| GZM (PN) | NS 27 Me sh | SURE | Sarajevo 1988. UDK: 599.3.551.791 (497.15) Orginal scientific paper GORNSJOPLEISTOCENSKI SISAVCI (MAMMALIA) 1Z PECINE KOD UGLIJEVIKA (SR BOSNA I HERCEGOVINA, JUGOSLAVIJA) (Sa 4 slike u tekstu, 2 tabele i 3 table) Mirko MALEZ!, Teofil SLISKOVIC? i Anton KAPEL? | ‘Zavod za_paleontologiju i gcologiju kvartara Istravivackog centra Jugosla- akademije znanosti i umjetnosti, YU—41000 Zagreb, ul. Av Kovacica ‘emaljski muzej BiH, YU—71000 Sarajeva, ul: V. Putnika 7. 3UL Vojvode Putnika i8, YU—71000 Sarajevo. eo SYNOPSIS — The Upper Pleistoceiie Mamifals (Mammalia) froim the Cave at Ugijevik (SR Bosnia and Herzegovina, Yugoslavia). In Northeas- tern Bosnia, 2& km northern from Ugljevik, above left bank of Vuéjak brook, lies the Cave which originated by water erosional effects in the Bi denian lithothamnium, limestones. The underground cavily is filled with fferent sediments, which were accumulated from the Wiirm 3 stadial to the Holocene. From the lowest stratum d there were discovered skeletal remains of the following gencra and species: Lepus sp., Vulpes ‘vulpes cri cigera, Ursus spelacus, Mustela (Putorius) eversmanni, Felis cf. coudata and Bison seu Bos. This is animal association of the stepp2 biotope and it sugge- sts that in the Upper Pleistocene the area of northeastern Bosnia was under the influence of dry and cold steppe climate. Beside faunal remains, several untypically shaped’ stone tools also were collected, which suggest that the Cave was occasionally visited by the Upper Paleolithic hunters. 1,UVOD Prva prouéavanja pleistocenskih sisavaca Bosne i Hercegovine zapo- éeta su joS u posljednjem desetljecu deveinaestog stoljeéa, a sproveli su ih F. Fiala (1893) i J. Grimmer (1898). Medutim, sustavna terenska istra- vanja pojedinih nalazi8ta te stratigrafska i paleontoloska obrada sakuplje- nog osteoloskog materijala — sprovode se tek u posljednjih dvadesct go na, Dosad su takva sustavna istrazivanja izvr3ena u Bijambarskim pecina-12 GZM (PN), NS 27, 1988: 11—34 ma kod Olova (M. Malez, 1968a, 1971a, 1971b), Zelenoj pecini iznad izvora Bune kod Blagaja (M. Malez, 1973), spilji Rastu3i kod Teslica (M. Malez, D. Rukavina i T. SliSkovié, 1978), spil anjonu Bistrice (E. Kulenovi A (M. Malezi T. SliSkovié, 1984), pedini Vjetrenici i Durkovini u Hercegovini (M. Malez, 1987a, 1987b, 1985) i u spilji Orlovaci kod Sarajeva (M. Malez et al., 1987), Osim toga, prouéavani su i pojedinaéni znaéajniji nalazi pleisto- censkih sisavaca, kao npr. spiljskog lava iz Liskovace na BuSkom blatu (M. Malez, 1964), stepske zvizdare iz Bijambarske pecine (M. Malez, 1968b), leoparda iz Vjetrenice na Popovu polju (M. Malez i Z. Pepeonik, 1969) 4 spiljskog medvjeda iz Gigi¢a pecine kod Resanovaca u zapadnoj Bosni (M. Malez, D. Rukavin T. SliSkovié, 1972), Spomenutim nalazistima pleistocenskih sisavaca sad se pridruduje novo, a to je Pecina kod Ugljevika u sjeveroisto¢noj Bosni. Terenska istra- Zivanja ovog lokaliteta izvréena su joS u 1974, godini (M. Malez, 1978, 634—635), i to u vremem od 4. do 12. prosinca, a na trazenje Zavoda 2a zastitu prirodnih rijetkosti BiH iz Sarajeva. Istrazivanje je sprovelo zna- nstveno osoblje Zavoda za paleontologiju i geologiju kvartara Istrazivaé- kog centra JAZU iz Zagreba uz sudjelovanje dr T. S1iskoviéa iz Zemalj skog muzeja BiH iz Sarajeva i prof, A. Kapela, referenta za 2astitu pri. rode u veé spomenutom Zavodu za zastitu prirodnih rijetkosti u Sarajevu. Znanstvena obrada sakupljenog paleontologkog i paleolitigkog mate. rijala iz Pedine kod Ugljevika izvrSena je u Zavodu za paleontologiju i ge- ologiju kvartara Istrazivaékog centra JAZU u Zagrebu, a cjelokupni obra. deni materijal pohranjen je u Geologko-paleontoloskom odjelu Zemaljskog muzeja u Sarajevu. CrteZe slika u tekstu izradila je A. Orlié u Zavodu za paleontologiju i geologiju kvartara IC JAZU. 2,0PIS NALAZISTA 2.1. Polozaj Pecina ‘kod Ugljevika nalazi se na sjeveroistoénoj padini planine Ma- jevice i Je#i oko 2,5 km sjevernije od naselja Ugljevik u sjeveroistoénoj Bo- sni (sl. 1). Njezin ulaz nalazi se na lijevoj obali potoka Vudjak, nedaleko od napustenog mlina i udaljen je oko 850 m od utoka potoka u rjeticu Jaaju (Modran), a to je udaljeno priblizno 1 km zraéne linije u praveu jugo- wipada od Zeljezniéke stanice Modran. Geografske kordinate spilje jesu: 4g* 41" 20” sjeverne Sirine i 16° 40’ 25” istotne duzine od Pariza, a ulaz lezi na priblizno 75 m apsolutne visine. 2.2. Geolo&ki odnosi Geolo8ki odnosi sjeveroistoénog dijela planine Majevice, pa tako i Sire okolice Pecine ‘kod Ugljevika, dobro su prougeni i prikazani u radu S. Ciiéa (1964). Najstarije naslage natalodene su u donjem miocenu (sl. 1}, a zastupljene su slatkovodnim laporima, vapnenatkim laporima i glina~ ma, te éine krovinu glavnog ugljenog sloja u bazenu Uglievika. Na ovimM, Malez i dr; Gornjopleistocenski sisavci B slatkovodnim tvorevinama transgrediraju naslage marinskog miocena. To su badenski litotamnijski vapnenci, litavac, konglomerati, pjeSéenjaci, la- pori i gline. Protezu se u pojasu sjevernije od Ugljevika do rjegice Janje i kroz te naslage urezao je potok Vuéjak svoje ‘korito, a postanak njegove doline_predisponiran je rasjedom, U litotamnijskim vapnencima formirana je Pecina kod Ugljevika, a naslage vapnenca blago su nagnute prema sje- . 