Professional Documents
Culture Documents
Jce 58 2006 01 07 PDF
Jce 58 2006 01 07 PDF
Crkveno graditeljstvo
mene dalmatinske iz doba hrvatske
narodne dinastije [1] i Stopama hrvatskih narodnih vladara [2] koje je
objavio u suradnji s povjesniarom i
arheologom Lovrom Katiem (1887.1961.).
Bulievo istraivanje predromanikoga crkvenog graditeljstva u Hrvatskoj nastavio je povjesniar umjetnosti i konzervator Ljubo Karaman
(1886.-1971.) koji je u djelu Iz kolijevke hrvatske prolosti [3] postavio
prve temelje hrvatskoj ranosrednjovjekovnoj arheologiji. Ujedno je tvrdio da predromaniko graditeljstvo
na hrvatskome prostoru ima izvorne
52
GRAEVINAR 58 (2006) 1
Crkveno graditeljstvo
Bizantskoga Carstva (535.-555.) koji je zavrio potpunim gotskim slomom. Tada je biva rimska i gotska
provincija Dalmacija ula u sastav
Bizantskoga Carstva, a s negdanjim
su rimskim provincijama u Panoniji
u meuvremenu zavladali Langobardi
(germansko pleme koje je osnovalo
dravu u sjevernoj Italiji). Njih su
potkraj 6. st. s toga podruja potisnuli Slaveni i Avari. Bizantsko Carstvo ih je jo neko vrijeme uspjeno
zadravalo na svojim granicama, ali
taj je napor ipak bio uzaludan. Novi
su doljaci tijekom prvih triju desetljea 7. st. zaposjeli sav teritorij do
Jadranskog mora te sveli bizantski
posjed na nekoliko primorskih gradova i otoka ukljuenih u sastav bizantske Dalmatinske teme. Na podruju bivih rimskih provincija u
Panoniji, Avari i Slaveni 567. uspostavljaju samostalnu dravu (Avarski Kaganat), a Hrvati i Slaveni na
podruju bizantske provincije Dalmacije, u zaleima starih urbanih
obalnih sredita, stvaraju prve samostalne kneevine. Od nekoliko slavenskih kneevina na podruju bizantske provincije Dalmacije u dananjoj
primorskoj i planinskoj Hrvatskoj
nastale su Hrvatska, Neretvanska,
Zahumska i Travunijska kneevina.
Prekretnicu u povijesti Hrvatske predstavljalo je Franako Carstvo koje se
za vladavine Karla I. Velikog (kraj
8. i poetak 9. st.) najprije zaratilo s
Avarima te neto poslije s Bizantskim Carstvom. Poto je Karlo I. Veliki 788. godine osvojio Istru i 796.
Avarski Kaganat, zapoeo je rat s
Bizantskim Carstvom. Rat je zavrio
Aachenskim mirom 812. i podjelom
dananjega hrvatskog prostora na
dvije politiko-kulturne sfere. Gradovi Zadar, Split, Trogir i Dubrovnik
te otoci Krk, Cres, Osor (Loinj), Rab
i Pag ostali su pod Bizantom, a cijelo je jadransko zalee i Panonija do
Dunava pripalo Franakom Carstvu.
Na podruju dananje primorske i
planinske Hrvatske bila je pod politikim pokroviteljstvom Franaka
GRAEVINAR 58 (2006) 1
Crkveno graditeljstvo
podruje razdijeljeno dalmatinskim
biskupijama podreenima Splitskoj
mitropoliji.
Ulazak Hrvatske u crkvenu jurisdikciju dalmatinskih biskupa doveo je
do jaeg kulturnoga i narodnosnog
povezivanja Hrvatske i Donjodalmatinske teme, ali i do politikog i kulturnog utjecaja Bizantskoga Carstva
na prilike u Hrvatskome Kraljevstvu.
Osim to se za nasljednika Tomislavova prijestolja Trpimira (928.-935.),
Kreimira I. (oko 935.-945.), Miroslava (945.-969.), Kreimira II. (949.969.) i Stjepana Drislava (969.-997.)
