Professional Documents
Culture Documents
Danijel Rui1
Seminarski rad
Danijel Rui dip.ing.gra., Tehnograd d.o.o. za graevinarstvo i inenjering Tuzla, Turalibegova br.48. Tuzla, mob:061
831 151, e-mail: danijelr@hotmail.com
SADRAJ:
SEMINARSKI ZADATAK: ................................................................................................................................................ 2
1.
UVOD .......................................................................................................................................................................... 3
1.1.
2.
3.
Materijali ............................................................................................................................................................ 4
2.2.
Metode ............................................................................................................................................................... 7
2.3.
3.2.
3.3.
4.
ZAKLJUAK ............................................................................................................................................................... 21
5.
LITERATURA............................................................................................................................................................. 22
1
SEMINARSKI ZADATAK:
2
1. UVOD
1.1.
Prikaz problema
znatno vea od dimenzija poprenog presjeka, razlikujemo vrh ipa koji se nalazi na njegovom donjem
kraju i glavu ipa koja se nalazi na suprotnoj strani. |1|
Sila od konstrukcije objekta prenosi se na jedan ili vie ipova putem armiranobetonskog
veznog elementa koji se naziva ''jastuk''. Jastuk ima ulogu da prenese silu sa konstrukcije objekta na
ip, ali i da povee ipove ukoliko ih je vie kako bi zajedniki primili optereenje od objekta. |1|
Na slici 2. prikazane su sljedee vrste ipova (a)-drveni, (b)-elini, (c)-armiranobetonski 1, (d)nearmirani i (e)-armiranobetonski 2.
2. MATERIJALI I METODE ISTRAIVANJA
2.1.
Materijali
4
Slika 4.
4 Pobijanje ipa |3|
elini ipovi
elini ipovi izvode se razliitih poprenih presjeka, duina im je obino do 35 m. Vrh ipa se
izvodi sa zakoenjem kako bi se omoguilo njegovo lake pobijanje u tlo, pri emu se pobijanje vri
pomou malja i makare kao i kod drvenih ipova. Uglavnom se primjenjuju kod privremenih objekata
gdje treba da preuzmu silu do 900 kN. Mana ovih ipova je to su izrazito podloni
podlo koroziji i to im je
cijena neto vea u odnosu na druge vrste ipova. |1|
ispupenje a sa gornje udubljenje to omoguuje bolje centrisanje ovih elemenata i njihovu bolju
meusobnu vezu. Ova vrsta ipova najee se upotrebljava kod rekonstrukcije objekata, odnosno
kada doe do neeljenih slijeganja objekta koja mogu naruiti i samu stabilnost objekta ali i u
sluajevima kada elimo izvriti nadogradnju objekta pa moramo poveati nosivost temelja.
Metode
ipovi se izvode na taj nain to se uz temelj otkopa lic irine ne vee od 1,50 m, presa se
jednom stranom osloni na postojei temelj a drugom utiskuje elemenat u tlo, kada se postigne eljena
sila u ipu lic se zatrpa i prelazi se na novo mjesto. Po zavretku radova ipovi se povezuju armirano
betonskim serklaom. Prilikom izvoenja ove vrste ipova potrebno je obratiti panju na pritisak u
hidraulikoj pumpi kako ne bi dollo do prekoraenja dozvoljenog pritiska to bi dovelo do izdizanja
temelja i zida i dovelo do njihovog oteenja. Ova vrsta ipova u praksi je poznata pod nazivom '' Mega
'' ipovi.
ipovi koji se izrauju na samom terenu mogu biti armirani ili nearmirani a po nainu izvoenja
mogu biti izvedeni postupkom pobijanja u tlo elinih cijevi ili postupkom buenja.
Meu ipovima koji se izvode postupkom pobijanja elinih cijevi u tlo moemo izdvojii
Raymont ipove, Frenki ipove i Ekspres ipove. Sam postupak izvoenja ovih ipova je veoma slian,
vri se pobijanje eline cijevi u tlo pomou malja dok makara slui samo da odri pravilan poloaj
cijevi.
