Professional Documents
Culture Documents
TEORIJE DAROVITOSTI
Darovitost nije lako definirati. Darovitost se dugo vremena smatrala opom osobinom pojedinca u
kojoj dominiraju njegove sposobnosti izraavanja i zakljuivanja. Prvi koji su se bavili prouavanjem
darovitosti bili su: Galton i Terman. Znaajan doprinos istraivanju darovitosti dali su i Renzulli,
Sternberg, Gardner, Winner i dr., a s podruja bive Ex YU istiu se Koren, Furlan, udina-Obradovi,
Ferbeer, orevi, Gojkov i dr.
Bioloke teorije razvoja naglaavaju da je darovitost prirodni dat koji osoba dobiva naslijeeni te
teorije imaju svoje argumente i dokaze. Druge, socijalno-psiholoke teorije razvoja linosti
naglaavaju svoj znaaj socijalnih faktora, utjecaja uenja, vjebe i treninga na razvoj darovitosti.
Suvremene teorije o darovitosti uvaavaju znaaj i jednih i drugih faktora razvoja i darovitost vide kao
jedinstven razvojni fenomen.
Platon je priznavao intelektualnu elitu i dijelio je ljude na ljude od zlata, od srebra i od eljeza.
DAROVITOST
POJAM DAROVITOSTI u praksi oznaava pojedinca koji ima visoko razvijene odreene sposobnosti
(jednu ili vie njih), a pojam talentiranosti oznaavaju pojedinca koji postie visoka postignua u
nekoj specifinoj djelatnosti kojom se bavi.
POJAM TALENTIRANOSTI je vezan za manifesnu i visoko iskazanu darovitost u odreenom
podruju ljudske djelatnosti koja se vjebom ili praksom razvila iz potencijalne, genetski
determinirane darovitosti. Dakle, pojam talent se definira kao visoko postignue pojedinca u odreenoj
djelatnosti (npr:glazba, sport, umjetnost, matematika).
Za razliku od Korena, udina-Obradovi darovitost shvaa kao nesebinost, iznimnost ponaanja, koja
se izraava u kvalitetnijem i znaajnijem rezultatu ili produktu nego to ga iskazivaju ostali pojedinci
sa slinim karakteristikama.
Renzulli darovitost definira kao organizaciju tri karakteristine osobine: natprosjene osobine,
dosljedno ispunjavanje zadataka i kreativnost.
Boin navodi da je darovitost karakteristika pojedinca u razvoju tako da je svaka sadrajna teorija
darovitosti nuno i teorija u razvoju darovitosti.
Iz razliitih pristupa darovitosti nastale su irazliite definicija razmatranog pojma koje Suzi svrstava
u tri osnovne skupine:
1. definicije s naglaskom na intelektualnoj komponenti
2. definicije koje darovitost positovjeuju sa kreativnou
3. definicije koje darovitost tumae interakcijom visoko razvijenih sposobnosti, kreativnosti, osobina
linosti i efikasnog okruenja
Simonton o svojoj teoriji o talentu i razvoju talenta navodi da se talent sastoji iz dvije skupine:
fizikih, fiziolokoh, kognitivnih i dispozicijskih komponenti: emergenike kategorije kao moduli
2
prilikom roenja i epigenetike koje shvaaju kao moduli i koji se razvijaju relativno nezavisno jedni
od drugih prema razliitim epigennetikim pravilima. Prema Winneru darovitost moe biti manifesna
(aktivna) ili latentna (priguena). Zato Winner istie da je darovito dijete ono roeno s neuobiajenom
spsobnou, i on pod terminom darovitosti misli na tri karakteristine osobine koje posjeduju darovita
djeca:
1. Prijevremena radoznalost
2. Inzistiranje da rade i ue po svom
3. ar za savladavanjem i otkrivanjem
Analizirajui definicije darovitosti Zovko ih dijeli na:
Na osnovi analize brojnih osobina darovitih pojeidnaca, Coleman je utvrdio 18 opih pokazatelja
darovitosti. esto se uz definicije darovitosti veu pomovi poput: udo od djeteta, idioti mudraci i
genij i talent.
Idioti mudraci su oblik neuravnoteenog i neujednaenog, vrlo intenzivnog razvoja neke specifine
sposobnosti. Takva djeca najee od najranijeg perioda pokazuju talenat za neke specifine
sposobnosti, a obino zaostaju u nekim drugim sposobnostima u razvoju. Vrlo lako pamte datume,
brojeve, raunaju i sl.
Genij Odnosi se na osobe kod kojih je na testovima inteligencije utvren vrlo visok stepen
inteligencije (vii od 160). Winner navodi da je dijete genij samo ekstremna verzija darovitog
djeteta, koje je toliko darovito da pojedine aktivnosti obavlja na stepenu odrasle osobe.
