Etnologija |

111

Yildiz

Narodna vjerovanja (BiH)

Podruje sjeverozapadne Bosne oduvijek je bilo kolijevka bogate narodne batine ouvane u
najveem dijelu putem narodne predaje kroz nizove generacija. Suvremeni nain ivota uinio je
svoje, tako da je u nedostatku pisanih izvora taj segment ostavtine bonjakog naina ivota ve
odavno poeo da iezava. Bez obzira da li je rije o obiajima, iji su temelj vjera ili isto
praznovjerje, ljudi su sa koljena na koljeno prenosili navike njihovih pradjedova, nastojei da
svoj ivot dovedu u harmoniju sa prirodnim silama koje predstavljaju vjenu tajnu.

Brak, svadba
U Cazinskoj krajini u prolosti se najvie enilo i udavalo pred zimu kada zavri sezona
poljoprivrednih radova i no je dua. Djevojke dosta puta nisu imale slobodu izbora poto su
roditelji gledali da je udaju u neku bogatiju familiju u kojoj ima dosta stoke i zemlje to je u
ondanje vrijeme bilo simbolom bogastva. Iako u boljem poloaju od cura ni momci nisu uvijek
bili u prilici da se oene odabranicom svog srca posebno ako je ona bila kerka udovice koja se
smatrala lakom, nemoralnom enom ili u krajnjem sluaju ukoliko je dolazila iz siromane
familije. Korpulentnije djevojke rumenih obraza i jaih kukova bile su najtraenije za brak poto
su po narodnom sudu zraile zdravljem i sposobnou za rad i raanje djece.
Zbog takvih drutvenih normi i obrazaca ponaanja djevojke su u prolosti udavale se kradom,
poto su mi im roditelji branili udaju za odreenog momka, o emu govore mnoge krajike
pjesme koje su se mogle uti u svim onim prilikama kada su se djevojke i ene sastajale "Kog ja
volim moji ga ne vole, ukrast u se to mi je najbolje".
Posebna i po mnogo emu drugaija od ostalih svadbenih ceremonija svakako je kladuka
svadbarica prepuna zanimljivih adeta koji je prate. Obiaj je bio da djevojke kite svatove
cvijeem i novim pekirima. Ako je mladoenja bio boljeg materijalnog statusa onda su se
obavezno pozivali cigani svirai da svojoj svirkom upotpune i uvesele ovaj dogaaj. Uz muziku
obino bi podvikivali "maalna ialna, dok se nebo iara!". Nevjestu bi kitili dukatima. Niska
dukata i sjaj zlata jo bi vie isticali nevjestinu ljepotu ali istovremeno je titili i od uroka.
Kao i u svakoj drugoj svadbi kod Bonjaka pjevalo se i povelo kolo.Obavezno se pucalo kako bi
se zaplailo svako zlo i istovremeno privukla to vea panja na sveani dogaaj.
Uz endibu bili su nezaobilazni i neki adeti kojima se eljela srea mladencima poput paljenja
vatre.Nju bi palio neko od komsija pokraj puta kojim ce mladenci proci. Po dimu se gatalo ukoliko ide uspravno u nebo enidba je sa sreom no, krivuda li dim i leti prema zemlji mladom
paru se ne predvia dug zajedniki ivot.
Nekad iz ale a moda vie iz elje da se neto uiari iz ovog veselog dogaaja, posebno ako je
mladoenja dolazio iz imunije familije, na put se stavljala zapreka od lanaca ili grede koja bi
zaustavila svatovsku povorku. Tada bi izlazio mladoenja i kum da se "pogode" sa onim ko je

postavio zapreku tojest da ga aste, daruju novcem kako bi ih ovaj pustio dalje. Tom prilikom
"odvezivala se kesa" i darivalo a darovani bi poelio mladoenji i mladi svako dobro i sreu u
zajednikom ivotu. Novac bi se stavljao i u mladinu cipelu pa su se okupljeni otimali ko e da
izuje mladu i tako pokupi pare.
Mlada bi krenuvi iz svoje porodine kue, posebno ako je imala mlaih sestara ili neudatih
kominica, udarila nogom od avliju kako bi se zatresla pa da se za njom udaju i druge. Imitativna
magija krajike svadbe nalagala je da se mlada posipa penicom, simbolom plodnosti,
bombonama i parama, simbolom uivanja i bogastva. Prije toga, neko od domaina, obino onaj
najstariji, uei hair dovu okrenuo bi mladu "za suncem".
Od davnina posebno se pazilo u vjerovanjima za prizivanje dobrog usuda i sree da se pazi na
smjer suneve putanje, to potjee iz starog bosanskog kulta sunca. Kad bi polazili od mladine
kue, namjetalo se da svatovi idu "za suncem", pa se unaprijed planirao takav put.
Prije nego to bi nevjesta ula u mladoenjinu kuu, odala bi poast kunom pragu, svetom
simbolu svakog doma. Poljubila bi prag, prethodno prekrivi ga svojom maramicom. Obavezno
bi u kuu zakoraila desnom nogom. Uavi u svoj novi dom prila bi odmah ognjitu i u njega
bacila maramicu "za sreu' ime je i simbolino raskinula vezu sa roditeljskim domom i
djevojatvom.
Mladenci su se nudili zaeerenom vodom, erbetom, kako bi im zajedniki ivot bio sladak a
ostatak bi se prosipao pod mladu voku to je trebalo obezbjediti brak pun djece. U narodu se
vjeruje ukoliko nakon svadbe pada kia "da se mlada pokajala to se udala".
Kada se vjenavaju mlada obavezno gleda da iskoristi tu priliku i pritisne nogom mladoenjinu
nogu tojest na veliki noni prst kako bi joj mu bio vjeran i posluan. Neke od njih, koje se nisu
udavale svojom voljom to nije bio rjedak sluaj u prolosti, znale su stojei kod matiara staviti
ruke sebi iza lea i tiho rei "Vjenati se hou, djece neu!". O samom braku i njegovoj sudbini u
narodu postoji mnogo gatanja od kojih su ova samo neka poput onog da e brak partnera od kojih
je jedno roeno utorkom a drugo subotom loe zavriti. Za brak jako je dobro da prvo dijete bude
ensko...
Velikim grijehom smatra se kada se uzmu roaci i takav brak niti je blagoslovljen niti sretan. Po
narodnom sudu mogu se eniti potomci od devetog koljena pa na dalje.Sve ispod toga nije
doputeno. Takav brak vue proklestvo o emu svjedoi narodna predaja o crvenoj kii. Naime,
onog dana kada su se vjenali brat i sestra, zbog tekog grijeha, padala je crvena, krvava kia.
Prvo brano jutro novopeena mlada morala je prva ustati, jo u samu zoru, kako bi oistila
kuhinju, nalozila vatru i ispekla kahvu. Kada bi se probudili svekar i svekrva obavezno bi ih
poljubila u ruku i upitala jesu li dobro spavali. Postepeno svekrva bi snahi prepustila kuu i sve
kune poslove a ona bi se uglavnom posveivala radu po bati.
Mladina familija dolazila bi na "mirenje" nakon desetak dana obino nosei ruho sa sobom u
kojem se nalazio jorgan, jastuci, ilim, serdaza ili neto drugo.Veliko potovanje prema
starijima, posebno roditeljima, znalo je upriliiti situacije da je jako star otac mogao udariti sina
koji je i sam ve bio u srednjim godinama zbog neposluha. Obiteljska kua a samim time i
roditelji preputali su se najmlaem sinu i snahi dok su starija braa gradili sebi nove kue obino

u neposrednoj blizini roditeljske kue.

Poroaj, dijete
Trudnou je nevjesta zbog srama pred svekrvom i svekrom kao i djeverovima krila sve dok je to
bilo mogue. im bi se trudnoa spazila nevjesta bi dobijala bolji tretman u kui te se oslobaala
mnogih obaveza. Obino bi se prema svekrvinim sugestijama omotala oko pasa i kretala to
manje.
U prolosti vrlo malo je ena raalo kod doktora u bolnici ve se itav porod obavljao kod kue
uz prisustvo starije, iskusne ene obino svekrve ili neke iz komiluka koja se nazivala babicom.
Porodilji bi se rasplela kosa a ona bi unula pridravajui se za oklagiju.
im bi dijete izilo babica bi mu presjekla pupanu vrpcu i zavezala je. Obiaj je bio da se vrpca
presjee mukom djetetu na sjekiri, da bi mu ili zanati, ili na olovci, kako bi mu ila skola, dok
se za ensko dijete vrpca presjecala na oklagiji.
Pupkovina se obiavala zakopati pod mladu voku. Kada bi dijete odraslo plod upravo tog stabla
mogao mu je donijeti ljubav ivota. Naime, u narodu se vjeruje ako osoba suprotnog spola pojede
plod sa tog stabla moe se zaljubiti u tu djevojku ili mladia ija je pupkovina prije mnogo
godina zakopana pod njegovo korijenje.
Krajiko predanje navodi kako se eni u trenutku poroda odvoje sve kosti, osim onih u bradi, pa
je ona zbog toga u toku narednih etrdeset dana od poroda u periodu oporavljanja tkz. eteresnici.
Slino tome narod jo i danas vjeruje da se djetetu tjeme potpuno zatvori tek kada progovori i
uspije rei jaje. Dijete na ovaj svijet doe ve sa odreenom sudbinom propisanom od Allaha
u prvi 40 dana po zaeu.
Razni profilaktiki rituali prate poetak ivota svakog djeteta, posebno u eteresnici, kada se
velika panja posveuje zatiti od zla. Prema openitom bonjakom vjerovanju sve to je malo,
lijepo i mlado moe se lako urei i samim time razboljeti. Neko od ukuana, obino mati ili nena,
stavljali bi u djeiju beiku muhliju (ekser) da mu dinovi ne mogu nita. Naime, po narodnom
shvatanju zli duhovi se boje metala posebno eljeza i olova. Uz muhliju esto se mogla vidjeti i
tisovina, maleni zapis, list sedefila, razne inuve i slino.
Roditeljska elja da se ouva zdravlje i nafaka djeteta nije se izgubila u dananjim, modernijim
vremenima ve se i sada praktikuju neki od obiaja iz prolosti. Iako su uglavnom svi poroaji
danas u bolnicama roditelji gledaju da uprilie, po povratku iz rodilita, da dijete ne odnose prvo
svojoj kui ve uz put da navrate, bar na pola sata, kod nekog roaka ili prijatelja koji ivi na
brdu tojest do ije se kue ide uz brdo "kako bi i djetetu sve ilo uz brdo!".
Onoj djeci koja se rode ponedjeljkom i petkom ovakav ritual nije potreban jer se ova dva dana
smatraju sretnim u narodu.
Osim toga, opet po savjetu starijih ena, dijete se tri puta stavi i izvadi ih hladne penice poreta
na drva i svaki put se kae "Kad neko urekao ovu crnu i aavu pekaru tada urekao i moje

dijete!". Nakon toga vjeruje se da ga niko nee moi urei.

