo na taj nain, i kad bi se ovi motivi to due
zadrali i to to veim intenzitetom kod svakog sportaa.
Svi ostali motivi, kao to su elja za druenjem, ili elja za drutvenim statusom,
izvedeni su iz ovog motiva.
1.7.

Uloga trenera u motivaciji u sportu

Postavlja se pitanje ta trener moe uiniti da sprijei odlazak djece iz sporta? Svaki
trener moe uiniti bar dvije stvari i to: poveati koliinu pozitivnih iskustava s postizanjem
pobjeda, pohvala i omoguiti u veoj mjeri vrednovanje igraa na osnovi osobnog napretka u
sportskoj vjetini, a ne na osnovi pobjede ili poraza odnosno usporedbe s drugima. Uloga
trenera u stvaranju motivacijske klime je velika. Ponaanje trenera koji stvara motivacijsku
klimu usmjerenu ka izvedbi: on istie ili kanjava sportaevu lou izvedbu ili rezultat, i potie
usporeivanje, kompeticiju ili nadmetanje meu igraima. Pohvaljuje samo dobar rezultat,
bez obzira na trud koji su igrai uloili.
I roditelji su stvaraoci motivacijske klime. Ako trener primijeti da svoje dijete izlau
pritisku da mora biti bolji od drugih, moe im pokuati objasniti da e time dijete samo
onemoguiti da postane uspjean nogometa. Djetetu trebaju dozvoliti da bez ikakvih
pritisaka uiva u svom sportskom usavravanju, a ne u tome to je bolji od drugih, jer jedino
tako postizat e i dobre sportske rezultate. Dijete se pod pritiskom "slomi" i nikada ne

pokae ono to bi moda moglo pokazati u nogometu, te ili odustane od nogometa ili se zadri
na razini prosjenosti.

2. ZAKLJUAK

Putem ovog rada upoznali smo se sa pojmom motivacije i motiva i njihovim znaajem
za svakog ovjeka, posebno njegovim znaajem za sportaa.U dijelu rada koji se odnosi na
podjele motivacije akcenat je stavljen na unutranju motivaciju kao znaajnom za svaku
osobu jer ona se javlja kao unutranji pokreta jer osoba nalazi zadovoljstvo u samom
aktivnosti i u postizanju odreenih ciljeva koje sam sebi postavi.
https://www.youtube.com/watch?v=WRg7qqj3JDQ

3. LITERATURA

Andrilovi, V., udina-Obradovi, M. (1994). Osnove ope i razvojne psihologije.

Zagreb: kolska knjiga.

Bari, R. (2005). Motivacijska klima u sportskoj ekipi: situacijske i dispozicijske

determinante. Drutvena istraivanja, 14 (78 79), str. 783 805.

Na sajtu: http://www.sportskitrening.hr/motivacija-u-sportu/, oitano: 14.12.2016.