Winner takoer navodi da pri upotrebi izraza darovito misli na darovitu djecu ukljuujui i one koje
nazivamo genijima, a kada koristi izraz genije tada misli samo na najekstremnije sluajeve.
Hajder navodi da darovitost ne ine samo visoko razvijene sposobnosti, ve i njene osobine,
motivacijski procesi, procesi socijalizacije i liderstva, spoj naslijeenog i sociokulturnog, strategija
voenja i odgojno obrazovnog djelovanja, samoaktivnosti i samoopaanja svojih mogunosti. U
odreivanju pojma darovitosti vano mjesto pripada stimulaciji u razvoju darovitosti, angamanu i
samoaktivnosti.
Dimenzije darovitosti
Dimenzije darovitosti navode se u latentnom ili manifestnom obliku, explicitnom ili implicitnom i
dugotrajnom ili kratkotrajnom obliku.
udina Obradovi je na saet nain izloila razliita shvatanja i pri tom govori o darovitosti kao:
Struktura intelekta ili inteligencije, odnosno darovitosti koju je definisao Gardner odreena je
strukturom mozga u kojem su locirane razliite specifine sposobnosti, rije je zapravo o:
Lingvistikoj
Logiko- matematikoj
Prostornoj
Muzikoj
Tjelesno- kinetikoj
Socijalnoj
Gardner smatra da svaki pojedinac posjeduje jedinstveni sklop navedenih inteligencija pri emu se
svaka od njih moe javljati u razliitom intenzitetu. Pojavi li se neka od navedenih inteligencija kao
dominirajua i ako se manifestuje u znaajno veem intenzitetu, tada je takav pojedinac darovit u tom
podruju.
Za razliku od Gardnera, Sternberg svoju panju usmjerava na uinak pojedinca sa svim raspoloivim
potencijalom. Njegova teorija razvoja je od izuzetnog znaaja za odgoj i obrazovanje darovitih. On
navodi da je bitno koliko je pojedinac aktivno razvio u progresivnom razvoju linosti, dakle puno je
vanije koliko se potencijalna darovitost razvila u manifestnu darovitost i koliko se ona izraava u
ivotu i progresivnom razvoju pojedinca.
Sternbergova teorija sposobnosti je trodijelna i ine je analitike, kreativne i praktine sposobnosti
(tri inteligencije) koje nisu odvojene nego su uzrono- posljedino vezane i meusobno uslovljene. Za
Sternberga je od posebne vanosti taj raspored, odnosno nivo njihove razvijenosti i meusobna
povezanost. Zato Sternberg najee ispituje sva tri tipa inteligencije kroz verbalne, kvantitativne,
brojane i pisane aktivnosti. Analitiki tip sposobnosti odnosi se na rjeavanje razliitih vrsta
problema. Kreativni tip sposobnosti je ona snaga individue koju karakterie iznadprosjenost i
neuobiajenost i originalnost u rjeavanju problema. Praktine sposobnosti obuhvataju primjenu
steenog i potencijalno raspoloivog u rjeavanju praktinih ivotnih problema, javlja se u praktinim
situacijama i moe se pouzdano utvrditi stepen njene razvijenosti.
Obrazlaui osobenosti intelektualnog funkcionisanja darovitih, Sternberg navodi:
Visok stepen ope inteligencije, naroito visok stepen odreene specifine sposobnosti
Visoka razvijenost sposobnosti uoavanja odnosa
Visoko razvijena sposobnost rjeavanja problema
Sposobnost koritenja kombinacija sposobnosti koje su najrazvijenije
Naroita sposobnost mijenjanja okoline
identifikacije je iri od pojma otkrivanja, pa se stoga proces otkrivanja smatra etapom u procesu
indentifikacije. Koren (1989) navodi da su u metodolokom smislu prepoznavanje i identifikacija
jedinstven dijagnostiko- prognostiki postupak, pri emu u procesu prepoznavanja vie sudjeluju
uitelji s razliitim tehnikama procjenjivanja, dok se u procesu utvrivanja vrste i stepena darovitosti
obavezno ukljuuju i strunjaci razliitih profila (psiholozi, pedagozi, sociolozi, lijenici) sa
specifinom metodikom i mjernim instrumentima. Prema tome, za razliku od prepoznavanja,
identifikacija pretpostavlja timski i vie struni dijagnostiki pristup.