1. Pregledna geolo’ka kartica Sireg podrugja oko Pecine kod Uglievika (pojednostavijeno prema S. Ciéiéu, 1964). Legenda: 1 — kvartarne naslage, 2 — sarmatske naslage, 3 — badenski litotamnijski_va- pnenci, 4—donjomiocenske slatkovodne naslage, 5— polozaj Pedine kod Ugljevika Abb. |. Ubersichtliche geologische Karte des we- iteren Gebietes um Pedina bei Usljevik (vereinfacht nach S, Ci€ié, 1964), Legende: 1 — Quartdrablage- rungen, 2 — sarmatische Ablagerungen, 3 — Badeni- en lithothamnischer Kalkstein, 4 — ‘untermiozane Siisswasserablagerungen, § — J.age von Pecina bei Ugljevik. veroistoku, te sadrze brojne ostatke skoljaka iz rodova Pecten, Antussium, Chlanys, puzeva roda Conus, itd. Ove badenske naslage prekrivaju donjo- sarmatski vapnenci, lapori, pjescenjaci i gline, a u dotini rjecice Jaaje ragvijene su kvartarne naslage, koje su predstavljene raznim glinama, pije- scima i Sljunkom, 2.3. Morfoloski opis spilje Spilja je otkrivena prilikom skidanja Klastitnog ruSevnog materijala (alovine) s litotamnijskog vapnenca (pomo¢u bagera, kod pripremanja te- rena za eksploataciju a kamenolomu). Tada je ulaz bio posve zatrpan i pri odstranjivanju jalovine pronagli su radnici u zapadnom dijelu otkrive- ne gupljine kosti fosilnog medvjeda. Ulaz u spilju lezi 8 m iznad razine potoka Vuéjak i orijentiran je prema istoku. Spiljska unutra’njost je izduzenog ovalnog oblika (sl. 2) i ni prostoriju kojoj je najveéa duljina 11 m, a Sirina preko 6 m. Ulaz u podzemnu prostoriju visok je 1,80 m, na bazi Sirok 7m i zasvoden je u luku. Visina prostorije od oko 3 m najveca je u sredini i u juznom dije'u, a strop sjevernog dijela spilje postupno se spusta. Tlo je horizontalno i 1.0- kriveno rastroSenim litotamnijskim vapnencem. Na stropu i boénim st je- nama nije doSlo do izludivanja sigastih tvorevina, veé se dobro opaza tek-14 * (GZM (PN), NS 27,-1988: 1134 Stura litotamnijskog vapnenca s uklopljenim fragmentarnim IjuSturama raz- nih Skoljaka, puzeva, jezinaca, briozoa, itd. Spilja je nastala podlokavanjem i erozionim djclovanjem vode poto- ka Vuéjaka u geolo&koj proglosti, tj. u vremenu kad je njegova eroziona baza'bila visa od danagnje. § obzirom na éinjenicu da spiljske naslage sa- Grze skeletne ostatke sisavaca iz najgornjeg virma i sileksa iz najgorjeg Paleolitika, moze se pretpostaviti da je Supljina izdubena vodom tijekorn donjeg i srednjeg virma, najvjerovatnije u vremenskom rasponu od prvog virmskog stadijala (Wiirm 1) do drugog virmskog interstadijala (Wiirm Sl. 2. Tloert, uzdugni i popreéni profili Peéine kod Uglievika. S, i S; su mjesta gdje su iskopane istrazne sonde. Abb. 2, Grundriss, Langs — und Querprofil yon Pedina bei Uglievik. S$, und S, sind die Stellen wo. Forschungssonden ausgegraben wurden. 2/3). Postanak ovog speleoloskog objekta predisponiran jz tektofiskiny pu- kotinama, pretezno dijaklazama i slojnim plohama — dijastromama. Na- kon snigavanja erozione baze potoka Vuéjak, poslije drugog virmskog inter- stadijala, u_nastaloj Supljini oblika poluspilje-prevladavali su korozijski procesi i oni su uvjetovali talozenje glavnine sedimentnog klasitnog mate- rijala koji danas ispunjava dno ove spilje. 2.4, Kvartarne naslage Sastav i redosljed kvartarnih sedimenata u Peéini kod Uglievika ustanovijen je u dvije iskopane istrane sonde. VeCa sonda (S!) iskopana je u jugozapadnom ikvadrantu spilje, a manja (S:) u sjeveroisto&nom kva- drantu (sl. 2). U obje sonde kopanjem se prodrlo do maticne stijene, tj. do podlogé od iitotamnijskih vapneriaca, a redoslijed i debljina prekopanih stratuma u obje sonide podjednaki su.M. Mal&z i dr:!’Gornjopleistocenski sisavei Redoslijed i sastav stratuma od gore prema dolje jeste ovaj (sl,3 @ — rastrogeni, fragmenti litotamnijskog vapnenca u pjeskuljastom matri? “* “su, mjestimice ulozeno ‘vee kamenje i blokovi, bez fosilnih’ i prethi ~ “storijskih nalaza, debljina stratuma 30 cm,” , b — smeda do crvenkastosmeda pjeskovita humozna zemlja s malo vapne- nog ‘kr8ja i sa rijetkim nalazima fragmentarnih, medvjedih kostiju, de- dljine 35 cm, _ 5 ¢— rastro’eno kréje litotamnijskog vapnenca povezano s_pjeskuljastim matriksom, bez fosiinih nalaza, debljina 25 cm, i 3 d — tuckasti pijesak s komadima rastrogenog litotamnijskog vapnenca; ovaj stratum je glavni »kulturni« sloj sa skeletnim ostacima pleisto- censkih sisavaca j paleolitskim sileksima, prekopan do dubine od pre- ko 120 em. U iskopanim jstraznim sondama S, i S stratum d Jedi direktno na matiénoj stijeni od litotamnijskog vapnenca, koja je iskoSena od zapadne bogne stijene prema istoku, tj. prema ulazu ‘spilje. Buduéa iskopavanja trebalo bi usmjeriti u taj dio-spilje, gdje se u veéoj -dubini, najvjerojatni- je, moze naici i na fluvijatilne sedimente potoka Vuéjaka. : SI. 3. Kronostratigrafska ko- shema kvartarnih nasla- ga u Peéini kod Uglievika. Lege- |* nda: 1 — oznaka stratuma, 2 profil naslaga u sondi S,, 3 b dubina u metrima, 4 — p i sastav faune sisavaca, 5 —- rela. | © tivna geoloska kronologija. Abb. 3. Chronostratigraphisc- hes Korrelationsshema der Qu: rlarablagerungea in Pecina bei | a Ugljevik. Legende: 1 — Bezeich- nung des Stratums, 2 — Profil der Ablagerungen in der Sonde S,, 3 — Tiefe in Metern, 4 — Vo- tkommen und Zusammensetzung [™ der Stiugetierfauna, 5 — relative geeologische Chronolo HOLOCEN ene a asm atten | T Woes erucigars susie erarsmann! > “ee PLeWsTOCEN MIOGEN Kronostratigrafska pripadnost najbolje je dokumentirana kod_ strx tuma d, iz Kojeg su pronadeni skeleini ostaci pripisani ovim rodovima i vrstama: Lepus sp., Vulpes vulpes crucigera, Ursus spelaeus, Mustela (Pu- torius) eversinanni, Felis cf. caudata i Bison seu Bos. ‘Ova faunska zajedii- ca upucuje na izraziti stepski biotop, a‘na osnovi morfometrijskih osob:na i stupnja razvoja spiljskog medvjeda, moze se taloZenje stratuma d posve sigurno-uvrstiti'u vrijéme treéeg virmskog: stadijala (Wirm 3). Vidi stra: tui c i 6 ne -sadr%e pouzdanih’ paleontdlo&kih nalazi za totnije stratigraf- sko élanjenje, no na osnovi vrlo oskudnih neodredenih fragmenata medvjé- Gin Kostiju’ iz baze stratuma b, moze se (na osnovi superpozicije) pretpo- staviti da su ova dva Stratuma natalo%éna tijekom kasnog glacijala, tj. u kKliinatskim: fazama od: starijég drijasa (dryas) do zavrsetka alereda (alle- rad), Najgornji stratum a je recentan, tj.on je ‘holocenske starosti,16 GZM (PN), NS 27, 1988: 11—34 , 3. TAKSONOMSKI DIO Sakupljeni osteoloski i odontoloski_materijal iz stratuma d Peéine kod Ugliveika nije tako bogat kao u nekim drugim spiljskim malazidtima u Bosni i Hercegovini, no unatod tome on je znagajan za paleontoloska pro- uéavanja, jer upotpunjuje i omoguéuje rekonstrukciju sastava faunske za- jednice u razdoblju najgornjeg pleistocena na podrudju sjeveroistotne Bo- sne, Nakon iskopavanja skeletni materijal je prepariran i konzerviran, te je na njemu izvréeno paleontolosko prouéavanje. U sakupljenom materija- lu ustanovljeni su ovi rodovi, vrste i podvrste: Lagomorpha Lepus sp. (Tab. 1, 8) Materijal: 1 lumbalni kraljezak (o8tecen). Saguvano je tijelo kraljeska zajedno s neuralnim lwkom (arcus ver: lebrae), a odlomijen je processus spinalis i oba