Openito bonjaki narod je jako sklon vjerovanju u urokljive oi to je samo jedan od uticaja
maginih vjerovanja koje su na nae bosanske prostore donijeli Turci. Mo uroka potvruju i
hadisi te kao takvo ima svoje uporite i u Islamu. Vjerovanje da kroz oi dua kontaktira sa
vanjskim svijetom i u zavisnosti od raspoloenja utjee na njega stara je koliko i samo
ovjeanstvo.
U Cazinskoj krajini nene upozoravaju od davnina da se treba uvati garavih oiju poto one
najlake prostrijele ovjeka do srca i mogu mu navui kako bolest tako i smrt. Takvom
vjerovanju nastalom u prolosti najvie je kumovao strah od Cigana i njihovi magini moi jer se
oduvijek prepriavalo kako Ciganke znaju oima i basmama zasljepiti i pokrasti svakog na kog se
namjere.
Krajinici vjeruju da su opasne i zelene oi poto podsjeaju na zmijske i maije i da su osobe sa
zelenim oima u sutini najvie sklone zavisti i ljubomori, glavnim pokretaima uroka.
Od svitskog sepa kako se to obiava rei u Cazinu i Velikoj Kladui najvie stradaju stoka i
djeca, posebno osjetljiva su novoroenad i ako se ne reaguje na vrijeme, dijete moe da umre
usljed ega mu tijelo obavezno pomodri. Narod vjeruje da takav le baksuzan, naroito ako je
oputen, jer vue novu smrt u familiji.
Bebe su se ranije posebno uvale od pogleda prvih etrdeset dana jer se vjerovalo da je upravo u
tom periodu beba najosjetljivija. Strah od tuih, nezgodnih oiju pojaavao se djeijim plaem
poto, kako to vele bonjake nene, Od takvih oiju dijete moe da se zaceni, a i da dobije neku
bolest. Zbog toga se ustalio adet da se prilikom gledanja malog djeteta prvo pogleda u svoje
nokte pa tek onda u njega obavezno govorei maalah.
U krajikom narodu ouvalo se vie naina tjeranja uroka sa djece. Ako dijete pone da se trza
nou, da neobino mnogo plae ili stalno ima povienu temperaturu ili povraa, izvodi se obred
sa pljuvakom. Majka dijete odmah nosi u kupatilo i tamo sebi ulije u usta malo vode. Dok vodu
dri u ustima, u mislima proui euzubillu, zatim stavi desnu ruku ispod desne noge i ispljune
vodu u aku. Njome potare dijete po licu, niz ruke i noge ime urok nestaje.
Majka kada uspavljuje dijete u beici ili ga vec usnulog stavlja u nju tri puta proapue "Urok u
stranu, san u beiku" pa isto toliko puta pljucne pokraj kolijevke. Neke od njih, pouene od
starijih, iza ovog nadovezu neku basmu poput ove "Bjei urok u stranu: gdje se ena ne babi, gdje
pile ne pijue, gdje ovca ne bleji, gdje hore ne kurie, gdje mace ne mjaue veledalin amin'.
Druge, pak, imaju obiaj dok dre malo dijete u naruju rukom ga dotai prvo po stranjici a
onda po licu tri puta pratei te pokrete rijeima "Ko ureko doli, urekao i gori!". Smisao ovakve
izjave lei u tome to se u narodu smatra da je guzica jedino mjesto koje se na ovjeku ne moe
urei.
Urok moe imati jake posljedice i na samu dojilju usljed ega joj presui (povue) se mlijeko iz
grudi. Posmatra ju li osoba urokljivih oiju dok doji mlijeko e joj nestati. Identino stanje moe
uzrokovati i ukoliko kap mlijeka iz sise kane na pod dok hrani dijete pa ona ili neko drugi stane

na nju tojest nagazi je. Stare ene nesretnu majku odmah posavjetuju da u kui ili po selu potrai
trahane (tarahane) stare tri godine. Trahanu ona treba skuhati i u tri navrata pojesti po malo pa e
joj se mlijeko odmah povratiti.
U cilju zatite na dijete se kae ili stavljaju razni apotropejski predmeti i hamajlije. Najee se
na djetetovu kapicu priije oblutak od salijevanja zrna (olova), takozvano srce ili komadi
tisovine. Nekad bi se uhvatila ili jednostavnije nala mrtva krtica i otkinula bi joj se prednja
apica i zaila djetetu za kapicu. Vjerovalo se da ga poslije toga niko nee moi urei i navui
bolest na njega.
Da obezbjede svom djetetu dobro zdravlje majke su, osim zatite od uroka, na sve naine
maijskim putem pokuavale utjecati na njegov imunitet pa im bi mala beba kihnula govorile bi
"Pis mace, zdrava djeca!'. I dok kupaju djecu majke i danas umiju rei "Voda niz brdo a moj
Emina uz brdo!". Prljava voda od kupanja obino se prolije pod mladu voku.
Za malu djecu u Cazinskoj krajini kau da su kao meleci dok ne ponu da progovaraju, tada
izgube to draesno svojstvo poto uz one lijepe rijei mogu izrei i neke neprikladne.No, sve do
puberteta djeca imaju neku neobjanjivu neprilagoenost svijetu oko sebe to dokazuje i sljedee
vjerovanje. Prema njemu djeci kada zaspu "odluta duh" pa svaka majka kada premjeta usnulo
dijete sa jednog mjesta na drugo podigne ga sa euzubilom, zovne ga po imenu ili bar malo
povue za nos.Tim inom eli se skrenuti panja duhu da se vrati u tijelo, to se dogaa u tren
oka, jer u protivnom ono se moe razboljeti ili poludjeti. Ukoliko dijete nemirno ili loe spava
majka potrai ostatke vune na kakvoj ivici ispod koje su se provlaile ovce pa mu je stavi pod
jastuk.
U prolosti roditelji su se trudili na razne maijske naine uticati na djeiju sudbinu. Upravo takvi
rituali najkarakteristiniji su za vrijeme poroda i nakon njega.
Mukoj djeci se eljelo da imaju spretnost u zanatu ili koli a djevojicama da budu dobre
domaice. Iako to u dananje vrijeme djeluje diskriminirajue za enski spol moe se rei da ipak
svi obredi nisu kategorizirajui ve su neki poput ovog bili isti za svu djecu. Otac bi prve
odsjeene nokte nosio u damiju i gurnuo ih pod tepih, da niko ne vidi, kako bi dijete kada
odraste i poe u kolu dobro uilo.
Visibabom ili drimovcem stare nene obiavale su u nedavnoj prolosti bajati djeci da budu vesela
i ila. Kada bi djeca brala koncem zime visibabu i donosila je kui stare su nene iskoritavale tu
priliku da im obnesu cvijet oko glave i poprate to rijeima : Drimovac drima, ti ne drima.
Drimovac nujan a ti veseo.
Kada dijete pone praviti prve korake majka zamjesi maslenicu i u nju stavi jedan novi.
Maslenicu svi ukuani jedu kako dijete ne bi padalo ve lijepo prohodalo. Onom ko u toku
ruka pronae novi u maslenici predvia se srea i on kovanicu nosi uza se. Kako bi dijete to
prije napravilo prve korake i prohodalo traila se djevojica rodena nakon smrti svog oca ("koja
nije upamtila oca"), i darovala se poklonom ili novcem.
Ako se desi da je dijete boleljivo i da slabo raste, primjenjuje se obred sa jabukama. Uzele bi se
dvije zdrave jabuke i svakoj nadjenulo drugaije ime te bi se na mladu nedjelju zajedno sa

bolesnim djetetom odnijele na raskre. Prvom prolazniku koji bi sluajno naiao ponudilo se da
odabere jednu od jabuka i ponese je sa sobom. Po onoj koja bi ostala, dijete bi dobijalo novo ime,
koje bi mu donijelo zdravlje i napredak.
U sluaju padavice (epilepsije), lijeenje bi se obavljalo uz konsultaciju sa hodom, koji bi
bolesniku napisao odgovarajui zapis. Zatim bi otac djeteta uzeo mladog crnog ovna, bez ijedne
bijele dlake, i zajedno sa bolesnim djetetom otiao do nekakvog velikog raskra. Tamo bi,
nenadano, oborio dijete na zemlju, prinosei mu no uz vrat, kao da e ga zaklati (kako bi ono
zadrhtalo od straha), a potom bi brzo oborio ovna i zaklao ga! Meso rtvovane ivotinje se ne
jede, nego se raskomada i baci niz rijeku, a koa se ostavi da bolesnik spava na njoj do konanog
izljeenja.
Narodna medicina
Lijeenje putem magije nastalo je u pradavnim vremenima kao odraz umijea i snalaljivosti
obinog krajinika. Neki od tih rituala postali su dio narodnog ivota poput krajikog adeta da se
u proljee, prije nego to se oglasi kukavica prvi put te godine, napravi zeljanica da bi se bilo
zdravo. U zeljanicu se obavezno mora nai par struaka mlade are da se te godine ne bi imalo
osipa i svrabea po koi.
Neki od recepata krajike narodne medicine imaju savjete kako naprimjer lijeiti psihosomatske
probleme poput nervoze; treba u kui poklopiti sve dezve za kahvu, onda zagrijati na plehu
poreta dezvu i poklopiti je tanjuriem za fildan tri minute. Poslije isteka tog vremena u dezvu
usuti kahvu i zaliti je vruom vodom te na kraju popiti.
Drugi recepti predstavljaju spoj magije i sujeverja ponikle iz starih vjerovanja u duhovnu snagu
prirode i njenih sila. Kao prilog tome podsjetimo se na jednostavne savjete koje i danas ljudi
mogu lako isprobati na sebi.
Bradavice sa tijela lahko se uklanjaju na neki od ovih naina: u umi se potrai neka ivotinjska
kost , pa se onim dijelom to je blie zemlji protare bradavica na tijelu. Potom se kost vrati na isto
mjesto i poloaj te se udalji bez okretanja nazad.
Na Mlaak izie se napolje, tri puta se ponovi sura Ihlas pa se gledajui u mjesec kae: Mladi
mjesee, tako ti tvoje mladovine, skini sa mene ove bradavine!.
Osim ovakvih naina negdje se uprilii prilika da se mejitovom (mrtvaevom) rukom dodirnu
bradavice pa e nestati same od sebe ili se ukrade malo soli iz komijske kue i njome protrlja po
mjestima sa bradavicama.
Alkoholizam: pijanac e ostaviti pie ukoliko popije alkohol u koji se pomokrio djeak koji nije
upamtio svog oca ili ako flaa sa piem prenoi u neijem mezaru. Isto tako, nae li se u piu
malo vode kojom se okupao mrtvac vjeruje se da e nakon ispijanja u alkoholiaru umrijeti
elja za opijanjem. Babe vraare savjetuju i dana s se se u pie doda malo kapi mlijeka crne
krmae ili mokrae od jea ili abe.
Krupa: kad dijete dobije krupu tri puta mu se provue maji rep izmeu usana i krupa e nestati.