7
Sam poloaj ipova najvie zavisi od konstrukcije objekta koja se nalazi iznad temelja. Osnovni
princip kod odabira poloaja ipova je da se optereenja sa temelja to ravnomjernije prenese na
ipova i tei se da ipovi ni u kom sluaju ne budu ekscentrino optereeni. ipovi se obino postavljaju
u grupe koje su meusobno povezane jastukom, ako se radi o temelju stuba. Veza ipa sa jastukom
najvie zavisi od vrste ipa, na sledeim slikama dati su neki od primjera veze ipa sa naglavnom
konstrukcijom i temeljom:
min.NVP
9
ARMIRANOBETONSKI IP OPTERECEN
NA PRITISAK
ARMIRANOBETONSKI IP OPTERECEN
NA ZATEZANJE
30-40 cm
Slika 12.
12 Veza ipova sa naglavnom konstrukcijom
Ispravno funkcionisanje ipa, odnosno pravilno prenoenje optereenja na dublje slojeve bolje
nosivog tla umnogome e zavisiti od veze ipa sa naglavnom konstrukcijom.
Sam oblik naglavne konstrukcije (jastuka) zavisiti e od broja ipova i njihovog rasporeda. Pri
odabiru rasporeda ipova mora se imati u vidu konstrukcija objekta koja se nalazi iznad temelja jer e
od nje najvie i zavisitii raspored ipova.
10
ipovi rijetko postavljati direktno ispod stubova ve se vri njihovo smicanje ali tako da prenos
optereenja iz stuba na ipove opet bude ravnomjeran i isti u svakom ipu, a ukoliko se radi o
temeljnim trakama na koje su oslonjeni zidovi ili temeljnoj ploi poloaj ipova ne smije biti direktno
ispod samog zida.
11
Pri proraunu ovako izvedenih ipova zbog nejasne preraspodjele optereenja obino se uzima
predpostavka da kosi ipovi preuzimaju itavu h
horizontalnu
orizontalnu komponentu optereenja a vertikalni
primaju samo vertikalno optereenje, to nije u potpunosti tano ali pojednostavljuje proraun.
Oslonjeni ipovi primjenjuju se kada se ispod povrinskog sloja male nosivosti i srazmjerno
male debljine nalazi nosivi sloj, na koji se ip moe osloniti. U tom sluaju optereenje od temelja
prenosi se na nosivo tlo. Da bi ip mogao da ispuni u potpunosti svoju funkciju on mora zai u dobro
nosivo tlo najmanje 3,0 m ukoliko se radi o sloju dobro zbijenog pijeska i ljunka, ukoliko se radi o
vrstom nosivom sloju ova dubina moe biti i manja a ako je u pitanju vrsta stijena dovoljno je da se
ip samo osloni na nju.
3.1.
uvre. Postoji vie metoda odreivanja nosivosti ipa raunskim statikim obrascima od kojih su
najpoznatije metode Terzaghi-a, Mayerhof-ova i Brinch Hansen-a.
a)
Metoda Terzaghi-a
Po ovoj metodi, ako centrino optereenje P ipa dostigne graninu nosivost tla, pojavljuju se u
tlu klizne povrine, po kojima tlo ispod vrha ipa tei da se istisne navie prema povrini terena. Ovoj
sili istiskivanja suprostavlja se teina D gornjih slojeva iznad nivoa vrha ipa do povrine terena i otpor
omota noseeg tla. Nosivost ipa odreuje se po obrascu:
N = q f Aq + f s A p
gdje je:
qf - granino optereenje tla u nivou vrha ipa,
Aq - povrina presjeka ipa u nivou vrha ipa,
fs - specifini otpor adhezije i trenja omotaa ipa u noseem sloju,
Ap - povrina omotaa ipa u noseem sloju.
gdje je:
c - kohezija tla u nivou vrha ipa,
- zapreminska teina tla u koje je ip pobijen,
15
Nc , Nq , N - faktori nosivosti tla u nivou vrha ipa, zavisni od ugla unutranjeg trenja , a
dobijaju se iz dijagrama na slici, a obzirom na predpostavku o kliznoj povri,
Fs - specifini otpor adhezije i trenja omotaa ipa zavistan je od vrste tla i konzistencije
pojedinih slojeva u koje se ip pobija.