postrana nastavka (proce: tue transversus), Duljina tijeka kralje&ka iznosi 29,0 mm, Sto wpucuje da on pripada snainom primjerku zeca, Medutim, taj ogteceni kraljezak nije dovoljan za togniju specificku odredbu. Carnivora Vulpes vulpes crucigera (Bechstein) (Tab. 1, 7) Materijat: { fragmentarni M, sin., 1 proksimalna polovica lijevog humerusa, 1 dijafiza lijeve tibije i Mt IV sin. bez distalnog zgloba. Cetiri skeletna dijela dobro markiraju malu podvrstu lisice na ovom lokalitetn, Sve kosti malih su proporcija, Sto upucuje na prisustvo podvr- we Vulpes vulpes crucigera, a ta podvysia danas naseljava stepska podrwr éja srednje i isto&ne Evrope. ‘Od zuba deraéa (M,) saéuvan je samo posteriorni dio sa dobro istak: nutim kvrficama hipokonidom i entokonidom; taj dio zuba derata u_svim Se detaljima podudara s onom kod M; podvrste Vulpes vulpes eruciger’ Mediolaleraing Sirna straznjeg dijela M: iz Pecine kod Ugljevika iznosi $9 mm, a kod 10 primjeraka obiéne lisice (Vulpes vulpes vulpes) iz raznih krajeva Hrvatske ta se Sirina kreée od 56 do 6,4 mm. Sirina strainjeg di- jela M. gornjopleistocenskih lisica podvrste Vulpes vulpes erucigera iz Vee miceienesi takoder 5,9 -mm (M. Malez, 1963), a kod onih iz. Parske golobine ta se Sirina krece od 5,763 mm (I. Rakovec 1961), iz Riso- woke od 59-69 mm (I. Rakovec, 1965), itd. Kod danainje podvrste Vulpes vulpes crucigera, koja naseljava srednju Evropu, Birina strainjeg dijela M, Krece se od 48-60 mm, Sto upuduje da nalax iz naSeg lokaliteta pripada snainijem primjerku ove podvrste.M. Malez i dr.: Gornjopleistocenski sisavci Ww Na proksimalnom okrajku lijevog bumerusa o8te¢ena je zglobna glavica (caput humeri), no dobro je istaknut veliki trohanter (trochanter major) i njegova dudina iznosi 15,2 mm; kod 6 humerusa obitne lisice iz raznih krajeva Hrvatske ova se duzina kreée od 15,5 do 18,5 mm. Iz ovih metridkih odnosa proizilazi da se skeletni ostaci iz Pedine kod Ugljevika uklapaju u varijacijama raspon za stepsku lisicu. Ovo je prvi nalaz stepske lisice u gornjopleistocenskoj fauni Bosne i Hercegovine. U Jugoslaviji su dosad njezini ostaci otkriveni u gornjople- istocenskim nasiagama vise spilja Slovenije (I. Rakovec, 1961; V. Po- har, 1981), Hrvatske (M. Malez, 1963), Srbije (I. Rakovec, 1965), Crne Gore (M. Malez, 1975) i Makedonije (R. Garevski, 1969), Ursus spelaeus Rosenm, & Heinroth (Tab, 1, 9, II, 1 i 2, 111, 1 i 2) Materijal: 1 os incisivum dext. + sin. (fragm) s I' i P dext. te alveolama za Ci 13 dext. + I! sin. Guvenil), 1 okcipitalni zglob (juvenil), 1 desna mandibula s C, PM, ! fragmetarni zglob lijeve mandibule, vise raznih kraljeSaka i rebara, 1 os sternum (segment), 1 fibula dext, u dva dijela, 1 Mc II sin,, 1 Mc III dext., 2 Mc IV sin. (juvenil.), i Mt II sin. (ju- venil.), | Mt IV sin. (juvenil) i 1 Phalanx I. Jedini bolje saéuvaniji ostatak spiljskog medvjeda, koji je iskopan u istragnoj sondi S: u Peéini kod Ugljevika, jeste desna sjekutiéna regija (lab. III, 1 i 2) sa dva inciziva (I) i P). Kost pripada mladom, ali veé posve od- raslom primjerku. Medijalni sav izmedu desne i fragmenta lijeve incizivne regije dobro je vidljiv i samo je djelomiéno srastao, Krune na prisutnim incizivima su intaktne bez usura, a grada je tipitna speleoidna. Proporcije inciziva su ove (u mm): i r Visina zuba (kruna + korijen) 35,4 38,9 Sirina krune ant—post. u3 12,7 Sirina krune med.—lat. 10,7 15 U_ sadanjem varijacijskom rasponu (M. Malez, 1965) kod vrste Ursus spélaeus kreée se za I! anteriorno-posteriorna Sirina krune od 9,2 do 14,1 mm i mediodateralna Sirina od 7,7 do 13,0 mm, dok se kod I? ant.post. sirina kreée od 8,6 do 14,9 mm, a med-lat. girina od 8,65 do 14,15 mm. Na osnovi usporedbe moze se zakljuéiti da incizivna Kost s I' i P pripada sna- Znom primjerku spiljskog medvjeda. Taksonomske karakteristike vrste Ursus spelaeus najpotpunije su is- taknute na pronadenoj desnoj donjoj éeljusti (tab. IZ, 1 i 2). Tijelo donje éeljusti u cjelosti je sacuvano i u zubistu su usidreni C i Py — Ms, a sprije- da i medijalno od otnjaka nazoéne su alveole od sva tri inciziva koji su ispali postmortalno, OSteéenja su neznatna, nedostaje gornja trecina kru- nskog nastavka, a i lateralni krajevi kondilarnog zgloba takoder su odbije- ni, Na lateralnoj strani tijela ‘mandibule vidljiva su éetiri bradna otvora;Tabela (Tabelle) I. NALAZISTE Ursus spelaeus Rosenm & Heinroth Fundstelle | . 5 3 g ye a to ww 7 7 , wa 3| 2B : si | se [32 | -o | $8 | BS « £| 2S s2e Ge Be Mo g2 | Bo | 2a, Z 31 ge e352 oa go 5 $3.) 92 | =55 MANDIBULA Got! £- Siu, Se Be ne. $2) Be | gts (u — in mm) ao, Ss | gs8 © | Qe |Esg ) Ba | os | Es H2e| as | Esak He | de | eS | Be | Se | S42 Najveéa duljina mandibule 3130 236,0—325,0 230,5-—323,0 274,0—348,0 223,0—337,0 330.0—340,5 — 2850 2700-3740 Duljina PM aiveotarno 1150 90,0—108,0 _93,1—110.8 90.2—110,2 932-1062 — _—_89,0--113,0 96,0 90,2-~116,2. Duljina diasteme 472 415630 325-780 313650 — 415-550 — ~ Visina tijela mandibule ispred P, 648 48,0680 = - = — 533-692 — - Visina tijela mandibule izmedu M. i 615 32,0-80,0 42,0—715 - 45,9—78,2 — — 60,3880 = C inf ant—post. 306 198-307 20,7216 = 199-290 — 198-307 — = 7 med—at. 224 188-219 152-162 — 14,2213, = 42-23 — — P. ant.—post. Td W42-170 Mili g—189 132-176 150-160 Bi-I74 a “ med—lat. 17 97-109 92-113 90-130 BB—124 10,3112 95-114 103 M. ant—post. BBS DELS 26S—307 26-337 23-39 292-330 253-338 292 7 med—lat. 166 W4i—163 12/8152 128—170 112187 13,5150 12,7—-18,7 145 1018.0 M: ant—post. 340 W735 270-308 266-343 2: 29,0—32,8 26,7—36,2 27,2 24,0—36,7 7 med.