Hrvatska nastavlja drutveno-politiki razvijati te vre povezivati s
Dalmacijom, politiko je sredite
hrvatskoga kraljevstva prebaeno iz
okolice Knina u blizinu Solina. Taj
je proces okonan za vladavine kralja Stjepana Drislava, o emu svjedoi crkva Sv. Stjepana na Otoku
kraj Solina koja je (najvjerojatnije
za njegove vladavine) zamijenila
staru crkvu Sv. Marije u Biskupiji
kraj Knina kao grobnica (mauzolej)
hrvatskih vladara. Nakon smrti Stjepana Drislava, u Hrvatskoj je izbio
54
Crkveno graditeljstvo
324.), za ije je vladavine 313. Milanskim ediktom kranstvo izjednaeno s rimskom vjerom. Osobito se
razvija za cara Teodozija Velikog
(379.-395.), za ije je vladavine 380.
kranstvo proglaeno dravnom
religijom. Ti su dogaaji potaknuli
veliku graditeljsku aktivnost krana
irom Rimskoga Carstva, pa i na podruju dananjega hrvatskoga dravnog prostora. Razdoblje prve polovice 4. st. na tom prostoru obiljeavaju kranski oratoriji podignuti u
privatnim kuama (poput tzv. oratorija A u Saloni), a drugo razdoblje
kranskoga graditeljstva koje je, uz
prekide, nastavljeno do druge polovice 6. st., obiljeavaju velike kranske bazilike. Najpoznatiji su
sklop tzv. gradske bazilike (ukljuuje episkopij, katekumenij i baptisterij) u antikoj Saloni, ostatci triju
GRAEVINAR 58 (2006) 1
55
Crkveno graditeljstvo
ouvana na cijelome podruju Hrvatske crkva Sv. Donata u zadarskome katedralnom sklopu. Tu je rotondu, izvorno posveenu Sv. Trojici,
izgradio zadarski biskup Donat na
prijelazu iz 8. u 9. st., barem kako
tvrdi tradicionalna hrvatska historiografija.2 Crkva svjedoi o gospodarskoj snazi tadanje zadarske komune
i njezine kranske zajednice, dovoljno bogate da izgradi takvo monumentalno crkveno zdanje, ali stilskim i
graditeljskim znaajkama ukazuje
na mogunost da je tijekom gradnje
(najvjerojatnije za dugogodinjega
franako-bizantskoga rata) Zadar
bio i pod franakom vlau. Iako o
Preureenje te gradnja
monumentalnih i malih crkava
Drugom razdoblju predromanikoga
crkvenog graditeljstva pripada ono
od poetka 9. do poetka 11. st., vrijeme u kojem se Hrvatska konstituirala kao franaka pogranina pokrajina, a potom kao samostalna drava.
Za vladavine Vladislava i Mislava, a
dijelom i Trpimira, za vjerske se potrebe preureuju prijanje crkvene
graevine (poput crkve Sv. Marije
na Crkvini, samostanskog kompleksa u Riinicama i crkve u aviu),
a za vladavine kneza Trpimira zapoinje, za ondanje prilike, gradnja
monumentalnih crkvenih graevina.
Njima glavno obiljeje daju jaki zaobljeni potpornji naslonjeni na plohu
vanjskog zida, potom westwerki i
aksijalni zvonici, troapsidalna svetita
te bogati crkveni namjetaj s imenima darovatelja, na temelju kojih je
utvrena kronologija gradnje [14],
[15], [16]. Zajednika stilska obiljeja, drutveno podrijetlo investitora
(uglavnom hrvatski vladari i drugi
visoki hrvatski dostojanstvenici, poput banova i upana) te smjetaj u
politiko sredite hrvatske ranosrednjovjekovne drave (okolica Knina i
Zadra), te su crkve istraivai ranosrednjovjekovne kulturne batine
nazvali "vladarskom predromanikom skupinom" [18] ili "vladarskom
predromanikom" [14].
56
GRAEVINAR 58 (2006) 1
Crkveno graditeljstvo
Tijekom vladavine Mislavova nasljednika, kneza Trpimira, grade se
ili obnavljaju tri graevine. Najpoznatiji je samostanski kompleks benediktinskoga reda u Riinicama,
podignut na ostatcima starokranskog zdanja, gdje je pronaen znameniti natpis s imenom i titulom kneza. Tada se preureuje i stara bizantska crkva u aviu kojoj se dograuje na glavnome proelju aksijalni
zvonik, a po svojoj prilici i preureuje narteks (usko predvorje ) nadogradnjom kata u westwerk. No najznaajnija crkva iz Trpimirova doba
jest ona iji su ostatci pronaeni na
lokalitetu Lopuka glavica u Biskupiji kraj Knina. To je prva crkva na
podruju ranosrednjovjekovne Hrvatske s oblim kontraforima, to je potaknulo M. Jurkovia da ju proglasi
rodonaelnikom "vladarske predromanike skupine" predromanikih
crkava [4], [15]. Osim oblih kontrafora, crkva jo ima westwerk, aksijalni zvonik i troapsidalno svetite.