Tabela 1. Specifini otpor adhezije
Vrsta tla
Fs (kN/m2)
10 30
Tvrda glina
40 100
Pjeskovita glina
21 50
Zbijeni pijesak
35 70
Zbijeni ljunak
50 - 100
tg m =
tg
;
F
cm =
c
Fc
gdje su:
i c - ugao unutranjeg trenja odnosno kohezija, odreeni metodama geomehanikog
ispitivanja;
F - faktor sigurnosti za ugao unutranjeg trenja tla, usvaja od 1,2 1,8;
Fc - faktor sigurnosti za koheziju, usvaja se od 2,0 3,0 .
Dozvoljeno optereenje po Terzaghi-ju je:
N = (c m N c + D N q + 0,5 B N ) Aq + O f s l
gdje su:
O - obim, za kvadratni presjek O=4B;
l - duina ipa u nosivom tlu specifinog otpora fs.
Nedostatak ove metode je predpostavka, da se klizne povrine, koje se pri graninom optereenju
pojavljuju pri vrhu ipa, zavravaju na horizontalnoj ravni u nivou vrha ipa. Modelska ispitivanja i opiti
statike penetracije '' in situ '' pokazali su da je nosivost ipova vea nego to se dobije po ovoj metodi.
Na osnovu izvrenih ispitivanja usvojena je predpostavka da se klizne povrine produe navie i skrenu
prema ipu ( slika 5.3.b ).
16
Slika 22.
22 Dijagram za odreivanje faktora nosivosti
Ostale metode nee biti obraivane u ovom radu.
3.2.
Optereenje objekta prenosi se na tlo preko vie ipova, koji obrazuju grupu ipova. Opitima je
utvreno, da nsivost ipa u grupi nije jednaka nosivosti pojedinanog ipa, ve da u mnogim
sluajevima ona moe biti manja, to zavisi od rastojanja izmeu ipova.
ipova. Meutim, ova razlika u
nosivosti moe postojati samo kod lebdeih ipova, dok kod stojeih ona praktino ne postoji.
Kod stojeih ipova optereenje ipova prenosi se na vrsto tlo kao to je stijena, ljunak
i pjesak na
veoj dubini.
Radi toga potrebno je da nosivi sloj ima dovoljnu debljinu da moe izdrati optereenje cijele grupe
ipova to je potrebno ispitati sondiranjem.
Kod lebdeih ipova optereenje ipova prenosi se du cijelog omotaa na okolno tlo.
Ako su ipovi gusto pobijeni, njihove izobare se presjecaju, nastaje superpozicija pritiska, uslijed
ega je tlo male nosivosti vie napregnuto nego u sluaju pojedinanog ipa. Zbog toga moe doi do
znatnih slijeganja i deformacija objekta.
Kod rastojanja a= L/10, praktino prestaje uticaj superpozicije pritisaka na nosivost lebdeih
ipova, dok se jo uvijek moe oekivati neto vee slijeganje grupe ipova od pojedinanog.
Za odreivanje smanjenja nosivosti pojedinanog ipa u grupi ipova postoji vie metoda, od kojih
moemo izdvojiti '' metodu Los Angeles ''. Po ovoj metodi uvodi se koeficijent efikasnosti f
d
1
f =1
m (n 1) + n (m 1) + 2 (m 1) (n 1)
a mn
18
gdje su:
d - prenik ipa,
a - rastojanje izmeu ipova u istom redu,
n - broj ipova u svakom redu,
m - broj redova.
Terzaghi-jeva ispitivanja u cilju utvrivanja cjelishodnosti fundiranja na lebdeim ipovima
pokazala su sledee rezultate. Kod irokih temelja, prenoenje pritisaka u dubinu tla je skoro isto kod
fundiranja na ipovima duine 6,0 m kao i kod ravnog fundiranja bez ipova.
Slika 25. Prenoenje pritiska tla (a)iroki temelji, (b) uski temelji
Kod uskih temelja prenoenje optereenja ipova iste duine povoljnije je nego kod povrinskog
fundiranja, jer se ipovima optereenje prenosi na dojnje slojeve vee zbijenosti i nosivosti ( slika
5.19.b ). Iz ovih opita izveden je zakljuak, da fundiranje
na lebdeim ipovima moe biti racionalno samo ako je duina ipova L vea od irine temeljne
stope b. Prenoenje optereenja na dublje slojeve je tada povoljnije i slijeganje je manje kod fundiranja
na ipovima, pod uslovom da duina ipova ne bude suvie velika. Ukoliko je odnos L/b>1, utoliko je
prenoenje optereenja ipovima na veu dubinu, a slijeganje manje.