—lat. 209 165-208 16,4198 16,9-22,0 204222 16,7—21,9 180 14,4—23,4 | M 23 253-284 235-285 22,1296 265-294 250-320 256 19,0340 | i" 314 169-210 168-205 180213 160225 193240 181-245 180 15.0—23,5 at PE—IT “8861 ‘LZ SN ‘(Nd) WZ9M. Malez i dr.: Gornjopleistocenski sisavei 19 oni su polozeni horizontalno u ravnoj liniji, a nalaze se u donjoj treéini jela kosti i protezu se od prednjeg korijena M, sve do strainjeg ruba kori- jena o&njaka. Tre¢i bradni otvor je najveéi, ovalnog je oblika i promjera u post. pravcu 8,2 mm, a ostali su male rupice s lijevkastim uséem. Do- i rub tijela mandible blago je povijen i prema dolje izbogen, Sto bi upu- ¢ivalo da donja éeljust pripada muzjaku, Na labijalnom i lingvalnom alveo- larnom rubu izmedu stranjeg korijena od M, i prednjeg korijena od Ms, nalazi se duboka polukruzna udubina kao posljedica alveolize, tj. patoloskog procesa koji je zahvatio i duboko uniStio interalveolarni septum izmedu M: i M,, te resorbirao rubove njihovih alveola (tab. II, 2b i 2c). Svi zubi u donjoj éeljusti posve su intaktni i na krumama nema usurnih tragova. To upuéuje da pripada mladom, ali posve adultnom pri- mjerku. Na diastemi izmedu oénjaka i éetvrtog :premolara nema tragova alveolama za prva tri premolara, Sto je karakteristiéno speleoidno obiljezje. Izmedu P, i M, postoji mali razmak (diastema!), duljine 3,2 mm, Sto je inaée rijetka pojava kod spiljskih medvjeda. Oénjak (C) je masivan 2ub s ‘konusnom krunom i ona je blago_po- vijena prema natrag, Na kruni éetvrtog premolara (P,) dobro ‘su razvijene sve kvréice; sprijeda na lingvalnoj strani istaknut je parakonid i deutero- konid, a 5 labijaine strane snaino razvijeni protokonid. Na strainjem dije- ju krune od P, slabo su razvijeni i u obliku malih izbotina prisutni su tri- tokonid, metakonid i tetartokonid, a taj dio krune opasuje jedva primjetan cingulum, Kruna prvog molara (M,) takoder se odlikuje karakteristiénom spele- oidnom gradom. U prednjem dijeiu krune dobro je istaknut parakonid, a pozadi njega (na labijalnoj strani) razvijen je snazni protokonid, Nasuprot njemu, na lingvalnoj strani, nalazi se metakonid, koji sprijeda ima dobro istaknute dvije sekundarne kvrZice polukuglastog oblika. U strainjem dije- lu krune prvog molara razvijen je (na labijalnoj strani) Siroki hipokonid, a na suprotnoj lingvalnoj strani entokonid, koji se sastoji iz dvije jasno istaknute kvréice. Izmedu prednje i straénje polovice zuba na kruni je do- sta duboka popreéna udubina— koja dijeli kruanu u dvije odvojene morfo- logke cjeline Drugi molar (M,) izrazito je speleoidne grade i obris njegove krune slifan je osmici, Na kruni su dobro razvijene glavne kvriice, kao Sto su parakonid, protokonid, metakonid, hipokonid i entokonid, a prostor izme- du njih posut je brojnim sekundarnim kvréicama. Kruna treéeg molara (M)) sprijeda je Sira, straga ua; a sve éetiri glavne kvrzice — protokonid, me- takonid, hipokonid i entokonid — dobro su istaknute i razgranate, jer sva- ka od njih je podijeljena u dvije ili tri kvrdice, odnosno caklinska grebena. Sredi8nje polje krune bogato je skulpturirano, tj. posuto je brojnim seku- ndarnim caklinskim kvrzicama. Proporcije desne polovice donje teljusti spiljskog medvjeda iz Pedi- ne kod Ugijenika prikazane su na tabeli I, u prvom stupcu. Na osnovi us- poredbe proporcija mandibule iz nageg lokaliteta s izmjerama na mandi- bulama spiljskog medvjeda iz vise gornjopleistocenskih nalazista u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Sloveniji j Srbiji (kao i u odnosu na dosadagnji, varijacijski raspon kod vrste Ursus spelaeus), moze se zakljuziti da uspo- redena desna mandibula iz Pecine kod Ugljevika-pripada snainom primjer- ku spiljskog medvjeda,20 GZM (PN), NS 27, 1988: 11—34 __ Na ostalim sabranim skeletnim dijelovima spiljskog medvjeda isklju- €ivo su istaknute speleaidne oznake. Kao primjer navest cemo dvije do- bro sa¢uvane metakarpalne kosti. Drugi i treéi metakarpus (Mc II sin. i Mc TIT dext.) relativno su kratki, Siroki i masivne grade, a insercije za ligamente dobro su istaknute i hrapave su povrsine. Usporedba duljina tih metakarpalnih kostiju s istim kostima spiljskih medvjeda iz vise loka- liteta jeste ova: Najveca duljina (u mm) Me If Me III Pedina kod Ugljevika 85,9 90,0 Velika pecina, Hrvatska, Malez 1965, 70,0—96,0 60,0—90,3 Romualdova spilja, Hrvatska, Malez 1965. 75,0—97,25 73,0—87,0 Trou du Sureau, Belgija, Ehrenberg 1935, 68,3—90,0 75,1—79,1 Merkenstein, Australija, Hiitter 1955. 68,8—93,8 76 4—92,0 Megara, BiH, Malez i SliSkovié 1988, 76,5—85,0 79,0—90,7 Durkovina, BiH, Malez 1987.* 69,0—79,0 TA—87,8 *(u tabeli 6 na str. 96 nalazi se tiskarska pogreska i u prvom vertikalnom stupcu_ treba gore da stoji Melacarpus, 2 ispod dolje Metatarsus). Na osnovi usporedbe duljina metakarpalnih kostiju, a takoder i uspo- redbom kranijalnih dijelova skeleta, vidljivo je da su u Pecini kod Ugije- vika prisutni veliki primjerci spiljskog medvjeda. Ovim nalazom upotpu- njeni su morfometrigki podaci za spiljskog medvjeda na tlu Bosne i Her- cegovine. Oni izmedu ostalog, dokazuju da je njihova populacija u najgor- njem pleistocenu naseljavala i podrudje sjeveroistoéne Bosne. Mustela (Putorius) eversmanni Lesson (Tab. I, 1—5) Materijal: 1 lijeva mandibula s C, P, i M, 1 desna mandibulas C, P, i M,, 1 atlas, 1 epistrofej, 1 vratni kraljeak, 1 lumbalni kraljeSak, 1 fra- gmemuni lijevi kuk, 1 lijevi femur, 1 Hijeva i 1 desna tibija. Svi navedeni skeletni dijelovi pripadaju istom primjerku_ stepskog tvora, Specifitke karakteristikc najbolje su istaknute na dobro sacuvanim mandibulama. Na obje mandibule nedostaju svi incizivi, prednja dva pre- molara i drugi molar; ovi 2ubi ispali su postmortalno iz alveola. Mandibu- le su, u odnosu na vise donjih éeljusti, recentne vrste Mustela (Putorius) putorins iz nekih krajeva Hrvatske masivnije gradene i vecih proporcija. Na tabeli Il prikazana je usporedba proporcija na mandibulama iz Pe¢ine kod Uslievika, u odnosu sa vise nalaza stepskog tvora (Mustela/Putorius/ever- smanni) iz gornjg pleistocena Evrope, a data je i usporedba s nalazima obignog tvora (Mustela/Putorius/putorius) iz gornjeg pleistocena, te odnos prema recentnoj vrsti, Brojai autori navode da su na mandibuli jasno ista- knuta morfometrijska obiljeZja koja omogucuju specifiéku_odredbu (A. Wurm, 1913; W. Soergel, 1917; F—E. Koby, 1951; H. Zapfe, 1966;21 ‘M. Malez i dr.: Gornjopleistocenski sisavei Tabela (Tabelle) 1. ROD i VRSTA, STAROST, Putorius putorius (L.) RALAZISTE | AUTOR, | Mustela (Putorius) eversmanni Lesson Gornji pleistocen Recent. eainilte tnt Aceon) Gornji pleistocen (Oberpleistozin) (Oberpleistozin) @ezent) ~ rp x Zz s Zz. g 3 _ | BE s 2 a jas] 3 Ss <3 Z| OF Zon 2 | g/S8} 8] 38 | 28!) 