Struna:Ako bi ovjek skoio sa tavana ili gladan podizao teak teret znalo se desiti da ga zaboli
stomak, tom se u narodu govorilo da je strunio eludac (eldac). Tegoba bi se odmah lijeila
tako to se na tepsiju tri puta izlijevao loni vrele vode i okretao naopako kako bi upio vodu u
sebe. Svaki put onaj ko je radio obred (eludarica) govorio bi sljedeu basmu:
aldeak, aldeak sjedi na svoj mjesaak, nani na ruak sa boijom hazmom a mojom
basmom.
Strah: kada se dijete uplai neeg ili odraslog ovjeka stalno boli glava, loe spava i slino ide se
kod stravarke da mu se salije zrno ili straha. Rije je o obredu koji su nam donijeli Turci i kojim
se esto vrlo uspjeno moe anulirati neka od psihiki oboljenja. Za potrebe rituala trai se
ispaljeno puano zrno ili se u nedostatku toga provuku kroz puanu cijev komadii olova pa
topi u kaiki na vatri. Stravarka za vrijeme obreda ui sure Fatihu i Ihlas a dok izlijeva
rastopljeno olovo kazuje: Bjei straha tjera te ona sprava. Olovo se salijeva tri puta iznad
glave, stomaka i nogu a finalni simbol koji ujedino i navjeuje uspjeno lijeenje trai se u
oblutku zvanom srce. U rastopljenom olovu na dnu posude stravarka pronalazi razlog straha kod
djeteta, obino figurice koje neodoljivo podsjeaju na psa, maku, mia, koje oznaavaju da strah
potjee od susreta sa nekom od tih ivotinja. Drugaiji znaci poput puanih zrna otkrivaju da je
strah uzrokovan pucnjem a simboli poput igle ili noa operacijom, injekcijom i slino.
Rast kose: na mladu nedjelju, prije svanua, sjeklo se po tri pramena kose, uz euzubillu, i
bacalo pod mlado stablo dunje kako bi kosa bre rasla i bila jakog korijena. Nesanica ili
glavobolja eliminisala se tako to bi se uz bismillu tri puta oko glave pronijelo neto sadake u
novcu i udijelilo sirotinji.

Ljubavna magija
Uoi Bajrama mladi i dan-danas znaju potraiti pogledom najsjajniju zvijezdu na nebu i devet
puta gledajui u nju, ne trepui, izgovoriti: Reci zvijezdo ko me voli, reci zvijezdo je li taj (ta)
koga volim. Iza toga bi prouili suru Ihlas i lijegali u postelju. Tokom noi, u snu, dobili bi
odgovor na svoje pitanje.
Krajike djevojke u prolosti veliku panju su posveivale elji da imaju to vie momaka za
aikovanje poto se prema tome vrednovala i njena ljepota te mogunost za to bolju udaju. U
elji da postanu to atraktivnije nisu se libile potraiti pomo ni u magijskim ritualima od kojih su
najpopularniji bili oni vezani za izgovaranje basmi, rimovani magijskih stihova.
Prije polaska na vaar, sijelo ili neku drugu prigodu djevojka bi oblaei dugu bijelu koulju
govorila: Ja obue bijelu koulju nase da privuem sve momke predase a sve cure da bacim
izase veledalin amin. Kada bi naiao momak koji joj se dopada ona bi puhnula u njegovom
pravcu tajno i da niko ne vidi.
Da natjera momka da joj doe u aik pod pender nekada su djevojke izvodile svakojake rituale
od zasjecanja kunog praga sjekirom, zapreivanja graha, hvatanja za strehu ili bajanja
zvijezdama.

Jedan od najpoznatijih rituala djevojake magije svakako je prevrtanje kune metle naopako.
Pred spavanje djevojka bi tri puta okrenula metlu svaki put govorei Ja prevrnuh metlu a ne
prevrnuh metlu ve n. um i pamet za sobom da noas crkne za mnom, sa boijom moi, mojim
sepom veledalin amin. Svaki put bi puhnula u metlu i na kraju je ostavila okrenutom naopako,
na drci, da tako prenoi iza kunih vrata.
Osim ovakvih, bezopasnih bajanja u narodu su oduvijek postojale vraare (sihirbaze) koje su
mogle po rijeima naroda potkovati abu na ledu te koje znaju gdje se nebo kukama zapinje
za zemlju. Njihova specijalnost je oduvijek bila ljubavna magija a rekviziti kojima su se sluile
bile su irokog arsenala od krila sljepog mia, ivih aba, eera, soli, vode uzete sa mrtvaca dok
se ovaj kupao, zemlje sa mezarja i slino.
arkama se po tvrdnjama upuenih moe dozvati mrtvi lik voljene osobe ili uiniti da "edan
ovjek pored vode ostane edan". Posebno pogubni za ovjeka su neki dijelovi koji se uzmu
poput kose, krvi i noktiju. Ako ih vraara zapali uz basmu moe stvoriti kod njega veliku mrnju
prema svakom koga on voli pa ih onda omaijani ovjek vidi "kroz maglu, vatru i krv".
Sihirbazina orijentiranost nije bila samo usmjerena ka negativnim stvarima ve su one ponekad
znale doskoiti branim problemima, smiriti agresivnog mua i tako spasiti i odrati neiju
porodicu na okupu.
Jedan od recepata koje su rado davale enama iji su muevi bili skloni maltretiranju jeste i onaj
da ona dok on spava preko njega prebaci aku zemlje uzete sa groba. Osim za smirivanje strasti
postoji cijeli niz recepata iz ljubavne kuhinje sa kojima se treba svezati i opiniti srce voljene
osobe, tako na primjer, djevojka bi sljedei vraarin savjet kanula na kocku eera tri kapi krvi iz
malog prsta lijeve ruke i bacila je voljenom u kafu sa rijeima: Kako god ne mogao biti bez ove
krvi tako ne mogao biti ni bez mene amin veledalin.
Ako je nekoj eni dragi u daljini pa bi ga voljela primamiti sebi onda bi uzimala devet zrna
bijelog graha i stavljala ih u raspreanu vatru govorei: "Grah grakti, bah bahti, sikirica uvrati
moj n. predvrati akobogda amin". Izgovorivsi tu basmicu udarila bi otricom sjekire u kuni prag
i ostavila je tako.
Sihiri, arke
ara se obino izmeu akama i jacije ali i u gluho doba noi, iza ponoi pa sve do prvih
pijetlova. arke se najvie rade i najbolje primaju kada je Mlaak i za vrijeme punog mjeseca.
Vraara sihire najvie ostavlja oko praga ili zakopa pod kakvo krivo drvo u dvoritu kako bi i
tom polo na krivo. U narodu se kae da arke mogu potrajati od devet do 40 dana a onda gube
svoju mo i moraju se ponavljati. Dakako postoje i one smrtnike arke ili vjene maije
koje je teko ili nemogue skinuti. Po kazivanju upuenih takve arke se obnavljaju svaki put
same od sebe kada padne kia.
Sama magija najee se isplie iz dva razloga - ljubavi i mrnje. Postoje dva oblika magije i kao
takva razlikuju se po svom djelovanju, takozvana djevojaka magija znatno je blaa i bezopasna
sastavljena od basmi i neki jednostavnijih oblika vraanja. Drugi, opasni oblik sihira naziva se