Probno optereenje grupe ipova je obiman posao, koji zahtijeva materijalna sredstva i utroak
vremena. Zbog toga se redovno primjenjuje probno optereenje pojedinanog ipa, na osnovu kojeg
se utvruje nosivost grupe ipova. Ako je tlo neravnomjernog sastava, vri se probno optereenje dva
ipa, te se usvaja dobijena nosivost izmeu njih.
U rastresitom nevezanom tlu vee debljine sloja, pobijanjem grupe ipova vri se zgunjavanje tla i
poveava njegova zbijenost. U takvom sluaju nosivost ipa u grupi je vea nego pojedinanog.
Meutim, sa poveanjem nosivosti ipa uslijed zgunjavanja tla moe se raunati samo onda, ako je
postignuta trajna zbijenost tla, jer se moe desiti da se pri pobijanju ipova tlo izdie, i tada je bolje ne
19
raunati sa poveanjem nosivosti. Tlo koje se izdie pri pobijanju ipova kasnije se slijee kao nasuto
tlo i moe, ak, da se odvoji od donje povrine temeljne stope.
U izvjesnim sluajevima pobija se grupa ipova samo radi zgunjavanja tla. U tim sluajevima,
ipovi ne slue za prenoenje optereenja temeljne konstrukcije na nie slojeve, ve samo za
poboljanje fizikih i mehanikih osobina tla, tako da cijelo optereenje temelja prima poboljano tlo.
3.3.
ipa = 50 cm
f = 1,50 m
o 2 = 0,12 MPa
0,50 2
0,48 = 0,188 MN ,
SV = 2 3,14
4
20
4. ZAKLJUAK
U okviru analize isplativosti izvoenja pojedinih graevinskih objekata esto se rade kalkulacije o
izvoenju temeljenja na ipovima. Potreba za dubokim temeljenjem naroito je izraena na
movarnim podrujima, i podrujima gdje vladaju izrazito loi geomorfoloki uslovi. Takvo podruje je
i podruje Tuzle. Vrlo esto smo dovodeni u situaciju da moramo izvriti ekonomsku analizu
isplativosti izvoenja temeljne konstrukcije, a samim tim i izvriti pravilan odabir konstrukcije sa
konstrukterske strane. Uzimajui u obzir sve aspekte kod dubokog fundiranja, ali uporeujui cijenu
kotanja temeljenja na ipovima i neku drugu vrstu temeljenja (obino je to zamjena tla ispod plitkih
temelja), moe lako doi do zakljuka da smo vrlo esto skloni izbjegavanju temeljenja na ipovima
pod izgovorom ekonomske neisplativosti. Ovakvi postupci esto nisu opravdani, i stoga se temeljenje
na ipovima izbjegava. U prolom stoljeu viestruko (barem na naem podruju) je koriteno
temljenje na ipovima i kao dokaz ispravnosti moe posluiti da su svi ti objekti i dan danas u
eksploataciji.
ipovi, kao oblik dubokog fundiranja, predstavljaju znaajan pomak u pogledu stabilnosti i
trajnosti objekata jo od davnih vremena pa na ovamo. Sa promjenom tehnologije graenja i
uvoenjem novih maina u rad, izrada ipova je unaprijeena i ubrzana, to doprinosi broj dinamici
izvoenja radova.
Prikazani naini fundiranja sa ipovima daju jasniju sliku o rjeavanju problema temeljenja, ali
uvode osnovne parametre koje treba uzeti u proraunu. Osnova za taan i kvalitetan proraun ipa
jesu geoloke i geomehanike podloge. Bez tanih graninih uslova ne mogu se pravilno projektovati
ipovi, a samim tim dolazi do velike razlike u kotanj izmeu ipova i nekog drugog oblika temelja. Na
kraju, tu je i kratki primjer prorauna jednog Frenki ipa.
Preostaje na u daljnim ekspertizama i radovima da analiziraju uticaje koji se javljaju usljed
neadekvatnih graninih uslova (tj. kod nedovoljnog broja buotina, nedovoljnog broja geolokih
profila, i sl.), ali i uticaje graninih stanja trajnosti na ipove.
21
5. LITERATURA
22