3 =| Be |g. mgd Be om| 25] Jo 4) Bl Bs vg 1B NN BME (92 | w@s| S31 h2) Be 23 | Z<= | $5 [a2 MANDIBULA = She 22] 25 gS RS 332 ox a8 @ — in mm) S) sin, |dext. Qe5) 2B) BA] Se Bs Bs ba ge EN Najveca duljina 36,9--46,0 - 35,0—40,0 447 35,0 veolarna dul , 192 171-200 190 179 8415-98 8B Visina madibule kod P, Visina mandibule kod My 92 — 94 8,2 7084 80 68 Debljina mandibule kod M, 50 40 — 5300 _ 48 38-51 5,0 38 Visina mandibule kod krunskog nastavka 25 BO —-— — = = _ = 169 is S152 42 = 40 C inf. 40 40 35 — — — = = P. 4949 40 = — 39 ‘ 27 2 25° OO =k 91 92 77 92 920 = 8,8 14 M = = 29 3636 300 -_ =22 GZM (PN), NS 27, 1988: 11-34 M. Hugueney, 1975; i drugi). Neki autori, kao npr. F—E. Koby (1951, 397 i 398), navode da je za specifitku pripadnost znaéajna visina tijela man- dibule izmedu Py i M,. Spomenuti autor navodi da je kod recentnog obit- nog tvora ta visma ispod 8,0 mm, a kod recentnog stepskog tvora kreée se od 84 do 9,3 mm. Prema tome, visina tijela mandibule iznad 9,0 mm indi- cira, sigurno, stepskog tvora u fosilnom ili recentnom nalazu. Visina tije- la mandibule ispred M, iz nageg lokaliteta iznosi 9,2 mm, pa je na osnovi ove izmjere, kao i ostalih proporcija (osobito najveée duljine mandibule), alveolarne duljine P;—M,, dimenzija kanina i prvog molara, na nalaz pripi- san stepskoj vrsti tvora (Mustela /Putorius/eversmanni Less.). Sakupljene kosti strainjih ekstremiteta takoder su masivne grade i neSto vedih proporcija od kostiju sna%nog muzjaka recentnog obiénog tvo- ra iz Hrvatskog Zagorja. Tako npr. kod stepskog tvora iz gornjeg pleisto- cena Pecine kod Ugljevika najveca duljina femura iznosi 59,6 mm, a tibije 634 mm, dok iste kosti recentnog obiénog tvora imaju duljine 59,0 mm, 61,6 mm. Skeletni ostaci stepskog tvora u gornjopleistocenskim naslagama Ju- goslavije vrio su rijetki nalazi, Dosad je ustanovljen u gornjopleistocenskoj fauni spilje Veternice u Medvednici kod Zagreba (M. Malez, 1963), Krapi- ne (M. Malez, 1970) i Jame pod Herkovimi petmi u Sloveniji (V. Pohar, 1981). Sad se ovim nalazima pridruzuje i Pecina kod Ugljevika, koja je u odnosu na spomenute lokalitete-najbogatija skeletnim ostacima stepskog tvora. Iz prikaza dosada3njeg poznavanja kvartarnih vertebratskih fauna na podrugju Jugoslavije (M. Malez, 1986) vidi se da je stepski tvor u_nagim krajevima prisutan veé od interglacijala Riss/Wiirm, ali su neéto ée3¢i na- lazi tek u najgornjem pleistocemu. Danas recentna vrsta stepskog tvora naseljava samo najsjevernije krajeve Jugoslavije, tj. podrugje Vojvodine (B. Dulic¢ iD. Mirié, 1967, str. 32) Felis cf. caudata Gray (Tab. I, 6) Materijal: | distaina polovica lijeve tibije. rfologiji zglobne povrSine i proporcijama, posve se podudara u svim nave- denim detaljima s istom kosti stepske divlje macke (V. Gromova, 1950, str. 80, atlas, tab. 39, la i 1b). Prema ovoj autorici najveca Sirina distalnog okrajka kreée se (kod vie vrsta divijih magaka) od 15,0 do 18,0 mm, pa je nwno da na nalaz metritki usporedimo s pojedinim vrstama felida. Najveca Sirina distalnog ; | : | istalna polovica lijeve tibije u svim detaljima anatomske grage, mo- | okrajka (umm) | Peéina kod Ugljevika, gomnji pleistocen 19,0 Felis caudata, recent., Gromova 1950 (mjereno na crtezu) 18,0 Felis silvetris, recent., Hrvatska (8 primjeraka) 13,5—17,8 Lynx lynx, recent., Hrvatska (3 primjerka) 26,7279 | | |M. Malez i dr.: Gornjopleistocenski sisavci 23 Iz ove usporedbe vidi se da su Sirine distalnog okrajka tibija kod Su- mske divlje macke manjih dimenzija u odnosu na stepsku divlju matku, od- nosno iste proporcije znatno su vece na tibijama ked risa. Osim toga, tre- ba napomenuti da je na distalnom okrajku tibije iz Pecine kod Uglievika satuvana i dijafiza u duljini od 60 mm. Tijelo dijafize je masivno i priblizno 4 cm od baze njezin najveci promjer iznosi 10,4 mm. Kod veste Felis cauda- 1a taj promjer iznosi 9,7 mm, a kod 8 primjeraka vrste Felis silvestris iz raznih_krajeva Hrvatske—taj promjer se kreée od 8,6 do 9,1 mm, a kod wi primjerka vrste Lynx tvnx iz Gorskog kotara u Hrvatskoj taj promjer je izmjeren 124, 12,6 i 13,5 mm. Na osnovi ovih usporedbi moge se pret- postaviti da distalna polovica lijeve tibije iz Pecine kod Uglievika, po svoj prilici, pripada stepskoj divijoj maéki (Felis caudata Gray). To je za sada prvi nalaz stepske divlje maéke u gornjopleistocenskoj fauni Jugoslavije. Artiodactyla Bison seu Bos (Tab. IIE, 3 i 4) Materijal: 2 fragmenta kompakte dijafize tibije. Fragmenat plantarne strane dijafize nekog velikog prezivata upuéuje na prisustvo bizona jli divljeg goveda. Saéuvani fragmenat dijafize dugaéak je 14,3 em i Sirok 4,5 cm, a na povrSini kosti dobro su istaknuti uzduzni grebeni ili insercije za prihvatanje misi¢a, te hranidbeni otvor (forramen nutricium). Kompakta kkosti vrlo je homogena, a unutraSnja strana prekri- vena je Supljikavom spongiozom. Ovaj fragmenat nije dovoljan za specifitku odredbu. Na vanjskoj povrsini kosti opazaju se uduvine, grupirane na dva mjesta, a uzrokovane su udarcima nekog o8trog predmeta, najvjerojatnije kremenog oruda. Po svoj prilici ovaj fragmenat dijafize tibije slutio je kao tw, »koStani nakovanj« ili »retuger« priiikom obrade kremenih artefakata. Taj nalaz posve odgovara analognim retuSerima iz srednjeg paleolitika spi lie Velernice u Medvednici (M. Malez, 1958, tab. I, 1, 3 4 8). Osim ovog opisanog fragmenta dijafize tibije, otkriven je jo8 jedan manji, duljine 8 cm, a pripada lateralnom sredisnjem dijelu tibije. Takoder i na povrini ovog fragmenta nalaze se grupirane udubine od udaraca (tab. III, 4), pa i ovaj nalaz mozemo pribrojiti tzv. »retugerimac. 