"vraarska" ili din-hodinska". Rije je o manje vie izravnom kontaktu sa dinskim svijetom,
kada vraara ili din-hoda primoravaju ili stimuliu poklonima dine da napadnu i opsjednu
nekog insana.
aranje se u narodu smatra velikim grijehom, posebno je od Boga kanjivo rastavljanje magijom
suprunike. O tom grijehu se tvrdi da kada bi neki ovjek, koji je rastavio mua od ene, sagradio
devet damija ne bi uspio saprati (otkupiti) grijeh sa sebe. Koliko je sihirbazenje veliki grijeh i
samim time kanjivo opisuje narodna pria. Kazuje se kako je u jednom selu ivjela sihirbaza sa
svojim sinom jedincem. Cijeli ivot pravila je sihire kako je ko elio ivei od tue muke i zla pri
tom ne mislei na Allaha i smrtni as. Kada je doao i taj dan okupio se narod da joj klanja
denazu. Krenuvi ka mjestu gdje je stajao iskopani mezar prisutni ljudi ugledali su neobian
prizor - sva zemlja se vratila nazad u raku i popunila je. -"Kabur se zatvorio, zemlja je nee!"
povika neko iz gomile i u trenu nastade guva i bjeanje. U svega nekoliko minuta ostadoe samo
sin i hoda. Ojaen, sin jedinac zaplaka pored svoje mrtve majke i proui joj Fatihu. -"to da
radim?" upita hodu koji mu na te rijei odgovori da ide kui to prije i da se nipoto neokree
nazad a on e ostati uz mrtvaca i moliti Boga da joj se smiluju i primi je.
Sin potra uplaen i uplakan ostavljajui hodu no trei srce ga zaboli na pomisao da mu je ovo
zadnji put da vidi svoju majku na ovom svijetu pa se polakomi i okrenu se nazad. U tom istom
trenu niotkud pogodi ga veliki vatreni talas sainjen od hiljadu plamiaka i spri mu lice. Kasnije,
kada se oporavio, sin se uputi ka hodinoj kui da ga pita o proteklim dogaajima. Na pitanje
zato ga je sprila vatra koja se pojavila niotkud hoda mu odgovori: "Tvoja te rahmetli majka
hranila novcem koji je dobivala za svoja aranja tako da je njen grijeh bio i tvoj. Da se nisi
okrenuo ne bi te sprila dehenemska vatra. Tvojoj rahmetli majci nije bilo spasa ali ti si ga
mogao imati, no, boijoj volji niko se nije otrgnuo!", zakljui hoda na kraju.
Kako tua zloba i maijanje mogu natetiti ovjeku i poremetiti mu svu nafaku i mir u ivotu po
lijek i pomo se ilo kod onih osoba koje su upuene u tajne lijeenja. U najveem broju
sluajeva to su hode koje omaijanom otvore zvijezdu po sistemu ebded hisaba, kombinacije
arapske astrologije i numerologije, kada se na osnovu imena bolesnika i njegove majke iitava
uzrok problema ili tegobe. Nakon toga hoda ispisuje jedan ili vie zapisa sa kojim se omaijani
nakadi, umiva ili ih nosi uza se. Najei primjer je potapanje zapisa preko noi u posudu sa
vodom sa kojom se onda sutradan ovjek oblije ili okupa.
Ako se ne ide kod hode po zapis ve se posjeuje neka lokalna stravarka tada joj se ponese flaa
izvorske vode. Po vodu se ide u sam akam. Kada se doe blizu bunara pozdravi se rijeima:
Selam vodo! a pri ulijevanju doda se i ovo: Akam hajrla, vodo!. Smisao ovakvog vjerovanja
lei u tome to se izvorska voda u bonjakom narodu smatra ivom tojest u njoj prema starom
vjerovanju obitava duh ili kako se to jo kae u narodu uvar vode ija narav nije destruktivna
ve naprotiv iscjeljujua. Flaa sa vodom se ostavi da prenoi pored bolesnikove glave a ujutro se
kae Sabah hajrla vodo!. Tek tada se nosi stravarki. Dok saliva olovo u njoj stravarka je
okrenuta vratima sobe u ijem pravcu tjera zlo na vlake babe, na vlake vode tamo gdje se
ezan ne uje.
Osim salivanja olova sihiri se mogu skinuti i sa nauenom vodom. U toj namjeri stravarki se
ide tri puta tojest svakog treeg dana pri emu se svaki put ponese flaa vode uzeta sa drugog
izvora. Uz to se prvi put ponese sobom i neki dio odjee izuzev donjeg vea koji ma koliko ist i
nov bio nije poeljan. Prilikom posjete flaa se zamota ili sakrije u neto jer ne valja da je ko

vidi. Sa tom nauenom vodom omaijani se kupa ujutro, o podne i naveer tokom tri dana
kada se ide po novu flau. Prljavu vodu od kupanja odnosi neko od ukuana proliti niz rijeku ili
potok. Za uenje na vodu stravarka mora da zna ime bolesnika i njegovih roditelja osim ako
nisu mrtvi. Dok traje lijeenje omaijani ne smije ii nikud od kue jer se zlo udaljava, jedini
izuzetak jeste da smije otii do stravarka sa tim da krenuvi od nje ne smije se osvrati unazad.
Kada odlazi stravarka ga ispraa i na njezine rijei omaijani odgovara sa amin jarebi bez
gledanja unazad. Prilikom drugog odlaska kod stravarke ona e uz euzubilu umiti bolesnika a
trei put e on isprati usta vodom na pragu.
Kod ponitavanja sihira uinkovito je prema rijeima starijih zaklati kurban ili bar zaklati horoza
(pijetla) pa podijeliti u tri kue.
U prolosti meu narodom Cazinske krajine prakticirao se vrlo esto obred dovoenja ili
kanjavanja vraare ili one osobe koja je gradila arke. To se inilo tako to se u noi
mjeseeve mijene na raskre od tri puta dovlaila zubaa i okretala naopako sa rijeima: Ko mi
arke pravio na zubau se nasadio!. Prema svjedoenju starijih krajinika vraare su znale
dolaziti u nesvjesnom stanju i sjedati na otre vrhove zubae kada bi ih svjesti dozvali bijesni
udarci njihovih rtvi.

Zapis i tisovina
Osim hodini hamajlija tkz. dilbagija ili hodino pismo najpoznatija zatita od uroka i magije
na ovim prostorima Bosne i Hercegovine ostala je penga ili ziherica obavezno okrenuta glavom
na dolje. U prolosti se mogla vidjeti na odjei svake Bonjakinje dajui tako na znanje svakog
vraari da e joj zlo teko uspijeti. Osim prakse noenja hamajlija najbolja zatita od zla i magije
jeste dijeljenje sadake (milostinje) usljed ega se esto uje izreka Podijeli sadaku, produi
nafaku!.
Jedna od najrairenijih zatita oduvijek je bila i tisovina. Za nju se veli da je "sretno drvo" od
ijeg mirisa i boje bjee svi dinovi i ejtani. Narodno vjerovanje kae da onaj ko nosi uza se
tisovinu na njemu ni najvea arka ne moe ostati due od sedam dana. Nakon toga mora otpasti.
Jo jedan obljubljen u narodu apotropejon svakako je glog. I za njega narod ima svoje miljenje
"glog je vrlo jako drvo, moe ga posjei do zemlje a nakon nekog vremena na istom mjestu
izniknut e deset novi mladica". ejtan nee u kuu iznad ijih ulaznih vrata ili u dovratku ima
utisnut komadi ovog drveta.
Od zla dumanske ruke narod se decenijama uvao i izgovaranjem bonjako-turskih dovica
ponavljajui ih po tri puta i puui nizase. Jedna od takvih bila je i ova: Hala hala hafaile
muberei defaile. Hasum leri okoile, hasum leri jogoile. U srcu mi iman, u rukama Musaf, na
jeziku Kuran od Boga amin od mene veledalin.

Nagaza
Nagaziti se najee moe na neist, mjesto gdje se odlae smee ili prolijeva krv poto su sva
takva mjesta neobino privlana za dine. Ponegdje u Bosni takva se mjesta nazivaju "dinske
sofre" i "ejtanske sofre" od kojih je gore nagaziti na ovu prvu nego na drugu jer su dini jae

snage i opasniji!.
Posebna kritina mjesta su ona gdje se kupa mrtvac ili prolijeva prljava voda.U narodu je i danas
adet da se na onom mjestu gdje je kupan mrtvac proe vatrom. U tu svrhu zapale se tri ibice i
njima proe u krug iznad tog mjesta izgovarajui euzubilu ili suru Ihlas. Takozvane prolivae
(prljava voda od kupanja ili ienja) najpogubnije su kada je u pitanju mogunost da se nagazi i
ograjie.
U prolosti dok su se ljudi jo kupali u banjama pratio se obiaj da se nakon kupanja u prljavu
vodu bace tri iva ugljena i to tako to bi se maicama ugljen pronio u krug oko banje uz euzubilu
i zagasio u vodu. To se radilo iz razloga da nakon prolijevanja te vode negdje napolje niko ne
moe nagaziti na nju.
Kritino mjesto u svakom domu, kako to i danas upozoravaju stare nene, gdje se moe najlake
ograjisati jeste svakako kupatilo posebno u onim kuama gdje ima vie enskih glava. Zato bi
obino najstarija od njih znala sa vremena na vrijeme okaditi kupatilo suhim korjenom omana i
tako neutralisati svaku pogubnost.
Zbog svog apotropejskog znaaja omanu se od davnina u narodu posveivala posebna panja.
Njegov korijen su stare nene sjekle u male komadie, suile i nizale na konac da se nae pri ruci
kad zatreba posebno u situacijama kada bi trebalo nakaditi bolesnog insana ili stoku.O
ljekovitosti i maginim moima omana iskovana je i izreka koja glasi: Ko ne zna ta je oman
trava, ne zna ni ta je zlato u ruci.
Kletva
Jo i danas se moe uti od starijih itelja Velike Kladue i Cazina o starom kletvenom obiaju
kada bi uvrijeeni, ponieni ili nevino optueni ovjek sjedei na pastekiji, nakon klanjanja, kleo
nekog udarajui kamen od kamen. Tad bi izgovarao neke od ovih tekih kletvi: "Dabogda ti sve
otilo hintu jementu!", "Dabogda ne mogo umrijeti dok ne pootvaro sva vrata i prozore!",
"Dabogda ti se kua sravnila sa listom na zemlji!", "iv bio a dabogda sree nikad ne
imo!","Dabogda ne mogo umrijeti dok ti ja ne halalim!" itd.
Ova zadnja kletva ima svoje uporite u islamskoj tradiciji poto kada ovjek umre, u satu njegove
denaze, hoda trai halal (oprost) od sviju prisutni za umrlog jer bez halala nema ni mira na
onom svijetu!. Jedna od najpoznatijih kletvi je ona roditeljska koju mati ili otac znaju uputiti
djetetu usprkos velikoj ljubavi koju osjeaju prema njemu. Navodno, oeva kletva je devet puta
jaa od majine zbog toga to "otac kad kune, to ini sa srca a majka ne". Ipak veina roditelja se
brzo pokaje pa govori bogobojazno Ne daj, Boe, da se ueli, od melaika amin!. Teka je
djevojaka kletva, prevarene ili ostavljene cure. Muenje ivotinja isto se smatra velikim
grijehom jer "hajvan ne zna halaliti!".
Osim siroeta i prosjaka uklesti moe i osoba koja je gorjela u nekom poaru ili "za dlaku"
izbjegla smrt bilo u nekoj operaciji ili nesrei, bolesnik koji se crvao u ranama, osoba koju je
ugrizla zmija. Protekli rat donio je mnogo proklestva, uklela je majina suza, uklelo je muenje
nevinog naroda, uklela je suza silovane djevojice i djeteta kojem su ubili roditelje. Ruenje
svetih objekata u kojima je "palo" mnogo molitvi i dova bez svake sumnje donijet e ruiteljima

kaznu, bol i grijeh u potomstvu.

U krajikom narodu pripovijeda se kako su neko otac i njegov sin ukrali komiji bika sa
namjerom da ga zakolju i prodaju meso u drugo selo. Prije klanja oca uhvati neki strah pa ree
sinu da uzme sa stoga sijena i poreda ga u devet manjih gomila. Kad ovaj to uini otac pusti bika
pred sijeno da se pogosti. Bik je njuei svaku gomilu doao do pete i tek tu poeo jesti. Na to
otac ree sinu: "Vidis li, sine, to je tui hak? Za ovo to bi ja i ti uinili ispatali bi neduni iz
nae familije ak iz petog koljena!". Tue i oteto uvijek je bilo prokleto i za svakog ovjeka put u
propast.
-Nije dobro da te kune ko u selu, kae se u narodu, a kamoli neko od koga si se ogrijeio!.