Piaget je opisao tok razvoja logiko- matematikih sposobnosti koji je ovaj razvoj podijelio u sljedee
faze:
Senzomotorika faza
Predoperaciona faza
Faza konkretnih operacija
Faza formalnih operacija
I dok Drakovi (1998) navodi da se ve u djetinjstvu mogu uoiti dvije osobitosti koje darovito dijete
razlikuje od ostale djece rije je o tome da darovita djeca postavljaju svrhovita pitanja i da su
usamljena i sanjare (Deji).
Produena ema logiko- matematikih sposobnosti bila bi sljedeeg oblika:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
Renzulli i Reis istiu da se darovito ponaanje sastoji od tri osnovne skupine ljudskih osobina koje su
u interakciji: iznad prosjene ope i specifine sposobnosti, velika predanost zadatku i veliki stepen
kreativnosti.
ta je Model Hopkins?
Model Hopkins odvija se u razredima matematiki darovitih uenika i sastoji se od dva programaprogram za ubrzano prouavanje i program za samostalni rad uenika. Program za ubrzano
prouavanje podrazumijeva trosatna predavanja i veliki broj zadataka za domai rad. Program za
samostalni rad podrazumijeva da se svakom ueniku pojedinano propisuje individualan program
napredovanja
Krutetsky razlikuje tri grupe matematiki darovitih pojedinaca?
Analitiki tip odlikuje se matematiki apstraktnom ulogom razuma. Kod darovitih ovoga tipa
prevladavaju dobro razvijene verbalno-logike komponente u odnosu na slabim vizuelno-slikovnim
komentarima. U koli obino vie nadmauju ostale uenike u aritmetici i algebri nego u geometriji.
Geometrijski tip darovitog uenika pokazuje matematiko- slikoviti nain razmiljanja, to je
posljedica dobro razvijene vizualne komponente.
Harmonijski tip darovitog uenika pokazuje relativnu ravnoteu izmeu ekstremnosti analitikog i
geometrijskog tipa uenika. Ovi uenici posjeduju dobro razijene i verbalno-logike i vizualnoslikovite sposobnosti.
5
-Ne-aditivni model tzv. Emergeneza model u kojem osobinu prenosi iskljuivo cijela poiljka gena, a
dio poiljke ne rezultira djelominom osobinom.
Osobine darovitih pojedinaca
O socijalnom i emocionalnom funkcioniranju darovitih moe se govoriti o nekim unutarnjim i
vanjskim karakteristikama njihovog razvoja. Jedan od unutarnjih karakteristika razvoja da e vrlo cesto
neujednaen odnosno asinkronian. Vanjske karakteristike vezane su uz kulturu, drutvo, norme i
oekivanja okruenja u kojem ive.
Uzroci koji utiu na razvoj darovitosti:
- problemi okruenja vezani za kolu i nastavni proces- nedostatak nedovoljnog i zanimljivog
nastavnog programa.
-interpersonalni problemi vezani za druge- nastaje kad vrnjaci, roditelji i uitelji doivljavaju
darovitu djecu kao drugaiju.
-intrapersonalni problemi su vezani uz pojam o sebi, samopotovanje, samopouzdanje i
samoprihvatanje.
Samoregularno uenje
Sastoji se od tri znaajne komponente: motivacije, kognicije, metakognicije.
Uitelj kod uenika razvijaju sposobnost samoregulacije nizom aktivnosti. Koraci u
uvjebavanju uenika su: uitelj slui kao model, upute daje naglas dok izvodi zadatak, uenik dok
izvodi zadatak glasno ponavlja upute, uenik dok izvodi zadatak vrlo tiho ponavlja upute, uenik dok
izvodi zadatak u sebi ponavlja upute- Motivacija je utjecaj koji izaziva, usmjerava i odrava eljeno
ponaanje ljudi. Kognitivne upotrebe.
Daroviti pojedinci imaju sljedee zajednike kognitivne osobine:
-sposobnost usmjeravanja panje na relevantne inforamcije i sposobnost zadravanja panje
-visoko razvijena sposobnost uoavanja odnosa u podruju svoga interesa
-visoko razvijena sposobnost za uoavanje i nalaenje novih problema
-orginalan i aktivan pristup prema okolini
-sposobnost uinkovitog spremanja
-sposobnost brzog pretraivanja dugoronog pamenja.
Metakognicija je maglovit koncept koji opisuje neke misteriozne procese nejasnog statusa i
sloenog porijekla koji se isprepliu sa kognicijom i imaju regulativnu ulogu u odnosu na nju.
Uloga metakognicije u rjeavanju problema, kao jednom od vanijih aspekata intelektualnog
funkcioniranja od posebnog je znaaja.
Metakognicija pomae individui da uoi problem kojeg valja rijeiti, da shvati sta je priroda problema
i da razumije kako ga valja rijeiti.