4, NALAZI PALEOLITIKA Uz spomenute koStane nakovnje ili retuSere, opisane u prethodnom poglaviju, u stratumu d Pecine kod Uglievika otkriveno je vi8e raznih sile- ksa, tj. odbitaka i kalotina finozrnatih kremenih stijena—na kojima su ja sni tragovi artificijeimih zahvata. KoStani nakovanji i ovi sileksi sa tragovi- ma obrade Cine asocijaciju koja upucuje na sigurno (vjerojatno samo po- vremeno) ‘prisustvo paleolitiékih lovaca na ovom lokalitetu, U istraznim son. dama Si S: otkriveno je svega pet sileksa (sl. 4) i njihov ‘kratki opis je ovaj:24 GZM (PN), NS 27, 1988: L1—34 a) Najveci pronadeni sileks je gruba kalotina odbijena od mase nukteusa (sl. 4, a). Na dorzalnoj strani jo3 je saguvan korteks povrSine prvobitne Stijenske mase, a na ventralnoj strani vide se neki elementi tzv. udarne tebnike. PovrSina cijele ‘kalotine sna%no je patinirana, a Petrografski mate- rijal je silificirani vulkanski tuf fine zrnate strukture. Grupa retuga nalazi Se na bazi sa dorzalne strane, a fina porubna retusa prisutna je na desnom Jateranom rubu. Najveca duljina sileksa je 85,3 mm, Sirina 64,2 mm i de bljina 23, 1 mm. Sl. 4. Izbor — gornjopaleolitié- kih artefakata iz stratuma d Pe- ine kod Usljevika. Crtez: A, Orlié. Abb. 4. Auswahl von oberpa- ldolithischen Artefakten aus dem Stratum d der Héhle Pedina bei Ualjevik. Zeichnung: A. Orlié. b) Djelomigno retugirani odbitak iz maslinastozelenkastog uslojenog roznja- ka (sl. 4, b). Na ventralnoj strani jasno se vide svi elementi udarne tehni- ke, kao npr. faseta, udarna toéka, bulbus, oZiljak od udarca, te transve- rzalni valoviti kolutovi i longitudinalne radijalne napukline ili prsline. Sit- na porubna retuga nalazi se samo na dorzalnoj strani, i to u donjem dije- lu lijevog lateralnog ruba, Najve¢a duljina artefakta je 42,7. mm, éirina 32,0 mm i debljina 10,0 mm. ©) Bijelo patiniran izduzeni odbitak iz wlo kompakine gotovo »staklaste« kremene mase (sl. 4, c). Na dorzalnoj strani nalazi se na desnom lateralnom rubu fina retuga, a na terminalnom vrku sijeku se dvije plohe pod kutom od 95°, Sto sugerira da je taj artefakt slu%io kao svrdlo ili ubadalo, Na ven- tralnoj strani istaknuta su sva obiljezja udarne tehnike. Najveca duljina artefakta je 45,4 mm, Sirina 27,9 mm i debljina 10,0 mm. d) Plosnata lamela iz sivog finozrnatog vulkanskog tufa (sl. 4, a). Lamela je odbijena od pripremljenog nukleusa, ali nije retuSirana, Najveca duijina je 34,0 mm, Sirina 20,3 mm i debljina 7,4 mm. e) Nepravilni odbitak iz Zutomaslinastog jaspisa (sl. 4, e). Na dorzalnoj stra- ni opaza se korteks prvobitne valutice, a na ventralnoj strani samo su djelo- migno prisutni neki elementi udarne tehnike; ne opa%a se obrada retugom. Najveca duljina odbitka je 34,2 mm, ‘ina 21,4 i debljina 10,0 mm. Nijedan od opisanih sileksa nije obraden j formiran u definirani artefakt niti posjeduje tipoloske karakteristike na osnovi kojih bismo mogli da ih toénije uvrstimo u neku od paleolititkin materijamih kultura, Pre- ostaje jedino da na osnovi starosti njihovog nalaznog stratuma zakljuzimo da, opéenito, pripadaju gornjopaleolititkom kulturnom kompleksu. Unatoc tome, ovaj lokalitet je od velikog znanstvenog znataja. To je prvo nalazi-Gornjopteistocenski sisavei 25 Ste paleolitika na tlu sjeveroistoéne Bosne i namece potrebu da se u tom praveu delaljnije istraZi, a takoder da se izvrSe iskopavanja i na drugim perspektivnim lokalitetima, Dosad su otkrivena brojna palcolitska nalazi Sta u sredi8njem dijelu sjeverne Bosne, kao Sto su Crkvine, Crkvi8te, Dani- loviéa brdo, Duboéko brdo, Gaj, Grabovea brdo, Hendek, Londa, Kadar, Kamen, Kréevina, Krijes, Lustig, Mala Gradina, Markovac, Tuéi¢i, Visoko brdo i Zobiste (vidi: D, Basicr, 1979). Sva ta nalazi8ta JeZe na otvorenom prostoru, pa uz artefakte nisu otkriveni nikakvi paleontoloski_nalazi, sto oteZava kronostratigrafska prouéavanja. Na otkrivanju paleolitika u_ spilj- skim nalazistima Bosne dosad je malo uradeno, no istraina sondiranja u nekim od njih, kao npr. u Rastusi kod Teslica (M. Malez et al., 1978) i sa- da u Peéini ‘kod Ugljevika, upuéuju da je spiljskim nalazistima potrebno posvetiti vie painje. To namece potrebu da buduca kvartarnogeoloska is- trativanja treba usmjeriti na speleoloske objekte sjeverne i sjeveroistotne Bosne, a posve je sigurno da ne bi izostali pozitivni rezultati i u otkrivanju paleoli 5. ZAKLIUCAK Na osnovi kvartarnogeoloskih, paleontoloskih i paleoliti¢kih. istrayi vanja u Pedini kod Ugljevika u sjeveroistognoj Bosni, mogu se izvuéi ovi zakljuéci: 1. Pecina kod Ugljevika u sjeveroistotnoj Bosni relativno je mati speleoto- ki objekt, ali znaéajan za kvartarnogeoloSka, paleontoloska i palelititka proucavanja u ovom dijelu Jugoslavije, Nalazi se 2,5 km sjevernije od Ug- ljevika, iznad Jijeve obale potoka Vuéjak, a formirana je u badenskim lit tamnijskim vapnencima. Spilja ima oblik izduzene ovalne prostorije, dul} ne IL m i Zirine 6 m, te prostran ulaz orijentiran na istok. Nastala je ero- zivnim djelovanjem vode potoka Vugjaka u_ proslosti, tj. dok je njegova eroziona baza bila visa. Vremenski to je najvjerojatnije u raspont od prvog virmskog stadijala (Wiirm 1) do zavréctka drugog virmskog interstadijala (Wiirm 2/3), a kasnije se potok usjekao oko 8 m duboko do nivoa svojeg danasnjeg korita. U genezi spilje znaéajnu ulogu odigrale su tektonske pu- kotine, naroéito dijaklaze i dijastrome. 2. Tio spilje ispunjeno je klastiénim kvartarnim naslagama iu preko 2 metra debelom profilu prekopanih naslaga jasno se razdvajaju eetiri stra- tuma. Najdublji stratum d je fosilonosan i sadrzi skeleme ostatke verte- brata karakteristitnih za gornjoptcistocensku faunsku zajednicu stepskog biotopa. Taj stratum natalozen je tijekom stadijala Wiirm 3, a stratumi cib u kasnom glacijali tijekom klimatskih faza od dryasa do alleréda; najgor- nji stratum a je holocenske starosti. 3. U sabranom skeletnom materijalu iz siratuma d ustanovijeni su ovi ro- dovi i vrste sisavaca: Lepus sp. Vulpes vulpes crucigera, Ursus spelacus, Mustela (Putorius) eversmanni, Felis cf. caudata i Bison seu Bos, Najbroj- niji su skeletni ostaci spiljskog medvjeda, a ostale Zivotinje pojavijuju se pojedinaéno. Spiljski medvjed zastupljen je s vie individuuma, pa osim adultnih primjeraka prisutni su i posve juvenilni, Morfometrijskim prou- ma i usporedbama sa slignim nalazima u ovom dijelu Evrope —mo-26 GZM (PN), NS 27, 1988: 11-34 ze se zakljuciti da odrasli spiljski medvejdi iz Pecine kod Ugljevika pripa- daju srednjovelikim primjercima, u odnosu na dosada poznati varijacijski raspon, i da na osnovi odontoloskih karakteristika na donjem premolaru {P,) i molarima (M;—M,) pripadaju tipiénoj gornjopleistocenskoj _vrsti Ursus spelacus Rosenm. & Heinroth. 4. U faunskoj zajednici iz Pecine kod Ugljevika ustanovljena su dva_sisa- vea ‘koji dosad nisu bili poznati u sastavu gornjopleistocenske faune Bosne i Hercegovine. To je stepski tvor (Mustela/Putorius/ eversmanni) i stepska maka (Felis cf. caudata), koja je prvi puta sad registrirana u pleistocen- skcj fauni Jugoslavije. Dobro saéuvani skeletni ostaci stepskog tvora, 0so- bir donja éeljust sa zubima i ekstremitetne kosti, omogucili su morfome- trijska prougavanja i usporedbe sa fosilnim i recentnim primjercima ove vrste. Nalaz iz naSeg lokaliteta pripada vrlo snainom primjerku gornjo- pleistocenskog stepskog tvora. 