Nafaka
Kod cijelog bonjackog naroda, bez obzira gdje se on nalazio i obitavao, susree se velika vjera u
nafaku. Za svako dijete koje se rodi narod obiava rei "rodila se sa njim i njegova nafaka koju
mu niko ne moe oteti!".
Koliko se moe dokuiti iz narodnih izjava duina ovjekovog ivota zavisi od koliine (od
Allaha) dobijene nafake jer "onog dana kada se potroi neija nafaka tad i taj insan umre!". Iako
su svi roeni tojest ivi ljudi sa nafakom ipak postoje oni sa veom dozom i oni sa manjom
koliinom sree.
Zato se pokuava na razne naine stimulisati irenje nafake preko onih koji su okarakterisani kao
jako sretni. Obino kada se kupuje stoka ili neto drugo domain je "namjeni" onom djetetu za
koje smatra da ima najvie nafake "kako bi mu stoka bila sa berietom!". Ili pri useljavanju u
novu kuu prvu vatru e uvijek naloiti onaj lan familije kroz iji se ivot pokazalo da je sretniji
od ostalih ukuana a sve sa ciljem da dio te sree prenese na kuu. U elji za berietom i
blagoslovom sudbine ilo se i raznim maijskim postupcima.
Da bi se nanijela srea i napredak u kuu domain je traio otisak konjske potkovice ostao negdje
u zemlji. Njega bi paljivo iskopao pazei da ga ne oteti a onda bi ga zakopao pod kuni prag.
Nafaka se esto vezuje uz kuni prag, ognjite i sofru kao tri najvanija simbola svakog doma.
Od davnina zabranjuje se sjedenje na kunom pragu "to je grijeh i kuu vue u zatiranje!" tojest
priziva se udar groma i nesrea u dom. Mlada kada ue u novi dom poljubi kuni prag preko
maramice i onda je zapali u vatri ognjita "za sreu". Radi kunog berieta u Cazinskoj krajini
vjeruje se da ne valja lupati posuem ili nakon jela, objeda, udariti kaikom od sofru. Ako to
neko od prisutnih uini onda mu domain ili domaica kae da pojede bar jo jedan zalogaj pa da
onda polako odloi kaiku.
Slino tome po cijeloj krajini se vjeruje da postoje jela koja privlae sreu u kuu poput halve ili
trahane. Halvu je posebno lijepo spremati za vrijeme ramazana kada ona svojim mirisom priziva
nafaku i mir u familiju. Jo i danas se negdje prati adet da ukoliko se u neijoj kui zateknu tri
osobe istog imena da se pripravi halva radi kunog berieta. Trahana posebno vai za nafakali
jelo "i nju je dobro da ima svaka porodica u kui", jer osim to je ukusna orijentalna juha ona

moze ovjeku donijeti sreu.

Na mladi petak osoba kojoj se ne da, baksuzna je, i srea, posebno u novcu, bjei od nje kuha si
trahanu doputajui joj da iskipi. Dok trahana kipi osoba mora tri puta rei: "Kako ova trahana
vrila i kipila tako meni nafaka vrila od svuda, i iz zemlje i sa neba i od znanih i od neznanih amin
veledalin". Zatim se ostavi na hladno mjesto i svaki dan, tokom cijele sedmice, jede po malo.
Sofra je za svaku krajiku porodicu bila kultno mjesto te kao takva zasluuje potovanje pa se
stoga nije smijelo smijati ili pak biti neozbiljan za vrijeme objeda. Takve bi domain odmah
otjerao uz rijei Bjei od sofre afiru jedan, dumaninu!. Sofra kao sveti simbol doma moe
prorei i neiju smrt. Kada prilikom pospremanja kaika od ruka na sofri sluajno ostane jedna
znak je smrti u rodu.
Za sreu u novcu u novaniku treba nositi papirnatu monetu koja vie nije u opticaju.

Poljoprivredni kalendar
Malo nakon zavretka Nove godine, od polovine januara narod poinje sa odbrojavanjem nedjelja
(hefta) do Jurjeva, njih ukupno sedamnaest. Iako se panja pridaje samo onim zadnjim
nedjeljama do Jurjeva, tonije od devete pa unazad, smisao ovakvog naina mjerenja vremena
imao je u prolosti svrhu da precizno oznai kada je povoljno vrijeme za obavljanje odreenih
poljoprivrednih djelatnosti. Sam poetak raunanja poklapa se sa prolaskom zehmerije, perioda
otre zime, koji ini mjesec januar najduim i najhladnijim u cijeloj godini. Zehmerija (turski
Zehmerir), nepovoljni je period za koji u Cazinskoj krajini vrijedi pravilo da se ne smije piti
hladna voda zbog prehlade.
Polovinom februara u narodu se kae da nastaje veljaa nestabilno vrijeme zime u kojem se
tuu bura i jug i koje potraje sve do polovine marta.Mjereno po heftama veljaa poinje
polovinom dvanaeste a zavrava polovinom osme nedjelje do Hidra ili Jurjeva. Dobar znak za
godinu, posebno urod penice, jeste ako poetak veljae bude pun tojest snjean. Navodno,
veljaa je rekla da e ostaviti onako kako je zatekla a slae li, tvrdi narod, bie u ljeto nevremena.
Odmah nakon isteka veljae polovinom marta nastupaju Babe a iza nje Grgo, svako po sedam
dana. Babe su naroito opake a narod ih opisuje kao goropadne, letee, pogane...Kako
kazuje narodna predaja Babe su rekle da mogu biti duge kao Veljaa mjesec dana smrznule bi
dijete u eni i tele u kravi, lonac bi na poretu pola vrio a pola bio zaleen. Iza njih dolazi Grgo
(Did) koji je po rijeima naroda milostiviji jer u njemu otpoinje sezona sjetve krompira.
Potom dolaze po tri dana kablii, stablii i stapii a poneke stare glave navode i haj'
medeti povuci rep, vrijeme u rano proljee kada je stoka zbog duge zime i nedostatka hrane u
prolosti umirala od gladi. Na kraju takvog praenja vremena nastupaju muenjaci koji po
kazivanju krajinika traju sve do novog ita ili bolje reeno oni oznaavaju period proljetnje
neimatine te je stoga u narodu i iskovana izreka: Lako je biti jesen, daj budi proljee!.
U drugoj polovini februara i tokom prve sedmice u martu udare tri dremre ili demreta (demra-

turska rije za talas).

Kad demra udari u zrak, prva dzemra, narodni vidari po krajini nareu korijenje breze i na njega
postave praznu flau kako bi u nju kapao brezin sok. Flaa ostaje tako sve dok ne udari zadnja
demra u zemlju. Prikupljeni sok breze koriste osobe koje imaju bolesne bubrege.Sedam dana
nakon prve udari i druga dzemra, ovaj put u vodu. Vec tada u narodu se kaze da je zima popustila
i sva priroda se polako budi.Odmah nakon udaranja treeg demreta ore se zemlja i priprema
za bau.
U Cazinskoj krajini nekad se vjerovalo da nije grijeh ne dati nekom povra iz bae (baaluka)
jer nju svako moe imati!, ali grijenim se smatralo uskratiti nekoj sirotinji mlijeka i sira poto
kravu niti svako moe kupiti niti uzdravati!.
Kako je baaluk tipino enski posao ne udi veliki broj praznovjerica vezan za njega., tako, na
primjer, batu treba okopavati pijanim danom. Kada bi davale jedna drugoj sjeme ene su pazile
da im se u tom ne odneda pa su obavezno govorile Tebi dajem ime a sebi ostavljam sime. Da bi
bata bila rodna pojedine ene su znale na dva kokoija jajeta nabajati samo njima znane rijei i
zakopati ih na dvije strane vrta. Dokle god bi jaja bila itava u zemlji bata bi dobro raala a niko
ne bi mogao urei je ili kraom nekog ploda izazvati odnedavanje u njemu.
U aprilu im se zauju prve abe stari krajinici kazuju da se moe poeti sa sjetvom kukuruza.
Neki od njih vini su rei da kukuruze treba sijati tek onda kada se ovjek nou ne pokriva
jorganom ali veina se ipak ravna po oglaavanju aba kao prirodnih mjeraa topline. Kada se
krune kukuruzu za sjetvu domaica obino svaki okruni do vrha ostavljajui red ili dva na vrhu
klipa. Ti se klipovi kukuruza onda povjeaju na grane voki kako ne bi ptice kasnije napadale i
jele kukuruz. Ovdje je ni manje ni vie rije o svojevrsnoj rtvi ili ponudi pticama kako bi se na
ovaj maijski nain umilostivile da ne otete urod u polju.
Zadnjih sedam nedjelja ili hefti do Hidra dobilo je svoje karakteristine nazive peta pometa,
esta put zameta, trea nedjelja naziva se najvea i u njoj se sve sije.
Mjesec maj u Cazinskoj krajini obiljeava dolazak Jurjeva ili Hidirleza kransko-muslimanskog
praznika 6.maja. Dok je kod krana rije o prazniku svetog Jurja kod Turaka a samim time i
Bonjaka ovo je dan susreta dvojice hazretlija Hidra i Iliyasa. Oni se naime po predaji susretnu
jednom u godini, na ovaj dan, da porazgovaraju i donesu blagoslov i beriet prirodi i ljudima.
Dok u Turskoj postoji mnotvo obiaja i adeta vezani za Hidirlez u Bosni meu Bonjacima
znatno ih je manje.
Polovinom dvadesetog stoljea djevojke su u Cazinskoj krajini krile i uvale svoje lice od sunca
kako bi ga zadrale to bjeljim do Jurjeva. Tad se narod okupljao na vaaru koji se nazivao
Omaha pa su tu priliku mladi iskoritavali za upoznavanje i aikovanje. Djevojke su obiavale
uoi Jurjeva ii do mlina nosei praznu kantu u elji da u nju uhvate i skupe to vie bijelih
kapljica takozvane omahe, oko mlinskog lijeba. Njom su se u zoru Jurjeva umivale elei imati
to istije i bjelje lice. U istom naumu ene i cure, kao i djeca, umivali su se jurjevskom rosom
kako bi, prema vjerovanju, imali isto i mlado lice. Drugi su se provlaili ispod vrljika kako ih te
godine ne bi boljela lea.
U zoru Jurjeva i danas je adet da se zapali vatra pored kue, obavezno bacajui u nju ostatke