No crkva na Lopukoj glavici je manjih dimenzija, a veina drugih crkava te skupine, posebno onih podignutih za kneza Branimira, ide u red
najveih predromanikih crkava ranosrednjovjekovne Hrvatske. Najbolje
sauvana graevina jest crkva Sv.
Spasa, iji se ostatci, sauvani gotovo do krovne konstrukcije, nalaze na
izvoru rijeke Cetine, u sreditu srednjovjekovnoga naselja Vrh Rike [18],
[20], [21], [22] [23], [24], [25]. Od
ostalih su crkava, od Sv. Cecilije i
"etvrte crkve" u Biskupiji kraj Knina te biogradske katedrale (jedine
koja nema westwerk ve samo aksijalni zvonik) sauvani tek ostatci temelja [4].
Osim tih velikih crkava, koje podiu
knezovi, kraljevi i drugi dostojanstvenici, na podruju ranosrednjovjekovne Hrvatske u 9. st. grade se i
brojne male crkve raznolikog tlocrta. Meu njima su po originalnosti
oblika najdojmljivije crkve peterolisnog, esterolisnog i osmerolisnog tlocrta, iji je sredinji prostor pokriven
GRAEVINAR 58 (2006) 1
Ruevine crkve Sv. Petra i Mojsije (tzv. uplja crkva) krunidbena crkva kralja Zvonimira
kupolom [14]. Iz te skupine predromanikih crkvica najbolje su ouvane tek crkva Sv. Trojstva u Splitu,
Sv. Marije u Trogiru i Sv. Marije
(Stomorice) u Zadru, a u Olju, Pridrazi, Kaiu, kabrnji, Kakmi, Bribiru i Brnazama sauvani su tek
skromni ostatci temelja [18], [21],
[23], [25], [27].
Za razliku od predromanikoga graditeljstva, koje je tijekom 9. st. pod
izravnim utjecajem franakoga, na
podruju june i dijelu srednje Dalmacije, koje su bile u sastavu bizantske Dalmatinske teme te slavenskih
jadranskih kneevina (Neretvanske,
Zahumske i Travunijske) s formalnom bizantskom vlau, grade se
brojne crkvice. Glavna su im obiljeja male dimenzije, longitudinalni
tlocrt, apsida koja je izvana pravokutna a iznutra polukruna, ralanjenost ploha vanjskih zidova plitkim
niama, ralanjenost ploha unutranjih zidova lezenama (istakama) te
male kupole iznad srednjeg polja
crkvice u obliku kalote, izvana uklopljene u niski kvadratni toranj pokriven etveroslivnim krovom [14].
Meu najbolje ouvanim crkvama te
skupine jesu crkva Sv. Petra u Omiu, crkva Sv. Mihajla kraj Stona, Sv.
Nikole i Sigurate u Dubrovniku, Sv.
Dmitra u Konavlima, Sv. Ivana na
Lopudu, Sv. Petra i Sv. Mihovila na
ipanu te mnoge druge [16].
57
Crkveno graditeljstvo
Solinu te crkvama Sv. Lovre u Zadru i
Sv. Eufemije u Splitu, ne samo da
prema T. Marasoviu simboliziraju
sintezu zapadnog i istonoga arhitektonskog izraza [14], ve jasno potvruju snane politike i kulturne veze
Hrvatskoga Kraljevstva s Bizantskim
Carstvom u 10. st. Poznato je da je
Tomislav kao bizantinski inovnik
dobio Dalmatinsku temu na upravljanje, dok je Stjepan Drislav primio
krunu od bizantskoga cara.
Osim velikih crkava grade se i male
crkve, a najpoznatija je crkva Sv.
Kria u Ninu, koju je potkraj 10. ili
poetkom 11. st. izgradio ninski upan Godeaj [16]. To se razdoblje
hrvatskoga predromanikog graditeljstva prema T. Marasoviu vremenski i stilski uklapa u karolinku
umjetnost zapadne Europe [14].
ranjih zidova lezenama. Osim velikih trobrodnih crkava, u to se vrijeme grade i brojne crkvice, poput Sv.