5. Uz skeletne ostatke spomenutih gornjopleistocenskih sisavaca sabrano je u stratumu d i vide sileksa, tj. odbitaka i kalotina od raznih finozrnatih kremenih stijena, kao Sto su: ro%njaci, jaspisi, silificirani tufori, itd. Gotovo na svima sabranim sileksima jasno se vide svi elementi tev. »udarne teh- nike« i obrada dotjerivana retugom, ali niti jedan komad nije oblikovan u definiran artefakt, pa se ne moze odrediti pripadnost odredenoj_paleoli- tskoj materijalnoj kulturi. Na osnovi starosti stratuma d (Wirm 3) moze Se samo opéenite govoriti o gornjopaleolititkom kulturnom kompleksu. Osim obradenib sileksa, u tom su stratumu otkrivena dva fragmenta di fize tibije od bizona ili divijeg goveda, na kojima su jasni tragovi s udu nama nastalim od ostrih rubova sileksa. To su tzv. koStani nakovnji_ili retuseri, a sluzili su pri obradi kremenih artefakata. Zasad su to prvi takvi nalazi u paleolitiku Bosne i Hercegovine. Spomenuti obradeni sileksi i re- tuseri nepobitno dokazuju da su Pedinu kod Ugljevika, tijekom najgornjez pleistocena, povremeno posjecivali gornjopaleolititki lovci. Ova spilja je novo nalazi8te paleolitika na ti Bosne i Hercegovine i njezini cjelokupni nalazi sugeriraju da se i u drugim spiljama sjeveroistogne Bosne sprovedu kvartarnogcologka i paleolititka istrazivanja. 6 LITERATURA Basler, D., 1979, Nalazista paleolitskog i mezolitskog doba u Bosni i Hercego- vini. Praistorija jugosl. zemalja, I, Paleolitsko mezolitsko doba, 313-330, Sarajevo. ig, S., 1964, GeoloSki sastav i tektonika sjeveroistoénog dijela planine Maje- vices narogitim ostrvom na geolosko-ekonomski znaéaj lezista mrkog uglja. Posed. izd. Geol. glasnika, 6, I—i75, Sarajevo. David, 1. A. 1980, Teriofauna pleistocena Moldaviji. 186 str. Akad. Nauk Mold. SSR, Kiginjev. B. i Mirié, D., 1967, Catalogus Faunae Jugoslaviae, IV, 4. 1—46, Consil. Acad. Sci. SFRJ, Acad. Sci. Artium Slovenica, Ljubljana. Ehrenberg, K., 1935, Die plistozaenen Baeren Belgiens. IJ. Die Baeren von Trou du Sureaus (Montaigle). Mém. Mus. Roy. Hist. Nat. Belg. 71, Bru xelles. Fiala, F., 1893, Hohlenforschungen in Bosnien. Wiss. Mitt. aus Bosnien und Herzegowina, 1, Sarajevo.M. Malez i dr: Gornjopleistocenski sisavci 21 ee —— Garevski, R, 1969, Stratigrafsko i paleontulosko znacenje na pleistocenskata fauna od pesterata Makarovec vo klisurata na rekaia Babuna vo okolinata na Titov Veles. Poseb. izd,, 6, 73 str., Prirodonauéen muzej, Skopje. Grimmer, J. 1898, Fosilni ostaci sisavaca iz Save. Glasnik Zem. muzeja BiH, 10, Sarajevo. Gromova, V., 1950, Opredeljitelj_mlekopitajuscih SSSR_ po ‘kostjam skeleta. 1. Opredetitelj po krupnim (rubéastim kostjam. Trudi Kom. Cetvrt. perioda, 9; Moskva. Herak, M, 1947, Starost i sistematske znatajke spiljskug medvjcda Hrvatske Geol. vjesnik, 1, 12-48, Zagreb. Hugueney, M.,, 1975, Les Mustelidés (Mammalia, Carnivora) du gisement, pl stoctne’ moyen ‘de la Fage (Corréze), Nouv. Arch. Mus, Hist. Nat., 13, 29—46, yon. — Hitter, E., 1955, Der Héhlenbar von Merkenstein. Ann. Naturhist. Mus. ‘Wien, 60, 122168, Wien. Koby, F. — E. 1951, Le Putois d’Eversmann en Suisse et en France, Eclogae feol. Helvetia, 44, 2, 394-398, Base). Kulenovié, E., 1983, Geoloske i paleontoloske karakteristike spilje Kuk u ka- njonu Bistrice (jugoistoéna Bosna). Geol. glasnik, 28, 5-63, Sarajevo. Malez, M,, 1958, Neki noviji rezuitati paleontoloskog istradivanja pecine Veterni- ce. Palacont. jugosl., 1, 1-24, Zagreb. Malez, M,, 1963, Kavartarna fauna pecine Veternice u Medvednici, Palaeont. jugosl., 8, 1200, Zagreb. Malez, M., 1964, Der erste Fund der grossen Héblenkatze — Panthera_spelaca (Goldi) — ‘im Pleistoziin von Bosnien und Herzegowina. Bull. sci. Cons. Acad. Jugosl., 9, 1/2, 23, Zagreb. Malez, M., 1965, Novi opci varijacioni raspon vrste Ursus spelaeus Rosenm. & Heinroth. Geol. vjesnik, 18, 1 (1964), 133-139, Zagreb Malez, M., 1968a, Bijambarske pecine kod Olova wu sredignjoj Bosni. Glasnik Zem. muz. BiH, Prir. nauke, N. S., 7, 159—180. Sarajevo, Malez, M, 1968b, Ostaci zvizdare u gornjem pleistocenu Jugoslavije. Geol. vjesnik, 21 (1967), 147-156, Zagreb. Malez, M., 1970, Rezultati revizije pleistocenske faune iz Krapine. Krapina 189— 1969, 4556, Zagreb. Malez, M, 1971a, Gornjovirmska fauna i tragovi paleolitika u Gornjoj bijambar- ‘skoj pecini kod Olova u Bosni, Rad JAZU, 358, 209—248, Zagreb. Matez, M, 1971b, Die Bijambarenhdhien bei_Olovo in Miticibosnien. Wiss. Mitt. Bosn. — Herzeg. Landesmus, 1, C, 169178, Sarajevo. Malez, M,, 1973, Spatwiirmfauna in der Zelena Pecina bei Mostar in der Herzego- wina. Bull. scl. Cons. Acad. Yugosl., (A), 18 1-3, 7-8, Zagreb. Malez, M., 1975, Kvartarna fauna Crvene Stijene. Zbornik radova »Crvcna Sti- jenas.’ Pos. izd. Zajed. kult. ustanova, 3—4, 147169, Ni Malez, M,, 1978, Kavartargeoloska, paleontolotka i speleoloska istradivanja u 1974. godini.’ Ljetopis JAZU, 78 (1973 i 1974), 625—642, Zagreb. Malez, M., 1979, Kvartarnogeoloski i paleolitski odnosi_u Gospodskoj pecini iznad izvora Cetine (Dalmacija). Krs Jugoslavije, 10, 2, 45—76, Zagreb. Malez, M,, 1985, Paleobioloski_odnosi u pedini Vjetrenici na Popovom polju u Hercegovini. Nag kr, 11, 121-132, Sarajevo. Malez, M,, 1986, Die quartiren Vertebraten-Faunen in der SFR Jugoslawien ‘Quartarpaliontologie, 6, 101—117, Berlin. Malez, M,, 1987a, Spiljski medvjed (Ursus spelacus Roscnm. & Heinrot) iz p ‘ng Diirkovine u Hercegovini, Geol. glasnik, 30, 1, 71—111, Sarajevo. Malez, M,, 1987b, Pleistocenski sisavei (Mammalia) iz spilje Burkovine (Hercezo- vina, Jugoslavija). Rad JAZU, 431, 93130, Zagreb.2f GZM (PN), NS 27, 1988: 11—34 Malez, M. i Pepeonik, Z., 1969, Entdeckung des ganzen Skelettes eines fossilen Leoparden in der Vjetrenica-Héhle auf_dem Popovo Polje (Herzegowina). Bull. sci. Cons. Acad. Yougost., (A), 14, 5/6, 144-145, Zagreb. Malez, M, Rukavina, D. i Sligkovié, T., 1972, Eine neue paldontologische und paldolithische Fundstelle in Westbosnién. Bull. csi. Cons. Acad. Yougosl, (A), 