bijelog luka, gume, stare krpe i sve ono to stvara neugodan miris kako bi se otjerale zmije to
dalje od kue. Osim ovog, neke od starijih ena okrue oko kue drei se za ui i govorei:
Lasice, lasice po Bogu sestrice. Doi, pomozi, mii mi izgrizoe ui, elei na magijski nain
obezbjediti domainstvu protekciju od mieva.U krajini one familije u kojima ivio osoba koja u
svom imenu ima poetno slovo A obavezno na ovaj dan kolju koko radi berieta.
Prema nekom starom usmenom pravilu grah se poinje sijati od prvog etvrtka u maju i to
obavezno popodne da bi se bre kuhao. Dok ga siju ene su nekad obiavale bajati sa rijeima:
Ohmarci k'o ohanjci, kuh'o se k'o repa bio sladak k'o moja pizda!.
Poetak juna obiljeava dolazak bijele nedjelje kratkog perioda u kojem se pojavljuju bijele
peurke te prema kojoj ene se ravnaju u sijanju bijele repe, rodakve i bijeli masiraa. U posudu
sa picama od masiraa ene i danas obiavaju staviti malo kukuruznog brana da budu ute,
malo eera da budu slatke i pokoji komadi kruha kako bi bile dobre k'o kruh. Za onu osobu
kojoj dobro uspjevaju masirae i paprike narod kae da moraju biti laljive jer samo takvim
osobama navodno dobro urode.
Masirae se inae siju srijedom kako bi imale dobru sredinu a odnedali se nekom u njima,
usljed krae, radilo se ovako: prilikom sijanja unulo bi se a sjeme okrenulo naopako i tako
zasijalo. Slino tome i krompir se najee sije srijedom i etvrtkom zbog vjerovanja da e tada
biti krupan. Ukoliko se jo u samoj sjetvi nae neka osoba korpulentnije grae domain je
apsolutno siguran u dobar urod. Jedino se pazilo da se krumpir ne sadi u parnim heftama do
Jurjeva.
Bijela nedjelja u narodu Cazinske krajine smatra se posebno bitnom zbog rituala koji se obavlja
samo dok ona traje, znai jednom u godini. U prolosti se esto znalo desiti da neki hasum
(dumanin) putem aranja nateti svome komiji tako to mu preko kue baci tri ake zemlje sa
mezara, kako mu u kui ne bi bilo ni sree ni mira. Kada se ustanovi da zlo potie od te strane
onda na bijelu nedjelju gazda kue potrai u svojoj mei, koja granii sa tuom zemljom, to
vei bijeli kamen i iskopa ga. Kamen potom donese u dvorite i zakopa ga pred ulazna vrata u
kuu ili u njihovu blizinu. Time e, vjeruje se, ponititi uticaj ovakvih sihira i vratiti beriet i
slogu u svoj dom.
Mjesec august poznat je i po tome to uzrokuje kod djece i starih ljudi proljeve i stomane
tegobe. Osim toga u ovom mjesecu vadi se luk iz zemlje, obino oko Aliuna ili u sedam
alunskih dana od 2.do 9. augusta. No, jo i danas vie od toga pazi se da se luk vadi iz zemlje
kada mjesec zastari, pred mjenu. Alun za ovdanji narod predstavlja poetak slabljenja ljeta
te najavljuje dolazak hladnijih dana i jeseni to potvruje i ova izreka Alun za lea, kaput na
lea!. Nakon njega i voda u rijekama postaje hladnija za kupanje. Sa Alunom prestaje i narodni
kalendar.

Smrt dunjajluki lijek

Iako je prema znanstvenom tumaenju strah od umiranja kod ovjeka najmanji velika brojnost
posmrtnih obiaja kod svih naroda svijeta govori upravo suprotno. Strah od smrti i onostranog

svijeta prouzroila je mnotvo vjerovanja kojima su ljudi oito sami sebi htjeli olakati prelaz iz
jednog stanja u drugo.
Nije svakom sueno da umre na dueku jedna je od krajikih izreka kojom se eli rei da ni
jedan ovjek nezna gdje e ga smrt zadesiti. Smrt je prema kazivanju dunjajluki lijek jer prekida
svaku ljudsku bolest i patnju i zbog toga ne valja puno plakati za preminulim. Zato nije
preporuljivo puno plakati za umrlim. Hode posebno brane plakanje nad mejitom opravdavajui
tu zabranu rijeima ako padne i jedna suza na njega, on e se guiti u vodi na onom svijetu!.
Umre li ovjek otvorenih oiju obino se konstatuje da je ostao/ostala eljan svijeta ili djece.
Mrtvac se uva da preko njega ne pree kakva ivotinja, posebno maka. Na grudi mu se stavi
neto metalno poput noa a nekad se soba kadila abarskom travom. Pri iznoenju mejita iz kue
posebno se pazi da se sa njim negdje ne zapne, recimo za vrata, jer bi se moglo desiti da mu duh
ostane u kui. Dogaa se usred oka od smrti u familiji da se umrli pojavljuje nekoj osobi kojoj je
za ivota bio jako privren kao mu eni ili majka djetetu. Mrtvog vidi samo jedna osoba kako
ulazi u kuu i slino. Da bi se to onemoguilo na ulazna vrata se stavljaju dvije glogove grane.
Star ovjek a ponekad i bolesnik osjete da im se pribliava smrt, u narodu se tada kae "da ih
vue zemlja". Pred smrt dolazi do promjene ponaanja ili neke navike "kad star insan pone biti
prljav ili mu omrzne ono to je najvie volio jesti umrijet e ubrzo!".
Predznaci smrti u narodu razaznaju se po dolasku ranog proljea, velikom broju krtinjaka po
livadama i slino. Znak velikih suza u narodu tojest veeg pomora smatrala se rosa koja se
zadrala na liu sve do polovine dana. U Cazinu i Velikoj Kladui od davnina se vjeruje da stari
ljudi i bolesni najvie umiru u periodu kada se sije grah tojest u maju i u agustu kada se on bere i
tue.

Vjerovanje o Suncu i Mjesecu

Kako je Mjesec kroz samu povijest ljudskog roda povezivan sa ljepim spolom vrei direktan
utjecaj na njega ne ude vjerovanja o njemu meu krajikinjama. Pored Sunca i zvijezda ovaj
zemljin satelit est je motiv u mnogim djevojakim basmama. Starije ene i danas ugledavi po
prvi put mladi Mjesec raire ruke i proue mu pet sitnih sura a onda upere u njega desni
kaiprst i kau: Kao to ti raste i obnjavlja se mjesee, tako podstakni i obnovi moje oblije
(ehru).
Mjesec se po vjerovanju ovdanjeg naroda moe urei pa je stoga potrebno svaki put kada se
ugleda Mlaak rei Maalah, vidi mladog mjeseca!.
Kada je udba ili utap (pun Mjesec) moe se vidjeti, po kazivanju krajinika, lik ovjeka koji
dri podignutu sjekiru u ruci. Rije je, naime, o sinu koji je podigao sjekiru na mater pa ga je
Allah istog trena kaznio i njegov lik prebacio na Mjesec. Drugdje po Bosni ljudi pripovijedaju da
se to vidi Mujo kako sjedi na trnovitom panju.
U narodu ima mnotvo obiaja i vjerovanja koja se dovode u direktnu vezu sa Mjesecom; kada se

pojavi Mlaak treba tri puta gledajui u njega prouiti suru Fatiha i pomisliti elju. U isto
vrijeme, mnoge krajikinje obiavaju izii napolje i drei ruke u visini grudi prouiti tri puta
"Amentu billahi', koje namjene za zdravlje svoje djece....
Dok se Mjesec moe urei, prema tvrdnji starih nena, Sunce je urokljivo. Upravo iz tog razloga
esto su znale opominjati ukuane da se mlijeko ne smije prenositi iz kue u kuu a da se neim
posuda ne pokrije jer u protivnom ako ga vidi Sunce nee ga biti. Iako blagotvornog utjecaja
na prirodu i vegetaciju Sunce se u ovim krajevima ne smatra dobrim sve dok ne proe Jurjevo
poto je sve do tada otrovno za ljude i ne treba mu se dugo izlagati.
Dovite Ibret vode
U Buimu, u mjestu Dobro selo ili ava, svake godine na Jurjevo odrava se jedan od najveih
krajikih teferia na dovitu Ibret voda. Zanimljivo je istai da izvor pusti vodu samo jednom u
godini dana, na 6, maj, to je bilo dovoljno da ovo mjesto postane najpoznatije okupljalite
vjernika u Cazinskoj krajini.
Prema legendi, nekada davno tim mjestom poetkom mjeseca maja prolazila je karavana na putu
za Gvozdensko i zaustavila ba na tom mjestu da se odmori. Meu putnicima se nalazila i jedna
slijepa djevojka koja je sjedei na zemlji prva zaula huk vode. Ve edna obradovala se tom
glasu i uvi vodu kako izvire napila se i umila. Istog momenta desilo se udo, njeno sljepilo je
nestalo i ona je progledala. Sva ushiena izvor je nazvala Dobrom vodom a mjesto Dobrim
selom.
Svake godine, tano u podne, sa Ibret izvora potekne niz stijenu voda kojom vjernici uzimaju
abdest, djevojke i momci se umivaju, bolesnici pune flae ljekovitim kapima. Svi vjeruju u njenu
udesnu mo lijeenja i pomaganja. Po ve ustaljenom ritualu vjernici vodom uzmu abdest i
nakon podne namaza, proue se dove za zdravlje, nafaku, mir i svaki drugi hair.
Narodna meteorologija
Ako u proljee voke cvjetaju bolje na ili pri vrhu kronje znai da e te godine sve bolje uroditi
na brdima i visinama dok ako na dolje, pri dnu kronje, onda doline i nizine.
Da bi se domainstvo zatitilo od udara groma treba vile uvijek nakon rada ostavljati okrenutim
naopako.
Cvrkutanje ptica najavljuje promjenu vremena kao i kad se vrata teko otvaraju.
Zimi kada se pojavi kreja (sojka) padat e uskoro snijeg a pojavi li se sova zavladat e studen.
Vrijeme kakvo zatekne Ramazan bie itave godine. Bude li Ramazan suan, bez kie, slabo e te
godine uroditi penica.
Pone li kia padati uoi ili na utorak ili petak bie je cijeli sedam dana.