Nikole kraj Nina i Sv. Lucije na Krku [27]. U crkvi u Jurandvoru pokraj
Bake pronaena je znamenita Baanska ploa, vjerojatno prvi zapis
na hrvatskome jeziku. To se razdoblje hrvatskoga predromanikog graditeljstva, prema esto spominjanom
Tomislavu Marasoviu, vremenski i
stilski uklapa u otonsku umjetnost
zapadne Europe, koju su na ovo podruje prenijeli redovnici benediktinskog reda iz francuskog samostana
Clunya [14].
Interpretacije ranoga crkvenog
graditeljstva
Velika brojnost predromanikoga i
ranoromanikoga crkvenog graditeljstva na podruju dananje Hrvatske,
uglavnom na obali, otocima i nepo-
GRAEVINAR 58 (2006) 1
Crkveno graditeljstvo
srednom jadranskom zaleu, po gustoi i tipolokoj raznolikosti svrstava tu regiju meu najbogatije europske regije toga razdoblja. To je bogatstvo izazivalo brojne teze i teorije o njegovu nastanku i znaenju. Ta
su stajalita veoma raznolika, nerijetko polemina, a ponekad i suprotstavljena.
Zanimanje za predromaniko graditeljstvo nastaje tijekom tridesetih
godina 19. st., u vrijeme kada se u
cijeloj Europi pojavljuje izraena
tenja partikularizmu kod svih europskih naroda. Jaanjem nacionalne
svijesti pojavljuje se potreba za istraivanjem nacionalne batine. Tako
srednjovjekovna umjetnost postaje
glavna tema istraivanja. To se posebno oituje kod tzv. "barbarskih"
naroda (Slavena i Germana) koji su
na povijesnu pozornicu stupili raspadom Zapadnoga Rimskog Carstva.
Takva je tenja bila izraena i u Hrvatskoj, a tu je predromanika dobila
jo veu vanost jer se poklapala s
najslavnijim razdobljem hrvatske
povijesti, prvom neovisnom hrvatskom kneevinom, pa potom kraljevinom. Valja rei da je to potaknuto
naim i stranim (preteno talijanskim) istraivanjima antikih spomenika, koji su na ovim prostorima poeli jo u vrijeme renesanse.
Ipak temeljitija su istraivanja zapoela krajem 19. st. kada se osnivaju
brojne institucije za istraivanje i
odravanje spomenika. Tako je 1887.
fra Lujo Marun osnovao Hrvatsko
starinarsko drutvo u Kninu, a don
Frane Buli 1894. drutvo Biha u
Splitu. S velikim se povijesnim i
patriotskim zanosom tada istrauju
najstariji spomenici hrvatskog graditeljstva i kiparstva. Valja rei da je
neto prije toga (1878.), na poticaj
dr. Ise Krnjavoga, na Sveuilitu u
Zagrebu osnovana "Stolica za poviest umjetnosti i klasinu umjetniku
archeologiju".
Na teorije i povijest umjetnosti znaajno su utjecali teoretiari tzv. "beke
GRAEVINAR 58 (2006) 1
59
Crkveno graditeljstvo
ra Strzykowskog i njegovu tezu da
se staro crkveno graditeljstvo razvilo
iz drvene gradnje poznate na nordijskom prostoru.
se smjelu tezu, koja domaim graditeljima moda pridaje preveliko graditeljsko i astronomsko znanje, osvrnuti u nekim buduim napisima.
Crkveno graditeljstvo
ije (1971.), gdje je predromaniku i
romaniku prikazao Milan Prelog.
Zakljuak
Sve u svemu, predromaniko i ranoromaniko crkveno graditeljstvo na
hrvatskome prostoru, s vie od stotinu graevina raznolikih tipova i oblika, sauvanih u cijelosti ili u skromnim arheolokim ostatcima, nastalo
je pod snanim kulturnim utjecajem
Franakoga i Bizantskog Carstva te
redovnika benediktinskoga reda. Trajanje tih stilskih razdoblja na hrvatskome prostoru od 8. pa sve do kraja
11. st. poklapa se s razdobljem politiko-teritorijalnog konstituiranja i
egzistiranja Hrvatske kao neovisne
drave pod vodstvom knezova i kraljeva iz dinastije Trpimirovi. Kako
se predromaniko i ranoromaniko
crkveno graditeljstvo, zajedno s drugim oblicima umjetnosti toga doba,
razvijalo u neovisnoj Hrvatskoj, sta
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
GRAEVINAR 58 (2006) 1
61