17, 7/8, 229-231, Zagreb. Malez, M. Rukavina, D. i Sligkovié, T., 1978, Kvartarnogeoloski i pale- ontoloski odnosi u_pecini Rastusi kod Tesliéa, Glasnik Zem. muz. BiH, Prir, nauke, N. S., 16 (1978), 5—22, Sarajevo. Matez, M. i SliSkovié, T., 1984, Kvartarnogeoloski_i paleontoloSki odnosi u spilji Megari na planini Bjclasnici (SR Bosna i Hercegovina). Zbornik pre- dav. Deveti jugosl. speleol. kongr. Karlovac 1984, 697-710, Zagreb. Malez, M, Lajtner, I, Paunovié, M.iS1iskovié, T., 1987, Kvartarnogeo- lo§ka'i palentologka’ prougavanja ‘us If Orlovaci Kod "Sarajeva (SR Bosna i Hercegovina). Kr§ Jugoslav., 12, 3, 39—75, Zagreb. Malez, M. i Sliskovié, T., 1988, Morfometritke i kronostratigrafske karakte- "istike spiljskog medvjeda (Ursus spclaeus Rosenm. & Heinroth) iz Megare na Bielasnici. Glasnik Zem. muz. BiH, Prir. nauke, Sarajevo. (a pripremi za objavijivanje). | Pohat, V., 1981, Pleistocenska favna iz Jame pod Herkovimi peémi. Geologija, 24, 2, 241284, Ljubljana. Rakovec, L, 1961, Mladopleistocenska favna iz Parske golobine v PiySki kotlini. Razpr. IV razr. SAZU, VI, 273349, Ljubljana. Rakovec, 1, 1965, Pleistocenska sesalska favma iz Risovaée pri Arandelovcu. Razpr. 1V razr. SAZU, VITI, 223317, Ljubljana. Rakovec, I, 1967, Jamski_medved iz Mokriske jame v Savinjskih Alpah. Razpr. IV razr. SAZU, X, 4, 123-203, Ljubljana. : Svergel, W., 1917, Der Steppeniltis, Foetorius eversmanni Less. aus dem oberen ravertin des’ Travertingebietes von Weimar. Zeitschr. Deutsch. Geol. Ges., 69, 5—7, Berlin. Stehlik, A, 1934, Fossilni ssavei ze Stranské skaly u Brna, Préce Morav. priro- dov. spol., 9, Brno. . Wurm, A, 1913, Uber eine ncuentdeckte Steppenfauna von Mauer an der Elsenz (bei Heidelberg). Jahrsber. u. Mitt. Oberrhein, Geol. Ver., N. F., 3, 1, 62—78, Karlsruhe. Zapfe, H., 1966, Die Gbrigen Carnivoren, Die Tenfels-oder Fuchseniucken bei enburg (NO.). Denkschriften, 112, Osterreichische Akad, Wissensch., 23— 38, Wien. OBERPLEISTOZANE SAUGETIERE (MAMMALIA) AUS PECINA BEI UCLJEVIK (SR BOSNIEN UND HERZEGOWINA, JUGOSLAWIEN) Hobie Pecina bei Uglievik im Nordosten von Bosnien ist ein relativ kleiaes spetiologisches Objekt, ist aber von grosser Beteutung fiir die quartirge- vio; ischen, paliontologischen und paldolithischen Forschungen in diesem Teil Jugislawiens. Die Héble liegt 2,5 km nérdlich von Uglievik, oberhalb des linken s des Baches Vuéjak. Thre Zusammensetzung ist Badenien lithothamnischer sstein. Die Héhle hat die Form eines verliingerten oyalen Raumes, 11 Meter lang und 6 Meter breil, mit einem weiten Eingang im Osten, Sie ist durch die Er isionstitigkeit des Baches Vutjak in der Vergangenheit entstanden, zur Zeit seine Erosionsbasis noch hdher lag. Zeitlich Tilt das wahrscheinlich in des Ztraum_ vom ersten Wirm-Stadial (Wiirm 1) bis zum Ende des zweiten Wiirm Ir terstadials (Wiirm 2/3), Spater hat sich der Bach etwa & Meter ticf bis zum30 GZM (PN), NS 27, 1988: 11-34 Tumaé tabela Erkliirungen zu den Tafeln Tab. I Stratum d, gornji pleistocen, Pe¢ina kod Ugljevika Mustela (Putovius) eversmanni Lesson 1 — gore lijeva mandibula lateralno; dolje desna mandibula medijalno. 2 — sastavijena donja éeljust okluzalno. 3 — epistrofej, atlas i fragmentarni kuk. 4 — lijevi femur anteriomo. 5 — desna tibija anteriorno. Felis cf. caudata Gray 6 — distaina polovica lijeve tibije. Vulpes vulpes crucigera (Bechstein) 7 — proksimalni okrajak lijevog humerusa, dijafiza lijeve tibije, Mt IV sin. bez distalnog zgloba i fragmentarni M, sin. Lepus sp. § — lumbaini kraljesak (o3tecen). Ursus spelaeus Rosenm. & Heinroth 9 — segment sternuma. Taf. I. Stratum d Oberpleistoziin, Pecina bei Ugljenik. Mustela (Putorius) eversmanni Lesson 1 — oben linke Mandibula lateral; unten rechte Mandibula medial. 2 usammengesetzter Unterkiefer occlusal. 3 — Epitropheus, Atlas und fragmentére Pelvis. 4 — linker Femur anterior. 5 — rechte Tibia anterior. Felis cf. caudata Gray 6 — distale Halfte der linken Tibia Vulpes vulpes crucigera (Bechstein) 7 proximale Endung_des linken Humerus, Diaphise der linken Tibia, Mt TV Sin. ohne distales Gelenk und fragmentirer M, sin. Lepus sp. ¥ — lumbaler Riickgratwirbel (beschi Ursus spelacus Rosenm. & Heinroth 9 — Segment des Sternums Tab. I Stratum d, gornji pleistocen, Pecina kod Ugljevil Ursus spelacus Rosenm. & Heinroth 1 — desna mandibula s C, P-—M,, lateralno. 2— zubni niz PM; a — okluzalno, b — labijaino, c — lingvalno; strelica na bic pokazuje pojavu alveolize na rubu zubista izmedu M; i Mw Taf. Il. Stratum d, oberes Pleistoziin, Pedina bei Uglievik, Ursus spelacus Rosenm. & Heinroth | — rechte Mandibula mit C, P—M,, lateral 2 — Zabnreihe P-—M,; a — occlusal, b — labial, c — lingual; der Pfeil auf b und ¢ weist auf die Alveolise am Rande des Gebisses zwischen M: und M, hin. D>Gornjopleistocenski sisavci 31 Tab. III Stratum d. gornji pleistocen, Pecina kod Uglievika Ursus spelaeus Rosenm. & Heinroth } — desna incizivna regija juvenilne lubanje s I' i 1, a — okluzalno, b — latera- Ino. 2 — dva fragmenta desne fibule, 2 metakarpusa (dolje), 1 juvenilni metakarpus i 2 metatarzusa (sredina), te juvenilni metakarpus i’ adultna falanga (gore) — umanjeno. Bison seu Bos 31 4— fragmetni dijafize tibije s udubinama na povréini kompakte, koje su uzrokovane o8trim rubovima kremenog artefakta (na slici 4 strelica poka- zuje skupinu udubina) — primjeri za tav. retuéeri ili ko8tane nakovnije. Taf. HI. Stratum d, oberes Pleistoziin, Pecina bei Ugljevik Ursus spelaeus Rosenm. & Heinroth { — rechte Inzisivregion eines juvenilen Schiidels mit It und F, a — occlusal, b — lateral. 2 — zwei Fragmente der rechten Fibula, 2 Metacarpus (unten), 1 juveniler Meta- carpus und 2 Metatarsus (Mitte), und juveniller Metacarpus und adulte Pha- lanx (oben) — verkleinert. Bison seu Bos 3 und 4 — Fragmente der Diaphise einer Tibia mit Verticfungen an der Ober- flche der Kompakte, verursacht durch die scharfen Rinder des Feu- ersteinwerkzeugs (auf Abb. 4 weist der Pfeil auf eine Gruppe von Vertietuagen) — Beispiele fiir s. g. Retoucheure oder Knochenam- josse. Sve fotografije snimio Dr, Mirko Malez Alle Photographien von dr. M. Malez.134i sisavci M. Malez i dr.: Gornjopleistocenski TABLA II34 GZM (PN), NS 27, 1988: 11-=34 TABLA TIT