Ako se desi mjeseeva mijena u loem kinom vremenu onda nastupit e lijep, sunan period i
obratno.
Sanjati mrtvaca najavljuje promjenu vremena, u najveem broju kiu.
Sanjati ljeti bijele pilie predskazuje da e uskoro padati tua (grad) dok zimi predvia snijeg.
U Velikoj Kladui vrijeme se prognozira i po letu aplje (rode) uz Kladunicu: ako leti uz vodu,
prema Cazinu, onda padat e uskoro kia no leti li niz vodu nastupit e sunani period.
Kada se povodanj (poplava) brzo povue natrag u korito rijeke narod smatra da je to znak nove
velike kie.
Osim to se vjeruje da pijetlovi svojim kukurijekom tjeraju ejtane od kue oni mogu predvidjeti i
promjene vremena. Naime, natpjevavaju li se pijetlovi u toku dana predviaju smrt u okolini ili u
blaem sluaju promjenu vremena. Pijetao koji zimi stoji na jednoj nozi nagovjetava promjenu
vremena na gore i studen. Ako se pijetlovi biju kia e a ako mladi pijetao propjeva rano zima je
na pragu.
Kad zasui narod vjeruje da vjetar mora tri dana puhati tojest zamotavati oblake da bi pala kia.
Znak duge i lijepe jeseni su rascvjetale jagode krajem ljeta.
Da bi pala kia trudnica mora baciti mrtvaka nosila u vodu.
U periodima kada nastupi sua obiavao je hoda skupiti dobru djecu (siroad) i sa njima odlaziti
na najvie brdo u kraju da se proui kina dova i aminuje.
Pojava da pada kia a istovremeno grije Sunce u narodu se i danas poprati izjavom Rodio se jo
jedan Ciganin!.
Mitologija Cazinske krajine
Ostaci bogumilskih vjerovanja u Cazinskoj krajini nisu potpuno iezla i mogu se pronai jo u
mitovima koji su preivjeli u narodnoj svijesti i predaji pa tako susreemo legende o didu Adi
iji ime asocira na Dida tojest naziv za bogumilskog sveenika. Oito da je ovdje rije o nekom
starom bogumilskom sveeniku na koga je narod ouvao sjeanje koje se kroz vijekove
transformisalo u iskrivljenu verziju o svojevrsnom kunom duhu.
Jo jedan mit, onaj o biku Garonji koji dri ovaj svijet na leima, moe upuivati na isti izvor.
Naime, kako to objanjava narodna predaja kada Garonja mrdne uima negdje u svijetu dogodi se
potres a onog dana kada se on sav strese nastupit e kijamet. I u narodnom kalendaru jedan
podatak tonije ime Grgo "koji je did" i "muko pa je milostiviji od Babe" upuuje na bogumilske
korijene koje ni vrijeme ni nova vjera (islam) nisu mogli u potpunosti izbrisati.

Did Ade
Skoro da nema krajinika koji jednom u ivotu ili bar djetinjstvu nije uo poneto o didu Adi,
mistinom liku kojim su se ponajvie plaila mala djeca. Na stotine djece odraslo je u strahu od
dida Ade koji vreba odnekud iz tame, ispod prozora, iz podruma....
Za njega se od davnina tvdilo da posjeduje veliku mudrost ali i udesne moi od kojih je jedna
bila da je u isto vrijeme mogao biti u Velikoj Kladui i Cazinu. Did Ade u narodnim predajama
poznaje mnoge tajne od kojih je jedna i ulaz u donji svijet. No, ni jednu tajnu ne eli nikom rei
osim ukoliko se lukavstvom ne natjera na to.
U prii o tri brata navodi se kako je jednom ivio stari otac sa tri sina. Poto nisu imali majke
svaki dan je otac ostavljao jednog sina kod kue da napravi ruak da bi imali to jesti kada se
vrate sa oranja. Prvo jutro ostao je kod kue najstariji sin. Kada su se popodne njegov otac i braa
vratili kui kako bi ruali zatekli su praznu sofru. Na oevo pitanje "Gdje je ruak?" sin mu
odgovori: "Doao je Ade bijele brade jaui na horozu i odnio jelo". Sutradan otac ostavi drugog
sina , ovaj put onog srednjeg, kod kue sa zadatkom da im skuha ruak a oni odoe da oru.
Meutim, ponovi se isti sluaj kao i prethodnog dana. Tree jutro ostade najmlai sin kod kue.
Znajui da e doi did Ade stade razmiljati to da uini i sjeti se. Zgotovivi ruak izie van i
presavije mlado drvo i rascjepi ga po sredini. Ne proe puno vremena kad eto li dida Ade na
svom pijetlu. im ga spazi najmlai sin ga zamoli da mu pomogne pridrati stablo na to on
pristade nita ne sumnjajui. Odmah to did Ade rukama prihvati stablo najmlai sin mu uhvati
bradu i ugura je u rascjepljeno drvo te zaveza a onda pusti drvo i did Adze se objesi od njega
zapomaui od bola. Osim to je spasio ruak sin je od dida Ade u zamjenu za oslobaanje
saznao o ulazu u donji svijet, kroz atrnju, gdje veliki zmaj dri zatoenom lijepu djevojku. I tu
poinje odiseja mladog junaka koji u potrazi za ljubavlju, poput grkog Orfeja, silazi u sepetu u
podzemlje, suoava se sa bratskom zaviu no ipak pokazuje veliko, hrabro srce i svojom
plemenitou izvojeva pobjedu nad stranom adahom.
Po narodnim priama o ovom mistinom stvorenju saznajemo da je osim patuljastog rasta i duge
bijele brade, koja i danas vai kao simbol velike mudrosti, ovaj krajiki duh imao nemirnu, veselu
narav i sklonost ka prodrljivosti. U jednoj djeijoj pjesmici kae se: "Evo dida Ade bijele
brade, crnih nogu to dobro mogu!".
Za dida Adu narod kazuje kako "jae na horozu' to stvara predodbu da je rije o minijaturnom
ovjeuljku ili bolje reeno patuljku. Tu teoriju upotpunjuje zaplaivanje djece, kako bi bila
mirna i posluna, izjavama "evo dida Ade pod krevetom, uje se iza ormana, eto ga na
tavanu....".
Prepasti
Poslije Drugog svjetskog rata narod je pripovijedao o udnim ukazanjima koja su oni nazivali
Prepasti. Po putu, negdje po livadama ili pored potoka pojavljivali su se, najee nou, iznenada
nejasni, tamni oblici, siluete i vrtlozi vjetra koji su se uspinjali visoko u nebo ponekad
pretvarajui se u prijetee crne figure ija je pojava uasavala i ledila krv u venama. Ta

nadnaravna ukazanja narod je objanjavao rijeima da su u pitanju "duhovi poginulih vojnika"

poto su se i same manifestacije dogaale na mjestima stradanja. Posebno su se Prepasti
ukazivale od osoba koje su u pogibelji izgubile neki ud pa su, po vjerovanju, traile izgubljenu
ruku ili nogu. Prepasti bi netragom nestajala tek onda kada bi kia saprala svu krv a plug zaorao
kosti u njivu. Uas bi prestajao kada bi zemlja u sebe primila i zadnji dio ljudskog tijela.
Prikaze
Za razliku od Prepasti noni dinovi zvani Prikaze javljali su se obavezno u liku neke ivotinje
donosei onom ko ih vidi samo zlo i nesreu. U narodu se i danas moze uti pria o momku koji
je vraajui se u sitne sate sa sijela kui prolazio pored seoskog mezarja. Zauvi neko komeanje
iza sebe mladi se okrenuo I u polutami ugledao figuru crnog jarca kako ga posmatra crvenim
oima, spreman svaki tren da potri na njega i napadne ga. Shvativi to e biti ovjek se da u
bijeg a jarac pojuri za njim. Ve na izmaku snage sav zadihan i klonuo od straha nesretni momak
uhvati se za avliju pored puta pomislivi da mu nema spasa. U tom trenu zastade i jarac na maloj
udaljenosti od njega pa progovori ljudskim, kretavim glasom: "Zahvali Bogu to si se uhvatio za
tu ogradu od glogovine pa ti nita ne mogu ali da nisi ne bi iv doao kui!". Izgovorivi to
prikaza nestade. Odjednom se zau glas pijetla i prestravljeni insan shvati da je ve zora.

Zmije
U narodu Cazinske krajine jo se i danas mogu uti predaje o zmijama koje su ulazile u ljudska
tijela i u njima neko vrijeme ak i ivjele. Obino se to dogaalo negdje vani, na livadi ili pod
kronjom drveta gdje bi ovjek zaspao. U snu dok bi ovaj otvoreni usta spavao zmija se znala
uvui u njega. Takva se osoba prepoznavala po tom to bi u jako kratkom vremenu omravila,
poutjela i izgubila snagu zbog toga to bi "zmija u njemu jela sve ono to bi on pojeo!".
Kao vampir pila bi mu krv i trovala organizam. Zmija se nije mogla istjerati iz ovjeka nikako
drugaije nego onuda gdje je i unila - kroz usta. Ispekla bi se koko i stavila pored zaspalog
bolesnika. Kako se dalje tvrdi zmija bi osjetivi miris tople, peene piletine izila van.
Iako omraena u drugim dijelovima BiH na zmiju se ovdje gleda blagonaklono i grijeh ju je ubiti.
Po krajikoj predaji zmija je spasila Nojinu Arku a time i sav ivi svijet. Nevaljali mi progrizao
je brod i napravio rupu kroz koju je pojurila voda. Vidjevi to se dogaa zmija je bre bolje
dogmizala i pojela mia te se odmah sklupala nad rupom i tako zatvorila ulaz vodi. Od tada,
posebno zbog svoje unitavalake naravi, mi je u narodu meu najomraenijim ivotinjama i
"nije ga grijeh ubiti ni sa pastekije, dok se klanja!".
Zmajevi
U krajikoj predaji osim predanja o dinovima, vjeticama koje muzu komijsku kravu preko
ueta, prepasti i drugih nadnaravnih pojava u prolosti se moglo uti i o zmajevima. Navodno
zmajevi su znali spavati sa pojedinim enama, a da one toga nisu ni bile svjesne, te i ostavljati
plod svog ljubavnog ara.

"Jo dok sam bio djeak u naem selu ivjela je jedna ena koja se zvala Fatime. Iako je bila
udana dugo vremena nije imala djece jer oito Allah nije njoj i muu presudio da osjete ari
roditeljstva. To i ne bi bilo udno da Fatime jedne godine, nakon decenije braka, nije ostala
trudna. Selom je odmah poela kruiti pria o tome izazivajui uenje ali i arilo pitanje da li je
dijete muevo poto se nije pouzdano znalo koje od dvoje suprunika nije moglo imati djece.
Meutim, kasnije jo veu misteriju izazvala je vijest da Fatima to dijete nikad nije ni rodila!?.
Iako je imala pravi stomak trudnice i sve popratne pojave koje inae prate svaku trudnou ona je
ostala bez djeteta?. Po njenim rijeima, mnogo godina kasnije nakon tog dogaaja, ona je legla sa
velikim stomakom a ujutro se probudila bez njega. Stari itelji odmah su konstatirali da je rodila
zmaja i u strahu od njega cijeli sluaj tabuirali utnjom".
U bonjakom narodu u prolosti du cijeli Bosne i Hercegovine dogaali su se slini sluajevi
koji su u svojoj konanici imali isti epilog ali sa tim da su se umjesto zmajeva raale "snijeti".
Ono to razdvaja zmaja i snijet jeste to su snijet ene obino raale u etvrtom mjesecu trudnoe
dok je zmaj izlazio na svijet kao i svako dijete, nakon devet mjeseci. Osim ena dogaalo se,
kako se to nekad tvrdilo u narodu, da su i krave telile zmajeve. Stari krajinici pripovijedali su da
takva djeca imaju krila i odmah nakon poroda odletjela bi u strahu od ljudske ruke i odmazde.
O zmajevima u krajini ima jo predaja. Po kazivanju Bajrame K. ona je u svojim djevojakim
danima u polju, u neposrednoj blizini njihove porodine kue ugledala ogromnu zmiju kako u
uspravnom poloaju polijee u nebo gubei se u njegovom plavetnilu. Ispriavi to je vidjela
svojoj neni ona je prekori da uti i nikom ne pria to je ugledala jer je "vidjela zmaja", plaei se
da bi prianje moglo izazvati zmajevu osvetu.
Vile
U Bosni i Hercegovini kult vila bio je poznat od starih vremena, koji nije nestao dolaskom
Turaka i islama upravo zbog injenice da su i sami Turci skloni vjerovanju u vile ili periler pa se
iz tog razloga zadrao dosta dugo vremena. One su vaile kao vjeito mlade djevojke, u dugim
bijelim haljinama i sa dugom rasputanom kosom koja je nekada imala zlatnu a nekada crvenu
boju. Krasila ih je izvanredna ljepota i zanos kojima su opinjavale ljude i zavodile najljepe
meu njima.
Najpoznatija vila u Cazinskoj krajini svakako je Zagorka koju legende vezuju za najveeg sina
krajine ali i cijele Bosne Muju Hrnjicu i njegovog brata Halila. Jo dok su bili djeca Zagorka ih je
prihvatila kao majka i brinula se o njima. Kako kazuje kladuka predaja vila ih je dovela do
Kladunice i tu umila rosom i zadojila mlijekom. Poto je Mujo popio vie vilinskog mlijeka
zadobio je istog trena natprirodnu snagu i hrabrost dok je Halil uzeo vie rose pa postade od nje
lijep i zanosan za sav enski rod i svako oko koje bi ga pogledalo.Sama vila Zagorka u ondanje
vrijeme smatrala se zatitnicom Velike Kladue, o emu pripovijedaju i same legende o njoj i
njenoj pomoi pri odbrani grada od stranih osvajaa.
Osim Zagorke u narodu se spominju i druge vile karakteristinih imena Srebra, Zlata, Gospa,
Gope...

U prolosti krajine vile su bile ideal ljepote i magine privlanosti te stoga ne udi njihovo
redovito spominjanje u djevojakim basmama "samo ja ti bijela gorska vila", "pitaju me kao cara
"Gdje je ova vila dosad bila?", oko n. srca se slila...". I danas se u razgovoru obinih ljudi moe
se uti kako je neka tamo "lijepa kao vila!" to potvruje narodno vjerovanje o udesnoj ljepoti
ovih nadnaravnih bia.Vile se, po narodnoj predaji, najvie vole nou skupljati oko izvora i rijeka
kamo vode svoje kolo i kupaju se. Predaja ih osim za vodu dovodi u vezu i sa gorama kao
njihovim stanitima.
Kad se poslije akama ilo po vodu na bunar ili u rano jutro u Buimu se govorilo pred sam izvor
Essalamu alejkum draga vodo i vodini uvari. Time se iskazivalo potovanje prema vilama
koje su se mogle eventualno zatei kod izvora pa se pozdravljanjem davalo na znanje da
posjetitelj nema zle namjere. Stari srednjovjekovni grad Vrnogra od davnina se nazivao
vilinskim gradom a po predaji osnovala ga je Vrana, jedna od kerki nekog bogataa po imenu
Dobria.
Po vjerovanju krajinika vile mogu sanjati samo dobre, plemenite osobe.
Praznovjerice, izreke, sanovnik
-Kada se nekom tuca onda on pogaa ko ga to spominje. Ako pogodi tucanje e odmah prestati
no, desi li se da tucanje bude dugo onda se govori Ko me spominje pao sa kobile, ne bilo mu
dosta pao i sa mosta! ili se izgovara blaa basma Ako je prijatelj do mene doao, mene obaao,
ako je neprijatelj do mene ne doao mene ne naao.
-Obino pred spavanje veina krajinika izgovori ovu dovicu: Ja legoh jalan ako ustanem
inalna, ako umrem la ilahe ilallah.
-Ukoliko nekog mui nesanica onda on ponovi pet puta suru Ihlas i tri puta izgovori basmu za
drijem: Penica talasi meni drim donosi, akobogda amin.
-Kada nekog svrbi jezik ili mu iskoi bubuljica na njemu onda se to tumai neijim ogovaranjem.
Da bi se prekinulo ogovaranje ta osoba tri puta pljune u vatru i svaki put kae: Ko baje u guzicu
staje!.
-Vjeruje se da na onog ko ima naviku da mokri po putu hoe da ide dim. Kako bi ga otjerao od
sebe ovjek govori: Tamo, dime, tamo su ti kosti, ja u te ubosti!.
-Odrezanu kosu "ne valja" bacati u vatru ognjita jer se time izaziva svaa u kui.
-Kad se te godine prvi put jede neko voe obino stariji kau: Nova godina u staru guzicu!.
-Kad te svrbi nos bit e uskoro ljut.
-Koga svrbe tabani daleko e putovati.

-Tua ruka svrab ne ee!

-Teko doekati k'o maehin kola i pasji jug! (kad se neto dugo eka).
-Sa hajrom otio, sa hajrom doao!
-Od starog hasuma nikad novog prijatelja!
-Jedna lea, sto kaputa (kae se za mukarca koji mjenja ene).
-Lako je nai koga e ti hraniti, teko nai ko e tebe!
-Iupa li muhi krilo, iupao si joj i drob!
-Ko svakim lijepo i Bog ga voli!
-Ne zatvaraj vrata za sobom guzicom ve lijepom rijei!
-Lijep momak kolo vodi a ruan kuu gradi!
-Ne daj da te tvoji psi grizu! (kad nema pa trai od komija a oni ti to kasnije natuknu).
-Ne daj da ti psi kuu metu! (kad je kua neuredna pa kad zalaje pas u dvoritu tri se da se
poisti jer neko dolazi).
-Saburna ptica sedam vrata otvara a nesaburna nijedna!
Avion sanjati - dobit e neku potu.
Oranje - putovanje, sanjati uzoranu njivu - smrt u okolini.
Stoka (blago "neto drago e ti biti") - veselje, novani dobitak.
Novac - svaa (paresa), ako novac dri u ruci onda e ga primiti.
Svinja - loe ju je sanjati, bolest, svaa.
Krv ili openito neto crveno u snu znak je radosti na javi.
Ui (vake) - novac
Kahva - kahar, briga, ako je pije sa drugima - nepotrebne brige.
Puka ili pitolj da puca u snu - glas, puca li neko u tebe i pogodi te - pristigla vijest e te
pogoditi.
Zlato - bolest.
Izmet odraslog ovjeka - svaa, djeiji izmet - novac.
Jaje ili vie njih u snu uvijek je znak jada.
Krava - ako je debela to je lo san, mrave krave u snu vidjeti materijalna dobit, bogaenje. Ako
je krava crvena ili arena doi e do neoekivanog novca.
Smrt - sanja li da je osoba koju poznaje umrla to znai da joj se produio ivot.
Pele - napredak, ako te napadnu ima mnogo hasuma.
Vuk - tekoe, suze.
Bijela boja (odjeca) ili gola zemlja, bez trave u snu znak su neije smrti.
Golog ovjeka sniti - upast e u probleme.

Zvonjava, udarci, odjeci - vijesti.

Patka - paket ili psimo.
Zub izvaditi a da te boli - smrt u familiji.
Zub izvaditi a da te ne boli - smrt u rodbini.
Graditi kuu u snu, posebno malu, sirotinjsku znak je smrti bliske osobe.
Vatra - muka, bolest ili svaa. Problemi nee biti veliki ako uz vatru sanja neto to poinje sa
slovo S ili poput slame ili eira.
Meso sanjati - medekanje.
Konj u snu dobar je znak, jedino ako sanja bijelog konja (melek Azrail), onda san nagovjetava
neiju smrt.
Kri ili osoba druge vjere - uinio si neki grijeh, ogrijeio se od nekog ili neto.
Milicija (policija) - bit e ti neto radosno uskoro.
Suze - plakati u snu, radost na javi. Smijati se u snu, plakati na javi.
Zmaj - sanjati zmaja imat e neko zlo.
Mlijeko - bilo da ga kuha ili pije mlijeko u snu nagovjetava pismo ili itanje nekih
dokumenata.
Autobus - dobit e pote ili novca.
Riba - briga i bolest.
Marama - ako je arena imat e veliku radost.
Cigane je lijepo sanjati.
Sijeno - neto e ti "sinuti", obradovati te......

Etnoloka graa za ovaj rad prikupljena je u periodu od 1997-2010.godine. Zahvaljujem se svima

onima koji su svojim informacijama i znanjem pripomogli da ovaj tekst prui to vie zanimljivih
pojedinosti o kulturnoj batini Bonjaka ovog dijela Bosne i Hercegovine.